ssttuuddeennii//pprroossiinnaacc 22000022..

BB

RR

OO

JJ

99

SPORTSKI CENTAR
«MLAKA»
TEL. 330-903
WWW.DINAMIK.HR
tai chi tai chi klub rijeka

Dragi Taichievci!

Vrijeme zaista kao da ne postoji, tako brzo prolazi da stvara utisak da je ono sutra već danas,
sada. Najvažnija su naša unutarnja proživljavanja i saznanja kojima gradimo sebe. Cijeli je svijet
u nama. Ako je mreža kojom ga pletemo pravilna, ne javlja se tjeskoba, ali ako koja očica
promakne, u nama se stvaraju beskrajne praznine.
Učenjem i upoznavanjem sebe iscjeljujemo se. Kada
shvatimo da su u nama odgovori na sva postavljena
pitanja, rješenja za sve dvojbe i ljubav koju bismo
trebali širiti oko sebe, tada možemo živjeti svjesnije.
Zato idemo dalje, hrabro naprijed, iskreno živeći svaki
sadašnji trenutak!
Svima Vama koji iskreno uživate u Tai Chiu, želimo
novu 2003. godinu ispunjenu dobrim energijama i
ljubavima!

U devetom broju lista uz naše stalne rubrike, čitajte o

najnovijim vijestima i kalendaru klupskih aktivnosti u
2003. godini. Pripremamo vam pregršt seminara,
predavanja, izleta i druženja. Naučite nešto više o gurajućim dlanovima čitajući temu broja,
otputujte s nama u Kinu i Indiju, saznajte što je Baoding i je li moguće doživjeti 250 godina!

«Isprepletenih ruku
zagrlimo loptu
spuštajući je
tražimo svjesnost
u disanju.»
sadržaj
sadržaj
vijesti U r edn iš tv o Ta i Ch i lista
putopis: Kina Kristina Matešić
tai chi rječnik Željka Bruk
tai chi škola
alternativa E-mail: kojaleti@hotmail.c
com
za svaku bolest raste cvijetak
tema broja: gurajući dlanovi
putopis: Indija
znate li: baoding
vječni ljudi
tao i seksualnost
kobudo
astro
što govore članovi S PO R TS K I C E NTA R « M L A K A »
raspored TE L . 3 3 0 - 90 3
oprema i knjige w w w .d i n a m i k .h r
naš izbor: energetska medicina
 v ije st i sretna nova godina

Na početku, želimo Vam uspješnu i sretnu Novu godinu.

Tai Chi Klub «Rijeka» u Novoj godini započeo je s radom 03.siječnja. Raspored
vježbanja je slijedeći:
1. početni tečaj-ponedjeljak i srijeda od 10,00 do 11,00 sati, utorak i
četvrtak od 17,00 do 18,00 sati i subota od 9,00 do 10,00 sati,
2. napredni tečaj- ponedjeljak i srijeda od 9,00 do 10,00 sati, utorak i
četvrtak od 18,00 do 19,00 sati i subota od 10,00 do 11,00 sati,
3. viši i visoki tečaj- utorak i četvrtak od 19,00 do 20,00 sati, petak od
17,00 do 18,00 sati i subota od 10,00 do 11,00 sati.
Ovim putem Vas pozivamo na početak rada kluba u Novoj godini. Kako bi u novoj
godini napredovali još više pripremili smo veliki broj aktivnosti koje će se dešavati
u klubu i van njega. U nastavku «vijesti» možete naći kalendar Tai Chi Kluba
«Rijeka» za 2003. godinu, sa svim aktivnostima koje će se održavati tijekom
godine. No, najprije pogledajmo što se događalo u 2002. godini.
Aktivnosti je bilo mnogo pa krenimo redom...

12.01.2002. - izlet u Šparužnu špilju u Kastvu pod vodstvom članova

speleološkog društva iz Kastva
23.01.2002. - U alternativnom centru «Arka» održano je
predavanje Namika Dizdarevića o Tai Chiu
OŽUJAK 2002. - MJESEC TAI CHIA u kojem smo svake subote
održavali programski ciljane treninge
17.3.2002. - Održana je Ezoterika Croatika u Opatiji gdje je učitelj
Namik Dizdarević predavao na temu Dinamičkog Tai Chia.
30.3.2002. - ispiti za viša zvanja u Tai Chiu, po prvi puta u povijesti
kluba dobili smo majstore Tai Chia (Ivana Antić, Kristina Matešić i
Kristian Debeuc)
06.4.2002. - obilježili smo svjetski dan zdravlja izletom i
vježbanjem na Učki
09.4.2002. - proslavili smo svjetski dan Tai Chia kada se smatra da
je rođen tvorac Tai Chia gospodin Chang San Feng. Po prvi puta u
Domu Željezničara sastali su se svi riječki Tai Chi klubovi i zajednički prezentirali različite
tehnike i forme Tai Chia.
13.4.2002. - odlazak grupe u Kinu
30.5.2002. - izlet na Korita u Istri
08.7.2002. - posjet predavanju tibetanskog duhovnog vođe Dalai
Lame u Zagrebu
29. i 30.7.2002. - ispiti za viša zvanja
05. do 09.8.2002. - kamp prirode Gozd Martuljek
24.8. - 28.8.2002. - ljetni seminar u Umagu
11. do 13.10.2002. - seminar za asistente i majstore Tai Chia na farmi
u Motovunu
16. i 17.11.2002. - Ezoterika Croatika – štand na kojem se prezentirao rad kluba
23.11.2002. - nastup demo timova karate kluba Delta i Tai Chi kluba Rijeka na Kyokunshin turniru
u Samoboru
19.12.2002. - ispiti za viša zvanja
20.12.2002. - Božićna večeru u konobi «Šporova Jama» u Kastvu
22.12.2002. - Božićno-Novogodišnji trening i čajanka

UPISI SU U TIJEKU!!!
U tijeku su upisi novih članova u početni tečaj Tai Chia. Svi koji žele naučiti više o ovoj
izvanrednoj kineskoj vještini mogu započeti s vježbanjem 04.2.2003. godine u Tai Chi klubu
«Rijeka», Podpinjol bb, s početkom u 17 sati.
Tai Chi Chuan je drevni način okrepljivanja životne snage, taoistička tjelesna alkemija, vještina
sjedinjavanja Neba i Zemlje, put mudrosti i dugovječnosti, ratnička vještina sjenke. U Tai Chi-u
se smatra da se sva napetost gomila zadržavanjem težine u gornjim dijelovima tijela pa ćemo
spuštanjem težišta relaksirati tijelo i um. Izvodeći pokrete «tonemo» kroz mišićno-koštani sustav
do tla, ukorjenjujući se, a ujedno zadržavajući stanje potpune tjelesne i mentalne budnosti.
Trenirajući u Tai Chi klubu «Rijeka» dobivate mogućnost školovanja i napredovanja. Vježbači su
podijeljeni u nekoliko grupa, ovisno o dužini treniranja i motivaciji. U početnoj grupi nalaze se svi
oni koji uče osnove Tai Chi forme, gurajućih dlanova, chi kunga – vještine disanja. Nakon 4
mjeseca redovitog treniranja (2 - 3 treninga tjedno) javljaju
se poboljšanja na tjelesnom planu, povećava se snaga, izdržljivost, fleksibilnost, kondicija. U
naprednim i višim tečajevima uči se i aplikacija forme, tj. borilački aspekt Tai Chi Chuana. Cijela
forma zamišljena je kao slijed tehnika napada i obrane.
Tai Chi koristi specifične blokove udaraca koji na blagi način preusmjeravaju energiju napadača i
izbacuju ga iz ravnoteže. Učenjem aplikacija sažimamo svoju unutarnju energiju – chi – koja nam
daje brzinu, okretnost i vještinu. Tai Chi je prihvatljiv svim dobnim skupinama i to je ono što ga
čini jedinstvenim. Želite li se baviti Tai Chiem samo rekreativno, povećati svoju energiju,
napredovati, ući dublje u filozofiju Tai Chia koja je nepresušna, ili pak naučiti borilačku primjenu
ove vještine, mi Vas pozivamo da rastete s nama.
KINA
Ovim putem izvješćujemo vas da se u travnju ove godine organizira put u Kinu pa će tako svi oni
koji žele posjetiti izvorište Tai Chi Chuana, moći provesti tri tjedna u zanimljivom i dinamičnom
aranžmanu. Put će nas odvesti na neka od najimpresivnijih mjesta ove mnogoljudne zemlje, Peking,
Chengdu, Shaolin, planinu Wu Dan, Kineski zid, a imat ćemo priliku trenirati Tai Chi s izvornim
kineskim učiteljem... O troškovima i detaljnijim informacijama interesirajte se u tajništvu kluba!

REZULTATI ANKETE
Krajem godine među članovima smo proveli anketu kojom smo željeli doznati što mislite o
napredovanju, seminarima i listu. Neke od najzanimljivijih rezultata možete saznati sada i ovdje!
Prvi i najčešće spominjani motiv za vježbanje Tai Chia je poboljšanje i očuvanje zdravlja, kako
mentalnog tako i tjelesnog. Zastupljeni su također i motivi kao što je povećanje tjelesne kondicije
i snage, rad na unutrašnjoj energiji,... Ono što je članovima najinteresantnije u sistemu vježbanja
Tai Chia je forma. Rad na formi zahtijeva osnaživanje tijela pa je tako i Wai Dan među
popularnijim vježbama. Spominju se i vježbe disanja, vježbe istezanja pa zatim aplikacije i na
posljednjem mjestu popularnosti - gurajući dlanovi.
Što se tiče napredovanja, 59% ispitanih je izjavilo da želi napredovati putem ispita za viša
zvanja, dok jedan mali, ali značajan broj ljudi želi u budućnosti biti voditelj/ica Tai Chia.
Seminari su po rezultatima ankete potrebni, posebice seminar duge forme, aplikacija i meditacija.
Za ljetni seminar zainteresirano je 80% članova, što je dobra informacija za ovogodišnji seminar
koji će se održati u sedmom mjesecu u Motovunu.
List vam se u globalu sviđa, osim nesretne grafike za koju vrijedi ona: koliko para, ... 54% članova,
dakle većina anketiranih, priklanja se ideji da časopis i dalje ostane besplatan i iste kvalitete. Što
se tiče zanimljivosti, kvalitete teksta i informativnosti, trudit ćemo se silno kao i do sada, a što
se tiče povećanja kvalitete grafičkog dizajna i tiska, pričekat ćemo toplije dane!!

