BIBLIOTEKA NOVI HORIZONTI-

Urednik VITO MARKOVI

J. K R I N A M U R T I

DUH I SLOBODA
Preveo
Marin Domitrovi

GRAFOS / BEOGRAD

Naslov

originala:

THE FIRST AND LAST FREEDOM

KATAAOrH3AUHJA Y nYBAHKAUHJH (CIP)

1 KpHIUHaMVpTH J. KPHHIHAMVPTH Duh i sloboda / Krinamurti ; preveo Marin Domitrovi. Beograd : Grafos; 1987 (Novi Sad : Budunost). 130 CTp. ; 19 CM . (Biblioteka Novi horizonti") flpeBOA AeAa: The First atid Last Freedom. Krinamurtijevo t r a g a n j e za istinom i slobodom / Vito Markovi: cTp. 56. ISBN 86-7157-022-J I Krishnamurti, J i d d u 1. AoMMTpoBHh, MapnH, npeB.
2 . M a p K O B H h , BHTO, n . n p e A .

OGpaheHo y Hapodnoj 6u6/iuoreiiu CpGuje, Eeoipad

KRISNAMURTIJEVO TRAGANJE ZA ISTINOM I SLOBODOM

Nasuprot danaanjem oveku, preoptereenom siloenim znakovima, svakojakim simbolima, istu iBtinu i potipunu slobodu, imoe dokuiti jedino otvorena, jasina, sloibodna liiznutra, ljudslka priiroda. Ta, iisita, nepomuoena istina je u okrilju slobode, izvan simbola d dvosmislenosti. Dananji oovek, bez unutranje slobode, ma gde bio, na isvom putu, kao neku svetost, noisi ispred sebe svolje simbole, raizna oibeleja, znakove. Uime znakova ide u osvajaki pohod, u zlo, u mahniti nacionalizam.
Sta to govori?

Iz subverzivnih simbola, 'kao iz Pandorina kovega, poaniu prejake rei, dogme, agresivne poruke, cvetovi zla. Vreme jednostavne isiree i rada potiskuju komoplikovane rei, slaemi simboli. Te nei i simboli, kao nepogode, dolaze iz spoljanjosti, iz hladnih prostora stvairnosti. Niimalo ne doprinose uspostavljanju unutranje ravnotee, jasnoe u 60vekovom biu. A oveku da bi snano i iispravno iiveo, kao slobodno i dostojanstveno bie, 'potrebna je unutranja sloboda, jasnoa, mir. Jer naipoiju je la, a unutra istina, jedna, ista, neponovljiva. Put do istine i sairnospoznaje vodi 'uvek i sarno ikroz sebe, kroz vlastito bie. Subverzivne nei, dogme i simboli najee ljude zastirauju i razdvajaju, oine nepoverljivim. Siimboli podignuti na nivo doigmi, zastraujui, ukidaju demokratsku slobodnu volju oveka, lepotu duha i umebnosti uopte. 5

Dogme su napolju, zaokup'ljene gololm stvaimou, kreaitivni in je unutra, u unutranjoj stvarnosti, bez oenje za inoi, za nehumanim ispoljavanjem. Jer ono to je duboko, Ijudsko, stvaralako, kao cvet prema svetlosti, otorenuto je ljubavi li sirei, vrhumskoj mudrosti.
Vito Markovi

POGLAVLJE

UVOD

Da bismo fcoimuinicirali meuisobno, ak iako se dobro poznajemo, veoima je teko. Ja mogu koristiti rijei koje vama mogu imati maenje razliito od mog. Razumiijevanje dolazi kada se mi, ti i ja, susretnemo na istoj razini i u isto vrijeme. Ovo se deava tek kada ipostoji stvanna privlaonost meu Ijudima, dzmeu mua i ene, iili bliiskli'h pirijiaiteilja. To je stvairno saobraanje. Istovremeno razumijevainje nastaje kada se sretnemo na istoj razini i u isto vrijemte. Veoima je teko saobraati meuisidbno s lafcoom, djelotvorno i odlunom akoijom. Ja feoriistim jednostavne rijei, koje nisu tehnike, budui sanatram da ni jedan vid tehnikog izraavanja nee pomoi da rijeimo nae teke probleme; stoga nieu koristilti uope tehnike pojmove, bilo psiholoke ili znanstvene. Nisam proitao nijednu iknj,igu o psihologiji niti ibilo koju religioanu, sireom. elio bih pnenijeti, veoima jednOsitavnim nijeima kpjima se sluimo u svakodnevnom ivotu, dublje znaenje; ali to je veoma teko ako ine znate kako itreba sluati. Poistoji umjetnost sluanja. Da bi mogao uistiinu sluati, oovjek mora naipustiiti ili lukloniti sve predraisude, unaprijed stv-orene formulacije i dnevne aktivnoisti. iKada ste u iprijemivom istanju duha stvari se mogu lako raizumjeti; vi sluate kada je vaa stva.rna ipanja posveena neeimu. No veina nas na alost slua feroz paravan otpara. Mi smo zaklonjeni predirasudama, bilo religiozoim ili duevnim, psiholokim ili znamstvelniim, ili svakodnevnkn brigama, eljiaima i strepnjama. I is itakoviim ipairavianom, mi slu7

arno. Stoga, sluamo u stvari sopstvenu galamu, sopstvenii glas, ne ono to je ikazano. Veama je teko otkkmitli na tren'ing, nae predrasude, isklonosti, otpor i, dosiui imad govomog izraavanja, sluati tako da razumijemo istovremeiio. To je jedna od naih potekoa. Ako je tofcom ove rasprave hiilo to kazano to protivurijei vaem nainu miljenja i vjerovanja, samo sluajte, ne stvarajte otpor. Vi moete biti u pravu, a ja mogu biti u kriivu; no, zajednikiiim sluanjem irazmatranjem, otkriit emo to je istiina. Istiinu vam ne moe netko dati. Vi je trebate otikriti; a da bise je otkrili mora postojati stanje duha u kojem se javlja diirektno shvaanjie. Nema di,rektnog shvaanja kada postaji otpor, samozatita, uvanje. Razumij evanj e idolazi svijeu o oaname to JESTE. Znati sigurno to JESTE, stvarno, zbiljsko, ne inteirpretirajui to, ne osuujui ili opravdavajui zacijelo je pooetak mudiroisti. Tek kada ponemo tumaiti, prevoditi u skladu s naom uvjetovainou, u skladu s naiim predraisudaima, mimoilazimo istinu. Na kraju krajeva, to je poput istraivanja. Da bi se znalo to neto jeste, to je u stvari, potrebno je istraivanje ne imoemo prevoditi prema svojem rasploeinju. Slino, ako moemo gledati, promatrati, sluati, biti svjesni onog to JESTE, tono, tada je problem rijeen. A to pokuavamo uiniti u svim ovim razgovorima. Ja u vam ukazati na ono to JESTE, a ne prevesiti to prema svojoj mati, niti biste vi trebali to prevesti ili tumaiti preima svom naslijeu iai istreniranosti. Nije li, dakle, mogue Ibiti svjestan svega kako jeste? Kranuvi otuda, zaisigurno moe postojati razumijevanje. Priznati, biti svjestan, stii onoime to JESTE, znai staviti tooku na napor. Ako znadem da sam laac, i to je injenica koju prep>oznajem, tada je napor gotov. Prizinati, biti svjestan onoga to netko jeste, ve je poetak mudrosti, poetak razumijevanja, to vas oslobaa vremena. Uvesti kvalitet vre8

imena vremena ne u kronoloskom smislu, ve kao posredstva, kao psiholoskog prooesa, procesa uma destnuktivno je i stvara zbrku. Dakle, mi moemo irazumjeti to JESTE, kada to prepoznamo bez osuivanja, opravdavanja, identifiikacije. Znaiti da je oovjek u odireenioj okolnosti, odreenom stanju, ve je piroces osiLabaanja; ali ovjek koji nije svjestan svoje okolnosti, svog napora, pokuava biti neto drugo inego to cm jeste, to raa naviku. Imajmo na umu ida elimo ispitaiti to JESTE, pnouiti i biti svjesni tono onog to u zbilji jeste, ne pridajiui tome 'ikakav stav, iili iinterpretaciju. Ovo itrai izuzietno pronicav um, izuzetno gipko sroe, biti svjesnim i silijediti to JESTE; budui to JESTE je stalno kretanje, stalno prolaenje fcroz preobrazbu a ako jte um vezan vjerovanjenn, znanjem, on prestaje slijediti, prestaje praitita brze kretnje onog to JESTE. Sto JESTE siigurno nije statino ono se stalno 'kree, to ete i vidjeti ako priouite pomnije. Da bi se slijedilo, potreban je ihitair um i gipko srce koji su uskraeni kada je um statian, uvren u vjerovanju, u predrasiudi, identifikacijii; a um i srce koji isu beivotni, ne mogu slijediiti s lakoom, hitro, ono to JESTE. Mislim da postoji svijest, bez mnogo raspravljanja, mnogo govorancija, o indiviidualnom jetinako kao i kolefetivnom kaosu, zbrci i bijiedi. Ne samo u Indiji, ve upravo u cijelom svijetu; u Kini, Americi, Engleskotj, Njemakoj, svuda postojii zbrka, sve vea patnja. Ona niije tek nacionakia, tili posebioe ovdje, ona je svud u svijetu. Poslto-ji lizuzetno atoutna patnja i oina nije samo mdivid-ualna ve d kolektivna. To je, dakle, svjetska katastrofa i ograniiti je tek na geografsiko podirujie, obojeno podruje na karti, aipsurdno je; budui taida neemo shvatiti puno znaenje ove ope svjeitske a i mdividualne patnje. Poto smo svjesni te zbrke, kakova je naa reakoija danas? Kako reagiramo ? Poisitoji patnja, poili'tiika, drutvena, religiozna; nae je cijelo psiholoko bie zbrkaino, a svi voe, 9

politiiki i religiozni, ostavili u nais ina cjiedil'u; sive su lcnjige izgubile svoje znaeinje. Moete priistuipiti BHAGAVAD GITI, iili Bibliji, ili movijim traktatima o 'politici dli pslihologiji ii inai ete da su izgubili taj odjek, itu kvalitetu istiine; ipoistali su putoe irajei. Vi ste saani, kao pcnnavljai tih rijieii, izbrfcani :i ne'sigurni, a ipuko pomavljanje 'rijiei ne prenosi niita. Stoga su rijei i kinijige izgubiile svoju vrijednost; [to oe rei, ci'tilriate li BiblijU, Marxa ili BHAGAVAD GITU, ipoito ste vi koijli to citiirate sami po sebi nesiguirini i zbnkani, vae panavljanje ,postaje la; poto ono to je taimo mapisano positaje tek propaganda, a oma mije iistina. toga site ponavljajui prestaii raizuimjevati isvoje vlastito stanje bia. Vi naprosto preikrivate rijeima autoriteta vlastitu izbrku. 'No, ono to ipokuavamo uoiinitd jeste raziumjeti ovu zbrfeu, a ne prekiriti je citatima; kakav je, dakle, va odgovor na ovo? Kako odgovairaite na ovaj izuzetan kaos, ovu zbrku, nesiguirnoist egzistencije? Budite svjeani toga, dok o tame iraspravljam: slijedi-te, ne moje rijeoi, ve miisao koja je idjelatna u vama. Veiina je mas maviknuta ida bude promatra a me da uestvuje u igri. Mi itamo fcnjige, ali ilh nikada me pierno. To je postala naia tradiaija, nacionalna i sveopa navika, biti posmatiraiima, gledati nogametnu igiru, dravne poliitiaire, govornike. Mi sino maprosto autsajderi kojii gledaju, i izgubilli smo kreatnvni kaipacitet. Stoiga ne eliimo apsonbirati i uestvovati. No, ako isamio motifte, ako ste samo posmaltrai1, izgu'bit ete u potpunosti 'znaenje ovoig razgovora, budui ovio nije predavainje koje trebaite sluati ipo sdli navike. Ja vaim neu ati iinformaCiju koju moelte pokupilti u enciklopedijii. Sto nasto|j;imo uimiti jieste ida slijediimo jedno drugome misli, slijedimo tofliiko daleko, istan,ano, koliko moemo, nagovjetaje, ogovare vlastitih 'Osjeaja. Stoiga vas molim, pronailte fcoji je va odgovar na ovaj povod, na ovu patnjiu; ne to su rijei mekoga drugog, ve kiako vi satmi reagilrate. Va je odgovor 10

odraz nezainteresiranosti, ako imate kooisti bog patnje, kaosa, abo iizvlaite pirofit iz liistog, ibilo ekomomsku, drutvenu, paliitiiku tili psiiholoku. Stoga vas ne smeta ako sie ovaj kaois masitavi. Sigurno, to je vie inevolje u svijetu i kaosa, ovjek vie trai sigunnoist. Nis'te li to primjetili? Kada postojii zbrka u svijetu, psihololki i na bilo koji main, zatvarate ise u mdku vr,situ sigunnosti, bilo to ban'kovni raun ili ideologiija; ili sie opet ofcreete rnolitvi1, poisjeujete hram to je stvairno bjeanje od onoga to se deava u isvijetu. Sve se viie sekti oformlj'uje, sve vie ,dizaima' nie u cijeloim svijetu. Jer to je vie zbrke, to vie elite vou, nekog tko e vas izvesti iz ove zbrke, te se okreete religijskim knjigama, ili nekom od novijih uitelja; ili pak djelujete i reagirate u iskladu sa siistemam koji izgleda ikao da e riijeilti problem, sistemom bilo lijeviih lilli desniih. To je ono to se deava. Onaj tren kada ste svjeisni zbrke, tono onog to JESTE, ipokuavate izbjei. Sekte boje vam mude siistem za irjeenije ipatnje, ekonomske, drutvene ili ireligiijlske, najgore su; ibudui sistem itada ipositaje ziiaajan a me oavjek bilo a je religiijislki sistem, 'sistem lijevih :ili iesnliih. Sistem j>ostaje vaian, filozofija, ideja, pasitaju vane, a me oovjek; a u ime ideje, lildeologije, voljmi ste rtvovati cjelokupmio ovjeamstvo, to se upravo i deava u svijeitu. To mijie maiprosto rnoja interpretacija; osvinnete li e, vidjet ete da se iup,ravo to zbiva. Siistem je pastao vaan. Stoga, kako je sisteim ipostao vaan, ljudi, tji i ja, guibe znaaj; a komtnolori sistema, bilo religij'sfcag iHi idrutvenog, bilo lijevog 'iili idesniog, stiu autoritet, stiu mo, i zbog toga rtvuju vas, pojedinca. Uipravo se ito deava. to je, idakle, uzrok ove zbrke, bijede? Kako ita bijieida nastaje, ta patnja, me isaino iznutra ve poIja, taj straih i ioekivamje rata, treoeg svjetskog rata koji izbija? Sto je uzrdk tome? Siguirno da to lupuuje na kolaps cjelokupnog morala, duhovniih 11

vrijednosti, a i glordfiifcacij'u svih ulnilh vrijednosti, vrijednosti istvari nainjeniih rukom ili umom. Sto se deava kada ne posjedujemo druge vrijednosti osim vrijedniosti predmeta ula, vrijednosti iproiizvoda duha, iruke iDi imaine? Sto vie prLdajemo znaaj ulnoj vrijednoslti stvari, vea je zbrka. Ponavljam, ito nije nioja teorija. Ne moraite ciltirati fcnjiige da biste ustanovili da su vae vrijednosti, bogatstva, eikonomska i drutvena egzistencija utemeljeni na stvarima nainjenim rukama ili duhom. Dakle, iviimo i djelujemo i nae je bie uronjeno u ulne vrijednosti, to znai da su stvari, stvari duha, stvarii ruke i rnaine, poistaLe vane; a kaida stvari postanu vane, vjerovanje postaje nadmono znaajno to se u svijetu upravo deava. Tako, pridavanje sve veeg znaaja vrijedinostima ula domosi zbrku; a poto smo u zbrci, mi je nastojiimo izbjei kroz raziiite vidove, bilo religijske, ekonomsike ili drutvene, ili ambiciju, mo, potragu za stvarnou. No, stvarno je blisko', ne moraite ga traiti; oovjek koji trai istinu niikaida je nee pronai. Istina je u onome to JESTE i to je njena ljepota. Ali, ponete l'i je zamiljati, traiti, poinje i naprezanje, a ovjek koji se naipree ne moe riaizumjeti. Zbog toga moramo biti mimi, paljivi, pas'ivno svijesni. Mi vidimo da je nae ivljenje, naa djelatnost, uvijek unutar polja razaranja, polja patnje; poput vala, zbrka i kaos nas uvijek odnose. Nema spokoja u zbroi legzistencije. Sto god 'inili u isadanjosti iizgleda da vodi kaosu, patnjii i nesirei. Pogledajte vlastiti ivot i vidjet eite da su nai ivoti uvijek na rubu pattnje. Na rad, drutvema djelatnost, poiitika, mazliita okupljanja nacija da zaustave irat, sve pnoizvodi daljnji irait. Razaranje slijedi tragom ivota; to god inili vodi smrti. To se u stvari deava. Moemo li zaustaviti ovu bijeidu smjesita a ne dopustiti da uvijek iiznova budemo zbriisani valom zbiike i patnje? Jer, veliki su uitelji doli, bilo Buddho ili Kirist; priihvatili su vjieru, sami vjerojatno 12

osloboeni izbrike i ipatnje. No, omi nisu niikada sprijeili patnju, nisu nikada zaustavili zbiiku. Zbrka se naisitavlja patnja takoer. Ako se vi, vidjevi ovu drutvenu i ekomoimsku zbrku, ovaj kaos, ovu bijedu, povuete unutar onog to se zove religiozan ivcxt i naipustite svijet, inoda oete osjetiti da se pridruujete velikiim uiteljima; ali svijet se nastavlja sa svojiim kaosoim, bijedom i razaranjem, vjeitoim patnjom svojiilh bogatih i siromanih. Stoga je na problem, tvoj i moj, moemo li koralknuti van ove bijede trenutaono. Ako ivei u svijetu odbijete da budete njegov dio, pomoi oete drugima da iziu iz ovog kaosa ne u budunosti, ne sutra, ve sa'da. Zacijelo je to ina problem. Rat vjeiroijatno dolazi razormiji, straniiji u svom vidu. Mi ga siigurno ne moemo sprijeiti, budui su iishodita odve snaina i odve bliizu. No, ti i ja moiemo zamjetiti zbrku i bijedu smjesita, zar nie? Mi je moraimo zamijetiti, i taida oemo bitli u stanju probuditi isto razumijevanje istine kod drugog. Drugim rijeiima. moete li trenutano biti sfliobodam? budui je to jedini iizlaz iiz bijede. Poimamje se moe zbiti jedino u saianjosti; no, ako kaete Uinit u to sutra, val zbrke vas madvladava i tada ste uvijek ukljuend u zbrku. Dakle, ida li je mogue doprijeti do takovog stanja kada sami po sebi poimate istiinu trenutano i itime stavljate peat na zbrku? Ja kaein da jeste, i to je jedimi mogui naiin. Kaeim da to moe i mora biti uinjemo, ne izasnovamo na pretipostavoi ili vjerovanju. Izvesti tu neobinu irevoluciju koja nije irevoluoija osilobaanje od kapitalista i 'poistavljanja nefce druge grupe izvoenje takove 'divne preolbraizbe, koja je jediina istiindta revolucija, jeste problem. Sto se openilto naziva revolucijom tek je modifikaoija ili nastavak ideja desnih sihodno idejama Mjeviih. Lijevo je, ma fcraju krajeva, nastavak desnog u modificiranom obliku. Ako je desno temeljeno na ulnim vnednotama, lij'evo je tek ina13

stavalk isltlh uilinih vneidinota, raziiiiltih tek u stupanjlu ili izraaju. Stoga se istinita revolucija moe zbiti tek kada vi, kao ipojedinac, postanete svjesinii u svom odnosiu prema idrugiima. Naravno da ono to ste u svom odnosu prema drugome, eni, djetetu, pretpostavljienom, svom iblinjem, jeste izajiedniica. Zajednica sarna po isebi ne postoji. Zajednica je cnno to simo ti i ja u naem odnosu stvorili; ona je izvanjska projekcija srvdih inaih unutranjaih psihoJokih sitanjia. Ako se, dakle, iti i ja ne razumijemo, mijenjajjui saimo vanjsko kojie je iprojekcija unutarnjeg, nema ba nikakovog znaaja; to jest, ne moe biti iznaajne iamjene iii prilagoavanja u zajednici sve idok ne irazumijem sebe saima u oidnosiu prema tebi. Budui i sam zbrkan u svom lodnosu, ja stvaram zajednicu kioja je ireplika, vanjiski izraz mene saimog. To je oitost o kojoj moeimo raispravIjatli. Moemo ise pitaiti da li je zajednica, vanjski izraaj, prodizvela mene, ili sam jia iproizveo zajednicu. Nije li siboga jasno ida ono to isaim ja u svom odnosu prema drugome ini zajednicu i da, beiz radikalne promjiene isebe siaima, ne moe ibiti promjene sutinskog idjelovianja zajednice? Kada od siistema traimo preoibrazbu zajedndice, mi naprosto izbjegavamo pitanje budui sistem ne moe preobraziti ovjieka; ovjek uvijek preobraava sistem, to nam povijiest i govori. Etok ja, u svome odnoisu prema tebi, ne mzumijem sebe sama, ja sam uizrok kaosa, bijede, razairianja, strepnje, nasilja. Razumijevamje saimog sebe nije piitanje vremena; ja mogu razumjeti sebe upravo ovog trenutka. Ako kaem, Razumjet u se siutra, ja unoslim kaos i bijedu, mojie je djelo destruktivno. Onog trena kada kaem da u razumjeti, unosim elemenat vremena i tako sam ve zahvaen vailom zbrbe d razairanja. Razumijevanje je sada, ne sutra. Sutra je za lijeni duh, tromi, nezainteresiiran duh. Kaida vas neto izanima, vi to inite trenutano, postoji neposredno irazumi14

jevatnje, neposnedna predbrazlba. Afco se ne rnijenjate sada, neete se nikada mijienjati, budui je mijenjanjie koje se deava sutra tek modifikacija, ne preobraizba. Pneobrazba se moe zbiti jedino neposredno; revolucija je sada, ne sutra. Kada ise to desi, potpuno ste ibez prolblema, jeir sebe nije zabrinuto za selbe; a vi ste s anu stranu razaranja.

15

POGLAVLJE D

STO TRAZIMO?

to jle to to veina inas trai? Sto je to to svatko od nas eli? Naroito u ovom nemirnom sVijetu, gdje svatko nastoji nai neku vrstu mira, sreoe, utoite, sigurno je vano otkriti to to nastojiimo nai. Vjerojatno veina nas to ibrai; u svijetu, koji grca u meteu, ratovima, prepiirci i sukobu, mi elimo utoite gdje bi moglo biti nekakvog imira. Tako slijedimo, ideimo od jecinog voe do dirugog, od jiedne relagijske organizacije do druge, od uitelja do uitelja. Traimo li, dakle, sreu ili, pak, izadovoljenje iz kojeg oekujeimo disarpsti sreu? Izmeu sree i zadovoljenja postoji iraziika. Moete li TRAITI sreu? Moda moete nai zadovoljenje no sigurno ne moete NACl sreu. Srea je derivat, ona je nusiproizvod neeg drugog. Prije nego to se, dakle, u duhu i srcu predamo neoem to u velikoj mjeri zahtjeva marljivost, paljivost, misao i brigu, mi moiramo otkriti to je to to traimo; da li je to srea, ili zadovoljenje? Plaim se da veina nas trai zadovoljenje. eliimo biti zadovoljeni, elimo nai osjeaj punoe na kraju traganja. Na kiraju krajeva, ako tkc trai mir, moe ga veoma lako nai. Moe se slijepo posivetiti nekioj vrsti povoda, ideja i inai tamo sklonite. To sigurno ne rjeava probliem. Sama izolacija u zatvorenoj Adeji nije izbavljenje tiz sukoba. Mi moramo, dakle, zacijelo pronai to je to, iznutra kao i spolja, to svatko od nas eli. Ako smo s time naisto, ne moramo onda ii nikamo, niikakvom uitelju, cnkvi ili 16

orgainizaaiji. Naa je potekoa stoga biti jasain u sebi u odinosu na svoju namjeru, zar ne? Moiemo li biti jasni? I dolazi li ta jasnoa kroiz itraenje, po'kuavajui otkriti to drugi kau, od najveeg uitelja do obinog propovjednika u crkvi na uglu. Da li ste morali ii nekome da biste pronali? Pa, ipak, upravo to inimo. Mi itamo nebrojene kmjage, pohaamo mnoge skupove i rasprave, pridruujemo se raznim organizaoijiama pokuaivajui time pronai lijek za sukob, za bijedu u naim ivotiima. Ili, ako sve to ne inimo, misilimo da smo pronali; to jest, kaemo da nas odreema organizacija, uitelj ili knjiga, zadovoljavaju; u tome smo pronali sve to elimo; i u itoine ostajeimo, kristaliziirani i zatvoremi. Ne tlraimo li1, fcroz ovu zbrku, neto postojamo, neto trajno, to zovemo stvarnim, Bogom, iistinom, kako god eliite ;ime nema veze, rije zacijelo nije stvar. Stoga, ne zapliimo se rijeima. Ostavimo to profesiomalnim predavaiima. U veind nas postoji tragamje za meim postojankn neim o to se moemo osloniti, to oe mam dati sigurmost, nadu, trajni polet, bezbjednost, budui smo u sebi toliko nesigurni. Mi sebe ne poznajemo. Mi znademo mnogo o inj enicama, to su knjige kazale; ino, mi sami to ne znamo, m;i nem<omo iizraAmo iskustvo. A to to zovemo postojanim? Sto je to to traimo, to e nam, ili se nadamo da e nam pruiti postojanost? Zair ne traimo trajnu sreu, trajno zadovoljenje, trajnu sigurnoist? Mi elimo neto to e trajati vjeno, to e nas zadovoljiiti. Ako sa sebe zbacimo sve rijei i fraze i uistinu se zagledamo u (to, to je ono to elimo. Mi elimo postojani uitak, postojano zadovoljenje to nazivamo ist'inom, Bogom ali kako hoete. Dobro, dakle, mi elimo uitak. Moda to moe zvuati veoana grubo, no to je u stvari ono to elimo znanje koje e nam pruiti uitak, iskustvo koje e inam pruita uitak, zadovoljenje tooje nee
2 Duh 1 sloboda

17

ieznuti do sutra. I rni smo ejksperimentaraii s raznovirsnim zadovolj stvima, a sva su ona ieznula, i sada se nadamo pronai postojano zadovoljenje u stvairnositi, Bogu. Naravno, to je ono to svi mi traimo pametni i glupi, teoretiar i injeniina osoba koja tei za neim. A postojii li ipostojano zadovoljstvo? Postoji li neto to e itrajati? Dakle, ako traite postojano zadovoljstvo', nazivajui to Bogom ili istinom ili kako god elite ime nije vano svakako moirate irazumjeti predmet koji tairaite. Kada kaete, Traim postojanu sreu Boga, istinu ili islino ne trebate li takoer raizumjeti stvar koja itrai, istraivaa, tragaoca? Budui je moigue da nerna neeg takovog poput positojane s'igumosti, postojane siree. Mogue je da je istima neto sasvim razliito; a ja mislim da ona JESTE krajtije iraizliita od onog to moete vidjeti, pojlmiti, oblikovati. Stoga, prije nego to traimo neto postojamo, nije li oito nunoi iraizumjeti tragaoca? Da li je on razliit od stvairi koju trai? Kada kaete -Ja traim sreu, da li je tragalac iraizliit od objekta svoje poitrage? Da li se mdsililac razlikuje od svoje misli? Nisiu li oni zdrueni fenomen, prije nego odvojieni procesi? toga je osnovno, razumjeti traioca, prije nego to pokuate nad to jle to to on trai. Tako smo doli do toke kada se pitamo, uistinu ozbiljno i duboko, da li nam mir, sreu, stvamost, Boga ili to god elite, moe netko darivati? Moe li nam ta neprekidina potraga, ta enja, dati izuzetan osjeaj stvamosti, to kreativno bioe, koje se javlja ikada uistinu irazumijemo sebe isame? Dolazi li samospoznaja kroz p>otragu, kroz slijeenje nekoga drugog, pripadanje nekoj odreenoj organizacijii, itanje iknjiga, i tako dalje? Na kraju krajeva, to je glavno sporno pitanje, da sve dok ne spoznam sabe saima, nemam osnov za misao, i sva e moja potraga biti uzalud. Ja mogu pobjei u iluzije, mogu pobjei od sukoba, metea, borbe, mogu oboavati drugoga, rnogu traiti svojie spasenje kroz nekog drugog. iNo 18

sve dotle dolk ne poiznajeim sebe sama, sve dok saim nesvjestan cjelokupnog prooesa sebe sanna, nemam osinov iza misao, za naklonast, djelovanje. Ali to je posijednja sitvar koju elimo: poznavatii sebe. To je sigunno jpediina ternelj na kome moemo graditi. No, prije nego to bismo giradiili, ipreobraavalii:, prije nego to bismo osuivali ili ^aizarali, mi moramo zinati ono t mi jiesmo. Ii uokolo traeoi, mijenjajuoi uitelja, GURUE, vjebajui YOGU, diisanje, olbavljajui rituale, slijedei Majstore i itome slino, sasvim je beskorisno, zar ne? Nema simiisila ak i akO' nam isami ljudi koje silijiediimo mogu ka'zati: Pmouavaj sebe-, poto je svijet ono to smo mi. Ako smo nevani, Ijubamonnii, tati1, ipohlepni TO i stvaramo oko nas, TO je zajednica u kojoj ivimo. Cini mi se da, prije nego to se otisnemo na pu't u traganju za stvamnou, traganju za Bogom, prije nego to moemo djielovati, ili to moemo imati biio kaikav odnos prema drugame, kojd je izajednica, ibitno je da iponemo pirvo razumijevati seibe same. Ja smaitram najozbiljnijim onoga tko je potpumo zaokupljen time, PRVENSTVENO, a ne kako dospjeti do odreenog ciilja, budui, ako ti i ja ne iraizumijerno sebe same, kako moemo, djelom, dovesti do piromjene u izajednici, u odnasu, u bilo emu to inimo? A to oito ne iznai da je samospoznaja suprotstaviljeina ili izolirana od odnioisa. To ne predstavlja, oito, naglasak na pojedincu, meni, suproitsitavljenam imasi, suprotstavljenom drugoime. Tako, bez poznavanja sobe sama, vlastitog naina miljenja li zaito mislite odreene stvari, ne po~ zinavajui pozadinu svog uvj etovanja i zato se iimaju odreena ubjeenja o umjetnosti i religiji, o svojoj zemlji, svorn blinjem i o sebi, Ikako moete uiistinu mMiti i o emu? Ne poznavajui svoju pazadinu, sr svoje misli i odakle dolazi vae je traganje sigurno krajnje isprazno, vaa akcija nesma znaaja, zar ne? Da li ste Amerikainac ili Hinduis, ili bilo koje religije, nema takoer nikakvog iznaaja. 19

Pirije nego to saznaimo koji je krajnji smisao ivota, to to sve znaii ra'tovi, nacionalne netrpeljivosti, isukoibi, cijela ita zbrka mi moramo zaipo-_, eti isa sobom saimiima. To zvui tako jednoisitavnoi, ali ! je IZUZETNO teko. Da bi sebe silijedio, ida bi vidio | kako njegova misao djeluje, ovjek mora biti izuzet- j no budan, tako da, kako biva sve vie i vie budan za zaplete svog vlastitog miljenja kao i reakcija i osjeaja, javlja se sve vea svjesnosit, ne samo o sebi j ve i o dirugome sa kime je u odreenom odnosu. j Poznavati sebe znai prouavati se u djelovanju, to_ predstavlja odnos. Problem je u tome da smo tako nestrpljivi; imi elimo napredovaiti, elimo dosei braj, i tako nemamo ni vremena, niiti priliku da si pruiimo moguonost prouavanja, motrenja. Mi smo se ailternaitivno posveti'l'i odredenim djelatnositiima sticanju prihoda za ivot, odgajanju djeoe ili smo preuzeli odredene odgovoirnosti raznih organizacija; tako smo se predali djelaitnostima na irazliite naine, da tefeo da imamo uope vremena za saimorefleksiju, motrenje, prouavanje. Tako uistinu odgovornost reakcije ovisd o oovjeku samom, ine o dirugome. Nastojanje iirom svijeta, GURUA i njihovih isiisteima, itanje najnovijih knjiga o ovome i onome, i itako dalje, meni se ini iisprazno i tako nitavno, jer vi moete lutati irom svijeta ali se morate ipak vratiti sebi samome. A budui je veina nas krajnje nesvjesna same sebe, aizuzetno je teko poeti prozirati jasno proces riaeg miljeinja, osjeainja i djelovanja. . _ Sto je vee znanje o sebi, vea je jasnoa. Sa- ; mospoznaja nema kraja vi ne dolazite do po- ' stiignua, ne dolazite do konca. To je beskrajlna rijeka. Kako je prouava, kakio uranja u nju sve dublje, ovjek nalazi mir. Tek mirnoom duha kroz samospoznaju, a ne nametnutom samodiscipHnom tek tada, u toj mirnoi, toj tiini, moe se stvarnost pojaviti. Tek tada moe postojati blaenstvo, kreativno djelovanje. A meni se ini da bez ovog razumijevanja, bez ovog iskustva, naprosto 20

itati fcnjige, pohaati govore, vriti propagamdu, jeste veoma djetinjasto (infanitile) tek djelatnost bez mnogo znaoenja; meutim, ako je ovjek u stanju razumjeti sebe i time dovesti onu kreaitivnu sreu, cno doivljavanje neega koje nema porijeklo u umu, moda se tada moe zbiti preobrazba u neposrednom odnosiu meu narna a time i u svijetu u kom iviimo.

