Você está na página 1de 21

Da li je Elen Vajt bila pristalica Arijanstva ili Trojstva

Izjave Elen Vajt o Trojstvu: ta je ona zapravo napisala?


Tim Poarije, Ellen G. White Estate, Inc.

Uvod
Izvesni protivnici drugog osnovnog verovanja Crkve (Trojstvo)1 tvrde da se za izjave Elen Vajt u prilog ovome ne moe pouzdano rei da tano odslikavaju ono to je ona pisala i uila. Te osobe tvrde da prihvataju proroke spise Elen Vajt, ali dovode u pitanje autentinost njenih izjava koje potvruju crkveno verovanje u tri odvojene, vene, potpuno boanske osobe u Boanstvu Oca, Sina i Svetog Duha. Ovim prikazom neemo pokuati da u potpunosti definiemo koncept Elen Vajt o Boanstvu, niti da raspravljamo o pitanju da li su njena gledita evoluirala. Baviemo se autentinou kljunih izjava Elen Vajt u svetlosti raspoloivih izvornih dokumenata. Valjalo bi isto tako ustvrditi da crkveno osnovno verovanje u Trojstvo nije zasnovano na spisima Elen Vajt, nego na razumevanju biblijske istine.

Arijanizam za razliku od Trojstva, ideja po kojoj je Hristos stvoreno bie, koje ima svoj poetak: poluarijanizam ideja koja podrazumeva da je Hristos bio roen u nekom udaljenoj vremenskoj taki, u minuloj venosti, ime se dolazi ponovo na to da je imao Svoj poetak. Sveti Duh se smatra Bojom aktivnom silom, a ne osobom.

Tree lice Boanstva


Za veinu adventista, objavljene izjave Elen Vajt konane su to se tie njenog uenja o ovom predmetu. U enji vekova ona pie da ovek moe da se odupre grehu i da ga pobedi jedino monim delovanjem treeg lica Boanstva, koje e doi sa neizmenjenom silom, ali u punini boanske moi (str. 671 /orig./). Tekst je tako glasio jo prilikom prvog objavljivanja 1898. Dakle, kako protivnici uspevaju da zaobiu njegovo prirodno tumaenje da postoje tri odvojene osobe u Boanstvu? Prvo, sugeriui da je taj izraz naao svoj put do knjige enja vekova pod uticajem pomonika Elen Vajt i/ili Herberta Lejsija /Lacey/ ili V.V. Preskota.2 Drugo, ukazujui da rei tree lice nisu u originalu od 1898. napisane velikim slovom, to za njih znai da je re lice upotrebljena u optijem smislu.3 Tree, navodei na misao da iako u stvari postoje samo dva lica Boanstva, neto efekat za nas jeste postojanje tri boanska bia, budui da se Sveti Duh naziva drugi Uteitelj. Prema ovom gleditu, Sveti Duh je Duh (prisutnost) Oca i/ili Hrista, a ne zapravo posebna trea boanska osoba.4 Mi neemo pratiti ovo tree tumaenje, sem to emo kasnije pogledati izjavu Elen Vajt koja govori o Ocu, Sinu i Svetom Duhu kao o tri odvojene sile koje zajedno deluju u korist oveanstva. Meutim, prve dve primedbe uperene su protiv autentinosti teksta to je predmet naeg interesovanja u ovom radu. Moe li se pouzdano rei da pomenuti odlomak u enji vekova predstavlja ono to je Elen Vajt stvarno napisala? ta kae originalni manuskript? Zadueni za zaostavtinu Elen Vajt esto dobijaju pitanja ovog tipa od osoba koje osporavaju tekst ili uenje neke objavljene tvrdnje. Neki su iznenaeni kad im kaemo da Elen Vajt nije pisala svojeruno sva poglavlja koja se pojavljuju u knjigama kao to su Put Hristu ili ona iz serije Vekovni sukob. Ona je svakako autor teksta, ali je veina materijala sadranog u poglavljima kakva danas imamo sabrana iz mnogih njenih ranijih dela, ukljuujui njene propovedi, pisma i lanke.5 Stoga, da bismo pronali originalan manuskript za svaki dati odlomak u nekoj knjizi poput enje vekova, moramo utvrditi izvorni dokument, kao i da li postoji rukom pisani nacrt takvog dokumenta. Koji je, dakle, izvor reenice na stranici 671 /orig./ enje vekova? Nalazimo ga u pismu naslovljenom Mojoj brai u Americi, od 6. februara 1896. godine. Tu ona pie : Zlo je narastalo vekovima, i mogla ga je obuzdati ili mu se suprotstaviti samo mona sila Svetoga Duha, treeg lica Boanstva, koji e doi sa neizmenjenom silom, ali u punini boanske moi.6 Ovo pismo bilo je umnoeno i poslato iz Australije crkvenim voama u Batl Krik, gde ga je predsednik Generalne konferencije, O. A. Olsen, sledee godine objavio u jednom pamfletu namenjenom crkvenim voama i propovednicima (Special Testimonies, No. 10. str. 25-33). Ova publikacija iz tog perioda prua jo jedan dokaz, osim oiglednog datuma autorskog prava da odlomak u enji vekova glasi tano onako kako je prvi put objavljen 1898. godine.

