ARHITEKTURA 20. ST.

AMERIKA
.

SAETAK: DAVOR IFTAR

FUNKCIONALIZAM
.

Razvoj novog tipa arhitekture zapoeo je oko 1880, a ukljuivao je ideje W. Morrisa i novu strojnu estetiku kombiniranu s novim graevinskim materijalima i tehnikama. Proces je trajao nekoliko desetljea, tijekom kojih su arhitekti eksperimentirali razliitim stilovima. Njihov je simbol postao neboder, a prvo sjedite Chicago, metropola u procvatu i neoptereena povijesnim stilovima. Prvu ikaku kolu ine Root, Jenney i Sullivan, koji oko 1890. utemeljuju moderni funkcionalizam i graevine oblikuju na temelju funkcije i konstrukcije. U to vrijeme funkcionalizam u europskoj arhitekturi manifestira se tek pojedinanim primjerima, npr. Eiffelov toranj i Paxtonova kristalna palaa u Londonu.

LOUIS SULLIVAN

1856 - 1924.

Glavna mu je teza: "oblik proizlazi iz funkcije". Posebno mjesto u njegovu opusu imaju projekti nebodera iz 90-tih godina 19. st., na kojima je naglaeno ralanjen korpus uvjetovan elinom konstrukcijom uspio uskladiti s arhitektonskom dekoracijom. Oblici njegovih graevina podreeni su materijalu i karakteru eline konstrukcije (Wainwright Building, Chicago). estoko se protivio historicizmu i traio ostvarenje stila koji e iskazivati duh 20. st. i sluiti se najnovijim tehnikim dostignuima. Projekt pojedinog nebodera treba ovisiti o namjeni i konstruktivnom materijalu, koji ne smije biti skriven, a ljepota svake graevine mora biti individualna. Njegove su ideje utjecale na Wrighta, Gropiusa i Le Corbusiera.

WAINWRIGHT BUILDING St. Louis, 1891.

Jedan od prvih nebodera od armiranog betona. Eksterijer odraava unutranji elini kostur, to se oituje u vitkim kontinuiranim "stupovima" od cigle koji se izmeu prozora proteu od polukata do potkrovlja. Fasada izgleda kao reetka omeena ugaonim stupovima i horizontalama potkrovlja i polukata. Sullivan nije izumio nebodere, ali je zasluan za razvoj arhitektonskog izraza prikladnog za takve visoke konstrukcije.

ZGRADA OSIGURAVAJUEG DRUTVA Buffalo, 1895.

Svojom tehnikom izvedbe i naglaenim vertikalama navjeuje 20. st, ali je njeni razraeni i sloeni ormanenti jo veu za Art-Nouveau.

CARSON, PIRIE I SCOTT

robna kua, Chicago, 1904. Sullivanovo remek-djelo, pokazuje tenju prema horizontalnosti. Oplata od bijele keramike prati reetku elinog okvira zgrade. U prizemmlju i polukatu (gdje su trgovine) nalazi se raskoan i kompliciran eljezni ukras.

UKRAS U PRIZEMLJU

ORGANIKA ARHITEKTURA
.

Filozofija arhitekture koja potie harmoniju izmeu ovjekove nastambe i njenog prirodnog okruenja, tako da graevina svojim izgledom, graevnim materijalom, namjetajem i opremom bude integrirana u okolinu, kako bi se stvorila meusobno povezana skladna kompozicija. Poznati arhitekti ovog usmjerenja: Frank Lloyd Wright, Gustav Stickley, Antoni Gaudi, Louis Sullivan, Rudolf Steiner, Bruce Goff i Anton Albers. Termin Organika arhitektura skovao je 1939. g. Frank Lloyd Wright. Teoretiar David Pearson predloio je listu pravila za projektiranje organike arhitekture, poznatu kao Gaia povelja za organiku arhitekturu i dizajn. Prema Pearsonu, arhitektura treba biti: inspirirana prirodom, odriva, zdrava i razliita (ne unificirana) iznikla poput organizma iz svog sjemena treba postojati u kontinuiranoj sadanjosti treba slijediti tokove i biti fleksibilna i prilagodljiva treba zadovoljavati drutvene, fizike i duhovne potrebe treba izrasti iz terena na kojem se nalazi i biti jedinstvena treba slaviti duh mladosti, igre i iznenaenja

Poznati primjer organike arhitekture je Kua na slapovima F. L. Wrighta, raena za obitelj Kaufman, u Pennsylvaniji. Graevina je postavljena direktno iznad vodopada, ima razvedeni tlocrt i graena je od betona, drva, stakla i kamena, s interijerom izvedenim u drvetu. 2

FRANK LLOYD WRIGHT

Nakon Sullivana, drugi veliki ikaki arhitekt. Bio je njegov uenik i neko vrijeme radio u njegovoj tvrtki. Ve u projektima "prerijskih kua" (nakon 1893.) oito je meusobno proimanje prostora. Ove graevine su izrazito horizontalno usmjerene, a prijelaz interijereksterijer je ublaen. Kue su prizemnice, krovova blagih nagiba i niskih vanjskih zidova. Unio je revoluciju u projektiranje obiteljskih kua. Posvetio se graevinama koje e biti u skladu sa svojom konstrukcijom, a konstrukcija u skladu s materijalom. Njegova centralna tema bila je stvaranje organike arhitekture, s usklaenim interijerom i eksterijerom, karakterom i prirodom njene funkcije. "Prerijske kue" imale su slobodne, razvedene tlocrte, prostor im je organiziran oko kamina kao centralne toke, a prema pejzau su otvorene kontinuiranim horizontalnim trakama prozora. 1928. inaugurira izraz "Usonia", pod kojim podrazumijeva egalitaristiku kulturu koja bi se trebala pojaviti u SAD, odnosno kombinaciju individualizma obinih ljudi i novog rasprenog oblika civilizacije, koja je mogua zbog masovne proizvodnje i dostupnosti automobila. U tom smislu stvara koncepciju utopijskog grada (Broadacre City) kojom se zalae za postupno uklanjanje razlika izmeu grada i sela putem ujednaenog naseljavanja cijele zemlje. Za "usonijansku" kulturu radi projekte koji su kasnije izvedeni kao Price Tower (Bartesville) i administrativna zgrada Johnson Wax (Wisconsin), a sastoje se od armiranobetonskih konzolnih istaka prekrivenih staklenom opnom. Iz ekonomskih razloga naputa "prerijski" nain gradnje tradicionalnim materijalima i okree se armiranom betonu i staklu, stvara graevine otrih, geometrijskih linija, a staklo smatra najvanijim suvremenim materijalom. I dalje zastupa ideju da svakom pojedincu treba individualizirani prostor, koji treba imati odgovarajui formalni jezik, ali naputa koncepciju grupiranja prostora oko centralne toke, te stvara raznovrsnije i ekonominije tlocrte.

KUA WINSLOW
River Forrest, Illinois, 1893. Dva razliita lica, ulino i vrtno, s fasadama prilagoenima ovim funkcijama, Takvo rjeenje je pretea tlocrta "prerijskog stila", kod kojeg su u nepravilnim oblicima stranjeg dijela smjetene pomone prostorije. Kua Winslow predstavlja prijelaznu fazu i po nainu oblikovanja prozora - krilni prozori zamijenjeni su kliznima, to oznaava prijelaz od pojedinanih prozora na one u nizu. Prvi put se javlja i tipian Wrightov krov na etiri vode, a u oblikovanju interijera vidi se utjecaj japanske arhitekture. Na formiranje prerijskog stila utjecale su i skulpture Richarda Bocka.

KUA ROBIE

Chicago, 1909.

Vrhunac "prerijskog" stila. Umjesto tradicionalnih kutijastih formi i odvojenih prostorija, krovovi raznih nivoa zatvaraju spojene unutranje prostore, koji se preko terasa otvaraju prema eksterijeru kako bi se spojili s okoliem. 3

ZGRADA LARKIN

Buffalo, 1904.

Wright stvara novi tip uredske zgrade na tragu Sullivanovog principa "oblik slijedi funkciju". Glavni mu je cilj konvencionalni uredski projekt osloboditi principa kutije, pa gradi velike galerije na sve 4 strane oko sredinjeg vertikalnog unutranjeg prostora koji na vrhu ima otvor za svjetlo. Zgrada je orijentirana prema unutra, a ne vie prema van.

UNITARISTIKA CRKVA
Oak Park, 1905. Nakon posjeta Japanu i prouavanja azijske arhitekture, gradi ovu crkvu u Illinoisu kao prvu graevinu od betona.

KUA NA SLAPOVIMA
Pennsylvania, 1936. Utjelovljenje ideala stambenog prostora spojenog s prirodom, kua u simbiozi sa slapovima nad kojima je sagraena. Izvedena je od armiranobetonskih konzola i okomitih greda terasa uvrenih u kosinu nasipa. Zidovi interijera su od grubo klesanog kamena, a podovi od nepravilnih kamenih ploa. Unutranji prostor je kontinuiran, a vidljive barijere izmeu kue i okoline se ukidaju.

JOHNSON WAX COMPANY

Wisconsin, 1939. Unutar kontinuiranog unutranjeg poslovnog prostora visokog 9 metara nalazi se uma gljivastih stupova koji slue kao nosai, a njihova uplja jezgra koristi se za odvodnju kinice. Na jednakim fasadama koristi zaobljene uglove presvuene staklom.

GUGGENHEIM MUZEJ
New York, 1959. Vrhunac Wrightove kasnije karijere. Na ovoj graevini spaja prostorne principe Kue na slapovima sa stropnim osvjetljenjem zgrade Johnson Wax. Graevina ima oblik obrnutog stoca, unutarnje kruno dvorite natkriveno je staklom, a blago poloena kontinuirana spirala uspinje se cijelom visinom stoca bez prozora.

EUROPA
.

ADOLF LOOS
Jedan od prvih arhitekata koji se okrenuo protiv dekorativnog secesijskog stila. Tei "istoj arhitekturi", osloboenoj utjecaja drugih umjetnosti. Smatra kako arhitektura nije vrsta umjetnosti s 3 dimenzije, ve organizacija prostora, a samo jedan mali dio arhitekture (grobnice, spomenici) spadaju u umjetnost. Zastupa anti-gesamtkunstwerke stav, prema kojem namjetaj i oprema interijera ne spadaju u podruje koje bi arhitekti trebali oblikovati. 1893. odlazi u Ameriku, gdje su na njega velik utjecaj izvrili neboderi i Sullivan, osobito racionalistiki aspekt izraza. Svoje teze o uklanjanju ornamenta iz arhitekture objavljuje u eseju "Ornament i zloin" 1908. 1920 - 1922. u Beu je zaduen za gradnju opinskih stanova, u kojima koristi svoj Raumplan, odnosno arhitektonsku strategiju za prevladavanje kulturne ostavtine buroaskog drutva, koja je odbacila puku tradicionalnu kulturu, a umjesto nje nije mogla prisvojiti kulturu klasicizma. U projektu ekonominog stambenog bloka (naselje Heuberg) kocku, svoj omiljeni oblik, preobraava u stepenasti terasasti presjek. 1923. u Parizu se drui s dadaistima i projektira kuu za Tristana Tzaru, a 1930. u Pragu gradi kuu Muller, svoju posljednju veliku graevinu, s prostorijama na razliitim razinama i skupim materijalima u interijeru. Smatra da se efekt ornamenta treba zamijeniti efektom proizalim iz skupocjenih materijala.

KUA STEINER

Be, 1910.

Jedna od prvih privatnih kua izgraenih od armiranog betona, istih ravnih linija, horizontalne fenestracije, na kojoj dominiraju kubusi. Ova jednostavna prizma bez ukrasa javlja se 8 godina prije pojave internacionalnog stila.

TONY GARNIER

- INDUSTRIJSKI GRAD

Nacrte Industrijskog grada objavljuje 1917. g. Za grad od 35.000 stanovnika zamislio je polubrdovit teren koji presjeca rijeka, u koji je ak ukljuio i srednjovjekovnu gradsku jezgru. Grad je podijelio na rezidencijalni i rekreacijski dio, centar, industrijski dio, eljezniki vor i javne graevine, a zatvori i policija nisu potrebni u takvom novom socijalistikom drutvu. To je bila revolucionarna urbana vizija s nekim temeljnim postavkama modernistikog pokreta: jasna razdioba meu funkcijama, lokalni prometni koridori, stambene etvrti okruene pojasima zelenila, pjeake zone, sportski dio sa stadionom itd. Graevine raznolike tipologije trebale su biti izvedene od armiranog betona, a u industrijskoj zoni od elinih konstrukcija velikih raspona, po uzoru na Palau strojeva. Bila je to vizija nikada izgraene mediteranske socijalistike Arkadije, koja je utjecala na modele planiranja u SSSR-u izmeu 1917 - 1927. godine.

AUGUSTE PERRET

1874 - 1954.

Francuski arhitekt. Od 1890 - 1899. projektira stambene i uredske zgrade s konstrukcijama od armiranog betona. Posebno je znaajan njegov projekt kue u ulici Franklin u Parizu, gdje je prvi put primijenjen slobodan tlocrt u stambenoj arhitekturi. Svojim radovima afirmira kreativnu primjenu armiranog betona. Zaetnik je nove strukturalne estetike temeljene na logici konstruktivnih odnosa, to je bilo u suprotnosti s tada vladajuim ukusom secesije. 1922 - 1926. g. gradi dvije crkve koristei armirani beton. 1925 - 1930. g. projektira obiteljske kue, zgrade ministarstva i muzeja. Kao arhitekt i konstruktor spada meu pionire nove arhitekture 20. st, a osobito je znaajan njegov doprinos u standardizaciji i prefabrikaciji graevnih elemenata, to je kasnije razradio njegov uenik Le Corbusier.

KUA U ULICI FRANKLIN Pariz, 1903.

Prva stambena zgrada u kojoj je cijeli nosei skelet od armiranog betona. Fasada je izvedena u obliku slova U, kako bi se dobila to vea povrina za prozore. Betonski skelet je omoguio uglasto lomljene plohe fasade i izboene "erkere" koji su prekriveni terakotom i fasadnim ploama u stilu Art-Nouveaua.

THTRE DES CHAMPS-ELYSES

Pariz, 1910. Prva monumentalna zgrada iji je skelet u cijelosti izveden od armiranog betona.

DER DEUTSCHE WERKBUND

.

1907 - 1927.

Udruenje arhitekata, obrtnika i industrijalaca osnovano u Munchenu 1907. g, tei simbiozi industrijskog i runog proizvoda (za razliku od Arts & Crafts). Osnivai su bili Behrens, Fritz Schumacher i Hermann Muthesius. Na strojeve gledaju kao na instrumente koje treba koristiti za poboljanje kvalitete proizvoda. Izmeu 1907. i 1914. Behrens, Poelzig i Gropius projektiraju nove tvornice, a "Njemaka radionica za umjetniki runi rad" proizvodi namjetaj. Prva izloba Werkbunda, Koln 1914.: de Velde izlae projekt Werkbund kazalita, Gropius model tvornice, a Taut gradi Stakleni paviljon. Dolazi do sukoba meu lanovima koji su za industrijsku tipizaciju proizvoda i onih koji preferiraju individualnost (Gropius, Poelzig). Na izlobi Werkbunda "Die Vohnung" 1927. u Sttutgartu sagraeno je ogledno stambeno naselje Weissenhof. Projekt je nadgledao van der Rohe, a meu 14 arhitekata sudjeluju i Le Corbusier, Oud, Taut, Behrens i Poelzig. To je prva meunarodna manifestacija gradnje prizmatinih zgrada, bijele boje i ravnog krova koji je kasnije nazvan "internacionalni stil".

PLAKAT ZA WEISSENHOF:

BAUHAUS
.

Weimar, Dessau, 1919 - 1932.

1919. Walter Gropius osniva kolu Bauhaus u Weimaru, iji je cilj povezivanje umjetnosti s drutvom i premoivanje jaza izmeu likovnih i primijenjenih umjetnosti. Umjetnost vie nije trebala biti samoj sebi svrhom, ve ljudima omoguiti bolji i laki ivot. Slikarstvo, kiparstvo, umjetniki obrt i industrijski dizajn postaju elementi Gesamtkunstwerka. Gropiusu su uzori bile srednjovjekovne zajednice umjetnika i obrtnika, secesija i Werkbund. Utjecaj na program kole imali su konstruktivizam i De Stijl. U Bauhaus dolaze Doesburg, Lisicki, Gabo, Malevi, Kandinski, Moholy-Nagy i Klee, a predavai su bili i obtnici, majstori oblikova- nja. 1925. zbog politikih pritisaka Bauhaus je preseljen u Dessau, a 1928. naputaju ga Gropius, Moholy-Nagy, Schlemmer i Klee. Posljednji voditelj Bauhausa bio je Mies van der Rohe, a 1932. g. nacionalsocijalisti Bauhaus premjetaju u Berlin i uskoro ga zatvaraju. 7

WALTER GROPIUS
1907. zapoinje raditi u Behrensovom birou kao arhitekt i industrijski dizajner. Njegova prva vanija graevina bila je 1911. tvornica Fagus koju radi u suradnji s Adolfom Meyerom. To je bio korak prema elino-staklenim konstrukcijama, ali jo jasno ne pokazuje vertikalne potpornje na uglovima zgrade. Bio je direktor Bauhausa u Weimaru (1919 - 1925.) i Dassau (1925 - 1928.). Projektirao je kompleks Bauhausa u Dessau, koji se sastojao od zgrade s uionicama, mostom povezane sa zgradom s radionicama, studentskog hostela i zgrade sa zajednikim prostorijama.
TVORNICA FAGUS 1911.

Za stambeno naselje Dammerstock u Karlsruhe 1928. radi projekte i koordinira arhitekte. To su bile paralelno postavljene peterokatnice, popreno orijentirane na liniju ulice, s mnogo zelenila. U stambenom naselju Siemensstadt (Berlin, 1930.) gdje projektira dva bloka, koristi slinu shemu: dugake peterokatnice s velikim prozorima.
NASELJE DAMMERSTOCK 1928.

1934. dolazi u London gdje postaje partner Maxwella Fraya, najuspjenijeg arhitekta mlae generacije. Zajedno potpisuju projekt zgrade filmskog laboratorija za London Film Production u Denhamu (1936.) i zgrade Impington Village koleda (Cambridgeshire).

