SVIJET U LAI _

BIBLIJSKA SUBOTA I KRANSKA NEDJELJA

DESET BOJIH ZAPOVIJEDI Najvee univerzalno svjetsko naelo etike koji je ikada dano ovjeanstvu nalazi se u svetoj Bojoj rijei Bibliji. Razmotrimo podruje odnosa toga naela. Deset zapovijedi se dijele na dva dijela.Prvi dio sadri propise koji odreuju odnos ovjeka prema Bogu, a drugi se bavi odnosom ovjeka prema ovjeku.Sveto pismo uzdie Dekalog kao kraljevski Zakon i Zakon slobode. Isus je taj Zakon uinio velikim i slavnim, a za svakog vjernika on je najljepi predmet razmiljanja. Upravo taj zakon jednog e dana biti mjerilo po kojem e Bog svima suditi.Glavno je svemu to si uo: Boga se boj i zapovijedi njegove dri jer je to sve ovjeku. Jer e svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla . Reformator John Wesley opisuje Dekalog ovim rijeima : Boji Zakon je slika boanskoga vjenog Duha, izraz njegove prirode. Da, on je najljepi izdanak vjenoga Oca, najbistriji izvor njegove neizmjerne mudrosti, vidljiv dokaz savrenstva Najviega. On je predmet divljenja i radosti kerubima, serafima i sve nebeske vojske, a ast i ponos svakoga pravog vjernika, svakoga prosvijetljenoga Bojeg djeteta na ovoj zemlji. Ope je poznato da je Zakon nadnaravnim nainom predan Mojsiju na brdu Sinaju, pisan Bojim prstom na dvjema kamenim ploama i objavljen boanskim glasom. Svrha Zakona nije da bude sredstvom ovjekova spasenja, njegova je funkcija objavljivanje objektivnog stanja u kojemu se nalazi ovjek u odnosu prema Bogu.On upuuje na spasitelja Isusa krista. Na prvoj od dviju ploa reguliran je odnos izmeu Boga i ovjeka. Dok se na drugoj nalaze regulirani odnosi izmeu ljudi. Pregled Bojeg Zakona iz Knjige izlaska (prema Bibliji Starog i novog zavjeta, Kranska sadanjost, Zagreb 1994., str 58.,59.) I. ploa Dekaloga (odnos izmeu Boga i ovjeka) 1.zapovijed (koga oboavati) (Izlazak 20,1-3.) 1. Onda Bog izgovori sve ove rijei: 2. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. 3. Nemoj imati drugih bogova uz mene. (Egipat ovdje simbolizira podruje grijeha i neprijateljstva prema Bogu putem sebinosti.Boja je volja da nas oslobodi od toga ropstva.) 2. zapovijed (kako oboavati) (Izlazak 20,4.5.) 4. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, 6. a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. (Dok nam prva zapovijed otkriva jedinoga pravoga Boga, druga nam pokazuje na koji Mu nain treba sluiti.) 3.zapovijed (pristup oboavanju)

(Izlazak 20,7.) 7. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 4.zapovijed (Ova zapovijed trai od ovjeka odnos strahopotovanja prema Bogu stoga to je Boje ime izraz Njegova bia i Njegova karaktera (vrijeme oboavanja) (Izlazak 20,8-11.) 8. Sjeti se da svetkuje dan subotni. 9. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. 11. Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Subota nas podsjea na stvaranje.Subota je znak Stvoritelja, a time i znak svakoga pravog vjernika.Bog je poinuo - ovjeku dvadesetog stoljea jedan takav potpuni odmor uistinu je potrebniji nego to je ikada prije bio. Bog je blagoslovio (hebrejski :abat: znai odmor) . Bog je posvetio.Tako je sedmi dan ne samo dan odmora nego i dan molitve i dan objavljivanja Boje rijei.) (U komentaru Biblije, u izdanju Kranske sadanjosti, str.1179 ).pie:U tekstu je naglaeno:Bog je sve stvorio, sve ovisi o njemu,od njega je i sedmi dan u koji je sve blagoslovio.To je jaki poziv sveenike predaje na svetkovanje subote , posljednjeg dana,s kojeg kao s vrhunca silazi Boji. blagoslov na sve ostale dane sedmice. Tako je radio Bog, tako ima raditi i ovjek stvoren na njegovu sliku. ) II. ploa Zakona (odnos izmeu ovjeka i ovjeka) 5.zapovijed (roditelji i djeca) (Izlazak 20.12.) 12. Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. (Dunosti ovjeka prema blinjemu poinju u obitelji, u tome najuem krugu ljudskog drutva.) 6.zapovijed (ivot) (Izlazak 20,13.) 13. Ne ubij! (ovjekov ivot je svetinja jer ga je dao sam Bog Isus i u gnjevu i u runoj rijei On vidi ubojstvo. Ako zemaljska vlast prekorai svoje ovlasti i pone se mijeati u podruje vjerovanja, tada vrijede rijei iz Pisma :Treba se vie pokoravati Bogu nego ljudima. ) 7.zapovijed (brak) (Izlazak 20,14.) (Brak je prije svega boanska ustanova.On, kao i dan odmora,potjee iz Edena.) 14. Ne uini preljuba! 8. zapovijed (imovina) (Izlazak 20,15.) 15.Ne ukradi! (Ova zapovijed uva ovjekovo pravo vlasnitva.) 9. zapovijed (ugled)

(Izlazak 20,16.) 16.Ne svjedoi lano na blinjega svoga! (Ovom zapovijedi zabranjuje se svaka la.) 10. zapovijed (razmiljanje) (Izlazak 20,17.) 17.Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga: ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegava, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga. (Sve to ovjek ini, zainje se jo u mislima.Zato nije tek djelo,ve i sama elja,tenja,zamisao korijen iz kojega raste zlo. Iskuenje jo uvijek nije grijeh. Ono postaje prijestup Zakona tek kad mu ovjek podlegne,kad mu se prestane odupirati.) Pregled Bojeg Zakona iz knjige Ponovljeni zakon (prema Bibliji Starog i Novog zavjeta, Kranska sadanjost, Zagreb 1994., str 146.) I. ploa Dekaloga (odnos izmeu Boga i ovjeka) 1. zapovijed (koga oboavati) (Ponovljeni zakon 5,4.6.7.)4. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 6. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. 7. Nemoj imati drugih bogova uz mene. 2. zapovijed (kako oboavati) (Ponovljeni zakon 5,8.) 8. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, 10. a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. 3. zapovijed (pristup oboavanju) (Ponovljeni zakon 5,11.) 11. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 4. zapovijed (vrijeme oboavanja) (Ponovljeni zakon 5,12-15.) 12. Dan subotni obdravaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo ivine tvoje, niti doljak koji je unutar tvojih vrata: Tako da mogne otpoinuti i sluga tvoj, i slukinja tvoja kao i ti. 15. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan subotni. II.ploa Dekaloga (odnos izmeu ovjeka i ovjeka)

5. zapovijed (roditelji i djeca) (Ponovljeni zakon 5,16.) 16. Potuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 6. zapovijed (ivot) (Ponovljeni zakon 5,17.) 17. Ne ubij! 7. zapovijed (brak) (Ponovljeni zakon 5,18.) 18. Ne uini preljuba! 8. zapovijed (imovina) (Ponovljeni zakon 5,19.) 19. .Ne ukradi! 9. zapovijed (ugled) (Ponovljeni zakon 5,20.) 20.Ne svjedoi lano na blinjega svoga! 10. zapovijed (razmiljanje) (Ponovljeni zakon 5,21.) 21.Ne poeli ene blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegava, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga. BOG PISAC I AUTOR DEKALOGA Unato tomu to mnogi eminentni teolozi sugeriraju da je Mojsije autor i pisac Dekaloga, Biblija nas upuuje da je Bog, Jahve, jedini i istinski autor i pisac. O tome nas nedvosmisleno izvjetava Boja rije, Biblija, i to na vie razliitih mjesta: Izlazak 34,1. Ree Jahve Mojsiju: Oklei dvije kamene ploe kao i prijanje pa u ja na ploe napisati rijei koje su bile na prvim ploama to si ih razbio. Izlazak 34,28. Mojsije ostade ondje s Jahvom etrdeset dana i etrdeset noi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploe ispisao rijei Saveza - Deset zapovijedi.(Prijevod "Kranske Sadanjosti", sugerira Mojsija kao autora Dekaloga.) (Biblija Danii-Karadi 2.Mojs 34,28.) I Mojsije osta ondje kod Gospodina etrdeset dana i etrdeset noi, hljeba ne jedui ni vode pijui: i napisa Gospodin na ploe rijei zavjeta, deset rijei. Ponovljeni zakon 10,2. Na ploe u napisati rijei koje su bile na prvim ploama to si ih razbio. A onda ih poloi u koveg. Izlazak 31,18. Kad Jahve svri svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploe Svjedoanstva, ploe kamene, ispisane prstom Bojim. Izlazak 32,16. Ploe su bile djelo Boje, pismo je bilo pismo Boje u ploama urezano Ponovljeni zakon 4,13. Objavio vam je svoj savez i naloio vam da ga vrite - Deset zapovijedi, to ih ispisa na dvije kamene ploe. Ponovljeni zakon 5,22. Te je rijei na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vaem zboru. Nita nije dodavao, nego ih je ispisao na dvije kamene ploe te ih predao meni.

Ponovljeni zakon 9,10. I dade mi Jahve dvije kamene ploe, ispisane prstom Bojim, na kojima bijahu sve rijei to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. Ponovljeni zakon 10,4. I napisa na te ploe, kao i prije, Deset rijei, koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. ISUS POTVRUJE VALJANOST DEKALOGA Isus je doslovno potvrdio zakon u Novom zavjetu (pogledaj II. plou Dekaloga). Luka 18,20. Zna Zapovijedi: Ne ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca i majku! (pogledaj I. plou Dekaloga) Luka 18,22.Kad to u Isus, ree mu: Jo ti jedno nedostaje: prodaj sve to ima, podaj siromasima, i imat e blago na nebesima! Onda doi i slijedi me! Rijeima:Slijedi me Isus je jasno naznaio odnos izmeu ovjeka i Boga, koji odgovara drugoj ploi Dekaloga. Na koji nain treba slijediti Boga:SVETO PISMO, DANII - KARADI, Croatian Bible 1995. Ivan 7 - 37 i 38 A u posljednji veliki dan praznika stajae Isus i vikae govorei :ko je edan neka doe k meni i pije .38 Koji me vjeruje, kao to pismo ree,iz njegova tijela potei e rijeke ive vode. (U prijevodu od Kranske Sadanjosti ovaj je tekst posebice nejasan, po njemu nemoemo razumijeti kako je ivotno vano,vjerovati u Isusa u skladu sa Svetim Pismima (Biblijom ). U Katekizmu Rimokatolike crkve na str.516.u l.2056.i 2057. pie. Tih Deset rijei oznauju uvjet za ivot osloboen od ropstva grijeha. Dekalog je put ivota (Ponovljeni zakon 30,16.) Ta se oslobaajua snaga pokazuje u zapovijedi o subotnjem poinku. BEZAKONJE I SUDNJI DAN U dnevnome tisku,u listu Slobodna Dalmacija od 18.veljae 1997., dopisnik iz Rima alje lanak o Ivanu Pavlu II. odnosno o najvanijim pogledima na odnos izmeu Boga i ovjeka. Papa: sudnjega dana nee biti, kae naslov lanka . Hoe li sudnjega dana biti ili nee to je uistinu pitanje od velike vanosti za sve stanovnike ove zemlje,osobito ako smo upoznati s tekstom iz Biblije. Rim .3,10-12. 10.Kao to stoji pisano: Nema pravedna ni samo jednoga: 11.Nema razumna, nema nikoga koji trai Boga. 12.Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednog jedinoga koji ini dobro. Rim .3,23.Jer su svi sagrijeili i lieni su Boje slave. Nakon ovih jasnih biblijskih stihova,oito je da su svi ljudi na ovome svijetu grenici, odnosno bolesni - stoga to svi imamo naslijeenu sebinu ili egoistinu narav. Na taj je nain i cijelo ovjeanstvo osueno na smrt. Rim 6,23. Jer je plaa grijeha smrt, a milosni dar Boji jest ivot vjeni u Kristu Isusu, Gospodinu naemu. Znai li to da su oni koji su nas napustili, odnosno umrli, a to su dosad svi narataji koji su ivjeli prije nas, primili plau za grijeh, bezakonje ? Svakako da ne, jer Biblija ui o uskrsnuu pravednih,koji e primiti sud, ivot vjeni -i uskrsnuu zlih, da prime vjenu smrt.Dakle,ne vjena agonija umiranja, nego smrt kao nitavilo, njihovo se postojanje doslovno dokida. O prvom uskrsnuu govori se u Otk .20,4-6. 4.Zatim opazih prijestolja i

onima to sjedoe na njih bi dana vlast da sude. Opazih i due pogubljenih zbog Isusova svjedoanstva i Rijei Boje, i sve one koji se nisu poklonili zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili iga na svom elu i na svojoj ruci. Oni oivjee i kraljevae s Kristom tisuu godina. 5.Ostali mrtvaci ne oivjee dok se nije navrilo tisuu godina. Ovo je prvo uskrsnue. 6.Blaen i svet tko je dionik ovog prvog uskrsnua! Nad ovima druga smrt nema vlasti, nego e biti sveenici Boji i Kristovi i s njime e kraljevati tisuu godina. O drugom uskrsnuu i drugoj smrti (vjenoj smrti) govori se u Otk 20,13.14. 13.More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu: Smrt i Podzemlje predadoe mrtvace koje su drali. I bili su sueni, svaki po svojim djelima. 14.Tada su Smrt i Podzemni svijet bili baeni u ognjeno jezero - ognjeno jezero, to je druga smrt.(Toniji smisao rijei podzemlje jest grob. ) Svojim uenicima na Maslinskoj gori Isus daje odgovor o kraju svijeta i razlozima za njegovo unitenje. Matej 24,12. Razmahat e se bezakonje i ljubav e kod mnogih ohladnjeti.To znai da ovjeanstvo nee potovati Dekalog,prema modelu objavljene Boje rijei-BIBLIJE. Nakon propovijedanja Evanelja dolazi kraj. Matej 24,14. Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat e se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoanstvo, i tada e doi svretak. U Mateju 24,21.29.30. Isus govori o velikoj nevolji kakve nije bilo od postanka svijeta i potvruje subotu iz Dekaloga. S prorokom vizijom budunosti nakon svoje smrti i uskrsnua Veliki Uitelj nalae svojim sljedbenicima u Matej 24,20. Molite se da va bijeg ne bude zimi ni u subotu. Ta je izjava od ivotne vanosti za prve krane i dokazuje kako su tvrdnje nekih suvremenih teologa potpuno neutemeljene spram Boanske objave. Da je to istina,dokazuje ispunjenje Isusovog proroanstva o razorenju Jeruzalema 70.g n.e. Matej 24,35.37. 35.Nebo i zemlja proi e, ali moje rijei nee. 37.Jer kao to je bilo u Noino doba, tako e biti za dolaska Sina ovjejeg. Dolazak Sina ovjejeg je dan suda. Pogledajmo zajedno koje su glavne znaajke Noinog doba. U Postanaku 5,6. govorei o ljudskim mislima Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti samo zloa. Postanak 6,3. Onda Jahve ree: Nee moj duh u ovjeku ostati do vijeka: ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina. S obzirom na to da je ovaj prijevod nedostatno blizak izvornome znaenju teksta,jer ima dvije nebiblijske konotacije,.pogledajmo to kae drugi prijevod. (Biblija Danii-Karadi, 1.Mojs. 6,3.) A Gospod ree: nee se duh moj do vijeka preti s ljudima, jer su tijelo, neka im jo sto i dvadest godina. Znaenje koje iznosi prijevod Kranske sadanjosti (u daljnjem tekstu KS) nee moj duh u ovjeku ostati do vijeka sugerira uroenu besmrtnost due, koju Biblija nigdje ne potkrepljuje. Misao pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina sugerira misao da su tadanji ljudi ivjeli toliki broj godina.To je biblijski netono, jer su ljudi tada ivjeli vie stotina godina, a ovih sto i dvadeset odreenih godina bilo je dano za pokajanje (promjenu ivota). Postanak 6,11. U oima Bojim zemlja se bila iskvarila: nepravdom se napunila. Nepreciznost se ovoga prijevoda vidi usporedbom s drugim prijevodom. (Biblija Danii-Karadi 1.Moj 6,11.) A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. Lo prijevod iz KS pokuava Boji vjeni zakon smjestiti tek u Mojsijevo vrijeme, to je biblijski neutemeljeno.Razlog to je pretpotopni svijet bio uniten vodom

nalazi se u tome to su ondanji stanovnici prekrili Boji vjeni zakon, Deset zapovijedi. U to vrijeme Dekalog nije postojao u pisanom obliku, za to nije bilo nikakve potrebe zbog visokih umnih sposobnosti ljudi onoga vremena. Kada je Petar odvraao Isusa da ne ide na kri,Isus mu je jasno odgovorio: Matej 16,23.On se okrenu Petru i ree: Sotono, idi mi s oiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Boje ve ljudske. Tjelesno, ljudsko mudrovanje ili miljenje ne pokorava se Bojemu zakonu niti moe jer je zakon svet, pravedan i dobar. On je odraz Bojega karaktera Ako li u srcu svom nosite gorku zavist i sebinost, nemojte se ponositi i (nemojte) lagati protiv istine. Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, ve je ona zemaljska, ljudska, avolska. A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega ista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plodova, postojana i iskrena (Jak . .3,14.15.17.). Isus takoer govori da je sad sud ovome svijetu: ... sad je sud ovome svijetu (Iv. 12,30, II. dio). Najvei starozavjetni prorok Izaija govori o sudnjem danu i razlogu za njega: Zemlja tui, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. Oskvrnjena je zemlja pod iteljima svojim, jer prestupie Zakon, pogazie odredbu, Savez vjeni razvrgoe (Iz .24,4.5.). U Izaiji,13. poglavlje,9.-16. takoer se govori o sudnjem danu, a stihovi 14.-16. govore o porastu nacionalizma i nesnoljivosti izmeu rasa te o njihovu sukobu u posljednje vrijeme. I tada, kao gazela preplaena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko e se vratit svom narodu, svatko e u zemlju svoju pobjei. Koga stignu, probost e ga: kog uhvate, maem e sasjei, pred oima smrskat e im dojenad, opljakati kue, silovati ene. U Otkrivenju Zmija ili Sotona se bori protiv onih koji dre svih 10 Bojih zapovijedi (Otk.12,17). NEVJERSTVO KAO SINDROM BABILONSKE KULE Nakon potopa Bog je s vjernim Noom uinio zavjet i dao obeanje da vie nikada nee pustiti potop na zemlju. Obeanje je bilo potvreno time to je stavio dugu u oblake. Poganski narodi,udrueni u nevjerstvu i u strahu od potopa, zapoeli su s gradnjom babilonske kule. Toka jedinstva i prividnog mira tadanje civilizacije sastojala se u nepovjerenju Bojemu zakonu i odbacivanju boanskih obeanja. I danas postoji babilonski sindrom. Tenja za jednom svesvjetskom religijom i za jednom svesvjetskom vladom, da svi jedno budemo, navodno po Isusovim rijeima. Ovakva jedinstva, i religijska i politika, osim izvanjske tolerancije(jedinstva), ni u kom sluaju ne mijenjaju i ovjekove nutarnje karakterne osobine (zajednitvo). U Otkrivenju Isus nas upozorava na ove prisutne opasnosti i daje nam upozorenje u vijesti trojice anela. Uto spazih nekoga drugog anela gdje leti u najviem dijelu neba nosei jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doao as njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda! Drugi aneo nastupi za njim viui: Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdbe i vinom svoga bluda napoji sve narode. Trei aneo nastupi za njima viui jakim glasom: Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi ig na svoje elo ili na svoju ruku, pit e vino Boje srdbe koje stoji natoeno, isto u ai gnjeva njegova. Bit e muen ognjem i sumporom pred svetim anelima i pred Janjetom (...) na tome se temelji postojanost svetih koji uvaju Boje zapovijedi i vjeru

Isusovu (Otk .14.,6.-10. i 12.). Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta lanog Proroka izlaze tri neista duha kao abe (Otk 16.,13.). Prijevod Biblije KS u potpunosti pogreno prevodi: To su, uistinu, proroki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijelog svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, Svemogueg (Otk.16.,14. U grkom izvorniku u izdanju Deutsche Bibelgeselschaft, 1992., stoji demonski duhovi, a ne proroki duhovi U drugim prijevodima kae se. :D. F.DUSI ZLODUHA ,Z.DUHOVI AVOLSKI, D.N.DUHOVI AVOLSKI. Broj 666 oznaava nesavrenstvo, Sotonino demonsko trojstvo i svakako da bi trebalo pogledati iz kojih izvora dolazi ovo bezakonje, zbog kojeg e na kraju i doi sudnji dan,kao to smo i vidjeli u prethodnim biblijskim tekstovima. Tvrdnje nekih najveih svjetskih teolokih imena dananjice. Oscar Cullmann, roen 25. veljae 1902.godine u Strasbourgu, slovi za jednog od najznamenitijih protestantskih teologa naega stoljea i kao znanstvenik i kao ekumenist svjetskoga glasa. Novinar : Da li vi svu odgovornost za raskid s Lutherom svaljujete na Rim? - Cullmann: Ne, odgovornost za to snose obje strane. Luther je takoer govorio neumjesno o papinstvu (ustanovljeno od avla) i euharistiji... no ipak, bio je reformator poput Martina Butzera u Strasbourgu, koji stvarno nisu eljeli raskid ve jednu nutarnju reformu. Luther je rekao, kada bi se priznala injenica da Bog jedini po samoj milosti opravdava ovjeka, tada bismo papu htjeli ne samo nositi na rukama, ve mu upravo noge cjelivati. Cjelivati noge Ivanu Pavlu II bilo bi neto ipak malo previe... Novinar : - Nego, koju ulogu Vi prema svojem shvaanju ekumene dajete Petrovoj slubi? - Cullmann: Petrovu slubu smatram milosnim darom Katolikoj crkvi od kojeg bismo i mi protestanti trebali uiti. Gledam na to u svjetlu problema, koji su sa sobom donijeli sekularizaciju u protestantske konfesije. Ne slaem se sa svime to papa kae, ali u Katolikoj crkvi postoje barem smjernice. U protestantskom svijetu one sasvim izostaju. Nama bi takoer bio potreban jedan oblik uiteljske slube. Papa je biskup Rima i zbog toga bi mu se moglo unutar zajednice crkava koju sam predloio priznati predsjedanje. Ja osobno bih na njegovu ulogu gledao kao na jamac jedinstva. To bi se moglo prihvatiti, ukoliko on ne bi imao jurisdikciju nad itavim kranstvom, ve samo prvenstvo asti. Petrova sluba u novom obliku bila bi potrebna kao odgovor na mogue kolektivne zablude, jer veina nema uvijek istinu na svojoj strani. Radi toga sam protiv mijeanja crkve i demokracije. U srednjem vijeku, na primjer dijelovi nieg klera su traili lomae za idove dok su se pape takvim metodama protivile.( 1 Der Sohn Luthers und der Prafekt,30Tage in Kirche und Welt;preveo Damir Bobovec,KBF,Zagreb u asopisu Spektrum,1,93,str.10.13.) Razmotrimo sljijedeu izdvojenu izjavu jednog od najznamenitijih protestantskih teologa dvadesetog stoljea u svjetlu povijesnih injenica. Cullmann: U srednjem vijeku, na primjer, dijelovi nieg klera su traili lomae za idove dok su se pape takvim metodama protivile. Pogledajmo to po tom pitanju kae protestantski teolog Joachim Langhammer u knjizi Was wird aus dieser Welt, Evangeliums mission Bad Salzuflen..

1095.papa Urban I. 27.studenog u Clermontu, u junoj Francuskoj saziva prve kriare. Tu poinje stoljetno progonstvo idova. 1099. kriari dolaze u Jeruzalem i ubijaju vie od 100.000 idova i muslimana. U osvajanju Jeruzalema 15.srpnja ubijaju 65.000 idova i muslimana. 1017. papa Benedikt VIII. odobrava da se idovima u Rimu odrube glave. 1020. papa Benedikt VIII. odobrava da se u Rimu spaljuju idovi. 1179. papa Inocent III.saziva Lateranski sabor na kojem je odlueno da idovi stanuju u vlastitim etvrtima. 1215. na etvrtom Lateranskom koncilu papa Inocent III.iznudio je da svi idovi nose posebnu odjeu (idovsku zvijezdu). 1335. papa Benedikt XII.odobrava da se nasilno rui sinagoga u Pragu. 1494. zbog papinske povelje o vjeticama u mnogim mjestima Europe, mueniki je ubijeno i spaljeno 1000 idovskih ena.( to e biti od ovoga svijeta.Rijei iskrene,Puine,1995,str,152.) Na temelju povijesnih injenica opaamo da O.Cullmann ima za cilj opravdavanje pape kroz povijest. To je uistinu nemogue jer se povijest kao uiteljica istine ne moe promijeniti, bez obzira na goleme napore da se ona krivotvori, kako bi se dolo do stanovitog potiko-religioznog jedinstva utemeljenog na neistini i lai.Na toj osnovi mogue je opravdati i samog Hitlera, pa i druge despote. " O.Cullmann:Ne slaem se sa svime to papa kae,ali u Katolikoj crkvi postoje barem smjernice. U protestantskom svijetu one sasvim izostaju." Ova izjava dokazuje da O.Cullmann vidi jasan pad protestantizma. Danas imamo protestantizam bez protesta i njegovo bitno udaljavanje od naela Sola Scriptura - tako govori Biblija.O.Cullmann u svojem najvanijem i najkontroverznijem djelu Krist i vrijeme,1945. priznao je : "Budui da je Isus doao, umro i uskrsnuo, svetkovine Starog zavjeta sada su ispunjene i zadravati ih znai vraati se natrag Starom zavjetu, kao da Krist nikad nije doao. " Na osnovi ovakvih teolokih stajalita i uenja o tome je li mogue opravdati dranje subote iz Dekaloga, uenjem da je Krist ukinuo, a ne ispunio Zakon (tj. da moralni zakon, Deset zapovijedi vie ne vrijede) suvremeni teolozi uzimaju autonomiju (pravo pojedinca da odreuje zakon) u svoje,subjektivne ruke. Time je otvoren iroki put bezakonja, relativizacije i nejasnog poimanja morala i odnosa prema blinjemu i Bogu, koji je jasno bio reguliran putem Deset zapovijedi (objektivni univerzalni kriterij). Teoloki subjektivizam zamijenio je jasno biblijsko objektivno reguliranje odnosa izmeu Boga i ovjeka te meusobnih ljudskih odnosa. Osvrnimo se na trenutak na ono to govore eminentni katoliki telozi dananjice o aktualnome katolianstvu. Joseph Ratzinger, upravitelj Kongregacije za nauk vjere, drugi ovjek u Vatikanu, vidi opstanak Crkve jedino u jo veem udaljavanju od drave te ukidanju obveze crkvenog poreza u onim zemljama u kojima je on jo na snazi. to govori O.Cullmann o Josephu Ratzingeru i njegovim stavovima prema crkvi dananjice kao svjetskog fenomena (iz Spektruma1-93 itamo intervju s njim). Novinar - Govorite o uzmaku kranstva. Da li se radi samo o kvalitativnoj pojavi ili opadanju kvalitete? Va kolega Ratzinger se boravei nedavno po prvi put na fakultetu Valdenza u Rimu zajedno s njihovim teologom Paulom Riccom otvoreno izjasnio rekavi:" Najvea opasnost za crkve i kranstvo po mom miljenju lei u tome da

pobjegnu u stanoviti moralizam, radi boljeg prihvaanja i razumijevanja u svijetu, pri emu se ono bitno puta u stranu." Profesore Cullmann,tijekom razgovora ste vie puta spomenuli svoje dopisivanje s kardinalom Ratzingerom. Kako je ono zapoelo? Kako objanjavate da danas nita od toga razgovora nije poznato u javnosti. Pogotovo kad se vodi s osobom na koju neki katolici gledaju kao na reakcionara i protivnika ekumenskog zagovora. -O.Cullmann : Takvi ga ne razumiju. To je krivi sud. Upoznao sam Ratzingera prije trideset godina, za vrijeme Drugog vatikanskog koncila. Bio je ponajbolji meu teolokim strunjacima i slovio je za izrazitog naprednjaka. Ja sam bio u grupi nekatolikih promatraa i sjeam se da smo svi bili znatieljni to taj mladi perutis ima rei. Nae je dopisivanje poelo oko pojma egzegeze dok je jo Ratzinger bio profesor dogmatike u Njemakoj. Pisao mi je jednom da u Tuebingenu mora mnogo trpjeti zbog demagogije jednog kolege. Novinar : - Odravate li vezu s Hansom Kuengom koji je bio va uenik dok ste predavali u Parizu. - O.Cullmann : Da, Kueng je posjeivao moja predavanja. Inteligentan je, no ja nisam odgovoran za sve to on govori i pie (smije se). Novinar : - Da li se dopisivanje prekinulo nakon to je Ratzinger preuzeo svoju slubu u bivem Svetom Oficiju? - O.Cullmann: Naprotiv, ono se povealo, ne samo zbog prijedloga moga ekumenskog modela pomirenje u razliitosti kome je kardinal, kao to je reeno, i privatno i javno izrekao priznanje. Od mnogih pisama koje sam primio za devedeseti roendan ba me je njegovo najvie obradovalo. Novinar : - A to vam je pisao? - O.Cullmann: Da je iz mojih istraivanja uvijek uio. Uvijek ak i onda kada se nije sa mnom slagao sjedinjen u razliitosti. NOVINE PIU SLJEDEE O TELOKIM AUTORITETIMA " Zato se Josephu Ratzingeru, kardinalu na elu vatikanske Kongregacije za nauk vjere, uri u mirovinu VATIKANSKA PERESTROJKA " Sedamdeset godinji Ratzinger roen u obitelji siromanog seoskog andara ostvario je briljantnu teoloku karijeru, to je nakon njegovog angamana na Drugom vatikanskom koncilu ilo uzlaznom putanjom sve do pozicije drugog ovjeka u Vatikanu. Na koncilu je Ratzinger nastupio kao reformator ne bez ljubomore (stariji su ga teolozi,meu njima i njegov profesor dogmatike iz Muenchena,"Schmaus," nazivali katolikim tinejderom (teenagerom), htio je Crkvu otvoriti prema svijetu. Njegov tadanji kolega Hans Kueng dolazio je na predavanja u Alfa romeu. Ratzinger je stizao na biciklu, otprilike su jednakom brzinom stigli do vlastitih razoaranja te sagradili suprotstavljene vizije budunosti. Kuengu je 1979. na temelju odluke Kongregacije za nauk vjere koju je tada vodio Franjo eper, hrvatski kardinal, Vatikan uskratio pravo nauavanja. Ratzinger je 1981. naslijedio epera i kao nepopustljiva brana daljnjim reformama stao uz bok konzervativnome Ivanu Pavlu II. U knjizi Sol zemlje - Kranstvo i Katolika crkva na prijelazu stoljea, nastaloj iz poduljeg intrevjua to ga je kardinal dao novinaru Peteru

Schwaldu, Ratzinger crta tmurnu budunost to e Crkva doivjeti nastavi li s reformama. "Bezbonost je u ofenzivi, pastva je sve kritinija prema apostolskim nasljednicima, duhovnost svijeta se gubi. S druge strane i Crkva kao institucija pridonijela je takvu stanju. Suvie joj je stalo do zemaljskih dobara, birokratizirala se, isplela monu institucionalnu mreu to je katkad samo sebi ciljem i svrhom." Pozivajui se na tradiciju stojea prosvjetiteljstva kada su drava i crkva razdvojene, Ratzinger opstanak Crkve vidi jedino u jo veem udaljavanju od drave, te ukidanju obveze crkvenog poreza u onim zemljama u kojima je on jo na snazi. Kao kraj drugog tisuljea Kristova Crkva oznaava i kraj crkve kao masovnog fenomena. Svaki pokuaj ouvanja Crkve kao masovnog fenomena, bilo zamrzavanjem dogme (Papa) bilo reformama to seu preko granice II. vatikanskog koncila (katoliki liberali) vodi u krajnjoj liniji ka njezinu sutonu. Crkva rezignirano - veli Ratzinger - moe preivjeti samo u malim krugovima istinskih vjernika, koji e je tako oienu, minimaliziranu i esencijalnu nanovo pretvoriti u sol zemlji."( U tjednikuFeral Tribune dojavljen je lanak 9.prosinca 1996. str. 27.28.pod naslovom: JURINIK SE PREDAJE, ). Iz sljedeih navoda moi emo bolje razumijeti to je dovelo do takva stanja da kardinal Joseph Ratzinger vidi Crkvu kao masovni fenomen bez perspektive. CRKVA KAO MASOVNI FENOMEN GUBI ORIJENTACIJU DESET BOJIH ZAPOVJEDI ZAKON SA STAJALITA KATOLIKOG KATEKIZMA U prvom stupcu gdje pie Knjiga izlaska dvadeseto poglavlje,redci od dva do sedamnaest, korektno je prepisano sve kako pie u Bibliji. Ali u drugom stupcu gdje pie Ponovljeni zakon u 5. poglavlju, od estog do dvadeset prvog retka potpuno je nekorektno neprevedeno i nepotpuno prepisano iz Biblije. Tako se stvara dojam kao da nije napisano jednako kao u Knjizi izlasku dvadesetom poglavlju. U drugom stupcu postoji gotovo istovijetan tekst kao u prvome stupcu Knjige izlaska, 20.,2.-17. U Katekizmu,na stranici 518.,u lanaku 2066. pie: Razdioba i nabrajanje zapovijedi mijenjalo se tijekom povijesti. Na taj nain dolazimo do treeg stupca gdje pie vjeronauna formula i stjee se dojam da su se od Knjige izlaska, 20., 2. -17, do Ponovljenog zakona 5, 6 - 21, promijenile zapovijedi prema vjeronaunoj formuli.To uope ne odgovara istini i nije korektno u odnosu na Sveto pismo, nego je proizvoljno pisanje stanovitih katolikih teologa. Nakon ovih alosnih zakljuaka skrenimo svoj pogled na trenutak u povijest. ( Katekizam Katolike crkve, H.B.K., glas Koncila, Zagreb 1994., stranica 511. i 512.)

Zakon sa stajalita Katolikog katekiz ma,slijede citati iz (Katekizam Katolike crkve, konferencija, Glas Koncila, Zagreb 1994., str.511.,512.) DESET ZAPOVIJEDI BOJIH Knjiga Izlaska 20,2-17 Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva Nemoj imati dugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im slui. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao a sedmoga je dana subota, poinak posveen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni. Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne uini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano na blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova, ni slukinje njegove ni vola njegova, ni magarca, niti ita to je blinjega tvoga! Ponovljeni zakon 5,621 Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva

Hrvatska

biskupska

Nemoj imati dugih bogova uz mene...

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga...

Dan subotni obdravaj i svetkuj...

Potuj oca svoga i majku svoju...

Ne ubij! Ne uini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano

na blinjega svoga. Ne poeli ene blinjega svoga! Ne poeli ita blinjega tvoga. to je 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 0 3. Spomeni svetkuje Gospodnji. se da dan 4. Potuj oca i majku (da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji). 5. Ne ubij! 6. Ne sagrijei bludno! 7. Ne ukradi! 8. Ne reci lana svjedoanstva (na blinjega svoga) 9. Ne poeli blinjega svoga. ene

Vjeronauna formula Ja sam Gospodin, Bog tvoj:

1. Nemoj imati dugih bogova uz mene.

10. Ne poeli nikakve tue stvari. Zakon sa stajalita Boje rijei Biblije (KS,Zagreb1994.,str58.i146.) DESET ZAPOVIJEDI BOJIH

Knjiga Izlaska 20,2-17. 1. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. 2. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre

tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. 3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 4. Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina

tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

onome koji njegovo.

uzalud

izgovara

ime

5. Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 6. Ne ubij! 7. Ne uini preljuba! 8. Ne ukradi! 9. Ne svjedoi lano na blinjega svoga! 10. Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga: ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegava, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga. Ponovljeni zakon 5,6-21 1. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. 2. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. 3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata

4. Dan subotni obdravaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo ivine tvoje, niti doljak koji je unutar tvojih vrata: Tako da mogne otpoinuti i sluga tvoj, i slukinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan subotni. 5. Potuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 6. Ne ubij! 7. Ne uini preljuba! 8. Ne ukradi! 9. Ne svjedoi lano na blinjega svoga! 10. Ne poeli ene blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegava, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga. SUBOTA I NEDJELJA KAO DIO DEKALOGA SA STAJALITA RIMSKOGA KATEKIZMA

Katekizam,str.518,l.2066. Razdioba i nabrajanje zapovijedi mijenjalo se tijekom povijesti. Ovaj katekizam slijedi diobu sv. Augustina, koja je postala tradicionalna u Katolikoj crkvi. Nju su prihvatile luteranske crkve. Grki su oci proveli poneto drugaiju razdiobu, koju nalazimo u pravoslavnim crkvama i reformiranim zajednicama. Katekizam, str.519,l.2072. Budui da izriu osnovne ovjekove dunosti prema Bogu i prema blinjemu, Deset zapovijedi, u svom bitnom sadraju, objavljuju teke obveze. One su u sutini nepromjenljive, i obvezuju uvijek i svagdje. Katekizam, str.519,l.2069. Dekalog je nerazdruiva cjelina. Svaka rije upuuje na svaku drugu i na sve skupa: one se meusobno uvjetuju. Dvije se ploe uzajamno osvjetljuju: tvore organsku cjelinu. Prekriti jednu zapovijed znai povrijediti sve ostale... Katekizam,str.516,l.2058 i 2059. govore jasno da je Bog autor i pisac zapovijedi. Katekizam,str.520,l.2076. Isus je svojim djelovanjem propovijedanjem posvjedoio trajnu vrijednost Deset zapovijedi. i

Katekizam,str.520,l.2079. ...Prekriti jednu zapovijed znai prestupiti sav zakon. Katekizam,str.521,l.2082. Kad neto zapovijeda, Bog svojom milou to ini moguim. Katekizam,str.539. TREA ZAPOVIJED Spomeni se da svetkuje dan subotnji. est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi (Izlazak 20,8-10.) Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. Sin ovjeji gospodar je subote. Marko 2,27.28. Katekizam str,539,l.2168. Trea zapovijed Dekaloga doziva u pamet svetost subote. Sedmi dan neka bude dan posvemanjeg odmora, Gospodu posveen (Izlazak 31,15.) Katekizam str,539,l.2169. Tom prilikom Sveto pismo podsjea na stvaranje: I Gospodin je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izlazak 20,11.) Katekizam str,540,l.2172. Djelovanje Boje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog sedmoga dana prestao raditi i odahnuo (Izlazak 31,17.), treba takoer i ovjek poinuti i pustiti da i drugi, nadasve siromasi, odahnu (Izlazak 31,17.) Subota obustavlja

svakidanji posao i omoguuje odmor. To je dan prosvijeda protiv robovanja radu i oboavanja novca. Katekizam,str.540 i 541,l.2174 ...Za krane je postao prvi meu svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji (he Kyriake hemera, dies dominica), nedjelja: Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promjenivi tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, na Spasitelj, ustao od mrtvih. Katekizam, st,544,l.2190. Subota, koja je predstavljala dovrenje prvog stvaranja, zamijenjena je nedjeljom, koja je spomen novog stvaranja, zapoetog Kristovim uskrsnuem. Katekizam str,520,l.2078. Crkvena predaja, vjerna Svetom pismu i u skladu s Isusovim primjerom, priznala je Dekalogu temeljnu vanost i znaenje. Katekizam str,518,l.2064. Vjerna Pismu i u skladu s Isusovim primjerom, crkvena je predaja priznala Dekalogu temeljnu vanost i znaenje. Iz svega to smo mogli proitati u Bojoj rijei i usporediti s katekizmom, proizlazi da crkvena predaja nije vjerna Svetom pismu kao to se proklamira, a jednako tako nije ni u skladu s Isusovim primjerom, jer Isus nikada nije svetkovao nedjelju (dan sunca), a to nisu provodili niti njegovi apostoli. Bog Otac nikad nije posvetio niti blagoslovio nedjelju kao svoj dan. Pitanje koje nam se namee jest :pa kako je uope dolo do promjene subotnoga u nedjeljni poinak? POVIJESNA PROMJENA SVETKOVANJA SUBOTE NA NEDJELJU Obraenjem cara Konstantina Velikog (285 - 337) na kranstvo 312. crkva, koja je do sada bila progonjena, carevim Milanskim ediktom objavljenim u oujku 313. dobiva slobodu,a malo kasnije ak i privilegiran poloaj u rimskoj imperiji. Konstantin je donio vaan politiki akt, zakon o svetkovanju Sunevog dana ili nedjelje proglaen 7.oujka 321.godine. Krani Rima i Aleksandrije i u nekim drugim mjestima, poeli su ve u drugoj polovici II.stoljea odravati svoje bogosluenje u Sunev dan ili nedjelju, u ast Kristovog uskrsnua, dok su pristae stare rimske religije isti dan slavile u ast boga Sunca. Konstantin je uvidio da bi upravo Sunev dan, nedjelja mogla biti spona koja bi sjedinjavala ove dvije religije, to bi pridonijelo unutranjoj stabilnosti carstva u asu kada je ta stabilnost bila ugroena sve eim navalama barbarskih plemena. Ovaj uveni Konstantinov zakon o obaveznom svekovanju nedjelje ili Sunevog dana glasi: U asni dan Sunca neka se gradski slubenici i graani odmaraju, sve radionice trebaju biti zatvorene. Meutim, na selu, oni koji se bave zemljoradnjom mogu se slobodno i zakonski posvetiti svom obinom poslu, jer se esto deava da neki drugi dan nije tako pogodan za sijanje ili za rad u vinogradu, uostalom

postoji opravdana bojazan da bi zanemarivanjem iskoritavanja pogodnih trenutaka mogli propasti darovi koje nam nebo daje. Oko 364. godine odran je crkveni sabor u Laodiceji, provinciju Male Azije. Ovaj je sabor poznat po tome to kranima zabranjuje da svetkuju subotu i izrie anatemu na one krane koji bi nastavili da i dalje svetkuju subotu. Kanon 29 ovog sabora glasi: Krani ne smiju na idovski nain svetkovati i ne raditi subotom, ve trebaju raditi tog dana. S druge strane, trebaju potovati dan Gospodnji i uzdravati se koliko je mogue, da kao krani ne rade toga dana." (dr. Golubi Subota i nedjelja u Bibliji i povijesti, str.137.) (August Franzen uPregledu povijesti Crkve, KS,Zagreb 1993,) pie. U proljee 312. nakon Galerijeve smrti prijee Konstantin Alpe da bi potisnuo Maksencija iz Italije i osvojio Rim. Bio je to smion pothvat. Na Milvokijskom mostu kraj Rima sukobi se s vojniki znatno nadmonijim neprijateljem. Pritisnut sa svih strana i nesiguran kako e bitka svriti, obrati se on kranskom Bogu za pomo: u toj njegovoj odluci uvrstilo ga je i nono vienje: ukazao mu s na nebu kri na kojem je pisalo: U ovom pobijedi. Kad je nakon toga 28. listopada 312. izvojevao sjajnu pobjedu nad Maksencijevim etama, inilo mu se da taj uspjeh pokazuje koliko je Krist silan a kranska vjera nadmona. Mnogi su nain na koji se Konstantin obratio smatrali samo politikim manevrom koji nije bio praen njegovim unutranjim obraenjem... Sve je radio u korist kranstva iako je kao i prije ostao Pontifex Maximus poganskog dravnog kulta. Teio je za tim da se crkva zakonskim putem uklopi u dravu. Univerzalno kranstvo imalo je postati zemaljsko univerzalno carstvo kao biskup za vanjska podruja (episkopos teon ektos) osjeao se potpuno odgovoran za crkvu. On je ak teio za ulogom u duhovnom i idejnom vodstvu crkve, onakvom kakvu je kao Pontifex Maximus imao u poganskom kultu. Crkveni povjesniar Euzebije u svom djelu Vita Constantini, str.173., cara je prikazao kao idealnog kranskog vladara koji je sa sobom donio novo spasenjsko vrijeme za Crkvu. Mase su stale ulaziti u crkvu, koju je drava titila i pomagala, stavile su crkvu pred sasvim novu zadau.( August Franzen: Pregled povijesti Crkve.Kranska sadanjost,1993.,str.53.) Poganski Rim doivio je metamorfozu u Kranski Rim i tako nastavio egzistirati. Najoitiji pokazatelj da Konstantin nije bio istinski obraen slijedi iz injenice kako je nakon svojeg obraenja poinio nekoliko okrutnih ubojstava, ukljuujui i ubojstvo vlastite ene i sina. Tako itamo u Katolikoj enciklopediji: ...ak i nakon obraenja prouzroio je egzekuciju svog urjaka Licinija i njegovog sina, kao i Krispa, vlastitog sina iz prvog braka i druge ene Fauste. KRATAK OSVRT NA AUTORA RIMOKATOLIKOG KATEKIZMA I JO PONET O TEOLOKIM AUTORITETIMA

U tjednikuFeral Tribunepie Christoph Schoenborn,roen 1945. u Skalenu, eka, u staroj plemikoj obitelji. Schoenborn je na Ratzingerov poziv est godina vodio redakciju novog katekizma koji danas vrijedi u cijelom svijetu. Premda se u itavom katolikom svijetu kritizira Schoenbornov katekizam, Papa ga doivljava kao veliki uspjeh budui da se radi o prvom zajednikom katekizmu nakon esnaest stoljea. Ivan Pavao II. citiran je 165 puta,a Toma Akvinski 62 puta, za kojeg su ene bia nekim nesretnim sluajem (venti austales) vlanim vjetrovima, zaustavljena u razvoju prema mukom idealu. Schoenborn kao dominikanac pripada redu to je od 13.do 18. stoljea punio arhivu arhive u podrumu Ratzingerove Kongregacije za nauk vjere. ak ni austrijska javnost, neiskvarena virusom protestantizma kao Njemaka, nee propustiti da nadbiskupu stavi pod nos pola milenija opskurne povijesti dominikanaca,tada su Boji psi nemilosrdno vitlali plamenim maem uvara vjere. Kardinal Joseph Ratzinger ostvario je u 1996. godini svoju prijetnju od prije dvije godine i slubeno zatraio da se koncem 12. mjeseca 1996. godine, kada istekne njegov trei petogodinji mandat na elu vatikanske Kongregacije za nauk vjere, poalje u mirovinu. Teko bolesni Pontifex Maximus u potpunosti se predao providnosti Bojoj, zahtijevajui to isto od svojeg prvog suradnika umornog i razoaranog Ratzingera koji tvrdoglavo najavljuje kako e usprkos svemu, pokuati otii u mirovinu u naredne dvije godine 1997/98. Ono to zbunjuje zapravo je injenica da je ve dvije godine sve spremno za smjenu u vrhu nekadanje Inkvizicije, danas Kongregacije za nauk vjere. Od Ratzingerove izjave kako za sebe ne eli nita drugo doli ponovno moi moliti u miru, do bune pripreme barem u austrijskom tisku - bekog nadbiskupa Christopha Schoenborna za funkciju prvog dogmatika u vatikanskoj hijerarhiji. Budui da Ratzinger i Schoenborn spadaju u skupinu konzervativnih teologa,pri emu gotovo dvadeset godina mlai Schoenborn raspolae utoliko jaom motivacijom za sueljavanje (s manjinskom skupinom liberalnih kardinala), smjena nije mogla oslabiti konzervativnu frontu: na dulji bi joj rok samo koristila. Papi je moda bilo i svejedno,ali Wojtyli nije. Ako je Papa i bio voljan odvrgnuti razloge za i protiv smjene u vrhu Kongregacije za nauk vjere, Wojtyla nije bio spreman liiti se prijatelja, niti je vidio drugog naina kako istomiljenika i suborca sprijeiti da razoaran napusti bojno polje na kojem se rjeava budunost Katolike crkve.( Feral Tribune,9.prosinca 1996., str.27.i 28.) TEOLOGIJA HANSA KUENGA ZA KATOLIKE NEPRIHVATLJIVA Glas Koncila 9. travnja 1978. 7 (377) u naslovu pie :"TEOLOGIJA HANSA KUENGA za katolike je neprihvatljiva." U nastavku lanka govori se : " Knjiga poznatog i spornog teologa Hansa Kuenga "Christ sein ". (Biti kranin), koja je izila u Zapadnoj Njemakoj 1974.,objavljena je ovih dana u francuskom prijevodu...Profesor Kueng doputovao je

u Pariz, kako bi,prigodom toga francuskog izdanja svoje knjige 24. oujka sudjelovao u razgovoru s nekim francuskim piscima..Dan prije toga televiziskog razgovora, 23. oujka,tajnitvo francuske biskupske konferencije poslalo je svim francuskim biskupima doktrinalnu notu, kojom se upozorava na katoliku neprihvatljivost teza Hansa Kuenga u spomenutoj knjizi. N/tu je sastavio teolog Fraingneau - Julijen, sveenik sulpicijanske drube, na temelju prethodnih opazaka nekih njemakih uglednih teologa, meu njima i Ursa von Balthazara Karla Rahnera,W.Kaspera i kardinala Ratzingera. Dosad su se protiv te knjige izjasnili episkopati Zapadne Njemake(17. veljae 1975 ). vicarske odakle je Kueng rodom ( 20.veljae 1975), Austije ( 1. oujka 1975 ). Svi su oni naglasili da u Kuengovoj teologiji : "nije zajamen obvezatni, definirani i trajni znaaj odluka crkvenog Uiteljstva," te da se nikako ne mogu prihvatiti Kuengove teze o kristologiji, Crkvi, sakramentima, Marijinu mjestu u povijesti spasenja. O knjizi "Christ sein "napisao je bivi nadbiskup strasbourki mons. Weber...kako je Kuengova nauka o Crkvi "pokvarena u temelju " . O katolikoj neprihvatljivosti spomenute Kuengove knjige pisao je i isusovac Jean Galot u Osservatore remano prigodom izlaska njezina talijanskog prijevoda. Doktinalna nota tajnitva francuske biskupske konferencije upozorava....Kueng minimizira uiteljstvo episkopata, smatrajui vanijim subjektivni pristup Svetom Pismu . ( Glas Koncila 9. travnja 1978. 7 (377) ) IZ DEKLARACIJE O SVJETSKOJ ETICI Ranije smo spomenuli da je Hans Kuengu 1979. godine na temelju odluke Kongregacije za nauk vjere, Vatikan uskratio pravo na nauavanje. Tada je Kongregaciju vodio hrvatski kardinal Franjo eper. Takoer je bilo reeno da je Hans Kueng bio uenik Oscara Cullmanna odnosno da je posjeivao njegova predavanja u Parizu. Danas je profesor doktor Hans Kueng u predsjednitvu Parlamenta svjetskih religija od 28. kolovoza do 5. rujna 1993. u Chicagu. Taj je Parlament odran u spomen stote obljetnice prvog Parlamenta svjetskih religija koji je takoer odran u Chicagu. elei podsjetiti na taj dogaaj i na pozitivnu ulogu religije u dananjem svijetu,etiri meunarodne i meureligijske organizacije: Svjetska koferencija religije za mir, Svjetska udruga za vjersku slobodu, Svjetski kongres religija, Hram razumijevanja organiziran za taj parlament,. organizatori su povjerili prof.dr.Hansu Kuengu zadatak da zajedno sa svojim suradnicima izradi nacrt Deklaracije o svjetskoj etici. Deklaracija se temelji na konsenzusu svjetskih religija u podruju etike i naglaava ono to im je svima zajedniko. Sljedbenici monoteistikih religija: krani, muslimani, idovi mogli bi prigovoriti ovom dokumentu to samo jednom spominje Boga i to ne osobnim nazivom Ultimate reality (vrhunska stvarnost). Tekst pod naslovom Uvod sastavilo je uredniko vijee Koncila Parlamenta svjetskih religija u Chicagu na temelju Deklaracije

sastavljene u Tuebingenu. (Deklaracija o svjetskoj etici, 4.rujna 1993, Chicago, SAD. ) Dobro je zapaziti da je u Tuebingenu 1986. izdano prvo, a 1991. drugo preureeno izdanje Oscara Cullmanna Jedinstvo u mnogostrukosti. . Model zajednice crkava kojemu je priznanje odao i kardinal Ratzinger u svom izlaganju na Fakultetu Valdenza u Rimu 28. sijenja 1993.godine...Na II. vatikanskom koncilu Cullmann je bio osobni gost tajnitva za jedinstvo krana i dao svoj prilog biblijskom, kristocentrinom i povijesnom usmjerenju koncilske teologije. Institut Paolo VI iz Brescie dodijelio mu je zbog njegovih zasluga za traenje istine u ekumeni, za egzegezu i konkretan put Crkve, Nagadu Pavla VI. vrijednu 100. 000 DM.. Zanimljivo je da je Parlament svjetskih religija izdao pod vodstvom dr. Hansa Kuenga Deklaraciju o svjetskoj etici gdje se Bog proglaava Vrhunskom stvarnou, dakle ne osoban, a u religijama naglaava se ono to je svima zajedniko, dakle Jedinstvo u razliitosti. . Oscar Cullmann (odgovara) U svojoj knjizi Jedinstvo u mnogostrukosti predloio sam jedan novi model zajednitva Zajednicu crkava koja bi imala strukturu zajednice,ali potovala i meusobne takoer strukturalne, razliitosti. Papa je biskup Rima i zbog toga bi mu se moglo unutar Zajednice crkava koju sam predloio priznati predsjedanje. Ja osobno bih na njegovu ulogu gledao kao na jamca jedinstva.( Spektrum,1-1993.) Dakako da i Hans Kueng u svojoj knjizi Kranstvo i svjetske religije - Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom, Zagreb 1994.,prati ovaj model,samo s mnogo vie filozofskih sloboda. KATOLICI O EKUMENIZMU PO MODELU JEDINSTVA U RAZLIITOSTI I dalje pratimo izrazite napore novog doba da se uspostavi jedna svesvjetska religija u koju bi bile ukljuene sve religije svijeta i svi vjernici i jedna svesvjetska vlada u koju bi bili ukljueni i nevjernici. U lankuO ekumenizmu dr.edomir Drakovi pie "Koliko je Jean Guitton,lan Fancuske akademije, prvi svjetovnjak katolik kojemu je Ivan XXIII. dao pravo prisustvovanja Vatikanskom Koncilu u ulozi auditora, uspio svojim izlaganjem od 3. prosinca 1963. utjecati na autore Dekreta o ekumenizmu, to se tek treba vidjeti. On je tada skrenuo pozornost na dvije, kako se njemu ini pogrene, meusobno suprotne koncepcije ekumenizma.

Na jednoj strani je minimalistiki ekumenizam,opi svim kranima, koji tei ka udruenju kranskih ispovijedanja u nekoj nadcrkvi. A na drugoj strani je maksimalistiki ekumanizam koji se shvaa kao pasivno oekivanje povratka u podinjenost Rimokatolikoj crkvi svih onih koji su se od nje odvojili. Guitton prvu koncepciju osuuje, a drugoj je suprotstavio poziv ka opim herojskim naporima u duhu kranske ljubavi. Dekret Unitatis Redintegratio(O ekumenizmu ) priznaje da potpunom meusobnom openju krana smetaju razilaenja u pitanjima vjerovanja, katkad i discipline, a takoer i crkvene organizacije. Ekumenski pokret tei za savladavanjem tih zapreka, meutim dekret ipak naglaava da je punina spasonosnih sredstava samo u Katolikoj crkvi. Meutim, ako Dekret o ekumenizmu promotrimo u kontekstu s glavnim postavkama rimokatolike ekleziologije, a osobito s onima koji su s takvom upornou potvrene u dogmatskim odlukama Drugoga vatikanskog koncila, neizbjeno se javlja pitanje u kolikoj se mjeri mogu opravdati izvjesni zakljuci Dekreta njegovim tonim smislom. Poznato je da u hijerarhiji dogmi koje ispovijeda Rimokatolika crkva posebno mjesto zauzima dogma o veliini i vlasti papa te crkvene dogme prethodnog, Prvog vatikanskog koncila, utvruju pravo rimskog episkopa da propisuje obvezno uenje za crkvu. Kada papa govori ex cathedra, Crkva ne moe ni ocjenjivati, ni provjeravati, niti potvrivati,ona je duna samo se pokoravati i vjeruovati. Ovu dogmatsku odluku o nepograivosti papinskih odluka donesenih ex cathedra, kategoriki je potvrdio Drugi vatikanski koncil u svojoj dogmatskoj konstituciji o crkvi Lumen gentium. Po njegovu objanjenju takve odluke ne trebaju nikakva odobrenja, niti doputaju bilo kakav priziv na koji drugi sud. U Rimskom biskupu, kao vrhovnom uitelju cijele crkve... posebno se nalazi dar nezabludivosti same Crkve. I ne samo to,Dogmatska konstitucija o Crkvi Drugog vatikanskog koncila protee obvezu vjernih, jer od istih trai da religiozno podinjavaju svoju volju i razum, autentinom uiteljstvu Rimskog biskupa i kad ne govori ex cathedra (etiam cum non ex cathedra loquitur) Odmah treba istaknuti da Rimokatolika crkva danas ne smatra druge crkve i crkvene zajednice kao one koje ne trebaju postojati, niti da pomou preobraanja (vraanja na pravi put) i konverzije pojedinaca (prijelaz na drugu vjeru) treba rjeavati dosad anatemiziranu herezu ili raskol. Naprotiv, sve njih,kako misli katoliki teolog svjtskog glasa Karl Rahner,treba smatrati partnerima dijaloga, pa i suradnje meu kranima, koji imaju vie zajednikoga nego onog to ih razdvaja, a prije svega im je zajedniki zadatak prema svijetu. Osnova tog dijaloga je, prema miljenju Karla Rahnera, u znanju onog to je zajedniko, kao stvarnost i mnogostruko potvreni zadatak. Zajednika je vjera u Boga i Krista kao jedinoga Gospoda i Spasitelja. Prvi pokuaj dijaloga M. Kirigina iz 1962. g. suzbio je splitski biskup F. Frani, iako

je i sam neto poslije,1964. g. popustio, premda jo je uvijek njegov ekumenizam samo taktika metoda u promicanju katolikih ideja. Ekumenizam iskljuuje pojam prozelitizma. Suvremeni ekumenski put nije put preobraenja, prozelitizma, ve istinske suradnje, prema razumijevanju, potovanju, predanosti Isusu Kristu i poslunosti njegovoj rijei kako je izloeno u Svetome pismu. No budui da se veina ne pridrava naela samo Biblija (sola scriptura), oni kritiziraju manjinu koja je dosljedna Svetim pismima, koristei se protiv njih ispolitiziran im pojmom prozelitizma." (Dr. edomir Drakovi:O ekumenizmu, u aasopisu Pravoslavna misao, svezak 30, Beograd 1983.,str. 16.) Govor biskupa Strossmayera o nepogreivosti pape u Rimu 1870. godine (nalazi se u Nacionalnoj i sveu. knjinici pod br. 159.666 ) Govor biskupa Strossmayera o nepogreivosti pape na crkvenom saboru u Rimu 1870. godine (NACIONALNA SVEUILINA KNJINICA -ZAGREB -HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE BB -SIGNATURA : 159666., u istoj kninici uva se jo pet u razliito vrijeme izdanih, posve jednakih, navodno nevjerodostojnih izdanja spomenutog Strossmayerova govora. ) " tovani oci i brao! Drui, no slobodan i miran u svojoj savjesti pred Bogom, koji ivi i mene gleda, hou da meu Vama u ovoj sveanoj skuptini prozborim. Cijelo vrijeme, odkako ovdje s Vama sjedim, sluao sam sve dosadanje govore ivom eljom, da mi koja zraka odozgor oi uma rasvijetli i omogui da izreknem svoje mnijenje vrhu zakljuaka ovoga svetoga opega sabora. Obuzet uvstvom odgovornosti pred Bogom prouio sam to dublje spise Staroga i Novoga zavjeta, i te dostojne spomenike istine zapitao, da li je Sveti Papa, koji ovdje predsjeda, uistinu nasljednik svetoga Petra, namjesnik Isukrstov i nepogrijeiv uitelj Svete Crkve? Za rijeenje toga ozbiljnoga pitanja bio sam prinuen sadanje okolnosti iz vida pustiti i sebe u duhu bakljom evanelja u ruci u ono doba postaviti, gdje nije bilo ni ultramontanizma, ni galikanizma, kad je crkva jedine svece Pavla, Petra i Jakoba i Ivana za uitelje imala, kojima nitko boanstvene uglednosti odrei ne moe, a da ne uzdvoji o nauci svete Biblije, koja evo preda mnom lei, i koju je u Tridentu obdravani sabor crkveni za pravilo vjere i nauke o udorednosti proglasio. Ja sam sve svete listove pregledao pa smijem li to otvoreno rei nisam ba nita naao, to bi nazore ultramontanaca potvrdilo. to vie udnovato ali istinito, ne naoh za vremena

apostola ni spomena o papi, koji bi nasljednik sv. Petra i namjesnik Isukrstvo bio, kao ni o Muhamedu, koji tada ni postojao nije. Vi ete, moj gospodine Maninge. (engleski biskup), rei, da ja Boga hulim, a Vi,gospodine Piccoe, da sam poludio. Ali oboje je neistinito. Proitao sam cijeli novi testamenat, pa izjavljujem pred Bogom, podiem ruku na ovo raspelo, da o Papinstvu kakvo je danas ni traga naao nisam. tovana brao, ne uskratite mi Vau pozornost, jer Vaim mrmljanjem i prekidanjem ne opravdavate ni malo one, koji sa ocem Hyacintom kau, da ovaj crkveni sabor nije slobodan, jer da je naem umu ve unapred nametnut bio. Hvala budi njegovoj Excellenciji gospodinu Dupanloupu na znaku priznanja: to me bodri da nastavim. biskupu

itajui svete spise pomnjom kojom me Bog obdari, ne naoh ni jedno poglavlje, ni jedan stih, u kojem bi Isukrst sv. Petru vlast med apostolima bio dao. Kad bi imun sin Jonin ovo bio, za koga mi danas njegovu svetost Pia IX. drimo, onda je udnovati, da Isukrst nije njemu rekao: Kad ja svojem ocu uzaem, sluajte imuna Petra, kao to ste mene sluali. Ja ga imenujem svojim namjesnikom ovdje na zemlji. No Isukrst ne govori nigdje o ovomu, dakle ni ne misli crkvi glavara postaviti. Dapae obea apostolima prestol, da sude dvanaest onih plemena izraelskih, obeao je to svoj dvanaestorici, a nije rekao da e jedan prestolj nad ostalima biti, koji da Petar taj bude. to moramo dakle iz te utnje zakljuiti? Razum nam kae da Isukrst nije imao namjeru sv. Petra za glavara apostolskog postaviti. Kad je Isukrst apostole za osvojenje svijeta razaslao, dade svima jednaku mo i obeanje svetoga Duha. Dopustite mi da gore reeno opetujem. Kad bi Krist namjeravao Petra postaviti sovjim namjesnikom, jamano bi ga i vrhovnim zapovjednikom nad svojom duhovnom vojskom imenovao. Isukrst je, kao to to sv. pismo svjedoi, Petru i ostalim apostolima zabranio gospodariti i silu upotrebljavati ili mo po primjeru poganskih kraljeva imati (Luka 22, 25). Da je Petar tada papa bio, Isukrst zaista ne bi tako govorio, a i po naem predanju ne bi Papa imao kao znak duhovne i zemaljske moi dva kljua, ve dva maa u ruci. Jedna toka, moram rei, jako me je iznenadila, koju su poslije dueg umovanja ovako protumaili: Da je Petar Papom bio izbaran,

ne bi bilo doputeno njegovim sudrugovima poslati ga sa apostolom Ivanom u Samariju da ondje navjeta evanelja Sina Bojega. to bi mi potovana brao mislili, kad bi se u ovom trenutku usudili njegovu svetost Pia IX. i njegovu Excellenciju gosp. Plantiera u Carigrad, tamonjem Patriarhi, da se ovaj obvee da e razdoru na istoku jednom konac uiniti. Na to nam se namee jo vanije pitanje. U Jerusolimu sakupio se opi crkveni sabor, da stvori zakljuak vrhu pitanja koja pravovjerje razdvajaju. Da je Petar papa bio, tko bi taj crkveni sabor sazvati imao? Jamano sveti Petar! Tko bi u tom crkvenom saboru presjedovao? Sveti Petar! Tko bi zakljuke crkvenog sabora formulirao i obznanio? Naravno, da opet sveti Petar. Ali toga nije bilo. Petar je prisustvovao tom crkvenom saboru kao i ostali apostoli, pak ne on, nego sveti Jakob sabrao je glavni sadraj, a kada su zakljuci proglaeni, uinio je to u ime apostola, starjeina i brae. (Dj. Ap. 15,22). inimo li mi tako u naoj crkvi? to vie o tomu predmetu razmiljam, tim vie se osvjedoavam da se u Svetom pismu sin Jonin nikako za namjesnika crkve samtrati ne moe: i doim mi uimo da je crkva na sv. Petru utemeljena, kae nam apostol Pavao, o ijem ugledu dvojbe nema, u svojem pismu na Efeane (Ef. 2,20), da je crkva utemeljena na temelju apostola i proroka sa glavnim utemeljiteljem Isukrstom. Isti apostol Pavao vjeruje tako malo u vrhovnitvo svetog Petra, da oito kara one, koji kau (1. Kor. 1,12): - Ja sam Pavlov. ja sam Apolonov ja sam Klepharov, a ja Isukrstvo daklem kad bi Petar namjesnik Isukrstov bio, jamano ne bi se Pavao usudio tako ozbiljno one koriti, koji su njegovi suapostoli bili. Isti apostol Pavao napominje apostole propovjednike, evaneliste, uitelje i pastire, kad o zvanjima crkvenim govori. Ne moe se, tovana brao, ni pomisliti, da bi ovaj veliki apostol Pavao zaboravio prvo zvanje, to jest papinstvo napomenuti kad bi isto namjesnitvo po Bogu zaista postojalo. Ova zaboravnosti ini mi se tako nemoguom, kao da povjesniar ovoga crkvenog sabora ne spomene njegovu svetost Pia IX. (Vie glasvoa se uje: uti, bezbonie, uti!). Umirite se, tovana brao, jo nisam pri koncu. Zabranjujui mi dalje nastaviti, dokazujete svijetu da nepravdu inite, jer elite neznatnog lana ove skuptine uutkati. Apostol Pavao ne spominje ni u jednom pismu, koje je na mnogobrojne opine razaslao, o vrhovnitvu ovom. Kad bi ovo prvenstvo postojalo bilo, kojim bi, jednom rijeju, crkva vidljivog

poglavara imala, koji bi u nauavanju nepogreiv bio, bio bi taj apostol jamano to prvenstvo spomenuo. to sam rekao? On bi o ovom velevanom predmetu podue pismo napisao! Jer kako bi on, koji je u istinu zgradu kranskog nauanja podigao, na temelju i temeljni kamen zaboraviti mogao? Ako dakle ne moemo i ne smijemo rei, da je apostolska crkva krivovjerna bila, to moramo i priznati, da crkva nije nikad bila ljepa, ia i svetija, nego za vremena kada jote Pape nije bilo. (Vika: Nije istina, nije istina,) Neka gospodin Laval ne kae: nije, jer ako se jedan od Vas, tovana brao, usudi i pomisliti, da je crkva, imajui danas za Papu za glavara, vra u vjeri, ia u udorednosti, nego li je apostolska crkva ona, to neka otvoreno pred cijelim svijetom ispovijede, jer ovo je sredite od kuga e nae rijei na sve krajeve svijeta dopirati. O Papinoj moi ne naoh ni traga u spisima Pavla, Ivana i Jakova. I sam Luka povjesniar apostolskog djelovanja pri irenju Isusove vjere ne spominje ovu velevanu toku. Ta utnja ovih svetih ljudi, ija pisma sainjavaju jedan dio kanonikih ili bogom nadahnutih spisa, nedokuiva mi je, pa bi i bila neoprostiva, kao da je na primjer Thiers, koji je pisao povijest Napoleona Bonaparte, carev naslov izostavio. Ovdje vidim jednog lana, koji prstom pokazujui na mene veli: Evo raskolnikog biskupa, koji je pod lanom zastavom u nau sredinu doao. Ne, ne, tovana brao, nisam ja u ovu asnu skutinu kao lopov kroz prozor uniao, nego na vrata, kao i Vi svi. Moj biskupski naslov daje mi pravo zato, a kao kranina sili me savjest ispovijediti to istinom smatram. utnja sv. Petra jeste vjerovatan dokaz. Kad bi ovaj apostol namjesnik Isusov na zemlji bio, za kakvoga ga mi proglaujemo, to bi on sam za to jamano znati morao, nu kad je on zato znati morao, zato nije barem jednom djelovao kao Papa? Mogao je djelovati na duhove, drai prvu propovjed, ali on to nije inio, mogao je djelovati na crkvenom saboru u Jeruzalemu ili Antiohiji, no i to nije inio, pa to ne uini ni u ona dva pisma, koja je na crkvu upravio. tovana brao, moete li Vi sebi takvog papu predstaviti, da je Petar zaista Papom bio? Kad ga ve Papom drati hoete, naravno je da ustvrditi morate, da je njemu samome ta okolnost nepoznata bila. No pitam svakoga, koji je iole u stanju misliti, da li je takvo umovanje moguno. Ja tvrdim, da crkva za vremena apostola, Pape nije imala, a kad se protivno tvrdi, onda bi se sva sveta pisma morala spaliti ili sasvim mimoii.

Sa svih strana ujemo: nije li Petar bio u Rimu, nije li bio razapet glavom dolje obrnut, nisu li mjesta, sa kojih je nauavao i oltari, na kojima je svetu misu drao, u ovom vjenom gradu? Da je Petar u Rimu bio, temelji se, tovana brao, samo na predanju, no neka je i biskupom bio u Rimu, kako moete iz njegove biskupske asti i njegovo vrhovnitvo dokazati? Scaliger, veleum, nije se ustruavao tvrditi, da se biskupstvo i stanovanje Petra u Rimu meu smijene prie uraunati mora. (Vika:" Zaepite mu usta! Dolje s njim!)." tovana brao, pripravan sam utiti, no nije li bolje u ovakvom saboru sve ispitati kao to to apostol zapovijeda, pa samo dobro vjerovati? Ali imamo diktaturu, pred kojom i sama njegova svetost Pia IX. klanjati se i utiti mora. A to je povijest. Ona nije kao neka pria, kojom bi se postupati moglo kao lonar sa svojom glinom. Povijest je alem, koji slova na staklo ree, koja se ne mogu vie izbrisati. Do sada sam se uvijek pozivao na povijest. Pa ako za apostolsko vrijeme ni rijei o Papinstvu naao nisam, to nije moja krivica, nego povijesti. elite li me dovesti u poloaj ovjeka, koji je radi izopaenja istine okrivljen?, inite ako to moete. Sa desna dopiru mi rijei: Ti si Petar, na toj stijeni sagradit u svoju crkvu. (Matej 16,18.19). Ovom prigovoru elim tovana brao, odmah odgovoriti, no prije toga u Vam plod moga istraivanja povijesti saopiti. Budui da za apostolsko vrijeme ni traga o Papinstvu ne naoh, pomislih da u to moda nai u crkvenoj povijesti. Otvoreno Vam kaem, traio sam u prva etiri stoljea, da li se gdje god ime Pape nalazi, pa gle, nigdje toga nisam naao. Sigurno nee ni jedan od Vas posumnjati o velikom ugledu velikoga i slavnoga Augustina, svetog biskupa Hipponskog. Ovaj poboni ovjek, dika i slava katolike crkve, bio je tajnikom na crkvenom saboru u Melini. Meu zakljucima ove asne skuptine moemo sljedee velevane rijei nai: tko eli one otkraj mora priznati, toga nitko u Africi u crkvenu zajednicu ne prima. Afrikanski biskupi nisu htijeli priznati rimskog biskupa, to vie svakoga su progonili ako je priznavao Rim. Sa estoga crkvenoga sabora, koji se je u Karthagi pod biskupom Aurelijem odravao, pisali su svi biskupi Celentinu, biskupu rimskom, opominjali ga, da priziv ne prima koji bi mu ga afrikanski biskupi i sveenici slali, da nadalje poslanike ili komesare vie ne alje i da ljudsku oholost u crkvu ne uvede. Da je Patriarha rimski odmah isprva pokuao svu vladu i najvei ugled u svojoj osobi usredotoiti, sasvim je izvjesno, ali je to i oito, da takovo vrhovnitvo nigda posjedovao nije, kakvu mu ultramontanci nametnuti hoe. Da li bi se afrikanski biskupi jo prije Augustina usuivali zabranjivati slati pozive na njegov vrhovni sud, kad bi on vrhovnitvo zaista bio imao? Rado priznajem, da je rimski Patriarha prvo mjesto imao, kao to to zakon Justinijana veli: Uinimo po zakljucima etiri crkvena sabora, da bude sveti Papa staroga Rima

prvi biskup, a arcibiskup u Carigradu, kojega nazvae novi Rim, da bude drugi. Na to ete Vi da reknete, klanjaj se dakle Papinskom vrhovnitvu. Nu, asna brao, ne stvarajte zakljuke prebrzo, jer zakon Justinijana ovakav napis ima: O redu mjesta Patrijarha. Ovdje je samo prvenstvo nareeno, ali nije mo i vrhovna uprava dana. Na primjer, kad bi se svi talijanski biskupi sakupili u Florenciji na saboru, pa da prvenstvo prvi biskup iz Florencije ima tako isto na istoku Patrijarha carigradski, a u Engleskoj arcibiskup Canterburki: no iz ovoga prvenstva ne moe si ni jedan vrhovnu mo nad svojim sudrugovima izraditi. Vanost rimskog biskupa ne proizlazi iz boanstvene punomoi, nego poradi vanosti samoga grada u kojem su stanovali. Gospodin Darbog nema vie asti od arcibiskupa Avignonskog, no zato mu daje Paris znamenitost, koju ne bi imao, kad bi svoju palau na Rhoni mjesto na obalama Siena imao. To isto valja u graanskim i politikim okolnostima. Prefekt iz Florencije nije moniji od onoga iz Puglija, no u graanskim i politikim odnoajima ima ipak veu vanost. Ve od prvih stoljea trsi se rimski Patrijarha, da zadobije vrhovnu upravu, te na nesreu umalo je ne dostie: - njegovi zahtjevi naoe otpora u zakonu kojega je car Theodozij II izdao da Patrijarha carigradski isti ugled ima, kao i onaj rimski, a na crkvenom saboru u Calcedonu uinie biskupa starog i novog Rima, takoer u crkvenim stvarima jednakim. esti crkveni sabor u Karthagi zabrani svima biskupima primiti naslov kneza ili vrhovnih gospodara. U pogledu naslova Opi biskup, kojega si Pape kanje pridodae, napisa sveti Grugur, mislei da se njegovi nasljednici nigdje sa ovim slovom resiti nee, sljedee: Ni jedan od mojih predasnika da se ne usudi ovo nesveto ime primiti, jer kad si sam Patrijarha ovo ime daje, potkapa vrijednost svoga imena. Neka se klone svaki kranin teiti za naslovom, kada uzima svojoj brai asno i dobro ime. Ove rijei sv. Grgura odnose se na njegovog sudruga u Carigradu, koji je za prvenstvom u crkvi teio. Papa Pelagij drugi naziva carigradskog biskupa Ivana, koji je za au prvog sveenika teio bezbonim i nesvetim. Ne poeli si, ree on, naslov opeg biskupa, koji si je Ivan nezakonito prisvojio ne putajte ni jednom Patrijarhi ovo oskvrnuto ime nositi, jer e nas velike nesree stii, ako se meu sveenicima takovi ljudi pojave. Dostiglo bi ih ono to se o njima prorie: On je kralj sinova oholosti. (Pelagije II. pis. 13).

Ova svjedoanstva, a mogao bi slinih jednake vrijednosti na stotine jo navesti, svjedoe kao sunce jasno, da su rimski biskupi mnogo kanje, za ope biskupe i glavare crkve priznati. A osim toga kome nije poznato, da je od godine 325. kada je nicejski crkveni sabor dran pa do godine 580. do drugog ekumenskog sabora u Carigradu, izmeu vie od 1109 biskupa, koji na prvih est sabora djelovali samo 19 biskupa sa zapada prisutnih bilo. Tko ne zna, da crkveni sabori po carevima, bez znanja i protiv volje biskupa rimskih sazivani. Tko ne zna da je Hosiji, biskup kordovanski predsjednikom nikejskog sabora bio i zakljuke istoga proglasio. Isti Hosiji predsjedao je i poslije toga (takozvanog sabora) saboru u Sardiki, na koji poslanik biskupa rimskog Julije priputen nije bio. S tim neka bude dosta, tovana brao, no hou jote o dokazima progovoriti koje ste malo prije poradi utemeljenja biskupa rimskog naveli. Pod stijenom, na kojoj je sveta crkva sagraena, razumijete Vi Petra. Da je to prava pravcata istina, to bi bilo naem pravdanje konac, ali nai oevi, koji su o tom neto znati morali, nisu mislili kao mi. Sv. iril u svojoj etvrtoj knjizi o trojstvu kae: Mislim da se pod stijenom sasvim sigurno vjera apostola razumjeti mora. Sv. Hilarij, biskup Poitierski pie u drugoj svojoj knjizi o trojstvu: Stijena je blagoslovljena i jedna je stijena vjera koju je Petar priznao. U estoj knjizi kae isti: Na ovoj stijeni to jest vjeroispovijesti je crkva sagraena. Bog je, veli sveti Hijeronim u estoj knjizi, - po svetom Matiji, svtu crkvu na ovoj stijeni utemeljio, a to je stijena, od koje je apostol Petar ime dobio. Dalje kae sv. Krisostom u svojoj 53. propovijedi o Matiji: Na toj stijeni elim svoju crkvu utemeljiti, to jest, na vjeroispovijedi. to je pak bila ispovijed apostola? Ti si Isukrst sin Boga ivoga. Ambrozij, sveti arcibiskup milanski u 2.poglavlju pisma na Efeane, Bazilij,Selencij i oci kalcedonskog sabora piu isto tako. Meu svima uiteljima kranskog starog vijeka pripada sv. Augustinu prvo mjesto, osobito to se znanosti i svetosti tie: ujte dakle to se u ovom drugom razlaganju u pismu Ivanovu pie: to znae rijei: elim svoju opinu na svojoj stijeni sagraditi. Na ovoj vjeri to jest na vjeri koja kae: Ti si Isukrst sin Boga ivoga. A u 124. razlaganju nalazimo ovo vrlo znamenito mjesto: Na ovoj stijeni, koju si priznao, elim svoju opinu sagraditi, jer je Isukrst ta stijena bio.

Da taj veliki biskup nije vjerovao, da je crkva na sv. Petru sagraena proizlazi jasno iz njegovih rijei, u svojoj 13. propovijedi: Ti si Petar i na toj stijeni, koju si priznao, na toj stijeni, koju si spoznao to jest na tvojoj ispovijedi. Ti si Isukrst sin Boga ivoga, hou svoju crkvu sagraditi na sebi samom, jer sam sin Boga ivoga, a hou je sagraditit na sebi a ne pak na Tebi. A kako je Augustin o ovome znamenitom mjestu mislio, tako je vjerovalo cijelo kranstvo onoga doba. Skupno, sve u jednom tvrdim: 1. Isus je istu mo apostolima dao kao i Petru. 2. Da apostoli u Petru nikada namjestnika i nepogreivog uitelja priznavali nisu. 3. Da Petar ni pomislio nije da bude Papom, niti je igda kao Papa djelovao. 4. Da su prva dva stoljea drani sabori veliku ast rimskom biskupu nad crkvom davali, poradi znamenitosti grada Rima priznavali, da su mu samo ast, a ne vrhovnu upravu podijelili. 5. Da sveti oci ono znamenito mjesto: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit u crkvu svoju, nikada tako razumjeli nisu, kao da je crkva na Petru sagraena, ve na stijeni (ne super Petrum, ve super Petram), to jest na vjeroispovijedi toga apostola. U sasvim dobroj namjeri i kranskoj savijesti stvaram taj neoborivi zakljuak iz povijesti i razuma, da Isukrst Petru nije podijelio vrhovnitvo, da rimski biskupi nisu imali biti vladari crkve,nego su to postali prisvajajui si po malo sva prava biskupske asti, (glasovi: uti besramni protestante, uti, tui jednom!) Ja nisam besramni protestant, zaista ne, i tisuu puta ne! Povijest nije katolika, ni engleska, ni kalvinska, ni luteranska, ni armenska, ni istono grka, a najmanje ultramontanska. Ona je snanija nego sve vjeroispovijedi i zakoni ekumenskih crkvenih sabora. Pii proti povijesti ako smije, ali nisi je u stanju unititi, kao to ni jedne cigle iz Koloseuma istrgnuti ne smije a da se ovaj ne srui. Ako sam to protivno iz povijesti rekao, posvjedoite to iz povijesti, a ja u onda moje rijei oporei: no strpite se, pa ete vidjeti da nisam sve ono rekao, to sam htio rei i mogao, pa da znadem da se za mene na trgu vatrena lomaa sprema.Ne bih utio i zato u nastaviti. Gospodin Dupanloup napomenuo je sasvim pravo u svojim znamenitim primjerima o tom vatikanskom saboru: ako Piu IX. za nepogreivog proglasimo, dosljedno moramo tvrditi, da su i njegovi svi predasnici nepogreivi bili. Ali proti tomu tovana brao, podie se snano povijest, uvjeravajui nas, da su nekoji pape strano zabludili bili. Proti ovom moete

prosvjedovati ili zanijekati, kako vam je volja, no ja u to dokazati. Papa Viktor (192.) odobravao je isprva montanizam, zatim ga je proganjao. Marcelin (296.-303.) bio je sluga krivobogtva: pohaao je kult Vesne, oboavajui tu boginju. To je samo asak slaboe, odgovorit ete Vi, ali ja kaem, pravi namjesnik Isukrsta, umire prije nego postane otpadnikom. Liberij (385.) odobravao je progonstvo Atanasijevo i priznao arijanizam, da iz progonstva bude puten i opet u slubu postavljen. Grgur I (578.-590.) naziva bezbonikom svakoga, koji bi se opim biskupom nazvati dao, a naprotiv Bonifacij III. (607.608-) naveo je cara Thoku, ocoubicu, da mu taj naslov podijeli. Paskal II. (1088.-1099.) i Eugenije (1145.-1153.), obojica odobravae, doim ih je Julij II. (1509.) i Pio (1560.) zabranjivao. Eugenij IV. (1433.-1439.) odobravao je bazelski koncil i prieivanje iz kalea ekoj crkvi, doim je Pio II. (1458.) tu dozvolu opozvao. Hadrijan (867.-872.) proglasio je graanske enidbe valjanim, koje Pio VII. osuuje. Sixtus V. (1585.-1590.) izdao je jedan svezak biblije i preporuio ju nekom bulom, to je opet Pio VII. osudio. Klement XIV. (1700.-1721.) ukinuo je red jezuita, koji je Pavao III. (1540.) dopustio, a Pio VII. opet ga podigao. Ali emu da tako daleko dokaze traimo. Nije li ovdje prisutni sv. Papa u svojoj Bulli (papinski list), kojega ovaj sabor ureuje, za sluaj svoje smrti, dok sjednice ovog sabora traju, sve opozvao, to je s ovim saborom od prolih vremena u protuslovlju, pa makar to bilo i od samih njegovih predasnika nareeno. Zaista, da ovo ne bi tako vano bilo, kaj bi Pio IX. ovu naredbu sa propovjedaonice proglasio, nego to on istu tu svoju volju iz dubine svoga groba ostalim vladarima crkve nalae. Nikada ne bi dokonao asna brao, kada bi Vam sva protuslovlja Papa i njihova nauavanja tumaiti htio. Kad dakle nepogreivost sadanjeg Pape izreknete, to ujedno morate i dokazati (to je ba nemogue), da si Pape nisu nigda protuslovile, ili morate opet izjaviti, da Vam je duh sveti

objavio, da nepogreivost Pape od godine 1870. poima. Imate li toliko drzovitosti, jedno ili drugo uiniti? Mogue je, da e narodi teoloka pitanja mimoii, jer ih ne razumiju, a vanost njihovu ne dokuuju: ali prem su nemarni glede naina, nisu glede ina. Ne varajmo sami sebe. Ako nauk o nepogreivosti ne potvrdite, to e se protestanti, nai protivnici, tim veom drzovitou na razvaline popeti, kojim smo mi sami uzrokom, jer ve i povijest za se imadu, doim mi protiv njima samo nae zanijekanje imademo. to mi znademo odgovoriti ako nam sve rimske biskupe, poam od Petra pa sve do njegove svetosti Pia IX. navedu? A da su svi takovi bili, kao to je Pio IX., mogli bi se slavodobitno ponositi, ali ali Boe nie tako. (Glasovi: uti, uti, dosta je!). Ne viite gospodo proti meni.ako se Vi povijesti bojite, to se pobijeenim priznajete, a osim toga, ako svu vodu rijeke Tibera preko povijesti pustite, niste u stanju ni jednog lista joj unititi. Dopustite da govorim a ja u im krae da prozborim o tom velevanom pitanju. Papa Virgilij (538.) kupio je papinsku ast od Belizara, namjesnika cara Justinijana. Istina je, da nije svoju rije odrao, niti obeanu svotu platio. Je li to zakoniti nain da se troguba kruna (Tijara ) Rima pribavi? Drugi kalcedonski sabor osudio je ovaj postupak ovako: Svaki biskup, koji tu ast novcem postigne, ima se skinuti. Papa Eugenij III. (1145.) slijedio je Virgila. Sv. Bernard sjajna zvijezda svog vremena, ukorava tog Papu slijedeim rijeima: Jeste li u stanju jednoga mi samo ovjeka velikoga grada Rima naznaiti, koji bi Vas za Papu priznao, da nije zato novaca dobio. tovana brao, je li mogue, da je Papa, koji na kapijama hrama, novane zavode podie, od svetog duha nadahnut. Ima li takovi pravo pouavati, da je crkva nepogreiva? Pripovjetka o Formosu, jamano je svima poznata. Stjepan XI. dade njegovu ljeinu, koja je u papinskom odjelu zakopana bila, iskopati, prste, kojima je blagoslov dijelio, sjei, te sa izrekom da je vjerolomac i kopile bio, u Tiber baciti. Njega zatvori, otrova i zagui narod. Da vidimo, kako je ovaj predmet opet u red doveden. Roman, nasljednik Stjepanov, a za njim Ivan X. odobrie djela Formasova.

Odgovorit ete mi to su pripovjijetke, a ne povijest. No poite u vatikansku knjinicu, pa itajte Platiha, povijesnika papinskog i spise Baronia (898.). Ovo su dogaaji, koje bi radi asti svete stolice na stranu ostavili, da se ne radi, da nauka o tomu svoj stav odredi, a koja u naoj sredini veliki jaz poiniti moe. Zar da iz ljubavi prema tovanoj materi crkvi utimo? Ja idem dalje. Ueni kardinal Baronij, govore o papinom dvoru ovako veli: amu je u ono doba naliila rimska crkva, kakove su izvikane, ali mone ene vladale u Rimu? One su biskupske asti dijelile, mijenjale i oduzimale, i aliboe, one su bile u stanju svoje ljubavnike ove krive Pape na prijestolje Petra podii (Baronius A.D.912.). To nisu prave Pape bili, rei ete, nu neka bude tako: ali kada su na prijestolju u Rimu kroz pedeset godina protu Pape sjedili, gdje ete nasljedstvo papinstva zapoeti? Kako je mogla crkva stopedeset godina bez glavara opstojati? I udnovato, vei dio tih protu Papa proizlazi iz plemena raznih Papa, i to e biti oni, koje je Baronij opisao: pa sam Genebrado, najvei slavitelj Papa usudio se je u svojem asopisu rei (901.): Ovo stoljee je ba nesretno, jer skoro je tomu 150 godina, od kako Pape, vrline svojih predasnika, ne slijede i mogu se prije odmetnicima nego apostolima nazivati. Mogu misliti, kako se je taj znameniti Baronij rumenio, kad je djela rimskih biskupa pripovijedao. O Ivanu XI. (931.) sinu Pape Sarazia sa Marcijom, napisao je ove rijei: Sveta crkva, to jest rimska, osramoena je strano ovim izrodom. Ivan XII. (966.) u svojoj 18. godini, koji je bio po svojim ljubovcama Papom izabran, ni za dlaku nije bolji bio od svojih predasnika. ao mi je, astna brao, to toliko prljavptina moradoh na vidik iznijeti, zato u da utim o Aleksandru VI., ocu i ljubavniku Lukrecije: neu da navedem Ivana XXII. (1316.), koji je neumrlost due nijekao i koji je ekumenskim saborom u Konstanci dostojanstva lien.

Neki e moda prigovoriti, da taj sabor nije bio javan; ako je tome tako, onda dosljedno, da se ni izbor Martina V. (1417.) zakonitim smatrati ne moe. Ali kamo e tada papinsko nasljedstvo? Moete li ovomu opet prigovor nai? Neu da govorim o razdoru koji je crkvu obezastio. U ono doba bilo je prijestolje u Rimu, po dvojici, a esto i po trojici takmaca zauzeto. Koji je od njih pravi Papa bio? Opetovano Vam velim: ako nepogreivost sadanjega biskupa rimskog zakljuite, morate nepogreivost sviju biskupa prijanjih, bez razlike potvrditi, a kako bi to u stanju bili uiniti, kad Vam povijest bjelodano veli, da su Pape u svom nauavanju esto zabludili. Moete li dakle tvrditi, da su lakomi, rodoskrvni, ubojni i radi simonije okrivljeni, namjesnici Isukrstovi? ali, asna brao, takovu rugobu tvrditi, znailo bi Isukrsta izdati: gore bi sagrijeili protiv Isusa nego Juda: to bi znailo njemu blato u lice bacati. (Glasovi: Dolje sa govornice brzo, zaepite tom krivovjercu usta.) tovana brao, Vi glasno viete, nu bilo bi asnije, kad bi moja naela i dokaze na vagi svetosti mjerili. Vjerujte mi, povijest ne daje se vie ponoviti: tu je i ostaje za uvijek, za ozbiljni prosvjed protiv nauke o nepogreivosti pape. Moete jednoglasno proglasiti, no moga glasa nikada dobiti neete. Svi pravovjerni, gospodo, uprli su oi u nas, oekuju od nas lijeku proti nebrjenim zloam koje cerkvu obezauju. Zar ete ih u toj nadi prevariti? Prevelika oekuje nas odgovornost pred Bogom, ako ovu sveanu priliku propustimo, koju nam Bog za lijeenje prave vjere dade. Hajde brao, da ju upotrebimo, oruajmo se svetom hrabrou, uinimo teku ali plemenitu nategu, obazrimo se na nauku apostola, bez kojih emu u bludnji, tmini i krivoj predaji ostati. Upotrebimo na razum jer drimo apotole i proroke za jedine nae nepogreive uitelje u pogledu svijuh pitanja. to moram initi da blaen budem? Kad budemo o tom odluili, tada smo i temelj naoj vjeri poloili. vrsto i postojano emo stajati na vjeitoj stijeni od Boga danom nam svetom pismu, puni pouzdanja pred svijetom, ter neemo drugoga osim razpetoga Isukrsta priznati. Mi emo biti po svuda pobjeditelji, i rimska crkva imati e svoju 89. godini ( t.j. preustrojstvo) (estoka vika: Dole! Napolje, protestante, kalvine, izdajico crkva.)