21

FOGLAVLJE

POJEDINAC I ZAJEDNICA

Prolblem s Ikojim se suoiava veiina nas jeste da li je pojedinac tek instrumenit izajednice ili njen zavretak. Da li ti i ja kao pojedinai trebaimo biti. koritenii, usmjereni, obrazovani, kontroliraini i oblikovani prerna odreenom modelu zajednicom i vladom; ili zajednica, Drava, postoji zbog pojedlinca? Da li je pojedinac zavireitak zajednice; ili je tek lutka za obuku, ekspiLoatiranje i kasapljenje kao orue rata? To je problem s 'kojim se veoina nas suoava. To je problem svijeta; da li je pojiedlinac puko orue izajedniice, igraka utjecaja 'koju treba oblikovati, ili zajednica postoji za pojedimca? Kako e to rijeiti? To je ozbi'ljan problem, zar ne? Ako j:e jx>jedinac tek arue zajednice, tada je ona mnogo znaajnija od njega. A k o je to istina, tada moramo napustiti individualnost i raditi za zajednicu; na cijeli obrazovni slistem inora biti potpuno revolucionarilziran a pojedinac preitvorein u orue 'koje treba opotirijebiti i uinititi, likvidirata i irijeiti ga se. No, ako zajednica postojii z!bog p>ojedinca, tada idjelovanje za'jednioe nije da ga prila'godi ikojlem modelu ve da mu prui osjeaj, poticaj slobode. Dakle, moramo otkiriti koje je pogreno. Kako ibi ti istraio ovarj problem? To je vitalan prdblem, zar ne? On ne ovisi ni o jednoj ideologiji, bilo lijevih illi desnih; a ako JESTE oviisan o njoj', ttada je naprosto stvar nazora. Ideje uvijek raaju neprijateljstvom, zbrkom fi sukoibom. Ovisite li o knjigaima lijevih ili desnih, i svetim knjigama, tada ovisite o pukom nazaru, Ibilo Buddhe, Krista, kapita22

lizma, kamuiiiznia ili tocme siliono. One su ideje, oie istina. iinjen'ica ne moe nikad bit;i opovrgnuta; opovrgnuti se moe jedino naizor o injenici. Akio amo u stanju otkriti to je lisitina stvari, biti emo u stanju djelovatd neovisno o inazoru. Niije li stoga nuno odbaoiiti to su drugi kazali? Naizor 'lj eviara ili drugih voa je ishod njihove uvjetovanosti, pa atoo 'za svoje otkirie oviisite 0 oname to je naeno u knjigama, naiprosto site vezani naizoirom. To nerna veze isa saznanjem. Kako otkritd istlinu o ovome? Na tome emo raditi. Da bi se ta distina pronala, mora postojati sloboda od svekolike propagande, to znai da ste u stanju gledati problem neovisno od nazoira. Cijela je zadaa obraizovanja probuditli pojedinca. Da bi ovu istinu uvidjeli, morat ete biti veoima jasni, to znai da me moete ovisiti o voi. Kada odaberetJe vou, to iniite Zbog svoje zbrke, te su tako 1 vai voe takoer izbrkami, i upravo ise to deava u svijetu. Zbog toga ne moete traiti svog vou za vodstvo ili pomo. Um koji eli raizumjeti prioblem ne .smiije isamo potlpuno, u cjelini razumjeti ga, ve mora biti u stanju i sfllijediti ga hiitro, budui problem nije nikada statian. On je uvijek nov, bio to problem gladi, psiholoki problem ili bilo koji idirugi. Svaka je kiriiza uvijek nova; i da bi ije razumio, um mora biti uvijek svjle, jasam i hitar u svom traenju. Mislim da veina nas uvia hitnost unutrainje nevolucije, koja jedino moe dovestli ido radikallne promjene vanjiskog, zajednice. To je problem s kojim sam ja osobno, a i svi odisita dobronamjiermi 'ljudi zaolkupljeni. Na je prioblem kako dovesti do temeljne, radikalne preobrazbe u zajedlnici; a ta se preoibrazba vanjlskog ne moe zbiti bez uniutarmje revolucije. Budui je zajedmica uvijek statina, bilo koje djelo, irefoima obaVljena bez unutarmje revoluciije. postaje podjednakio statiina; bez te sitalne unutairnje revolucije nema, dakle, nade; jeir, bez nj'e, vanjsko djelovanje postaje pomavljajuoe, odre23

eno navikoni. Djelovanje odinosa izmeu tebe i drugog, tebe i rnene, jeste zajednica; a sve dotle dok ne postoji ta stalna iinutairnja revolucija, kreativna, psiholoka preobrazba, sajednica postaje statina i ne posjeduje oivljavajuu kvaliitetu; i poto te staine unutarnje revolucije nema, zajednica postaje uvijek statina, kristaliziirana, te mora stoga hiti stalno raskidana. Kakav je odnos izmeu vas i bijede, zbrke, u vaima i oko vas? Sigurno da ta zbrka i bijeda ne nastaju sami od sebe. Stvorili smo ih ti i ja, a niti kapitaiistika, komunistika, ili faistika zajednica, ve upriavo ti i ja u svom meusobnom odnoisu. Ono to ste iznutra pirojicirano je van, na svijet; ono to ste, to mislite i osjeate, to inite u svakodnevnoj egzistenciji, projicirano je maipolje i to sainjava svijet. Ako smo bijedni, zbrkani, smeteni iznutra, projekcijom to postaje svijet, postaje to i zajednica; budui je odnos izmeu tebe i mene, izimeu mene i dirugog, zajednica zajedmica je proiizvod naeg odnosa i ako je ina odnos zbrkan, egocentrian, uzak, ogranien, naciomalan, mi to pirojiciramo i stvaramo kaos u svijetru. Svijet je isto to i vi. Tako je nai problem i problem svijeta. Sigurno, ovo je prasta i temeljna injenica! Kako bilo, u naem smo odnosu s nekim ili s mnotvom nekako previdjeli tu injienicu itavo vrijeme. Mi elimo dovesti izmjenu kroz sistem ili revoluciju u idejama ili vrijednostima temeljenim na siistemu, zaiboravljajui da ti i ja stvaramo zajednicu, donosiimo zbrku ili red nainom kojim ivimo. Moramo, dakle, poeti blizu, to jest moramo se zaokupiti naim dinevnim egzistiranjem, naim dnevnim mislima, osjeajima i djelima koji se javljaju u vidu stjecanja za ivotne potrebe i u naem odnosu prema idejama ili vjeirovanjima. To je naa svakodnevna egzistencija. Zaokupljeni smo sredstvima za iivot, dobivanjem posla, zairaivanjem novca; zaokupljenii smo odnosom prema naoj obitelji ili susjedlima kao i idejama i vjerovanjima. Ako, da24

kle, proufiilte inau zaokupljenoist, ona ,se u osnovi itemelji na zavisti i nije saimo sredstvo stjecanja za ivot. Zajednica je tako stvomena da je proces neprestanog sukoba, neprestanog postajanja (constant beooiming); ona ise iteimelji na poihleipi, zavisti, zavisiti prema superioimom; slubenik koji eii da postane direfctor, to pokazuje da on nije zaokupljen saimoi sredstvima za ivot, siredstvima preivljavainja, ve stjecanjem poloaja i prestia. Takav stav naravno stvara pusto u zajednici, u oidnosu; no, ako bismo ti i ja bili zaokupljeni samo sredstvirna za ivot, nali hismo ispravna siredstva za njihovo stjecamje, ona koja nisu temeljena na zavisti. Zavist je jedan od najrazornijih iniiilaca u odnosu, budui likazuje na elju za mo, za poloajem, i neminovno vodi politici; oboje su u uskoj veZi. Cinovnik traei da postane direktor, postaje faktoir u sitvaranju ,poilitike moi koja proizvoidi rat; on je tako izravnio za njega odgovoran. Na emu se temelji na odmos? Odnos izmeu tebe i imene, iizmeu tebe i drugoga to predstavlja zajednicu na ernu je on graen? Sigurno ne 21a ljubavi, ialko o tame govonimo. On nije graem na ljubavli, jer ako bi postojala Ijubav bio 'bi i red, hio b,i miir, sireoa izmeu itebe i mene. No u tom odinosu izmeu teibe i mene postoji u velikoj mjeri zlonamjernost koja poprimia oblik irespekta. Ako bismo oiboje bili ravmopravni milju, osjear jem, ne bi hilo respekta niti zlonamjernosti, budui bismo biili dva pojedinca koji se sreu, ne poput uenilka i uitelja, nitii rnua dominirajui mad enom, a niiti obmuto. Kada postoji zloinamjernost, postoji elja za dominacijom koja potie ljubamoiru, saidbu, strast, sve oino to u naem odnosu proizvodi stalan sukob od kojeg pokuavamo pobjei, a time jo vei kaos, veu bijedu. A to ,se tie ideja koje isu dio naie isvakodnevice, vjerovanja i foinmuiliranja, ne iskrivljuju li mam uimove? Jer, ito je gluposit? Glupost je pri25

davanje krivih vrijednoisti onim stvarinia koje um kreira illi onim stvarima koje ruke proizvode. Veina naih misli izvire iz samozatitnog inistinkta. Nae ideje, ne primaju li krivo znaenje, ono Ikoje nemaju po sebi? Stoga, kada vjeirujemo u biio koju formu, bilo reiigioznu, ekonomsku ili drutveniu, kada vjerujemo u Boga, ideje, u drutveni sistem kojii odvaja ovjeka od ovjeka, u inadomailizam i si., sigurno da pridajemo krivo znaenje vjeirovanju, to uikazuje na glupost, budui vjerovanje razdvaja Ijude, a ne ujedinjuje ih. Stoga vidiimo da naiinom ivota koji ivimo mOemo priolizviesti red ili kaos, rniir iii sukob, sireu ili bijedu. Nai je problem, idakle, da li moe postojati zajednioa koja je stationa i u isto vrijeme pojedinac u kome sie ta sitaina revoiuoijla odvija. To jest, revolucija u izajednici mora poeti s lunutairnjom, psiholokofm preobrazbom ipojedinca. Veina nas eli vidjeti bdtnu promjenu u dirutvenoj struktuiri. To je cj'elokupna borba koja se odvija u svijetu dovesti do drutvene revolucije komunistikim ili ibilo kojiim drugim siredstvima. Ako, daMe, postojii drutvena irevolucija, to jest djelovanje u odnosu na vanjdku struktu.ru ovjeka, koliko god radikaina ta drutvena revoiucija moigla biti, njena je saima ipriiroda statina ako nerna unutairnje revoliucije pojedinca, psiholoke preobraizbe. Stoga da sbi se dolo do zajedinice koja nije p>anavljajuoa, statina, raspadajua, zajednice koja je stailno iva, iinperativ je da treba postojaiti revolucija u psiholokoj struikturi p K j j e d i n c a , jer bez uniutranje, psiholoke revolucije, sama prieobraizba vanjskog nema mnogo znaajla. To oe rei, zajedniica postaje uvijek kristalizirana, statina, i stoga se uvijek raspaida. Koliko god rnnogo i koliko god mudro ibilo zakonodavsitvo proirenio, zajednica je uvij'ek u prooesu oipadanja budui se revolucija mora odvijati iznutra, ne tek spoija. 26

Misiliim da je bitoo sihvatiti ovo i ne prijei preiko toga. Vanjsko djelovanje, kada je dovreno, gotovo je, statino; ako odnos izmedu pojedinaca, koji su zajednica, nije ishod unutarnje revolucije, tada drutvena struktuira, bivajui statina, upija pojedimca i iini ga istoga podjednako statiniim, ponavljajuiiin (irepetitive). Uviajui ovo, shvaajui izuzetan znaaj ove injenice, ne moe biti govora o slaganju iili neslaganjiu. injenica je ,da zajedniica uvijek kniistaliziira i upija pojedinca i da stalna, kreativna revoliucija imoe biti siaimo u pojedincu, ne u zajedmici, nie u vanjiskom. To jast, ikreativna sie revoiucija moe zbiti saimo u individualnom odnosu, fcoji je zajednica. Mi vidimo kako se struktuira postojeoe zajednice u indiji, Eviropi, Americi, u svakom dijelu svijeta naglo raspada, a mi to znademo unutar naih vlastitih ivota. Moemo to primjetiti hodajlui uEcama. Ne tirebamo velike povjesniare da nam kau kako je naa zaj ednica u raspadu; i motraju postojati novi arhitekti, novi gradi'telji, da istvare novu zajedsnicu. Struktuira mora biti sazdana na novilm temeljima, na svjee otkriven'im injenicaina i vrijednositima. Takovii arhitekti jo ne postoje. Nema graiditelja, neima onih koji bi se, motrei, postajui svjesni injeinlice da je struktura u kolapsu, preobrazili u arhitekte. To jie nai problem. Mi vidimo zajednicu u raspadu, is'trOeniosti; i to srno mi, ti i ja, koji trebamo ibiti arhitekti. Tii i ja moramo iznova o'tkriti virijednosti i gnaid'iti na temeljnijdm, trajlnijim osnovama; jer, alko gledaimo u profesionalne arhiteiktie, politiike i religiozine graditelje, biiti. esmo tono u liistom poloaju fcao i prije. Budui ti i ja miismo kireativnii, sveli ismo zaijednlicu na ovaj kaos, dakle ti i ja moiramo 'biti toreativmi, [poto je problem Ihitan; ti i ja moramo bditi svijesni uzroika kolapsa zajednice i stvariiti navu strukturu zasnovanu, me na putoam opanaainjiu, ve na kreativnam razumijevamju. To, dakle, podraczu27

mijeva megativnio miljenje. Negativno miiljenje je najvii vid irazumijevanja. To jest, da ibismo raizumjeli to je kireativno miljenje, moramo pristupiti problemu negativinoi, budui e pozitJivni pristup problemiu koji je da ti i ja moramo postatd kreativni kako bismo izgnadili novu sitrukturu zajednioe biti opomaanje. Da bisimo shvatili ono to je u raspadu, mioraimo istraiti isto, prouiti negativno ne pozitivnim sistemoiin, pozitivnom formiulom, pozitivnim zakljuoivanjem. Zato je zajednica u irasipadu, kolapsu, kao to siguirno i jeste? Jedan od osnovnih irazloga jeste da je pojedinac, ti, prestao biti kreativnim. Objasnit u to mislim. Ti i ja ismo postali oponaajui (imitative), nii kopiramo, spolja i iiznutra. Spolja, ued tehnike, komunicirajui jedno s drugim na razini rijei, naravno da mora biti oidreeno opomaanje, kopiranje. Ja kopiram riijei. Da bih postao inenjer, moram prvo nauiti tehniku, taida istu upotrijebiti da bih izgradio most. Mora postojati odreeni nivo oponaanja, kopiranja, u spoljnim tehnikama, no kada postoji unutranje, psiholoko opomaamje, sigumo da prestajemo bitd kreativni. Nae obrazovanje, drutvena sbruktura, tzv. religijski ivot, svi su zasnovani ma oponaanju; to jest, prikladan sam za odreenu drutvenu dli religijsku foirmulu. Prestao sam biti istvairniim pojedincem; psiholoki, ja sam ipostao puka ponavljajua imaina s odreenim uvjetovanim reakcijama, bilo hindusa, kranina, buddhiste, Ndjemca ili Engleza. Nae u reakcije uvjetovane shoidno modelu izajednice, bilo istoonjake ili zapadnjake, ireligiozne ili materijalistike. Stoga je jedan od temeljinih uzroka raispadanja zajedndoe oponaanje, a jedan od inilaca koji tome doprinose jie voa (leiader), ija je sama sutina oponaanje. Da bismo razumjeli priirodu raspadanja zajednicei, nije li vano istraiti moemo li ti i ja, pojedimac, biti kreativni? Moemo vidjeti da kad postojii opomaanje mora postojati i iraspadanje; kada postoji aiutordtet mora postojati kiapiranje. A ibudui 28

je na cjeldkupni imentalni, psihololki make-up terneljen na autoritetu, inora postojati sloboda od autoriteta da bisino biJi kreativni. Niste li zamiijetili da u trenutku kreativnasti, tim zapravo sretnim trenuciima ivog interesa, ne postoji osjeaj ponavIjanja, osjeaj kopiiranja? Takovi su trenuci uvijek novi, svijei, kreativmi, sretni. Tako vidimo da je jedan od itemeljnih iuzroka raspadanja zajednice kopiranje koje je, u stvari, olboavanje autoiriteta.

29

POGLAVLJE IV

SAMOSPOZNAJA

Prolblemi isvijeta su tako golemi, itoliiko siloeni, da im se u cilju razumijevanja a time i njihova razrjeenja mora pristupiti na veoma jednostavan d izravan nain; a jednostavnost, izravnost, ne ovise 0 vanjskim uslovima niti o naim iposebnim preitipostavkaina i raspoloenjlima. Kao to sam ukazao, rjeenje ne treba traiti kroz konferencije, detailjne naarte, ili zamjenom stainiih voa novima i itome siino. Rijieenje oito lei u stvaraoou probleima, u stvaraocu nepriilike, mirnje i neizmjernog nerazumijevanja koje postoji meu Ijudima. Stvaralac neprilike i probleima jeste pojedinac, iti. i ja, a ne svijet, kafco mi to misiimo. Svijet je tvoj odnos prema drugome. Svdjet nije neto odvojeno od tebe 1 mene; svijet, zajednica, jeste odnos koji mi utemeljujemoi ili nastojimo utemeljiti meu sobom. Tako smo, dakle, ti i ja iproblem, a ne isvijet, budui je svdjet projiekcija nas samih i da ibismo razumjeli svijet ini moramo razumjeti sebe same. Svijet nije odvojen od nas; mi smo svijet, a nai su problemi, problemi svijeta. To se ne moe dovoljno esto ponoviti, budui smo u duhu toliko tromi, da vjerujemo kako problemi svijeta nisu naa stvar, da njih treba lilijeiti Organizacija Ujedinjienih Nacdja ili zamjenom stariih voa noviima. Takav nain miljienja je veoima glup, buidui isimo mi odgovorni za ovu uasavajuu bijedu i zbrku u svijetu, taj trajno-prisutni irat. Da bisimo preobrazili svijet. moramo pooeti sa sobom samima, a to je znaajno na poetku bavijenja isoibom saimima jeste namjera. Oma mora biti razumijevanje nas samih a ne pre30

puistitt idrugima da se pireabraiuju ili dovode do modificirainie pramjene kraz revaluciju, bilo lijevi'h ili desiniih. Bitno je shvatiti da je to maa odgovornost, tvoja i moja; jer, koliko god mailen bio svijet u kame ivimo, ako ismo u sitanju preobraizlti sebe same, dovesti do radika'lno drugaije toke gledita u naoj svakodnevnoj egzastenciji, tada emo moda djelovati na svijet u irem, proirenom odnosu s dirugima. Kao to rekdh, naistojat emo pokuati, a i pronai, proces razumijevanja nas samih, koji nije izolirajui. To nije povlaoenje iz svijeta, budui ne moete ivjeti u izoliranosti. Bivati znai biti u odnosu, tako' da ne postaj'i neto poiput ivota u izoladiji. Nedostatak ispravnog odnosa danosi sukobe, bijedu i borbu; koliko god malen na svijet mogao biti, ako moemo preabraziti na odnos u tam iskueniom svijetu, ibiti e popuit vala koji se neprestaino preiiva. Mislim da je bitno uvidjeti ovu itoku, da je svijet odnos nas samilh, koliko god sfkuen; i ako tu moemo dovesti preobrazbu, ne povrnu, ve potpunu, tada emo ip>oeti aktivno preobraavati svijet. Stvairna revolucija nije u skladu is ikoj;im posebnim modelam, bilo lijeviih ili desniih, ve je to revokicija vrijednosti, od osjetilniih do onih koje nisu oisjetilne ili stvoreine utjecajem sredinie. Da ibismo pronali ove isitimske vrednote koje e urodliti radikalnom irevalucij'Om, preobrazbam ili obnovoim, vano je shvatiti sebe sama. Samospaznaja je ip>oetak mudrosti, a tiime i poetak preobrazbe ili obnove. Da biismo sihvatili sebe mara pastojati elja iza irazumijevanjem i tu nastaje potekoa. Tako je veina inas nezadovoljna, mi elimo dovesti do iznenaidne promjene, inae je nezadovoljstvo kanaliziiramo tek na pastizanje odreenog rezultata; nezadovaljni, traimo drugi posao ili se naprosto predajemo okolimi. Nezadovoljstvo je, umjesto da nas ee potakne da pastavimo pltanje ivotu, cijelom procesu egzistencije, kamaliziramo, a samim 31

time ipostajemo osrednji (medioore), gubei trfcu, intenzitet za nalaenje cjelokupnog iznaenja egzistencije. Stoga je vano otkriti ite sitvari za sebe, budui nam samospoznaja ne moe bit darivana, ona se ne moe nai ni u kojoj knjizi. Mi moramo ottoriti, a da bismo otkrili mora postojati namjera, potraga, ispitivanje. Sve dok je ta namjera za nalaenjem, iza dubljim ispitivanjem, slaba ili ne postoj,i, puko afirmiranje ili povremena elja iza nalaenjem neega o nama saimlima, od malog je znaaja. Tako je ipreobrazba svijeta postala preobrazbom sebe sama, budui je sebe proizvod i dio cjelokupnog procesa ljudske egzisitencije. Da bismo preoibrazili isebe, bitna je samosipoznaja; ne poznavajui to iste, ne postoji niti itemelj za lisipravnu misao, a 'bez poznavanja sebe sama ne moe postojati preobrazba. ovjek mora poznavati sebe onakova kakav jeste, ne onakova kakav bi elio biti, to je naprosto ideal i stoga fiktivno, nestvarno; tek ono to JESTE moe ise preobraziti, ne ono to bismo eljeli biti. Da bi poznavao sebe kakav jesi, potrebna je izuzetna budnost uma, jer omo to JESTE prolazi kroz neprestanu preobrazbu, promjenu, i da bi slijedio hitro, um ne smije biti vezan ni uz koju posebnu dogmu ili vjerovanje, odreeni model vjerovanja. Ako bi elio slijediti neto, nije dobro biti vezan. Da bi znao sebe, mora postojati svjesnost, budnost uma u kojoj je sloboda od svih vjerovanja, svih idealizacija budui vam vjerovanja i ideali samo uljepavaju sliku, iskrivljujui istinsku percepciju. Ako elite znati to ste, vi ne moete zamisliti ili vjerovati u neto to niste. Ako sam pohlepan, zaviidan, nasilan, limajui naprosto ideal ne-masilja, ne-zavisti, od malog je znaaja. No, znati ida je ovjek pohlepan ili nasilan, znati i razumjeti, zahtijeva izuzetnu percepciju. To zahtijeva potenost, jasnou imisli, uzevi u obzir da slijeenje ideala dalje od onog to JESTE predsta32

vlja bijeg; omo vaim prijei otkrivamje i djelovanje izravno na osnovu onog to ste. Eazumjevanje onog to ste, to god to bilo ruan ili lijep, zao ili pakostan bez iskrivljavanja, poetak je vrline. Virlima je bitna, budui idaje slobodu. Tek njom moete otkriti, moete ivjeti ne NJEGOVANJEM vrline, to donosi jedino potovanje, ne razumijevanje i slobodu. Postoji irazlika izmeu bivanja vrliinom i postajamja vrlinom. Bivanje vrilin'om dolazi kroz razumijevanje onog to JESTE, dok je postajanje vrlinom odgaanje, prekrivanje onog to JESTE onim to bismo eljeli biti. Stoga p>ostajui u skladu s vrlinom, vi izbjegavate izravno djelovanje na osnovu omog to JESTE. Ovaj se prooes izbjegavanja to JESTE njegovanjem ideala smatra vrlinom; no, pogledate li blie i izravno, vidjet ete da to nema nikakove veze s tkne. To je napnosto odgaanje suoenja s omim to JESTE. Vrliana nije postajanje onim to nije; vrlina je razumijevanje onog to JESTE i stoga sloboida od istog. Vrlina je iznaajria u zajedmici koja se irapidno raspada. Da bismo stvorili movi svijet, movu struktuiru podalje od stare, mora postojati sloboda za otkrivanje; a da bismo bild slobodni, mora postojati vrlina, jer bez nje nema slobode. Moe li nemoralan ovjek koji tei vrlimi ikada znati vrlinu? Covjek koji nije moralan ne moe nikada biti slobodan, i stoga ne moe mikada pronai to )e stvairmost. Stvairmost se moe nai tek u razumijevanju to JESTE, a za razumijevanje to JESTE, mora postojati slohoda, sloiboda od straha o omome to JESTE. Za irazumiijevanje tog prooesa mora postojati namjera da se sazna to JESTE, slijedi svaka misao, osjeaj i djelo; a i irazumjeti to JESTE izuzetno je tekoi, budui JESTE nikada nije mirno, statino, uvijek je u pokretu; JESTE predstavlja ono to ste vi, ne to biste eljeli biti; ono nije ideal, budui je ideal fiktivan, ve je zapravo ono to vi iniiite, mislite i osjeate 'iiz trena u tren. Ono to JESTE
3 D u h i sloboa

33

je zbiljsko (actual), a da bismo shvatili zbiljsko potirebna je svjesmost, veoma budan, hitar uxn. No ako ponemo osuivati to JESTE, alko ponemo kriviti ili odbijati, tada neemo razumjeti njegov pokret. Ako elim irazumjeti nekoga, ne mogu ga osuivati: moram ga imotriti, prouiti. Moram voljeti samu stvar koju prouavam. Ako elite razumjeti dijete, morate ga voljeti i ne koriti ga. Morate se igrati sa njime, motriti njegove kretnje, njegove idiosinkrazije, naine ponaanja; ali ako ga samo korite, odbijate ili feriviite, tu neima razumiijevanja djeteta. Slino, da bi razumjeo ono to JESTE, jovjek mora motriti ono to inisli, osjea i inii u svakome 'trenuf To je zbiljsko. Biilo fcoja druga iradnja, ideal ili ideoloko djelo nije zbiljsko; ono je tek elja, fiktivna elja da se bude neto drugo od onog to JESTE. Za razumijevanj e to JESTE potrebno je stanje uma u kome ne postoji poisitovjeivanje ilii osudivanje, to znai um koji je budan a ipak pasivan. Mi smo u tame stanju kada uistinu elimo razumjeti neto; kada postoji intenzitet initeresovanja, javlja ise takovo stanje uma. Kada je ovjek zainteresiran iza razuimijevanje to JESTE, zbiljsko stanje uma, tada nije potrebna sila, disciplina ili kontroila istog; sasvim suprotno, ipostoji jpasivna budnost, paljivost. Takovo stanje svijestli se javlja kaida postoji zanimanje, namjera za razumijevanjem. Fundamentalno razumijevanje ovjeka ne nastaje kro'Z iznanje ili akumulaciju iskustava, to je tek njegovanje pamoenja. Razumijevanje ovjeka tee iz trena u tren; ako naprosto akumuliramo znanje o sebi, samo to znanje spreava dalje razuimijevanje, budui akumulirano znanje i iskustvo postaje sredite toroz koje ise misao fokusira i iima svoje bie. Svijet nije razliit od nas i naih djelatnosti, ibudui omo to mi jesmo stvara probleme svijeta; potekoa s veinom nas jeste u tome da ne poznajeimo sebe izravno, ve traimo sistem, rne34

fod, sireidstvo djelovanja kojim bismo rijedli mnoge ljiuidske probleme. Postoji li, dakle, sredstvo, sistem poznavanja sebe? Svaka paimetna osoba, svaki fiilozof, moe izumiti sistem, metod; no sigumo je da e slijeenje sistema proizvesti rezultat istvoren tim sistemom. Ako slijedim neki poseban metod poznavanja sebe, tada u imati nezultat koji taj sdstem zahtijeva; no, rezultat oito nee biti razumijevanje sebe sama. To e rei, slijeenjem metoda, sdstema, sredstva kojim u poznavati sebe, ja oblikujem svoje miljenje, svoje djelatnasti, prema modelu; no, slijeenje modela nije razumijevanje sebe sama. Stoga ne ipostojd metod saimaspozinaje. Traenje metode neiizbjeno upuouje ina elju za dosizanjem nekog rezultata a to je ono to svd elimo. Mi slijediimo autoritet ako ne osobe, tada sistema, ideologije budui elimo rezultat koji e biti zadovoljavajui, koji e nam pruiti sigumost. Mi uistinu ne elimo da razumijemo sebe, svoje impnulse i reakcije, cijeli proces naeg miljenja, svjesmog kao i nesvjesnog; mi bismo radije slijedilli sistem koji nais uvjerava u rezultat. No, slijeenje sistema je bez suimnje ishod nae elje za sigurnou, a irezultat oito nije razumijevanje sebe. Kada slijedimo metod moraroo .imati autaritete uitelja, GURUA, sipasiooa, Majstora koji e inam jamiti ono to elimo; a to sigurno nije put samospoznaje. Autoritet sprijeava razuimijevanje sebe sama, zar ne? Zaklonjen autoritetam, vostvam, moe privremeno imati lasjeaj sigumosti, osjeaj blagostanja, ali to nije irazumijevanje cjelokupnog prooesa sebe. Autoritet u samoj svojoj prirodi sprijeava puniu svijest o sebi i stoga neminovno unitava slobodu; jedino u slobodi moe postojati kreativnost. Ona ise javlja tek samospoznajom. Veina nas nij-e kreativna; mi smo ponavljajue maine, naprosto gramofanske ploe koje uvijek iznova sviraju jiednu te istu pjesmu iskustva, odreene zakljuke i pamenja, ibilo nas isamih dli drugih. Tako35

vo ponavljanje nije kreativno bie ali upravo ito ini elimo. Budui elimo biti iznutra sigurni, mi stalno traimo metode i sredstva za tu sigurnost i stoga stvaramo autoritet, oboavanje drugog, to unitava poimanje, onu spontanu smirenost uma u kojoj jedino moe biti stanje kreativnosti. Naa je potekoa sigurno da je veina nas izgubila taj osjeaj kreativnosti. Biti kreativan ine znai da moramo slikati ili pisati pjesme i postati slavan. To nije kreativnost to je tek kapacitet izraavanja ideje, kojom publika aplaudira ili ga odbacuje. Kapacitet i kreativnost ne tneba brkati. Kapacitet nije kreativnost. Ona je isasvim razliito stanje bia. To je stanje u kojem je sebe odsutno, u kojem um nije vie arite naeg iskusitva, naih ambicija, tenji i elja. Kreativnost nije stanje kontinuiiranosti, iona je nova svakog treinutka, ona je kretnja u kojoj ne postojii ,mene', ,moje', u kojoj misao nije usredsreena na ikoje posebno iiSkustvo, ambiciju, postignuoe, svrhu i motiv. Tek odsustvom sebe moe biti kreativnost oino stanje bia u kojem jedino moe postojati stvarnost, stvaralac svih stvari. No, to se stanje ne rnoe zamisliti ili predoiti, ne moe se formulirabi ili kopirati, ne moe se dosei fcroz nijedan sistem, filozofiju ili disciplinu; suprotno, ono se javlja tek raizumijevamjem cjelokupnog prooesa sebe sama. Razumijevanje sebe nije rezultat, kulminacija; ano je videnje sebe svakim trenutkom u ogledalu odnosa ovjekov odnos prema vlasnitvu, stvarima, ljudima i idejama. No, nalazimo da je teko biti budan, svjestan, te dajemo prednost otupljivanju inaih umova slijeenjem metoda, prihvaanjem autariteta, praznovjerja i zadovoljavajuih teorija; tako nai umovi postaju umorni, iscrpljeni i neosjetljivi. Taikav um ne moe biti u stanju fcreativnosti. Stanje kreativnosti dolazi tek kada sebe, koje je proces prepoznavanja i akumuliranja, prestaje biti; budui je, na kraju krajeva, isvijest izraena kao ,mene' sredite prepoznavanja, a prepo36

znavanje je naprosto proces alkumuliranja isikustva. No, mi se svi plaimo biti inita, budui svi elimo biti neto. Mali ovjek eli biti veliki, osoba liena vrlina eli ih biti puna, slabi i opskumi ele mo, poloaj i autoritet. To je neprestana djelatnost uma. Takav um ne moe biti miiran i stoga ne moe nikada razumjeti stanje kreativnosti. Da bi se preobrazio svijet oko nas, sa svojom bijedom, ratovima, nezaposlenima, stradanjem od g'ladi, klaisnim podjelama d neizmjernom zbrkom, mora postojati preobrazba u nama samima. Revolucija mora poeti u ovjeku ali ne u skladu s ikojim vjerovanjem ili ideologijom, budui irevolucija koja je temeljena na ideji, ili suglasju s odreenim modelom, oito nije uope revolucija. Da bi urodio temeljnom revolucijom u sebi^ ovjek mora razumjeti ijeli proces svojih misld i osjeaja u odnosu. To je jedino rjeenje svih nasih problema ne umnoavanje disciplina, vjerovanja ideoIogija i uitelja. ^Ako nioemp razumjeti sebe kakovi smo u svakom trcnutku, bez proccsa akumuliranja, tada emo vidjeti kako nastaje smirenost koja nije proizvod uma, koja je niti zamiljena, niti njegovana; i tek u tom stanju smireinos.ti moe biti prisutna kreativnost.