IMPINGTON VILLAGE COLLEGE

1937. odlazi u SAD gdje predaje na Harvardu, ulazi u partnerstvo s Marcelom Breuerom i grade Pennsylvania paviljon na svjetskom sajmu u New Yorku (1939.) i radniko naselje New Kensington. 1945. g. s osmoricom arhitekata osniva tvrtku TAC (The Architects Collaborative) u kojoj su meu ostalima Breuer i Norman Foster. 1950. projektiraju Graduate Center na Harvardu (grupu od sedam zgrada sa spavaonicama) i zgradu ambasade SAD u Ateni (1956). Od 1957 - 1969. preteno radi projekte za Zapadni Berlin.
GRADUATE CENTER, HARVARD, 1950.

NEUE SACHLICHKEIT
.

1923 - 1933.

Pokret u europskom slikarstvu nastao kao reakcija na ekspresionizam. Njegov kritiki, socijalno angairani realizam temeljen je na opaanju, ekstremnoj jasnoi crtea i organiziranju svih elemenata u jasan kompozicijski okvir. Zbog svojih formalnih i ideolokih znaajki termin "nova objektivnost" uskoro se primjenjuje na modernistiku, racionalnu arhitekturu, posebno u Njemakoj. Poetkom 1930-ih ovaj izraz se iroko koristio za oznaavanje nesentimentalnog pristupa drutvenoj stvarnosti.

VICARSKA
1923. u Zurich dolaze El Lissitzky i nizozemski arhitekt Mart Stam, pa uz jo neke lanove osnivaju lijevo orijentiranu grupu ABC, koja se posvetila projektiranju drutveno relevantnih graevina u skladu sa znanstvenim naelima. Iako nisu u potpunosti usvojili "novu objektivnost", pokazuju neka "objektivna" opredjeljenja: sintezu funkcionalne konstrukcije i apstraktnih elemenata, te odbojnost prema monumentalnoj arhitekturi, to je vidljivo u Meyerovoj i Wittwerovoj zgradi Lige naroda u enevi 1926. (kanonski projekt grupe ABC).

NJEMAKA
U Njemakoj je "nova objektivnost" vezana uz stambenu gradnju u Weimarskoj republici. 1. 1923. Otto Haesler, pionir gradnje kua u nizu, projektira naselje "Talijanski vrt" kod Hannovera koristei modernistiku formulu s ravnim krovovima i viebojnim fasadama. 2. 1924. Otto Haesler radi naselje Georgsgarten, gdje utvruje opi sustav smjetanja kua u nizove prema kojem redovi zgrada moraju biti razmaknuti najmanje za dvostruku visinu graevine. Razvija i standardizirani tip stana na 3 etae, s po dva stubita, dnevnom sobom koja slui i kao blagovaonica, kuhinjom, kupaonicom i 3 - 6 spavaih soba. 3. 1927. naselje Weissenhof grupe arhitekata Deutscher Werkbund u Stuttgartu. 4. 1926. Walter Gropius gradi kompleks zgrada Bauhausa, a 1928. naselje Torten, po naelima "nove objektivnosti", to je vidljivo u standardizaciji montanih graevnih elemenata i linearnom procesu montane gradnje. 1927. Gropius projektira Totalno kazalite, svoje najdosljednije djelo u stilu "nove objektivnosti", s fleksibilnim gledalitem koje moe postati dijelom pozornice.

ARHITEKTURA DE STIJLA
.

Grupa De Stijl je formirana u Leidenu 1917. oko istoimenog asopisa. Najznaajniji lanovi bili su arhitekti Theo van Doesburg, J.J. Pieter Oud, Gerrit Rietveld, slikari Piet Mondrian, Gino Severini i kipar Georges Vantongerloo. De Stijl je pod jakim utjecajem kubizma, suprostavlja se tradiciji i vodi rauna o socijalnim i ekonomskim uvjetima svog vremena. 9

GERRIT RIETVELD
Umjetnost De Stijla temelji se na neoplasticizmu (Nieuwe Beelding). Pripadnici pokreta nastojali su izraziti novi ideal duhovne harmonije i reda, zagovarajui apstrakciju i univerzalnost putem redukcije na jednostavne oblike i boje - pojednostavljivali su kompozicije na vertikale i horizontale i koristili samo primarne boje, uz crnu i bijelu. Arhitektura De Stijla bila je pod utjecajem kubizma, Bauhausa i arhitektonskog internacionalnog stila, a od arhitekata na nju su utjecali Berlage i Frank Lloyd Wright. Znaajni arhitekti: Gerrit Rietveld, J. J. P. Oud i Mies van der Rohe koji je bio nastavlja ideja De Stijla. Godine 1924. Rietveld je dovrio Schroeder House, jedinu graevinu koja je u cijelosti projektirana prema principima De Stijla. Dizajnirao je poznati stolac koji je 3 D projekcija neoplasticistike estetike.

KUA SCHROEDER , 1924.

CRVENI I PLAVI STOLAC, 1917.

CIK- CAK STOLAC

JACOBUS JOHANNES PIETER OUD

Nakon poznanstva s Theom van Doesburgom pristupa pokretu De Stijl. Izmeu 1918. i 1933. radi kao glavni gradski arhitekt Rotterdama, kada najvie projektira stambene zgrade. Njegovi su projekti precizni, racionalni i znanstveni (poetini funkcionalizam). Oko 1932. smatra se jednim od 4 najvea moderna arhitekta uz Gropiusa, Le Corbusiera i van der Rohea. Nakon 2. svj. rata projektira Holandski nacionalni spomenik ratu u Amsterdamu i spomenik De Grebbergu. Od tada najee vie ne radi pod utjecajem De Stijla, ve projektira posve individualizirane projekte u suprotnosti s prevladavajuim modernizmom.

10

GALERIJA U STUTTGARTU

CAFE DE UNIE, ROTTERDAM 1924. ZGRADA SHELL, HAAG 1942.

THEO VAN DOESBURG

1917. prikljuuje se grupi De Stijl, kada zajedno s Oudom projektira dvoranu njegove kue pokraj Leidena, gdje slikarskim medijem eli naglasiti arhitekturu. Oko 1921. Doesburg surauje s El Lissitzkyjem i poinje projektirati niz hipotetinih arhitektonskih kompozicija prikazanih u aksionometrijskim crteima. Godine 1925. uvodi dijagonale u niz svojih slika ("protukompozicije"), zbog ega dolazi do rasprava s Mondrianom, koji naputa De Stijl. Iz ove faze datira Doesburgovo preureenje kavane L' Aubette u Strasbourgu, ijim interijerom dominiraju velike dijagonalne reljefne plohe poloene preko svih zidova i stropa. Predavao je na Bauhausu, a nakon odlaska u Pariz njegov atelje postaje centar De Stijla. Njegova smrt 1931. znai kraj pokreta.

CAF L' AUBETTE, STRASBOURG 1928.

EKSPRESIONISTIKA ARHITEKTURA
.

Razvija se u prvoj polovini 20. st. Najprije se javlja u Njemakoj, a zatim u Nizozemskoj (Amsterdamska kola), kao dio ekspresionistikog pokreta izmeu 1910. i 1925. Karakteristino je prihvaanje novih materijala i oblika ponekad inspiriranih prirodnim biomorfnim formama i novim tehnikim mogunostima koje je nudila masovna produkcija betona, elika i stakla. Ekonomska situacija je ograniavala gradnju, pa su neki znaajni ekspresionistiki projekti ostali samo na papiru, poput Alpine Architecture Brune Tauta i Formspiels Hermanna Finsterlina. Ekspresionistiki arhitekti su radili i scenografiju za teatar i film. Za ekspresionistiku arhitekturu znaajna je izloba Werkbunda (1914.) u Klnu, preureenje interijera Grosses Schauspielhaus Hansa Poelziga (1919.) u Berlinu, Amsterdamska kola i jedno od najvanijih djela ekspresionizma, Einstein toranj Ericha Mendelsohna u Potsdamu. Od 1925. mnogi ekspresionistiki arhitekti (Taut, Mendelsohn, Poelzig) okreu se prema pokretu Neue Sachlichkeit, a nekoliko arhitekata (npr. Scharoun) nastavlja raditi na ekspresionistiki nain. Nacisti 1933. ekspresionizam proglaavaju degeneriranom umjetnou.

KARAKTERISTIKE EKSPRESIONISTIKE ARHITEKTURE

1. Naputanje realizma radi simbolikog ili stilistikog izraavanja unutranjeg iskustva. 2. Mnogi projekti su ostali samo na papiru ili u obliku maketa, radi prezentiranja koncepcije, to je ponekad bilo vanije od stvarne realizacije. 3. Stvarana su hibridna rjeenja, koja nije bilo mogue svesti na samo jedan koncept. 4. Teme su sadravale romantine elemente iz prirode poput spilja, planina, kristala i nakupina kamenja. 5. Koritenje kreativnog potencijala umjetnikog obrta. 6. Usmjerenje umjetnosti prema gotikom vie nego prema klasinom, pa stoga i arhitektura vie tei romantici nego klasici. 7. Tijekom cijelog trajanja pokreta, ekspresionizam je i istonjaki i zapadnjaki, odnosno uzima iz maorske, islamske, egipatske i indijske arhitekture, jednako kao iz grke i rimske. 8. Arhitektura je koncipirana kao umjetniko djelo.

11

9. Oblici se iskrivljuju radi emocionalnog efekta.

KONTEKST EKSPRESIONISTIKE ARHITEKTURE

Politika i ekonomska situacija u Njemakoj, komunizam, socijalizam, razdori i dezorganiziranost predstavljaju kontekst ekspresionizma. Umjetniki pokreti koji su prethodili ekspresionistikoj arhitekturi bili su Arts and Crafts i Art Nouveau (Jugendstil u Njemakoj). Ovo jedinstvo zanatstva i umjetnosti nastavlja se i u ekspresionistikoj arhitekturi. Iako futurizam, konstruktivizam i dada nestaju u vrijeme ekspresionizma, asopis Frlicht koji izdaje Bruno Taut objavljuje konstruktivistike projekte, ukljuujui Tatlinov Spomenik III. Internacionali. Mendelsohnovi projekti granie s futurizmom i konstruktivizmom (dinamizam i energija mogu se nai u skicama i Mendelsohna i Saint' Elie), a Merzbau dadaiste Kurta Schwittersa sa svojim uglastim formama sadri dosta ekspresionistikih karakteristika. Znaajan je bio i utjecaj individualaca kao to su Wright, Gaudi ili Charles Mackintosh.

OBLICI
Imaju bitnu ulogu u odvajanju ekspresionistike arhitekture od njenog neposrednog prethodnika art nouveaua. Dok je art nouveau organiki i slobodno koristio ornament, ekspresionistika arhitektura nastoji osloboditi formu cijele graevine. Projekt Formspiels H. Finsterlina pokazuje svjetlucave strukture koje itavu graevinu pretvaraju u kristalastu formu, a znaajan primjer ekspresionizma je Einstein toranj, skulpturirana graevina Ericha Mendelsohna. Ekspresionistika arhitektura koristi zakrivljenu geometriju i kupole: interijer Grosses Schauspielhausa, a i mnoge graevine Brune Tauta imaju kupole (npr. Stakleni paviljon). Zakrivljena arhitektura zahtijeva zakrivljeni pokriva, stoga su ove graevine krov zamijenjivale kupolom.

MATERIJALI
Arhitektura stakla i betona bio je naziv izlobe Mendelsohnovih skica, odrane 1919. u galeriji Paula Cassirera u Berlinu. Ekspresionistiki arhitekti esto su nastojali unificirati materijale, kako bi im graevine izgledale monolitnije. Dobar primjer je Stakleni paviljon (1914.) na izlobi Werkbunda, Brune Tauta. Uokolo baze kupole bili su ispisani aforizmi Paula Scheebarta koji su se odnosili na materijal: Obojano staklo razara mrnju, Bez stakla ivot palae je teret, Staklo nam donosi novo doba, gradnja u cigli nam donosi samo zlo. Drugi je primjer Einstein toranj Ericha Mendelsohna, pokuaj gradnje iz jednog komada. Ipak nije bilo mogue izliti cijelu graevinu iz jednog komada betona, pa su uz beton parcijalno koritene cigle i buka. I cigla se koristila na slian nain, kako bi se izrazila priroda materijala. Josef Franke je iz cigle izgradio mnogo ekspresionistikih crkava u Berlinu, ranih 1920-ih. Bruno Taut koristi ciglu kako bi naglasio masu i ponavljanje oblika u stambenim objektima Carla Leigena.

ARHITEKTURA U TEATRU I FILMU

Mnogi su arhitekti projektirali teatarske zgrade i scenografiju za kazalite i ekspresionistike filmove. Primjeri realiziranih projekata su teatarska zgrada Henryja van de Veldea na izlobi Werkbunda 1914. i preureenje Grosses Schauspielhausa, projekt Hansa Poelziga. Ekspresionistiki arhitekti bili su ukljueni u stvaranje filmova koji su ih ujedno i inspirirali. Hans Poelzig je dizajnirao scenografiju za film Golem (1920.) Paula Wegenera, koja je prikazivala trodimenzionalni grad, nalik idovskom getu u Pragu. Ovaj je rad bio bitno razliit od scenografije za film "Kabinet doktora Caligarija", koja se sastojala od oslikanih dvodimenzionalnih kulisa. Scenografija za film Metropolis Fritza Langa doaravala je

12

ambijent futuristikog drutva, a Bruno Taut je predlagao filmski projekt Die Galoschen des Glucks (Galoe sree) sa scenografskim arhitektonskim fantazijama.

ERIC MENDELSOHN

Njemaki ekspresionistiki arhitekt. Od 1912. do 1914. bavi se slikanjem, scenografijom i arhitektonskim projektima. U to vrijeme prilazi njemakom ekspresionistikom pokretu i pod utjecajem je Petera Behrensa i van de Veldea. Razvio je osobnu filozofiju "Dinamizam" koja je bila spoj ekspresionizma i vlastite osobnosti. Nakon 1. svjetskog rata poinje raditi kao arhitekt. Neki od njegovih najpoznatijih radova su Einstein toranj (Potsdam), tvornica Hat (Luckenwalde), robne kue u Nurembergu i Berlinu, te serija velikih sinagoga, ukljuujui Mount Zion hram (Minneapolis). Radei seriju sinagoga istraivao je dizajn i tipologiju crkava. Nastojao je projektirati sinagoge iji e prostor biti drugaiji od kranskih crkava, budui da u sinagogama broj vjernika varira dva do tri puta s obzirom na pojedine blagdane, dok je u crkvama taj broj konstantan. U hramu Mont Zion upotrebljava konstrukciju od elika, beton, ciglu i bakar, stvarajui dva prostora (sinagoga i kulturni centar) razliitih dimenzija. U svojim projektima nije se sluio primjerima iz povijesti i izbjegavao je eklekticizam, a njegove ideje proizlaze iz ekspresionizma i romantikog simbolizma, spojenih s modernim graevnim materijalima. 1924. g. s Mies van der Roheom i Walterom Gropiusom osniva arhitektonsku grupu "Ring". U kasnijim radovima naputa ekspresionistiku arhitekturu. Radio je u Njemakoj, Engleskoj, Palestini i Americi.

TRGOVAKI CENTAR SCHOCKEN, STUTTGART, 1930.

EINSTEIN TORANJ, POTSDAM, 1921.

13

TVORNICA EIRA, LUCKENWALDE, 1923.

MOUNT ZION TEMPLE, MINNEAPOLIS

BRUNO TAUT

1880 - 1930.

Nakon 1. svjetskog rata Tautove teorije i projekti uinili su ga liderom arhitektonskih inovacija. 1919. g. objavio je arhitektonske crtee koji su ilustrirali zamiljenu Utopiju, pod nazivom "Alpine Architektur". 1921. publicirao je "Stakleni lanac", seriju pisama koja su razmjenjivali ekspresionistiki arhitekti, a 1930. izdaje knjigu "Moderna arhitektura". Kasnih 1920-ih Taut je smatran voom arhitekture Nove objektivnosti. Bavio se i urbanizmom. Radio je u Njemakoj, SSSR-u, Japanu i Turskoj.

STAKLENI PAVILJON na izlobi Werkbunda 1914.

KAESELGLOCKE 1926.

HERMANN FINSTERLIN
Bavio se arhitekturom, slikarstvom i filozofijom, osobito teozofijom. Od 1920. g. njegovi utopijski i fantastini arhitektonski projekti i crtei izazivaju panju na izlobama. Biomorfni oblici u arhitekturi razvijali su se izmeu 1919. i 1924. g. a graevine su projektirane kao dio pejzaa, s interijerima i eksterijerima kontinuiranih povrina. Bruno Taut ga poziva da svojim crteima sudjeluje u publikaciji "Alpine architecture". Finsterlin izdaje knjigu svojih projekata i crtea "Formspiels", ali njegovi ambiciozniji projekti nikada nisu izvedeni zbog financijskih tekoa naruitelja. Nakon 1922. povlai se iz kruga arhitekata i posveuje se slikarstvu i crteu.

14

KUA OD STAKLA, 1924.

PALAZZO NUOVO, 1924.

HANS POELZIG

1869 - 1936.

Njemaki arhitekt i slikar, bio je gradski arhitekt Drezdena, projektirao je mnoge industrijske zgrade i bio utjecajni lan Deutscher Werkbunda. Najpoznatija djela su mu Vodeni toranj (visok 51 m) u Polzenu, redizajn interijera Grosses Schauspielhausa u Berlinu (bivi cirkus), te scenografija za film Golem (UFA produkcija). Poelzigovi projekti su se razvijali od ekspresionizma i Nove objektivnosti sredinom 1920-ih, do kasnijeg konvencionalnijeg i ekonominijeg stila. Godine 1927. sudjelovao je na prvom internacionalnom arhitektonskom projektu naselju "Weissenhof" u Stuttgartu, a 1929. projektira zgradu radija u Berlinskom predgrau Charlottenburg, izuzetno znaajnu za povijest arhitekture.

VODENI TORANJ, POLZEN, 1911.

GROSSES SCHAUSPIELHAUS, BERLIN, 1919.

KINO BABILON I STANOVI, BERLIN

ROBNA KUA, WROCLAW, 1912. (RANI MODERNI POKRET)

ZGRADA I.G. FARBEN, FRANKFURT, 1931.