Nikako me, gospodo, vika vaa ne plai, ako su moje rijei estoke, ipak je moja glava mirna. Ja ne pripadam ni Lutheru, ni Kalvinu, ni Pavlu ni Apollonu, nego jedino Isukrstu. (Na novo vika: Proketstvo, prokletstvo odpadniku.) Prokletstvo! Gospodo prokletstvo! Dobro znate, da ne prosvjeduj proti meni, nego proti svetim apotolom pod kojih zatitu bi elio, da ovaj sabor crkvu stavi. O! da bi oni iz grobova ustali sigurnosti govorili na moja usta, a govor njihov ne bi se ni malo razlikovao od mojega! to bi jim proturei mogli, kad bi vam iz spisah dokazali, da je papinstvo od evanelja Isukrstva udaljeno, tj od onoga, to su oni propovijedali i svojom krvlju potvrdili. Bili ste se usudili njim rei, da nauka naih papa,naih Bellarmina, naih Ignacija Loyole vie cijenite negoli njihovu? Ne, ne i tisu puta ne. Nije mono da su ui zaepili, da vie nauuju, oi prikrili, da ne vide, a srca otupili, da vie ne osjeaju. O! Kad bi ovaj gore nas kazniti i svoju ruku teko na nas podii htio, kao to je to sa Pharaonom uinio, onda ne treba da vojnikom Garibaldi dopusti, da nas iz ovoga vjeitoga grada protjeraju; trebao bi samo Pia IX. za boga proglasiti, kao to mi sv. djevice Marije boicom proglasismo. Ublaite se potovana brao, spasite crkvu od propasti, ispitajete Sveto pismo, koje e vam pokazati pravu vjeru, koju nam valja vjerovati, tovati i priznati. Rekoh, a Bog mi bio u pomoi! Ove zadnje rijei primljene su takovim negodovanjem kano u kazalinom stajalitu. Otci ustali su svi, a mnogi se udaljili iz dvorane. Mnogi Talianci, Amerikanci, Nijemci i Maari a i gdjekoji Francuz i Inglezi obkolie hrabroga toga govornika, pruie mu ruku, za svjedobu njihovoga jednomiljenja. Govor taj doveo bi hrabroga ovoga biskupa u 16. stoljeu na lomau doim je u sadanjem vijeku odobren je od cijeloga svijeta, samo je prezren od jednoga Pia IX. i njegovih jednomiljenika, koji ele narode u gluposti odrati, da i nadalje zlouporebe initi uzmognu. Sirote zavareni, oni e u jamu pasti, koju su drugim kopali! (Psalm. 7,16). RIMOKATOLIKO UENJE O SVEENICIMA I NJIHOVOJ SPASENSKOJ ULOZI Iz katolike literature: eljko Rudolf PAVLII, Kristova crkva i Kristovi sveenici, Budrovci 1994., str. 21-26, podnaslov: Vlast nad Kristovim tijelom: Opratati grijehe moe samo Bog. To su Isusu

rekli idovi kada je uzetom mladiu rekao: Uzdaj se, sinko, prataju ti se grijesi tvoji (Lk 5,21). Nijedan ovjek na svijetu, kako god bio velik, moan, pa ni jedan svetac koji nije sveenik, niti sam aneo s neba, bio on i u najvioj nebeskoj hijerarhiji, ne moe oprostiti ni jedan grijeh (Castegnero). Meutim, takvu vlast milou Isusa Krista ima svaki sveenik kada njemu pristupi grenik, ma bio optereen najveim zloinima i opainama, te mu raskajano ispovjedi svoje grijehe, sveenik ima pravo i vlast da nad njim izgovori rijei oprotenja. To ini govorei: Ja te odreujem od tvojih grijeha u ime Oca, Sina i Duha Svetog., ali jedina ruka koja ima pravo i mo da uvodi due iz stanja grijeha u kraljevstvo milosti i svjetla, jest ruka sveenika. Dakako, iskljuivo po milosti i volji Bojoj..., ako se ta ruka podigne iznad glave granika, kako to i vanjskom simbolikom sveenik pri ispovijedi ini, njemu se grijesi oprataju i Bog ga ponovo prima u svoj naruaj. Ali ako sveenik nee podii ruku na odreenje, ako velike rijei opratanja ne provru na njegova usta, tada mogu doi svi kraljevi ovog svijeta, svi zemaljski mogunici, moe uz ovjeka stati i presveta Djevica, makar kako velika, mona i svetija od svakog sveenika, opratanja za grenika nema. Jedan skromni sveenik, ni bogat, ni uen, ni moan, ni slavan, ali sveenik zakonito posveen o Katolike crkve, u tom je sluaju po vlasti oprotenja po Kristu danoj vie nego svi sveci i aneli Boji. Postoji li uzvienije dostojanstvo? To sveenik postaje na neki nain Boji opunomoenik. On zakljuuje mir izmeu uvrijeenog Boga, uvreditelja ovjeka, on je sudac, Bojeg milosra, uvar i upravitelj beskrajnih zasluga ljudskog otkupljenja... Jo je vea i uzvienija vlast to je sveenik vri nad stvarnim tijelom Kristovim, tj. nad Euharistijom. Sveenik ne samo da dri u ruci kljueve neba da u njega dovodi due, nego jo vie, beskrajno vie, on moe otvoriti nebo i uiniti da na zemlju sie Gospodin nad vojskama, jer imade vlast da tako kaemo i nad samim Bogom. Kako? Sveenik sagnut nad oltarom za vrijeme svete mise zove Boga, poziva ga da se uprisutni u hostiji i kaleu: zapovijeda da sie s neba te stane iv i stvaran na oltaru. Na jeku nekoliko rijei otvaraju se nebeska vrata, Bog kojemu je sve podlono, od koga sve zavisi, dolazi u ruke sveeniku, njemu se potpuno predaje da sa njim raspolae, uzima ga i dijeli drugima. Sam se, dakle, Bog pokorava sveeniku te mu stavlja na raspolaganje svoje tijlo i krv, svega sebe. Kakve li moi i vlasti. Bilo je na svijetu velikih i monih ljudi, vladara i vojskovoa koji su vladali u svoje vrijeme velikim dijelom poznata svijeta, na iji su mig milijuni ljudi sagibali svoje glave u znak pokornosti, na njihovu jednu prijetnju drhtali su narodi i padali na koljena. No, njihova mo se dizala na nekoliko pedalja iznad zemlje. Da si je ikoji od njih utvorio da moe zapovijedati Bogu, svi bi ga proglasili luakom. Mo se sveenika die iznad zemlje i nad oblake, sie sve do neba. Sveenik, naime, moemo rei, ide pred prijestolje Boga ivoga i poziva ga da s neba sie na zemlju. Divna li uda,sav se kranski svjet kroz dva tisuljea divi udu to se zbilo u krilu

presvete Djevice, kada je pred Arkanelom Gabrijelom izrekla:evo slubenice Gospodnje,neka bude po tvojoj rijei i tim je rjeima pristala da bude majka Boja.Ali to je to,kau neki crkveni oci, prema moi sveenika, koji ne samo jednom nego svaki dan, kroz cijeli svoj sveeniki ivot, koliko god puta to hoe, moe uiniti da u njegove ruke sie utjelovljena rije Boja. . Misli svetog sveenika to je sveenik? Namjesnik Boji opremljen svim Boanskim maem. On je rekao prvim sveenicima: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Kada sveenik oprosti grijehe, u ispovijedi ne veli: Bog ti oprata, nego Ja te odreujem. Kada u misnoj rtvi pretvara kruh u tijelo a vino u krv Isusovu, on ne veli: Ovo je tijelo Isusovo.. Ovo je tijelo moje i krv moja. On ne odreuje sebe od grijeha. Iza Boga sveenik je sve u ivotu jedne due. Kada ne bi bilo sveenika,nita ne bi koristila muka i smrt naeg Gospoda. Napravimo jo jedan put kratki saetak spomenutog teksta u nekoliko. toaka. 1. Sveenik moe opratati grijeh, to ne moe ni svetac ni aneo; 2. Jedina ruka koja ima pravo i mo da uvodi due iz stanja grijeha u kraljevstvo milosti i svjetla jest ruka sveenika; 3. Opratanje za grenika ovisi o sveenikovoj volji; 4. Sveenik posveen od Katolike crkve vii je nego svi sveci i aneli Boji; 5. Sveenik zakljuuje mir izmeu uvrijeenog Boga i uvreditelja ovjeka; 6. On je sudac; 7. Sveenik... u ruci dri kljueve neba da u njega dovodi due; 8. On moe otvoriti nebo i uiniti da na zemlju sie Gospod nad vojskama jer ima vlast,da tako kaemo,i nad samim Bogom; 9. Sveenik zapovijeda Bogu da sie s neba; 10. Sam se, dakle, Bog pokorava sveeniku te mu stavlja na raspolaganje svoje tijelo i krv, svega sebe; 11. Mo se, pak, sveenika die iznad zemlje i nad oblake, sie sve do neba; 12. O, neshvatljive li moi sveenika u okviru Katolike crkve, oduevljava se sv. Augustin; 13. to je sveenik? Namjesnik Boji opremljen svim Boanskim moima; 14. Kada sveenik oprata grijehe u ispovijedi,ne veli Bog ti oprata, nego ja te odreujem. Kada u misnoj rtvi pretvara kruh u tijelo, a vino u krv Isusovu, on ne veli ovo je tijelo Isusovo, nego ovo je tijelo moje... ovo je krv moja; 15. Iza Boga sveenik je sve u ivotu svake due." Kada jedan obian sveenik ima ovakvu vlast,to kazati o vlasti pape? Svakako da nam se postavlja pitanje, to Boja rije, Biblija, govori o ovakvim izjavama, o emu emo govoriti u sljedeem poglavlju. APOKALIPTIKA LITERATURA PRORIE OTPAD

U Bibliji postoji tzv. apokaliptika literatura: u Starom zavjetu Knjiga proroka Danijela, pisana u 6. stoljeu prije nae ere, a u Novom zavjetu Otkrivenje Ivanovo napisano potkraj 1. stoljea nove ere. Spomenuta literatura izuzetnom tonou precizno definira i proroki otkriva sve dogaaje koji su se pred naim oima ispunjavali, upravo ispunjuju ili treba da se zbudu. U toj literaturi se otkriva velika duhovna borba izmeu Stvoritelja i nekadanjega najvieg anela u nebeskoj hijerarhiji, Lucifera koji je postao Sotona (protivnik). Putem povijesnih zbivanja,osobito apokaliptika literatura prikazuje tu duhovnu borbu kroz fizika zbivanja i sukobe. Biblija Stari i Novi zavjet KRANSKA SADANJOST ZAGREB 1983.Otkrivenje 12-7 Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael (tko je kao Bog) sa svojim anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatie borbu,Ot.,12 -8 ali je ne mogae izdrati. I "mjesta" za njih vie "nije bilo" u nebu.Ot 12 - 9 Bijae zbaen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove avao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s njime njegovi aneli...Ot 12- 17 Tada, obuzet gnjevom protiv ene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo (Otk 12,7-17).SVETO PISMO Novoga zavjeta, preveo iz izvornog teksta dr.FRANJO ZAGODA naklada dr. STJEPANA MARKULINA ZAGREB 1925.. Ovdje je strpljivost svetih, koji dre zapovijedi Boje i vjeru Isusovu (Otk 14,12).:I kae mi :Napii: Blago onima,koji su pozvani na svadbenu veeru Janjetovu! I ree mi Ovo su rijei Boje istinite I padoh pred noge njegove, da mu se poklonim, I ree mi: Gle, nemoj.! Ja sam sluga kao i ti i braa tvoja, koja imaju svjedoanstvo Isusovo. Bogu se pokloni, jer je svjedoanstvo Isusovo duh prorotva. (Otk 19,9-10). ( Aneo govori o slubi i da su sveenici slubenici ja sam sluga kao ti i braa tvoja, te im ne pripada nikakva ast. Nadalje nam se jasno prikazuje borba protiv Bojeg karaktera koji je precizno iskazan u njegovom Zakonu. U Knjizi proroka Danijela Gospodnji aneo je izjavio da e mali rog, simbol papstva kakvim ga prikazuju mnogi protestantski klasici, nastojati promijeniti vremena i zakone. ) BIBLIJA, K..S. ZAGREB 1983 On e huliti na Svevinjega, zatirati Svece Svevinjega; pomiljat e da promijeni blagdane (orig. vremena) i Zakon, i Sveci e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena (Dan 7,25).Novi zavijet -DUDA-FUAK K.S. Zagreb 1990. Neka vas nitko ne zavede ni na koji nain. Jer ako prije ne doe onaj otpad i ne otkrije se ovjek bezakonja,Sin propasti, Protivnik, koji uzdie sebe protiv svega to se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Boji hram zasjedne gradei se Bogom...... (2.Sol 2,3-4) (Novi zavjet s grkog izvornika preveli BONAVENTURA DUDA, JERKO FUAK -KRANSKA SADANJOST,ZAGREB 1990.) OTKRIVENJE 13-5" I dana su joj

usta da govori drskosti I hule I dana joj je vlast da to ini etrdeset i dva mjeseca".OT 13-6" I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo,njegov ator i nebesnike". Pogledajmo to Biblija ui o huli: Ivan 10-33 Odgovorie mu idovi:Zbog dobra te djela ne kamenujemo,nego zbog hule:to ti -ovjek-sebe Bogom pravi.

KOMENTAR KARDINALA J. GIBBONSA O SUBOTI I NEDJELJI Prigodom svjetske izlobe koja se odravala u Americi 1893. godine, Rimokatolika crkva dobila je zgodnu priliku da uutka svoje napadae, i to pitanjem: "Zato protestanti (a i pravoslavni) svetkuju nedjelju?" Protestantske voe su u to vrijeme podigle svoj protest to se izloba odravala i nedjeljom. Oni su apelirali na Kongres, da zabrani otvaranje izlobe nedjeljom. Tako su se protestanti pokazali braniteljima nedjelje, koju je posvetila Rimska crkva. Tada je kardinal Gibbons u "Catholic Mirroru," koji je slubeni organ Rimokatolike crkve u Americi, opisao veliku neskladnost vjere i nauka protestantskih crkava. Ovdje navodimo njegov komentar. "ZATO PROTESTANTI SVETKUJU NEDJELJU?" "NEDJELJA JE PRAVI POTOMAK KATOLIKE CRKVE. PRISVAJANJE NEDJELJE OD PROTESTANATA POSVJEDOAVA SE OVIM DA JE NEOSNOVANO, PROTUSLOVNO I POGUBNO." "Gore navedenom predmetu" veli kardinal Gibbons, "obratila se naa pozornost prolog tjedna i to primitkom jedne broure od dvadeset stranica, koju je izdalo Meunarodna udruenja za vjersku slobodu, pod naslovom"Apel i Protest", a koja( broura ) sadri rezoluciju to ju je usvojila Generalna konferencija Adventista sedmog dana ( 24.2.1893. godine). Rezolucija kritizira i strogo osuuje akciju Kongresa Sjedinjenih Drava i Vrhovnog suda, kojom se umijeao u vjerska prava naroda, zatvaranjem Svjetske izlobe nedjeljom. "Adventisti su jedino kransko tijelo, koji imaju Bibliju za svog uitelja, i koji ne nalaze nikakva odobrenja na njezinim stranicama za promjenu dana bogosluenja od sedmog, na prvi dan tjedna. Zato se oni nazivaju Adventisti "sedmog dana." Njihovo glavno naelo sastoji se u odvajanju subote iskljuivo za Boju slubu, i to prema naredbi samog Boga koji je vie puta ponavljao u svetim knjigama Starog i Novog zavjeta; kojoj se doslovno pokoravao izraelski narod tisuama godina sve do ovoga dana, a koju je potvrdio Boji Sin, svojim naukama i praksom, kad je bio na zemlji. "Suprotno tomu, protestanti u svijetu, emu su adventisti iznimka koji imaju istu Bibliju (kao i adventisti) kao svog cijenjenog i jedinog nepogreivog uitelja, svojom praksom, od vremena svoje pojave u esnaestom stoljeu, imajui pred svojim oima idovski narod, koji potuje i svetkuje subotu, prezirali su taj dan, koji je Bog imenovao za svoju slubu; a prisvojili su, u oevidnom protuslovlju s Njegovom zapovijedi, dan za Njegovu slubu, koji se nije ni jednom spomenuo za tu svrhu, na stranicama Svete knjige. "Koja protestantska katedra ne odzvanja gotovo svake nedjelje glasnim i estokim ukorima, zbog oskvrnua nedjelje? Tko

bi mogao zaboraviti fanatinu opsjenu protestantskih propovjednika preko cijele zemlje, protiv otvaranja vrata Svjetske izlobe nedjeljom, i mnoge pismene molbe s milijunima potpisa, kako bi se sauvao od oskvrnua Gospodnji dan? (jer tako protestanti nazivaju nedjelju). Doista, takvo ope i rasprostranjeno uzrujavanje i buno prosvjedovanje ne bi moglo postojati ako ne bi bilo najveeg razloga za takve ivahne proteste. "Kada su se na Svjetskoj izlobi odredila odjeljenja raznim sektama protestantstva za izlobu svoje literature, tko bi mogao zaboraviti jasan izraaj iskrenog i savjesnog gnjeva, koji su pokazala naa prezbiterijanska braa, im su doznali o odluci Vrhovnoga suda, da se nee mijeati u otvaranje (izlobe) nedjeljom? Novine su nas izvijestile da oni nikako nisu htjeli zauzeti odreenu im prostoriju, a ni svoje kutije otvoriti; nego su zahtijevali da se njihove stvari vrate, pridravajui se vrsto svojih naela. Tako su se oni uklonili da nemaju nikakve veze s bogohulnom izlobom koja je oskvrnjivala nedjelju.... "Naa svrha u izdavanju ovog lanka," (produuje kardinal Gibbons), "jest da ovo vrlo vano pitanje (zato protestanti svetkuju nedjelju) tako objasnimo... da bi nai itatelji mogli shvatiti to pitanje u svim svojim odnosima, i tako da dou do jasnog uvjerenja. "Veina u kranskom svijetu obavlja Boju slubu u prvi dan tjedna. Izraelci, koji su rasijani po svoj zemlji, svetkuju posljednji dan tjedna i odravaju Boju slubu. U odnosu na bogosluenje, Adventisti sedmog dana, (jedna zajednica krana) takoer su izabrali isti dan. Izraelci i adventisti pozivaju se na Sveto pismo gdje se nalazi boanska zapovijed koja strogo nareuje stalno svetkovanje subote. "Izraelac potuje samo autoritet Starog zavjeta, ali adventist, kao kranin, usvaja Novi zavjet na istoj osnovi kao i Stari, to jest, da je takoe od Boga nadahnut. On nalazi da se Sveto pismo, koje je njegov uitelj, usuglauje u obadva dijela; da Otkupitelj, tijekom svog boravka na zemlji, nije nikad svetkovao bilo koji drugi dan osim subote. Tu injenicu sva etiri Evanelja njemu jasno dokazuju. Na stranicama Djela apostolskih, poslanica i knjige Otkrivenja, ne moe se nai nijednog traga o ukidanju subote. "Zato adventisti, jednako kao i Izraelci, izvode svoje uvjerenje iz Starog zavjeta, a koje stajalite i Novi zavjet potpuno potvruje nauke svete rijei i to ivotom i postupkom Otkupitelja i Njegovih apostola, gotovo sto godina kranskog doba. "Raunajui ih prema broju adventisti, sedmog dana zastupaju mali dio protestantskog stajalita na zemlji. Ali, ako se ovdje ne postavlja pitanje o broju, nego o istini, o injenici i pravinosti, strogo shvaanje ispravnosti, zabranjuje osuivanje ove male zajednice, bez mirne i nepristrane istrage. "Protestantski je svijet, od svog poetka (16.stoljea) bio u potpunoj suglasnosti s Katolikom crkvom, svetkujui ne subotu,

nego nedjelju. To jedinstvo miljenja i prakse za prolih 300 godina moralo bi pomoi da se ovim diskutiranjem protestantstvo stavi na vrstu bazu u ovom odnosu, to jest, ako bi, u korist svoje pozicije, ovo raspravljanje prevladalo te dokaze, koje Izraelci i adventisti prinose iz Biblije, a koja je jedino priznati uitelj i jednih i drugih parniara; koja je takoer sudac i svjedok. Ako, meutim, s druge strane, Izraelci i adventisti prinesu dokaze, koje velika masa protestanata ne moe pobiti, a obadvije se klase pozivaju na svoga zajednikog uitelja, Sveto Pismo, onda velikom tijelu protestanata (i pravoslavaca), koji rade toliku galamu i to snanom upornou u korist svetkovanja nedjelje, ne preostaje nita drugo nego da priznaju da su uili i izvrivali, za tri stotine godina, to je prema Svetom pismu, neistinito, i to prisvajanjem nauke i prakse, kako oni stalno tvrde, - otpadnike crkve; to je suprotno svakom nalogu i nauku Svetog pisma. Da bismo dodali ovoj velikoj i neoprostivoj vjerskoj pogreci, navodimo jednu od najpozitivnijih i istaknutijih Bojih zapovijedi svojemu sluzi ovjeku: "Sjeaj se dana subotnjeg da svetkuje." "Nijedan protestant koji danas ivi nije jo nikada posluao tu zapovijed,! (a niti su pavoslavni), "on vie voli da slijedi (Rimokatoliku) otpadniku crkvu na koju smo se ve pozvali, negoli svog uitelja, Sveto pismo; koje, od prve knjige Mojsijeve do Otkrivenja ne ui nikakvu drugu nauku, ako su Izraelci i Adventisti sedmog dana u tome ispravni, i jedni i drugi se pozivaju na Sveto pismo kao na svog "nepogreivog" uitelja. Dakle neka Sveto pismo rijei, je li subotu ili nedjelju Bog odredio. Jedno od tih dvaju kranskih tijela" (protestanti ili adventisti sedmog dana) "zacijelo je pogreno, a ako neispravan poloaj o ovom veoma vanom pitanju nanosi strane kazne, s kojim sam Bog prijeti svakom prijestupniku "vjenog zavjeta," mi emo ui u diskusiju o vrijednosti te rasprave i to s obadvije strane. "Rasprava o ovom najveem predmetu nije iznad sposobnosti obinih misli, a ne ukljuuje ni izvanredne studije. Ono se razdjeljuje na nekoliko jasnih pitanja koja se mogu lako rijeiti: "Pvo: Koji dan u tjednu Sveto pismo nareuje da se svetkuje? "Drugo: Je li se u Novom zavjetu, pravilom ili praksom, izmijenila originalna zapovijed? "Tree: Jesu li se protestanti, od esnaestog stoljea, pokoravali Bojoj naredbi svetkovanjem dana, koji nareuje njihov nepogreiv voa i uitelj Sveto pismo? Ako nisu, zato nisu? "Na gore navedena tri pitanja obvezujemo se da emo dobaviti jednu koliinu inteligentnih odgovora, koji ne mogu promaiti da zatite istinu i istaknu izopaenost zablude". Catholic Mirror,9.9.19893. "Prema naem obeanju u prolom izdanju," (veli kardinal Gibbons u ovom drugom lanku) "nastavljamo da otkrijemo jednu vrlo odvratnu zabludu i neskladnost biblijskog pravila vjere, koje se

ne moe oprostiti. Kako nas ne bi krivo razumjeli, smatramo za potrebno da navedemo injenicu da protestanti ne priznaju drugo pravilo vjere, drugog uitelja, osim "nepogreivog Svetog pisma". Kao to katolik preputa svoje rasuivanje u duhovnih stvarima, bezuvjetno, i s potpunim povjerenjem, tumaenju svoje crkve, tako i protestant ne priznaje drugog uitelja osim Svetog Pisma. Svu svoju duhovnu hranu on prima iz prouavanja Svetog pisma. Za njega je to Boji glas koji mu govori kroz njegovog jedinog nadahnutog uitelja. Sveto pismo sadri njegovu religiju, vjeru i pravilo. Govor Chillingwortha, "Sveto pismo, cijelo Sveto pismo, i nita drugo, samo Sveto pismo, religija je protestanata," samo je jedan oblik te iste ideje koja se obraa u raznolike druge oblike, takve kao "Knjiga Boja," "Povlastica Naeg Spasenja," "Proroanstvo kranske vjere," "Boji prirunik ljudskoj rasi,".Onda je to nepobitna injenica da je samo Sveto pismo uitelj protestantskog kranstva. Prihvativi tu injenicu, sada emo nastaviti diskusiju vrijednosti rasprave o pitanju koje smo postavili u prolom izdanju. "Prepoznavajui to se ne moe porei, a to je: injenicu izravne proturjenosti izmeu uenja i prakse protestantskog kranstva, u emu su adventisti sedmog dana iznimka, s jedne strane, a idovski narod s druge, jer obadvije stranke (protestanti i adventisti sedmog dana) svetkuju drugi dan u tjednu i vre Boju slubu; mi emo produiti da uzimamo svjedoanstvo jedinog svjedoka kojeg moemo imati u ovom pretpostavljanju, a to je: svjedoanstvo uitelja, kojeg obadvije stranke prisvajaju Sveto pismo. "Prvi izraz s kojim se sreemo u Svetoj Rijei, nalazi se u Prvoj knjizi Mojsijevoj 2:2, "i poinu Bog u sedmi dan od svih djela svojih koja uini." Druga napomena o tome nalazi se u Drugoj knjizi Mojsijevoj, u 20., poglavlju, gdje je Bog zapovjedio da se svetkuje sedmi dan, zato to je On sam poinuo od djela stvaranja na taj dan. Svjetski nas tekst obavjetava u sljedeim rijeima, da ba zbog toga On eli da se svetkuje taj dan: "Zato je Gospod blagoslovio sedmi dan i posvetio ga." Ponovno, itamo u 31. glavi 15. stihu: "est dana neka se radi, a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu;" i esnaesti stih: "Ona je vjeni zavjet," i "znak dovijeka" "jer je za est dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi je dan prestao sa radom. "U Starom zavjetu, napomena o suboti nalazi se 126 puta. Svi se ti tekstovi skladno usaglauju u izraavanju Boje volje, zapovjedajui da se svetkuje sedmi dan, zato to je to Boji poinak. Tim danom On nas sve obvezuje da ga praznujemo kao "vjenim zavjetom." Ne moemo ni zamisliti, da bi ito bio toliko bezuman da ne vjeruje kako je subota odmor ili sedmi dan, budui da vidi kako je izraelski narod svetkovao subotu otkad je izdan zakon (2514. godine od poetka svijeta), sve do 1893. godine nakon Krista" (koje je godine kardinal Gibbons ovo pisao). "To je razdoblje od 3383 godine! S primjerom Izraelaca pred naim oima danas, ne postoji bolje ustanovljene povijesne injenice od ove, koja se

navodi, a to je: da je Boji izabrani narod, uvar Starog zavjeta i ivi predstavnik jedine boanske religije dosada, kroz razdoblje od 1490 godina prije kranstva, sauvao, sedminom praksom, ivo predanje pravilnog tumaenja osobitoga dana tjedna subotu, da se dri "svetom Gospodu." To predanje taj je narod produio svojom praksom jednim dodatnim periodom od 1893 godine, koje obuhvaa kransko razdoblje Boje milosti.Smatramo potrebnim objasniti potpuno ovu toku, i to zbog nekih razloga koje emo jo jasnije pokazati malo kasnije. "Sveto pismo Starog zavjeta koje se potvrdilo za 3383 godine ivim predanjem sedmine prakse Bojeg izabranog naroda, ui nas, s apsolutnom sigurnou, da je sam Bog imenovao dan koji e se "smatrati svetim Njemu". Taj odreeni dan je subota. Bilo koji prekraj tog naloga iziskivao je da se ovjek kazni smru: "uvajte dakle subotu, jer vam je sveta; tko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer tko bi god radio kakav posao u nju, istrijebie se ona dua iz naroda svojega." Druga knjiga Mojsijeva 31 : 14. "Nije mogue predstaviti sebi strou kaznu odone, koju je sam Bog tako ozbiljno izrekao u gornjem tekstu, i to za sve one koji budu gazili zapovijed na koju se On pozivao ne manje od 126 puta u Starome zavjetu. Deset zapovijedi Staroga zavjeta formalno se utiskiju to ranije u pamenje djeteta biblijskog krianina. Ali nijedna od deset nije tako istaknuto poznata, u nedjeljnoj koli i katedri, kao ona koja veli da se dri "svetim" subotni dan. "Budui da smo se osigurali apsolutnom sigurnou iz Njegove Svete Rijei, to je Boja volja, odnosno koji dan da se dri svetim, i to zato, to je On poinuo na taj dan, a koji nam je dan potvren praksom Njegovog izabranoga naroda tisuama godina; prirodno smo navedeni da pitamo: kada je i gdje je Bog promijenio dan Svoje slube, jer to je jasno svijetu da se dogodila promjena dana. Ne nalazimo li navoda o takvoj promjeni na stranicama Staroga zavjeta, niti u praksi idovskoga naroda, koji se kroz devetnaest kranskih stoljea stalno pokorava napisanoj zapovijedi, to moramo potraiti u tumau kranskog vremena, to jest u Novome zavjetu, takvu Boju naredbu kojim On ponitava staru subotu. "Sada pristupamo jednom razdoblju koje ukljuuje devetnaest stotina godina i idemo dalje istraivati da li dopunjeni boanski uitelj Novi zavjet, sadri neku naredbu koja ponitava zapovijed Staroga zavjeta, a u isto vrijeme zamjenjuje neki drugi dan, za subotu, koju je Bog ustanovio: budui da je subota bila dan koji se svetkovao, koju je Bog odredio da se svetkuje, onda bi jedino boanski autoritet, koji bi bio kao neki zakon, mogao ukinuti zavjet o suboti. Neki drugi boanski mandat, koji po imenu odreuje drugi dan, da se dri "svetim" umjesto subote, isto tako je potreban da bi se zadovoljila savjest kranina. Budui da je Sveto Pismo jedini uitelj koj priznaje kranin, a meutim Stari zavjet ne pokazuje promjenu dana, pa ipak protestantski svijet dri drugi dan "svetim" umjesto subote, onda je zaista reformirani kranin obavezan pokazati, na stranicama Novog zavjeta, novu boansku zapovijed,

koja ukida subotu i postavlja nedjelju, koju Protestanti praznuju od osvitka Reformacije. "Pretraujui kritiki Novi Zavjet od poetka do kraja, nalazimo da se subota spominje 61 put. Takoer nalazimo, da je Spasitelj stalno odabirao subotu, da ui u sinagogi i ini udesa. etiri Evanelja spominju o suboti 51 put. Jednom prigodom Spasitelj se pozvao na sebe, da je "Gospodar od subote," o kojem spominje Matej i Luka (takoer i Marko). Tijekom cijelog izvjetaja Njegovog ivota (na zemlji), On je stalno svetkovao subotu i nije ni jednom nagovijestio da je promijeni. Njegovi apostoli, a i osobni prijatelji, daju nam jasam primjer o savjesnom svetkovanju subote nakon Njegove smrti. Dokle je Njegovo tijelo bilo jo u grobu, apostol Luka (23:56) obavjetava nas: "i oni su povratie i pripremie mirise i miro; a u subotnji dan poinue, prema zapovijesti." "Ali, u prvi dan tjedna, vrlo rano izjutra, oni su doli i donijeli mirise, koje su bili spremili." "Mirise i miro,", oni su spremili na Veliki petak uvee, jer se "subota pribliavala." (stih 54.) To djelo Spasiteljevih osobnih prijatelja dokazuje bez ikakva protuslovlja da su oni i nakon Njegove smrti drali subotu "svetom", a nedjelju su smatrali kao i sve druge dane u tjednu. Prema tome, moe li ita drugo biti vei dokaz od toga da apostoli i svete ene nisu znali ni za jedan drugi odmor, osim za subotu do dana Kristove smrti? "Sada da pristupimo istrazi vrlo zanimljivog pitanja o svetkovanju dana kroz sljedeih trideset apostolskih godina, o kojima nam govori evanelist Luka u Djelima apostolskim. Zaista, neki trag o ponitenju (svetkovanja subote) mogao bi se pronai u praksi apostola tijekom ovoga poduljeg razdoblja. Ali, jao! Mi smo jo jednom osueni na razoarenje. Devet puta nalazimo da se spominje odmor u Djelima apostolskim, ali to je subota. Ako nai itatelji ele dokaza, u svakom sluaju mi ih upuujemo na glave i stihove: Djela apostolska 13:14, 27, 42, 44. Jo jednom: Djela apostolska 15:21; ponovo: Djela apostolska 16:13; 17:2; 18:4. "Pavle govorae u sinagozi svake subote, i uvjeravae Jevreje i Grke" Prema tome, nalazimo subotu od Prve knjige Mojsijeve pa sve do Otkrivenja!!! U tom sluaju nije mogue da naemo, u Novome zavjetu, da su Spasitelj i Njegovi uenici i najmanje kvarili originalnu subotu, nego nasuprot tome, nalazimo cjelokupnu sklonost originalnog ureenja. Ne, nego (nalazimo) potpunu potvrdu od Njega, dok je ivio na zemlji; a i stalno, aktivno sudjelovanje apostola u svetkovanju samo tog dana, trideset godina nakon Njegove smrti (i uskrsnua), kao to su nam Djela apostolska obilno posvjedoila. "Dakle, zakljuak je neizbjean, a to je: da od onih koji slijede Sveto pismo dao svog vou, Izraelci i adventisti sedmog dana imaju sve dokaze na svojoj strani; dok protestanti nemaju ni jedne rijei u svoju obranu za svoju zamjenu nedjelje umjesto subote!" - Catholic Mirror,16.9.1893. "Kada je, njegovo velianstvo, sotona," (nastavlja kardinal Gibbons u svojem treem izdanju), "krvnik od poetka i "otac lai"

poduzeo, da otvori oi naoj prvoj majci Evi, podraivanjem njezine ambicije: "Vi ete biti kao bogovi znajui i dobro i zlo;" bio je to tek poetak mnogih uspjenih nastojanja, koja je kasnije poduzimao, u zavoenju miliona njezine djece. Kao to je Eva, tako i oni doznaju na alost kada je ve kasno cijenu tog zavaravanja, da bi odvojio njezinu slabu djecu od vjernosti prema Bogu. Predmet ove rasprave nije neka iznimka obinoj avoljevoj vjetini.... " Dokazali smo da Otkupitelj, za vrijeme svog boravka na zemlji, nije ni u kom sluaju otstupio od vjernog svetkovanja subote, na koje se pozivaju etiri evanelista 51 put; premda je sebe oznaio "Gospodarem subote," On nije ni jednom, zapovijeu ili praksom, nagovijestio da od svoje strane eli promijeniti (subotnji) dan i postaviti drugi. "Nakon to smo obratili osobitu pozornost na postupak apostola i svetih ena one iste veeri nakon Njegove smrti, da su se bile osigurale sa mirisima i mirom, kako bi pomazale Njegovo tijelo ujutro nakon subote; kao to nas apostol Luka o tome tako jasno obavjetava (Evanelje po Luki 24:1); time se, bez ikakve sumnje, uvia postupak i volja Bojeg Sina, jer su stalno svetkovale subotu. Primijetili smo takoer i postupak Njegovih predstavnika nakon Njegove smrti (i uskrsnua), kao to to dokazuje apostol Luka, i time smo stavili pred svoje itatelje neporecivu injenicu da apostoli za iduih 30 godina nisu nikad odstupili od prakse svojega boanskog Uitelja (Gospoda) u tome pogledu, kao to nas evanelist Luka uvjerava: "Pavle govorae u sinagogi svake subote i uvjeravae Jevreje i Grke." Obraenici iz neznabotva bili su, kao to vidimo iz teksta, jednako pouavani da svetkuju subotu sa idovima, nakon to je tog dana obratio u kranstvo zajedno "Jevreje i Grke." "Obratili smo takoe panju na tekst iz Djela apostolskih, da su kranski idovi i obraenici iz neznabotva svetkovali samo subotu kroz 30 godina nakon Spasiteljevog uskrsnua, kao jedini dan u tjednu; koji su On i Njegovi apostoli svetkovali, a tim razdobljem (od 30 godina nakon Krista) zavruje se i nadahnuti zapisnik, (tj. Djela apostolska). Sada emo dodati svojim dokazima, da je subota uivala ovu posebnu predanost i svaki navod gdje se Sveto pismo poziva na prvi dan tjedna. "Prva napomena o skupu apostola u prvi dan nedjeljni (tjedna), nakon Kristovog uskrsnua, nalazi se u Evanelju po Luki,24.poglavlju, od 33. do 40. stiha, i Evanelju po Ivanu,20:19. Ovi se stihovi pozivaju na jedini povod ovog sastanka od strane apostola. To se dogodilo na dan uskrsnua, ali ne da bi ustanovili "novo odstupanje" od stare subote svetkovanjem novog dana, jer tu nije rije o molitvi;- poukama ili itanju Svetog oisma; nego pokazuje potpunu obeshrabrenost apostola, kojom su izvijestili ljudski rod, da su oni bili uureni zajedno u onoj sobi u Jeruzalemu "od straha jevrejskog," kao to nas apostol Ivan o tome jasno obavjetava u dvadesetom poglavlju devetnaestom stihu. "Drugi izvjetaj o nedjelji nalazi se u Evanelju po Ivanu,20.poglavlju 26. i 29. retku: "i poslije osam dana opet bijahu uenici Negovi unutra, i Toma s njima." Uskrsnuli Otkupitelj koristio

se ovim sastankom svih aposotala da bi ukorio Tomino nevjerstvo, koji nije bio prisutan na skupu uskrsne nedjelje uveer. To bi dalo Otkupitelju zlatnu priliku da u prisutnosti svih svojih apostola promijeni dan; ali navodimo jednostavnu injenicu da se ni tom prigodom, kao ni na uskrsni dan, nijednom rijeju ne spominje o molitvi, hvalama ili itanju Svetog pisma. "Trei zapisani sluaj, kada su apostoli bili sakupljeni u nedjelju, nalazi se u Djelima apostolskim drugoj glavi i prvom stihu: "I kad se navri pedeset dana, bijahu zajedno svi jednoduno." Sada, hoe li ovaj tekst pruiti naoj bibliskoj kranskoj brai jedan znak nade da nakon dueg vremena, nedjelja zamjenjuje subotu? Kada ih obavjestimo da su idovi, tu takozvanu nedjelju, (tj. blagdan pedesetnice, to znai da su svetkovali pedeseti dan) (Trea knjiga Mojsijeva 23:15, 16, drali 1500 godina, i da su ga drali osamnaest stoljea nakon ustanovljenja kranstva, a u isto su vrijeme svetkovali i tjednu subotu, onda ne nalaze ni utjehe niti ohrabrenja u ovom tekstu. Pedesetnica je pedeseti dan nakon Pashe, koja se (Pedesetnica) nazivala subotom sedmica, a sastojala se od sedam puta po sedam dana, a na kraju sedme sedmice subotnji dan, (tj dan obredne subote), a koji je bio glavni dan cijele svetkovine. (Takvih obrednih subota ili dana za poivanje bilo je sedam u tri godinja idovska praznika). "Tko ne bi od Izraelaca poalio tu svrhu kojom se nastojala pronai podrijetlo svetkovanju prvog dana sedmice u njihovoj proslavi Pedesetnice, koju su oni godinje drali vie od 3000 godina! Pribjegava li tko drugi osim protestantskog kranina, koji je dotjeran do zida u traenju izgovora, da bi opravdao svoje bogohulno oskvrnjivanje subote; koju su Spasitlj i Njegovi apostoli stalno svetkovali, - idovskome blagdanu Pedesetnice, za svoje djelo pobune protiv Boga i svog uitelja, - Sveto pismo? "Jo jednom, za promjenu dana, protestanti obraaju nau pozornost na Djela apostolska,20. poglavlju, 6. i 7 redak : "A u prvi dan sedmice kad se sabrae uenici da lome kruh," i t d.; Po svojoj prilici, trebao bi taj navedeni tekst pridonijeti neto utjehe naim nezadovoljnim biblijskim (protestantskim) prijateljima (zbog oskvrnjivanja nedjelje). Ali budui da su oni takvi koji se upleu i kvare planove (u vezi s ostvarenjem Svjetske izlobe nedjeljom), ne moemo im dopustiti ni ovu mrvicu ohrabrenja. Odgovaramo im opom istinom: "quod probat nimis, probat nihil," - to previe dokazuje, nita ne dokazuje." Obratimo pozornost na ovo: u Djelima apostolskom 2: 46 itamo "svaki dan bijahu jednako svi u hramu i lomljanu kruh po kuama," i t d.;. Tko ne bi mogao na prvi pogled opaziti, da tekst, koji se esto citira, kako bi se dokazala osobita povlastica nedjelje, iezava u vjetar - jedna varka, - kada se usporedi sa 46. stihom drugog poglavlja Djela apostolskih? To to bi protestanti htjeli, to se nalazi u ovom tekstu, da primjene samo na nedjelju, isti autoritet, (evanelista Luka) obavjetava nas, da se obavljalo svaki dan u sedmici: "Svaki dan...lomljahu kruh po kuama."

"Preporuuje se jo jedan tekst, koji prividno naginje na zamjenu nedjelje za subotu. Uzima se iz poslanice apostola Pavla: "to se tie priloga koji se sakuplja za svete; u prvi dan tjedna, neki svaki od vas ostavlja kod sebe," i t d;. Pretpostavimo da su molbu apostola Pavla strogo posluali; ali takoer obratimo pozornost na ono to je bilo izvravano svake subote tijekom Spasiteljevog boravka na zemlji i stalno se ponavljalo trideset godina nakon Njega, kao to nas izvjetava knjiga Djela apostolskih. "Kristovi sljedbenici su se sastajali" svake subote da sluaju Boju rije iz Svetog pisma koje se italo (u sinagogi) svakog subotnjeg dana. "Pavle, po svom obiaju razlagao je u sinagogi svake subote." Zar bi moglo biti onda smjenijeg zakljuka od od onoga koji pretpostavlja da se itanje Svetog pisma, molitve, opomene i propovijedi, to je sainjavalo propisane dunosti svake subote, kao to smo o tome obilno dokazali, - to sve ukinulo jednom molbom, da se uzima milostinja u u prvi dan sedmice? (i to iz privatnih kua, a ne u crkvi.) "Da bismo potpunije cijenili vrijednost ovog teksta o kojem raspravljamo, potrebno je samo da se sjetimo postupka apostola i svetih ena na Veliki petak prije zalaska sunca. Oni su nabavili mirise i miro nakon to je Spasitelj bio skinut s kria; a sve su svoje poslove prekinuli dokle subota "sveta Gospodu" nije prola, i tada su, u nedjelju ujutro, poduzeli korake da dovre pomazanje Isusovog svetog tijela. "Zato, da bismo postavili pitanje, oni nisu poduzeli da dovre djelo pomazanja u subotu? Zato to su oni dobro znali da bi to djelo pomazanja svetog tijela njihovog Uitelja smetalo strogom svetkovanju subote, to je bilo od najvee vanosti. Dakle, dokle ne bude pokazano da se subota nije svetkovala, to bi bilo neistinito, jer se svaka subota svetkovala; dotle molba apostola Pavla, da se daje milostinja nedjeljom, ostaje izjednaena sa djelom pomazanja Kristovog tijela - koje (takoer) nije moglo da se izvri u subotu, te zato se odloilo za neki zgodniji dan, to jest u nedjelju, prvi dan sedmice. "Raspolagajui sa svakim tekstom," (produuje kardinal Gibbons), "koji se moe nai u Novom zavjetu, koji se poziva na subotu, a i na nedjelju, prvi dan sedmice, pokazali smo zakljuno iz tih tekstova, da se nijedna sjenka izgovora ne moe nai u Svetoj Knjizi o zamjeni nedjelje za subotu." Catholic Mirror, 23. 9. 1893. "Marljivo i tono sabrali smo iz Novog zavjeta svaki dokaz to postoji" (nastavlja kardinal Gibbons u svom zadnjem izdanju o pitanju praznovanje nedjelje) "koji bi se mogao navesti u svrhu nekog zakona koji ponitava subotnji dan starog zakona ili jedan zakon koji postavlja drugi dan za kransku dispenzaciju. Bili smo vrlo paljivi da napravimo tu navedenu razliku, kako ne bi netko govorio: da je trea zapovijed ukinuta novim zakonom. Bilo koji takav izgovor pobijen je slubenom izjavom metodistikih episkopalnih biskupa u njihovou pastirskom pismu 1874. godine, iz kojeg je citirao urednik New York Heral novine, istog datuma,

sljedei sadraj: "Subota, koja je bila ustanovljena u poetku, i mnogo puta potvrivana od Mojsija i ostalih proroka, nikada nije ukinuta. Kao jedan dio moralnog zakona, nijedno slovo, nijedna titla od njene svetosti nije bila oduzeta." Ovaj navedeni slubeni proglas podvrgava to veliko drutvo biblijskih krana da se pokorava trajnosti tree zapovijedi pod novim zakonom (tj. Zavjetom). "Ponovo molimo nae itaoce da obrate osobitu pozornost na dvadeseti od "trideset i devet paragrafa vjere," Knjige zajednike molitve: "Zabranjeno je da crkva odreuje bilo to, to bi bilo suprotno Bojoj napisanoj rijei." "U ovoj seriji lanaka, " (zavrava svoj komentar kardinal Gibbons), "uloili smo mnogo truda, kako bismo pokazali naim itateljima neporecive injenice koje se nalaze u Svetom pismu, da bi doli do nepobitnog zakljuka.... "Budui da smo kritiki pregledali skupinu tekstova u Novom zavjetu, pod nazivom "subotom", koja se spominje 61 put u evaneljima, Djelima apostolskim i poslanicama; ili nedjelja, spominje samo osam puta, pronali smo kako nam ne daju ni najmanjeg traga da je Bog promjenio svoj dan bogosluenja.... "Tko bi mogao zaboraviti veliki gnjev koji su pokazali protestantski propovjednici po svoj naoj zemlji, sa svake protestantske katedre, dokle god to pitanje o otvaranju Svjetske izlobe nedjeljom nije bilo odlueno.... "Ovi superlativno dobri i blagi krani, pozornim prouavanjem svoje Biblije, mogu nai svoju istovjetnost u jednoj klasi naroda, kad je Otkupitelj bio na zemlji, koja Ga je lovila dan i no, zadavala mu nevolje preko mjere, i pravila skandal, da ve nije mogao dalje podnositi, i to sve zato to On nije svetkovao subotu na takav nain, kao to su oni. Zato su Ga oni zamrzili, to se vladao razumno i u pogledu svetkovanja subote. On nije imao dovoljno rijei da bi izrazio svoj najvei prezir na njihov farisejski ponos. Vjerovatno da boanska misao nije ni danas promjenila svoje promatranje, odnosno te pogrdne vike njihovih (farizejskih) sljedbenika i simpatizera, na kraju ovoga devetnaestog stoljea. Stari farizeji svetkovali su pravu subotu,a nai moderni fariseji, oslanjajui se na lakovjernost i jednostavnost svojih varalica, nisu ni jednom, u svom ivotu, svetkovali pravi dan od odmora, subotu, koju je njihov boanski Uitelj svetkovao sve do svoje smrti, i koju su apostoli svetkovali, po Njegovom primjeru, za trideset godina kasnije, prema Djelima apostolskim. (To je period, u kojem je apostol Luka zavrio pisanje knjige djela apostolskih). "Izraelci i adventisti sedmog dana svjedoci su njihova sedminog oskvrnjivanja dana, koji je Bog ponavljanjem imenovao; a poto su zanemarili i osudili nauku Svetog Pisma, prisvojili su dan koji svretkuje Katolika crkva.... Katolika crkva je, vie od tisuu godina prije postanka protestanata, promijenila dan svetkovine od subote u nedjelju. Prema tome, nedjelja je do ovog dana, priznat potomak Katolike crkve."

"Tko bi od protestanata (a tako i ostalih krana) mogao, nakon paljivog itanja ovih lanaka, s istom savjeu, da se i nadalje ne pokorava Bojoj zapovijedi, kojom nareuje da se subota svetkuje, a koju zapovijeda njihov uitelj, Sveto pismo, od Prve knjige Mojsijeve do Otkrivenja biljei da to Bog tako hoe? "Povijest svijeta ne moe pokazati nerazumniji primjer zanemarivanja naela, od ovog. Sveto pismo strogo nareuje, na svakoj stranici, da se pridravaju pravila subote svi oni, koji priznaju da je ono jedini nepogreivi uitelj, dok meutim uenici toga uitelja, za vie od 300 godina, nisu se drali boanskog pravila! Taj veliki zbor protestantskih krana, metodista, izjavio je da subota nije nikad bila ukinuta; a tako su se i sljedbenici Engleske crkve, zajedno sa svojom kerkom, Episkopalnom crkvom Sjedinjenih Drava, obvezali dvadesetim paragrafom vjere, koji smo ve citirali, da crkva ne moe nita s pravom nareivati, to je suprotno Bojoj napisanoj rijei. Boja napisana rije nareuje da se Njegova sluba vri samo subotom, i to mnogo puta ponovljeno i veoma jasno naglaeno, s najstroom smrtnom kaznom onome koji se ne pokorava. Sve protestantske crkve zauzimaju taj nerazuman poloaj, koji nikakvo objanjenje ne moe preinaiti, a mnogo manje opravdati. "Kako se istinito primjenjuju rijei Svetog Duha ovoj alosnoj situaciji:"Iniquitas mentita est sibi" - "Bezakonje je sebi lagalo." Tvrdei da slijede samo Sveto pismo kao svog uitelja, ipak pred svijetom, jedinog uitelja sramno su odbacili, a prisvojili su nauku i praksu Katolike crkve "majke pokvarenosti," kao to je tako oznaavaju kada je to za njihovu korist,upsrkos najstrooj prijetnji koju je sam Bog izrekao protiv onih koji se ne pokoravaju Njegovoj naredbi: "Sjeaj se dana subotnjeg da ga svetkuje." "Prije nego to zavrimo ove lanke, umoljavamo svoje itatelje, da jo jednom obrate pozornost na nae uvodne naslove, a to su: 1) Nedjelja je pravi potomak Katolike crkve. 2) Prisvajanje nedjelje od protestanata (i svih ostalih) posvjedoava se ovim da je neosnovano, protuslovno i pogubno. "Za pravu izjavu potrebno je vrlo malo dokaza. Katolika crkva je, vie od tisuu godina prije postanka protestanata, promijenila svetkovine od subote na nedjelju. Protestantski je svijet pri svome poetku pronaao, da je nedjelja bila ve prejako utvrena, da bi se suprotstavili njezinu postojanju. Stoga je nedjelja do ovog dana, priznat potomak Katolike crkve, bez ijedne rijei prigovora od protestantskog svijeta. "Sada, meutim, da pogledamo na nau drugu izjavu, i to sa Svetim Pismom samo kao uiteljem i voom u vjeri i moralu. Ovaj uitelj veoma strogo zabranjuje ikakvu promjenu dana i to iz najveih razloga. Zapovijed iziskuje jedan "vjeni zavjet." Dan, koji Sveto pismo nareuje da se svetkuje, nije se nijednom svetkovao, (osim potomaka apostolske crkve), iz toga se razvio otpad od nepromjenljivog naela; a koji je otpad protivan samom sebi,

bezuman i stoga je toliko poguban da je to nemogue govorom iskazati. "Nisu jo dostignuti vrhunci pokvarenosti. Daleko od toga. Njihov izgovor zato su napustili njedra Katolike crkve bio je, zbog otpada od istine, koja se nalazi u Svetom pismu. Oni su prihvatili napisanu Rije kao svog jedinog uitelja, kojeg su i sami ubrzo napustili, kao to ovi lanci o tome obilno dokazuju. Voljnom i grenom izopaenou, oni su primili nauk Katolike crkve, kojim se izravno protive jasnoj, nepromjenljivom i neprekidnom nauku Svetog pisma i to u najvaniem nauku svoje religije. Time oni istiu svoje stanje, koje bi se moglo zgodno oznaiti kao neka poruga, prevara i zamka. "Protestanti (i pravoslavni) tvrde sa stoje samo na napisanoj Rijei. Oni ispovijedaju da se pridravaju samo Svetog pisma kao pravila vjere. Oni opravdavaju svoju pobunu govorom, da je (Katolika crkva otpala od napisane Rijei i slijedi tradiciju. Ali tvrdnja protestanata (i pravoslavnih), da stoje samo na napisanoj Rijei, nije istinita. Njihovo ispovijedanje da se pridravaju samo Svetog pisma kao pravila vjere, nepravilno je. Dokaz: napisana Rije vrlo jasno nareuje svetkovanje sedmog dana, kao odmor. Oni ne svetkuju sedmi dan, nego su ga odbacili. Kad bi se oni doista drali Svetog pisma, kao svog pravila, oni bi onda svetkovali sedmi dan, kao to to Bog nareuje kroz cijelo Sveto pismo. Ali oni ne samo to ne priznaju svetkovanje subote, koju propisuje Sveto pismo, nego su prisvojili i praznuju nedjelju, za koji postupak oni imaju samo tradiciju (Rimske) crkve." ( Catholic Mirror 23.9. 1893. ) Rimokatolika crkva tvrdi da papa ima boansku mo, da mijenja Boji zakon po svojoj volji. Ali oni koji u to ne vjeruju, ona veli: prestupaju etvrtu zapovijed, praznovanjem nedjelje. Kardinal Gibbons je dokazao, izvrsno i vrlo pohvalno, da prema Svetom pismu ne postoji doputenje za promjenu dana. Stoga ta klasa krana adventisti sedmog dana, koje je kardinal Gibbons pohvalio u svojoj raspravi o pravom danu bogosluenja, svetkuju subotu, da bi se u svemu pokoravali Bojoj volji i naredbi. Ostali krani meutim, razdijeljeni u vjeri i nauku, zaista ispunjavaju Izaijino proroanstvo: "Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovim nema pravde. Nainili su sebi krive staze, tko god ide po njima, ne zna za mir." Izaija 59:8. Da bi kranski svijet naao mir i pravdu, Gospod savjetuje: "Stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i nai ete mir dui svojoj. Ali oni rekoe: neemo da idemo. Zato ujte narodi, i poznaj, zbore, to je meu njima. uj, zemljo! Evo Ja u pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovih, jer ne paze na moje rijei i odbacie zakon moj." ( Jeremija 6:16, 18, 19, 21. ) Zato to narodi nee ii "pravim putem," putem Svetog pisma, nego su nainili sebi, veli Gospod, krive staze, nebiblijske nauke, zato se kranstvo i raspalo na nekoliko stotina dijelova.

Sjetimo se uvodnog navoda: istina ujedinjuje, a zabluda razdvaja. O nebiblijskim naukama, koje krani vjeruju i ue, prouavat emo u posljednjem poglavlju. Dugo vremena protestanti, a i pravoslavni, napadali su Rimokatoliku crkvu perom i govorom i iznosili njezin nebiblijsi nauk, dokle naposljetku pisci Rrimokatolike crkve nisu uutkali, osobito protestante, zauvijek! U estanestom stoljeu Martin Luther postavio je Rimokatolikoj crkvi 95 pitanja, na koja ona nije mogla odgovoriti iz Svetog pisma. Ali u dvadesetom stoljeu, Rimokatolika crkva je postavila protestantima, a i pravoslavnima, samo jedno pitanje: zato oni "svetkuju nedjelju?" na koje oni nisu u stanju odgovoriti! Zato? Zato to se nedjelja ne nalazi u Svetom pismu. Rimokatoliki pisci ponudili su protestantima i pravoslavnima tisuu dolara, ukuoliko dokau iz Svetoga pisma da je nedjelja novozavjetni dan od odmora.Do danas nije se naao jo nitko da zatrai tu ponudu, izjavio je nadbiskup Enright. Iz protestantskoga duhovnog metea razvio se racionalizam, modernizam, via kritika, darvinizam i ateizam. Umjesto da se svijet pribliio Bogu putem reformacije, on se sve vie udaljavao od Njega. Reforma, meutim, koja je bila sprijeena ovim modernim znanostima, treba se dovriti prije Gospodnjeg dolaska; jer ona je, prema proroanstvu Svetog pisma, od Boga odreena da pripremi narode na zemlji za Njegov drugi dolazak u slavi. Taj ponovni pokret reforme propovijedanjem vjenoga Evanelja, vidio je prorok da se iri po svemu svijetu u vremenu posljetka." RAZLOZI ZA SVETKOVANJE NEDJELJE U prethodnom poglavlju kardinal Gibbons dokazao je da se nedjelja ne nalazi u Svetom pismu. On je naglasio kako je prvi dan tjedna spomenut samo devet puta u Svetom pismu. Od toga samo jednom u Starom zavjetu, a osam puta u Novome. Ali ni na jednome mjestu ne govori da zamjenjuje sedmi dan subotu. U svojoj knjizi ( "Vjera naih oeva," )kardinal Gibbons je potvrdio o nedjelji, sljedee: "Vi moete itati Sveto pismo od Prve knjige Mojsijeve do Otkrivenja i neete nai nijedne crte, koja ovlauje posveenje nedjelje." (Vjera naih oeva.) Dakle, budui da se nedjelja uope ne nalazi u Svetom pismu, potrebno je onda obratiti se drugim izvorima, da bismo nali razloge za svetkovanje nedjelje. Bez mnogo naeg komentiranja, sljedee navode uzimamo iz spisa povjesniara i crkvenih voa. "Bogoslubena ili sveta vremena se razvie u ovom periodu dalje (tj. u etvrtom stoljeu nakon Isusa). to se tie praznovanja

istih, moralna zapovijed, da se nedjelje i praznici posvete bogosluenju, religioznom promatranju i djelima kranske ljubavi, a ne radu za sticanje, postade uskoro nakon poetka ovog perioda ve strog zakon, koji je drava potvrdila, i ve je Konstantin Veliki zapovjedio, da se nedjeljom obustvi svaki rad, samo je seljacima dozvolio, da i nedjeljom gledaju svoj posao, ako su to zahtijevale zemljodjelske prilike. Kasniji carevi su te zakone pootrili, i zabranili svaki rad nedjeljom i praznikom." (Opa crkvena povijest, knjiga prva, stranica 656.) "Ovo Konstantinovo zakonodavstvo vjerojatno nije imalo nikakva odosa prema kranstvu. Iz ovog se jasno vidi, da je vladar, u svojem poloaju kao Pontifex Maximus, (vrhovni sveenik oboavatelja Sunca), jednostavno dodao dan sunca (Sunday) (a u koji je dan sluba ve bila vrsto ustanovljena u Rimskom Carstvu meu neznabocima), drugim svetkovinama crkvenoga kalendara." ( H. Webster, Ph.D.,"Rest Days,"str 122. New York: Macmillan and Co., 1916.) "to je zapoelo, meutim, kao poganski vjerski obred, zavrilo se kao kransko pravilo; a i drugim nizom imperijalnih naredbi,tijekom etvrtog, petog i estog stoljea sa sve veom strogou, zabranjivalo se raditi nedjeljom." ( W.D.Killen, The Ancient Church,str. 5,6. London: James Nisbet and Co., 1883.) "Car Konstantin, dok je bio jo neznaboac, izdao je naredbu da se nedjelja openito svetkuje kao narodna svetkovina po cijelom Rimskom Carstvu. Nakon svojeg obraenja, on je ostao vrst branitelj nedjelje, a svoj prijanji proglas pojaao je tada u korist svoje nove vjere. Ali poast, to je dana tomu danu (nedjelji), jo dotad nije bila dovoljna,kako bi sprijeila krane da svetkuju subotu kao Gospodnji sveti dan. Neki drugi korak morao se poduzeti da bi se lani dan odmora uzvisio i izjednaio sa pravim, tj. nedjelja sa subotom. Nekoliko godina nakon Konstantinove naredbe, rimski biskup je stavio na nedjelju naslov "Gospodnji dan." Tako se narod postupno naveo da smatra nedjelju kao da ona posjeduje neku sveanost. Ali se izvorna subota stalno svetkovala." ( E.G. White, The Spirit of Prophecy, v/l. 4, p. 55.) "Budui da se carski nalog nije pokazao dovoljnom zamjenom za boanski autoritet, biskup Euzebije, koji je traio poast od knezova, a bio je Konstantinov osobiti prijatelj i ulizica, poeo je tvrditi kako je Gospod prenijeo dan odmora od subote na nedjelju. Nijedno svjedoanstvo nije iznio iz Svetog pisma za dokaz toga novog nauka. Ali i sam Euzebije nesvjesno priznaje tu neistinu i pokazuje tko je,zapravo, izveo tu promjenu. "Sve, veli on, "to je bila dunost da se ini subotom, to smo mi prenijeli na nedjelju." Ali to dokazivanje o nedjelji, iako je bilo bez osnove, posluilo je da oslobodi ljude na prestupanje Gospodnje subote." ( E.G.White, The Great Controversy, p.574.) "Ta ista nepopustljiva odanost starom bogu svjetlosti ostavila je svoj trag, sve do naega vremena, na jednoj od svetih i opih

kranskih ustanova. Staro neznaboako ime "dies solis," ili "Sunday" (nedjelja), za tjedni kranski praznik, zadrano je, u velikoj mjeri, radi ujedinjenja neznaboaca i krana, za koju je svrhu prvi dan tjedna Konstantin preporuio svojim podanicima neznabocima i kranima, kao "asni dan Sunca." To je bio njegov nain da bi ujedinio neslone religije svojega carstva jednom zajednikom ustanovom." ( History of the Eastern Church, p. 193.) "Car Konstantin osniva je graanskoga praznovanja nedjelje. Tako je svetkovanje nedjelje u (rimskoj) crkvi moglo jedino postati univerzalno i dobro utvreno. Krani su kao i neznaboci bili naviknuti na svoje svetkovine. Konstantin je uinio da njihov odmor dolazi u isto vrijeme, i on je izabrao nedjelju." ( History of the Christian Church," Vol..III, p.p. 379., 380.,by Philip Schaff.) "Kada je i kako je postao obiaj da se svetkuje prvi dan u tjednu, Novi zavjet o tome nas ne izvjeuje Prvi zakon o tome izdao je car Konstantin. On je naredio, 321. godine, da svi graanski i obrtniki poslovi prestanu u gradovima, ali je polodjeljski posao dopustio Ipak, tu naredbu da se nedjeljom ne radi, nitko nije smatraomislio, da se temeljila na treoj (etvrtoj) zapovijedi, sve do potkraj estoga stoljea. Od tog vremena, malo pomalo, postala je ustanovljeni nauk Crkve tijekom svojih "tamnih stoljea," da su crkveni uitelji, ili biskupi s rimskim papom, njihovim predvoditeljem i zamjenikom Kristovim, prenijeli subotu Staroga zavjeta, njezinu slavu i svetost na prvi dan tjedna." ( Biskup Skat Rordam: "Report of the Second Ecclesiastical Meetings in Copenhage, Sept. 13-15, 1887. P. Taaning, pp. 40,41.) "Nedjelja je katolika ustanova. Zahtjevi o svetkovanju nedjelje mogu se zatititi samo naelima Katolike crkve. Od poetka pa do kraja Svetog pisma ne postoji nijedan stih, koji ovlauje prijenos tjednoga javnog bogosluenja od sedmog dana tjedna na prvi." ( Catholic Press, 25.8. 1900.) "Biblija govori: Sjeaj se dana subotnjeg, da ga svetkuje. Katolika crkva kae: Ne,.. ja sam ukinula subotnji dan, i zapovijedam vam da svetkujete prvi dan tjedna. I gle, cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslunosti naredbi Katolike crkve." ( Archbishop T. Enright, in "American Sentinel, p. 173. Kansas City, Mo.) "Svetkovanje nedjelje, kao i svi drugi blagdani, bilo je uvijek samo ljudska naredba. Nije bila namjera apostola za uspostave boansku zapovijed u ovome odnosu. Nije bila njihova namjera, niti je bila namjera apostolske crkve, da promijeni zakon o suboti i postavi nedjelju." (The History of the Christian Religion and Church during the first three Centuries, p.186.) "Gdje nam je reeno u Svetome pismu da mi trebamo uope drati prvi dan? Nama se zapovijeda da svetkujemo sedmi, ali nigdje nam se ne nareuje prvi dan. Razlog zato mi svetkujemo prvi dan tjedna umjesto sedmoga, onaj je razlog zbog kojega mi slavimo mnoge druge predmete, ne zato to Sveto pismo tako

nareuje,, nego zato to je crkva tako zapovjedila." (Plain Sermons on the Cathechism, by Rev. Issac Williams, B.d. (Church of England), Vol. I., pp. 334.-336. London: Rivintons, 1882.) "Prvenstvo koje su tovatelji boga Mitre davali dies solis (Sunday) takoer zacijelo pridonosi opem priznavanju nedjelje, kao praznika, meu kranima." (Cumont, Religion Among the Greeks and Romans, p.163.) "Budui da je Mitra bio "Nepobjedivo Sunce," (neznaboaka) religija je traila sebi cara, kojemu bi posluila kao predstavnika Mitrina na Zemlji.ini se da je rimski vladar bio oznaen kao pravi car. Nasuprot kranstvu, mitraizam je priznavao cezara nositeljem boanske milosti. Mitraizam je bio tako vrsto prihvaen da je mogao nametnuti na kranski svijet svoj sunev dan umjesto subote; svoj roendan sunca, 25. prosinca, kao roendan Isusa. " ( Professor Gilbert Murray, Oxford University, in: "History of Christianity in the Light of Modern Knowledge," chapter 3, pp.73., 74.) "Bog sunce, posljednjih neznaboakih careva, u kalendaru je ustupio mjesto Spasitelju krana. Dies solis (latinski Sunev dan), postao je kranska nedjelja, praznik uskrsnua. Godinjica sunevog roenja, Natalis Solis Invicti, koja se slavila 25. prosinca, prihvaena je kao dan Spasiteljeva roenja." ( Loisy, La Sybbile, p.95.) "Kako je nedjelja bila taj dan, na koji su neznaboci oboavali Sunce, i nazivali je Sunev dan (Sunday), krani su nali prikladnim da dre isti dan i zadre isto ime (Sunday), kako ne bi izazivali mrnju, i tako sprjeavali obraenje neznaboaca." (Dialogues on the Lord's Day, p.23. London:1701.) U jedanaestom poglavlju, pod naslovom: Posljedice otpada, naveli smo, da je Rimska crkva tijekomu toku etvrtoga stoljea prisvojila sve neznaboake obrede i blagdane, kako bi lake pridobila neznaboce, te tako imala vie pripadnika negoli istona,Grka crkva. Meutim, otpad od istine koji se pojavio na Zapadu, utjecao je i na Grku-pravoslavnu crkvu jer je i ona, u natjecanju s Rimskom crkvom, inila kompromise (nagodbe) s neznabocima. Zapravo, Konstantinov zakon o nedjelji bio je ukljuio i istono kranstvo u njegovu carstvu. O tome navodimo dalje: "Konstantin se u to vrijeme neumorno trudio da spoji neznaboce i krane u jednu religiju. Svi njegovi zakoni i izumi ciljali su da se postigne udruenje neznaboake i kranske religije. On je nastojao s pomou svih zakonskih i mirovnih sredstava slijede ujedno neznabotvo i kranstvo. Njegova naredba da "Dan Sunca" bude opi dan odmora, obiljeava njegovo stajalite. Od svega njegova nastojanja da bi se spojilo i slilo ujedno kranstvo i neznabotvo, nita se jasnije ne opaa od njegova zakona o nedjelji." ( Kirkehistorie (Church History) pp.233, 234; by H.G. Heggtveit.)

"Prijanje promjene, koje je car Konstantin uinio s, pomou crkvenoga zakona 386. godine bile su jo stroe pootrene, i posvud civilni poslovi, svake vrste, nedjeljom su bili strogo zabranjeni." ( General Histry of Christian Religion and Church, Vol.2, p.300; by Dr. A. Neander.) "Svako tko je bio odgajan, kao to je veina nas bila, u sigurnom uvjerenju da je nedjelja bila ustanovljena boanskim autoritetom, a tko bi ipak htio sebe zadovoljiti istraivanjem o dostatnom dokazu koji podupire to uvjerenje, na samome poetku svog istraivanja bit e veoma pogoen jednom osobitom injenicom; a to je: prednost koju idov ima nad kraninom odnosno dokazi u korist njihove subote. Zbog ega je to tako, ako bi i nedjelja bila, kao to je subota, Boja uredba? Zato da se samo idov moe pozivati na Sveto pismo, kao na vlast, za svoje svetkovanje subote, i pokazati na jasno izraenu zapovijed, da se ona treba svetkovati; dok kranin, da bi naao zapovijed o praznovanju nedjelje, pretrauje Sveto pismo uzalud?" ( Sir William Domville, The Sabbath, pp. 1,2. London: Chapman and Hall, 1849.) "Mi ne moemo istaknuti nikakvo pravilo odnosno promjene dana od sedmog na prvi. Neki su pokuali temeljiti svetkovanje nedjelje na apostolskom nareenju, premda apostoli nisu izdali takvo nareenje. Istina je: im se doslovno obratimo Svetomu pismu, subotari (krani koji subotu svetkuju) imaju najbolji dokaz." (Shorter Catechism, p. 216.) "Pitanje: Koji je dan odmoara? Odgovor: Subota je dan od odmora. Pitanje: Zato mi svetkujemo nedjelju umjesto subote? Odgovor: Mi praznujemo nedjelju umjesto subote zato, to je Katolika crkva, na Laodicejskom saboru (336.godine nakon Krista), prenijela sveanost od subote na nedjelju." ( The Convert's Catechism of Catholic Doctrine, p. 50. 2nd. edition, 1910.) Pitanje: Imate li neto to potvruje da Crkva ima mo uspostavljati svetkovine? Odgovor: Da ona nije imala takvu mo, ona ne bi mogla izvesti ono u emu se protestanti slau s njome, ona ne bi mogla da zamijeniti svetkovanje nedjelje, prvi dan tjedna, za svetkovanje subote, sedmi dan, to je bila promjena, za koju ne postoji doputenje u Svetom Pismu." ( The Controversial Catechism, pp.124, 125; by the Rev.Stephen Keenan. Benziger Brothers: New York.) "Naravno, ja to dobro znam, da je u ranoj kranskoj povijesti nedjelja bila prisvojena kao religiozni dan; kao to to doznajemo od ranih kranskih otaca i drugih izvora. Ali kako je to alosno da je ona dola obiljeena neznaboakim znakom i krtena s imenom boga sunca, kada je bila prisvojena i posveena papskim otpadom, a predana protestantstvu kao neko sveto nasljedstvo!" ( Dr. Edward T.Hiscox,author of "The Baptist Manual," in a paper read before a New York Ministers Conference, 13.11.1893.)

Nije potrebno komentirati navedene razloge u korist svetkovanja nedjelje. Ovi navodi veoma jasno svjedoe odakle je poteklo praznovanje nedjelje, kako je ulo u kransku crkvu, kada i zato. Budui da je nedjelja postala popularan blagdan meu pravoslavnima i protestantima, kao i meu Katolicima, a u isto vrijeme te dvije grupe krana su odvojene od Rimske crkve, zato su voe Rimokatolike crkve postavljale pitanje: Zato pravoslavni i protestanti svetkuju nedjelju kad nedjelja ne postoji u Svetom pismu? Pokazuje li time oni da se pokoravaju naredbi Katolike crkve? Ako li, pak, svetkuju nedjelju zato to pretpostavljaju da je ona novozavjetni dan odmora, prema Bojoj naredbi, onda ih nadbiskup Enright izaziva ponudom od tisuu dolara, da to dokau u Svetome pismu. "Na primjer: ustanovljenje nedjelje, kakva prava ima ikoja druga crkva da dri ovaj dan? Vi ete rei na temelju tree (etvrte) zapovijedi, koja glasi "Sjeaj se dana subotnjeg da ga svetkuje." Ali, nedjelja nije subota. Bilo koji ak zna da je nedjelja prvi dan tjedna. Ja sam esto nudio tisuu dolara bilo komu, tko bi potvrdio samo pomou Biblije, da je nedjelja dan, koji nas obavezuje da ga svetkujemo, i niko jo nije doao po novac. " Katolika je crkva, promijenila dan odmora od subote, sedmog dana, na nedjelju, prvi dan tjedna, kojoj se cijeli civilizirani svijet pokorava! Sveto pismo veli: "Sjeaj se dana subotnjeg da ga svetkuje". Ali Katolika crkva kae: Ne! Dri prvi dan tjedna; i cijeli svijet se klanja u odanoj poslunosti naredbi Katolike crkve." ( Father T. Enright, 1118 N.Grand Ave. Des Mones, Iowa., 1893.) GIBBONSOV EPILOG Neka se osoba htjela osvjedoiti, je li to ba istina da je nadbiskup Enright osobno izjavio tu ponudu, te mu je pisala za objanjenje. Ovdje se vidi nadbiskupovo pismo, kao odgovor na to pismo, a i prijevod njegovog rukupisa. Dragi prijatelju: Ja sam ponudio i jo uvijek nudim $1000 (jednu tisuu dolara) bilo komu, tko bi mi mogao dokazati, samo iz Svetoga psma, da ja trebam svetkovati nedjelju; i da bih to bio grozan grijeh, ako ne bi. Katolika je crkva, je nainila zakon kojim nas obavezuje da svetkujemo nedjelju. Ovaj zakon crkva je nainila mnogo kasnije od toga vremena, kad je Sveto pismo bilo napisano.Zbog toga, spomenuti zakon ne postoji u Svetome pismu. Katolika crkva nije samo ukinula subotu nego i sve druge idovske blagdane. Molite se i prouavajte. Bit u uvijek radostan da vam pomognem dokle god iskreno traite istinu. S tovanjem,

T.Enright

Gospodin Jakov Twist elio je osobno se osvjedoiti, je li Katolika crkva uistinu uinila tu promjenu u Bojem zakonu. On se obratio pismom kardinalu Gibbonsu. Ovdje se vidi odgovor i kardinala Gibbonsa, kao i prijevod njegova rukopisa. Gospodinu Jakovu Twist Terre Houte 2.rujna

Dragi gospodine: Na vae pismo u kojemu Vi pitate (1) je li subota sedmi dan po Svetom pismu i prema deset zapovijesti? ja odgovaram, jest. (2) je li nedjelja prvi dan u tjednu? i je li Crkva promijenila sedmi dan subotu za nedjelju, prvi dan?. Ja odgovaram, jest. (3) je li Spasitelj (Krist) promijenio dan? Ja odgovaram : nije !Va odani, J.kardinal Gibbons." APOSTOLSKO PISMO O PRIPREMI JUBILEJA GODINE 2000 IVANA PAVLA II TERTIO MILLENNIO ADVENIENTE (Nadolaskom 3. tisuljea). Str. 18. U subotnjoj godini,osim osloboenja robova, Zakon je predviao oprost svih dugova prema preciznim propisima. I sve je to moralo biti na ast Boju. to se odnosilo na subotnju godinu, vrijedilo je takoer za" jubilarnu ", koja je padala svake pedesete godine. Str. 19. Jubilarna je godina morala povratiti jednakost meu svim sinovima Izraelovima. Str. 20. Prema izraelskom Zakonu pravda se prije svega sastojala u zatiti slabih.... Jubilarna je godina morala posluiti ba za povratak te drutvene pravde. Str. 21. ........u tradiciji jubilarne godine svoje korjene ima drutveni nauk Crkve,......

Str. 23. Godina 2000. e stoga oznaiti dan Velikog jubileja....... Meu najarim molbama ovog izvanrednog asa u pribliavanju novog tisuljea, Crkva moli od Gospodina da poraste jedinstvo meu svim kranima razliitih konfesija sve do ostvarenja punog zajednitva. Str. 26. Ni na jednom se koncilu nije govorilo takvom jasnoom o jedinstvu krana,...... Str. 28 i 29. Pio XII.......On je dao jasna usmjerenje i za stvaranje novog svjetskog poretka,........ Str. 29. Osim toga kroz to stoljee po primjeru Leona XIII. pape su se sistematski vraali na teme katolikog socijalnog nauka,obraujui karakteristike pravednog sustava u podruju odnosa izmeu rada i kapitala. Str. 33. U perspektivi pripreme godine 2000. smjetaju se i Svete godine posljednjeg perioda ovog stoljea. Jo je svjee u sjeanju sveta godina koju je papa Pavao VI. proglasio 1975; na istoj je crti susljedno proslavljena 1983. kao Godina Otkupljenja. Moda je jo vei odjek imala Marijanska godina 1987./88. Str. 35. Danas, (1977.g.,op.aut.) na crti Marijinske godine, ivimo u slinoj perspektivi,Godinu obitelji....... .......Moe se, dakle, gajiti nada da e Godina obitelji,otvorena u Nazaretu, postati kao i Marijinska godina, jo jedna znaajna etapa pripreme velikog Jubileja.... ..........Godina obitelji eli doprinijeti ostvarenju Koncila u toj dimenziji. Potrebno je stoga da priprema velikog Jubileja proe, na neki nain, kroz svaku obitelj. Str.38.........dar Crkve, koju je Krist ustanovio kao "sakrament,tj, znak i orue najtjenjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda". Str. 40 ............Priznati jueranje propuste in je iskrenosti i hrabrosti.

Str.45,.Na kraju drugog tisuljea, Crkva je ponovo postala Crkva muenika Str. 48. Na temelju ove iroke senzibilizacijske akcije, biti e potom mogue pristupiti u fazi. To znai da je 1995. i 1996. godine senzibilizacije javnosti. Str. 49. Prva e godina,1997., biti posveena razmiljanju o Kristu, Rijei Oevoj, Str. 50. Naglaavanje sredinjeg mjesta Kristova, Rijei Boje i vjere ne bi smjela u kranima druge vjere ne pobuditi zanimanje i povoljan prihvat. Str. 51. Katekizam Katolike crkve,koji izlae "vjerno i na sustavan nain pouku Svetog pisma, predaja koja ivi u Crkvi i autentinom uiteljstvu, kao i duhovnu batinu otaca, svetaca i svetica Crkve. Str. 51. Svetu Djevicu koja e biti prisutna na transverzalan nain kroz itavu pripremnu fazu, promatrat emo u toj prvoj godini iznad svega u otajstvu njezina Bogomaterinstva. Str. 52. Druga godina Sveti Duh. Str. 56. Trea godina Bog Otac. I sav je ivot kranski kao hodoae prema Oevoj kui. Str. 57. Tako e u duhu knjige Levitskog zakonika (25,8 - 28.) Krani morati biti glasnonoe svih siromanih svijeta. Predlaei Jubilej kao prikladno vrijeme za razmiljanje izmeu ostalog o trajnom smanjenju ako ne ba o potpunom oprostu meunarodnog duga koji optereuje sudbinu mnogih naroda. Potekoe dijaloga meu razliitim kulturama, problemima vezanim uz potivanje prava ene i promicanje obitelji i braka. Str. 60. 2000. e biti intenzivna euharistijska godina

Str. 62. Svi su dakle ljudi pozvani na ovo katoliko jedinstvo Bojeg naroda. Str. 64. Crkva e i u budunosti nastaviti biti misijska: misionarstvo je u stvari dio njene naravi. Str. 66. Povjeravam ovu zadau cijele Crkve nebeskom zagovoru Marije, Otkupiteljeve majke, Ona, majka lijepe ljubavi biti e za krane koji se zapute prema velikom Jubileju 3. tisuljea Zvijezda koja sigurno upravlja korake u susret Gospodinu.

Kada sumiramo sve to smo naveli iz papine poslanice, odnosno cijeli program Katolike crkve do velikog Jubileja 2000.godine, koji se ukratko sastoji od senzibilizacije javnosti 1995/96, godina Isusa Krista 1997., godina Svetog Duha 1998. i godine Oca 1999., vidimo sve te tri godine kao hodoae ka Oevom domu to je, prema papinim rijeima,Katolika crkva. I naposljetku 2000. je intenzivna euharistijska godina - godina obitelji, godina ekumenskog zajednitva, sve to kroz nedjelju. . NEDJELJA KAO DAN EUHARISTIJE KROZ POVIJEST DO DANAS Dr. Anton Benvin, str. 24,25 i 26. " Izuzmemo li posljednje desetljee od drugog Vatikanskog sabora, ovom ili ako se hoe one krugove u Crkvi gdje se liturgijski aspekt nedjelje i prije koncila vrednovao "koncilski" ostaju injenice da se novi vijek moemo rei sav zadravo na onoj liniji razvoja to smo ga uoili na prijelazu iz srednjeg vijeka u novi. Kanonisti i moralisti isticat e prvenstveno dunost sluanja itave mise. Zapovjed sluanja mise u nedjelju kvalificirat e se kao " teka", te e svaka njena povreda biti teki grijeh..... Raspored grae vri se ponajee prema Bojim i Crkvenim zapovjedima i prema tome sluati svetu misu u nedjelju izvod je iz tree Boje zapovjedi (Spomeni se da svetkuje Dan Gospodnji) ili tonije iz prve Crkvene zapovjedi

(Sluaj pobono svetu misu u nedjelju i zapovjedane blagdane).... Otuda zakljuak : nedjeljnja se misa mora sluati iz posluha prema Crkvi da se izbjegne smrtni grijeh.....Nedjelja i euharistija nuno konvergiraju jer im se sadraji zapravo poklapaju. Zato je podudaranje nedjelje i euharistije, kad se obadvije stvarnosti zajedno svetkuju na odreenom prostoru i u odreenom vremenu, onaj vrhunac kojemu ide sva djelatnost Crkve. ( Zbornik radova Teoloko - pastoralnog tjedna 1970.) PAPA IVAN XXIII.,U na str. 82. pie: ENCIKLICI " MATER ET MAGISTRA"

lan 251. Dakle, vjera, udoree i briga za zdravlje skupa trae odmor u odreeno vrijeme. Katolika pak Crkva ve mnogo stoljea propisuje da taj odmor krani uivaju nedjeljom kad sudjeluju kod euharistijske rtve koja obnavlja spomen na Boje otkupljenje i ljudima dijeli njihove plodove. lan 253. Zato promatrajui duhovnu i tjelesnu korist opominjemo takorei rijeima samog Boga sve ljude bilo dravnike, bilo poslodavce i radnike, da se dre zapovijedi vjenog Boga i Katolike crkve i da promisle kako su za to odgovorni pred Bogom i ljudskim drutvom. " Sve je ovo reeno glede dranja nedjelje kao svete i kao Dana Gospodnjeg, a na samome poetku knjige, kada smo dali izvjetaj iz Knjige Izlaska, i Ponovljenog zakona, vidjeli smo da Bog nikada takvo to nije rekao, a jo manje zapovjedio. " Rene Laurentin u knjizi Bilanca II vatikanskoga koncila 1959. 1966.,"Zagreb 1971., na str. 166. pie : "Samo po katolikoj Kristovoj crkvi, koja je sveope sredstvo spasenja moe se dostii sva punina spasonosnih sredstava. Ta vjerujemo da je samo apostolskom zboru na elu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novog zavjeta. Nakon II. vatikanskog koncila"naela katolikog ekumenizma" promijenjena su u" Katolika naela ekumenizma."

DIETRICH BONHOFFER O ZAKONU Strana 17 - IMANENTNA PRAVEDNOST " Najudnije, a istovremeno i najospornijoj spoznaji pripada injenica da se zlo esto puta u roku koji nas iznenauje svojom kratkoom - pokazuje glupim i bez svrhe. Time se misli rei da nakon svakog pojedinog zla, zlog ina odmah slijedi kazna, ali je injenica da naelno ukidanje Bojih zapovijedi u tobonjem interesu zemaljskog samoodranja ide na tetu upravo toga samoodranja. Moe se to nae iskustvo razliito oznaiti. No ini se da je jedno posve sigurno : u ljudskom ivotu postoje zakoni jai od svega to se pokuava na njih izdii. Stoga ne samo da je nepravedno nego je i nepametno ne potivati te zakone. ....Razboritost i glupost nisu etiki indiferentne, kako nas je to htjela uiti izvjesna nova protestanska etika.....u toj spoznaji djeluje razborit ovjek dobro, odnosno dobar ovjek razborito. " ( Dietrich Bonhoffer, WIDERSTAND UND ERGEBUNG (OTPOR I PREDANJE) Kranska sadanjost II. izdanje,1993,. u Zagrebu. ) VJERSKA SLOBODA I DEMOKRACIJA U AMERICI "I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje i imae dva roga kao janjeta i govorae kao adaha." ( Otkrivenje 13,11. ) "Ako se simbol razumijeva pokazateljem sile, karaktera i ukoliko se shvaa tajna njezine moi, ime se otkriva njezin karakter ili to izvana pokazuje, onda se moe lako ustanoviti to predstavljaju dva roga te zvijeri (vlade). J. A. Bingem pie: "da nam je klju za cijelu stvar, kad se kae da je cilj onih koji su prvi doli do ovih obala bio da nau ono to svijet stoljeima nije vidio tj. crkvu bez pape i dravu bez kralja. Izraeno drugim rijeima, bila bi to jedna vlada u kojoj bi crkvena vlast bila odijeljena od graanske, a znaajke bi joj bile graanske i religiozne vjerske slobode.

Nisu potrebni nikakvi argumenti da se dokae kako je to najpreciznije stajalite amerike vlasti. U lanku 4., odjeljak 4., Ustava -Sjedinjene Amerike Drave jame svakoj dravi u ovoj uniji republiki oblik vladsti". lanak 6.: "Nikada se nee zahtijevati bilo kakav vjerski test kao kvalifikacija za slubu ili dravni posao u Sjedinjenim Dravama." Prvi amandman Ustava poinje: "Kongres nee izdavati nikakav zakon u pogledu uvoenja religije, ili pak njezine zabrane." U tim se lancima daje najvee jamstvo za graansku i vjersku slobodu te potpuno i vjeno odvajanje crkve od drave. Zar bi se mogao nai bolji simbol nego dva roga kao u janjeta?" ( Uriah Smith: Daniel i Otkrivenje,1979,str. 439.) Rije je o papinstvu koje je vladalo od 538. do 1798. godine, dakle 1260 godina, dok se smrtna rana nije iscijelila..... (.San Francisco Chronicle, 11. 2.1929 ) :pie u lanku pod naslovom : " Mussolini i Gasparri potpisuju povijesni Rimski ugovor... Pitanje Rima veeras je postala stvar prolosti i Vatikan je sada u miru s Italijom...pri potpisivanju nezaboravnoga dokumenta ( "zacijeljivanje rane" )...obje su strane pokazale veliku srdanost." Dok je papa Pio IX.stajao na gornjem balkonu crkve svetog Petra,gomila od dvjesto tisua ljudi je uzvikivala da ivi papa kralj. Potpisivanje Vatikanskoga ugovora ili konkordata izmeu Mussolinija i pape zapoeo je proces zacijeljivanja smrtne rane. Ugovor u Laternu vratio je papinsku svjetovnu vlast i predao mu na upravu grad Vatikan. "1929. Benitto Mussolini potpisao je konkordat kojim je Crkvi jami punu suverenost nad dravom. Vatikan, teritorijem od 108,7 jutara na podruju grada Rima, u koji je ukljuena i katedrala svetog Petra, jo jednom je papa postao monarhom i sveenikom. Smrtna rana je izljeena, genijalni, dobroduni papa Ivan XXIII. (1958. - 1963.) i proceduralne reforme izglasane na njegovu Drugome vatikanskom koncilu, dalje su ojaale katoliki utjecaj u svijetu. Oko godine 1980. papa Ivan Pavao II. postao je najugledniji ivi ovjek,"Isusov ovjek broj jedan",, kako su ga 1984.godine nazvali stanovnici Nove Gvineje............. . Kada je papa Pio IX.1852.godine, posl ao mramornu stijenu da se ugradi u Vaingtonov spomenik, koji se upravo gradio dolo je do masovnih protesta.

Gnjev amerikanaca bio je tako silovit da se zidari nisu usudili veliki kamen postaviti na mjesto to mu je bilo odreeno.Poslije dvije godine,osjeaji su jo bila tako jaki da je grupa fanatikih Amerikanaca pronala skladite u kojem je kamen bio uvan, svezala ga konopcima i bacila u rijeku Potomak. Ameriki protukatolicizam bio je veoma jak i poslije 100 godina, pa ak i poslije Mussolinijeva konkordata 1929., kojim je, barem u Europi, bilo obiljeeno izljeenje smrtne rane. Kada je predsjednik Hari Truman 20. listopada 1951. godine zatraio od Senata da odobri slanje veleposlanika u Vatikan, Amerika je prokljuala. " ( v.Maxwell, Otkrivenje,str. 343.) "Jedva da je neka protestantska skupina u zemlji propustila prilgodu da izrazi svoje protivljenje, slubeno i esto ogoreno. Predsjednik je povukao svoj prijedlog. Meutim,u mjesecu oujku 1984. godine, jedva tridesetak godina poslije toga, prijedlog predsjenika Ronalda Reagana da se William Wilson postavi na mjesto amerikog veleoposlanika pri Svetoj Stolici, bio je brzo prihvaen. ulo se samo nekoliko glasova koji su izraavali bojazan da je narueno ustavno pravo odvojenosti drave i crkve. Sve do onoga trenutka dok te promjene svjedoe kako licemjerno pobonjatvo gubi tlo pod nogama, imamo razloga radovati se. . Zabrinuti smo zbog injenice da je u toku i proces odbacivanja povijesti, i to je jo ozbiljnije, odbacivanje odvojenosti Crkve od drave i prihvaanje njihovog sjedinjavanja, to je u prolosti uvijek dovodilo do nepravde i bijede. Takav proces moe dovesti samo do novog oblika vjerskog fanatizma i licemjernog pobonjatva. Sve vie i vie posebne grupe u Americi ele natjerati vladu da Zakonom zatiti njihove posebne interese. ak se i protestantski fundamentalisti koji su nekada zahtijevali strogu odvojenost Crkve i drave, sada esto pridruuju, takozvanoj moralnoj veini, traei da vlada propisima proglasi obaveznost nekih moralnih pravila. Amerika e uloiti svu svoju zastraujuu politiku i svaku drugu mo da nametne oblik religije koji e biti u izrazitoj suprotnosti sa 10. zapovijedi.