Njegujte cvijet svoje unutarnje mudrosti!

Putopis

KINA
1 3 . 4 . – 0 2. 5. 20 0 2.

3. DIO: SHAOLIN
Piš e: Jadranka Dizdarević
Hram Shaolin je prekrasan, premda je sada prenamijenjen. Previše je
turista, ali ako se mislima vratim u prošlost nije mi teško predočiti sliku
monaha koji ovuda koračaju. Upravo kada smo mi razgledavali Shaolin,
prošao je glavni monah, vrlo star, a pratile su ga četiri osobe s punim
poštovanjem.
Zgrade koje su nekad bile namijenjene za molitvu, vježbanje ili spavanje, danas su
trgovine. Iz dijela koji je zatvoren za turiste izlazili su monasi i djeca koja tu žive i vježbaju.
Krovovi i stropovi u prostorijama su obojani plavo zelenim nijansama. Sve prostorije su
oslikane. Slike u jednom hramu prikazuju borbe, u drugom vladare, u trećem život ljudi u
Kini i prirodu u cvatu. Svaka slika na profinjen
način prikazuje trenutak iz tadašnjeg života.
U tom dijelu aktivno je 56 škola borilačkih
vještina. Pojedine su ogromne, a u njima trenutno
živi i školuje se oko 30 000 djece.
Cijela grupa je bila zadovoljna što je ostala još
jedan dan. Pojeli smo nešto u jednoj od otvorenih
kuhinja u blizini hrama. Nakon zajedničkog obroka
odveli su nas u prodavaonicu borilačke opreme.
Namik je bio presretan. Čim je obukao narančasti
kimono i crne papuče odlučio je da će cijeli dan ostati u toj robi.
Napokon, krenuli smo na brdo gdje je smješten veliki kip Bodidarme. Do podnožja smo
došli nakon pola sata lagane šetnje. Tu nas je čekalo čudno prijevozno sredstvo (no ovdje je
to uobičajeno), traktor koji je vukao prikolicu. Svaka vožnja je doživljaj, pogotovo kad se na
tako uskim ulicama treba mimoići.
Došavši u podnožje brda ukazalo nam se 1000 stepenica koje su
vodile na vrh, prema pećini Bodidarme. Penjali smo se oko jedan
sat. Umorni, ali zadovoljni pogledom na dolinu, stigli smo na mali
plato. Pećina u kojoj je Bodidarma živio i meditirao 9 godina,
uvučena je u stijenu, a sa platoa puca prekrasan pogled na dolinu u
kojoj dominira Hram Shaolina. Pećina je mala, možda 5 metara
kvadratnih. U njoj je kip, koji čuvaju dvije redovnice koje lupaju o
malo zvono i pale mirisne štapiće.
Popeli smo se na sam vrh planine na kojoj se smjestio
Bodidarmin kip, visok 7 metara. Napravljen od bijelog kamena, uklapao se u jarko zelenu
prirodu oko nas.
Poslije smo otišli u jedan od njihovih živopisnih restorana. «Restorančić» je, u stvari,
sklepana kućica sa minijaturnim stolovima i malim stolicama. Popili smo rižine rakije i
krenuli veselo po štandovima. Svatko je našao neku sitnicu za sebe ili za poklon.
Šestog dana u Kini cjenkanje nam je postalo užitak i igra...

nastavlja se....

Ptice su uzletjele ka nebu,

i zadnji je nestao oblak.
Sjedimo zajedno, planina i ja,
sve dok ne ostane samo planina.
Li Po

TAI CHI RJEČNIK t a i ch i t a i ch i k l u b rij ek a

BODHIDHARMA I SHAOLIN KUNG FU (SJEVERNA ŠKOLA) / CHANG SAN FENG I TAI CHI CHUAN (JUŽNA
ŠKOLA)

Mjesto je Kina. Vrijeme od 6. do15. stoljeća. U razmaku od

nekoliko stotina godina razvile su se dvije jake škole
borilačkih vještina, jedna na sjeveru, a druga na jugu Kine.
Sjeverna škola razvijala se pod utjecajem budizma, a južna
u ozračju taoizma. Osnovna razlika bila je u shvaćanju
snage, naime sjeverna škola razvijala je tjelesnu, vanjsku snagu, dok je južna poticala razvoj
unutrašnje energije.
Drevni stihovi; «Stekao je vrlinu hrabrosti izučavajući vještine borbe, a njegova snaga postala
je legendarna.«, pokazuju da su vještine borbe od davnina povezivane sa snagom mišića.
Kada je Bodhidharma, koji je došao u Kinu iz Indije u 6. stoljeću osnovao
Shaolin školu u Shaolin hramu, vladalo je uvjerenje da je za vještine borbe
neophodna izrazita tjelesna snaga. U to vrijeme u Shaolinu se nisu
prakticirale nikakve borilačke vještine. Došavši u Shaolin hram, Bodhidharma
je utemeljio školu Zen budizma (kineski Chan) i sukladno razvijao sistem
borilačkih vještina poznatijih pod imenom Shaolin Wu Shu (Kung Fu).
«Dok se drugi bune, ja ostajem miran. Povučeni svojim željama, ja ostajem
miran. Slušajući riječi iskušenja, ja ostajem miran. Krećem se samo svojom –
jedinom stazom.»
Bodhidharma
Bodhidharma je bio princ male kraljevine na jugu Indije. Njegovo kinesko
ime je Da Mo, a japanci ga zovu Daruma Taishi. Došavši u Kinu oko 530. g. posjetio je Shaolin,
budistički hram sagrađen na vrhu planine Sun. Odlučio je ostati i podučavati redovnike.
Učeći redovnike meditaciji i i zenu, postao je svjestan da njegovi đaci bivaju tjelesno slabiji.
Njihova tijela postajala su tanka kao suho drvo, lica su im bljedila i mnogi su bili bolesni. Da
Mo je dugo razmišljao kako da im povrati zdravlje i snagu. Legenda kaže da je 9 godina
proveo u pećini, meditirajući pred zidom na kojem je i danas vidljiv obris njegovog lika.
Rješenje do kojeg je došao predstavljalo je primjer osnovnog načela filozofskog shvaćanja da
iz smirenosti izrasta pokret. On je razvio jednostavan oblik vježbanja koji će potaknuti
 cirkulaciju, razgibati zglobove i povratiti životnu
snagu. Kasnije su Da Mo i njegovi sljedbenici
ove vještine učinili napornijim te su razvili metode
boksanja i korištenja oružja kao što su noževi i
štapovi. Tako su vježbe Shaolina postale borilačka
vještina.
Nekoliko stotina godina kasnije došlo je do sličnog
razvoja u okviru tradicije taoističke meditacije.
Taoista Chang San Feng je po prvi puta spojio
filozofije Huang Tia (Žutog Cara iz 27.st.p.n.e.) i Lao
Tsea s umijećem borbe i zamijenio zahtjev za
snagom mišića, potrebom za mekoćom. Ovo je
predstavljalo početak Tai Chi Chuana.
Chang San Feng je bio veliki učitelj taoizma koji je
posjedovao znanja o svim drevnim oblicima mudrosti, uključujući I Ching, konfucijanstvo,
budizam, taoizam. Poslije dugog razdoblja meditacije stvorio je vježbe koje su preteča
današnjeg Tai Chia. Namjera mu je bila slična Bodhidharminoj, da razvije oblik vježbanja koji
će dopunjavati bavljenje meditacijom, a koji bi blagotvorno utjecao i na zdravlje. Ove vježbe
nazivaju se još i Wu Dang, po planini tog imena na kojoj se nalazila škola u kojoj je Chang San
Feng podučavao. Ono što je iz toga proisteklo drugačije je od Shaolina i ima prilično različito
djelovanje. Pokreti kod Shaolina su obično vrlo naporni i ponekad
izrazito brzi. Redovito bavljenje ovim vježbama ima za posljedicu
jačanje udova i povećanje obima mišića. Kod Tai Chi Chuana, s
druge strane, pokreti se rade polako, nježno te ujednačeno od
početka do kraja, a svaki stav tijela odvija se istim neprekidnim
ritmom. Rezultat je poboljšanje cirkulacije i disanja i jačanje
unutrašnjih organa. Upravo zbog toga se Tai Chi naziva unutrašnja
škola, a Shaolin vanjska.