HUGO HARING
Vjeruje u primat funkcije, ali nastoji nadvladati istu utilitarnost. Unato ekspresionizmu, zaokupljen je unutranjim izvorima oblika koje naziva Organwerk ili programska bit organizma, za razliku od Gestaltwerka ili povrinske izraajnosti. Bio je predsjednik drutva Der Ring i sudjelovao u osnivanju CIAM-a 1928., gdje dolazi u sukob s Le Corbusierom koji 15

zastupa funkcionalizam i iste geometrijske oblike, dok Haring zagovara koncept organske arhitekture.

NASLJEDNICI EKSPRESIONISTIKE ARHITEKTURE

Ekspresionistika arhitektura je utjecala na modernu arhitekturu i Art Deco, a kasnije na dekonstruktivizam i radove Santiaga Calatrave. Nakon 1927. Gropius, Taut, Scharoun i Mies van der Rohe grade u internacionalnom stilu, ali Miesova uredska zgrada u Friedrichstrasse temeljena je na ekspresionistikoj arhitekturi. Le Corbusier je zapoeo karijeru radei modernim stilom, ali se kasnije vraao maniri ekspresionistike arhitekture. Art Deco, prvi put definiran kao stil na Meunarodnoj izlobi primijenjene umjetnosti i moderne industrije (1925.), bio je pod utjecajem ekspresionizma i Bauhausa, odnosno socijalistikih ideja i razvoja industrije. Zajednike s ekspresionizmom bile su cik-cak forme, zakrivljene linije i upotreba novih materijala. Kasniji primjeri Art Decoa, osobito u New Yorku, mogu se smatrati prekoatlantskim ekvivalentom europskog ekspresionizma. I brutalizam, s iskrenim pristupom materijalu (beton, staklo), moe se smatrati dalekom varijantom ekspresionizma. Le Corbusier u brutalistikoj fazi pokazuje ekspresionistiki utjecaj, naroito njegova crkva Notre Dame du Haut. Eero Saarinen pokazuje slinu estetiku u projektu TWA terminala (1962.) na JFK aerodromu, kao i Jorn Utzon u Sidneyskoj zgradi opere, graevinama koje su bliske djelu Formspiels Hermana Finsterlina.

KONSTRUKTIVIZAM
.

Ruski pokret, s naglaskom na tehnologiji. U programskom smislu konstruktivistiki arhitekti fokusirani su na 2 teme: pronai formu za idealan socijalistiki grad i postulirati nove "drutvene kondenzatore" na arhitektonskoj i institucionalnoj razini (gradnja mnotva radnikih klubova i stanova). 1. faza: drvene konstrukcije namijenjene izlobama, ili revolucionarne forme - scenografije namijenjene ulinoj propagandi. 2. faza: profesionalna gradnja, forme graevina izmeu strojeva i biolokih struktura, stambene jedinice s naglaavanjem osi pomou rampi i dizala.

KONSTANTIN MELNIKOV

1890 - 1974.

Ruski konstruktivistiki arhitekt, projektira nove, moderne forme. Beton je oblikovao u meusobno povezane valjke ili preklapajue trokute, a staklo je koristio u suglasju sa svjetlom. Garae i radnike klubove, svoje glavne narudbe, projektirao je kombinirajui pokret i funkcionalnost na skulpturalni nain. Inzistirao je na ljepoti, umjetnosti i individualizmu.

16

SOVJETSKI PAVILJON PARIZ, 1925.

KLUB RUSAKOV MOSKVA

MELNIKOVA KUA MOSKVA, 1927.

LENJINGRADSKA PRAVDA MOSKVA, 1924.

PURIZAM
.

Prva izloba puristikog pokreta odrana je 1918. u Galeriji Thomas u Parizu. Katalog je sadravao manifest "Nakon kubizma" koji su potpisali Amedee Ozenfant i Le Corbusier. Nakon to su objavili "bankrot kubizma", najavljuju novu umjetnost, ekonominu, u suradnji s tehnologijom i posve geometrijskog karaktera.

LE CORBUSIER
1913. u Le Chaux-de-Fonds osniva svoj projektantski ured, radi s armiranim betonom, a njegova najznaajnija graevina u tom gradu je Villa Schwob (1916.), u stilu art Nouveaua. Na konstruktivni kostur postavljeni su elementi u secesijskoj tradiciji, tlocrt je simetrian, paladijevskog karaktera, prozori postavljeni prema zlatnom rezu. Kasnije temu kue-palae razvija u dva smjera: slobodnostojee individualne vile i kolektivne stambene zgrade.

VILLA SCHWOB, 1916.

1917. seli se u Pariz, pie lanke i eseje u asopisu L' esprit Nouveau, a 1923. izdaje knjigu "Prema arhitekturi". Formulacijom "kua je stroj za stanovanje" naglaava potrebu apsolutne racionalnosti projektiranja, mogunost serijske proizvodnje i funkcionalnost. U tekstu "Pet toaka nove arhitekture" (1927.) raspravlja o temeljnim elementima nove estetike racionalizma: stupovima, krovnim terasama, slobodnim tlocrtima, kontinuiranom nizu prozora, slobodnoj kompoziciji fasade. Na Parikom salonu 1922. izlae projekte za "Maison Citrohan" i "Ville Contemporaine" (Suvremeni grad). Projekt "Maison Citrohan" je niz standardiziranih graevina pravokutnog volumena podignutih na stupove, u kojima se po prvi put nalaze dvoetani stanovi. "Ville Contemporaine" je plan grada predvienog za 3 milijuna stanovnika, sa stambenim blokovima od 10 - 12 katova, s 24 poslovna tornja po 60 katova (tzv. kartuzijanski tornjevi, jer su krinog tlocrta i predstavljaju jezgru moi, poput profanih hramova).

17

KUE IZ PROJEKTA MAISON CITROHAN, 1922.

PLAN ZA VILLE CONTEMPORAINE, 1922.

PAVILJON ZA L'ESPRIT NOUVEAU

1925. U Parizu je otvorena "Meunarodna izloba primijenjene i industrijske umjetnosti", na koju su bili pozvani svi umjetnici ija djela imaju "jasne moderne tendencije, a svako kopiranje ili oponaanje starih stilova strogo je zabranjeno". Za ovu izlobu Le Corbusier je projektirao Pavillon de l'Esprit Nouveau, kao primjer visokokvalitetne, avangardne arhitekture namijenjene masama. Paviljon je bio dizajniran kao temeljni standardizirani modul njegova utopijskog plana iz ranih 1920-ih.

1925.

Temu urbane vile razvija u izvedenim projektima: Villa Besnos, Vaucresson Kua La Roche i Jeanneret, Paris-Auteuil, 1923. Villa Stein, Garches, 1927. 2 kue u Stuttgartu, 1927. Villa Savoye, Poissy, 1931. Kua Clarte, eneva, 1932. Na vrhuncu karijere projektira javne zgrade: 1927. 1931. 1931. 1938. 1943. 1950. 1952. Sjedite Lige naroda, eneva Palaa Sovjeta, Moskva Zgrada Centrosojuz, Moskva Neboder, Alir Ministarstvo zdravlja, Rio de Janeiro Zgrada Ujedinjenih nacija, New York Unite d'habitation, Marseilles
VILLA SAVOYE, POISSY, 1931.

1955. Upravne zgrade, Chandigar: - postignuta monumentalnost bez izravnog pozivanja na tradicionalni rjenik zapadnjakog klasicizma. Arhitektura prilagoena klimatskim uvjetima, 18

ljuskaste forme, prezentacija suvremenog indijskog identiteta bez aluzija na kolonijalnu prolost (Skuptina, Vrhovni sud, Guvernerova palaa). Le Corbusier razvija tip arhitekture ("Cite Radieuse") s kontinuiranim nizovima zgrada, s prodavaonicama u prizemlju i rekreacijskim sadrajima na krovu. elijsku strukturu postie uvuenim balkonima koje od sunca tite brisoleje. Tako koncipirana arhitektura stvara aglomeraciju privatnih stambenih jedinica, dok ulice s trgovinama i zajednike prostorije na krovu tvore javno podruje. Graevina je postavljena na pilone ije su proporcije proizale le iz Le Corbusierovog "Modulora".

VLADINA ZGRADA, CHANDIGAR, 1955.

UNITE DE HABITATION, MARSEILLES, 1952.

FUNKCIONALIZAM
.

Funkcionalizam u arhitekturi je princip prema kojem arhitekt projektira graevinu iskljuivo na temelju njene namjene. Ideja funkcionalizma moe se nai ve kod Vitruvija, koji utilitas stavlja rame uz rame s venustas (ljepotom) i firmitas (vrstoom). Poetkom 20. st. Louis Sullivan (Chicago) popularizira stav forma slijedi funkciju, prema kojem svi elementi graevine trebaju biti u skladu iskljuivo s njenom namjenom. Iz ovog principa proizlazi da arhitektonska ljepota graevine nuno i prirodno proizlazi iz zadovoljavanja svih njenih funkcionalnih aspekata, a ovakav stav iskljuuje upotrebu ornamenta. Korijeni moderne arhitekture nalaze se u radovima Le Corbusiera i Mies van der Rohea, koji su bili funkcionalisti. Mies je zapoeo karijeru projektima radikalno simplificiranih graevina koje su slijedile Sullivanov koncept. Le Corbusier je poznat po reenici kua je stroj za stanovanje, a njegov rani projekt Villa Savoya smatra se prototipom funkcionalnosti. Sredinom 30-ih funkcionalizam se poinje shvaati kao estetski pristup, a ne vie kao integralni princip projektiranja. esto se povezuje samo s gubitkom ornamenta i postaje pejorativni termin povezan s dosadnim i grubim nainom zatvaranja prostora, kao na jeftinim komercijalnim graevinama. 70-ih godina utjecajni ameriki arhitekt Philip Johnson smatra da arhitekti ne trebaju snositi odgovornost za funkcionalnost graevina. Najpoznatiji arhitekti dananjice (Frank Gehry, Steven Holl, Richard Meier, I. M. Pei) sebe vide kao umjetnike koji ne snose odgovornost za svoje klijente ili korisnike graevine. Njihovi su projekti umjetnika djela i nisu predmet praktikog kriticizma. Postmoderni arhitekt Peter Eisenman ima jo ekstremniji stav: Ja ne radim funkciju. S druge strane, postoje arhitekti (Will Bruder, James Polshek, Ken Yeang) koji nastoje zadovoljiti sva tri Vitruvijeva principa (funkcionalnost, ljepotu, vrstou). 19

MIES VAN DER ROHE

1886 - 1969.

Mies van der Rohe, Gropius i Le Corbusier spadaju meu velikane moderne arhitekture. Mies je stvorio utjecajni stil 20. st. iznimne jasnoe i jednostavnosti. Njegove zgrade koriste moderne materijale poput elika i staklenih ploa kojima zatvara unutranji prostor, a za svoje graevine kae da su "kost i koa". Teio je kreativnom racionalnom pristupu, a poznate su njegove izjave: "manje je vie" i "bog je u detaljima". Karijeru je zapoeo u studiju Petera Behrensa (1908 - 1912.), ali se ubrzo osamostaljuje.

KUA KROLLER

PROJEKT, 1912.

U poetku se divio proporcijama i jednostavnim pravokutnim volumenima neoklasicista Karla Friedricha Schinkela. Iz tog vremena datira projekt kue i galerije Krller. Nakon 1. svj. rata, radei po narudbi klasine kue, paralelno se zanimao za avangardne projekte koji e odgovarati stilu nove inustrijske demokracije. Kao veliki protivnik ornamenta, 1921. projektira stakleni neboder i nastavlja sa serijom pionirskih projekata poput Njemakog paviljona na izlobi u Barceloni 1929. i Vile Tugenthat u Brnu, 1930.

KUA I GALERIJA KROLLER, projekt, 1912.

WEISSENHOF PROJEKT

1927.

Suraivao je u radikalnom asopisu "G" koji je zapoeo izlaziti 1923. Kao arhitektonski direktor Werkbunda organizirao je Weissenhof, poznatu izlobu prototipa modernistike stambene gradnje i ujedno projektirao jednu stambenu zgradu kao centralnu okosnicu sheme (5 katova, skeletna konstrukcija, fleksibilan unutarnji prostor).

NJEMAKI PAVILJON

1929.

Njemaki dravni paviljon sagraen je 1929. na svjetskoj izlobi u Barceloni. Iako je paviljon bio privremenog karaktera, napravljen je od trajnih materijala: elika, stakla, sadre i mramora, a uz njega je pravokutni bazen. Osam slobodnostojeih krinih nosaa nose ravan krov, a zidovi su od prozirnog zelenog stakla i poliranog mramora. Tlocrt je asimetri20

an i dozvoljava kontinuirani protok prostora.

VILA TUGENDHAT

Brno, 1930.

Primijenio je koncept Njemakog paviljona na obiteljsku kuu. Graena je na strmom terenu, tako da na strani prema breuljku ima dva kata, a prema ulici jedan. Na dnevnom boravku i blagovaonici kompletni zidovi su od stakla. Kao i u Njemakom paviljonu, koristi krine slobodnostojee metalne nosae.Terasa i stubite vode do vrta, a cijeli stambeni prostor je pretvoren u vidikovac. Vila Tugendhat smatra se najznaajnijom privatnom kuom njegove europske karijere.

Mies je jedan od osnivaa udruenja arhitekata Der Ring. Njegove modernistike ideje nastajale su pod utjecajem estetike ruskog konstruktivizma i njihovih skulpturalnih konstrukcija od modernih industrijskih materijala. Koristio je jednostavne pravokutne forme, iste linije i boje, na nain DeStijla. Kao i ostali europski arhitekti bio je oduevljen protokom prostora i otvorenou graevina Wrightovog prerijskog stila. Predavao je na Bauhausu i bavio se dizajnom namjetaja (Stolac Barcelona i Stolac Brno). Nakon Waltera Gropiusa, Mies postaje direktorom Bauhausa 1930. g. Nacisti ubrzo zatvaraju Bauhaus zbog ranije povezanosti s komunizmom, socijalizmom i drugim progresivnim ideologijama.

VAN DER ROHE U AMERICI

Godine 1937. odlazi u SAD gdje postaje upraviteljem arhitektonske kole na IIT u Chicagu, gdje odmah projektira novi kampus. Tijekom svoje 30-godinje amerike karijere nastojao je zatvoriti velike "univerzalne" prostore jasnim struktralnim okvirima od elika ispunjenima opekom ili staklom, koji su podsjetili na ve gotovo zaboravljen duh ikake kole. Njegovu arhitekturu, iji su korijeni bili u internacionalnom stilu, prihvatile su za svoje zgrade velike amerike kompanije. Najvaniji projekti u SAD bili su zgrada u 860-880 Lake Shore Drive, Kua Farnsworth, Crown Hall i Seagram Building u New Yorku.

KOMPLEKS TEHNOLOKOG INSTITUTA Chicago, 1939.

Idejni projekt kampusa sadri zgrade od po 4 kata u obliku poloenih prizmi s ovjeenim staklenim fasadama i bonim proeljima od opeke, te zgrade Crown Hall i Carr Chapel. Crawn Hall je sagraen 1956. kao sredinja toka plana kompleksa. Raster jednostavnih nosaa od elika zatvoren je staklenim platom. 21

CRAWN HALL, 1956.

FARNSWORTH HOUSE

1951.

Graevina pored Chicaga kojom je Mies dokazao kako se elikom i staklom moe stvoriti velika arhitektura. Stakleni paviljon je podignut 1,5 m nad terenom pored rijeke, okruen umom i prerijom. Izvrsno izraen jednostavni bijeli strukturalni okvir i stakleni zidovi od poda do stropa zatvaraju jednostavan prizmatini unutranji prostor. Drvom obloena jezgra kue koja sadri sanitarne prostorije, kuhinju i kamin, definira dnevni boravak i spavae sobe, bez pregradnih zidova koji bi odjeljivali prostorije. Pomine zavjese od poda do stropa uzdu perimetra graevine osiguravaju hlad i intimu, gdje i kada je to potrebno. Ova je kua utjecala na stotine modernistikih staklenih graevina (npr. Staklena kua Phillipa Johnsona), a njena elegantna jednostavnost smatra se vanim doprinosom internacionalnom stilu.

SEAGRAM BUILDING

New York, 1958.

Zgrada koja je smatrana vrhuncem moderne visoke arhitekture. Visoka je 39 katova, s bazom od granitnih pilona, izvedena je od bronce i smeeg stakla. Na parceli je pomaknuta tako da je omoguila stvaranje trga s fontanom. Philip Johnson je sudjelovao u ureenju interijera, projektu trga i restorana Four Seasons. Zgrada Seagram je rani primjer inovativne "fast-track" gradnje u kojoj projekt i konstrukcija stoje ravnopravno.

IBM BUILDING

Chicago, 1971.

Koristei zgradu Seagram kao prototip, Miesov arhitektonski studio projektirao je i druge moderne poslovne nebodere: IBM (1971.) i Potanski ured (1959.) u Chicagu, Toronto Dominion Centar (1968.) i Westmount Square u Montrealu. Zgrada IBM raena je u internacionalnom stilu, ima ostakljene fasade, 22

ravan krov, u prizemlju su stupovi, a zgradu okruuje javni trg (IBM Plaza).

ZGRADE U LAKE SHORE DRIVES

Chicago, 1951. Mies je u Chicagu takoer projektirao stambene nebodere 860/880 i 900/910 Lake Shore Drives. Ovi tornjevi od elika i stakla bili su radikalan pomak od tadanjih tipinih stambenih graevina od cigle i postali su uzorom za mnoge sline stambene blokove koje njegov studio gradi po cijeloj Americi. 1952. Mies je projektirao i zgradu Mc Cormick od elika, opeke i stakla, u Elmhurstu pored Chicaga.

NOVA NACIONALNA GALERIJA

Berlin, 1968. Miesov posljednji projekt, u kojem je doslovno primijenio svoju krilaticu "manje je vie". Izlobeni prostor postavljen je na jednostavnu platformu koja slui i kao pristupni trg. Izlobeni paviljon se sastoji od precizno izvedenog elinih nosaa ispunjenih staklenim plohama. Unutranji je prostor otvoren i fleksibilan, neovisan o vanjskom strukturalnom redu.

