Sveuilite u Zadru Odjel za arheologiju Kolegij: Arheologija apeninskog poluotoka Nositelj kolegija: Prof. dr. sc.

Draen Mari Nositelj seminara: mr. sc. Igor Borzi

Mozaik u rimskom svijetu

Seminarski rad

Student : Tomislav Zekan

U Zadru, sijeanj 2010/2011

Uvodna rije Osvajanjem grkih gradova Rimljani prisvajaju i umjetnika djela grke civilizacije. Tim inom nastaje ono to mi danas nazivamo grko-rimskim svijetom. Najpoznatije naslijee tog svijeta su njegova umjetnika djela, a od njih je najkarakteristiniji mozaik. Mozaik, kao umjetnost sama po sebi, nevezana za Rim, se prvi put pojavljuje u Mezopotamiji, tonije u Uruku oko 3000 pr. Kr. Mozaik, kakav poznajemo u rimskom svijetu se smatra grkim izumom. Tu informaciju smo dobili posredstvom Plinija Starijeg; pavimenta originem apud Graecos habent. Mozaik od oblutaka postupno prelazi iz dvorita u kuu razvojem novih tehnika gradnje. Za vrijeme helenizma se mozaik razvija u sofisticiranu umjetnost, te se otvaraju specijalna uilita, od kojih su najpoznatija ona u Aleksandriji, Pergamonu i Delosu. Povijesni pregled i stilske oznake U poetku se umjetnost mozaika iri posredstvom putujuih majstora. Sa sobom nose knjige uzoraka koje sadre razne motive: geometrijske, stilizirane, florealne, ornamentalne te razliite tipove meandra. Ti motivi su preuzeti sa helenistikih vaza, tekstila te arhitekture. Mozaik se zbog svoje rasprostranjenosti po rimskom svijetu i nazivao ars romana. Najpopularniji motivi bili su lov na ivotinje, gladijatorske borbe, marine i mrtva priroda. Bili su prisutni i u javnim zgradama, a ponajvie u termamagdje su najei motivi bili oni sa prikazom Neptuna, Orfeja, Tritona i Dioniza. Prema pisanju Plinija ( Nat. Historia XXXVI., 185. ) Rimljani su i prije 2.st.pr.Kr. doli u dodir s izvornim helenistikim tehnikamaza izradu teseralnog i mramornog poda. Poetkom 2. st. pr. Kr. stiu u Italiju grki majstori iz poznatih sredita mozaika: Delosa, Aleksandrije i Pergamona. Oni u potpunosti oponaaju helenistiku tradiciju i ponajvie zidno slikarstvo. Primjer takvog umjetnika je Dioskurid koji je ivio na samom poetku 1. st. pr. Kr u Pompejima iza kojeg su sauvana 2 mala mozaika s prikazom ulinih zabavljaa i kazaline scene s kazalinim maskama.

Datacija rimskih mozaika dijeli se na 4 preioda: republikansko-helenistiko, monokromno, cvjetno i polikromno. U republikansko-helenistikom periodu nastaju 2 remek djela mozaike umjetnosti koja su i danas najkarakteristinija ne samo za Rim nego cijeli grko-rimski svijet na Mediteranu u antici. Jedna od njih je Bitka kod Isse koja je nastala po zidnoj slici Filofena iz 310. pr. Kr. prema kojoj je 200 godina kasnije nastao mozaik. Mozaiar tei savrenom kopiranju originala to vidimo po odjei perzijanaca koja je iz 4.st. pr. Kr. Do 1. st. pr. Kr. mozaik se smatrao luksuzom i njegova uporaba bila je ograniena, no s dolaskom principata poinje zlatni period mozaika. Vane prostorije rimske kue oblau se mozaikom i to u tehnici opus sectile. To je dekorativna, zidna ili podna tehnika oblaganja rezanim viebojnim kamenim ploama (enestae) iste debljine koje po naelu kontrasta , oblikuju jednostavne, geometrijske ili figuralne motive. Zbog laganog postavljanja , izdrljivosti i otpornosti, ova je tehnika bila osobito traena pri oblaganju zidova kupalita ( Karakaline terme su najbolji primjer ). Sredinom 2.st. emblemate napravljene u opusu vermiculatumu posve ustupaju mjesto uokvirenim sredinjim figuralnim dijelovima u kojima tesere nisu manje od dijelova koji ih okruuju u opusu tesellatumu. Naglim razvojem gradova u doba Carstva raste i potranja za mozaikom. U tom periodu nastaje monokromni mozaik, koji se sastoji od crnih i bijelih tesera. Takav mozaik ne zahtjeva vrhunskog majstora te je takoer i jeftiniji. Mozaik se sada shvaa kao ispunjena ploha i sastavni je dio arhitektonske dekoracije. Najbolje primjere za takav stil nalazimo u Ostiji gdje ih je pronaeno preko 450. Tijekom monokromne faze pojavljuju se i mozaici reklame koji su smjeteni oko foruma ( Foro delle Corporazioni ), ili kraj kazalita iz 1.st. Uz koare, uare i tekstilce pronalazimo i trgovce te prijevoznike ita (npr. Natpis SOCOF koji oznaava Statio Corporis Frumentorum ). Poetkom 2.st. poinju se prikazivati ljudske figure u prirodnoj veliini koje su u poetku nezgrapne i loe izvedene, a kasnije se individualiziraju i poprimaju portretne karakteristike.