Ona e svijet navesti da se povede za njezinim primjerom." ( v. Maxwell o.c.,str.344.) "alosno je,ali istinito, da se Amerika u prolosti ukljuivala u tlaenje manjina, pa se ak i ponosila svojim nenadmaenim Zakonom u pravima kao instrumentom takva pritiska. Na primjer,1857. godine, u glasovitoj Odluci Dred Scott Vrhovni sud Sjedinjenih Drava sveano je prihvatio ropstvo i slubeno potvrdio da,prema Ustavu, ni jedan crnac ne moe biti graaninom Sjedinjenih Drava.Sud je protumaio peti amandman, kojim se titi ivot, sloboda i imovina, tako da se njime titi i vlasnitvo nad robovima kao privatnom imovinom, bez obzira na pravo roba da uiva osobnu slobodu. godine 1908. Vrhovni sud, pozivajui se na Ustav, potvrdio je pravo savezne drave da zatvori privatnu kransku kolu samo zato to je primala crnce nastavnike i studente. U ta dva sluaja Vrhovni sud ograniio je slobodu etnike manjine u skladu s vladajuim javnim miljenjem. " (v. Maxwell,o.c,str.340-341.) " Osamdesetih godina 19. stoljea, kada su mormoni navodili Prvi amandman da bi opravdali poligamiju kao dogmu svoga vjerovanja-, Vrhovni sud odbio je njihov prigovor na temelju zahtjeva preambule (predgovora, uvodnog dijela Ustava) da se osigura spokojstvo doma i ope dobro. Nezamislivo je da bi nekomu bilo doputeno uiniti ubojstvo ili zlonamjernu paljevinu u ime svoje religije jer se takvim djelom kri sloboda drugih ljudi. Vlada ima obvezu da sprijei, ako je to mogue, svaki masakr pooput onoga u Johnstownu. Ipak mnogi razumni Amerikanci bili su duboko razoarani Odlukom Vrhovnog suda tijekom II. svjetskog rata kada je u ime "savrene unije, zajednike obrane", traila od djece u osnovnoj koli da obvezno pozdravljaju ameriku zastavu, iako su neki, na primjer, Jehovini svjedoci vjerovali da ine djelo idolopoklonstva ako bi, u tome sudjelovali. Usto tijekom II.svjetskog rata, 70.000 Amerikanaca japanskoga podrijetla,

roenih u Americi i lojalnih njezinoj zastavi, bilo je iznenadno stavljeno u koncentracijske logore ili "centre za relokaciju". Prema naredbi jednoga generala, na zahtjev Predsjednika, po odobrenju Kongresa. Opravdavajui tu slubenu nepravdu,Vrhovni sud je u ime" zajednike obrane", isticao da se nekolicina Amerikanaca japanskog podrijetla ponaala izdajniki, dok je rat bio u toku i da rat znai nagomilavanje tekoa. Komentirajui ponaanje Amerike prema tih 70.000 lojalnih graana japanskog podrijetla, dvojica poznatih strunjaka za ustavno pravo upuuju sveano upozorenje."(v. Maxwell,o.c.,str. 341.) "U buduim ratovima, ni jedna osoba koja pripada etnikim, vjerskim, kulturnim ili politikim manjinama, nee moi biti sigurna da se predrasude i licemjerna pobonost drutvene zajednice nee izraziti u obliku programa opresije koja e se opravdavati vojnom nunou i koja e kao posljedicu imati ponitenje njezinih osnovnih prava, koja treba uivati kao lan slobodnog drutva.

Ovo upozorenje da u vrijeme vojnih kriza "nijedna osoba koja pripada.... "vjerskoj manjini"ne moe biti sigurna da "predrasude drutvene zajednice "nee biti iskoritene da bi se opravdalo uskraivanje njezinih osnovnih ljudskih prava, pomae nam da razumijemo koliko je mogue ono to tvrdi 13. poglavlje Otkrivenja".( v.Maxwel,o.c.,str.342.) "Kongres je takoer postao vrlo sklon mijeanju u vjerske poslove.U veljai 1981.godine,280 izaslanika gotovo svih organiziranih vjerskih zajednica u Americi dolo je u Washington aliti se vladi da je mijeanje u poslove vjerskih zajednica sada vee nego ikada prije u povijesti zemlje."( v. Maxwell,o.c.,str.344.) "Amerika e uloiti svu svoju zastraujuu politiku i svaku drugu mo da nametne oblik religije koji e biti u izrazitoj suprotnosti sa Deset zapovijedi. Ona e navesti svijet da se povede za njezinim primjerom......................

Iako e Amerika podii "ikonu zvjerinju", moemo pretpostaviti da e uvijek naglaavati svoje dobre namjere,kao to je inila i "zvijer"koju ona imitira.."( v.Maxwell,o.c.,str.344.) "Poboni ameriki politiari suoavaju se s tom katastrofom, uzimajui je kao povod, pozivajui se na povratak vjeri otaca osnivaa, i puritanskoj radnoj etici. I jedno i drugo je prihvatljivo, ali predstavlja opasnost za vjeru pojedinaca koji ele svetkovati Boji sveti dan (subotu). U sukobu s nacionalnim potrebama i s opim dobrom i zajednikom obranom "iz preambule Ustava" nestat e osobnih razlika.I kako se panika bude irila,savjesni vjernici bit e optuivani, jer e ljudi traiti krivca, neko rtveno janje................... Oni koji su povjerovali Sotoninim laima da Boji zakon nije nuan, da se ne mora potovati i da se ne moe drati, nee imati nikakvih potekoa da se pokore. Njih e lako prevariti Sotona udima i znacima." (v. 2. Solunjanima 2., 9.-12.) ( v.Maxvel str. 345. )

VRHOVNI SUD AMERIKE I DEMOKRACIJA U vrijeme kada je svijet priznavao vladavinu samo jednog suvereniteta, tvorci amerikog Ustava krenuli su radikalnim pravcem, proglasili su narod suverenim.ak i tada su shvatili da se demokracija moe pokazati tiranskom, kao i monarhija, ne zatite li se pojedinana prava. Propis u prilog slobodi treba biti upuen onomu dijelu u kojemu lei najvea opasnost, naime, onima koji posjeduju najveu prerogativnu mo, pisao je James Madison. Da bi se jamila suverenost "osobe", prvi Kongres izglasao je Zakon o pravima (Bill of rights) koji je pridodan Ustavu iz 1791., poto su ga ratificirale savezne drave. Tih deset amandmana razgraniava osnovna prava i slobode svakoga graanina, i zabranjuje vladi da donosi zakone koji bi ta prava krili. Prvi amandman glasi: Kongres ne moe donijeti nikakav zakon o ustanovljavanju dravne religije, kao ni zakon koji zabranjuje slobodno ispovijedanje vjere, ni zakon koji ograniava slobodu govora ili tampe: ili pravo naroda na mirne zborove i na upuivanja peticija vladi za ispravljanje pogreaka.

Vrhovni sud Sjedinjenih Amerikih Drava ima devet lanova koji, praktiki, imaju doivotni mandat, osim u sluaju grubog ogrjeenja o zakon. Suci Vrhovnog suda odlaze u mirovinu na vlastiti zahtjev ili im mandat prestaje smru. Vrhovni sud donosi svoje odluke veinom glasova. Nerijetko je to 5 : 4, a u amerikom pravosuu koje poiva na naelu sudske prakse, njegove su odluke: dalekosene, neosporive i uvelike odreuju sudovanje niih sudova. Od 1953. do 1969. predsjednik Vrhovnog suda bio je Earl Warren Vrhovni sud zauzeo je gotovo "apsolutno" stav prema Prvome amandmanu, te se smatralo da Prvim amandmanom titi svako izraavanje politikih neslaganja. Od 1969.do1986. predsjednik Vrhovnog suda bio je Warren E. Burger i Sud je uglavnom podupirao,takve presedane. Od 1986.predsjednik Suda je Willam H. Rehnquist. Pogledajmo imena svih devet sudaca Vrhovnog suda SAD-a : 1. Predsjednik je Willam H. Rehnquist (Vilijem Renkvist); imenovao ga Ronald Reagan. 2. Harry A. Blackman (Hari Blekman) ; imenovao ga Richard Nixon. 3. William J . Brennan Jr. (Vilijem J. Brenen mlai) ; imenova ga Dwight Eisenhower. Sudac W.J.Brennan, rimokatolik,snano je branio vjersku slobodu u sluaju erbert protiv Vernera 1963 godine.(Scherbert V. Verner ) 4. Anthony Kennedy (Entoni Kenedi) ; postavio ga Ronald Reagan. 5. Thurgood Marshall (Tergud Maral) ; imenovao ga Lyndon Johnson. 6. Sandra Day O. Connor (Sandra Dej O Konor) ; postavio je Ronald Reagan. 7. Antonin Scalia (Entonin Skalia) ; imenovao ga Ronald Reagan 8. John Paul Stevens (Don Pol Stivens) 9. Byron R. White (Bajron Vajt).

DUGA TRADICIJA AMERIKOM

SLOBODE

GOVORA U ENGLESKOM ZAKONODAVSTVU

Robert S. Peck iznosi povijest shvaanja slobode izraavanja od samih njegovih izvora u engleskoj povijesti. O opsegu te slobode ne prestaje se raspravljati sve do dananjih dana. " Proirujui ustavnu zatitu na spaljivanje amerike zastave u znak prosvjeda, Vrhovni sud Sjedinjenih Drava jo je jednom pokazao da se saeti jezik Ustava zasniva na sloenostima koje jame slobodu

govora.............dijalog to se vodi izmeu naroda i onih kojima je on dao vlast predstavalja bit demokratske vladavine.......Nije iznenaujue to sloboda govora, sa svojim mogunostima da izazove promijene u vladinoj politici,bar apstraktno uzevi,uiva gotovu univerzalnu podrku..Meutim, pitanje koje ostaje je, kada to neslaganje zapravo prevruje mjeru...Tu, dakle, treba povui crtu izmeu onog to predstavlja Ustavom zatienu slobodu govora i onog to moe biti kanjivo ponaanje... Moda je samo iz tog razloga odluka Vrhovnog suda u sluaju spaljivanja zastave postignuta s jednim glasom veine...Nije iznenaujue to sloboda govora sa svojim mogunostima da izazove promjene u vladinoj politici, bar apstraktno uiva gotovo univerzalnu podrku.Relativno je lako podrati, pa ak i ohrabriti govor s kojim se veina svijeta slae. Mnogo je tee braniti govor koji se razlikuje od uvjerenja veine. Meutim, vano je da se taj mrski govor prihvati. Tako bar glasi teorija zajamenosti slobode govora sukladno prvom amandmanu... ak i posveeno drutvo ima stanovitu prijelomnu toku u svojoj trpeljivosti kritikog govora. U svijetu punom opasnosti demokratske veine ude za sigurnou i redom. Ta enja moe se izraziti ograniavanjem neslaganja koje se smata uznemirujuim, pa ak i razornim. Zakon o pravima, osbito Prvi amandman, pisan je kako bi se obuzdala vladina spontana i pretjerana revnosna tenja da se umanji djelovanje neslaganja. Usprkos svojemu doista kreativnom karakteru, Zakon o pravima nije se potpuno razvio iz pera Jamsa Madisona, amerikog dravnika koji je najodgovorniji za njegov sadraj - jezik. Woodrow Wilson, glasoviti poznavatelj amerike povijesti, prije nego to se otisnuo u politike vode koje su go dovele do toga da postane amerikim predsjednikom, pisao je da su naela uneena u Zakon o pravima proistekla iz dugih procesa engleske ustavne povijesti. Iz presedana engleskih sudova i prakse engleske pravde, iz povelja ustava i starih parlamentarnih procesa. Bila je to katkad burna povijest...Kralj Alfred je, na prijmjer u 9. stoljeu reka da e svatko tko kleveta dravu biti kanjen nita manje nego odsijecanjem jezika. Magna charta, koja je kralju Ivanu nametnuta 1215. godine, s pravom se smatra izvorom angloamerikog shvaanja vladavine zakona. Ona nije sadravala nikakvu zatitu slobode govora. Ve 1620. godne sloboda govora je dobila otvorenu podrku kralja Jamesa I...kao uvjet za stupanje na prijestolje Wiliama i Mary, prihvaen je Engleski Zakon o pravima 1689. g., kojim je uvedena suverena vlast parlamenta na raun kraljevske moi. Graanske slobode proirene su propisima Zakona o pravima,ukljuujui i jamstvo protiv proizvoljnog uhienja i kraj cenzuriranju tiska...... za razliku od Amerikog Zakona o pravima, koji je dio pisanog ustava, engleski Zakon o pravima bio je parlamentarni dekret koji je parlament mogao i ukinuti posebnim zakonom. Parlament je istodobno zabranio, neutralizirao izvjetaje svojih zasjedanja kao i pisano kritiziranje vlade. Parlament je na sebe preuzeo ne samo kraljevsku vlast ve i moralnu nesnoljivost prema

neslaganju...Usporedo s pravnim tradicijama, koje su vie za pohvalu, engleska netrpeljivost prema kritici vlade nailazila je na plodno tlo u kolonijalnoj Americi. Tako je, na primjer u Virginiji 1660. godine ovjek koji se potuio na porez bio uhien zbog skandaloznog, buntovnikog i podrivakog govora. Dva desetljea poslije jedan tiskar to je objavio kolonijalne zakone, ali propustio da pribavi odobrenje bio je prinuen zatvoriti radnju. Pojedinci su redovito pozivani na odgovornost pred kolonijalnim vlastima da izmole oprotaj to su tiskali inkriminirane materijale prije no to ih poalje u zatvor. Prekretnicu u ovoj povijesti vladina neprijateljstva prema slobodnom izraavanju predstavljalo je suenje Johu Peteru Zengeru 1735. godine za podrivaku klevetu. Zenger se preseliu u Njemaku i New York kada mu je bilo trinaest godina. Uei zanat kod jednog tiskara, ubrzo je postao majstorom toga posla. U tridesetoj godini otvorio je vlastitu radnju i ubrzo poeo objavljivati pamflet za jednu skupinu politikih aktivista. Kad su njegove gazde odluile pokrenuti list, Zenger je bio presretan da ga tiska jer mu je to znailo stalnu zaradu. Nazvan " New York Weekly Journal," asopis je odmah postigao velik uspjeh kod itatelja, ali ne i kod kraljevskog guverenera Williama Cosbyja, koji je bio predmet nekih najzajedljivijih i najduhovitijih novinskih napada zbog korupcije i nesposobnosti. Zengeru je sueno zbog tiskanja i objavljivanja veeg broja podrivakih kleveta. Nakon to su njegovi prvobitni branitelji lieni odvjetnikog zvanja jer nisu dovoljno uvaavali autoritet suda, tajno je imenovan Andrew Hamilton, jedan od glasovitih filadelfijskih (Philadelphia) odvjetnika. Nastupajui dramatino iz pozadine prepune sudnice, Hamilton je priznao da je njegov klijent kriv za navodnu klevetu, ali je molio za strpljenje suda dok ne dokae njenu istinitost. Znam da se kae, rekao je sudu, da istina ini klevetu jo izazovnijom te stoga i uvredu veom. A kao posljedica, presuda treba biti tea. Hamilton je tvrdio da sud treba prihvatiti dokaz o istinitosti publikacije kako bi odredio odgovarajuu kaznu. Iza neuobiajene taktike privrednog zastupanja tuioeva stava leala je odlunost da se apelira na porotu, za koju je Hamilton vjerovao da nee osuditi ovjeka koji govori istinu. Iako mu nije dana mogunost da dokae istinitost novinskih lanaka, Hamilton se i dalje drao svoje strategije. Rekao je poroti kako se treba drati vlastitog znanja istine o onome to je Zenger objavio, dodajui da zatakavanje dokaza treba uvijek smatrati kao najjai dokaz. U zavrnoj rijei Hamilton se svesrdno zauzimao za to da porota zada povijesni udarac za slobodu. Rekao je: "To nije stvar nekog siromanog tiskara niti samog lista "New York", kojima ovdje sudite, ne po svojim posljedicama ovaj sluaj moe pogoditi svakoga slobodnog ovjeka koji ivi pod britanskom upravom na amerikome kontinentu. To je najbolja stvar, stvar slobode i nimalo ne sumnjam da e nam vae ispravno ponaanje danas dati pravo, slobodu, i da otkrijemo i da se suprotstavimo proizvoljnoj moi, barem u ovome dijelu svijeta, govorei i piui istinu."......Istina e poslije postati apsolutna obrana protiv optube za klevetu, a

sloboda izraavanja jedno od najvanijih naela ove zemlje, Bez obzira na to to Zengerovo oslobaanje nije imalo znaenje kao presedan, bila je to jedna slavna pobjeda, dobro poznata revolucionarnoj Americi i tvorcima UstavaKada se ustavna konvencija sastala u Philadelphiji 1787. godine kako bi pripremila nacrt za nacionalnu povelju, po kojoj se danas vlada u Sjedinjenim Dravama, izaslanici su se usprotivili naporima da se tomu doda zakon o pravima. Oni su smatrali da se ustave u prvom redu treba baviti strukturom nove vlade koju su stvarali. Smatrali su da ustav nee dati vladi nikakvo pravo da se mijea u graanske slobode. On e biti ispunjen ogranienjima i ujednaenim odnosom snaga kako bi se sprijeili autoritativni postupci i bit e dopunjen deklaracijama Saveznih Drava o pravima kako bi se pruala odgovarajua zatita osobnih sloboda. Odluka da se izostavi neki zakon o pravima predstavljao je lou raunicu koja zamalo nije unitila Ustav. Nakon to je konvencija prihvatila Ustav, on je podnesen Kongresu na odobrenje, a potom Saveznim Dravama na ratificiranje. Protivnici Ustava smatrali su da je njihov najsnaniji argument protiv predloene povelje to to joj nedostaje zakon o pravima. Ratifikacija je postignuta tek poto su oni koji su Ustav podravali obeali da e mu dodati zakon o pravima kada nova vlada pone djelovati. I onda 1789.g, James Madison je Ustavu dodao petnaest amandmana. Dvanaest je odobreno i podneseno Saveznim Dravama 25. rujna 1789. godine. 15. prosinca 1791. godine, kada je Virginia postala devetom dravom koja je ratificirala deset od tih amandmana...Ustav je dobio svoj zakon o pravima...Vlastodrci e uvijek nastojati da zadre vlast, katkad krei osnovna naela. Godine 1798. federalistika stranka izglasala je zakone o stranim podanicima i pobuni, uvodei ponovno zakon o podrivakoj kleveti, koji je bio pao u sjenu poslije Zengerova suenja. Ti su zakoni primjenjivani za ikaniranje opozicijske Demokratsko -republikanske stranke i doveli su do dvadeset pet uhienja i petnaest presuda. Iako se dovodi u pitanje Ustav prema Prvom amandmanu, sluaj nije dospio pred Vrhovni sud, a nii su sudovi podrali hapenje. Zakonu o pobuni istekao je rok uoi dana kada je Thomas Jefferson stupio na predsjedniki poloaj 1801. godine. Jefferson, ija je stranka trpjela zbog primjene tog zakona, oslobodio je osuene i vratio im globu koju su platili. Godine 1964. Vrhovni je sud imao priliku potvrditi da je velika kontroverzija oko Zakona o pobuni iz 1798. godine...Prvi put je iskristalizirao nacionalnu vijest o najveoj vanosti Prvog amandmana....Iako pitanje o Zakonu o pobuni nikada nije pokrenuto pred ovim sudom, napad na njegovu pravovaljanost prevagnuo je na sudu povijesti. Sjedinjene Drave snano se oslanjaju na svoje sudove da udahnu ivot u rijei Ustava. Poslije epizode sa Zakonom o pobuni, pravna znanost o Prvom amandmanu, koja se odnosi na klauzulu o slobodi govora, nije ni postojala vie od jednog stoljea. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata doneen je zakon o pijunai kojim je zabranjeno pomagati neprijateljima i stavio izvan zakona nelojalan, vulgaran, skaredan ili uvredljiv govor...On je dodao da, kada je neka zemlja u

ratu, mnoge stvari koje bi se mogle izrei u vrijeme mira mogu biti zabranjene. Donijevi takvu odluku, Vrhovni sud postao je vrhovnim arbitrom,u tome koje su vrste govora zatiene Ustavom. Ako rijei mogu prouzrokovati nedvosmislenu i prisutnu opasnost, simboliki govor moe predstavljati ak i veu prijetnju...Dobar simbol je najbolji argument, pisao je Ralph Waldo Emerson.....Nacionalna zastava stoga je znaajan simbol jedinstva...Jeta Stromberg bila je osuena jer je prekrila zakon Kalifornije, koji zabranjuje uporabu bilo kakve zastave, osobito crvene, kao simbola opozicije... Meutim, moe li vlada traiti prisilno potovanje vlastitih simbola. To pitanje postavilo se u dva sluaja, rjeavanih pred Vrhovnim sudom etrdesetih godina.Po jednom zakonu Pennssylvanije, zahtijevalo se da kolska djeca pozdravljaju ameriku zastavu i da joj svakoga jutra priseu na vjernost. S obzirom na to da je sveanost pozdravljanja zastave u suprotnosti s biblijskom zabranom oboavanja lika, dva mlada Jehovina svjedoka odbila su sudjelovati u tome i bili izbaeni iz kole. Godine 1940. Vrhovni sud se s tim izbacivanjem suglasio, smatrajui kako dravni interes nalae da ouvanje nacionalnog jedinstva prelazi osobne zamjerke djece. Ta je odluka izazvala kod ljudi val gnjeva upravljen prema nedomoljublju Jehovinim svjedocima. Isti takav sluao odigrao se u Zapadnoj Virdiniji i Vrhovni je sud taj sluaj iskoristio da ponovno razmotri svoje ranije miljenje. U toj odluci iz 1943. godine u vezi sa sluajem, "Prosvjetni odbor drave Zapadne Virdinije protiv Barneta (West Virginia State Board of Education v. Barnett ), Vrhovni sud je ponitio odluku iz 1940. godine, izjavivi da postupak lokalnih vlasti kojim se zahtijeva pozdravljanje zastave i prisega, prekorauje ustavno ogranienje njihove moi te zalazi u sferu intelekta i duha. A svrha Prvoga amandmana naeg Ustava jest da ih zatiti od svake slubene kontrole. Odluka u sluaju Barnett u veoj je suglasnosti sa suvremenim pravnom znanosti o Ustavu. Prvi amandman, pisao je sudac Vrhovnog suda William Brennan. Jr., predstavlja duboku nacionalnu privrenost naelu da rasprava o javnim pitanjima ne smije biti ometana, mora biti snana i otvorena i svakako sadri te estoke, jetke i katkad neugodno otre napade na vladu i javne djelatnike...Meutim, ei i destruktivniji prosvjed je onaj koji iskuava granice te doktrine....Godinu dana poslije pred sudom se raspravlja mogu li kolska djeca nositi crnu vrpcu oko ruke u znak prosvjeda protiv Vijetnamskog rata. Tri tinedera iz Iowe bili su iskljueni iz kole jer su tiho prosvjedovali i time krili propise koje su dva dana prije prihvatile kolske vlasti. Sud je bio na strani uenika, smatrajui da je propis na kojem se temelji njihovo udaljavanje iz kole bio usmjeren na neustavan nadzor nad sadrajem govora, posebno stoga to su samo neki politiki simboli bili zabranjeni...Sud je odbacio obranu kole u smislu da je ona samo nastojala sprijeiti nerede. Svaka rije izgovorena u razredu, blagovaonici ili studenskom gradu koja odstupa od gledita neke druge osobe, moe zapoeti svau ili prouzroiti nerede. Ili na Ustav nalae da se moramo izloiti tom riziku. Godine 1969. Sud je

prvi put razmatrao sluaj spaljivanja zastave. Jedan Njujoranin je spalio ameriku zastavu, koja je bila njegova svojina, kada je uo da je ubijen voa pokreta za graanska prava James Neredith. U jednoj prolaznoj ulici ovjek je zapalio zastavu rekavi: "Kad su to uinili s Neredithom, ne treba nam ni amerika zastava." Osuen je po zakonu drave New York, koji zabranjuje oskvrvnue zastave. Sud je primijenio presudu, smatrajui da je moda kazna izreena zbog rijei to ih je izgovorio, a ne zbog samog ina paljenja zastave. Zastava se nala ponovno pred sudom 1974. godine kada je jedan ovjek iz Washingtona bio optuen za nepristojno ponaanje prema zastavi jer je na nju stavio crnu vrpcu u obliku simbola mira i objesio je da visi naopake s prozora svojega stana. Sud je naao da je taj primjer simbolikoga komuniciranja ustavno zatien jer ne predstavlja rizik da doe do naruavanja mira. Jedan drugi sluaj pred sudom, te iste godine, odnosio se na ovjeka iz Massachusettsa koji je osuen jer se ponaao prijezitno prema zastavi, saivi jednu zastavicu na stranjicu svojih hlaa. Osuda je osporena, ali ne na temelju prvog amandmana. Sud je naao da je propis nejasan i ne objanjava koje se ponaanje smatra zabranjenim....Godine 1989. prilgodom onoenja odluka u povodu paljenja zastave Sud nije izrekao posljednju rije o t/m pitanju. Dravna zastava, kao i bilo koji drugi vaan simbol, budi snane emocije. To je razlog to je simboliki jezik esto efikasan govor....Takva je oduvijek bila priroda neprekidnog ustavnog dijaloga. Dijaloga koji iistodobno proima amerike slobode i definira njihov opseg. Jasno nam je da Vrhovni sud ima za cilj odrediti ustavnost ili neustavnost odreenog nejasnog sluaja (u obrani ustava). DEMOKRATSKE SLOBODE I VRHOVNI SUD AMERIKE RELIGIOZNA POTINJENOST PRISILJAVANA ZAKONOM "Ako se u SAD prihvati naelo da crkva moe nadzirati dravu te da se religiozna pokornost iziskuje putem zakona, ukratko da vlast crkve i drave ima dominaciju nad savjeu, tada je trijumf Rima u Americi potpuno siguran." ( E.G.White - Velika borba,str.581.,1.izdanje1888.godine.) " Kada je Ameriki Vrhovni sud razmatrao predmet nedjeljnog zakona, raspravljalo se je li nedjeljni zakon religigijske naravi. U svom izdvojenome miljenju, opozicii (sudac Dallas) tvrdi da on jest ipak religijski. Usprkos iznesenim snanim dokazima Sud je odluio da je nedjeljni zakon graanski zakon. Mjerilo ovog zakonodavstva je stavljeno iza nedjeljnog zakonodavstva. U Massachusettsu je 1962. godine donesen amandman uz postojei nedjeljni zakon,kojim se doputa tovateljima sedmog dana (subote) da mogu svoje radnje drati otvorene u nedjelju.To je odobrio dravni Senata 7.lipnja 1962. godine sa 21 glasom prema 14. Neposredno potom uslijedio je jedan lanak urednitva katolikog lista "Pilot", koji je silno napao

senatore to su glasovali za taj amandman. Imena tih senatora objavljena su i bilo je zaprijeeno da e ovi ljudi biti zapameni kod sljedeih izbora. Urednik je pisao: Senatori su odgovorni za poduzete mjere koje rue potovanje nedjelje u korist onih, u prvom redu idova i adventista koji svetkuju subotu.To je bilo javno priznanje da su vjerski motivi prevladali. Sljedee nedjelje katolici su prisustvovali slubi u Bostonu gdje su nastojali doi u kontakt sa svojim senatorima i utjecati na njih da preispitaju stvar. Izvjeteno je da je bio montiran podli napad koji je postao gotovo nepodnoljiv. U ponedjeljak ujutro stavljen je na glasovanje prepravljeni amandman i poslije krae diskusije bio je izglasan sa trideset jednim protiv osam glasova. Imamo pred sobom prorotvo. Suoeni smo s jasnim dokazima da e religiozno svetkovanje biti tieno zakonom. Rije je istinita i tumaenje vjerno. " (o.c.dr,Fernando Chai-Preparation for the Final Crisis"str.,178-179.) Posjeti pape Ivana Pavla II.mnogim zemljama u posljednih nekoliko godina potvruju injenicu da se papinstvo uzdiglo do novih visina, Otkrivenje 13,8 .:"I poklonie joj se svi koji ive na zemlji, kojima imena nisu zapisana u ivotnoj knjizi janjeta ." Mo rimokatolicizma raste tiho i gotovo neprimjetno, njegovo je uenje imalo velik utjecaj na zakonodavne skuptine, na crkve i na ljudska srca. On podie svoju masivnu strukturu u ijim e se tajnim skrovitima ponoviti njegova prijanja progonstva. Iz potaje i oprezno on prikuplja i uvruje svoje snage da bi ostvario svoj krajnji cilj kada doe trenutak za presudan udarac. On eli zauzeti samo povoljniji poloaj, a mogunost za to mu je ve pruena. Uskoro emo vidjeti i osjetiti to je namjera rimokatolicizma. Svi oni koji budu htjeli vjerovati rijei Bojoji i posluati je izloit e se osudi i sramoenju, te progonstvu. "Oni koji potuju biblijsku subotu biti e optueni kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji rue moralne ograde drutva,prouzrokovai anarhije i pokvarenosti, kao oni koji navlae Boje sudove na zemlju. Njihova ispriavanja biti e proglaena neprijateljstvom, tvrdoglavou i prkoenjem vlastima. Oni e biti osueni za nepokornost prema vlastima." ( E. G. White- u Velikoj borbi na,str.592., :) 1.izdanje kae U Kongresu se priprema amandman uz na Ustav, a kada se to postigne nastupit e prisiljavanje. Hoemo li dopustiti da ovaj religiozni amandmanski pokret doe i lii nas naih privilegija i prava zato to mi drimo zapovijedi Boje? Neka nam Bog pomogne da se probudimo iz svog mrtvila koje godinama vlada nad nama." ( E.G.White pie u asopisu Review and Herald 18. prosinca 1888.godine.) Kao to smo ve ranije spomenuli 29. svibnja 1961. godine Vrhovni sud SAD-a izglasao je veinom, jednu odluku od povijesne vanosti, osobito s proroke toke gledita. Bilo je objavljeno da su nedjeljnji zakoni graanske, a ne religijske prirode i za to, su takvi zakoni Ustavni..Ova odluka je irom otvorila vrata daljnjem stvaranju nedjeljnjih zakona u svim dravama Amerike.U sadanjosti,veina drava ima nedjeljnje zakone u nekom obliku, u

mnogo sluajeva s ogranienom primjenom. Sada je pokret za stvaranje nedjeljnjog zakonodavstva na putu da revidira ove zakone i uini ih stroima i sveobuhvatnijima. To e otvoriti put za potpunije ispunjavanje proroanstva."(o.c.dr.Fernando Chai.str.,101.)........ ........................ Nacionalni Reformni Pokret,( osnovan 1889. godine da promie nedjeljni zakon u SAD-u,) preporuuje upotrijebu sile u religioznom zakonodavstvu .(o.c.dr. Fernando Chai.srt.,84.) .Posluajmo rijei Johna F. Kennedyja, 1963.)godine:" Demokracija nije nikada posljednje postignue, ona je poziv na neprekidni napor, na vjene rtve i na spremnost da se za njezinu obranu i umre. ( U lanku iz Vjesnika od 23.srpnja.1990.,pie ) Teak izbor. Bitka za Vrhovni sud nakon neoekivane ostavke Williama Brennana, suca liberalnih nazora. William Brennan podnio je u petak na veer neopozivu ostavku na dunost koju je obavljao gotovo trideset i etiri godine. Bijela kua i Capitol bili su podjednako zateeni. Brennanov svojevoljni odlazak u mirovinu (zbog loeg zdravlja) doao je neoekivano i u trenutku koji ne odgovara ni Georgeu Bushu, ni demokratskoj veini u oba kongresna doma. (U Vjesniku od 11. listopada 1990.itamo:) " David Souter, novi (105. po redu sudac, amerikog Vrhovnog suda) u utorak je i slubeno zauzeo svoje mjesto pod krovom elne ustanove amerikog pravosua. Ali, George Bush opet je prebrodio opasni vir. Njegova odluka da umjesto u mirovinu otilog suca liberalnog nazora Williama Brennana, postavi umjerenog konzervativca Soutera, pokazala se mudrom i politiki odmjerenom. Iz ovih lanka zakljuujemo da konzervativno krilo Vrhovnog suda Amerike sve vie jaa." NEDJELJNI ZAKON SA STAJALITA VRHOVNOG SUDA SAD-a Amerika je uglavnom podijeljena, grubo reeno na liberalno (ljevica) krilo Amerike, i politiko agresivno konzervativno (desno) krilo. Kada je predsjednik SAD Ronald Reagan postavio suce 1986. godine : Sandru Day O. Conor, Antonina Scaliju i Anthony Kennedy, kao i postavljanjem Villama H. Rehnquista za predsjednika, konzervativni blok je vrlo osnaen i ohrabren. William Brennan, sudac je naglaenih liberalnih nazora kojega je imenovan 1956. godine predsjednik Dwight Eisenhower. Republikanac Eisenhower Brennanovim je postavljanjem htio izlijeiti rane makartizma, ali je u kasnijim prigodama to nazvao, svojom najgorom predsjednikom odlukom.

" Pitanje prava na pobaaj, koje je snano podijelilo Ameriku..............Godine 1973. Vrhovni sud presudio je u poznatom sluaju Roe -Wade u korist prava na pobaaj,ustvrdivi da je to jedno od ustavom zatienih prava amerike ene...............a upravo je Willijam Brenen davao osnovni ton sudakoj veini koja je presuivala u korist prava na pobaaj. Brennanovim odlaskom otvoreno je pitanje budueg odnosa snaga...... .....Pobaaj nije jedina aktualna vododjelnica liberalne i konzervativne Amerike.........pitanje prava na paljenje amerike zastave ( upravo je Brennan bio presudan da sud to proglasi Ustavnim pravom, graanskim pravom, te odnosom crkve i drave." (Vjesnik,23.7.1990.) Prije no to pogledamo dogaanja u svezi nedjeljnog zakonodavstva na Vrhovnom sudu SAD-a,ujmo to o tome govori duhovna spisateljica prije gotovo stotinu i pedeset godina. "Nedjeljni pokret kri sada sebi put u mraku. Voe prikrivaju pravu namjeru, i mnogi koji se ujedinjuju u ovom p/kretu ne vide ni sami kamo ih oni potajno vode. " ( E.G.White, u svojoj knjizi,"Peta svjedoanstva"na stranici 452-oj.) Na dan 29.05.1961. godine Vrhovni sud Sjedinjenih drava zakljuio je da je nedjeljni zakon ustavan. Na jedan istaknuti nain jedan od sudija Vrhovnog suda Sjedinjenih Amerikih drava dao je eho ili odjek rijeima duhovnog pisca prije 150 godina u pogledu svog neslaganja s miljenjem Suda o nedjeljnom zakonu. "Jer u ovom sluaju Sud kao da kae bez mnogo ustruavanja i obzira prema uzvienom poloaju koji smo mi,u skladu s religioznim slobodama zauzimali u prolosti, da nikakvi stvarni interesi ne opravdavaju prisvajanje religiozne prakse, napokon ako su ova prisvajanja zaogrnuta maskom nereligiozne javne svrhe."( Sudac Brennan 29.svibnja .1961.g. ) Duhovni pisac prije 150 godina spominje rije "mrak" i "prikrivanje", a u miljenju jednog suca Vrhovnog suda ujemo odjek "zaogrnut" i "maskama". Uistinu je ovo iznenaujue ponavljanje jedne iste misli od dviju osoba koje nisu imale prigodu za meusobni dodir."( Citirano iz : Dr. Fernando Chai " :PREPARATION for the FINAL CRISIS ", copyright 1966., by the PACIFIC PRESS PUBLISHING ASSOCIATION,California,USA str. 173.)

" Doktor Melvin Fornay bivi izvrni tajnik Saveza za Dan Gospodinji,pie u zaviajnom listu Saveza "Vodi Dana Gospodnjeg"da trei zahtjev- izazov - dolazi iz kranske crkve. Postoji, mali broj propovjednika, i drugih kranskih voa, koji smatraju kako mi nemamo pravo nametati svoj dan bogosluenja drugima. Njihovo je stajalite da je odravanje bogosluenja stvar savjesti i da to stoga treba biti preputeno naoj savjesti. Ova skupina unutar crkve, iako mala po broju, daje povod za uzbunu. Dr. Fornay ovdje istie religiozno znaenje nedjeljnog ozakonjenja. Poslije, kada je upitan zato njegova organizacija ne iznese ovaj argument pred Vrhovni sud kada nedjeljni zakon bude razmatran, Dr. Fornay pie : "Kao organizacija mi se ograujemo od zaotravanja jer smatramo da su argumenti u korist nedjelje kao dana Gospodnjeg stvar civilnoga (graanskog ) zakona, umjesto na religioznoj osnovi ". ( Lord,s Day Leader, oujka 1961.) Tako nedjeljni zakon postaje predmet raspravljanja kao neka korisna i dobra mjera dok se pravi povodi (motivi) skrivaju. Predsjednik Vrhovnog suda Earl Warren, kojega je imenovao Ronald Reagan, doputa da nedjeljni zakoni imaju svoj poetak u religiji, ali navodi da su danas ti zakoni veinom graanski. Sudija Dalas ne slae se s time, tvrdei da su nedjeljni zakoni u svijetu uvijek bili religiozni od samoga svog poetka. Doktor Samyel Yerns, koji je stanovito vrijeme bio izvrni tajnik za Dan Gospodnji u New Jerseyu, pie lanak pod naslovom Nikad u nedjelju . Premda njegova organizacija ponovno istie vanost nedjeljnog zakonodavstva u svrhu zatite svetosti nedjelje, njegova prva reenica u tome lanku glasi: " Neka bude reeno jednom zauvijek, da nedjeljni zakoni u naoj zemlji nisu religiozni zakoni " . "Pokazujui na nedostatak rasuivanja u lanku dr. Jeffersona, ja sam mu odgovorio pie dr.Fernando Chai : " Dokazujete da nedjeljni zakoni nisu vie religiozni zakoni. Nikakva kamuflaa ne moe izbrisati religiozno znaenje nedjeljnog zakona. Iako je Jakov obloio svoje ruke janjeom koom i navukao Ezavovu odjeu na sebe, to nije moglo promijeniti njegov glas, niti injenicu njegova roenja. Na isti nain ni svjetovni izgled ne moe sakriti

religiozno podrijetlo nedjeljnog zakona s njegovim povijesnim korijenima tijekom 16 stoljea religioznoga zakonodavstva, niti priguiti glas religioznoga fanatizma koji on govori. Radnike udruge, trgovake kue i prodavaka udruenja prevarena su time to vjeruju kako su nedjeljni zakoni veinom svjetovni regulatori, a to je tono ono to je u Bibliji proreeno u Otkrivenju da e se dogoditi".(o.c. Dr. Fernano Chai na str.,174. ) lanak izvjesnog katolikog sveenika o temeljima nedjelje, pod naslovom VANOST NEDJELJE ZA LJUDSKI IVOT Meu zapovijedi, koje ureuju na odnos prema Bogu na treem je mjestu zapovijed o svetkovanju nedjelje kao dana Gospodnjeg. Dekalog je u najuoj vezi s ovijeijim ivotom. Cilj nam je, da to dokaemo za treu zapovijed.Temelj joj je religiozni, no naglaujemo: ova zapovijed nema samo religiozni ve i socijalni karater............. Iznijeli smo vjerske razloge za svetkovanje nedjelje.......Vidjeli smo,da je temelj svetkovanja nedjelje vjerski..........Za nedjeljni poinak ne govore samo vjerski ve i individualni i socijalni razlozi.( KATOLIKI LIST, u Zagrebu,12. sijenja 1939.str.,17. ) SKENIRATI DEMOKRATSKI SUSTAV VLASTI USTAV REPUBLIKE HRVATSKE I SLOBODA GOVORA Temeljne odredbe, lanak 3 Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, potiovanje prava ovjeka, nepovredljivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina pravna i demokratski viestranaki sustav najvie su vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske. lanak 5 U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa Zakonom. Svatko je duan drati se Ustava, zakona i potovati pravni poredak Republike. 3. Temeljne slobode i prava ovjeka i graanina lanak 14

Graani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi i boji koe,spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. lanak 17 U doba ratnog stanja ili neposredne ugroenosti i neovisnosti, jedinstvenosti Republike, te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamena Ustavom mogu se ograniiti. O tome odluuje Sabor Republike Hrvatske dvotreinskom veinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne moe sastati, predsjednik Republike. Opseg ogranienja mora biti primjeren naravi, pogibelji, a za posljedice ne moe imati nejednakost graana s obzirom na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru,nacionalno ili socijalno podrijetlo. Niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave ne moe se ograniiti primjena odredbe ovoga Ustava, o pravu na ivot, zabrani muenja, surovog ili poniavajueg postupka ili kanjavanja o pravnoj odreenosti, kanjivih dijela i kazni te o slobodi misli, savjsti, vjeroispovijedi. lanak 39 Zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja na nacionalnu rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti. lanak 40 Jami se sloboda savjesti vjeroispovijedi, slobodno javno oitovanje vjere ili drugog uvjerenja. lanak 41 Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave. Vjerske zajednice slobodne su u skladu sa zakonom javno obavljati vjerske obrede, osnivati kole, uilita i druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima. U svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave. lanak 47 Vojna obveza i obrana Republike dunost je svakoga sposobnog graana. Doputen je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnikih dunosti u oruanim snagama. Te su osobe obvezne ispunjavati druge dunosti odreene zakonom. lanak 122

Ustavni sud Republike Hrvatske ini jedanaest sudaca koje bira Zastupniki dom na prijedlog upanijskog doma, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, dravnih odvjetnika, odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti. Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika Suda na vrijeme od etiri godine. lanak 125 Ustavni sud Republike Hrvatske odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom. Odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, titi ustavne slobode i prava ovjeka i graanina. lanak 126 Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut e Zakon ako ustvrdi da je neustava

USTAVNI ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

Uvjeti za izbor sudaca i predstavnik njihovih dunosti

lanak 15 1. Svatko ima pravo predloiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona i ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugih propisa. lanak 28 1. Svatko moe podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tubu ako smatra ako smatra da mu je odlukom sudbene upravne vlasti ili drugih tijela koji imaju javne ovlasti povrijeeno jedno od ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina ( u nastavku Ustavno pravo) 2. Ako je zbog povrede ustavnih prava doputen drugi pravni put, ustavna tuba moe se podinjeti tek nakon to je taj pravni put iscrpljen. IVAN PAVAO II - O NEDJELJI ( Glas Koncila, br. 14 (982), 4. 4.1993.) pie:

NEDJELJA VRATA K VRHUNAROVNOM " Na Gluhu nedjelju, petu korizmu 28. oujka 1993., Papa je u Angelusu, nastavljajui svoje kateheze o pravima Bojim, tumaio treu zapovijed Dekaloga "Spomeni se posvetiti dan svetani" Slavljenje kranske nedjelje, rekao je, biblijski dan stvaranja svijeta navjeta dogaaj uskrsnua Kristova. Nedjelja je u pravom smislu rijei Dan Gospodinji, dan kada je ivot pobijedio smrt, dan kada je posijano sjeme novog stvaranja. Nedjelja je dakle dan pridran susret Boga Oca s njegovom djecom, dan intimnosti meu Kristom i njegovom zarunicom Crkvom. I kao uvijek dodao je Papa, ono to od nas Bog trai postaje koriu za nas. Nerijetko su ljudi osobito danas,u opasnosti da budu zahvaeni pomamnim ritmom svagdanjih obveza, dogaaja. Evo, dakle, nedjelje, kako dobro istie novi katekizam Katolike crkve: nedjelja se uzdie kao prosvjed duha protiv podjarmljenosti rada i kulta novca. U neumoljivom protjecanju vremena nedjelja dolazi otvoriti prolaz k vrhunaravnom i vjenom i predlae ovjeku kontemplativni prostor koji mu pomae u ivljenju zemaljskog ivota. K tomu nedjelja prua prigodu i poticaj za uspostavu i produbljenje drutvenih dodira i odnosa u znak besplatnosti, prijateljstva, paljivosti prema onome koji je sam patnik kad se nae vremena za Boga, nae se vremena i za ovjeka." ( Glas Koncila, br. 14 (982), 4. 4.1993.) APOSTOLSKO PISMO O PRIPREMI JUBILEJA GODINE 2000 IVANA P AVLA II IZVADCI IZ TERTIO MILLENNIO ADVENIENTE ( Nadolaskom 3.tisuljea) . Str.18. U subotnjoj godini,osim osloboenja robova, Zakon je predviao oprost svih dugova prema preciznim propisima.I sve je to moralo biti na ast Boju.to se odnosilo na subotnju godinu, vrijedilo je takoer i za "jubilarnu", koja je padala svake pedesete godine,.............. Str.19.Jubilarna je godina morala povratiti jednakost meu svim sinovima Izraelovim,........... Str.2021.Prema izraelskom Zakonu pravda se prije svega sastojala u zatiti slabih.....Jubilarna je godina morala posluiti ba za povratak

te drutvene pravde. U tom smislu u tradiciji jubilarne godine svoje korjene ima drutveni nauk Crkve,............. Str.23.Godina 2000.e stoga oznaiti dan Velikog jubileja..............Meu najarim molbama ovog izvanrednog asa u pribliavanju novog tisuljea,Crkva moli od Gospodina da poraste jedinstvo meu svim kranima razliitih konfesija sve do ostvarenja punog zajednitva. Str.26.Ni na jednom se koncilu nije govorolo takvom jasnoom o jedinstvu krana,o dijalogu s drugim nekranskim religijama,....... Str.28.i 29.Pio XII....... on je dao jasna usmjerenja i za stvaranje novoga svjetskog poretka........ Osim toga kroz to stoljee po primjeru Leona XIII., pape su se sistematski vraali na teme katolikog socijalnog nauka, obraujui karakteristike pravednog sustava u podruju odnosa izmeu rada i kapitala. Str.33. U perspektivi pripreme godine 2000.smijetaju se i Svete godine posljednjeg perioda ovog stoljea. Jo je svjea u sjeanju Sveta godina koju je papa Pavao VI.proglasio u1975: na istoj je crti susljedno proslavljena 1983.kao Godina Otkupljenja.Moda je jo vei odjek imala Marijanska godina 1987./88........ Str.35. Danas1997.g.na crti Marijanske godine,ivimo u slinoj perspektivi, Godinu obitelji......... Moe se,dakle, gajiti nada da e Godina obitelji otvorena u Nazaretu, postati kao i Marijinska godina, jo jedna znaajna etapa pripreme velikog Jubileja.....Godina obitelji eli doprinijeti ostvarenju Koncila u toj dimenziji. Potrebno je stoga da priprema velikog Jubileja proe,na neki nain kroz svaku obitelj. Str.40. Priznati jueranje propuste in je iskrenosti i hrabrosti......... Str.48. Na temelju ove iroke senzibilacijske akcije bit e potom mogue pristupiti drugoj fazi. (To znai da je 1995.i1996.godine senzibilizacije javnosti.) Str.49.Prva e godina,1997.,stoga biti posveena razmiljanju o Kristu,....... Str.50. Naglaavanje sredinjeg mjesta Kristova, Rijei Boje i vjere ne bi smjelo u kranima drugih vjeroispovijesti ne probuditi zanimanje i povoljan prihvat............ Str.51. Katekizam Katolike crkve, koji izlae vjerno i na sustavan nain pouku Svetog pisma, predaje koja ivi u Crkvi i autentinom Uiteljstvu, kao i duhovnu batinu Otaca,svetaca i svetica Crkve. Str.51. Svetu Djevicu,koja e biti prisutna na tako rei" transvrzalan "nain kroz itavu pripremnu fazu, promatrat emo u toj prvoj godini iznad svega u otajstvu njezina Bogomaterinstva. Str.52. Druga godina: Sveti Duh. Str.56. Trea godina : Bog Otac...........Sav je kranski ivot kao veliko hodoae prema Oevoj kui,...... Str.57-58.Tako e,u duhu knjige Levitskog zakonika( 25,828 ),krani morati biti glasonoe svih siromaha svijeta,predlaui Jubilej kao prikladno vrijeme za razmiljanje,izmeu ostaloga, o trajnom smanjenju, ako ne ba o potpunom

oprostu,meunarodnog duga, koji optereuje sudbinu mnogih naroda. Jubilej e takoer moi biti prikladan za razmiljanje o drugim izazovima sadanjeg trenutka kao to su, na pr., potekoe dijaloga meu razliitim kulturama i problemi vezani uz potivanje prava ene i promicanje obitelji i braka. Str.60.Dvijetisuita e biti intezivna euharistijska godina.......... Str.62. Svi su, dakle,ljudi pozvani na ovo katoliko jedinstvo Bojeg Naroda.......Str.66.Povjeravam ovu zadau cijele Crkve nebeskom zagovoru Marije, Otkupiteljeve Majke. Ona, Majka lijepe ljubavi, bit e za krane koji se zapute prema velikom Jubileju treeg tisuljea Zvijezda koja im sigurno upravlja korake ususret Gospodinu.

TEOLOKA STREMLJENJA NEDJELJA U SVIJETLU KATOLIKIH TEOLOGA U HRVATSKOJ 70-TIH GODINA (Zbornik radova teolokog-pastoralnog tjedna za sveenike Zagreb,27-30.sijenja 1970.) to se dogaa u Hrvatskoj nakon tih ezdesetih godina, kada je na Vrhovnom sudu Amerike nedjeljnji zakon proglaen graanskim i,na taj nain, u skladu s Ustavom. Od 27. do 30. sijenja 1970. organiziran je teoloki tjedan za sveenike. I nakon toga radnog tjedna izdan je Zbornik radova Teolokog- pastoralnog tjedna za sveenike u Zagrebu od 27. do 30. sijenja 1970. Tema tjedna: Dan Gospodnji. Svetkovanje nedjelje danas u naem selu i gradu u izdanju Rimokatolikog bogoslovnog fakulteta, Zagreb, Kaptol 29. Kratko proimo tematiku o kojoj je bilo govora i pisano u Zborniku. Stranica 3. Dan Gospodnjiosmi dan, dr. Tomislav agi Bunidekan. Stranica 5. Dan Gospodnji u Novom zavjetu i u novozavjetno vrijeme.Dr. Adalbert Rebi Stranica14. Nedjelja kao dan Euharistije kroz povijest do danas. Dr. Anton Benvin Stranica28. Dan Gospodnji i poinak od rada kroz povijest do danas. Dr. Ante Tamarut Stranica37. Nedjelja kao dan kranske ljubavi. Jelena Braja Stranica46. Zabavni ivot u gradu i posveivanje nedjelje. Ivan Cerovac Stranica52. Nedjelja, dan Gospodnji kao neto kranski religiozno (?) u naem dananjem selu. Frane Mioi

Stranica60. Blagdanska obaveza Bogosluja. Dr. Jordan Kunii Stranica69. Nedjelja u sveenikoj egzistenciji. Franjo Jurak Stranica79. Opdgoj djece i mladei na kranskom nauku za svetkovanje dana Gospodnjeg. Stanko Weisgerber Stranica87. Nedjelja u prosjenoj naoj obitelji. Branko Vajdoher Stranica92. Nedjelja iseljenika. Vlado Stankovi Stranica103. Nedjelja u ivotu redovnice. S.Marija Iskra, OSU Stranica113. Zakljuci i rezolucije. Stranica133. Ovogodinji teoloko - pastoralni tjedan, koji je po deseti put organizirao Katoliki bogoslovni fakultet u Zagrebu, odran je od 27. do 30. sijenja 19970., u prostorijama Djeakog sjemenita u Zagrebu.....S tjedna smo poslali pozdravni brzojav Franji kardinalu eperu, prefektu Kongregacije za nauk vjere i monsinjoru Mariju Cagni, izaslaniku Svete Stolice u Jugoslaviji. Oni su nam uzvratili pozdrav svojim brzojavima. Kardinal eper:"Srdano zahvaljujem za pozdravni brzojav Teolokopastoralnog tjedna elei Boji blagoslov i uspjeh u radu. Mario Cagna, apostolski delegat :"Od srca zahvaljujui, elim uspjeh u vaem sastanku u uvjerenju da istinski pastoralni rad mora traiti vezu sa Apsolutnim. (Zbornik radova teolokog-pastoralnog tjedna za sveenike Zagreb,27-30.sijenja 1970.) ( Glas Koncila, br. 14 (982), 4. 4.1993.) I tako je u Zborniku od 156 stranica zabiljeen taj studiozan fakultativan rad u svezi s navodnim "danom gospodnjim" nedjeljom. Svakako da u cjelokupnom materijalu nema govora o socijalnom podrijetlu nedjelje, ve iskljuivo religijskome. Koje dakako ima i svoje socijalne, konotacije. Godine 1970. za vrijeme bive Jugoslavije,kad su komunisti bili na vlasti, nije bilo mogue ovakve sadraje promicati u javnosti, stoga je sav ovaj rad naao odjeka uglavnom samo unutar katolike sredine. Nakon dvadeset godina utnje i nemogunosti promicanja nedjelje iroj javnosti zbog tadanjih politikih okolnosti, raanjem mlade demokratske Hrvatske, koja se esto javnosti promovira kao katolika Hrvatska, oivljavaju pitanja nedjelje i njnihovo promoviranje u javnosti. Poslije ratnih godina, te iste 1993. godine nakon katehizacije nedjelje od Ivana Pavla II, pitanje nedjelje se i dalje promie u javnosti i ostaje aktualnom temom.

PROMICANJE NEDJELJE U JAVNOSTI PUTEM JAVNIH GLASILA

( lanak iz Glasa koncila,15.kolovoza 1993., br. 33/1001) ZATO NEDJELJA, A NE SUBOTA? "Kao prognanica ivim u Zagrebu i preko zagrebakih znanaca dola sam u dodir s ljudima iz dobrotvorne ustanove "Adra" i nekoliko puta dobila sam pomo. Upoznala sam se s jednom enom koja je obino bila na mjestu gdje se dijelila pomo. Ljubazno mi je pristupila i lijepo smo ljudski razgovarali. Ve kod drugog susreta poela mi je govoriti o biblijskim dogaajima. Svidjelo mi se kako lijepo i uvjerljivo govori i rado sam je sluala. Moram priznati da mi prije nitko nije tako lijepo govorio o biblijskim dogaajima, a isto tako da ba nisam redovito ila na nedjeljnu misu. U svemu tome lijepom propovijedanju zbunilo me to me moja "prijateljica" poela uvjeravati kako je Biblija iznevjerena kada je kao dan svetkovanja uvedena nedjelja umjesto subote. Onako zbunjena molila sam vie katolika koji svake nedjelje idu na misu da mi pokuaju rastumaiti: Zato nedjelja, a ne subota? Nisu mi znali odgovoriti i jedna znanica uputila me je da vama napiem ovo pismo i od vas zatraim odgovor." U odgovoru Glasa Koncila izmeu ostalog pisalo je: "ao nam je takoer to ste naili na ljude koji su spremni dobrotvornu pomo zloupotrijebiti za vrbovanje u svoju zajednicu, to je,gledano ljudski i kranski,apsolutno neprihvatljivo." ( lanak iz Glasa koncila,15.kolovoza 1993., br. 33/1001) Iz ovog napisa zakljuujemo da je ova ena koja je spominjala biblijsku subotu, prozvana zbog prozelitizma. Je li prozelitizam ivjeti prema izravnih Deset Bojih zapovijedi, kako pie u svetoj Bojoj rijei? Je li prozelitizam ispunjavati Boju volju i ivjeti po Njegovoj rijei? Ukoliko je to prozelitizam ukljuujui i etvrtu Boju zapovijed o svetkovanju subote, tada i sam osobno elim biti izprozelitiziran.. Oito je postojanje politikog manevra u konceptu prozelitizma. Prethodno smo spominjali plan Katolike crkve, odnosno vodstva crkve do 2000. godine. Pogledajmo zajedno to se dogaa u Hrvatskoj javnosti po pitanju nedjelje u prvoj pripremnoj fazi. Fazi senzibilizacije i javnosti 1995.-96. SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI U MEDIJIMA Vjesnik, subota 16. oujka 1996. NUNA INTENZIVNA DUHOVNA OBNOVA " Meu brojnim pitanjima o kojima se raspravljo, nala se i nedjelja. Dan kada bi obitelj trebala biti na okupu. Od tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije primili smo u petak priopenje za javnost u kojima se istie da od 12. do 14. oujka u prostorijama Nadbiskupskog ureda Zagreb, odrano deveto plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije koje je otvorio predsjednik kardinal Franjo Kuhari. Prisustvovali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giulio Eiunaudi." ."Djelomino je dotaknuta i tema nedjelje kao Dana Gospodnjeg. Diskusija o tom pitanju potaknuta je

pismenim albama vjernika da nedjelja kao dan gospodnji dan zajednitva, obitelji sve vie gubi svoje znaenje." ( Vjesnik 16.03.1996 .) Zapazimo dvije stvari koje se spominju u lanku. Prvo. Nedjelja je djelomino dotaknuto. Drugo. Motiviranost za djelomino doticanje dolo je od strane vjernika. Od njih je potekla motiviranost.Da li je to uistinu tako. Sjetimo se: Zbornika iz 1970. kada su eminentni katoliki teolozi diskutirali o nedjelji na 156 stranica. SENZIBILIZACIJA U HRVATSKOJ JAVNOSTI 1996. I 1997. GODINE ( Veernji list, 18.travnja 04.1996.) TRGOVINE NEDJELJOM ZATVORENE Od prvog lipnja trgovinama na podruju grada Jastrebarskog, nedjeljom e biti zabranjen rad. Za vlasnike trgovina koji se nebudu pridravali propisanog radnog vremena, predviene su novane kazne od 50.000od 150.000kuna. lanovi Poglavarstva, reeno je, svjesni su da je rije o radikalnoj odluci, koja e izazvati reakcije, meutim u Jaski se dosad nedjeljom radilo sve i svata. "( Veernji list, 18.travnja 04.1996.) ( Veernji list, 19. travnja 1996. ) JASKANCI BI IPAK DEURNU TRGOVINU Gradsko poglavarstvo Jastrebarskog donijelo je tu odluku elei uvesti reda, a time je istodobno, kako je istaknuto, prihvaena i preporuka Hrvatske biskupske konferencije da nedjeljom sve trgovine budu zatvorene. Pri donoenju odluke nekoliko je puta ponovljeno da one nee biti djelotvorne ako inspekcijske slube ne budu otro kanjavali vlasnike koji se ne pridravju propisanoga radnog vremena. Za njih su stoga propisane visoke novane kazne od 50.000 do 150.000kuna. Zato Jaska u neemu ne bi bila prva, reeno je za sjednice Poglavarstva uz obrazloenje da e takva odluka uskoro biti normalna pojava i u ostalim hrvatskim gradovima.( Veernji list, 19. travnja 1996. ) ( Slobodna Dalmacija, 21. travnja 1996.) NEDJELJA GUBI SVETOST " Dubrovaki biskup i predsjednik vijea Hrvatske biskupske konferencije za obitelj monsinjor elimir Pulji : U vrijeme sekularizma i materijalizma ljudi su poeli gubiti osjeaj da je nedjelja sveti dan kada se slavi Boga.( Slobodna Dalmacija, 21. travnja 1996.) Stranica 6. UGROEN JE DAN GOSPODNJI "Biskupska konferencija je zakljuila da njezino Vijee za obitelj priprema grau koja e biti temom jednog potankog razmatranja toga pitanja, a na njegovu je elu dubrovaki biskup msgr. dr. elimir Pulji,kojeg smo upitali to je potaknulu HBK da raspravlja o dostojanstvu nedjelje. On veli: Potaknuti informacijama kako se u

nas sve vie naruava svetost nedjelje, hrvatski su biskupi raspravljali o potrebi zatite nedjelje kao dana Gospodnjeg. Imajui u vidu svetost i mistinost toga dana, Crkva je kroz stoljea ljubomorno bdjela nad obdravanjem propisa slavljenja ovoga dana. Ti propisi naznauju i tono odreuju Zakon Gospodnji. Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati na misi (Kan 1247). Isti kanon istie da su vjernici duni uzdravati se od onih radova ili poslova koji spreavaju izraavanje bogotovlja ili pak spreavaju odmor due i tijela. O tome nam jasno govori deset Bojih zapovjedi kad veli: Spomeni se da svetkuje dan Gospodnji (trea zapovijed). Prva od pet crkvenih zapovijedi, svetkuj zapovijedane blagdane i sluaj pobono svetu misu u nedjelju,i ostale zapovijedane blagdane. Potujui vjersku slobodu i ope dobro svih krana,oni e se truditi da nedjelja i blagdani budu i zakonski priznati kao neradni dani to e biti dragocjen prilog duhovnom ivotu drutva uope." ( Slobodna Dalmacija, 21. travnja 1996.) Zanimljivo da se u lanku odmah do ovoga, koji pie Ivica Mlivoni, doslovno ponavljaju rijei iz Vjesnika, od 16.oujka 1996. i Slobodne Dalmacije 21.travnja 1996." Djelomino je dotaknuta i tema nedjelje kao dana Gospodnjeg. Rasprava o tom pitanju potaknuta je pismima i albama vjernika da nedjelja kao dan Gospodnji i dan zajednitva obitelji sve vie gubi svoje znaenje. " SUBOTA I NEDJELJA U BIBLIJI I POV IJESTI ( Dr. Mirko Golubi;Subota i nedjelja u Bibliji i povijesti ; stranica 61.) " Sasvim je proizvoljna tvrdnja da su Kristovi sljedbenici ve u onim prvim danima, mjesecima i godinama poslije Isusovog uskrsnua odravali svoje molitvene sastanke u nedjelju. Biblija i crkvena povijest svjedoe suprotno o tome. Kristovo javljanje poslije uskrsnua kao i izljevanje Svetoga Duha na dan Pedesetnice nemaju nikakve veze s podrijetlom nedjelje kao kranskog praznika. Ni Krist, i apostoli niti apostolska crkva ne poznaju nedjelje kao kranski blagdan. Ona e se pojaviti kasniije i to ne u Jeruzalemu, kolijevci kranstva, ve u Rimu sjeditu antiidovske propagande i kulta boga Sunca. ( Dr. Mirko Golubi;Subota i nedjelja u Bibliji i povijesti ; stranica 61.) ( Profesor kateheta dr. Dominik Gudek u svojoj knjizi Nauk kranski za rimokatolike uenike srednjih kola, Zagreb, 1941,na stranici 59.kae:) " 1.Crkvene zapovijedi. Osim zapovijedi Bojih duni smo drati i zapovjedi Crkvene. Zapovjedi Boje veu sve ljude, a zapovijedi crkvene imadu vriti samo krani katolici. Crkva je dobila pravo od samoga Isusa Krista, da u ime Njegovo moe upravljati vjernicima i zato nareivati potrebne zapovijedi...... Crkva ima pravo da pazi, kako se njezine zapovjedi vre, te moe kazniti one,koji prestupaju zapovjedi.........Zapovjedi crkvene veu nas pod smrtni grijeh." Svakako da iz ovakvog izlaganja moemo zamjetiti da je motiviranost za dranje nedjelje u strahu i koritenju

politike u religijske svrhe. Zakona, kazni, zastraivanja. Bog koji je ljubav ne moe primiti slubu iz straha ve samo dragovoljnu poslunost iz ljubavi. Svaka prisila nametnuta ma u ijem interesu, pa bilo to i Bojem,protivna je slobodi volje i svakog oblika demokratskih sloboda, miljenja, vjerovanja i govorenja. U pakakao dolaze oni, koji umru u smrtnome grijehu. Paklene su muke vjene zato,jer je smrtni grijeh neizmjerna uvreda Boja, koja trai i beskonanu kaznu. Samo vjena kazna moe ljude u potpunosti odvratiti od zla...." Stranica 37 : "Opratati grijehe moe samo Bog....."Zato i sveenici Staroga zavjeta nisu mogli opratati grijehe:mogli su samo rei, da je Bog oprostio grijehe." Stranica 35 : Katolika crkva jesu svi pravovjerni krani na zemlji koji su pod jednom vidljivom vrhovnom glavom svetim ocem Papom. Ne pripadaju dakle crkvi katolikoj nekrteni,kao to stu pogani, muslimani i idovi nisu lanovi njezini krivovjerci, heretici, raskolnici (shizmatici) izopeni. Stranica 33 : Prava crkva Kristova samo je crkva Rimokatolika, tj. ona crkva, koja priznaje biskupa rimskog za vrhovnog svojega poglavara. Stranica 33 : 1.Nepogrijeivost Crkve u nauku. Krist je osnovao Crkvu zato, da po njoj vodi sve ljude u ivot vjeni.. Crkva vodi ljude u ivot vjeni.... ( Dr. Dominik Gudek, Nauk kranski,stranica 40- 41:) ( Slobodna Dalmacija, 21.travnja 1996.- Dr. fra Marko Babi ) O POVIJESTI SVETKOVANJA NEDJELJE U KRANSTVU Kako se nedjelja svetkovala u doba prvih krana i kako se u crkvenim propisima ureivalo obiljeavanje dana Gospodnjeg ? Do oujka 321. godine, kada je car Konstantin proglasio "slavni dan Sunca" danom odmora za sve suce, stanovnike gradova za sve radnike, prvi dan u tjednu bio je radni dan pa su se krani sastajali rano ujutro i na veer, dakle prije i poslije radnog vremena. Ipak, Konstantinov zakon e utjecati na stvaranje mentaliteta da e se teki fiziki poslovi strogo zabranjivati nedjeljom i krenje te zabrane smatrat e se velikom povredom i crkvenih i dravnih zakona.( Slobodna Dalmacija, 21.travnja 1996.- Dr. fra Marko Babi )

( Zbornik Pastoralnog-telokog tjedna,1970.,stranica 3.) Stranica 3 :

"Nedjelja je,po zanimljivom nainu koncipiranja prvog kranstva, osmi dan, tj. dan koji se zapravo ne uklapa u stari tjedan idovski,...... Stranica 3 : .......ali Krist je ve uskrsnuo u prvi dan tjedna i time ga uinio osmim danom,....... Veomaje zanimljivo ovo razmiljanje o nedjelji kao osmom danu ili danom novog stvaranja.( Dan Gospodnji -osmi dan, dr. Tomislav agi Buni.) Rezimirajmo: Prvo. Biblija jasno ui da je nedjelja prvi dan sedmice Drugo. Katoliki teolozi govore da je Isus, zato to je uskrsnuo, taj prvi dan uinio osmim. Tree. Katoliki teolozi dalje nauavaju da nedjelja kao prvi dan koji je Krist ustanovio postaje osmi dan i preuzima sve znaajke biblijske subote- sedmoga dana. Ukratko, nedjelja ima sve duhovne znaajke sedmoga dana subote; u kalendarima je tek sada zauzela sedmi dan, povijesno je prvi dan, a duhovno je osmi dan.Jeli to mogue? Do 31. prosinca 1975. godine irom svijeta je nedjelja bila prvi dan tjedna i to u nekranskim i u kranskim redovima. Krani su to objanjavali time to je Isus uskrsnuou prvi dan tjedna. Od 1. sijenja 1976. godine u Ujedinjenim narodima sasvim iznenada, nedjelja je proglaena sedmim danom, a ponedjeljak prvim,i to bez prosvjeda Crkve. Vratimo se sredstvima javnog informiranja u Hrvatskoj, u pitanju nedjelje. ( Veenji list, 5 svibnja 1996. ) SINDIKAT NE DA NEDJELJU TRGOVCIMA Po meunarodnim konvencijama zaposleni imaju pravo na jedan dan tjednog odmora koji uglavnom odgovara vjerskim, kulturnim i drugim potrebama nekog podruja. U kranskoj je religiji nedjelja dan Boji, zbog ega smo se obratili i Biskupskoj konferenciji da nam pomogne u borbi protiv rada nedjeljom, kae Ana Kneevi,predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske."( Veenji list, 5 svibnja 1996. ) Radnika drutva, trgovake kue i prodavaka drutva obmanuta su time to vjeruju da su nedjeljnji regulatori ekonomski regulatori. (Globus, 11.listopada 1996., stranicea 9. i 10.) UKIDANJE RADNE NEDJELJE " Kao ilustracija stajalita dubrovakoga biskupa elimira Puljia spomenut emo nacrt dokumenta "Slavljenje dana Gospodnjeg na prijelazu u tree tisuljee", o kojemu se raspravljalo na sjednici Hrvatske biskupske konferencije u akovu. Dokument je sastavio sam Pulji, a u njemu se, navodno, predlae da nedjeljom ak i trgovine budu zatvorene kako bi se vjernici mogli posvetiti pravoj duhovnoj obnovi i uvrivanju obitelji u vjeri. Na Kaptolu dre kako prijedlog o proglaenju nedjelje obveznim neradnim danom nikada

nee biti ire prihvaen i da bi se to moglo vrlo loe odraziti na ugled crkve u drutvu. (Globus, 11.listopada 1996., stranicea 9. i 10.) ( Glas Koncila, 27.listopada 1996., broj 43/96.) GLAS KONCILA KOMENTIRA PRETHODNI LANAK IZ GLOBUSA KOMENTAR " U Zagrebakom tjedniku Globus od 11. listopada 1996. godine nala se zamjerka na raun dubrovakog biskupa dr. elimira Puljia. Kao dokaz da je taj biskup izrazito konzervativni erudit, Globusov glavni urednik navodi da on priprema nacrt dokumenta slavljenja dana gospodnjeg na prijelazu u tree tisuljee. Taj bi dokument kada bude dovren imala prihvatiti i objaviti Hrvatska biskupska knferencija. Ako je konzervativac svaki onaj koji smatra da je nedjelja obvezno neradni dan onda smo svi mi katolici konzervativni. Nije to stav dubrovakog ili bilo kojeg biskupa,nego je sedmi dan kao dan odmora ustanovljen na samom poetku Svetog Pisma." ( Glas Koncila, 27.listopada 1996., broj 43/96.) Izvadci iz Glasa Koncila, br. 43/96, od 27.listopada 1996. SLAVLJENJE DANA GOSPODNJEG NA PRIJELAZU U TREE TISULJEE TO JE I SMISAO BUDUEG DOKUMENTA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE SLAVLJENJE DANA GOSPODNJEG KOJI TREBA IZAI U PROLJEE 1997. GODINE 1. I nije taj zakon donesen radi utvrivanja Bojih prava ili povlastica sveenikog stalea, nego je to prvi u povijesti socijalni zakon. 2. Tu je poetak za zatitu svih ljudskih prava. 3. Biblijski Bog ovjekoljubac od poetka preuzima na sebe tu skrb za socijalno ugroene, za njihova osnovna prava. 4. Pa je taj tjedni poinak zajamen Bojim pravom. 5. Oduzimati ovjeku zajameno mu slobodno vrijeme znailo bi ustajati protiv Boga. 6. Bojim autoritetom prisiliti da potuje svoje slobodno vrijeme. 7. Bojim zakonom zajameno slobodno vrijeme svakoga sedmog dana. 8. Povratak u izgubljeni raj. 9. Tjedni poinak uva ne samo spomen na izvorni Boji naum o ovjeku neko i navjeta /vjekovu budunost. 10. Takvo Boje zauzimanje za slobodno vrijeme. 11. Crkva je duna poticati i upozoravati, a drava osiguravati da svakom ovjeku bude zajameno pravo na nedjelju. 12. Zato svi moraju imati pravo na obiteljsku nedjelju. 13. Ako se ne mogu osigurati idealni uvjeti, to ne znai da mudrom zakonskom zatitom nedjeljnog poinka nije mogue osiguravati bolje uvjete.

14. Ako je potrebno da neke trgovine i druge javne slube i nedjeljom rade, to ne znai da nije i te kako vano kontrolirati i regulirati tu pojavu. 15. Kada se katolika crkva kao uvarica biblijskog humanizma zauzima za ouvanje nedjelje kao obaveznog neradnog dana, ona time ne eli nikoga natjerati na nedjeljna bogosluenja, ali eli svakome osigurati pravo na nedjelju odnosno na poinak u kome ga nitko nee ni izrabljivati ni obmanjivati. 16. Upravo u pogledu na tree tisuljee, to znai na neizbjenu i vrlo zahtjevnu budunost,Crkva preuzima odgovornost da njezina bogosluenja i cijelo njeno navjetanje bude to ie i to razumnije sluenje odgovornoj stvaralakoj slobodi. To je i smisao budueg dokumenta Hrvatske biskupske konferencije koji treba izai u proljee 1997. godine.( Glas Koncila,br.43/96,od 27. listopada 1996.) ( Veernji list,10.studenoga 1996., stranica 5.) CRKVA TRAI POTIVANJE NERADNE NEDJELJE "Hoe li sedmi dan, tjedna nedjelja, uskoro postati hit temom, koliko e odjeka imati inicijativa hrvatskih biskupa s posljednjeg zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije da se nedjelji posveti potrebna pozornost teko je prognozirati. No, Katolika je crkva, tonije sam njezin vrh, pustio javnosti temu "Slavljenje dana Gospodnjeg" vrlo diskretno i obavezujui se u proljee idue godine, tj. 1997, izdati dokument koji e izraziti cjeloviti crkveni stav o nedjelji. " DUBROVAKI BISKUP ELIMIR PULJI O NEJELJI Crkva upozorava na to da su krani po Svetom pismu upueni na nedjelju kao na neradni dan, ali ne kako bi ljenarili i dokoliarili nego kako bi se jo vie pribliili Bogu i jedni drugima. Naravno dokument koji je jo u pripremi Crkva nikog ne kani tjerati na nedjeljni odmor u duhu kranske vjere. Ipak se nada kako e hrvatski vjernici prepoznati elju Crkve da se nedjelja ipak odijeli od radnog tjedna i posveti i ovjeku i Bogu, te da e prema tome sami ljudi osmisliti svoje slobodno radno vrijeme. Svaka bi prisila, naime, mogla izazvati negativan uinak, to Crkvi ni u kom sluaju nije u interesu. "( Veernji list,10.studenoga 1996., stranica 5.) Kao to smo i sami mogli proitati,cijela 1996. godina odie senzibilizacijom javnosti. Iz priloenog vidjeli smo na kakav nain se senzibilizira javnost radi promicanja nedjelje kao dana Gospodnjeg, uz pomo dravnoga aparata. Kao to smo prethodno napomenuli,1997. godina je Isusa Krista, 1998. godina Svetog Duha, 1999. godina Oca, a onda povratak u Oev dom, dakle majku Crkvu, i 2000. intenzivna euharistijska godina ili nedjelja. ( "Meimurje,"26.veljae 1997, stranica 9.) NEDJELJOM I BLAGDANIMA ZATVORENO IZMEU PROFITA I MORALNIH VRIJEDNOSTI to kae sindikat ?

 Ne pravni ve moralni problem, nedjelja i blagdani neprikosnoveno bi trebale biti slobodni dani. Polazei od kranskog, socijalnog nauka logino je da smo protiv rada u ove dane, takoer rad spomenutim danima protivi se temeljnom pravu ovjeka na odmor, i ti bi dani za odmor, trebali biti i obiteljski dani. Miljenja smo kako nije u pitanju pravni,ve moralni problem, pa smatramo da je rad nedjeljom i blagdanom nemoralan in poslodavaca. U tom smislu i iduih emo mjesec i pol dana zaotriti ovo pitanje kako bi se ono rijeilo na zadovoljstvo svih radnika. Mirko Pilaj, upnik "est dana radi, a sedmoga se odmaraj, zapisano je u Dekalogu. I najnoviji katekizam Katolike crkve potvruje taj stav da se ljudi sedmoga dana u tjednu trebaju odmarati, uzdravati od posla. " Supermarket No 1, akovec DEURNE TRGOVINE U CIJELOM SVI JETU Najvie u trgovine dolaze nedjeljom ili u dane kada su druge trgovine zatvorene. Mnogi su se navikli na ovakvo radno vrijeme i u svijetu je normalno da nedjeljom i praznikom rade deurne trgovine. Neki su prigovorili to se radi nedjeljom, ali mnogi od njih i sami dolaze u kupovinu tih dana, kae vlasnik marketa. Njegove djelatnice imaju slobodan dan. Nisu ni u emu zakinute. A zato to rade nedjeljom i nou, primaju veu plau. Drava takoer prima od toga odreeni dio kolaa. Odluke o zabrani rada nedjeljom, Slobodan ivkovi smatra nezakonitima s obzirom na to tko ih propisuje. Donese li takav zakon drava, potovat e ga i njegovo poduzee. ( "Meimurje,"26.veljae 1997, stranica 9.) Zahtjev Sindikata trgovine Hrvatske ( Veernji list, 11.oujka 1997.) TRGOVCIMA ZABRANITI RAD NEDJELJOM " Sindikat trgovine Hrvatske predstavio je svoj Prijedlog zakona o radnom vremenu prodajnih mjesta koja su uputili Ministarstvu gospodarstva. Sindikat ve godinu dana lobira za jedinstveno odreivanje radnog vremena i zabranu rada nedjeljom. Ana Kneevi, predsjednica Sindikata, napomenula je da to ini u prvom redu zato da zatiti pravo zaposlenih u maloprodaji. Nedjeljom bi,uz posebnu dozvolu koja se plaa, mogle raditi samo prodavaonice ivenih namirnica. Sindikat bi elio da Vlada, prihvati njihov prijednlog kao svoj i uputi ga u saborsku proceduru, a ne uini li to Vlada predloit e ga neki saborski zastupnik. Po Zakonu o trgovini o radnom vremenu na svom prostoru odluuju opinska i graanska poglavarstva kojih ima 499. Sindikat je dobio potporu kardinala Franje Kuharia,koji je napomenuo da e Crkva uvijek podupirati zahtjev i pravo radnika da imaju slobodnu nedjelju. ( Veernji list, 11.oujka 1997.) Slobodna Dalmacija, 21.travnja 1997. ULAZNICE ZA NEBO

"NEKI POJEDINCI BI TREBALI ZNATI DA KATOLIKA VJERA PODUAVA OVJEKA DA SE OVOZEMALJSKIM IVOTOM OSIGURAVA "ULAZNICA" ZA VJENI IVOT. .....Hrvatska stranka je za Hrvatsku katoliku dravu jer se vie od 94% Hrvata izjanjava rimokatolicima jer time svi hrvatski dravljani ive u blagodati ivota u dravi sa zakonima najvee udoredne vrijednosti... prvenstveno jer Bog ovjeku nije dao zapovijedi po kojima se ne moe organizirati ovozemaljski ivot i drava........ Zanimljivo je da Gospodin eli citira rijei Svetog Oca koje prenosi Glas Koncila od 3.travnja 1994. "i kad bi se pojavila diktatura koja bi dravi htjela nametnuti katolike zakone, za Crkvu bi takva diktatura bila bezbona"... Neki pojedinci bi trebali znati da katolika vjera poduava ovjeka da se ovozemaljskim ivotom osigurava "ulaznica" za ivot vjeni.....Za razliku od nekih sekta koje vjeruju da ovjek ovozemaljskim ivotom ne zavreuje tu "ulaznicu"..... Bog u kojeg vjerujemo ovjeku nije dao utopistike neprovodive zapovjedi, nego realne i ivotno provodive. Stoga nae zalaganje za katoliku dravu nije predizborni trik jer smo jedina stranka na ovim prostorima koja od glasaa trai da glasuju po savjesti, a da pritom nikada ne nastupamo po usko stranakim interesima." (Slobodna Dalmacija, 21.travnja 1997.) ( Vjesnik, 17.oujka 1997. ) BISKUPI UPOZORAVAJU DA ELJA ZA PROFITOM NEDJELJI ODUZIMA SVETOST DANA GOSPODNJEG " Centar za promicanje socijalnog nauka u akovu. Prvo plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije u 1997. godini odrano je od 11. do. 13. oujka u Zagrebu. Na zasjedanju je nazoan apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj monsinjor Giulio Einauldi. Otvarajui zasjedanje, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kardinal Franjo Kuhari zaelio je da hrvatski biskupi svojim razmiljanjem, odlukama i poticajem senzibiliziraju crkvu u Hrvata kako bi predstojei jubilej pokrenuo Crkvu na obnovu jer, kako je istaknuto, samo obnovljena Crkva moe istinski djelovati. U potrazi za oblicima duhovne obnove ponovno je razmotren nacrt dokumenta o nedjelji kao danu Gospodnjem.. Poticaj dolazi od vjernika koji se obraaju biskupima za zatitu jer su im ugroena temeljna, vjerska i graanska prava na nedjeljni odmor. " ( Vjesnik, 17.oujka 1997. ) ( Slobodna Dalmacija, 17.oujka 1997.) NEDJELJA DAN ODMORA U potrazi za oblicima duhovne obnove razmotren je nacrt zakona o nedjelji kao danu Gospodnjem,..... budui da mnogi poslodavci ugroavaju Biblijski, duhovni i socijalni smisao nedjelje....... Poticaj dolazi od vjernika koji se obraaju biskupima za zatitu jer su im ugroena temeljna vjerska i graanska prava na nedjeljni odmor."

( Slobodna Dalmacija, 17.oujka 1997.) ( Vjesnik, 18.oujka 1997. ) CRKVA TRAI REAFIRMACIJU NEDJELJE Biskupi su kao jedan od razloga apela u Hrvatskoj javnosti za potivanje nedjelje naveli da im se za zatitu obraaju vjernici jer su im ugroena temeljna vjerska i graanska prava za nedjeljni odmor. U Velikoj Britaniji, primjerice,nedjeljno je trgovanje bilo zabranjeno jo od 19. stoljea, pa ni Margaret Thacher, koja je profit poslodavca stavila na pijedestal svoje politike, nije uspijela promijeniti britanski zakon koji zabranjuje trgovinu nedjeljom.Biblijski, duhovni i socijalni smisao nedjelje (koji je kranske provinijencije) rapidno se gubi u zemljama Europske unije.Pohlepa za profitom odavno je u Europi dobrano degradirala sakralnu i sekularnu svetost nedjelje.Stoga nije udno da se Europski parlament osijetio pozvanim donijeti rezoluciju koja eli vratiti dignitet nedjelji. ...Tako je, primjerice, odluka gradskog poglavarstva grada Jastrebarskog da zabrane rad trgovina nedjeljom izazvala burne reakcije, ali je ta odluka i danas na snazi.....HBK svojim apelom, dakako, ne poziva na sankcije, nego, osim pozivanja na savijest graana vjernika, oito eli senzibilirati javnost, poslodavce i saborske zastupnike, da uvae one zasade hrvatske tradicije i kulture svakodnevnog ivljenja,za koju je nedjelja dan odmora, a za veinu graana Hrvatske i Dan Gospodnji. .( Vjesnik, 18.oujka, 1997.) E. G.White u Petoj knjigi svjedoanstva,na stranici 452.,pie : "Nedjeljni pokret sada kri sebi put u mraku, voe prikrivaju pravu namjeru i mnogi koji se ujedinjuju u ovom pokretu ne vide ni sami kuda ih oni potajno vode. " Na dan 29. svibnja 1961. u SAD-u kada je vrhovni sud proglasio nedjeljni zakon graanskim odnosno ustavnim, sudija vrhovnog suda Wiliam Brennan koji se nije sloio sa tom odlukom izrekao je sljedee rijei: "jer u ovom sluaju sud kao da kae bez mnogo ustruavanja i obzira prema uzvienom poloaju koji smo mi u skladu sa religioznim slobodama zauzimali u prolosti da nikakvi stvarni interesi ne opravdavaju prisvajanje religiozne prakse. Konano, ako su ova prisvajanja zaogrnuta maskom nereligiozne javne svrhe". BIBLIJSKI, DUHOVNI I SOCI JALNI SMISAO NEDJELJE ( Vjesnik, 18. oujak 1997.) " Stoga nije ni udo da se Europski parlament osjetio pozvanim donjeti rezoluciju koja eli vratiti dignitet nedjelji. Hrvatska biskupska konferencija svojim apelom, dakako ne poziva na

sankcije, nego osim pozivanja na savez graana vjernika oito eli senzibilizirati javnost, poslodavce i saborske zastupnike da uvae one zasade hrvatske tradicije i kulture svakodnevnog ivljenja za koje je nedjelja dan odmora, a za veinu graana Hrvatske i Dan Gospodnji."( Vjesnik, 18. oujak 1997.) ( Veernji list,subota 22.oujka1997.str, 5.) SINDIKAT ZA RESTRIKTIVNO RADNO VRIJEME TRGOVINA, A PODUZETNICI TRAE JO VEA OSTVARENJA Katolika crkva protiv rada nedjeljom, a Adventistika trai neradnu subotu. Treba li nedjeljom kupovati namirnice? " Sindikat trgovine Hrvatske ponovno je pokrenuo kampanju za jedinstveno dreivanje radnog vremena prodavaonica u Hrvatskoj i zabranu rada nedjeljom. Predsjednica Sindikata Ana Kneevi napominje da se uputa u tu bitku iskljuivo radi zatite prava zaposlenih koji rade u maloprodaji. ....Sindikat je svoj prijedlog zakona o radnom vremenu uputio Ministarstvu gospodarstva, ali pomonik ministra gospodarstva Ivan koro kae da e Ministarstvo "to je mogue prije" izai sa svojim prijedlogom Zakona prema Vladi. Vlada je jo jednom predlagala da se unutar Zakona o trgovini propie jedinstveno radno vrijeme za sve, ali prijedlog nije proao u Saboru, nego su lokalna poglavarstva dobila pravo odreivanja radnog vremena na svojem podruju."( Veernji list,subota 22.oujka1997.str, 5.) Primjer Jastrebarskoga " Gradi Jastrebarsko pokraj Zagreba jedino je opinsko sjedite u Hrvatskoj u kojem su gotovo godinu dana, odlukom lokalnih vlasti nedjeljom zatvorene gotovo sve prodavaonice. U poetku je bilo protivljenja, ali odluka se potuje. Gradonaelnik Jastrebarskoga Branimir Pasecky kae da je zadovoljan odlukom. ali ali to ipak nisu predvidjeli koju deurnu prodavaonicu ivenih namirnica.Nezgodno je to se nigdje ne moe kupiti kruh..... (Veernji list, 22. oujka 1997.) to kau Hrvatski biskupi, a to Adventistika crkva? ...."Biskupi osjeaju da je o toj temi potrebno progovoriti jer elja za profitom kod mnogih poslodavaca sve vie ugroava biblijski, duhovni i socijalni smisao nedjelje. Dokument slavljenja nedjelje kao Dana Gospodnjeg, koji priprema dubrovaki biskup msgr elimir Pulji, bit e najvjerovatnije donesen na jesenskom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije. O neradnoj nedjelji zanimljiv je stav Kranske adventistike crkve. Od tajnika za komunikaciju Kranske adventistike crkve u Hrvatskoj Tihomira estia doznajemo da je inicijativu sindikata trgovine u samom polazitu i opravdana. Meutim, upozorava esti, pri oblikovanju ovog zakona ne smije se zaboraviti one skupine hrvatskog drutva koje sukladno svome svjetonazoru, vjerovanju ili vjeronazoru neki drugi dan smatraju tjednim odmorom. Adventistima je to na primjer subota. esti istie da bi ozakonjenje prava na neradnu nedjelju osigurali

ispravljanje sadanje situacije, posebice ako bi bila popraena pravnim mjerama provoenja. No, nasuprot tomu ozakonjenje zabrane rada nedjeljom uinilo bi neke graanima drugog reda jer vie ne bi mogli biti trgovci, obrtnici i slino. Jer tko bi mogao opstati na tritu 48 sati ako mu je lokal zatvoren.( Veernji list, subota 22.oujka 1997. strana 5 ) ( Veernji list, 23. oujka 1997., stranica 4). PLAA VANIJA OD SLOBODNOG DANA Sueljavanja. Za i protiv,rada nedjeljom. eljko Ivanevi, ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca.( za rad nedjeljom) " Posezanje za uenjem Katolike crkve kao argumentom o zabrani rada nedjeljom smatram u najmanju ruku neukusnim jer poznajem stotine estitih ljudi raznih struka koje zbog prirode posla kojim se bave, povremenog rada nedjeljom, nitko ne bi mogao ocijeniti slabijim vjernicima od onih koje je vjera pribliila samo ova epizoda borbe za radniko pravo. " Ana Kneevi, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske.(protiv rada nedjeljom) " Konvencija broj 106 Meunarodne organizacije rada odreuje da taj dan mora biti sukladan obiajima, kulturi i vjeri svake zemlje. Zaposlenicima vjernicima posebno je vano da imaju nedjelju kao dan tjednoga odmora jer tada obavezno odlaze na misu. Svi koji moraju raditi nedjeljom uskraeni su u obavljanju svojih vjerskih dunosti. Budui da je rad nedjeljom postala sasvim normalna pojava, smatrali smo potrebnim obratiti se i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji gdje smo dobili podrku Crkve u naoj borbi protiv nedjeljnog rada. Poduzetnitvo, znai da je drava duna propisima osigurati svima jednake uvjete. Izrabaljivanje radne snage pod parolom poduzetnitva u ovoj dravi ne smije nitko tolerirati, a najmanje sindikat."( Veernji list, 23. oujka 1997., stranica 4). (Glas Koncila broj 25. od 22. lipnja1997.) ZNAMO LI SE LJUDSKI ODMARATI "to smo uinili s naom starom nedjeljom? Je li jo uope mogue uskladiti crkvene zakone o nedjeljom poinku i obvezi sudjelovanja u svetoj misisa suvremenim obiajima i nainom provoenja nedjelje....Kaemo li da mjerilo toga rjeenja prije svega mora biti ovijenost, to nije zanemarivanje ni nijekanje prvenstva Boijeg zakona, jer sam Bog pokazuje da mu je prva briga ovijek, upravo ljudsko dostojanstvo....Kako od tih sigurnih naela oblikovati suvremeno slavljenje tjednog poinka? Kao to to ini Bog u Starom zavjetu, nai biskupi istiu sakralnost, svetost dana Gospodnjeg. Ako ovjek sam sebe ne potuje toliko da bi shvatio potrebu i vanost tjednog poinka,potrebno je taj poinak osigurati viim autoritetom.Tjedni poinak stoga osigurava Bog svojim zakonom, a treba ga osiguravati i drava svojim

zakonom...... Drava mora osigurati ovijeku da moe slaviti nedjelju. " (Glas Koncila broj 25. od 22. lipnja1997.) (Glas Koncila broj 25. od 22. lipnja1997.) BISKUPI ZABRINUTI ZBOG UGROAVANJA MLADIH "Trinaesto plenarno zasijedanje Hrvatske biskupske konferencije odrano je od 9. do 11. lipnja 1997. u Zagrebu.....Razmotren je prijedlog dovrenog plana i programa za vjeronauk u osnovnim kolama....Kao konkretni znak posvijeivanja znaenja dana Gospodnjg, biskupi su izdali svoju poruku o nedjelji - danu Gospodnjem i danu blagdanskoga poinka. Biskupska poruka je skraena verzija dokumenta hrvatskih biskupa koji e uskoro izdati Vijee HBK za obitelj." (Glas Koncila broj 25. od 22. lipnja1997.) (Glas Koncila broj 25. od 22. lipnja1997.) Poruka hrvatskih biskupa NEDJELJA - DAN GOSPODNJI I DAN BLAGDANSKOG POINKA "Drugi vatikanski sabor ovako je izrazio znaenje nedjelje za krane: Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom.To biva prema apostlskoj predaji koja potjee od samog dana uskrsnua Kristva.....nedjelja je temelj i jezgra itave liturgijske godine...To je prvi dan u tjednu.....To je "osmi dan", dan konanog, eshatolokog poinka, prema kome je usmjerena Crkva....Gospodinovo uskrsnue ima u kranskom ivotu takvu vanost da su krani smatrali kako upravo taj dan u tjednu treba posebno slaviti, a ne starozavijetnu subotu. Od poetka su se krani toga dana okupljali i zajedno slavili, euharistiju. ...Zato je nedjelja i dan Crkve.Otkako je hrvatski narod primio kranstvo, s osobitim potovanjem prihvatio je nedjelju kao "dan Gospodnji". Slavljenje nedjelje bilo je znak njegove vjernosti Bogu i Crkvi....Nedjelja je bila dan pouke o bitnim istinama kranske vjere. Ona je bila i u socijalnom smislu vaan dan...Poto su izgubili vezu s religijskim ozrajem svoga djetinjstva i mladosti, u mnogima je oslabila krhka osobna vjera. Zakon proizvodnje koji je skloniji individualizmu otvorio je put pluralizmu....Stjee se, naime, dojam da se u nae vrijeme stvara novo shvaanje nedjelje, utemeljeno na sekulariziranom svjetonazoru koji je stran kranskom shvaanju nedjelje.Blagdan se esto pretvara u bijeg od jednoline svakodnevnice i ivotne napetosti koje se lijee portom, izletima turizmom trgovinom no sve to redovito prelazi u dosadnu razonodu koja frustrira...u prvi plan stavljati etike i religiozne kriterije...Obrana nedjelje i nedjeljnog poinka u velikoj mjeri ovisi i o zalaganja sindikata...Politike snage u Vladi i Saboru Republike Hrvatske pozivamo da izdaju pravednu zakonsku regulativuo nedjeljnom poinku.Pitanje od tolike vanosti ne moe se prepustiti samo niim (lokalnim) politikim

strukturama, odnosno ugovoru izmeu drutvenih strana. Povrh toga smatramo da u ime vjerske slobode kranima treba biti priznato pravo da ne rade nedjeljom....Svetkovanje nedjelje je znak po kojem se prepoznaje prisutnost kranina u nekoj sredini. ...Utjeui se zagovoru nebeske Majke, na sve vas , na va rad i odmor zazivamo obilje Boijeg blagoslova.Zajednikim slavljenjem nedjeljne euharistije,okupljeni oko Uskrslog Krista, posvijedoimo da smo njegova vjerna Crkva." (Veernji list 9.listopada 1997.) (Vjesnik 29.rujna 1997.) NOGOMET CRKVI VRAA NEDJELJU ...Stoljeima poto su krani umjesto subote odabrali nedjelju za dan Gospodnji, sada e se nogometai odrei nedjelje i opredijeliti da subota bude dan oboavanja praznine zaogrnutom koom.Premijetanje nogometnih utakmica s nedjelje na subotu najavio je predsjednik Talijanskog narodnog olimpijskog odbora(CONI) Mario Pescante, na posve primjerenu mjestu : na 23.narodnome euharistijskom kongresu u Bologni.Sudjelujui u raspravi za okruglim stolom o "sportu u funkciji vjere" Peskante je najavio da se CONI vie nee opirati zahtijevu Katolike crkve da se nedjelja vrati oboavanju Boga a ne baluna.tovie, kae Pescante, premjetanje nogometnih utakmica u subotu eli i Europska unija nogometnih udruga ( UEFA ).....Nije najavljeno otkad e nogomet vratiti Crkvi nedjelju, ali se pretpostavlja da bi to moralo usljediti prije Svete 2000. godine. (Vjesnik 29.rujna 1997.) (Veernji list 9.listopada1997.) NEZBRINUTA NEDJELJA "Hrvatski e biskupi idueg tjedna u javnosti izai s cjelovitim, dugo pripremanim i najavljivanim dokumentom o nedjelji.Nedjelja, kao dan Gospodnji, zaokupila je pozornost Katolike crkve iz vie razloga. Prije svega zbog njezina biblijskog znaenja, tumaenja sedmog dana kao dana odmora i poinka, dana koji je u ovijekovu ivotu rezerviran za dublji odnos sa Bogom, za euharistiju....Biskupi nedjelji, dakle pristupaju s teoloke strane, ali ne zanemaruju ni njezinu"ovozemnu" dimenziju. Crkva tim dokumentom "Nedjelja, dan Gospodnji"nastupa kao korektor savijesti suvremenog ovjeka, a ne kao zakonodavac ili apsulutni mentor njegova vladanja....Subotu, prema starozavijetnoj objavi, i adventisti, ba kao i idovi, uzimaju za produbljivanje svoje vjere, apsolutno prestajui se baviti poslom koji rade tijekom cijelog tjedna.Zbog toga ih se pogrdno i naziva "subotarima", a vjernici te crkve gorko su to iskusili to ime ne aljui djecu u kolu subotom ili ne radei pak toga dana u poduzeima. Mnogi su adventisti, na primjer, zbog toga otvorili svoja privatna poduzea i postali sami sebi gazdekako nitko njihovom subotom ne bi mogao manipulirati.I adventisti i idovi manjinske su zajednice u Hrvatskoj i zbog svojih, oigledno

suprotnih, obiaja ne bi smjeli ispatati ni na koji nain. Jer, veina zna esto biti okrutna prema manjini a da to i ne primjeti. Na mnoge e savijesti sigurno utjecati i biskupi, koji su prepoznali znakove vremena i nedjelju stijenjenu suvremenim rvnjevima odluili jo vie posvetiti. (Veernji list 9.listopada1997.)