23

MARCEL BREUER
Jedan od oeva modernizma, pokazivao je veliki interes za modularnu konstrukciju i jednostavne oblike. 20-ih je poduavao na Bauhausu, a zatim radio u Berlinu, projektirao je zgrade, trgovake prostore i cjevasti metalni namjetaj, ije se replike proizvode i danas. Vjerojatno je najpoznatiji po dizajnu stolca Wassily, prvog cjevastog stolca od savijenog elika, inspiriranog guvernalom bicikla, dizajniranog 1925. za Vasilija Kandinskog. Nakon dolaska nacista na vlast odlazi u London, gdje je dizajnirao svoju Long Chair (lealjku) i eksperimentirao sa savijenom i oblikovanom perploom. Kasnije odlazi u SAD i predaje na Harvardskoj arhitektonskoj koli, gdje studiraju Philip Johnson i Paul Rudolph, kasnije poznati arhitekti. Istodobno, na Harvardu sa svojim starim prijateljem i kolegom iz Bauhausa Walterom Gropiusom, projektira nekoliko kua u podruju Bostona. 1941. Breuer je razvrgnuo partnerstvo s Gropiusom i u New Yorku osnovao svoju tvrtku "Geller House", koja prva koristi Breuerovu koncepciju "binukleusne" kue s odvojenim krilima za spavaonice i dnevnu sobu, te blagovaonicu i kuhinju, odvojene ulaznim prostorom i prekrivene "leptirastim" krovom (dvije suprotstavljene krovne povrine koje koje se koso sputaju prema sredini, s centralnom drenaom), to je postalo dijelom rjenika popularnog modernistikog stila. Ogledna kua postavljena 1949. u vrtu MOMA-e izazvala je veliko zanimanje. 1953. narudba za sjedite UNESCO-a u Parizu bila je za Breuera prekretnica: povratak u Europu i veim projektima nakon godina rada na samo stambenim narudbama te poetak Breuerova usvajanja betona kao primarnog materijala. Postao je poznat kao jedan od vodeih praktiara brutalizma, sa sve zakrivljenijim, skulpturalnim, osobnim idiomom. Prozore esto postavlja u meke, jastuaste udubine radije nego u otre, etvrtaste upuste. Mnogi arhitekti su isticali njegovu sposobnost da uini da beton izgleda "mekano".

STOLAC ZA VASILIJA KANDINSKOG, 1925.

UNESCO, PARIZ, 1953.

24

ARMSTRONG RUBBER BUILDING WEST HAVEN, 1970.

HUD POSLOVNA ZGRADA, WASHINGTON, 1968.

FUTURISTIKA ARHITEKTURA
.

Najznaajniji futuristiki arhitekt bio je Antonio Sant'Elia. Godine 1914. objavljuje manifest futuristike arhitekture "L'architettura futurista", koji je u stvari bio varijanta kataloga izlobe Nove tendencije, odrane iste godine u Milanu. Principi: odbijanje svih normi iz prolosti, upotreba novih materijala, preferiranje eliptinih linija, odbacivanje ornamenta, inspiracija svijetom strojeva i tehnike, a arhitektura treba dovesti do harmonije okoline i novog ovjeka, koja e omoguiti da svaka generacija izgradi svoj grad. Manifest je pokrenuo rasprave po Europi, ali je ostao samo "potentna retorika". Godine 1928. futuristiku arhitekturu je prigrlio talijanski faizam, u potrazi za svojom materijalizacijom, pa je u Torinu otvorena prva i posljednja "Izloba futuristike arhitekture" s radovima Sant'Elie, Alberta Sartorisa, Virgilia Marchija, Maria Chiattonea i drugih. Jedini izgraeni objekti bili su Sartorisovi, ali oni pripadaju talijanskom racionalizmu a ne futurizmu. Futuristiku estetiku zakljuuje "Izloba faistike revolucije" 1932. u Rimu, koja je bila jedina umjetnika manifestacija za vrijeme faistikog reima. Nakon gaenja pokreta 1944. g, futurizam je postao generiki pojam koji oznaava trend u modernom projektiranju iji je cilj proroanska arhitektura koja je zamiljena da bude aktualna i desetak godina u budunosti. Moderni futurizam se javlja 50-ih u Kaliforniji (Googie arhitektura, Space Age trendovi). Futurizam vie nije stil, ve otvoreni pristup arhitekturi, interpretiran od raznih generacija arhitekata kroz nekoliko desetljea, ije su karakteristike dinamine linije, upadljive forme, jaki kontrasti i upotreba novih materijala.

SANT'ELIA - PROJEKT LA CITTA NUOVA, 1914.

25

TALIJANSKI RACIONALIZAM
.

1926 - 1943.

GRUPPO 7
Grupa je osnovana 1926., a sainjavali su je racionalistiki arhitekti: Sebastiano Larco, Guido Fretto, Carlo Enrico Rava, Adalberto Libera, Luigi Figini, Gino Pollini i Giusepe Terragni. 1927. objavljuju manifest u kojem trae odbacivanje tradicije i romantiarskog ugledanja na prolost, a zalau se za talijansku verziju racionalistike arhitekture. Njihove radove karakterizira ravnotea izmeu Le Corbusierove naklonosti strojnoj estetici i klasine monumentalnosti.

M.I.A.R.
1928. g. iz Gruppo 7 nastaje M.A.R. (Movimento Architettura Razionale), a 1930. od lanova ovog pokreta nastaje M.I.A.R. (Movimento Italiano per l'Architettura Razionale). U njihovoj se deklaraciji naglaava: "Na pokret nema nikakav drugi moralni cilj osim da pomogne (faistikoj) revoluciji u prevladavanju nepovoljne klime". Slijedi reakcija Nacionalnog udruenja arhitekata koje je bilo pod utjecajem klasicistiki usmjerenog Marcella Piacentinija, koji smatra kako je racionalistika arhitektura nespojiva s faizmom i predlae da njegov eklektiki Lektorski stil postane slubeni.

GIUSEPPE TERRAGNI

1904 - 1943.

Jedan od osnivaa Gruppo 7 i vodei promotor talijanskog racionalizma, posvetio je svoj rad stvaranju arhitektonskog izriaja faistikog reima.

VILLA BIANCA, SEVESO, 1937.

Vidljiv utjecaj Miesa van der Rohea. Jasan arhitektonski jezik, iste plohe, lebdei ravni krov.

CASA DEL FASCIO, COMO, 1936.

Jednostavne kvadratne forme, tlocrt u obliku kvadrata, vidljiv konstrukcijski kostur, pravilan raster otvora, bez ikakvog ornamenta, unutarnje dvorite natkriveno je staklenim krovom.

NOVOCOMUM, COMO, 1928.

Stambeni blok, skeletna gradnja, 26

smjelo rjeeni uglovi katova: zatvoreni, zaobljeni i otvoreni. Utjecaj ruskog konstruktivizma.

PIER LUIGI NERVI

1891 - 1979.

Talijanski arhitekt, radio je pod utjecajem racionalizma Le Corbusiera i organike arhitekture Wrighta. 1932. izgradio je tribine na stadionu u Firenci, koristei potpuno nova tehnika rjeenja. Izmeu 1935. i 1943. bavio se krovnim konstrukcijama ogromnih dimenzija, poput Izlobene palae u Torinu (1948.). Razvio je princip gradnje od prefabriciranih elemenata u armiranom betonu, koji mu je omoguavao velike "vrste, jednostavne i elegantne" konstrukcije. Zahvaljujui takvoj primjeni betona, bio je veoma traen kao projektant i konzultant. Smatrao je da su arhitektura i tehnika usko povezani, a za kvalitetnu graevinu potrebno je poznavati materijale i konstrukciju. Poznata djela: Stadion Artemio Franchi u Firenci (1930.); Hangar za avione u Orbetellu (1940.), Toranj u Orvietu (1941.), Salon izlobene palae u Torinu (s krovom od valovitih elemenata (1950.); Palaa sportova (kruni tlocrt i kupola od 100 m, (1959.), Mala palaa sportova u Rimu, Palaa rada (Torino, 1961.), autobusni terminal na mostu Georga Washingtona u New Yorku (1966.) i Dvorana za uadijencije u Vatikanu (1971.).

HANGAR ZA AVIONE, ORBETELLO, 1940.

PALAZZETTO DELLO SPORT, RIM, 1957.

PALAZZO DEL LAVORO, TORINO, 1960.

IZLOBENI PAVILJON, TORINO, 1949.

TORANJ BURZE, MONTREAL, 1964.

27

WASHINGTON BRIDGE BUS STATION, NEW YORK, 1963.

KATEDRALA SV MARIJE, SAN FRANCISCO, 1971.

INTERNACIONALNI STIL
.

1925 - 1965.

Termin se poeo upotrebljavati u SAD 1920-ih za oznaavanje racionalizma, posebnog aspekta europske moderne arhitekture. O njemu raspravlja H. Russel Hitchcock 1932. u knjizi "Moderna arhitektura, romantizam i reintegracija", gdje ukazuje na pojednostavljene mase, teksturu povrine, reducirani i apstraktni ornament, te naglaava kako su europski arhitekti racionalizma pod utjecajem kubizma i neoplasticizma. Hitchcock je imenovao i osnivae pokreta: Le Corbusier, Oud, Gropius, Rietveld i Rohe. Apoteozom internacionalnog stila smatra se Lovell sanatorij u L.A. (1927.) Richarda Neutre: skeletna elina konstrukcija obavijena sintetskom opnom, asimetrina kompozicija i slobodna tlocrtna osnova. 1932. u MOMA-i (New York) postavljena je meunarodna izloba "Moderna arhitektura" i uz nju publikacija (Hitchcocka i Johnsona) u kojoj su definirani estetski principi internacionalne arhitekture: volumen umjesto mase (prostor zatvoren tankim plohama), pravilnost, elegantni materijali, promiljene proporcije i fleksibilni tlocrti. Termin "internacionalni stil" u Europi ima neto drugaije znaenje (Gropius je 1925. objavio "Internationale Architektur"), pa uz stilske oznake koje je izdvojio Hitchcock, podrazumijeva se arhitektura koja iskazuje duh vremena, koja je potekla iz tehnolokih dostignua, te poput strojeva i mehanizacije ima internacionalni karakter. Osim toga, europsko poimanje ove arhitekture vee se uz socijalnu politiku ideologiju - naziv "internacionalna" aludirao je na socijalistike i boljevike Internacionale, a arhitektura je smatrana katalizatorom transformacije drutva. U amerikom shvaanju termina "internacionalna arhitektura" nisu postojale ove tehnike i socijalne dimenzije. Internacionalni stil se proirio Zapadom, ali nikada nije bio toliko homogen ni univerzalan kao npr. neoklasicizam. Umjesto toga, odlikovao se univerzalnim pristupom: gradnja laganim materijalima, koritenje suvremenih sintetikih materijala, standardizirani modularni elementi i skeletna konstrukcija. Nakon Hitchcockove i Johnsonove izlobe (1932.) internacionalni stil se iri izvan granica Europe i Sjeverne Amerike, pa se javlja u Junoj Americi, Japanu i Africi.

AMERIKA
Nakon 2. svjetskog rata internacionalni stil u SAD dobiva novo znaenje i vee se uz graevine otrih uglova, ravnih krovova, bez ornamenata, staklenih zidova i otvorenih interijera. U MOMA-i je 1947. organizirana izloba posveena Miesu van der Roheu, s katalogom u kojem Johnson tada definira ove karakteristike internacionalnog stila: poten odnos prema materijalu, repetitivni modularni ritam, jasnoa, staklo kao vaan materijal, ravan krov, kutijasti volumeni, izostanak ornamenta. 1950-ih godina Hitchcock vee internacionalni stil uz industrijsko i tehnoloki napredno drutvo. Model koji e se u SAD ponavljati tijekom 1960-ih stvorio je Mies van der Rohe s projektom Lake Shore Drive Apartments (Chicago, 1951.), koji se sastoji od pravokutnog tornja vidljive eline konstrukcije ispunjene staklom. Slinu graevinu istovremeno radi tvrtka SOM (Skidmore, Owings & Merrill) - Lever House u New Yorku. Njeni vjerojatno najznaajniji projekti su zgrada Ujedinjenih naroda i Seagram Building u New Yorku. Nakon 2. svjetskog rata, internacionalni stil sazrijeva u modernizam. HOK (Hellmuth, Obata & Kassabaum) osnovana 1955. postaje najveom tvrtkom u internacionalnoj arhitekturi za projektiranje graevina, interijera, planiranje i konzalting. Tipine karakteristike visokih graevina raenih u internacionalnom stilu: 1. kvadratni ili pravokutni tlocrti 28

2. jednostavne pravokutne forme graevine 3. prozori teku u horizontalnim nizovima, tako presjeenima da stvaraju reetku

OSTALE ZEMLJE

Za internacionalni stil je karakteristino da su njegovi projekti indiferentni prema lokaciji, terenu i klimi, to je jedan od razloga zbog kojeg se naziva internacionalnom arhitekturom. Ona nema odnos prema lokalnoj prolosti ili nacionalnoj kulturi, pa jednake graevine nastaju po cijelom svijetu (to se kasnije smatralo jednom od primarnih slabosti stila). Zbog poslijeratne amerike antikomunistike politike i odbacivanja funkcionalizma P. Johnsona mnogi su arhitekti, sudionici Weissenhof projekta koji su vodili rauna o funkcionalnosti, otili na Istok. Taut, Mart Stam, Hannes Meyer (drugi direktor Bauhausa) i jo neke vane figure internacionalnog stila stigli su u SSSR 1930. kako bi radili velike, idealistike urbane projekte i sagradili cijele nove gradove iz ruevina. 1936. g. ove sovjetske namjere bile su osuene na propast, Staljin je arhitekte i njihove uenike protjerao, a Hitler im nije dopustio povratak u Njemaku, pa su se razili po Turskoj, Francuskoj, Meksiku, Keniji i Indiji, irei tako internacionalni utjecaj.

OSCAR NIEMEYER

1907.

Brazilski arhitekt, smatran jednim od najvanijih autora internacionalne moderne arhitekture. Bio je pionir u istraivanju mogunosti prednapregnutog i armiranog betona. Iako je zagovarao utilitarizam, njegove graevine nisu bile hladni blokovi koje esto kritiziraju post-moderni kritiari. Njegovi radovi imaju tako dinamine forme i zakrivljene mase, da su ga neki smatrali vie kiparom nego arhitektom. Projektom zgrade Ujedinjenih nacija 1947. u New Yorku potvren je njegov svjetski ugled. Godine 1954. projektirao je Muzej moderne umjetnosti u Caracasu i ovdje je po prvi put kreirao arhitekturu kao simbol njena sadraja, pristup koji je kasnije koristio u projektiranju Brazilije. Zgrada nije sagraena, ali crtei i snimke makete pokazuju njegov budui stil.

PALAA CAPANEMA , Brazilija 1943.

Sjedite ministarstva kulture i kulturne batine. To je bila prva vladina modernistika zgrada u obje Amerike i daleko veih dimenzija od svega to je npr. Le Corbusier do tada sagradio. Na njoj su bili primijenjeni svi elementi koji su kasnije postali poznati kao brazilski modernistiki pokret: lokalni materijali i tehnike gradnje, modificirane korbizjeovske brisoleje, kapiteli sa stiliziranom Imperijalnom palmom (poznati kao brazilski red) i posebno naruena djela brazilskih umjetnika.

29

ZGRADA UJEDINJENIH NACIJA 1947.

ZGRADA KOMUNISTIKE PARTIJE FRANCUSKE 1967/72.

MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, NITEROI, BRAZIL, 1996

BRAZILIJA - zapoeta 1956.

Urbanistiki plan novog glavnog grada Brazila izradio je Lucio Costa (brazilski arhitekt i urbanist), a najvee vladine i javne zgrade projektirao je Oscar Niemeyer. Pejzani arhitekt Roberto Burle Marx dizajnirao je okoli kako bi unio zelenilo u inae suhi, ukasti pejza savane. Ciljevi izgradnje Brazilije, novoga glavnoga grada, bili su poticanje razvoja sredinjeg dijela Brazila, smanjenje pritiska stanovnitva na Rio de Janeiro i njegova rasta, te stvaranje nacionalnog ponosa zbog izgradnje grada za 21. stoljee. Kompleks zgrada Kongresa, Katedrala i Auditorium definirali su glavne gradske osi oko kojih su smjetene ostale vladine zgrade. Grad je podijeljen po zonama: stambene, upravne, kulturne, trgovake itd. Upravo zbog takvog zoninga cijeli koncept projekta nije se pokazao uspjenim i stanovnitvo ga nije prihvatilo s oduevljenjem. U mentalitetu stanovnika tog podneblja postoji potreba za komunikacijom i druenjem unutar manjih cjelina (lokalni trg, crkva, lokalni servisi, zanatlije ili prodavaonice), to grad ovako podijeljen na funkcionalne cjeline nije omoguavao.

TRG

ZGRADA KONGRESA I TORANJ SEKRETARIJATA

MUZEJ GRADITELJSTVA

KAZALITE

30

CRKVA

KATEDRALA

ALVAR AALTO

1898 - 1976.

Finski arhitekt. Iza 1927. projektira standardizirane stambene blokove od prefabriciranih betonskih elemenata - projekti usporedivi sa suvremenim eksperimentima Gropiusa i Miesa van der Rohea. Gradi prve javne modernistike graevine u Skandinaviji, gdje ga smatraju ocem modernizma. Zahvaljujui pozitivnim kritikama Siegfrida Gideona, 1929. postaje priznatim lanom internacionalne arhitektonske avangarde. Radi modernistike projekte (ali ne radikalni modernizam ravnih linija) povezane s tradicionalnim graevnim materijalom - drvom. Slino Wrightu, naglaava vezu s krajolikom. U stambenim graevinama esto koristi "U" tlocrt. Bavi se dizajnom namjetaja i stakla.

OPINSKA KNJINICA, VIIPURI, 1935.

FINSKI PAVILJON, SVJETSKA IZLOBA, PARIZ, 1937.

FINSKI PAVILJON, S. IZLOBA, NEW YORK, 1939.

BAKER HOUSE, MASSACHUSETTS INSTITUTE OF TECHNOLOGY, CAMBRIDGE, 1948.

GRADSKA VIJENICA, SEINAYOKI, 1965.

MOUNT ANGEL LIBRARY, OREGON, 1970.