37

POGLAVLJE V

DJELO I IDEJA

Zelio bih irasipraviti o problemu djelovanja. To e, moda, na pooetku biti zapravo nerazumljivo i teiko, no nadam se da oemo, razmiljajui o tome, uspjeti vidjeti rjeenje jasno, budui je naa cjelo'kupna egzistencija, cijeli na ivot, prooes djelovanja. Veina nas ivi u slijedu djelovanja, prividno nesirodnih, nesuvislih djelovanja Ikoja vode raspadanju, frustraciji. To je problem koji zaokuplja svakog od nas, budui mi ivimo djelovanjem i bez njega ne postoji ivot, iskustvo, niti miljenje. Misao je djelovanje, i napirosto slijedi djielo na nekom odireenom nivou svijesti, kojii je vanjsko, biti naprosto uhvaen u vanjisfko djelo bez razumijevanja cijelog iprocesa djelovanja po sebi, ineizbjeno e nas odvesti frustraciji, bijedi. Na je ivot slijed djelovanja ili prooesa djelovanja na razliitim nivoima svijesti. Svijest je doivljavanje, imenovanje i biljeenje. To e rei, cma je izazov i odgovor, to ini doivljavanje, zatim oznaavanje dli imenovanje, a potom biljeenje, to ini pamenje. Taj je proces djelovanje. Svijest je djelovanje, a bez izazova, odgovora, bez doivljavanja, imenovanja ili oznaavanja, biljeenja, koje je pamenje, djelovanje ne postoji. Djelo, dakle, stvara onoga koji dela. To jest, onaj koji dela (actor) nastaje kada djelo ima ishod, cilj u vidu. Ako ne postoji isihod u djelu, ne postoji niiti onaj koj'ii dela; ali ako postojd cilj :ili ishod u vidu, taida djelo dovodi onoga koji dela. Tako su onaj koji dela, djelo, te cilj ili ishod, jedinstven 38

proces, jedan iproces, ikoji nastaje kada djelo iina cilj u vidu. Djelovanje usmjereno ka isihoidu jeste volja; inae, volja ne postoji. Zelja za dosiizanjem cilja raa voljom, koja je onaj koji dela ja elim dosei, ja elim pisati knjigu, ja elim biti bogat oovjek, ja elim slikati sliku. Nama su bliska ta tri stanja: onaj koji dela, djelo i cilj. To je inaa svakodnevica. Ja samo olbjanjavam to JESTE; no. kako preobraziti to JESTE pooet emo shvaati tek kada ga ispitamo potpuno jasmo, taiko da nema zablude ili ipreduibjeenja, niti sklofnosti ka istom. Ova su, dakle, tri stanja koja tvore iskuistvo onaj fcoji dela, djetlo, !i ishod siiguirno ipiroceis postajanja. Inaoe nema postajanja. Ako nema onoga kojii dela i atoo nema djelovanja ipireima cilju, nema poistajanja; no, ivot kakav poznajemo na svakodnevni ivot, jeste proces positojanja. Siromaian ,sam d djelujiem s ciljem u vidu, kojii je, positati bogat. Ruan sam i e'lim postati lijep. Stoga je moj ivot prooes postajanja neim. Volja za bivanjem jeste volja za postajanjem, na razliitim nivoiima svijesti, u razliitim stanjima u kojdima postojii izazov, odigovoir, imenovanje i biljeeinje. Ovo je postajanje, dakle, borba, ono je bol. Ono je stalno naprezanje: ovo sam i elim postati ono. Zbog toga je, dakle, piroblem: ne postoji li djelovanje bee ovog postajanja? >Ne postoji li djelovanje bez tog bola, te stalne borbe? Ako nema cilja, riema onoga koji dela, budui dielovanje s sciljem u vidu stvara onoga koji dela. No moe li postojati djelo bez ci'lja pred sobom, a time i bez onoga kojii deJa to jest, bez elje za isihodom? Takovo djelovanije nije positajanje te stoga niti bonba. Postoji stanje djelovanja, stanje doiVljavamja, bez onoga kojii doivljava d doivljaja. Iako ovo zvui f'iloizofski, u stvari je veoma jednostavno. U tremutku doiljavanja vi niiste svjesni sebe kao onoga kojii doivljava, odvojen od doivljaja; vi ste u stanju idoivljavanja. Uzmite sasvim obian primjer: Ijuti site. U torn trenutku Ijutnje ne ipos39

toji niti onaj koji doivljava niti doivljaj; p>ostoji jedino doivljavanje. No, u 'trenutku kada izranjate iz toga, djeli sekunde nakon doivljavanja, postoji onaj koji doivljava i doivljaj, onaj koji dela i djelo s ciljem u vidu koji je osloboditi se ili potisnuti ljutnju. Mi smo u tom stanju, stanju doivljavanja, uvijek iznova; ali uvijek izlazimo iz njega i oznaavamo ga, imenujiui ga i biljeei, a time produavajui postajanje. Ako moemo razumjeti djelovanje u temeljnom smislu rijei, tada e to teaneljno razumijevanje utjecati na nae ipovirne djelatnosti, takoer; no prvo moramo razumjeti temeljnu prirodu djela. Dakle, ida li djelo nastaje idejom; Imate li ideju prvo a potom djelujete? Ili prvo dolazi djelo a zatim, budui djelo stvaira sukob, gradite ideju oko njega? Stvara li djelo onoga koji dela ili on dolazi prvo? Veoma je vano otikriti to prvo ddlazi. Ako je to ideja, tada se djelo naprosto prilagoava ideji i stoga niije vie djelovanje ve imitacija, prinuda u skladu s idejom. Veoma je vano shvatiti to; budui je naa zajednica uglavnom sagraena na intelektualnoj ili verbalnoj razini, ideje kod sviju nas zauzimaju prvo mjesto a zatim slijedi djelo. Djeio je stoga u islubi ideje, a puko stvaranje ideje je oito pogubno za djelo. Ideje raaju daljim idejama a kada postoji puko raanje ideja priisutan je i antagonizam a zajednica postaje nestabilna s intelektualnim prooeisom stvaranja ideja. Naa je drutvena struktura veoma in-telektualna; mi njegujemo intelekt na raun svakog drugog faktora naeg bia i stoga smo zagueni idejama. Mogu ]li dideje uope proizvesti djelo, ili naprosto oblikuju misao i stoga ograniavaju djelo? Kada je djelo pokretano idejom, ono ne moe nikada osloboiti ovjeka. Veoma je vano da razumijemo ovo .pitanje. Ako ideja oblikuje djelo, tada djelo ne moe nikada uroditi rjeenjem naih 'bijeda, jer, prije no to moe biti pokrenuta, mi moramo prvo 40

ottkriti kako iideja nastaje. Prouavanje idejinog proceisa, iizgradivanja ideja, bilo socijalistikih, kapitalistiakih, komuinistikih ili iraznih ireligijskiih, od vrhunskog je znaaja, pogotovo kada je naa zajednica na rubu ponoira, priizivajui slijedeu katastrofu, silijedee briisanje iz povijeisti. Oni koji su odista oizbiljni u svojoj naimjeri da otkriju humandstiko rjeenje naih mnogih problema, moraju prvo shvatiti ovaj proces stvaranja ideja. Sto mislimo pod idejona? Kako ona nastaje? I mogu li se ddeja i djelo zajedno povezati? Pretpostavimo ida iimam ideju i elim je iznijeti. Ja traim metod kako da je iznesem, i spekuliramo, troimo vrijeme i energiju iraspravljajui o torne kako bi trebalo iiznijeti ideju. Veoma je vano, dakle, iznai kako nastaju ideje; a nakon otknivanja istine o tome moemo raspraviti pitanje djela. Naprosto pronai kako djelovati, a da se ne -rasipravi o idejama, besmisleno je. Kako, dakle, stiete ideju veoma jednostavnu ideju, ne treba biti filozoifska, religijska ili ekonomska? To je oito proces misli! Ideja je ishod misaonog procasa. Bez misaonog prooesa, ona ne bi postojala. Stoga moram razumjeti misaoni proces po sebi, prije nego to mogu razumjeti njegov proizvod, ideju. Sto p>odraizumijevaimo pod milju? Kada vi mislite? Misao je oito rezultat odgovotra (reakcije), neuirolokog ili psiholokog. Ona je izravan odgovor osjetila ina osjetni podraaj, ili je, psiholoki, rezultat pohranjenog pamenja. Postoji izravan odgovor nerava na osjetni podraaj, te postoji psiholoki odigovor pohranjenog pamenja, utjecaj vrste, grupe, GURUA, obitelji, tradicije i tako dalje to sve skupa zovete miljtu. Tako je misaoni proces odgovor pamenja, zar ne? Vi ne biste irnali misli da nernate pamenje, a odgovor pamenja na odreeni doivljaj dovodi misaoni prooes u djelovanje. Recimo, na primjer, ja imam pohranjeno pamenje nacionalizma, nazivajui se hiindusom. Taj rezeirvoar pamenja prolih reakcija, dje41

lavamja, iimplilkacija, tradicija, obiaja, odgovora izazovu niusiimaina, buddhiste:, krana a odgovor pamenja na izazov neiizbjeno dovodi milsaoni proces. Promaitrajlte misaona prooes idok djeluje u vama i moete provjeriti istiinu o ovome iziravno. Netko vas je uvrijedio i to ostaje u vaem pamenjiu, ono tvori dio pozadine. Kada sretnete osobu koja je izazov, odgovor je pamenje ,te uvrede. Tako odgovor pamoenja, koje je misaoni proces, stvara ideju; ideja je stoga uvijek uvjetovana i to je vano razumjeti. To e rei, ideja je ishod misaonog procesa, misaoni proces je odgovor pamenja, a pamenje je uvijek uvjetovano. Pamenje je uvijek u prolosti, a tom pamenju je dat ivot u isadanjositi izazovom. Pamenje neima ivot po sebi samome; ono oivljava u sadanijosti kada je suoeno izazovom. I, pamenje u oijeloisti, 'bilo uspavano ili ivo, jeste uvjetovano. Stoga mora postojati sasvim drugaiji pristup. Vi morate iznaqi sarni za sebe, iznutra, da li djelujelte na osnovu ideje i da li moe postojati djetlo bez pro'cesa sitvaranja ideja. Bronaimo to je to: djelo koje nije temeljeno na ideji. Kada djelujete bez stvaranja ideja? Kada postoji djelo koje nije rezultat doivljaja? Djelo koje je temeljeno na >doivljaju, kao to rekosmoi ograniavajue je, te je stoga prepreka. DjeJo koje nije ishod ideje spohtano je 'kada miisaoni proces, koji je zasnovan ina iskustvu, ne nadzire djelo; to znai da postoji djelo neoviisno o doivijaju kada um ne nadziire djelovanje. To je jedino stanje u kojem postoji raizumijevanje; kada um, zasnovan na doivljaju, ne rukovodi djelo: kada misao, zasnovana na doivljaju, ne oblikuje djelo. Sto je djelo, kada ne positoji misaoni proces? Moe li postojati djelo belz misaonog prooesa? Reciimo da elim sagraditi mos!t, kuu. Ja poznajem tehniku, i ona mi kae kako da sagradim. To zovemo djelovanjem. Positoji djelo pisanja pjesme, siikanja, dravnikih odgovornosti, odgovora drutva, okoline. Sva su zasno42

vana na ideji ili ranijem doivljaju, oblikujui djelo. No postoji li djelo kada ne postoji stvaranje ideja? Sigurno da postoji takvo djelovanje kada ideja prestaje; a ona prestaje tek kada postoji ljubav. Ljubav nije pamenje. Ljubav nije doivljaj. Ona nije razmiljanje p osoibi koju volite, budui je tada tek puka misao. Vi ne moete MISLITI o Ijubavi. Vi moete mislilti o osobi koju volite ili ste joj posveeni svome GURU, svojoj predodbi (image), svojoj eni, svome muu; ali misao, simbol, ndje ano stvarno koje je ljubav. Stoga ljubav nije doivljaj. Kada postoji ljubav ipostoji i djelo, i nije 'li to djelo osiobaajue? Ono nije plod promiljanja i ne postoji ponor izmedu Ijubavi i djela kao to postoji izmeu ideje i djela. Ideja je uvijek stara, bacajui svoju sjenu na sadanjo^t i mi uvijek nastojimo sagraditi mosit izmeu djela i ideje. Kada postoji 'ljubav koja nije promiljanje, koja nije stvaranje ideja, nije pamenje, nije ishod doivljaja, prakticiiraine discipline tada je sama ta ljubav djelo. Jedino to osloibaa. Sve dok postoji promiljanje, dok postoji oblikovanje djela idejom koja je doivljaj, ne moe biti olakanja; i sve dok se taj proces nastavlja, cjelokupno je delanje ogranieno. Kada se ova istina uvidi, nastaje kvaliteta ljubavi, koja nije promiljanje, o kojoj ne moete razmiljati. Covjek mora biti svijestan ovog cjelokupnog procesa, kako ideje nastaju, kako djelo izvire iz ideja i kako 'ideje kontiroliiraju djelo i time ga ograniavaju, ovisno o osjetu. Nije vano ClJE siu to ideje, ida li iijevih ili kstremno desnih. Sve dok prijanjamo uz ideje, u stanju smo u kom ne moe biti doivljavanja uopoe. Tada ivimo naprosto u polju vremana u prolosti, koja prua nova osjet ili u budunosti, koja je drugi vid osjetnosti. Tek slobodam uima od ideje moe Ipostojati doivIjavanje. 43

{ '

Ideje misu istina; a istina je neto to se mora doivjeti izravno, iz trena u tren. Doivljaj nije ono to vi ZELITE to je tada naprosto osjet. Teik kada se oovjek moe izdii iznad snopa (bundle) ideja koji tvori ,mene', koji je um, koji ima djeloanian ili potpun kontinuitet tek kada se moe izdii nad time, ikaida je misao potpuno tiha, positoji stanje doivljavanja. Tada oovjek saznaje istinu.

44

FOGLAVLJE VI

VJERA

Vjera i znanje su veoima uisko vezami uz elju; i moda emo, ako uisipijemo shvatiti ova dva ishodita, moi vidjeti kako elja djeluje i razumjeti injenu sloenost. Oini imi se da je jedna od stvari koju veiina nas irevno prihvaa i uzima za gotovo piltanje vjera. Ja ne napadam vjere. Mi samo nasitojimo otkriti zato prihvaamo vjere; i ako moemo shvatiti motive, uzrok prihvaanja, moda, tada moemo ne samo shvatiti zato to oinimo, ve, takoer, biti slobodni od istog. Moe se vidjeti kako politike i religijske vjere, nacionalne i razmi dirugi vidoVi vjera irazdvajaju ljude, stvaraju isukob, zbrku i netrpeljivost to je oiita injenica, a ipak nismo voljni da ih se odreknemo. Postoji hindu vjera., kramisfca vjera, buddhistika vjera nebrojene sektake i inaciomalme vjieire, razne politike ideologije, svi zajedno u meusobmom sukobu, mastojae da jedno drugo obrati. Jasno se moe uoiti da vjera razdvaja Ijude, stvarajui nesnoljivost; da li je mogue ivjeti bez vjere? Covjek to moe usitanoviti tek ako je u stanju prouavati sebe u ocLnosu pirema vjeri. Da li je mogue u ovom svijetu ivjeti beiz vjere ne mijenjati ih, niti nadomjetati jedrau za drugu, ve ibiti potpuno slobodan od SVIH vjera, tafco da ovjek susiree ivot uvijek iznova isvake minute? Ovo je, na kraju krajeva, istina: imati sposobnost susiretanja svega uvijek iznova, iz trena u tireni bez uvjetujue reakcije prolosti, tafco da ne postoji kumulativni efekt 45

koji djeliuje poput zapreke izmeu ovjeika i oinog to JESTE. Ako razmotrite vidjet oete da jedan od razloga elje za prihvaanjem vjere jeste sltrah. Ako ne bismo limalli vjeru, to bi nam se deailo? Ne bismo li bili veoina uplaeni onim to nam se moe desiti: ako' ne bismo imali model vjerovanja, temeIjen na vjeri bilo u Boga, komunizam, socijalizam, imperijalizam, ili u neki vid religijske formule, neku dogmu kojom smo uvjetovani osjeali bismo se krajnje izgublj'eni! I nije li to prihvaanje vjere u stvari prekrivanje tog straha straha da se bude stvamo nita, biude prazan? Na kraju krajeva, aa je uipotrebljiva tek kada je praizna, a um koji je ispunjien vjerovanjima, dogmama, tvrdnjama, navodima, stvamo je nefcreativan um; on je naprosto ponavljajui um. Da se izbjegne tom strahu straihu od praznine, strahu od usamljenosti, stagnacije, ne stizanja, ne uspijevanja, ne postizanja, ne bivanja neim, ne postajanja neim sigumo je jedan od razloga zato prihvaamo vjeru tako marljivo i lakootno. A da li prihvaanjem vjere razumijemo sebe same? Suprotno. V j e ra, religiiozna ili politika, oiito prijei razumijevanje nas satmih. Ona djeluje poput paravana kroz koji promatramo sebe. A moemo li sebe gledati bez vjerovanja? Ukloniimo li te vjere, mnotvo vjera koje ovjek posjeduje, ostaje li ita da se gleda? Ako nemaimo vjere sa kojima se um poistovjetio, tada je um, bez poistovjeivanja, sposoban gledati se kakav jeste a to je, sigurno, pooetak irazumijevanja sebe sama. Ovo pitanje vjera i iznanja stvamo je veoma zanimljiv problem. Kako neobioniu ulogu ono igra u naem i v o t u K a k o mnogo vjera imamo! Sigurno da to je ovjek intelektualniji, kultuimiji, spirituainiji, ako mogu tako kazati, manje je njegova sposobnost razumijevanja. Barbari dimaju bezbrojna praznovjerja, ak i u suvremenom syijetu. Paljiviji, budniiji i oprezniji vjerojaitno i manje vjeruju. 46

To je stoga to vjera vezuje, ooia ogtrauje, i imi viidkno ida je tako u cijeloim, ekonamskom i politikom svijetu a ,takoer i u tzv. duhovnom svijetu. Vi vjeriujete da Bog postoji, a ja, moda, vjerujem da Boga nerna; ili vjerujete u potpuinu dravnu komtrolu svega i svakiog pojedinca, a ja vjerujem u privatnu poduizetinost i tome slino ; vi vjerujete da pos,toji isaimo jedan Spaisitelj i ida toroz njega moete doseoi svoj cilj, a ja ne vjerujem u ito. Tako se oboje svojom vjeirom afiirmiramo. Pa, iipak, dboje govorimo o ljuibavi, miru, zajednici ovjeansitva, o jednom ivotu to ne znai apsolutno inita, ibudui je u stvari sama vjera proces ograivanja. Vi ste brahman a ja nebraihman, vi ste kiranin a ja muslimain, i tako idalje. Vi govoriite o bratstvu i ja, takoer, govorim o 'istom bratstvu, ljubavi i miru, no u zbilji smo razdvojeni, dijelimo se. Covjek koji eli mir i stvoriti novi svijet, sretan svijet, sigurno se ne moe ograditi niti jednim oblikom vjere. Da li je to jasno? Moda verbalno, no, ako uvidite znaaj, vrijednost, kao i istiniu o tome, ono e poeti djelovati. Vidimo da tamo igdje postoji proces elje tna djelu, mora postojati proces ograivanja vjerom, budui je oito da vjerujete kako biste bili siguran ekonomski, duhovno a, takoer, i iznutra. Ne govorim o onim Ijudiima Ikoji vjeruju iz ekonoimskih razloga, ier su oni dovedeni ido ovisnosti o svojiim zanimanjima i stoga e biti katolici, hindusi nije vano to sve iddk postoji posao za njiih. Takoer, ne raspraVljamo o onima koji prijanjaju vjeri poradi koristi. Moda je s veinom nas isto itako. Poradi koristi vjerujemo u odreene stvari. Odbacujui u stranu ove ekonomske razloge, moiramo ui dublje u to. Uzmite ljiude koji vjeruju vrsto u neto, lekonomskoi, drutveno ili duhovno; proces u pozadind toga je psihioloka elja ida ,se bude siiguiran. A izatim 'postoji elja za trajanjem. Mi ovdje ne govoriimo o itome ida li postoji ili ne trajnost, mi govorimo jedino o poiriVu, istalnom ipoticaju za Vjerova47

mjem. Zar ne, ida ovjek iruira, ovjek koji bi uiistinu razumio cijeli piroces ljudiskog egzistiranja, me rnoe biti vezam vjerom? Om vidi svoju elju na djelu kao sredstvo bivamja isigurnim. Molim vas ida ne preete ma drugu stranu i kaete da propovjedam nereligiju. To mi uope nije namjera. Moja je namjera ida, isve dok ne razumijemo prooes elje u oblilku vjere, budemo svjesni da mora postojati borba, isukob i patnja, a ovjek e biti protiv ovjeka to se vidi svafci dan. Dakle, ako zamijetim, ako ,sam svjestan da ovaj proces popriima oblik vjere, to je izraz enje za unutarnjom sigurnou, tada moj pnoblem nije trebam li vjeirovati ovo ili ono ve da se trebam osloboditi elje za sigumou. Moe ili um biti slobodan od ite elje? To je problem a ne to i koliko vjerovati. Ovo su naprosto izrazi umutranje enje za siguimiou psiholoki, enje iza izvjesnou u pogledu neega kada je sve tako nesigumo u sviijetu. Moe li um, svijest, lionost biti slobodna od ove elje za sigumou? Mi elimo biti sigumi i stoga trebamo pomo naim iposjedima, vlasmitvu i naoj obitelji. Mi elimo biti sigumi iznutra a itakoer i duhovno, podiui zidove vjere koji su pokazatelj te enje za bivanjem u izvjesnosti. Moete li kao pojedinac 'biti slobodnii od ovog poriva, ove enje za sigumou, koja se izraava u elji za vjerovanjem u neto? Ako nismo slobodni od svega toga, mi smo izvor borbe, mi ne doprinosimo miru, u naim srcima nema Ijubavi. Vjera unitava, i to se vidi u maem svafeodnevnom ivotu. Mogu li sam vidjeti ako sam uhvaen u tom procesu elje, koja se izraava u prijanjanju vjeri. Moe li se um osloboditi vjere ne nai izamjenu za nju ve je biti potpuino slobodan? Vi ne moete verbaln-o odgovoriti sa ,da' ili ,ne', ali moete definitivno dati odgovor ako je vaa namjera da positanete slolbodni od vjere. Tada neizbjeno dolazite do toke na kojoj traite sredstvo da se oslobodite po-riva za sigurnou. Oito ne postoji sigumost iznutra koja oe 48

tirajati, ikao to volite vjerovati. Volite vjerovati da postoj'i Bog koji paljivo imotri nad vaim nevanim triarijama, govorei vam koga trebate vidjeti, to trebate iniiti i kako to initi. To je djetinjasto : nezrelo irazmiljanje. Vi imislite da Veliki Otac motri svakog od nas. To je puko iprojiciranje onog to biste sami voijeli. To oito nije istiniito. Istina moira biti u potpunosti neto razliito. Na se siijedei probleim tie znanja. Da li je ono nuno iza razumijevanje istine? Kada kaem Ja znadem- implikacija je da postoji znanje. Da li je takav um u stanju istraiti i ibragati za stvarnou? Pored toga, to je to to mi znamo, zbog ega smo toliko ponosni? Sto mi to u stvari znaimo? Znamo informacijiu, puni smo informacija i doivljaja temleljenih nia naem uvjetovanjiu, pamenju i sposobnostima. Kada kaete Ja znadem, to time miislite? Ili je priizinanje da znaidete prepoiznavanje injeniice, odreene informacije, ili je doivljaj koji ste imali. Staino prikupljanje informacije, sticanje odreenih vidova znanja, sve tvori tvrdnju Ja 'znadem; i vi ponete prevoditi to ste proitali, u skladu s vaom pozadinom, eljom i doivljajem. Vae je znamje predmet u korne djeluje proces slian procesu elje. Vjeru nadomjetamo znanjem. Ja znadem, ja sam to doivio, to se ne moe opovri, moje iskustvo je to, u njega se u potpunosti pouzdajem-; 'to su pokazateljii tog znanja. Ali kada zavirite iza toga, prouite ga, pogledate inteligentnije i opreznije, vidjet ete da je upravo tvrdnja Ja znadem jo jedan zid odvajanja vas i mene. Iza tog se zida krijete traei udobnost, sigumost. Stoga, to je vie um optereen znanjem, to je mainje sposoban razumijevati. Ne znam da li ste ikada razmiljali o ovom problemu sticanja znanja ida li nam 'znanje konano pomae voljeti, biti slobodnim od onih kvaliteta koje proizvode sukob u naima samiima i s naim blinjima; da li znanje likada oslobaa um
4 Duh 1 sloboda

49

ambicije. Budui je amhicija, na kraju krajeva, jedna od kvaliteta koja luinitava odnos, suprotstavlja ovjeka oovjeku. Da bismo ivjeli u miru meusobno, sigurno je da ambicija mora u potpunosti dokonati ne samo politika, ekonomska, drutvena ambicija ve ii&to i mnogo profinjenija i pogubnija, duhovna ambicija BITI neto. Moe li um ikada biti slobodan od ovog akumuliranog procesa znanja, ove elje za znanjem? Veoina je interesantno motriti kako u naem ivotu to dvoje, znanje i vjera, igraju izuzetno nionu ulogu. Pogledajte koliko oboavamo one koji posjeduju neizmjemo znanje i obrazovanje! Moete li shvatiti zinaoenje toga? Da biste eljeli pronai neto novo, doivjeti neto to nije projekcija vae ambioije, va urn mora biti slobodan, rnora birti u stanju vidjeti neto novo. Na alost, svaki puta kada vidite neto novo, vi unosite svu informaciju poznatu vam od ranije, cjelokupno vae znanje i prolo pamenje, i oito postajete nesposohni gledati, primiti neto to je novo i to ne priipada starome. Molim vas da to me prevedete smjesta u detalje. Ako ;se ne iznam vratiti kui, bit u izgubljen, ako ne znam kako upravljati rnaiinom, bit u od neznatne koristi. To je sasvim drugo. O tome ne raspravljamo ovdje. Mi govoirimo o znanju koje se koristi kao sredstvo. sigurnosti, psiholokoj i unutaimjoj elji ida se bude neto. Sto stiete znanjem? Autoritet znanja teinu znanja, osjeaj vanosti, ozbiljnosti i vitalnosti, i to sve ne? Covjek koji kae Ja znadem, Ima, lili Nema, sigumo je prekinuo miljenje, prekinuo slijeenje ovog cijelog procesa elje. Na je problem dakle, kako ga ja vidim, da smo vezani, pritisnuti vjerom, znanjem; a moe li um biti slobodan od jueranjeg i od vjera koje su steoene procesom jueranjeg? Razumijete li pitanje? Mogu li ja i vi, kao pojedinac, ivjeti u ovoj zajednioi a ipak biti slobodni od vjerovanja iu kojiima smo odgojeni? Moe li um biti slobodan 50

od tog cjelokupnog znanja i autoriteta? Mi itanio razne tekstove, religijske knjige. One su tamo veoma paljivo iopisale to initi, to ne initi, kaiko dosei cilj, to je cilj d to je Bog. Sve vi to znadete na pamet d slijedili ste to. To je vae znanje, ono to ste dosegli, to ste nauili; tim putem slijedite. Oito da ono to slijedite i traite, to ete i nai. No da li je to stvairnost? Nije li to projekcija vaeg Vlastitog znanja? To nije istvarnost. Da li je mogue ostvariti to SADA ne sutra, ve sada i kazati Jasna mi je ta istina- i pustiti da ode, tako da vam um ne bude osakaen tim prooesom imaginacije, projekcije? Da li je um sposoban za slobodu od vjere? Ta je sloboda mogua jedino kada razumijete umitranju prirodu uzroka koji vas veu uz vjeru, ne samo svjesnih ve i nesvjesnih motiva podjednako a koji uvjetuju vae vjerovanje. Na toraju krajeva mi nismo tek ipovran slklop (entitiy) koji djeluje na svjesnom inivou. U sitanju simo pronai dublje svjesne i nesvjesne djelatnosti ako pruimo svom nesvjesnom priliku, budui ono mnogo bre reagiira nego svjasno. Dok vae svjesno tiho misii, slua i motiri, nesvjesno je mnogo djelatnije, mnogo ivlje i prijemdvije; i ono stoga moe irnati odgovor. Moe li podvrgnut, zastraen, prisiljen, natjeran na vjerovanje, moe li takav um biti slobodan za misao? Moe li gledati iznova i uklomiti prooes izoiacije izmeu vas i drugoga? Nemojte, molim vas, kazati da vjeira spaja ljude. Toi siguirno ne. To je oito. Nikada to nijedna organizirana religija nije uinila. Pogledajte sebe lino u svojoj zemlji. Svi ste vi vjernici, ali da li ste svi zajedno? Da li iste ujedinjend? Sarni znadete da niste. Podijeljeni ste u toliko nevanih malih partija, kasti, poznate su vam nebrojene podjele. Proces je isti u cijelom svijetu bilo na Itoku ili Zaipadu krani unitavaju krane ubijajui jedni druge zbog nevamih sitnica, odvodei ljude u logore i tako dalje, sav uas rata. Stoga vjera ne 51

ujedinjuje ljude. To je veoma jasno. Ako je jasoio i istinito, i ako vi to vidite, tada to treba slijediti. No potekoa je u tome da veeina nas ne vidi, budui nismo u stanju suoiti se s unutarnjom nesigurnou, tim unutarnjim osjeajem Ibivanja samim. Mi elimo neto o to bismo se oslonili, bilo to Drava, kasta, nacionalizam, bio to Uitelj ili Spasitelj, ili neto drugo. I kada vidimo pogrenost svega itoga, lun je sposoban moe to biti trenutano, u sekundi uvidjeti istinu toga; pa makair se i, poto premai moi uma, ista spoznaja povukla. No, vidjelti trenutano, dovoljno je; ako to moete uvidjeti i u djeliu sekunde, dovoljno je, budui ete tada vidjeti odvijanje dzuzetne stvari. Nesvjesno djeluje, iako uz protivljenje svjesnog. To nije progresivna sekunda, ona je jedina stvar, i imati e vlaistite ipasljedice, ak i usprkos itome to se svjesni um bori protiv toga. Nae pitanje glasi dakle: Moe li um biti slobodan od znanja i vjere? Nije li struktura uma vjera i znanje? Vjera i znanje su prooesi prepoznavanja, sredite uma. Prooes je ograujui, jednako isvjestan i nesvjestan. Moe li um biti slobodan od sopstvene struktuire, moe li prestati hiti? To je piroblem. On ima iza sebe, kao> to znaidemo, vjeru, ,ima elju, poriv za sigurnou, znanje i akumulaciju isnage. Ako pored svoje sile i nadmoi ovjek ne moe misliti za sebe, ne moe postojati niti mir u svijetu. Vi moete govoriti o imiru, organiizirati politike partij e, vikati sa proeIja kua, ali ne moete imati mir; budui je u umu osnov koji stvara suprotnosit, koji ograuje i izdvaja. Covjek mira, ovjek ozbiljnosti ne moe sebe izdvojiti a, ipaik, govoriti o bratstvu i miru. To je samo igra, politika ili religiozna, osjeaj postizanja i ambicije. Covjek koji je u tom pogledu uistinu ozbiljan i eli otkriti, mora se suoiti s problemom znanja i vjere; on mora zai u ipoza52

dinu toga, da !bi otkrio cijeli proces elje pri djelu, elje za sigurnou i izvjesnou. Um koji bi bio u stanju u kojem se novo imoe zbiti bilo to istina, Bog, ili to god elite mora sigurno pnestati postizati, sakupljati, on mora ukloniti cjelokupno znanje. Um optereen znanjem nema nikafcovu mogunost da razumije, to je sigurno, ono to je stvamo i neizmjerljivo.