«Možeš li sabrati svoj chi i postići mekoću koju posjeduje dijete?»

taoistička misao

Škola Tai Chia

GURAJUĆI DLANOVI (TUI SOU)

Tui Sou ili gurajući dlanovi su neizostavan dio Tai Chia. To je

vježba koju izvodi dvoje ljudi s namjerom poboljšavanja Tai
Chi vještine. Vježbajući formu učimo kako ostati u ravnoteži,
stabilni i fokusirani na ovdje i sada, a istovremeno u pokretu.
Gurajući dlanovi su nastali kako bi vježbom postigli potpunu
opuštenost i stabilnost u kontaktu s partnerom. Ova vježba nas
uči kako prepoznati i poljuljati centar gravitacije protivnika.
Kako bi mi sami ostali stabilni moramo na vrijeme prepoznati i
preusmjeriti partnerovu silu. Upravo zbog toga što je teško ostati u ravnoteži i obraniti se dok druga
osoba ide na nas i kreće se, stari su majstori smatrali da gurajućim dlanovima otvaramo vrata znanja o
borilačkim vještinama.
 Jednostavnog objašnjenja gurajućih dlanova nema. Temelj vježbe je da dvoje ljudi stoje jedno
nasuprot drugom, s jednom nogom naprijed, ruke podignute na grljenje lopte u visini grudi. Dlan je
okrenut prema unutra i lagano dodiruje partnerov zglob. Druga ruka opušteno prati pokrete tijela.
Stopala bi trebali odmah na početku smjestiti udobno, tako da se cijelo vrijeme osjećamo stabilno.
Oba vježbača su cijelo vrijeme u laganom kontaktu i dok izvode kružne pokrete i prebacuju težinu s
jedne noge na drugu pokušavaju ostati stabilni. Gubitak ravnoteže može se primijetiti na stopalima
vježbača. Vježbač koji je gurnut ili izvučen iz ravnoteže najčešće posrne i mora ponovno ući u položaj
i vratiti stabilnost i mirnoću.
Postoje određene smjernice i pravila guranja dlanova, no jedan od osnovnih je ne koristiti silu za
izbacivanje partnera iz ravnoteže. Naprotiv, najvažnije je cijelo vrijeme zadržati dodir s partnerom,
osluškujući i čekajući njegov korak. Kada partner krene, mi se ne suprotstavljamo, već samo
prosljeđujemo koristeći rotacije struka, izmicanja, uvijanja tijela, spuštanja, kretanja. Izvođenje
gurajućih dlanova je najčešće dinamično nadmetanje dvoje ljudi, sa stalnim promjenama težine, stava i
položaja ruku.
Gurajući dlanovi testiraju i razvijaju našu opuštenost, fleksibilnost, ritam, ravnotežu i mnoge druge
kvalitete. Također nam daju mogućnost natjecanja s drugim vježbačima bez rizika od povrede.
Unutar sistema dinamičkog Tai Chi Chuana kojeg vježbamo u klubu, razlikujemo nekoliko
stupnjeva, odnosno «setova» gurajućih dlanova. Učenje počinje vježbanjem osnovnih elemenata, kao
što su stav, položaj ruku, smjer pokreta, način kretanja,... Kako vježbač napreduje tako usvaja sve više
elemenata i povezuje ih u smislenu cjelinu. Na višim stupnjevima, vježbači izvode kontinuirane
pokrete međusobnog odguravanja, izmicanja, koračanja, neprestano pokušavajući zadržati ravnotežu.
Za početak, prikazat ćemo vam 1. set gurajućih dlanova s kratkim objašnjenjima najvažnijih
pozicija.

1. Zagrli loptu i kružno pokretanje

Ovo je početni stav u gurajućim dlanovima. Oba vježbača su u istom
stavu prema naprijed i istom rukom podignutom kao u položaju
«zagrli loptu», dlana okrenutog prema unutra. Partneri se dodiruju na
zglobu. Pokret počinje tako da jedan od vježbača krene težinom tijela
na prednju nogu, istovremeno krećući tijelom i rukom prema
partneru. Vježbač koji se brani, uzmiče prebacujući težinu na
stražnju nogu i rotirajući gornji dio tijela u smjeru podignute ruke. U
ovoj vježbi možete koristiti rotacije tijela u oba smjera.
Savjet: Ne koristite silu i opustite dlan, snaga neka vam dolazi iz
struka i leđa, a ne direktno iz ruke.

2. Pritisni
Ovom vježbom učimo osjetiti partnerovu energiju, odnosno «pročitati»
njegovu namjeru. Težina se konstantno prebacuje s prednje noge na
zadnju. U ovoj situaciji pokušavamo bez rotacija struka izbjeći partnerov
pritisak, prebacujući se na stražnju nogu. Dlan partnera koji vrši pritisak
okrenut je prema zglobu, lagano ga dodirujući.
Savjet: zamislite prostor između vas i partnera kao zatvoreni krug ili pak
kao zračni jastuk koji vas štiti od napada prema tijelu.

3. Promjene stavova
Slika 1. prikazuje pravilan stav u gurajućim dlanovima. Promjene
stavova izvode se tako da jedan od vježbača kreće zadnjom nogom na dokorak do prednje,
istovremeno dovodeći opuštenu ruku ispred ruke koja drži loptu, te iz takve pozicije spojenih stopala i
dlanova zakoračuje suprotnom nogom unatrag i opušta ruku koja je do tada bila podignuta, te ponovno
zauzima stav prema naprijed samo suprotnom nogom. Drugi vježbač u trenutku kada partner kreće
dokorakom naprijed, uzmiče prednjom nogom prema zadnjoj mijenjajući i ruku, te iskoračujući u
sljedećem trenutku u suprotan stav. Savjet: spustite težište i opustite ramena, a dok mijenjate stavove
slijedite partnera u neprekidnoj promjeni.
4. Zagrli loptu
U ovoj vježbi do izražaja dolazi rotacija strukom. Ovom vježbom
povećavamo sposobnost struka da se pokreće, a istovremeno
zadržavajući kontakt s partnerom. Vježbači prate rotaciju partnera s
lijeva na desno, dodirujući se rukama. Stav je jahaći i sada su obje ruke
podignute u visinu grudi, tvoreći krug. Savjet: kada uđete u stav,
opustite trticu. Tako će vaša leđa zadržati pravilnu poziciju i tvorit će
krug kojeg zatvaraju ruke i dlanovi. Ramena, laktovi i dlanovi su u
ovoj vježbi opušteni.

5. Odgurni planinu iznutra i izvana

Odgurni planinu je vježba dvoje ljudi koju možemo pronaći u formi
pod istim nazivom. Cilj vježbe u dvoje je da pritiskom na nadlaktice
odgurnemo partnera. Princip je isti kao i u prethodne 3 vježbe. Kada
krećemo na guranje nalazimo se u stavu naprijed, kada se branimo
povlačimo se na zadnju nogu. Rukama možemo raditi promjene iznutra
i izvana. Odgurni planinu iznutra izvodimo tako da u trenutku kada smo
gurnuti provlačimo obje ruke unutar partnerovih i kružnim pokretom
dovodimo ih ispred partnera, dlanova okrenutih prema dolje, te
prosljeđujemo kružno dolje prema partnerovim nadlakticama. Tada
započinje guranje i drugi vježbač se povlači na isti način. Vježba se
izvodi kontinuirano, sa stalnim promjenama stavova i položaja tijela.
Savjet: Kada krećete naprijed prema partneru, krenite cijelim tijelom, ne
savijajući leđa. Leđa zadržite uspravna.

U vježbi odgurni planinu izvana sistem pokretanja tijela je isti kao i u

prethodnoj vježbi, osim što rukama radimo okret izvana, otvarajući
podlaktice van partnerovih ruku i smještajući ih na nadlaktice partnera
kada smo u situaciji guranja. Savjet: ne otvarajte previše tijelo, zaštitite
ga tako da laktove prilikom pritiska naprijed gurate prema unutra, kao da
ih zatvarate. Ruke neka vam budu dovoljno ispružene prema partneru, u
suprotnom, ako ruke «zalijepite» za tijelo, lakše ćete biti izbačeni iz
ravnoteže.

O disanju u gurajućim dlanovima potrebno je znati da svakom akcijom vršimo izdisaj (Yang), dok
povlačenje i izmicanje prati udisaj (Yin). Pratite svoj i partnerov ritam disanja dok vježbate, ne
ubrzavajte pokret bez podrške u disanju. Upamtite, udisanje je uzimanje energije, duboko i lagano
izdisanje je njeno širenje u tijelu. Važno je koncentrirati se na izdisaj, na širenje i raznošenje energije,
zato što se udisaj, odnosno prikupljanje energije, događa nesvjesno i automatski.

Miyamoto Musashi «Knjiga pet prstenova»

«Na putu ratnika, npr. u borbi, tvoj unutarnji stav ne smije biti drugačiji, nego što je to
obično. Pazi dobro na to da u svakodnevnici, kao i u borbi uvijek budeš isti: otvorenog duha,
bez okolišanja, bez besmislene napetosti, ali ne i uspavan, slobodan u svom srcu i mirno
ravnodušan, ali da ipak ni za trenutak ne potoneš u ravnodušnost. Kada tvoje tijelo počiva,
ne dopusti tvom duhu da bude besposlen, ali kada se tvoje tijelo nalazi u silnim kretnjama,
ostani miran u duhu. Nikada ne dopusti da tvoj duh bude rastrgan djelatnošću tijela i da
tvoje tijelo bude pod utjecajem tvog duha. Ne dopusti da tvoje srce oskudijeva, ali brini i o
tome da ne uzme previše učešća. Čuvaj se i najmanje zablude, budi snažan u svojim
osjećajima, ali ne dozvoli nikome da pročita tvoju zadnju namjeru.»
a lt e r na t iva sretna nova godina

◘◘◘ Zrnca mudrosti ◘◘◘

piše ☼ Todor Rudić, bioterapeut

Cijeli naš život određen je svjesnim i nesvjesnim sugestijama. Na nas ne utječu samo vanjski
događaji već i mi sami neprestano utječemo na sebe. Ta sugestija, ili utjecaj na samoga sebe, vrlo je
važan za naš život jer svakom svojom mišlju oblikujemo svoju ličnost, a time određujemo i svoju
sudbinu. Zbog toga ne bismo smjeli razvijati negativnu misao, a osobito ne bismo smjeli izreći
negativnu misao. Svaku negativnu misao koja se ušulja u nas odmah moramo zamijeniti pozitivnom
izrekom, prije no što nam uspije nanijeti štetu. Dok ne kontroliramo svoje misli i nismo svjesni
njihove neizmjerne snage, ostajemo potpuno nemoćni. Kad misli naučimo usmjeravati po svojoj volji,
to jest kad počnemo provoditi svjesnu sugestiju, počinjemo odgajati samoga sebe i vjerovati u
ostvarenje onoga što zaista želimo postići.
Tko poznaje zakone sugestije i vlada njima, ne samo da se može očuvati od štete već će svjesno
postizati uspjehe.
Naša podsvijest ne govori riječima, već slikama. Jačinu tu predodžbe određuje emocija koja je prati.
Djelovati može samo ono što sami sebi možemo predočiti. Na
primjer: pri disanju slikovno si predočimo kako sa svakim dubokim
udisajem primamo u sebe «svježu» snagu. Zamislimo da se ta snaga
raspoređuje po cijelom tijelu i da nas potpuno ispunjava. Izdišući
zrak, predočujemo si da time izbacujemo iz sebe sve što je loše,
istrošeno i nekorisno. Već nakon deset dubokih udisaja ustanovit
ćemo da sugestija počinje djelovati.
Ponekad sugestija može biti neovisna o logici. Postoje brojne
sugestije koje su vrlo djelotvorne, a unatoč tome potpuno nelogične.
Uspjeh ne donosi logičnost neke sugestije već savršenstvo slikovne predodžbe.
Ako se volja i vjera neprijateljski odnose jedna prema drugoj, uvijek će i bez iznimke podleći volja.
Isto vrijedi i za naš život. Našim životom ne upravlja naša volja već naše slikovne predodžbe, a u
mislima sebi možemo predočiti što god želimo. To je dokaz da svoj život možemo oblikovati po
svojoj želji stvarajući željene slikovne predodžbe i intenzivno se njima baveći. Ako spoznamo domet
te činjenice, nismo više robovi svoje sudbine, već njezini gospodari.
N e b o i Z e m l j a s t a ri s u k a o j a , a d e s e t t i s u ć a s t va ri j e j e d n a . Ch u a n g T s e

za svaku bolest raste cvijetak t a i ch i k l u b rij ek a

Piše ☼ Maša Ormanović

Bijeli luk
(Allium sativum)