KULTURNI CENTAR, HELSINKI, 1958.

31

ALVAR AALTO:

HELSINKI UNIVERSITY OF TECHNOLOGY, 1966.

ZGRADA OPERE, ESSEN, 1988.

RICHARD NEUTRA

1892 - 1970.

Jedan od najznaajnijih modernistikih arhitekata. Roen u Beu, studirao je kod Adolfa Loosa, bio je pod utjecajem Otta Wagnera, a Njemakoj je radio u studiju Ericha Mendelsohna. Postaje ameriki dravljanin 1929. U SAD je kratko vrijeme radio za Wrighta. Stvorio je tzv. moderni regionalizam June Kalifornije, gradei jednostavne obiteljske kue u kojima kombinira lagane metalne okvire s tankim betonskim plohama. Projektirao je Lovell sanatorij u Los Angelesu (1929.), jednu od najznaajnijih graevina internacionalnog stila, skeletne eline konstrukcije, asimetrine kompozicije i slobodnog tlocrta.

WINDSHIELD HOUSE, CALIFORNIA, 1938.

32

KUA LOVELL, LOS ANGELES, 1929.

LOVELL SANATORIJ, LOS ANGELES, 1929.

CIAM
.

1928 - 1956.

CONGRES INTERNATIONAUX D'ACHITECTURE MODERNE

CIAM je osnovan kako bi modernistiki arhitekti promovirali i razraivali svoje teorije. Razmatrali su pitanja prostora i urbanog ivota, a njihovi su zakljuci imali ogroman utjecaj na oblik i ustroj gradova svijeta. Deklaracija o osnivanju CIAM-a, koju su potpisala 24 arhitekta u La Sarrazu (vicarska), a meu njima i Le Corbusier, naglaava da arhitektura vie ne moe biti izolirana i odvojena od politike i vlada, jer na nju bitno utjeu socijalni i ekonomski odnosi. Budui da drutvo postaje sve vie industrijalizirano, bitno je da arhitekti i graevna industrija racionaliziraju svoje metode, usvoje nove tehnologije i streme prema veoj efikasnosti. CIAM-ov stav prema urbanizmu bio je vrst: urbanizacija ne smije biti temeljena na prijanjem esteticizmu i mora se oslanjati na funkcionalni red, jer kaotino parceliziranje terena dovodi do nereda, pekulacija i preprodaja. Nasuprot kaotinoj zbrci ulica, trgovina i graevina europskih gradova tog doba, predlae se zoning (podjela) na standardizirana podruja namijenjena radu, stanovanju i slobodnom vremenu.

CIAM II. Frankfurt 1929. - rasprava o problemima minimalnog ivotnog standarda - osnovana radna grupa CIRPAC (komitet za rjeavanje problema suvremene arhitekture) CIAM III. Bruxelles 1930. - razmatranje optimalne visine i razmaka meu blokovima, radi boljeg koritenja zemljita CIAM IV. Marseilles - Atena 1933. - tema Funkcionalni grad: analiza 34 grada i prijedlozi za rjeavanje urbanih problema. Kongres je odran na brodu za vrijeme putovanja od Marseillesa do Atene, a zakljuci objavljeni 1943. u "The Athens Charter". To je jedan od najkontroverznijih dokumenata CIAM-a, koji predlae rigidno funkcionalne gradove, s visokim stambenim blokovima i zelenim pojasevima koji dijele gradske zone prema funkcijama. Imao je velik utjecaj na tijela javne uprave poslijeratne Europe. CIAM V. Pariz 1937. - posveen temi stanovanja i slobodnog vremena CIAM VI. Bridgewater, Britanija, 1947. - pokuao nadvladati sterilnost funkcionalistikog grada, uvodei kriterije fizikih i emotivnih potreba stanovnika CIAM VII. Bergamo 1949. CIAM VIII. Hoddesdon, Britanija, 1951. - tema "Srce grada", ali urbanistiki problemi nisu realno procijenjeni, to izaziva nezadovoljstvo mlade generacije arhitekata CIAM IX. Aix-en-Provence 1953. - nova generacija arhitekata, predvoena Alison i Peterom Smithsonom i Aldom van Eyckom, osporava 4 funkcionalistike kategorije Atenske povelje: stanovanje, rad, slobodno vrijeme i prijevoz. Brinuli su se kako e CIAM-ovski idealni grad, a europske vlade su se spremale graditi blokove zgrada u poruenim gradovima, dovesti do izolacije stanovnika i propasti lokalnih zajednica.

33

CIAM X. Dubrovnik 1956. - posljednji sastanak CIAM-a, na kojem istupa skupina arhitekata nazvana "Grupa 10" (Bakema, Smithsonovi, van Eyck i dr.). Promjene duha vremena dovode do kraja ove organizacije.

SKIDMORE, OWINGS I MERRILL

1936.

SOM - Arhitektonska tvrtka iz Chicaga, koju su 1936. g. osnovali Louis Skidmore i Nathaniel Owings, 1939. g. pridruuje im se John Merill, a 1937. g. otvaraju podrunicu u New Yorku. SOM je jedna od najveih arhitektonskih tvrtki u Americi, a prvenstveno su orijentirani na high-end poslovne i javne graevine. Smatraju se vodeima u irenju modernog internacionalnog stila, odnosno glass box stila nebodera, gdje su svi konstruktivi elementi prekriveni staklenom "koom". Upravo je ova tvrtka proizvela tip uredske zgrade s trgom ispred nje, kao dijelom kompleksa, a esto koriste princip unutranjeg atrija (trga unutar zgrade) s biljkama i javnim sadrajima. Uz Normana Fostera, Richarda Meiera i Daniela Libeskinda, natjecali su se za projekt novog World Trade Centra u N.Y. Najznaajniji projekti: Lever House, Inland Steel Building, JP Morgan Chase, One Chase Manhattan Plaza, Beinecke Library, John Hancock Center, Arts Hotel, Time Warner Center, Freedom Tower - WTC, New York, 1952. Chicago, 1958. New York, 1960. New York, 1960. New Haven, 1963. Chicago, 1970. Barcelona, 1992. New York, 2004. New York, 2004.

JOHN HANCOCK CENTER (Chicago, 1970.)

prvi multifunkcionalni kompleks divovskih dimenzija, sa stanovima, uredima i prodavaonicama.

SEARS TOWER (Chicago, 1974.)

oblikovan je tako da su u gornjem dijelu isputeni cijeli blokovi katova, odnosno sastoji se od 9 pojedinanih tornjeva razliitih visina, a temeljno naelo konstrukcije je "celular tube frame".

LEVER HOUSE NEW YORK, 1952. .

JOHN HANCOCK CENTER CHICAGO, 1970.

SEARS TOWER CHICAGO, 1974.

FREEDOM TOWER NEW YORK (U GRADNJI)

34

NEW YORK 5
PETER EISENMAN MICHAEL GRAVES CHARLES GWATHMEY JOHN HEJDUK RICHARD MEIER
1960-ih pojavila se potreba za arhitektonskom avangardom koja nee biti temeljena samo na utopijskim snovima modernizma, ve na prevoenju arhitektonskih teorija u konkretne forme. U New Yorku ovaj trend preuzima labavo povezana asocijacija arhitekata New York 5, iji je nominalni predvodnik bio Peter Eisenman. Svoj rad su temeljili na formalnim elementima modernistike arhitekture iz 20-ih i 30-ih godina i reminiscencijama na predratnu avangardu. Njihovi projekti objavljeni u publikaciji Pet arhitekata pokazuju arhitekturu proizalu iz internacionalne logike poetike, bez ikakvog osjeaja za socijalnu ulogu. Ova knjiga je postala bitna za teoriju arhitekture jer pokazuje vrijeme u kojem je arhitektura shvaana na nain da treba proizlaziti iz teoretskih principa, a ne nuno biti motivirana praktinim razlozima. Uzimajui Le Corbusierov rad kao zajedniku polaznu toku, svaki od ovih arhitekata kree svojim smjerom. Graves ide prema kubizmu i analizira slike Juana Grisa, Eisenman se okree talijanskom racionalistu Giuseppeu Terragniju, Hejduk se bavi De Stijlom i Van Doesburgom, a Gwathmey i Meyer ostaju utemeljeni u Le Corbusierovom puristikom periodu. Rezultat je serija projekata velike jasnoe i ljepote, od kojih su neki sagraeni, a neki ostali samo kao razraeni elaborati, ponekad ironino nazvani papirnata arhitektura. Kasniji razvoj svakog od ove petorice arhitekata ima malo slinosti s njihovim zajednikim prvotnim izvorima. Hejduk naputa svoj rani formalizam u korist mitolokih arhitektonskih instalacija i radova na papiru. Gwathmey je postao arhitekt poznatim zvijezdama, projektirajui moderne mega-kue za ultrabogatae. Graves je krenuo u dekorativni postmodernizam (Disney hotel u Orlandu). Meyer je ostao relativno vjeran svojim puristikim korijenima, a serija graevina poput Getty centra u Los Angelesu utvrdila je njegovu reputaciju. Samo je Eisenman ostao vezan uz teoriju kao pokretaku snagu arhitekture, pa se okretao semiotici 70-ih, dekonstruktivizmu 80-tih, a sada teoriji kaosa kojom je momentalno fasciniran.

35

RICHARD MEIER

1934.

Ameriki arhitekt, u poecima pod utjecajem Le Corbusiera i F. L. Wrighta, poznat je po upotrebi bijele boje na svojim graevinama. Godine 1959. radio je za SOM (Skidmore, Owings and Merrill), kasnije za Marcela Breuera, a 1963. osniva vlastiti biro. 1972. g. smatran je lanom newyorke petorice (The New York Five). Slavu je stekao projektom Muzeja Getty u Los Angelesu, 1997. Osim ovog, projektirao je seriju muzeja: Muzej suvremene umjetnosti u Barceloni 1995. (koji pokazuje jake reference prema modernizmu), Muzej umjetnosti u Frankfurtu, High Museum of Art u Atlanti (1983.), Atheneum of New Harmony u Indiani (1979.), muzej Ara Pacis u Rimu (2006.). 2003. g. bio je konzultant pri dizajniranju nekoliko zgrada za kompjutorsku igru SimCity 4., kao prvi profesionalni arhitekt koji je ikada sudjelovao u projektiranju graevina za kompjutorske igre.

GETTY MUSEUM, LOS ANGELES, 1997.

GETTY MUSEUM (fotografija od 360 stupnjeva)

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BARCELONA, 1995.

HIGH MUSEUM OF ART, ATLANTA, 1983.

36

ATHENEUM OF NEW HARMONY, INDIANA, 1979.

ARA PACIS MUZEJ, RIM, 2006.

ARHITEKTURA BRUTALIZMA
.

Brutalizam je proiziao iz pokreta moderne arhitekture i cvao je izmeu 1950-ih i 1970-ih. U poecima je bio pod utjecajem Le Corbusiera (posebno njegove zgrade Unit d'Habitation) i Miesa van der Rohea. Naziv dolazi iz francuskog termina beton brut (engleski: raw concrete). Ove graevine su obino graene od betonskih upadljivih, glomaznih, geometrijskih oblika koji se ponavljaju i ponekad pokazuju teksturu drveta - otisak od drvenih dasaka alunga u koje je beton lijevan. Nisu sve brutalistike zgrade oblikovane od betona, one mogu iskazivati brutalistiki stil kroz elemente vanjskih oblika i izgled kojim dominiraju grubi blokovi. Brutalistiki materijali mogu ukljuivati ciglu, grubo tesani kamen, staklo i elik (mnoge privatne kue koje su projektirali Alison i Peter Smithson graene su od cigle). Brutalizam je povezan s ideologijom socijalne utopije, koju su osobito podravali Alison i Peter Smithson. Ipak, brutalistika arhitektura nije bila dobro prihvaena, osobito u Engleskoj. Brutalistiki stil je slian i povezan s modernistikim, minimalistikim i internacionalnim stilovima, koji svi koriste repetitivnost i pravilnost strukturalnih elemenata. Za ove projekte je karakteristino da se na graevini vide njene funkcije i sadraji - od elemenata konstrukcije i servisnih prostora (rezervoari za vodu ili klimatizacija) do ureda ili stanova.

KRITIKA BRUTALIZMA
Brutalizam je ostvario mnoge graevine u Engleskoj sredinom 20. st, kad su se zbog ekonomske depresije traili jeftini projekti za nisko budetne kue, trgovake centre i vladine zgrade. Iako nisu morali tedjeti, arhitekti su odabirali brutalizam zbog njegove iskrenosti, skulpturalnih vrijednosti i beskompromisnog antiburoaskog stava. Kombiniran sa socijalno progresivnim namjerama, brutalizam je promoviran kao pozitivna i napredna opcija gradnje modernih urbanih stanova. U praksi, mnoge su zgrade izgubile Le Corbusierovu viziju sluenja zajednici i razvile se u klaustrofobina i kriminalu pogodna mjesta (Robin Hood Gardens je osobit primjer za to), izloena vandalizmu i grafitima. Brutalizam je esto kritiziran jer nije user friendly niti komunikativan (primjerice, ulaz u graevinu je rijetko kada oit posjetitelju) i jer ne vodi rauna o svom drutvenom, povijesnom i arhitektonskom okruenju. Uz to, dio kritike ne dolazi zbog dizajna graevina, ve zbog betonskih fasada koje izloene hladnoj i vlanoj klimi sjeverozapadne Europe pokazuju znakove propadanja.

ROBIN HOOD GARDENS, LONDON, 1972.

PONOVNO OTKRIVANJE BRUTALIZMA

Iako je brutalistiki pokret veinom zavrio sredinom 80-ih, oznaio je put strukturalnom ekspresionizmu kasnijih godina. Mnogi grubi i sirovi aspekti stila omekani su na novim graevinama - betonske fasade su pjeskarene kako bi se stvorila povrina nalik kamenu, prekrivaju se tukom ili su komponirane od elemenata s odreenim uzorcima. Mnogi modernistiki arhitekti koriste ove metode u svojim novim projektima (Steven Ehrlich, 37

Ricardo Legoretta, Gin Wong). Brutalizam u novije doba doivljava svoju revalorizaciju i revival u Engleskoj, a osobito u Latinskoj Americi, Izraelu i Aziji (Louis Khan, Tadao Ando).

ALISON & PETER SMITHSON

Britanski modernistiki arhitekti, radili su u brutalistikom stilu. U njihovim radovima se oituje snaan utjecaj van der Rohea i minimalizma u oblicima i materijalima. Godine 1953. dolaze u sukob s CIAM-ovim rigidnim koncepcijama urbanizma. Smatrali su da arhitektura moe poboljati ivot i godinama su se bavili problemima radikalnog poboljanja stambenih zgrada u poslijeratnoj Britaniji. Meu prvima su spoznali kako modernistika arhitektura moe imati destruktivan uinak na zajednicu. Njihov projekt stambenih blokova Robin Hood Gardens patio je od strukturalnih problema i visokog nivoa kriminala njegovih stanovnika, to je ozbiljno naruilo njihovu arhitektonsku reputaciju, od ega im se karijera nikada nije posve oporavila. Uz neke iznimke, od tada u Britaniji vie nisu projektirali javne graevine. 1956. izveli su zanimljiv ogledni projekt Kue budunosti, organizirane oko malog unutranjeg vrta, za koju su dizajnirali kompletan interijer i namjetaj.

KOLA HUNSTANTION, NORFOLK, 1954.

KUA BUDUNOSTI, 1956.

ROBIN HOOD GARDENS London, 1972.

Blok drutvenih stambenih zgrada izvedenih od prefabriciranih betonskih blokova, nalik zgradama Park Hill u Sheffieldu (arhitekti: Jack Lynn i Ivor Smith), nastale kao britanski odgovor na Unite d'Habitation Le Corbusiera. Unato dobrim namjerama, uz graevinske probleme tamo se pojavio i kriminal, pa se cijeli projekt pokazao promaenim, a karijera Smithsonovih je ostala ozbiljno uzdrmana. Blok se sastoji od dvije dugake zgrade sa sedam i deset katova, s 213 stanova. Stanovi su jednosobni i dvosobni, s velikim balkonima ("ulicama") na svakom treem katu.

38

JACK LYNN & IVOR SMITH

Britanski arhitekti, pripadali su brutalistikom stilu i radili pod jakim utjecajem Alison i Petera Smithsona. Poput ostalih modernistikih arhitekata, razraivali su koncepciju velikih stambenih graevina postavljenih u zeleni okoli, namijenjenih urbanoj populaciji.

PARK HILL , Sheffeld, 1961.

Park Hill je bio mjesto prve sirotinjske etvrti u Sheffildu, koja je tijekom rata razorena. Stambeni blokovi inspirirani Le Corbusierovom graevinom Unite d'Habitation i jednim neizgraenim projektom Smithsonovih (Golden Lane iz 1952.), izgledali su revolucionarno u svoje doba. Zmijoliko postavljene zgrade izvedene su od betonskog skeleta ispunjenog zidovima od cigle u utoj, naranastoj i crvenoj boji. Uzdu katova su dugaki iroki hodnici iz kojih se ulazi u stanove.

39

LOUIS KHAN

1902 - 1974.

Khan je glavni predstavnik tranzicijskog razdoblja, kada kasni internacionalni stil poslijeratnog perioda prelazi u novi brutalizam, ije su najekstremnije posljedice s jedne strane postmoderna, a s druge racionalistika arhitektura. Za njega je karakteristina kreativna interpretacija arhitekture prolosti.

YALE ART GALLERY (nadogradnja)

New Haven, 1953. Ekspresivna masivna monumentalnost i jednostavnost. Zgrada je raena od opeke, elika i stakla. Ovim projektom Khan afirmira ameriki poslijeratni monumentalizam. Galerija, kao i Johnsonova Staklena kua, osniva se na transpoziciji Miesove estetike zrelog razdoblja. Razlika je u otkrivanju konstrukcije: dok Mies naglaava izraajnost konstrukcije, Kahn i Johnson konstrukciju sakrivaju i naglaavaju druge elemente (staklo, opeku, beton). Rana djela obojice arhitekata oblikuju neku vrstu "post-miesovskog" prostora, asimetrinu gradnju koja ne ovisi o pokazivanju konstrukcije kao okvira, nego o povrinama koje zatvaraju prostor i u njega dovode svjetlo.