53

?OGLAVLJE

vn

NAPOR

Za veinu nas, cijeli je na ivot zasnovan na naporu, neikoj vrsti htijenja. Mi ne moemo shvatiti djelatnost bez htijenja (volition), bez napora; na je ivot zasnovan na tome. Na drutveni, elkonomski i tzv. duhovni ivot niz je napora, uvijek kulminirajui odreenim rezultatima. A mi niisiimo da je napor bitan, nuan. Zato inimo napor? Nije li to sltoga, kaimo jednostavno, da bismo postigli rezultat, postali neto, dosegli ciij? Ako ne inimo napoir, mislimo da emo stagnirati. Mi imamo ideju o cilju prema kojem sitalno teimo; i ta je tenja postala dio naeg ivota. Ako se elimo proinijeniti, ako elimo dovesti do znaajne promjene u nama samima, mi inimo izuzetan napor da odstranimo staire inavike, da se odupremo uobiajenim utjecajima okoline i tako daije. Mi smo, dakle, naviknuti na ove nizove napora kako bismo pronali ili ipostigli neto, da bismo uope ivjeli. Nije li sav takav napor djelatnost sebe (self)? Nije li napor egocentriana djelatnost? Ako iinlimo napor iz sredita sebe, to mora nuno iproizvesti vie siukoba, zbiike, bijede. Pa ipak, mi nastavljamo initi napor za naiporom. Veoma malo nas uvidi da egocentrina djelatnost napora ne razjanjava niti jedan od naih probleima. Sasvim suprotno, ona uveava nau pometnju, bijedu i patnju. Mi to znamo; a ipafc nastavljamo, nadaj ui se da oemo nekako prodirijeti kroz tu egooentrinu djelatnost napora, djelatnost volje. 54

Ja milslim da emo sihvatiti znaaj ivota, aiko irazumijemo to to znai initi naipor. Dolazi li sirea fcroz napor? Jeste li ifcada pokuali biti sretni? To je nemogue, zar ne? Vi se napreete da budete sretan a siree neima. Radotst ne dolazi kroz potisfcivanje, kiroz obuzdavanje ili preputanije neem. Vi se moete prepuistiti, a'li na kraju dolazi gorina. Vi moete potiskivati ili dbuzdavati, ino uvijek postoji borba u skrivenom. iStoga sirea ne dolazi fcrolz napor, niiiti radost kroz obuzdavanje i potiiskivanje; pa iipak je isav na ivot niz potiskivanja, niz obuzdavanja, iniz aljenja dostojnih preputanja. Takoer, postoji stalno nadilaenje, stalna borba s naim strastiima, naom pohlepom i glupou. Ne teimo li, dakle, borimo se, indmo' napor, nadajui se nalaenju sree, ner ega to e nam pruiti osjeaj mira, ljubavi? Ipak, dolazi li ljubav ili razumijevanje borbom? Milim da je veoma vano razumjeti to podrazumijevamo pod naipirezanjem, borbom ili naporom. Ne znai li napor borbu iza promjenom to JESTE u to nije, ili to bi htjelo hiti ili htjelo postati? To e rei da se stalno napreemo izbjei "suoenje onog to JESTE ili nastojimo pobjei od toga, preobraziti ili oblikovati to JESTE. Covjek fcoji je uistinu izadovoljan jeste ovjek koji razumije to JESTE, koji tome pridaje ispravno znaenje. To je iistinisko zadovoljstvo; ono nije zadkupljeno posjedovanjem nekoliikog ili mnotva posjedovanja, ve razumijevanjem cjelokupnog znaenja to JESTE; a to moe jedino biti kada prepoznate to JESTE, kada ste ga svijesni a ne kada ga nastojite dblikovati ili promijeniti. Tafco vidimo da je napor borba ili naprezanje za promjenom onog to JESTE u ono to biste zeljeli da bude. Ja govorim samo o psiihdloikom naprezanju, ne naprezanju is fizikim problemom, poput strojarstva ili nekog otkria, promjena, koje je esto tehniko. Ja govorim sarno o onom naprezanju koje je psiholoko i fcoje uvijefc nadvladava 55

tehiniko. Vi moete graiditi s velilkom panjom sja,jnu zajednicu, koristei besbrajno znanje dato nam znanou. Ali sve dotle dok psiholoka borba, naprezanje i bitka nisu shvaeni a psiholoke disonanoe i strujanja nadvladani, struktura je zajednice, koliko god sjajno bila izgraena, osuena na propast, kao to se i uvijek iznova deavalo. Napoir je odvraanje od oaiog to JESTE. Onog trena kada prihvatim to JESTE, prestaje naprezanje. Bilo koji oblik naprezanja ili borbe pokazatelj je odvraoenosti; a odvraenost, koja je napor, mora postojati sve dotle dok psiholoki elim preobraiziti ono to JESTE u ono to nije. Prvo moramtio biti toliko slobodni da vidimo kako radost i srea ne dolaze 'kiroz napor. Postoji li kreativnost kroz napor ili tek njegovim dokidanjem? Kada piete, slikate ili pjevate? Sigurno kad ne postoji napor, kad ste potpuno otvoren, kad ste na svim nivoima u potpunoj vezi, potpuino integrirani. Tada postoji radoSt i vi poinjete pjevati, pisati pjesmu, slikati ili neto oblikovati. Trenutak stvaranja nije noen iz naprezanja. Moda emo razumijevanjem pitanja kreativnosti biti u stanju razumjeti to podrazumijevamo pod naporom. Da li je kreativnost ishod napora i da li ismo svjesni u tim trenucima kada smo kreativni? Ili je kreativniost osjeaj potpunog samozaboirava, oinaj osjeaj kada ne positoji nemir, kada je oovjek poitpuno nesvjestan kretanja misli, kada postoji tek potpuno, ispunjeno, bogato bie? Da li je takovo stanje posljedica truda, naipora, sukoba, naprezanja? Ne iznam da li ste ikada zamijetili da, kada neto inite lakoom, hitno, ne postoji napor, ipotpuno je odsustvo naprezanja; ali, buidui su nai ivoti uglavnom serije bitaka, suikoba i naprezanja, mi ne moemo zamisliiti ivot, sitanje bia, u kojiem je borba potpuno dokinuta. Da bi razumio stanje bia bez 'borbe, stanje kreativne egzistencije, ovjiek sigurno mora istraiti cijeli problem napora. Pod naporom podrazu56

mijevamo tenju ka ispunjenju nas samih, da postanemo neto. Ja isam ovo i elim positati ano; ja to nisam i moram to postati. Postajui ,to', prisutna je borba, sukob, neslaganje, naprezanje. U tom smo naprezanju nuno zaokupljeni ispunjenjem kroz dosizanje cilja; mi traimo samoispunjenje u objektu, osobi, ideji, a to zahtijeva stalnjem. Tako smo uzeli taj napor kao neizbjean; a ja se pitam da li JE neizbjeivo Ito naprezanje da se postane neto? Zato ono Ipostoji? Gdje postoji elja za ispunjenjem, u bilo kom stupnju i na bilo korn nivou, mora postojati naprezanje. Ispunjenje je motiv, pokreta u pozadini napora; bilo da je u visokom privredmam rukovadiocu, damaici ili siromahu, ta se borba za postajamjem, ispunjenjem, nastavlja. Zato, dakle, postoji elja za ispumjemjem sebe? Oito, elja za ispunjenjem, postajanjem inieim, izrasta kada postoji svijest o vlastitom nitavilu. Budui sam nita, nedostatan, prazan, iznutira siromaan, napreem se da poStanem ineto; spolja ,ili iznutra nastojim da ispunim sebe u osobi, stvari, ideja. Ispuniti to prazno cjelokupan je proces naeg postojanja. Svjesni da smo prazni, izniutra siromani, mi teimo, bilo sakupljanju stvairi spolja, ili njegovanjiu unutairnjiih bogatstava. Napor postoji tek kada postoji bijeg od te unutamje prazmine kroz djeilovanje, komtemplaciju, postizanje, sticanje, mo, itd. To je naa svakodnevica. Svjestan sam svoje nedostatnosti, unutamjeg siromatva i borim se da pobjegnem Od toga ili da to ispunim. To bjeanje, iizbjegavamje ili nastojanje da se prekrije praznina, povlai za sobam barbu naprezamje, napoir. Dakle, ako ovjek ne ini napor da pobjegne, to se deava? Covjek ivi s tom usamljenou, tam praizninam; pirilhvatajui tu prazninu otkrit e da
se javlja breaitivno sltamje kojie rnema n i k a k o v e nu borbu, sukolb, napor za iposltajanjem, ispunje-

veze s boflbam, naporom. Napor postoji tek toliko 57

dugo kol'iko ini naistojiimo izbijei tu unoitairnju usainljenost, ispraznost, no kada pogledanio u to, prouimo ga, kada prihvatimo to JESTE bez iiabjegavanja vidjet emo da dolazi stanje bia u kom se dakida cjelokupna borba. To je sitanje hia fereativnost i ono nije plod borbe. A kada postoji razumijevanje omog to JESTE, koje je ispraznost, unutarnja nedostatnost, kada 60vjek ivi s tom nedostatnou i raizumije je u cijelosti, javlja se kreativna stvarnost, kreativna inteligencija, koja sama donosi sireu. Stoiga je akcija kakovom je md znamo, u isitvari reakcija, ona je beskrajno postajanje, 'koje je nijekanje, izbjegavanje to JESTE; ali kada postoji svijest o ispraznosti bez izbora, bez osude ili opravdanja, tada u tom razumijevanju postoji djelovanje, a to djelovanje je kreativno bie. To ete shvatiti ako ste svjesni sebe pri djelu. Promatrajlte se dok djelujete, ne tek spolja, ve uoite, takoer, kretnje svojih misli i osjeaja. Svjesni ti'h fcretnji, vidjet ete da je imisaoini proces, koji je, takoer, osjeaj i djelovanje, zaisnovan na ideji postajanja. Ideja postajanja izrasta tek kod osjeaja nesigurnosti, a on doiazi kada je ovjek svjestan unutairnje ispraznosti. Ako ste svjesni tog procesa miisli i osjeaja, vidjet oete da se odvija staina bittoa, inapor za promjenom, oblikovanjem, dotjerivanjem to JESTE. To je napor za poistajainjem, a postajanje je izravno izbjegavanje to JESTE. Kroz samospoznaju, fcroz stalnu svjesnost, nai ete da sukob, borba, fconflilkt postajanja, vodi patnji bolu neznanju. Tek svjeu o unutarnjoj nedostatnosti i ivljenjem istog bez izbjegavanja, prihvatajui to u cijelosti, moi ete otkriti izuzetnu smirenost, onu koja nije sastavljena, prikupliena, ve koja dolazi razumijevanjem to JESTE. Tek u tom stanju smirenost; postoji i kreativno bie.

58

POGLAVLJE VHE

PROTUSLOVLJE

Mi vidimo protuslovlje u inaina i oko nas; budui smo u protuslovlju, u nama meima mira a time i izvan nas. U nama postoji stalno stanje poricanja i potvirivanja to bismo 2ELJELI biti i to jesmo. Stanje protuslovlja stvara sukolb i taj sukob ne donosi mir to je jasna, oita injenica. To unutarnje protuslovlje ne bi trebalo biti prevedeno u neku vrstu filozofskog dualizma, budui je to veoma lagan bijeg. To jest, kazavi da je protuslovlje sitanje dualizma, misiimo da smo ga rijeili to je oito puka konvencija, bijeg s preduimiljajem od zbilje. Sto, dakle, simatramo pod sukobom, protuslovljem? Zato ipostoji protuslovlje u meni? tto stalno naprezanje da postanem neto irazlii'to od onog to jesam. Ja sam ovo i elim jpostati ono. To je protuslovlje u nama injenica, ne metafi'ziki dualizam. Metafizika nema znaaja u razumijevanju to JESTE. Mi moemo raspraviti, recimo, dualizam, to on jeste, ako postoji, itd.; no od kakovog je to znaaja, ako ne znamo da postoji protuslovlje u nama, suprotne elje, interesi, nastojanja? elim 'biti dobair i nisam to u stanju biti. To protuislovlje, ta supiro'tnos't u naima, mora biti shvaeno budui stvara sukob; a u siukobu, naprezaTiju, mi ne moemo stvarati pojedinano. Budiimo naiisto o stanju u kom se nalazimo. Postoji protuslovlje, dalkle, mora postojati naprezanje; a ono je destrukcija, rasipanje. U tom sitanju ne moemo proizvesiti nita osim netrpeljivosti, borbe, vie gorine i patnje. Ako smo u stanju shvatiti to u potpunosti i time biiti sloibodni 59

od protuslovlja, tada moe postojati unutarnji mir, ikoji e danijenti razumijevanje jedno dirugoga. Problem je ovaj: uvidjevi da je sulkob destruktivain, rasiipain, zato poisitoji u svaikam od nas protuslovlje? Da bismo to shvatili, moraimo krenuti korak dalje. Zato postoji osjeaj suprotn:i!h elja? Ne znam da li smo svjesni toga u nama samima tog protuislovlja, tog osjeaja eije i ne-elje, pametnja neega i nastojanja da se to zaboravi da bisimo nali neto novo. Samo to posmatrajte. Veoma je jednostavno i normalno. Nije neto izuzetno. Cinjenica je, postoji protuslovlje. Zato, dakle, to protuslovlje izrasta? Sto mislimo pod pnotuslovljem ? Ne podiraizumijeva li to nepoisitojano stanje koje je suprotstavljeno 'drugim .nepostojanim stanjem? Ja misiim da iimam postojanu elju, ja polaem u sebe tirajnu elju a druga elja iizrasta, koja protusilovi prvotnoj; to protuslovlje raa sukobom, koji je rasipanje. To e rei da poistoji staiLno poricanje jedne elje dirugom, jedna tenja nadvladava drugu. Dakle, postoji li takova stvar kao to je postojana elja? Siguirno, elja 'je CIJELA nepostojana ne metafiiziki, ve zbdljski. Ja elim poisao. To jest, ja itraim odreeni posao kao sredistvo sree; a kada ga dob'ijem, nezadovoljan sam. elim postati direktor, tada vlasnik i tako dalje i dalje, ne :samo u ovom ve u tzv. duhovmom svijetu uitelj postajui irektor, sveenik postajui biskup, uoenik postajui majstor. To stalnio postajanje, uzastopno dostizanje raznih stanja, donosi protuslovlje. Stoga, zato ne bismo gledali ivot ne kao jednu postojanu elju ve kao niz prolazniih elja, uvijek u suprotnosti jedne s drugom? Otuda um ne ibi trebao biti u sitanju protuslovlja. Ako posimatram ivot, ne Ikao ipoisitojanu elju ve kao niz nestailnih dlja koje se neprestano mijenjajiu, tada neima protuslovlja. Protuslovlje izrasta tek 'kada um posjeduje fiksiranu toku elje; to jest, kada urn ne posimatra 60

CJELOKUPNU elju kao nestalnu, prolaznu, ve zahvaa jednu elju i ini je postojanom tek itada, kada druga elja izrasita, postoji protuslovlje. No, sve isu elje u stalnom kretanju, ne postoji fiksiranje elje. Nema fiksirame toke u njoj; ali um je utemeljuje, budui sve tretira kao sredstvo dostiZinja, dobivanja; i mora postojati protuslovije, sukob, sive idok ovjek dostie. Vi elite stii, eliite slijediti, nai bezuslovnog Boga ili istimu, koji e biti vae trajno zadovoljenje. Stoga ne traite istinu, ne traite Boga. Vi traite trajno zadovoljenje, a ito zadovoljenje zaogroete idejom, s potovanjem zvunom irijeju, ireoimo Bog, istina; ali u stvairii, svi mi traimo zadovoljenje, i smjetamo to zadovoljemje, tu madoknadu, na najviu toku, nazivajui je Bogom, a najdonja je toka pie. Sve dok um trai zadovoljenje, nema velike razlike izmeu Boga i pia. Dmtveno, pie moe biti loe, no unutranja elja za zadovoljenjem, dobitkoim, ak je tetniija. Ako uistinu elite nai istinu, morate biti izuzetno potem, ne tek na verbalnom nivou ve u oijelositi; morate bilti izuzetno jasan, a to ne moete biti ako niste voljni suoiti se sa injenicama. Sto, dakle, donosi protuslovlje u svakom od nas? To je, sigumo, elja da se postane neto. Mi svi elimo postati neto: uspjeam u svijetu i iznutra, postii rezultait. Sve dotle dok misiimo u pojmovima vremena, postignua, poloaja, mora postojati protuslovlje. Na kraju krajeva, um je proizvod vremena. Misao je izasnovana na juer, na prolostd; i sve dok miisao djeluje unutar polja vremena, razmiljajiui pojmovima budunosti, postajanja, sticanja, postizanja, mora postojati protuislovlje, budui tada nismo u stanju suoiti tono to JESTE. Jediino shvaajui, razumijevajui, svjesitan bez izbora (choicelessly aware) to JESTE, postoji mogunost sk>'bode od deziintegrirajueg inioca koji je protuslovlje. Stoga je bitno razumjeti cjelokuipan proces naeg miljenja, budui upravo tamo nalazimo protu61

slovlje. Misao sama je poisitala protuslovlje, budui nismo razumj eli cijeli proces nas samiih; a to razumijevanje je mogue tek kada smo u cijelosti svjesni naeg miljenja, ne poput promatraa koji djeluje na svojoj misli, ve integralno i bez iizbora to je izuzetno muno. Tek taida postoji razrjeenje tog protuslovlja koje je toliko pogubno, bolno. Sve dok nastojimo postii psiholoki rezultat, sve dok elimo unutarnju sigurnost, mora postojati protuslovlje u naem ivotu. Ne miisilim da je veina nas svjesna ovog protuslovlja; ili, ako i jesmo, mi ne vidimo njegovo pravo zinaenje. Suprotno, protuslovlje nam daje poticaj za ivot; sam elemenat trenja prua nam osjeaj da smo ivi. Napor, iborba suprotnosti, prua nam osjeaj vitalnosti. Zbog toga volimo raitove, uivamo bitlku frustracija. Sve dok postoji elja za postizanjem rezultata, to je elja iza psiholokom isiguinnou, mora postojati protuslovlje; a sa njim ne moe biti i miran um. Spokojstvo uma osnovno je iza razumijevanje svakolikog zinaenlja ivota. Misao ne moe nikada biti rnirna; misao koja je proizvod vremena, ne moe nikada pronai ono to je bezvremeno ili znati ono to je iznad vremena. Sarna je priroda naeg miljenja piro'tuslovlje, 'budui uvijek mislimo u pojmovima prolosti 111 budunosti; stoga niismo nikada u potpunoisti spremini :za spoznaju, u potpunosti svjesni sadanjosti. Biti u cijelosti svjestan sadanjosti izuzetno je teak 'zaidatak, budui je um nesposcnban suoiti injenicu izravno, bez prijevare. Misao je proizvod prolosti i stoga moe misliti jedino u okvirima prolosti ili ibudunosti; ona ne moe ipotpuno biti svjesna injenice IU sadanjosti. Sve dok misao, koja je proizvod prolosti, nastoji odstraniti protuslovlje i sve probleme koje ono proizvodi, ona napnosto itei rezultatu, nastojei postii cilj, a takovo miljenje samo stvara vie protuslovlja a time i sukoba, bijede i zbrke u nama a time i oko nas. 62

Da 'bude slobodan od protuslovlja ovjiek mora biti svjestan sadanjosti ibez izbora. Kako imoe ipostojati izbor kada ste sueljeni s injeniicom? Razumijevanje je injenioe isigurno u cijelosti nemoguoe, sve dotle dok miisao, nastojii djelovati nad injenioom ipojmovima postajanja, miijenjanja, preinake. Stoga je samosipoiznaja poetak razumijevanja; bez nje, protusilovlje i sukob e se nastaviti. Da bi se poznavao cijeli proces, cjelokupnost sebe sama, nije potreban nikakav ekspert, nikakav autoriitet. Traganje za autoritetom raa jedino straihom. Nikakav ekspeirt, niti specijaiista, ne inogu nam pokazati kako razumjeti proces sebe. Covjek to mora prouiti sam za sebe. Vi i ja moemo ijedan diuigome pamoi govorei o tome, no nitko ito ne moe otkriti za nas, nikakav sipecijalist, niti uitelj, to ne moe isitraiti 'za nas. Mi moemo biti svjesni toga tek u isvom odinosu preima stvarima, posjedoivanju, Ijudima i idejama. U odnosu eimo otkriti da proituslovlje izrasta kada se djelo pribliava idejii. Ideja je naprosto kristaliziranje misli kao simboLa, a napor da se ivi po simbolu dovadi do piratuslovlja. Tako, sve dok pastoji obrazac misli, protuslovlje e se nastavi'ti; da bi ise stavila toka na oibrazac, a time i na protuslovlje, mora postojati samospoznaja. To razumijevanje sebe nije proces rezerviran za nekolicinu. Sebe treba razumijevati u svakanidevnam govoru, nainu ma koji mislimo i osjeamo, na koji 'gledamo dirugoga. Ako moemo biti svjesni svake misli, svakog osjeaja, od trena do trenai, itada emo viidjeti da se odmasom dolo do shvaanja modusa seibe. Tek tada postoji mogunost ane mirnoe uima upravo u kojoj se konana stvarnost javlja.

63

POGLAVLJE IX

TO JE SOPSTVO?

Da li znamo to mislimo pod sopstvom (self, sebe) ? Pod time, ja mislim ideju, pamenje, izaikljuak, doivljaj, iraizliite vidove imenih i bezimemih iintencija, svjesmo mastogamje da ;se 'bude ili me bude, akumuliramo pamemje meisvjesnog, irasmog, grupe, imdiviidualnog, klasa i sveg tog skupa, bilo ida je projiciramo izvama u idjeilovamju ili projiciirano duhovno kao vrlina; tenja za svim itime jieste sopstvo (sebe). Tu je ukljueno natjecanje, elja da se ibude. Cijeli taj proces ini sopstvo; i tek kaida smo suoeni s njime, Enamo da je to zla stvar. Koristim rije ,zao' namjerno, budui sopstvo razdvaja: ono je samoograujue; njegove su djelaitnosti, koliko god plememite, u stvari separativine i izolirajue. Sve mi to znademo. Mi, takoer, poznajemo ome izuzetne trenutke kada je sebe odsutno, tu kojima neima osjeaja nastojanja, inapora, a koji se deavaju kada ipostoji ljubav. Cini mi se da je vano razumjeti kako doivljaj jaa sebe. Ako smo ozbiljni, trebali bismo razumjeti ovaj problem idoivljaja. to mislimo dakle pod doivljajiem? Mi irnamo istalno doivljaj, impresije; i mi prevodimo te impresije i reagiraimo ili djelujemo u skladu s njima; proraunati smo, lukavi itd. Postoji stalna meuigra izmeu vienog objektivno i naeg reagiranja na >to i meuigra izmeu isvjesmog i pamemja mesvjesnog. Shodno mome pamenju, ja reagiram na sve to vidim, isve sto osjetim. U tom se procesu ireagiranja na sve to vidim, osjetim, izmadem ili vjerujem, deava doivljaj. Reakcija, odgovor na neto vieno, jeste do64

ivljaj. Kada :te vidiiim, ja reagiraim; ilmenovanje te reakcijb jeste doivljaj. Ako je ne imeniujeano, ona nije doivljaj. Motrite svoje vlastite odgovore i to se dogaa u vezi s vama. Ne ipostoji doivljaj ako u isto vrijeme ne ipostoji prooes imenovanja. Ako te ne p.repoznam, kako mogu imati doivljaj sretanja tebe? Zvui jednostavno i ispravno. Nije li to injenica? To jest, ako ne ireagiram u skladu sa svojiim pamenjem, uvjetovanou, pretpostavkama, kako mogu znati da sam imao doivljaj? Zatim postoji projekcija razliitih elja. Zelim b'iti zatien, iimati sigurnost iznutra; ili elim imati imajiS'tora, GURUA, uiitelja, Boga; ti doivljavam ono L'to sam projicirao; to jest, projicirao sam elju koja je poprimila lik, (kojem sam dao ime; na to ja reagiram. To je moja projekcija. To je moje imenovanje. Ta elja koja mi prua doivljaj ini da kaem: Ja doivljavam, Ja sam susreo Majistora, ili Ja nisam susreo Majstora. Vi znadete cjelokupan proces imenovanja idoivljaja. Zelja je ono to zovete doivljajem, zar ne? Kada elim tiinu uma to se zbiva? Sto nastaje? Uviam vanost tihog ,uma, smiireinog uma, zbog raznih razloga; budui su UPANISADI ,tako kazali, religijiske su knjige tako kazale, sveci isu tako kaizali a, taikoer, polkatkad i ja osoibno osjeam kako je dobro biti tih, budui je moj um toiliko brbljiv povazdan. Na trenutke osjeam kako je divno, ugodno imati imiran um, tih um. Prisutna je elja za doivijavanjcm tiine. Ja elim imati tih um li stoga pitom Kako ga mogu stei? Ja znadem to ova ili ona knjiga kae o medi'taciji i razliitim viidoviima discipline. Taiko kroz diisciplinu itraim doiivljavanje tiine. Sopstvo, ,mene', smjestilo se, dakle, u doivljaju tiine. Ja elim shvatiti to je 'istina i to je moja elja, moja enja; tada 'tu nastupa moja projekcija onoga to ja smatram da bi trebalo biti iistina, budui sam itao toiliko o tome; uo sam mnoge ljude da govore a tome; religijiske siu to knjige opisale. Ja elim isve 63
5 Duh 1 sloboda

65

to. Sto tse deava? Samo htijenje, isama 'elja je pirojicirana i ja doivljavam budu fi prepoznajem to projicirano stanje. Ako ne bih pnepoznao to stanje, ja ga ne bih zvao istinom. Ja ga prepoznajem i doivljavam ga; a to doivljavanje daje snagu sebi, ,meni'. Tako sebe postaje ukorijenjeno u doivljaju. Tada kaete Ja znadem, Majstor positoji, Bog postoji ili Bog ne postoji; kaete da je odireeni politiki SLstem ispravan a svi drugi nisu. Tako doivljaj uvijek osnauje ,mene'. Sto ste vie ukorijenjen u svom doivljajiu, to vie biva sebe ukorijenjeno. Kao rezultat toga, vi imate odreenu snagu kairaktera, znanja, vjerovanja, koju iizlaete drugim ljudima, ibudui znadete da oni nisu toliko pametni kao vi i buidui irnate dar pisanja ili govora i lukav ste. Poto je sebe jo uvijek djelatno, to su vaa vjerovanja, vai Majstori, kasite, ekonomski sistemi, svi procesi izolacije, te istoga domose sukob. Vi morate, ako ste iole ozbiljan u ovome, otopiti to sredite u potpunositi a ne opravdavati ga. Zbog toga moramo razumjeti prooes doivljaja. Da li je um u stanju, da li je sebe u stanju ne projicirati, ne eljeti, ne doivljavati? Mi vidimo da su sva doivljavanja sebe negacija, deistrukcija, a ipak ih zovemo pozitivnim djelovanjem! To zovemo pozitivnim nainom ivota. Odrjeenje tog cjelokupnog procesa za vas je negacija. Da li ste tu u pravu? Moemo li, ti i ja, kao pojedinci, otioi do fcoirijiena toga i razumjeti proceos sebe? Sto, dakle, donosi odrjeenje tog pitanja o sopstvu? Religijske i druge girupe ponudile su poistovjeivanje! Poistovjeti se s obuhvatnijim i sebe iezava, to oni kau. No poistovjeenje je sigurno jo uvijek proces sebe; obuhvatnije je naprosto projekaija ,mene' samoga,, koju doivljavam i koja stoga osnauje ,mene'^vr] Svi razliiti vidovi discipline, vjerovanja i znanja sigurno samo osnauju sebe. Moemo li pronai elemenat koji oe otopiti sebe? Ili je to krivo pitanje? To je ono to u osnovi elimo. Mi elimo pronai neto to e otopiiti ,mene', nije li tako? Mi 66

mislimo da ipoistoje raizliita siredstva, naime, poistovjeivanje, vjerovanje itd.; ali svi su oni na istom nivou; jedan nije supeirioran drugome, budui su svi :podjednaiko moni u osnaenju isebe, ,mene'. Mogu li, daikle, vidjeti ,mene' gdje god da djeluje, i vidjeti njegove destruktivne sile i esneirgiju? Koje god iime da mu dadem to je izolirajua sila, destruktivna sila i ja elim pronai nain 'kako da je otopim. Mora da ste se ovo zapitali Vidim ,ja' kako djeluje neprestano, donosei uvijek brigu, strah, frustracij u, oajanje, bijedu, ne samo meni, ve svima ofco mene. Da li je mogue to sebe otopiti, ne djelomice ve u potpunosti?- Moemo li ii do njegova korijena i unititi ga? To je jedini nain isitinskog djelovanja, zar ne? Ja ne elim biti djelomino inteligentan ve inteligentan integralno. Veina je nas inteligentna u slojevima, vi vjerojatno na ovaj nain a ja na onaj. Netki su meu vama imteligentnd u svorn poslovnom iradu, drugi opet u svom uredskcan radu itd.; ljiudi su iinteligentni na razliite naine; ali mi nismo integralmo inteligentni. BITI INTEGRALNO INTELIGENTAN ZNACl BITI LlSEN SEBE. Da li je to mogue? Da li je mogue da sebe bude u potpunosti odsutno sada? Vi .znadete da je to mogue. Koji su nuni sastojci, uvjeti? Koji je elemenat kojii dovodi do toga? Mogu li ga nai? Kada postavim to pitanje Mogu li ga nai?, sigumo da sam uvjeren u mogunost toga; tako sam, dakle, ve stvorio doivljaj u kojem e sebe ibiti osnaeno. Razumijevanje sebe zahtijeva u veiiikoj mjeri inteligenaiju, u velikoj mjerii budnost, ipaljiivost, motrei besprekidno, itako da ono ne izmafcne. Ja, koji sam veoima ozbiljan, elim otopiti sebe. Kada to kaem, ja znadem da je to mogue. U trenu kada kaem Ja elim otopiti ovo, prisutno je jo uvijek doivljavanje sebe, i tako je sebe osnaeno. Kako je, dakle, mogue da sebe ne doivljava? Moe se vidjeti da stanje toreacije u cijelosti nije doivljaj sebe. Kreacija je tamo gdje je seibe odsutno, budui kreacija nije intelek67

tualna, nije djelo uma, inije samopnojicirana, ona je ineito iznad sveg doivljavanja. Da li je, dakle, mogue da um bude u cjeloisti miiran, u stanju neprepoznavanja, ili nedoivljavanja, da bude u stanju u kojem se kreacija moe desiti, to znai kada sebe nije tu, kada je odsutno? U tome je problem. Bilo kakvo kretainje uima, pozitivno i'li negativno, "jeste doivljaj 'koji, u stvari, oisnauje ,mene'. Da li je um u stanju ne prepoznavati? To se moe zbiti tak kada postoji (potpuna tiina, ali ne tiina koja je doivljaj sebe i koja stoga osnauje sebe. Postoji li entitet odvojen od sebe, koji motri sebe i otapa ga? Postoji li duhovni entitet koji nadomjeta sebe i razara ga, koji ga uklanja? Mi mislimo da postoji. Najireligiozniji lj.udi vjeruju da posto'ji takav elamenat. Materijalisti kau, Nemogue je da sebe bude uniteno; ono imoe jed'ino biti uvjetovano i ogranieno politiki, ekonomski i drutveno; mi ga moemo vrsto drati unutar odreenog modela i moemo ga slomiti; stoga cxno moe biti oiblifcovano da vodi visok, moralan ivot i ne mijea se ni u ta drugo ve isilijedi drutveni model i djeluje tek poput maine. To (znademo. Postoji idruga vrsta ljuidi, tzv. ireligiiozinii oni nisu to uistinu, iako ih mi tako nazivamo koji kau: U sutini, postoji takav elemenat. Ako moemo idoii u dodir s njiime, on oe otopiti ise'be. Postoji li takav e'lemenat koji otapa sebe? Pogledajite, molim vas, to mi iniimo. Mi satjerujemo sebe u ugao. Ako dopustite sebi samome da 'budete satjeran u ugao, vidjet ete to e se deisiti. Tamo bismo eljeli biti elemenat koji je bezviremen, koji ne potie od sebe, koji e, nadaino se, doi i posredovatii te umititi sebe a koji zovemo Bogom. Postoji li, dakle, takova stvar koju um moe pojmiti? Moe a 'i ne mora 'biti; no 'nij e u tome istvar. Ve, kada um trai bezvremeno duhovno stanje koje e stupiti u dejstvo da bi unitilo sebe, nije li to drugi vid doivljaja koji je osnaenje ,mene'? Kada vjerujete, nije li to 0110 to se u stvairi zbiva ?