Česan, češnjak je karakteristična mirisa, a okusa slatkasta, ljuta i aromatična. Sadrži osobito
sumpor, jod i silicijevu kiselinu, što je i izvor njegove izuzetne ljekovitosti.

LJEKOVITOST

češnjak je izvrstan antiseptik i antibiotik

u crijevima suzbija razvoj bakterija koje izazivaju truljenja, sprječava sve crijevne bolesti
ljekovite tvari u češnjaku šire krvne žile u nogama, snižavaju kolesterol u krvi, poboljšavaju
prokrvljenost i usporavaju starenje, smanjuju visoki krvni tlak i ublažavaju nesanicu
 odličan je lijek za akutne i kronične katare svih vrsta u dišnim organima, te u tankom i
debelom crijevu
regulira protok krvi u tijelu
jedan je od najdjelotvornijih lijekova protiv tuberkuloze i gripe
U tim slučajevima spravljamo ČEŠNJAKOVU TINKTURU: 1/4 kg češnjaka ogulimo,
razrežemo i 14 dana namačemo u alkoholu pri 30° C. Potom to procijedimo i imamo tinkturu koju
možemo koristiti godinu dana (10 do 15 kapi prije svakog jela).
ova tinktura nam koristi i kod uboda i ugriza insekata, rana koje teško zacjeljuju, te gnojnih
i zloćudnih čireva (nakapamo na komadić vate i utrljamo u povrijeđeno mjesto).

OPREZ! Želudac mnogih ljudi teško podnosi češnjak. Pomoći ćemo tako da ga nasjeckana
pomiješamo s maslacem te namažemo na
krišku kruha.

t e ma br oja t a i ch i t a i ch i k lu b r i je k a

GURAJUĆI DLANOVI
Tui Sou

Postoji pitanje koje često muči vježbače Tai Chia, a odnosi se na vježbu guranja dlanova. «Zašto mi
koji radimo Tai Chi moramo vježbati gurajuće dlanove?» Odgovor je vrlo jednostavan. Putem
izvođenja gurajućih dlanova možemo razumjeti praktičnu upotrebu više stotina pokreta u Tai Chiu.
Kada naučite formu, ona vam pomaže da se opustite i razvijete dobru ravnotežu. No, nema boljeg
načina za provjeru svoje vještine nego kroz vježbu s partnerom koji se neprestano mijenja, kreće i
napada.
Vi se nalazite u poziciji da birate između dva načina reagiranja. Krenut ćete silovito, trošeći snagu i
dah, odupirati se partneru dok vas ne «slomi» ili ćete primijeniti mudriju metodu koju odobravaju
taoistički mudraci – prilagoditi pokret partneru, stopiti se s njime i iskoristiti njegovu napadačku
energiju za svoj napad. Zbog ovakvog načina gledanja na situaciju konflikta, gurajući dlanovi zadiru u
filozofiju i etiku ponašanja.
Osnovno načelo gurajućih dlanova je opuštanje i predavanje
protivniku. Kada vas partner napadne svom snagom, umjesto da mu
se suprotstavite (snagom protiv snage), jednostavno povucite tijelo
uklanjajući se masi napadača. Na ovaj način se njegova masa prazni
i ne pogađa vaše tijelo. Kroz stalni dodir, partneri se prepuštaju ovoj
«igri» predosjećajući protivnikov pokret prije no što ga započne. Bez
obzira kakav će biti naš odgovor, trebao bi biti nježan i bez otpora.
Povijesni razvoj gurajućih dlanova je išao usporedo s razvojem
vještine Tai Chi Chuana. Svi principi koje imamo na umu dok učimo
formu, primjenjivi su i u gurajućim dlanovima. Najvažniji princip je opuštenost. S opuštenošću
razvijamo pravilan stav i osjećaj za partnera. Klasici Tai Chi Chuana govore: «Kada protivnik napada ja
sam mekan i to se naziva ZHOU – izmicanje, propuštanje. Dok pratim partnerovo uzmicanje ja
prianjam i to zovem CAN.» Napad u gurajućim dlanovima ne bi smio biti silovit i ukočen. Naprotiv,
treba nam mekani pokret, što ne znači da smo mlohavi i slabi. Pratiti partnera u svakom trenutku
znači da smo sposobni zadržati centar ravnoteže i stav tijela. Ako se protivnik kreće brzo, odgovor
mora biti brz, ako je njegovo kretanje sporo i naša je reakcija spora. Treba znati da napad ovisi o
protivniku, a odgovor o nama samima. Kada postanemo sposobni pratiti brzinu napada i u isto vrijeme
prirodno i s lakoćom reagirati, ne gubeći ravnotežu, postigli smo vrhunsku vještinu u Tai Chi gurajućim
dlanovima.
U gurajućim dlanovima vodimo protivnikovu silu na način da on naiđe na prazninu. Ako partner vrši
pritisak na našu lijevu stranu, trebali bi isprazniti i opustiti tu stranu. Ako je pritisak na desnu,
opustimo desnu. U gurajućim dlanovima neprestano vježbamo centralnu os tijela (struk). Često se
kaže da je tijelo kao kotač, a struk osovina. Kada partner napada prema gore, ja ga vodim još više;
ako napadne dolje, vodim ga još niže, ako ide ravno na mene, vodim ga još dalje. U svakom slučaju,
pratim partnerov stav i napad i vodim ga u prazni prostor, bez borbe i otpora.
Gurajući dlanovi se moraju izvoditi s potpuno finom i visokom
osjetljivošću. Tada se i pero ili muha koja slijeće na tijelo mogu osjetiti.
Stari klasici kažu: «Ljudi me ne znaju, ali zato ja znam druge.» To je
krajnji doseg u gurajućim dlanovima. Biti osjetljiv i razviti tu osjetljivost i
budnost u odnosu na druge. To se zove Ting Jing – «slušanje energije».
Koristeći ruke, a posebno vrhove prstiju, možemo osjetiti smjer i namjeru
partnerovih pokreta. Tada smo spremni predvidjeti sve protivnikove
pokrete i prije nego se dogode, a to mu ne ostavlja vremena da se obrani
kada krenemo na njega.
U gurajućim dlanovima također je vrlo bitno biti okretan, prilagodljiv,
izbjegavajući ukočenost i silu. U svakom trenutku treba biti spreman na akciju u bilo kojem smjeru, a
to možemo jedino ako stalno prebacujemo težinu s jedne noge na drugu, ne dozvoljavajući tijelu da
se uspava u statičnom položaju. Moramo biti kružni i pronaći u sebi svoju središnju os pokretanja.
Sam pojam Tai Chi označava središte kruga, gdje unutrašnji dio kruga predstavlja YIN, a vanjski dio
YANG. Yang energija se koristi kod napada i provođenja. Yin koristimo u skretanjima partnerove
energije i obrani. Yin i Yang na taj način uravnotežuju jedno drugo kroz vježbu guranja dlanova.
Još jedna važna stvar u gurajućim dlanovima je postizanje stanja opuštenosti i smirenosti. Težište
tijela spuštamo s koncentracijom na Dan Tien. Samo tako dolazimo do naše unutrašnje snage.
Dok gurate dlanove, s jedne strane morate biti spremni primiti protivnikovu snagu, a s druge strane,
vaš um mora biti u pažnji i spreman proizvesti snagu ravnajući se po Tai Chi principima. Kada
postanete vješti, bit ćete sposobni isprazniti protivnikovu silu čim vas dotakne. Vaša snaga bit će
stabilna i skoncentrirana u središtu (u Dan Tienu). Pokrete kontrolirajte strukom, tako će vaš gornji i
donji dio tijela biti u suglasju. Stari tekstovi naglašavaju ulogu struka u pokretanju chia: «Izvor života
nalazi se u struku.»
Postoji nekoliko osnovnih principa za razumijevanje gurajućih dlanova. Oni predstavljaju temelj za
osluškivanje partnerove energije i čitanje njegove namjere. Pokreti u gurajućim dlanovima izvode se
polagano, u ritmu disanja. Tijekom gurajućih dlanova ne bi trebali zanemariti niti jedan dio vaše
interakcije s partnerom. Ako ste prebrzi mogli biste predvidjeti pravo značenje svakog pokreta.
Druga pretpostavka za dobro guranje je kružnost pokreta. Najvažnije je da rukama ne zatvarate prave
kutove. Uvijek težite ka kružnim, zaobljenim pokretima koji koriste svu vašu snagu i elastičnost.
Treći princip je stabilnost. Svrha gurajućih je u jačanju nogu i struka, što znači da morate imati dobar
temelj (noge) na kojem gradite daljnje pokrete (što opet ovisi o snazi i gipkosti struka). Kada protivnik
krene na vas, vaše noge moraju biti dovoljno snažne, a vaš struk s dobrom sposobnošću rotacije kako
bi neutralizirali njegov napad. Kako bi uspješno pročitali partnerovu namjeru, budite mu blizu, ne udaljavajte
se. Trebate zatvoriti krug unutar kojeg ste vi i partner, a svako izlaženje iz kruga znači da je netko uspio izvući
svog protivnika iz ravnoteže (korijena).
Veliki učitelj Tai Chi Chuana, Cheng Man Ching, smatrao je da gurajućim dlanovima učimo «primati
energiju». «Primanje energije» je potpuno različito od suprotstavljanja snazi snagom. Zamislite da
prema vama juri željezna kugla od 200 kg! Ispravna primjena «primanja energije» bila bi da u
trenutku kada se lopta približi vašem tijelu, prvo privučete loptu (kao magnet), a da je zatim odbacite.
U tom kratkom trenutku morate odmjeriti kojom brzinom i snagom ćete izvesti pokret. Energije
tumačenja partnera, prianjanja, povlačenja i napada prisutne su u tom kratkom trenutku. Ovo je
razlog, smatrao je Cheng Man Ching, zašto je Tai Chi Chuan po upotrebnoj vrijednosti superioran u
odnosu na sve druge vrste vještina borbe.
Koliko je ova vještina popularna govori nam podatak da se svake
godine u svijetu redovito održavaju natjecanja u Tai Chi formama i u
gurajućim dlanovima. Na tim natjecanjima susreću se zaljubljenici u
ovu vještinu i prenose trikove i tehnike jedni drugima. Na
natjecanjima postoji cijeli niz pravila, počevši od pravila oblačenja
koje zahtijeva tradicionalnu odjeću za borilačke vještine (kimono) do
pravila o dozvoljenim i nedozvoljenim ponašanjima. Jedan meč
sastoji se od dvije jednominutne runde s odmorom od 15 sekundi
između rundi. Nadmetanje nadgledaju 3 suca, a bodovi se dobivaju za tehnike koje uspiju izbaciti
protivnika iz ravnoteže. Tko sakupi najviše bodova, pobjeđuje. Strogo se kažnjava korištenje sile,
hvatovi za odjeću protivnika, a kažnjivo je i nesportsko ponašanje, npr. čupanje za kosu ili bradu dok
vam glasno negodovanje uz pokoju psovku može priskrbiti pokoji negativan bod.
Zašto je vještina gurajućih dlanova toliko hvaljena i omiljena u Tai Chi krugovima? Odgovor možda
možemo pronaći u drevnim zapisima u kojima stoji da je vještina Tai Chi Chuana (borbe sjenke)
ukorijenjena u stopalima, da klija kroz noge, usmjerava se kukovima i djeluje kroz dlanove i prste.
Najbolji način da se testira nečija vještina je kroz direktan kontakt dvoje ljudi. Kada naučite vještinu
«iskorijenjivanja» protivnika kroz gurajuće dlanove, ovladali ste svojom mentalnom i tjelesnom
ravnotežom.