("Nedjelja dan Gospodnji", Duhovno sidrite i sredite Hrvatskih katolika- HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORAL-ZADAR, 1997.priredio Bernardin kunca,ofm.) NEDJELJA DAN GOSPODNJI U HRVATA Stranica 11. "Slavljenje nedjelje bilo je znak njegove vjernosti Bogu i Crkvi." Stranica 14. "Obrana nedjelje i nedjeljnog poinka u velikoj mjeri ovisi i o zalaganja sindikata...Politike snage u Vladi i Saboru Republike Hrvatske pozivamo da izdaju pravednu zakonsku regulativuo nedjeljnom poinku." Stanica 14. "Dragi vjernici! Svetkovanje nedjelje je znak po kojem se prepoznaje prisutnost krana u nekoj sredini ." Stranica 16. "Apostlska Crkva....Svetkovanje Dana Gospodnjeg premjestila je na prvi dan u tjednu, jer se toga dana uskrsli Krist ukazivao apostolima..." Stranica 17..."U slavljenju Dana Gospodnjeg......Ostvaruje se ono to Drugi vatikanski sabor naziva"vrhunac" prema kojem tei djelatnost Crkve." Stranica 22. "Isus je u rijei "subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote"(Mk 2, 27) saeo sav odnos prema suboti i prema ljudskim zakonima.Subotu je potivao i subotom odlazio u Hram, ali se je osloboditeljski odnosio prema zakonima koji zarobljuju ovijeka....Spaavati ovijeka subotom ne znai kriti propis o poinku nego ispunjavati ga u najizvornijem smislu.(usp. Lk 6,9).Takav Isusov stav prema suboti bio je povod njegovim povijesnim svjedocima i drugim propovijednicima evanelja dase osjeaju slobodni premjestiti starozavijetnu odredbu o danu tjednog poinka i posebnog tovanja Boga sa subote na prvi dan tjedna kao spomen na Kristovo uskrsnue." (Biblija Stari i Novi zavijet-"Kranska Sadanjost",Zagreb 1983.Otkrivenje 22,18.i19.) 18.,Ja svakomu koji uje proroanske "rijei"ove knjige izjavljujem: "Tko "ovomu" to "nadoda", Bog e mu dodati zla "opisana u ovoj knjizi";19.,a ako to "oduzme od" rijei ove proroke knjige, Bog e mu oduzeti njegov dio "na stablo ivota" i na Sveti grad,opisane u ovoj knjizi."(Precizniji prijevod , Biblija Karai- Danii 1973 Otkrivenje 22, 18. i 19.) 18.,Jer svjedoim svakome koji uje rijei prorotva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog e nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; 19.,I ako ko oduzme od rijei knjige

prorotva ovoga, Bog e oduzeti njegov dijel od knjige ivota, i od grada svetog, i od onoga to je napisano u kjnizi ovojn Prijevod Kranske sadanjosti u potpunosti je nejasan. Stranica 35. "Nedjelja.... jedinstven spomenik svjetske civilizacije , jer je danas openito priznat po svim kontinentima....Zato su mu subota i nedjelja postale "sveto vrijeme", ali u svijetovnom smislu rijei, to onda ima za posljedicu istiskivanje istinskog religijskog"svetog vremena"....Povratak "Boijem vremenu" jedino svetom u dubokom znaenju te rijei-moe vratiti ovijeka Bogu i samome sebi." Stranica 39. "Tako je Dan Gospodnji-ba u okviru misnoga slavljaistinski raala Crkvu:"Crkva ini Euharistiju, Euharistija ini Crkvu." Stranica 40. "To je i Boja zapovijed, koja nalae, da odravamo i svetkujemo dan Gospodinov, kako je naredio "Gospodin,Bog tvoj"(Pnz 5,12). Stranica 48."Potujui vjersku slobodu i ope dobro sviju, krani se moraju truditi da nedjelje i blagdani Crkve budu zakonom priznati kao neradni dani."("Nedjelja dan Gospodnji", Duhovno sidrite i sredite Hrvatskih katolika- HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORAL-ZADAR, 1997.priredio Bernardin kunca,ofm.) (Slobodna Dalmacija 2. studenoga 1997.) NEDJELJU POSVETITI OVJEKU "Sveto vrijeme" "Bez obzira to knjiga ostaje vjerski motivirana i upuena prije svega katolikim vjernicima, ona daje saete i temeljne datosti o nedjelji u zapadnoj civilizaciji i poeljnim vrijednostima ovoga dana to bi ga trebao prakticirati svaki ovijek neovisno o vjerskim i drugim uvjerenjima...nedjelja postaje "sveto vrijeme", ali u svjetovnom smislu rijei destilirano od religioznog sadraja, dri dr.Mardei......Da hrvatski biskupi pred oima nemaju samo vjerske motive svjedoe rijei iz njihove ve spomenute poruke....Prijedlog zakona o zabrani rada trgovina nedjeljom u Upravi za trgovinu pri Ministarstvu gospodarstva, iji e predlagatelj biti hrvatska Vlada. Taj je prijedlog zakona izazvao predstavku Kranske adventistike crkve u kojoj se budui zakon oznaava kao neustavan i diskriminatorski u odnosu na vjernike nekatolike u Hrvatskoj a koji iz vjerskog uvjerenja kao dan Gospodnji slave..subotu ... Nije pitanje nedjelje povezano samo s radom trgovina, pa bi u cilju oblikovanja nedje kao posebnog dana posveenog ovjeku (jer i nedjelja kao i subota, postoje radi ovjeka) trebali zajedniki i nastupiti psiholozi, sociolozi, zakonodavci,vjerski predstavnici, te drugi kulturni i drutveni djelatnici." (Slobodna Dalmacija 2. studenoga 1997.) PREDSTAVKA KRANSKE ADVENTISTIKE CRKVE Tjedni odmor - subotom U predstavci to ju je predlagau Zakona o zabrani rada trgovina nedjeljom Upravi za trgovinu i hrvatskojVladi uputila Komisija za dan Gospodnji Kranske adventistike crkve u Hrvatskoj stoji da je

taj zakon s pravnog stajalita neustavan, s drutvenog stajalita naruava demokraciju, a s teolokog se iznosi dvojba je li nedjelja ili subota dan Gospodnji.Adventistika Komisija za dan Gospodnji u svojoj predstavci upuuje na potrebu razlikovanja zabrane rada i prava na tjedni odmor u skladu sa vjerskim uvjerenjem, te tvrdi da bi zabrana rada u bilo kojem danu tjedna dovela graane u neravnopravni poloaj glede njihove vjeroispovijedi,Komisija na temelju Ustava i zakona trai pravo da subotom graani prakticiraju tjedni odmor i pravo da nedjeljom mogu raditi.Obrazlaui Predstavku s pravnog aspekta, adventisti se pozivaju na ustavne odredbe o slobodi vjeroispovijedi, jednakosti vjerskih zajednica i pravo svakog zaposlenika na tjedni odmor, zakljuujui da bi zabranom rada nedjeljom dolo do diskriminacije onih vjernika koji svetkuju petkom ili subotom.....a istiu da vjerske ideje ne bi trebalo provoditi silom dravnih zakona....Donoenjem takvog zakona naruila bi se ravnopravnost graana Republike Hrvatske i ustavno naelo slobode savijesti i vjeroispovijedi, a demokratinost drutva oituje se u potivanju prava manjih drutvenih skupina, koja bi takvim buduim zakonom bila direktno ugroena....Vjernici koji po svom uvjerenju ne prihvaaju nedjelju kao vjerski blagdan i dan odmora doli bi u sukob sa zakonom, a poslovno bi bili neravnopravni, jer bi prakticirali dva dana odmora:jedan zbog vjerskog uvjerenja, a drugi po zakonskoj osnovi." (Slobodna Dalmacija 2. studenoga 1997.) SENZIBILIZACIJA U HRVATSKOJ JAVNOSTI U 1998 (Jutarnji list, 17. lipnja 1998.) TRGOVCI NE ELE RADITI NEDJELJOM I BLAGDANIMA "Sindikat trgovine Hrvatske zahtjeva od lanova i predsjednika Biskupske konferencije da upute pismo Zlatku Matei, predsjeniku Vlade , u kojemu bi podrali tekst Deklaracije i upozorili Vladu na sve mogue posljedice rada nedjeljom i blagdanima.Prihvate li crkveni dostojanstvenici njihov poziv, sindikalisti e odmah predloiti i mogunost zajednikih nastupa u javnosti i to putem tiskanja plakata, letaka, te radijskih i televizijskih emisija." (Jutarnji list, 17. lipnja 1998.) (Vjesnik,6.srpnja 1998.) PAPA POZIVA KRANE DA SAUVAJU SVETOST NEDJELJE "Papa Ivan Pavao II. pozvao je krane da sauvaju svetost nedjelje, ak ako to znai ii protiv veine drutva koji taj dan smatra samo dijelom vikenda....Govorei o tematici novoga dokumenta koji e objaviti u utorak, Sveti Otac je istaknuo kako kod mnogih ljudi postoji opasnost da se nedjelja doivljava samo kao vikend.No,ona mora biti sveti dan,poruioje Papa. U utorak e papa objaviti svoju zadnju apostolsku poslanicu "Dies Domini"(Boji Dan),u kojoj e, kako se oekuje, govoriti o pitanjima poput rada trgovina nedjeljom i posveivanju toga dana obitelji." (Vjesnik,6.srpnja 1998.)

(Vjesnik,7.srpnja 1998.) PAPA IDE NA ODMOR "U utorak e u Vatikanu biti objavljen dokument apostolsko pismo "Dies Domini", kojim Ivan Pavao II. poziva vjernike cijelog svijeta, da nedjelji, sedmom danu u tjednu, vrate vjersko znaenje odmora. Potvruje da je sedmi dan "Dan Gospodnji" u kojem se ne bi trebalo raditi, ali ni baviti se sportskim aktivnostima." (Vjesnik,7.srpnja 1998.) (Veernji list 13.srpnja 1998.) IVAN PAVAO II. DAN GOSPODNJI PROVEO UZ SVJETSKO PRVENSTVO PAPINA NEDJELJA POSVEENA NOGOMETU "U pojedinim zemljama su utakmice pomaknute na subotu da ne bi sportska idolatrija"konkurirala " Bogu na dan koji bi imao biti Njemu posveen.Prije dvije godine je i u Italiji najavljeno da e se utakmice pomaknuti dan ranije, ostavljajui nedjelju Stvoritelju i Otkupitelju. Ivan Pavao II.prije desetak dana uputi apostlsko pismo o Danu Gospodinovu......U tome apostolskom pismu nije bilo ni rijei o utakmicama." (Veernji list 13.srpnja 1998.) (Slobodna Dalmacija 19. srpnja 1998.) IZAZOVI (NE)RADNE NEDJELJE Laika drava, u kojoj ni jedno religijsko uenje nema izravnog udjela u dravnim institucijama i temeljnim drutvenim polazitima, esto nailazi na kunju u onim zemljama u kojima jedna religija pokriva veinski dio stanovnitva. Republika Hrvatska, u kojoj se danas vie od dvije treine stanovnitva izjanjava kao katolici, takoer se nalazi u situaciji u kojoj tek treba nai granicu izmeu vjerskih i svbjetovnih znaenja.....Papino je pozivanje na ponovno vraanje nedjelji znaenja "dana Gospodnjeg"u Hrvatskoj nailo na plodno tlo, jer su hrvatski biskupi jo prole godine uputili poruku vjernicima i javnosti o potrebi utvrivanja nedjelje kao neradnog dana....Pitanje od tolike vanosti ne moe se prepustiti samo niim (lokalnim ) politikim strukturama.....Nemojte u prvi plan stavljati proizvodnju i konkurenciju, nego etike i religiozne kriterije......Obrana nedjelje i nedjeljnog poinka u velikoj mjeri ovisi i o zauzimanja sindikata...Slavljenje nedjelje bilo je znak njegove vjernosti Bogu i Crkvi....Zakon "nerada"bio je tako vaan da je i sam dan nazvan ne-djelja- ne -djelati, kae se u poruci....U svakom sluaju, senzibilarnosti hrvatske javnosti e se po pitanju (ne)radne nedjelje moi izmjeriti ve ove jeseni, kada bi prijedlog Zakona o radnom vremenu prodajnih mjesta trebao nai svoje mjesto na saborskim klupama.......... VATIKAN Prema naim informacijama, i u samom Vatikanu nedjeljom radi prodavaonica suvenira, premda se`takvo ponaanje

vjerojatno pravda potrebom vjernika. Na taj nain se ve na samom izvoru poziva na neradnu nedjelju, taj isti poziv negira. (Slobodna Dalmacija 19. srpnja 1998.) (Veernji list 30. srpnja 1998.) I KAPTOL PODUPIRE SINDIKATE "SINDIKAT POSLODAVCI I HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA PREDLOILI NOVI ZAKON O RADNOM VREMENU PRODAVAONICA Radno vrijeme i rad nedjeljom jedno je od rijetkih pitanja o kojemu zajednike stavove imaju Katolika crkva, sindikat i poslodavci.Ve dulje vrijeme traje kampanja za zabranu rada nedjeljom u koju su se te tri strane ukljuile, svaka iz svoga interesa.Jo su prole godine hrvatski biskupi pozvali politike snage u Vladi i Saboru neka "izdaju pravednu zakonsku regulativu o nedjeljom poinku"te da iznimno odrede koje su usluge prijeko potrebne nedjeljom i blagdanom......Sindikat trgovine Hrvatske koji je najgorljiviji zastupnik zabrane rada nedjeljom, a njegova bi trogodinja nastojanja ove jeseni mogla imati i uspjeha... Zagreb je jedan od gradova u kojemu se radi prema prastaroj odluci, pa ni inspektori ne mogu u 11 ili 12 sati naveer pokucati na vrata brojnih prodavaonica koje rade do kasno u noi i naplatiti 50.000 kuna kazne za prekoraenje radnog vremena jer nemaju uporite u zakonu." (Veernji list 30. srpnja 1998.) Uoi dolaska u Hrvatsku pape Ivana Pavla II. to u svojim mnogim propovijedimai poslanicama o svetkovanju nedjelje govori sveti otac. SPOMENI SE DA SVETKUJE DAN GOSPODNJI Pribliavanje treeg tisuljea potie vjernike na razmiljanje o tijeku povijesti u svijetlu Kristovom i poziva ih na ponovno otkrivanje smisla nedjelje: njezine tajne, vrijednosti njezinog znaaja za kranski i ljudski ivot...Upravo u tim zemljama iji zakoni propisuju nedjelju kao blagdan danas razvoj sociolokih i ekonomskih prilika doveo je do korijenitih promjena kolektivnog ponaanja i kao posljedicu toga,poimanja nedjelje.....ovjek stvoren na sliku Boju dobio je nalog da sebi podloi zemlju i sve to joj pripada, da svijetom vlada u pravednosti i svetosti i da se priznavanjem Boga kao Stvoritelja... svega njemu podredi sa svom stvarnou...Zapovijed o svetkovanju nedjelje ne stoji uz ostale obredne propise nego u Dekalogu, meu Deset zapovijedi koje oznauju prave oslonce ljudskog ivota.Time Izrael a kasnije Crkva jasno pokazuju da ne promatraju ovu zapovijed kao puki propis ve kao znaajan i nezaobilazan izraz odnosa prema Bogu....Nedjelja je dan odmora jer ju je Bog "blagoslovio" i "posvetio", jer ju je odijelio od drugih dana da bude dan Gospodnji...Dan Gospodnji je odredio ritam dvijetisuljetne povijesti Crkve. Kako bi se moglo i zamisliti da nee i dalje oznaavati njezinu budunost? Na pragu treeg tisuljea svetkovanje kranske nedjelje ostaje zbog svog znaenja za temelje vjere

vaan element kranskog indentiteta....Nedjelja kao dan kada ovjek sklapa mir s Bogom, samim sobom i svojim blinjima....Vjernik pak mora zadovoljiti ovu potrebu tako da ne povrijedi osobne i zajednike vjerske osjeaje. stoga je prirodno da se krani zauzimaju za zakonodavstvo koje e uz posebne datosti naeg vremena izlaziti u susret njihovoj obvezi svetkovanja nedjelje. Obaveza svakog kranina je organizirati nedjeljni odmor tako da mogu sudjelovati u euharistijskom slavlju...Gledano na taj nain, poinak nedjeljom i blagdanom dobiva i jednu "proroansku" dimenziju....Ukratko dan Gospodnji je tako posve autentino i dan ovjeiji..Nedjelja je dan koji ini samu bit kranskog ivota...Ne bojte se Kristu dati svoje vrijeme! Otvorimo svoje vrijeme za Krista da ga On prosvijetli i usmjeri."(Izvadci iz Apostolskoge poslanice o svetkovanju nedjelje). (Vjesnik 23.kolovoza 1998.) (Veernji list 30.studeni 1988.) to su se napokon dogovorili ,Ministarstvo gospodarstva, Sindikat i trgovci TRGOVINE OTVORENE DO 19 SATI, A NEDJELJOM - UZ POSEBNU DOZVOLU ..."Sindikat ve dulje uporno trai da se ogranii rad prodavaonica, u emu je uspio dobiti potporu poslodavaca, ali i Katolike crkve. Ni vlada se nije mogla ogluiti na zahtijeve tako jake koalicije te je ministar gospodarstva Nenad Porges nedavno otkrio da njegovo ministarstvo pie poseban zakon o radnom vremenu prodavaonica, koji e uskoro "ubaciti" u uobiajenu proceduru".... GRAANI E GUNATI PA E SE NAVIKNUTI "Moe se oekivati da e zbog skraivanja radnog vremena gunati i graani je su sada navikli skoknuti do oblinjeg duania u gluho doba noi.Meutim, zagovornici ogranienja smatraju da e se graani vrlo brzo naviknuti na novo radno vrijeme, ba kao to se to dogodilo u Jastrebarskom pored Zagreba, gdje su ve drugu godinu nedjeljom i kasno naveer zatvorene sve prodavaonice.....Zabranu rada nedjeljom i kasno naveer s nestrpljenjem oekuju jedino zaposleni u trgovinama koji mjeseno, tvrde u Sindikatu, odrade i tristo sati za vrlo malu plau." (Veernji list 30.studeni 1988.) (Slobodna Dalmacija 1. prosinca 1998.) REZANJE PONUDE ILI SVETOST BLAGDANA "Vladina odluka da se jo do kraja ove godine na Saboru predloi novi zakon o radnome vremenu trgovina u ibeniku je izazvala razliite reakcije. Moe se rei da turistiki djelatnici nisu oduevljeni prijedlogom zabrane rada trgovake mree nedjeljom i blagdanom, kada bi se radilo samo u iznimnim sluajevima i uz prethodna pismena odobrenja. Tako, na primjer, Ivan Kranjav, direktor Ureda TZ Vodica, kae kako se "kategoriki protivi" da se radno vrijeme, posebno u turistikim mjestima i u sezoni, odreuje zakonom na razini drave, ve da sve i dalje treba ostati u

nadlenosti lokalne samouprave. Ja jesam za to da se za dravne blagdane ne radi, ali nisam zato da se ne radi i nedjeljom." TURISTI, KUPUJTE PRIJE ZALASKA SUNCA! "Uz posebnu dozvolu, neke bi trgovine mogle biti otvorene po nekoliko sati tijekom nedjeljnog jutra, ali poslije toga - nitko. Sretnog li rjeenja za jednu zemlju koja se voli izjanjavati kao turistika....Isto tako je i u toboe neturistikom Londonu gdje i nedjeljom cijelog dana rade sve trgovine." UBIJANJE AMBICIJA "Zatvoriti prodavaonice nedjeljom u turistikom gradu potpuna je besmislica, pogotovu za trajanje sezone, miljenje je direktora Turistike zajednice grada Zadra Josipa Vrsaljka koji se nedavno vrati iz panjolske gdje su, kae, velike trgovine otvorene i subotom i nedjeljom." ISPATAT E I KUPCI I TRGOVCI "Predsjednik Turistike zajednice Istarske upanije i proelnik Odjela za turizam i trgovinu Istarske upanije Branko Curi nije krio ljutnju zbog prijedloga nazvavi ga pravom glupou." (Slobodna Dalmacija 1. prosinca 1998.)

(Vjesnik, 2.prosinca 1998.) PREDLOENO NOVO RADNO VRIJEME TRGOVINA NEPRIMJERENO ZAGREBU "U sijenju, kako je najavljeno, na saborska bi vrata trebao ui prijedlog zakona o radnom vremenu......esto se navodi primjer europskih zemalja koje imaju jedinstveno kratko radno vrijeme i neradne nedjelje. Uz te argumente, najjae razloge protiv novog zakona predstavlja vjerniko potivanje nedjelje kao neradnog dana, namijenjenog za odmaranje.....Neki smatraju da bi snana suradnja sindikatai Crkve mogla utjecati na prihvaanje prijedloga i konanu promijenu sadanje situacije, nekome na bolje, nekome na loije....Ipak, ivot u Zagrebu kao velegradu i Jastrebarskom, gdje je, primjerice ve uvedeno jednako radno vrijeme, u mnogo emu se razlikuje, a potrebe suvremenog gradskog ivota ne mogu se zaustaviti na zahtijevima za neradnom nedjeljom, koji su puno lake ostvarivi izvan grada." (Vjesnik, 2.prosinca 1998.)

( Feral tribune, 10. veljae 1997.) KAKO JE SKLOPLJEN BRAK IZMEU CRKVE I DRAVE VATIKANSKA ZAVJERA

" Promicanje Hrvatske u katoliku dravu, to je osnovni rezultat potpisanih ugovora, vjerojatno e potaknuti znatan dio sveenika da za uzvrat, uoi ovogodinjih izbora meu svojim vjernicima agitiraju za HDZ...... Katolika crkva je dobila ugovore kakve,prema rijeima Jure Radia, njihova potpisnika u ime Hrvatske, nema ni s jednom drugom dravom,pogotovu ne s onima koji su ustavom proklamirale odvojenost crkve i drave..... otpori su se,meutim javili meu onim liberalnijim koji vjeru, a onda i crkvu,smjetaju meu privatne svari graana to pokazuje ve injenica da su se Hrvatska drava i svi njezini suvereni, potpisujui ugovore, obvezali da njihove odredbe ak i onda kada zadiru u ustavna prava i jednakosti svih graana. ne samo to ne smiju mijenjati nego ni tumaiti eventualne dvojbena i sporna pitanja bez dogovora i suglasnosti s Vatikanom, izdie ugovore sa Svetom Stolicom usferu nedodirljivosti, u kojoj se ne nalazi ni Ustav RH, jer se pojedine njegove odredbe u propisanoj proceduri uvijek mogu promijeniti u Saboru RH. Na taj se nain,osim Boga, ali i predsjednika Tumana, iznad Sabora izdigla i Sveta Stolica.....ugovori su u biti specijalni zakoni kojima se na poseban nain reguliraju prava i status Katolike crkve i vjernika katolika. tovie,osim to se u jednom dijelu kose s Ustavom, pojedina se prava reguliraju i mimo vaeih zakona,odnosno prije donoenja novih zakonskih akata za pojedina podruija kojima e biti propisani odnosi i prava za cjelinu drutva. Ugovori o suradnji na podruju kolstva i kulture,o duebrinitvu vjernika katolika u Hrvatskoj vojsci i redarstvenim slubama i pravnim pitanjima izmeu hrvatske drave i Katolike crkve, bez istodobnog i odgovarajueg zakonskog reguliranja tih pitanja s drugim vjerskim zajednicama, do daljnjeg promoviraju katoliku vjeru u dravnu religiju,a njezinu Crkvu u dravnu crkvu...... Primjerice, klerici po Ugovoru stjeu svojevrsni imunitet, jer" u sluaju sudske istrage o kleriku", sudska vlast e o tomu"prethodno obavijestiti nadlene crkvene vlasti".....Kako je jedan od najeih kritiara ugovora unutar HDZ-a, Vice Vukojevi"provalio" da je tekst ugovora prvo "napravljen na hrvatskome", a ak popravljen prilikom prevoenja na talijanski jezik, oito da je zgotovljen u domaoj kuhinji,ponajprije za domau uporabu." ( Feral tribune, 10. veljae 1997.) BISKUPI SKRIVAJU MILIJARDE ....."Prvo je Vatikan uloio novac u dionice. Veliki dio propao je zajedno sa lirom, a ostatak sa sumnjivim investicijama, to je ponukalo Papu Pavla VI. da anonimno investira u inozemstvu :SAD, Kanada, Karipske drave, Njemaka.Za pekulantske poslove s brzom zaradom ponudila se " Banco Ambrosiano ". Za sada je nedokazano da je Marcinkus znao da je banka prala novac mafije i poznatih tajnih linosti masonske loe P2. Strunjaci kau da je morao znati,........banka je zatvorena zbog bankrotstva.1,8 milijardi maraka trebalo je nadoknaditi Vatikanu. Na sastanku s vjernicima odranom 25.lipnja 1984. u enevi,

predstavnici Svetog Oca bili su iznenaujue brzo spremni platiti naknadu u visini od 400 milijuna maraka mada im je navodno razina u blagajni bila nezavidno niska..... Istina je da je Njemaka katolika crkva jedna od najbogatijih na svijetu, ali ni za njih 400 mil. maraka nisu sitnica. Upueni znaju da crkva ima neto poput crnog fonda, novac koji se kree mimo kontrole drave ime bi crkva u Njemakoj i bez poreza mogla ivjeti do smaka ovog svijeta...... Makinacije crkve otkrile su se 1972. godine kada su na misteriozan nain narasla primanja jednog Biskupa u Stuttgartu za 42 mil. maraka. Nije se radilo o greci u knjienju, nego o uplati u biskupski fond za koji isti nije nikome polagao raun otkud i kako. Dvadeset godina je jedna Njemaka radio postaja ispitivala postoji li crni fond dok ga nije uspjela dokazati. Budui da se u slubenim bilancama nikako nije pojavljivao, njime su se prikrivale udne metode poslovanja. Naprimjer od pranog novca se biskupu kupuje novi automobil, a prihod od prodaje starog tiho nestaje u kapitalnoj imovini. Kamo se to ulae ostaje tajna nadlenog biskupa. U sluaju njegove smrti to se u tiini predaje njegovom nasljedniku sa povjerljivou kao da se radi o tajni atomskog koda za predsjednika drave. Sve u svemu procjenjuje se u Njemakoj da Njemaka crkva raspolae crnim fondom odnosno kapitalskom imovinom od 80 100 milijardi njemakih maraka. No porez na crkvu u Njemakoj i dalje ostaje budui da Njemci cijene socijalno djelo te ustanove. Naravno, nema sumnje da drutvo cijeni djeje vrtie, domove za starije i bolnice pod upravom kria, ali velika je zabluda da njih financira crkva. Sve te ustanove stopostotno odrava drava, socijalno osiguranje i ostali izvori. Bolnice ak predstavljaju ak izvor prihoda za duhovnike. Nositelji slubi dobivaju uobiajene tarife, ali crkveni red kao vlasnik asnim sestrama daje samo neto novaca u visini eparca. Crkva je sama sebe zatitila od mjeanja zemaljskih dua u njihove poslove. Tako kanon 1254.- kae "Katolika crkva ima priroeno pravo da neovisno o svjetskoj vladi, imovinu stvara u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva da istu imovinu koriste, njome upravlja i ulae.Kanon 1259.- ide korak dalje. Crkva moe stei imovinu na bilo koji pravedan nain koji je dostupan i drugima. Kanon. 1260 - Crkva ima priroeno pravo da od vjernika trai to je u njezine vlastite svrhe nuno... Crkva time zadrava pravo bogaenja i stjecanja imovine kao i svaki smrtnik ali ne ivi prema tome. Malo vie vjerodostojne iskrenosti prema stadu ne bi kodilo. Sve to bi trebalo da se njihova na ovom svijetu steena imovina tako i tretira bio bi jedan alter u Rimu, ali izvan Vatikana. To je jedina mogunost da kontrola Talijanskih danaka ima uvid u poslovanje svetih ljudi. Zasad, to ostaje samo elja obinih smrtnika. " . ( Glas Istre, subota,11.sijenja1997.) (Glas Koncila br. 43 /96 od 27.listopada 1996. ) NEDJELJA PRVI U POVIJESTI SOCIJALNI ZAKON

" I nije taj zakon donesen radi utvrivanja Bojih prava ili povlastica sveenikog stalea, nego je to prvi u povijesti socijalni zakon. Biblijski Bog ovjekoljubac od poetka preuzima na sebe skrb za socijalno ugroene, za njihova osnovna prava." (Glas Koncila br. 43 /96 od 27.listopada 1996. ). Jasno nam je da se nedjelja u nedjeljnom zakonodavstvu pokazuje kao socijalno zakonodavstvo u interesu siromanih i izrabljivanih. DAN GOSPODNJI U NOVOM ZAVJETU I U NOVOZAVJETNO VRIJEME " Iz svega do sada reenog proizlazi dosta jasno da je nedjelja temporalis dispensatio solutis ( sveti Leon ), trodimenzionalna. a) ona je spomen in (memorijale) Kristova uskrsnua koje slavimo u vjeri i radosti ; b) ona je stvarna nazonost Gospodina Isusa Krista u naoj sredini dok zajedno slavimo euharistiju ; c) ona je iekivanje ponovnog dolaska Gospodnjeg u slavi koji nadom proivljujemo eljom pospjeujemo, a slavljenjem anticipiramo ( Usporedi kanon iza svete potvrde.) Nedjelja, dakle, ne smije biti samo spomen - in, nego prije svega susret s Bogom, susret s Kristom u naoj sadanjosti..... Nedjelja, kad proivljavamo skrovitost svoje vjere, posjeduje izvjesnu napetost izmeu sadanjeg i budueg. Slavei nedjelju mi na neki nain ve pribivamo (paruziji) i cijelim svojim biem apemo Maranatha, doi Gospodine Isuse. U ovom iekivanju eshatolokih dobara nedjelja imade takove vrijednosti da bez nedjelje mi krani ne bismo mogli ivjeti...... Nedjelja je mjesto na kojem i vrijeme u kojem se Krist susree sa vjernicima."( Zbornik radova Teolokopastoralnog tjedna 1970., Adalbert Rebi, strana 12. i 13. )

KAMELEONSKA POLITIKA POGANSKOG RIMA Rimski guverner Poncije Pilat osudio je Isusa na smrt. Rimski vojnici razapeli su ga na kri. Rimski je peat stajao na vratima Kristova groba. Isus je uskrsnuo i bio uzdignut na nebo ka Bogu i Njegovu prijestolju kao to je proroanstvo predvidjelo. Da, zmaj ili Sotona radio je kroz neznaboaki Rim s namjerom da uniti djete Isusa. Proroanstvo je pretkazalo da e ta sila ili neznaboaki Rim dati sjedite ili glavni grad zmajevoj sili i velikom autoritetu. Ispunjava li neznaboaki Rim ovo proroanstvo ? Ako ispunjava, tko e onda biti primatelj te sile ? Povijesne knjige kau da je Konstantin, vrhovni vojskovoa neznaboakog Rima, darovao svoju prijestolnicu gradu Rimu, blagajnu i vojsku rimskom biskupu.

Tristote godine poslije Krista Konstantin je svoje prijestolje preselio u Bizant i njegovo ime preinaio u Konstantinopolj, u ast samome sebi . Profesor povijesti na rimskom sveuilitu La Blanca rekao je: "Poslije careva u Rimu su na vlast doli pontifikati." Kada je K/nstantin napustio Rim, predao je svoje sjedite pontifikatu. Pape su zauzele upranjeno mjesto rimskih imperatora. Konstantin je sve ostavio Rimskom biskupu. Papinstvo nije nita drugo do duh propala Rimskog Carstva koje, okrunjeno, sjedi na njegovu grobu. Stanley's History,str. 40. Selidba kraljevske rezidencije u Konstantinopolj bila je alostan udarac ugledu Rima i u to vrijeme je svatko mogao predvidjeti njegovu brzu propast. No rast crkve i sve vei autoritet rimskog biskupa ili pape produio mu je ivot i opet od njega nainio prijestolnicu. Ovaj put vjersku prijestolnicu civilizirana svijeta. Abbot s Roman History, str. 236. Rimski biskup postao je poglavarom crkve i svjetovnim kraljem. Crkva i drava su se ujedinile." Poznato je da se grad Vatikan nalazio u sjeditu starog poganskog Rima. ( Novi zavjet iz izvornog teksta ; Dr. Ivan evanelist ari, nadbiskup vrhbosanski, Sarajevo 1942., izdala Akademija Regina apostolorum, stranica 485 ). Komentar, Otkrivenja 14., 8. " Pod Babilonom razumijeva se Rim, glavno sjedite neznabotva. Taj svjetski grad prikazuje se kao bludnica, koja zavodi sve narode na blud tj. na idelopoklonstvo. Zato se na nju obara sva mjera Bojega gnjeva." Tako je neznaboaki Rim prepustio mjesto papskom Rimu. I nama postaje jasno da je papski sustav ono to nalazimo u 13. poglavlju Otkrivenja pod nazivom"Mo zvijeri". Vano je, meutim, imati na umu da prorotvo govori o sustavu ili organizaciji na polju teologije, a ne o pojedincima. Otkrivenje 13., 7. govori da e ta sila biti sveopa. Rije "katoliki" ima znaenje opi, sveopi sistem bogosluenja, a ne neka beznaajna sila. Da je rije o papinskome Rimu, a ne o neznaboakom Rimu govori injenica to se borba vodi na duhovnom podruju (teolokom), a ne na fizikom (vojnome). Otkrivenje 13, 5. i 6. :Karadiev prijevod, " I dano je bjee usta koja govore velike stvari i huljenja. I otvori usta svoja za huljenja na Boga da huli na ime njegovo." Kada su idovi Isusa osudili za hulu, uinili su to sljedeim rijeima ( Ivan 10.,33.): "Odgovorie mu idovi govorei : za dobro djelo ne bacamo kamenje na te nego za hulu na Boga, to ti ovjek budui gradi se Bogom." Da Isus nije bio Bog takve izjave bile bi uistinu huljenje. Iz pera pape Lava XIII. u okrunici popisano je 20.lipnja 1894. godine, itamo:" Na ovoj zemlji mi zauzimamo mjesto svemogueg Boga.

Ti si sveenik zauvijek, kae biskup koji zareuje On vie nije ovjek, greno Adamovo dijete, nego (alter Christus) drugi Krist, zauvijek sveenik najveega sa silom nad svemoguim. " ( Enciklika Lava XIII., stranica 304., papa Lav XIII., 2.) Euharistike meditacije (eucharistic meditation), itamo u rimokatolikom rjeniku. "Papa je tako veliko dostojanstvo i toliko uzvien da se ne moe smatrati obinim ovjekom nego je poput Boga, boanski namjesnik." Iz Ferrarijevog crkvenog rjenika, lanak o papi.(Ferrari s Ecclesialistical dictionary) " Povijesna injenica govori da je od pedeset do sto tisua milijuna ljudi mueniki ubijeno u mranom srednjem vijeku od katolika i protestanata u vrijeme kranstva. Isus je prorokovao takvo stanje, Ivan 16., 2 ; " I doi e vrijeme kada e svaki koji vas ubije misliti da Bogu slubu ini . Zanimljivo je primijetiti da Rimska crkva priznaje kako je progonila, a ipak tvrdi da je nepogreiva. Crkva po boanskom pravu ima vlast oduzeti imovinu heretika, zatvarati ih i osuivati na oganj. Pravo na primjenu najstranije kazne, pa i smrtne, u nae vrijeme pripada Crkvi. Nema veeg prijestupa od hereze... Stoga se ona mora iskorijeniti. " ( Public ecllesiastical, vol, 2,str. 142. ) U Vjesniku od, 28. rujna 1997. pie lanak pod naslovom : Kako protumaiti rijei vatikanskog proelnika zbora za nauk vjere na euharistijskom kongresu u Bologni. Kajanje kardinala Ratzingera .Crkva mora uvijek biti tolerantna. Molimo dakle u Gospodina oprotaj za te ine i molimo da ponovno ne upadnemo u te pogreke. Neka nam Gospodin pomogne da shvatimo da Crkva ne smije tvoriti muenike, nego mora biti Crkva muenika,izrekao je kardinal Ratzinger.(Vjesnik : 28. rujna 1997.) (U knjizi kardinala Josepha Ratzingera, Sol Zemlje u izdanju Mozaik Knjige Zagreb,1997.na stranici 202 ) pie : novinar Peter Seewald pita :Crkva i papa i dalje e se protiviti svim mjerama koje se na bilo koji nain zalau za pobaaj, sterilizaciju i kontracepciju . takvi postupci vrijeaju dostojanstvo ovijeka koji je slika Boja, i podrivaju temelje drutva. U naelu, rije je o zatiti ivota.S druge strane, zato Crkva jo nije ukinula smrtnu kaznu kao pravo drave , kako to pie u katekizmu?" Kardinal Ratzinger odgovara : Smrtnom kaznom kanjava se, ako je pravedno dosuena, netko za kojega je dokazano da je kriv za najtee kazneno djelo i tko predstavlja opasnost za socijalni mir . (Katekizam Katolike Crkve str,560.u lanu.2266. )pie :Obrana opega drutvenog dobra trai da se napadaa onesposobi da ini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dunost zakonite javne vlasti da odreuje kazne srazmjerne teini prijestupa, ne iskljuujui u krajnje tekim sluajevima ni smrtnu kaznu . ( U Glasu Koncila od 27. listopada 1996 broj 43 (1167) ) na drugoj stranici kae : "Ako je konzervativac svaki onaj koji smatra da je nedjelja obvezno neradni dan ...I nije taj zakon donesen radi utvrivanja Bojih prava ili povlastica sveenikog stalea, nego je

to prvi u povijesti socijalni zakon. Tu je poetak svih nastojanja za zatitu ljudskih prava..."( Glasu Koncila 27. listopada 1996 broj 43 (1167). Dovoljno je samo proitati povijest tamnoga srednjeg vijeka. izvjetaj o panjolskoj inkviziciji, povijest Valdenza, povijest Husa i Jeronima, pa da otkrijemo kako je ova sila ispunjenje prorotva o sili koja progoni. Crkva je progonjena. Samo poetnik u poznavanju crkvene povijesti moe to negirati. "Vigilije se 538. godine n.e. popeo na papinsku stolicu pod zatitom Beliazarove vojske." ( History of the Christian Church, vol 3, p. 327.) Papa Virgilij (538.) kupio je papinsku ast od Belizara, namjesnika cara Justinijana. Istina je, da nije svoju rije odrao, niti obeanu svotu platio. Je li to zakoniti nain da se troguba kruna ( Tijara) Rima pribavi? Drugi Kalcedonski sabor osudio je ovaj postupak ovako : Svaki biskup, koji tu ast novcem postigne, ima se skinuti .( Iz govora biskupa Strossmayera o nepogreivosti pape u Rimu 1870 -te godine .) 538. godinom Rimska je crkva izrasla u evropsku vjersku i politiku silu bez premca. Kraljevi su dolazili i polagali krune pred papinske noge. Govorei o papi Inocentu II., povjesniar Majers je rekao: "Za njegove vladavine gotovo su se u potpunosti ispunile papinske tvrdnje da e svaki svjetovni vladar postati obian vazal rimskog biskupa. Gotovo svi europski kraljevi i prinevi prisegnuli su mu na odanost kao vrhovnome gospodaru. Opet je Rim postao svjetskim vladarom. "(Myer's General history, p.455.)

Boja rije je prorekla pad i ponovno oivljavanje ovog sustava, otkrivenje 13;-3; i vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt." Godine 1798. Napoleon je poslao generala Berthjera u Rim da odvede papu u ropstvo. Obratimo pozornost na povijesni izvjetaj o tome. Francuski se ubojica u Rimu ispriao Francuzima zbog zauzimanja Vjenoga grada i okonavanja papinske dugogodinje vlasti. Samog starog biskupa odveli su u izgnanstvo u Valenciju... Neprijatelji crkve su se radovali. Izjavili su da je posljednji papa zavrio sa svojom vladavinom. ( Church history, p. 24.) Ali nisu imali pravo. Boansko proroanstvo je reklo, Otkrivenje 13,3.: " I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izlijei se; i udi se sva zemlja iza zvijeri." Iako je sustavu zadana smrtna rana, on je preivio. Godine1929. otkrivamo da je zapoelo iscjeljenje smrtne rane kao to je to Bog prorokovao. to se dogodilo 1929.? O tome itamo u amerikome asopisu.

San Francisco Chronicle. MUSSOLINI I GASPARRI Mussolini i Gasparri potpisuju povijesni Rimski ugovor. Pitanje Rima veeras je postala stvar prolosti i Vatikan je sada u miru s Italijom...Pri potpisivanju nezaboravnog dokumenta ("Zacjeljivanje rane")... obje su strane pokazale veliku srdanost." San Francisco Chronicle, 11.2.1929.: "Dok je papa Pio IX. stajao na gornjem balkonu crkve svetog Petra, gomila od dvjesto tisua ljudi je uzvikivala da ivi papa kralj. Potpisivanje Vatikanskog ugovora ili konkordata izmeu Mussolinija i pape zapoeo je proces zacjeljivanja smrtne rane. Ugovor u Laternu vratio je Papinsku svjetovnu vlast i predao mu na upravu grad Vatikan." Posjeti pape Ivana Pavla II. mnogim zemljama u posljednjih nekoliko godina potvruju injenicu da se papinstvo uzdiglo do novih visina, Otkrivenje 13,-8.:"I poklonie joj se svi koji ive na zemlji, kojim imena nisu zapisana u ivotnoj knjizi janjeta." Mo rimokatolicizma raste tiho i gotovo neprimjetno, njegovo uenje je imao veliki utjecaj na zakonodavne skuptine, na crkve i na ljudska srca. On podie svoju masivnu strukturu u ijim e se tajnim skrovitima ponoviti njegova prijanja progonstva. Iz potaje i oprezno on prikuplja i uvruje svoje snage da bi ostvario svoj krajnji cilj kada doe trenutak za presudan udarac. On eli da zauzme samo povoljniji poloaj, a mogunost za to mu je ve pruena. Uskoro emo vidjeti i osjetiti to je namjera rimokatolicizma. Svi oni koji budu htjeli vjerovati rijei Bojoj i posluati je izloit e se osudi i sramoenju, te progonstvu. Prije nego krenemo na druge oblike ili pogledamo potpunu situaciju iz druge perspektive, pozabavimo se na kratko proroanstvom o malome rogu. PROROANSTVO O MALOM ROGU Profesor Georg Ladd, s teolokog seminara Fuber pie: "Mnogi veliki krani iz doba reformacije i poslje reformatorskog doba imali su jednako miljenje o ovoj prorokoj istini. I Antikrista su poistovjeivali s rimskim papom. Pristae ovakva miljenja bili su Valdenzi, sljedbenici Jana Husa, Wycliff, Luther, Calvin, Zwingli, Melanchton, baptistiki teolog John Gilli, muenici Cranmer, Tyndale, Latimer, Ridley." The blessed hope, stranica 33. R.A.Anderson pisao je sljedee: "Voe kao to su Luther, Calvin, Knox i Cranmer upuivali su na Danijela 7 i 17 poglavlje iz Otkrivenja , povezujui pritom veliki otpad s crkvom u Rimu. Poruka

iz Otkrivenja 18., 4. bila je tema mnogih propovijedi. Izaite iz nje, narode moj, da vam ne naude zla njezina." Unfolding Daniel's prophecies, stranica 92. John Wycliff, kojeg mnogi nazivaju "jutarnjom zvijezdom reformacije," pisao je: "Papa je antikrist ovjdje na zemlji." (Doope, glava 2.) Reformatorima nije bilo tako lako otvoreno tumaiti ovo prorotvo. Martin Luther je to ovako objasnio: Kako mi je bilo teko, iako je Biblija bila na mojoj strani, da sam ustanem protiv pape i da ga nazovem antikristom. Borio sam se sa sobom i sa Sotonom, sve dok Krist svojom nepogreivom rijei nije ojaao moje srce da odbacim svaku sumnju. Martin stranice, 372., 373. Ali moda ete se upitati je li ovakvo tumaenje, Danijelova prorotva bilo samo pretpostavka reformatora ili ga i povijest potvruje. Postoji tako mnogo dokaza u Bibliji i svjetskoj povijesti koji govore u prilog ovomu, pa je takvo pitanje suvino. Nakon to smo djelomino ve prouili znaajke maloga roga kao sile, onda moemo doi samo do jednoga loginog zakljuka. Pogledajmo biblijski opis malog roga i povijesne dokaze koji se odnose na njegovo ispunjenje. Danijel opisuje etvrtu zvijer ili etvrto svjetsko carstvo: Rim kao zvijer, Danijel 7.,7; koje se trebae bojati strano i vrlo jako... i imae deset rogova to su predstavljali ovih deset rogova koje Danijel vidi u viziji.( Danijel 7., 24;). I deset rogova jesu deset careva koji e nastati umjesto jednoga svjetskog carstva koje bi se pojavilo na povijesnoj sceni poslije pada etvrtog cartsva. 605., p.n.e.,(Babilon), 539. p.n.e. (Medoperzija), 331. p.n.e.( Grka), 168. p.n.e. poganski Rim (neznaboaki Rim). Biblijska prorotva govore o podjeli Rimskoga Carstva na deset manjih kraljevstava. Povijest bez ikakve sumnje potvruje ovaj dio Danijelova proroanstva. Poslije est stoljea vladavine, veliko je Rimsko Carstvo oslabljeno unutranjim nemirima, moralnim propadanjem, blagostanjem i uivanjem, propalo. Njegov pad bio je ubrzan invazijom germanskih plemena.Uestalim napadima barbara s vremenom vie se nije moglo oduprijeti. 376. n.e. nekoliko germanskih plemena probilo je obrambenu liniju kod Dunava, a zatim su slijedili napadi. Upadi Germana u 4. i 5. stoljeu n.e. sruili su imperij. Imperatorski Rim, stranice 146. -158. Kada je proao i posljednji val barbarskih napada Europa je promijenila svoj izgled. Na ruevinama Rimskog imperija nastala se nezavisna Germanska kraljevstva. Church History, strana 175.

Povjesniari tvrde da je podjela Rima zavrena do 476. godine n.e. Engleski povjesniar Edward Eliott, u svojoj knjizi "Horae apocalypticae" pie da su barbarska plemena koja su zavladala poslije pada Rimskog Carstva 476. bila sljedea: Alemani-Nijemci, Francuzi-Franci, Sasi-Englezi, Vizigoti-panjolci, Burgundi-vicarci, Langobardi -Talijani, Svevi-Portugalci te Heruli, Vandali i Ostrogoti koji su izumrli. To su deset rogova etvrte zvjeri koje je Danijel vidio. To su zapravo kravljevstva od kojih potjeu dananji europski narodi. Prema prorotvu, mali rog trebao je ojaati poslije deset rogova i podjele Rimskog Carstva. (Danijel 7.,-24). "Deset rogova znai deset kraljeva koji e nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih doi e drugi... i oborit e tri kralja." Danijel 7.,8:"Promatrah joj rogove, i gle, meu njima izraste jedan mali rog i pred tim se rogom isupae tri prijanja roga, i gle, na tom rogu oi kao oi ovjeje i usta koja govorahu velike hule." Gledajui u povijest, opaamo da su tri od deset rogova ili kraljevstva onemoguili dominaciju rimske crkve zbog vjerskih razlika. Ta bremena ili kraljevstva bila su (arijanskim kraljevstvima) jer su ispovijedali oblik kranstva koji je nauavao misionar Arije. Meutim, katoliki kraljevi istonoga Rimskog Carstva pomogli su rimskome biskupu da uniti ta tri arijanska kraljevstva. Godine 493. n.e. katoliki car Leon unitio je Herule. Godine 534. n.e. Justinijan je potukao Vandale, a poslije i Ostrogote. Tako su tri roga, po Danijelovu proroanstvu, bila iupana i omoguila rast rimske crkve. U to je vrijeme Justinijan izdao dekret kojim je rimskog biskupa proglasio politikim i vjerskim voom Zapadnog Rimskog Carstva. Povjesniar Thomas Hobbes kae: "Ako pogledamo podrijetlo ove velike vjerske sile, lako emo zapaziti da papinstvo nije nita drugo nego duh pokojnoga Rimskog carstva koje je nastavilo vladati i nakon smrti." Leviathan, stranica 457. Povijesno promatrana sila koja je nastala poslije deset kraljevstava bila je nita drugo do rimski izdanak Katolike crkve. Naravno, rimska crkva i njezino postojanje vezuje se za poetak kranstva. Meutim, nakon 538. godine n.e. i Justinijanova dekreta kojim se rimskom biskupu daje vlast da upravlja dravnim i vjerskim poslovima, "mali rog" izrasta u silu za koju je Danijel rekao:" i bijae po vienju vee od drugih." Drugim rijeima, vei i uticajniji od drugih rogova, odnosno kraljevstava. Carlo Conrad Eckhart pie: "Za vrijeme rimskog imperija pape nisu imale svjetovne vlasti. Ali kada se Rimsko Carstvo raspalo i kada su na vlast doli grubi barbarski kraljevi, Rimska katolika crkva ne samo to je postala neovisna o dravi u voenju religijskih poslova ve je poela utjecati i na svjetovne poslove." "The papacy and world affairs," strana 1.

Danijel je takoer pisao da e se vlast "malog roga" razlikovati od vlasti drugih kraljevstava... On e se razlikovati od prijanjih, Danijel 7.,-24. Je li se sila malog roga doista razlikovala od drugih? Sigurno. Ostala kraljevstva bila su politikog znaaja, a mali rog bila je crkva koja je dobila politiku mo. Katoliki je povjesniar J.J. Ignatius Bondailingeir pisao: "Iz ruevina Rimskog Carstva postepeno je izrastao novi sistem drava iji je centar bio papinska drava. Stoga je njen poloaj bio ne samo nov nego potpuno drugaaji od svih prethodnih." (The church and churches, stranice 42.,i 43.). Da prorotvo iz sedmoga poglavlja Knjige proroka Danijela nepogreivo upuuje na Rimsku crkvu kao silu malog roga`upravo onako kako su to tvrdili protestantski reformatori : Trenutak prije nego to zavrimo s ovim poglavljem, usmjerimo pogled na dananju javnost i izjave u njoj. CRKVENI OBREDI I PRAZNICI KOJE ISUS NIJE ZAPOVIJEDIO NITI SU APOSTOLI O NJIMA IKADA ITA ZNALI POVIJESNA POTVRDA OD VREMENA REFORMACIJE Rim i Biblija, list broj 1088, svezak 2., stranice 641. - 650. Pod gornjim naslovom je tjedni asopis "The truth"( Istina) u Jeruzalemu, 3.studenoga 1911. godine donio lanak u kojemu citira dokument pohranjen u Meunarodnoj knjinici u Parizu. Taj dokument sadri savjete koji su biskupi uputili papi Juliju III. 1550. godine. Dokument izmeu ostalog sadri sljedee:" Izmeu ovih savjeta elimo na kraju najvanije dati naem svecu Papi. Trebamo drati oi otvorene i ui sa svom naom silom u stvari koje elimo sada osmotriti. Te stvari su sljedee: itanje Evanelja; treba itati samo malo kada se ita misa i to je dovoljno. Mora se svakomu zabraniti vie od toga. Dokle god narod time biti zadovoljan va e interes napredovati. Bude li narod htio vie itati, onda va interes nee napredovati. Ova knjiga Biblije je vie od svake druge prouzroila protiv nas protivljenja i nasilja koja su nas dovela u opasnost. Ako netko paljivo ispita nauk Biblije u suglasju s onim to se dogaa u naim crkvama, odmah e naii na protivljenje i primijetiti da nai nauci nisu iz Biblije nego protiv njezinih nauka. Bude li narod svjestan toga, proganjat e nas bez prestanka dok to ne bude otkriveno i tada e nas sramotiti i postat emo mrska stvar po cijelome svijetu. Potrebno je, dakle, da se Biblija uzima iz ruku naroda i da se unitava, ali s opreznou, da ne bi nastala revolucija." CRKVENI OBREDI I PRAZNICI KOJE ISUS NIJE ZAPOVIJEDIO NITI SU APOSTOLI O NJIMA IKADA ITA ZNALI 1. Molitva za mrtve . oko A.D. 300.

2.Upotreba znaka kria. 300. 3.Votane svijee. 320. 4.Oboavanje anela i mrtvih svetaca. 375. 5.Upotreba slika (kipova). 375. 6.Misa kao svakodnevna sluba. 394. 7.Poetak oboavanja Marije:izraz "Majka Boija", prvi puta pripisuje se 431. njoj na Efekom koncilu 8.Sveenici se poinju oblaiti drugaije od laika. 500. 9.Posljednja pomast. 525. 10.Doktrinu o istilitu uvodi Grgur I. 593. 11.Grgur I nalae upotrebu latinskog u nolitvi i bogosluju. 600. 12. Uvedena molitva neposredno upuena Mariji, mrtvim svecima i anelima.600. 13.Titulu papa (biskup svemira) dobio je Bonificio od cara Pochas. 607. 14.Ljubljenje papinog stopala poinje sa papom Konstantinom. 709. 15.Pipin, kralj Franaka, daje svjetovnu vlast papi. 750. 16.tovanje kria,kipova relikvija slubeno priznato. 786. 17.Upotreba svete vode (s malo soli i blagoslovom sveenika ) 850. 18.Poelo tovanje Sv. Josipa. 890. 19.Osnovan kolegijum za kardinale u Vatikanu. 927. 20.Krtenje zvona uveo je papa Ivan XIII. 965. 21.Papa Ivan XV.,prvi vri kanonizaciju mrtvih svetaca. 995. 22.Post petkom i za vrijeme korizme poinje. 998. 23.Misa postepeno prerasta u "rtvu", obavezna nazonost. 1050. 24.Papa Gregori II.,zahtijeva celibat sveenstva. 1079. 25.Petar pustinjak izumio krunicu, molitvenik sa znacima. 1090. 26.Koncil u Veroni slubeno obznanjuje postojanje inkvizicije. 1184.

27.Poinje prodaja oprotajnica. 1190. 28.Papa Inocent III., proglaava transupstanciju kao silu da se Bog spusti 1215. s neba u au i hostiju. 29.Papa Inocent III., na Lateranskom Koncilu proglaava crkvenu ispovijed 1215. grijeha sveeniku, umjesto Bogu. 30.Oboavanje hostije propisuje papa Honorije III. 1220. 31.Laicima se slubeno zabranjuje da imaju ili itaju Bibliju- ona je stavljena na 1229. Listu zabranjenih knjiga na koncilu u Valenciji. 32.Simon Stok, britanski redovnik, izumio je skapular- zatitu komadom tkanine 1251. (naplenik). 33.Koncil u Konstasnci zabranjuje laicima da piju iz ae za vrijeme svete priesti.1414. 34.istilite je proglaeno dogmom na koncilu u Florenci. 1439. 35.Dokrina 7 sakramenata je potvrena pod prijetnjom smrtnog grijeha. 1439. 36.Prvi dio "Ave Maria "(Zdravo Marijo ):, slubeno prihvaen. 1508. 37.Ignacio Loyola osniva Jezuitski (Isusovaki ) red u Parizu sa jo 1537. estoricom istomiljenika. Papa Pavao III.,slubeno priznaje Drubu bulom "Regimini militantis ecclesiae". 1540. Loyola izabran za generala (vrhovnog poglavara) reda 1541. 38.Tradicija (izjave papa i koncila) proglaena su istog autoriteta kao i Biblija 1545. koncil u Trentu. 39.Apokrifne knjige dodane Bibliji na koncilu u Trentu. 1546. 40.Kredo pape Pias IV.,nametnut kao slubeni kredo crkve. 1560. 41.Pripremljen zadnji dio"Zdravo Marije"i zahtijevan je za vjernika od 1593. straqne pape Sixtusa V. 42.Papa Pius IX., proglaava bezgreno zaee Marije. 1854. 43.Papa Pius X.,proglasio "Silabus greaka" , odobren na 1. Vatikanskom koncilu kao istina Boja (osuuje slobodu religije, govora, pisanja i svih znanstvenih otkria koje crkva nije odobrila). 1864. 44.Svjetovni autoritet pape nad svim vladarima, slubeno je potvren. 1864.

45.Apsulutna neplogreivost pape po svim pitanjima vjere i morala proglaena od strane Vatikana. 1870. 46.Papa Pius XI.,osuuje (proklinje ) javne kole. 1930. 47.Papa Pius XII:;proglauje uzneenje djevice Marije (tjelesno uznesenje na nebo nedugo nakon njene smrti). 1950. 48.Papa Pavao VI proglasio Mariju majkom Bojom . 1965. 49.Dvije dodatne doktrine u pripremi : 1.Marija posrednica ovijeanstva . To znai da se Bogu i Kristu moe pristupiti samo kroz nju. 2.Dogma o Mariji kao o su-otkupiteljici svijeta .Otkuplljenje ljudskog roda, od poetka do kraja, uinjeno je kroz Mariju, koja surauje u svakom koraku sa Isusom. (Opa crkvena povijest, knjiga 1., stranice 111.-113.) "Svetkovanje Uskrsa u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji dolazi poslije 21. oujka 325. Praznovanje Boia na 25. prosinca 325.g. Prije svega, nije poblie precizirano u odreeno vrijeme kada se Isus rodio. Kae se tu: rodio se kada je August naredio popis cijelog imperija i kada je Kvirin namjesnik ili legat Sirije prvi put izvodio taj popis u Palestini. Ali s toga pogleda koje nam prua Lukino Evanelje nije mogue tono odrediti godinu Isusova r/enja. Jednako tako ne znamo ni dan ni doba Isusova roenja." (Opa crkvena povijest, knjiga 1., stranice 111.-113.) (Opa crkvena povijest, knjigai.,stranica 656.) Zaruni i vjenani prsten u 4. stoljeu poslije Isusa. Izmjena subote na nedjelju 321.364 godine po Isusu. I bogoslubena ili sveta vremena razvila su se u ovom razdoblju i dalje. to se tie njihova svetkovanja, moralna zapovijed da se nedjelja i praznici posvete bogosluenju, religioznom promatranju i djelima kranske ljubav, a ne radom za stjecanje, postade naskoro poslije poetka ovog razsoblja ve strog zakon koji je drava potvrdila. I ve je Konstantin Veliki zapovjedio da se nedjeljom obustavi svaki rad i samo je seljacima dopustio da i nedjeljom gledaju svoj posao ako su to zahitjevale zemljodjelske prilike. Kasnije, carevi su te zakone pootrili, zabranili su svaki rad nedjeljom i praznicima. (Opa crkvena povijest, knjigai.,stranica 656.) Krtenje male dijece uvedeno je u etvrtom stoljeu. "Biblija govori sjeaj se dana subotnjeg da ga svetkuje. Katolika crkva kae: Ne. Ja sam ukinula subotnji dan i zapovjedavam da drite svetim prvi dan tjedna. I gle, cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslunosti naredbi katolike crkve." (Father Thomas Enrigeht, Kansas sitty mo in American sentinel, stranica 173.) (Opa crkvena povijest, knjiga I., stranica 652.,)

Ikona u crkvama iz poetka nije bilo. Na kraju je neznaboaka naklonost slikama sasvim nadvladala. (ista knjiga, stranica 423.) Prema tradiciji koja se sauvala kod prvog anglosaskog crkvenog povjesniara Bede, priznatoj 734. g., Grgur je, naime, u pismu Augustinu zapovjedio da ne iskorjenjuje neznaboake institucije (ustanove) i obiaje, nego da ih pretvara u sline kranske. Tako, neznaboake hramove u crkvi, idolske kipove, svete ikone, neznaboake rtvene gozbe u agape - svetkovine i tomu slino. I tako se nije vrijeala ljubav naroda prema narodnim obiajima, te je bilo lake zadobiti ga, tj. uiniti kranima. (Opa crkvena povijest, knjiga I., stranica 652.,) (Feral tribune, 13.sijenja 1997.pie:) KUTAK ZA DIKTATORE "Joseph Ratzinger, kardinal mone vatikanske kongregacije za nauk vjere, nekad se to razumljivije i jednostavnije zvalo inkvizicijom, ovih je dana poslao novu rtvu ne na lomau nego u izolaciju., Ekskomunikaciju.Heretik je Tissa Balasuria 72-ogodinji katoliki sveenik sa ri Lanke. Nakon to je pedeset jednu godinu proveo u mantiji, Tissa je osuen za grijeh religijsko relativizma, zastupa naime tezu da se nijedna religija ne smije pozivati na to da jedina objavljuje punu i neporecivu istinu, a za zlo mu je uzeta i tvrdnja da su neke od dogmi, posebno Djevice Marije, izgubile svoju ivotnu uvjerljivost. " NESLAVNA PRIA O JEZUITSKOM SVEENIKU I NJEGOVOM OBRAENJU. ("Double cross ",1981., Jack T. Chick, Chick publications, P.O. box 662,.Chino CA 91790). Dr. Alberto Romero Rivera svjedoi u svojim spisima Alberto, Prijevara, Kumovi, Sila i etiri jahaa koji se zasnivaju na djelovima ivotne prie i drugih informacija koje Alberto Rivera dao Chick izdavatvu. "Robert W. Julien, bivi misionar Mary Knolla :Kao bivi sveenik smatram dr. Riveru dragocjenim bratom u Kristu. Njegovo je svjedoanstvo istinito, iskreno i on iskreno voli, ljubi katoliki puk, brau, on im kazuje istinu, riskirajui pritom njihov gnjev i svoj ivot da bi oni mogli spoznati spasenje. Dona Eubonks, biva via asna sestra, nadzornica,. "Sada sam istinska kranka, milou Bojom, nakon to sam dvadeset i tri godine bila asna sestra reda Sv. Josipa Mogu tvrditi iz vlastitog iskustva da dr. Rivera govori istinu o rimokatolikom sustavu." Clarck Butterfild, bivi sveenik." Nakon to sam proitao knjigu Alberto, shvatio sam kako nisam usamljen u svojoj elji da kao bivi sveenik navijestim spasenje. Milijunima zarobljenika rimokatolikog sistema poaena sam to se mogu pridruiti slubi propovijedanja dr. Rivere. "

Dr. Alberto Romero Rivera daje svjedoanstvo. " Vidite, bez rimokatolikog sveenstva ne bi bilo rimokatolike institucije (ustanove). Najvaniji je zavjet "celibata" bez kojega nema sakramenta reda. To postavlja sveenika na prijestolju. Oni trae od Boga da im bude naklonjen veom milou nego drugima jer su ostali neoenjeni. Ako bi se svi sveenici vjenali, to bi unitilo sistem jer je ustanova utemeljena na odreenom zakonu (kanonu) koji kae da papa moe biti samo iz redova sveenstva, a ako nema pape, nema ni rimokatolike institucije (ustanove). Papi je namijenjena uloga vladara svijeta." Jednom prigodom u nedjeljnoj propovijedi kardinal Kuhari je rekao sljedee rijei u nedjeljnoj misi." Treba da se postavi jedan svesvjetski autoritet kojega bi svi sljedili." Dr. Rivera nastavlja:" Tu toku je najvie osvijetlio katoliki pisac Augustin 420., u izvornoj verziji knjige "Boji grad". U svim ostalim verzijama taj je dio odstranjen, da se ne sazna u javnosti. Sada je papa sunce, vladar univerzuma (svemira). Zemaljski vladari su mjesec koji reflektiraju njegovu slavu. Zemlja su svi ljudi koji se klanjaju pred njim. U izvatku kae da Bog papi jami boansku pravdu kao Isusu Kristu na zemlji. Ta tajna kontrolira stanovnitvo svake drave preko obrazovanja, politike, gospodarske i vojne moi. "(Chick,o.c.) Glede celibata, pogledajmo Biblijski izvjetaj i Boju volju u vezi s tim pitanjem. Prema Timoteju 3., od 2. do 5.: "A biskup treba da je bez mane, jedne ene mu, trijezan, pametan, poten, gostoljubiv vrijedan, da ui. Ne pijanac, ne plaljivac, ne lakom nego krotak, miran nesrebroljubljiv koji svojim domom dobro upravlja, koji ima poslunu djecu sa svakim potenjem. Ako tko ne umije svojim domom upravljati, kako e se moi starati za crkvu Boju."Prva Korinanima 9.,-5.:" E da li nemamo vlasti sestru, enu voditi kao i ostali apostoli braa gospodnja i Cefa (Petar) ." INKVIZICIJA "Inkvizicija je bila najstraniji stroj okrutnosti i moi koji je ikada postojao na svijetu. Rimokatolika je crkva od 1200. godine do sada bila uzrokom 60 milijuna ljudskih rtava. Svetim uredom koji vodi inkviziciju upravljali su fratri dominikanci iza kojih su stajali jezuiti. Inkvizicija je irila teror gdje god je stigla. Nitko nije bio siguran pred njom. Danas je Rimokatolika crkva zaposlena preinakom povijesti inkvizicije da prikrije svoja djela. Knjige o tome predmetu tajanstveno su nestale iz mnogih knjiara.To je najvie tiena tajna modernog vremena."(Chick,o.p.) Dr. Alberto Rivera dalje pie: "Bio sam jezuitski sveenik i biskup u staroj rimokatolikoj instituciji. Taj red je osnovao Ignacije Loyola 1541. da bi sprijeio irenje protestantizma. Jezuiti su predstavljli inteligenciju (velike mozgove). Kraljevima i u prolosti su bili savjetnici, a tako ine jo i danas. Na rimokatolikim fakultetima instruktori su i uitelji i imaju veliku mo. Taj red ima 102 tisue lanova, tu su obuhvaeni i oni koji nisu

sveenici, ali su potpuno odani papi. Pored toga imaju posebnog vou poznatog kao crnog papu, jezuitskog generala koji se odjeva u crninu i ima stvarnu mo u Vatikanu."(Chick,o.p.) Pogledajmo kako se danas govori o Ignaciju Loyoli. Ignacio de Loyola: ("Naela jezuita." Mladost, Beograd 1987., Ideje.) "Sveti Ignacio. Ignacio de Loyola duhovni vitez borbene crkve..... Kada je 31.listopada 1517. godine trideset etverogodinji augustinski fratar, profesor Svetog pisma na sveuilitu u Wittenbergu Martin Luther pribio svojih devedeset pet teza, protiv oprotajnicama na vratima saborne crkve u Wittenbergu i objavio da je spreman javno ih odbraniti,vjerojatno nije ni pretpostavljao kakav e neizbjean uinak imati na dalju budunost Katolike crkve.Relativno nevaan povod "kritika prodaje oprosta za novac", imao je za rezultat raspad jedinstva zapadne crkve i otvorio,...eru vjerskih ratova koji su potresali Europu gotovo dva stoljea. U isto vrijeme na drugoj strani Europe u panjolskoj jedna druga osoba, koja e na drugi nain obiljeiti predstojea dva stoljea, upravo je promijenila gospodara. Nakon lagodnog ivota na dvoru Juana de Juellara, vrhovnog blagajnika panjolskog Kraljevstva, taj dvadeset estogodinji mladi prelazi u slubu kod navarskog vojvode Antonija Manrique de Lara.Vian mau, tunjavama, pobjedama na turnirima ve je za sobom imao podeblji dosje da bi panjolski Corregidor iz Guipuzcoa u optunici iz 1515. opisao njegov lik kao drzak i izazivaki. U konim hlaama i oklopu, naoruan maem i pitoljem, s dugom kosom koja je pokrivena samotskom riterskom kapom. Uz taj gotovo poetski opis baskijskog delikventa iao je i prikladan opis njegova karaktera. Podmukao, nasilan i osvetoljubiv. Ime tog za to doba svakako neuobiajenog mladoga viteza bio je Don Inigo Lopez de Loyola. Svjetska povjest upamtila ga je kao Ignacija iz Loyole, pisca duhovnih vjebi i osnivaa jezuitskog reda drube Isusove.... Roen 1491., umro 1556. Jedna od najkontroverznijih osoba katolike protureformacije 16. stoljea. Jedni ga potuju kao sveca i reformatora Katolike crkve i drutva, a drugi smatraju da je organizator inspirator najreakcionarnijeg krila u Katolikoj crkvi..... Papa Pavao III .slubeno priznaje drubu 1540., godine bulom "Regimini militantis ecclesiae". Za generala vrhovnog poglavara reda izabran je 1541..... Autobiografija, navodno "svetog" Ingnacija je tek 1553. poela pripovijedati svoj ivotni put. Svakako naglaavajui karakterne osobine toga ovjeka koji je bio uzrok milijunima ubojstava, podmukao, nasilan i osvetoljubiv, usprkos injenici da se od njega, pa ak i u ovoj knjizi pravi svetac, skloni smo vjerovati u izjavu biveg jezuite dr. Alberta Romera Rivere i Martina Luthera te svoju pozornost usmjeriti na jedinu istinu, a to je pisana Boja rije. Dr. Rivera nastavlja: DOGMA O BEZGRENOM ZAEU MARIJE "Papa Pio IX., 1854. tovanje Marije (Mariologija). Sljedee stvari nigdje nisu zapisane u Bibliji. Rimokatolika institucija kae: Isus je nebu kao sudac bez milosti. Nikomu nije

doputeno s molbom doi k njemu. Pred njegovim prijestoljem sjedi Marija kao trpea majka, puna milosti i razumijevanja. Ona moli svojega sina da oprosti, ima samilosti prema onim rimokatolicima koji se vjerno mole i vjeruju da je ona suspasitelj i suotkupitelj. I to s uvjerenjem da je Marija prolila svoju krv istodobno kad je i Isus umro kod raspea, zbog svojih bolova i grijeha ovjeanstva. Marija je njihova ulaznica za nebo. Nakon dolaska u istilite, oni zbog straha za svoje due nikada nee napustiti Mariju. Sustav je jednozemaljsku majku preobrazio u boanstvo, ali Marija je kao i svako ljudsko bie, grenik. (Rimljanima 3., 10. i 23. kao to stoji pisano.): " Nema pravednog ni samo jednoga." Drugi prijevod kae nema ni jednog pravednog. I 23.; jer su svi sagrijeili i lieni su Boje slave. Rimokatolici moraju vjerovati da je Mariju njezina mati zanijela bez grijeha, da je i ona roena bez grijeha, te je poistovjeuju s Bogom Ocem i ine je majkom Bojom. Rimokatolik vjeruje da je spaen sve dok moli Mariju i ostane vjeran svome sustavu. Reeno im je da izvan katolike institucije nema spasenja. Kada rimokatolik kae da je primio Gospodina Isusa kao svoga Gospoda i Stvoritelja, ne kae to pod tim podrazumijeva. To ne znai da on nosi uskrsnulog Krista u svom srcu, ve znai da prima Isusa svaki put kada jede hostiju ili kruh za vrijeme mise. On vjeruje da jede stvarno Isusovo tijelo i krv." (Chick,o.c.) BABILONSKA MISTERIJSKA RELIGIJA Ralf Woodrow, 1966. (Copyright 1966. by Ralf Woodrow Evangelistic Association inc.) Istinsko kranstvo nauava da je Gospodin Isus i samo on put, istina i ivot i da samo on moe oprostiti grijehe. Da je samo on od svih zemaljskih stvorenja uvijek ivio ivot koji nikada nije bio umrljan grijehom i da je on taj koga trebamo tovati, nipoto njegovu majku. Poznati rimokatoliki pisac Alphons Liguori pie nadugo i nairoko koliko su uspjenije molitve upuene Mariji nego Kristu. Liguori je proglaen svecem 1839. od strane Pape Grgur XIV., a papa Pio IX. proglasio ga je doktorom Katolike crkve. Na jednome mjestu u svojim spisima on opisuje zamiljenu scenu u kojoj grenik vidi dvoje ljestve kako vise s neba. Marija na vrhu jednih od ljestava dok je Isus na vrhu drugih. Kada se grenik pokuao popeti na prve ljestve, ugledao je Kristovo gnjevno lice, te poraen pao sa njih. Kada se nakon toga stao penjati na Marijine ljestve, popeo se vrlo lako, a Marija ga je srdano doekala i, uvevi u nebo, predstavila Kristu. Tada je sve bilo u redu. Ta je pria bila namjenjena da pokae kako je mnogo lake i uspjenije doi Kristu kroz Mariju. Isti je pisac rekao kako grenik koji se osmjeli doi izravno Kristu moe to uiniti samo s uasom pred njegovim prokletstvom." U Danijelu 8., 10. i 11., govorei o malome rogu,u desetom retku kae se:" On poraste sve do nebeske vojske, obori na zemlju neke iz vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama." U jedanaestome:" Poraste sve do zapovjednika vojske, oduzme

mu svagdanju rtvu i razori mu njegovo sveto mjesto." Stih govori o zemaljskom sustavu iza kojeg stoji treina palih anela (demona) i sam Sotona, antikrist ili ovjek bezakonja. Zapovjednik vojske gospodnje svakako je uskrsli, uzneseni Gospodin Isus Krist. Primjetimo da mali rog ili religiozni sustav prijevare, oduzima Kristu svagdanju, ali ne rtvu nego slubu. U izvornome hebrejskom, rije svagdanja stoji bez rtve jer je to dodatak koji je dodan ljudskom mudrou prevoditelja. U hebrejskome "svagdanja" se uvijek odnosila na cjelokupnu slubu sveenika, a to je cjelokupna sluba spasenja, a ne samo dio te slube, rtva. Upravo je Marija uzela to od Krista, tu posredniku slubu, o emu pie cijela Poslanica Hebrejima.( Hebrejima 3.-1.; Hebrejima 4., 14., 15. i 16., Hebrejima 7., 24. i 25., Hebrejima 8, 1. i 2.). Ovi biblijski tekstovi pokazuju pravi smisao Isusove slube na nebu. To je smisao Novog zavjeta. Danas ne moramo ii k sveeniku da posreduje za nas glede pratanja grijeha. Danas ne trebamo nikakve posrednike jer moemo izravno pristupiti ka prijestolju kroz Isusa Krista. Dalje nastavlja Ralph Woodrow u svojoj knjizi na stranici 20: " ali ako isti uputi molitvu Djevici, ona treba samo svome sinu pokazati grudi koje je sisao i njega e trenutno napustiti gnjev. Takvo je reagiranje u izravnoj opreci sa primjerom iz Svetog pisma. "Blago utrobi koja te nosila",,rekla je ena Isusu,"i prsima koje si sisao!" "Vema blago onima koji sluaju rije Boju i dre je" odgovorio je Isus."(Luka 11., 27. i 28.) Dr. Rivera nastavlja: Protestanti su nas prihvatili rairenih ruku. Poticanje da budemo jedno duhom...Kao to moete vidjeti, Bog ne gleda tko je tko. Rimokatolici, idovi, protestanti, svi su jednako veliki u Bojoj obitelji. Lano probuenje koje je prohujalo svijetom, oni guraju pred sobom smrtonosno Evanelje ljubavi kao to je jo jedno djelo otpada tvorevina rimokatolike institucije.Svrha je da se protestanti uvjere da,budu li rimokatolici spaeni, trebaju ostati u svojoj instituciji. Bog u svojoj rijei Bibliji daje ozbiljan poziv posljednjemu narataju. Otkrivenje 18., od 1. do 3., Otkrivenje 18., 4.; "I uh glas s neba koji govori: izaite iz nje, narode moj, da se ne pomijeate s grijehom njezinim i da van ne naude zla njezina." Liturgija. Maskirane religiozne ceremonije oblikovane da nametnu narodu uvjerenje njihovih religioznih voa da su bili sveci. Kanonski zakon. Skup religioznih pravila zapovijesti ljudi. Matej 15., 9. No zaludu me potujete uei naukama i zapovjestima ljudskim. Dogme. Istina Vatikana pokazana pravila po kojima se mora strogo upravljati i ponaati. (Chick,o.c.) Veernji list (datum nepoznat )

Na dnevnom redu kardinalskog konzistorija u Vatikanu, dvije teme. Odnos Crkve prema prijetnjama ljudskom ivotu i prema izazovu sekti. Stroe prema kontracepciji. Poneto je drukije sa sljedbama ili sektama kao ponekad i diskriminatornom, velike crkve nazivaju male vjerske zajednice pripisujui im esto s pravom agresivnost i arlatanstvo koje katkad vodi u tragedije. Pojedinano, kada je rije o osobama koje su metodom pranja mozga dovedene da ostanu bez osobne volje i bez imutka. U prizemnu korist nekoga kriminalnog proroka, odnosno skupine poput masovnog samoubojstva nekoliko stotina pripadnika sekte paranoinog "veleasnog" Jonesa u Gvajani. Iz drugih novina saznajemo kako u SAD navodno ima oko 4 tisue raznih sekti, a milijuni ljudi vjeruju da svijet nee doivjeti idue stoljee bez neke vrste duhovne pomoi. Veernji list (datum nepoznat) BIJELA NO U GVAJANI Popijte ovaj otrov kao to su to uinili u staroj Grkoj i pristupajte tiho i mirno jer ovo nije samoubojstvo ve revolucionarni in. Tako je vjerski voa, fanatik ili jednostavno luak Jim Jones u amzonskoj dungli 1978. poslao svoje sljedbenike na kolektivno samoubojstvo. I posluali su ga. Ukupno u naselju Jonstonovom u Gvajani pronaeno je tada 908 tijela odraslih. Meu njima su bili i samozvani prorok i djeca. Veina je umrla sa sretnim osmijehom na licu. Ubili su sami sebe doista dobrovoljno. Nije bilo nikakvih tragova oruja ili oiljaka koji bi mogli govoriti da je netko poinio masovno ubojstvo. Bila je to stravina bjela no amerike sekte "Hram naroda Isusovih sljedbenika," u koji je fanatiki vjerski voa bulaznei ak i o eljenom ali neostvarenom socijalizmu i komunizmu, putem razglasa, to je ostalo snimljeno na magnetofonskoj vrpci, tumaio da je jedini izlaz za sve kolektivno trovanje cijanidom. Povod objavi "bijele noi" bilo je ubojstvo amerikog kongresmena. Deset tisua ljudi u SAD, mnogi od njih i fakultetski obrazovani, sljedbenici su sotone, vjeruju u magiju i aroliju."(Veernji list -datum nepoznat) Dr. Alberto Romero Rivera pie: Jim Jones, kojeg sam osobno poznavao, bio je jezuitski akon (laik pod posebno oznaenom zakletvom).Jonesov pokolj bio je dobro isplaniran kao vojni, religiozni i politiki in. Jones je bio student oca provienja, demonima opsjednut propovjednik duboko u okultizmu. Bio je snaan ratnik i dobro izvjebani jezuit. Bavio se ekumenskim i karizmatskim radom, propovjedao je evanelje ljubavi. Najveim dijelom njegovi sljedbenici su bili rimokatolici i otpadnici od rimokatolicizma. Drugi su bili nespaeni protestanti razliitih denominacija. Godine 1953. on je ustanovio kransku skuptinu Boju. Godine 1962. postao je misionarom u Brazilu, udruen sa kranskom skuptinom Bojom koju je on utemeljio. Godine 1964. bio je zaveden kod uenika Kristove crkve. Njegovi glavni ljudi bili

su rimokatolici, i kao dobar jezuit Jim Jones naredio je svojim sljedbenicima da ga zovu "otac", a 1973. godine da mu se mole. Vjerujem da je sve ovo bilo dio planiranog masakra da primi svjetsku izliku. Jim Jones planirao je i pripremao, po naputcima Rima, da rtvuje svoje stado kako bi ispunio svoju jezuitsku zakletvu. Kada se to dogodilo, svijet je bio potresen i okiran. Tisak i TV po svijetu podrazumijevali su da je Jim Jones bio poludjeli vjerujui fundamentalist, tako da su odmah svi fundamentalisti pali pod sumnju. ". (Chick,o.c.)

KAKVA AVOLSKA ZAVJERA Nai pastiri moraju glasno alarmirati i propovijedati pokajanje i potpuno odvojenje za Krista i njegov nauk kako kae Pismo ili e biti izgubljeni. Veoma je yanimliivo primjetiti da se izraz "bijela no" povezuje s nemoralom, i u narodu krui pria i to se pripisuje ba onima koji se solidariziraju sa svih deset Bojih zapovijedi, ukljuujui i svetkovanje subote. NEDJELJNA PROPOVIJED KARDINALA FRANJE KUHARIA Parafrazirano. Jesmo li smo za kulturu ivota ili za kulturu smrti, treba li ivot sauvati ili pogubiti? Svakako da smo za kulturu ivota. Papa Ivan Pavao II. sa svojim uskim suradnicima odluuje da Ivanu Berettu Molu proglasi sveticom. Tko je Ivana Beretta Mola? Katolikinja medicinske struke. Kada je bio u pitanju njezin ivot ili ivot njezina djeteta, ona se odluila za djetetov ivot. Hrvatska biskupska konferencija priprema prijedlog zakona protiv pobaaja, za kulturu ivota. Nakon toga bila je spomenuta Marija. Uvedite Mariju u svoj dom, ona e nas nauiti moliti i zavrilo se sa: svetite kransku nedjelju. Teko nam je razumjeti tu golemu predanost i revnost Katolike crkve u borbi protiv pobaaja. Jasno nam je da ta borba ide pod ruku sa socijalnim naukom o nedjelji kao danu zatite obitelji, a sada i zatite ivota. Vjesnik, 13.sijenja 1997. Pred Saborom apiev radikalan prijedlog zakona o pobaaju.Glas dijela javnosti takoer je poznat jednako kao i stav Crkve: ljudskim biem postaje se raanjem, a pobaaj je, potvrdila je to i enciklika Evanelje ivota Ivana Pavla II, kao izvanjska intervencija, znak nasilja ili ubojstvo. eljka Antunovi, predsjednica Saborskog odbora

za obitelj, mlade i sport, koji e prvi raspravljati o zakonskim prijedlozima. Protiv sam zakonske zabrane pobaaja, ali to ne znai da zagovaram pobaaj kao in. Zabranu ne mogu prihvatiti ne samo zato to je ona i inae sama po sebi za svakog ovjeka djeluje loe jer negira njegov "osobni izbor" nego i zato to zabrana pobaaja zadire u odreeno pravo ene, kae eljka Antunovi i naglaava da je u pitanju "osobno miljenje", a ne stav odbora. Stav Crkve je logian, ali injenica je da ga mi kao drutvo ne moramo prihvatiti. Umjesto zakonske zabrane drutvo treba uiniti mnogo u preventivnom smislu proiriti znanje ena u toma inu, raditi na njihovoj zdravstvenoj zatiti ili pruiti takve materijalne preduvjete da ona niti ne pone razmiljati o pobaaju kao izlazu iz teke situacije. Saborska rasprava mora se kretati u tom pravcu zakljuuje eljka Antunovi. apiev Zakon umjesto toga titi pravo na ivot od zaea do njegove smrti. Mi zbor, 3. 1996., katoliki asopis Razgovor sa nadbiskupom Splitsko-makarskim i netropolitom Antonom Juriem. Najvaljena je skora rasprava u Saboru o pitanju pobaaja. Crkva nije zadovoljna s nacrtom novog zakona o tom pitanju. Moemo li, ako smijemo tako rei, formulirati minimum norme i moralne zahtjeve koje Zakon ima sadravati a da bude prihvatljivo katolicima, te napokon to e crkva u ovom razdoblju poduzeti da taj zakon bude to blie onom idealu koji bismo eljeli. Naa crkva nije potpuno suglasna s nacrtom nogog zakona o pobaaju. Svakako stari zakon treba to prije ukinuti. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarenje prava na slobodno odluivanje o raanju djece 1978. veina Europe zakonom doputa pobaaj. Koje e konkretne korake Crkva poduzeti o tom pravcu, o tome se mi biskupi upravo dogovaramo i neto e biti uinjeno. Naravno u borbi za moralnost Zakona neemo se sluiti silom. Najvei teret duhovne i moralne obnove dakako lei na leima katolikih obitelji.O tome smo upravo prigodom godine obitelji dosta govorili. Msgr elimir Pulji. PITANJE POBAAJA U POLJSKOJ Hina, opi servis Poljska - abortus kardinal Glemp je za kanjavanje abortusa. Varava, 7.porosinca 1992. Poljski kardinal primat Jozef Glemp izjasnio se danas u Varavi nakon svog povratka iz Rima u korist kanjavanja abortusa. Priopila je novinska agencija, a upitan o nacrtu zakona o zabrani

abortusa o kojem se raspravlja u Poljskom parlamentu i kojim se predvia kazna od dvije godine zatvora za svaku osobu koja obavlja namjeran prekid trudnoe, ali ne za majku koja to trai kardinal Glemps je izjavio da bi svaki zakon da bi se primjenio morao sadravati i kaznu. Glas koncila, 13. listopad 1996., broj 41 1165. Poljska. Senat odbacio Zakon o pobaaju. Poljski senat je odbacio zakon o pobaaju koje je predstavniki dom odobrio 30.kolovoza.Glasanjem je zapravo razbijeno postojee saveznitvo u Poljskoj vladi, te su protiv novog zakona o pobaaju glasovali lanovi seljae stranke koje u koaliciji sa novokomunistima koji se nalazio demokratskom ljevicom. Na vjest o ishodu glasovanja o novom zakonu o pobaaju pomoni biskup u Sosnowiecu i ujedno tajnik Poljske biskupske konferencije Tadeuzs Pieronek oitovao je zadovoljstvo katolike crkve te izjavio: "Glasovanje Senata protiv zakona o pobaaju plod je velikog zalaganja katolika i svijesti koja je pritom stvorena u javnosti. Bez obzira na ideoloko uvjerenje mnogi su ljudi postali svjesni da se kod pobaaja radi o ljudskom ivotu, a ne o pukom ljenikom zahvatu. Vjesnik, 16.sijeanj 1997. APIEV ZAKON O POBAAJU SKINUT S DNEVNOG REDA Sa 54 glasa za i 14 protiv s dnevnog reda 16. sjednice zastupnikog doma skinut je prijedlog zakona o pobaaju to ga je dao zastupnik Ante api. Vjesnik 23. srpanj 1990. Pitanja pravo na pobaaj koji je snano podjelio Ameriku danas je najjasniji primjer osjetljivih odnosa u Vrhovnom sudu i njihovog odnosa na ameriku svakodnevicu. Godine 1973. Vrhovni sud u poznatom sluaju Roe proti Wade presudio je u korist prava na pobaaj utvrdivi da je to jedno od Ustavom zatienih prava Amerike ene, ali protivnici pobaaja uporno iskuavaju vrhovni sud podnosei mu nove dvojbene sluajeve. Posljednje odluke doneene su tijesnom prevagom glasova, a upravo je Wiliam Brennan dao osnovni ton sudakoj veini koja je presuivala u korist prava na pobaaj. Brenannovim odlaskom otvoreno je pitanje budueg osnosa snaga ne samo zakonskom rasplitanju pobaajnog vora nego i u ostalim situacijama. Washington, 23.sjeanj 1997., HINA U jednom od prvih javnih nastupa u novom mandatu Amerikog predsjednika, prva Amerika dama Hillary Clinton, potvrdila je u srijedu da je ouvanje prava Amreike na pobaaj prioritet

administracije njezina supruga. Ameriku administraciju i ove godine eka bitka s kongresom oko zakona o zabrani pobaaja u kasnoj trudnoi, na koje je Clinton prole godine uloio veto. Bijela kua i kongres takoer e se ove godine sueliti oko namjere republikanaca da ukinu sredstva u proraunu za pomo planiranja obitelji u svijetu. Dok je predsjedniki trojac u hotelu Mayflower podravao pravo na pobaaj, vie od stotinu tisua demonstranata okupilo se u sreditu grada na tradicionalnom mimohodu za ivot, kreui se zatim prema zgradi Vrhovnog suda gdje ih je doekala dobro opremljena policija. Prosvjede protiv prava na pobaaj u Americi obiljeava sve intenzivnije nasilje usmjereno prvenstveno prema klinikama koje provode pobaaje. 1997. do danas zabiljeeno je 1700 sluaja podmetanja poara i bombi u klinikama za pobaaje. Posljednji bombaki napadi zabiljeeni su proli tjedan u Atlanti i Tulsi i Oklahoma. Kao to i sami moemo primjetiti iz svega priloenog da je ogroman pritisak na Vrhovnom sudu Amerike konzervatinih snaga da se sadraj kao to je nedjeljni zakon i pobaaj ozakone, te se socijalna nauka promovira politikim sredstvima. To e otvoriti put da se svaka demokratska sloboda u potpunosti ukine i demokracija u tom kontekstu gubi teritorij ispod svojih nogu. Katolika crkva koja sebe proglaava uvaricom Biblijskog humanizma prilino se daleko odmaka u svojoj praksi od Biblijskog humanizma. Na takovo razmiljanje nas navode sljedee informacije javnih medija i bivih katolika. Iz Francuske agencije 1993. preko Tanjuga Tanjug od 19.veljae specijalnog dopisnika Dragan Mirosavljevi, Beograd,

VATIKAN PRIKRIVAO NASTRANOST SVOJIH SVEENIKA Dobro uvana Vatikanska tajna eksplodirala je do razmjera nezapamenog skandala. Samo u SAD katoliki sveenici su upotrijebili preko dvadeset tisua djece, javile su svjetske agencije. Zvaniki izvjetaj koji je poslije dugog opiranja crkve ugledao svjetlo dana, utvruje da je u SAD 500 Vatikanskih izaslanika optueno za pedofiliju i da svaki ima na dui oko dvadeset do pedeset rtava. Ovaj hobi katolikih sveenika koji svoje seksualne frustracije iivljavaju na djeci vjernika, kota katoliku crkvu samo u Americi stotinama milijuna dolara. Radi se o odteti koja se isplauje rtvama preko sudskih presuda koja nepobitno utvruju krivicu sveenika napasnika. Vatikan e morati platiti na ime obeteenja do kraja ovog stoljea preko milijardu dolara. Kako navode agencije Dobro ouvana bruka prokljuala je i dospjela na svjetlo dana poto su objelodanjene za javnost afere preasnih Jamesa Potera i Davida Hoolleya koji su napastvovali i seksualno zloupotrijebili desetine djeaka u svojim parohijama. Javnost je bila okirana, a zatim

eksplodirala protestima kada je saznala da je katolika hijerajhija u Americi bila potpuno upoznata sa grenim navikama svojih duhovnjaka. Zadovoljili su se tima da ih prebace na druge dunosti poslije neuspjelog ljeenja u manastirima Viacoeli i u Novom Meksiku, preciziraju Ameriki izvori. Bio je potreban veliki propagandni napor katolike crkve u Americi da razuvjeri pedeset osam milijuna svojih vjernika, naroito u Regini, Chicagu, Masacccusetsu najvie pogoenih nastranostima sveenika. Da se epidemija nee vie ponoviti zapaaju mediji na kongresu episkopa, nedavo odranim ovim povodom razmotreni su programi ljeenja i moralne rehabilitacije ovih sveenika koji su podlegli iskuenju da napastvuju mlae vjernike. Upuen je poziv Vatikanu da diskretno ukloni sa predikaonice one koji se uporno vraaju svojoj opakoj navici. Graani su se poeli organizirati u komitete u borbi protiv ovih vukova obuenih u pastirske odore ne bi li odbranili svoju djecu koju elju u crkve, zapaa iz Washingtona Francuska novinska agencija. Ovi komiteti graana sainjavali su itave popise popova nasilnika na djecu i dostavile ih Vatikanu traei zatitu od Pape osobno. Jedan od Amerikih sveenika.................... je zbog skandala koji su poinili njegove kolege izjavio je: "imam dokaze da je Vatikan umjean u ovaj skandal ne samo kao sauesnik ve i kao direktni uesnik u prikrivanju skandala." Dr. Alberto Rivera Dr.Alberto Rivera bio je obuen za skrivenog agenta. Bio je jezuitski sveenik sa zadatkom da se infiltrira u protestantske crkve i seminare i da ih uniti. Dogaaji u oboj brouri sljedi nakon njegova obraenja Kristu i naputanja rimokatolike vjere. Ti njegovi postupci uzrokovali su komeanje meu njegovim bivim pretpostavljenima u panjolskoj i Vatikanu. Smrt moje majke bio je prvi veliki razlog koji je pokolebao moju vjeru. Sljedei razlog koji me je jako pogodio desio se neto kasnije. Jedne veeri u koli, ba sam legao spavati, netko se douljao u moju sobu i poeo me ljubiti. Brzo sam skoio, te poeo vikati. Objasnio sam mu to se dogodilo. Poslao je homoseksualce iz moje sobe, a mene poeo koravati da nek me bude sram i neka odmah na koljenima priznam svoj grijeh. Poto nisam razumio, objasni mi. Taj ovjek mi je htio podati svoju ljubav koja je od Boga a ja sam to odbio. Na moje iznenaenje homoseksualnost uope nije bila u pitanju. Kako sam kasnije po nekom vremenu otkrio to je bilo svuda, i od sveenika do kardinala. Prva Korinanima 6, 9 i 10. Prva Korinanima 6: 9; zar neznate da nepravednici nee batiniti Kraljevstva Bojega. Nemojte se varati. Ni bludnici, ni ideolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji djeaka. 10; ni lopovi, ni lakomci, ni pijanci, ni klevetnici, ni razbojnici nee batiniti Kraljevstva Bojeg.

