P. 1
Sarajevske sveske [broj 23-24, 2009.]

Sarajevske sveske [broj 23-24, 2009.]

|Views: 736|Likes:
Publicado porTiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Feb 16, 2011
Direitos Autorais:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/13/2013

pdf

text

original

Budući da si nauman bio
Da otploviš do Atlantide,
Razumije se, ti si otkrio:
Ove godine tek Brod Luđaka
Putovati će, jer je mnoga
Oluja, abnormalno jaka,
Prognozirana, i moraš stoga
Biti spreman da zbog dovoljno
Apsurdnog ponašanja te prihvate
Kao jednoga od Momaka,
I bar praviš se da pića jaka,
Buka i gruba šala su za te.

Ako zbog bura, lako se zbiti
To može, u lučki stari jedan
Grad jonski svratiš da se za tjedan
Usidriš, govori s duhovitim
Znanstvenicima, ljudima koji
Dokazali su da ne postoji
Takvo mjesto ko Atlantida:
Shvati im logiku, uoči i da
Istančanost njina se jakom
I prostom patnjom zna odati;
Tako će da te nauče kako
Sumnjat da možeš vjerovati.

A ako se nasučeš, nakon
Tog, međ trakijskim rtovima,
Gdje bogovijetnu svu noć nago
Barbarsko pleme, što baklje ima,
Skače pomamno dok jek tuli
Tritonske trube i neskladnoga
Gonga, sred divljeg tog kamenoga
Žala zapleši, pošto zguliš
Svoju odjeću, jer ako kadar
Ne budeš zaboravu dati
Atlantitidu, nećeš nikada
To putovanje okončati.

613

Još, do Kartage ako vesele
Ili Korinta dođeš, neka
Njino veselje bez konca bude
I tvoje, il kad u baru neka
Kurva pogladi kosu veleć
“Ovo je Atlantida, zlato” –
Njenu životnu priču, na to,
Saslušaj s pažnjom: sada ako
Upoznavati ne počneš svako
Utočište, gdje oponašati
Atlantidu kušaju, kako
Istinsku misliš prepoznati?

Uzmimo, na žal kod Atlantide
Da najzad prista, strašnim putem
U unutrašnjost da sad ideš
Kroz gnusne šume i smrznute
Tundre gdje lako svak nestane,
Ako napušten tu, dakle, staneš,
Od sveg odbačen, sred snijega,
Kamena, u zraku i tišini,
Sjeti se velikih pokojnika,
I privoli se svojoj sudbini
Putnika a i mučenika,
Dijalektičnoj, čudna jeka.

Radosno napreduj s posrtanjem;
Pa čak i kad se, dosegnuvši
Možda posljednji vrhunac, srušiš
Dok Atlantide cijele sjanje
Dolje se vidi, al nema nâda
Da siđeš, trebao gord bi tada
Biti, jer ti je dopušteno
Da Atlantidu barem zirneš
U jednom viđenju pjesničkome,
Zahvali se i legni, mirne
Duše, s pogledom na spasu svome.

Malih kućnih bogova nasta
Vika, al kaži zbogom sada,
I odjedri, zbogom, moj mili:
Hermes, koji putima vlada,

614

S četiri Kabira patuljasta,
Služili ti svagda, štit bili;
I nek ti Drevni Dani podare,
Za sve što moraš da učiniš,
Njegovo vođstvo nevidljivo,
Dižući k tebi, dragi, u tmini,
Njegovog lica svjetlo živo.

You're Reading a Free Preview

Descarregar
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->