Težina je osnova lakoće.

Spokoj je gospodar kretanja.
Biti lakomislen znači odvojiti se
od svojega korijenja.
Biti nemiran znači izgubiti vlast
nad samim sobom.

Put u Ind iju t ai c hi t a i c hi k lub r ije k a

Ljubav je nesebičnost;
sebičnost je pomanjkanje ljubavi.
Sai Baba

11.07.2002. Piše ☼ Ivna Bruk

Sjedim u redu ispred mandira1, čekajući izvlačenje brojeva za mjesto na daršanu2. Da biste ušli u mandir
najprije trebate stvoriti dugačke redove, a oni koji su prvi u pojedinom redu biraju broj za cijeli red. Taj
broj označava mjesto gdje ćete sjediti na daršanu.
Danas sam prvi puta u prvom redu, baš ja, i morat ću izvlačiti broj. Oko mene su samo Indijke pa se
osjećam malo neugodno. Sama sebi govorim da čovjek treba biti u miru u bilo kakvom okruženju da se
nalazi!
Kada otvore vrata mandira, Indijke, kao krdo divljih konja, ruše sve pred sobom da bi došle do svojih
mjesta. Meni se to čini vrlo smiješnim, zašto se žuriti i gurati kad će ionako svatko dobiti točno ono mjesto
koje mu je namijenjeno! Sva sreća da su Seve3 tako stroge, u protivnom ovdje bi bio veliki nered. Tko bi
rekao da Indijci, tako pobožni duhovni ljudi, bez milosti trče da bi bili što bliže Swamiju. Zar ne slušaju
što on govori? Boga treba tražiti u svome srcu, a ne u nečijem fizičkom liku. Priča se kako se neki ljudi

1
mandir - hram
2
daršan – viđenje velike i svete osobe
3
seva – sluge, služenje bližnjemu s ljubavlju
 nisu uspjeli obuzdati te su potrčali prema Swamiju za vrijeme daršana, sa željom da
ga dotaknu. Taj se čin ovdje smatra velikim kaznenim djelom. Seve uhvate te ljude,
potjeraju ih i više se nikad ne smiju vratiti u ašram4.
Cijeli ašram je pod budnim okom Seva. Žao mi je što se za pet dana moram
iseliti iz ašrama jer počinje veliki indijski blagdan Guru Purnima. Sobe moraju biti
slobodne za pozvane goste koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Šteta, jer u ašramu
vlada mir i sigurnost, a i zrak je ispunjen Babinom ljubavlju. Premjestit ćemo se u
neki hotel blizu ašrama. Mogla sam ostati u ašramu, ali spavati u velikim
zajedničkim spavaonicama koje primaju stotine ljudi. Svi oni spavaju na podu,
jedan pored drugog, te koriste jedan WC. Dvoumila sam se, ali sam na kraju
odlučila otići u hotel.
Jučer sam prvi puta prošetala ulicama Puttaphartija, rodnog mjesta Sai Babe.
Ljudi hodaju bosi. Ulice su pune dučančića koji prodaju kipiće raznih božanstava, mirisne štapiće i
razne druge sitnice koje samo ovdje možete naći. Hodajući ulicama osjećate zašto Indiju zovu Svetom
zemljom. To se riječima ne može opisati. Svetost je u zraku, grli vas i ne možete joj odoljeti, već se
blaženo prepuštate.
Indijski mladići neprestano trče oko stranaca pokušavajući nešto prodati. U dućanima se osjećate kao
kraljica, nude vam sjedalicu, donesu čaj, pokazuju i otvaraju sve moguće, u nadi da ćete pristati i kupiti
nešto.
Ulicama slobodno šeću krave, kokoši, psi... Sve boje, snažni mirisi, velike crne oči stanovnika ovoga
mjesta kao da su ujedinjeni u neprestani pokret gdje svaki dio pridonosi cjelini, svetosti.
Na daršanu sam sjela u drugi red, kojeg sam izvukla dok sam bila vani u redu. Imala sam nekoliko
pisama sa sobom koja sam htjela uručiti Sai Babi. Swami je prošao korak do mene. Srce mi je lupalo kao
ludo. Sva sreća da me nije pogledao jer ne znam kako bih to izdržala. Naravno, nije uzeo pisma. Mislim, da
je to bila priprema. Trebala sam osjetiti njegovu blizinu, tako da sljedeći put budem jača, da me može
pogledati. Svaki puta kada ga ugledam nešto se događa u mojem srcu: nekakvo strujanje. Čini mi se kao da
dodirujem više razine svijesti i rado bih ostala u tom osjećaju zauvijek. Sve mi se čini posebno, kao da su
svi ti ljudi ovdje da bi vam nešto rekli, sve je puno znakova, treba ih samo ispravno protumačiti.
Noge me strašno bole. Sjedim osam sati na dan u lotosovom položaju, borim se sama sa sobom
vježbajući izdržljivost. Nevjerojatno da noge mogu toliko boljeti od sjedenja! Čak i noću, kada legnem u
krevet, osjećam bol.
Neobično je kako su žene Indije, zemlje koja zagovara prevagu duhovnog nad
materijalnim, tako jako ukrašene: počevši od prekrasnih sarija u svim duginim
bojama, zlatnih naušnica na nosu i ušima, zlatnih narukvica oko ruku i gležnjeva te
zlatnih prstena na prstima ruku i nogu. Lijepo im to pristaje! Moram priznati da je i
meni, iako zagovaram jednostavnost i ne marim toliko što imam na sebi, gledajući te
prekrasne Indijke došla želja da se obučem u nešto šareno i svjetlucavo. Otišla sam u
grad, ali nisam našla ono što bi mi se svidjelo. Želja je polako splasnula i vratila se
stara Ivna.
Mandir, prostor gdje se odvija daršan, je ogroman. Napravljen je od crnih ploča koje
Seve redovito peru. Sve je u šarenim blagim duginim bojama. Puno je kićastih lustera
koji se pale Babinim dolaskom. Prostor je podijeljen na mušku (lijevo) i žensku
(desno) stranu. U sredini se nalazi svetište s kišom Ganeše, a iza toga su prostorije
gdje Baba prima ljude na razgovor. U mandir se ulazi bos, a sa sobom svatko ima svoj
jastuk bez kojeg bi sjedenje bilo zaista nepodnošljivo. Dva sata nakon daršana pjevaju se bhađane5. Za
sada ih samo slušam jer ne znam riječi. Počela sam pljeskati uz ritam, a pokušat ću i pjevati improvizirajući
ono što ne znam. Lijep je osjećaj zajedničkog pjevanja, pripadanja i sklada!

4
ašram – nastamba ili boravište duhovnog učitelja
5
bhađana – pjesma u slavu boga
 Želim biti aktivnija pa sam odlučila raditi u kuhinji. Ovdje se inače ne dolazi na odmor već se stalno radi
na sebi.
Danas nas je Sai Baba pustio čekati duže nego inače. Kad se pojavio prošao je gotovo kao da klizi i
pokupio pisma Indijki koje su sjedile ispred mene. Iako ne želim, u meni se stvaraju želje da s njime
popričam, da mi stvori vibhuti6... Ne znam jesu li to stvarno moje želje ili osjećam ono za što većina ovdje
moli...
16.30 sati
Čekam popodnevne bhađane. Nisam izašla prošetati već sam ostala četiri sata sjediti u mandiru, u tišini.
Noge me već manje bole, navikle su se.
Nakon daršana želim samo mir i tišinu. Usprkos svemu vrijeme brzo prođe, a čovjek se osjeća opijen
duhom. Navečer obično idem na livadu, opustim se i čekam zalazak sunca. U devet sati gase se svjetla i
zatvara se ašram, a mi već duboko spavamo.
NASTAVLJA SE...