RICHARDS MEDICAL RESEARCH BUILDING Pennsylvania, 1960.

Kompleks se sastoji od 3 bloka s laboratorijima. Izraeni su elementi Khanove kasnije arhitekture: elementarne geometrijske forme i kompozicije, naglasak na konstrukciji i funkciji, monumentalizacija elemenata (npr. zida) - to je tipino za novi brutalizam.

40

SALK INSTITUTE, LA YOLLA. 1965.

LOUIS KHAN:

KNJINICA PHILIPS EXETER AKADEMIJE, 1972.

INTERIJER KNJINICE PHILIPS EXETER AKADEMIJE, 1972.

NACIONALNI PARLAMENT, BANGLADESH, 1982.

MUZEJ UMJETNOSTI KIMBELL, FORTH WORTH, TEXAS, 1967.

YALE CENTAR BRITANSKE UMJETNOSTI , NEW HAVEN, 1977.

PROJEKT GRADSKE VIJENICE, PHILADELPHIA, 1960.

Njegovi projekti pokazuju nove mogunosti mlaoj generaciji arhitekata koji tragaju za alternativama vladajuem internacionalnom stilu. Nadahnut Le Corbusierovim radovima, razvio je vlastitu teoriju o drutvenoj odgovornosti arhitekta, osobito kad se radi o masovnoj gradnji. Koristi jednostavne materijale (ciglu i beton). Veliku panju posveuje svjetlosti i za njega tek prirodno svjetlo, koje se stalno mijenja, daje ivot arhitekturi, za razliku 41

od umjetnog koje je mrtvo. Posebno ga zanima ciklika priroda svjetla i pridavao je velik psiholoki i metafiziki znaaj njegovim dnevnim i sezonskim promjenama. Elemente poput stupa, luka, kupole i svoda gledao je kroz njihove sposobnosti modeliranja svjetla i sjene.

MINORU YAMASAKI
Ameriki arhitekt japanskog porijekla, najpoznatiji po projektu World Trade Centra (1972.) u New Yorku, radio je u arhitektonskoj tvrtki Shreve, Lamb i Harmon koji su projektirali i Empire State Building. Njegov prvi znaajni projekt bili su Pruitt-Igoe stambeni blokovi u St. Louisu (Missouri) iz 1955. g. Unato njegovoj ljubavi prema tradicionalnom japanskom dizajnu, to su bile potpuno modernistike betonske graevine, vremenom devastirane, uz pojavu kriminala toliko nepopularne i otuujue da su 1972. g. sruene. Smatra se da njihovim ruenjem zapoinje doba postmoderne arhitekture. Projektirao je aerodromske zgrade i javne graevine. Mnoge njegove zgrade su djelomice inspirirane gotikom, to se vidi iz njihovih ekstremno izduenih vertikalnih prozora.

PRUITT- IGOE STAMBENI BLOKOVI, ST. LOUIS, 1955.

JAPAN CENTER, SAN FRANCISCO, 1968.

OBERLIN CONSERVATORY, OHIO 1963.

DHAHRAN AIRPORT, SAUDIJSKA ARABIA, 1961.

42

ROBERTSON HALL, PRINCETON 1966.

WORLD TRADE CENTER, NEW YORK 1973.

PHILIP JOHNSON

1906 - 2005.

Arhitekt i osniva odsjeka za arhitekturu i dizajn u MOMA (1946. g.). Projektirao je u internacionalnom stilu, a kasnije prelazi u postmodernizam. Putuje Europom prouavajui nove trendove u arhitekturi i 1932. u MOMA-i prireuje izlobu "Internacionalni stil", kojom je meu ostalim prikazao rad Le Corbusiera, Gropiusa i Miesa van der Rohea. Izloba je utvrdila tri formalna principa novog modernog stila: - naglaavanje arhitektonskog volumena nad masama (plohe a ne masivni zidovi) - odbacivanje simetrije - odbacivanje ukrasa Skovao je naziv "Internacionalna kola arhitekture", a njegov najvei utjecaj kao arhitekta bila je upotreba stakla - meu prvima eksperimentira sa staklenim fasadama. Odbacivao je vidljivu metalnu konstrukciju ranog internacionalnog stila i projektirao kristalaste strukture posve prekrivene staklom. Njegova arhitektura balansira izmeu dva dominantna trenda poratne Amerike: "ozbiljnog" pokreta minimalizma i popularnog pop arta. Njegovi najbolji radovi sadre oba ova aspekta. 1967 - 1991. suraivao je s arhitektom Johnom Burgeeom. 1993. nastaje njegova postmoderna graevina s neogotikim iljcima - Comercia Tower u Detroitu. Godine 1984. zavren je Sony Building (AT&T) s zabatom u chippendale stilu, koji se smatra prvim postmodernistikim iskazom.

GLASS HOUSE, NEW CANAAN, 1949.

PGG PLACE, PITTSBURGH, 1984.

43

KRISTALNA KATEDRALA, GARDEN GROVE

ZVONIK KATEDRALE

COMERCIA TOWER, DETROIT, 1993.

PHILIP JOHNSON:

NCNB CENTER, HUSTON

IDS CENTER, MINEAPOLIS, 1972.

AT&T - SONY BUILDING, NEW YORK, 1984. (POSTMODERNISTIKA ZGRADA)

44

GRUPA ARCHIGRAM
.

1961 - 1974.

Warren Chalk David Greene Peter Cook Denis Crompton Ron Heron Mike Webb Naziv je nastao od rijei ARCHI tecture i tele GRAM. Skupinu su osnovali mladi londonski arhitekti 1961. g. kada poinju izdavati i asopis istog naziva. Dominirali su 60-ih i ranih 70ih svojom avangardnou, slobodnim asocijacijama, ukljuivanjem pop-kulture, neofuturistikim vizijama i dozom humora. Njihova je najradikalnija inovacija bila u tome to su kreirali arhitekturu koja nee svojim izgledom slijediti konzumerski kapitalizam, ve njegovu logiku. "Upakirani smrznuti ruak je vaniji nego Palladio" rekao je Peter Cook. Njihovi najpoznatiji projekti polaze od koncepta masovne proizvodnje, unaprijed planiranog zastarijevanja i potroakog ukusa, principa koji udaraju u same temelje arhitektonske profesije zasnovane na pojmovima trajnosti i dobrog ukusa. Rani radovi grupe bave se alternativnim gradovima i vie ih zanima infrastruktura nego prostorije, pa panju posveuju instalacijama, servisnim elementima, mehanikim skeletima i sustavima. Njihove high-tech strukture dovode do oblika iz naune fantastike, a ne projekata koje je mogue ostvariti. Neki od ovih arhitekata kasnije su na sveuilitu bili mentori Remu Kolhaasu i Zahi Hadid. Djelatnost ARCHIGRAM-a bila je bliska i Japanskim metabolistima.

RON HERRON: A WALKING CITY, 1964.

R. HERRON: SEASIDE BUBBLES, 1966.

DAVID GREENE: LIVING POD, 1966.

PETER COOK: INSTANT CITY AIRSHIPS, 1968.

RON HERRON: TUNED SUBURB, 1968.

45

MONTE CARLO, 1969.

JAPANSKI METABOLISTI
.

Kisho Kurokawa (osniva) Kisho Kikutake Noboru Kawazoe (kritiar arhitekture) Kao koncept ("zanesenjaki futurizam") i kao grupa nastali su u Japanu 1960-ih pod utjecajem Kenza Tangea. Reagirajui na problem prenapuenosti gradova, predlau gradnju "prikljunih" megastruktura koje se mogu stalno poveavati i prilagoavati, a njihove elije za stanovanje (npr. kod Kikutakea) su montane ljuske privrene na velike spiralne nebodere ili se mogu prikljuiti na stijenke velikih cilindara koji plutaju na vodi. Metabolisti se ugledaju na funkcije ivog organizma, u kojem se sve mijenja i neprestano obnavlja. To je bitno i u Capsule Toweru (Kurokawa), gdje se jedinice mogu micati ili zamjenjivati uz minimalne napore. Izmjenjivost i mogunost recikliranja su temeljne ideje metabolistikog pokreta. Gaenje metabolistike vizije bilo je vidljivo u ideolokoj ispraznosti na izlobi 1970. u Osaki. Nakon toga kritiko vodstvo u japanskoj arhitekturi prelazi na lanove tzv. japanskog novog vala (Arata Isozaki, Kazu Shinohara...).
KISHO KUROKAWA:

NAGAKIN CAPSULE TOWER, TOKIO, 1972.

KRITIKI REGIONALIZAM
.

Pristup koji se uvaavanjem konteksta nastoji suprostaviti neutemeljenosti arhitekture u odreenom prostoru i nedostatku smisla moderne arhitekture, kako bi joj se dao smisao i osjeaj za mjesto. Termin su prvi put koristili Alexander Tzonis i Liane Lefaivre, a kasnije Kenneth Frampton u tekstu Prema kritikom regionalizmu: est toaka arhitekture otpora, u kojem razmatra kako biti moderan i vraati se izvorima, kako oivjeti staru, zaspalu kulturu i dati joj mjesto u dananjoj civilizaciji. Prema Framptonu, kritiki regionalizam treba prihvatiti modernu arhitekturu zbog njenih kvaliteta, ali istovremeno mora procijeniti njenu odgovornost, osobito prema kontekstu u kojem e se graditi. Naglasak treba biti na topografiji, klimi, svjetlu i tektonskim formama vie nego na scenografiji, na taktilnom vie nego na vizualnom. Prema Tzonisu i Lefaivreu, kritiki regionalizam ne treba inspiraciju izravno crpiti iz konteksta, ve elementi trebaju biti umetnuti u svoj kontekst. Neki od arhitekata koji koriste ovakav pristup u nekim od svojih radova su: Charles Correa, Alvaro Siza, Geoffrey Bawa, Raj Rewal, Tadao Ando, Ken Yeang, William S. W. Lim, Tay Kheng Soon.

46

KENZO TANGE

1913 - 2005.

Najvei japanski arhitekt, doprinio povezivanju Istoka i Zapada, japanske graditeljske tradicije i modernistikog izriaja u arhitekturi. Nakon zavretka studija u Tokiju radi za Kunija Mayekawu, Le Corbusierova suradnika, a poslije rata se osamostaljuje i vodi obnovu Hiroime. 60-ih djeluje u pokretu japanskih metabolista, kada nastaje njegov vizionarski projekt za Tokijski zaljev. Istodobno radi graevine iznimne ljepote poput sportskog kompleksa za Olimpijadu 1964. te katedralu Sv. Marije u Tokyju, a njegova karijera dobiva globalni karakter s realizacijama i velikim urbanistikim planovima irom svijeta, koji odraavaju Le Cobusierove ideje. Bio je autor master-plana za obnovu Skopja te dopisni lan HAZU. Njegova arhitektura se mijenjala tijekom karijere. Zapoeo je s regionalizmom, zatim surauje s metabolistima iako im nije pripadao, a potom radi u internacionalnom stilu (Hiroshima Peace Center 1956.) koji kasnije prerasta u elegantne graevine. Mijenjao se upoznavajui urbane probleme, pa njegove kasnije graevine nemaju nita od ranih projekata.

KATEDRALA SV. MARIJE, TOKYO, 1964.

TOKIJSKA GRADSKA VIJENICA 2005.

HOTEL PRINC AKASAKA, TOKYO, 1982.

VRT UMJETNOSTI, TOKYO

47

SHIZUOKA TV CENTAR, TOKYO, 1970.

FUJI TV STUDIO, TOKYO, 1966.

KENZO TANGE:

2 OLIMPIJSKA STADIONA, TOKIO, 1964.

MALI OLIMPIJSKI STADION, TOKIO, 1964.

KOMUNIKACIJSKI CENTER YAMANASHI, KOFU, 1967.

TADAO ANDO

1941.

Iako je samouk, on je jedan od najutjecajnijih japanskih arhitekata dananjice, kojeg ponekad svrstavaju meu kritike regionaliste. Divio se Le Corbusieru, a poznat je po jednostavnim i preciznim kompozicijama od betona, u cilju stvaranja prostorne istoe i jednostavnosti. U projektima posebno vodi rauna o svjetlu, koje je za njega temeljno pri stvaranju arhitektonskih oblika. Njegove graevine pokazuju kako se jednostavnim sredstvima, paljivim izborom materijala, prirodnih elemenata i jednostavnih oblika (kvadrat, krug) mogu stvoriti snani i dojmljivi prostori. Ne koristi prefabricirane elemente, ve betonske oblike lijeva na samom gradilitu. Za neke njegove zgrade karakteristini su kruni oblici koji isprepliu unutranje i vanjske prostore.

48

FORTH WORTH ART MUSEUM, TEXAS, 2002.

TADAO ANDO:

CRKVA SVJETLA, OSAKA 1989.

MUZEJ UMJETNOSTI, KOBE, 2002.

MORIMOTO RESTORAN, MAHNATTAN, 2006.

HOTEL WESTIN, AWAJI

VODENI HRAM, AWAJI, 1991.

49

MUZEJ SUNTORY, OSAKA

JAPANSKI PAVILJON, EXPO 92., SEVILLA

POSTMODERNA ARHITEKTURA
.

Prvi primjeri postmoderne arhitekture javljaju se 50-ih godina i ona traje do dananjih dana. Openito se smatra da je njen kredo povratak mudrosti, ornamenta i ishodita kao odgovor na formalizam internacionalnog stila. Funkcionalni i formalizirani oblici i prostori modernistikog pokreta zamjenjuju se razliitim estetikama: stilovima koji kolidiraju, nekanoniziranim oblicima koji se usvajaju radi trenutnih potreba i novim nainima gledanja na poznate stilove iz prolosti. 60-ih i 70-ih u SAD postmoderna arhitektura zapoinje kritizirati postulate internacionalnog stila. U tekstu "Uei od Las Vegasa" Robert Venturi govori o utjecaju klasinog arhitektonskog repertoara na jezik moderne arhitekture. Prvi koji je naglasio njenu krizu, bio je ameriki arhitekt i teoretiar Charles Jencks, koji 1972. ukazuje na kraj modernog pokreta, potaknut ruenjem jedne etvrti u St. Louisu sagraene 1955., kao prvi projekt arhitekta Minorua Yamasakija (autora "Twinsa", 1977. u New Yorku). Radi se o "Pruitt - Igoe" stambenim blokovima, u poetku zamiljenima kao dvije cjeline, za Crnce i bijelce. Bile su to modernistike betonske strukture (koje su stanovnici ubrzo devastirali), toliko omraene da su 1972. g. sruene. Njihovo ruenje za neke predstavlja poetak postmoderne arhitekture.

MINORU YAMASAKI: PRUITT- IGOE STAMBENI BLOKOVI 1955.

Charles Jencks smatra da se moderna arhitektura mora odvojiti od funkcionalizma i opet okrenuti povijesti, naglaavajui simbolike vrijednosti klasine arhitekture. Godine 1977. objavljuje "Jezik postmoderne arhitekture" gdje zagovara povratak antropomorfnoj arhitekturi. Potaknuti Jencksom, javlja se niz tekstova bitnih za definiciju postmoderne. Postmodernisti koriste neto poput arhitektonskog ready madea, koji se oituje u krajnje pojednostavljenim kulturalnim referencama, u nekoj vrsti popularnih banaliziranja. Primjerice, koriste se prefabricirani elementi, npr. mali stupovi s malim stiliziranim kapitelima i lukovi stilizirani kao elementi iz klasine starine. Princip forma slijedi funkciju bio je u temelju cijele amerike funkcionalistike teorije. Nasuprot tome, jedna od glavnih karakteristika postmodernizma bila je autonomija forme s obzirom na funkciju. Postmodernisti kritiziraju moderni pokret u kojem racionalizam kao polaznu toku ima geometriju i primarne forme, ijim se kombiniranjem izvodi cijeli figurativni repertoar. Modernizam je imao toliko povjerenje u tehnoloki napredak da je arhitektonsku dekoraciju smatrao nepotrebnom. Ornament je naputen, pa se umjesto elaboriranih oblika arhitektonskog zanata koriste vrlo skupi materijali koji se kao dekorativni elementi umeu u arhitekturu. I s urbanistikog stajalita, propast "zoninga" pokazuje da odvajanje po funkcionalnim zonama u gradu stvara otuenje. Stoga se promovira urbanizam koji opet mijea funkcije, ak i pribliavanjem kontradiktornih sustava, kako bi se stvorila dijalektika meu raznim dijelovima grada.

50

CHARLES MOORE
Moore je razvio humanistiki pristup arhitekturi, u kojem svaki projekt treba privui korisnika jasno definiranim prostornim okruenjem. Smatrao je da se arhitektura treba temeljiti na sklonostima naruitelja i odnosu prema okolini. 1978. radi jedno od karakteristinijih djela postmoderne: Piazza d' Italia u Italoamerikoj zajednici New Orleansa. Ovdje se mogu nai i povijesni arhitektonski citati: parafraza Fontane di Trevi i nie s kolonadama izvedene od 5 raznih redova - mjeavina redova koja postaje stilistika oznaka esto ponavljana u postmodernoj. Koriste se ve gotovi elementi i dolazi do ispreplitanja antikog i modernog.
PIAZZA D' ITALIA NEW ORLEANS, 1978. :

PAOLO PORTOGHESE

- strada nuovissima

Njegov stav predstavlja primjer teorije posmoderne. Ne porie cijeli moderni pokret, nego samo pretjeranu i krutu primjenu nekih njegovih principa. Kao promotor oivljavanja prolih tradicija zagovara ponovnu upotrebu stilova u ekletikom kljuu, arhitekturu razmatra kao estetski proces a ne samo utilitarni i zastupa povratak ornamentu. Predlae arhitekturu koja nee biti strogo funkcionalna, nego e imati vei plasticitet inspiriran povijeu. 1980. u Arsenalu u Veneciji odrana je izloba "Prisutnost prolosti", prva izloba arhitekture na Venecijanskom bijenalu, koju je organizirao Portoghese. Osnovna je tema bila ponovno razmiljanje o povijesnom kontinuitetu arhitekture. Ovdje Portoghese radi glasovitu izlobu/projekt Strada nuovissima koja se sastojala od 10 lanih proelja u nizu, svako 7 m iroko i visine od 7,20 m do 9,50 m, neka vrsta manifesta postmoderne arhitekture (kasnije je premjetena i rekonstruirana najprije u Parizu, a zatim u San Franciscu). U projektu su sudjelovali uveni postmodernistiki arhitekti: Frank Gehry negirao je koncepciju proelja stvarajui perspektivne varke, Rem Koohlaas igrao se vidljivou struktura u pespektivi, grupa Grau, Charles Moore i Adam Greenberg naglaavaju ponavljanje klasinih elemenata, nia i trijumfalnih lukova. Austrijanac Hans Hollein izveo je mjeavinu redova s razliitim stupovima - motiv drag posmoderni, a Franco Purini rekonstruirao je drvenu kolibu koju je preuzeo od neoklasiciste Lauigera, povezujui prolo, moderno i postmoderno. Portoghese kasnije u Vicenzi postavlja izlobu "Omaggio a Palladio" u Basilici Palladiani. 51

JAMES STIRLING

1924 - 1992.