, < ,,
-

68 "'

* 7V

Kada vjerujete da postoji istina, Bog, bezvremnemo stanje, besimrtnost, nije li to prooes osnaenja sebe? Sebe je projiciiralo tu stvar za koju osjeate i vjerujete da e doi i unititi sebe. Tako, iprojicirajiui ovu ideju kontinuiteta duhovnog eintiteta u bezvreinemom stanju, vi doivljavate; a takav doivljaj jedimo osnauje isebe i, dakiLe, to ste uimili? Vi miste stvarmo unitili sebe ve ste imu saimo dali drugo ime, drugi kvalitet; sebe je jo uvijek prisutno, budui ste ga doivjeli. Tako je inae djelovamje od samog poetka pa do kraja uvijek isto, mi jedino vjerujemo ida ono napreduje, raste, postaje sve ljepe; ali ako osmotrite iznutra, to se odvija disto djelovanje, aisto ,meme' djelujui na irazliitim nivoima s railiitim etiketama, imenima. ~ Kada vidite cjelokupan proces, lukavost, iizuzetnu imventivnost, inteligentmiost sebe, kako se pokriva procesom poistovjeivanja, kroz vrlimu, doivljaj, vjenovanje, toroz zmanje; kada vidite ida se um kree u krugu, u kavezu koj;i je sam stvorio, to se zbiva? Kada ste svjestam toga, u potpunosti ga prepoznali, niste li tada iizuzetno miiran ne kroz prinudu, neku nagraidu, ili strah? Kada prepaznate da je svaki pokret uma naprosto vid osnaenja sebe, kada to prouite, uvidite isto, kada ste toga u potpunosti isvjesmi prilikom djelovanja, kada stignete do te toke ne ideoloki, verbalno, ne kroz projicirano doivljavanje, ve kada ste zbiijski u tom stanju tada ete vidjeti da um, bivajui krajnje miram, ne posjeduje mo stvaranja. Sto god um stvori jeste u krugu, uinutar polja sebe. Kada je um nekreativan postojii kreacija, koja nije prepoiznavajui proces. Stvamost, iistina, me moe ise prepoznati. Da bi se istiina javila, vjerovanje, znanje, doivlj avanj e, tenja vrline sve to moira ieznuti. Krepoisna osoba koja je svjesma slijeenja vrlime ne moe nikada promai istinu. Ona moe biti veoma deoentna; no to nije isto to i ovjek istine, ovjek koji razumije. Za ovjeka istine, istina se ostvarila. Oo69

vjek vrline je pravedan ovjelk, a pravedam ovjek ne moe nikada razumjeti to je istina budui je za njega vrlina pokrivanje sebe, osnaenje sebe, budui on tei za vrlinom. Kada kae Moram biti lien pohlepe, stanje nepohlepe koje doivljava jedino osnauje sebe. Zbog toga je tako vano biti siromaan, ne tek u svjetovnim dobrima ve, takoder, u vjarovtanju i znanju. Covjek sa.svjetovnim bogatstviima iii ovjek bogat znanjem i vjerovanjem nee nikada znati ita do tame i biti e sredite zlobe i bijede. Ali ako ti i ja, kao pojedinci, moemo vidjeti to svekoliko delanje sebe, tada oemo znati to je ljubav. Uvjeravam vas da je to jedina preobrazba koja vjerojatno moe promijeniti svijet. Ljubav ne potie od sebe. Sebe ne moe prepoznati ljubav. Vi kaete Ja volim; no tada, u isamom tom izricanju, u samom doivljavanju toga, ljubavi nema. Ali, kada ipoznajete Ijlubav, sebe je odsutno. Tarno gdje postoji ljubav, ne postoji sebe. ,</: 'J,,, jvf . ,
;

' -

'

'

Lt

- r*

'v r.'-/?

70

POGLAVLJE X

STRAH

Sto je straih? Strah moe positojaiti jeldiiino u odnosu na neto, ne u izolaciji. Kako se mogu bojati srnirti, kaiko se rnogu bojati neoega to ne znam? Jediino me poznato moe plaiti. Kada kaem ida se ibojdm smrti, ida li sam istvarno uplaen nepoiznatim, to je smrt, ili sam uplaen gubljenjem onog to mi je poznato? Moj strah nije strah od simirti ve od gubljenja povezanoisti sa stvarima koje mi pripaldaju. Moj je strah uvijek u odnosu prema poznatom, ne prema nepoznatom. Moje se liispitivanj e saida isastoji u tome, da saznamo kako bilti islobodan od straha prema poznatom to je straih od gubljenja obitelji, moje reputacije, mog karakteira, mog bankovnog iraouna, mojih apetita itd. Vi eite, moda, kaizati da strah izrasta iz savjesti; no vaa je savjest formirana vaom uvjetovanou, te je takto jo uvijek rezultat poznatog. Sto ja to znadam? Znanje znai imati ideje, miljenja o istvarima, osjeaj kontinuiteta a u odnosu prerna poznatom, i nita vie. Ideje su pamanje, rezultat doivljaja koji je odgovor na izazov. Uplaan sam poznatim, to znai, bojim se gubljenja Ijudi, stvari ili iideja, bojim se otkrivanja onog to jasam, ibojim se nai u neprilici, plaim se bola koji moe nastati poto sam izgubio, ili nisam stekao, ili nemam vie zadovoljstva. Postoji sitrah od bola. Fiziki bol je nervna reakcija, no psiholoki bol izrasta kada prijanjam uz stvari koje mi pruaju zadovoljstvo, budui se tada bojim bilo kog ili bilo eg to bi ih moglo odvesti od mene. Psiholoke akumulacije sprea71

vaju psiholoki bol sve dotle dok su neuznemirene; to jest, ja sam snop akumulacija, doivljaja, koji spreava bilo koji ozbiljniji vid uznemirenostd a ja me elim biti uznemiren. Stoga se bojim bilo koga ko ih uznemirava. Tako moj strah potie od poznatog; bojim se akumulaoija, fizikiih ili psiholoikih, koje sam sakupio kao sredstvo zatite od bola ili spreavanja patnje. Ali, patnja je u samom procesu akumulacije kako biismo se zatitili iod psiholokog bola. Znanje, takoer, pomae u spreavanju bola. Kao to medicinsko znanje pomae spreavanju fizikog bola, i to je razlog mog straha od gubljenja vjerovanja, iako nemam potpuno znanje ili k'onkreitan doikaz reainosti takovih vjerovanja. Ja mo-gu odbaciti neka od tradicianalnih vjerovanja koja su mi nametnuta, budui mi vlastito iskustvo prua snagu, povjerenje, raizumijevanje; no takova vjerovanja i znanje koje sam stekao su u sutini isto sredstva zatite od bola. Strah postoji sve dotle dok postoji akumulacija poznatog koja sitvara strah od gutdtka. Soga je strah od nepoiznatog uisitinu strah od gubljenja akumuliranog po'znatog. Akumuliranje sasv-im siguirno znai strah, a koji opet znai bol; i onog trena kada kaem Ne ismijem izgubiti postoji i strah. Premda je moja namjera pri akumuliranju zatita od bola, bol j-e inherentan u procesu akumulacije. Sarne sttvari koje imam stvaraju strah, a koji je opet bol. Sjeme odbrane (defence) iraa napadom (offence). Ja elim fiziku sigumost; tako stvaram suverenu vladu koja zaihtijeva oruane sinage, to znai rat kojii unitava sigumosit. Gdje god postoji elja za samoobraimom, pastoji .i strah. Kada uviidim :zabludu traenja sigurnosti taida vie ne akumuliiram. Ako kaete da vi to vidite ali ne moete siprijeiti akumuliranje, 'to je stoga to u stvari ne vidibe da je bol limherentam u akumulaciji. Strah positoji u procesu akumuiacije a vjerovanje u neto je dio akumulativnog procesa. Moj 72

sin umire, i j,a vjerujem u reinkairnaciju, kako 'bih sprijeio jo vei bol; ali, u samom procesu vjerovanja, postoji i sumnja. Spolja, akumuliiraim Btvari i donosim rat; iiznutra, akumuliram vjerovanja i donosim bol. Sve dotle dok elim biti siguran, imati bainkovne raoune, 'zadovoljstva itd., sve dotle dok elim poistati neto, fizioloki ili psiholoki, mora postojati i bol. Same stvairi koje iniim zbog zatite od bola donose mi strah, bol. Strah se javlja ikada elim biti po odreenom ohrascu. Zivjeti bez straiha znai ivjeti bez odireenog obrasca. Kada traim odreeni nain ivljenja, taj u sebi nosi iizvoir straha. Moj je problem moja elja za ivljenjem u odreeniom okviru. Zar ne mogu slomiti okvir? To mogu uiniti jedino kada vidim istinu da okvir uzrokuje strah a taj strah osnauje okviir. Ako kaem ida moram slomiti dkvir ibudui elim biti slobodan od straha, tada naprosto slijedim drugi obrazac koji e uzrokovati dalji strah. Sva'ko djeilo s moje sitrane, temeIjeno' na elji za slamanjem dkvira stvoriti e jedino drugi obrazac a time i istrafa. Kako da islomim okvir ne prouzrokujui straih, to jest bez ikojeg svjesnog ili nesvjesnog djelovanja s moje strane, u odnoisu na to? To znai da ne smijem djelovati, ne simijem initi pokret da bih slornio dkvir. Sto mi se deava kada ga naprosto gledam ne inei mita ,u vezi s njim? Vidim da je um po sebi olkvir, obrazac; on ivi po naviknutom obrascu koji je sam za sebe stvorio. Dakle, um i>o sebi je strah. Sto god on inio, ide u smjeru osnaenja starog obraisca ili produljenju novog. To znai da, to god um inio da bi se oslobodio stralha, uzrdkuje strah. Strah nalazi brojna utoita. Uobiajena je varijanta poistovjeivainj e s domovinom, dirutvom, idejom. Niste li zamijetili kako reagirate kaida ugledate procesijiu, vojnu ili reliigijsku, ili kada je zemlja ugroena invazijom? Vi se tada poistovjeujete sa domoviinom, biem, ideologijom. U drugim vremenima se poistovjeujete sa svajiim djeteitam, 73

svojom eniiam, odjreenim viid'om djelovanja ili nedjelovanja. Poistovjeivanje je proces samozaiborava. Sve dotle ddk sam svjestan .mene' znadem da postoji bol, napreizanje i stalan strah. No ako se mogu poistovjetiti s obuhvatnijim, vrijedtnijim, ljepotom, ivotom, istinom, vjerovanjem i znanjem, barem privremeno, postoji i ibijeg od ,mene'. Ako govorim o svojoj zemlji-, zaboravljam seibe trenutano. Ako mogu kazati neto o Bogu, zaboravljam sebe. Ako ,se mogu poistovjetiti sa svojom obitelji, grupom, odreenom partijom, idealogijam, tada postoji i privremeni bijeg.
Pioistovjeivanje je stoga vid bijega od sebe, jednafco kao to je to i vrlina. Covjek koji tei za vrlinom, bjei od sebe i ograniena je uma. To mije um vrline, jer vrlina je neto emu se ne moe teiti. Sto vie pokuava'te postati krepostan, to vie osnaujete sebe, ,mene'. Strah, koji je veini nas uobiajen u raznim vidovima, mora uvijek nai nadiamjestak i time mora uveati na napor. Sto ste vie poistovjeemi s nadomjestkom, to je vea snaga prijanjanja uz ono radi ega ste spremni na napor, uiniranje, budui je strah pozadi toga.

Znaldemo li to je istrah? Nije li to neprihvatanje to jeste? Moramo razumijeti rije ,prihvatanje'. Ne koiristim tu rije u smislu napora da se prihvati. Nema ni govora o prihvatanju kada spoznam to JESTE. Kada ne vidim jasmo to JESTE, taida dovodim proces priihvatanja. Stoga je strah neiprihvatanje to JESTE. Kako mogu ja, kao snop svih tih reakcija, odgovora, pamenja, nada, depreisija i frustraeija, kao rezultat pokreta blokirane sVijestd, izdii se? Moe li um, bez tog blokiranja i prepreke, biti svjesitan? Mi znamo kako je, kasda nema prepreke, izuzetna radost priisutna. Zar ne znate da, kada je tijelo izuzietno Zdravo, postoji odreena radost i blagostanje; i zar ne znate da, kada je um potpumo sloibodan, bez ijednog bloka, kada centar prepoznavanja, ,mene', nije pri74

sutan, doivljavate odredenu radost? Niste li doivjeli to stanje kada je sebe odsutno, a mislim da svi sigurno jesimo?! Razumiievanje i sloboda od sebe postoji tek onda kada' a^ mogu gledati potpuno i integralno kao cjelinu; a to mogu tek kada razumijem cijeli proces svekolike djelatnosti roene iz elje, koja je sam iziraz misli budui misao nije irazliita od elje ne opravdavajui je, ne osuujui i ne ipotiskujui je; ako to mogu razumjeti, znati u da li ipostoji mogunost nadilaenja ogranienja sebe.

75

POGLAVLJE XI

JEDNOSTAVNOST

elio bih da raspravimo o tome to je jednostavnost, i otuda moda Btignemo do otikiria senzitivnosti. Mi mislimo izgleda da je jednostavnost naprosto vanjski izraz, povlaenje; neto malo posjedovati, nositi mantiju, biti beskunik, skromno se zaodjenuti, imati mali bankovni raun. To sigurno nije jednostavnost. To je naprosto vanjiska predstava. Meni se ini da j e jednostavnost sutin,ska; ali onia se moe pojaviti tek kada ponemo razumijevati znaaj samospoznaje. Jednostavnost nije tek prilagoenje obraiscu. Ona zahtijeva u veoj mjeri inteligentnost a ne tek pristajanje uz odreeni obraizac, koliko god spolja vrijedan bio. Veina nas na alost poiinje spoljnom jednostavnoiu, u vanjskim stvarima. Razmjemo je lako imati nekoliko stvari i biti zaidovoljan s njima; biti zadovoljan s malim i moda dijeliti to s drugima. Ali puki vanjski izraz jednostavnosti iu stvarima, posjedovanjima, sigumo ne implicira jednostavnost unutranjeg bia. Budui, kao to svijet danas jeste, sve nas vie stvari goni, izvana i spolja, ivot poistaje sve sloeniji. Da bismo urnakli tome, mi se pokuavamo odrei ili odvoji'ti od stvari automobila, kua, organiizacija, kina il nebnojenih situacija nametnutih nam spolja. Mislimo da emo povlaenjem biti jednostavni. Toliko sveca, toliko uitelja, odreklo se svojeta, no meni se ini da takovo odiricanje od strane bilo kog od nais ne rjeava problem. Jednostavnost koja je fundamentalna, stvama, moe nastati jedino iznutra; a otuda postoji vanjiski izraz. Problem je, 76

dalkle, kako biti jednos'tavan; buui ta jednostavnost ind ovjeka sve senzitivnijim. Senzitivan iu,m i srce, vani su, budui je tada ovjek u stanju brzo percipirati i brzo prihvatati. Covjek moe biti iznutra j ednostavan, zacijelo, jedino kroz razumijevainje nebrojeniilh prepneka, privrenosti i strahova u kojiima je dran. No veina nas ELE biti drani ljudima, posjedovanjima, idejama. Mi voliimo biti zatvorenici. Iznutra mi JESMO zatvorenici, iako izvana izgledamo veoma jednostavni. Iznutra smo zatvorenici naih elja, potreba, ideala i nebirojenih motivacija. Jednostavnos't ne moe biti pronaena dok ovjek nije slobodan iznutra. Sloboda mora zato poeti iznutra, a ne izvana. Postoji izuzetna sloboda kada ovjek razumije cijeli proces vjerovanja, zato im je um privren. Kada postoji sloboda od vjerovanja, ipostoji i jednostavnost, Ali ta jednostavnost trai inteligencijiu, a da bi to bio, oovjek mora biti svjestan svojih vlastitih zapreka. Da bi bio svjestain, mora biti stalno budan, a ne utemeljen u nekoj kolotieini, nekom modelu rnisli ili djelbvanja. Konano, omo to je ovjek iznutra ima svoj utjecaj i na vanjsko. Drutvo, 'iii bilo koji vid djelovanja, pmojekcija je nas samih, i bez preobrazbe iznutra nema puko zakonodavstvo neko znaenje u svijetu oko nas; ono moe uroditi odreenim reformama i prilagodbama, ali to to je ovjek iznutra uvijek nadvlaidava vanjsko. Ko je iznutra pohlepan i ambiciozan, slijedei odreene ideale, taj unu'tranji kompleks u konanom ishodu obara, prevladava vanjsku zajednicu, ma koliko god paljivp ona planirana. Stoga mora oovjek poeti iiznutra ali ne iskljuivo, ne odbacujui vanjsko. Do uinutranjeg vi zacijelo dolazite kroz razumijevanje vanjiskog, kroz otkrivanje kako sukob, naprezanje i jbol egzistiraju spolja; to vie ooVjek istrauje, naravno da dolazi do psiholokih stanja koja iproizvode vanjske sukobe i bijede. Vanjski iizraz je jedino pokazatelj na77

eg U T t u t a m n j e g stamja, ali da bi irazumio unutarnje stanje mara avjek pristupiti fcroz vanjsko. Veina nas to ini. Razumijevanjem unutarnjeg ne :iskljuivo ili odibacujui vainjsko, ve njegovim razumijevanjem i dopirui na taj nain do umutarnjeg promai emo da, kako naistavljaimo istraiivati unutamje kompleksnosti inaeg bia, postajemo sve vie senzitivni i slobodni. Upravo je ta unutairnja jednostavnost toliko vana, 'budui ona toreira senzitivnost. Um koji nije semizitivami, budam i svjesitam, nema sposobnost prijemivosti, kreativnog djelovanja. ISuglasnost kao sredstvo dolaenja do jednostavnosti otupljuje um, ini ga neosjetljiivim. Bilo koji oblik autoritarne prisile nametnute vladom, sobom samim, idealom postizanja, itd. bilo koji oblik isuglasnosti mora stnemiti ka neosjetljiivosti i nemoi za unutranju jednoistavnost. Izvana ise moete prilagoditi i pruati slifcu jednositavnosti, kao to 'tako mnogo religioznih Ijuidi ini. Oni vjebaju raizme idiscipline, pridruuju se raznim organizacijama, meditiraju ina posebam main itd. to sve prua privid jednostavnosti, ali takova prilagodba njoj ne stremi. Prisila bilo koje vrste ne moe nifcada voditi jednostavnosti. Suprotno, to vie potiskujete, nadomjetate, sublimirate, manja je jednostavmost, ali to vie razumijevate proces sublimacije, .potiskivanja i nadomjetamja, vea je imogunost jednostavnosti. Nai su problemi dru'tveni, okoline, ipoliticki, religijiski toliko sloeni ida ih moemo jedino jednostavnou rijeiti, a ne izuzetnim Obrazovanjem iii pameu. Jednostavna osoba vidi mmogo direk'tnije, ima idirektniije iskustvo nego isloena oisoba. Nai su uimovi toliko pretrpani ibeskrajinim znanjem injemiica i onog to su drugi kazali, da smo postali nesiposobni za jednostavnost i direktno icustvo nas samih. Ti problemi zahtijevaju nov pristup, a tako im ise moe pristupiti jedino kada smo jednos'tavni, uistinu jednostavni iznutra. Ta jednostavnost dolazi jedino fcroz samospoznaju, ra78

zumjevanje nas saimih; kroz naiine naeig imilj enja i osjeaja; pofcrete naih miisli; nae reafecije; kako se prilagoujemo, kiroz strah, javnom imnjenju, to su drugi kazali, Buddho, Krist, veliki isveci to sve ukazuje na nau prirodu ida se prilagoavamo, budemo sdguirni, bezbjednii. Kada oovjek trai zatitu, zacijelo je u strahu i jednoi^tavnost ne postoji. Ako nije jednostavan, iovjek ne moe ibiti senzitivan za drvee, ptice, planine, vjetar, za isve ono to se deava oko nais u svijetu; ako nije jednos'tavan, ne moe biti senizitivan za unutranju intimnost stvari. Veiina nas ivi 'toliko povrno, na gornjim slojevima nae svijesti; tamo pokuavamo bi'ti zamiljeni ili inteligentni, to je sinonimno s religijskim; tamo pokuavamo nainiti nae umove jednostavnima, kiroz prisilu i disciplinu. Ali to nije jednostavinost. Kada prisiljavamo povrinski um da bude jednoistavain, takova ga prinuida 'samo oteava i ne ini ga gipkim, jasniim i brzim. Biti jednostavan u cijelom, potpunom procesu inae svijesti izuzetno je naporno; budui tu ne smije biti unutairnje rezerviranosti, mora postojati gorljivost da se otkrdje, piroui proces naeg bia, to znai biti budan za svaki nagovjetaj, svaki mig; biti svjestan naih strahova i nada, istraiti ih i ibiti islobodan od njih sve vie i vie. Tek tada, kada su um i srce uistiniu jednostavni, a ne okamenjeni, u stanju isimo rijeiti rnnoge probleme 'S kojima se sukobljavamo. Zinanje nee irijeiti nae probleme. Vi moete 'znati, na primjer, da ipostoji reinikairnacija, da postoji kontinui'tet nakon smrti. Vii MOZETE znati, ne kaem da znadete; ili moete biti uvjeireni u to. Ali toi ne irjeava problem. Smrt ne moete istaviti ad acta vaom teorijom, informacijom dii ubjeenjem. Ona je imnogo misterioznija, mnogo dublja i ikreativnija od toga. ovjek mcwa imati sposobnost da sve te stvari istrai uvijek iznova; budui se jedino DIREKTNIM ISKUSTVOM nai problemi irjeavaju, a za 79

taikovo iskustvo inora postojati jednostavnost, koja je opet uvjetovana sen.zitivnou. Um je otupljen teinom znainja. Otupljem je prolou i buduonou. Mone utjecaje 'i pritiske koje nam okolina staino namee, susresti moe jedino um koji je u stanju priiagodiiti se sadanjosti, trajno, iz trena u tren. Tako, religiozan oovjek uistinu mije ornaj koji navue mantiju ili samo bedra zaogrne, ivi na jednom obroku dnevno ili preuzme nebrojene zavjete da bude ovo a ne ono, ve onaj koji je iznutra jednostavan, koji ne POSTAJE nita. Budui nema s'traha i kretanja prema neoemu, takav je um u stanju izuzentne prijemivosti; stoga je sposobam da primi milost, Boga, istinu ili to god elite. Ali um koji SLIJEDI stvarnost nije jednostavan. Takoer, to niije onaj koji nastoji, trai, tapka i koji je uzbuden. Um koji se ipokorava ibilo kom obrascu ili autoritetu, iznutra ili izvana, ne moe biti senzitivan. I tek kada je uistinu isenzitivan, budan, svjestan svih svojih deavanja, reagiranja i misli, kada vie ne postaje, ne oblikuje se vie da BUDE neto tek je tada u stamju primiti istinu. I jedino tada moe postojati srea, jer ona mije fcraj ona je rezul'tat stvarnosti. I kada su um i isiroe postali jednostavni a time i senzitivni niti jedn'im oblikom prisile, direktive ili nametanja tada emo vidjeti da se isa naim problemima moe veoma jednostavno izii na kraj. Kako god da su sloeni nai problemi, biti emo u stanju prii im svjee i Vidjeti ih irazliito. To se trai u sadanje vrijeme: ljudi koji su u stanju susresti tu vanjsku zbrku, mete, antagonizam uvijek iznova, kreativno, jednostavno ne teorijama niti formulaina, bilo lijeviih ili deisnih. Vi NE MOZETE susreisti iznova ako niste jedinostavnii. Problem moe biti djeen jedino kroz takav pristup. Ne moemo pristupiti iznova ako mislimo u okvirima oidredenih modela misli, ireligiozne, ipolitike ili neke druge. Tako moramo od svega toga 80

biti sloibodni, da biisimo bili jednostavni. Zbog toga je toli'ko vano biti svjestan, imati sposobnost raizumijevanja procesa naeg vlastitog miljenja, poznavati sebe u cijelosti; o,tuda se javlja jednostavnost, poniznost koja nije vrlina ili prafcsa. Steena poniznost prestaje biti poniznost. Um koji sebe ini skromnim nije to vie. Tek kada ima iponiznost, a ne kada je njeguje, ovjek je u stanju susreisti ivotne stvari koje su toliko opteireujue, ibudui tada nije on vaan, ne gleda toroz svoje vlastite pritiske i osjeaj vanosti; oovjek gleda u prablem sam po sebi i tada ga je u stanju rijeiti.