Savršeni ljudi starine koračali su

putem dobrohotnosti kao stazom
koju bi posudili za neku priliku;
obitavali su u pravednosti kao u
stanu koji su upotrijebili za jedno
noćenje. Tako bi lutali u
prazninama neporemećene lakoće,
nalazili bi hranu na poljima
ravnodušnosti – u vrtovima koje
nisu iznajmili. Neporemećena
lakoća ne zahtijeva nikakva
djelovanja; ravnodušnost je lako
opskrbljena
hranom; neiznajmljivanje ne traži
izdataka. Ljudi starine zvali su to
užitkom što skuplja istinu.

Ch u a n g T z u

6
vibhuti – sveti prah kojeg Sai Baba stvara pokretom ruke
znate li ? sretna nova godina

Š t o j e B ao d in g ?
Baoding su kineske kuglice za vježbanje dlanova, a potječu iz istoimenog malog mjesta
Baoding u Kini, provincija Hebei. Originalno su se proizvodile od čvrstog metala, a u novije
vrijeme, teške metalne lopte zamijenjene su šupim, kromiranim i kamenim modelima. Točna
godina nastajanja kugli nije poznata, no sigurno je da masovna proizvodnja počinje za vrijeme
Song dinastije (960-1127 g.). Zanimljivo je spomenuti da su budistički redovnici koristili kugle u
borilačkim vještinama.
Vježbu s kuglicama započinjete s dvije kugle, rotirajući ih dlanom u oba smjera. Možete
početi okretati kuglice što nježnije i to tako da se neprestano dodiruju, bez udaranja jedne o
drugu. Kao alternativu probajte ih rotirati tako da ne dodiruju jedna drugu. Ovo će primorati
vaše prste da više rade. Sljedeći korak može biti okretanje dlanova prema dolje dok rotirate
kuglice. Ova vježba dodatno će razvijati vašu snagu prstiju, dlanova i podlaktice. Kugle vam daju
slobodu da budete inventivni pa ćete možda nakon određenog vremena vježbanja biti dovoljno
vješti i prebacivati prstima jednu kuglu preko druge. Ako pak želite zakomplicirati vježbu,
koristite 3 kugle ili ih naučite okretati oko prstiju. U cijeloj vještini pokretanja loptica postoji
i unutrašnja sposobnost koncentracije, opuštenosti i mirnoće koja toliko sliči meditaciji ili Tai
Chiu. O ogromnoj popularnosti Baoding kuglica u Kini, svjedoče brojna natjecanja na kojima
majstori vještine izmjenjuju nove tehnike i trikove.
Možda najveća dobrobit baratanja kuglama leži u njihovom utjecaju na energetske kanale-
meridijane, slično djelovanju akupunkture i shiatsu masaže. Tehnika je u skladu s teorijom
tradicionalne kineske medicine po kojoj su meridijani (na kojima se nalaze akupunkturne točke)
kanali kroz koje vitalna CHI energija cirkulira tijelom. Na našim dlanovima i prstima nalaze se
akupunkturne točke koje su povezane s moždanim živcima i vitalnim organima uključujući srce,
jetru, slezenu, pluća, bubrege, gušteraču, želudac i crijeva.
Stimuliranjem ovih točaka Baoding kuglama, potiče se rad
svakog od ovih meridijana kojima tada chi i krv mogu
slobodnije teći.
Jedna kineska medicinska brošura naglašava: »Održavati
meridijane prohodnima znači održavati vitalnu energiju i krv u
harmoniji. Mišići su okretni, kosti jake, trezven um.
Svakodnevno vježbanje mjesecima i godinama donosi najfinije
rezultate, održavajući vaš um, inteligenciju i pamćenje u
dobrom zdravlju, rješava vas suvišnih briga te općenito
produžava vaš život.»

Li Ching-Yuen (1678-1928)

N E V J E R O J A T N A P R I ČA O ŽI V O T U LI CH I N G - Y UE N A

Možda najnevjerojatniji podatak u biografiji ovog taoističkog mudraca

je njegova izrazita dugovječnost. Obratite pažnju na godine njegovog
rođenja i smrti! Ovaj je čovjek doživio 250 godina i to nije šala. Neki su
si povjesničari dali truda i istražili istinitost ovih brojki te utvrdili da je
Li Ching-Yuen zaista poživio 250 godina.
Li Ching-Yuen rođen je 1678. godine. Kao mladić je napustio dom i putovao južnom Kinom u društvu travara
od kojih je naučio osnove travarstva. Kasnije u životu imao je sreću da naiđe na nekoliko velikih taoističkih
učitelja koji su mu prenijeli znanja o unutrašnjoj alkemiji i chi kungu, kao i tajne dobrog zdravlja i
dugovječnosti. Tijekom svog dugog života Li se ženio 14 puta i za sobom je ostavio oko 180 nasljednika!
Život majstora Lia pokazuje kako pravilno korištenje taoističkih tehnika djeluje na dugovječnost i zdravlje.
Do posljednjih godina svojega života Li je tumarao brdima u potrazi za ljekovitim biljem. Njegova prehrana
sastojala se od malih obroka mesa, žitarica i gomoljastog povrća te voća i povrća lagano kuhanog na pari. U
njegovim se tajnim formulama dugovječnosti našlo ljekovito bilje kao što je češnjak i ginseng.
Kada je imao 130 godina, u planini je naišao na starca koji je tvrdio da je star petsto godina, a to je pripisao
svakodnevnom vježbanju vještine Tai Chi i ispravnoj prehrani koja uključuje i ljekovito bilje. Starac je Liu
prenio svoja znanja nakon čega je Li svakoga dana do svoje smrti vježbao Tai Chi, sveukupno 120 godina!
Najbolje vrijeme za izvođenje Tai Chia, smatrao je, je između 23 sata uveče i 11 sati ujutro, a on je tako radio
svakoga dana po 6 ponavljanja. Takav način vježbanja izaziva jak efekt koji će postajati uočljiviji vremenom.
Pitanje koje nam se nameće nakon čitanja ovog teksta je kako je moguće i je li uopće moguće postići takvu
starost? Naime, ljudsko tijelo ima veliki broj energetskih kanala putem kojih se naša životna energija kreće i
mijenja. Tijekom godina znalci stare kineske tradicije razvili su sistem vježbi koje povećavaju energetski tok,
darujući tijelu dobro zdravlje, bistar um i vitalnost. Vježbe Tai Chia nas uvijaju, pokreću i istežu. Njima
vršimo pritisak i stimuliramo naše akupunkturne točke, energetska vrata i čakre. Sve to dovodi do ispuštanja
neiskorištene životne energije chi i mi postajemo velika i nepresušna fontana mladosti. Mnogi pojedinačni
slučajevi ljudi koji su doživjeli više stotina godina govore u prilog ovoj teoriji. Njih susrećemo u pričama,
legendama i starim predanjima. Možemo vjerovati ili ne. Ono što je bitno je skriveno. Živjeti zdravo i u
miru, to je bitno.
« Č o v j e k sa m o sr c e m do b r o v i di . B i t n o j e o č i m a n e v i dl j i v o . »
A n t o i n e de S a i n t E x u p ery – « M a l i P ri n c »