Ljubljana, 09.svibnja, HINA Zatvoreni sudski proces na kojem je prije dva tjedna u Ljubljani 24godinji R.M. osuen zbog iznuivanja novaca od upnika iz gradia Vrhnike kojega je ucjenjivao video kazetom na kojem je snimljen njihov meusobni homoseksualni susret. Pretvorio se u skandal koji je dodatno opteretio ionako teke odnose izmeu rimokatolike crkve u Sloveniji i dobrog djela Slovenske politike. Tjednik, 09.svibnja 1997. TOPLI DUHOVNICI Sloveniju ovih dana potresa neobina homoseksualna atmosfera iji su glavni akteri etvorica katolikih sveenika. Dr. Alberto Romero Rivera dalje govoti: " dogma da rimokatolika crkva sveenicima i asnim sestrama ne dozvoljava brak (celibat) uzrokuje ogromne probleme. Kada sam bio u ispovjedaonici neke asne sestre su priznale lezbijstvo, a neke ljubavni odnos sa sveenicima. Ta stvar predstavlja neprekidni izvor frustracije. Vremenom se doznalo takoer otkrie stranog podzemnog groblja kraj nekog samostana. Bili su naeni skeleti male djece koje su rodile trudne asne sestre (vanbrano). Dogodilo se to u panjolskoj u Sevilli 1934. godine. Slino otkrie bilo je u Madridu 1932., te po drugim mjestima Baskije na sjeveru panjolske. Vlast je tada provela slubenu istragu u svim samostanima, rimokatolikim kolama i crkvama i otkrila puno takvih primjera u panjolskoj. Mnogi takvi grobovi naeni su takoer i u Rimu. Meu samostanima za asne sestre i fratre nalazili su se podzemni hodnici, a kraj njih bila su mjesta gdje su se odlagala djeja tjeleca. Dravni ljenici su pregledali tijela i izjavili da je smrt nastupila radi guenja. Obzirom na to, zar nije udno da je rimokatolika crkvena institucija protiv abortusa. Kako vidite bez rimokatolikog sveenika ne bi bilo rimokatolike institucije. Najvaniji zavjet je zavjet celibata bez kojeg nema sakramenta reda. Nemoemo sa sigurnou tvrditi koliko je od ovih vjesti tono, ali svakako da nas navode na ozbiljno razmiljanje i sumnju u iskrenost pobuda po pitanju zakona o abortusu. Vatikan city, travanj, 24. Reuter 1997. Na taj lanak pokazuje mnogo vie susjeanja prihvaanje prema homoseksualcima nego to je to crkva inila ikada u prolosti. lanak je na trenutke zaprepaujui u svojoj otvorenosti prema homoseksualcima pozivajui na prihvaanje ljudi u njihovoj razliitosti. Naslov u listu La Republica 24.travnja 1997. Nevini homoseksualci bit e sveci. lanak kae da bi homoseksualci trebali

imati svoju ulogu, mjesto unutar crkve i to u potpunosti ukljuujui i sudjelovanje u sakramentima ako uspiju ostati nevini. NEDOSLJEDNOST BIBLIJE KATOLIKIH TEOLOGA U PREVOENJU

1. Marko 16: 7. U prijevodu Kranske sadanjosti Bonaventura Duda, Jure Katelan itamo: "Idite i recite njegovim uenicima, posebno Petru." Marko 16: 7. U prijevodu dr Frane Zagode: "Nego idite i kaite uenicima i posebno Petru". U svim ostalim prijevodima King James, takoer i Karai-Danii u Marku 16: 7 kae: "Nego idite i kaite uenicima njegovim i Petru." Ovakav prijevod ovog stiha katolikih teologa je nebiblijski sa ciljem da se Petra apostrofira, uini posebnim tako da bi ga se moglo proglasiti prvim Papom. U prijevodu K.S. Biblije Ivan 7: 37, i 38, stih 37: "U posljednji dan, glavni dan blagdana Isus je stajao i vikao. 38; "Ako je tko edan neka doe k meni i neka pije tko vjeruje ume kako veli pismo iz njegove e nutrine potei potoci ive vode." Ispravan prijevod Ivan 7:37 i 38 glasi, 37 stih: "i u posljednji veliki dan praznika stajae Isus i vikae govorei: tko je edan neka doe k meni i pije. 38; "Koji me vjeruje kao to pismo ree: iz njegova tijela potei e rijeke ive vode." Dr. Frano Zagoda, Sveto Pismo Novog Zavjeta, 16. travnja 1925. Ivan 7: 37 i 38. 37; "Posljednji veliki dan blagdana stade Isus i povika: tko je edan neka doe k meni i pije. 38; "Tko vjeruje u mene kako kae pismo, rijeke e ive vode potei iz njegovog tijela". Komparirajui prijevode vidimo da su stari prijevod iz 1925. od Frane Zagode i Daniia toni, dok je K.S. netoan. U prijevodu K.S. stvara se dojam sa pogrenom interpunkcijom. Kako veli Pismo "iz njegove e nutrine potei potoci ive vode". To nije sutina ovog reda, ve da u Isusa treba vjerovati kako pismo o njemu govori, a ne slobodne ljudske interpretacije. Ovakav prijevod je usmjeren protiv Svetog Pisma. Matija Vlai, ilirik, katalog svjedoka istina, strana 17 Sveto Pismo nije u oprenosti s Papom i njegovim zabludama samo po tome to iznosi protivnu nauku. Znano je meutim da se Papa izdavao za namjesnika Kristova i da je sebi prisvajao vlast vee od one koje je sebi prisvojio Sin Boji, Krist. Krist je naime uvjek bio pokoran Svetom Pismu i govorio je da ono to radi i to podnosi zato radi i podnosi da bi se ispunilo Sveto Pismo. Papa je naprotiv

tvrdio da moe davati oprost i protiv onoga to kae apostol Pavao i Evanelist, te da pravo moe uiniti krivim i obratno. 3. Ivan 20: 17, Kranska sadanjost. Isus joj ree: "Nemoj me dulje drati jer jo nisam uzaao Ocu. Dr. Fran Zagoda: "Ne dri me vrsto." Ivan 20: 17, pravilan prijevod: "Ree Isus:ne dohvataj se do mene jer se jo ne vratih k Ocu svojemu." Komentar. Isus jo nije bio proslavljen i krunisan kod Oca. Zato ga se greni ovjek nije smio dotaknuti jer jo nije bio proslavljen u tijelo. 4. Izaja 8: 19, Kranska sadanjost. "Reknu li vam, duhove pitajte i vrae koji ape i mrmljaju. Dakako narod mora pitati svoje Bogove i za ive se u mrtvih raspitivati." Pravilan prijevod Izaja 8: 19. "i ako vam reku,pitajte vrae i gatare koji apu i mrmljaju recite: Ne treba li da narod pita Boga svojega, ili e pitati mrtve mjesto ivih?" Ovaj tekst je preveden tako da bi nas uputio na ureoenu besmrtnost due. Idelopoklonstvo u smislu vie Bogova i suradnu sa okultizmom.

Vjesnik, 01.prosinac 1996. OPREZNO S DUHOVIMA UMRLIH Ugledni Vatikanski teolozi tvrde da se dodue moe komunicirati sa drugim svijetom, ali da ipak nije uputno zazivati mrtve. Nadalje, moe biti da Bog doputa naim dragima da nam upute poruku kako bi nas vodili u nekim trenucima naeg ivota. to vie svjetskog gledita takve komunikacije pokazuju da dua nadivljuje, da dijalog nije zavren, te da smrt.......................................... Luka 11:27 i 28. Blago utrobi koja te je nosila, rekla je ena Isusu, i prsima koje si sisao. Vema blago onima koji sluaju Boju rije i dre je, odgovorio je Isus. Sa druge strane ideja o grudima nisu bile strane tovateljima poganstva boice majke. Iskopani su njeni kipovi na kojima su grudi esto puta ekstremno velike u odnosu na tijelo. U sluaju Dijane da bi se simbolizirala njezina plodnost prikazivana je ni vie ni manje nego stotinu grudi. Daljnji pokuaji unutar katolicizma se Marija glorificira moemo vidjeti u doktrini "bezgrenog zaea Marije". Tu je doktrinu definirao i proglasio Papa Pio IX 1854. godine. U njoj se tvrdi da je Blaena djevica Marija u trenutku svoga zaea.. ouvana imunom od sve ljage prvotnog

grijeha. Katolika enciklopedija govori nam direktno ili kategoriki uvjerljivi dokaz te dogme nemoe se pronai u Svetom Pismu. Na istom mjestu istaknuto je da su ideje doivjele postupni razvoj unutar crkve. Luka 1: 47., stih 21. "Duh moj klie od radosti i u Bogu spasitelju mome." Ako je Marija trebala spasitelja onda je jasno da ona sama nije bila spasitelj. Ako je trebala spasitelja onda je trebala i spasenje, oprotenje i otkupljenje poput svih drugih ljudi. Matej 12:46, 50. Jednom prilikom kada je netko spomenu Isusu majku i brau Isus je upitao: "Tko je moja majka i tko su braa moja?" Tada je ispruivi ruke prema svojim uenicima rekao: "Evo majke moje i brae moje. Tko god dakle vri volju moga negeskog Oca on je moj brat, moja sestra i mati." Strana 23. Daljnji pokuaj da se Marija glorificira nalazimo u rimokatolikoj doktrini o trajnom djevianstvu. To je uenje da je Marija ostala djevica cjelog svog ivota. Ali kao to to enciklopedija Britanica objanjava doktrina o trajnom djevianstvu djevice Marije nije bila nauavana u prvih 300 godina, nakon Kristova uzaaa. Sve do koncila u Kalcedonu 451. godine ta izmiljotina nije bila priznata od strane Rima. Prema Svetom Pismu Isusovo zaee je bilo razultat natprirodnog zaea (Matej 1: 23) bez uea zemaljskog oca. Marija je rodila jo djece koja su bila prirodno potomstvo njezina braka sa Josipom (Matej 1: 25) i ne znadoe za nju dok ne rodi sina svojeg prvenca to ne znai da je njezino i jedino djete. To da je Isus bio njezin prvoroenac namee zakljuak to da je kasnije imala drugoroeno djete, a vjerojatno i treeroeno djete (Matej 13: 55). Pismo spominje etiri Isusova brata Jakov, Josipa, imuna i Judu, Ono spominje i njegove sestre (Matej 13: 56). Zar se njegove sestre ne nalaze meu nama? Tvrdnja da je Josip sauvao Mariju tako da je ostala djevicom cjelog svog ivota potpuno je nebiblijska. Kroz to vrijeme od opadanja od istinske vjere, a da bi se to vie poistovjetili Mariju sa poganskom boicom Majkom, izmislili su kako se Marijino tijelo nije raspalo ve je tijelo uzneseno na nebo, te da je sada kraljica neba. Danas se uje da je Marija kraljica Hrvata iako je bila idovske nacionalnosi, hebrejka. Strana 24. Sve do ovog stoljea doktrina o Marijinu uzaau nije bila zvanino proglaena od strane rimokatolike crkve. Tek 1951. godine je Papa Pio XII proglasio da se Marijino tijelo ve je preneeno na nebo. Rijei svetog Bernarda ovako sumiraju taj stav rimokatolike crkve: Trei dan nakon Marijine smrti kada su se apostoli okupili oko njenog groba nali su ga praznog. Sveto je tijelo bilo uzneseno u nebeski raj. Grob nije imao mo nad onom koja je bila bezgrena, ali nije bilo dovoljno da Marija bude samo prihvaena u nebo. Ona nije mogla biti samo obian stanovnik neba. Ona je posredovala dostojanstvo nedostino ak i najviim arhanelima. Marija je bila krunisama od strane vjenog Oca i postavljena na prijestolje z desne strane svome Ocu. Sada iz dana u dan, iz sata u sat moli za

nas, uva nas od opasnosti, titi nas od kunje i izliva na nas blagoslove. Nedjeljnja misa kardinala Franje Kuharia, uvedite Mariju u svoj dom, ona e vas nauiti moliti. Tako da je Marija uzela i slubu svetog Duha, posrednika, to je i razlog zato se ivoti velikog broja vjernika ne mijenjaju. Biblija o svemu tome ne govori ni jednu jedinu rije. Dr. Romero Rivera na strani 10. kae: "Kada je rimokatolik spaen on nemoe dalje ostati u rimokatolikom sistemu. Ne vucite u tuem jarmu nevjernika jer to ima pravda sa srbezakonjem ili kakvu zajednicu ima vidjelo sa tamom." Nadalje dr. Alberto Rivera u treem dijelu Sila govori: "Vizija Fatije je jedan snaan politiki trik, postavljen od Vatikana jer na lano proroanstvo je iznjeta u kojem je Djevica Marija rekla svojim sljedbenicima da ako budu molili za mir Rusija e biti obraena u rimokatolicizam. " Vjesnik, petak,27. kolovoza 1993. TO JE GOSPA PORUILA PAPI Papa Ivan Pavao I znao je da e vladati vrlo kratko. To mu je otkrila jedna od vidjelice s Fatime. Rim. Papa Ivan Pavao I zna da e njegov pontifikat trajati vrlo kratko. To tvrdi Papin brat Eduardo Luciani 76, u intervjuu talijanskom listu Sabato. U povodu petnaestogodinjice izbora kardinala Lucijana za vrhovnog poglavara katolike crkve 26.kolovoza 1978. godine. Kardinal Albino Luciani izabran je za Papu 26.kolovoza, a u noi 29.rujna, preminuo je od infarkta. Njegov pet godina mlai brat Eduardo kae da Papa nije nikada govorio o svojim planovima za vladanje crkvom. Sve sam uvjereniji da je unaprijed znao da e njegov pontifikat trajati vrlo kratko. Stoga nije imao dugorone planove. Eduardo istie da nije bilo ni rijei o zdravstvenim problemima. Brat mi je znao rei da ima eljezno zdravlje. Mislim da njegovo uvjerenje da e iznenada umrijeti datiro od jednog susreta s jedinom ivom vidjelicom iz Fatime. Sestru Mariju je susreo 11.srpnja 1977. godine u Portugalu. Ona je traila da se vidi sa njime. Sa toga se susreta vratio zbunjen. Svaki puta kada bi se u razgovorima spomenuo taj dogaaj on bi problijedio kao da ga mui neka mrana misao. To nas je uvijek uznemiravalo. Danas kada poveem sve primjedbe koje je moj brat izrekao u razliitim susrretima sve je jasnije. Onoga mu je dana vidjelica rekla neto to se ticalo ne samo crkve ve i njegovog ivota, sudbine koje mu je Bog odredio. Poznato je da je kardinal Luciano znao da e mu ivotni vjek Pape trajati vrlo kratko, mjesec dana. Naprimjer po tome to je izabrao ime Ivan Pavao i. Odmah su ga upozoravali da prema pontifikalnim obiajima treba skinuti ono I odnosno da e to moi staviti aposteriori kada jednom u budunosti bude izabran Pasa s istim imenom. On je meutim inzistirao da ostane obrazlaui, drugi e vrlo brzo doi.

Lucija dos Santos, odnosno sestra Marija, jedina je iva od troje vidjelica u Fatimi. Lucija se zaredila 1928. godine i ula u samostan Karmelianki 1947. u Coimbri gdje i danas ivi. Neki pisci se svakako nebi mogli sloiti sa ovom tvrdnjom koju smo upravo proitali u vjesniku, petka 27.kolovoza 1993. David Jelop koji je napisao knjigu "U ime Boga" izdava IRO Nova knjiga, Beograd 1988., u svojoj knjizi pie na strani 240.: "Albino Luciani imao je svoj san. Sanjao je rimokatoliku crkvu koja bi rjeavala vitalne probleme naroda kao to je kontrola raanja. Sanjao je crkvu koja bi bila osloboena bogatstva, moi i prestia koji je ostvaruje preko Vatikanske korporacije. Crkvu koja se ne bi pojavljivala ni na kakvom tritu i koja bi potovala Kristove poruke. Crkvu koja bi se vratila Evanelju. Te veeri 28. rujna 1978. Albino Luciani napravio je prvi korak ka realizaciji svog neobinog sna. U 9 i 30 zatvorio je vrata svoje spavae sobe i san je bio svren. U Italiji se danas puno govori o proglaenju Albina Luciania svecem. Mnoge peticije, desetine tisua potpisa ve su prikupljeni. Ako ovaj ovjek koji je bio siromaan i navikao na male stvari i tiinu bude posveen, bit e to neto vie od posveenja. Za svoje vjernike on je postao muenik. Ve 28. rujna 1978. godine. I talijansko rjeenje je primljeno. Odluka da Papa mora umrijeti je izvrena i Boji kandidat za papsku stolicu bio je ubijen. strana 233. Oujka 1982. nadbiskup Marcinkus dao je jedan od svojih rijetkih intervjua i talijanskom nedjeljniku Panorama. Pol je uivao nae povjerenje, nisam imao razloga da sumnjam. Nae namjere nisu bile da otkupljujemo akcije Abrozijanske banke. Imali smo druge investicije. Izmeu ostalog i u katoliku banku koja je poslovala vrlo dobro. Sjetimo se da smo ranije u knjizi spominjali u lanku "Glas Istre", subota 11.sijenja 1997." biskup je skrivao milijarde" o tom dogaaju. Pol Marcinkus je bio podvrgnut ispitivnjima Amerikih vladinih istraitelja a sa optubom da je bio umjean u prijevaru sa falsificiranim obveznicama vrijednim milijardu dolara travnja 1973. godine. Tom prilikom kako smo ranije kazali Mikele Sindona je izjavio da su on i Marcinkus bili partneri u dvije banke. Mikele Sindona, ovjek odgovoran za najveu bankarsku katastrofu u povjesti Sjedinjenih Drava, proglaen je od Marcinkusa za ovjeka koji u bankarskim poslovima ide daleko ispred svog vremena. Marcinkus je to tvrdio samo godinu dana prije velikog Sindoninog kraha. est godina 1980. Marcinkus je bio spreman svjedoiti u korist Sindone, ali je bio zaustavljen na intervenciju kardinala Kazarolia. Danas postoji samo jedan razlog zato Marcinkus nije dalje naimenovan za kardinala. Usprkos njegovim kompromitirajuin aktivnostima poznatim irom svijeta, Karlo Voitila je jo uvjek je elio da ovjek koji iz cicera podari crveni eir. Samo na inzistiranje Kazarolia to se nije dogodilo. ini se da Papa ima puno tolerantniji stav prema grijehovima nastalim mahinacijama i pljakama banaka nego prema grijehovima nastalim u branim krevetima. Iz knjige David Jelop, "U ime Boga" 1988., strana 233

Strana 228 iz te knjige. Uklanjanjem Beneditia samo privremeno je odloilo mnoge nevolje koje e stii Marcinkusa, Kalvia, Gjelia i Ortolania. Naime Papi Ivanu Pavlu II ubrzo je stigo pismo potpisano od strane mnogih Milanskih katolika kao i nekih akcionara Ambrozijanske bnke. U ovom pismu iznesene su optube na raun Marcinkusa i navedene su mnoge kriminalne aktivnosti koje je uinio uz pomo Kalvia, Gjelia i Ortolanija. Isto tako, naglaeno je da su aktivnosti Vatikanske banke bile povezane sa masonima kao i sa meunarodnim podzemljem. U pismu je traeno od Pape Ivana Pavla II da stane na put svemu ovome i da pomogne nedunim akcionarima Abrozijanske banke. Papa Ivan Pavao II govori mnogo jezika osim talijanskog. Tako je pismo iz Milana morali biti dato na prevoenje na poljski to je dalo dovoljno vremena da ljudi kojih se ovo ticalo osiguraju da nikada ne doe do Pape. U svakom sluaju pismo je bilo ignorirano. Milanski akcionari ostali su bez formalnog odgovora. strana 227. Da paradok bude vei 28. rujna 1981. tono na treu godinjicu Lucianijeve smrti Papa Ivan Pavao II ponovno je promovirao Marcinkusa u birotora pontifikatske komisije Vatikana. To je praktino znailo da e Marcinkus postati guverner Vatikana. On je takoer zadrao svoju poziciju efa Vatikanske banke, a ovo novo naimenovanje automatksi je donosilo titulu nadbiskupa. Njegovo Litvansko porijeklo, financijske sposobnosti, potrebe poljske kao njegova uloga osobnog tjelohranitelja Pape Pavla VI, osiguralo mu je da napravi jo jedan korak napred u svom napredovanju. Marcinkus je u linosti Pape Karla Voitilev naao najmonijeg zatitnika kojeg bi svako u Vatikanu samo poeljeti mogao. I dok je Papa Karlo Voitila pokazivao svoje konzervativne stavove trudei se da crkvu zadri na stavu koji su propovjedali o zabrani razvoda, kao i to da su ene bia podreena u odnosu na mukarce, Marcinkus je nastavio sa svojim financijskim pekulacijama. strana 230 Kardinal Jon Kodi drugi drugi je ovjek koga je Luciani namjeravao smjeniti. Meutim dolazskom Lucianievog nasljednika Karla Voitile na Svetu stolicu, zadrao je svoju poziciju kardinala Chicaga. U svojoj knjizi "Stvarane Pape" otac Endriu Grili pie: "kardinal Kodi dobro je investirao svoj kapital koji je godinama prako Vatikana slao u Poljsku. To mu nije bilo teko s obzirom da je broj Poljskog stanovnitva u ikakoj biskupiji velik. Te investicije uvrstile su njegovo prijateljstvo sa bivim kardinalom Poljske Voitilom, a sadanjim Papom Ivanom Pavlom II. Ovo mu je omoguilo da organizira uspjenu kontra ofenzivu protiv svojih neprijatelja. Ivan Pavao II prema nekim svjedoenjima nekolicine kardinala, ponudio je Kodiu prosinca 1978. posao u Rimu. Kodi je to odbio, meutim Papu to nije mnogo uzbudilo i Kodi je ostao na svojoj poziciji u Chicagu. strana 231

Par mjeseci poslije papine posjete SAD-u, vlada Sjedinjenih Drava otvorila je slubenu, ali tajnu istragu o Kodiu. Ameriki istraitelji utvrdili su da je kardinal Kodi ilegalno prisvojio milijun dolara iz crkvenih fondova u korist svoje prijateljice Helen Wilson. Takoer su poeli istraivati sluaj oko kupovine stana na Floridi vrijednog devedeset tisua dolara. Pored ovoga postoje tvrdnje da je kardinal Kodi u privatne svrhe koristio i mnoge druge crkvene fondove. Istraga o ovome je poela rujna 1980. godine. strana 229 Kardinal an Vio koga je Albio Luciani namjeravao smjeniti po dolasku Karla Voitile na Papsku stolicu, zadrao je svoju funkciju dravnog sekretara. strana 197 Kada je izabran sadanji Papa odmah je upoznat sa promjenama koje je Luciani namjeravao provesti. Priopeno mu je o konzultacijama koje je njegov prethodnih odrao sa raznim ljudima u vezi raznih problema. Fiksalne informacije koje su prikupili Beneli Felici lanovi APSA za raun Luciania date su Voitili. Pokazan mu je materijal na osnovu koga je Luciani odluio smjeniti kardinala Kodia ije je sredite u Chicagu. Pokazan mu je dokazni materijal iz koga se jasno vidi da su se masoni infiltrirali u Vatikan. Obavjeten je o Lucianovom dijalogu sa State Departmentom i o planiranom susretu sa Kongresnim komitetom zaduenom za populaciju i kontrolu raanja. Bio je takoer iscrpno obavjestio novog Papu o stavovima Albina Luciania u vezi kontrole raanja. Ukratko reeno, Papa Ivan Pavao II bio je u jedinstvenoj poziciji da provede sve Lucianove namjere u praksi. Nijadna od promjene koje se Luciano spremao izvesti nije izvrena. Tko god da je ubio pokojnog Papu nije ga ubio uzalud. strana 194 Vio, Kodi, Marcinkus, Kalvi, Sindona, Geli svatko je od njih imao vrlo jak motiv. Zar se nije kardinal Vio mogao posluiti ubojstvom da bi zatitio svoj poloaj dravnog sekretara, da zatiti poloaje ljudi koji su trebali biti smijenjeni. strana 67 Nekoliko dana kasnije Hans Kng izjavio je u intervjuu magazina "Panorama" da e rimokatolika crkva i dalje imati seksualne probleme ukoliko ne uini neto sa Pavlom enciklikom Humanea Vitae. Rekao je da e glavni problem sa kojem e se suoiti novi Papa biti problem kontrole raanja. To je kljuno pitanje za Europu i Sjedinjene Drave, a iznad svega za trei svjet. Revizija humanae vitae je neophodna. Novi teolozi biskupi ne vide nikakve potekoe da bi se prihvatila kontrola raanja. ak i umjetnim sredstvima. strana 67 Kardinali Beneli i Suenens izbjegavajui Rimsku vrelinu tiho su pripremali kandidaturu i ovjeka koji odgovara eljama latinskoamerikih kardinala oca Grilia i profesora Kuenga, Albina Luciania. strana 57

U sljedeem pismu Luciani je savjetovao svoje stado mudrosi, odgovornosti, skromnosti, osjeajnosti, milosru. Ovaj Lucianiev rad ima vrijednost papske ciklike. irenje "dobrih vijesti" bio je jedan aspekt njegova rada u Veneciji. Drugi aspekt bili su neposluni sveenici koje je trebalo urazumiti. Neki od njih su na razne naine demonstrirali protiv prodaje crkvenog blaga. Jedni su bili zaneseni marksizmom, a drugi previe zaokupljeni kapitalizmom. i dok su prvi crvenom bojom pisali po zidovima Isus je bio prvi socijalist, drugi su traili poveanje plae. Luciani, ovjek sa izvanrednim smislom za humor nije bio oduevljen ovim lakrdijama. Srpnja 1978. sa propovjednicima redontoristike crkve u Veneciji govore o grijehu. Istina je da Papa, biskupi i sveenici nee odustati da budu siromasi podloni grijehu i zato esto inimo grijehe. Kod ove konstitucije Luciani je podigao pogled i usmjerio ga ka prisutnim govorei iskreno: "Uvjeren sam da je sam Papa Pavao VI pogrijeio kada me je poslao u Veneciju". Istog dana kada je Luciani ovo izjavio Papa Pavao VI je umro. U nedjelju 6. kolovoza 1978. u 9 i 40. Tron je ostao prazan. Pakal veera O.F.M. Fatima, Zagreb 1967. strana 5 Iza triju osoba presvetog trojstva Oca, Sina i Duha Svetog. Blaena Djevica Marija je najuzvienija osoba. Radi ovog velikog dostojanstva svaki dolazak Blaene Djevice Marije na zemlji je dogaaj od velike vanosti...I pratit e obilje milosti koje je Blaena Djevica Marija poela sipati odmah nakon svojih ukazanja u Fatimi, Portugal u toku ljeta 1917. Sveti Pio X ovjek vidovit i proet duhom bojim rekao je kardinalima na konzistoriju odranom 25. svibnja 1914. ovo: "Vie nego ikad svjet ezne za mirom, pa ipak gledamo kako se neprijateljski diu stalei protiv stalea, narod protiv naroda, nacija protiv nacije. I mi znamo kako moemo iz te mrnje koja se meu njima sve vie produbljuje najednom izbiti strahoviti rat. Iskrica koja je bila povod da plane strahoviti rat, planula je u Sarajevu 28. lipnja 1914. mjesec dana nakon prorokih rijei svetog Pia. strana 7 Benedikt XV eli da i Marija, majka Isusova bude aenja kao kraljica mira. Kao kraljicu mira on je prvi put naziva u svom boinom govoru. 1915. u tom govoru kae: "Vjera i povjest nas upuuju na Mariju kao na veoma monu zagovornicu i posrednicu svih milosti. Kao na na jedini spas. Stoga molimo vrstim pouzdanjem "Kraljice mira, moli za nas." Strana 11 Zato ba u Portugalu? U Portugalu je uvijek aena Blaena Djevica Marija, To je naroito dolo do izraaja u sjednici parlamenta 11.rujna 1646. Na istoj je sveanoj sjednici donesena odluka da se Marija u svojstvu bezgrene Djevice izabere i potvruje za kraljicu i zatitnicu Portugala. Tada su svi lanovi dvora, parlamenta kartes (predstavnici Klera) otili u dvorinu kapelicu i tu je kralj Joao IV

skinuo svoju krunu i stavio je pred onaj asni stron, kip Majke Boje pred kojim je ve jednom prvi kralj Protugala Alfonso posvetio Portugal svetoj Majci. Na dan velike pobjede na bojnom polju 25. srpnja 1139. Ongris nakon to su ga nakon to su ga proglasili za svog kralja. Kruna koju je Joao IV stavio pred Gospin kip u dvorskoj kapeli u vili Vicosa i sada se tamo nalazi na istom mjestu. Portugalski kraljevi vie nikada nisu stavljali sebi krune na glavu niti su bili krunisani. Oni su samo proglaavali za kraljeve bez krunisanja. Uz to spomenimo da je Joao IV izmjenio kraljevski grb i da je stavio u sredinu grba lik Blaene Djevice Marije kako gazi zmiju s napisom (tuteloris regni) zatitnca kraljeva. Na uspomenu ovih sveanih dogaaja kovan je zlatni novac sa likom Blaene Djevice. I sada se nakon svega toga moe postaviti pitanje: Kakvo je dravno pravno znaenje od izbora Marije bez istonog grijeha zaeto, za zatitnicu Portugala? strana 20 Toga dana bili su na okupu samo njih troje buduih odabranika Lucija, Hijacinta i Franjo. Toga dana doli su njih troje na loac to cabeco. Tu su uinali i zatim su po svom obiaju izmolili Gospinu krunicu. I tada se zbilo vienje. strana 122 Godine 1954. bilo je posveeno Blaenoj Djevici Mariji na spomen stota godinjida dogme bezgrenog zaea 1854.-1954. strana 125 Kardinal Rancalli budui Papa Ivan XXIII u Fatimi. Tako je 13. svibnja 1956. doao red i na Venecijanskog patrijarha kardinala Rancallia. Tog dana slavio je Portugal dvadesetpetogodinjicu svoje posvete begzrenom srcu Marijinom 1931.-1956. i s time u vezi dvadesetpetgodinjicu svoga duhovnog preporoda. strana 129 Marijina kua je Papina kua. O tome nam najbolje svjedoe dva najvea Gospina svetita. Ludr i Fatima. Svaki dogaaj iz ivota Pape nalazi u njima svoj odjek i pravo razumijevanje. Tako je bilo i ove godine prilikom smrti Pia XXII i izbora Ivana XXIII. Pontifikat Pia XII je u vanoj najuoj vezi sa Fatimskom Gospom. strana 135 ... jer preko nje kraljica proroka sveznajui Bog otkirva svoje znanje buduih dogaaja. strana 136 Fatima je dakle postala svjetski centar duhovnog u borbi protiv materijalizma. strana 137 Da zatiti duu od ovoga puta propasti Fatimska Gospa je pokazala stranu sliku pakla kamo srljaju mnogi i upozorila na sakrament svete ispovjedi i svete priesti. Godina 1962. drugi Vatikanski sabor, koncil, sabor je stavljen pod zatitu presvete majke Isusove. Tako Marija i na ovom saboru nastupa kao to je nastupila i na prvom aspostolskom saboru u Jeruzalemu kao Majka Crkve oko koje se okupljaju svi vjernici Isusovi, a posebno oni na koje je Isus prenio svoju sveeniku vlast, a to su apostoli i njihovi nasljednici biskupi.

strana 143 Izgredalo je da smru Ivana XXIII Fatimska gospa izgubila ostvarioca svojih planova, ali ve prve rijei njegovog nasljednika Pavla VI svjedoe da on nije bio preuzeo samo njegovu slubu vrhovnog sveenika nego i dobrotu, poniznost i pobonost. Ivan XXIII a posebo njegovo veliko pouzdanje u pomo presvete Bogorodice. strana 150 Ti zakljuci se odnose na konstituciju crkve na njezin odnos prema pravoslavnima, protestantima i prema svima koji vjeruju u Krista, a jo uvijek su udaljeni od njegove prave crkve. U dokumentima koji se zovu Apostolska konstitucija o crkvi, nalaze se smjernice za preporod crkve, za njezino prilagoavanje, potrebama i prilikama u kojem ivi sadanji svijet. I uistinu katolika crkva se strahovito prilagoava svijetu pa i takoer su prihvaena uenja i sa protestantske strane da bi se ostvarilo ekumensko jedinstvo. Dr. Albero Rivera kae: "Masoni, slobodni zidari lanovi tajnog religioznog rilozofskog drutva sa mistinim obredima. To je bila stvar koju sam mrzio i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se ruilo. Saznao sam da je crni papa jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimom takoer mason i lan panjolske teistike stranke. Dobio sam vrtoglavicu kada sam saznao da je jezuitski general u tjesnoj vezi sa iliminatima iz Londona. Ignatius de Lojola osniva jezuitskog reda bio je lan iluminata. Zbog mog prethodnog rada i iskustva bio sam postavljen u ekumensku skupinu pod Papom Ivanom XIII, neka vrsta policije. Protestanti vie nisu nazivani hereticima, krivovjercima, ve odvojenom braom. Ateisti vie nisu neprijatelji, sve to sa namjerom da bi svi vjernici bili udrueni u jednu svjetsku crkvu, a svi nevjernici u jednu svjetsku vladu. Veernji list, srijeda 02. travnja 1997.

POMIRBA SA CRVENIM VRAGOM "Katolika crkva prihvatila je talijanske postkomuniste kao jedno od demokratskih stranaka, te eli s njima postii temeljna jedinsta glede etikih pitanja. Tako su neki talijanski mediji proitali knjigu intervjua "Sol zemlje" u kojoj kardinal Joseph Racinger prefekt zbora za nauk vjere, iznosi gledita o suvremenom svjetu. Netreba zaboraviti da je ba kongregacija kojoj predsjeda kardinal Racinger osnovan 1542. kao znak univerzalne inkvizicije 1908.-1965. pod nazivom Sveti zbor svetog Uficija. Iz opila iz crkve sve komuniste, sve koji glasuju za njih i sve koji glasuju za stranke povezane sa komunistima. Pa su sa talijanskim izborima 1948. i 1952. bilo na vratima mnogih crkvenih zdanja ili istaknuti plakat s tim odlukama kako bi odvratili vjernike od "crvenog vraga". U tom sklopu izjava

kardinala Racingera neki itali itaju kao neslubenu rehabilitaciju talijanskih postkomunista. Dr. Rivera To novostvoreno remek djelo tree sile zove se karizmatiki pokret. To je most prema Rimu. Pa se stoga u tom sakramentu krvi i prikazuje odjeljen od tijela. Trei je razlog u spasonosnom djelovanju tog sakramenta. On vrijedi za spasenje tijela pa se zato rtvom prinosi tijelo. Isto tako on vrijedi za spasenje due pa se zato rtvom prinosi krv. O braku sveenika Toma je mislio mnogo bolje nego to danas misli i nareuje papinska samovolja. Tako naime biskup Durandus iznosi uz miljenje mnogih drugih i Tomino 4, 38, 2. Da je dostojanstvo u sveenikog stalea zavjet odricanja od brane veze nije pridodan esencijalno ve samo po naredbi Crkve tj. akcidentalno. Stoga sveeniku ne smeta njegovo zareenje da bude od Crkve razrjeen tog zavjeta jer sveeniku zareenje ne ukljuuje u sebi i zavjet celibata. Toma Akvinski dokazivao je i to da je za sveenika bolje da ue u brak ne samo po Papinom doputenju ve i po savjetu sveenika, svoga ispovjednika, negoli da bude razbludnik. Uostalom u svom djelu "Teoloka suma" (summa theologica) koja se poinje rijeima: smilovanje je Boje iznad svega. On u poglavlju 165 koje se poinje i stoga treba govoriti o incestu kae o tome doslovce ovo: "U crkvenom kanonu stoji napisano: kada klerik koji je ve primio nie redove izjavi da nemoe uvati zavjet istoe hoe da stupi u brak ima pravo na izdravanje koje e mu se davati od njegovih benificija izvan okvira crkvene slube, s time da ne vri vie slubu u svojoj crkvi, ve samo da bude pod crkvenom paskom i da praksa te kanonske odredbe zaveden je obiaj da takvog crkva im stupi u brak smjesta lii svih benificija iako kanon kako rekoh nareuje da se ima izdravati iz benificija. Ako ipak klerik doe na ispovjed obzirno sveeniku i poali mu se da nikako ne moe izdravati zavjet istoe, ispovjednik nee mnogo pogrijeiti ako mu savjetuje neka se potajno oeni i neka oprezno uvajui svoju tajnu ne dopusti da biskup za to sazna. Smatram da je manji grijeh zadrati benificije uz tajni brak negoli protiv Boje naredbe drati uza se bludnicu. Ako bi takav bio kasnije primoran od svoga biskupa da prima vie redove, mislim da ako ve ne bude htio ivjeti u potpunoj istoi, da je manji grijeh ivjeti u braku nego bludno grijeiti s bludnom enom. Eto, to su rijei onoga Tome koji je meu fratrima reda svetog Dominika proveo svoj ivot u celibatu i svetou svoje nauke, stekao besmrtno ime kao ljudi velike izobrazbe i prvaka u znanosti. Jasno se vidi da i on odobrava sveeniki brak ali se zbog Papinskih zakona ne usuuje otvoreno to traiti, kae Matija Vlai ilirik u svojoj knjizi "Katalog svjedoka istine"

Dr. Francis A. Schaeffer, Otkaz razuma, strana 65 im nastane rascjep izmeu vjere i razuma posljedice se najprije odraze na etici. Tako su ljudi u doba reformacije imali sustav zakona koji se temelji na samom Bojem zakonu. Moderni ovjek odbacuje taj sustav kao to odbacuje i kransku teologiju. strana 67 Treba prihvatiti istinitost Biblije i onda kada govori o Bogu i kada onda kada govori o povjesti i svemiru. Bog se objavljuje Isusu Kristu, no ta se objava vri posredstvom Svetog Pisma i nikad izvan njega. Ako ga izdvojimo iz Svetog Pisma Isusovo ime bit e samo prazna rije bez znaenja. Forma bez sadraja. Ni Isus nikada nije odvajao svoj autoritet od autoriteta Svetog Pisma a to dokazuju sva njegova djela. Njegovo djelovanje temelji se na suglasnoti njegovog autoriteta sa sadrajem rijei. stran 64 Ne zaboravimo da je pravi neprijatelj antikrist. On ne nijee Isusa. On ide samo za tim da zauzme njegovo mjesto. Ovih posljednjih godina rije "Isus" izdvojeno je iz konteksta "Sveto Pismo" postala je neprijatelj povjesnog Isusa. Onog Isusa koji je umro i uskrsnuo, koji ima ponovno do i koji je vjeni sin Boji. Budimo na oprezu. Ako i evangelikaciju svajaju podvojenost izmeu dviju razina spasenja, narav i milost, te ako u osobnom susretu s Isusom vidi iskustvo koje bi bilo neovisno o sadraju Svetog Pisma i koje ne bi bilo otvoreno diskusiji ili provjeri. Mi bismo i nehotice postali zatoenici modernog sustava miljenja to ga usvaja generacija koja nastupa i koja nas zapljuskuje sa svih strana. strana 18 Djelo Sapsenja takoer ne doputa nikakvu diobu jer se ono iskljuivo temelji na vjeri i Svetom Pismu. Ovdje skreemo panju evangelikalnih krana na injenicu da je reformacija u govornom naelu samo "Sveto Pismo" a ne u naelu da se objava Boga zbiva samo u Kristu. Ako na prihvatimo stajalite reformatora u Svetom Pismu rije Krist gubi svako znaenje, a upravo je u tome moderna teologija krenula krivim putem. Za nju ta rije vie nema nikakovo znaenje jer je odvojila Krista od Pisma. Reformacija se pokorava u nauavanju samog Krista kada je dovodila u usku vezu objavu Boga u Krista s objavom to nam o tome daje pisana rije... Biblija ne prua istinu na iscrpan nain. Ona nam prua ono to u ja nazvati "autentinom istinom". Autentinom ukoliko se odnosi na Boga, ovjeka i prirodu. Nasuprot teorije Tome Akvinskog reformacija je nauavala da je jedino Bog autonoman.

Otto Goldmann, Ima li biblija pravo, Zagreb 1971. izdaje HKD sv. irila i Metoda Za opravdanje najnepravilnijih tvrdnji navode se besmisleni dokazi kao naprimjer u srednjem vijeku Biblija je bila okovana u lance. Ta je tvrdnja tona, no valja znati zato je Biblija okovana u lance. Zacjelo ne zato da se oduzme kranskom puku ve upravo obratno. To je zato da je svatko moe itati, a nitko ponjeti sa sobom. Papa Pavao VI naredio je na Trinidetskom saboru 1545.-1563. da se Biblija moe itati na pukom jeziku samo sa izriitom dozvolom Svete Stolice. Pa koji bi se ovjek iz puka bio on obrtnik, trgovac ili poljodjelac potrudio u Rimu da trai dozvolu za itanje Biblije. Zbog toga postala je Biblija kranskom puku tua, neitana knjiga. Poznavali su je jo samo po sadraju iz propovjedi kateheza. Unato tome ili moda upravo s toga nemoe se jednostavno tvrditi da je Biblija bila zabranjena knjiga kako se to jo danas tu i tamo tvrdi. A zato je onda Papa zapravo zabranio itati Bibliju na pukom jeziku? Jednostavno zbog brige da sauva pravu vjeru i da sprijei da nebi takvim itanjem Biblije nastala sumnjiva, ali moda nepravilna tumaenja vjere. Kako li su se tu...kako li su se tu pogrenim prijevodom mogle lako uuljati zablude. Kriv prijevod mogao je imati sasvim drugi smisao...naalost moralo je proi tri stotine godina dok se nisu osigurali prijevodi i sada je Papa Leon XIII preokrenuo jednostavno rjeenje Pape Pavla IV. On je vjernicima preporuio itanje Biblije pri emu je zadrao jo samo neka ogranienja koja su jo danas na snazi. Katolik smije itati samo ono izdanje Biblije koje je Crkva odobrila. Vatikanski sabor 11.listopada 1962. do 08.prosinca 1965. pri kom su dogmatske konstitucije u boanskoj objavi br. 25 potie kranske vjernike i sve Kristove vjernike..sveti sabor jako i sasvim posebno istie zar estim itanjem pisma izuuje najuzvienije znanje Isusa krista Filipljanina 3: 8 jer ne priznavati pisma znai ne poznavati Krista (Jeronim). strana 8 Biblija je dakle uistinu knjiga Crkve i prema tome ovoj pripada i pravo da tumai Bibliju." Meutim nama koji ve dugi niz godina najvei dio svog ivota izuavamo tu knjigu poznato je da Biblija objanjava samu sebe. Das gesets christi, moral theologie Bernard Haring KRISTOV ZAKON OPA KRANSKA MORALNA TEOLOGIJA Zagreb, 1973. 139. strana Crkva je izriito definirala dogmu da Adamova djeca jo posjeduju slobodu moralnog izbora. Time nita vie i nita manje reeno je

nego da normalni ovjek barem u odlunim trenucima svoga ivota posjeduje u tolikoj mjeri slobodu volje da se moe odluiti za ili protiv Boga i to tako ozbiljno i valjano da Bog na to sa svoje strane izrie sankcije. Ovo je opet suprotno tvrdnji uenja Tome Akvinskog to smo prethodno vidjeli kod Matije Vlaia, ilirika. strana 119 "Sloboda je samo tamo gdje osoba u svojoj najdubljoj jezgri moe pristati ili se pobuniti. Sloboda je po svojoj biti sposobnost za dobro. Meutim snaga za dobro proizlazi iz ovjekove slinosti sa Bogom. Prije smo iz pisma zakljuili da ovjek nema sklonost ka dobru nego je voen egoizmom, sebinou." Rimljanima 3, 10, 11 i 12.

strana 238 citat: "Po svetom Tomi vjeni je zakon plan Boje mudrosti ukoliko upravlja svakim djelovanjem i svakim gibanjem. Vjeni je Boji zakon kao pralik sadran u biti Bojoj u bitnoj rijei. On postaje stvarnim zakonom po slobodnoj odluci Boje volje da ostvari odreen poredan bitka a time i djelovanje dunosti. strana 231 "Bog nam je svoju volju objavio po Kristu koji je ustanovio katoliku crkvu kao uvaricu i tumaiteljicu svoje objave." strana 241 "Augustinsko Platonovski smjer vidi prirodni udoredni zakon vie sa strane uzma zbog njegovog sudjelovanja. Boanskim zraenjem ideja u vjenom Bojem zakonu. Toma u zrelijoj dobi cio aristotelovski smjer naglaava vie stvarni poredak i njegova spoznatljivost u svezi sa zahtjevom trebanja. U obje Grke filozofije, a jo vie u njima odgovarajuim kranskim smjerovima naravni udoredni zakon govori ne samo preko razuma nego i preko prirodne sklonosti i ljudske naravi prema dobru." Pismo kae: Na svoj razum i osjeaj ne oslanjaj se.pogledaj katekizam strana 242 Kada je na poetku novog doba sve vie poala kolebati vjera u objavljenje udoredne zakone potrudili su se najprije katolici i protestanti kalvinici, ali takoer i slobodni mislioci da u prirodnom udorednom zakonu u prirodnom pravu dobiju zajednike osnove.

Meu najznaajnije uitelje prirodnog prava spadaju Grotius i Kufendoolf koji su bili pod utjecajem Vitorie Suareza. Nauku u prirodnom pravu pohlepno je prihvatio racionalizam. strana 253 Zakon je po sebi dobar prva Timotiju 1: 8. Zakon je svet i njegova zapovjed je sveta, pravedna i dobra, Rimljanima 7, 12, 14. Zakon konano nije nita drugo nego dobra i sveta volja Boja. Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta ima pred oima ivotnu volju Boju koja se milostivo oituje u Zakonu. strana 250 Pojava Krista i njegova savrenog Bogotovlja ukinut je starozavjetni obredni zakon. U sluaju ako bi se i nadalje vrio postao bi zakonom smrti jer po svom najdubljem znaenju pretpostavljaju da Krist jo nije doao. Ovdje nije rije o moralnom zakonu, deset zapovjedi koji je vjena ve o ceremonijalnom obredu koji je u Kristu naao ispunjenje.

strana 330 Grijeh kao suprotstavljanje objavljenoj volji Bojoj. Grijeh je misao, rije ili dijelo protiv vjenog zakona (Augustin). Anew Catechism of Christian doctrine and practice bujanesbellord, pp 86-87. Pitanje: Odgovor: Pitanje: Odgovor: Pitanje: Odgovor: Pitanje: Odgovor: Koji je dan odmora abat? Sedmi dan, naa subota. Da li drite abat? Ne, mi svetkujemo dan gospodnji. Koji je to dan? Prvi dan, nedjelja. Tko ga je promijenio? Katolika crkva.

Anabridnent of the christian doctrine by, Henry Tuberville, p. 58 Pitanje: Kako dokazujete da crkva ima mo da uspostavlja praznike i svete dane? Odgovor: Pa upravo inom promjene subote u nedjelju koju protestanti sljede i na taj nain potpuno se suprostavljaju sebi to strogo dre nedjelju, a kre veinske propise koje je crkva uspostavila. Pitanje: Kako to dokazujete?

Odgovor: Zato jer oni svetkuju nedjelju, priznaju crkvenu mo da zapovijeda praznike i da se svrstavaju pod grijeh. Komentar nadbiskupa vrhbosanskog dr. Ivana Evanelista aria. Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta izdala akademija Ragina Apostorum, Sarajevo 1942. strana 16 Prva knjiga Mojsijeva, strana 2, komentar. Prva Mojsijeva 1: 5. i postade vee i postade jutro, dan prvi. Pod 4. ovjek ima da svetkuje Boga u odreeni sedmi dan poinka. Taj dan ima da bude posveen Bogu i naem odmoru. Pet. I postade vee i postade jutro, prvi dan. Kod idova nije kao u nas poinjao dan od ponoi nego uvee, zalaskom. strana 429 Druga Mojsijeva od 1-17, komentar. Glava 20 stih. Deset zapovjedi Bojih kojih nije moglo da uzdrma ni jedna bura vjekova napisao je Bog ne samo na kamene ploe, nego iz je plamenim maem upisao u srca samih ljudi. One su ve stajale u srcima prvih ljudi ali su ih opet potamnile sjene istonog grijeha. Zato ih Bog obnovi uz gromove i munje da ih vie nikad ne zaboravi pamet ovjeja. Deset zapovjedi Bojih, one su ostale teme svakome zakonodavstvu i javnome poretku sve do dana dananjeg. One je u najkraem obliku obuhvatio sav vjerski i udoredni ivot ovjeka u njegovom odnosu prema Bogu i blinjima. Drutveno i osobno dobro ovisi o izvravanju ovih deset zapovjedi Bojih. strana 206. komentar nadbiskupa Glava 23 od 1-3. Ne smijete raditi nikakva posla, hebrejski malakoh. Ovom zabranom bili su zabranjeni ne samo teki poslovi kao teaki rad na polju ili rad razliitih zanata nego i isti kuni poslovi, kao rad u kuhinji. Ovaj potpuni odmor bio je propisan samo za dane subotne i za dan velikog pomirenja. Novi Zavjet, strana 160. Luka 23: 56. Potom se vratie i pripravie mirise i pomasti, a subotu provedoe u miru po zakonu. Luka 24: 1. Komentar nadbiskupa aria. U prvi dan tjedna, tj. rano u nedjelju sad su htjele ene izvriti izostavljeno pomazanje. Da se nedjelja u to vrijeme svetkovala onda ene ne bi dole da pomau tijelo u nedjelju, ve bi je svetkovale, tj. odmarale.

Moj komentar. Strana 327 Prva Korinanima 16: 2. Svaki prvi dan tjedna neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko moe da ne budu bivaju sabiranja tada kada doem. Komentar kardinala. Prvi dan tjedna i jeste nedjelja. strana 417 Hebrejima 4-5. Hebrejima 4: 4. Jer negdje ree za sedmi dan ovako. I poinu Bog u sedmi dan od sviju dijela svojih. Hebrejima 4: 8. Jer da je Joza one doveo u pokoj ne bi poslije govorio za drugi dan. Hebrejima 4: 9. Dakle ostavljeno je jo o poivanju naroda Bojem. Komentar kardinala. Glava 4 od 1 do 3. Pokoj Boji u koji e ui krani za muku i kuanja ovoga ivota isti onaj pokoj u kojega je Bog uao i za kako je dovrio stvaranje svijeta. Ve uredbom subote pokazuje Bog ljudima da e i oni biti dionici njegovog vjenog subotnjeg pokoja jer je subota imala biti znamanje vjenog pokoja u Bogu. Narodu Izraelskom htio je Bog dati pokoju zemlji i kanadskoj, ali je Izrael osujetio ispunjenje ovog obeanja svojim nevjerstvom i otpadom. Zato je ispunjenje ovog obeanja sauvano za novozavjetni Boji narod. strana 485. Otkrivenje 14: 8. i drugi aneo za njim ide govorei: "pade Babilon veliki koji je estokim vinom bluda svojega napojio sve narode". Otkrivenje 14: 10, 11, 12. Deset. I on e piti od vina gnjeva Bojeg koje nepomjeano utoeno u ae gnjeva njegova i bit e muen sumporom i ognjem pred anelima svetim, pred janjetom. Jedanaest. I dim muka njegovih die se u vjeke vjekova i nee imati poinka dan i no koji se klanjaju zvjeri i slici njezinoj i ako tko primi ig imena njezina. Dvanaest. Ovdje trpljenje svetih koji dre zapovjedi Boje i vjeruju Isusu. Komentar kardinala. Od 6 - 11. Jedan aneo propovjeda posljednju opomenu svim zemljama. Drug aneo navjeuje pad glavnog grada protukranske svjetske moi. Trei prijeti svim poklonicima zvjeri vjenom osudom. esti stih. Vjeno Evanelje tj. knjiga u kojoj je vjena odluka Boja o spasenju ljudi po Isusu Kristu ili vjena odluka Boja o pobjedi Kristovoj a u svrhu da potakne ljude na pokoru. Osmo. Pad pod Babilonom podrazumijeva se Rim. Glavno sredite neznabotva. Taj svjetski grad prikazuje se kao bludnica koja zavodi sve narode na blud tj.na ideopoklonstvo. Zato se na njega obruava sva mjera Bojeg gnjeva. strana 495.

Komentar kardinala. Glava 22 od 1-3. Jedu plod s drveta vjenog ivota. 19: 9, otkrivenje se potvruje kao istinito, ono dolazi od Boga koji je prosvjetljivao stare proroke. Ve blie vrijeme donjet e njegovo ispunjenje, zato blago onome koji uzima k srcu sadraj ove knjige. Od 6-9, i kratko vrijeme upotrijebi za sovje posveivanje da tako osigura sebi ulazak u nebo 10-15. Jo nekoliko rijei o Jezuitima. Religija i ateizam, Vinko Ceci, MIP Zagreb 1959., strana 135 Natko Nodilo rodio se 31. kolovoza 1834. u Splitu. Kao profesor ope povjesti djeluje na gimnazijama u Splitu i Zadru, a od 1874. - 1901. na sveuilitu u Zagrebu. Kao rektor umro 1912. u Zagrebu. strana 145 "Proglaenje dogme o takozvanom "bezgrenom zaeu" 8. prosinca 1854. objavljivanje "syllabusa" uz encikliku quanta qura 8.prosinca 1864. i konano proglaenje Pape nepogreivim 18. srpnja 1870. izraz su procesa to se vre u katolikoj crkvi u vezi sa sve jaim utjecajem jezuita u njoj. U drugoj polovini 19. stoljea ovaj je proces dostigao svoju kulminacijsku toku. Bijeli i crni Papa. Poglavar katolike crkve i general jezuitskog reda potpuno su se poistovjetili po tenjama i interesima. Pio IX i Ivan Petar Beckx postali su jedno." Proitajmo izjave biveg jezuitskog sveenika dr. Alberta Romerea Rivera. "Masoni, slobodni zidari, lanovi tajnog religioznog filozofskog drutva s mistinim obredima. To je bila stvar koju sam mrzio i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se ruilo. Saznao sam da je crni Papa jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimu, takoer mason i lan panjolske teistike stranke. Dobio sam vrtoglavicu kada sam saznao da je jezuitski general u tijesnoj vezi sa iluminatima iz Londona. Ignatius de Lojola, osniva jezuitskog reda bio je lan iluminata. Nekoliko tjedana bio sam bolestan jer sve protiv ega su me uili da se borim, sjedinilo se negdje pri vrhu. Danas je rimokatolika institucija zaposlena sa preinakom povjesti inkvizicije da prikrije svoje djelo. Knjige o tom predmetu su tajanstveno nestale iz mnogih knjiara. Zbog mog prethodnog radnoh iskustva bio sam postavljen u ekumensku skupinu pod Papom Ivanom XIII, neka vrsta policije. Protestanti vie nisu nezavisni heretici nazivani hiereticima, krivovjercima ve odvojenom braom. Ateisti vie nisu nai neprijatelji. Sve to sa namjerom da bi svi vjernici bili udrueni u jednu svjetsku crkvu, a svi nevjernici u jednu svjetsku vladu. Mi smo se uspjeni infiltrirali u sve organizacije. To novostvoreno remek dijelo, trea sila, zove se karizmatiki pokret. To je most prema Rimu. Protestanti su nas prihvatili rairenih ruku."

RELIGIJA I ATEIZAM Vinko Ceci, strana 145, NIP 1959. I Nodilo to zna i vidi da su Pio IX i Ivan Petar Deckx Postali jedno. Jezuitski general otuda i njegova panja prema jezuitima tim pravim upravljaima Petrovom laom... dodajmo, a kod nas posebno, da gdje je istina i gdje se injenice koje bi prikazale pravo lice jezuitima kod nas? Koliko je kod nas utvreno u politikoj ulozi to su je jezuiti vrili kod nas. Premalo je bilo i ono to je Nodilo ostavio za sobom o tome. Koliko nam jo i danas toga nedostaje da bismo imali pred sobom iole tonu sliku mjesta i uloge to su je oni izvrili u naem drutvenom ivotu... pogledajmo barem neke aspekte ovih kompleksnih pitanja kao jezuitska religija, jezuitska nauka, moral i jezuitska politika.....Vokacija im, pie Nodilo, za pripadnike ovog reda bijae negdje protiv protestanata. Sada im je protiv slobodarske jeresi. Sve novo, ovlaeno i opoganjeno duhom slobode, sve to svijet prigrli i za francuske revolucije, red je tako dre oni, ruiti i sruiti. Prokleti kvasac slobode uskiseli nam cijelo drutveno tijesto....hijerarhija mora biti opet prvo u svim odnosima drave i crkve pa i u samoj politici. Kako ona bijee kada planu u liku presjajne zvijezde na tmurnom nebu srednjih vijekova (liberalis i silabus). Nodilo ispituje i neke momente iz povjesnosti reda tj. pitanje njihovih ukidanja i ponovnog oivljavanja. Posebnu panju posveuje buli Pape Klementa XIV od 02.srpnja 1773. kojem se jezuitski red ukida. Navodim iz nje mjesto gdje Klement kae kako uz pouzdanje da ga pomae sveti duh nakon zrelog promiljanja ukida drubu isusovaku od koje vie nije oekivao predanje obilate plodove i koristi. U istoj buli Klement daje i obrazloenje svoje odluke. Bula, veli Nodilo vrvi albama na isusovce. Te njihovi razdori po kleru, po akademijama, po univerzitetima, po knjievnim kolama, po raznim drugim posvuda tugaljivo raspravljanje o njihovu nauku. Tuba na njih poradi tonosti zemaljskih dobara. Ukratko i svojim moralom, i svojom religijom i svojom naukom, kao u svojom politikom, jezuiti su odbili od sebe sve napredno svjetovnjako jednako kao i duhovniko. Godine 1890. Nodil je postao rektor zagrebakog sveuilita. strana 150 U Bizantiji, drava je najtjenije spojena sa crkvom. Tamo je i najmanji vjerski grijeh zloin dravni. Novi autokrata od naroda se pozdravlja usklikom "Mnogo ljeta tebi caru pravovjerni!" Autokrat vri na zemlji kransku Boju providnost, pa ipak to bizantijsko carstvo Kristovom vjerom kroz prethodnitvo s vijeka na vijek umanjuje se, rui se sve dokle njemu ne doe sudnji dan. Pa i jo neto. Pokret za mirom, pokret koji dobiva i sve konkretnije oblike,

postizava sve vidnije uspjehe. Da dijalog nije zavren, te da smrt ne razara osobu. Veernji list 30. studenog 1996. DOPUTEN RAZGOVOR SA DUAMA Katolika crkva kae da je mogue komunicirati preko granice ivota. Mnogi e vjernici shvatiti koliko je mjerodavno ono to je u Vatikanskom glasilu napisao franjevac Gino Concetti est autor teolokih uputa u tom dnevniku. A on tvrdi da je preko granica ivota mogue ne samo imati dodire nego i komunicirati. Crkva pie "on vjeruje u opinstvo svetih". To znai da je mogue komunikacijom meu onima koji ive na ovoj zemlji i onih koji ive u stanju pokoja vjenog. U raju ili istilitu. Nadalje, moe biti da Bog doputa naim dragima da nam upute poruke kako bi nas vodili u nekim trenucima naega ivpta. tovie s vjerskog gledita takve komunikacije pokazuju da dua nadivljuje, da dijalog nije zavren, te da smrt ne razara osobu. Torinski list izvjeuje da su i u posljednjih nekoliko desetljea o tome bila razliita miljenje u katolikim i protestantskim teolokim kolama. Dr. Mirko Golubi, vidjelac s Patmosa, strana 288 Umjesto Biblijskog nauka o besmrtnosti kao Kristovog dara vjernima uvela je Platonovu nauku o ureenoj besmrtnosti ljudske due. Uveden je u crkvu lani nauk o istilitu i o vjenom muilitu zlih u ognjenom paklu. Iako Biblija jasno ui da je ovjek smrtan radi grenosti, ali da moe uskrsnuti prihvati li Krista, prema tome kako pismo o njemu ui. Bog kae u I Mojsije 1: 17, u koji dan okusi njega umrijet e. Sotona kae u 1. Mojsije 1: 4. Neete vi umrijeti. Gotovo cijeli svijet vjeruje sebi odnosno sotoni da nee umrijeti iako je to u potpunosti protiv Boje rijei. MI sjeanj, veljaa 1993. katoliki list o ljudskoj dui. Da sve religije svjedoe za neumrlu duu, posvjedoili su i predstavnici raznih religija na znanstvenom skupu odranom tijekom godine 1966. u mjestu Citadella Cristina kod Assiza. Pet. Izajija 8: 20 u prijevodu Kranske sadanjosti. Uza zakon, uza svjedoanstvo tko ne rekne tako zoru nee doekati. Pravilan prijevod Izajija 8: 20, Zakon i svjedoanstvo traite, ako li tko ne govori tako njemu nema zore. King Jems prevodi: U njemu nema svjetlosti. Ovakav poguban prijevod Kranske sadanjosti je u potpunosti nejasan u prijevodu katolikih teologa. Kao to je i u samom novom katekizmu, katekizam katolike crkve Hrvatske biskupske konferencije 1994. Kao umrijeu zato to nema svjetlosti u njima.

King Jams, Izaja 8: 20, zakon i svjedoanstvo traite, ako oni ne govore u skladu sa tim svjetlosti u njima nema. Na 511. strani katekizma nedosljedan prijevod. Ponovljeni zakon od 5 od 6-21 to smo ve spominjali. Da bi se stvorio dojam mjenjanja zakona kroz povijest. to se uistinu ba nikada nije dogodilo. Zbornik radova Teoloko pastoralnog tjedna, 1970. Dan gospodnji u Novom Zavjetu i novozavjetno vrijeme, dr. Adalbert Rebi, strana 5 Starozavjetna zapovijed o abatu "koja se stoljeima mijenjala". To je uistinu potpuna neistina. Dalje govoi dr. Adalbert Rebi na strani 5 abat svakako nije izraelcima s neba pao. Mojsije je tu predstojeu ustanovu vjeto utkao u jahvistiku religiju. U okvirima Sinajske objave i Sinajskog zakona, te tako u svjetlu jahvistike religije preoblikovao. Da li je to zaista tako kao to pie u Zborniku 1970. kao to tvrdi katoliki teolog Adalbert Rebi. Druga Mojsijeva, izlazak 20: 22. Nakon davanja deset zapovijedi stih 22. Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. Druga Mojsijeva, izlazak 21. Onda Bog izgovori sve ove rijei: Dakako da idovi u sovom hebrejskom jezikom nisu imali izraze opisne za dane jer su pagani imali ili mnogoboci opisne izraze za dane. Oni su dane jednostavno brojili. Jedan, dva, tri, etiri, pet dan pripreme, i abat. Subota koja se nikada nije promijenila. est. Izajije 28: 10 i 13. Deset. Sav Lasav, Sav Lasav, Kav Lakav, Kav Lakav, Zeer am,Zeer am. Trinaest. Zato e im jahve ovako govoriti: Sav Lasav, Sav Lasav, Kav Lakav, Kav Lakav, Zeer am, Zeer am. Da hodei padu na uzmaku da se razbiju, zapeltu i uhvate. Pravilna prijevod Izaje 28: 10 i 13. Jer zapovjest po zapovjest, zapovjest po zapovjest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davae se. Trinaest. I bit e im rije gospodnja zapovjest po zapovjest, zapovjest po zapovjest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje malo ondje da idu i padaju na uznake i razbiju se i da se zapletu u zamke i uhvate se. emu katoliki teolozi nisu preveli deseti i trinaesti stih iz Izajije 28 glave. Zato to se to tie i njih samih. Dr. Mirko Golubi, vidjelac s Patmosa, strana 287. Ona je Kristovo sveenstvo i njega posredno zamjenila ljudskim sveenstvom i posredovanje ljudskih posrednika proglaenim svecima. Dr. Mirko Golub, vidjelac s Patmosa, strana 287.

Kristovoj rtvi jednom prinjetoj za nas i dovoljno za nae spasenje usudilo se izvriti trostruku promjenu Bojem zakonu koji je svet i nepromjenjiv. Izbacila je iz Bojih zapovjedi drugu zapovjed koja zabranjuje pravljenje i oboavanje kipova i slika. Druga Mojsija 24 i 5. Promijenila je etvrtu zapovijed koja nalae svetkovanje subote, druga Mojsija 20 od 8 do 11., a umjesto nje uvela je svetkovanje neznaboakog blagdana dan sunca pod imenom nedjelja. Da nebi zbog izbacivanja druge zapovjedi broj zapovjedi u zakonu bio smanjen na deven podjelila je desetu zapovjed na dva dijela tj. od jedne zapovijedi napravila dvije. Ne poeli ene blinjeg svojeg i ne poeli nikakve stvari blinjega svojega. Ovo je jedna zapovjed koja zabranjuje da poelimo bilo to to pripada naem blinjem, druga Mojsija 20: 17. Sedam. Dijela 8: 37, U prijevodu K.S. U prijevodu K.S. dijela 8: 37 tekst je u potpunosti izostavljen. Tekst dijela 8: 37 glasi; A Filip mu ree: ako vjeruje od svega srca svojeg moe, a on odgovarajui ree: vjerujem da je Isus Krist sin Boji. Razlog zato je ovaj tekst u Kranskoj sadanjosti izostavljen je sljedei. Iz ovog teksta jasno proizlazi da se ovjek krsti kada je odrasla osoba i to uronjavanjem. Tada zrela osoba svojim zrelim promiljanjem, odlukom, vjerom moe prihvatiti Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja to je kod krtenja male djece iskljueno. Sedam. Luka 9: 55 i 56 u Kranskoj sadanjost. Pedeset pet. Isus se okrenuo pa ih ukori. Pedeset est. i ode u drugo selo. Luka 9: 55 i 56 Ispravan prijevod. A on okrenuvi se zaprijeti im i ree: neznate kakvog ste vi duha. Pedeset est: sin ovjeji nije doao da pogubi due ovjeje nego da sauva i otie u drugo selo. Ovaj tekst moe biti izostavljen s namjerom da se ne vidi Isusov stav da nikakav teror i nasilje se nemoe opravdati ak ni u interesu samog Boga. Osam. Postanak 8: 14 u Kranskoj sadanjosti a drugog mjeseca sedamnaestog dana. Ispravno Postanak 8: 14, a drugog mjeseca dvadeset sedmog dana. Ova pogreka u kranskoj stvarnosti vrlo smeta u raunanju kronologije. Danijel 12: 4. Devet. Kranska sadanjost: a ti Danijele dri u tajnosti rijei i zapeati ovu knjigu do vremena svretka. Mnogi e tumarati, bezakonje e rasti. Pravilan prijevod 12:4 ; A ti Danijele zatvori ovu rije i zapeati ovu knjigu do posljednjeg vremena. Mnogi e pretraivati i znanje e se umnoiti. Pogrean prijevod katolikih teologa sugerira i stvara dojan da se knjiga proroka Danijela nemoe razumijeti i da e uvijek ostati nerazumljiva. Ali ona je danas otpeaena. Matija Vlai, ilirik, Katalog svjedoka istine, Zagreb, 1960. strana 14 Ne svaajui misterij Kristove muke ni dobroinstva koje e odatle potei za ljudski rod nego sav zaokupljen milju, nadom i udnjom za ljudskom vlau koje se nadao od kraljvstva Mesijina, Petar drsko

prekorava Krista to je spreman da podnese muke za ljudski rod. Matej 16: 22 i 23; Dvadeset dva; I uzevi ga Petar poe ga odvraati govorei: Boe sauvaj to nee biti od tebe. Dvadeset tri; A on obrnuvi se ree Petru: Idi od mene sotono, ti si mi sablazan jer ne misli to je Boje nego ljudsko. Kranska sadanjost, priejvod Matej 16: 22. Petar ga povue na samo i poe ga odvraati rijeima: neka ti Bog bude milostiv gospodine, Boe sauvaj tebi se takvo to nesmije dogoditi. Dvadeset tri; a on se okrene Petru i ree: sotono idi mi s oiju ti si sablazan zame jer tvoje misli nisu Boje ve ljudske. Ovdje je korektan prijevod Kranske sadanjosti, ali znaenje ovog teksta je sljedee: Petar je pokazao nerazumijevanje i nevjeru onog to je Isus izjavio i na taj nain bio je preputen svojoj egoistinoj naravi preko koje se posluio sotonom odvraajui Isusa od smrti na kriu. Od misije spasenja svih koji ga prihvate kao svoh osobnog spasitelja. Svaka ljudska misao voena od sotone preko nasljeene egoistine naravi, osim ako nekoga ne vodi Sveti Duh preko savjsti ili preko doslovnog vjerovanja u Boju rije, Bibliju. To je jedina zatita. Matija Vlai, iliri, u Katalogu svjedoka istine, strana 14. No Krist ga otro pobija predbacujui mu neznanje i omalovaavanje onoga to je boansko. udnja za Boanskom vlau.ime sablanjavamo samog Gospoda. strana 15 Na posljetku nakon primitka svetog duha Petar esto odaje svoje grijehe i zablude. Jo naime ne shvaa pozvanje pogana pa ga zato Bog tonije u to upuuje potrebnim provienjem sa neba jer se sramotno pretvarao da zazire od zajednice sa poganima. Pa ne pristupa asnim korokaih istoi Evanelja i umalo to se sramotno ne izdaje. Zato ga Pavao otro ukorava i gotovo velikom silom i kao da ga je uhvatio za ruku i privodi na put pravi. Budui da ni idovi sami nisu nikada Isusa prihvatili kao mesiju kazali su: Proklet da je prst ovjeka koji otvori knjigu proroka Danijela, 9. glavu. Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb 1991. Komentar. Strana 1224. Kronoloki podaci knjige Danijela vie manje samo su priblini. Piscu oito nije stalo toliko do povijesne tonosti koliko do pouke koju daje povijest. strana 1224. Mali rog, ne predstavlja papstvo, ve se izjednaava sa Antiohom Epifanom IV godine 175.-174. prije Krista. Knjiga proroka Danijela

pokuava se smjestiti u drugo stoljee prije nae ere. Meutim veliki jevrejski povjesniar Josip Flavije u svojoj knjizi "Starine" kae , kada je Aleksandar Veliki uao u Jeruzalem 333. godine prije nae ere.. Sveenici Jeruzalema su izali pred Aleksandra sa svitkom proroka Danijelova i pozdravili ga kao proreenog cara. Tako je Aleksandar Makedonski postao zatitnik Jeruzalema. Pitanje: Kako su sveenici mogli izai sa svitkom proroka Danijela u 333. godini, dakle u 4. stoljeu prije nae ere ako je pisana tek u 2.stoljeu, odnosno 164. godine prije nae ere. Na stranici 1225. komentar Danijel 9: 24 do 27

KADA E SE POMAZATI SVETI NAD SVETIMA - MESIJA

1. Knez pomazanik mogao bi biti Kir - osloboditelj od izgnanstva predslika budueg mesije Izaje 41: 1 ili sveenik Izaj Gnafa Joua HG 1: 1 - 14. Pomazanik pogubljen moda veliki sveenik Onija III, ubijen poetkom progonstva 171. prije Krista. Druga Makabajcima 4: 3038. Narod jednog kneza vjerovatno Atnioha IV Etifana. Inae je taj dio teksta u izvorniku moda naumice nejasan. uli smo katolike teologe, a sada sumiremo.Izrazi, mogao bi biti, moda i vjerovatno, jasno nam kazuju da ti ljudi ne razumiju taj dio prorokog teksta. Da li zato to ne mogu ili ne ele, nije nam poznato. Inae svakom ozbiljnom istraivau Biblije u potpunosti je jasno da je knez pomazanik Isus i njegovo krtenje. Pomazanik pogubljen, smrt Isusa Krista na kriu golgote. Narod jednog kneza, Izrael ili ostatak iz Izraela. U samom poetku knjige govorili smo o protestantskom teologu Oscaru Cullmannu jednom od najznamenitijih protestantskih teologa dananjice. Sjeamo se da smo kazali o njegovoj knjizi jedinsto u mnogostrugosti Tubingen 1986. drugo preraeno izdanje 1991. Sjeamo se njegove izjave: ne slaem se sa svime to Papa kae, ali u katolikoj crkvi postoje barem smjernice. U protestantskom svijetu one sasvim izostaju. Stoga i nije udno zamijetiti da se taj isti protestantski teolog nalazi u katolikom prijevodu Biblije Kranske sadanjosti citiran na strani 1254, 1255, 1240, 1237, 1176 kao jedini komentator Evanelja Bibljije Kranske sadanjosti izdanja 1991.

VISOKE AMBICIJE

Nedjeljnja Dalmacija, 28. studenog 1996. KATOLICI NA MARSU Prvi put smo primorani da ovjek nije jedino inteligentno bie u Svemiru, te moramo pripremiti nekoliko naih sveenika za misionarske zadae, ponajprije na Marsu, izjavio je ovih dana u Rimu profesor teologije dr. Inzio Carelli s Alfosijanskoga fakulteta na Vatikanskom sveuilitu. Sukladno reenom priznanju i buduim planovima u Vatikanu je osnovan i poseban odjel za odnose sa izvanzemaljcima. Premda je futuristiki program njihove izobrazbe za sada tek ideja, neosporno jeste da njezino vrijeme dolazi, dodaje Vatikanski teolog otac Pierre Soreli. Reformatori kao to su Viklif, Hus, Luter, Calvin, Noks i Cramer, ukazivali su na Danijel 7 i otkrivenje 17, tumaei da je veliki otpad prikazan kao mali rog sa sjeditem u Rimu. Otkrivenje 14 i 18 alje poziv iskrenim ljudima da iziu iz njene sredine i napuste njenu nauku, Otkrivenje 8: 9. Otkrivenje 18: 4. Uto uh drugi glas s neba gdje govori: Iziite iz nje, moj narode da ne postanete sudionicima njezina grijeha i da ne djelite njezina zala. Jedan od vrlo znaajnih reformatora, Filip Melangton bliski suradnik Lutera, kazao je to mnogo jasnije. On je rekao: On je promijenio vrijeme i zakone tako to bilo koji dan u tjednu moe proglasiti svetim ili nesvetim, a svoje nesvete dane da proglasi svetim, kao to je promijenila subotu u nedjelju. Izlaganje o Danijelovom prorotvu sastavio Filip Melangton George Joye 1545. Lani dan od odmora. Prije nekog vremena je Edvard Thiscox, baptistiki naunik i teolog koji je pripremio baptiskiki prirunik, pozdravio veu grupu propovjednika u New Yorku i tom prilikom govorio o ovom pitanju. O nedjelji kao kranskom prazniku on je rekao: alosno je to je prvi dan u tjednu, nedjelja koja je neznaboakog prorijekla igosan igom paganizma pokrten imenom boansko sunca koga je prihvatilo i ozakonilo papsko otpadnitvo i predalo kao sveto nasljedstvo protestantizmu. Zaista je alosno, ali sve je ovo predskazano u Danijelovom proroanstvu, zatim u proroanstu apostola Pavla i Ivana. TEOLOGIJA UENJU TOME AKVINSKOG I NEISTINE O NJEGOVOM

U najnovijem katekizmu katolike crkve koje je pripremio dominikanac Christoph Schonborn roen 1945. ezdeset i dva puta citiran je Toma Akvinski.

Feral Tribun, 09.prostinac 1996., strana 27 Dominikanci danas svoje nadahnue crpe iz dva izvora koja posebno iritiraju drutvo na koncu 20. stoljea, barem dobru polovicu drutva. Jedan je srednjevjekovni teolog Toma Akvinski za kojeg su ene nekim nesretnim sluajima (venti australes) "vlanim vjetrovima" zaustavljene u razvoju prema mukom idealu. Drugi je svetica Katarina Sienska, mistiarka iz 14. stoljea koja se u dobi od sedam godina zaklela na vjenu istou. Dr. Maximilian Lach, ivot svetaca, 18.travnja 1941., strana 143. Sveti Toma Akvinski tako sjaji na svodu crkve, katoliki svetac. Toma sin grofa Landulfa Akvinskoga i grofice Teodore rodio se godine 1225. u dvorcu Rockasekki u Kalabriji u junoj Italiji. Kada mu je bilo pet godina dao ga je otac na odgoj benediktincima na gori Mante Casina. U tom gradu vladala je kod aka velika raskalaenost. Zato se Toma povukao od njihovog drutva i traio razbor sa Bogom i okrijepu duha u knjigama. Toma je odluio sasvim se predati slubi Bojoj. Kada mu je bilo sedamnaest godina obue bez znanja svojih roditelja redovniko odijelo svetog Dominika i zakloni se u Rim. Majka poleti za njim, ali ga dominikanci poalju u Pariz. Strana 144. O daj nam sveti Tomo da se vazda grijemo na suncu Boanske nauke u kojoj su tvoj um i volja neprestano bili urezani.

OTKAZ RAZUMA

Dr. Francis A. Schaeffer, strana 10. "Sa Tomom Akvinskim zapoinje renesansa i njen humanizam. U misli toga filozofa narav nije posve odvojena od milosti i meu njima je mogue stanovito jedinstvo. Po miljenju Tome Akvinskog preskonskim padom oslabljena je ovjekova volja ali ne i razum. To nepotpuno poimanje ovjekova pada ne slae se Biblijom i uzrokom je svih kasnijih potekoa. Ta autonomija oituje se na vie naina u djelu Tome Akvinskog. Ona naprimjer ide uz ruku naravne teologije i to neovisno o Svetom Pismu, objavi. Polazei od toga naela samostalnosti, filozofija se oslobodila od objave i prekinuvi svaku vezu sa Svetim Pismom krenula je svojim slobodnim putem. " Matija Vlai, ilirik, kataloga svjedoka istine, Zagreb 1960., strana 187, Toma Akvinski.