Jedan od najvanijih britanskih arhitekata postmodernizma. Poznat je po ivopisnom geometrijskom pristupu i neobinim oblicima svojih graevina, koje su ponekad izazivale kontroverze. U poetku je bio racionalist i brutalist, a 1970-ih njegovi se projekti mijenjaju i postaje jednim od vodeih postmodernista. Nova dravna galerija u Stuttgartu smatra se njegovim remek djelom, za koju je dobio Pritzkerovu nagradu.

FAKULTET POVIJESTI, UNIVERZITET CAMBRIDGE, 1968.

KNJINICA UNIVERZITETA CAMBRIDGE, 1967.

NOVA DRAVNA GALERIJA (glavni ulaz), STUTTGART, 1983.

NOVA DRAVNA GALERIJA, STUTTGART, 1983.

52

FAKULTET GLAZBE I GLUME, STUTTGART, 1994.

No 1. POULTRY, LONDON, 1998.

MICHAEL GRAVES
Ameriki postmoderni arhitekt, spada meu nekoliko najznaajnijih arhitekata kao to su Robert Venturi, Frank Gehry i Gwathmey. Bio je poznat kao lan grupe "New York 5", a njegov tadanji projekt Hanselmann House (Fort Wayne, 1967.) pokazuje povratak Le Corbusieru. Nakon neomodernistike faze okree se neohistoricizmu i oslanja na mediteransku i klasinu arhitekturu, mijeajui njihove elemente u traenju zajednikog arhitektonskog jezika.
HANSELMANN HOUSE, 1967.

Meu njegove najznaajnije projekte spadaju: Portland Building (Oregon, 1982.), inovativna i dekorativna graevina koja tedi energiju, San Juan Capistrano Library (Californija) u panjolskom misionarskom stilu, Humana Building (Louisville, Kentucky), neboder iz crvenog i ruiastog granita, te dodatak Whitney Museumu (New York, 1980-ih.).

PORTLAND BUILDING, 1982.

HUMANA BUILDING 1985.

Strojarski istraivaki centar sveuilita Cincinati izveden je od cigle i kamena, a svaka sekcija graevine ornamentirana je redom skulpturiranih dimnjaka. Zgrada je takoer ukraena okruglim prozorima i zakrivljenim bakrenim krovom. "Posuujui" od prolosti, koristi stupove, zabate, lukove i ostale povijesne detalje.
STROJARSKI ISTRAIVAKI CENTAR

Graves je moda najrazigraniji u projektima hotela Delfin i Labud, u Walt Disney Worldu u Floridi. Hotel Delfin ima oblik tirkizne piramide, 19 metara visoki delfin sjedi na vrhu, a sa strana su vodene kaskade. Hotel Labud ima blago zakrivljeni krov ukraen ogromnim labudovima.

53

HOTEL LABUD, DISNEY WORLD

MICHAEL GRAVES:

JAVNA BIBLIOTEKA, DENVER, 1996.

HOTEL DELFIN, DISNEY WORLD

Uz arhitekturu, Graves se bavi i dizajnom raznih upotrebnih predmeta: namjetaja, kiobrana, posua, satova, Absolut votke itd.

DIZAJN AJNIKA

54

NEO-RACIONALIZAM
.

TENDENZA

talijanski neo-racionalistiki pokret

Recepcija postmoderne arhitekture u Europi je drukija nego u SAD i ona se smatra tipinim amerikim proizvodom, kiom orijentiranim prema konzumerskom drutvu. Uz to, takoer postoji i jaka anti-modernistika struja. Najjai je pravac neo-racionalizam, iji je najvaniji predstavnik Aldo Rossi. U svom djelu "Architettura della citta" (1966.) razmatra: - primjena morfologije i estetike; - traganje za zakonima bezvremenske tipologije; - grad je spremite kolektivnog pamenja, a graevni tipovi su ukorijenjeni u gradu i nisu apstraktna konstrukcija neovisna o povijesnim uvjetima. Ne treba ih ponavljati, ve kreativno adaptirati na temelju analize pojedinoga grada; - grad je sastavljen od univerzalno vrijednih graevinskih tipova i stoga nema potrebe da svako doba izmilja novu arhitekturu. Potrebna je racionalna interpretacija tradicionalnih kanona u svijetlu novih zahtjeva.

MANIFEST RACIONALISTIKE ARHITEKTURE 1973.

- arhitektura ne moe mijenjati drutvo; - arhitektura je nezavisna znanost s vlastitim prirodnim zakonima na kojima se temelji forma; - arhitektura mora biti shvaena izvan politikog, drutvenog i ekonomskog konteksta, ona je autonomna intelektualna disciplina; - treba uspostaviti odnos prema arhitektonskoj tradiciji i memoriji, povijesni elementi se mogu ponovno upotrebljavati, ali ne eklektiki oponaati ve kreativno interpretirati; - naglaava se vanost uloge arhitekta i njegove profesionalne odgovornosti; - zalaganje za povratak tipologiji, primjeni morfologije i estetike; pojedini povijesni tipovi su "zapameni" u urbanoj memoriji, oni su specifini za odreeno podruje i ne mogu posluiti kao opi modeli. Pravi racionalisti su Aldo Rossi i Giorgio Grassi, a ostali vezani uz racionalistiku arhitekturu (kao teoretiari ili praktiari u nekoj od faza) bili su meu ostalima: Mario Botta, Leon i Rob Krier, O.M. Ungers.

ALDO ROSSI:

KVART SCHUTZENSTRASSE, BERLIN, 1997.

BONNENFANTEN MUZEJ, MAASTRICHT, 1994.

PIAZZA NUOVA, PERUGIA, 1986.

55

DEKONSTRUKTIVIZAM
.

Dekonstruktivizam u arhitekturi razvijen je iz postmoderne arhitekture kasnih 80-ih. Namjera dekonstruktivizma je udaljiti arhitekturu od ograniavajuih pravila modernizma, poput: forma slijedi funkciju, istoa forme ili iskrenost prema materijalu. Karakteristike: fragmentacija, nelinearni dizajn, razne strukture na povrinama graevina i ne-Euklidska geometrija (oblici koji nisu pravokutni), kojima se izobliuju i dislociraju neki od arhitektonskih elemenata strukture i plata graevine. Takve graevine su prepoznatljive po podsticanju nepredvidljivosti i kontroliranom kaosu. Neki dekonstruktivisti su pod utjecajem ideja francuskog filozofa Jacquesa Derrida, a drugi pod utjecajem geometrijske neravnotee ruskog konstruktivizma. Uz to postoje reference i na ekspresionizam, kubizam, minimalizam i suvremenu umjetnost. Vani dogaaji u povijesti dekonstruktivistikog pokreta bili su natjeaj za projekt Parc de la Villette 1982. (Bernard Tschumi), Izloba dekonstruktivistike arhitekture u MOMA-i 1988. (koju su organizirali Philip Johnson i Mark Wigley) i zgrada Wexner Center of Arts (Columbus, Ohio, 1989.) koju je projektirao Peter Eisenman.

POSTMODERNIZAM I DEKONSTRUKTIVIZAM
Postmodernizam i dekonstruktivizam u suvremenoj arhitekturi u opreci su prema racionalizmu modernizma. Oba pokreta objavljivala su svoje teorije (1973 - 1984.) u asopisu Oppositions, iz kojih je vidljiv i odluan raskid izmeu ta dva pokreta. Dok je dekonstruktivizam u opoziciji prema velikom dijelu arhitekture, elei je razdruiti i rastaviti, dotle postmodernizam nastoji (esto ironino i duhovito) prigrliti povijesne elemente koje modernizam izbjegava. Dekonstruktivizam takoer odbacuje i postmodernistiko prihvaanje povijesnog eklekticizma i ornamenta. Ovo odbacivanje ponekad je u sprezi s antihistoricizmom mnogih modernih djela i dio je definicije modernizma. Tekst Roberta Venturija Kompleksnost i kontradikcija u arhitekturi 1966. definira zajedniku toku postmodernizma i dekonstruktivizma - neslaganje s purizmom, jasnoom i jednostavnou modernizma. Prema Venturiju, ornamenti i elementi iz povijesti arhitekture obogauju dananju arhitekturu, ega se zbog svog funkcionalizma i racionalizma modernizam odrie. Ovaj Venturijev tekst dekonstruktivisti itaju na drugaiji nain. Njih zanima pristup cjelini, bez razdvajanja na graevinu i njen ornament. Umjesto odvajanja ornamenta i funkcije, oni se vie bave upotrebnim aspektima arhitekture. Ono to je postmodernistima ornament, to je dekonstruktivistima geometrija, njihova komplikacija (spram modernistike jednostavnosti) koju primjenjuju na funkcionalne, strukturalne i prostorne aspekte graevine. Primjer dekonstruktivistike kompleksnosti je Vitra Design Museum (Weil na Rajni) Franka Gehryja, sastavljen od tipine jednostavne bijele kocke, koja je zatim dekonstruirana upotrebom geometrijskih remeniscenci na kubizam i apstraktni ekspresionizam. Time

56

je naruen funkcionalni aspekt modernistike jednostavnosti, osobito internacionalnog stila.

FRANK GEHRY: VITRA DESIGN MUSEUM, WEIL

DEKONSTRUKTIVIZAM, KONSTRUKTIVIZAM I FUTURIZAM

Druga struja u dekonstruktivistikoj arhitekturi inspiraciju pronalazi u konstruktivizmu i futurizmu s poetka 20. st., u njihovim slikama i vizionarskim projektima konstruktivistikih arhitekata (npr. Zaha Hadid i Coop Himmelblau), od kojih je vrlo malo sagraeno. I konstruktivizam i dekonstruktivizam bave se radikalnom jednostavnou geometrijskih formi. Sirovi strukturalizam konstruktivistikih arhitekata Ivana Leonidova, Konstantina Melnikova, Aleksandera Vesnina i Tatlina takoer je utjecao na dekonstruktivistike arhitekte, primjerice na Rema Koolhaasa. Njihovi zavreni radovi kao da utjelovljuju proces gradnje, pokazujui faze nastajanja, skele i dizalice. Primjerice, projekt El Lisickija Wolkenbugel podsjea na dizalice koje neto grade i u stvari su prethodnica Koolhaasova tornja China Central Television. Koolhaas je takoer od Ivana Leonidova preuzeo arhitekturu koja izgleda kao da je u trajnom procesu gradnje. Konstruktivistikoj arhitekturi nalikuje i dekonstruktivistika serija projekata Micromegas Daniela Libeskinda.

DEKONSTRUKTIVIZAM I KUBIZAM
Na dekonstruktivizam utjee analitiki kubizam svojim rastavljanjem oblika i njihovim istovremenim prikazom iz razliitih vizura. Ovaj sinkronizam rastavljenog prostora vidljiv je u mnogim radovima Franka Gehryja i Bernarda Tschumija. A utjecaj minimalizma ogleda se u nepovezanosti s kulturalnim referencama i naznakama konceptualne umjetnosti. Dekonstruktivizam svojim tendencijama prema deformaciji oblika takoer je povezan s ekspresionizmom (i ekspresionistikom arhitekturom). etvrtaste forme Filmskog centra UFA, (projekt: tvrtka Coop Himmelblau), podsjeaju na apstraktni geometrizam slika Franza Klinea, a sadri i neto od urbanih scena Ernsta Ludwiga Kirchnera. U radovima Vasilija Kandinskog mogu se takoer nai slinosti s dekonstruktivistikom arhitekturom.

UFA-PALAA, DRESDEN Coop Himmelb(l)au

DANCING HOUSE, PRAG Frank Gehry

57

MUZEJ GUGGENHEIM, BILBAO Frank Gehry Frank Gehry: RAY I MARIA STATA CENTER, 2004.

PRIJELAZNI PRIMJERI
Prijelazni primjeri izmeu internacionalne i postmoderne arhitekture su Portland Building u Portlandu i Sony Building u New Yorku (Philip Johnson), koji posuuje neke elemente iz prolosti i u arhitekturu ponovno uvodi boju i simbolizam. Prvi primjeri inspiracije postmodernoj arhitekturi nalaze se uzdu Las Vegas Stripa, kojeg je obradio Robert Venturi u knjizi Uei od Las Vegasa.

SONY BUILDING 1984. Philip Johnson

LAS VEGAS STRIP

Postmoderna arhitektura se esto smatra neo-eklektikom, jer na fasade vraa ornament i arhitektonske elemente iz prolosti, kako bi zamijenili agresivnu neukraenost modernih stilova. Ovaj je eklekticizam ponekad kombiniran s neuobiajenim povrinama i plohama graevine koje esto nisu postavljane okomito. Primjerice: Staatsgalerie Stuttgart (James Stirling) i Piazza d'Italia (Charles Willard Moore). Dok je modernistika arhitektura odbacivala ornament, a materijal koristila na minimalistiki i iskreni nain, postmodernizam odbacuje stroga pravila koja su postavili rani modernisti i trai uzbuenje razigranost u graevnim tehnikama i stilskim referiranjima na prolost.

58

NEUE STAATSGALERIE STUTTGART 1984. James Stirling

CO-OP HIMMELBLAU
Wolf Dieter Prix iz Bea i Helmut Swicinsky iz Poljske osnovali su 1968. u Beu tvrtku Coop Himmelblau i zajedno rade ve vie od 20 godina. Projektiraju asimetrine graevine koje tee oslobaanju od formalnih stilskih ogranienja, te stvaraju nesputane i "nedovrene" dekonstruktivistike projekte, sastavljene od kompleksnih i nedefiniranih prostora. Najpoznatiji projekti: krovne pregradnje u Falkestrasse (Be, 1988.), Muzej u Groningenu (Nizozemska, 1994.), UFA Cinema Center (Dresden, 1998.), projekt Arteplage za EXPO 02. (Biel, vicarska), Umjetnika akademija (Munchen, 2005.), SEG stambeni toranj (Be, 1998.), SEG stambeni blok Remise (Be, 2000.), stambeni toranj Gasometer B (Be, 2001.), stambeni i poslovni toranj u Schlachthausgasse (Be, 2005.).

UFA CINEMA CENTER, DRESDEN, 1998 .

KROVNE PREGRADNJE, FALKESTRASSE, BE, 1988.

MUZEJ GRONINGEN, NIZOZEMSKA,1994.

59

EXPO 02. - FORUM ARTEPLAGE, BIEL, VICARSKA, 2002.

PETER EISENMAN

1932.

Ameriki dekonstruktivistiki arhitekt, na kojeg je kljuni utjecaj imao filozof Jacques Derrida. Postao je poznat kao lan grupe "New York 5" (Charles Gwathemey, John Hejduk, Richard Meyer, Michael Graves i Eisenman), iji su projekti bili izloeni u MOMA-i 1969. g. U to vrijeme se smatralo kako se njihovi rad temelji na idejama Le Corbusiera, ali kasnije razvijaju poseban stil i ideologiju, dok je Eisenman bio povezan s dekonstruktivistikim pokretom. Njegovo fokusiranje na "oslobaajue" arhitektonske forme bilo je kontroverzno - uspjeno s teoretiarskog i akademskog gledita, ali su mu graevine bile loe sagraene i "negostoljubive" prema korisnicima. Wexner Centar, koji se smatra prvom javnom dekonstruktivistikom graevinom, morao se naknadno doraivati zbog neodgovarajuih specifikacija materijala i izlobenog prostora koji je direktno izloen suncu. Takoer i prostorna koncepcija "sukobljenih" planova dovodi do potpune dezorijentacije posjetitelja.

WEXNER CENTER FOT THE ARTS, COLUMBUS, 1989.

SPOMENIK UBIJENIM EUROPSKIM IDOVIMA, BERLIN, 2005.

60

STADION UNIVERZITETA PHOENIX, GLENDALE, 2006.

PETER EISENMAN:
:

HOUSE VI, (FRANK HOUSE) WEST CORNWALL, 1973.

KOIZUMI TEATAR, TOKIO, 1990.

GUARDIOLA HOUSE, 1988

WORLD TRADE CENTAR, PRIJEDLOG

61

DANIEL LIBESKIND
Ameriki dekonstruktivistiki arhitekt poljskog porijekla. Postao je slavan 2003. nakon narudbe glavnog plana za rekonstrukciju World Trade Centra. Njegovi projekti koriste jezik kosih ploha, otrih uglova, praznina i presjecajue geometrijske oblike. Projektirao je idovski muzej u Berlinu, idovski muzej u San Franciscu, Imperijalni ratni muzej u Manchesteru, Denver Art Galery, Freedom Tower u New Yorku, te mnoge muzeje i galerije.

IDOVSKI MUZEJ, BERLIN, 1999.

IDOVSKI MUZEJ, UNUTARNJI PROSTOR

IMPERIJALNI MUZEJ RATA, MANCHESTER, 2002.

FREEDOM TOWER (PROJEKT), NEW YORK

NOVI WORLD TRADE CENTAR, PROJEKT

ROYAL ONTARIO MUSEUM ("KRISTAL"), ONTARIO, 2006.

62

MUZEJ UMJETNOSTI, (DOGRADNJA) DENVER, 2006.

REM KOOLHAAS

1944.