6 Duh 1 sloboda

81

POGLAVLJE X D

SPOZNAJA

Poznavati sebe znai poznavati na odnos sa svijetom ne sanio svijetom ideja i ljudi, ve i prirodom, stvarima koje posjedujemo. To je na ivot ivot kao oidnos prema svemu. Zahtijeva li razumijevanje tog odnosa specijalizaciju? Oito ne. Sto zahtijeva jeste svijest iza sretainje ivoita kao cjeline. Kako biti svjestan? To je na problem. Kako ida ovjek ima itakovo (spo)znanje ako mogu upotrjebiti tu rije a da joj znaenje ne bude specijalizacija? Kako da ovjek bude u stanju susresti ivot kao cjelinu? to znai ne isamo lian odnos s vaim blinjim ve, takoer, i sa prirodom, stvarima koje posjedujete, idejama, i stvarima fcoje um proizvodi, poput iluzije, elje itd. Kako da ovjek bude svjestan tog cijelog procesa odnosa? Siguirno je to na ivot. Nema ivota bez odnosa; a razumijevanje tog odnosa ne znai izolaciju. Suprotno, on tzahtijeva puno prepoznavanje ili svijest o cjeloikupnom proeesu odnosa. Kako da ovjek bude svjestan? Kafco smo svjesni iega? Kako ste svjesni svog odnosa sa osobom? Kako ste svjesni drvea, ptiijeg pjeva? Kako ste svjesni svojih reakcija dok itate novine? Da li smo svjesni povrnih reakcija uma, jednako kao i unutarnjih reakcija? Kako smo iega svjesni? Prvo smo svjesni reakcije na podraaj (stimulus), to je oito; vidim drvee i postoji reakcija, zatim, osjet, dodir identifikacija i elja. To je uobiajeni postupak. Mi moemo prouiti to se uistinu zbiva a da ne proitamo nijednu knjigu. 82

Tako kroz identifikaciju iimate zadovoljstvo i bol. A na ,'kaipacitet' je to ibavijenje zaidovoljstvom i izbjegavanje bola, nije li? Ako vas neto interesira, ako vam prua zadovoljstvo, postoji ,kapacitet' neposiredno; postoji svijest o tome nepoisredno; a ako je 'boino, ,kapacitet' je irazvijen da to izbjegne. Sve dotle dok gledamo na ,kapacitet' niaeg razumijevanja, mislim da oemo promaiti; budui razumijevanje nas samih ne zavisi o ,kapacitetu'. Nije tehnika ono to razvijate, njegujete i uveavate s vremenom, konstantnim iaotravanjem. iSvakako da to znanje o isebi rnoe biti testiirano fcroz djelovanje odnosa; moe se testirati nainom kojiim govorimoi, nainom ponaanja. Piromatrajte se bez identiifikacije, usporedbe, osuivanja; samo ipromatrajte i vidjet ete odvijanje izuzetne istvari. Ne isamo da dokomavate djelatnost koja je nesvjesna budui je veina naih djelatnosti nesvjesna ne samo da je privodite kraju, ve ste, to vie, svjesni motiva tog djela, foez ispitivanja i rovanja po njemu. Kada ste svjesni, uoavate cijeli proces svog miljenja i djelovanja; no to se moe desiti tek odsustvom osiuivanja. Kada neto osudujem, ne razumijem to, i to je jedan nain izbjegavanja bilo koje vrste razumijevanja. Mislim da to veina nas ini namjerno; osuujemo izravno i mislimo da smo razumjeli. Ako ne osuujemo ve cijenimo, svjesni smo toga, tada sadraj znaaj tog djelovanja poinje ida se otkriva. Eksperimenitlirajte s tiime i vidjet ete sami iza sebe. Budite samo svjesnd bez osjeaja opravdanja to se moe zapravo initi negativnim ali to nije. Suprotno, ono ima kvalitet pasivnosti koja je direktno djelovanje; i vi ete to otkriti afco s time eksperimentirate. Na fcraju krajeva, ako elite razumjeti neto, morate biti u pasivnom raspoloenju. Ne moete nastaviti misliti o tome, spekulirajui o istom ili ga ispitujui. Morate biti dovoljno senzitivni da biste primili njegov sadraj. To je poput oisjetJjive fo83

togirafske plooe. Ako vais elim razumjeti, moram biti pasivno svjestan; tada mi poinjete priati cijelu svoju priu. To sigurno nije pitanje siposoihnosti ili specijalizacije. U tom procesu poinjemo razumijevati sebe ne samo ipovrne slojeve nae svijesti, ve dublje, to je mnogo vanije; budui su TAMO svi nai motivi ili intencije, nae skrivene, zbrkane potrebe, tjeskobe, s:trahovi i apetiti. Spolja ih moemo sve drati pod nadzorom ali iznutra oni kljuaju. Dok oni nisu u potpunosti spoznati svijeu, oito ne moe postoja'ti sloboda, srea, niti inteligencija. Da li je inteligencija stvar ispeoijailizacije? inteligencija kao sveukupno (spo)znanje naeg pirocesa. I treba li je njegovati bilo kojom specijalizacijom? Budui se to deava, zar ne? Sveenik, ddktor, inenjer, industrijalac, poslovan ovjek, profesor mi posjedujemo mentalitet svih tih specijalizacija. Da hismo ostvarili najvii oblik mteligencija koji je istina, Bog, koji se ne moe opisati da bisimo to ostvarili, rni mislimo da moramo postati specijalisti. Studiramo, tapkamo, istraujemo; i sa mentalitetom specijaliste ili traei specijalistu, prouavamo se da bismo razvili kapacitet kojii e nam pomoi razmrsiti nae sukobe i bijede. Na je problem, ako smo iole svijesni, moe li netko drugi rijeiti sukobe, bijede i patnje nae svakodnevioe; a ako ne moe, kako izii s njima m 'kraj? Da bi se problem razumiio, oito je potrebna odreena inteligencija, a ona ne moe potjecati iz ili njegovati se kroz specijalizaciju. Ona nastaje jedino kada smo pasivno svjesni cijelog procesa nae svijesti, to znai biti isvjesnii sebe bez lizbora, ne odabirui to je pravo ili krivo. Kada ste pasivno svjesni, vidjet ete da d:z te pasivnosti koja nije lijenost a niti san, ve ekstremna budnost problem ima sasvim dirukije znaenje; to znai da vie nerna poistovjeivanja s probleimom a time nema nFprosuivanja te otuda poinje prob84

lem otkrivati svoju nutriruu. Ako ste to "u stainju initi komstaintno, kontinuirano, tada se svaki problem moe rijeiti iz temelja, ne povrno. To je potekoa, budui je veina nas nasposobna biti pasivno svjesna, pustiti da problem pria svoju priu, bez nae interpretacije. Mi ne znamo gledati problem nepristrano. Mi to, na alost, nismo u stanju, jer elimo rezultat iz problema, elimo odgovor, gledamo prerna kraju; ili potouavamo prevesti problem prema naem zadovoljstvu ili boli; ili ve imamo odgovor kako se baviti problemom i zato mu, premda je on uVijek nov, pristupamo prema starom modeiu. Izazov je uvijek nov, ali jtia js.. P'dgovor uviiek star; na je problem susresti izazdv pirikladno, to jest u potpunosti. Problem je uvijek problem odnosa prema stvariima, ljmdima.M idejama; ne postoji drugi problem; a da bi susreo problem odnosa ili stelno mij enjaj ue zahtjeve da bi ga susreo prikladno oovjek mora biti svjestan pasivno. Ta pasivnost nije pitanje odluke, hitijenja, discipline; biti svjestan da NISMO pasivni, poetak je. Biti svjestan da elimo odreeni odgovor na odreeni piroblem to je siguimo poetak: poznavati sebe u odnosu na problem i kako se njime 'baviti. Tada e, poto ponemo ipoizinavati sebe u odnosu na problem kako odgovaramo, to su nae raznovrsne predrasude, zahtjevi, tenje, u susretanju tog probleima ovo znanje otfariti proces naeg mliljenja, inae vlastite unutarnje prirode; a u tome je sadrano osloboenje. Sto je vano, naravno, jeste biti svjestan bez lizbora, budui izbor donosi sukob. pdabira_je_zbrkan, stoga odabire; ako nije zbrkan, ne postoji niiti izbor. Jedino zbrkana osoba odabire to hoe ili nee initi. Jasain i jednostavan oovjek ne odabiire; to jeste, jeste. Djielo zasnovano na ideji oito je djelo izbora i takovo djelo nije oslobaajue; suprotno, ono jedino stvara dalji otpor, dalji sukob, shodno tom uvjetovanom miljenju. 85

Stoga je vana stvar, biti jvj^sten_Jz treniL ju tren bez akumuliranja isfcustva koje svijest donosi; budui ste u trenu akumuliranja svjesni jedino "pj^iirior'aK^jjIaciii t _ Prenaa tom modelu, ipreima tom Islustvu. To jest, vaa je svijest uvjetovana vaorn akumulacijom te stoga nema vie promatranja ve naprosto prevoenje. Gdje postoji prevoenje, postoji izbor, a izbor stvara sukob; u siukoibu neima razumijevanja. Zivot je stvair odnosa, i da bismo razumjeli taj odnos, koji nije statian, mora postojati svjesnost koja je gipka, svjesnost koja je budno pasivna, ne agresivno aktivna. Kao to sam rekao, ova pasivna svijest ne dolazi kroz bilo koji vid discipline ili vjebe. Treba biti jedino svjestan, iz trena u tren, naeg miljenja i osjeainja, ne samo dok smo budni; jeir emo vidjeti, to dublje uiranjamo, da poinjemo sanjati, poinjemo odbacivati sve vrste simbola koje prevodimo kao isnove. Tako otvairamo vraita u skriveno, koje postaje poznato; ali da bisimo pronali nepoznato, mi moramo proi iza vrata naravno, to je naa potekoa. Stvamost nije stvar spoznatljiva umom, budui je um pK>sljediica ipoznatog, prolosti; stoga um mora spoznavati sebe i isvoje djelovanje, svojiu istinu, i tek tada moe nepoiznato BITI.

86

POGLAVLJE

Xm

ELJA

Za vernu inas, elja je u cijelosti problem: elja za posjedom, .poloajem, rnoi, udobnou, besmrtniou, brajanjem, elja da budemo voljeni, da iimamo ineto trajmo, zadovoljavajue, dugovjeno, meto to je izvan vremena. Dakle, to JE elja? Sto je ta stvar koja nais pouruje, pokree? Ja me savjetujem da trebamo biti zadovoljni ,s omim to imamo ili to jesmo, to je naprosto suprotno anome to elimo. Mi pokuavamo vidjeti to je elja, i ako moemo ui u nju pokusmo, oklijevajui, mislim ida emo dovesti do preobrazbe koja mije naprosto nadomjetamje jednog objekta elje drugim. To 'inaoe mislimo pod ,promjenom', zair ne? Nezadovoljni jednim objektom elje, nalazimo nadomjetaj za isti. Mi se neprestano kreemo od jednog objekta elje ka drugom koji simatramo viim, plemeraitijiim, iprofinjemijim; no, koliko god tiistanana, elja je jo uvijek elja i u tom njesniom kretanju postoji beskrajma borba, sukolb isuprotnosti. Nije li stoga vano nai to je oma i moe li biti preobraena? to je elja? Nije li simbol i njegov osjet? Zelja je oisjet (sensation) s oibjektom svog poistigmua. Postojii li elja bez sirnbola i mjegovog osjeta? Oito ine. Simbol moe ibiti slika, osoiba, rije, ime, priviid, ideja koja mi prua osjet, zbog koje osjeam da elim ili ne elim; ako je osjet ugodan, elim postii, iposjedovati, pripiti se uz njegov simbol i trajati u tom zadovoljstvu. S vremena na vrijeme, ve ipreima svoj:im isklonostima i intenzitetima, mijenjam sliku, priivid, objekt. Jednim sam oblikom zadovoljstva zasioen, isorpljem, 87

zamorein, te traiim inovi osjet, novu ildeju, novi simbol. Odbacujem stari osjet i uzimam novi, s novim rijeiima, novim znaenjima, novim iiskustvima. Odbijam stari i poputam novome kog ismatram viim, plemenitijim, zadovoljavajuij im. Tako u elji postoji otpor i popustljivost, to ukljuuje iskuenje; i naravno da u poputanju odreenom simbolu elje postoji uvijek istrah od frustraoije. Razmotrim li cijeli prooes elje u sebi, vidim da uvijek postoji objekt prema kome je moj um usmjeren radi idaljeg osjeta, i da je u tom prooesu ukljuen otpor, iskuenje i disciplina. Postoji percepcija, osjet, dodir i elja, a um postaje mehaniki inistrument tog procesa u kojem su simboii, rijei, objekti, sredite oko kog su isve elje, sve tenje, ambicije izgraeni; to sredite je ,mene'. Mogu li otopiti to sredite elje ne jedne odreene elje, jednog odreenog apetita ili enje, ve cijele strukture elje, tenje, nadanja, u kojoj je uvijek sbrah od frustracije? to sam vie frustriran, to vie osinaujem ,mene'. Sve dok postoji inaidanje, tenja, postoji i ipozadina straha, koja opet osnauje to sredite. A revolucija je mogua jedino u tom sreditu, ne na povrdmi to je naprosto proces smetnje, ipovrna ipanomjena koja vodi pogremoj djelatnosti. Kad ,sam svjestan oijele ove strukture elje, vidim kako je moj um postao rnirtvo sredite, mehamiki proces pamenja. Umorivi se od jedne elje, automatski elim ispuniti se drugom. Moj um uvijek doivljava pojmoviima osjeta, on je instrument osjeta. Kada mi dosaidi odreeni osjet, traim novi, koji moe biti ono to zovem realizacijom Boga; no to je jo uvijiek osjet. Dosta mi je ovog svijeta i njegove muke pa elim mir, vjeoni mir; onda meditiram, obuzdavam, oblikujem svoj um kako bih iskuisiio taj mir. Doivljavanje tog mira jo je uvijek osjet. Tako je moj um (miind, duh) mehaniiki mstirument osjeta, pamenja, mrtvo siredite iz kojeg idjelujem, mislim. Objekti koje slije88

dim projdkcije su uima, poput siimbola diz fkojih liizvlai osjete. Rije ,Bog', irije ,ljubav', ,koimuiniiizam', ,demokracija', ,nacioinalizam' sve su to simboli kojd pruaju osjet umu i zbog toga on prdjanja uiz njih. Kao to i vi i ja znademo, svaki osjet idolazi do kraja, te tako idemo od jednog osjeta do drugog a svaki osjet pojaava naviku traenja novog. Tako um postaje napirosto iinstrument osjeta i ipamenja i mi smo u tom prooasu uhvaeni. Sve dok trai dalje skustvo, um moe misliti jedino pojmoviima osjeta a bilo koje iskustvo koje bi moglo biti spontano, ikreativno, vitaJino, izuzetno novo, on neposredno reducira na osjet i slijedi taj osjet, koji postaje tada ipamenje. Iskustvo je istoga mrtvo a um postaje naprosto presuujua kaljuga proloisti. Ako smo' proidirli u itome sasvim duboko, bliski smo s ovim iprocesom; a izgleda da nilsmo u stanju nadii ga. Mi ELIMO nadii, budui smo umomi od ove beskrajne rutine, tog mehanikog slijedenja 'Osjeta; tako um projlicira ideju istine, Boga; on sanja o vitalnoj promjeni i igranju glavne uloge u toj promjeni, i tako bez prekida. Otuda se niikada ne javlja kreativmo stanje. Ja u sebi vidim odvijanje ovog procesa elje, koji je mehaniki, ponavljajui, koji um dri u procesu rutine i stvara oid njega mrtvo sreidite prolosti u kojem neima kreatiivne spontanosti. Postoje, takoer, iznenadni trenuci kreacije, one koja ne potie iz urna, ne potie iz pamenja, koja nije osjet ili elja. Na je problem stoga, razumjeti elju, ne koliko bi daleko trebala ii ili gdje bi treballa stii krajiu, ve razumjeti cijeli proces elje, enje, udnje, gorue apetite. Veina nas misli da posjedovati veoma malo stvairi ukaizuje ina slobodu od elje i kako isamo oiboavamo one koji imaju tek neto malo stvari! Zaogirnuti plat, mantija, isimboliziraju nau elju da budemo sJoboidmi od elje; no to je opet veoma ipovrna reakcija. Zato poeti na povrnom nivou odbacujui vamjska posjedovanja, kada vam je um osakaen nebrojenim htijenjdma, 89

netarojenim eljaima, vjerovanjima, naprezanj;ima? Sasvim sigurno da se TU mora revolucija odviti, a ne u tome koiiko posjeduje, koju odjeu nosi ili koliko Otaroka jede. Ali mi smo impiresioniiirani tim stvairima budui smo u duhu veoma povrni. Va i moj prblem je, da vidimo moe li um uope ibit, sloibodan Od elje, osjeta. Kreacija siguirno nenia nita sa osjetom; stvarnost, Bog, ili to god hooete, nije stanje koje se moe doivjeti poput osjeta. Kada imate doivljaj, to se deava? On vam je pruio odreeni osjet, oisjeaj oduevijenja ili depiresije. Vi naravno pokuavabe izbjei, ukloniti stanje depreisije, ali ako je u pitanjiu radost, osjeaj oduevljenja, vi ga islijedite. Va je idoivljaj proizveo ugodan osjet i vi elite jo; a to ,jo' osnauje mrtvo sredite uima fcoji je stalna enja iza daljnjim idoivljajem. Otuda um ne moe doivjeti nita novo, NESPOSOBAN je za doivljavanje neeg novog, budui je njegov pristuip uvijek fcroz pamenje, kroz prepoznavanje; a to to je prepoznato fcroz pamenje nije istina, kreacija, stvarnost. Takav um ne moe doivjeti stvarnost; on moe jedino doivjeti osjet, a Itoreacija nije osjet, ana je neto to je vjeono novo iz trena u tren. Sada shvaam stanje sopstvenog uima; vidim da je instrument osjeta i elje, ili zapravo, da JESTE osjiet i elja i da je mehaniki uhvaen rutinom. Takav je um neisposoban da ikada primi ili osjeti iz novoga, budui novo oito mora biti neto onkraj osjeta, koji je uvijek istairo. Tako ovaj mehaniki prooes sa svojim osjetima mora dokonati. Sve vee htijenje, slijeenje simbola, rijei, privida, sa njihovim osjetom sve to mora iddkonati. Tek tada je urni u istanju ibiti u toj kreativnosti u kojoj se novo moe uvijek desiti. Ako ete ra'zumjeti a da niste hipnotiziran rijeiima, navikama, idejama, i shvatiti kako je vano imati novo koje oe stalno naisrtati na um, taida oete, moda, razumjeti proces elje, rutinu, dosadu, stainu enju za doivljajem. Mislim da ete tada poeti uviati da elja ima 90

I i i veomna rnalo anaenja u ivotu onog ovjeika koji stvairno trai. Istina je da postoje odreene fizike potrebe: hrana, odjea, sklonite i tome slino. Ali one ne ipostaju niikada psliholoki apetiiti, stvairi na ikoj'ima uim izgrauje sebe kao sredite elje. Izvan fizikih potreba, BILO KOJI oiblik elje za veliinom, istinom, vrlinom postaje psiholoki proces kojim um graidi iiideju ,mene' i osinauje seibe kao siredite. Kada uvidite ovaj prooes, kada ste ga uistkiu svjesni ,bez otpora, bez dsjeaja iskuenja, bez opravdavanja ili osuivanja, otkrit ete da je um u stanju primiti novo i da novo mije nikada osjet; stoga ne moe niikada biti prepoznato, iznova doivljeno. To je stanje bia u kojem kreativnost ddlaizi bez poziiva, bez pamenja; a to je stvarnost.

91

POGLAVLJE XIV

ODNOS I IZOLACIJA

Zivot je doivljaj, -doivljaj u odnosiu. Covjek ne moe ivjeti u izolaciji; tako je ivot odnos a odnos je djelovanje. I kako rnoe oovjek imati taj kaipacitet trazum'ijevanja odnosa kojd je ivot? Ne iznai li odnos ne isaimo povezanost s ljudima ve 'bliskost sa sitvarima d idejama? 2dvot je odmos, kojd je ,izraen kroiz idodir isa istvarima, Ijudima i idejama. Razumijevanjem odnosia imat emo sposobnost susretanja ivota u potpunosti. adekvatno. Na problem dakle nije kapacitet buidui kaipaaitet nije neovisan o odnoisu ve zaipravo irazumijevanje odnosa, koje e prirodno prodzvesti sposobnost brze prilagodlj ivosti, brze gipkosti, brzog odgovora. Odnos je, sigumo, ogledalo u kojem otlkrivate sebe. Bez odnosa vi ne postojite; biti znai odnositi se; oldnositi se predstavlja egzistenciju. Vi egzistirate jedino odnosom, inae ne egzistirate, egzistenoija nema znaenja. Egzistencija vam ne pripada 'zato to MISLITE da ste. Vi egzistirate zato to ste u odnosu a pomanjkanje razumijevanja odnosa uzrofcuje sukob. Raizumijievanje odnosa, dakle, ne postoji, budui koristimo odnos tek kao sredstvo produljenja pos'tignua, iproduljenja preobrazbe, produljenja postajanja. Ali odnos je isredstvo isamootkrdvanja, budui odnos znai BITI; on je egzistencija. Bez odruosa, ja nisam. Da bih razumiio sebe, morarn razumj'eti odmois. Odnos je ogledalo u kojem ise mogu viidjeti. To ogledalo moe biti ili iskrivljeno, ili moe bitd ,kao to jeste', reflektirajui ono to JESTE. No, veina nas vidi u odnosu, u torn ogledalu, 92

stvairi koje bismo RADIJE vidjeli; ;mi ne vidimo to JESTE. Radije bismo idealizirali, polbjegli, radije bismo ivjeli u budunosti inego razumjeli taj odinos u neposrednoj sadanjosti. Ako, idakle, ispitamo na ivot, na odnos prema drugome, vidjet emo da je prooes izolacije. Mi se uilstiinu ne zanimaino za druge; iako dosta govorimo o tome, mi ne birinemo istiinslki. Upueni smo na nekoga jedino idotle dok nas taj odinos nagrauje, idok nam prua utoii'te, doik nas zaidovoljava. No onog trena kada p>ostoj;i smetnja u odnosu koja proizvodi neugodnost u nama, m'i odbacujerno taj odnos. Dirugim riijeiima, odinos ipostoji dotle dok smo nagraivani. Moda zvui grubo, ali ako stvarno ispitate svoj ivot veoma pomno, vidjet ete da je to oinjemiica; a liizbjei injeniicu znai ivjeti u neznanju koje nikada ne moe proizvesti ispravan odnos. Ako pogledamo nae ivote i prouimo odnos, mi vidimo da je to proces izgradnje otpora protiv drugog, zid ipreko kojeg gledamo i posmatramo drugog; ali taj zid izadravamo uvijek i ostajemo iza njega, bio to psiholoki zid, materijalnii, ekoniomski ili nacionalaai ziid. Sve dok ivitno u liizolaciji, iza ziida, ne postoji odnos s dirugim; a zatvoreni ivimo budui je ugodnije, mislimo da je mnogo sigurnije. Svijet je tako iporemeen, 'postoji toliko patnje, toliko boila, irata, razaranja, bijede, da elimo pobjei i ivjeti unutar zidova sigurnosti naeg vlastitog psiholoikog bia. Tako je odnos kod veiine nas u stvari proces izolaoije, i oito da takav odnos tvori zajednicu koja je, takoer, izolirajua. Upravo se toi deava u cijelom svijetu: vi ostajete u svojoj izolaciji i pruate ruku prelko zida, nazivajui to nacionalizmom, bratstvom ili kako elite, ali u zbilju se suverane vlade, armije, nastavljaju. Jo uvijek prijanjajui uz svoja vlastita ogranienja, vi mislite da moete stvoriti svjetsko jedinstvo, svjetski mir ito je nemoguoe. Sve dok imate granicu, bilo nacionalniu, 93

ekonomsku, religijsku lili drutvenu, jaisno je ida ne moe .postojati miir u svijetu. Proces izolacije je prooes traganja za nioi; bilo da oovjek trai mo individualno, za rasnu ili nacionalnu grupu, mora postojati izolacija, budui je isama elja za mo, iza poloaj, iseparatiizam. Konano, to svatko eli. Zeli moan poloaj sa kojeg moe dominirati, bilo u kui, uredu ili biirokratskom reimu. Svatko trai mo i u traganju za njom utemeljit e zajiednicu koja ise zasniva na moi, militarnoj, industrijskoj, ekonomskoj itd. to je opet oito. Nije ii elja za mo, ;po samoj svojoj prirodi, iizoliraj'ua? Mislim da je veoma vano ovo razumjeti, ibudui ovjek koji eli miran svijet, svdjet 'bez ratova, groznih razaranja, katastrofalne bijede na nebrojenim nivoima, mora razumjeti ovo fundamentakio pitanje. Covjek koji je srdaan, prijazan, nema oisjeaj moi i zato nije vezan ni jednom nacionalnou, inii jednorn zastavom. On nema zastaivu. Ne postoji tako neto kao to je ivot u izolaciji ni jedna drava, narod, pojedinac, ne mogu ivjeti izolirano; pa ipak, buduii traite mo na tako mnogo irazliitih naina, vi stvarate izolaciju. Nacionalista je prdkletstvo, budui kroz sam njegov nacdonalizam, patriotski duh, an stvara zid izolacije. On je toliko poistovjeen sa svojom zemljom da gradi zid iprotiv drugog. Sto se zbiva kada grad'ite zid protiv neega? To neto udaira stalno o va zid. Kada se neem opirete, sam otpar upuuje da ste u sukobu s dirugim. Tako nacionalizam, koji je proces izolacije, koji je ishod tenje za moi, ne moe uroditi imirom u svijetu. Covjek koji je nacionalista a govoiri o 'bratstvu, govori la; on ivi u stanju kantradikcije. Moe li ovjek ivjeti u svijetu bez elje za moi, poloajem, autoritetam? Oito moe. Covjek to ini kaida isie ne ipoistovjeuje s abuhvaibanjima. To podstovjeivanjie s obuhvatndjiiim parti'jam, zemljom, rasom, reldgijom, Bogom tenja je za mo. Budui 94

ate 'U se'bi praizni, tupi, slabi, volite se 'podstovjeeivati s obuhvatntijiiim. Ta je elja za ipoistovjeivanjeim s obuhvatnijim elja za mo. Odnos je prooes samootkrivanja, i bez pozinavanja sebe, naina (puteva) svog uma i srca, utemeljiti naprosto spoljni red, siistem, mudru formulu, ner.ia minogo znaaja. Sto je vano jeste razumijevanje sebe samog u odnosu s drugim. Tada oidnos pos'taje, ne proces izolacije, ve fcretnja u kojoj otkrivate sopstvene motive, misli, nastojanja, a samo to o'tfcrie poetak je osiloboenja, poetak preobrazbe.

95

POGLAVLJE

XV

MISLILAC I MISAO

U sviim naiim doivljajkna, postoji uvijek anaj koji doiivljava, pramatra, koji sve vie obuhvata ili sve vie gubi. Nije li to pogrean proces i nije li to potraga koja ne donosi kreativno stanje? Ako je pogrean proces, moemo li ga potpuno izbrisati i odstrandti? To se moe zbiti jedino kada doivljavam, ne kao to mislilac doivljava, ve kada sam svjestan lanog procesa i vidim da jedino postoji stanje u kom je mislilac misao. ~~ ~ Sve dok doivljavam, sve dok postajem, mora biti prisutina i ova dualistika djelatnost; mora postojati mislilac i misao, dva odvojena procesa na djelu; nema integracije, uvijek postoji sredite koje djeluje kroz voljiu djelovanja ida se ibude ili ne bude kolektivno, individuaino, nacionalno itd. Univerzalno, to je proces. Sve dotle dok je naipor podijeljen na onoga koji doivljava i doivljaj, mora postojati pogoranje. Integracija je mogua jedino kada mislilac nije vie proimatra. To jest, sada znademo 'da postoje mislilac i imisao, ipramatra i promatranio, onaj fcoji doivljava i doivljeno; postoje dva razliita stanja. Na je napcnr da premostimo to dvoje. Volja djelovanja je uvijek dualistina. Da li je moguoe nadii ovu volju koja je razdvajajua i otkriti stanje u kojiem nema ovog duaHstikog djelovanja? To se moe otkriti jedino kaida izravno doivimo stanje u kojern je mislilac misao. Mi isada misl'imo da je misao odvojena od mislioca; no da li je tako? Voljeli biisimo vjerovati ida je tako, budui 96

tada mislilac moe objasniti stvari svojom rnilju. Naipor je misl'ioca da sve vie dobiva ili sve vie gubi; i izato, u tom naprezanju, u tom djelovanju volje, u ,postojainju', postoji uvijek pogoravajui inilac. Mi slijedimo laan a ne istiinit proces. Postoji li podjela izmeu milslioca d misli? Sve dotle dok su podijeljeni, odvojeni, nai je naipor izlian; mi islijedimo laan proces koji je raizarajui kao i pogoravajui iniiac. Mi misOimo da je mislilac odvojen od isvoje misli. Kada otkrijem da sam pohlepan, potsesivain, brutalan, mislirn ida sve ito ne 'bih treibao biti. MisELac tada ipokuava izmijeniiti svoje misil'i i zato 'dini nap>or da ,ipostane'; u tom prooesu napora on sljedi krivu iluziju ida postoje dva odvojena prooesa, premda ipostoji samo jedan proces. Mislim ida u toime lei iteimeljini indlac ipogoranja. Da li je mogue doivjeti to stanje gdje je samo jeidan entitet a ne dva odvojena procesa, onaj koj'i idoiviljava i doivljaj? Tada emo, moda, pronai to znai ibiti kreativan li koje je stanje u kojem ndkad ineima pogoranja, u kojem gad da je odnosu ovjek. Poihlepan sam. Ja i ipoihleipa nisu idva razliita stanja; pastoiji samo jedna stvar a to je pohlepa. Ako sam svjestan da isam pohlepain, to se deava? Cimim naipor da ne budem pohlepain, bilo iz sociolokih ili ireliigijiSkih razlaga; taj e napar uvdjek 'biti u malom ogiranienom krugu; kirug iriogu proiriti, ali on je uvijek oigirainien. Stoga je pogaravajui iniilac uvijek prisutan. Ali kada gleidam maio dublje d blie, vidim da je vrilac napora uzrok jx>hlepe i on je sam pahlepa; takoer, vidim da ne postoji ,mene' i pohlepa, ladvojemd, ve da p>ostoji jedino pohlelpa. Ako shvatim ida sam pohlepam, da ne postojd promatra koji je poihlepan ve da sam po sebi pohiepam, tada je cijelo nae pitamje sasvim drukije; ma je odgovor na to sasvim drukiji a na napor nije vie destruktivan.
7 Duh 1 sloboda

97

Sto ete initi fcada je cijelo vae bie pohleipa, kaida je svako djelo koje iniano pohlepa? Na alost, mi ne masliimo tim nedoslijedom. Postoji .mene', superioran entitet, vojnik koji kontrolira, dominira. Za mene je taj proees destruktivan. To je iluzija i mi znamo zato ito inimo. Ja sebe dijelim na uzvieno i nisko kako bih trajao. Afco postoji jedino pohlepa, u cijelosti, ne ,ja' rukovodei njome, ve ako sam u cijelosti pohlepa, to se zbiva? Sasvim sigurno se drukiji prooes odvija, javlja se drukiji prabLem. Upravo je taj problem kreativan, iu kom nema osjeaja ,ja' koji dominiira, postaje, pozitivno ili negativno. Mi moramo doi do tog stanja ako el'imo bitii kreativni. U tom sltanju nema vrioca napara. To nije istvar verbaliziranja iii pokuavanja da se otkrije to je to stanje; zaponete li na taj nain, izgubit ete d neoete ndkada pronai. Vano je uvidjeti da su vrilac napora i objekt napora jedno. To zahtijeva izuzetno veliko razumijevanje, paljivost, uvdidjeti kako um sebe dijeli na uzvieno d nisiko uzvieno koje je sigurnost, trajni entitet no jo uvijek prooes imisli a time i vremena. Ako ovo imoamo razumjeti kao izravan doivljaj, tada oete vidjeti a nastaje sasvim drukiji inilac.

98

FOGLAVLJE X V I

MOZE LI RAZMISLJANJE RIJESITI NASE PROBLEME ?