"Tomu Akvinskoga koji je ivio oko godine Gospodnje 1260. papisti osobito slave i uzdiu zbog neke njegove svetosti i velikog znanja. Pa ipak ni on nije potpuno odobrio sve papinske zablude. Catharinus u svojoj knjizi protiv panjolskog redovnika Asota tvrdi da je Toma u pitanju slobodne volje sljedio miljenje starih crkvenih otaca nasuprot miljenju novih. I zaista, u VI poglavlju komentara poslanice svetog apostola Pavla Rimljanima, u 2. i 4. poglavlju komentara poslanice Efeanima. Toma o tome jasno govori. Tako je i u 6. poglavlju poslanice Rimljanima kae da je slobodna volja uvijek rob ili milosti ili grijeha. A u drugom poglavlju komentira poslanicu Efeanima. Tvrdi da vjera ili uope prilaz ili obraanje Bogu nije nikako in slobodne volje ve posebni dar Boji. I u spasu due esto sasvim ispravno govori tvrdei da se na spas ne ostvaruje djelima nego vjerovanjem. Da nas dakle, spasava samo vjera. Isto tako u III. poglavlju komentara Poslanice Rimljanima u I poglavlju komentara i u 1. poslanici Timoteju, jasno nam kae da nae spasenje zavisi samo u vjeri. U III poglavlju komentara poslanice Galaanima, stavku IV kae se: i sve one kojih se vjera sastoji u djelima zakona propisanima eka progonstvo. Pri tome treba promiljati na obredna djela, a ne moralna ili treba kazati da apostol Pavao govori ovdje o djelima uope. Koliko o obrednim, toliko o moralnim. Djela naime nisu razlog zbog kojeg je netko pravednik pred Bogom, ve su tu radi ostvarenja i oitavanja pravednosti. Ta nitko se pred Bogom ne opravdava djelima ve stanjem vjere. I to ne steenim ve ulivenim u duu. Stoga su svi oni koji trae da spas zaslue djelima osueni na prokletstvo jer se ne uklanjaju grijesi pomou djela niti se itko opravdao pred Bogom pomou njih ve pomou stanje vjere koje je oblikovano. Stoga su svi oni koji trae spas ljubavlju, iz III. poglavlja komentara poslanice Titu, on je upoznao nae pretvaranje pa zato i kae Psalam: spas je pravednik od Gospoda. Sljede ove rijei: Zatim kad kae, ne po djelima pravednim, navodi razlog naeg spasenja na taj nain da se najprije iskljui presuktivni, vjerojatni, pretpostavljeni razlog, a zatim se pokazuju pravi razlozi spasenja. Pretpostavljeni je razlog da smo spaeni zbog naih zasluga, to Toma Akvinski iskljuuje kada kae: ne po djelima koje smo mi izvrili, komentar poslanice Rimljanima, poglavlje 11. Sve to je prostalo spaeno je po izboru izvrenom od milosti Boje. U deutoronomi, poglavlje IX. Nee zbog svoje pravednosti niti zbog istoe srca ui u njihovu zemlju da bi te je posjedovali. Pravi razlog ovjekova spasenja jedina je milost Boja. Isto tako tumaei poslanicu Rimljanima III poglavlje IV stavak istie da se tu idovi i pogani izjednauju u stanju milosti Boje. I dokazuje da se spasenje postiava jedino vjerom u Krista. Nadalje u komentaru 1. poslanice Timoteju poglavlje I, stavak III kae: dat je zakon da se upozna grijeh a u poslanici Rimljanima poglavlje 7, stavak 7 stoji: grijeha nisam spoznao nego po zakonu jer ne znadoh to je pohota dok mi zakon ne ree neka te pohota ne zavede. Zato smatramo da se ljudi ne spasavaju po djelima na koje ih obavezuje zakon nego samo

po vjeri. U pitanju slobodne volje Toma kae: itajui poslanicu Efeanima poglavlje III stavak 8. Mogao bi tko pomisliti da nae vjerovanje potjee od nas i da se zasniva na naoj volji ali apostol Pavao iskljuuje to i istie: i to ne po vama. Za vjerovanje naime, kae dalje Toma nije dovoljno slobodna volja jer sve ono to pripada vjeri nadilazi na razum kao i to se kae i u crkvenici (eclesjesticus). Poglavlje III, stavak 25. Tebi je ukazano mnogo toga to nadilazi ljudska osjetila, a u prvoj poslanici Korinanima, poglavlje 2, stavak 11, ono to je Boje nikome nije poznato osim duhu Bojem. Vjerovanje u Boga nemoe dakle, ovjek imati sam od sebe ako mu to neda sam Bog. Kako je napisano u knjizi Mudrosti poglavlje 9.: tko e Boe saznati tvoju misao ako ga ti ne obdari mudrou i ne poalje s neba. Duha Svetog. Zato Toma i dodaje: taj je dar Boji sama vjera, a to je reeno u poslanici Filipljanima poglavlje 1, stavak 29. Vama je dano poradi Krista ne samo to da u njega vjerujete nego da za njega i podnosite muke....o priesti kod obje prilike kau u komentaru 1. poslanice Korinanima ovo: ovaj se sakrament daje pod prilikama kruha i vina. Za to postoje tri razloga. Prvi je u njegovom savrenstvu jer kad se njime daje duhovna okrepa, treba sadravati i duhovno jelo i duhovno pie. Ni tjelesno se naime okrepa ne prua bez jela i pia. Zato je reeno u 10. poglavlju iste poslanice: svi su isto duhovno jelo blagovali i svi su isto duhovno pie pili. Drugi je razlog u znaenju tog sakramenta. On je naime spomen stradanja Gospodinova u kojem se njegova krv odjelila od tijela, pa se stoga u tom sakramentu krv prikazuje odjeljeno od tijela. Trei je razlog u spasonosnom djelovanju tog sakramenta. On vrijedi za spasenje tijela pa se zato rtvom prinosi tijelo. Isto tako on vrijedi za spasenje due, pa se zato rtvom prinosi krv. O braku sveenika Toma je mislio mnogo bolje nego to danas misli i nareuje papinska samovolja. Tako naime, biskup Durandus iznosi uz miljenje mnogih drugih i Tomino 4, 38, 2 da dostojanstvo sveenikog stalea zavjet odricanja od brane veze nije pridodan esencijalno ve samo po naredbi crkve tj. akcidentalno. Stoga sveeniku ne smeta njegovo zareenje da bude od crkve razrjeen tog zavjeta jer sveeniku zareenje ne ukljuuje u sebi i zavjet celibata. Toma Akvinski dokazivao je i to da je za sveenika bolje da ue u brak ne samo po Papinom dopustenju, ve i po savjetu sveenika, svoga ispovjednika, negoli da bude razbludnik. Uostalom u svom djelu "Teoloka suma" (summa theologica) koje se poinje rijeima: Smilovanje je Boje iznad svega. On u poglavlju 165 kae, koje se poinje: I stoga treba govoriti o incestu kae o tome doslovce ovo; U crkvenom kanonu stoji napisano: kada klerik koji je ve primio nie redove izjavi da nemoe uvati zavjet istoe hoe stupiti u brak, ima pravo na izdravanje koje e mu se davati od njegovih benificija izvan okvira crkvene slube. S time da ne vri vie slubu u svojoj crkvi ve samo da bude pod crkvenom paskom i da praksa te kanonske odredbe zaveden je obiaj da takvog crkva im stupi u brak smjesta lii svih bonificija iako kanon, kako rekon, nareuje da se ima izdravati iz benificija. Ako ipak krelik doe na

ispovijed obzirno sveeniku i poali mu se da nikako ne moe izdravati zavjet istoe, ispovjednik nee mnogo pogrijeiti ako mu savjetuje neka se potajno oeni i neka oprezno uvajui svoju tajnu ne dopusti da biskup za to sazna. Smatram da je manji grijeh zadrati benificije uz tajni brak negoli Boje naredbe drati uzase bludnicu. Ako bi takav bio kasnije primoran od svoga biskupa da prima vie redove, mislim, da ako ve ne bude htio ivjeti u potpunoj istoi da je manji grijeh ivjeti u braku negoli bludno grijeiti s drugom enom. Eto, to su rijei onoga Tome koji je meu fratrima reda svetog Dominika proveo svoj ivot u celibatu i svetou svoje nauke, stekao besmrtno ime kao ljudi velike izobrazbe i prvaka u znanosti. Jasno se vidi da i on odobrava sveeniki bak koji se zbog papinskih zakon ne usuuje otvoreno to traiti, Kae Matija Vlai, ilirik, u svojoj knjizi "Katalog svjedoka istine". Dr. Francis A. Shaeffer

OTKAZ RAZUMA strana 65 "im nastane rascjep izmeu vjere i razuma posebice se najprije odrazi na etici. Tako su ljudi u doba reformacije imali sustav zakona koji se temelji na samom Bojem zakonu. Moderni ovjek odbacuje taj sustav i kao to odbacuje i kransu teologiju." strana 67 "Treba prihvatiti istinitost Biblije i onda kada govori o Bogu kao onda kada govori o povijesti i svemiru. Bog se objavljuje Isusu Kristu, no ta se objava vri posredstvom Svetog Pisma i nikad izvan njega. Ako ga izdvojimo iz Svetog Pisma Isusovo ime bit e samo prazna rije bez znaenja. Froma bez sadraja. Ni Isus nikada nije odvajao svoj autoritet od autoriteta Svetog Pisma, a to dokazuju sva njegova djela. Njegovo djelovanje temelji se na suglasnosti njegov autoriteta sa sadrajem rijei." strana 64 "Ne zaboravimo da je pravi neprijatelj antikrist. On ne nijee Isusa. On ide samo za tim da zauzme njegovo mjesto. Ovih posljednjih godina rije "Isus" izdvojena je iz konteksta "Sveto Pismo" postala je neprijatelj povjesnog Isusa, onog Isusa koji je umro i uskrsnuo, koji ima ponovno doi i koji je vjeni. Budimo na oprezu. Ako i evangelikaciju usvajaju podvojenost izmeu dviju razina, spasenja, narav i milost, te ako u osobnom susretu s Isusom vide iskustvo

koje bi bilo neovisno o sadraju Svetog Pisma i koje ne bi bilo otvoreno diskusiji ili provjeri, mi bismo i nehotice postali zatoenici modernog sustava miljenja to ga usvaja generacija koja nastupa i koja nas zapljuskuje sa svih strana." strana 18 "Djelo spasenja, takoer, ne doputa nikakvu diobu jer se ono iskljuivo temelji na vjeri i svetom pismu. Ovdje skreemo panju evangelikalnih krana na injenicu da reformacija govori u naelu samo "Sveto Pismo", a ne u naelu da se objava Boga zbiva samo u Kristu. Ako ne prihvatimo stajalite reformatora o Svetom Pismu, rije Krist gubi svako znaenje, a upravo je u tome moderna teologija krenula krivim putem. Za nju ta rije vie nema nikakovo znaenje jer je odvojila krista od pisma. Reformacija se pokorava nauavanju samog Krista, kada je dovodila u usku vezu objavu Bog u Krista s objavom to nam o tome daje pisana rije...Biblija ne prua istinu na iscrpan nain. Ona nam prua ono to u ja nazvati "autentinom istinom". Autentinom ukoliko se odnosi na Boga, ovjeka i prirodu. Nasuprot teorije Tome Akvinskog, reformacija je nauavala da je jedino Bog autonoman." Otto Goldmann, Ima li Bilija pravo?, Zagreb 1971. izdaje HKD Sv. irila i Metoda "Za opravdanje najnepravilnijih tvrdnji navode se besmisleni dokazi kao na primjer u srednjem vijeku, Biblija je bila okovana u lance. Ta je tvrdnja tona, no vano je znati zato je Biblija okovana u lance. Zacijelo ne zato da se oduzme kranskom puku. Ve upravo obratno, to je zato da je svatko moe itati, a nitko ponjeti sa sobom. Papa Pavao VI naredio je na Trinidedskom saboru 1545. 1563. da se biblija moe itati na pukom jeziku samo sa izriitom dozvolom Svete Stolice. Pa koji bi se ovjek iz puka bio on obrtnik, trgovac ili polodjelac usudio u Rimu da trai dozvolu za itanje Biblije. Zbog toga postala je Biblija kranskom puku tua, neitana knjiga. Poznavali su je jo samo iz sadraja propovijedi kateheza. Unato tome ili moda upravo stoga, ne moe se jednostavno tvrditi da je Biblija bila zabranjena knjiga kako se to jo i danas tu i tamo tvrdi. A zato je onda Papa zapravo zabranio itati Bibliju na pukom jeziku. Jednostavno zbog brige da sauva pravu vjeru i da sprijei da ne bi takvim itanjem Biblije nastala sumniva, ali moda nepravilna tumaenja vjere. Kako li su se tu...Kako li su se tu pogrenim prijevodom mogle lako uuljati zablude. Krivi prijevod mogao je imati sasvim drugi smisao... Na alost moralo je proi tristotine godina dok se nisu osigurali prijevodi i sada je Papa Leon XIII preokrenuo jednostavno rjeenje Pavla IV.On je vjernicima preporuio itane Biblije pri emu je zadrao jo samo neka ogranienja koja su jo danas na snazi. Katolik smije itati samo ono izdanje Biblije koje je Crkva odobrila. Vatikanski sabor 11.listopada 1962. do 08.prosinca 1965. pri kom su dogmatske konstitucije u

Boanskoj objavi broj 25, potie kranske vjernike i sve Kristove vjernike... Svti sabor jako i sasvi posebno istie za estim itanjem pisma, izuio je najuzvienije znanje, Isusa Krista, Filipljanima 3: 8 jer ne priznavati pismna znai ne poznavati Krista (Jeronim)." strana 8 "Biblija je dakle, uistinu knjiga crkve i prema tome ovoj i pripada pravo da tumai Bibliju. Meutim, nama koji ve dugi niz godina ili vei dio svog ivota izuavamo tu knjigu poznato je da Biblija objanjava samo sebe." Das gesepc christi, moral theologie, Bernard Haring Kristov zakon opa kranska moralne teologija, Zagreb 1973. strana 139 "Crkva je izriito definirala dogmu da Adamova djeca jo posjeduju slobodu moralnog izbora. Time je nita vie i nita manje reeno, nego da normalni ovjek barem u odlunim trenucima svoga ivota posjeduje u tolikoj mjeri slobodu volje da se moe odluiti za ili protiv Boga i to tako ozbiljno i valjano da Bog na to sa svoje strane izrie sankcije." Ovo je opet suprotno tvrdnji uenju Tome Akvinskog to smo predhodno vidjeli kod Matije Vlaia, ilirika. strana 119 "Sloboda je samo tamo gdje osoba u svojoj najdubljoj jezgri moe pristati ili se pobuniti. Sloboda je po svojoj biti sposobnost za dobro. Meutim, snaga za dobro proizlazi iz ovjekove slinosti sa Bogom. prije smo iz pisma zakljuilit da ovjek nema sklonost ka dobru, nego je voen egoizmom, sebinou." Rimljanima 3, 10, 11 i 12. strana 238 "Po svetom Tomi vjeni je zaklon plan Boje mudrosti upravlja svakim djelovanjem i svakom gibanjem. Vjeni zakon kao prali sadran u biti Bojoj u bitnoj rijei. On stvarnim zakonom po slobodnoj odluci Boje volje da odreen poredan bitka, a time i djelovanje dunosti." strana 231 "Bog nam je svoju bolju objavio po Krstu. Koji je ustanovio katoliku crkvu kao uvaricu i tumaiteljicu svoje objave." strana 241 ukoliko je boji postaje ostvari

"Augistinsko Platonovski smjer vidi prirodni udoredni zakon vie sa strane uzma zbog njegov sudjelovanja. Boanskim zraenjem ideja u vjenom bojem zakonu. Toma u zrelijoj dobi cio Aristotelovski smjer naglaava vie stvarni poredak i njegovo spoznatljivost u svezi sa zahtjevom trebanja. U obje grke filozofije, a jo vie u njima odgovarajuim kranskim smjerovima, naravni udoredni zakon govori ne samo preko razuma nego i preko prirodne sklonosti ljudske naravi prema dobru." Pismo kae: Na svoj razum i osjeaj ne oslanjaj se strana 242 "Kada je na poetku novog doba sve vie poala kolebati vjera u objavljenje udoredne zakone potrudili su se najprije katolici i protestanti kalvinici, ali takoer i slobodni mislioci da u prirodnom udorednom zakonu u prirodnom pravu dobiju zajednike osnove. Meu najznaajnije uitelje prirodnog prava spadaju Grotius i Kufendoolf koji su bili pod utjecajem Vitorie Suareza. Nauku u prirodnom pravu pohlepno je prihvatio racionalizam." strana 253 "Zakon je po sebi dobar prva Timotiju 1: 8. Zakon je svet i njegova zapovjed je sveta, pravedna i dobra, Rimljanima 7, 12, 14. Zakon konano nije nita drugo nego dobra i sveta volja Boja. Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta ima pred oima ivotnu volju Boju koja se milostivo oituje u Zakonu." strana 250 "Pojava Krista i njegova savrenog Bogotovlja ukinut je starozavjetni obredni zakon. U sluaju ako bi se i nadalje vrio postao bi zakonom smrti jer po svom najdubljem znaenju pretpostavljaju da Krist jo nije doao. Ovdje nije rije o moralnom zakonu, deset zapovjedi koji je vjena ve o ceremonijalnom obredu koji je u Kristu naao ispunjenje." strana 330 "Grijeh kao suprotstavljanje objavljenoj volji Bojoj. Grijeh je misao, rije ili dijelo protiv vjenog zakona (Augustin)." Anew Catechism of Christian doctrine and practice bujanesbellord, pp 86-87. Pitanje: " Koji je dan odmora abat? Odgovor: Sedmi dan, naa subota. Pitanje: Da li drite abat?

Odgovor: Pitanje: Odgovor: Pitanje: Odgovor:

Ne, mi svetkujemo dan gospodnji. Koji je to dan? Prvi dan, nedjelja. T+o ga je promijenio? Katolika crkva."

Anabridnent of the christian doctrine by, Henry Tuberville, p. 58 Pitanje: " Kako dokazujete da crkva ima mo da uspostavlja praznike i svete dane? Odgovor: Pa upravo inom promjene subote u nedjelju koju protestanti sljede i na taj nain potpuno se suprostavljaju sebi to strogo dre nedjelju, a kre veinske propise koje je crkva uspostavila. Pitanje: Kako to dokazujete? Odgovor: Zato jer oni svetkuju nedjelju, priznaju crkvenu mo da zapovijeda praznike i da se svrstavaju pod grijeh." Komentar nadbiskupa vrhbosanskog dr. Ivana Evanelista aria. Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta izdala akademija Ragina Apostorum, Sarajevo 1942. strana 16 Prva knjiga Mojsijeva, strana 2, komentar. "Prva Mojsijeva 1: 5. i postade vee i postade jutro, dan prvi. Pod 4. ovjek ima da svetkuje Boga u odreeni sedmi dan poinka. Taj dan ima da bude posveen Bogu i naem odmoru. Pet. I postade vee i postade jutro, prvi dan. Kod idova nije kao u nas poinjao dan od ponoi nego uvee, zalaskom." strana 429 Druga Mojsijeva od 1-17, komentar. "Glava 20 stih. Deset zapovjedi Bojih kojih nije moglo da uzdrma ni jedna bura vjekova napisao je Bog ne samo na kamene ploe, nego iz je plamenim maem upisao u srca samih ljudi. One su ve stajale u srcima prvih ljudi ali su ih opet potamnile sjene istonog grijeha. Zato ih Bog obnovi uz gromove i munje da ih vie nikad ne zaboravi pamet ovjeja. Deset zapovjedi Bojih, one su ostale teme svakome zakonodavstvu i javnome poretku sve do dana dananjeg. One je u najkraem obliku obuhvatio sav vjerski i udoredni ivot ovjeka u njegovom odnosu prema Bogu i blinjima. Drutveno i osobno dobro ovisi o izvravanju ovih deset zapovjedi Bojih." strana 206. komentar nadbiskupa

"Glava 23 od 1-3. Nesmijete raditi nikakva posla, hebrejski malakoh. Ovom zabranom bili su zabranjeni ne samo teki poslovi kao teaki rad na polju ili rad razliitih zanata nego i isti kuni poslovi, kao rad u kuhinji. Ovaj potpuni odmor bio je propisan samo za dane subotne i za dan velikog pomirenja." Novi Zavjet, strana 160. "Luka 23: 56. Potom se vratie i pripravie mirise i pomasti, a subotu provedoe u miru po zakonu. Luka 24: 1. Komentar nadbiskupa aria. U prvi dan tjedna, tj. rano u nedjelju sad su htjele ene izvriti izostavljeno pomazanje. Da se nedjelja u to vrijeme svetkovala onda ene ne bi dole da pomau tijelo u nedjelju, ve bi je svetkovale, tj. odmarale." . Strana 327 Prva Korinanima 16: 2. Svaki prvi dan tjedna neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko moe da ne budu bivaju sabiranja tada kada doem. Komentar kardinala. "Prvi dan tjedna i jeste nedjelja. strana 417 Hebrejima 4-5." Hebrejima 4: 4. Jer negdje ree za sedmi dan ovako. I poinu Bog u sedmi dan od sviju dijela svojih. Hebrejima 4: 8. Jer da je Jozua one doveo u pokoj ne bi poslije govorio za drugi dan. Hebrejima 4: 9. Dakle ostavljeno je jo o poivanju naroda Bojem. Komentar kardinala. "Glava 4 od 1 do 3. Pokoj Boji u koji e ui krani za muku i kuanja ovoga ivota isti onaj pokoj u kojega je Bog uao i za kako je dovrio stvaranje svijeta. Ve uredbom subote pokazuje Bog ljudima da e i oni biti dionici njegovog vjenog subotnjeg pokoja jer je subota imala biti znamanje vjenog pokoja u Bogu. Narodu Izraelskom htio je Bog dati pokoj u zemlji Kananskoj, ali je Izrael osujetio ispunjenje ovog obeanja svojim nevjerstvom i otpadom. Zato je ispunjenje ovog obeanja sauvano za novozavjetni Boji narod." strana 485. Otkrivenje 14: 8. i drugi aneo za njim ide govorei: "pade Babilon veliki koji je estokim vinom bluda svojega napojio sve narode". Otkrivenje 14: 10, 11, 12. Deset. I on e piti od vina gnjeva Bojeg koje nepomjeano utoeno u ae gnjeva njegova i bit e muen sumporom i ognjem pred anelima svetim, pred janjetom. Jedanaest. I dim muka njegovih die se u vjeke vjekova i nee imati poinka dan i no koji se klanjaju zvjeri i slici njezinoj i ako tko primi ig imena njezina. Dvanaest. Ovdje trpljenje svetih koji dre zapovjedi Boje i vjeruju Isusu. Komentar kardinala. Od 6 - 11.

"Jedan aneo propovjeda posljednju opomenu svim zemljama. Drugi aneo navjeuje pad glavnog grada protukranske svjetske moi. Trei prijeti svim poklonicima zvjeri vjenom osudom. esti stih. Vjeno Evanelje tj. knjiga u kojoj je vjena odluka Boja o spasenju ljudi po Isusu Kristu ili vjena odluka Boja o pobjedi Kristovoj a u svrhu da potakne ljude na pokoru. Osmo. Pad pod Babilonom podrazumijeva se Rim. Glavno sredite neznabotva. Taj svjetski grad prikazuje se kao bludnica koja zavodi sve narode na blud tj.na ideopoklonstvo. Zato se na njega obruava sva mjera Bojeg gnjeva. " strana 495. Komentar kardinala. Glava 22 od 1-3. "Jedu plod s drveta vjenog ivota. 19: 9, otkrivenje se potvruje kao istinito, ono dolazi od Boga koji je prosvjetljivao stare proroke. Ve blie vrijeme donjet e njegovo ispunjenje, zato blago onome koji uzima k srcu sadraj ove knjige. Od 6-9, i kratko vrijeme upotrijebi za sovje posveivanje da tako osigura sebi ulazak u nebo 10-15." Jo nekoliko rijei o Jezuitima. Religija i ateizam, Vinko Ceci, MIP Zagreb 1959., strana 135 Natko Nodilo rodio se 31. kolovoza 1834. u Splitu. Kao profesor ope povjesti djeluje na gimnazijama u Splitu i Zadru, a od 1874. - 1901. na sveuilitu u Zagrebu. Kao rektor umro 1912. u Zagrebu. strana 145 "Proglaenje dogme o takozvanom "bezgrenom zaeu" 8. prosinca 1854. objavljivanje "syllabusa" uz encikliku quanta qura 8.prosinca 1864. i konano proglaenje Pape nepogreivim 18. srpnja 1870. izraz su procesa to se vre u katolikoj crkvi u vezi sa sve jaim utjecajem jezuita u njoj. U drugoj polovini 19. stoljea ovaj je proces dostigao svoju kulminacijsku toku. Bijeli i crni Papa. Poglavar katolike crkve i general jezuitskog reda potpuno su se poistovjetili po tenjama i interesima. Pio IX i Ivan Petar Beckx postali su jedno." Proitajmo izjave biveg jezuitskog sveenika dr. Alberta Romerea Rivera. "Masoni, slobodni zidari, lanovi tajnog religioznog filozofskog drutva s mistinim obredima. To je bila stvar koju sam mrzio i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se ruilo. Saznao sam da je crni Papa jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimu, takoer mason i lan panjolske teistike stranke. Dobio sam vrtoglavicu kada sam saznao da je jezuitski general u tijesnoj vezi sa iluminatima iz Londona. Ignatius de Lojola, osniva jezuitskog reda bio je lan iluminata. Nekoliko tjedana bio sam bolestan jer sve protiv ega su me uili da se borim, sjedinilo se negdje pri vrhu.

Danas je rimokatolika institucija zaposlena sa preinakom povjesti inkvizicije da prikrije svoje djelo. Knjige o tom predmetu su tajanstveno nestale iz mnogih knjiara. Zbog mog prethodnog radnoh iskustva bio sam postavljen u ekumensku skupinu pod Papom Ivanom XIII, neka vrsta policije. Protestanti vie nisu nezavisni heretici nazivani hiereticima, krivovjercima ve odvojenom braom. Ateisti vie nisu nai neprijatelji. Sve to sa namjerom da bi svi vjernici bili udrueni u jednu svjetsku crkvu, a svi nevjernici u jednu svjetsku vladu. Mi smo se uspjeni infiltrirali u sve organizacije. To novostvoreno remek dijelo, trea sila, zove se karizmatiki pokret. To je most prema Rimu. Protestanti su nas prihvatili rairenih ruku." RELIGIJA I ATEIZAM Vinko Ceci, strana 145, NIP 1959. "I Nodilo to zna i vidi da su Pio IX i Ivan Petar Deckx Postali jedno. Jezuitski general otuda i njegova panja prema jezuitima tim pravim upravljaima Petrovom laom... dodajmo, a kod nas posebno, da gdje je istina i gdje se injenice koje bi prikazale pravo lice jezuitima kod nas? Koliko je kod nas utvreno u politikoj ulozi to su je jezuiti vrili kod nas. Premalo je bilo i ono to je Nodilo ostavio za sobom o tome. Koliko nam jo i danas toga nedostaje da bismo imali pred sobom iole tonu sliku mjesta i uloge to su je oni izvrili u naem drutvenom ivotu... p/gledajmo barem neke aspekte ovih kompleksnih pitanja kao jezuitska religija, jezuitska nauka, moral i jezuitska politika.....Vokacija im, pie Nodila, za pripadnike ovog reda bijae negdje protiv protestanata. Sada im je protiv slobodarske jeresi. Sve novo, ovlaeno i opoganjeno duhom slobode, sve to svijet prigrli i za francuske revolucije, red je tako dre oni, ruiti i sruiti. Prokleti kvasac slobode uskiseli nam cijelo drutveno tijesto....hijerarhija mora biti opet prvo u svim odnosima drave i crkve pa i u samoj politici. Kako ona bijee kada planu u liku presjajne zvijezde na tmurnom nebu srednjih vijekova (liberalis i silabus). Nodilo ispituje i neke momente iz povjesnosti reda tj. pitanje njihovih ukidanja i ponovnog oivljavanja. Posebnu panju posveuje buli Pape Klementa XIV od 02.srpnja 1773. kojem se jezuitski red ukida. Navodim iz nje mjesto gdje Klement kae kako uz pouzdanje da ga pomae sveti duh nakon zrelog promiljanja ukida drubu isusovaku od koje vie nije oekivao predanje obilate plodove i koristi. U istoj buli Klement daje i obrazloenje svoje odluke. Bula, veli Nodilo vrvi albama na isusovce. Te njihovi razdori po kleru, po akademijama, po univerzitetima, po knjievnim skolama, po raznim drugim posvuda tugaljivo raspravljan je o njihovu nauku. Tuba na njih poradi tonosti zemaljskih dobara. Ukratko i svojim moralom, i svojom religijom i svojom naukom, kao u svojom politikom, jezuiti su odbili od sebe sve napredno

svjetovnjako jednako kao i duhovniko. Godine 1890. Nodil je postao rektor zagrebakog sveuilita." strana 150 "U Bizantiji, drava je najtjenije spojena sa crkvom. Tamo je i najmanji vjerski grijeh zloin dravni. Novi autokrata od naroda se pozdravlja usklikom "Mnogo ljeta tebi caru pravovjerni!" Autokrat vri na zemlji kransku Boju providnost, pa ipak to bizantijsko carstvo Kristovom vjerom kroz prethodnitvo s vijeka na vijek umanjuje se, rui se sve dokle njemu ne doe sudnji dan. Pa i jo neto. Pokret za mirom, pokret koji dobiva i sve konkretnije oblike, postizava sve vidnije uspjehe. Da dijalog nije zavren, te da smrt ne razara osobu." Veernji list 30. studenog 1996. postizava sve vidnije uspjehe. Sve vie je drava koje prihvaaju princip da meunarodne sporove i pitanja rjeavaju za diplomatskim stolom, a ne na bojnom polju. strana 153 Kranstvo, priznaje dakle i Nodilo, kao ideologija nemoe izvriti revoluciju. Drutvo koje je osnovano na ropstvu, dakle, na jednom ekonomskom stanju, ne moe biti mijenjano od jedne ideologije koja dolazi izvana. Ona se moe mijenjati samo po zakonima toga drutva. Po zakonima koji lee u njemu samom, a to su zakoni ekonomski u prvom redu. Na pragu smo ostvarenja velikog Biblijskog prorotva da e biti ekonomski embargo za sve koji dre Biblijskih deset zapovjedi ukljuujui i subotu. Otkrivenje 13: 17. U povijesti negdje krajem 4. i poetkom 5. stoljea, tonije na zapadu 22.2.407. godine car Onorije izdao je zakon protiv Frigijanaca ili Priskilijanista.Evo nekoliko reenica iz tog zakona koji pokazuje otrinu napada koji je iao za tim da istrijebi ovaj Boji ostatak sa zemlje. "Nareujem da se zapljeni njihovo imanje i da ono prijee u nasljedstvo njihovoj rodbini.. ali samo pod uslovom ako oni nisu zaraeni. Montanisti ne mogu raditi testamente, darovnice, kupiti ni prodati niti sklopiti kakav drugi ugovor. Njihove bogomolje bit e zapljenjene, a vlasnici kua u kojima su se odravali sastanci bit e posani u izgnanstvo." Dr. Mirko Golubi, Povjest crkve, strana 55 U ovom tekstu iz otkrivenja 3: 17 vidimo da mora doi do izvjesnog zajednikog oblika ekonomije da bi se ostvario svjetski embargo. 01.01.1997. oficijelni start Euroa, poetak 1998. druga kontrola. 01.01.1999. utvren teaj. I tako dolazi do tog trenutka da oni koji se pokoravaju Bojoj rijei i Bibliji nee moi ni kupiti ni prodati. U programu Ivana Pavla II 1997. je godina Isusa Krista, 1998. godina Svetog Duha i 1999. godini je godina Oca, te povratak u Oev dom.

2000. intenzivna je euharistijska godina odnosno nedjelja. Na vrhovnom sudu Amerike, konzervativne snage spremaju se izdati nacionalni nedjeljni zakon koji e biti sveopi i cijeli svijet e ga pratiti. Nedjelja e postati ig zvjerin dok e subotu u to vrijeme biti peat Boji. Nedjelja - princip samoopravdanja ili spasenja osobnim naporima (djelima) Kainov sindrom. Subota - opravdanje vjerom ili solidarizacija sa Bojom voljom izraena u 10. zapovjedi. Nedjelja, pokloniti se autoritetu ovjeka. Subota, pokloniti se autoritetu ivoga Boga. Nedjelja, otkrivenje 13: 16, pijetnja ekonomskim embargom i pod prijetnjom smrti u kasnijoj fazi. Subota, otkrivenje 14: 9, 10, Boja prijetnja. Devet. Tko se god pokloni zvjeri i ikoni njezinoj primi ig na elo svoje ili na ruku svoju. Deset. I on e piti od vinja gnjeva Bojega koje nepomjeano utoeno u au gnjeva Njegova i bit e muen ognjem i sumporom pred anelima, svetima i pred janjetom. U ovoj velikoj borbi nitko ne moe biti neutralan. Ili e biti uz Isusa Krista, i vjerovat Isusa onako kako to pismo kae ili e stati na stranu ljudskog autoriteta. neutralnih u ovoj velikoj borbi nema.

INKVIZICIJA

Emil Lucka, Torquemada

INKVIZICIJA U PANJOLSKOJ Be, listopad, 1925. Torquemada und die spaniche inquisition, strana 16 Kao prvi veliki inkvizitor, postavljen je od kralja Tomas de Torquemada 1484. strana 17 "panjolac Francisco Garcia Rodrigo opisuje "muke" koje katolika crkva ima da trpi zbog ukidanja inkvizicije, i izraava elju da se ova ustanova opet uspostavi (historia vardadera de la inquisicion III, 502) - slino deviver, u Cours D'Apologetique chretienne 15. izd. 1899. Djelo koje je aprobirano est kardinala i trideset i dva biskupa i prevedeno na vie jezika. Isto i Hollweck "crkveno kazneno pravo" (Mainz 1899.) koji naroito odobrava probadanje jezika. Grisar

"sopstvenom tvrdoglavou navukli su ovi nesrenici (heretici) na sebe sebe smrtnu kaznu" ( asopis za katoliku teologiju 1879.) Martens: kao katolici moramo se uvati da pometeni pogrenim liberalizmom, smatramo smaknua heretika erupcijom fanatiki ogranienosti ili nezajaljivom krvoednou (vring arhiv za katoliko crkveno pravo 8: 205). Crkveni leksikon od Wetzer i Welta, jedan suvremeni prirunik dijeli stanovite inkvizicije. Crkva ima pravo i dunost da svoje vjerske istine objavljuje svim narodima... da ih titi od svakog napada i da svaki prigovor protiv istina Bojim otkrovenjem objavljenih, spreava i kanjava svim sredstvima koje joj stoje na raspolaganju. Ako dakle neki krteni, neki lan crkve, zaluta i odstupi od prave crkve, ona ima pravo i dunost da poui zabludjeloga, da ga opomene i da ga ukori, i da ga u sluaju da ostane dalje u zabludi kazni tjelesnom i duhovnom kaznom, itd. (rije: inkvizicija) kod rijei smrtna kazna u istom leksikonu (Joseph Laurentius) pisac izraava, naprotiv, sumnju u pravo crkve da ubija i eli da poznatu formulu kojom se heretik predaje svjetovnim vlastima, neka se s njim blago postupi, shvati ozbiljno. asopis "Analecia ecclesiastica, revu romaine" koji izlazi u rimu kao organ kurije pie: (sjenja 1895.) Raspravljajui o spaljivanju heretika u panjolskoj. Sigurno e mnogi meu sinovima mraka kolutavih oiju i naduvenih obraza okomiti na tzv netrpeljivost srednjeg vijeka. Nije ni potrebno da naim itaocima objanjavamo nitavnost ovakvih glupih brbljarija. S punim pravom su se crkveni i graanski zakoni borili protiv ovakvih heretika, da vuci u janjeoj koe ne bi kuili i opustoili stado. Dou li vuci u janjeoj koi da rastrgnu jaganjce, neka budu odagnani ognjem i maem... O, vi blagoslovljeni plamene lomae! Vaom pomou, unitenjem nekolicine skroz pokvarenih ljudi, saene su tisue dua od zabluda i vjenog prokletstva... O, presvjetla i preasna uspomena na Tomasa Torquemadu! Ovaj prvi vrhovni inkvizitor dao je spaliti dvije tisue heretika, itd. Najnovije Njemako dijelo u panjolskoj "panjolska kultura i obiaji u 16. i 17. stoljeu" od Ludwiga Tfandla (Kempten 1924. ) lijepa i bogato opremljena knjiga naziva inkviziciju "panjolskom reformacijom" i zalae se za nju. Nekolicina autora zahtjeva smaknjue heretika. A.M. Leibcer O.S.M. profesor na papinom "collegium de propaganda fide" u Rimu u svom djelu "De stabilitate et progress dogmatis". Romae 1910. izdatom sa dozvolom crkve iznosi miljenje da crkva kao najsavrenija zajednica ovoga svijeta ima isto pravo kao i sveta drava da izrie sve kazne, pa i smrtnu. "Si enim societati ius compietit homicidam, etiam poenitentem capitis damnando, cur Ecclesia simile ius denegabitur relatead hominen, tam gravis criminis reum, quale est crinen infidelitatis". U prijevodu: "Ako drutvo sebi uzima pravo da smakne nekog ubicu ak i onda ako se ovaj pokaje, zato bi se uskraivalo crkvi isto pravo kada je u pitanju ovjek koji je kriv za tako teak zloin kao to je hereza", zatim ustaje protiv gledita koje smatra da tako strogi postupak ne odgovara naem vremenu. Pomislimo li kako je ozbiljna stvar kad netko krivotvori od samoga Boga utvrenu

katoliku vjeru i koliku tetu hereza nanosi drutvu. Moramo priznati da, ako se s pravom kanjava smru ubica jo vie zasluuju smrt oni koji hule na katoliku vjeru koju su ispovijedali. Za dokaz, ovog autora se poziva na Tomu Akvinskog i na IV knjigu Mojsijevu 24: 16; ko huli ime Boje, neka umre. Kardinal Camillu Tarquini ide jo dalje i zahtjeva za crkvu pravo da sama ubija heretike jer se u boanskom pravu nigdje ne moe nai ni jedno mjesto gdje bi se to zabranjivalo (iluris ecclesiastici publici institutiones romae 1868. strana 48). Profesor De Luca sa Gregorijanskog sveuilita u Rimu zahtjeva da se smrtna kazna protegne i na sve one koji su roeni u herezi. Dakle, i na protestante. Institutiones iuris eccleiastici. Drugi su pak protiv kanjavanja iako naprimjer dravni leksikon Gorresove drube 1904. knjiga 5 strana 212 itd. J.B.Sadmuller pie: U srednjem vijeku uobiajene svjetovne kazne kao zapljena imanja, bacanje u tamnicu, spaljivanje prestale su odkad hereza vie nije graanski zloin." (Udbenik katolikog crkvenog prava, 1914. 2: 377) strana 243 "Papska inkvizicija ni do dana dananjeg nije ukinuta. Jo i danas postoji 1542. od Pape Pavla III osnovana "congregatio in quisitionis seu sancti officii" koja sada djeluje u Rimu pod imenom "Congregatio sancti officii".Svjetovna je pomo ipak prestala, ali 22. kolovoza 1851. Papa Pio IX strogo je osudio muljenje jednog uitelja crkvenog prava koji je izjavio da crkva nema pravo primjeniti silu. 1866. proglaen je za sveca inkvizitor Wilhelm Arnaut, 1867. inkvizitor Peter Arbpues, ime je crkva njihovo djelovanje ovjenala najveom slavom. Svake godine na dan 30. svibnja, dan svetog Ferdinanda II od Kastilije crkva ga se sjea rijeima: "Vlastitim rukama je nosio drva za spaljivanje heretika". strana 25, Poeci inkvizicije "Kada je sekta krana zbog svoje nerazumljive nauke koja je bila u suprotnosti sa cjelokupnom tradicijom, postala vlastodrcima rimske drave sumnjiva, njihova je vjera proglaena za opasnu podravni poredak i zabranjena. Poela je borba protiv krana kao neprijatelja ljudskog drutva. Po svim krajevima rimske imperije nastadoe progonstva o kojima nam pria povijest i legende. Cezar, namjesnik, senat, inovnitvo bili su razliitog miljenja o opasnosti ovih ljudi. as je postojalo raspoloenje da se trpe, a as su lomae smatrane kao jedino efikasno sredstvo protiv ovih tvrdoglavih fanatika koji su se sve otimali da svojom smru posvjedoe svoje uvjerenje, to je antikom duhu bilo upravo neshvatljivo. Edikt o toleranciji, koji je izdao car Konstantin 313. godine u Milanu, uinio je kraj progonjenju krana i vratio im njihova zapljenjena imanja i sam car postao je kranin, a nova vjera postala je dravna vjera. Ve dvanaest godina kasnije Nikejski sabor koji je prvi put utvrdio dogme obavezne za sve, prijetio je smru svakome tko bude pristao uz arhijeretika Arija ili ma samo itao njegove spise."

strana 26. "Vrijeme trpljenja je prolo. Pojavilo se doba moi. Pravovjernim kranima koji su jo do pre malo godina stupali na lomae pjevajui spalme, odjednom je neasti stao da uljeva uvjerenje i postojanost. I opet ih poee spaljivati. Ali ovog puta ne kao osvjedoene pristalice pravog vjerovanja, nego kao njezine poricitelje i oskvrnitelje. Iz plamena lomae nisu se vie dizali u raj da tamo sjede uz desnu stranu gospoda, ve im je ovozemaljski plamen pokazivao put ravno ka paklenom. Kult starijih Bogova bio je u ono doba jo u cvatu i ni od koga smeten. Car Justinijan koji je odpao od kranstva i priao neoplatonizmu pie da ni jedna divlja zvjer ne postupa tako svirepo prema ljudima kao krani prema drugim kranima. Zakon Enikejskog sabora ponovili su i potvrivali na sljedeim saborima novi carevi. Tko god se nije htio pokoriti nedavno utvrenoj ortodoksiji, odluci veine biskupa u Nikeji, bio je neznaboac, jevrejin, kranski heretik, osuivan je kanjavan i pogubljen. Godine 447. naredio je Papa Lav I Veliki da se poubijaju svi oni koji su o kranskim istinama mislili drugaije nego ortodoksni biskupi i on sam. Raniji crkveni velikodostojnici bili su drugog miljenja o prisilnom ispovijedanju vjere i kanjavanju odpadnika. Tertullian kae: "Protivno je vjeri ako mi se zabranjuje slobodan izbor boanstva koje alim oboavati. Tako da ne mogu vie oboavati onoga koga ja hou nego koga moram. ak ni ovjek ne eli prisilno bogotovlje. Laktantius: Ako hoe braniti vjeru proljevanjem krvi muenjima, zaprljat e je i oskvrnit e je, ali je nee obraniti. Ako postoji ita to je preputeno slobodnom prosuivanju, onda je to vjera. Isto tako i Atanasije u svom traktatu o isposnikom ivotu, nasuprot tome jedan duh veliine i dubine Augustina, proglaavao je ljude koji su provodili iji ivot u Kristovoj vjeri za sinove neastivog. ak je i diktator Napoleon Bonaparte kazao: "U svijetu su samo dvije sile. Ma i duh. Najzad ma svugdje podlee duhu." Povucimo paralelu izmeu dva paganska imperatora. S jedne strane Nabuko Donozor, Babilonski imperator iz VI stoljea, a s druge strane Konstantin, rimski imperator IV stoljea. Nabuko Donosor, Babilonski imperator, Konstantin, rimski imperator, svjetski. Nabuko Donozor, paganin. Konstantin, paganin. Nabuko Donozor obratio se pravom Bogu, idovskom u Starom Zavjetu, Konstantin, obratio se pravom Bogu, kranskom u Novom Zavjetu. Nabuko Donozor zapovijeda prisilno bogotovlje nove vjere koju je navodno usvojio. Konstantin zapovijeda prisilno bogotovlje nove vjere koju je navodno usvojio. Nabuko Donozor time dokazuje svoju neobraenost. Konstantin time dokazuje svoju neobraenost. Nabuko Donozor, sluba iz straha. Konstantin, sluba iz straha. Nabuko Donozor, Danijel 3: 28 do 30, ljubav sile. Konstantin, edikt o toleranciji 313., Nikejski sabor 323. Proganja sve koji ne vjeruju tako kako su tvrdili biskupi. Za razliku od ovih principa ljubavi sile, Isus

Krist nas poziva da imamo silu ljubavi to je u potpunosti suprotno svakom nasilju. SLOBODA DUHA ILI ROPSTVO (Rudolf Berghofer, Sloboda duha ili ropstvo, Zagreb 1939.) Razmiljanje o jednoj istinitom vjeri i o mnogobrojnim lanim crkvama i sektama. Kant. "Moe biti mnogo raznih vjera, ali pravjera je samo jedna." Tolstoj. "Kada ovjek upozna pravu vjeru njemu biva ono to je ovjeku kome je zasjala svjetlost u tamnoj sobi. Sve mu postaje jasno i veselo u dui." Angelus. "Onaj koji ne umije da se uini sinom Bojim uvijek e ostati u staji sa stokom." strana 53 "Lj. Vulievi. Sveenik ne vidi nita iznad svoje crkve. Njemu je vie crkva nego pravda, nego istina. On e porei, on e zatajiti istinu, uinit e koji mu je drago zloin da spasi svoju crkvu, ili da joj kako god koristi. On oito slobodno kae da izvan njegove crkve nema ni istine ni Boga ni spasenja. Kae da je Kristu evanelje istinito. Dobro. Ako crkva ree da je istinito, dobro. Posveeniku istina nije istina. Ne moe biti istina ako njegova crkva ne ree da je istina. Crkva je nad Kristom, nad Bogom,nad istinom. Narode, ne spavaj! Otvori oi. Ja nauih itanjem povijesti, a jo bolje nauih svojim iskustvom da sveenici ne razabiru vjeru od slijepa posluha. A za nas je koji smo slobodni isto vjera i posluh, ali je na posluh i naa vjera razloito i slobodno pristajanje na ono to svojim oima i svojim razumom vidimo da je istina i da se ima primati za istinu. Sveenik nezna za slobodu koju je Isus donio na svijet i koji on unosi ono to se vjerom i ljubalju u njega umee. Nenaravna odgoja odalei sveenika od razuma, od njegove osobe, i zato ga odalei od istine i od slobode. Nije dakle ni udo ni varedno to je on neprijatelj onima koji misle, razloe i ive na svoj nain i po svojoj volji. Naravno je da sveenik progoni, mui i spaljuje one to nee da se poloe njegovoj crkvi, to nee da budu poslune ovce njegova stada i obora." (Rudolf Berghofer, Sloboda duha ili ropstvo, Zagreb 1939.) strana 62. i 63. "A. openhauer. U bitnoj je vezi religija i njeno jedinstvo sa drutvenim poretkom i opstankom svake drave. Ona je svuda potpora zakonu i Ustavu, dakle, temelj socijalne zgrade: Ta bi se zgrada teko mogla odrati, kada religija ne bi pozajmljivala vanost autoriteta, vlade i ugledu vladara. Kao posljedica ovoga, vidimo u 19. stoljeu da je kranstvo vrlo malaksalo i gotovo sasvim lieno ozbiljne vjere, pto vie, ono se jo samo bori za svoj vlastiti opstanak: dok se, meutim, zabrinuti vladari trude povratiti u ivot

umjetnim sredstvima. Kao to i lijenici pokuavaju da pomou mousa oive onoga koji je pri izdisaju. Ali u jedno mjesto iz Condorseova (cordorcet des progres del'esprit humain) koje je izgleda napisano kao opomena naem dobu: "Velika religioznost filozofa i vladara samo je jedna politika pobonost, a svaka religija koja dozvoljava da se brani kao da je ona vjera koja je potrebna da vodi narod, nemoe se vie niemu nadati nego agoniji koja e biti duega i kraega vijeka". Jer religije su, to i ti zna sline svjetlacima. Da bi mogle svjetliti potrebna im je tama. Izvjestan stupanj opeg neznanja uslov je za opstanak svih religija. To je elemenat u kojem one jedino mogu ivjeti. Jer nema sumnje, vjerska uenja koja se oslanjaju na autoritet uda i otkrivenje, samo su pomona sredstva podesna za ovjeanstvo dok je u dobu djetinjstva. Zato religija vrlo esto vre jedan direktno demolarizirajui utjecaj. Moglo bi se, upe, tvrditi da se, ukoliko se vie udovoljava dunostima prema Bogu, utoliko manje udovoljava dunostima prema ljudima: jer, vrlo je praktino oskudicu dobrote prema ljudima zamjenjivati laskanjem Bogu. I na kraju zaista moramo kazati da prava biblijska istina osobaa. Ona stvara slobodne ljude kao to govori i sam Ivan Gunduli: O, lijepa, o, draga, o, slatka slobodo. Dar u kom sva blaga vinji nam Bog je do. Isto tako kao to apostol Pavao govori: stojte dakle u slobodi kojom nas Krist osobodi, i nedajte se opet u jaram ropstva uhvatiti jer ne primiste duha ropstva da se bojite, nego primite duha posinakog kojem viemo: Aba oe! Ovaj duh svjedoi naem duhu da smo djeca Boja." (Rudolf Berghofer, Sloboda duha ili ropstvo, Zagreb 1939.)

VATIKAN I VJERSKA SLOBODA (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb, 1956.) strana 202 Vjersku slobodu shvaa Vatikan iskljuivo kao apsolutnu slobodu politike religiozne aktivnosti samo za katoliku crkvu ukljuujui slobodu nasilnog guenja svih ostalih religija. Pod pritiskom katolike crkve vlasti u Italiji nalaze sve mogue smicalice da bi zatitili i obezvrijedili odredbu Ustava koja proglaava vjersku slobodu svim religijama. Evo nekoliko primjera izabrano iz mnotva. 1. U provinciji Salerno 17. srpnja 1949. pozvala je policija baptistikog sveenika Gasbara i upozorila ga da nema pravo da vri obrede bez posebnog doputenja vlasti. Kada je on odgovorio da zakon trai posebno doputenje samo za civilne politike sastanke dok je sloboda vjeroispovjedi zagarantirana Ustavom, bio je prilikom sljedeeg obreda uhien i predan sudu. 2. Protestanski sveenici koji se nisu pokorili neustavnim zahtjevima policije nisu proli nita bolje. Propovjednik Kristove crkve u Alessandriji zatraio je od policije doputenje za vjerski obred koje

mu je izdano uz uvjet da vjerski sastanak odri u tiini bez pjevanja. Nakon nekoliko dana 4. rujna godine 1952. dobio je, meutim, propovjednik novu pismenu obavijestod policije u kojoj se izvjetava da mu se doputenje povlai, te da e obred ukoliko se odri biti silom sprijeen, a uesnici kanjeni po zakonu o krenju javnog reda. Odluka je donjeta na zahtjev katolikog biskupa, a tri dana kasnije odigrao se epilog i policija je provalila u prostorije "Kristove crkve" u Alessandriji i rastjerala vjernike. Propovjednik je bio novano kanjen. Dok je pred vratima crkvenih prostorija postavljena policijska straa da bi sprijeila ulaz pripadnicima ove religije. 3. U proljee godine 1952. nekoliko obitelji iz Chigoi prela je iz katolike vjere na protestantsku. Kako nisu imali sveenika zatraili su od valdenanskog pastora iz Venecije da im vri obrede u malim prostorijama koje su bile unajmljene. Nije prola ni tjedan dana kada je kvestura iz Venecije naredila da se zatvore crkvene prostorije i da se zabrane obredi. Na protest pastora zaprijetilo mu se zatvorom i faistikim zakonom iz 1929. Pozivanje na Ustav nije koristilo. Policija ga je odbila uz objanjenje da ovi obredi vrijeaju katoliki duh stanovnitva. To su naravno razumijevali katoliki duh Venecijskog biskupa. Ako ne koriste policijske intervencije onda katolika crkva upotrebljava otvoreno nasilje. 4. U provinciji Agrigento evangelici su oujka 1950. dobili doputenje da otvore vjerske prostorije. Kada se trebao odrati prvi obred, zatekli su pred vratima gomilu ljudi na elu sa katolikim upnikom koji su kamenjem zatrpali vrata vjerskih prostorija i prijetei ekali evangelike da ih rastjeraju kamenjem. U sukobu su neki evangelici bili ranjeni. Policija je odbila intervenirati i uhapsi izgrednike, naprotiv pozvala je evangelikog pastora i uzela mu doputenje za vrenje obreda i zaprijetila mu ukoliko nastavi okupljati oko sebe vjernike, zatvorom. 5. Valdenanskom pastoru u provinciji Siracusa reeno je otvoreno na policiji kada se pozivao na Ustav, da je jedno uputstvo ministarstva unutranjih poslova govori da su odredbe Ustava nevaee jer u tom smislu nije donjet zakon. 6. U Monsoneu karabinjeri su provalili u prostorije adventista za vrijeme obreda i uhapsili sve prisutne i predali ih zatim sudu. Dok su u Monferatu uhapsili pastora jer je izvjesio tablu na vratima vjerskih prostorija. 7. Navee 28. svibnja godine 1949. karabinjeri su provalili u prostorije protestantske crkve u San Mitceli s mainkama uperenim u vjernike te su im fiziki napavi neke od njih naredili : "Ruke u vis!" Pregledavi im depove, sproveli su ih u zatvor. Pastor je policijski protjeran iz mjesta, a u zatvoru su ga tukli. 8. U Rimu je prije dvije godine jedan akt vjerske netolerancije izazvao javni sukob i diplomatske intervencije. Rimska je prefektura 13.rujna 1952. zabranila amerikom pastoru Padenu vriti obred u hramu "kristove crkve" u ulici Achille Papa. Uskoro poslije toga policija je zatvorila i ovaj crkveni hram zajedno sa ostale dvadeset i dvije nekatolike crkvene prostorije koje su postojale u Rimu. Idue

nedjelje, vjernici koji nisu znali da su njihove crkve zatvorene, zatekli su kada su krenuli na obred pred crkvenim vratima policiju koja im je naredila da se raziu, a neke ak i uhapsila. Ovaj dogaaj izazvao je veliki skandal u zapadnoj tampi, dok je Amerika ambasada uloila diplomatski protest jer se radilo o policijskoj intervenciji i protiv nekih amerikih graana. Prefektura je tada dopustila da se vre obredi u prostorijama "Kristove crkve" ali uz uvijet da prisustvuju samo ameriki graani. (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb, 1956.)

DEMOKRACIJA I KOLSTVO (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultrua Zagreb, 1956.) "Svakoga dana dogaaju je sluajevi vjerske netolerancije u ivotu. U Italiji se veliki dio kola nalazi u rukama katolike crkve. Kada su ipak protestanti zatraili doputenje da otvore privatne kole, molbe su im bile odbijene. A ukoliko su usvojene uinjeno je to uz paradoksalne uvjete. "Ministarstvo prosvjete usvaja otvaranje kole ukoliko se u nastavni program ukljuuju svi propisni meu kojima i nastava katolike religije. Prilikom vladinih konkursa za uitelje takoer se provodi vjerska diskriminacija. Uitelji se biraju na osnovu bodova koje dobivaju prema svojim klasifikacijama. Uesnici konkursa katolike vjere dobivaju nekoliko bodova vie koji se ostalima oduzimaju, odnosno uesnicima drugih religija. U provinciji Caltanissetta su godine 1952. bili otputeni iz javnih slubi gotovo svi protestanti, dok je u drugim pokrainama zabiljeeno mnogo sluajeva otputanja kao i spreavanje nekatolicima da stjeu kvalifikacije npr. Treviso, Novara... Na zanimljiva svjedoanstva o vjerskoj netoleranciji, koju Vatikan diktira u Italiji, naili smo u toku ove ankete u Napulju. strana 204 - 205 Na kraju grada u Porticima nalazi se dom katolikih sveenika disidenata. Za drugim zidom u sredini vrta nali smo kuu u kojoj je istaknuto ime Savaranola. Ui, meutim nismo mogli. Nepovjerljivo, ve na vratima, zaustavio nas je vratar, takoer bivi sveenik. Tek u Rimu su nam objasnili to nepovjerenje i policija esto alje u vilu "Savaranola" agente i provokatore, te sveenici disidenti izbjegavaju posjete. Ovaj dom osnovao je talijansko-ameriki pastor Anton Caliandro. Da bi zatitio sveenike koji su u vrenju svoga zvanja odbili da dalje slue Vatikanu. Prema konkordatu koji je godine 1929. Mussolini sklopio s Vatikanom iz ostale izvore na obaveze i konvencije to ih je Talijanska drava dala Vatikanu stolji: "U Italiji oni koji su napustili sveenika zvanja katolike crkve ne mogu zadrati ni dobiti zaposlenje u kolama, urednima ni na kakvom drugom mjestu gdje dolaze u kontakt sa graanima. Svrha doma je da zatiti ove ljude kojima je sloboda miljenja gotovo

onemoguila egzistenciju. Reakcija Vatikana preko policije nije zakasnila. Pastor Caliandro dobio je nareenje da odmah napusti Italiju. albe na Ministarstvu unutranjih poslova donjela je kao rezultat novo nareenje za izgon. Ovaj puta Vatikanska je tampa brzo otkrila pozadinu tih progona. Slubeni "kvatidicino" je napisao: Nas vrijea namjera gospodina Caliandra da pobija katolicizam, podrava duhovno disidenstvo sveenika. Protiv ovoga nisu mogle pomoi ni interpilacije ni intervencije estorice poslanika u parlamentu. Bivim sveenicima iz vile Savaranola sprijeeno je da dre javne konferencije uz motivaciju da se nemoe tolerirati da se u gradovima stare katolike tradicije dre anti katolike javne konferencije. Takva je motivacija i pismeno data Padovi. Akcija moderne Vatikanske inkvizicije objanjava i to kako Rimska kurija shvaa vjersku slobodu o kojima je u drugim prilikama uporno revedicirala o kojima katolika tampa svakodnevno daje lekciju. Strana 206. U svjetlu ovih akcija otkriva se da Vatikan shvaa slobodu religije iskljuivo kao potpunu slobodu katolike crkve da gui druge crkve i vjeroispovjedi, a pod slobodom religije shvaa pravo guenja svake slobode savjesti i uvjerenja koje ne bi sluila Vatikanskim interesima i da na koncu pod maskom vjerske slobode zahtjeva slobodu politikog i socijalnog pritiska i diskriminacije u interesu ouvanja materijalnih i politikih pozicija Vatikanske kaste. strana 207. U jeku ovih progona desio se i sluaj Morales. Otac, majka i jedanaest sinova ivjeli su u Monizalesu u Kolumbiji, a pripadali su protestantskoj crkvi. Jednoga dana, osam fanatikih katolika pripadnika oruanih grupa nove inkvizicije, prodiru u kuu obitelji Morales i s pet metaka ubiju starog oca obitelji. Ovo ti je zato to si protestant. Dva sina Abraham i Obdulio polazili su kolu koju su kontrolirali katoliki popovi. Na njih se dugo vremena vrio pritisak da prisustvuju misama u katolikoj crkvi, ali su djeaci odbijali ne elei napustiti protestantizam. ikanirali su ih i prijetili im. 07. srpnja godine 1953. djeaci se nisu vratili kui. Majka je bezuspjeno traila informacije od uenika, profesora i direktora kole. Tek sutradan direktor je pozvao Moralesovu udovicu da bi joj rekao: Vratite se Blaenoj Djevici i sinovi e vam biti vraeni. Protestanti ne priznaju svetost i bezgreno zaee Marije, majke Kristove. Direktor je jo saopio da su djeaci predani jednom jezuitu jer su toboe izrazili elju da se prieste u katolikoj crkvi to im je majka navodno zabranila. Tek poslije dueg vremena majka je mogla vidjeti svoju djecu. Oni su bili zastraeni, te nisu htjeli nita kazati ve su samo plakali. Tek kasnije u trenutku kada nitko nije bio prisutan jedan od djeaka rekao je majci da je bio nasilno zadran i batinama prisiljen da se priesti. Ovaj djeak je iduih dana pokuao pobjei iz odgajalita u kojemu su ga zadravali jezuiti.

Ali ga je policija uhvatila i vratila u odgajalite. Majci djeaci nikada nisu vraeni. Vatikan najee uti o ovakvim dogaajima. On ih ispirira i njima upravlja, ali svu javnost preputa onima od kojih materijalno poinje. U sluaju Kolumbije nije mogao a da ne izie iz svoje rezerviranosti. Organ talijanskih jezuita "la civilta cattolica" objavio je u listopadu 1954. lanak o progonima u Kolumbiji koje ovako opravdava: Protestanti upozoravajui na akte progona vre to esto na provokativni nain i uvredljivo. Zar se onda treba uditi to jedan narod sa dubokom vjerom reagira na nekontrolirani nain protiv onih koji vrijeaju njegove svete osjeaje. U svakom sluaju nemoe se smatrati rtvom onaj koji provocira na takav nain. Odgovarajui na proteste kolumbijskih protestanata koji su se pozvali na "slobodu kulta" garantiranu Ustavom jezuitski organ kae: Ustavna povelja nemoe sankcijama "slobodu kulta" u korist prodanika jedne nacije, a da pri tome ne vodi rauna o opem dobru zajednice. Koncesija "slobode kulta" nemoe se shvaati kao apsolutna sloboda jer postoje granice koje civilne vlasti nametnu uzevi prema tome u obzir da civilne vlasti mogu intervenirati u pitanju vrenja obreda. Njihov stav e biti razliit. Radi li se o kultu pravoga Boga u skladu sa normama koje odreuje prava religija koja se po Bojem poslanju vri jedino u katolikoj crkvi. Ili se pak radi o objektivno krivoj vjeri. Tko ispovjeda pravu religiju ima pravo da je ispovijeda. Vrenje katolikog kulta ne moe se nikada zakonito smatrati suprotnim dobru neke nacije. Tko meutim, ispovijeda pogrenu vjeru nema pravo vriti svoje obrede jer oni ne odgovaraju istini, moralnim normama, te nemaju pravo na postojanje, na akciju i na propagandu. U ovin inkvizitorskim eksluzivistikim i antislobodarskim koncepcijama jezuitski se organ poziva na samog glavara katolike crkve Pia XII koji je indentine stavove izrazio u govoru katolikim pravnicima. Katolika crkva nastavlja: "civilta cattolica" je jedini kult koji treba uivati apsolutnu slobodu, dok je sloboda koju uivaju druge vjeroispovjedi ograniena sloboda koja nemoe imati javni karakter i pravo na propagandu protiv katolike crkve. Iz ovih jasnih razlaganja nije nam teko zakljuiti da se vrijeme nije puno promijenilo od pedesetih godina. I sami smo svjesni da religijski prularizam kao takav u hrvatskoj javnosti ne postoji. Ova situacija danas, 1997. godine, u potpunosti je ista u hrvatskoj. Cijela 1996. godina senzibilizacija javnosti bila je prepuna naklapanja o nedjelji. Revoltiran ovim nebiblijskim pristupima, povjesno neutemeljenim, teoloki neispravnim, napisao sam lanak koji nije bio izaao niti u jednim novinama. Pozivajui se na dijalog, dijalog se ne ostvaruje, nego se ostvaruje samo onaj dijalog koji je u skladu sa izvjesnim idejama vodstva katolike crkve. strana 208 Pozadina sukoba i progona protestanata u Kolumbiji ne temelji se iskljuivo na religiozno dogmatskom ekskluzivizmu koji ni na takav nain ne bi bio dopustiv. Radi se sasvim o politikom i ekonomskom sukobu. strana 209.

Radi se prema tome i opet o iskoriavanju religioznih institucija i utjecaja katolike crkve da bi odbranila ekonomske, p/litike i klasne pozicije crkvene hijerarhije. No upitajmo se, da li je negdje u povijesti bilo slinih situacija." (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultrua Zagreb, 1956.) (Povijest crkve, M. Golubi, Montanisti, strana 50 - 55.) Govorili smo o tome da oni koji budu ostali lojalni Bogu i izvornim Biblijskim zapovjedima, nee moi ni kupiti ni prodati. strana 52. "Oko 172. godine dolo je u Frigiju u Maloj Aziji naroito religiozno probuenje koje je poznato pod imenom montanizam. Izazvano prorokim darom koji je primio novoobraeni kranin po imenu Montan. Uskoro su se Montanu prikljuile dvije ene, Priska i Maksimilija koje su pokazivale znakove istog dara. U toku svojih ekstaza one su se direktno obraale onima koji su ih sluali i na jedan otar i prodirujui nain koji je inio na due silan utisak. Sad su slavile i veliale otkrivenja koja su im data, a sad opet savjetuju prisutne da oiste i promjene svoje ivote. Budei njihovu savjest da bi uvidjeli svoje slabosti ovi ukori su bili tihi i snani, ali iskreni da su sluaoci bili dirnuti osvjedoeni da ih Bog opominje. Monta nije propovijedao neku novu nauku za razliku od Ebonita koji se s pravom ubrajao u Herezu. Monta je samo eli da se crkva vrati apostolskoj istoi i jednostavnosti. Pokret se poeo poveavati u potpuno organizirani oblik. Uskoro je ova grupa bila iskljuena iz velike crkve jer je uenje duhovnog pokreta nisu u svemu slagali velikom crkvom. U novom pokretu provedena je stroga Biblijska organizacija. Uveden je i sistem dobrovoljnog davanja. Tako je pokret mogao poslati plaene evaneliste koji su irili dobru vijest. I sam Irinej, biskup lionske crkve bio je u prijateljskom odnosu sa montanistikim pokretom. U svom uvenom dijelu "Protiv krivovjerja" on nigdje ne napada montaniste kao krivovjerce. On napada one koji uvode vei broj evanelja tj. prihvaaju i apokrifna evanelja kao autentina, zatim napada one koji su smanjili broj evanelja na jedno jedino evanelje kao to je to uinio gnosnik Marcion. Ima takoer takvih, ree Irinej, koji ne priznaju proroki dar. Irinej je dakle branitelj prorokog dara protiv nekih katolika koji su u manifestaciji prorokog dara gledali vie manje smetnje nego to su bili voljni priznati blagoslov tog dara. Smatrao je da Hipolit, uveni tuma proroanstva i biskup rimski bio pod utjecajem montanistikog pokreta. Tertulijan u sjevernoj Africi priao je tom pokretu u svojim zrelim godinama, navodno prema rijeima Augustinovim, Terlulijan se kasnije odvojio od montanista i irio je svoje osobne ideje. U 3. i 4. stoljeu bili su montanisti kako na istoku tako i na zapadu. U Rimu, Galiji i u panjolskoj. Krajem 3. i u 4. stoljeu montanizam se u mnogim mjestima sjedinio sa

novicijanizmom koji je takoer propovijedao potrebu stroe discipline u kranskim crkvama. "Duhovni" iz reda montanista i "isti kataroi" iz reda novicijanizma pruili su jedni drugima ruku. u 4. stoljeu, kada se velika crkva pomirila sa rimskim carstvom pisci Euzebije, Didim, Epifanije i Jeronim spominju montanizam kao ivu sektu koja ima pristalice u svim krajevima carstva. Ovaj ostatak Bojeg naroda bio je, poevi od 4. stoljea teko gonjen od takozvanih kranskih careva istoka i zapada. Ve 331. godine car Konstantin izdao je zakon kojim se montanistima imaju oduzeti "molitveni domovi". Godine 398. car Istonog carstva, Arkadije izdaje otar edikt protiv montanista. Poevi 408. godine Teodozije II, sin i nasljednik Arkadijev poeo je borbu protiv ovih krana istom estinom kojom je vodio i njegov otac. Teodozijanov kodeks sadri pet Zakona izdatih u razmaku od 21.02.410. do 30.05.428. godine protiv montanista ili pepuzita ili priskilijanista. Zakonodavac nabraja ta imena u strahu da se ne bi propustio goniti koju od montanistikih crkava jer su montanisti u nekim krajevima bili poznati pod imenom pepuzijanti ili priskilijanti. Car Justinijan, takoer, zabranjuje ovim kranima odravanje sastanka i oduzimanje prava da svoju imovinu predaju u nasljedstvo svojoj djeci ili rodbini ako su i ovi montanisti. Zakon je izdat protiv montanista od strane rimskih careva od 4. do 6. stoljea izdao je proglas u svom dijelu "Pierre de Labriolle les sorces de l'histore du montanisme". Na zapadu je 22.02.407. godine car Honorije izdao zakon protiv frigijanaca ili priskilijanta. Evo nekoliko reenica iz tog zakona koji pokazuje otrinu napada koji je iao za tim da istrijebi ovaj Boji ostatak sa zemlje. "Nareujem da se zapljeni njihovo imanje i da ono prijee u nasljedstvo njihovoj rodbini... ali samo pod uslovom ako oni nisu zaraeni. Montanisti ne mogu raditi testamente, darovnice, kupiti ni prodati niti sklopiti kakav drugi ugovor. Njihov bogomolje bit e zapljenjene, a vlasnici kua u kojima su se odravali sastanci bit e poslati u izgnanstvo". Nasljednici montanistikog pokreta bili su novicijani, donatisti, pavlekijani, bogumili, katari, valdenani, kvekeri, zinzendorf i drugi. Baklja je istine zapaljena u Jeruzalemu, a kasnije prenjeta u Frigiju, a odande u mnoge gradove rimske imperije. Nije se mogla ugasiti nikakvom olujom progonstva." (Povijest crkve, M. Golubi, Montanisti, strana 50 - 55.) BORBA PROTIV BOGUMILA U HRVATSKOJ I BOSNI IZ PERA KATOLIKIH PISACA (Juraj Kocijani, Hrvatska uvijek katolika, Zagreb 1940., strana 13.) "Kako su nai prei bili postojani u katolikom pravovjerju, a odluno protivi krivovjerju, vidimo iz glagolskih rukopisa "svet vsake mudrosti" iz 14. stoljea iz glagoskog rukopisa "dijalogi sv. Grgura Velikoga Pape". Tu itamo rijei aljenja i ogorenja poradi bogumilskih krovovjeraca koji su hrvatski narod, napose u Bosni,

smutili i tako skrivili preteka i nepopravljiva zla koja su stigla hrvatski narod u vjerskom, udorednom, kulturnom i narodno politikom ivotu. "O nesrino kravljevstvo bosansko na koga ni rosa ni dad ne padi, pokle rodi, ishrani tolike i takve jeretike". Tako je zapisano u dijalozima Pape Grgura, a tako e i ogoreno zavapiti svaki svjesni hrvat katolik nad onim vlajnim krivovjercima koji danas adventizmom, starokatolicizmom i drugim krivovjerjem hoe da otruje na hrvatski katoliki narod." strana 14 "Glasoviti na katolik, svjetovnjak, Ivan Zakmardi od Dijankovca, biljenik upanije Kraljevine Slavonije, tj. Hrvatske, stavio je godine 1643. na poklopac krinje u kojoj su se uvale sve javno pravne isprave nae, latinsku pjesmu koja veli da je Hrvatska nakon svakojakih doivljaja postala Kristova tj. kranska i da voli jedino katoliku vjeru." strana 15 "Na Saboru u Zagrebu u travnju godine 1673. potuio se zagrebaki biskup, poboni Martin Borkovi na one (a to su bili krivovjerci) koji nee drati crkvene katolike zapovjedane poste. Saborski zapisnik zabiljeuje to ovim rijeima: Presvjetli se i preasni gospodin Prelat (biskup) na saboru kraljevina bolno potuio na nekoje to se nalaze u ovoj kraljevini i to su zadojeni krivovjernikom zloom, te se ne plae jesti meso u korizmeno vrijeme i u druge od crkve zabranjene posne dane. Ti su ljudi odbacili dunu poslunost majci Crkvi. Ne mare i ne boje se kazne Boje i preziru pravu vjeru katoliku koju je ova kraljevina uvijek od svog poetka prigrlila iskljuei ma svaku krivovjerniku skvrnu i poast. Proti tome je ponovno najsveanije prosvjedano i pridraje sebi vlast i mo da proti takvima postupa i radi sa crkvenim kaznama." strana 20 "Bosanskomu su kralju Stjepanu Tomau neki franjevci uskraivali svete sakramente jer je bio osumnjien kao pristaa bogumilskog krivovjerja." strana 42 "Oko godine 1160., naime, prodrlo je iz Bugarske preko Srbije k nama u Bosnu bogumislko krivovjerje (patarenstvo)... Hrvatski ban Pavao ubi imenovao je 1302. bosanskim banom svoga brata Mladena I da suzbija bogumilsko krivovjerje. Ban Mladen gorljivo je branio katoliku vjeru i progonio krivovjerce. Nije se bojao ni smrti koja ga je doista i stigla 17.lipnja 1304. od podmuklih bogumila. Pavao ubi imenovao je onda banom svog prvoroenog sina Mladena II. Papa Ivan XXIII u pismu od 13. srpnja 1319. pobuuje Mladena neka digne svoju jaku desnicu na obranu i utjehu crkve katolike jer da e tako postati pobjednik i svojih neprijatelja. Ban Mladen II nije se dao mnogo moliti, bio je gorljiv privrenik katolike vjere. Dao se svom gorljivou na trebljenje bogumila u Bosni. No iza njegove smrti bili su se bogumili tako osilili da su navalili na

Kreevo, sijelo bosanskih biskupa, kuu razorili, sveenstvo rastjerali... Stjepana Tvrtka, kasnije bosanskog bana godine 1353. i prvog bosanskog kralja od godine 1377., a od godine 1390. - 1391. i hrvatskog kralja. Stjepan Tvrtko je kao kralj nastojao postii da se to vie naroda u Bosni s krivovjernog bogumilskog puta vrati katolikoj vjeri...na poziv bosanskog kralja Stjepana Tvrtka, poao je u Bosnu da ondje radi oko obraenja krivovjeraca bogumila. Blaeni je Nikola Taveli." (Juraj Kocijani, Hrvatska uvijek katolika, Zagreb 1940., strana 13.) strana 43 (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb 1956.) SUKOB MEU KATOLICIMA, KONZERVATIVIZMA LIBERALIZAM PROTIV

"U krilu katolicizma rodio se novi ideoloki pokret nazvan "Liberal katolicizam". On je najizrazitiji u Francuskoj gdje ga vodi opat Lamemmis s grupom sveenika okupljenih oko lista "Lavenir". Liberalni katolici trae da se odvoji crkva od drave, da se ukinu ekonomsko politike pozicije crkve, kao i sama papinska drava. Bio je to rascjep koji je jo vie istakao ekonomski, socijalni kontrast. " strana 26 "Crkvene kaste i religioznih masa pogaajui ekonomske interese kaste, ugroavajui njen oslonac u crkvenoj bazi. Crkvena je hijerarhija odmah i to estoko reagirala najprije preko francuskih biskupa, a zatim direktno. Najprije je zabrnila da izlazi list "L'avenir", a zatim je pozvala Lamennaisa sa njegovim suradnicima u Rim pred Papu Grgura VI. Papa u isto vrijeme izdaje antiliberalnu encikliku "Mirori vos" u kojoj se proglaavaju anticrkvene i antireligiozne sve koncepcije liberalnih katolika i odvajanje crkve od drave. Sloboda savjesti, miljenja i tampe. Palpija saziva na ponovno feudalno potovanje crkvenih vlasti u duhovnim i svjetovnim pitanjima. Lamennais se najprije pokorio Papinoj odluci, ali je uskoro napustio katoliku crkvu. Ideja Francuskih katolikih liberala proirile su se u Italiji. Njihov inicijator je pisac i politiar Alessandro Manzoni. On je bio najprije liberal, ali se zatim obratio na katolianstvo. Za razliku od ostalih on kovertita Manzonni po svojim socijalno politikim koncepcijama postao konzervativac ve katoliki liberal. U novom periodu svoje aktivnosti on se bori za to da se ukine feudalna sila katolike crkve i da se crkva ne mijea u drutvene, ekonomske i politike poslove. Kler je uvijek, pie Manzoni, pozivao u pomo silu vlasti za podrku religije i odobravao je sve nasilne akte koji su zabranjivali druge vjeroispovjedi i progonili ih. Kada je revolucija konano proklamirala slobodu religije kler ipak nije napustio svoju doktrinu svjetovne sile i nije osudio djelovanje crkve u periodu prije revolucije, ve naprotiv tei za onim vremenima i trai svjetovnu vlast. Zato oni koji hoe slobodu religije ne odobravaju politiku

klera. Svoje ciljeve prema svjetovnoj vlasti kler moe postii samo iskoriavajui religiozne ideje tako da neprijeatelje mogu deskriditirati i same ove ideje oduzimajui kleru temelj za izgradnju njegove zgrade. Iz pisma kanoniku Tosiju." (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb 1956.)

S obzirom na ove izjave dobro je da se podsjetimo Glasa koncila broj 43 od 27.10.1996. gdje se kae da je to i smisao budueg dokumenta Hrvatske biskupske konferencije "slavljenje dana gospodnjeg na prelazu u tree tisuljee" koji sad po najnovijem treba izai u jesen 1997. godine. Crkva je duna poticati i upozoravata, a drava osiguravati da svakom ovjeku bude zajameno pravo na nedjelju. Ako se ne mogu osigurati idealni uvjeti to ne znai da mudrom zakonskom zatitom nedjeljnog poinka nije mogue osiguravati bolje uvjete... Ako je potrebno da neke trgovine i druge javne slube i nedjeljom rade, to ne znai da niije i te kako vano kontrolirati i regulirati tu pojavu...Kada se katolika crkva kao uvarica biblijskog humanizma zauzima za ouvanje nedjelje kao obaveznog neradnog dana, ona time ne eli nikoga natjerati na nedjeljnja bogosluenja, ali eli svakome osigurati pravo na nedjelju, odnosno na poinak u kojem ga nitko nee ni izrabljivati ni obmanjivati. (Frane Barbieri, Vjera je novac, strana 28.) "Kada su, meutim, interesi Francuske i Austrije, imperije dole u sukob 1859. godine, centar talijanskog ujedinjenja Piemont uspijeva se odvojiti od Papinske drave Romagnu, a zatim Umbriu i Marche. Pio IX izdaje encikliku o grekama naeg vremena, elei dogmatski osuditi buroaski liberalizam kao antidogmatske i anticrkvene, nabraja Papa u dodatku enciklike "syllabusa" ove koncepcije. XIX. Crkva nije perfektno udruenje, te civilne vlasti trebaju odrediti njena prava. XXIV. Crkva nesmije koristiti silu za nikakovu svjetovnu vlast. XXVI. Crkva nema uroeni ni zakonito pravo da kupuje i posjeduje. XXVII. Predstavnici crkve i rimski Papatreba biti iskljuene iz svakog uea i dominacije u svjetovnim stvarima. XLV. itav javni kolski sistem treba biti podreen civilnim vlastima. LV. Treba odvojiti crkvu od drave i dravu od crkve. LVII. Nauke filozofije i obiaji, kao i civilni zakoni trebaju biti odvojeni od Boje i crkvene vlasti. LXXVII. U dananjoj epohi nije potrebno da se katolika religija smatra jedinom dravnom religijom. Osuujui ove liberalne postavke novog buroaskog sistema Pio IX je elio somiti jo jedno koplje crkvene moi u obrani feudalnog sistema i svjetovne prevlasti crkvene kaste." strana 28

"Pio IX saziva godine 1869. u Vatikanu dvadeseti ekumenski koncil. On zahtjeva od biskupa i kardinala da rade svim silama na ouvanju feudalizma u Europi i obrani pozicije papinske drave. U nadi da e vratiti izgubljenu dominaciju crkvene hijerarhije nad svjetovnom vlau zahtjeva od koncila da izglasa dogmu o nepogreivosti Pape. U ovoj borbi na koncilu istaknuo se akovaki biskup Strossmajer. Pritisak Pape i kurije bio je tako estok i nepopustljiv da je pedesetpet biskupa, protivnika dogme, moralo prilikom glasovanja napustiti koncil. Papa je odbio autoritet "nepogreivosti" ali nije uspio skrenuti tok povijesti i da zaustavi propast feudalnih pozicija." (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb 1956.)

VATIKANSKE KASTE strana 31 "Kao i uvijek do tada crkvena hijerarhija poinje prilagoavati crkvene i vjerske svojim novim ekonomskim i drutvenim interesima." Ovo takoer moemo promatrati u svjetlu Glasa koncija broj 43 od 27.20.1996. Nedjeljni zakon je prvi u povijesti socijalni zakon za zatitu socijalno ugroenih. Koliko je to istinito pogledajmo iz povijesti. (Frane Barbieri, Vjera je novac, strana 33.) "Leon XIII je prvi puta u ime Vatikanske crkve proglasio "teorem socijalnog kapitalizma" zasnovan na zatiti privatnog kapitalistikog vlasnitva i na neutralizaciji klasne borbe u okviru katolikog mira i jedinstva meu klasama. Ukloniti u svijetu socijalne razlike nemogue je, kae Papa, zato ih treba trpjeti. Eksploatacija kapitalistike klase je nepravedan, subverzivan akt koji se protivi prirodnim pravima pojedinaca i denautuira funkciju drave nastojei preokrenuti drutvenu zgradu, proklamira u enciklici Leon XIII, a Benedikt XV nastavlja. Kada siromani napadaju bogate je kao da su ovi pristovjili tua dobra. Oni djeluju ne samo protiv pravde i milosra ve i protiv dobrog smisla, jer bi oni kad bi htjeli mogli potenim radom popraviti svoje ivotne uvjete. Kakva je situacija danas, u 1997. godini na vrhu katolike crkve?" (Frane Barbieri, Vjera je novac, Kultura Zagreb 1956.) (Mediterranee magazine, strana 38.) "Ljevica, Kardinal Carlo Maria Martini. Desnica, Kardinal Josep Rapcinger. Centar, Karol Woytila i drugi uglavnom iz zemalja istone Europe i treeg svijeta. Kardinal Roger Etchegeray, predsjednik papinskog vijea "Justitiaex pax" predsjednik sredinjeg odbora za proslavu velikog jubileja 2000. "Justitiaex pax" dijalog izmeu crkve i sredinjeg svijeta. Znaajna je njegova misao. "Dijalog mogu

voditi samo ljudi snane volje i sigurni u svoju vjeru. Tko se sam u sebi boji da mu se vjera ne raspadne u tom se strahu boji i dijaloga s onima koji drugaije misle i drugaije vjeruju." Jer uoi treeg tisuljea, poglavito je rije o novoj evangelizaciji "novom navjetanju vjere". MARTIN LUTER KING O PRATANJU Inicijativa za pratanje mora doi od onoga kome je uinjena nepravda ili nanesena uvreda. Onaj koji je uinio zlo moe doi k sebi kao izgubljeni sin, vratiti se pranjavim putem i traiti oprotenje, ali samo uvrijeeni kao njeni otac koji je ostao kod kue, moe zaista oprastiti.(iz govora Martina Lutera Kinga).

("Veritas" prosinac 1998.broj12.) PROCES INKVIZICIJI "Pitanje inkvizicije sigurno i danas predstavlja jednu od najvruijih arinih toaka crkvene povijesti. Zbog toga je, svjestan da jo uvijek nema cjelovitog znanstvenog odgovora, papa Ivan Pavao II. na vlastitu pobudu, od 29. listopada do 1.studenoga 1998.,sazvao skup strunjaka i zaduio ih da objektivno, to znai poteno i pravedno, proue ovu problematiku s raznih vidika, te mu dostave rezultate, kako bi ih on potom mogao objaviti i zatraiti oprotenje za uinjene pogreke (grijehe), i propuste. ...kardinal Roger Etchegaray, na otvaranju ovog znanstvenog skupa, istaknuo je kako se "Crkva ne boji svoju prolost podvrgnuti prosuivanju povijesniara",da bi se otkrila stvarna odgovornost, a vicarski dominikanac Georges Cottiner, teolog papinskog doma i stvarni predsjednik ovog skupa, istaknuo je da je ispitivanje savijesti od strane Crkve dio onoga to Papa naziva "ienjem sjeanja". To e Crkvi pomoi da prizna pogreke iz prolosti, kako bi u novo tisuljee mogla ui slobodna od svih zapreka koje su "poput paralizirajue duhovne traume",rekao je ovaj dominikanac....nikome od sudionika, pa ni prireivaima, nije bilo ni na kraj pameti "isprati" povijesne injenice." DOKUMENAT O PAPINU PRVENSTVU "Stvarno i istinsko prvenstvo rimskog biskupa nad svekolikom Crkvom stvar je vjere, a ne jednostavnog ili dogovorenog naina upravljanja i vladanja Crkvom,izjavila je Kongregacija za nauk vjere u svojem dokumentu koji je objavljen 30. listopada u Vatikanu. Papinstvo nije tek usklaivanje ili predsjedanje nekim uredom, te ne moe biti svedeno na "primat u asti", niti ga se smije shvaati kao monarhiju politike naravi, reeno je u ovom dokumentu, koji je

potpisao kardinal 1998.broj12.)

Joseph

Ratzinger."

("Veritas"

prosinac

Svakako da su ove misli o dijalogu znaajne i stvara se potreba za promicanjem multikonfisionalnog pluralistikih dijalokih razmatarnja, ali naalost, u praksi je to teko ostvariva jer su mogunosti za dijalog mnogima uskraena pa ostaje dijaloko monoloko izjanjavanje i promoviranje veinske crkve. Povijest nas pouzdano ui da veina nikada nije bila u pravu. Zato nastavimo traiti odgovore u povijesti i Bibliji. KAKVO ZNAENJE IMA BROJ 666 IZ BIBLIJE

Spominjali smo da je pred nama vrijeme kada nitko nee moi ni prodati ni kupiti tko ostane solidarizirajui se sa deset Bojih zapovijedi (Bojim karakterom). Sljedei tekst u otkrivenju 13: 18, ovdje treba pronicljivost. Tko je prodoran neka odgonetne znaenje broja zvjeri. To je uistinu broj ovjeka i njegov je broj 666. Prijevod dr. Zagoda. Ovdje mudrost koji ima pamet neka izrauna broj zvjeri jer je broj ovjekov i broj njezin 666. (Maxvel, Otkrivenje, strana 409.) "Oigledno je da je ovdje neophodna mudrost.Suvremeni jezici imaju na raspolaganju brojeve i slova. Grki, jevrejski, latinski jezici novozavjetnog doba imali su samo slova od kojih su neki imali dvostruku ulogu slova i broja. Stoga veina ljudi smatra da se broj 666 mora dobiti izraunavanjem brojane vrijednosti slova neijeg imena. Ne, ak tekst prijevodi na ovaj nain. Numerika vrijednost njegovih slova je 666 to i nije sasvim uredu jer grki original jednostavno kae njegov broj je. Neki ljudi su se rugali broju 666 dokazujui da se on moe primjeniti na imena mnogih poznatih ljudi. To je nerazumno jer nije rije o nekom nevanom pojedincu ve o broju zvjeri. Komentatori koji su mislili da je car Neron bio zvijer kau da slova N E R O N na jevrejskom daju broj 666. Meutim, izgleda da je pomalo sumnjivo vrednovati Neronovo ime na jevrejskom jeziku jer Neron nije znao taj jezik niti je tim jezikom bio pisan Novi Zavjet. Ukoliko zvijer slina risu predstavlja rimske krane promatrano sa njegove najgore strane, onda se broj 666 moe na neki nain primjeniti i na njega. Broj je broj ovjeka, kae tekst, a u knjizi proroka Danijela u 7. poglavlju; Rimska crkva je predstavljena kao rog i gle oi kao oi ovjeji i usta koja govorahu velike hule. Danijel 7: 8. U drugoj Solunjanima 2: 3 objanjava se da je to ovjek bezakonja. Latinski jezik je slubeni jezik katolike crkve. Papa po katolikoj teologiji predstavlja cijelu crkvu. Jedna od

papinskih titula je "Vicarius filii dei" zamjenik sina Bojeg, u prijevodu. Odgovarajui na pitanje jednog itaoca katolikog dnevnika "Our Sunday visitor" od 18. travnja 1915. godine odgovara se: Slova urezana u papinu mitru (njegovu sveeniku krunu" su ova: Vicarius filii dei, to je latinski prijevod titule Zamjenik sina Bojeg. Katolici smatraju da crkva koja je vidljiva drutvo, mora imati vidljivu glavu. Brojana vrijednost te titule uzimajui brojanu vrijednost latinskih slova lako se moe izraunati Vicarius filii dei V-5 F-0 I- 1 I-1 C-100 L-50 A-0 I-1 R-0 I-1 I-1 D-500 V-5 E-0 S-0 I-1 ----------------------------------ukupno: 666 strana 410 U otkrivenju u 17. poglavlju zvjer je povezana sa Babilonskom bludnicom. Broj 6 i njegovi umnoci kao to su 12, 36, 60 i 600 bili su vrlo znaajni za stari Babilon. ezdeset je bio broj Anua i Marduka. Vrhovnih boanstava Babilona u razliita vremena. Omiljena amajlija koju su nosili babilonski sveenici sadravala je ovu tajanstvenu konfiguraciju brojeva u kvadratu. " 1 30 20 19 10 31 32 8 24 17 26 4 34 27 15 21 12 2 3 28 16 22 9 33 35 11 13 18 29 5 6 7 23 14 25 36

Pomou malog raunala zbrojite svaku liniju horizontalno i vertikalno i vidjet ete ta ete dobiti. Zatim zbrojite svih est horizontalnih linija i svih est vertikalnih linija i vidjet ete to ete dobiti. To pokazuje da je broj 666 ima veliku vanost u staroj Babilonskoj religiji. Ima toga jo. Bog plodonsti Ningiszida u starom Babilonu, bog ije oboavanje je trebalo navesti njegovog oboavatelja da spolno ope i budu plodni, bio je predstavljen dvjema zmijama koje su est puta bile omotane jedna oko druge. Najistaknutiji broj otrivenja je broj sedam. Govori se o sedam crkava, o sedam truba itd. Sedam je i broj Gospodnje subote. Sedmog dana u tjednu, dana kojeg je Bog izabrao da nas podsjeti na sebe, Boga koji je nainio nebo i zemlju, more i izvore vodene. Otkrivenje 14: 7. Boji svjeti u vrijeme posljetka potuju stvoritelja i dre njegove zapovijedi. To trebaju biti ljudi sedmoga dana. Prema tome, broj sedam je broj kojim se odaje ast Bogu. Broj 666 je broj

ovjeka. Grki jezik dozvoljava da se taj izraz prevede pravilno kao broj ovjeka, ali i kao ovjekov broj, broj ovjeanstva. est dan, petak, to je dan kada je ovjek bio stvoren. Da li je broj 666 sa svoje tri estice ukazuje na ovjeka koji je okrenut sebi samome. Svojem sistemu objavljivanja radnji, svom stvaralatvu slino babilonskom caru Nadohudonozoru koji se hvalio svojim odbacivanjem i zanemarivanjem pravoga izvora svakog stvaralatva. Danijel 4: 30. Suprotno tome, sedmi dan je vrhunac sedmice stvaranja kada je Bog uivao u djelima stvaranja. Druga Mojsijeva 31: 17. I pozva ovjeka da mu se pridrui u radosti. Izajija 58: 13, 14. Kada se Bog odmorio, prva Mojsija 2: 2, i kada je ovjek uao u Boanski pokoj, Jevrejima 4: 10. Profesor Nil, o kome smo ve neto kazali, objavio je ovo zanimljivo miljenje. Broj est je svrsishodan kada upuuje na sedam. On predstavlja ovjeka u toku prve veeri njegova postanka kada poinje svetkovati Boju stvaralaku mo. Slava stvorenja je legitimna kada vodi prema Bojoj slavi. 666, meutim predstavlja nespremnost ovjeka da produi prema broju sedam, da oda slavu Bogu kao stvoritelju i otkupitelju. On predstavlja ovjeka obuzetim samim sobom, ovjeka koji trai slavu u sebi i svojim ostvarenjima. On govori o punini stvaranja i kreativnih snaga bez Boga, o stanju Boje neprisutnosti. On pokazuje da je neprreporoeni ovjek tvrdoglavo zao. Zvjer iz otkrivenja trinaestog poglavlja predstavlja ovjeka koji se slui svojom suverenou neovisno od Boga. ovjek koji se radije klanja ikoni zvjerinjoj nego obliju Bojem. ovjek odvojen od Boga postaje kao zvijer, demon. ig zvijeri prema tomer predstavlja odbijanje Boje suverenosti, odbijanje pravila o suboti koje je stvoreno da bi se ohrabrilo ovjeka da svoje dostojanstvo ne trai u samom sebi ili u prirodi, ve u kontaktu sa Bogom i uestvovanju u Boanskom pokoju. Upravo je subota ono to razlikuje stvorenje od stvoritelja. to otkriva tko je dostojan oboavanja, a tko nije. Upravo subota pokazuje Boju suverenost i ovjekovu zavisnost. Nasuprot tome, 666 je simbol obuavanja stvorenja umjesto stvoritelja. Promotrimo u svjetlosti ovog tumaenja ig zvjeri, prijestolja, iznueno svetkovanje nedjelje. Prkosno udrueno s odlunou da se Bogu slui onako kako to ovjek hoe ne obazirujui se na Kristovu posredniku slubu za ovjeka u nebeskom svetitu i na deset zapovijedi koje se nalaze u njemu." (Maxvel, Otkrivenje, strana 409.)

BABILONSKA MISTERIJSKA RELIGIJA U bibliji Staroga Zavjeta Bog je podigao jedan narod da bude svjetlo onima koji se nalaze u sotonskom mraku. Taj narod je trebao prikazivati i predstavljati karakter pravoga Boga...Ali radi njihovog nevjerstva Bog je esto puta dozvolio da budu pobijeeni, zarobljeni, slao ih je u ropstvo i trpljenje dok se nisu obratili,

pokajali za svoje grijehe. Tada bi im Bog iz svoje milosti obino podizao nekog junaka i vou da ih spasi. Bog je svom proroku Ezehilu otkrio tri gadosti koje njegov narod ini u tajnosti. 1. On je otkrio djela sedamdeset starjeina u Izraelu kako u mraku kade tamjanom, oboavajui slike neistih ivotinja i idola svakakve vrste. Ezehil 8: 10 - 12. Proroku je bila pokazana druga gadost. 2. I odvede me na vrata doma Gospodnjeg i gle, ene sjeahu i plakahuza tamuzom (nimrodom) Ezehil 8: 14. I trea gadost. 3. I odvede me u trijem unutranji, doma gospodnjeg, i gle na ulazu u crkvu gospodnju izmeu trijema i oltar bijee oko dvadeset i pet ljudi okrenutih leima crkvi Gospodnjoj s licem ka istoku i kljanjahu se suncu prema istoku. Ezehil 8: 16. To je oboavanje Bala. Tako je narod postupno bio zarobljen lanim religioznim sistemom. Pogledajmo kako je babilonska misterijska religija nala mjesto u rimokatolikom sistemu. The antichrist 666 Roy Allan Anderson (Revised edition teach services in Brushton New York 1995. "Nimrod, bog sunca baal,Prva kraljevima 16: 30 - 33. Semiramis, kraljica neba, Atarota, Suci 2: 13. Tamuz, je Semiramin sin doao iz svetog bluda. Ona ga je proglasila reinkarniranim Nimrodom. Ezehil 8: 14. Usporeujui obiaje slavljenja poganskog boga sunca Baala sa rimokatolikom ustanovom. S jedne strane Baal, s druge strane katolicizam."

Baal 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 25.12. roendan Tamuza (sunca) 24.06. ljetni praznik Semiramidino uznesenje(boice majke) kraljica neba, Jeremija 7: 18

katolicizam Isusov roendan, Boi, prosinac 25. 24.06 roendan sv. Ivana (ivanje) uznesenje Marije Majke Boje

kolai posveeni boici slavu T Jeremija 44: 17 - 19 40 dana posta za Tamuzom,Ezehil8:14 Uskrs, Ezehije 8: 16 uskrsenje Tamuza procesija kipova kroz sveti tjedan posveivanje kipova Baala, Itar, Tamuza, klanjaju mu se

Djevica Marija slavljena kao kraljica neba na pecivo sa kriem i peeni kolai post prije korizme Uskrs Uskrsa, 40 dana

procesija Isusa, Marije i Petra Isus, Marija, Petar i sveci

10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28

vjerovanje u besmrtnost due i pokojnika istilite vjerovanje da mrtvi posjeuju ive pali se tamjan, Izaije 1: 13, Jeremije 11: 17, Ezehil 8: 11 ponavljanje molitva, krunica Matej 6:6 simbol kria kao simbol oboavanja sunca amajlije, idoli da bi otjerali zle duhove pecivo, hrana za duu Izis horus set IHS to u prijevodu znai Semiramis, Nimrod, Tamos slike sa majkom i djetetom sa oreolom na glavi krtenje male djece prskanjem nekromanija prvi dan u tjednu, nedjelja dan u ast Baala Pontifeks Maksimus, najvei mostograditelj Janus i Sibela imaju kljueve neba i pakla veliki sveenik je noen na tronu do hrama Poganski kralj, veliki sveenik, inkarnacija boga sunca darovi i rtve da bi umirili boga kua za djevice sveenice u paganskom hramu ljudske rtve prinoene na vatri da bi se udovoljilo bogu sunca

vjerovanje u besmrtnost due i pokojnika istilite dan mrtvih, sisvete, 2.11 duhovi svijee, tamjan krunica, Zdravo Marija raspelo (kri) raspela i slike za zatitu hostija IHS to znai Isus Krist Nazareanih Isus i Marija sa oreolom krtenje male djece prskanjem misticizam promjena sa subote na nedjelju prvo od imena Papa Papa tvrdi da ima Petrove kljueve Papa noen na tronu u baziliku sv. Petra Papa Kristov namjesnik pokora induligencije (oprotajnice) spasenje dijelima asne sestre spaljivali sve one koji su se suprotstavili doktrini rimske crkve (inkvizicija)

Strana 42 "Ovdje su neka od imena koja se u razliitim kulturama indetificirala pogonsko trojstvo. Babilonsko Nimrod, Semiramis, Tamus. Nimrod-gospdar neba, Tammus-paganski mesija, Semiramis-kraljica neba" Izrael. Nimrod Tammus Semiramis

gospodar neba Izrael Fenicija Babilon Asirija Grka Rim Egipat Indija Kina Mexsico Skandinavija Baal EL Belus Nimus Zeus Jupiter Ra Vishnu Pan-ku Teotl Odin

paganski mesija Tammuz Bacchus Tammuz Hercules Dionysus Attis Osiris, Horus Krishna Yi Quetzalcoalt Balder

kraljica neba Ashtoreth Astarte Rhea,Ishtar Beltis Aphrodite Cybele, Diana Isis, Hathor Isi, Devaki Heng-O, Ma Tsoopu Coatlicue Frigg, Freyia

"U poganskim kulturama davana su imena za svaki dan u tjednu i tako bi ojnsti bili oznaeni. U idovskoj kulturi i tradiciji Starog Zavjeta postojala je samo brojana numerika vrijednost tako da su se dani oznaavali brojevima odnosno brojili. Samo je sedmi dan bio oznaen sa "abat" to do dananjeg dana nepromjenjivo u kalendaru odgovara naoj suboti. Stoga i svi korektni prijevodi Evanelja govore u prvi dan sedmice. Prvi dan je bio svim poganskim kulturama oznaen kao dan oboavanja sunca." strana 87 latin dies dies dies dies dies dies dies solis lunae martis mercuri jovis veneris saturni saxon sun's day moon's day tiw'is day woden day thor's day friga's day saturn's day english Sunday Monday Tuesday Wenesday Thursday Friday Saturday

(Jaroslav Francisty, Kalendar i mjerenje vremena, NIRO "Dnevnik" N.S. 1982.) strana 22 "Slavensko porijeklo imena dana, nai nazivi za dane i opi slavenski nazivi za dane imaju logiki ssmisao i vezu sa religioznim obiajima, jer slavenski nazivi potjeu iz vremena kada su slavenska plemena primila kranstvo. Zanimljivo je da su se dananji nazivi za dane prvo javili kod junih slavena, tadanjoj Bizantiji, da bi se vremenom preko Bugarske, Slovake i eke proirile i meu ostalim slavenskim narodima. Poetkom nae ere stvaranjem nove religije kranstva, crkva uvodi stari jevrejski praznik, subotu, kao

sedmini dan od odmora. Meutim, u drugom vijeku Rimski imperator Hadrijan, Publije Elije Hadrijan 76. do 136. godine nae ere, za imperatora proglaen 117. nae ere poslije smrti cara Trana. Kao veliki zatitnik rimskih tradicija bio je veliki protivnik kranstva pa zakonoma zabranjuje subotu kao kranski dan odmora, a za odmor uvodi nedjelju, dan sunca. Dva stoljea kasnije car Konstantin Veliki preavi sam na kranstvo 312. godine proglaava nedjelju kao kransiki Bogom dan, dan odmora pa se ovaj dan morali prihvatiti i drugi narodi."(Jaroslav Francisty, Kalendar i mjerenje vremena, NIRO "Dnevnik" N.S. 1982.) strana 22 (Frank Breaden, kalendar.) Detalji promjene julijanskog u gregorijanski

"U dijelovima Europe prihvaa 1587. godine u Engleskoj 1752. godine, ovu kalendarsku promjenu jedino u kranskom dobu dogodila se na sljedei nain. Rimljani su kao i idovi koristili sedmodnevni tjedan. Julije Cezar, rimski diktator, sastavio je 46. godine prije nae ere reformirani kalendarski plan. Godina je prema njemu iznosila tono 365 i 1/4 dana, a zbog suvinog je nagomilavanja vremena svaku etvrtu godinu brojala 366 dana. Suvino nagomilavanje vremena nastaje zbog tone solarne ili planetarne godine izmjerene godinjim kretanjem Zemlje oko Sunca za to je potrebno 365 i 1/4 dana. Meutim julijanska je godina iako 11 minuta i 11 sekundi dua od planetarne imala dvanaest mjeseci, a esti je mjesec imenovan po samom diktatoru Juliju (lipanj). Julijanski je kalendar sauvao sedmodnevni tjedan. Njegov je jedini problem bio dodavanje jednog punog dana svake etvrte godine to je rezultiralo nagomilavanjem vremena, svake sljedee godine iznad dozvoljenog broja 365 dana 5 sati i 45 minuta. Tako je nastao suviak kalendarskog vremena. Do esnaestog stoljea, ovo se nagomilavanje suvinog kalendarskog vremena poveala toliko da je julijanski kalendar bio deset dana ispod normalnog redosljeda pa je Papa Grgur XIII odluio prepraviti nedostatke. Talijanski je astronom 1582. godine iznaao metodu kojom bi se sprijeilo nagomilavanje kalendarskog vremena. Predloio je da se svaka stota godina 1800., 1900., i.t.d. ne treba raunati kao prijestupna godina osim svake etristote godine poevi od 2000. Na taj se nain vrijeme gotovo savreno usklauje s kalendarskom godinom. Razlika izmeu tako podeenog kalendara i prirodne godine (planetarne godine) je tako mala da e biti potrebno vie od pet tisua godina da se razlika meu njima bude jedan dan. Da bi tako ureena godina ula u raspored bilo je potrebno izbaciti deset kalendarskih dana tj. datuma jednog mjeseca suvinog vremena pa su oni tretirani kao nepostojei. Tako zapravo, julijanski kalendar nije naputen, nego prilagoen stvarnom planetarnom vremenu, a 5. listopada starog kalendarskog vremena jednostavno je numeriran u 15.listopada ime je dobiveno novo kalendarsko

vrijeme. Brojevi i imena julijanskog kalendara zadrani su i nadalje, kao i tradicionalni poredak dana. Iako je 5.listopad u starom kalendarskom vremenu preimenovan u 15.listopada, njegov je poredak u tjednom rasporedu do danas ostao isti. Petak 1582 godine, tako je promijenjen samo datum, a ne i dan. Povijesni tjedni sedmodnevni poredak nije ni najmanje poremeen promjenom kalendarskog vremena. Za vie detalja o promjeni kalendarskog vremena vidi vodee enciklopedije Britanska; Book Goldenbuk chabers.Do 31. prosinca 1975. je irom svijeta je nedjelja bila prvi dan tjedna i to kako u nekranskim tako i u kranskim redovima. Od 01. sijenja 1976. u OUN sasvim iznenadno je nedjelja proglaena sedmim danom, a ponedjeljak prvim danom i to bez protesta crkava." (Frank Breaden, Detalji promjene julijanskog u gregorijanski kalendar.)