Na primer, vidi Rachel Cory-Kuehl, The Persons of God (n.p.: Aggelia Publications, 1996), pp. 159-188. www.creation-seventh-day-adventist-church.org/Binary/Essays/Pioneer.html (accessed 11/14/2005) 4 Cory-Kuehl, pp. 187, 177. 5 Za enju vekova, ovaj proces je opisan u Arthur L. White, Ellen G. White: The Australian Years, 1891-1900 (Hagerstown, MD: Review and Herald, 1983), poglavlje 32, i sa vie detalja u Robert W. Olson, How The Desire of Ages Was Written (Washington, DC: Ellen G. White Estate, 1979), i Fred Veltman, Full Report of the Life of Christ Research Project (n.p.: Life of Christ Research Project Review Committee, 1988). 6 E. G. White, Letter 8, 1896.
3

Slika 1 predstavlja skeniranu prvu stranicu tog pisma, pokazujui kljunu reenicu u drugom odlomku. Skeptik e zapitati kako znamo da je to pismo stvarno napisala Elen Vajt. ta kae rukom pisani original ? Na nesreu po nas koji ivimo u 2006. godini (godina kada je pisan rad), Elen Vajt bi retko sauvala originalne nacrte svojih pisama posle prepisivanja i odobrenja. Videemo da emo u nekim drugim sluajevima sreom imati njene originalne nacrte, ali za ovo pismo ne zna se da postoji rukom pisani original. No, mi imamo druge dokaze o njegovoj autentinosti. Stranice 5, 6 i 7 sadre njene rukom pisane opaske izmeu redova, koje je ona esto dodavala pri daljem itanju nekog dokumenta. Slika 2 predstavlja skeniranu stranu 6, prikazuje zapise izmeu redova i prua dokaz da je to pismo zaista pregledala sama Elen Vajt. Otuda sa sigurnou zakljuujemo da ta kljuna reenica u enji vekova nije promakla oku Elen Vajt, niti je bila ubaena u rukopis od strane njenih pomonika ili drugih crkvenih voa. ta da uradimo s drugim argumentom, naime da rei tree lice nisu bile napisane velikim slovima u najranije tampanim knjigama? Kao to smo videli na Slici 1, izraz nije bio napisan velikim slovima ni u originalnom pismu. Dalje uporeivanje izmeu pisama Elen Vajt i njenih objavljenih lanaka i knjiga nagovetava da o takvim stvarima kao to je pisanje velikim slovom zamenica koje se odnose na Boanstvo pre odluuje stil urednika nego teoloka namera. Ako se tvrdi da upotreba malih slova u izrazu tree lice pokazuje da Elen Vajt nije pridavala Svetom Duhu status Boanstva, onda valja objasniti i zato je, u istim najranijim tampanim delima, lina zamenica On (kad se odnosi na Svetog Duha) dva puta napisana velikim slovom u odlomku koji neposredno prethodi (671,1), a i na drugim mestima u istom poglavlju.