Miisao mije irijeiila a miti inisli!m Ida e ikada rijeiti mae probleme. Mi simo se oslonili na intelekt da inaim pokae izlaz iz nae kompleksinoisti. Sto je lukaviji, odvratnijii, istananiji intelekt, vea je raznovrsnoist sistema, teorija, ideja. A iideje ne rjeavaju niti jedan od Ijudskih problema; niisu i niti e ikada. Um nije rjeenje; iput misli oito nije put iz nae teikoie. Oini mi se da bismo trebali prvo razumjeti ovaj proces iraizmiljanja li biti moda u stanju nadii iga jer kada miisao prestaje, moda emo biti u stanju nai put koji e mam pomoi rijeiti nae probleme, ne saimo inidividualne ve i kolektivne. Raizmiljanje nije riijeilo nae probleme. Pametni, filozof'i, ueni, politioki voe, misu uistiinu rijeild niti jedam od ljudskih problema ili odnios izmeu vas i drugog, vas i mene. Do sada ismo koristili um, intelekt da nam pomogne istraiti problem ;i inadaimo se tako pronai rjeemje. Moe li misao ikada razrijeiti nae probleme ? Nije li misao, osim ako nije u laiboratoriju ili na crtaoj dasci, uvijek samozatitina, samoovjekovjeujua, uvjetovana? Nije li njena djelatnost egooentrina? I moe li itakova misao ikada rijeiti bilo koji od problema koje je misao sama stvorila? Moe li um, koji je stvorio probleme, rijeiti ono to je sam izniio ? Jasmo da je razmiljanje ireakcija. Ako vam postavim pitanje, vi odgovarate na njega odgovarate u skladu sa svojim pamenjem, svojim pred99

rasudaima, svoj'im odgojem, Ikiimom, cjelofcupnom pozad'imom vaeg uvjetx>vanja; vi odgovarate u sfcladu isa, vi miislite u sikladu sa. Siredite ove pozadiime je ,meme' u prooesu djelovanja. Sve dotle dolk ne raiziuimijemo ovu pozadiniu, dok taj misaoni prooes, to sebe tooje stvara problem, nisu shvaemi i dokonani, vezanli smo uz sukoib, iznutra i izvana, u misli, emociji, djelovainju. Nikakvo rjeenje Ibilo koje vrste, kalko god pametno, fcako god dobro promiljenoi, ne moe dokomati sukob izmeu ovjeka, izmedu tebe i meme. Uviajui to, svjesni ikako misao izvire i iz fcog izvora, tada pitamo, Moe li misao iikaida doi do kraja? To je jedan od problema. Moe li misao rijeiti nae probleme ? Raizmiljajui o problemu, da li iste ga rijeili? Bilo koji problem efconomski, drutvemi, ireligijski da li je ikada bio uistinu rijeen razmiljanjem? Sto vie mislite o prOblemu u svom svakodnevnom ivotu, to on postaje sloeniji, meodluoniji, nepouzdainiji. Nije li tako? u naem zbiljskom, svakodnevnom ivotu? Razmiljajui o odredenim aspektima problema, vi moete vidjeti jasnije istanovite druge osobe, ali misao ne moe vidjeti ukupnost i punou problema oma moe vidjeti jedino parcijalno a parcijalni odgovor nije potpun odgovoir i zato nije rjeenje. Sto vie razmiljamo o problemu, to vie istraujemo, analiziraimo i raspravljamo o njemu, to sloeniji on ipostaje. Da li je, dafcle, mogue gledati problem obuhvatno, u cijelosti? Kako je to mogue? Budui je to, oini mi se, naa glavna potekoa. Nai su problemi umnogastruoeni postoji neposradna prijetnja rata, postoji toliko smetnji u naim odnosima i kako to sve moemo razumjeti ukupno, kao cjelinu? To se oito moe rijeiti jedino kada gladamo kao cjelinu ne u odjeljcima, ne irazdvojeno. Kada je to mogue? To je mogue, sigurno, jedino kaida prooes miljemja koji ima svoj iizvor u ,memi', ,sebi', iu pozadimi trad'icije, uvjietovanja, predrasude, nade, oajanja stigne do 100

fcraja. Moeimo li iraizumjeti to sebe, ne analizjoan, ve vidjeti ga kakovo jeste, svjesni ga kao oiinjenioe a ne teonije ne traei da razrijeimo selbe kako ibilsmo postigli rezultat, ve viidjevi idjelatnost sebe, ,mene', stalno u djelovanju? Moemo li ga GLEDATI, ne nastojei niti trena da ga umitimo ili ohraibnilmo ? Tu lei problem, zar ne? Ako je, u svakom oid nas, sredite ,mene' nepostojee sa svojom eljiom za moi, poloaj em, autoritetam, trajanjem, isamoouvamjem, nai e pnoblemi siiguirmo stii kraju! Sopstvo je problem koj'i misao ne moe rijedti. Mora postojati svijest koja nije misao. Biti svjestan, bez losuivainja ili opravdainja, djielatnosti sebe isamo biti svjestan dovoljho je. Ako ste svjesmi s diljem da pronaete K A K O rijeiti problem, da biiste ga preobrazil'i, proizveli rezultat, tada je to siguirno jo uvijek u okviru seibe, ,mene'. Sve dotle dok traimo rezultat, bilo kroz analiizu svijest, staino' isipitivamje svake misli', jo smo uvijek u polju misili koja je u okviru ,mene\ ,ja', ega, iOii to god elite. Sve dok ipostoji djelatnost uma, siigurno ne moe postojati ljuibav. Kada ona ipoistoji, mi neemo imati drutveme probleme. Al'i ljubav nije neto to se stie. Um moe traiti da je stekne, paput nove maisli, nove inaprave, novog naina irazmiljanja; ali on ne moe bi'ti u stanju ljubavi sve dotle dok misao stie ljuibav. Sve dok um naistoji biti u stanju nepohlepe, on je sigunno jo uvdjek pohlepam. Slino, sve dok um ezne, trai i vjeba da bi postigao stamje u kojem je ljubav, om siigumio negiira to stanje. Uviajui ovaj problem, ovaj sloeni problem ivljenja, 'i isvjiesmi maeg vlastitog razmiljamja, kao i uviajui da om u stvari ne vodi miikuda kada to duboiko uvidimo, tada sigumo postoji stamje inteligencije koja mije imdividualna ili koliektivna. Tada problem odmosa pojedimca prema drutvu, pojedimca prema zajednici, pojiediinca prema stvamosti, 101

iezava; budui taJda postoji jedino dnteligencija, koja je nitd lina niti bezlina. Osjeam da jedino initeligenaija moe rij eiti nae bezbrojne probleme. Ona ne moe biti rezultat; ona se javlja jedino kada razumijemo cijeli proces razmiljanja, ne samo na svjesnim ve i na dubljim, istorivenim nivoima svijesti. Da bismo razumjeli bilo koji od ovih problema, moramo imati veoma itih um, veoorna miran um, tako da moe gledati proiblem bez umetanja ddeja ili teorija, bez smetnje. To je jedna od naih potetooa 'budui je misao postala ismetnja. Kada elim raizumjeti, gledati neto, ne trebam o tome misliti ja GLEDAM u to. Onog trena kaida iponem misiiti, 'imati ideje, stanovita o tome, ve sam u stanju ismetnje, gledajui daleko od stvari kojiu trebam razumjeti. Na taj nain misao, kaida imate problem, postaje smetnja mi'sao 'kao ideja, nazor, prosuivanje, uisporedba koja spreava da gledamo i time razum'ijemo i rijeimo problem. Za veinu nas je na alost misao ipostala toliko vana. Vi kaete, -Kalko mogu postojati, itaiti, bez razmiljanja? Kako mogu imati ist um? Imati ist um znai biti u stanju omamljenosti (stupor), gluposti ili to god elite, i vaa je 'instiinktivna ireakcija da to odbacite. Ali siguirno da veoma tih um, koji nije uznemiren svojom vlastitom milju, otvoren um, moe gledati problem sasvim izravno i sasvim jednostavno. I upravo je ta sposobnost da se gleda bez smetnje na nae probleme, jedino rjeenje. Za to mora postojati tih, miran um. Takav um nije posljedica, nije fiinalni proizvod vjebe, maditacije, kontrole. On se ne javlja ni toroz jedam obli'k discipline, prinude iil subliniaaije, niti uz ikakav napor ,mene', misli; on se javlja kada razumijem cijeli proces razmiljanja kaida mogu vidjeti injenicu bez ismetnje, U tom stainju mirnoe uima koji je uistinu miran, ipostoji ljubav. A jedino ljulbav moe rijeiti sve nae ljud^ke probleme. 102

POGLAVLJK XVII

DJELOVANJE UMA

Kada promatrate sotpstveni um, ne proimatrate isaimo tzv. gornje slojeve uma ve motrite i nesvjesno; vi vidite to um u stvairi oini. To je jedini nain na koji moete istraivati. Ne nameite si pretpostavku o tome to bi TREBAO initi, kako bi TREBAO mlisliti ili djelovati itd.; to bi graniilo s pravljenjem pukiih stanovita. To jest, ako kaete da bi um trebao biti ovo :ili ne !bi trebao biti ono, tada prekidate svatou istragu i svako razmiljanje; lili, ako citirate neki uvaemi autoritet, tada podjednako izaustavljate raizmiljanje. Ako citirate Buddhu, Krista ili XYZ, stavljena je toka na isvaku tenju, isvako razmiljanje i svako istraivanje. Zbog toga se ovjek imoira braniti protiv toga. Morate odbaciti sve te istamainosti uma ako eliite istradvati ovaj problem aopstva skupa sa mnom. Sto je djelovanje uma? Da biste to otkirili, morate znati to on u stvari ini. Sto va um iini? On je u cijelosti iprooeS razmiljanja. Inae, um ine postoji. Sve dok um ne razniilja, svjesno ili nesvjesno, ne postoji svijest. Moramo otkriti to to um, koji koristimo u svakodnevnom ivotu, a tatooer um kojeg je veina nas nesvjesna, ini u odnosu na nae probleme. Moramo gledati na um kakav jelste, a ne kakav bi trebao biti. Dok djeiLuje, to je on zapravo? On je u stvari proces izolacje. Sutiniski, to je ono to je proces misili. Ono je razmisljanje u iizoliranom obliku, ostajui ipak koleiktivno. Kada razmotrite svoje vlastito iraizmiljanje, vidjet ete da je iizoliran, fragmentairan proces. Vi razmiljate shodno svojim re103

aikcijama, reakcijaima svog pamenja, svog doivIjaja, znainja, vjerovanja. Vi ireagirate na isve to. Ako kaiem ida mora postojati revolucija iz temelja, vi odmah reagirate. Vi ete se okomiti na rije ,revOlucija' ako ste stekli dobre izaloge, duh-ovne ili sliino. Tako je vaa reakcija ovilsna o vaem znanju, vaem vjerovanju, vaiem doivljaju. To je oito. Postoje raizliiti vidovi reakcije. Vi kaete Moraim ;se bratski odnostiti, Moram suraivati-, Moram postupati prijateljski, Moraim biti ljubazan, itd. Sto je to sve? (Sve su to reakcije; ali temeljna reakcija miljenja je prooes 'izolacije. Vi motrite proces isvog vlastitog uma, svatko od vas, to 'znai proimatrate isvoje djelovanje, vjerovainje, iznanje, doivljaj. Sve to prua sigurnost, osnauje proces niiljenja. Taj prooes samo osnauje ,mene', uim, sebe 'bilo da zovete to sebe uzvianim ili niskim. Sve su nae religije, sve drutvene 'sankcije, svi zakoni, potlpora pojedinca, mdividualnog sebe, raizdvajajueg idjelovanja; i kao suprotnost tome postoji totalitarna drava. Podete 'li duiblje u nesvjesno, tamo je, takoer, isti proces iprisutan. Tamo, mi smo zajednica ;pod utjecajem sredine, klime, idrutva, oca, majke, ipradjede. Tamo je opet elja za potvrivanjem, dominacijom kao ipojedinac, kao ,mene'. Nije li djelovanje uma, kakovim ga ipoznajeimo i kako mi idjelujemo svakoidnevno, proces izoladije? Ne traite li individualno ;spasenje? Vi ete biti nefiko u budunosti, ili ete u samom novom ivotu bitJi veliki ovjek, veliki pisac. Naa je cjeilokupna tendencija da budemo razdvojeni. Moe li um uiniti ita dirugo osim toga? Da li je on u istanju ne misliti razdvajajue, na samoogradujui nain, fragmentamo? To je nemoguoe. Zato aboavaimo um; on je izuizefcno vaam. Zar onog trena kad ste bar tmalo prepredeni, bar malo oiprezni i imate neto akumu'lirane informacije i znanja, ne postajete toliko vani u zajednici? Vi sami znate kol'iko Oboavate one koji isu intelektualno nadmooni, pravnici, 104

profesori, govomici, veflliki pis'ci, tumai i izlagai! Vi ste odnjegovali intelekt i um.

Djelovainje uma za ciilj iima odvojeinosit; va uim inae nije prisiutan. iNjegujui ovaj prooes kroz stoljea, nalazimo Ida ne moemo suraivati; moemo jeidino biiti nagnani, tjerani, voeni autoritetom, strahom, bilo ekonomskim ili religijsikim. Ako je to zbiijsko stanje, ne samo svjesno ve i na duibljim nivoiima, u naim motivima, intenoijama, tenjaima, (kako moe postojati suradnja? Kako moe postojati inteligentno zSbliavanje ida !bi se neto uindlo? Budui je to skoro nemogue, religaje i organizirane drutvene partije siile pojedinca na odreene obliike discipline. Disciplina Itaida postaje 'imperativ ako elimo da se pribliimo, uradiimo stvairi zajedno. Dok ne razumijemo kako transcendirati ovo raizdvajajue miljenje, ovaj prooes naglaavanja .mene' i ,moga', bilo u kolektivnom ili individualnom obiiku, neemo limati mir; imat emo stalan sukob i iratove. Na je prolblem kako dokonati razdvajajui pnooes rnisli. Moe li miisao ikada unititi sebe, misao koja je pmoces verbalizacije i ireakcije? Misao nije nita drugo nego reakcija, miisao nije kreativna. Moe li tafcova misao dokdnatl sebe samu? To pdkuiavamo nai. Kada miislim ihodno naelu: Moram se diiscipliinirati-, Moram mi'sliti pravilnije, Moram biti ovo ili iono, misao pofcree sebe isamu, goni seibe samu, diisciipOiinira ,se da neto bude ili: ne buide. Nije li to proces izolacije? Stoga to nije ta lintegrirainia inteligencija koja djeluje kao cjelina, koja je jedina u stanju pruiti suraidnju. Kako stii do konca misli? Ili tonije, kafco da misao, koja je izolirana, fragmemtairna i povrna, stiigne 'do konca? Kako ete to poduzeti? Hoe li je vaa tzv. disciplina unititi? Oito niste uspjeli sve ove godine, imae ne ibiste bili ovdje. Molim vas da iispitate procas discipliranja, koji je isfcljuivo misaiomi proces, u kojem pdstoji poidvrgavanje, ipo105

tiskivasnje, kanfcrola, dominacija to sve zajedno djeluje na nesvjesno a potvrdu ega nalazite kasnije, poto odrastate. Pokuavajui tako dugo vremena bez rezultata, monali ste otkriti da disciplina oito nije proces za unlitenje sopstva. Disciplina ga ne moe unititi, budui je proces osnaenja sebe. Pa ijpak, sve vae religije podupiru disciplinu; sve vae meditacije, vae tvrdnje temelje se na njoj. Hoe li znanje unititi isopstvo? Hoe li ga vjerovanje unititi? Drugim rijeima, hoe li ita to sada inimo, bilo koja djelatnost kojom ismo sada zaokupljeni kako taismo stigli do koirijena sebe, hoe li ita od toga uspjeti? Nije li sve to fundamenitalna jalovost u miisaonom procesu koji je proces izolacije, reakcije? Sto inite kada uvidite iz temelja ili duiboko da miisao ne moe dokonati? Sto se ideava? Promatrajte se. Kada ste u potpunosti svjesni toga, to se deava? Vi razumijete da je svaka ireakcija uvjetovana i da, kroz uvjetovanje, ne moe postojati sloboda bilo na poetku 'il'i na kraju a sloboda je uvijek na poetku a ne na kraju. Kada shvatite da je svaka reakcija vlid uvjetovanja pa time produuje sebe na razliite inaine, to se uistinu zbiva ? Morate bitd sasvim naisto o ovome. Vjenovanje, znanje, diisciplina, doivljaj, cjeliokupan iproces postizanja irezultata ili kraja, ambicija, postajanje neim u ovom ili buduem ivotu sve je to proces izolacije, proces koji donosi unitenje, bijedu, ratove, odakle nema bijega kroz kolektivno djelovanje, koliko god bili uplaani koncentracionim logorima i svim ostalim. Da li ste svjesni toga? Kakvo je stanje uma koji kae Tako je, To je moj problem, To je upravo tamo gdje sam ja, Vidim to znanje i disciplina mogu, to ambiicija ini? Naravno, ako isve to vidite, prisutan je sasvim drukiji proces. Mi vidimo puteve intelekta, ali ne vidimo iput ljubavi. On se ne moe pronai kroz intelekt. Intelekt, sa svim svojim grainanjima, svim svojim eIjaima, ainbicijama, tenjama, mora dokonati da bi 106

se Ijubav mdila. Zar ne znate da kaJtia volite, vi suraujete, ne mislite o seibi? To je majvii Obl'ilk inteligencije ne kada voLite kao nadmoan entitet ili kada ste u dobrom poloaju, koji je nita 'dirugo ve strah. Kada su vai steeni interesi prisutni, ne moe postojati ljubav; postoji jedino prooes ekslploatacije, iroden iz straha. Ljulbav tako moe nastati jedino kada je uim odsutan. Zbog toga morate razumjeti cjelokupan proces uma, djeiovanje uma. Suradnja, inteligentino djelovanje, zbliavanje po biilo kom pitanju mogu postojati jedino kada znamo kako se voljeti meusolbno. Tek je tada mogue otkruti to je Bog, to je istana. iSada, mi pokuavaimo nai istinu 'intelektom, oponaanjem _ to je idolatrija. Tek kada odbacite u potpunosti, , Tciroz razumjevanje, cjeldkupnu strukturu sebe, moie ono vjeno, bezvremie.no, neizmjerno>, nastati. Vi mu ne moete doi; ono dolazi vania.

107

POGLAVLJE

XVm

SAMOOBMANA

Zelio bih iraspravilti ili razmotriti pitanje isamoobtnane, zabliuda ai 'kojima um iueistvuje d koje inamee sebi i drugiima. To je veoma ozbiljno pitanje, pogotovo u krizi takove vrste s kojom se svijet suoava. Ali da biismo raziumjeli ovaj cjelokupan problem samodbmame, me smijemo ga slijediti tek ma verbainom mivou, ve istinski, temeljino duboko. Mi se prelako zadovoljavamo rijeima i njihovim Odjecima; mi simo svjetovmo mudri, a takovi, sve to moemo uiniti jeste nadati se da e se neto zbiti. Vidimo da objanjemje rata me spreava rat. Postoje nebrojend ihistoriari, teolozi i religiozni ljiudi koji objanjavaju rat i kako on nastaje, ali se ratovi ipak nasitavljaju, moda razorniji nego ikada. Oni medu naima koji su uistinu ozbiljni, morajiu se izdii nad rijeima, moraj u traiti tu temeljnu revoludju unutar isebe samih. To je jedini lijek koji moe uroditi trajnim, temeljnim dlzbavljenjem ovjeanstva. Slino, kada raspravljamo ovu vrst samoabmane, mislim da bismo se trebali uvati bilo kakvih povrnih objanjenja i ireplika; trebali bilsimo, ako mogu preidloiti, ne samo sluati govornika, ve slijediti prdblem onako kako ga znamo u svakodnevnorn ivotu; to jest, trebali bismo motriti sebe u miljenju i djelovanju, motriti kako djelujemo na druge i kako djelatnost proistie iz nas isamih. Sto je raizlog, temelj samoobmane? Kolifco je nas uilstinu svjesno da se obmanjujemo? Brije no 108

to odgovoriimo na pitanje Sto je samoolbmaina i 'kafco nastaje?, ne moramio li biti svjesni da se olbmanjujemo? Znademo 1 da se obmanjujemo? Sto mislimo pod tom obmanom? Smatram da je to veoma vano, jer to se vie obmanjujemo, vea je snaga obmaine, budui nam daje odreenu vitatoost, odre'enu energiju, odreemu spasobnost tooja povlai za solbom name:tanje nae obmane drugima. Tako, postepeno ne inameemo oibmaniu samo iseibi ve i dirugkna. To je linteraktivni prooes isamooibmane. Da li simo ga svjeismi? Mi miisiimo da smo u stanju misOiiti veama jaisno, svrsishodno i iaravno; a da li ismo svjesrnli ida, u tom pirocesu miljenja, lei samoohmana? N'ije li misao, sama po sebi, prooeis traenja, zaihtijevanje opravdainja, sigurnosti, samozatite, elja da ibudemo cijenljeni, elja 'za poiloaj'em, prestiom i moi? iNije li ta elja da ise Ibuide, politiki ili religio-isocioloilci, sam uizrok samoObmane ? Onog trena kaida elilm neto dirugo nego- iste materijalistike potrebe, ne proizvodim li, ne dovodim li stanje koje lako prihvaa? Uzmite na prilmjer ovo: veinu nas zanima to se deava poslije srnirti; to smo stairijli, to nas vie zaniima. Zelimio znati to je to uistinu. Kako emo to otkriti? Siguinno ne itanjem niti raznim objanjenjima. Kalko ete to o t l k r i t i ? Prvo imonate oistiti svoj um u cijelosti od svakog inlioca koji lei ina puitu svafce nade, svatoe elje za kantiniuitetom, isvake elje da inadete to je na toj drugoj istraini. Budui um staino trai s'igurnost, on ima elju da 'traje i nada se sredstvima ispunjenja iza buduu egzistenciju. Takav um, premda trai istinu o ivotu poslije smrti, ireinfcaimaciji ili to goid ida je, nije sipoisoiban Oitfcriti dstinu. Nije vano da li je reiinkairnacija istainita ili ne, ve kafco to um trai opravdanje toroz samoobimanu, injenicu koja moe iii ne mora biti. Bitan je pristup proiblemu, sa kojom mativaGijom, porivam ili eljam mu pristupate. 109

Trailac si uvijek namee tu ofamamu; nitko mu je ne moe nametnuti: on sam to ini. Mi stvaranio olbmamu a taa postajemo njeni robovi. Temeljni inilac isamoObmame je ta stalna elja da se bude neto u ovom svijetu i ,u drugom. Poznat nam je relzul'tat elje ida e bude neto u ovom svijetu; on je krajnja zbrka, gdje se svatko talkmii s drugim, svatko unitava drugoga u ilme miira; poznata vaim je cijela igra koju meusoibno igramo, koja je izuzetan vid samoobmane. Slino, mi elimo sigurnost u drugome svijetu, poloaj. Tako poinjeimo ida se obmanjujemo andim trenom kada se javi taj poriv za bivainjem, postajanjem ili postizanjem. Toga se uim veoma teko osloibaa. To je jedain od temeljnih problema naeg ivota. Da li je mnogue ivjeti u ovom svijetu i biti nita? Tek taida ipKDistoji sloboda od cjelokupne obmane, jer tek tada ne trai um reizulitat, ne trai zadovoljavajui odgovoir, ne trai nikakav vid opravdanja, nit'i sigumost n'i u kakvom olbliku, ni u kakvom oldnosu. To se izbiva tek kalda um uvia mogunosti i istananosta obmane te stoga, s razumijevanjem, naiputa svaki vid opravdanja, sigurnositi 'to znai da je tada u stainju ibiti u ijelosti nita. Da li je to mogue? __ Sve dok se obmanjujemo u bilo kom Vidu, ne moe poistojati ljubav. Sve dok je um u stanju stvoriti i nametnuti si varku, on se oito odvaja od kolektivmog ili ilntegrirajueg razumijevanja. To je jedna od naih ipotekoa; ne znaimo fcako suraivati. Sve to znamo je da pokuamo raditi zajedino preima cilju koji nas oiboje oivljava. Suiradnja moe postojati tek kada ti i ja nemamo uoibiajeni cilj, stvoren milju. Vano je shvatiti idla je suradmja mogua teik kaida oboje ne elimo biti mita. Kada eliimo biiti neto, vjera i itome slino postaju nuni, samop'rojicirana Utopija je nuna. No afcio oboje stvaramo anonknno, bez samoobmane, 110

bez prepreke vjere i 'znainja, bez elje iza siguinnou, taida postoji iistiinska suradinja. Da ii simo u stanju suraivati, biti izajedno bez eilja u viidu? Moemo li, ti i ja, raditi izajedno, ne traei rezultat? To je naime istinska suradnja, zar ne? Ako zajedno prorniislimo, izraidimo, isplaniramo rezultat i radimo izajedno iprema tom irezultatu, koji se tu prooes izbiva? Nae 'se mislii, nai intelekti zacijelo susreu; ali emocionalno, ijelo Ibie to moe odbijati, to donoisi obmanu, donosi isukob izmeu tebe i mene. Ovo je jasna i oita injenica u naem svakodnevnom ivotu. I ti i ja se slaelimo da uradimo odireeni dio posla intelektualino ali nesvjesno, duboko, mi smo u meuisobnoj borbi. Ja elim rezultat u svoju ikorist, elim dominiirati, elim svoje ime ispred tvoga, iako se kae da radim s tobom. Tako se oboje, kao tvorci tog plana u stvari suprotstavljaimo meusobno, iako se ispolja moda isiaeimo u pogledu plana. Nije -li vano pronai moemo li ti i ja suraivati, biti blisfci, ivjeti zajedno u svijetu u kojem ne predstavljamo nita; da ili smo> u Stanju stvairno i istinsfci suraivati, ne na povrnom nivou ve temeljno? To je jedan od naih najveih problema, moda najvei. Ja se ipoiistovjeujem s objefctom i ti se poistovjeuje s istim objektom; olboje se zanimarno za njega, oboje ga namjeravamo izvesti. Sigurno da je taj prooes razmiiljanja veoma povran, budui Ikroz podstovjeivanje donosimo razdvajanje a to je tolifco oito u naoj svakiodnevici. Ti si hindus a ja katolik; oboje propovjedamo bratstvo, a jedno bismio idrugog prodrli. Zato? To je jedan od naiih problema. Nesvjesno i duboko, vi imate isvoja vjerovanja a ja svoja. Govorei o bratstvu, nismo rijeili cjelokupan iproiblem vjerovanja, ve smo samo teoretski i intelektualno sloili se da to bude tako; unutra, duboko, mi stojdmo jedno nasuprot drugom. 111

Ddk me uklonimo ome barijere koje su sanioobmana, koje aam pruaju odreenu vitalnost, izmeu meine i tebe ne moe poistojatii suradnja. Vjeira ne idonosii suradnju; suprotno, ona razdvaja. Mi vidimo kako je jedna politioka partija pirotiv druge, od toojih svaka vjeruje u odireeni nain ibavljenja ekonomsfcim problemima, i tako su sve meusobno zaraeine. One riisu odluone iu rjeavanju, na primjer, proiblema gladi. One su zadkupIjene teorijama koje e iiijeiti taj piroblem. One u stvari nisu zaiokupljene problemom saimim ve metodom kojiim e ptroblem biti irijeen. Zbog toga izmeu dvoje mora postojati prepiitoa budui isu zaiokuipljeni idejom a ne proiblemom. Slino su reliigiozni ljudi meusobno sueljieni, iako verbalno kau da svi imaju jedan ivot, jeidnog Boga; isve vam jle to poznato. Iznutra ih njihova vjerovanja, naizoiri, doivljavanja, uniitavaju i dre razdvojenima. Doivljaj postaje razdvajajui inilac u nairn Ijudskim odnosliima; doivljaj je naiin samoobmane. Afco sam neto doivio, prijanjam uz to, ne ulazim u cijeli problem prooesa doivljavanja ve, budui sam doivio, simatram to dovoljnim i prijanjiam uz to; time nameem, toroz taj doivljaj, isamoobmanu. Naa je potetooia da je svatlko od nas ipoistovjeoen is odreenim vjerovanjem, odreenim vidom ili metodom dovodeinja sree, ekonomske podeenosti, da je na um zarobljen time i n'ismo u stainju ui dublje u problem; istoga elimo ostatii individuaino po strani, zaokupljeni naim sipecifinim nainiima, vjerovanjima i doivljavanjima. Ddk ih razumijevanjem ne rijeiimo ne tek na povirnom nivou, ve i na dubljem takoer ne moe ipostojati mir u svijetu. To je razlog zato je iza one koji su uistinu ozbiljni, vano razumijevanje ovog cjelokupnog problema elja za postajanjem, postizanjem, sticanjem ne sarno povrno, ve te112

i '

i ,

rneljno i duboko; drugaije ne imoe postojati rnir u isvijetu. Istilna se ne stie. Ljubav ne moe prii anome koji eli da prijanja uz nju, ili kojli se eli poistiovjetiti s njoni. Sigurno da takove stvari dolaize kaida um ne trai, kada je potpuno tih, ne stvarajui vie toreitnje i vjerovanja o toojiiria moe ovisiti, ili iz kojih crpi odreenu snagu to skupa ukazuje Ina samoobmanu. Tek kada razuimije cijeli prooes elje, moe um biti miran. Tek tada nije upravljen ka , bivanju ili ne bivanju, tek tada postoji mogunost | stanja u kom nema obmane bilo kakove vrste.

8 D u h i sloboa

113

POGLAVLJE XIX

EGOCENTRLCNA DJELATNOST

Veiaa nas, m'Mim da je svjesna da nam je svaki mogui Oblik nagovaranja, svaka vrsta poiticaja ponuena kako bismo se oduprli egocentrionim djelatnositima. Religije su, kroz obeanja, kroz straih od pakla, kroz svaki oblik osude, pokuale na razliite naine odvratiti ovjeka od ove stalne djelatnosit;i 'koja je roena iz aredita ,mene'. Kako se ovo pokazalo neuspjelo, tako su dunost preuzele politike organizacije. Tamo opet, nagovaranje; i opet krajnja utopijska nada. Svaki je vid izakonodavstva, od veoma ogiranioenog pa do ekstreminog, ukljuujui koncentradione logore, koriten i nametnut pmotiv bilo kog oblika otpora. Pa ipak, mi nastavljamo dalje u naoj egocentrinoj djelatnosti, to je izgleda jedina vrst djelovanja koju poznajemo. Ako o tome uope mislimo, nastojimo modificirati; ako smo toga svjesni, nastojimo promijeniti tok istog: ali temeljno, duboko', nerna preobrazbe, inema radikalnog prekida te djelatnosti. Paljivi su svjesni ovoga; oni su takoder svjesni da, kada ta djelatnost iz srediita prestaje, tek tada moe ipoistojati srea. Veina nas uziima iza gotovo da je egooentriona djelatnost prirodna 'i da se komaekventna djelatnost, koja je neiizbjena, moe jedino modificirati, oblikovati i kontrolirati. Oni, idakle, koji su iole azbiljnijii, odluaniji, ne pateni budui je potenje (sinoeritiy, iskrenast) nain samoobmane moraju otkriti moe li oovjek, svjestan ovog ilzuzetno cjelovitog iprooesa egooentrione djelatnosti, nadii ga. 114

Da bi razumio to je ta egocentrina djelatnost, ovjek je oito mora ispiitati, gledati je, biiti svjestan cjelokupnog perooesa. Ako ga moe biti svjestan, 'tada poistoji moigunost njegovog raizrjeenja; ali da bi toga bio svjeistan, poitrebno je odiredeno razumij evanje, odreena namjera ida se stvar suoi kakova jeste a ne da ise interpretira, modificira, osuuje. Moramo biti svjiesni onog to- inimo, cjelokupne djela'toosti koja izvire iiz tog egocentrinog stanja; moramo ga biti svjesni. Jedina je od nai'h glavnih poteskoa da onog trena kada smo svjesni te djelatnosti, mi je elimo oblikovati, elimo je konitro'l'iirati, osuivati je ili modificiirati i tako smo rijetko u staj-u gledati je izravno. Kaida inimo, tek nekolicina meu narna je u stamju znati to -initi. Mi uviamo da su egooenitrine djelatnosti poguibne, razorne, i da je svafci oblik po'istovjeivanja kao na primjer sa dravom, odreenom grupom, odreenom eljom, traganje za rezultatom ovdje ili s onu istranu (hareafter), glorifikacija ideje, slijeenje primjeira, slijean-je vrline itd. u sutini djelatoast egooentrine 'linosti. Svi su nai odnos'i, s prirodom, ljudima, idejama, posljedica te djelatnosti. Zmajui sve to, to treba initi? Cjelokupnu takovu djelatoost treba dobrovo'ljno dovesti kraju ne samomametnuto, ne pod utjecajam, me voenjem. Veima je mas svjasina da ova egooantriJna djelatnost stvara obijest i kaote, ali toga isimo svjesnd tek u odireenim pravcima. Ili je ipromatramo na drugima a ne mainimo o naim vlastitiim djelatnoistirna, lili smo u svom odnosu is d'ruigima svjesni vlastite egocentrine djelatnosti te je elirno preobraziti, eilimo nai madomjestak, elimo nad'ii. Prije no to se njome pozabaviimo, moraimo iznati kako taj proces nastaje. Da bismo razumjeli neto, moramo biti u stamju gledati to; a da bismo gledaiH u to, maramo poznavati njegove raiznovrsne dje-latnasti na raiznim nivoima, svjesmim 'kao i mesvjesnim 115

svjesina usmjeirenja a takoer egocentrine kretaje naih nesvjesnih motiva i niamjera. Te 'djelatnosti .mene' svjestan sam jiediino kada se suprotsitavljam, Ikaida je svjesnost osujeena, kada je ,mene' eljno poistizanja rezultata. Ili sam tog sredita svjestan kaida zaidovoljistvo idode do kraja a ja ga jo elim; itada postoj'i otj>or i prikllaidno oblikovanje iroa odredenom cilju koji e mi ipriuiti uiitak, zaldovoljstvo; ja sam svjestan sebe i svojih djelatnosti ikada slijedim vrlinu svjelsno. Covjek kojii slijedi vrlinu sigurino nije njeno olienje. Paniznost se ne moe islijediti i to je rnjema Ijepota. Ovaj egocentriorii prooels je proifcvod viremena. Sve dok to sredite djelatniasti postoji u bilo kom pravou, isvjesno ili nesvjesno, poistoji i kretinja vremena a ja &am svjestan prolosti i isaidainjosti u spreizi 's budunou. Ova je egocentrina djelatnasit ,mene' vremeniti proceis. Pamenje je to 'koje produava djelatnost siredita, ili ,mene'. Ako pnoimatrate sebe i isvjasni ste tog sredita djelatoosti, vidjet ete ida je to jedino proces vremena, pamenja, doivljavanja 'i prevoenja svakog doivljaja u isklaidu s ipamenjem; takoder ete vidjeti da je samoaktivnost ujedno prepoznavanj e. to je, takoder, prooes uma. Moie li ise um oslobodiiti sveg' toga? To jie mogue u rijetkim trenuaiima; 'to se veini inas moe desiti kaida inimo nesvjesno, nenamjerno, neisvrhovito djelo; ma, Ida li je mogue da um 'bude svagda u patpunosti slobodan od egocentri'ne djelatnosti ? To je veoma vanio pitanje koje si trebamo postaviti, budui ete u samorn njegovam postavljanju nai odgovor. Ako ste svjasni cjelokupnog praoesa ove egocentrine dj elatnosti, ako paznajete njegove djelatnosti na raznim riiivoima svoje svijesti, tada se 'siguirno trebate zapitati da li je moguoe ne milsliti po'jmovima vremana, pajmovima onog to u biti, t sam bio i to jesam? Jer cijeli prooes egooen'triine djelatnosti poinje iz takove mdsli; tu, ta116

koer, poiinje i odlu'ka da se postaine, odluka da se odabere i izbjegne, to sve sainjava proces viremena. U toim procesu viidimo beskrajnu tetu, bijedu, zbnku, iskrivlj'enost i izopaenost. Sigumo da proces vremena nije revolucionaran. U njemu nema preobrazbe, postoji jedino kontinuitet a ine dokonanje, nema nieg osim prepoznavanja. Tek kada posjedujete ipotpuno dokonanj e vcemenskog" proceisa, dijelatnosti sebe, moe postojati revolucija, preobraizba i naistajanje novog. Svjestan cjelokupnog ovog iprooesa ,mane' u njegovoj djelatnosti, to treba um iiniti? Tek oibnavljanjem, tek revolucijom iNE KROZ EVOLUCIJU, niti u vidu ,mene' koje postaje, ve ,mene' koje potpuno neistaje moe postojati novo. Vremenitos-t ne moie uroditi novim; vrijeme nije put stvaranja. Ne iznam da li je itko od vas imao trenutaik kreativnoisti. Ne govorim o oivotvorenju neke vizije, ve miislim na onaj trenutak stvaranja kada nema prepoznavanja. U tom trenu postojli to izuizetno istanje u kojem je ,mene', kao djelatnost kroz prepoznavanje, dokinuto. Ako smo svjesni, vidjet emo ida u tom stanju ne postojii onaj koji doivljava kroz pamenje, prevoenje, prepoiznavanje a zatim identificiranjie; ne postoji misaoni proces, koji je vremenit. U tom stanju stvaranja, stvaranja novog, koje je ibezvremeno, ne postoji u cijeloisti idjelatnost ,mene'. Nae je pitanje zacijelo ovo: moe li um biti u tom stanju, ne trenutano, niti u irijetkim trenucima, ve radije ne bih koristio rijei ,vjeno' ili ,za uvijek', budui bi to impliciralo vrijeme biti u tom stanju bez obzira na vrijeme? To je izacijelo vano otkrie koje svatko od nas 'treba uinitii, jer su to vrata ka ljubavi; sva druga vrata isu djelaitnosti sebe, a uz inju ne postojii ljubav. Ljubav nije vremenita. Ne moete je pfakticiratii. Ako to iniite, cmda je to isamosvjesna djelatnost ,mene' koja se nada da e ljubavlju dosei irezultat. 117