Katoliki asopis "Veritas" 7 - 8 1989. ODMOR I DAN "Biblija govori kako je Bog poinuo sedmi dan. Jednako i ovjek mora poinuti od svoga rada i posla. abat (subota) znai prekinuti rad, doi do dovrenja. Poinak sedmog dana znai da je stvaranje u punini uraeno i dovreno." Katekizam katolike crkve, H.B.K. Glas koncila, Zagreb 1996. strana 544, lan 2190 "Subota koja je predstavljala dovrenje prvog stvaranja zamjenjena je nedjeljom koja je spomen novog stvaranja zapoeta Kristovim uskrsnuem." Ali ovdje se nigdje ni ne spominje od koga i kada, ijim autoritetom. Jednostavno je spomenuto da je dolo do promjene. Na strani 540. lan 2174 "Isus je uskrsnuo iz mrtvih u prvi dan u tjednu: MT 28: 1 - MK 16: 2. LK 24: 1 IV 21. Kao dan Kristova uskrsnua "prvi dan" doziva u pomo prvo stvaranje, a kao osmi dan koji slijedi po suboti oznauje novo stvaranje zapoeto Kristovim uskrsnuem. Za krane je postao prvi meu svim danima, blagdan nad blagdanima, dan gospodnji, nedjelja." Ova rije postao asocira na promjenu. Iako nam Biblija jasno govori da je dan gospodnji od vjenih vremena subota, kako na zemlji tako i na nebu, nepromjenjiva. strana 541 Katekizam lan 2174 "Sastajemo se u dan sunca."

strana 544, lan 2188 "Potujui vjersku slobodu i ope dobro sviju, krani se moraju truditi da nedjelju i blagdani crkve budu zakonski priznati kao neradni dan." Ovo je upravo protiv svake vjerske slobode je za mnoge u nedjelju nema ni trunke svetosti, a isto tako i protiv demokracije. strana 549, lan 2211 "Politika zajednica duna je obitelj potivati i priticati u pomo, posebno osigurati slobodu ispovijedanja vlastite vjere, njezino prenoenja i odgajanje djece u toj vjeri s pravom na potrebna sredstva i ustanove." Izgleda da se ovdje misli samo na rimokatolike jer drugi nisu spomenuti. Ne spominju se ostale vjere. strana 540, lan 2172 "Subota obustavlja svakidanji posao i omoguujeodmor. To je dan prosvjeda protiv robovanja rada i oboavanja novca." Strana 509, lan 2043 "Crkvene zapovjedi. etvrta zapovjed je svetkuj zapovjedane blagdane, dopunjava opsluivanje nedjelj, sudjelovanjem u glavnim liturgijskim blagdanima u ast otajstva gospodnjih, djevinih i svetakih." Zaista je politika u potpunosti proela religiju. Na jednom seminaru za vjerske predstavnike o rjeavanju sukoba u organizaciji W.C.R.P. iz Washingtona u pozdravnom govoru Dougha Johnstona Pecs, Maarska, 11.11.1996. izmeu ostalog bilo je reeno:" No u stvari religija je prije imbenik koji se je jo vie zakomplicirao, nego korijen iz kojeg se razvio sukob kao to je sluaj u mnogim djelovima svijeta, religije su preuzele sile nacionalizma i upotrijebile u svrhu pokretanja drutvenih dogaanja...ak i u sjevernoj Irskoj gdje je sukob opisivan kao vjerski u svojoj sutini ipak se radi o neem drugom. Ispod religijske navjernice skriva se estoka konkurentska borba za vlast i ekonomske resurse. Geer Adams, predsjednik organizacije Sinnfein, politikog krila IRA-e tvrdi, to zasigurno niije vjerski sukob premda u njemu ima mnogo natruha sektatva. Oni preslikavaju dogaaje koji su se zbili prije mnogo stotina godina i u sadanje vrijeme nemaju nikakovo znaenje, osim da budu iskoriteni od strane demagoga. Ova je zaista jedna zabrinjavajua izjava jer ide u prilog preinaki povijesti. U daljnjem nastavku govora spominje se... religija zapostavljena dimenzija dravnosti koju je prije dvije godine objavila izdavaka kua Oxford University Press. Izmeu mnogih zapaanja, nalazi se i injenica da svaka religija sadri pojam univerzalnosti koji promie moralno dobro svih ljudskih bia. Vaa sprenost da poduzmete budue korake u suradnji i nastojanju na ekumenskom planu." I tako u silju novog svjetskog poretka jedne religije jedne svjetske vlade, religija postaje vaan politiki imbenik to je u potpunosti suprotno Isusovom uenju i istinskoj demokraciji i svakoj osobnoj slobodi." (U

pozdravnom 11.11.1996.)

govoru

Dougha

Johnstona

Pecs,

Maarska,

BISKUPSKA KONFERENCIJA ITALIJE, O DANJU GOSPODNJEM "NEDJELJI" (Biskupska konferencija Italije (C.E.I.) pastoralni dokument Eucaristia, Comunionee Comunita, Rim 22. svibnja 1983., broj 75 85.) Izdaje Kranska sadanjost, Zagreb, Maruliev trg 14 Dan gospodnji, pastoralna nota talijanskih biskupa, Kranska sadanjost, Zagreb 1985. Dokumenti. Dan Gospodnji "Pastoralna nota talijanskih biskupa Ovu "pastoralnu notu" posveujemo nedjelji. Njome elimo potaknuti odlinu i hitnu pastoralnu obnovu: prikladnu katehezu, dostojno slavljenje, oito svjedoanstvo "dana gospodnjega" to ga valja dati ovome naemu drutvu. Preporuujemo da se ova nota "objavljena odlukom 23. opeg sabora biskupske konferencije Italije od 7.-11-svibnja 1984." ita u duhu naeg dokumenta "euharistija", zajednitvo i zajednica. strana 7 Za crkvu je slavljenje nedjelje znak vjernosti njezinom gospodinu...nedjelja, doista pripada Kristu i njegovom otajstvu. strana 10 ...etrdeset devet muenika iz Abitene, predvoeni sveenikom Saturninom, radosno su se suoili sa smru radije nego da se odreknu slavljenja dana Gospodnjega... "Dan Gospodnji" broj osam, ve odavno su krani napustili subotu, kao dan to su ga poinkom i bogotovljem posveivali Bogu i zamjenili ga prvim danom nakon subote (una sabbatorum) prvim danom u tjednu..."Dan subotnji odravaj i svetkuj", odzvanja zapovjed Staroga Zavjeta (PNZ 5: 12). strana 11 ...nije to u prvo redu pitanje zapovjedi, to je stvar identiteta... Dies dominicus (dan Gospodnji) je ujedno i die eucharistiae ( dan euharistije) dan crkve. strana 12 Deset. Zajednica se najpotpunije i najsavrenije ostvaruje kada je sabrana oko svog biskupa. starana 13 broj 12. To postaje sve prisutnijim u kranskoj svijesti. Ako je nedjelja dan euharistije,.... strana 14 ...ako se u prvom redu pravo shvati zbiljsko i sloeno znaenje nedjeljenje euharistije. strana 17

No, nedjelja sekulariziranog ovjeka nije isto to i nedjelja kranina. Sekularizirani ovjek svoju nedjelju ivi poglavito kao dan poinka od posla i njegovo se slavljenje esto svodi na puki osjeaj da je osloboen od teine i napora svakodnevnih briga: to je prazniki dan koji je samo bjeg od svakodnevnice. Suvremena sekularizirana uljudba liila je zapravo nedjelju njezina izvornog religioznog znaenja. strana 18 "Osmi dan" (dies octavus). Dvadeset. Za nau kulturu nedjelja je i sedmi dan, ali u svome pravom kranskom znaenju nedjelja je prije svega prvi dan u tjednu... dan koji nikada ne zavrava, poslije kojeg vie nee biti nekog drugog dana: osmi, posljednji konani dan. strana 19 NEDJELJA U LITURGIJSKOJ GODINI Nedjelja, taj maleni tjedni vazam i prvotna izvorna jezera svakog daljeg razvoja bogotovne i lturgijske prakse, ivi i die Kristovo otajstvo to svoj vrhunac dostie u velikoj nedjelji godinjeg vazma....izbija vazmeno trodnevlje kao vrhunac cijele liturgijske godine. strana 22 III Pastorane smjernice, broj 24 U Zakljuku ove note mi, biskupi crkava to su u Italiji, upuujemo hitan poziv svima pastirima i vjernicima da svako svojim udjelom surauje na vrednovanju i ponovnom otkrivanju kranskih vrednota to su u izvoritu nedjelje. strana 22 Spomeni se da posveti blagdane, broj 25 Ne moemo ivjeti bez slavljenja dana Gospodnjeg; rijei muenika iz Abitene. I u nae dane su postale suvremene strana 23 Suvremenog ovjeka sve je manje diraju zapovijedi. Istina, nitko ne moe ukunuti Boju zapovijed. broj 26. Zapovijedi sudjelovanja misi udovoljava onaj koji misi prisustvuje kad se ona sluu i katolikom obredu...Prezreti taj poziv teak je prijestup: ne odazvati mu se iz ozbiljnih razloga, uzrok je alosti. Na njemu sudjelovati preko volje, znai liiti se obilja njegovih darova. strana 20 Njega kao jedinstveno otajstvo okruuje pedeset dana od Vazma do pedesetnice poput jednog dana. etrdeset dana korizme su mu priprava...U Mariji koja je nerazrijeivo zdruena s otajstvom spasenja, crkva se divi i uzvisuje najodliniji plod otkupljenja i u njoj s radou promatra ono to sama eli biti i nada se da e biti. strana 26 Mnogi u revnosti da svima prue priliku da udovolje "nedjeljnoj zapovijedi" i preko svake mjere umnaaju nedjeljne mise. strana 27

enidbena slavlja u nedjelju valja obavljati u granicama pastoralne razboritosti tako da se izbjegne bilo pretjerani broj posjetilaca to samo moe ometati tijek nedjeljnog bogosluenja. strana 24 Sve je neophodnije da se temeljito razmotri uloga i svrha kraja tjedna u svjetlu novih sociokulturalnih razazbiljnosti i sudjelovanje svih onih koji su za to zainteresirani. strana 25 Ne eli li se da nedjelja namjesto da za ljudsku zajednicu bude trenutak radosti, postane na kraju ne samo bijeg od kranskog zalaganja ve i dalji razvoj njezina osipanja i otuivanja. broj 30. U mnogim zemljama zapada veliki dio aktivnosti o kojima smo govorili sve se vie premjeta u subotu koja budui da se u subotu odrava kola niti se radi, postaje tako dan skupnih i zajedniarskih aktivnosti. Nedjelja ostaje slobodna za vjerske aktivnosti. strana 28 Liturgijski gledano "dies festus" poinje prvom veernjom uoi samog blagdana: tako, naprimjer, s liturgijskog gledita subota navee je ve nedjelja... Ni u kojem sluaju nesmije se poslije podne sluiti subotnja misa ili misa toga dana. strana 29 Ne samo misa. broj 36 Sredite dana Gospodnjeg je euharistijsko slavlje. strana 30 broj 38 Isto valja rei i za tradicionalnu pobonost prema pokojnicima to se izraava nedjeljnim posjetom groblju. Pravo shvaen takav se posjet uklapa u pogledu vjere koju nedjelju ini navjetajem osmog dana. strana 31 Naa nedjelja se mnogo razlikuje od nedjelje naih djedova, a nedjelja u 2000. godini bit e pak razliita od ove nae. strana 32 Nijedan blagdan nije pravi ako se ne odrava u radosti to dolazi od zajednitva s Bogom koji izgrauje i podupire crkvenu zajednicu koja je znak nade naem svijetu. 41. Zadaa ove note nije u tome da iznese kako sve to provesti u nedjeljnju praksu naih zajednica. Naa je zadaa bila samo ukazati put upama, zajednicama, obiteljima, crkvenim skupinama i pokretima. Svima koji su voeni i proimani ljubavlju i Kristovim duhom, njihovom entuzijazmu, odvanosti i stvaralakoj domiljatosti povjerena je teka i hitna zadaa da danu gospodnjem vrate svu puninu kranskog ovjekoljublja. Rim 15. srpnja 1984. 15. nedjelje kroz godinu." (Biskupska konferencija Italije (C.E.I.) pastoralni dokument Eucaristia, Comunionee Comunita, Rim 22. svibnja 1983., broj 75 - 85.)

( Frank Braden u svojoj knjizi Upute za koritenje novog slikovnog prirunika u pouci broj 28.). "Boje predskazanje velikog odpada govori sljedee: Pokuajmo zamisliti Petrovo i Pavlovo uenje kada bi doli u dananji svijet i ugledali to se sve svrstava pod kranstvo. Jedino apostolima poznato mjerilo istine bila je vjera jedanput zauvijek predana svetima, JD 3. Zasigurno bi se usporeujui moderne kranske zajednice s izvornom kranskom crkvom njihovo srce silno ozlojadilo. Kao Pavlovo kada je prolazio neznaboakom Atenom. Dijela 17: 16. U ovom prikazu emo razmotiriti nekoliko novih administrativnih slubi motiva i obiaja koji postoje u modernoj crkvi, a posve su nepoznati izvorskom biblijskom nauavanju i uzornoj apostolskoj crkvi. MODERNA CRKVA crkveni oci, sveenici, kardinali, redovnici, asne sestre samostani, palae, katedrale prijestolja, sveenike haljine, krtune, mitre, dragulji, ceremonijali rasko, relikvije, svete slike, kipovi, sveta voda, krunica, privjesci,medaljoni RANA CRKVA potpuno nepoznato potpuno nepoznato potpuno nepoznato potpuno nepoznato

Videi sve to apostoli bi uvrijeeni i ogoreni uzviknuli: U to se pretvorila jednostavost i istoa rane crkve? Tko je odgovoran za ovo, za ove Biblijom neutemeljene promjene? Da li su Boji straari zaspali i dozvolili neprijatelju da posije toliki kukolj?"

DA LI NOVI ZAVJET NAUAVA O SVETOSTI NEDJELJE "U Novom Zavjetu postoje osam izvjetaja o "prvom danu tjedna". Jedan izvjetaj o "Gospodnjem danu". Zbog ozbiljnih tvrdnji o svetosti nedjelje zasnovanih na ovom tekstu potrebno je paljivo prouavanje. Prvi tekst, Matej 28: 1 Ovaj redak izvjetava da su u ranim satima prvoga dana u tjednu, nakon to je prola subota, Isusovi prijatelji doli posjetiti njegov grob.Meutim, nema naznaka da je to tom danu dana titula svetosti ili nagovjetaj tovanja. Drugi tekst, Marko 16: 2 Ponovno nailazimo na povjesnu zabiljeku, a ne na naredbu. Marko biljei isti posjet grobu kao i Matej 28: 1 koristei neto drugaiji jezik. Trei tekst, Marko 16: 9 Jednostavan zapis Isusova uskrsnua i njegovog ukazanja Mariji Magdaleni.

etvrti tekst, Luka 24: 1 Ovaj redak dodatno upotpunjuje sliku danu predhodnim retkom objanjavajui da su uenici krenuli na grob kako bi pomazali Isusovo tijelo. Oekivali su oigledno da e ga nai mrtvoga. Peti tekst, Ivan 20: 1 Ovaj redak opisuje Marijin posjet i njezino otkrie da je grob otvoren. Oigledno je da se ne trebamo dugo zadravati na prvih pet spisa traei u njima Novozavjetni dokaz svetosti nedjelje. Oni jednostavno biljee injenicu Isusova uskrsnua iz mrtvih prvoga dana u tjednu i posjet praznom grobu u rano jutro istog dana. Meutim, ovjdje ne nalazimo Boji primjer svetkovanja prvog dana. Tu nema Boje naredbe za takvo svetkovanje niti je tom danu pridana kakva sveta titula i pokazan bilo kakav razlog za njegovo svetkovanje. Tekstovi pokazuju da su Kristovi uenici prvi dan smatrali uobiajenim radnim danom, p/etkom tjedna, jer su doli balzamirati njegovo tijelo i izvriti dunost koju su odbili initi subotom prema Zakonu. esti tekst, Ivan 20: 19 Biljeei okupljanje Kristovih uenika u predveerje uskrnjeg dana tekst nam objanjava razlog njihova sabiranja iza zatvorenih vrata. Oni su se tako sastali iz straha od idova. Njihovi su motivi bili nevjera i strah, a ne vjera i predanost. Postoji miljenje da su se uenici okupili kako bi proslavili Isusovo uskrsnue, ali Marko 16: 14 i Luka 24: 41 ukazuju da je veina uenika bila u stanju sumorne nevjere u uskrsnue sve do veeri toga dana. Sedmi tekst, Djela 27 Ovaj redak opisuje skup male gradske zajednice krana prvog dana u tjednu. Osvrnemo li se na kontekst primjetit emo da je sastanak bio sazvan u neku posebnu svrhu, u svrhu oprotaja sa Pavlom, a zbog sluajne smrti mladia iz zajednice i njegovog udesnog vraanja u ivot sastanak se nastavio tijekom cijele noi. Od 8 - 12. Ovaj nam izvjetaj nedaje dokaz da se ova ili bilo koja druga kranska zajednica redovito sastajala radi svetkovanja prvog dana u tjednu. Nema dokaza da su oni ili bilo koji drugi krani prvi dan tjedna drali svetim i odvojenim za religiozne sveanosti. Tekst pokazuje da je iza cjelononog oprotajnog sastanka sljedio ne dan odmora i svetkovanja ve obian dan ispunjen svakodnevnim aktivnostima i putovanjima. Nikakvi se znaci svetosti nisu pridavali prvom danu i nema dokaza da su krani u Troadi ili bilo gdje drugdje navikli proslavljati gospodnju veer svakog prvog dana u tjednu. Iz ovoga je teksta nemogue dokazati proslavljanje i zajedniku slubu jer se ne spominju vino i "lomljenje kruha" kao izrazi esto koriteni u Novom Zavjetu za opis zajednikog obroka. LK 24: 30, 35 DJ 2: 42, 46 27 35. elimo li ovim recima pronai dokaz za svetosti nedjelje u njih moramo unjeti veliki dio onoga ega tamo nema. Valja takoer imati na umu da je opisani sastanak poeo neto prije ponoi tj. u subotu naveer prema dananjem raunanju ili u nedjelju uvee prema ondanjem. Ako je to bila subota naveer sastnak je poinjao satima prije nae moderne nedjelje. Ako je to bila nedjelja uveer, sastanak se nastavio satima

nakon nae moderne nedjelje tj. do zore u ponedjeljak. Biblija ne donosi ni jedan primjer da je odravanje jednogreligioznog sastanka u odreeni dan odvojenog od bilo kojeg Bojeg ina posveenja uinilo taj dan subotom ili uobiajenim tjednim danom sastanka. Kad bi puk odravanje religioznog sastanka samo svojom skupnou posveivalo dan tada bi svaki dan u tjedno mogao biti subota. Osmi tekst, Prva Korinanima 16: 2 Usprkos iroko rasprostranjenom nesporazumu ovaj se redak ne odnosi na prinoenje darova u uobiajenoj crkvenoj slubi nedjeljom. Savjet neka "svaki od vas zasebice stavi na stranu odnosi se na privatno i ponaosobno izdvajanje odreene sume u domu koja bi se koristila kao potpora za Judeju". Ove bi sume sakupio Pavao ili njegov zamjenik na putu za Jeruzalem ( 3,4 redak). Ovdje se na upuuje na javno davanje darova za potporu lokalnoj crkvi i njezinom misionarskom djelovanju ili pak propovijedanju diljem svijeta kako mi danas mislimo. Ovaj se tekst ne odnosi na neku univerzalnu ili stalnu kransku zajednicu niti na nekakav oblik stalnog kranskog bogosluja.Pavao sigurno ne pokuava stvoriti zakone za cijelu crkvu ili za cijelo kransko doba. Njegov je poziv izazvan hitnou prilika i trenutinim potekoama Judejskih vjernika izloeni gladi i progonu. Tako dakle vidino da se ova hitnost odnosila na mali dio kranske zajednice sredinom 1. stoljea. Koristiti ovaj redak kao dokaz svakotjednog dranja nedjelje od strane svih ranih krana ili dononje zakona za nedjeljno svetkovanje svih buduih krana u svim zemljama za sva vremena znai ii daleko izvan dosega dokaza koji se nalaze u tekstu. Time smo iscrpili osam novozavjetnih pojmova prvog dana u tjednu. Sada emo razmotriti jedini primjer spominjanja "Gospodnjeg dana" koji neki smatraju kljunim svjedokom svetosti nedjelje. Deveti tekst, otkrivenje 1: 10 Ovaj se redak odnosi na stvarnu osobu Ivana i na stvarno mjesto otok Patmos, na stvarno stanje "u duhu" i stvarno vrijeme "Gospodnji dan". To dokazuje da je i u to doba Bog jo uvijek imao svoj dan. Meutim, u ovom retku ne nalazimo nikakav broj povezan s Gospodnjim danom pa stoga nije sigurno nagaati o kojem je danu bila rije. Samo Biblija moe dati odgovor na ovo pitanje. Da bismo otkrili koji dan u tjednu Biblija naziva "Gospodnjim danom", okrenut emo se nekim drugim Biblijskim tekstovima. Izl. 28: 8 - 11, IZ 58: 13, 14 EZ 20: 12, 20 MK 2: 27, 28. Navedeni nam reci pokazuju da je jedini dan u tjednu za koji je Bog tvrdio da je njegova posebna svojina, sedmi dan. Ako odluimo dopustiti Bibliji i samo Bibliji da rijei ovo pitanje onda je samo subota odreena kao istinski "Gospodnji dan". Zakljuak. Dokazali smo da za svetost nedjelje ne nalazimo Biblijski primjer. To Isus nije nauavao niti je to bio dio vjere koji je jednom zauvijek predana svetima JD 3. Dugo je vremena obiaj svetkovanja nedjelje uveden bez inajmanjeg biblijskog opravdanja. Jedina osnova na kojoj je poivao taj nauk bila je "tradicija". Kako drugo ime za "ovjeje zapovijedi" MT 15: 6,9."

BOJI ZATITNI ZID "Biblije predstavlja pouzdanu i svrsishodnu sliku Bojih deset zapovijedi. One su usporeene s velikim zatitnim zidom (PNZ 6: 24). Unutar njega se nalaze svi najdragocjeniji imbenici naeg civiliziranog drutva: dom, kola, crkva, pravedna uprava, poteni poslovni postupci, humani sportovi, mir, sloboda, zdravlje, napredak i srea. Ove najdragocjenije ljudske vrijednosti zajamene su nam i sauvane za nas ovim ogromnim zatitnim zidom. Kad bi zid bio sruen samo u jednom uporitu, niti jedna od ovih institucija ne bi bila siguna. Najbolji nain da ispitamo vrijednost deset zapovijedi je da postavimo dva pitanja. Kakav bismo svijet imali kada bismo izbrisali deset zapovijedi. Vladavina nasilja u francuskoj revoluciji1793. i trajk policajaca u Melburneu 1993. alosni su primjeri. ivot, sigurnost, dostojanstvo, sloboda, udoree, crkva, dom, nita ne bi bilo sigurno. Samo bi sposobni opstali. Vladao bi zakon ungle. Slabi bi bili gubitnici. Svaki bi ovjek bio za sebe, a na koncu bi sotona sve uzeo. Da li biste eljeli ivjeti u takvom svijetu? Kakav bismo svijet imali kada bismo drali deset zapovijedi. Dom, kola, crkve, sve bi bilo siguro. ivot, prilike, zakon i odredbe, dostojanstvo, udoree sve bi bilo sigurno. Zdravlje, sloboda, mir, sve bib bilo sigurno. Ne bi bilo potrebe za bankama, ne bi bilo porebe za zakljuavanjem naih vrata, ne bi trebalo graditi tamnice, ne bi nam trebale vojske, sve bismo tenkove, puke, ratne avione i bombe mogli gurnuti u more. Svijet bi bio preobraen u predgrae raja preko noi. Da li biste eljeli ivjeti u takvom svijetu? Boje se zapovijedi na ovom ispitu nemaju ega bojati. Ipak usprkos nesumnjivoj vrijednsoti zapovijedi u nekim se umovima pojavljuje sumnja da smo ih na neki nain prerasli ili da su one vaile samo za idove i da ih je Krist promijenio i ukinuo. Poslunost prema Bibliji nije sredstvo spasenje, nego njegova povrda, nije korijen nego plod spasenja. Mi nismo spaeni jer smo posluni. Spaeni smo da bismo mogli biti posluni. Nauavati neko drugaije evanelje isto to i staviti kola ispred konja. Da li su zapovijedi dane samo idovima ili su namjenjene svim ljudima u svim vremenima. Postanak 26: 5. Abraham je sluao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima. Matej 5: 17 - 19. Nemojte misliti da sam doao ukinuti zakon i proroke. Ni jedna kovrica slova iz zakona nee sigurno nestati a da se sve ne ostvari. Svojim primjerom doivotne poslunosti i svojom smru na kriu Isus je osnaio nepromjenjivost i vjenu vanost deset zapovijedi. injenica da je on umro kako bi platio kaznu za ovjekov grijeh jasan je dokaz da Boji zakon ne moe biti ukinut, oslabljen ili promijenjen. Galaanima 2: 20. Krist ivi u meni. Ako je Isus zaista u nama kakvim ivotom on ivi? ivotom dranja zapovijedi ili ivotom njihova krenja? Njegov ivot u nama danas bit e iskazan istom onom radosnom i revom poslunou koju je on

sam imao za vrijeme svog zemaljskog ivota. PS 40: 7, 8. Stoga je nae dranje zapovijedi tek jednostavno bujanje njegovog ivota u nama." BOJE MJESTO SJEANJA "Bog takoer ima svoje "mjesto sjeanja" koje nije izgraeno u mramoru nego u vremenu. To je subota.Tjedni dan odmora uspostavljen od Boga u raju prije pojave ljudskog grijeha i svoje e funkcije podsjeanja imati i u obnovljenom raju kada grijeh zaubijek proe. Tri su stepenice ukljuene u stvaranje subote. Prvo. Odmor Drugo. Blagoslov Tree. Posveenje Neki su se pitali da li je subota uspostavljena u vrijeme stvaranj ili kasnije. Odgovor dobivamo usporedbom postanka 1: 28 sa postankom 2: 3 gdje je rije "blagoslovljen" primjenjena i na brak i na subotu. ini se da nema sumnje da je brak uspostavljen u vrijeme stvaranja i namjenjen cjelokopnoj ljudskoj vrsti, injenica da ista rije "blagoslovljen" primijenjena je i na subotu u istom kontekstu, pokazuje da je subota takoer uspostavljena u doba stvaranja i da ju je Bog namijenio cijeloj ljudskoj rasi. Izlazak 20: 8 - 11 Sjeati se, znai da subota nije bila nova institucija uspostavljena na Sineju, nego ve ranije poznati obiaj. Dan Boji pokazuje da subota ne pripada niti jednoj rasi ili sekti ili crkvi. Ona pripada Bogu. To je osnovno naelo cjelokupne Biblijeske doktrine o suboti. To je ono to ini subotu drugaijom, vanom i svetom. Subota je Boje, a ne ovjekovo vlasnitvo. Uzmemo li i upotrijebimo subotu svjesno za svoje potrebe moemo se smatrati kriviza za pokradanje Boga. Izajija 58: 13, 14 Zadri li nogu da ne pogazi subotu znai "skini svoju nogu sa subote,prestani je gaziti nogama kao da je to obina stvar."...Znak izmeu mene i tebe, ba kao to je i vjenani simbol koji nosi nevjesta vidljivi znak jedinstvene veze izmeu nje i njenog supruga, tako je subotnji dan znak posebne veze izmeu Boga i njegovog naroda. To je vidljiva oznaka onih koji slave boga kao stvoritelja dok je veina ljudi dozvolila da injenicu o stvaranju izblijediz iz njihovih umova... da ja sam Jahve koji ih posveujem. Rijei pokazuju da u Bojem umu subota mnogo vie od vanjskog, formalnog obiaja svetkovanja posebnog dana. U osnovi subota je iskustvo posveenja. Stanje srca kada je vjernik izdvojen Bogu na slubu i stavljen na stranu za njegovu upotrebu. To je vjenanje ljudske volje s Bojom voljom. Ovo iskustvo nije zatvoreno unutar odreenog perioda od 24 sata. Ono se preljeva iz subotnjeg dana i proiruje svaki dan u tjednu. Vanjsko dranje subote i od Boga postavljeni znak ovog unutarnjeg iskustva. Matej 24: 20 Ovo je dokaz izreen od samog Isusa da e svetost subote ostati nepromijenjena u kranskoj eri. Rimska invazija na Judeju zbog ega

su se Kristove sluge morale pobjei iz Jeruzalema i okolnih oblasti, nije poela prije 66. - 70- godine nae ere. Dakle gotovo etrdeset godina nakon ovog proroanstva. Stoga je oigledno da se Isusov stav prema suboti nije promijenio nakon kria niti on elio da se stav njegovih uenika mijenja. Luka 4: 16 On je otiao u sinagogu u subotnji dan. Da smo bilo kojeg dana u tjednu proli pored drvodjelske radionice u Nazaretu, uli bismo udarce sjekire, kuckanje bata ili rezanje pile. Ondje bismo nali Isusa. Ako bismo sedmog dana navratili u radionicu, nali bismo zatvorena vrata, navuene kapke i uredno sloene alate. Isusa ondje nije bilo. Ako je bio sat javnog bogosluenja nali bismo ga u Bojoj kui. U drugim bismo ga prilikama nali pored nekoga tko pati ili u mirnom kutku kako ita pismo i razgovara sa svojim ocem. Meu mnogim prijestupimab onog vremena Bog posebno izdvaja jedan naroito odvratan grijeh. Toi je obiaj gaenja subote i odnoenja prema njoj kao prema obinom danu. Stoga Bog hitno poziva: Ukloni svoju nogu sa subote. 13 - 14. Tako je u zidu Bojeg zakona tjekom kranske ere napravljena velika pukotina. Izvorna zapovijed o suboti isupana je i baena na stranu. Na njezino je sveto mjesto stavljena poganska nedjelja, neutemeljena na Boanskom autoritetu. Meutim, ovaj drski in religiozne protuzakonitosti nije iznenadio Boga. On ga je predvidio davno stoljeima prije svitanja kranske ere u proroanstvima proroka Danijela. Danijel 7: 25 Ono to je nevjerovatno je injenica da je ovo smjelo zamjenjivanje istine laju uinjeno od strane voa kranske crkve. Da su to uinili priznati Boji neprijatelji ateisti, zloinci ili ideolopoklonici, ne bi bilo razloga iznenaenju, ali se ovaj otvoreni javni najdrskiji, najuporniji izazov voen vlastodru u itavoj ljudskoj povijesti smislili i opravdali oni koji se nazivaju Kristovim prijateljima. Ovo je uistinu injenica u koju je teko povjerovati." POSLANICA JEVREJIMA KAO KNJIGA KOJA POTVRUJE BIBLIJSKE DOKAZE I poslanica Jevrejima jedina novozavjetna knjiga usredotoena na konani prijelaz iz judaizma u kranstvo. to je na Kristovom kriu moglo ugroziti ili ukinuti subotu danu u raju. Odgovor je jednostavan. Nita, zaista nita. Kri je samo potvrdio i dodatno uvrstio velike moralne principe sadrane u deset zapovijedi. Rimljanima 3: 31.

UDA KAO DOKAZ ISTINITOSTI DOKTRINE U ODSUTNOSTI BIBLIJSKIH DOKAZA

(Glas koncila br. 16/775 od 16. travnja 1989.) MARIJIN ZNAK NA ZASTAVI UJEDINJENE EUROPE "Najnoviji brojevi francuskih i talijanskih marijanskih listova Notredames des temsnouveax od sijenja i Madre de dio od travnja ove godine donose vijest u kojoj sveenik Pierre Saillon opisuje dogaaje u Karmelu u Lisixu u kolovozu 1987. Kada mu se pribliio ovjek i rekao: "Iz Strazburga sam. Povjereno mi je da nainim nacrt zastave Ujedinjene Europe. Bogo nadahnut narisao sam plavu zastavu s dvanaest utih zvijezda s udotvorne medarice iz parike ulice. Dubacdie se bezgrijeno ukazala Katarini Laboure. Tako je zastava ujedinjene Europe zapravo Gospina zastava. Nacrt zastave prihvaen je na najslubeniji mogui nain. Glasovale su sve lanice. Engleska se suzdrala. Nitko nije znao porijeklo ideje. Na kraju su svi potpisali." Slobodna dalmacija, petak 27.prosinca 1996. SUZE GOSPINA KIPIA NADNARAVNA SU STVAR Rim "Krvave suze kipia meugorske Gospe u Civitavecchiji jesu udo...Utvreno je da je rije o ljudskoj krvi nekog mukarca." Globus, 3.sjenja 1997. "Biskup Girolamo Grillo iz oiju kipia Gospe Meugorske po mojim je rukama pred nekoliko svjedoka tekla ljudska krv." Slobodna dalmacija, ponedjeljak 10. veljae 1997. "Civitavecchia postaje veliko svetite. Meugorski kipi za novi Lourdes. Ali najinteresantnije u svemu tome je jedna tanjugova vijest pod naslovom "Neobine pojave uzbudile Burmance." Veernji list BUDE KRVARE Bankog "Mnogi oevici tvrde da su pagodama irom zemlje poelo dogaati neto to nitko ne pamti. Likovi Bude izraeni od drveta, mramora ili bjelokosti krvare i plau i otiu na lijevoj strani grudi." Pitanje koje si nakon ovakvih lanaka moramo postaviti je sljedee: Kakve veze ima kranstvo sa budizmom i kakve veze imaju ta uda osim da zavedu i prevare biblijski neupuene. Sve ukazuje na to da je inicijator tih uda isti.

UDA U POVIJESTI HRVATSKE HRVATSKA UVIJEK KATOLIKA Juraj Kocijani, 1940 strana 19 "Oko godine 1410. zbio se u Ludbregu, Hrvatska, udesan dogaaj. Neki je sveenik sluei svetu misu posumnjao da li se u kaleu poslije pretvorbe doista nalazi prava krv Kristova. Kada je pogledao u kale opazio je da u kaleu nema prilike vina nego prava krv koja kao da vrije. Silno uplae spremi je presvetu krv s kaleom i tek pred smrt svoju otkrio tu tajnu. Krv je bila istraena u Rimu, povedena istraga i nakon sto godina dovrio je istragu papa Leo X, te izdao o tome posebnu bulu godine 1513. u kojoj je opisana povijest toga dogaaja. Kale s presvetom krvi povraen je u Ludbreg, te se i danas uva i tuje u tamonjoj upnoj crkvi. strana 21 Sretni smo to imamo bojeg ugodnika koji je nae krvi, a proslavio se s izvanrednom pobonou spram presvete euharistije. S pravom se naziv svetac euharistije, to je blaeni Gracijan. Roen je godine 1438. u Mulu kod Kotora. Stupio je u red svetog Augutstina, umro svetaki u Mlecima godine 1508. Gracijan je neprestano boravio pred svetohranitem, klanjao se i molio Isusa u oltarskom sakramentu. elio je da svaki dan posluuje kod svete mise i eznuo za estom svetom priesti. Bog ga je zato nagradio vanrednom milou. Vidio je naime, jednom kod svete mise u sveenikovim rukama samog Isusa u obliku djeteta. Papa Leon XIII proglasio ga je blaenim godine 1889. zajedno s blaenim Nikolom Taveliem. strana 22 udo. Spominjem kao pobonu predaju ovaj dogaaj. Kada je u Novoj godini 1499. knez Bernardin Frankopan doao u Modruku crkvu sluati svetu misu, dogodilo se ovo udo.Sveenik sluei svetu misu htio je prelomiti posveenu hostiju, ali zauen opazi da je hostije nestalo sa oltara. Uto su doli ljudi iz vana i kazali da su vidjeli kako bijela hostija leti zrakom iznad njih. Sveenik i puk izali su iz crkve i molili da bi se hostija povratila. No ona je izezla ispred lica svih koji su u strahu i trepetu gledali taj udesan dogaaj. Nou 27.svibnja 1624. udario je grom u krov stolne crkve u Zagrebu. Planuo je drveni toranj. Sva se zvona rastalila, izgorio je krasni glavni oltar te se upalio i biskupski dvor. Poboni tadanji biskup Petar Domitrovi, propustivi da spaava svoj dom pohrlio je bosonog i napola obuen u stolnu crkvu i uz pogibelj ivota spasio s glavnog oltara pokaznicu i krunik s presvetom euharistijom koju je prenio u franjevaku crkvu na Kaptolu. strana 25 U zapisnicima Hrvatskog sabora od godine 1738. do 1739. i 1755. kae se u Ludbregu gdje se uvala udesna presveta krv Isusa Krista, da je to mjesto gdje se uva udesna krv kano vrhovno i najvee blago ove kraljevine i utoite rimokatolicima. Godine 1739. Hrvatski je sabor nainio poseban zavjet da ih Bog oslobodi od kuge i to da se imade sagraditi kapela u ast i za vei porast slave presvete krvi Isusove koje se udom jedva kad uvenim ili

sasvim rijetkim i cijelim svjetom stranim pretvorila u vidljivu krv, te koja se dosad uvala u Ludbregu, mjestu najveeg blaga cijele kraljevine, a i za vei poticaj na potivanje pobonosti prema istoj presvetoj krvi. Najstarija crkva Majke Boje u naoj domovini bit e po svoj prilici crkva svete Marije Koloata u Kotoru. Potie iz osmog, moda i sedmog stoljea. U toj crkvi uva se u novom posrebrenom i umjetniki izraenom sarkofagu neraspadljivo tijelo nae blaenice Ozane. Te je godine 1930. prigodom proslave njezina poblaenja ta crkva bila obnovljena. strana 28 Ili uzmimo na primjer poruku od navodno Gospe 25.lipnja 1987. godine i promatramo princip sebinosti i nesebinosti. (Poruka za godinjicu 25.lipnja 1987. ) "Draga djeco, danas vam zahvaljujem. elim vas sve pozvati k miru Bojem. elim da svaki od vas u svome srcu onaj mir koji Bog daje. elim vas danas sve blagosloviti. Blagoslivljam vam Bojim blagoslovom. Molim vas, pomozite mi da vas prikaem Bogu i da vas spasim i vodim putem spasenja. Hvala vam to ste se odazvali mome pozivu. "(Poruka za godinjicu 25.lipnja 1987. ) Sa druge strane, proitajmo pismo jednog meni dragog prijatelja, isusovca, naalost pokojnog, inae sveenika rimokatolike crkve kjoji mi je osobno uputio Zagreb o Uskrsu 1989. Ustani Boe i sudi zemlji jer si s pravom gospodar svih naroda. Psalam 82: 81, 8. Iz grobne tmine poput munje zablista boanska svjetlost Kristovog uskrsnua razgonei no grijeha, razarajui kraljevstvo smrti zloga. Svjetlo svjetli u tami, tama ga ne obuze. Ivan 1: 5. Uskrsnu Krist, ponos na. Uskrsnu Krist, ivot na. Uskrsnu On, smisao na, um na, srce nae. Uskrsnu On, radost u suzama naim. Uskrsnu On, utjeha u tuzi naoj. On, mir u strepnjama naim. Uskrsnu On, neprestani izvor u gorinama naim naslada nebeskih. Uskrsnu On, jedini izlaz u bezizlaznosti naoj. Uskrsnu On, stjeg pobjedonosti u konanom trijumfu naem. Uskrsnu On, Gospod moj, Bog moj i sve moje. Ivan 20: 28. S Kristom bezgrenim jaganjcem,ponienim, raspetim, uskrslim radi nas i radi naeg spasenja, Uskrsnimo danas mi." Sami prosudite postoji li razlika ovih dviju izjava. Subota, djela 13: 14. A oni krenue iz Perge naprijed i stigoe u Antiohiju u Pizidiji. Tu u subotu uoe u sinagogu te sjedoe. Djela 13: 42. Dok su izlazili prisutni su ih molili da im o tome govore i sljedee subote. Tu je Pavao mogao rei: Doite sutra jer je nedjelja, ali on to nije rekao. Zato? Djela 13: 44. Sljedee subote skupi se gotovo sav grad da uje rije Boju. Djela 15: 21... Jer Mojsije ima od starih vremena u svim gradovima svoje propovjednike koji svake subote itaju u sinagogama. Djela 16: 13. Kada doe subota iziosmo izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo drali da se nalazi bogomolja. Djela 17: 2. Pavao po svom obiaju ue onamo te je tri subote raspravljao s njima na temelju pisma. Djela 18: 4. Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao pridobiti idove i grke. Djela 20: 6-11... Stigosmo za pet dana k njima u Troadu gdje

provedosmo sedam dana. U prvi dan tjedna, kad se sastadosmo da lomimo kruh Pavao je govorio prisutnima kako je kanio sutradan otii i produi govor do ponoi...Oet se pope razlomi, blagoslovi kruh, te prosljedi s propovjedanjem dugo sve do zore i onda otputova. Kada subota prolazi, idovi se okupljaju dok sunce ne zae. Pavao je to subotnje okupljanje samo produio do zore. O tome smo poneto ve i prije govorili. Matej 12: 5-12. I zar niste itali u Zakonu da subotnjim danima sveenici u hramu kre subotu, pa su ipak bez krivnje, a ja vam kaem da je ovdje neto vee od hrama. Da ste shavtili to znai rije, vie volim milosre nego rtvu, nebiste osudili ovih nedunih. Sin je ovjeji uistinu gospodar subote...dakle slobodno je subotom initi dobro. Matej 24: 20. Molite se da va bijeg nebude zimi ili u subotu jer e tada biti tolika nevolja kakva nije bila od postanja svijeta do sada niti e je biti. Hebrejima 4: 9. Prema tome preostaje narodu Bojem nek i subotnji poinak jer tko je uao u poinak njegov i sam je poinioc svojih dijela kao i Bog od svojih. Otkrivenje 1: 10. U dan Gospodnji padoh u zanos i uh kako se iza mene ori jak glas. Ovaj tekst samo dokazuje da postoji dan Gospodnji. itajui Bibliju od korica do korica, samo se jedan dan zove tim imenom, subota. Otkrivenje 12: 17. Tada obuzet gnjevom protiv ene, zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovjedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo. Otkrivenje 14: 12. Na tome se temelji postojanost svetih koji uvaju Boje zapovijedi i vjeru u Isusa. Koloanima 2: 16. Prema tome, neka vas nitko ne osuuje zbog jela ili pia ili zbog godinjih blagdana ili mlaaka ili subota. To je samo sjena stvarnosti koja je imala doi, a stvarnost je Krist. Izaja 66: 22-23. Jer kao to e nova nebesa i zemlja nova koju u stvoriti, trajati predamnom, tako e vam ime i potomstvo trajati od mlaaka do mlaaka, od subote do subote dolazit e ljudi da se pokolone pred licem mojih, govorit e jahve. Tko se ovdje zabunio? Pavle ili Bog? Hebrejska rije "abat" znai odmor. Postojali su praznici koji su ukazivali na Krista, a zvali su se subotama. Naprimjer, zemlja se svake sedme godine odmarala od sadnje cijelu godinu i to je bila subota za zemlju. Trea Mojsija 25: 4. Dan pomirenja neka vam je subotnji poinak. Trea Mojsija 23: 32 i tako dalje. Marko 7: 6. Moj me narod tuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzaludno je bogotovlje koje mi iskazuje i to nauava, to su zapovijedi ljudske. Vi ostavite zapovijed Boju, a drite predaju ljudsku. Matej 15: 13. On odgovori: Isupat e se svaka sadnica koju nije zasadio moj nebeski otac. Pustite ih, to su slijepe voe sljepaca, a kad sljepac sljepca vodi obojica u jamu padnu. Ozej 4: 6 ili Hoea. Moj narod gine. Nema znanja jer si ti znanje odbacio. I ja odbacujem tebe i sveenstva svoga jer si zakon svog Boga zaboravio i ja u tvoje zaboraviti sinove. Iz katekizma, strana 313, lan 1163

Sveta majka crkva smatra svojom zadaom da odreene dane kroz godinu, spasonosno djelo svoga boanskog zarunika slavi svetim spominjanjem svake sedmice u dan to ga je nazvala Gospodnjim slavi spomen Gospodnjeg uskrsnua... lan 1166, strana 314 Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana koji se s pravom naziva Danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potjee od samog dana uskrsnua Kristova. Dan Kristova uskrsnua je u isti mah i prvi dan tjedna spomen in prvog dana stvaranja i osmi dan u koji Krist poslje poinka velike subote zapoinje dan to ga uini Gospod, dan koji ne pozna zalaza. Sredite je Gospodnja veer jer se u njoj cijela zajednica susree sa uskrslim Gospodom koji je poziva na ovu gozbu. Dan Gospodnji i dan uskrsnua, dan krana na je dan. Nazvan je dan Gospodnji upravo zbog ovog jer je taj dan Gospod slavodobitno uzaao k Ocu. Pogani ga nazivaju dan sunca, a i mi ga rado nazivamo tim imenom. lan 1170, strana 315 Na Nicejskom saboru godine 325. sve su se crkve sloile da se kranski Vazam slavi u nedjelju koja slijedi nakon utapa, 14. misana, poslije proljetnog ekvinocija. Reformom kalendara na zapadu nazvanoga gregorijanskim po papi Grguru XIII 1582. uvedena je razlika od vie dana u odnosu na istoni kalendar. Danas zapadne i istone crkve trae dogovor da se vrate slavljenju Gospodnjeg uskrsnua u isti dan. Ovaj dio katekizma aludira kao da je dolo do izvjesne promjene u nazivanju dana od julijanskog na prijelazu u gregorijanski kalendar to se nikada nije dogodilo to smo ranije i spomenuli u knjizi. lan 1187, strana 319 Liturgija je dijelo itavog Krista, glave i udova. U nebeskom bogosluenju na vrhovni sveenik neprestano je slavi sa svetom bogorodicom i apostolima svim svetima i mnotvom ljudi koji su uli u kraljevstvo. lan 1193, strana 319 Nedjelja Dan Gospodnji, poglavito da slavlja euharistije jer je dan uskrsnua. To je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan kranske obitelji, dan radosti i poinka od posla. Dan Gospodnji je temelj i jezgra itave liturgijske godine. Na naem svijetu vodi se estoka duhova borba. I postoje dvije vojske. Rat svijeta premjeten na nau zemlju vodi se ogoreno i skoro e doi svome kraju. Otkrivenje 12: 7-9, 12, 13. Prva boja mir, druga boja - posveenje i trea boja - blagoslov u jednoj vojsci.

Meutim u drugoj vojsci prva boja je puna, druga boja - bezakonje, trea boja - prokletstvo.

OBILJEJA KRISTOVE VOJSKE 1. 2. 3. 4. 5. Trobojka, Dan Gospodnji, Druga Mojsija 31: 3-17 Izehijel 20: 12 i 20 Car ove vojske-Isus Krist Djela apostolska 5: 31 Vojvode, tri anela otkrivenje 14: 6-11 Ova vojska je vidjelo svijetu Ivan 8: 12, Matej 5: 14

OBILJEJA SOTONSKE VOJSKE Trobojka, sunev dan Danijel 7: 25 Druga Solunjanima 2: 3 Car ove vojske - sotona Ivan 12: 31 Vojvode, tri neista duha otkrivenje 16: 13,14 Ova vojska pretvara se u vidjelo Druga Korinanima 11: 14 Slava ove vojske- krune i zvijezde Otkrivenje 12: 3,4 Ide se potui Otkrivenje 12: 17 Oruje, prijevara, nepravda, bezakonje Druga Solunjanima 2: 10,11 Ovi sluaju neastive duhove i zato e propasti Otkrivenje 19: 16-21 Ovi e imati dio u uskrsnuu suda Ivan 5: 29 II dio Njihov kraj u ognjenom jezeru koja je vjena smrt Otkrivenje 20: 7-15, 21: 8

Njena slavasunce,mjesec,zvijezde Otkrivenje 12: 1 6. Tri u bitku Jevrejima 12: 1 7. Oruje, trpljenje, Boje zapovjedi, Isusova vjera Otkrivenje 14: 12 8. Ovi sluaju svoje vojvode i zato e se odrati Otkrivenje 3: 10, 15: 2 9. Ovi e imati dio u uskrsnuu ivota Ivan 5: 29 I dio 10 Njihov kraj na staklenom i . ognjenom moru vjenog blaenstva Otkrivenje 15: 2,3 21: 1-4 11 Prva Korinanima 15: 57,58 Otkrivenje 18: 4,5 . Jevrejima 10: 35-39, Prva Korinanima 6: 14-18 Efeanima 6: 10-18 Jakob 4: 4-8

POSLJEDNJE OPOMENA POBUNJENOM SVIJETU

Vijest proroka Ilije O proroku Iliji prvi put itamo u Prvoj carevima, 17 glavi kao Bojem vjesniku sa opomenom o neminovnom sudu nad bezbonim carem Ahabom i njegovim carstvom. Car Ahab za ijeg je vladanja ivio prorok opisuje nam se ovdje kao najbezboniji car koji je ikada vladao u Izraelu. U dvadeset prvoj glavi, dvadeset petom stihu ove knjige kae se za Ahaba: "I ne bi takvoga kao Ahab koji se prodao da ini to je zlo pred Gospodom jer ga odgovarae ena njegova Jezavela. Jo u svojoj mladosti je uinio jednu ludost to se oenio Jezavelom kerkom sidonskog caraEtvala. Prva carevima 16: 31. Ova ena se jo od svoje mladosti sva posvetila Bogu Sunca. I zbog njene revnosti za boga Bala oni su je upoznali sa tajnama toga gnjusnoga sistema krivobotva, te kasnije postala sveenica Balova. Njena udaja za Ahaba je bila sredstvo da se Izrael privoli na slubu bogu Balu, a sama sebe pokae osobito odanom toj najodurnijem obliku paganstva, neznabotva. Po njenom savjetu Ahab je sazidao velianstven hram bogu Balu u Samariji, prijestolnici deset plemena. On se sloio sa Jezabelinim namjerama da bi razgnjevio Gospoda Boga Izraelova. Prva Carevima 16:33. Nema sumnje da je svetkovanje nedjelje umjesto subote uspostavljeno ba za vrijeme Jezabele jer je taj dan nazivan poznatim imenom "Divlji sunani sveti dan" svetkovina svih paganskih vremena. I poto je svojim kanama stisla Izrael, ona je uvela najgroznije progonstvo nad onima koji su ostali vjerni pravoj slubi i istinitome Bogu. Njena oevidna namjera je bila da ne ostavi nijednoga svjedoka istine na ivotu. Ona je nemilosrdno poubijala Gospodnje proroke i uitelje, a pod prijetnjom smrtne kazne zabranila da se spominje ime stvoritelja. Ona je mislila da je unitila svaki trag potivanja Gospoda Boga Izraela, ali se u tome silno prevarila jer je bilo sedam tisua onih koji nisu savili koljena svoje pred Balom i koji su bili posakrivani po peinama i hranjeni dobrotom i saueem Abdijinim. Prva Carevima 18: 13. Ilijina jasna vijest opomene. Bilo je to ba u vrijeme kada se pojavio Ilija i ukorio cara za njegovu grenost i nevjernost i objavio mu da e sua i glad unititi njegovo carstvo. Tada se izgubio pune tri i pol godine. Za to vrijeme nije pala nijedna kap vode iz blistavog neba. Nijedna kap rose nije osvjeila

bilje koje je izumiralo. Carstvo Izraela je postalo prava pustinja. Nigdje nita nije raslo, samo negdje pored rijeke koje su takoer isezavale, jer Ilija bijee rekao: "Tako da je iv gospod Bog Izraelov pred kojim stojim ovih godina nee biti rose niti da ne ree. Prva Carevima 17: 1. Ahab je sve to rekao i Jezabeli. I kako su Ilijine rijei imale utjecaja na Jezabelu. Njen bjes na proroka Iliju izlio se kao vulkan. U njenim oima Ilijin Bog se htio pokazati jaim od njenoga boga to primorava sunce, kome ona sluei, da donese nesreu na nju i na carstvo njenog mua Ahaba. Ova besprimjerna sua svakodnevno joj je govorila o nitavnosti slube boga Sunca jer je sune usprkos svih njenih molbi koje mu je slala i dalje sve jae i jae sagorijevalo i palilo njihovu zemlju i njihov imetak. Ovaj dogaaj e se jo jedanput u skoroj budunosti ponoviti. Na sveopem planu. Jezabela se sjeala da je Ilija rekao da nee biti kie i rose dokle ja ne reem. Zato je rijeila da ga pronae i da ga ako samo bude potrebno stavi na muke da iznudi od njega jednu rije koja bi uinila da bude kie. I mada je ustanovila dobru istranu slubu nigdje ga nije mogla nai. Svoje istraivanje ona je nastavila po susjednim carstvima od ijih careva je dobila zakletvu da mu nee dozvoliti pristupa ili sklonita. Uasni tjedni, mjeseci i godine. Nemilosrdne sue sve su satirale po polju. Siromatvo je udarilo cijeli Izraelski narod. Njen ponositi car doao je do tog da je sam osobno morao ii po polju traiti pau i vodu za svoju stoku. Sva ova nedaa pripisana je vjernim sljedbenicima Bojim. Jezabela i Ahab nisu primali na sebe odgovornost za nesree koje su zadesile cijeli njihov narod. 1260 vedrih i sunanih dana, a isto toliko vedrih i toplih nesnosnih noi nisu mogli navesti na pokajanje ove okorjele grenike. Pri kraju ovog vremena, Ilija se ponovno projavljuje. Za to vrijeme odsustva s Ahabovog carstva on je bio u kui jedne udovice koja mu je dala utoite. Boanska milost ga je hranila tamo inei da u kui sirote udovice brana nije nestajalo i ulja iezavalo. Oi Boje bjehu na njegovom vjernom sluzi. Nikakav pomor ili kuga nisu doli blizu njega. Kruha mu je dodavano, vode mu nije primicano. Ovog puta on se suoava sa Ahabom koji ga je krivio za nesree koje su tukle Izrael. Zato ga je ovako klevetniki pozdravio:"Jesi li ti onaj toi nesreu donosi na Izrael." Prva Carevima 18: 17. Ilija ga je spokojno otpozdravio. "Ne donosim ja nesreu na Izraela nego ti i dom oca tvojega, ostavivi zapovjedi Boje i pristavi za Balima." Stih 18. Ilija ovdje ne spominje Jezabelu.On smatra da je Ahab odgovoran za otpor. U njegovoj je valsti bilo da sprijei upropaivanje koje je na narod donjelo Boje sudove. Kao car nad Izraelom pred Bojim protektoratom, pokroviteljstvom on je trebao ustati za pravdu i pravedna naela vladavine. On se meutim, kukaviki podao i pristao za otpadnikim oblikom jedne sramne i proklete religije i tako uzeo uzde upravo u svoje ruke jer poe da proganje one koji su drali Boje zapovjedi. Ilija je ipak imao poziv od Boga da dovede Izrael nazad k njemu, da dri Boje zapovjedi i da se ne klanja i ne slui suncu. Borba izmeu subote i sunevog dana se obnavlja u kranskoj crkvi. Nema sumnje, Ilija je zbog toga izabran da predstavi isti pokret koji e se ponoviti u ovo posljednje

vrijeme. U Biblijskom proroanstvu se oduran otpad u kranskoj crkvi nazivlje Jezabela. Govorei tijatirskom Peredu kranske crkve Isus kae: "Ali imam na tebe malo to doputa eni Jezabeli koja govori da je proroica i da ui i da vara sluge moje da ine preljub i da jedu rtvu idovsku. Otkrivenje 2: 20. Crkva u pustinji umorena od predugog progonstva koje je papstvo vrilo nad njom, nagodila se i dozvolila da kalueri ue u njenoj koli za jedno vrijeme. Ova Jezabela proroanstva govori da je proroica. Papstvo kae da kag papa govori Excathedra "sveano" sa biskupske stolice on ima dar duha prorotva i njegov glas je tada glas Boji. Ovaj straan oblik otpada je ustvari moderan oblik slube suncu samo pod maskom kranskog oblija. Njegovi oblici slube su identini sa onima koji su bili u upotrebi u neznaboakih hramovima u vezi sa slubom Boga sunca. Neenstvo sveenika i kaluerica, opatica, ispovjedaonice, svetkovanje praznika i jo svetkovanje dana koji je kroz sva stoljea bio posveen bogu sunca i njegovoj slubi. Sve to indetificira, ini istovjetnim modernu Jezabelu. Besprimjerna mrnja na biblijske krane kroz mnoga stoljea izdaje isti Jezabelin duh. Crkveni povjesniari cijene da se izmeu pedeset i osamdeset milijuna ljudi predali muenikim grobovima za vrijeme tamnog srednjeg vijeka od 5. - 15. stoljea. Od strane ovog silnog neprijatelja Boje istine ovaj demon je mogao izmisliti sva mogua sredstva da mui i ubija da bi tako istrijebio sa ove zemlje pravo znanje o pravdi i istini. Poziv da se slui Bogu i da se dre njegove zapovijedi. to se vie pribliavamo kraju svijeta borba se sve vie razvija. Kao to je to bilo u vrijeme proroka Ilije kada se borba vodila izmeu poslunosti Bojim zapovjedima i slube bogu Suncu i kao to se osobito izrazilo kog potovanja Gospodnje subote i Balove nedjelje. Jezabela jo i danas radi nacrte kako e se doepati politike vlasti da je upotrijebi u borbi protiv onih koji se ne slau s njom, a naroito protiv onih koji dre i potuju Boje zapovjedi. Protiv onih koji objavljuju Ilijiniu vijest izmislit e se stroge kazne budui da ovi pozivaju ovjeanstvo da se odvrati od slube Balu i da prihvati i dri zapovjedi ivoga Boga. Jedno dosljedno obeanje o reformatorskom radu slinom Ilijinom u njegovo vrijeme koji se ima pojaviti ba u vrijeme ispred velikog i stranog dana Gospodnjeg, mi nalazimo u proroku Malahiji etvrta glava, peti stih. Evo, ja u vam poslati Iliju proroka prije nego doe veliki strani dan Gospodnji, a poto Ilijin rad predstavlja pokret koji je Ivan Krstitelj otpoeo ispred samog Isusovog javnog rada o njegovom prvom adventu, dolasku, o emu itamo u evanelju po Mateju 11, 13 i 14, te je onda jasno prama Malahinom proroanstvu da e se pojaviti drugi reformator i pokret koji e prethoditi Kristu, drugom adventu jer e taj dan biti veliki. Strani Dan Gospodnji. Prorok Jor kae: "Sunce e se pretvoriti u tamu, mjesec u krv, prije nego doe veliki i strani dan Gospodnji" druga glava strih 31. Sam Isus kae za to vrijeme i odmah e po nevolji davati sunce pomraati, mjesec svoju svjetlost izgubiti, zvijezde s neba pasti, sile nebeske pokrenuti. I tada e se pokazati znak sina ovjejeg na nebu. I tada e proplakati sva plemena na zemlji i ugledat e sina ovjejeg gdje jede na oblacima

nebeskim sa sinom i slavom velikom. Matej 24, 29 i 30. Ovo dakle tono odreuje vrijeme kada e se pojaviti Ilijin pokret o kome govori prorok Malahija. I danas Gospod biljei jedan silan protest slian onome koji je on izgovorio na usta proroka Ilije u staro vrijeme kada je pozvao ondanje pokoljenje da se vrate k njemu, da prestanu zlo initi i o zlu misliti ve da slue njemu kao stvoritelju neba i zemlje.Ovaj protest reformatorskog rada nalazi se u otkrivenju 14: 9-12. Tko se god pokloni zvjeri i ikoni njezinoj i primi ig na elo svoje i na ruku svoju i on e piti od vina gnjeva Bojega. Kraj objave ove opomene biljei se u 12. stihu. Ovdje trpljene svetih koji dre Boje zapovjedi i vjeru Isusovu. Zvjer o kojoj je ovdje rije je stepapstvo. Ono otvoreno priznaje i ispovijeda ovaj ig. Taj ig je promjena Boje subote u Balovu nedjelju za koju se promjenu papstvo dii to je uvelo u kransku crkvu. I dansa se neprekidno vodi borba za prvenstvo izmeu gospoda i Bala dok Ilijina vijest jo uvijek odzvanja. Ako je Gospod Bog idite za njim, ako li je Bal, idite za njim. Prva carevima 18: 21. Ova vjest se objavljuje svima narodima, plemenima, koljenima i jezicima i tisue i tisue ljudi i ena okreu lea Balu i njegovoj nedjelji i prilaze Gospodu i njegovoj pravoj suboti. Boji vjerni ulaze u svoju posljednju zavrnu borbu. Da e velika nevolja doi na Boji narod vidi se iz pisma i duha prorotva. I bilo je dano dvorogoj ivotinji da dade duh ikoni i zvjerinjoj i da progovori ikona zvjerinja i uini da se pobiju koji se god ne pokloni ikoni zvjerinjoj, i uini sve male i velike, bogate i siromane, slobodnjake i robove, te im dade ig na desnoj ruci njihovoj ili na elima njihovim da nitko ne moe ni kupiti ni prodati osim koji ima ig ili ime zvijeri ili broj imena njezina. Otkrivenje 13: 15-17. Mi sada ulazimo u ovu mjenu Bojeg rada na zemlji. I Boji narod koji vjerno dri zapovijedi ve osjea najgora progonstva. Progonstva e biti opa po cijelom svijetu. Dobro da se zna ono to je Bog rekao preko duhovnog pisca u knjizi "Velika borba" na strani 622. esti su sluajevi da nevolja izgleda vea kad se isekuje nego to je u stvarnosti. Ali ovo nije sluaj sa krizom koja stoji pred nama. Ni najbolji opis ne bi mogao iznjeti veliinu toga probnog kuenja. U velikoj nevolji kroz koju e proi Boji narod oni e doivjeti iskustva apostola Pavla. Meu priznatim Kristovim sljedbenicima ima iste gordosti, formalizma, razmetanja, sebinosti,okrutnosti kojih je bilo i u jevrejskoj naciji. Prije nego to e se borba zavriti i pobjeda izvojevati narod Boji treba iskusiti iste stvari koje je iskuao apostol Pavao. On treba preivjeti isti srani strah, iste grube oduke, istu upornu mrnju. Progonstvo e se ponovno raspaliti na one koji su vjerni Bogu i njihove pobude e se izvitoperiti. Njihovi najvei napori e se pogreno razumjeti, a njihova imena ogalsiti kao zla. Kao i u Ilijino vrijeme Boji narod e i danas imati pretrpiti ogovaranja i bit e okrivljen za nesree koje e zadesiti ovu zemlju kao kazna za njene stanovnike. U istoj knjizi na strani 592. i 626. itamo: "Oni koji potuju Bibljijsku subotu bit e oglaeni za neprijatelje zakona i reda, kao oni koji rue moralne stege drutva koji prouzrokuje bezvlae i pokvarenost i donose sudove Boje na ovu zemlju. Njihovo savjesno uzdravanje proglasit e se za

upornost, tvrdoglavost i nepokoravanje vlastima. To e im se uzeti kao prezir i nenaklonost prema vlastima. Na zakonodavnim mjestima i odjeljenjima za pravdu svi oni koji dre Boje zapovjedi, loe e se predstaviti i osuditi. Njihovim rijeima dat e se se drugi smisao i njihove pobude smatrati za zle. Poto e naredbe koje budu izdali razni upravljai kranstva protiv onih koji dre Boeje zapovijedi otklonit svaku zatitu koju su dotada ukazivale vlasti i na taj nain propustit na milost i nemilost onima koji trae njihovo unitenje. Tada e se Boji narod razrei sela i gradova i po skupinama zajedno stanovati u najzabaenijim i najpustijim krajevima. Mnogi od njih nai e sklonite u planinskim gudurama, ali e i mnogi svih naroda i svih redova viih i niih, bogatih i siromanih, bijelih i crnih, biti baeni u najgore i najnepravednije ropstvo. Tada ljubazni Boji proivljuju teke dane u lancima po zatvorima osueni na smrt. Neki kao prividno ostavljeni da umru od gladi po mranim i nemljivim jamama. Ljudsko uho nee uti njihov vapaj, ljudska ruka nee im pruiti pomo. Tada e uistinu Boji imati pretrpjeti najgore progonstvo od ruku svojih neprijatelja. Meutim, kada bi ti vjerni vidjeli grupe i grupe anela ija snaga sve nadmauje, vidjeli bi kako se tijesno dre oni koji su odrali kransko trpljenje. Ovi aneli svojom njenosti i dobroti oevici su nevolje vjernih ljudi i njihove molitve. Ovi aneli ekaju na rije svog zapovjednika da izvuku vjerne iz opasnosti, ali oni moraju malo due ekati. Boji narod mora piti od ae i krstitit se, ali to samo prividno oklijevanje sa Boje strane najbolji je odgovor na njihove molbe. I kako Boja djeca pokuavaju da vjernije istrpe i pirekaju na Gospoda da radi za njih, oni jaaju u vjeri, krijepe se u nadi i elie u strpljenju, koji su se darovi inae malo vidjeli za vrijeme njihovog vjerskog iskustva. I tada kada se kuanje privede svome kraju, vjena radost postaje dio nasljea vjernima. Tada e se iznenada nebo otvoriti i zaoriti glas arhanelov. Boji narod koji je ekao kao ono Ilija u staro vrijeme, uzet e se na oblacima u susret Gospodu i tada e sa uskrsnim svetima putovati kroz rasvjetljeni prostor ka svetom gradu Bojem Neka bi dao dragi Bog da svaki od nas ima udjela u tome slavnom zavretku ove velike borbe. Ali e doi Dan Gospodnji kao lopov nou u kojoj e se nebesa s hukom proi, a stihije se od vate raspasti, a zemlja i djela to su na njoj izgorjet e. Kad e se dakle sve ovo raskopati, kako im treba vama biti u svetom ivljenju i pobonosti. Druga Petrova 3: 10,11.

GOVOR MARTINA LUTERA KINGA

Lubite svoje neprijatelje. Ljubite neprijatelje svoje da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima. Matej 5: 44, 45. Vjerovatno nijednu Isusovu zapovijed nije tee provesti u dijelo od ove. Neki kau da je

lako ljubiti one koji nas ljube. Ali kako moemo ljubiti one koji otvoreno rade protiv nas. Neki kao filozof Nie tvrde da je Isusov savjet dokaz u prilog injenici da je kranska etika namjenjena slabima i kukavicama, a nikako hrabrima i jakima. Isus, kau oni, bio je nepraktian idealist. Stalne pobude koje se deavaju u svijetu pokazuju nam da moderni ovjek putuje putem koji se naziva mrnja. Taj put ga neizbjeno vodi unitenju i osuenju. Isusova zapovijed nije utopija. Ona je apsolutno nuna ako elimo rijeiti postojee probleme. Isus nije nepraktini idealist. On je praktini realist. Isus je znao da svaki pravi izraz ljubavi dolazi od postojanog i potpunog predanja Bogu. Naa je odgovornost kar krana da otkrijemo znaenje ove Isusove zapovijedi i da iskreno nastojimo da je provedemo u ivot. Kako moemo ljubiti svoje protivnike? 1. Moramo razviti i odravati sposobnost da opratamo. Tko nemoe opratati, nemoe ni ljubiti. Inicijativa za pratanje mora doi od onoga kome je uinjena nepravda ili nanesena uvreda. Onaj koji je uinio zlo moe doi k sebi kao izgubljeni sin, vratiti se pranjavim putem i traiti oprotenje, ali samo uvrijeeni kao njeni otac koji je ostao kod kue, moe zaista oprastiti. Oprostiti ne znai ne misliti na ono to je uinjeno ili zlo nazvati drugim imenom. To znai da zlo djelo vie ne stoji izmeu nas kao barijera. To znai skinuti jedno breme, ponititi jedan dug. Rijei oprostit u, ali ne i zaboraviti nikako ne objanjavaju pravu prirodu pratanja. Istina, nepravda koja nam je nanesena nemoe se potpuno izbrisati iz pamenja, ali kada oprostimo mi zaboravljamo u smislu da zlo dijelo nije vie mentalni blok koji bi spreavao dobre odnose. Isto tako nemoemo rei: "Oprostit u, ali vie ne elim imati s tobom posla". Opratanje znai izmirenje. Uspostavljanje jedinstva. Bez toga niti jedan ovje nemoe ljubiti svoje protivnike. Onoliko koliko smo slobodni opratati, toliko smo sposobni ljubiti. 2.Moramo uvijek imati u vidu da loe dijelo koje nam je uinio na susjed protivnik, nikada ne izraava potpuno njegovu linost. Ne ukazuje kakav je on. Neto dobra moemo nai i u naem najgorem neprijatelju. Svatko od nas ima u sebi neto od izofrenike linosti. Tragino smo u sebi podijeljeni protiv nas samih. Stalni graanski rat bijesni unutar svih nas. Platon je rekao da je ljudska linost slina koiji koju vuku dva jaka konja, ali svaki vue na svoju stranu. Ili kao to Pavao kae: "Dobro to elim initi ve zlo koje ne elim, to inim." To znai da ima neto dobro u najgorem od nas, a neto zla i u najboljem. Kada toga postanemo svjesni manje emo biti skloni mrziti svoje protivnike. Na taj nain nam se na blinji predstavlja u novom svjetlu. Mi znamo da njegova mrnja proizlazi iz njegovog straha, oholosti, neznanja, predrasuda ili nesporazuma, ali usprkos tome u njemu je jo neto od Boje slike, a on je izvan domaaja Boje otkupiteljske ljubavi. 3. Mi nesmijemo nastojati da pobjedimo ili ponizimo protivnika, ve da zadobijemo njegovo prijateljstvo i razumijevanje. Svaka rije i dijelo trebaju doprinjeti sporazumijevanju i opravdanju onih monih

rezervoara dobro volje koji su bili blokirani neprobojnim zidovima mrnje. Zatim, trebamo znati to je ljubav. To nije neko sentimentalno oitavanje.Grki jezik poznaje tri rijei za ljubav. Eros, fileo i agape. Eros oznaava estetsku ili romantinu ljubav. Kod Platona eros znai teiti za uzdizanjem na vii nivo znanja i pobonosti. Fileo znai uzajamnu ljubav. Intimnu ljubav i prijateljstvo meu prijateljima. Mi ljubimo jer nas drugi ljube. Agape je ljubav Boja koja djeluje u ljudskom srcu. Ljubav koja daje i nita ne trai za uzvrat. To je stvaralaka dobra volja prema svim ljudima. Na stupnju agape mi ljubimo ljude ne zato to su nam simpatini, to nam se njihovi postupci sviaju niti zato to imaju u sebi neku iskru boanstva. Mi ljubimo svakog ovjeka to ga Bog ljubi. Mi ljubimo i onog koji ini zlo iako mrzimo zlo koje on ini. Ljubiti je vie nego voljeti. Kada Isus govori o ljubavi on ne govori ni o erosu ni o fileu, ve o agape. Prema svim ljudima koje je obiljee razumijevanje, stvaranje i otkupljenje. Zato da ljubimo svoje protivnike? Prvi razlog je sasvim oit. Ako mrnju uzvraamo mrnjom time umnoavamo mrnju, dodajemo dublju tamu noi koja je ve bez zvijezda. Tama nemoe protjerati tamu. To moe uiniti samo svjetlost. Mrnja nemoe protjerati mrnju. To moe uiniti samo ljubav. Mrnja umnoava mrnju. Nasilje umnoava nasilje. Jarost umnoava jarost. Danas je vrlo nuno da se ova Isusova zapovjed provede u dijelu. Lanana reakcija zla. Mrnja proizvodi mrnju, ratovi proizvode ratove mora se prekinuti ili emo biti baeni u mrani ponor unitenja. Drugi razlog zato treba ljubiti protivnika je u tome da mrnja ranjava duu. i iskrivljuje linost. Nije potrebno govoriti o tome koliko zla nanosi mrnja svojim rtvama. Sjetimo se samo est milijuna jevreja koji su pali kao rtve rasnom mrnom opsjednutog ovjeka Hitlera. Mrnja je jo opasnija za onoga koji mrzi. Kao nezaustavljivi rak mrnja nagriza linost i troi njenu energiju. Mrnja unitava ovjeka u smisao za objektivnost i vrijednost. Ona ini da ovjek prikazuje i runo kao dijelo. Da mijea i zamjenjuje istinu sa lai i la sa istinom. Psihijatri kau da mnogo od onoga to se zbiva u naoj podsvjesti, mnogi unutranji sukobi i slino imaju svoj korijen u mrnji. Mrnja razjedinjuje linost, a ljubav sjedinjuje. Trei razlog zato treba ljubiti protivnika je u tome to je ljubav jedna sila koja neprijatelja moe pretvoriti u prijatelja. Mi se ne oslobaamo protivnika time to emo mrnju doekati mrnjom. Neprijatelja se oslobaamo ako se oslobodimo neprijateljstva. Po svoj prirodi mrnja razara i unitava, a ljubav stvara i gradi. Ljubav preobraava stvaralakomsilom. Abraham lincoln je uinio ljubav svojim geslom i ostavio je za cijelu povijest divan primjer pomirenja. Kada je poeo kampanju za svoj izbor na mjesto predsjednika SAD-a jedan od njegovih najljuih neprijatelja bio je ovjek po imenu Stenton koji je nastojao svim silama da ga ponizi u oima biraa. Toliko je u Stentonu bila ukorijenjena mrnja prema Lincolnu da je javno izvrgavao ruglu Lincolnov fiziki izgled i naziao ga najrunijim imenima. Ali usprkos tome Lincoln je bio izabran za predsjednika. Poslije izbora je bilo potrebna da Lincoln izabere svoje suradnike. Naao je ljude za razne sekretarske

poloaje, ali je najvanije mjesto, mjesto sekretara narodne obrane ostalo upranjeno. Moemo li zamisliti koga je postavio na taj poloaj. Nikog drugog nego ba Stentona. im se za to doznalo nastalo je komeanje u krugu Linkolnovih suradnika. Savjetnik za savjetnikom dolazio s pitanjem: "Gospodine predsjednike, vi ste pogrijeili. Znate li tko je Stenton. Da li vam je poznato to je on govorio o vama. On je va neprijatelj. On e sabotirati va program." Lincoln je odgovorio:"Ta ja znam tko je Stenton, znam sve to je rekao za mene, ali poto sam dobro razmotrio narodne potrebe, doao sam do zakljuka da je on najbolji ovjek za taj posao. "Tako je Stenton postao Linkolnov ministar narodne obrane i zaista je pruio naciji i predsjedniku dragocjenu pomo. Poslije nekoliko godine Lincoln je bio ubijen. O njemu je tada izreeno mnogo pohvalnih rijei, a i danas se on ubraja u sedmoricu velikih Amerikih predsjednika. Ali najznaajnij izjava o njemu kao predsjedniku bila je upravo Stentonova. On je govorio o Lincolnu kao o najveem ovjeku koji je ikada ivio i zavrio rijeima: "Sada Linkoln pripada vjekovima". Da je Linkoln mrzio Stentona obojica bi otili u grob kao ogoreni neprijatelji. Ali silom ljubavi on je preobrazio neprijatelja u prijatelja. Kada mu je jednom prilikom jedna gospoa zamjerila to ne unitava svoje neprijatelje on je odgovorio: "Gospoo, zar nisam unitio jednog neprijatelja kada sam ga uinio svojim prijateljem". To je sila otkupiteljske ljubavi. Posljednji najvei razlog da ljubimo svoje protivnike nalazi se u Isusovim rijeima. Ljubite svoje neprijatelje. Da biste bili djeca oca vaega koji je na nebesima. Mi svi imamo mogunost da postanemo djeca Boja. Kroz ljubav ova mogunost postaje stvarnost. Mi moramo ljubiti protivnike jer samo kroz ljubav moemo upoznati Boga i iskusiti ljepotu njegove svetosti. Ljubav je najtrajnija sila na svijetu. Ova stvaralaka sila otkrivena otkrivena davno u ivotu naeg spasitelja je najvee oruje za osiguranje mira i sigurnosti. Napoleon je gledajui unatrag na godine svojih pobjeda rekao: "Aleksandar, Cezar, Karlo Veliki i ja smo osnovali velika carstva. A na emu su bila osnovana. Na sili. I propala su. Ali prije mnogo vijekova, Krist je osnovao jedno carstvo koje je utemeljeno na ljubavi i ak i danas su mnogi spremni umrijeti za njega." Velike vojskovoe prolih vijekova zaboravljeni, mnoga velika carstva su pretvorena u prah, ali Kristovo carstvo vrsto utemeljeno na ljubavi jo i danas postoji. To je bio govor Martina Luthera Kinga. Literatura koja je koritena za ovu knjigu. asopisi 1. Slobodna dalmacija - 18.02.1997. Papa - Sudnjeg dana nee biti 2. Feral tribun - 09.12.1996. strana 27 i 28 Jurinik se predaje

"Zato se Josephu Ratzingeru, kardinalu na elu vatikanse kongregacije za nauk, uri u mirovinu" (Vtikanska perestrojka) 3. Nedjeljna dalmacija 28.11.1996. "Katolici na marsu" 4. Vjesnik 23.07.1990. "Teak izbor" - Bitka za vrhovni sud nakon neoekivane ostavke Williama Brennana, suca liberalnih nazora 5. Vjesnik 11.10.1990. "Olujni oblaci nad buom" 6. Glas koncila br. 14 (982) 04.04.1993. "Nedjelja vrata k vrhu naravnom" 7. Glas koncila br. 33 (1001) 15.kolovoz 1993. "Zato nedjelja a ne subota" 8. Vjesnik, subota 16.oujka 1996. "Nuna intenzivna duhovna obnova" 9. Veernji list, etvrtak 18.06.1996. "Trgovine nedjeljom zatvorene" 10. Veernji list, petak 19.04.1996. "Jaskanci bi ipak deurnu trgovinu" 11. Slobodna dalmacija 21.travnja 1996. "Nedjelja gubi svetost" strana 6. "Ugroen je dan Gospodnji" 12. Slobodna dalmacija 21.travnja 1996. strana 6. Fra Marko Babi (o povijesti) "Svetkovanje nedjelje u kranstvu" 13. Veernji list nedjelja 05.05.1996. "Sindikat ne da nedjelju trgovcima" 14. Globus, 11.listopada 1996. strana 9 i 10 Hoe li katolika crkva u Hrvatskoj nakon skorog pada kardinala Kuharia, sklopiti trajni savez s HDZ-om? 15. Glas koncila 27.10.1996. Komentar na lanak iz Globusa 11.listopada 1996.

16. Veernji list 10.11.1996. strana 5 "Crkva trai potivanje neradne nedjelje" 17. Meimurje 26.veljae 1997 strana 9 Nedjeljom i blagdanima zatvoreno Izmeu profita i moralnih vrijednosti 18. Veernji list 11.03.1997. Trgovcima zabraniti rad nedjeljom" 19. Vjesnik 17.03.1997. Biskupi upozoravaju oduzima svetost dana Gospodnjeg da elja za profitom nedjelji

20. Slobodna dalmacija 17.04.1997. "Nedjelja dan odmora" 21. Vjesnik 18.03.1997. "Crkva trai reafirmaciju nedjelje" 22. Vjesnik 18.03.1997. Biblijski, duhovni i socijalni smisao nedjelji 23. Veernji list subota 22.03.1997. Katolika crkva protiv rada nedjeljom a adventistika trai neradnu subotu 24. Veernji list subota 22.03.1997. strana 5 "Treba li nedjeljom kupovati namirnice" 25. Veernji list 23.03. 1997. strana 4 "Plaa vanija od slobodnog dana" 26. Feral tribun 10.02.1997. Kako je sklopljen brak izmeu crkve i drave Vatikanska zavjera 27. Glas Istre 11.sijenja 1997. "Biskupi skrivaju milijarde" 28. Glas koncila br. 43/96 27.10.1996. 29. San Francisco chronicle, februar,11.1929. Musolini i Gasparri potpisuju povijesni Rimski pak dokument zacjeljivanje rane 30. Slobodna dalmacija 21.04.1997.

"Ulaznica za nebo" 31. Glas koncila 03.travnja 1994. 32. Feral tribun 13.01.1997. "Kutak za diktatore" 33. Vjesnik petak 27.kolovoza 1993. "to je Gospa poruila Papi" 34. Veernji list, srijeda 02.04.1997. "Pomirba sa crvenim vragom" 35. Iz Francuske agencije preko TANJUG-a 19.veljae 1993. od specijalnog dopisnika Dragana Mirosavljevia "Vatikan prikrivao nastranost svojih sveenika" 36. Glas koncila, Vatican city, april 24. (reuteri) 1997. Poljska - Senat odbacio zakon o pobaaju 37. La Republica 24.04.1997. Nevini homoseksualci biti e sveci 38. Veernji list 30.11.1996. "Doputen razgovor sa duama" 39. Vjesnik 01.12.1996. "Oprezno s duhovima umrlih" 40. "MI" sijeanj - veljaa 1993. "O ljudskoj dui" 41. Feral tribun 09.12.1996. strana 28 42. Veritas 7. - 8.1989. 43. Glas koncila br. 16 (775) 16.04.1989. "Marijin znak na zastavi ujedinjene Europe" 44. Veernji list ponedjeljak 25.11.1995. "Uloga SAD-a je da vodi svijet" 45. Slobodna dalmacija petak 27.prosinca 1996. Suze Gospina kipia nadnaravna su stvar 46. Globus 3.sijenja 1997. Biskup Girolamo Grillo - iz oiju kipia Meugorske po mojim je rukama pred nekoliko svjedoka tekla ljudska krv

gospe

47. Slobodna dalmacija ponedjeljak 10.02.1997. Civitavecchia postaje veliko svetite 48. Veernji list - TANJUG (Neobine pojave uzbudile burmance) Bude Krvare - vojska stee 49. Glas koncila 03.travnja 1994. 50. asopis, Analecta ecclestiastica, revue romaine - januar 1895 kao organ Rimske kurije 51. Mediterranee - magazine, strana 38 52. HINA opi servis - Poljska abortus Kardinal Glemp je za kanjavanje abortusa 53. Glas koncila 13.listopada 1996. br. 41 (1165) 54. Vjesnik 16.01.1997. apiev Zakon o pobaaju skinut s dnevnog reda 55. Washington 23.sijenja 1997. (HINA) Clinton - p/baaj Pravo na pobaaj i dalje jedna od najospornijih tema u Americi 56. Ljubljana 9.svibnja (HINA) Crkva - afera Video afera dodala "ulja na vatru" odnosima crkve 57. Tjednik 09.05.1997. Zrcalo-dogaaji Topli duhovnici

Daljnja literatura koja je koritena knjige

1. Der sohn luthers und der prfekt, 30 tage in kirche und welt 3/1993. strana 10-13 Preveo Damir Bobovec kbf-Zagreb-Spektrum, 1/93 2. Was wird aus dieser welt Joachim Langhammer-evangeliumus- Deutschland 1993. Mission bad salzuflen to e biti od ovoga svijeta - rijei iskrene - Puine 1995. 3. Libreria editrice vaticana. citta del vaticano copyright 1994. Interdicasteriale per il catechismo della chiesa cattolica prot.n.XII/91 C-Roma G.Lugno 1994. - Joseph Card. Ratzinger - Praecfectus Hrvatsko izdanje: 1994. Hrvatska biskupska konferencija - Glas koncila Zagreb 1994. Hrvatska str. 518 l. 2059 str. 518 l. 2066 str. 520 l. 2076 str. 520 l. 2079 str. 521 l. 2082 str. 539 l. 2078 str. 540 l. 2172 str. 540 l. 2174 str. 541 l. 2174 str. 544 l. 2188 str. 544 l. 2190 str. 549 l. 2211 str. 509 l. 2043 str. 511 str. 512 str. 319 l. 1187 str. 319 l. 1193 str. 315 l. 1170 str. 313 l. 1163 str. 314 l. 1166 4. August Franzen - Kleine kirchengeschichte herder - Bcherei Bd 237/238 Freiburg, B.1968. Pregled povijesti crkve - Kranska sadanjost Zagreb, 1993. strana 53 5. Euzebije "Vita Konstantini" (C 46 njem. Biblija d. Kirchenvter I.173) 6. Deklaracija o svjetskoj etici 4.rujna 1993. Chicago - SAD 7. Dr. edomir Drakovi - O ekumenizmu

Pretampano iz "Pravoslavne misli" za 1983. sveska 30. Beograd 1983. strana 15,16, 22 8. Hans Kng - Existriert gott - Mnchen 1978. Postoji li Bog - Naprijed, Zagreb 1987. 9. Hans Kng - Christentum und weltreligionen kranstvo i svjetske religije - Napriejd, Zagreb 1994. (Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom) 10. Govor biskupa trossmayera o nepogreivosti Pape - U Rimu 1870. (Nalazi se u Kranskoj sveuilinoj biblioteci br. 159. 666) 11. eljko Rudolf Pavlii - Kristova crkva i Kristovi sveenici Budrovci 1994. strana 21-26 12. Izlaganje o Danijelu proroku Filip Melangton - George Joye 1545. 13. Euzebije (komentar o Psalmu - 92) 14. Rene Laurentin - Bilanca koncila Zagreb, 1971. II Vatikanski koncil 1959/1966. strana 166 15. Ivan Pavao II - Tertio millennio adveniente Nadolaskom treeg tisuljea - Apostolsko pismo o pripremi jubileja godine 2000. Kranska sadanjost, Zagreb 1996. strana 18, 19, 20, 21, 23, 26, 29, 33, 34, 35, 40, 48, 49, 50, 51, 52, 56, 57, 60, 62, 64, 66 16. Dietrich Bonhoeffer - Winderstand und Ergebung - Mnchen 1951- strana 17 Otpor i predanje - Kranska sadanjost, Zagreb 1993. 17. Uriah Smith - Daniel und revelation - strana 439 Danilo i otkrivenje - Urija Smit, Vjesnik Beograd 1979. 18. Marvin Maksvel - God cares - 409, 410 Apokalipsa - preporod, Beograd 1996. strana 341, 343, 344, 345 19. Dr. Fernado Chai - Pripremanje za posljednju krizu - str. 101, 173, 174, 178, 179 20. Lords day leader - mart 1961.