Slika 1, Pismo br. 8, 1896, str. 1

Slika 2, Pismo 8, 1896, str. 6 Pogledaemo dalje znaajnu izjavu objavljenu u knjizi Evangelizam. Evangelizam predstavlja kompilaciju objavljenu 1946. godine, jednu deceniju pre dijaloga izmeu adventista i evangelika koji su rezultirali knjigom Pitanja o doktrini /Questions on Doctrine/. Ipak, oblak koji se nadvio nad taj period podstakao je neke da unazad bace senku sumnje na tu jasnu trinitarijansku izjavu:

Postoje tri iva bia /osobe/ nebeskog trija; u ime te tri velike sile Oca, Sina i Svetoga Duha oni koji prime Hrista ivom verom bivaju krteni, a te sile e saraivati sa poslunim podanicima neba u njihovim naporima da ive novim ivotom u Hristu.7 Da li ova tvrdnja tano predstavlja ono to je Elen Vajt napisala? Slika 3 je skenirana naslovna stranica izvora citata u Evangelism Special Testimonies, Series B, No.7. Od posebnog je interesa beleka u dnu, Objavljeno za autora. Slika 4 je skenirana stranica koja sadri kljunu reenicu. Dakle, ma kakve bile navodne zavere koje su dovele do teksta u Evangelizmu, one nisu mogle potei od brae iz 1940-ih. Odlomak se pojavio u tampi 1906, objavljen uz saglasnost autora Elen G. Vajt. Tragajui za izvorom ovog materijala, ustanovili smo da on potie iz Manuskripta 21, 1906, napisanog novembra 1905. godine, dok je datum prepisivanja 9. januar 1906. Slika 5 je skenirana strana 4 na kojoj se pojavljuje kljuna izjava. Reenica je identina onome to je objavljeno u Seriji B, sem to u tampanoj verziji posle izraza nebeski trio stoji taka i zarez, umesto zareza. Slika 6 je skenirana prva stranica ovog manuskripta koja prikazuje beleke izmeu redova, pisane rukom Elen Vajt dokaz da je ona lino pregledala kucanu verziju. Tako vidimo da ono to je objavljeno u Evangelizmu tano pretampava ono to je objavljeno u Seriji B koja, dalje, tano reprodukuje manuskript Elen Vajt, kakav je bio kad ga je ona pregledala.

E. G. White, Evangelism (Washington, DC: Review and Herald, 1946), p. 615, from Special Testimonies, Series B, No. 7, published in 1906.

Slika 3. Special Testimonies, Series B., No. 7 (1906), naslovna strana

Slika 4. Special Testimonies, Series B., No. 7 (1906), str. 63

Slika 5. Manuskript 21, 1906, str. 4

Slika 6. Manuskript 21, 1906, str. 1, na kojoj se vide beleke izmeu redova pisane rukom Elen Vajt. Ipak, moemo ii i korak dalje u ovom sluaju. Sl. 7 je skenirana sa jedne stranice dnevnika Elen Vajt gde je pronaen originalni, neizdati, rukom pisani nacrt za Manuskript 21, 1906. To je ono to su prepisali njeni sekretari. Kljuni odlomak kako ga je prvobitno napisala Elen G. Vajt glasi : Ovo su tri ive linosti nebeskog trija u kome

10

svaka dua koja se pokaje za svoje grehe i primi Hrista ivom verom, onima koji su krteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha...