t a o i se k su a ln o st t a i ch i t a i ch i k lu b r i je k a

Seksualni Kung Fu

Piše ☼Kristian Debeuc

Poslije mnogo stotina godina eksperimentiranja sa cirkulacijom Chia, taoisti su otkrili da spolni organi i
žlijezde posjeduju ogromnu količinu Chi energije. Kinezi je nazivaju Ching. Ono o čemu je zapravo
riječ je sjeme kod muškarca, i jajašce kod žene. Seksualna energija, Ching je u stvari potencijal i još
uvijek nije Chi, sve dok se ne transformira putem specijalnih meditativnih tehnika i vježbi.
Razmišljajući o Chingu, seksualnoj energiji, možemo je zamisliti kao milijun kubičnih kilometara vode u
jezeru s branom. Stručnjak na brani (vi) može usmjeriti ovu vodu (ching) kroz turbine (prostata,
testisi, jajnici) kako bi je pretvorio u energiju (chi). Dokazano je da svi muškarci i žene mogu svoju
seksualnu energiju pretvoriti u chi, a tehnike koje su danas dostupne pružaju vam
mogućnost izbora ukoliko želite to raditi sami ili s partnerom.
Skladišta seksualne energije kod muškaraca nalaze se u testisima, prostati i
penisu, dok su kod žena smještena u jajnicima, klitorisu i G točki (u taoizmu se o
spolnim organima i žlijezdama u kojima se stvara i koncentrira životna snaga,
govori kao o Štednjaku, dok spolne žlijezde stvaraju hormone tj. Vatru). Ovo
područje tijela poznato je i po nazivu Bazična Čakra ili perineum («zadnja točka
tijela»). Upravo ova bazična čakra predstavlja važan i kompleksan «aparat», koji
osim skladištenja seksualne energije ima za ulogu skupiti Ching u jednu točku,
pretvoriti ga u mala zrnca, te ga poslati u, kako kinezi kažu, «kotao visoke peći» -
Dan Tien. Jednom kada ovaj Chi dođe u ovakvo «uzavrelo» stanje, tada možete sa
sigurnošću reći da posjedujete neopisiv energetski potencijal, koji se još zove
Vatreni Chi. Kao što je spomenuto, ovako prerađeni Chi ima oblik zrnaca, malih
kuglica, tako snažnih da mijenja svaki dio tijela kroz koji prođe. Na svom putovanju kroz meridijane,
chi iscjeljuje organe i tkiva, uspostavljaju ravnotežu ili jednostavno izlazi kroz ruke kako bi izliječio
drugu osobu.
Budistički monasi u Kini koriste tehnike zadržavanja sjemena
(ujakulacija) i njegovog pumpanja natrag u tijelo, tako da nikada ne
gube sjeme. Kad monah umre, tijelo se kremira (za razliku od
budista koji negiraju vrijednost fizičkog tijela, taoisti i suviše cijene
svoje tijelo da bi ga spalili). Nakon kremacije, njegovi sljedbenici
sakupljaju jedino preostalo, a to je njegovo sjeme. Zbijeno je u
grudice ili zrnca slična dijamantu, lagano i elastično, promjenjivog
oblika i neuništivo, zanimljivog imena - Relikvije. Te relikvije se
čuvaju u lijepim posudama u pagodama, a isijavaju čistu energiju.
Kod muškarca spolne žlijezde se sastoje od testisa i prostate.
Testisi proizvode spermu i hormone, a prostata proizvodi
sjemensku tekućinu, bogatu hranjivim sastojcima, hormonima i
životnom energijom. Ti sekreti stvaraju supstancu koja služi nosilac
sperme. Kada prosječni muškarac ejakulira, on gubi oko žlicu
sjemena. Prema istraživanjima, hranjiva vrijednost te količine
jednaka je recimo ovom meniju: dva mesna odreska, deset jaja, šest naranči i dva limuna. Sjeme
sadrži: bjelančevine, vitamine, minerale, aminokiseline. Muško sjeme također sadrži veliku količinu
životne energije; zbog toga samo jedna ejakulacija predstavlja veliki gubitak životne energije. To se
najbolje odražava u iscrpljenosti koju muškarac osjeća nakon ejakulacije. Ejakulacija se često naziva
«dolaženje». Ne mislite li da bi prikladnija riječ za to trebala biti «odlaženje». Erekcija, životna snaga,
svi hranjivi sastojci, a Kinezi smatraju i nešto malo muškarčeve osobnosti – odlazi u nepovrat.
Kod žena, ukoliko nije došlo do oplodnje neće biti usađivanja jajašca u stjenku
maternice i ono će se odbaciti u redovitim ciklusima. Mnogo krvi i hranjivih sastojaka
tako se gubi tijekom menstruacija.
Taoisti raspolažu tehnikama koje sprječavaju izbacivanje sjemena kod muškaraca, a
kod žena dovode do zadržavanja i preusmjeravanja jajašca, čime se sprječava
gubitak hranjivih tvari iz organizma. O tim tehnikama pisat ćemo u sljedećem broju.
♥♥♥♥
Z a č uđuj uć a ch i en er gij a

Nakon što su objavljeni mnogi rezultati o djelotvornosti alternativne medicine, meditacije i osobito kineske
medicinske prakse, kao što su akupunktura i chi kung, liječnici na Zapadu polako počinju prihvaćati
postojanje neke suptilnije energije, kao što je chi energija.
Davno prije rođenja Krista, taoisti i chi kung majstori već su istraživali skrivene energije u čovjeku i
funkcije koje povezuju tijelo i psihu. Zaključili su da pomoću vježbi disanja, posebnih poza, pokreta,
izlaganju zvukovima i meditaciji čovjek može utjecati na svoje mišljenje i osjećaje. Shvatili su da u čovjeku
pored energetskih sila postoje različiti organski sustavi i tvari koje danas nazivamo enzimima, hormonima i
krvnim stanicama. Kemijska i biofizička istraživanja u protekla dva desetljeća, provedena uz prisustvo
priznatih chi kung majstora, dokazala su da chi energija doista ima nevjerojatan učinak na sve što postoji,
od kristala do imunološkog sustava čovjeka.

K obud o t a i ch i t a i ch i k l u b rij ek a

Piše ☼ Damir Glavočić

U doslovnom prijevodu, Kobudo znači "Put borbe

drevnim oružjem", što najbolje označava ovu iznimnu i rijetku vještinu. Kobudo spada
pod borilačke, a ne ratničke vještine budući da oružje koje koristi ne spada pod
konvencionalno ratno naoružanje.
Da pojasnimo, mnoge kineske ratničke vještine koje danas postoje unutar Shaolina i raznih manje
poznatih borbenih stilova, koriste oružje kao što su halebarda, koplje, sablja ili nož. Također, japanske
vještine koriste iznimno specifično oružje kao katana, naginata, nodachi, yari te egzotičnije oblike
oružja specijaliziranih za sabotiranje i ubojstvo (ninpo). Sve to spada pod ratničke vještine koje su
razvijene i popularizirane za doba rata, te su kao takve namijenjene prvenstveno za bojno polje.
Mnoge od gore navedenih vještina, kao iaido ili naginata, danas postoje samo u DO obliku, pošto je
mačevanje protiv partnera s pravim katanama preporučljivo samo za kamikaze.
Kobudo, s druge strane, je vještina s Okinawe koja je nastala parcijalno iz kineskog naslijeđa raznih
putujućih majstora, te kao neophodna vještina za obranu od feudalne vlasti. Naime, negdje za vrijeme
invazije Satsuma klana (1600 g.) narod je trpio pod teškim feudalnim zakonima koje su provodili
samuraji i redovita vojska. Svakome je poznat lik samuraja kao oklopljenog vojnika naoružanog
tradicionalnim setom mačeva, katana i wakizashi: upravo su takvi borci provodili zakone nad praktički
golorukim okinavljanskim narodom. U jednom razdoblju čak je i uporaba metalnih alatki bila
zabranjena, te bi jedan nož, svezan lancem u centru sela, bio jedini metalni predmet za cijelo naselje.
No Okinavljani nisu narod kojeg se može potlačiti, što su dokazali tajnim razvijanjem borilačkih
vještina kao karate i kobudo. I jedna i druga vještina su vrlo specifične jer
zahtijevaju od vježbača da se prilagodi vještini, a tek naknadno vježbač
prilagođava vještinu sebi. Naime, za karate je potrebna odlična fizička
kondicija i čvrsto tijelo koje može podnijeti snažne udarce, što također
vrijedi i za kobudo, gdje se oružje koristi uz tijelo, a ne na udaljenosti
(standardno oružje u kobudu, izuzev sai bodeža, je drveno i tupo za
razliku od sječiva i bodeža koji se koriste u drugim vještinama).
Kobudo je sastavni dio tradicionalnog okinavljanskog karatea. Majstor koji
je skratio jaz između kobuda i karatea zvao se Shinken Taira, učenik
Shinken Taira velikog majstora Funakoshija. Iako postoji dojam da je kobudo dio
vještine rezerviran za majstore karatea, današnji dojo-i podučavaju
kobudo svakoga tko želi posvećeno raditi i vježbati. Karate je uglavnom logičan izbor jer nadopunjuje
stavove i sistem, no nipošto neophodan za vježbača početnika.
Oružje koje se najčešće koristi u kobudu je tonfa, bo, nunčaka i sai. Postoji, naravno, još puno oblika
oružja koji variraju od trostruke nunčake (san-setsu-kon nunchaku), motke, kama, vesla (eku) pa čak i
kratke sablje i štita (iako se radi o vrlo rijetkom načinu borenja koji ne spada u sistem vježbanja).
Nama najzanimljivije oružje biti će tonfe, nunčake i bo, pošto sa tim oružjem radimo u klubu.
Nunčake su prvo oružje s kojim se susreće polaznik kobudo treninga. Radi se o dva komada drva ili
plastike povezanih lancem ili špagom. Prvi modeli rađeni su špagom, no napretkom tehnologije došlo
se do lanca s ugrađenim "balinijerama" što poboljšava
kretanje nunčaka prilikom vježbanja. Nunčake su svjetski
raširena poljoprivredna alatka koja je u nekim rudimentarnim
oblicima postojala i u Europi. Nunčake su kao alat
višenamjenske, no primarno su se koristile za efikasno
čupanje korijena i povrća koje raste pod zemljom. Borbena
primjena nunčaka je puno opasnija. Radi se o iznimno
nepredvidivom i dinamičnom oružju. Koristeći centrifugalne sile, korisnik nunčaka može brzo zadavati
udarce u raznim visinama, što ih čini vrlo teškim za blokiranje. Nadalje, nunčake su fleksibilne ukoliko
se savijaju po sredini, što omogućuje cijelu paletu blokova i opasnih hvatova. U većini zemalja
nunčake su postale zabranjene nakon popularizacije koje su doživjele u filmovima Bruce Lee-a, iako
on sam nikada nije učio izvorne stilove sa nunčakama, već je koristio tehnike Dana Inosanta koje
potječu ponajviše iz ulične primjene i samoukih metoda. Okinavljanski način vitlanja nunčaka je različit
od "modernog" stila. Pokreti su kratki i fokusirani na direktne udarce, te se često koristi i dno nunčaka
(kontei) kao udarna površina kojom se ubada. Naravno, Bruce Lee je u kratkom vremenu savladao
nunčake prilagođavajući ih svom stilu, jer su nunčake jedno od najslobodnijih i kreativnijih oružja. Sve
ovisi o vježbaču i njegovoj inventivnosti. Dokaz tome je i vrlo mali broj "službenih" kata sa nunčakama
- samo dvije.
Na Okinawi se koriste još i tonfe - vrlo poznate pošto ih koriste
američki policajci kao službeno oružje (baton). U kobudu se koriste
u paru kao defenzivno oružje zamišljeno za obranu i kontranapad u
borbi s mačevaocem ili bilo kakvim dugačkim oružjem. Možda
susret samuraja i seljaka/ribara s Okinawe zvuči kao odlučena
borba u korist samuraja, no ove vještine su specifično razvijene za
takvu vrstu susreta. Božanski mač – katana - "pobjeda", ipak ima
dostojnih protivnika,
i to oružje koje potječe iz tako skromnih i "neuglednih" korijena. Tonfe, čini se, potječu od opreme
kojom se uzdaju konji, iako ima izvora koji tvrde da je tonfa bila vrsta univerzalnog "ključa" za mlinove i
seoska spremišta (samo ime tuifa na japanskom znači "drška" ili "odvijač"). Prvobitna namjena tonfi i
nije toliko bitna pošto se danas koriste samo u borbene svrhe. Tonfe su vrlo zahtjevno oružje jer
iziskuju čvrste ruke, siguran stav (što podrazumijeva jake noge) te relativno srednji stupanj spretnosti.
Slijedeće oružje kojim se vježba u našem klubu je rokushaku bo, ili dugi štap. Ovo je možda
najpoznatije drevno oružje koje su koristile mnoge civilizacije, iako su Kinezi te naknadno Japanci
doveli tehniku borenja s bo štapom do samog vrhunca. Prva bitna razlika je između kineskog i
japanskog štapa. Kineski je fleksibilan i lagan, dok je japanski težak i čvrst. To odražava i najosnovnije
razlike između stilova ovih dviju velikih zemalja. Kineske tehnike su puno dinamičnije od japanskih,
puno mekše i obiluju akrobatskim pokretima, dok je kobudo izlučio najvažnije dijelove napada i obrane
te povećao efikasnost udarca. Zato su kobudo bo tehnike vrlo direktne i jednostavne za naučiti, no vrlo
teške za ovladati. Valja steći zavidan stupanj snage da bi brzo koristili bo štap, no kontrola i preciznost
su još važniji, a tu snaga pada na drugo mjesto. Jak, ali neprecizan udarac je beskoristan, jer jedini
učinak koji stvara je davanje prednosti protivniku. Valja napomenuti da je najviše kobudo kata vezano
uz bo.
Iako rijedak, kobudo je vrlo živa vještina koja se redovito trenira na Okinawi. Mnogi majstori Uechi ryu
stila bili su također majstori kobuda. Osnovni stilovi kobuda su Ryukyu kobudo renmei i Zen Okinawa
kobudo renmei, no kod nas se trenira ryukyu kobudo renmei (ryukyu je naziv za okinavljanski
arhipelag), poznatiji kao kobujutsu. Nastavak kobujutsu implicira borbenu aplikaciju i sparinge, što se
vrlo često može vidjeti na našim treninzima kobuda. Manjak opreme je možda jedina kočnica koja
priječi da se ova vještina uzdigne na nivo popularnosti kakvog uživa karate ili tai chi, te zato svi koji
žele pohađati ove treninge moraju imati na umu da barem osnovno - obložene nunčake i tonfe - valja
nabaviti ukoliko se želi kvalitetno trenirati. Nabava nije toliko teška i dovoljno je raspitati se u tajništvu
za nabavu nunčaka, pošto i sam autor ovog članka često kupuje oružje u Trstu po relativno povoljnim
cijenama. U nadi da ćete i Vi dati šansu ovoj izazovnoj drevnoj vještini, ja Vas pozdravljam.