Trea faza ili cvjetna nastaje u Hadrijanovo doba i vrhunac je crno-bijele faze s izraenom sklonou uporabe motiva poznatih s tepiha i ostalih vrsta tekstila. Karakteristian za to razdoblje je mozaik u Kvartu Dioniza i Arijadne u Ostiji. Najpoznatiji mozaik ove tipologije je smjeten u krunom frigidariju terme Sette Sapienti iz 130. godine. Na tom mozaiku vidimo vitice koje prelaze preko divljih ivotina, lovaca i njihovih pasa u pokretu. Iluzija prostora postie se uporabom debljih i tanjih linija koje doaravaju sjene ivotinja u gusto isprepletenim akantusovim granama. 4. faza ili polikromna faza nastaje kombiniranjem tradicionalnih crno-bijelih i viebojnih Sjeverno-afrikih mozaika. Najljepi mozaiki kompleks s poetka 4. st. nalazi se u carskoj Maksimijanovoj vili (Villa Romana del Casale). Nalazimo realistine scene iz svakodnevnog ivota, idiline motive s erosima i amorima, epsko-mitoloke teme helenistikog sadraja s isprepletenim dekorativnim motivima. U kutovima su postavljeni listovi brljana (Maksimijanov znak) i razne ptice, a paneli su uokvireni pletenicom.

Nain i tehnike izrade

Dioklecijan uvodi edictum de pretiis u kojem se odreuju dnevnice umjetnika i obrtnika. Voditelj posla u izradi mozaika je pictor-imaginarius koji osmiljava i slika mozaiki karton. Njegov predloak i ideju prevodi pictor parietarius, on prilagouje predloak i prevodi ga u zadano mjerilo u podnu ili zidnu povrinu. Calcis Coctor mijea materijal za podlogu , a lapidarius structor priprema materijal dok tesselarius izvodi jednostavnije dijelove mozaika. Musivarius izvodi kompliciranije dijelove mozaika. U izradi podnog mozaika, prvo je bilo potrebno iskopati prostor u dubini 50 cm. Taj se pod zatim nabija i ravna ovisno o podlozi, da bi se na kraju postavilo 3 predviena sloja. Prvi je statumen tj. nosivi i drenani sloj sastavljen od oblutaka veliine do 10 cm. Rudus je drugi sloj i on se izvodi od lomljenog kamena i vapna u omjeru 3:1, debljine 20 cm. Trei sloj ili nucleus sastavljen je od lomljene opeke i vapna u omjeru 3:1 debljine 12 cm. Zavrni, najfiniji sloj sastoji se od od mjeavine vapna i pucolan debljine 8 mm, u koji se polau tesere koje ulaze jednom treinom u supranucleus. Nakon postavljanja tesera pod se fugira mjeavinom mramornog brana, vapna i pijeska, a zatim se brusi , polira i premazuje voskom.

S obzirom na upotrijebljeni materijal i tehniku imamo sljedee vrste mozaikih podova: pod od oblutaka, pod od lomljene terakote, cementni pod, pod od opeke, pod od ocjepaka, mramorni pod, pod od tesera, asarotos oikos (nepometeni pod), pod od pravokutnih tesera u stilu pletene koare, cosmati i teraco. Ovisno o veliini, obliku i nainu postavljanja tesera, razvile su se sljedee tehnike-opusi: opus incertum, opus reticulatum, opus quasi reticulatum, opus mixtum, opus sectile, opus interrasile, opus musivum.

Zakljuak
Tijekom tisuljea mozaik je u sebi sublimirao slikarstvo, grafiku, dizajn, tekstilne uzorke, oslikavanje s vaza, kiparstvo, metalne uzorke i arhitekturu. Tim procesom mozaik je postao jedna vrsta likovne banke s memorijom svih tih podataka; geometrijskih i apstraktnih, figuralnih simbola i motiva koji su zauvijek ostali neiscrpan izvor ne samo novoj mozaikoj umjetnosti nego poticaj umjetnosti uope. U Rimu mozaik doivljava svoj vrhunac kao umjetnost, te prestaje biti luksuzom i ulazi u sferu prijeko potrebnog arhitektonskog sadraja; ne imati makar najednostavniji mozaik u ivotnom prostoru smatra se odrazom krajnje nematine. Postaje univerzalna umjetnost koja slui ponekad u uzviene svrhe u hramu gdje nam doarava boansko do svjetovnih naina reklamiranja proizvoda koji su i nama danas poznati. Mozaik nadilazi umjetniki pravac u Rimu i postaje njegovim simbolom te i dandanas nas spomen rijei mozaik asocira na antiku, a ponajvie Rim.

1. Bitka kod Isse, preuzeto sa www.livius.blog

2. frigidarij u termi Sette Sapienti, preuzeto sa www.romalitorale.org

3. Deset djevojaka u bikiniju pronaene u Villa Romana del Casale, preuzeto sa www.romalitorale.org

Bibliografija: M. Garevi, Mozaik , naklada Ljevak, Zagreb 2006.