Ljufoav inije viremenita, ne moete joj prii ni krOz kakav isvjesni naipor, disciplinu i poiisitovjeivanje, to je sve proces vremena. Poznavajui jedino proces vremena, um ne moe prepoznati Ijubav. Ona je jedina stvar koja je vjeno nova. Budui je veina nas njegovala um, koji je proizvod vremena, mi ne znamo to je ljuhaiv. Mi govorimo o njoj, kaemo da volimo ljude, da volimo svojiu djecu, svoju einiu, svog blinjeg, ida voliimo prirodu; ali anog trena kaida smo svjesni da volimo, nastaia je i samoaktivnost i tu prestaje ljubav. CjelokU'pan ovaj proces uma treba ishvatiti jedino kraz odnos s pri-rodom, ljudima, naim vlastitim projekcijama, isa svima oko nas. Zivot inije nita drugo nego odnios. Iako sie od njega moemo nastojati izolirati, bez njega ne moemo postojati. Usprkos tome to je odnoB bolan, mi ne moemo pobjei sredstvimia izolacije, f>ostajui puistinjak itd. Svi siu ti metodi pokazatelji djelatnosti seibe. Ka-da -sve to uvidite, prepoznaite cjelokiupno vrijeme kao svijest, i lieni izbora, inamjerne, isvrhovite nakane, bez elje iza ilkakVim irezultatom, vidjet ete da ovaj prooes vremena daspijeva kraju sam od sebe initi potaknut, a niti kao rezultat elje. Tek dotoonanjem tog procesa postojii ljubav vjecno nova. IiStinu ne 'trebamo traiti. Ona nije meto daleko. Ona je ilstiina o umu, istilna o njegovim djelatnostima iz treina u tren. Ako smo svjesni te tren-za-trenom iistine, tog cjelokupnog procesa vremena, 'ta svijest oslobaa svjesnost ili energiju koja je inteligencij'a, ljubav. Sve dotle dok um koristi svjesnost kao 'samoaktivnost, inastaje i vrijeme sa svini svojim hijedama, sukobima, tetama i svoj'im inamjernim obmanama; a ljubav moe ipostojati tek kada je um dokinut razumijevanjem tog cjelokupnog procesa.

118

POGLAVLJE XX

VRIJEME I PREOBRAZBA

' i

a'l'io bih govaniti neto o vremenu, budiui mislim da se obogaenje, ljepota i znaaj ianog to je bezvremeno, onog to je istina, moe doivjeti jedino kada razumijemo cjelokuipan prooes vremena. Konano, mi traimoi, svak' na svoj nain, osjeaj sree, obogaenja. Sigurno ida ivot kojii iima znaaj, bogatstvo istinske sree, nije vremenit. Poput Ijuibavi, takav je ivot bezvremen, a da ibismo razumjeli bezvremeno, ne ismijemo mu" pristupiti kroz vrijeme ve moramo zapravo razumjeti virijeme. Ne ismijemo koristiti vrijeme kao sredstvo postizanja, ostvairenja, slhvaamja beizvremenog. To je ono to inimo uglavn'am tijekom naih ivofta: provadei vrijeme u pakuaju zalhvaanja beizvremenog, i izato je vano shvatiti to mislimo pod vremenom, 'budui mislim da je mogue b'iti islobodan od vremena. Veoma je vano shvatiti vrijeme kao cjelinu a ne povrno. Interesantno je uvidjeti da su nai ivoti provedeni uglavnom u vremenu ne u smislu kironclokog sil'ijeda, minuta, sati, dana i godina, ve u smiislu psiholokog pamenja. Mi ivimo u vremeniu, mi smo proiiizvod njega. Nai su lumovi proizvod mnogih jueranjica a sadanjost je napmosto prijelaz prolasti u budunost. Nai su umovi, nae djelatnoisti, nae bi'e, zasnovani u vremenu; bez njega ne imoemo imisliti, budui je misao proizvod vremena, misao je prodzvod mnogih jueranjica i ana ne pastojl bez pamenja. Pamenje je vrijeme, ibuduoi postoje dvije vrste vremena, kronoloko i psiholoko. Postoji vrijeme, kao juer na satu i kao juer prema pamenju. Vi ne moete odbaciti kro119

n'cvloiko virijeme; (bio bi to apsurd izgubili bisbe svoj vlalk. No, ida li uope postojii nefoo vrijeme odvojeno od kTonolokog? Oito -posboji vrijeme, poput jueiranjice, ali da li postoji vrijeme onako kako ga um zamilja? Postoji li vrijeme odvojeno od uma? Sigurno da je vrijieime, psiboloko vrij'eme, proiizvOd uma. L'ieno temelja miisli, ono ne postoji vrijeme koje je naprasto pamenje jueranjeg u sprezi s dananjim koje oblikuje sutra. To jest, pamenje juoeranjeg doivljaja kao odgovor na sadainjosit tvori 'buduniost koja je jo uvijek proces misli, put uima. Misaonii prcoes prouzrokuje psiholoki progres u vremenu no da li je to stvarno, jednako stvaimo kao kronololko vrijeme? I moiemo li koristiti vrijeme koje je iproizvod uma, kao sredstvo razumijevanja vjenog, bezvremenog ? Kao to isam rekiao, srea ne pripada j-ueranjici, ona nije proizvod vremena, sirea je uvijek u sadanjosti, ona je bezvremeno stanje. Ne znam da li ste zamij etili ida, u trenu ekstaze, stvaralakoj radosti, mnotvo isvijetlih oblakia okrueniim taimnima, u tom trenu -ne postoji vnijeme: postoji jedino neposredna isadanjost. Nailaizei nakon doivljavanja u sadanjosti, um pamti i eli da inastavi, prikupljajui sve vie i vie od sebe sama, istvarajui time vrijeme. Tako je ,vie' stvorilo vrij etme; vrijeme je doibitak a takoer i odvojenost, to je jo uvijek dobitak uma. Stoga disciplinirajui naprol&to um u vremenu, uvjetujui misao unutar mree vremena, koja je pamenje, siguirno ne otkrivamo to je bezvremano. Da li je preobrazba stvar vremena? Veina nas je navikla misliti da je vrijeme niuno iza preobrazbu: ja sam neto, a da bih promijenio to jesam u ono to bih elio ibiti, potrebno je vTijeme. Pohle-pan isam, isa svim propratoim irezu'ltatima zbrke, netrpeljivosti, sukoba i bijede; da bi doveli preobraizbu, koja je nepohlepa, mislimo da je vrijeme nuno. To jeslt, vrijeme ise smatra sredstvom odvijanja neeg veeg, postajanja neim. Profolem je ovaj: oovjek je nasilan, pohlepain, zavidan, bije120

san, zao ilii esfok. Da <se preobrazi to JESTE, da li je vrijeme nuno? Kao prvo, zato elimo izmijeniti to JESTE, ili dovesti preobraizbu? Zato? Buduii nas ono to jesmo ne zadovoljava; to stvara sukob, smetnju i, nenakloni ;tom stanju, elimo neto bolje, nieto plemenitije, idealistinije. Stoga elimo preofbraizbu jer ipostoji bol, nelagodnost, sukob. Nadilazi ii vrij'eme sukob? Ako kaete da e bifci nadieno vremeniom, jo ste luvijek u sukobu. Vi moete rei da e trebati dvadeset dana ili dvadeset godina da se oslioibodi sukoba, promijeni to vi jesite, ali tijekom tog vremena jo ste uvijek u sukobu i zato vrijeme ne donosi preobrazbu. Kada koristimo vrijeme kao sredstvo postizanja kvalitete, vrline ili istanja bia, mi naprosto odgadamo ili izbjegavamo to JESTE i mislim da je vano razumjeti ovu toku. Pohlepa ili nasilje uzrokuju bol, nemir u isvijetu naeg odnosa s dirugim, izajednicom; i svjesni ovog istanja nemira kojie oznaavamo pohlepom ili nasiljem, kaemo sebi, S vremenom u se osloboditi toga. Pirovodiit u ne-nasilje, provodit u ne-zavist, provodit u mir. Vi, dakle, elite provoditi ne-nasilje, budui je nasilje stanje nemira, sukoba i mislite da ete vremenom istei ne-nasilje i nadiii sukob. Sto se u stvari izbiva? U stanju siukoba, vi elite postii stanje u kojem nema sukoba. Da li je, dakle, stanje bez sukoba prodzvod vremena, trajanja? Oiito ne! Budui, idok postiete stanje ne-inasilja, jo ste uvijek nasilni i time jo uvijek u sukoibu. Na je problem, moe li se sukob, nemiir s vremenom nadioi, bilo to dani, godine ili ivoti? Sto se deava kada kaete, Odireeno vrijeme provodit u ne-nasilje? Sarna praiksa ukazuje da site u sukobu, zar ine? Da se ne opirete, vi ne ibiste ni provodili neto; kaete da je otpor sukoibu nuan, kako bi se isti nadiao, a za taj otpor morate iimati vremena. Ali sm je otpor sukobu, po sebi, oblik sukoba. Vi troite svoju energiju odupirui se sukobu u obliku koji zovete pohlepa, zavist ili nasiilje, no va je um jo uvjek u sukofou, te je vano uvidjeti 121

pogrenoist procesa iovisnoisti o vnemenu ikao sredstvu nadilaenja nasilja i time se osloboditi tog pax>oesa. Tada ste u stamju biti ono to ;ste: psiholoki nemir koji je sam po sebi nasilje. ..... Da bi se ita shvaitilo, biio koji ljudslki ili znan- | stvenii problem, to je vano, to je osnovno? Tih um, i zar ne?, um koji je usiredotoen na razuniijevanje. To nije iskljuiv um, koji se nas'toji kanoentrirati to je opet napor otp>ora. Zelite li uilstinu neto razumjeti, postojl neposredno tih um. elite li sluati muziku ili gledati sliku koju volite, koja vam je bliska, kakovo je vae stanje uma? Neposredno postoji tiina. Sluaite li muziku, um vam ne luta naokolo, Vi sluate. Sliono, kada elite razumjeti isukab, vi uopoe ne ovilsite vie o vremenu, napirosto s'te suoeni s omim to JESTE, ili sukobom. Tada izravno dolazi itiina, spokojstvo uima. Kada ne oviisite vie o vremenu kao sredstvu preobraizbe to JESTE, budui uviate pogrenost itog procesa, vi ste suooeni s oniim to- JESTE, i poto ste zainteresirand za razuniijevanje to JESTE, priirodno je da imate tiih um. U tom bu'dnom a dpak ipasivnom stanju uma, poistoji ralzumijevanje. Sve dotle dok je um u sukobu, korei, odbijajui, osuujui, ne moe posstojati razumijevanje. Ako te elim razumijeti, ne smijem te losudivati. To je taj tih, miran, um, koji donosi ipreobrazbu. Kada se vie ne opire, ne izbjegava, ne odbacuje ili kori to JESTE ve je naprosto pasdvno svjestan, itada ete u toj pasivnosti uma otkriti, uete li uistinu u problem, da nastaje preobrazba. Revoiucija je mogua jedino isada, ne u touduniolsti; regeneracija je sada, ne suitra. Eksperimentirate li s onim to 'sam kaizao, otkrit oete da postoji nepoisredna regeneracija, inovost, kvaliteta svjeine, budud je um uvijek miran kada je zadnteresiran, kada eli ili ima namjeru razumjetii. Potekoa je ikod veine nas da nemamo namjeru razumjeti, jer se boj'imo da ibi nam razumijevanje moglo donijeti ! revoiucdonarno djelovanje u naem ivotu i zato \ 122

se oipiremo. Kariistimo li vri'jeme ili ideal kao sred- ! stvo postepene preohrazbe, upravo je odforambemi mehamizam ma djelu. Regemeracija je tako mogua jediino u sadanjasti, a ne u budunosti, miti sutra. Covjek koji se oslanja na vrijeme kao sredstvo kojim moe stei sreu :ili ostvariiti istinu ili Boga, naprasito se obmanjuje; on ivi u meznamju a time i u sukobu. Covjek koji vidi da vrijeme nije izlaz iz mae potekoe i koji je stoga slobodan od pogrenog, takav avjek prirodno ima namjeriu da razumije i zato je njegov um tih spantano, bez prisile, bez vjebe. Kada je um miram, tih, ne itraei nikakav odgovar ili rjeenje, ne apirud se a niti izbjegavajui tek tada moe postojati regeneracija, budui je um u stanju zamijetiti .astinu. Istina je ta koja oslobaa, ne va mapor za oslobadanjem.

123

POGLAVLJE X X I

MOC I REALIZACIJA

Mi vidirno da je nuna radlkalna promjena u dnutvu, u nama, u naim individualnim i skupnim odnosiina. Kako uroditi njome? Ako je promjena sadrana u suglaisnosti sa modelom kao projekcijom uma, tomz raizuman, dobro prouen plan, onda je jo uvijek u polju uma i zato sve to um kalkulira pos'taje cilj, vizija iz'bog koje ismo spremni rtvovati sebe i druge. Ako to podravate, tada proizlazi da smo, kao ljudska bia, naprosto kreacije uma, to podrazumjeva suglasnost, prisiilu, brutalnosit, diktatorstvo, koncentracione logoire sav taj prljavi posao. Kada oboavamo um, sve to podrazumijevamo. Shvatim li to, uvidim li ispraznost discipline, kontrole, uvidim li da razliiti viidovi potiskivanja samo osinauju ,mene' i ,moje' to tada da inim? Da bismo razmotrili ovaj problem u cijelosti, moramo ui u pitanje, to je svijest? Pitam ise da 11 iste o to<me isamii raEmiljali ili ste naprosto citirali to su kajzali autoriteti o piitanju svijesti? Ne znam kako ste_ razumjeli i'z sopstvenog iskustva, iz vlaistitog prouavanja isebe, to podraizumijeva ta svijast ne samo svijest o svakodnevnoj djelatnosti i tenjama ve i svijest koja je skrivena, dublja, 'bogatija i do koje je imnogo tee prispjeti. Zelimo li -raispraviti ovo ipitanje temelj-ne promjene u nama a time i u svijetu, i tom promjenom probuditi odreenu viziju, polet, revnost, vjeru, nadu, sigunnost koja e nam pruiti nuan poticaj za djelovanje elimo li to razumjeti, nije li nuno zai u to pitanje svijesiti? 124

bo smatramo pod svijeu, inoemo viidjeti na povrnom ndvou unia. Oito je to misaoni prooes, miisao. Misao je rezultat pamenja, verbalizaCije; ona j>e imenovanje, ibiljeenje i pobranjivanje oidreenih doivljaja, Ikako bi biia u stanju koimumicirati; na tom nivou postoje, takoer, irazliite zaibrane, inhiibicije, kontrole, sankcije, discipline. Sve nam je to sasvim blisko. Kada uemo rnaLo dublje, javljaju se isve akumulacije rase, skrivene pobude, kolektivne i line ambicije, predrasude a to je rezultat peroepcije, doidiira i elje. Ta je cjelokupna svijest, skrivena kao i otvorena, usredotoena oko ideje ,mene', ,sebe'. Kada raspravljamo o donoienju promjene, obino mislimo promjenu na povrnom nivou. Kroz odluke, zakljiuke, vjerovanja, kontrole, zabrane, napreemo se da dosegnemo povirni cilj koji elimo, za kim udimo i nadaimo se da emo ga dosei uz pomo nesvjesnog, idubljih slojeva uma; stoga simatraimo nunkn otkriti dubine ovjeka. Ali postoji trajan sukob izmeu povrnih nivoa i tzv. dubljih nivoa svi psdiholozi, svi oni koji u teili isamospoznaji, duboko su svjesini ovog. Hoe li taj unutarnji sukob uroditi pmmjenom? Nije li 'to naj'bemeljmije i najvanije piitanje nae svakodnevice: kako idovesti do radikalne promjene u nama? Hoe li puka preinaka na povrnom nivou uspjeti u tome? Hoe li razumijevanje irazliitih slojeva svijesti, ,mene', otkrivanje prolosti, iraznih linih doivljajia od djetinjstva na ovamo, ispdtujui u sebi kolektivna iskustva inog oca, majke, mojih predaka, moje rase, uvjetovanost odreene zajednice u kojoj ivim hoe li analiza svega toga dovestd promjemu koja mije naprosto prilagoenje? Mislim da oboje osjeamo kako je temeljina promjena u ovojejem ivotu sutimska promjema koja nije puka reakcija, koja ndje posljedica naglaska i djelovanja zahtjeva okoline. Kako dovesti takovu promjenu? Moja je svijest ukupan zbir 125

(sum itotal) Ijuchskog iskustva, plus moj isipecifiain konitakt sa sadanjou; moe li to uiroditi promjenom? Hoie li iprouavanjle vlastite svijesiti, vlastitih djelatnosti, hoe li svijest o mojim mislima i osjeajima, umirenje uma zato da bismo promatrali beiz osudivanja, hoe li taj proces u'roditi promjenom? Postoji li promjena kroz vjerovanje, kroz poistovjeivanje s projiciranom piredodbom zvanom ideal? Ne implioira li isve to oidreeni sukoib izmeu onog to jesam i to bih elio biti? Hoe li sukob umditi temeljnom promjenom? Ja sam u staiinoij borbi, sa sdbom i :sa zajednicom. Odvija se neprestan sukolb izmeu onog to jesam i to elim bi'ti; hoe li taj sukob, to miaprezanje uroditi pramjenom? Uviam da pramjiena JESTE siutinska. Mogu li je dovesti ispitujui eijeli prooes svoje svijesti, napreui se, disciplinirajui, vjebajui razne Vidove potiskivanja (repression) ? Osjeam da 'takav proces ne moe uroditi radikainom promjenom. U pogledu toga mora oovj'ek biti KOMPLETNO siguran. A ako taj proces ne moe dovesti do temeljne preoibrazbe. duboke unutarnje revolucije, koji onda moe? Kako doveisti istinsku revoluciju? Sto je mo, kreativnia energija koja donosd tu revoluciju i kako da bude osloboena? Prabali ste sa diisciplinama, prdbali ste slijtediti ideale i raizne spekulativne teorije: da ste Bog i ida oe, uspijete li ostvari'ti tu Boansku iskru ili doivljaj ATMANA, najvieg ili kako el'ite, isama ta realizacija uroditi 'temeljnom pramjenom. Hoe li? Prvo poStul'irati da postoji stvarnost iji site dio i dko nje grad'iite raznovrsne teorije, spefcula'cije, vjerovanja, doktrine, pretpostavke shodno fcojima ivite; nadate se da oete misiei 'i djelujui prema 'tom modelu, dovesti temeljinu pramjenu. Hoete li? t Recimo da pretpostavite, kao to veiina itzv. religiozni'h Ijudi itmi, da je u vama, temeljno, dubdko, suitina stvarnosti; i da e, uspijete li doi u dodir s tom stvairnou, traena preobrazba biti 126

izvedena fcroz injegovainje vrline, kroz iraizne vidove discipliine, kontrole, potiskivanja, negirainja, rtvovainja. Nije li 'ta pretpostaVka jo uvijek dio miali? Nije li oina prolizvod uvjebovainog uma, luma koji je odgojein da miisli ina odreeini nain, prema odreenom moldelu? Stvorivi predodbu, teoriju, vjeirovanje, nadu, vi traite od vaeg OStvarenja da urodi tom radikainom promjenom. Prvo fcreba uvidjeti izuzetoo istanane djelatnositi ,mene', uma, treba postati isvjestan ideja, vjerovanja, spekulacija i sve ih odbadilti, ibudiud su uistinu obmane. Moda su drugi iiskuslili stvairnost; ali ako Vi niste, kakva korisit od spekuliralnija o itome ili zamiljanja da ste iu sutilni neto realno, ibesmrtino, boanisko? To je jo uvijek diio miisii a sve to tiizviire iz misli uvjetovano je, vremenito, pamoenje je; stoga nije ireallno. Ako se ito uiistinu uvidi ne spekulatiivno, nit'i imaginamo ili idiotSki, ve istvarno uvidi iistina da je b'ilo koja djelatnost uma u njegovom ispekulativnom traenju, njegovom filozofskom tapkanju, bilo koja pretpostavka, iimaginacija ili naida jediinoi samoobmana to je taida mo, kreativna energija koja dovodii ovu temeljnu preobrazbu ? ~ Moda smo', dolazei do ove toke, upotrijebili cjelokuipnu budnosit uima; slijeddli smo airgument, suprotetaviii mu se ili ga prihvaitili, vidjeli ga jasno iii mutno. Da biismo ili dalje i iskuisiili dublje, potreban je um koji je tiih i pripravan da otikrije. To vie nije slijeenje ildeje jer, afoo slijediite ideju, postojii misiiilac koji siijedi kazano i tako izravno s'tvarate idualnost. Ako eiitbe dalje napredovati u pogledu temeljne promjene, nije li nuno da djelatan (active) um 'bude tih? Sigurno ida tek tdko moe um razumjeti enormnu potekou, sloene implikacije imislioca i misii kao dva odvojena procesa, onoga kojd doivljava i doivljenog, promatraa i pramatranog. Revoiucija, ta psiholoka, kireativna revolucija u kojoj ,mene' ne postoji, javija se jedino kada su miislilac i misao jedno, kada. nema duainosti 127

poput mislioca koji kontrolira misao, i mogu vam rei da jedino to 'iskustvo oslobaa kreativnu energiju, koja za uzvirat donosi temeljnu revoluciju, slamanje psiholokog ,mene'. Poznat nam je iput moi moi kroz domimaciju, kroz discipliinu, kroz prisilu. Ktroz politiku mo oekujeimo temeljnu promjenu, ali takova mo donosi samo jo veu tamu, raspadanje, zlo, osnaenje ,mene'. Mi smo ibliskii raznim vidovima poistizanja, jednako >kao pojedinac li kao gruipa, ali nikada niismo pokuali put ljulbavi i ne znamo ak niti to to zniai. Ljuba-v nije mogua sve dok postoji miislilac, siredite ,mene'. 'Svjesni to(ga, to da inimo? Sigurnio da je svakodnevna ibudnost, poznavanjem iz trena u tren inaih motiva, svjesnih kao i nesvjesnih, jediina istvar koj& moe uroditi temeljnom promjenom, stvaralaikim, psiholokiim oslabaanjem. Kada uvidimo da discipline, vjerovanja, ideali samo osnauju ,mene' i stoga isu krajnje dsprazni kada ismo tog svjesni iz dana IU dan i uviamo itu istinu, ne dolaizimo li do sredinje 'toke kada mislilac biva stalno advojen od misli, isvojih promaitranja, iskustava? Temeljlna preobrazba ne moe postojati sve dotle dok mislilac ipostoji odvojen od svoje misli kojom pokuava idomdnirati. Sve dok je ,mene' promatra, onaj koji skuplja diskustvo, osnaiuje sebe iiskustvom, ne moe biti radikaline promjenie niti kreativnog oslobaanja. Toi kreativno oslobaanje idolazi jedino kada mislilac JESTE rnisao ali iponor se me moe premoistiti nikalkvim naporom. Kada uvidi da svaka spekulacija, svaka verbalizacija, svaki oblik miisld jeddno osnauje .mene', kada shvati >da isve dotle dok mislilac postojii odvojen od misli, mora postojati i ogranioenje, sukob dualniosti kada to uviiidi, um je paljiv, stalno svjestan toga ikatoo odvaja sebe od iskustva, afirmirajui ise, 'traei mo. U toj svijesti, slijedi li sve dubljei iekstenzivnije, me iteeoi kirajiu, ciiljiu, javlja se stamje u kom su mislilac i misao jedmo. U tom stanju meima napora, nema, postajanja, niti elje za pnomjenom; u tam 128 ' v , , . .

stainj'U nema ,menje', buduoi poistoji pireobrazba koja neima poirijeiklo u umu. Mogunost stvaranja postoji tek kada je um praizan; ali ne mislim onu povirnu ispraznost koju veina nais ima. Veina je nas povrno prazna a to se pokaizuje kroz elju za razonodom. Zeliimo se zabaVifti i okreoeimo se knjigama, radiju, jurimo na predavanja, juirimo autoritetiima: um se stalno ispunjava. iNe govorim o onoj prazninli koja je mepromiljenoist. Suprotno, govorim o prazmni koja se javlja kroz izuzetnu obazrivost, kada um uvia sopstvenu mo stvaranjia iluzije te je"nadilazi. Kreativna praznina nije mogua sve dotle dok postoji mislilac koji eka, motri. prouava kako bi stekao iskustvo, kako ibd osnaio sebe. Moe li lum ikada Ibiti islobodan od svih siimbola, svih irijei i njihovdh osjeta, tako da nema nosdoca doivljaja koji akumulira? Da li je u stanju KOMPLETNO odbaciti sva umovanja, doiivljaje, nametanja, autoritete, tako da je u stariju praznine? Vi naravno neete biti u stanju odgovoriti na ovo ipitanje! Na ovo pitanje vi ne umijete odgovoriti, 'budui ne znaite, niste nikada pokuali. No^, ako mogu savjetovatd, sluajte, nefca vam pitanje bude ipostavljeno, nek' sjeme bude posijano; to e pitanje dati ploda ako ga ISTINSKI sluate, ako mu se ne opirete. Jedino novo moe preobraziti, ne staro. Ako slijedite model starog, svaka je promjena modificiran'i njegov slijed; u tome nema riieg novog, nieg stvaralakog. Stvairalako moe nastati jedino kada je um po sebi nov, a um moe sebe obnoviiti jedino kada je 'sposoban vidjeti sve svoje djelatnosti, ne samo povrne ve i duboike. Ako viidi sopstvene djelatnosti, ako je svjestan sopstvenih elja, zahtijeva, pariva, tenji, stvairanja sopstvenih autoritieta, strahova; ako u sebi Vidi otpor stvoren disciplinom, kon'tnoilom i maidu koja projicira vjerovanja, ideale ako kroz isve to vidi i svjestam je itog cijelog procesa, moe li um odbaoiti sve to i biti mov, kmeativno prazam? Da li moe dli ne, otkrd9 Duh 1 sloboda

129

>c ete jefdiino ako ekSperimetirate, bez milljenja fi o itcnme, bez elje da doivite 'to stvaralako stainje. Ako 2ELITE ida to doivdte, vi i hooete; ali to to doivite, inije kreaitivina praznina, to je tek projiekcija elje. Ako elite idoivjeti novo, vi 'se inaprosto preputaite iluziji; ali ako iponete procnatrati, biti isvjestan svojiih vlastitih djelatnosti iz idana u ;dan, iz trena u tresn, motreoi cjelokupan prooes 'selbe sama, kao u ogledalu, tada ete, silazjeoi sve idublje, stii do krajnjeg pitanja ove praznine u kojoj jedino moe biti novo. Istina, Bog ili to god hoete, nije neto to treba doivjeti, budui je onaj ikoji doivljava proizvod vremena, proizvod pamenja, pralosti, i isve dotle dok ipostojd kao takav, ne moe poistojati stvairnost, Ona je iprisutna jled'iino kada je um kompletno osloboen analitiara, onoig kojii doivljava i doivljaja. Tada ete nai odgovoir, viidjet ete ida promjena dolaizi bez vaeg poziva, da je stanje kreativne praiznine neto to ne treba njegovatd ono je prisutno, dolazi tajno, Ibez najave; jedino u tom stanju postojii mogunost obnove, novoga, revolucije.

130

SADR2AJ

Predgovor KRISNAMURTUEVO TRAGANJE ZA ISTINOM I SLOBODOM Poglavlje I UVOD Poglavlje II STO TRAIM.O? _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Poglavlje I I I POJEDINAC I ZAJEDNICA , Poglavlje IV SAMOSPOZNAJA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Poglavlje V DJELO I IDEJA Poglavlje VI VJERA _ _ _ _ _ _ _ _ _ Poglavlje VII NAPOR Poglavlje V I I I PROTUSLOVUE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Poglavlje IX STO JE SOPSTVO _ _ _ _ _ M Poglavlje XI JEDNOSTAVNOST _ _ Poglavlje X I I SPOZNAJA _ _ _ i Polgavlje X I I I ELJA Poglavlje X I V ODNOS I IZOLACIJA _ Poglavlje XV MISLILAC I MISAO _ Poglavlje XVI M 0 2 E LI RAZMISUANJE Poglavlje X V I I DJELOVANJE UMA _ Poglavlje X V I I SAMOOBMANAI _ _ _
6 X

5 7

ltf
_ 22 3 0 38 45 54 59 64 71

_ _ _

_ _

_ _

_ _ _

_ _ _ _

_ _ _ _

_ _ _ _

_ _ _

_ _ _ _ _ _

_ _

7 6 8 2 87 92 96 99 103 108 114 119 124

_ _

_ _

RIJESITI _ _ _ _ _

NASE _

PROBLEME? _ _ _ _ _

_ _

Poglavjje X I X EGOCENTRINA DJELATNOST _ _ _ _ _ Poglavlje XX V R I J E M E I PREOBRAZBA Poglavlje X X I MOC I REALIZACIJA __ __ _

131