Što govore članovi t a i ch i t a i ch i k l u b rij ek a

...ugodan razgovor sa Zvjezdanom Sabljak

- Kojim si putem došla do Tai Chia?

- Gledala sam na televiziji dokumentarac o Kini.
Vidjela sam Kineze kako vježbaju. Dojmili su
me njihovi usporeni pokreti. Činili su mi se
prekrasnim. Zainteresiralo me to vježbanje.
Iako ne kupujem novine nekako mi je u to
vrijeme došao u ruke Novi list. Pročitala sam
oglas Tai chi kluba Rijeka. Nazvala sam i
došla. To je bilo prije godinu dana.
- Kakvi su bili prvi utisci?
- Odmah sam prvim treningom bila oduševljena. Bilo je puno ljudi i znala sam
da će mnogi odustati pa će se i gužva smanjiti. Tako je i bilo. Sada dolazim
uglavnom ujutro. Jutarnji su treninzi super ugodni i lijepo se može raditi.
- Što tražiš u vježbanju?
- Krenula sam iz želje za rekreacijom. Željela sam pronaći nešto čime bih se
bavila u zimskim mjesecima. A sada, vidim da Tai Chi pruža beskrajno više
od same rekreacije.
- Koje si promjene osjetila nakon godinu dana vježbanja?
- Prije sam pokušavala razmišljanjem smirivati živčanost. Sada osjećam da mi
je vježbanje Tai Chia pomoglo da sve situacije smirenije prihvaćam. Fizička
kondicija mi je postala skoro takva kao kad sam u mladim danima igrala
tenis. ne mogu napraviti sve što i mlađe članice kluba, ali svejedno sam jako
zadovoljna. Kad propustim koji trening sva sam utučena.
- Najdraže vježbe?
- Najdraža mi je «forma» jer kroz nju uvijek nešto novo naučim. Volim raditi i
Wai Dan, a ne volim guranje dlanova. Uvijek sam više voljela individualne
sportove.
 - Tvoje razmišljanje o klubu?
- Klub mi se jako sviđa. Ljudi su dragi. Imam osjećaj da se od svih može nešto
naučiti.

Ja istražujem samog sebe i time dolazim do spoznaje drugih. Lao Tse

na š iz bor
« En erget s k a M ed icin a »
Donna Eden & David Feinstein

Prvakinja na području energetske medicine, Donna Eden

i psiholog David Feinstein u ovoj izvrsnoj knjizi-udžbeniku
podučavaju ljude da tijelo promatraju kao energetski
sustav, da njegove tegobe i bolove shvate kao pokazatelj
energetske neravnoteže. U knjizi je uz prikaz prikladnih
vježbi objašnjeno kako koristiti energiju svoga tijela da
bismo: potakli svoju vitalnost i otpornost, ojačali svoj
sustav otpornosti, ublažili bolove i uobičajene poteškoće
kao što su prehlade i glavobolje, povećali svoje pamćenje,
te ostali zdravi i uravnoteženi uz pomoć petominutnih svakodnevnih vježbi.
U uvodu knjige autori kažu: «Prvi praktičar energetske medicine ste Vi, onaj koji prebiva u
tijelu za koje se brine. Koristeći načela energetske medicine, prirodne sposobnosti svoga tijela
možete dovesti u vrhunsko stanje, a tako se možete iscijeliti i ostati zdravi. Umornome tijelu
možete pružiti obnovljenu snagu, svježu živahnost iscrpljenom umu i novi polet potonulom duhu.
Svoje energije možete potaknuti da djelotvornije odgovaraju na napetost, smanje tjeskobu i
oslobode vas mnogih poremećaja. A ono što naučite zbog sebe, možete primijeniti na dobrobit
svoje obitelji i drugih ljudi koje volite.
Danas, kad je način života ljudi otuđen od prirodnog poretka, od vas se zapravo zahtijeva da,
želite li živjeti punim životom, živite u svjesnom partnerstvu s energetskim sustavima svoga
tijela. A naučiti kako pokrenuti unutarnje snage koje poboljšavaju vaše zdravlje, osnažuju vaš um i
doslovce osvjetljavaju vaš duh, jednostavnije je nego što biste mogli pomisliti.»
Ova će vam knjiga pokazati kako raditi s elektromagnetskim i još tananijim energijama koje
vašem tijelu daju život. Te energije tvore temelj vašeg zdravlja!
«Lijek naš često u nama se krije.» W. Shakespeare
Ples zmaja i legenda o kineskoj Novoj godini
Novu Godinu dočekuje cijeli svijet. Ona nam se predstavlja kao daleki, osunčani
horizont koji nam uvijek iznova daje nove mogućnosti za naš osobni razvoj i sreću.
Nova Godina najčešće dolazi praćena velikim praskom, blještavilom i dobrim
raspoloženjem. Možda je jedna od najspektakularnijih veselica na svijetu tzv. Ples
Zmaja kojim se u Kini svake godine obilježava odlazak stare i dolazak nove godine.
Ples i popratni šušur traju i do 15 dana!
Kineska kultura vrvi legendama i pričama o fantastičnim bićima čiji se životi
isprepliću sa životima ljudi. Tako postoji i legenda o plemenitoj zmajevoj princezi
Ling koja je donoseći kišne oblake s oceana podarila ljudima kišu, nakon sedam
godina potpune suše. Nebeski Car je za kaznu
što je pomogla ljudima, naredio da zmajevu
princezu razrežu na komade i bace ljudima na
Zemlju. U boli i nevjerici ljudi su s pažnjom
sakupili sve njene komadiće i povezali ih
dugačkim svilenim nitima. Dijelove su podigli
na štapove i mahali njima kao da će time vratiti
zmaja u život. U vatru su bacali bambusove
štapove kako bi dočarali prasak, vjerujući
da će time probuditi njen duh i otjerati zlo.
Svake Nove Godine ljudi se prisjećaju
princezine žrtve i izvode ples zmaja, noseći
šareno zmajevo tijelo i plešući uz zvukove praskanja petardi. Što je zmajevo tijelo
duže, vjeruje se da donosi više sreće. Neki od zmajeva su toliko dugački da je
potrebno dvadeset do trideset osoba za nošenje repa!
Za razliku od tzv. zapadnjačke kulture u kojoj su zmajevi prikazani kao razvratni
gušteri koji kradu djevice i grabe blago, Kinezi zmajeve smatraju prijateljskim i
dobronamjernim. Zmajevi predstavljaju snagu i energiju, donositelji su sreće,
mudrosti i dugovječnosti. Ta različitost u doživljavanju onoga što simbolizira zmaj
pokazuje koliko se istočna i zapadna kultura razlikuju u odnosu prema seksualnoj
energiji i nagonima – u zapadnoj kulturi zmaj predstavlja grijeh, zabludu, smrt, u
Kini je zmaj nositelj života i plodnosti.
Ova priča ima dublje značenje i za praksu Tai Chi Chuana. Uvijajuća, zmajolika
pokretanja tijela bude našeg unutarnjeg zmaja (vatra, energija, chi) koji potom postaje
jezgra i srce svih naših pokreta. Kada se krećemo u Tai Chiu svaki pokret povezuje
sve kosti u našem tijelu, krećući se kao val prema vrhu glave. Osjećamo li se
osvježeno i zdravo, znamo da smo upravo probudili svog privatnog zmaja.

Bivajući oduvijek na Zemlji, Zmaj vidi što je ljudima skriveno.

zen mudrost