Slika 7. Izvod iz rukom pisanog nacrta Manuskripta 21, 1906 Sada nailazimo na jedno zanimljivo pitanje. Ostavljajui po strani rutinska gramatika poboljanja koje su sekretari Elen Vajt po zadatku uradili prilikom prepisivanja njenih prvih nacrta rukopisa, ta da radimo sa izrazom tri osobe /lica/ koji je ona promenila u tri linosti? Eto dokaza, tvrde protivnici trinitarijanizma, da je Elen Vajt nastojala da napravi razliku izmeu linosti i lica, kako reenica konano i glasi u prepisanom rukopisu. Da li bi trebalo videti neto sutinski u promeni sa lica na linosti? Opsena studija o upotrebi ovih termina od strane Elen Vajt je izvan parametara naeg interesovanja u ovom radu, ali neka bude dovoljno ako kaemo da Vebster, dajui prvu definiciju, odreuje linost kao kvalitet ili stanje onoga koji je osoba /lice/", a u teolokoj upotrebi, kvalitet ili stanje koji podrazumevaju odvojenost osoba, a odnose se na boanstvo.8 Moje lino istraivanje upotrebe tih termina od strane Elen Vajt pokazuje da ih ona koristi kao zamenljive jedan drugim, i zbog toga je, bez sumnje, ona bila sasvim zadovoljna konanim tekstom prepisa, kakav smo videli na Sl. 5 i 6. tavie, ako je napisavi tri linosti Elen Vajt htela da izbegne pominjanje tri lica Boanstva, onda smo i te kako duni da objasnimo zato je ona jasno napisala tri lica u jednom ranijem dokumentu, Manuskript 57, 1900, objavljenom u SDA Bible Commentary: Predstoji posao za svaku duu koja je svoju veru u Isusa potvrdila krtenjem, i postala primalac obeanja od tri osobe /lica/ - Oca, Sina i Svetoga Duha.9 Slika 8 je skenirani deo ovog manuskripta, i kao u prethodnom primeru, sreom imamo rukom pisani originalni nacrt koji su prepisali sekretari Elen Vajt. Kao to vidimo na Sl. 9, nema spora da je Elen Vajt napisala tri lica /osobe/ - Otac i Sin i Sveti Duh.

8 Merriam-Webster's Collegiate Dictionary, 11th Edition (Springfield, MA: Merriam-Webster, 2003); Webster's New International Dictionary, 2nd Edition, Unabridged (Springfield, MA: G. & C. Merriam, 1954). 9 E. G. White, SDA Bible Commentary, vol. 6, p. 1074, naglasio autor

11

Slika 8. Izvod iz Manuskripta 57, 1900.

Slika 9. Izvod iz rukom pisanog nacrta Manuskripta 57,1900. Upotreba izraza tree lice i tri lica u nebeskom triju jasno ukazuje na njeno verovanje da ne samo to postoje tri bia unutar Boanstva ve i da su oni osobe /lica/. Jo jedan iskaz objavljen u Evangelizmu govori o tome sasvim odreeno: Sveti Duh je osoba, jer svedoi naem duhu da smo deca Boja.10 I ponovo nas pitaju ta je Elen Vajt u stvari napisala. Slika 10 je skenirani izvor citiran u Evangelizmu - Manuskript 20,1906, str. 9. Ne samo to taj rukopis ima odobrenje Elen Vajt Proitala sam ovo paljivo i prihvatila (Slika 11), nego takoe imamo originalan rukom pisani nacrt koji su prepisali njeni sekretari. Slika 12 predstavlja skeniranu kljunu reenicu: Sveti Duh je osoba /lice/ jer On svedoi naem duhu... Ali, govore protivnici trinitarijanizma, Otac i Sin su osobe. Citat ne kae: Svet Duh je osoba, odvojena i posebna u odnosu na Boga Oca.11 Ne, takav citat ne postoji. Ali, Elen Vajt e vie o tom predmetu rei na drugim mestima. U Manuskriptu 93,1893. stoji: Sveti Duh je Uteitelj, u Hristovo ime. On je olienje Hrista, a ipak je posebna linost.12 Slika 13 je skeniran originalni rukom pisani nacrt, koji ide u prilog prepisu. Manuskript 27a, 1900. dodaje i ovaj opis:
10 11

Evangelism, pp. 616, 617. Cory-Kuehl, p. 177. 12 E. G. White, Manuscript 93, 1893, objavljeno u Manuscript Releases, vol. 20, pp. 323-325, naglasio autor.