Nizozemski dekonstruktivistiki arhitekt. Godine 1975. osnovao je Office for Metropolitan Architecture (OMA) u Londonu. Njegova reputacija dekonstruktiviste potvrena je izlobom 1987. g. u MOMA-i u New Yorku, iako on tendira prema humanijoj, manje apsolutistikoj struji dekonstruktivistike kole. Postao je poznat po svojim pisanim razmatranjima i socijalnim komentarima koji su prethodili gradnji svakog njegovog projekta. Neki od najslavnijih projekata ostali su mu samo na crtaoj dasci. Svoje djelo Delirini New York opisao je kao retroaktivni manifest Manhattana, a kritiari ga hvale i smatraju klasinim tekstom o modernoj arhitekturi i drutvu. Kolhaasovi projekti predstavljaju traenje veze izmeu tehnologije i humanizma.

EDUCATORIUM, UTRECHT 1997.

LILLE GRAND PALAIS 1994.

KUA U BORDEAUXU, 1998.

NIZOZEMSKI PLESNI TEATAR, HAG 1987.

NEXUS STAMBENI BLOK, FUKUOKA 1991.

SEATERMINAL, ZEEBRUGE, BELGIJA

63

SEATTLE PUBLIC LIBRARY 2003.

CASA DA MUSICA, PORTO, PORTUGAL

ZAHA HADID

1950.

Irako - britanska dekonstruktivistika arhitektica. Nakon studija u Londonu, radila je sa svojim bivim mentorom, nizozemskim arhitektom Remom Koolhaasom u njegovoj tvrtki Office for Metropolitan Architecture (OMA). Godine 1980. zapoela je samostalno raditi i u Londonu osnovala arhitektonski biro. Osim izgraenih, jednako su znaajni njeni projekti koji su ostali samo u nacrtima i maketama. Uz arhitekturu, bavi se dizajnom i enterijerima.

PHAENO ZNANSTVENI CENTAR, WOLFSBURG 2005.

VITRA - VATROGASNA STANICA, WEIL

MUZEJ TRANSPORTA, GLASGOW

64

CENTAR SUVREMENE UMJETNOSTI, CINCINATI 2003.

BMW CENTAR, LEIPZIG

FRANK O. GEHRY

1929.

Dekonstruktivistiki arhitekt, poznat po skulpturalnom pristupu arhitekturi i zaobljenim formama, esto prekrivenima reflektirajuim materijalima. Njegovi dekonstruktivistiki projekti ne odraavaju socijalne ciljeve ili striktno funkcionalne zadatke, ekonominost, brzinu graenja ili univerzalnost forme. Smatra se kako je Le Corbusierova crkva Notre Dame du Haut u Ronchampu posluila Gehryju kao izvor za njegove ideje, a on sam navodi da mu je najvea inspiracija bio Alvar Aalto. Gehryjevim najreprezentativnijim radom smatra se Guggenheim muzej u Bilbau, koji je kulminacija njegova stila i eksperimentiranja s oblicima i povrinama. Kritiari mu zamjeraju da su mu graevine esto nepraktine, da njihova spektakularnost nadjaava njihovu namjenu i da ne pokazuju organiku pripadnost svojoj okolini. Primjerice, Disney Concert Hall u Los Angelesu (2003.) tako reflektira svjetlost i toplinu da zagrijava plonik i pri prolaznike, a zimi snijeg klizi metalnim povrinama i bombardira pjeake. Recentne kritike naglaavaju da se Gehry poeo ponavljati, a njegove povrine prekrivene ploama titanija ve postale previe eksploatirane.

EXPERIENCE MUSIC PROJECT, SEATTLE, 2000.

DANCING HOUSE, PRAG, 1995.

WEISMAN ART MUSEUM, MINNEAPOLIS, 1990.

GEHRY TOWER,. HANNOVER, 2001.

65

VITRA DESIGN MUSEUM, WEIL NA RAJNI, 1989.

GUGGENHEIM MUSEUM, BILBAO, 1997.

CENTER OF THE PERFORMING ARTS, NEW YORK, 2003.

DISNEY CONCERT HALL, LOS ANGELES, 2003.

RAY & MARIA STATA CENTER, MIT, CAMBRIDGE, MASSACHUSETTS, 2004.

66

PRITZKER PAVILJON, MILLENNIUM PARK, CHICAGO, 2004.

DG BANKA, BERLIN, 2000.

BERNARD TSCHUMI

1944.

vicarsko-francuski dekonstruktivistiki arhitekt, teoretiar i predava. Njegov rad je usmjeren na ponovno vrednovanje uloge arhitekta u smislu osobne i politike slobode. Od 1970-ih on zastupa stav da ne postoji vrsti odnos izmeu arhitektonskih oblika i sadraja koji e se u njima nalaziti. Po njegovu uvjerenju zadatak arhitekture nije u izraavanju postojee drutvene strukture, ve ona treba biti sredstvo za preispitivanje uloge te strukture i njenu promjenu. Izdao je "Manhattan Transcripts", zbirku nacrta i kolaa, u kojoj razmatra nove oblike arhitekture, ukljuujui ideju da "forma slijedi fikciju". Kad ga je Derrida upitao zato arhitekte zanima njegova filozofija, budui da je bit dekonstruktivizma "anti-forma, anti-struktura i anti-hijerarhija, dakle pojmovi koji su u suprotnosti prema svemu to arhitektura predstavlja", Tschumi je odgovorio: "Upravo zbog tog razloga". On se suprostavlja modernistikoj ideologiji i postmodernoj nostalgiji jer nameu kriterije postojeim kulturnim prilikama.

PARC DE LA VILLETTE Pariz, 1982 - 95.

Veliki urbani park u kojem se nalaze tereni za sport, rekreaciju i igru, muzej znanosti i tehnologije, glazbeni centar i 35 neobinih struktura crvene boje (red follies). To je bio Tschumijev prvi veliki javni projekt u kojem je mogao primijeniti svoje koncepte kojima se bavio u Manhattan Transcriptima. Pejzane, prostorne, programske i arhitektonske cjeline u parku koritene su kako bi se stvorila podruja namijenjena razliitim drutvenim aktivnostima.

NACIONALNI STUDIO SUVREMENE UMJETNOSTI Tourcoing, 1997.

67

HIGH TECH
.

SANTIAGO CALATRAVA

1951.

panjolski arhitekt, kipar i slikar, u poetku bio pod utjecajem Le Corbusiera. U svojim projektima esto koristi biomorfne oblike u prednapregnutom betonu, staklu i metalu. Projektirao je mostove, muzeje, poslovne zgrade i eljeznike kolodvore karakteristine po jasnim, otvorenim i ostakljenim prostorima. Znaajni projekti: Kolodvor Stadelhofen u Zurichu, 1990. Telekomunikacijski centar u Barceloni, 1991. Zgrada aerodroma u Lyonu, 1994. Zgrada aerodroma u Bilbau, 2000. Quadracci Pavilion, dodatak Umjetnikom muzeju u Milwaukeeu 2001. (prvi projekt u SAD). Olimpijski velodrom u Ateni, 2004. Neboder "400 North Lake Shore Drive" u Chicagu (neizvedeni projekt) Prometni terminal za novi World Trade Centar, New York

- Neboder sa stanovima "80 South Street" u New Yorku (neizvedeni projekt), visok preko 300 metara, sastavljen od 12 stambenih ostakljenih etverokatnih zgrada u oblliku kocke, razdvojenih po visini i postavljenih jednih iznad drugih i povezanih ogromnom noseom strukturom (cijena svakog stambenog modula je 30 miliona dolara). Za ovaj projekt Calatrava kae da "funkcija slijedi formu".

KOLODVOR STADELHOFEN, ZURICH, 1990.

TELEKOM CENTAR, BARCELONA, 1991.

LYON - SATOLAS AERODROM, 1994.

68

AERODROM, BILBAO, 2000.

QUADRACCI PAVILJON - UMJETNIKI MUZEJ, MILWAUKEE, 2001.

SANTIAGO CALATRAVA:

OLIMPIJSKI VELODROM, ATENA, 2004.

400 NORTH LAKE SHORE DRIVE, CHICAGO, PROJEKT

PATH TERMINAL, WTC, NEW YORK NEBODER "80 SOUTH STREET", NEW YORK (PROJEKT)

CESAR PELLI
Ameriki arhitekt argentinskog porijekla, poznat po projektima nekih od najviih graevina na svijetu ili onih koje su postale obiljeima svojih gradova. Svoju sjajnu karijeru zapoeo je u projektnom birou Eeroa Saarinena. Takoer je projektirao kompleks World Financial Center, odnosno zgrade koje su okruivale sada srueni World Trade Center.

PETRONAS TWINS, KUALA LUMPUR, 1998.

WELLS FARGO CENTAR 1989.

WORLD FINANCIAL CENTER 1987.

69

CARNEGIE HALL TOWER 1991.

CIRA CENTER, PHILADELPHIA, 2005.

RENZO PIANO

1937.

Talijanski arhitekt, pripadnik high-tech pokreta. Suraivao je s Louisom Khanom (1965 70.) i Richardom Rogersom (1971 - 77.), a njihov je najpoznatiji zajedniki projekt Pompidou Centar u Parizu, 1977. Ova graevina je postala manifest high-tech arhitekture i metafora stroja za kulturu, sa servisnim instalacijama obojanima odreenom bojom (grijanje, hlaenje, elektrika) i naglaenim elementima konstrukcije ispred staklenih proelja. Kao i mnogim lanovima high-tech pokreta, Pianu je tehnologija bila polazna toka kod projektiranja, ali on je u takav tehnoloki pristup ukljuio brigu za korisnikove potrebe i komfor. Osobito je poznat po projektima muzejskih zgrada. Najznaajniji radovi: zgrada aerodroma Kansai na umjetnom otoku, Osaka, 1994. rekonstrukcija Postdamer trga, Berlin zgrada Zbirke Menil, Houston, 1986. Muzej Paula Kleea, Bern Nasher Sculpture Center, Dallas High Museum of Art, Atlanta Auditorij Parco della Musica (3 dvorane), Rim, 2002. Crkva Padre Pio, San Giovanni Rotondo, 2003. Shard London Bridge Tower (Shard of glass), London Prirodoslovni muzej, Golden Gate Park, S. Francisco, 2005.
KANSAI AERODROM, OSAKA

NEW YORK TIMES TOWER (u radu)

CENTAR PAUL KLEE, BERN

POSTDAMER PLATZ preureenje

POMPIDOU CENTAR, PARIZ 1977.

DVORANA PARCO DELLA MUSICA, RIM, 2002.

70

CRKVA PADRE PIO, SAN GIOVANI ROTONDO 2004.

IEOH MING PEI

1917.

Roen u Kini, sa 17 godina emigrirao je u SAD gdje je studirao arhitekturu na Harvardu. Karijeru je zapoeo projektima velikih javnih zgrada. Njegovi radovi predstavljaju dijalog izmeu istonjake i zapadnjake kulture, koristei istonjaku estetiku i zapadnjake ideje. Koristi velike geometrijske apstraktne oblike. Projektirao je oko 50 zgrada za razne institucije: crkve, kole, bolnice, upravne zgrade, knjinice i muzeje. Neki od projekata: Istono krilo Nacionalne galerije, Washington, 1978. Biblioteka J. F. Kennedy, Boston, 1979. Piramide i podzemni ulazi u Louvreu, Pariz, 1983. Muzej Miho, Shiga, Japan Symphony Center, Dallas Kineska banka, Hong Kong 1982. Four Seasons Hotel, New York Fragrant Hill Hotel, Peking, 1982.
ISTONO KRILO NACIONALNE GALERIJE, WASHINGTON, 1978.

J.F. KENNEDY LIBRARY, BOSTON, 1979.

KINESKA BANKA, HONG KONG 1982.

PIRAMIDA, LOUVRE, 1983.

CANADIAN IMPERIAL BANK, TORONTO 1973.

MIAMI WORLD TRADE CENTER 1986.

IBM UREDSKE ZGRADE, NEW YORK 1989.

71

TWA TERMINAL, NEW YORK 1970.

NCAR, BOULDER, COLORADO, 1967.

JEAN NOUVEL

1945.

Francuski high-tech arhitekt, pridaje ogroman znaaj harmoniji graevine s njenom okolinom i terenom. Iako svaki put kod projektiranja vodi rauna o kontekstu, postoji odreeni kontinuitet od projekta do projekta - meudjelovanje transparentnosti, sjena i svjetlosti, a najee koristi kombinacije elika i stakla.

INSTITUT ARAPSKOG SVIJETA

Pariz, 1987. Institut za arapske studije s knjinicom, velikom dvoranom, itaonicom, muzejom i otvorenim kafiem na vrhu zgrade. Eksterijer je podijeljen na dva volumena, oploan staklenim i aluminijskim ploicama, koje zbog naina na koji su izbueni manji i vei otvori, podsjeaju na arapske motive.

GALERIES LAFAYETTE Berlin, 1996.

Trgovaki centar poznate francuske kue, smjeten u ugaonoj zgradi koja pokazuje tenju prema dematerijalizaciji, jer se cijela okolina odraava u zatamnjenom staklu od kojeg je nainjena kompletna fasada.

FONDACIJA CARTIER Pariz, 1994.

Graevina predviena za izlobe, manje koncerte, kazaline predstave i sline kulturne manifestacije. Unutar transparentne i prozrane ahure od stakla i elika nazire se njena jezgra u obliku kvadra.

72

JEAN NOUVEL:

MUZEJ NA QUAI BRANLY, PARIZ

CENTAR VINCI, TOURS, 1990.

OPERA U LYONU, PREUREENJE, 1993.

DENTSU TOWER, TOKIO, 1998.

KONGRESNI CENTAR, LUZERN, 1999.

73

TORRE AGBAR, BARCELONA, 2004.

NORMAN FOSTER
Za vrijeme studija upoznao je Richarda Rogersa s kojim 1963. osniva tvrtku "Team 4", koja 1967. postaje "Foster Associates", a zatim "Foster and partners". Njihov high-tech stil obilato koristi tehnoloke inovacije, sredstva i forme. U projektima naglaavaju repetitivnost industrijskih prefabriciranih modularnih jedinica.

KUPOLA REICHSTAGA, BERLIN, 1999.

SWISS RE, LONDON, 2004.

MILLENNIUM BRIDGE, LONDON, 2000.

HEARST TOWER, NEW YORK, 2006.

TANAKA BUSINESS SCHOOL, LONDON, 2004.

DVORITE KRALJICE ELIZABETE, BRITISH MUSEUM, 2001.

74

SAGE MUSIC CENTER, GATESHEAD, 2004.

NORMAN FOSTER:

HSBC TOWER, LONDON, 2002.

AERODROM, HONG KONG, 1998.

GRADSKA VIJENICA, LONDON, 2002.

COMMERZBANK, FRANKFURT, 1997.

CLYDE AUDITORIUM, GLASGOW, 1997.

HSBC HONG KONG, 1986.

RICHARD ROGERS
Na Yaleu upoznaje Normana Fostera s kojim kasnije osniva "Team 4" (uz njegovu suprugu Sue Rogers i Wendy Cheesman) i vrlo brzo stiu reputaciju high-tech tvrtke. 1967. skupina se razdvojila, a 1971. Rogers se udruuje s R. Pianom na projektu Centra Pompidou. Ova je graevina postala Rogersov trademark u smislu pokazivanja na povrini svih servisnih instalacija zgrade (vodovod, struja, grijanje, stubita), tako da je interijer oien od tih sadraja. Nakon suradnje s Pianom, 1976. Rogers osniva tvrtku "Richard Rogers Partnership".

ZGRADA LLOYDA
London, 1986. Graevina se sastoji od 3 glavna tornja i 3 servisna tornja postavljena oko pravokutnog prostora koji zauzima ogromna dvorana u prizemlju okruena galerijama. Tako je stvoren 60 m visok atrij obasjan prirodnim svjetlom koje 75

dopire kroz veliki stakleni krov. Prve 3 galerije su otvorene prema atriju i s njim povezane eskalatorima, dok se do ostalih galerija dolazi pomou 12 vanjskih staklenih liftova.

ZGRADA LLOYDA, LONDON, 1986.

MILENIJSKA KUPOLA London, 2000.

Najvea struktura na svijetu pod jednim krovom, promjera 365 m, kojeg pridrava 12 utih stupova od po 100 m i mrea kablova. Cijeli krov je laki od zraka koji kupola sadri, jer je napravljen od staklenih vlakana, a u sredini je visok 50 metara.

ROGERS HOUSE, LONDON, 1969.

TERMINAL 4, AERODROM MADRID, 2006.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA, STRASBOURG, 1984

76

RICHARD ROGERS
88 VOOD STREET, LONDON, 2001.

MODERNI EKSPRESIONIZAM
.

EERO SAARINEN

1910 - 1961.

Finsko-ameriki arhitekt i dizajner, moderni ekspresionist. Postao je poznat 1948. kad je pobjedio na natjeaju za projekt Jefferson National Expansion Memoriala, koji je dovren tek 1960. Meu ostalim, projektirao je, izveo interijere i dizajnirao namjetaj za General Motors Technical Center, Noyes dormitorij (Vassar), poznatu "ekspresionistiku" betonsku koljku TWA aerodromskog terminala. U svim svojim graevinama dizajnirao je interijere i namjetaj zakrivljenih linija, u futuristikom stilu. Bio je u iriju za izvedbu zgrade Opere u Sidneyu, koju je zahvaljujui njemu dobio Jorn Utzon.

TULIPAN STOLAC

LUK IZNAD SUDNICE, SAINT LOUIS

TWA TERMINAL, JFK AERODROM, 1962.

DULES AERODROM, WASHINGTON

KRESGE AUDITORIUM, MASSACHUSETTS, 1955.

JORN UTZON

1918.

Danski arhitekt, moderni ekspresionist. Projektirao je i monumentalne graevine i nenametljive stambene zgrade. Spaja skulpturalne kvalitete Alvara Aalta i organike strukture F. L. Wrighta. Nastoji stvarati arhitekturu "za ljude" privrenu striktnim strukturalnim i konstruktivnim principima. Prije poetka projektiranja uzima u obzir uvjete i karakteristike okoline. Arhitekturu shvaa kao umjetnost, njene forme razvija gotovo poetski, ali uz vrst strukturalni integritet i kiparsku harmoniju. Boravei u SAD kontaktirao je s Wrightom i Miesom van der Roheom. Kako bi upoznao tradicionalnu istonjaku arhitekturu, putovao je u Kinu, Japan i Nepal. Njegovo najznaajnije djelo je zgrada Opere u Sidneyu.

77

OPERA U SIDNEYU 1857 -1973.

KONCERTNA DVORANA ESBJERG

78