12

Otac, Sin i Sveti Duh, beskrajne i sveznajue sile, primaju one koji istinski ulaze u zavetni odnos sa Bogom.13 Zapazite kako se atributi Boanstva primenjuju na svaku od osoba. Zatim sledi iskaz: Tri posebne izvrne sile, Otac, Sin i Sveti Duh deluju zajedno u korist ljudskih bia.14

13 14

E. G. White, Manuscript 27a, 1900, objavljeno u SDA Bible Commentary, vol. 6, p. 1075, naglasio autor. E. G. White, Manuscript 27a, 1900, p. 7. Ovaj deo nije objavljen u SDA Bible Commentary.

13

Slika 10. Manuskcript 20, 1906, str. 9

14

Slika 11. Manuskript 20, 1906. str. 1, gde se vidi odobrenje Elen Vajt u vrhu stranice: Proitala sam ovo paljivo i prihvatila.

15

Slika 12. Izvod iz rukom pisanog nacrta Manuskripta 20, 1906.

Slika 13. Rukom pisani original Manuskripta 93, 1893. Ne postoji originalni rukom pisani nacrt za ovaj manuskript, ali prepis ne samo to sadri potpis Elen Vajt nego i njene brojne opaske izmeu redova, kao to se vidi na Sl. 14 i 15.

Da li je Sveti Duh Hristov predstavnik ili sam Hristos?


Imajui na umu nedvosmislene izjave Elen Vajt o nebeskom triju, pregledajmo jo jedan odlomak koji se odnosi na prirodu Svetog Duha, a na koji se oslanjaju protivnici trinitarijanizma. On se pojavljuje na stranici 669 /orig./ enje vekova: Sveti Duh je Hristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliju, pa je od tog oblija nezavisan. Budui da je posedovao ljudsku prirodu, Hristos nije mogao biti lino na svakom mestu. Zato je za njih bilo bolje da On ode Ocu i poalje Duha da bude Njegov naslednik na Zemlji. Tada niko nee imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivalite ili lini dodir sa Hristom. Posredstvom Duha svi e moi da pristupe Spasitelju. U tom smislu On e im biti blii nego da se nije vazneo na nebo.

16

Slika 14. Manuskript 27a, 1900, str. 7.

17

Slika 15. Manuskript 27a, 1900, str. 8, gde se vidi potpis Elen Vajt. Fokus ovog odlomka je Hristovo prisustvo preko predstavnika Svetog Duha. injenica da su Hristos i Sveti Duh dve posebne osobe briljivo je izraena u tekstu, meutim, protivnici trinitarijanizma ukazuju na rukopisni izvor ovog odlomka. Nalazimo ga u jednom pismu Edsonu Vajtu i njegovoj supruzi, od 18. februara 1895.15 Kako to glasi u originalnom pismu? Sputan ljudskom prirodom, Hristos nije mogao da bude lino na svakom mestu, pa je stoga za njih zaista predstavljalo prednost to e ih On napustiti, otii Ocu, a poslati Svetog Duha da bude Njegov naslednik na Zemlji. Sam Sveti Duh je lien ljudske prirode, te dakle nezavisan od nje. Sveti Duh e svojim prisustvom predstavljati Hrista na svim mestima, kao Sveprisutnog.16

15 16

E. G. White, Letter 119, 1895. Objavljeno u Manuscript Releases, vol. 14, p. 93.

18

Za protivnike trinitarijanizma od posebnog je znaaja to u enji vekova stoji Sveti Duh je Hristov predstavnik, a u originalnom pismu sam Sveti Duh. Ne zna se da li postoji rukom pisani original, ali pismo koje su prepisali sekretari Elen Vajt sadri njen potpis i druge beleke izmeu redova, to upuuje na to da je ona odobrila pismo. Videti sliku 16. Da li tekst originalnog pisma utvruje da je Elen Vajt verovala da Sveti Duh i Hristos nisu posebne osobe? Ve smo pogledali nekoliko izjava Elen Vajt koje potvruju da postoje tri lica unutar Boanstva, i da je Sveti Duh posebna linost. Poto te izjave hronoloki i prethode i slede pisanju ovog pisma, oekivali bismo, zarad doslednosti, da ona ne ubacuje novo shvatanje o Duhu u ovaj odlomak. I zaista, nalazimo u pismu isti jezik u vezi sa funkcijom predstavljanja kakav nalazimo u enji vekova. Odlomak u pismu gde se javlja ta reenica poinje iskazom: Iako se na Gospod vazneo sa Zemlje na nebo, Sveti Duh je postavljen kao Njegov predstavnik meu ljudima. Elen Vajt dalje objanjava znaenje svojih rei sam Sveti Duh dodajui da e Hristos biti predstavljen na svim mestima zahvaljujui prisustvu Svetog Duha. U tajanstvenom jedinstvu koje postoji izmeu lanova Boanstva, prisustvo Svetog Duha je sinoniman linom Hristovom prisustvu, mada oni uvaju svoj posebni identitet.

19

20

Slika 16. Pismo 119, 1895, str. 1 i 5 gde se vidi rukopis Elen Vajt. Istu ideju nalazimo i u drugim odlomcima od Elen Vajt, kao to je, na primer, ovaj: Kad budete primili Hrista kao svog linog Spasitelja, u vama e doi do izrazite promene; biete obraeni, a Gospod Isus preko svog Svetog duha stajae uz vas.17 i ovaj: Ja svedoim svojoj brai i sestrama da je Hristova Crkva, ma koliko bila slaba i puna mana, jedini predmet na Zemlji koji On obasipa najveom brigom. Dok celom svetu upuuje poziv da dou k Njemu u budu spaseni,... On lino, preko Svetog Duha, dolazi u svoju Crkvu.18 Kako objanjavamo promenu u tekstu iz enje vekova? Mi posedujemo samo pismo iz 1985, nikakve nacrte za zavreno poglavlje, to nas navodi na zakljuak da ono to je objavljeno 1898. predstavlja izdati tekst odobren od strane autora.19 Jezik koji je Elen Vajt usvojila u enji vekova pomae itaocu da izbegne pogreno tumaenje do kojeg se dolazi kad se prva verzija reenice izdvoji iz celog odlomka svog prvobitnog konteksta.

Zakljuak
Da zakljuimo, ne moemo pristupiti prouavanju predmeta o Boanstvu, a da ne priznamo ogranienost ljudskih pojmova i ljudskog jezika. Jedno je ispitivati ta je nadahnuti autor napisao, a sasvim neto drugo rei da smo to u potpunosti razumeli. U ovom radu, meutim, nismo se bavili tajnom Boanstva nego verodostojnou izvesnih opisnih izjava naenih u knjigama Elen Vajt. Ustanovili smo da originalni rukom pisani manuskripti, prepisi koje je ona odobrila i/ili prva izdanja njenih objavljenih dela podravaju trinitarijanske izraze koji se danas nalaze u njenim spisima.

17 18

E. G. White Manuscript 13, 1897, objavljeno u Mind, Character, and Personality, vol. l ,pp. 124, 125. E. G. White, Letter 2d, 1892, objavljeno u Testimonies to Ministers, p. 15. 19 Nasuprot tvrdnji da objavljeni tekst ne odraava uenje Elen Vajt stoji injenica da ga ona nije menjala tokom narednih 17 godina, do svoje smrti, i da je taj odlomak ponovljen u jednom lanku koji je ona dala za Molitvenu sedmicu u asopisu Review and Herald, od 19. novembra, 1908.

21

Você também pode gostar