21. Papa Ivan XXIII - Enciklika "Mater et magistra" strana 82 l. 251, l. 253 22. E.G.White - The great controversy between christ and satan 1888 Velika borba - Izmeu Krista i sotone K.A.C. Zagreb 1982, strana 581,178,592

23. E.G.White - Rewiu and herald 18.decembar 1888 24. Zbornik radova teoloko pastoralnog tjedna za sveenike, Zagreb 27.-30-sijenja 1970. Dan gospodnji, Rimokatoliki bogoslovni fakultet, Zagreb, Kaptol str. 3, 5, 14, 28, 37, 46, 52, 60, 69, 79, 87, 92, 103, 113, 133 25. Dr. Mirko Golubi - Subota i nedjelja u Bibliji i povijesti - znaci vremena, Zagreb, strana 61 26. Dr. Dominik Gudek, prof. kateheta Nauk kranski - za rimokatorike uenike srednjih kola - N.D.H. Zagreb 1941. "Imprimatur" za nauk kranski i to nepromijenjen 3655/1941 strana 59, 41, 37, 35, 33, 31, 34 1970. 27. Zbornik R.T.P.T. 1970. Adalbert Rebi strana 12 i 13 28. Zbornik R.T.P.T. Anton Benvin strana 24 29. Zbornik R.T.P.T. 1970. Dr. agi Buni str. 3 30. E.G.White, V Svjedoanstva strana 452 31. Stanley History p. 40 Stanlijeva povijest 32. Abbot's roman history, p.236 33. Lav XIII enciklika strana 304 Pope Leo XIII 34. Ferraris ecclesialistical distionary Ferarijev crkveni rjenik - lanak o Papi

35. Dignity and duites of the priest vo 12, p.27 36. Public ecllesiastical vol. 2 p.142 37. History of the christian churc 3. p.327 38. Myer's general history p.455 39. Church history p.24 40. Georg Lodd - sa teolokog seminara - Fuber the blesed hope str. 33 41. R.A. Anderson -Unfolding daniel's prophecies str. 92 42. John Wyclif - de pope' glava 2 43. Martin p.p. 372-373 44. Imperatorski Rim str. 146 - 158 Church history str. 175 45. Thomas hobbes - leviatan p.457 46. Carl Conrad Eckhart - Konrad Ekhart the papacy and world affairs str. 1 47. The church and churches str. 42-43 48. Dokument - Rim i Biblija list br. 1088 svezak II str. 641-650 49. Marija Vlai Ilirik (Katalog 187 Toma Akvinski) Svjedoka istine, Zagreb 1960 str. 14, 15, 17 Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Maatthias Flacius Illyricus catalogus testium veritatis Zagrabiae MCMLX 50. Dr. Mirko Golubi - Vidjelac s Patmosa, Opatija 1996. Menora str. 287-288 51. Dr. Maksimilijan Lach - ivot svetaca, 18.travnja 1941. str. 143 Toma Akvinski 52. Dr. Francis A. Schaeffer - izdaje Put ivota, Zagreb Otkaz razuma - TIZ "Zrinski" akovec 1976. strana 65, 67,18 53. Dr. Alberto Romero Rivera Double Cross - copyright 1981.

Chick publication P.O. BOX 662 Chino co 91710 54. Ignacio de Loyola Naela jezuita - Mladost, Beograd 1987. 55. Ralph Woodrow - Babilonska misterijska religija 1991. strana 19 - 27 Copyright 1966. by Ralph Woddrow - Evangelistic association 56. James Cardinal Gibbons The faith of the fathers str. 89 57. Father Thomas Enright, Kansas sity mo: In American sentinel str. 173 58. Pakal Veara O.F.M. Fatima 1917. - 1967. Zagreb 1967. str. 5, 7, 11, 20, 122, 125, 129, 135, 136, 137, 143, 150, 59. Otto Goldman - Ima li Biblija pravo HKD irila i Metoda Zagreb 1971. 60. Biblioteka centra za koncilska istraivanja - dokumentaciju i informacije Kranska sadanjost Bernhard Hring - Das gesetz christi 1967. Moraltheologie Kristov zakon - Opa kranska moralna teologija, Kranska sadanjost, Zagreb 1973. str. 119, 238, 231, 241, 242, 253, 250, 330 61. A new catechism of christian doctrine and practice by James Bellord p.p. 86-87 62. Katekizam kranske nauke na koncilu u Baltimoru str. 65 63. Richard Challoner: Katoliki kranski uitelj str. 202 64. Stefan Kenan: Doktrinski katekizam str. 174 65. Henri Tubervil: Izvod iz kranske doktrine str. 58 66. H.Kanon Kaferata: Katekizam jednostavno objanjen str. 89 67. Vinko Ceci: Religija i ateizam NIP Zagreb 1959. str. 135 - 145, 150 68. Dr. Golubi Mirko: Povijest kranske crkve, Beograd 1970 str. 51, 55 "Montanisti"

69. Torquemada - Und die spaniche inquisition Emil Lucka Torquemada i inkvizicija u panjolskoj, NOLIT Beograd, Be 1925. str. 17 70. Francisco Garcia Rodrigo: Historia Verdadera de la inguisicion III 502 71. Devivter a cours d'apologetigue chretienne (15.izd1899.) 72. Hollweck " Crkveno kazneno pravo" (Mainz 1899.) 73. Grisar (asopis za katoliku teologiju 1879) Martens 74. Vring, arhiv za katoliko crkveno pravo VIII 205 Crkveni leksikon od Watzera i Welta 75. Ludwig Pfandla: panjolska kultura i obiaji u XVI i XVII stoljeu Kempten1924) 76. A.M. Lepicer- O.S.M. prof. na Papinom "Collegium de propaganda fide" Roma "De stabilitate et progressu dogmatis" Romae 1910. 77. Camillo Targuini (Iluris ecclesiastici publici institutiones Romae 1868. str. 48) 78. Dravni leksikon Grresove drube 1904. knjiga 5 str. 212 79. Udbenik katolikog crkvenog prava 1914. II 377) 80. Rudolf Berghofer: Sloboda duha ili ropstvo Zagreb 1939. st. "Gaj" str. 27, 5, 19, 22, 24, 26, 27, 30, 32, 53, 63, 125, 150 81. Frane Barbijeri: Vjera je n/vac, Kultura Zagreb 1956. 33, 31, 28, 26 str. 202, 204, 205, 206, 207, 208, 209 82. Pierre de labriolle "Le sources de l'histore du mountanisme" 83. Roy Allan Anderson: William Josiah sutton the antichrist 666 Teach services, inc brushton, New York 12 1916 1980. str. 42,87 84. Jaroslav Francisty: Kalendar i mjerenje vremena NIRO Dnevnik, Novi Sad 1982.

85. Frank Breaden: Detalji promjene julijanskog u gregorijanski 86. Pozdravni govor Douga Johnstona W.C.R.P. Pecs. Maarska 11.XI 1996. 87. Dejvid Jelop - "U ime Boga" Nova knjiga, Beograd 1988. 88. Hrvatska uvijek katolika - Juraj Kocijani - izdaje Hrvatsko knjievno drutvo Sv. Jeronima 1936.-7.

Duga tradicija slobode govora u engleskom i amerikom zakonodavstvu, napisao Robert Peck. Diplomirao na pravnom fakultetu Yale univerzitate. U meuvremenu bio direktor programa za ustavno pravo pri Amerikoj advokatskoj komori. Od knjiga koje je napisao znaajne se : "Mi narod", "Ustav u Amerikom ivotu", "Govoriti i pisati istinu", koje govore o Prvom amandmanu. Govor Martina Luthera Kinga: "Ljubiti neprijatelje svoje"

Jehovini svjedoci o zakonu Stvaranje, J.F. Hrutherford, 1927, Tisak Ljudska tiskarna, Maribor Naziv originala Watch tower bible and tract society Brookln, New Yor U.S.A. strana 28 Boji zakon koji je kasnije dat ljudima. strana 82

Svu tu alos i nevolju prouzroio je grijeh. A ta je grijeh? Grijeh je prekraj Bojeg zakona. Prva poslanica Ivanova 3: 4. Svako bezakonje je dakle grijeh. Biti bez zakona znai biti nevjeran Bogu. Lucifer je poznavao Boji zakon i on ga je prekrio. Isto tako je i Adam znao Boji zakon i prekrio ga. Kazna za grijehe je smrt. Rimljanima poslanica 6: 23. Od toga pravila nema izuzetka jer je Bog nepromijenljiv. Knjiga proroka Malahije 3: 6. Sa Luciferovim protuzakonitim inom doao je grijeh na svijet. strana 120 Boja volja je njegov zakon. strana 126 Biblija je knjiga Boja u kojoj se on sam otkriva svojim razumom obdarenim zemaljskim stvorrenjima. Ona je izraz njegove volje.Ona objavljuje njegov zakon koji ima upravljati razumnim zemaljskim stvorenjima. strana 131 Tako nam se i ovdje objanjava da je izriiti zadatak Bojeg zakona taj da dade ljudstvu spoznanje o Bogu i njegovom odnosu prema ljudima. strana 148 Zakon i svjedoanstvo traite. Ako li tko ne govori tako njemu nema spasa (Knjiga proroka Izaije 8: 20). Kod istraivanja Bojeg nacrta ispitujemo svaku stvar sa Svetim Pismom u ruci. Sve ono, to se ne slae sa svetim pismom, odbacimo, a ono, to se slae, usvojimo. strana 151 Jasno je da bi se Bog bio vie veselio kada bi ovjek posluao njegov zakon. Ali injenica da njegova stvorenja nisu posluala njegovog zakona, nipoto se ne protivi mudrosti njegovoga djela i nacrta stvaranja. strana 169 Pravila saveza koji je bio sklopljen na Sinaju predskazuju pravila po kojima e se vladati u novom pravednom kraljevstvu Kristovom. Pravila novoga stvorenja. Druga knjiga Mojsija 20: 1-17. strana 179

Boji zakon prekrio je savreni ovjek koji je bio zbog toga osuen na smrt. Boji zakon je volja Boja. strana 378 Mjesto u nebeskom carstvu imat e samo oni koji su vjerno ispunjavali Boje zapovjedi. Knjiga proroka Izaije 61 : 1 i 2. strana 379 Nitko ne moe biti Bogu vjeran i odan ako ne slua njegove zapovjesti. Biti odan Bogu, znai initi to zapovjeda njegova rije, a biti vjeran znai initi to je zapovijeeno i to od srca. Takva odanost i vjernost mogua je samo iz ljubavi. Na alost i pored ovih tonih tvrdnji po pitanju zakona postoji velika nedosljednost u ivotnoj praksi. Za sve krane i koji se proklamiraju kao krani koji govore o zakonu, a ne ive po deset zapovijedi iz svete Boje rijei Bibljije, lae Isusove rijei iz Mateja 23: 3. Vrite i drite to vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima jer govore, a ne vre. Veernji list, ponedjeljak 26. prosinca 1993. Anglikanska i katolika crkva nastavljaju ekumenski dijalog

ANGLIKANSKI SVEENICI POSTAJU KATOLIKI

Katolika crkva je odluila prihvatiti u svoje okrilje dvjestotinjak anglikanskih sveenika zajedno s oenjenim anglikanskim biskupom koji su iz anglikanske crkve istupili ne slaui se s veinom koja je ondje prihvatila sveeniko zareivanje ena. To je prvi takav masovni prijelaz iako je od Pia XII Pacellia bilo pojedinanih ukupno deset... Sami anglikanski raskolnici su moda razoarani nainom prijelaza. Naime, nikome od njih nije priznato anglikansko sveeniko reenje. Katlika crkva ostaje pri svom tumaenju da su reformirane (protestantske) crkve prekinule valjani niz biskupskih reenja i stoga izgubile apostolsko nasljee...Prema tome, svi raskolnici e morati prvo prouiti katoliki katekizam i tek onda mogu na individualni zahtjev biti zareeni. Smjet e nastaviti obiteljski ivto sa suprugom i djecom. Rezon takva rjeenja oituje u ekumenskoj politici katolike prema anglikanskoj crkvi. Glasnik sv. Josipa, br. 2 1996. strana 13 Nedjelja Dan Gospodnji, dr. Sreko Bonjak pie:

Svaki kranin mora izbjegavati da drugima bez potrebe namee ono to bi prijeilo da obdravaju Dan Gospodnji (1295). Nedjelja je prvi dan tjedna. Taj dan je poziv na ivot kranski: vjerovati, ufati se i ljubiti. Nedjelja je sveta to znai da je pred ukus definitivnog ivota, konanog ivota. Sveti upnik Arki veli: "Kad gledam ljude koji voze kola u polje nedjeljom, imam dojam da su na putu u pakao." Kristova majka Marija kod objave u La Salette. U Salette-u rekla je: "Jedan od grijeha koji izazivaju kaznu Boju je nepotivanje nedjelje." Nedjeljom se treba svetkovati Kristovo uskrsnue, uskrsna tajna, tajna otkupljenja tj. tajna po kojom smo spaeni, tajna koja nam daje pravi ivot. Dakle, euharistija je ta tajna uskrsna i tajna otkupljenja. Ptrisutna tajanstveno, ali stvarno. Dakle, euharistija je dua nedjelje. Bez svete mise nema prave nedjelje. Kranin koji ne ivi po vjeri i ne svetkuje nedjelju u sebi je kontradikcija, suprotnost. Crkva obvezuje pod smrtni grijeh svakog vjernika da osigura misu svake nedjelje i zapovjedanog blagdana. Iz vrlo tekog razloga kranin se moe dispenzirati da smrtno ne sagrijei. Nita ne moe zamijeniti svetu misu... Euharistija koja je sakrament jedinstva. Vjesnik, nedjelja 10. listopada 1993. Enciklika veritatis splendor - Dokaz papina totalitarizma Nakon petnaest godina pontifikata Karla Voitile nije dopustivo njegovu posljednju encikliku neku vrstu duhovnog testamenta gledati kao prvi dokument novog pape i izvaditi iz konteksta cjelokupnog djelovanja Ivana Pavla II, prvog i posljednjeg pape formiranog u okruju staljinizma. Upravo zato (te, donekle samo zato) nisu dopustive optube s raznih strana, preteno protestantskih, kako je Enciklika veritatis splendor, dokaz papinog totalitarizma. Iako nema nikakve sumnje da je njezin pokuaj da fiksira moralna opredjeljenja koja izlaze iz Boga kao apsolutne istine, ne samo konzervativan nego i dvojben sa stanovita suvremene zapadne misli zasnovane na racionalizmu i slobodarstvu... Istina, maime, nije apsolut nego moralna kategorija, uvjeren je potpisani novinar. I stoga, izvlaenje morala iz istine koja je sama izvuena iz morala, ostaje vrzino kolo, jalov posao. I sama rije moral jasno govori da je njezinoj latinskoj osnovi obiaj (mos, moris) a ne apsolut...Odakle i zato optube za konzervativizam? Ve smo pisali da je ova enciklika plod papine vjere iako je u drugim prilikam pokazao da je spreman priznati puno dostojanstvo onima koji drugaije vjeruju (neto manje onima k/ji ne vjeruju). Ivan Pavao II nij nikakav vjerski relativist, to bi za papu bilo napokon udno. Za njega postoji samo jedan Bog i stoga proizlazi samo jednoznana istina. Sloboda opredjeljenja ovjeka pojedinca postoji, ali samo za jednu alternativu izmeu dvije jedine solucije. Prigrliti istinu i podlei lai. Tko god ne prihvaa istinu i s njome ivot ( ja

sam istina i ivot) kae Krist, te je istina za papu logino samo jedna, kranska, katolika. Podao se lai i smrti. Ova enciklika govori zajedno s Isusom koji kae da nije dovoljno vikati Gospode, Gospodine da bi se ulo u kraljevstvo nebesko i to koja su ponaanja objektivno prihvaanje lai...Ono to se mijenja kroz vrijeme jest odgovor na pitanje; to je danas moralno, a to nemoralno. Istina je dakle za crkvu apsolutna, ali ni crkva ne moe rei da je provoenje istine u moral bilo uvjek istoznano i istovjetno. Danas bi bilo duboko nemoralno poneto to je nekada bilo visoko moralno ii u kriarske ratove, pei heretike na nagloj vatri, u mukama upati iz vjetica priznanja o njihovim spolnim nepodoptinama s neastivim, osim ukoliko se isiti stav ne prepozna u nekim drugaijim potezima. Zato je ova enciklika dosljedan moralni in. Upravo zato ona ostaje neprihvatljiva onima koji moral ne grade na apsolutizmu pojma Boga nego na vlastitu poimanju nita manje transcedentnih egzistencijalnih interesa ovjeka i ovjeanstva to podrazumijeva iru pojedinanu, ali nita manje odgovornu slobodu. ak i odgovorniju, jer pred moralnim prosudbama nema vjerskih pomagala da korak uine sigurnijim. Kardinal o dijalogu Kardinal Roger Etchegeray predsjednik papinskog vijea "Justitiax pax" predsjednik sredinjeg odbora za poslove velikog jubileja 2000. Izmeu crkve i sredinjeg svijeta. Znaajna je njegova misao. Dijalog mogu voditi samo ljudi snane vjere i siguni u svoju vjeru. Tko se sam u sebi boji da mu se vjera ne raspadne u tom se strahu boji i dijaloga s onima koji drugaije misle i drugaije vjeruju. Jer uoi treeg tisuljea poglavito je rije o novoj evangelizaciji, novom navjetanju vjere. Dijalog, in i svjedoenja osobne vjere jer osnovica kranstva je utjelovljenje. Bog je stupio dijalog u cjelovitu komunikaciju sa ovjekom tako da se je poovjeio ili uovjeio. Zato Ivan Pavao II veli toliko istie da je ovjek put k crkvi. Glas koncila 26 (994) od 27. lipnja 1993. Dokumenat o sektama. Vatikan. Tajnitvo talijanske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog objavilo je, javlja vatikanski radio 18.lipnja, svoje dokumente o raznim sektama to se ire Italijom. Dosad sekte obuhvaaju samo oko jedan posto talijanskog puanstva, ali crkvu brine to to sekte nude samovoljno oblikovanje vjerskog ivota, manipuliraju ovjekovom slobodom, psiholoki i socijalno uvjetuju ljude. Dokumenat izriito spominje jehovine svjedoke i new age. Jehovine svjedoke, kae, mon. Sergio Goretti predsjednik spomenutog tajnitva talijanske biskupske konferencije, navedene su u dokumentu zbog svog divljeg prozalitizma, svome odbijanju dijaloga, svome fanatizmu. A new age zato to je to pojava koja

moe prevariti. Tvrdi da svakoga svog pristau ostavlja u njegovoj vjeri, ali zapravo potie na naputanje vjere. Dokument daje pastoralne smjernice za odgovor katolikih zajednica izazovu sekta. Vrlo je vano, tumai monsignor Goretti, ne zauzeti stav odbijanja nego nastojati uspostaviti dijalog s osobama koje se pribliuju sektama. Svakako, istie dokumenat, bitno je obnoviti tkivo katolikih zajednica i njihovo vjerskog ivota da bi se sprijeilo djelovanje sekti. Vano je takoer nastojati pomoi onima koji su pristupili sektama da se vrate u katoliku zajednicu. David Jelop, U ime Boga, strana 24 Nedavno je potpisan novi konkordat izmeu Vatika i talijanske vlade koji predstavljaju prigodan epitaf vladavine sadanjeg pape. Vjernici su vie od dvije tisue godina smatrali Italiju domovinom svoje vjere. Sada, meutim, rimokatolika vjera je izgubila status dravne religije. Povlatenoj poziciji crkve u italiji doao je kraj. Jedna druga promjena vjerojatno je izazvala osmjeh zadovoljstva na licu Liaelija. Novi kanonski zakon koji je stupio na snagu 27. studenog 1983. ostao je bez paragrafa prema kome se masoni automatski ekskomuniciraju iz crkve. Preivjeli sa Vatikanske masonske liste koju je posjedovalo Albino Luani, sada su bili na sigurnom. istka koji je Luani planirao nee biti obnovljena od strane njegovog nasljednika. Kao to je ve reeno nita od Luijanijevih predvienih promjena nije ostvareno. Vatikanska korporacija jo uvijek funkcionira na svim tritima. Rim 16.sijenja HINA 1994. Uhien bivi ef masonske loe P2 Lioeli Bivi ef rasputene talijanske masonske loe P2 Lioeli, uhien je u etvrtak u svom domu u Areco po nalogu rimskog tuiteljstva, doznaje se iz sudskih izvora. Looeli, sedamdesetpet godina je osuen na tri godine zatvora. Tijekom procesa loi P2 bio je osuen na osam godina, ali mu je kazna smanjena na tri. Tijekom osamdesetih godina, parlamentarno istrana povjerenstvo je skupilo brojne dokumente koji su kazivali da je loa vodila tajnu politiku borbu kako bi u italiji uvela autoritarnu vlast. Loa P2 je bila povezana s teroristikom ekstremnom desnicom i zvunim skandalima poput onog Banco amprosiano godine 1981. Talijanska vlada je zabranila P2, predavi parlamentu popis od devetsto ezdeset i tri parlamentarca, industrijalca, vojnika i lanova tajnih slubi koji su pristupili tajnom planu promjene institucija. Nakon sedamnaest mjeseci procesa i trinaest godina istrage porotniki sud u Rimu u travnju 1994. oslobodio je krivnje lanove rasputene masonske loe P2 osumnjiene za protudravnu djelatnost, osudio je Liija elija zbog prekraja poput klevete i nposjedovanje tajnih dokumenata.

Pastoralni listi broj 8 Prilog slube rijei za nacionalni euharistijski kongres 1984. Dvadeseta nedjelja kroz godinu, 19. kolovoza 1984. Rije Boja. a) iz knjige proroka Izaije (56, 1 i 6-7) ovo govori Gospodin. Drite se prava i inite pravdu jer e uskoro doi moj spas i objaviti se moja pravednost, a sinove tuinske koji pristadoe uz Gospodina da mu slue i ljube ime gospodnje i da mu budu slubenici, sve koji potuju subotu i neoskvrnjuje i postojani su savezu mojem, njih u dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve, njihove rtve paljenice i klanice bit e ugodne na mojem rtveniku jer e se dom moj zvati do molitve za sve narode. Liturgijsko pastoralni listi 9/85 Godina 2, broj 9 10.oujka 1985. Sluba rijei. Upoznajmo Bibliju. Prvo itanje. Izlazak 20 1-17. U one dane Bog proglasi ove rijei: Ja sam Gospodin Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje Egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga to je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom, ne klanjaj im se niti im slui jer ja Gspod Bog tvoj, Bog sam ljubomoran koji kanjava grijeh otaca onih koji me mrze na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisuama koje me ljube i vre moje zpovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega jer Gospod ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegova. Sjeti se da svetkuje dan subotnji. est dana radi i obavljas sav svoj posao, a sedmoga dana subota, poinak posveen Gospodinu Bogu tvome. Tada nikakav posao nemoj raditi niti sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti stranac koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je est dana stvarao nebesa, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotnji. Potuj oca svoga i majku svoju da imadne dug ivot na zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. Ne ubij. Ne uini preljuba. Ne ukradi. Ne svjedoi lano na blinjega svojega. Ne poeli kue blinjega svoga. Ne p/eli ene blinjega svoga, ni sluge njegove, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to pripada blinjemu tvojemu. Gospodine ti ima rijei ivota vjenoga. Savren je zakon Gospodnji za duu krijepi. Pouzdano je svjedoanstvo gospodnje, nauka ui. Prava je naredba Gospodnja: srce sladi. ista je zapovjed Gospodnja: oi prosvjetljuje. Neokaljan je strah Gospodnji: ostaje svagda. Istiniti su sudovi Gospodnji: svi jednako pravedni.

Dragocjenije samootoka.

od

zlata,

zlata

istoga,

sla

od

meda,

meda

Liturgijsko pastoralni listi 49/85 Godina 2, broj 49, 15. prtosinca 1985. Liturgija. Povijesna pouka doaa i Boia. Doae i Boi imaju zanimljiv povjesni poetak. Crkva prvih stoljea, kako je poznato, slavi samo jednu svetkovinu, dan Krista Gospodina tj. dan Isusova uskrsnua to ga crkva od samih poetaka slavi tjedno (nedjelja Dan Gospodnji), a zatim i godinje, Vazam (Uskrs). Tek se u 4. stoljeu pojavljuje svetkovanje druge svetkovine o znaenju dolaza Gospodina Isusa u obliju tijela ili Boi. Poetak slavljenja Isusova roenja stvara se u svezi s poganskim obiajima u 4. stoljeu. Kranstvo je upravo u tom razdoblju, to je vrijeme poslije Konstantinova mira 313., uklapalo u svijet svoga vremena i svoga prostora. Raunalo je s kultovima i kulturom pogana, prihvaalo je i odbacivalo odreene pojedinosti ononili i onako, koliko i kako je te pojedinosti moglo povezati s tajnama vjere. Iz takvog je stava i dolo do slavljenja Boia. Naime, u 4. stoljeu, pogani u Rimu sveano slave roendan boga Sunca (dies natalis solis invicti) i to uz zimski solsticij tj. 25.prosinca. Sline sveanosti se slave u Egiptu uz datum 6.sijenja. Kult boga Sunca je dakle neobino prisutan. U Rimu se za te sveanosti donosilu u hram kip boga Sunca koji bi u hramu ostao do zavretka godinjih sveanosti. To donoenje kipa u hram zvalo se adventus (dolazak, donoenje) to podsjea na postanak naek doaa, adventa. Prvi dokument koji spominje redovito svetkovanje Boia jeste kronograf (kalendar, kronika). Dionizija malog iz 354. godine, posac kronografa doslovno kae: Na dan 25.prosinca rodio se Krist u Betlehemu Judejskom (octavo callendas lanuarii natus Christus in Betlehem Judaje). Iz analiza tog kronografa moe se zakljuiti da je slavljenje Boia poelo u Rimu i to najvjerojatnje 336. godine. Boi se, eto slavi u dan kada su pogani slavili roendan boga Sunca. Krani su uvoenjem svetkovine Isusova roenja u taj dan htjeli stvorit protuustuk poganskom svetkovanju boga Sunca. Isus je pravo sunce i pravi Bog i uspjeli su. Konstantin Veliki, tadanji rimski imperator, sklon je kranima i poganima, tj svim graanima svog carstva. On je bio dobra veza izmeu krana i pogana. Ve je rane 391. kranima dopustio da javno slave tjednu svetkovinu Isusova uskrsnua (Dan Gospodnji) to se inae poklapalo s tjednim slavljenjem boga Sunca u pagana (dies solis)...ini se da je samo jedan mogui put da nam Boi ne pobjegne, a to je zapravo onaj isti put kojim su poli krani davnih dana utjelovljeno snagom duha...Luka je osjetljiv za socijalnu pravdu. I evo, prava priprava za dolazak Mesijin i onda i sada sastoji se u uspostavi socijalne pravde. Veernji list, utorak 13.svibnja 1997.

Potroaki informator Znate li? CE znai sigurnost. Na nekim proizvodima pojavile su se i oznake CE. Vjerojatno opet neto novo stie sa zapada, zkljuit e mnogi. Tono, evo o emu je rije. Ugovor o Europskoj uniji odreuje meu ostalim, da u bilo kojoj zemlji proizvoa i njegov predstavnik odgovaraju ako stave na trite proizvod koji ne zadovoljava takozvane temeljne zahtjeve, a to su zahtjevi koji mora ispuniti proizvod kako ne bi ugrozio zdravlje, ivot i okoli. Temeljni zahtjevi su za pojedine proizvode, postupke ili usluge, propisani su smjernicama Europske unije. Zemlje lanice dune su ove smjernice prenjeti u svoje propise koji imaju zakonsku snagu. kako i naa zemlja eli postati lanicom Europske unije, ovo je podruje temeljni zahtjevi za sigurnost ureeno zakonom o normalizaciji koji je objavljen u Narodnim novinama br. 55od 10.srpnja 1996. Tako smo, primjerice, na tipkovnici i miu predvienima za prodaju u Europi Azijskog proizvoaa informatike opreme Mitcumi nali oznaku CE. Dizajn ovih slova je karakteristian. Oba su slova polukrunog oblika kao da su crtana estarom. Dobro je da se spomenemo Glasa koncila br. 16 (775) od 16.travnja 1989. gdje smo govorili o Marijinom znaku na zastavi ujedinjene Europe. Isti taj znak se sada pojavljuje i naovim proizvodima. Veernji list, utorak 13.svibnja 1997. U znaku zvijezda Svakog proljea dobivamo elju za osvjeenjem doma, a ovih nam dana talijanski dizajneri nude da to bude u znaku sunca, mjeseca i zvjezda. Tako se sunce moe nai kao abur na lampi, zvjezde sjaje sa ae ili su pak ugraene u uzglavlje kreveta. Sjajna realizacija. Mjesec i sunce ukraavaju ae ili pak tanjure, i jastuke. Rije je o dizajnu vrhunske kakvoe o matovito upotrebljenim simbolima koji zaista svakom od tih usporednih predmeta daje peat neponovljivosti. Za one nae itatelje koji imaju umjetnikih ambicija ovo moe biti dobar poticaj da uzmu obine predmete, a pogotovo su pogodne ae i tanjuri, te da ih u primjerenim bojama sami oslikaju. Imat e onda samo svoje sunce, svoj mjesec i svoje zvijezde na zadovoljstvo svih ukuana. Nemoraju se naime tim poslom baviti samo Paloma Picasso, Luce ili Sybilla. Oni potpisuju predmete koje vidite na slici. FA Glas koncila br. 47 21.studenog 1993.

ZAMKE U ODNOSIMA VJERE I DRAVE

Katolika crkva se trajno s vie ili manje uspjeha opirala carevima i kraljevima koji se nikad nisu pomirili to nemaju vlast nad crkvom. Ipak je taj stoljetni sukob izmeu crkve i drave zavio pravilom da je crkva odvojena od drave jer je svaka od njih autonomna na svom podruju, kako to kae i II Vatikanski sabor (GS 76)...Drava moe biti samo narodna ili laika zajednica svih dravljana jednakih u pravima i dunostima, te je osjetljiva da privilegiranjem jednih ne izaziva zazor drugih. Laika drava podrava vjere u njihovom radu na ovozemaljskom dobru ljudi i s njima rado surauje. Nemogu se ne zamijetiti pokuaji nekih ljudi nae hrvatske vlasti da se veoma veu za katoliku crkvu. Zar nije udno da se blagdan sv. Mihovila slavio kao dan policija. to ima sv. Mihovih s hrvatskom policijom? to e policajac druge vjere ili nevjere misliti o tom danu. Blagdan policije mora se temeljiti na nekon nacionalnom dogaaju, osnutku ili nekog podviga policije, a ne preuzimanje nekog blagdana iz crkvenog kalendara. Feral tribun, br.612, Split 09.lipnja 1997. strana 30 i 31. Poruke Karola Voitile s viednevnog posjeta domovine. EU-Kranski klub. Proces Europske integracije nee biti uspjean ako iz njega i dalje budu iskljuene drave lanice biveg Sovjetskog bloka, rekao je Papa Ivan Pavao II u Gnijeznom pred okupljenim predsjednicima eke, Njemake, Maarske, Poljske, Slovake, Litve i Ukrajine... Iz Papine ideje Ujedinjene Europe vidljivo je da njegova poruka i nije bila namjenjena prisutnim kandidatima za ulazak u zapadne institucije neograienog blagostanja (ona je rijeju i djelom zemaljskim vladarima na poklonjenom nebeskom namjesniku u funkciji napada na zakrljale instikte obinih graana najstarijeg kontinenta). Europa se, poruuje pontifeks Maksimus, s tla drave najsumornijeg europskog katolianstva mora graditi odozdo iz naroda, iz obnovljene vjere u Krista i oivljene kranske vrednote. EU-jest kranski klub. Moralno gledano, meutim, neki od njegovih lanova, napose lanica na razini obinih graana onako kako Karol Voitila u Gnijeznom i definirao zajedniku Europu, vie su nego problematini. U dosad moda najotrijem napadu na Europsku liberalnu zakonsku praksu u odnosu na pobaaj, Papa je opomenuo Poljake, a preko njih i itavu Europu da su se u trenutnom ratu izmeu civilizacije ivota i civilizacije smrti, nali na krivoj strani... Put to ga je poljsko zakonodavstvo do sada prolo u reguliranju pobaaja pretvara se u snaan izborni pokli konzervativaca. Dolje sa (enskim) ubojicama! Za vrijeme komunista, pravo na pobaaj bilo je u Poljskoj potpuno liberalizirano. K/nzervativci, predvoeni bivim dravnim predsjednikom Lechom Walesom, vatrenim katolikom, prije etiri godine donjeli su novi restriktivni zakon, isti onaj to su ga reformirani komunisti vraajui se na vlast razvodnili u listopadu prole godine. Ne lobira samo Papa za konzervativce. Proli je tjedan poljski Ustavni sud izmjene zakona o pobaaju proglasio neustavnim i obavezao parlament na reviziju zakona do kraja godine.

Dopis upuen Novom listu, Zvonimirova 20/A, 51000 Rijeka, 05. svibnja 1997. Zagreb. Pozdrav. Grupa graana zabrinuta za svoju slobodu savjseti. tovano urednitvo. U broju 15 (738) od 02.svibnja 1997. godine, na sredinjoj dvolisnici lista, objavili ste alanak pod naslovom "Tradicionalne religije treko se uklapaju u novu ovjekovu samosvjest", a mali podnaslov najava teme jest "Novi religiozni pokret". Odmah na poetku teksta novinarka Mirjana Grce pie, samoubojstvo tridesetdevet lanova amerike sljedbe "Rajska vrata" koje je krajem oujka zgranulo svijet, nije prvo, a vjerovatno ni posljednje u nizu masovnih samoubojstava sljedbenika razliitih vjerskih sekti to ih biljee posljednjih deseteljea dvadesetog stoljea. Zato ovaj tekst odmah na poetku lanka? Ustvari, to je cilj cijelog lanka nabijenog mrnjom prema svakome tko nije u papskome rimskome stadu. Da li novinarka uope zna to su sljedbe, odnosno sekte. Mislite li da su sekte nekakve vjerske grupe koje imaju malo lanova? Ili su sekte oni koji su napustili put istine i utvruju svoje religijske zemaljske interese? Gospoa mijea sve u isti lonac. I babe i abe i NLO-e i "red hrama sunca" i Gvajanu i "vrhunska istina" i Sjedinjene Amerike Drave. Dalje pie: s kontinenta na kontinent ljudi putuju za samo nekoliko sati, a s njima ideje i svetonazori. Vjesti i slike pak dolaze u hipu. Previe je onih koji nas na ulici, na vratima stana vabe za programe svakovrsnih spasenja. Izgleda da vi niste navikli na vjerski prularizam. Ne samo vi nego ni oni koji vas savjetuju i oni koji su vam dali napisati ovaj lanak. Naime, oni su navikli svoju istinu braniti, ne argumentom nego inkvizicijom. Kome smetaju takozvani novi religiozni pokreti? Smetaju etabliranim, oholim religijama, sektama, gujama ispod kamena, a u prvom redu smetaju papskoj crkvi, ili rimokatolikoj crkvi. Nadalje piete: sociologija religije za sada je bez interesa. I nastavlja. Od strane katolike crkve posveenoim je u naoj tradicionalno kranskoj zemlji sporadina pozornost od drave gotovo nikakve. Molimo vas, objasnite nam kakva je to vjerska zajednica" katolika crkva." Mi znamo da je slubeno registrirano u republici Hrvatskoj "rimokatolika crkva" ili rimska crkva ili kako je narod zove papska crkva, ali slubeno je registrirana samo rimokatolika crkva, te takoer hrvatska katolika crkva sa sjeditem u Zagrebu, u Branimirovoj ulici. Nigdje na zemaljskoj kugli ni u jednoj dravi ne postoji registrirana nikakva katolika crkva, jer rije katoliki potjee od grkog takozvanog koine "jezika" jezika iz vremena novoga zavjeta i katholikos znai sveopa zajednica vjernih. Ili mislei na Boju biblijsku zajednicu, to se odnosi po Novom Zavjetu na sveopu Boju crkvu vjernih na zemlji. A ako ste moda iz neznanja mislili na rimsku crkvu onda je nazivajte punim slubenim imenom, rimokatolika crkva, jer ta vjerska organizacija ogoreno skriva ono"rimo" elei se lano predstaviti kao Isusova sveopa crkva. A Isusova sveopa crkva na zemlji su svi vjerni i

ispravni i pravedni ljudi, pa ma u kojoj vjeri, crkvi, sekti ili naciji ivjeli. Tu svoju sveopu katholikost (crkvu samo Isus poznaje i nadzire i vodi), a ne nikakva zemaljska organizacija ili ljudska glava. Isus je jasno rekao: Ja poznajem svoje i moji mene znaju. Ivan 10: 14. Novinarka li kako od strane drave nije posveena nikakva pozornost sektama. A zar bi drava trebala i smjela u odnosu na Ustav i ljudska prava propisana po konvenciju OUN, mjeati se u vjerske poglede svojih graana? Zaboravljate li da su svi graani jednaki pred zakonom ili vam je ao to je tako. Vjera je privatna stvar graanina. Kroz cijeli tekst provlai se prezir prema ljudima koji nee biti "ovce", religija. Nijedan normalan ovjek nee biti ovca bilo koje religije, a svim ovozemaljskim religijama trebaju ovice da ih muzu i striu. Trae se zakonska sredstva represije protiv onih koji nee sagnuti iju i sluiti papskoj crkvi i odvratnom idolopoklonstvu. A sada bismo se osvrnuli na izjave dr. Ljiljane Moro, psihijatrice. Onome to dr. Ljiljana Moro govori jasno je to se sprema. Nova inkvizicija. Samo sada lukavija i krvolonija nego u srednjem vijeku. Doktorica Moro kae to je vrlo indikativno: Poznato je da su duevni bolesnici plodno tlo za sekte. Smatramo da ta populacija pacijenata iskoritena u svojoj bolesti. to ovo konkretno znai? Tom znai da treba psihijatrijski vjetaiti sve oni koji nee da budu lanovi organiziranih religija u kojima ih se moe kontrolirati. To znai da je opasan svatko tko nee biti rob. Gospodo, mi znamo od kuda vjetar pue, a zna to i dr. Moro i oni koji stoje iza nje, ali vi gospodo, neznate kako e sve to zavriti. Ali mi znamo. Sami ete se uhvatiti u tu paklenu zamku. Je li ono "kranstvo" iz kojeg je potekao udovini darvinizam pa iz toga rasizam, faizam, komunizam i svi ostali izmi. To vae kranstvo grozna je zvjerstva poinilo i osramotilo ime Isusovo. Pitali bismo i novinarku i doktoricu hoe li uskoro svi oni koji nee biti ovce papske crkve nositi ute trake na rukavu i esterokutu zvijezdu. Nadalje, dr. Moro kae: Moda bi u cilju zatite tih ljudi trebalo u sklopu udruge psihijatara Hrvatske osnovati podrugu krivine psihijatrije. Koga to vi namjeravate "tititi", koja demagogija, koje licemjerje ispod maske. Mi znamo to se sprema, a i vi znate da mi znamo, ali vi namjeravate obmanuti narod i uvesti velikog brata na mala vrata. Tko god hoe zavesti javnost, mora znati da e i sam biti zaveden. Samo istina ovjeka ini ovjekom. Uimo se potivati prularitet i totalitet ivota u svim njegovim raznolikostima i mogunostima. Opet e krani biti progonjeni od vaeg "kranstva". Ipak, kao to ree veliki ovjek boji Jan Hus, u njih je sila, a mi emo pobijediti. Nemojte doktorice svoje psihijatrijske komplekse iivljavati na dijalnou. I na kraju kaemo da je alosno kako iz svake reenice u cijelom ovom lanku viri opaki fanatizam vjerske zatucanosti, klerikalizma s natruhom totalitarizma i urlikom demonije. Nemojte ii tim putem jer e posljedice biti strane. Sloboda savjesti za sve ljude najvia je tekovina civilizacije. Pozdrav. Grupa graana zabrinuta za svoju slobodu savjesti. Zagreb, 05.svibnja 1997.

REFORMACIJA U HRVATSKOJ Trimestarski rad iz predmeta "Crkvena povijest" Ervin Farago, 1994. Teoloki fakultet strana 2 Gledajui povjest kranstva na prostorima dananje Hrvatske zapaa se jedna kompleksna slika duhovnog rasta i opadanja duhovog standarda ljudi koji su ivjeli na tim prostorima. Ta povijest je bila jedna uobiajena mjeavina politike i kranske religije... Kad je dolo vrijeme reformacije slubene crkve i vrijeme svjetskih reformatora poput Luthera Cvinglija i Kalvina, Hrvatska nije zaostajala za reformom. I ona je premda razmjerno manjei iz druge ruke imala svoje Luthere i Kalvine, vrijedne ljude koji su prepoznali rad reformatora poznatih u svijetu koji su se trudili reformirati duhovnu situaciju i objaviti ostalim ljudima u Hrvatskoj zaboravljene istine kranstva. Ipak, sagledavajui i objedinjujui povjesne injenice, nemoe se rei da je kranstvo ljudi na prostorima Hrvatske istovremeno bilo i kranstvo Hrvata. Barem to se tie vremena ranokranske crkve. Ope, s druge strane, nemoemo rei da povijest hrvatskog naroda poinje poetkom djelovanja, tada ve poprilino rimokatolike crkve na podruju Hrvatske. Sredinom 4. stoljea pokrtavanje Hrvata od rimske crkve kao to neki povjesniari nastoje povui izmeu redova. To bi znailo izjednaavanje nacionalnosti s vjeroispovjeu, i ne samo to nego jednu veliku povjestnu netonost, krana na prostoru dananje Hrvatske je bilo prije doseljavanja Hrvata. strana 3, strana 4 PREDREFORMACIJSKI POKRETI Bosanska crkva, irolometodstka batina, tj glagoljica i popovi glagoljai u nekim beneditskim samostanima. Benediktinci koji su bili na elu crkve bosanskih krstjana, a jednim dijelom i katari, patareni i albigenzi bili su po povjesni background koji je neprekidno ohrabrivao i odravao slabani plan reformacije na hrvatksim prostorima. B/sanska crkva vie izvana, a glagoljica vie iznutra pripremaju teren velike reformacije. Krajem dvanaestog i u trinaestom stoljeu u Hrvatskoj se osjeaju tendencije povratka izvornom kranstvu. Ne mali broj ljudi nastoji postii aneoski car stavljajui u zajednitvo sve to su imali, kao to pie u djelima apostolskim. Prevodi djelove Biblije na hrvatski jezik, svakodnevno odravaju jutarnja i veernja bogosluja, a osuuju pokvarenost

sveenstva u rimskoj crkvi, pa ih se proglaava krivovjercima. Takva bratstva se nalaze na beneditskom posjedu Suhovara kod Zadra 1198. godine, a imaju dosta slinosti sa starim zajednicama bosanskih "krstjana." Takoer, krani u Bosni su odravali vezu sa talijanskim patarenima, a iz pisma papiskog legata Komrada, moe se zakljuiti da su 1223. godine bosanski krstjani kako su se jo nazivali, odravali veze sa Francuskim katarima. Mostoje neka miljenja koja kau da krani iz bosne nisu izvorno bili krivovjerci nego su to stari hrvatski glagoljai, benediktinci, koji su pred zabranama svoga bogosluja i uporabe glagoljice na Splitskim saborima 925. godine, i zbog progona glagoljaa uope, pobjegli u Bosnu i prekinuli sve veze s rimskom crkvom. Kad se o tome govori, vano je zapaziti da se tu ne radi o pojavi krivovjerstva nego se naglasak treba staviti na pokuaje reforme duhovnog stanja ljudi to je i bio najvaniji cilj svih predreformacijskih pokreta na podruju Hrvatske. Krani iz Bosne vjerovali su da je slubena crkva napustila prava evanelja kada je rimski biskup Silvestar I sredinom 4. stoljea dozvolio mjeanje drave u crkvu i mjeanje drave u crkvu. Bili su progonjeni i spaljivani gdje god su se nalazili. Tako Petar Prior, dominikanca iz Bodroga u Ugarskoj 1250. godine pie o poslanju dominikanaca meu krivovjercima u Slavoniji, Bosni, Dalmaciji sljedee: "Napokon kad se broj brae poveao, poslao ih brat Pavao (dalmatinac) i uoe u zemlju koja se zove Virovitikom, iji stanovnici bijahu raskolnici i javni krivovjerci. Takoer su braa (dominikanci) poslani krivovjercima u Bosnu i Dalmaciju koja se u njih nazivala crkvom Slavonije...Ta su se braa dala na propovijedanje i raspravljanje s krivovjercima...te su udesno uspjeli tako da su mnogi krivovjerci i njihove pristae obratili istinivjere, dok su mnogi od njih koji se nisu htjeli obratiti...bili predani ognju tj. spaljeni na lomai. Pojava inkvizitora u Hrvatskoj pokazuje da slubena crkva nije bila mirna od pokuaja reformne koje su se oitovale na razliite naine. Takoer pojava inkvizicije u Hrvatskoj podudara se s dolaskom dominikanaca i franjevaca koji su i u drugim zemljama radili kao inkvizitori, pa i u bosni gdje su progonili bosanske krstjane. Sredita inkvizicijskih sudova su bile Kopar za Istarsko podruje, Zadar za Dalmaciju, Zagreb za Slavoniju i Bosnu i Dubrovnik za podruje Republike sv. Vlaha. Od 16. pa sve do kraja 18. stoljea ovi inkvizitorski sudovi se bore posebno protiv infiltracije protestantskih knjiga. Prvi vrhovni inkvizitor za Dalmaciju je Pavao Dalmatinac, profesor prava na sveuilitu u Bologni i prvi provincijalac hrvatsko-ugarskih dominikanaca. On je mnoge "krivovjerce" poslao na lomau pa ga 1255. godine ubijaju na podruju Splita. Njega je nasljedio Andrija Dalmatinac, drugi vrhovni inkvizitor u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Franjo anjek o njemu pie. Ovom uenom i razboritom dominikancu...jedan Zadarski dokument iz 1268. pripisuje zasluge da je u Skradinu uspio privoljeti na povratak u crkvu mnoge heretike. Dakle, naroito na podruju Dalmacije i Istre bilo je snanih tendencija za reformu crkve i mnogo heretika. Papa Inocentije IV je 1245. godine predao slubu inkvizicijskih sudova franjevcima slavonske provincije koje u XIII

stoljeu obuhvaala krajeve Dalmacije, Hrvatske, Istre, Bosne, Srbije i Rake. Godine 1337. Papa Benedikt XII govori o tekoama inkvizitora u Bosni jer ban i neki velikai zatiuju krivovjerce. Jedan od tih spisa govori o nauci Slavonskog reda meu Lombardskim katarima oko 1210. godne "Kalojan" (Katarski biskup) biskup Mantove, zareen je od Slavonskih krivovjeraca. Nikola, biskup Vincenze takoer zareen od krivovjeraca iz Slavonije. UTJECAJ GLAGOLJICE I NARODNOG JEZIKA Poznato je da su se glagoljicom koristili Bosanski krstjani. Pomou glagoljice se donosila relativno zdrava duhovna hrana narodu. Bosanski krstajni primili su glagoljicu od benediktinaca koji su izbjegli u ta podruja. Glagoljicom su se koristili zato to su htjeli razumjeti Bibliju koju su smatrali jedinim pravilom vjere. Rimska crkva je stalno bila u strahu da se zbog razumljivosti Svetog Pisma iji su se ulomci itali u lekcionarima, ne pojavi krivovjerje. Glagoljica i bogosluje na razumljivom jeziku bili su preduvjet reforme, jer kako e se narod reformirati, popraviti ako nezna u emu se treba popraviti. U prilog tome govori i injetnica da su se osim benediktinaca i Bosanski krstjani koristili njima. Biblija se poela prevoditi na hrvatski jezik otprilike poetkom 16. stoljea, a prije toga nalazimo samo Biblijske odlomke u evaelistarima. Duhovno ograniavanje vjernika, ukalupljivanjem bogosluja, stvaranjem zacementirane liturgije koja se pod prijetnjom ekskomunikacije ni za dlaku nije smjela mijenjati, dodatno je oteavala naredbu da se bogosluje treba obavljati iskljuivo na latinskom jeziku. Ta iskljuivost je dosegla vrhunac u vrijeme Pipina i Karla Velikog. Razlog tome je bio taj to se pod utjecajem poganskih religija, praznovjerja i magije u rimsku crkvu uvukao stav da "rije Boja ima svoju snagu i djelatnost ne samo unato tome to je nerazumljiva nego da ta snaga i djelatnost stoji ba u nerazumljivosti." Zato se u rimskoj crkvi...sve do nae uvijek iznova javlja poimanje da nerazumljivost pisma pogoduje misterioznosti, a misterioznost milosti, pobonosti. Taj razlog i strah od "krivovjerja" inili su Bibliju knjigom zabranjenom za itanje. iril i Metod su bili napadani zbog svojih nastojanja oko uvoenja bogosluja na narodnom jeziku, a navodno glavni elementi su bili: 1. Univerzalizam latinskog jezika; 2. Teorija da se Bog moe slaviti samo na ona tri jezika na kojima je bio napisan na isusovom kriu. Hebrejskom, Ramejskom (Grkom) i Latinskom. iril i Metod i njihovi uenici su taj stav nazivali trojezinom jerezi. Zanimljivo je zapazit da kad god se radila neka reforma za poboljavanje duhovnog stanja unutar crkve, javlja se nacionalizam. To pravilo nije zaobilo niti irila i Metoda. Oni su smatrali da je "teorija o tri liturgijska jezika" ivi avet rimskog carstva, te da je Papi, franakim voama i bizantskim crkvenim i politikim poglavarima univerzalistika doktrina sluila kao sredstvo supremacije i politike ekspanzije.

Zbog toga iril i Metod...latinski jezik mjenjaju u narodni. Takoer se zabranjivalo itanje Biblije ne samo na narodnom jeziku nego i na bilo kojem, tako da su rijetki pokuaji da se Biblija prevede na narodni jezik. Kao to sam ve spomenuo nlazili su se odlomci na hrvatskom jeziku u lekcionarima. To je bilo od najaeg znaenja za postignut uspjeh za reformacije u Hrvatskoj. Jerko Fuak najvjerojatnije misli i na Hrvatsku kada o tome pie: "protestantska reforma svoj sjajan uspjeh ima zahvaliti poglavito tome to je narodu pruila Bibliju ak i u bogosluju na narodnom jeziku.To je imalo utjecaja i odjeka i na one krajeve kuda reforma nije doprla. iril i Metod ipak zbog politike situacije u kojoj je rimska crkva bila oslabljena uspjevaju u svojoj nakani i tako Papa Hadrijan 867. - 872. i Ivan 872. - 882. da bi nekako zadobili prevlast nad hrvatskim krajevima odobravaju Slavonsko bogoslue. Ali ve nakon Metodove smrti koja se poklopila s ponovnim vraanjem oslabljenih politikih pozicija rimske crkve, Stjepan V zabranio je Slavonsko bogosluje. I od tada traju ogorene borbe za bogosluje liturgijskih knjiga na narodnom jeziku. Papa Inocentije IV 1248. godine dozvolio je Senjskom biskupu Filipu da moe legalno odravati bogosluje na narodnom jeziku zbog obiaja zemlje iz koje je biskupuje. I to je prvi slubeni "imprimator" od vremena irila i Metoda. A 1252. godine dao je slobodne ruke krkom biskupu Fruktozu da uini to misli da je prikladno glede molbe koju su mu poslali benediktinci za jkoritenje slavonskog jezika u obredu rimske crkve jer nemogu uiti latinsi. Slavonsko bogosluje, glagoljica kao hrvatsko nacionalno pismo, lekcionari pisani narodnim jezikom, sve je to doprinosilo da se tinjavi plamen duha reforme odrava i priprema teren za nadolazee vrijeme reformacije. S druge strane, narodni jezik u Bibliji i bogosluju pogoduje irenju protestantizma. Videi to, rimska crkva odluuje uzeti stvar u svoje ruke i uvodi protureformaciju i na hrvatske prostore koja se slui sitim metodama kao i reformacija. Dakle, objavljuje liturgijski materijal na narodnom jeziku. Ferdinandov sin Maksimilijan, bio je protestant i ak za ivota svog oca podupirao je materijalno i moralno u hrvatsko slovenske protestantske misije. Na taj nain protestantizam dolazi i u Kranjsku 1527. godine. Metlika je bila glavno ishodite reformacije meu hrvatima. U Metlici je bila hrvatska protestantska kola i crkvena opina s mnogim hrvatskim protestantskim propovjednicima. Njih je ak plaalo i uzdravalo samo tamonje plemstvo. Kanal protjecanja protestantizma koji je prolazio kroz Metliku do Hrvatske bio je znaajan za podruje Zagreba, Samobora, Krapine i oko Ozlja gdje su ivjeli knezovi Zrinski koji su takoer podupirali reformaciju. Karlovac je bio centar za irenje Hrvatskih ali i Slobenskih knjiga po cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji. Glagoljai su bili sredstvo kroz koje se izmeu ostalih protestantizam prepoznaje kao pokret duhovne obnove kranske narodne crkve na cijelom Hrvatskom i Junoslavenskom prostoru. Reformacija u Istri je dobila zamah zbog politikih razloga, ali je kasnije isto tako zbog politikih razloga zabranjivana. Protestanata je bilo gotovo u svim mjestima kao Novigrad, Pula, Labin, Milje,

Piran, Plomin, Bale, Tinjan, Faan, Kopar, Umag, Gorica, Buzet, Trst, Prem, Vodica, Turinjak, Rijeka, Linjan, Vrsar, Osor, Frata, Pore, Oglaj, Tri, Gradika, Vranjan. Protestantizam je reformirao Istru u svim njenim krajevima. 1534. godine papin nuncij Giroamo Aleandro javio je rimskoj kuriji da su u gradu Piranu veina stanovnitva, meu njima i prvi u mjetu, luterani. Katoliki pisac Paschini pie da su: "stvari dole do te toke da je 1549. neki Ambrozije Vermici, Milanac, svjedoio pred inkvizicijom u Veneciji da su u Puli i u Vodnjanu svi stanovnici luterani, da tamo i djeaci, pastiri i kopai govore i diskutiraju o stvarima vjere." Vodei protestanti u Istri bili su: Petar Pavao Vergerije i njegov stariji brat Dijan Battist Vergerije, Matija Vlai Ilirik, Stjepan Konzul, Baldo Lupetino, Matija Grbi koji je za vrijeme interima otpo od reformacije, Jurij Cveci, Ivan Fabijani Pomazani, Grgur ih Vodica i ostali ugledni sveenici humanisti. O nekim humanistima pie Marin Franievi izmeu ostalog i o Ludoviku Cvijeviu Tuberonu koji je bio Dubrovaki benediktinac. Citat. "Za papama se, kako ree Tuberon, povodio i dio klera pa je u njegovim oima sve okaljano krvlju, progonima, bludom, otimainama, a najveim je kriminalcima omogueno da se intrigama doepaju visokih crkvenih poloaja. Posebno je zanimljiva Tuberonova tolerancija prema inovjercima. Posebno prema husitima i ostalim protivniciama crkvene rasputenosti koji nai nazivaju hereticima. Tada najglasovitiji zagovornik reformacije na podruju Dalmacije bio je Markantun Dominis Gospodneti. On je bio 1602. godine nadbiskup u Splitu i svojim ugledom je pokuao reformirati rimokatoliku crkvu kod Pape Grgura XV. Kad mu to nije uspjelo okree se protiv nje. Pred kraj ivota eli se vratiti u rimsku crkvu, ali mu Papa Urban VIII ne vjeruje i stavlja ga pod istragu. Za vrijeme istrage umire, a njegovo tijelo se kao heretiko spaljuje. Literatura koritena u radu "Kranstvo kod Hrvata" Franjo anjek: Crkva i kranstvu u Hrvata 1. Srednji vijek Kranska sadanjost, Zagreb 1988. strana 119 ivko Kusti: Mali klju povjesti crkve u Hrvata Nadbiskupski duhovni stol, Glas koncila, Zagreb 1985. strana 19 Franjo Buar: Povjest Hrvatske protestantske reformacije Matica Hrvatska, Zagreb 1910. strana 10 knjievnosti sa

Ivan Ostoji: Benediktinci glagoljai lanak u asopisu staroslavenskog instituta "Slovo", Zagreb 1960. strana 33 Jerko Fuak: est stoljea Hrvatskog lekcionara u sklopu jedanaest stoljea Hrvatskog glagoljatva Kranska sadanjost, Zagreb, 1975. strana 90

Mio Mirkovi: Matija Vlai Ilirik u Magdeburgu lanak u asopisu "Jadranski zbornik" povjesno drutvo Hrvatske, Rijeka - Pula 1958. strana 87 Marin Franievi: akavski pjesnici renesanse Matica Hrvatska, Zagreb, 1969. strana 375

Matija Vlai Ilirik u katalogu svjedoka istine, Zagreb, 1960. poglavlje; braa Valdovci na strani 192. kae: "Valdo je naime bio ugledan ovjek i vjerovatno imao mnogo prijatelja i rodbine pa nije bilo tako lako oboriti ga. Osim toga, on je odmah ispoetka suvie otro napadao Papine rece." Naposljetku meu krane nije bila uvedena ona vie nego barbarska i poganska okrutnost. Da se tako nemilo postupa s pobonim ljudima koji sada irom ispoju inkvizitori i koji najvie dugujemo tim beutnim vukovima u ovjoj koi koji se nazivaju fratrima. Netreba posebno da itiem to to u ovoj stvari vrlo vano, naime, da Bog obino svojim vjernicima prije progona dobrostivo prua vremena i prilike za uenje. Za to vrijeme Valdo bez sumnje, ne samo pouio i obrazovao nekoliko valjanih uenika da bi mogli biti drugovi u poslu i tono vriti dunost pouavanja, nego i sazda svoju nauku, odnosno da tonije kaemo, Kristovu je nauku i vjeru oistio od farizejskog antikristova kvasca, a zablude i praznovjerja Pape i njegovih pristaa otkrio, igosao i pobio. Ti ljudi nisu nazvani samo Valdovci, nego i lionski siromasi, leonisti i subotari. Protivnici su im naime nadjenuli razliita imena. Neki od lanova vjere Valdovaca, strana 193 1. Valdovci ue da onome to se odnosi na spasenje treba vjerovati samo Svetom Pismu, izvan toga ne prizna autoritet nikakve linosti niti ikakvog spisa. 2. Nepokolebljivo vjeruje da Sveto Pismo sadrava sve to je nuno za ovjekovo spasenje. Tvrdo su uvjereni da postoji samo jedan posebni Isus Krist i da se zato nikako nesmije sazivati sveci. Tvrdi da istilite ne postoji, da su svi ljudi ili spaeni vjerom u Krista i idu u vjeno blaenstvo ili ako u njega ne vjeruju, u vjenu propast. Neko tree ili etvrto mjesto uope ne postoji. Primaju i odobravaju samo dva sakramenta. Krtenje i priest.

SVJEDOANSTVA KATOLIKE CRKVE O PROMJENI SUBOTE

PRIZNANJA RIMOKATOLIKIH AUTORA

Pitanje: Kako objanjavate pravo Crkve da mijenja blagdane i dane? Odgovor: Promjena subote u nedjelju, koju protestanti ne doputaju, dovoljan je dokaz nae moi, a oni su sami sebi proturjeni, jer dre nedjelju, a ne potuju druge blagdane koje je odredila ista Crkva (H.Tuberville: An Abridgement of Christian Doctrine, Kenedy, New York 1833., str. 38). Ovakvo miljenje o abatu, koji jedino protestanti dosljedno tuju, ne samo da nema nikakvo biblijsko utemeljenje, nego je dapae u jasnom proturjeju s Pismom, koje zapovijeda odmor jedino i iskljuivo u subotu. Katolika je crkva, autoritetom Gospodina Isusa Krista, prebacila subotnji odmor na nedjeljni dan kao uspomenu na Kristovo uskrsnue. Stoga je potovanje nedjelje od strane protestanata izraz njihovog tovanja prema Crkvi, nasuprot njihovim osobnim stavovima (T.B.Noonan&Co: Plain Talk about Protestantism of Today, Boston, 1868., str. 213). Pod abatom T.B.Noonan misli na nedjelju, tako da je taj termin ovdje u slubi narodnog, a ne biblijskog znaenja. Katolika je crkva gotovo tisuu godina prije pojave protestantizma, na temelju svog boanskog poslanja, zamijenila subotu nedjeljom...Protestantski je svijet u svom zaetku susreo kranski abat previe uvrijeenim da bi zadao udarac njegovom postojanju; on je naime (abat) bio utemeljen u doba nunosti privole na sporazum, kad je Crkva iskoristila pravo mjenjanja dana, prije tri stotine godina. Stoga je do danas kranski abat priznata posljedica Katolike crkve, kao supruge Svetog Duha, bez rijei prigovora od strane protestantskog svijeta (The Catholic Mirror, slubene novine kardinala Gibbonsa), zadnji lanak etverotjedne serije izdanja pod naslovom The Christian Sabbath, Maryland, Baltimore, SAD, 23.rujna, 1893.). Prva biblijska naredba jest zapovijed o posveenju sedmog dana: I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini (Post. 2: 3). Ovu e uredbu Bog ponovno spomenuti u Deset zapovijedi: Sjeti se da svetkuje dan subotni...a sedmog je dana subota (Iz. 20: 4). Novi zavjet daje svjedoanstvo da Krist nije doao unititi zakon, nego ga ispuniti (Mt. 5: 17). On sam je takoer potovao subotu: Te po svom obiaju u subotu ue u sinagogu (Lk. 4: 16). Njegovi su uenici takoer drali subotu nakon Kristove smrti: U subotu se nisu micali prema propisu (Lk. 23: 56). Pa ipak, unato biblijskim dokazima i autoritetu Pisma koje dri jedino subotu, sedmi dan, bogotovnim danom, protestanti svih vjerskih pripadnosti taj su dan preobrazili u obian dan, prenijevi

bogotovlje na prvi dan, nedjelju. Odakle im autoritet za takvo to? Nema ga naravno, osim nepisanog pravila i tradicije Katolike crkve (J.Milner: End of Religious Controversy, P.J.Kenedy, New York, 1897.,str.89.). Pitanje: Da li je dranje nedjelje danom od odmora utemeljeno u Pismu? Odgovor: Naravno da nije, a ipak svi protestanti smatraju da je dranje tog odreenog dana bitno potreban uvjet spasenja. Ako kaemo da potujemo nedjelju jer je to dan Kristova uskrsnua, postupamo zapravo bez biblijske ovlasti. Tada moemo s jednakim pravom rei da se odmaramo u etvrtak, jer je toga dana Krist uznesen na nebo gdje se doista odmorio od djela iskupljenja (S.Keenan: The Controversial Catechism, Burns&Oates, London, 1896.). Pitanje: Moemo li na jo koji nain dokazati da Crkva ima pravo ustanovljavanja blagdana i uredbi? Odgovor: Da nema tu mo, ne bi mogla zamjeniti tovanje subote, sedmog dana, tovanjem nedjelje, prvog dana; za to nema biblijske osnove i u emu se svi autori u potpunosti slau (Ibid. str. 124., 125.). Moete itati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i neete nai nijednoga retka koji bi potvrdio posveanje nedjelje. Pismo podrava jedino subotno bogotovlje, koje mi (katolici) nikad ne posveujemo slubi Bogu (kardinal J.Gibbons: The Faith of Our Fathers, James Murphy Company, New York, 1917.,str.89.). Protestanti se esto ismijavaju autoritetu crkvene tradicije i tvrde da oni slijede jedino i iskljuivo Bibliju, a ipak dre i neke obiaje rane Crkve za koje ne nalazimo biblijske potvrde, nego jedino tradicijske ovlasti. Zanimljiv primjer toga je sljedee: prva pozitivna zapovijed Dekaloga je etvrta zapovijed koja kae Sjeti se da svetkuje dan subotni, a idovi su je drali tisuama godina. Znamo da je idovski abat, dan od odmora, zapravo sedmi dan, tj. subota.. Pa ipak koji katolici i protestanti, osim jedne ili dviju sekti poput adventista, doista potuju tu zapovijed? Nitko. Zato? Biblija za koju protestanti kau da je njihov jedini vodi, nigdje ne daje ovlatenje za zamjenu subote nedjeljom. Stoga se moemo pitati s kojim je pravom to uinjeno? Jedini je odgovor tradicija i autoritet Katolike crkve koju su oni napustili i oneistili (J.L.Stoddard: Rebuilding a Lost Faith, P.J.Kenedy & Sons, New York, 1922., str. 80.). Postoji li biblijsko ovlatenje kojim se dozvoljava prebacivanje abata sa sedmog na prvi dan u tjednu? Tko je papi dao autoritet da mijenja Boje zapovijedi? Ako tvrdimo da je Biblija jedini religijski vodi, tada su adventisti sedmog dana u pravu, zajedno sa idovima, u posveivanju sedmog dana...Nije li onda udno da oni koji tvrde da je Biblija njihov jedini uitelj, proturjeno sebi, slijede

tradicije Crkve? (B.L.Conway: The Question Box Answers, The Paulist Press, New York, 1922., str. 179.). Pitanje: Koji je dan dan od odmora, abat? Odgovor: Subota je abat, dan od odmora. Pitanje: Zato onda svetkujemo nedjelju, a ne subotu? Odogovor: Svetkujemo nedjelju zato to je Katolika crkva na Koncilu u Laodiceji, 336.god.,prenijela svetost subote na nedjelju (P.Geiermann: The Converts Catechism of Catholic Doctrine, odobreno u Vatikanu 25.sijenja 1910., ed.London 1934. str. 50.). idovski abat odgovara naoj suboti, a mi krani, drimo nedjelju svetom, jer je Crkva silom koju joj je dao Gospod promijenila subotnje u nedjeljno bogotovlje. Sada emo rei neto o nedjelji. Bog je rekao: Sjeti se da svetkuje dan subotni. Zapazite, rekao je ne dan nedjeljni, nego dan subotni. Zato mi onda posveujemo nedjelju, a ne subotu? Crkva je zamijenila subotnje bogotovlje nedjeljnim...Protestanti koji tvrde da slijede jedino i samo Bibliju i da ne vjeruju u nita izvan nje, bit e priliito zbunjeni svetkovanjem nedjelje kad Bog jasno kae: Sjeti se da svetkuje dan subotni. Budui da svetost nedjelje nije utemeljena u Pismu, oni se i neznajui, pokoravaju autoritetu Crkve (H.C.Cafferata: The Catechism Simply Explained, Burns Oates & Washbourne Ltd, London, 1938., str. 89.). Pokazali smo, kao to vidimo, da zakon o svetkovanju nedjelje nije Boja vjena zapovijed, nego ljudska uredba. Isti oni imbenici, kranski zakon i obiaj, koji su u estom stoljeu bili modernizirani, preoblikovani i pretumaeni da bi odgovorili ondanjim potrebama, mogu, bude li potrebno, ponovno biti prilagoeni i usuglaeni s dananjim zahtijevima (Sunday is not the Sabbath by L.L.McReavy in The Australian Chatolic Digest, ed. Advocate Press, Melbourne, Australia, rujan 1941., str.58.). Rimski car Konstantin obznanio je, 321. godine sovju odluku da je prvi dan tjedna, nedjelja, dan namijenjen svetkovanju i odmoru od svakodnevnog posla, ali taj dekret kranima nije nametnuo nikakve obveze vjerskog bogotovlja. Koncil Katolike crkve koji se 336. godine odrao u Laodiceji, donio je crkveni zakonkojim se svi ljidi obvezuju na pohaanje mise i odustajanje od posla nedjeljom (Dr. L.Rumble: Traktat Rimokatolike crkve; Seventh-day Adventists, str.23., 24.). Rije abat znai odmor i odgovara subotnjem danu. Zato onda krani svetkuju nedjelju, a ne dan koji je Bog odredio u Bibliji? Rana je Crkva posvetila nedjelju namjesto subote da bi pokazala idovima kako vie nisu pod Mojsijevim zakonom koji zahtijeva obrezanje, sustezanje od odreenih vrsta mesa i subotnje rtve, nego pod novim Kristovim zakonom.

Budui da je subota biblijski utemeljena jedino na Bibliji, svetkuju nedjelju, a ne subotu? To je naravno posve proturjeno njihovim naelima, ali je do izmjene dana dolo petnaest stoljea prije pojave protestantizma kada je to bio svjetski prihvaen princip. Protestanti su ga naslijedili iako je on utemeljen na autoritetu Katolike crkve, a ne na biblijskom tekstu. Taj obiaj koji su prihvatili podsjea nas na njihovo odvajanje od majke Crkve od koje su otili kao to djeak bjei od kue nosei u depu majinu sliku ili uvojak njezine kose (J.A.OBrien: The Faith of Millions ( s predgovorom kardinala Griffina); W.H.Allen, London 1958., str.543.,544.). Postoji obred koji svetkuju protestanti, a da o njemu nema nijedne rijei u Bibliji. To je svetkovanje nedjelje. Biblija kae da trebamo svetkovati subotu, a promjena koja je posljedica tradicije datira od apostolskih vremena. Valja meutim znati da nijedan od njih u Novom zavjetu nijedanput ne govori nita u prilog tome (W.Frean: Commentary on the Cathecism, ed. Majellan Office, Redemptorist Fathers, Ballarat, Australia, 1959.,str.88.).

BOJI PEAT I IG ZVIJERI

Dj. 5: 29 Treba se vie pokoraviti Bogu nego ljudima. Biblija biljei mnoge trenutke u kojima je poslunost Bojim zapovijedima bila javno ogredalo pripadnosti i pokornosti. Primjeri toga su: Pasha (Izl. 12: 1-23) Zlatno tele (Izl. 32: 26 Planina Karmel (1.Kralj. 18: 21) Uarena pe (Dan. 3: 13-18). Meutim, Otkrivenje opisuje dva, za posljedne dane proreena, velika svjetska pokreta, koji e, jedan nadahnut Bogo, a drugi Sotonom, podijeliti stanovnike zemlje na dva tabora, i do krajnosti zaotriti posljednji vjerski sukob. B/ji tabor eli svoje sluge oznaiti Bojim peatom (Otk. 7: 1-3), a Sotonski pokret svoje podanike obiljeiti igom Zvijeri (Otk. 13: 15-17). Hvala Bogu to nas ova posljednja kriza nee nai nespremne. Povlastica je svakog kranina m/gunost spoznaje biblijske istine o posljednjem iskuenju velike borbe, kada emo morati odluiti kome sluimo. Bavei se Bojim peatom i igom Zvijeri, suoeni smo sa sukobom suprotnosti, to znai da prepoznavanjem jedne strane, dobivamo klju identiteta druge. Stoga je na prvi korak identifikacija Bojeg peata. TO JE BOJI PEAT?

TRI ELEMENTA PEATA

Peat je oznaka ili znak autoriteta, kojim se koriste vladari ili ovlateni predstavnici, kada zakone ele uiniti pravovaljanima. Na peatu se nalaze ime, titula (ili ovlast) i djelokrug zakonodavca. TIPIAN KRALJEVSKI PEAT Dajemo primjer peata Georga VI, engleskog kralja. Zapazite tri elementa: ime: George VI titula: kralj djelokrug: Velika Britanija i kolonije BOJI PEAT etvrta zapovijed, napisana Bojim prstom, nalazi se u samom srcu Njegovog zakona i sadri sva tri elementa peata: ime: Gospod Bog tvoj titula: Stvoritelj djelokrug: nebo i zemlja Boji peat u svom najdubljem smislu, utiskivanje Bojih zapovijedi, preko Svetoga Duha, u srce predano prvaom obraenju (Efe. 1:13, 4: 30; Heb. 10: 15, 16; Ezek. 36: 26, 27: 20,:12, 20). To znai da je peat ivoga Boga peat kojim su karakter, sklonosti srca i volje podreeni i u skladu s poznatom Bojom voljom. Tako se u ovjeku obnavlja izgubljena Boja slika. Dobrovoljno prihvaanje duhovnog peata ima svoje oitovanje u ivotu izvanjske poslunosti Bojim poznatim zapovijedima (Iv. 14: 15: 2. Tim. 2: 19; Otk. 14: 12). U posljednje vrijeme, kada e se autoritet Boga Stvoritelja izazivati i prezirati, a Njegove zapovijedi otvoreno odbaciti, javno svetkovanje subote postat e karakteristian znak ili peat onih koji slave Boga Stvoritelja neba i zemlje. James G. Murphy kae: Svetkovanje subote veza je ovjeka s podrijetlom njegove vrste, estodnevnim stvaranjem i samim Tvorce. Stvoritelj koji je na svretku stvaralakog djela stvorio sedmi dan, dan od odmora. Subota tako postaje znak kojim se vjernici u zrcalu povijesti odvajaju od onih iz ijih su umova izblijedjele ove injenice (Izl. 31: 15).

TO JE IG ZVIJERI?

Zvjer iz Otkrivenja 13 prepoznata je kao papinstvo. Odatle slijedi da je ig Zvijeri nekakav vidljivi znak papinskog autoriteta, neka iroko prihvaena papinska krivotvorina suprotna Bojem peatu. Nadjelja, ako ljudski antipod boanskoj suboti, ima sve karakteristike iga Zvijeri, vanjskog, javnog, vidljivog znaka poinjenaj papinskom autoritetu. U posljednje doba, kada svjetlo istine pokae subotu kao znak privrenosti Tvorcu, oni koji je odbijaju i namjesto nje prihvate svetkovanje nedjelje, otvoreno e pokazati svoju negaciju Bojeg zakona. Svetkovanje nedjelje e biti odlika onih koji su duboko u svojim srcima odluili odbaciti Boji autoritet u korist ljudskog autoriteta. Ta e grupa ljudi radije odsjajivati karakter Sotone, nego karakter Boga!

TO ZNAI LIK ZVIJERI?

Od Konstantinova se vremena (306-337. god n.e.) painska Crkva borila za jedinstvo Crkve i Drave, bestidno se udruivi sa svjetovnom vlau. Stoga papinstvo nije samo Crkva, nego kombinacija Crkve i Drave, to je, zapravo, bit njegova sustava. Stvaranje vjerskih zakona i proganjanje heretika ili ljudi drugaijih vjerskih nazora, dio je ustaljene politike. Drava je podreena Crkvi, i Crkva koristi ruku Drave da nametne svoje dogme. Proroanstvo kae da e Amerika imati glavnu ulogu u stvaranju lika ili kopije painskoga sustava u Novom svijetu! Ameriki spoj Crkve i Drave, super-crkva, zalagat e se za unitenje protestantskog zalaganja za vjersku slobodu. Dravna e vlast biti iskoritena za nametanje vjerskih zakona, a prava osobne savjesti rtvovat e se na oltau politikog prilagoavanja i sebinosti.

TO ZNAI LIK ZVIJERI?

Odgovor. Postoje li naznake da lik Zvijeri daas oivljava? Postoje mnogi znaci koji to predskazuju. Navodimo samo neke od njih: 1. Sluba nacionalne reforme eli Ameriku uiniti katolikom dravom i spremna je, ako uvjeravanja ne budu dovoljna, uvesti zakone i kazne. 2. Savez Gospodnjeg dana nastoji uvesti Nedjeljni zakon, tj. nacionalno tovanje nedjelje. 3. Porast utjecaja i moi Rimokatolike crkve u Americi. 4. Odstupanje od povijesnog protestantizma. 5. Jaki ekumenski pokret pod vodstvom Rima. Najautoritativniji doktrinarni Koncil Katolike crkve bio je Trentski koncil (1545-1563), sazvan da odredi Crkvene doktirne kao odgovor na protestantsku herezu (Katolika enciklopedija, XV. svezak). Na Koncilu se dugo i otro raspravljalo o autoritetu Crkve nad autoritetom Biblije, a konaan j eodgovor dalo tek posljednje zasjedanje Koncila na kojemu je dokaz u korist tradicije bio promjena subote. Ta je odredba postavljena konanim dokazom nadmonosti autoriteta Crkve nad autoritetom Biblije! Na posljednjem zasjedanju Koncila, 19.sijenja 1562., njihove su posljednje dvojbe stavljene u stranu; nadbiskup Reggioa u svom govoru otvoreno je izjavio da tradicija stoji iznad Pisma. Odatle slijedi da autoritet Crkve nije vezan autoritetom Pisma, jer je Crkva promijenila subotu u nedjelju, ne po zapovijedi Kristovoj, ve po svom vlastitom autoritetu. Tako je zasigurno unitena i posljednja iluzija o nadmoi Pisma, a tradicija nije tek starina, nego stalno nadahnue (Heinrich Julius Holtzman: Canon and Tradition, Luduisburt, 1859., str. 263.) Otkrivenje 14: 9. Pit e vino Boje srdbe! Nitko tko promiljeno ita ove retke upozorenja, ne moe ne osjeati njihovu bitnost i vanost u Bojim oima. Oni sadre najsveanija i najstranija upozorenja u scijeloj Bibliji. Promjena subote je najdrskiji i najustrajniji ovjekov izazov Bojem autoritetu! Ako drivo da je krivotvoriti ljudsko ime zloin i da je izdaja, bez doputenja kralja dirati u njegove zakone, ime onda izmjeriti uvredu koju su nemoni ljudi nanijeli Bogu usudivi se oskvrnuti Njegov nebeski zakon i krivotvoriti Boje ime kao la? Tako promotren sukob subote i nedjelje, nije tek puki sudar dana, nego upravo borba autoriteta stvorenja protiv autoriteta njihovog Stvoritelja. Tako to pitanje postaje dvoboj ivota i smrti! Zamislite svoju dravnu zastavu. to je ini razliitom? to je ini svetom? Ona je sainjena od iste tkanine kao koulja ili maramica, ali s njome ne postupamo kao da je obina star. Zato? Zato to je ona izabrani simbol autoriteta nae drave! Potivanjem zastave

pokazujemo potivanje autoriteta koji ona predstavlja. Nepotovanjem zastave pokazujemo nepotivanje istog autoriteta. Primjenite to na subotu. Njezino se vrijeme broji kao i vrijeme svih ostalih est dana. to je onda ini drugaijom? to je ini svetom? Bog ju je posvetio, odvojio za posebnu svrhu. Ona je znak ili peat Stvoritelja, izabrani simbol Njegovog autoriteta. Kad bi ovjek namjerno bacio zastavu svog naroda u prainu i pozdravio neprijateljsku zastavau, ne bi li on bio kriv za izdaju? Na isti je nain ovjek koji namjerno slavi nedjelju i namjerno gazi subotu kriv za izdaju Boga! Pravi odgovor nudi pitanje: Gdje bi Isus stajao? Da se On vrati u dananje vrijeme, i da vidi pukotinu nastalu u Bojem zakonu, da li bi stao meu one koji je uveavaju, ili meu one koji je popravljaju, ili bi moda zauzeo pasivan, neopredjeljen, nezainteresiran stav? Hebrejima 13: 8. Isus Krist isti juer, danas, sutra i zauvijek. Njegov bi stav danas bi isti kao i onda kada je ivio na zemlji. On bi se borio za zbaeni Boji zakon. On bi postao neustraivi popravlja pukotine. Najvea ast u ivotu je stati uz Njega i vriti Njegovo djelo! J.F.Snyder iz Bloomingtona, Illinois, USA, postavio je 1895. godine u svom pismu Kardinalu Gibbonsu pitanje: Da li Rimokatolika crkva promjenu svetkovanja subote na nedjelju dri znakom svoje moi? Kardinalov je kancelar odgovorio sljedee: Katolika crkva tvrdi da je promjena njezina in. Tome je tako jer u ono doba bz njezine suglasnosti nitko nije mogao uiniti nita na duhovnom, crkvenom ili religioznom planu. Stoga je taj in znak njezine crkvene moi i autoriteta u religioznim pitanjima.

PREPOZNAVANJE MALOG ROGA

U povijesti je postojala samo jedna sila koja je doslovno ispunila sve odredbe proroanstva, a to je papinstvo. Proroki su detalji toliko broji i jasni da nema mogunosti zabune i pogreke. Razmatrajui povijest Zapadne Europe, vidjet emo da uspon, smjetaj, karakter i djelo papinstva potvruju predskazanih deset oblika maloga roga. 1. IZRASTA IZ ETVRTE NEMANI (Dan. 7: 7-8)

Papinstvo je, podrijetlom i karakterom, rimska sila; geopolitiki je smjeteno u Italiji s Rimom kao stalnim sreditem. Naslijedilo je osobine i materijalnu ostavtinu imperijalnog Rima, nosei ih i u samom imenu - Rimokatolika crkva.

2. IZRASTA IZMEU DESET ROGOVA (Dan. 7: 8) Papinstvo je doista, poput volovskog roga, izniklo u sreditu barbarskih kravljevstva koja su nasljedila Rimsko carstvo.Tijekom svoje duge povjesti ono je bilo smatrano i nazivano silom Zapadne Europe, o emu povjesniar Wylie biljei: elimo li u potpunosti ui u trag usponu i razvoju ovog velikog sistema, moramo napisati povijest cjelokupne Zapadne Europe (J.S. Wylie: The Papacy, str. 1.).Jedan drugi povjesniar, Myers, tvrdi: Davno prije pada Rima, na tlu Rimskog carstva, poela je nicati crkvena drava oblikovana po imperijalnom modelu (Myers: General History for Colleges, str. 348.).J.H. Robinson, jo jedan znaajan povjesniar, kae: Uz Konstantinopolis i velike njemake kraljeve, u Europi je poela izrastati loza vladara, tzv. papa, monijih od svih do tada znanih vlastodraca (J.H. Robinson: Mediaeval and Modern Times, str.40.). Zapazite da svi povjesniari koriste iste izraze nicanje na tlu Rimskog carstva i izrastanje na tlu Europe. Mogli bismo, na temelju toga, rei da se ini kako su povjesniari pisali komentare na Danijelovo proroanstvo. 3. NASTAJE NAKON DESET ROGOVA (Dan. 7: 24) Najvea kriza u propadanju starog Rimskog carstva dogodila se 476. godine n.e. kad je nakon nekoliko invazija barbarskih plemena, car Romul Augustus abdicirao. Politika nadmo papinstva pokazala se tek ezdeset i dvije godine kasnije, 533.godine kad je Justinijan, car Sjevernog Rimskog carstva, proglasio rimskog biskupa Glavom svih svetih Crkava. Ovaj je dekret stupio na snagu 538. godine to znai da je papinstvo izraslo u potpunu silu nakon barbarske podjele rimskih carskih teritorija.

4. RAZLIIT OD OSTALIH ROGOVA Papinstvo se razlikovalo od svih dosadanjih ili kratkotrajnih kraljevstava, koja su predstavljala tek obinu politiku ili svjetovnu vlast, odravanu oruanom i vojnom silom. Papinstvo je bilo neuobiajen spoj religije i politike. Njegov autoritet nije poivao na

vojnoj sili, nego na tvrdnji posjedovanja jasnog Bojeg ovlatenja vladanja. Njegova je bit bio savez izmeu Crkve i Drave, pri emu bi Crkva bila nadgledajua i svekontrolirajua ustavnova. Papa je stoga imao titulu sveenika i kralja u isto vrijeme. To nas vraa Myersovim rijeima: Davno prije pada Rima, na tlu Rimskog carstva, poela je nicati crkvena drava oblikovana po imperijalnom modelu. Ovo je duhovno carstvo, ba kao i svjetovno, imalo hijerarhiju slubenika, meu kojima su najznaajniji bili akoni, sveenici, presbiteri i biskupi...Moemo rei da je posljedica pada rimske carske moi bila razvoj papinstva na zapadu. U nedostatku zapadnog cara, papa je brzo stjecao mo i utjecaj i nedugo zatim izgradio crkvenu dravu koja je, u nekim aspektim, nasljedila staro Carstvo. (Myers: General Histoy of Colleges, str. 348., 316). Duhovna ili crkvena drava znai vjerska drava ili crkveno carstvo, tj. imperijalna Crkva, to je jedinstvena pojava u dosadanjoj povijesti.

5. VEI NEGO DRUGI ROGOVI (Dan. 7: 20)

Rijei povjesniara J.H.Robinsona svjedoe da je papinstvo doista postalo najmonijom silom srednjovjekovne Europe: Uz Konstantinopolis i velike njemake kraljeve, u Europi je poela izrastati loza vladara, tzv. papa, monijih od svih do tada znanih vlastodraca...Ovu instituciju, izniku na temeljima Rimskog carstva, moemo slijediti sve do kraja srednjojekovlja kao najmoniju i najtrajniju silu Zapadne Europe. Moramo meutim najprije stati i razmotriti kako je zapadno ili latinsko kranstvo otpalo od istonog ili grkog, i postalo zasebna institucija pod vlau papa, najmonijih i najtrajnijih vladara koje je svijet ikada vidio. (J.H.Robinston: Mediaevel and Modern Times, str. 40., 41.). Zapazite povjesniareve rijei najmonija i najtrajnija sila i najmoniji i najtrajniji vladari.

6. IUPAO TRI KRALJEVSTVA (Dan. 7: 8, 20, 24)

U periodu izmeu Konstantinovog (306.-337. godine n.e.) i Justinijanovog (527.-565. godine n.e.) vladanja, trajala je nasilna i dugotrajna borba izmeu dviju najveih crkvenih struja: jedne koja je podravala rimskog biskupa i druge koja je prihvatila doktrine Arija, heretikog sveenika iz Aleksandrije. Vladari Istonog Rimskog carstva, ija je prijestolnica postao Konstantinopolis, bili su najglasniji pobornici katolike struje. Veina barbarskih plemena koja su se predala Carstvu podravala su vlast rimskog biskupa, ali

su Heruli, Vandali i Ostrogoti, sumnjajui u biskupski suverenitet, ispovijedali Arijevu doktrinu. Prvi Arijev rog bio je iupan 493. godine kada je Teodorik, voa Ostrogota, skrio mo Herula u Italiji. Jedan narataj kasnije, pod Justinijanovim etama koje su se borile za rimskoga papu, nestale su i dvije posljednje prepreke papinske moi, Vandali (534. godine) i Ostrogoti (538. godine). Od tog su vremena imena ovih kraljevstava nestala iz svjetske i europske povijesti, te oni nemaju modernih nasljednika.

7. HULA NA SVEVINJEGA (Dan. 7: 25)

Papinska je Crkva otila tako daleko u svojim djelima da je opijena vinom moi, tovala i oboavala rimskog biskupa, obinog smrtnika, kao drugog Boga na zemlji. Njemu je izriito bila dana mo opratanja grijeha i autoriteta mjenjanja Kristovih zapovijedi. Razmislimo malo! Zar je slabom ovjeku koji zaboravlja i grijei kao i drugi ljudi, koji ima iste potrebe za snom i hranom, koji se umara i obolijeva, raste, stari i na koncu umire, koji treba oprotenje za svoje grijehe i prijestupe, dana boanska titula i ast svojstvena jedino Bogu? Zar je takav ovjek mogao biti proglaen bezrenim? kakvu li je samo zbrku prouzroila preveleika mo i oholost! Tako se dogodilo da je institucija koja je trebala biti Bojim glasnogovornikom, postala glasilom kneza tame, hulei na Svevinjega.

8. ZATIRE SVECE SVEVINJEGA (Dan. 7: 25)

Znano je da je preko 5000 000 000 muenika izgubilo ivot od papinskog maa i da se zemlja stoljeima natapala njihovom krvlju. Podizane su velike vojske i organizirani opseni pohodi s ciljem istrebljenja tzv. heretika. Svijet i danas, nakon toliko vremena, dra pri pomisli na Inkviziciju, ali koliko ljudi zapravo zna da je ta neljudska institucija bila stvorena u korist papinske moi? Jedan nas povjesniar, Lecky, izvjetava: Nijedan protestant s imalo poznavanja svjetske povijesti, nee nikad dovesti u dvojbu injenicu da je Rimokatolika crkva prolila vie nevine krvi nego ijedna druga ikad postojea institucija. (Lecky: Rise and Influence of the Spirit of Rationalism inEurope, str. 32.).

9. PROMJENA BLAGDANA I ZAKONA (Dan. 7: 25)

Postajui sve bezobzirnija i oholija, papinska Crkva nije prezala ni od uplitanja u Boji zakon. Institucija koja je trebala sva svoja sredstva upotrijebiti za ouvanje Deset zapovijedi, odluila je razbiti Boji zatitni zid. Budui da je druga zapovijed, onakva kakvom je nalazimo u Bibliji, bila u suprotnosti s upotrebom slika i kipova i njihovim oboavanjem, papinska se Crkva drznula izbaciti istu iz Bojeg zakona, o emu svjedoe i dananji katoliki katekizmi. Potom je zanemarila jednostavne odredbe etvrte zapovijedi, koja propisuje dranje sedmog dana subote, i izdala zakono tovanju nedjelje, prvog dana u tjednu. Danijelovo nam proroanstvo kae da se mo malog roga nalazila u mjenjanju blagdana i zakona, a znamo da je jedina Boja zapovijed u svezi vremena i blagdana etvrta zapovijed, zapovijed o suboti, sedmom danu.

10. VLADAT E JEDNO VRIJEME, DVA VREMENA I POLOVICU (Dan. 7: 25)

Dogaaji s poetka vladavine malog roga: Rimski je biskup Justinijanovim dekretom iz 538. godine proglaen duhovnom glavomkranstva. Nakons toljea borbe s Arijevom herezon s jedne strane i katolikim biskupina s druge, papinstvo je konano nalo svoju objedu u Justinijanu koji se, 527. godine uspeo na prijestolje u Konstantinopolisu, kao car Istoog Rimskog carstva. eljan patronata nad Rimskom crkvom, kao odskonom daskom za ovladavanje Zapadnim Rimskim carstvom, Justinijan je poveo neravnopravan rat protiv Arijevih pristalica u slavu i ast katolike struje. Potom je 533. godine proglasio rimskog biskupa Glavom svih svetih Crkava i istinitim i pravim ispravljaem hereze, napominjui da je nadbiskup iz Konstantinopolisa podreen rimskom biskupu. Ove su odredbe stupile na snagu 538. godine kad je Belisar, Justinijanov vojskovoa, zadao smrtni udarac Ostrogotima, posljednjem, treem rogu Arijeve doktrine. Iste je godine Justinijan izdao edikt kojim je svim nekatolicima nareeno da s u roku od devedeset dana pridue Katolikoj crkvi, ili u suprotnom moraju napustiti Carstvo, a imovina im se konfiscira. M.Golubi: Povijest crkve, Beograd 1970. strana 276.-277.

Tridentski koncil Da bi uvrstio srednjovjekovne crkvene dogme nasuprot novootkrivenim istinama reformatora i da bi na taj nain zaustavio dalje napredovanje reformacije, papa je sazvao veliki Tridentski koncil (1545.-1563.). Koncil se odravao u Austriji, u malom gradu Trentu ili Tridentu. Veina prisutnih bili su Talijani. Koncil je bio pod kontrolom Rima. Protestantima je bilo jasno da e Koncil glasati po diktau Rima, zato su odbacili proceduru Koncila. Na prvim sastancima Koncila raspravljalo se o protestantskom gleditu. Protestanti su stajali na stanovitu: 1. da Sveto pismo sadri sve istine potrebne za spasenje i da e svetogre izjednaiti tradiciju sa Biblijom; 2. da su neke knjige koje se nalaze u latinskoj Vulati apokrifne; 3. da je smisao Pisma jasan, tako da ga svako moe razumjeti bez pomoi komentara, samo uz pomo Svetog Duha. Sabor je osudio ovo protestantsko gledite. Izjednaio je tradiciju sa Biblijom, latinsku Vulgatu je proglasio jedinim autentinim prevodom, istakao je da se Biblija ne moe razumjeti bez crkvenih komentara, osudio je nauku o opravdanju kroz vjeru kako ju je Luter objasnio i zabranio je da se tampa bilo kakva vjerska knjiga bez pregleda i odobrenja od strane crkve. Sabor je usvojio zakljuak da je srednjovjekovni katolicizam jedini uvar istine i povezao ga je elinom vezom u vrst sistem nauke, koji se vie ne moe mjenjati. Papa Pio IV je bulom od 26.sijenja 1564. godine potvrdio odluke sabora. Iste godine u prosincu je on objavio takozvani "Vjeruju", kao jezgru Kanona i odluka Tridentskog Koncila, koji su svi sveenici morali prihvatiti i po njemu se ravnati. Gidne 1566. bio je tampan Katekizam Tridentskog Koncila kao prirunik za sveenike. Ova dva dokumenta (Katekizam i "Vjeruju" Pija IV) su temelj katolike vjere i ivota do dananjeg dana. Sistemu katolikih dogmi utvrenom na saboru u Tridentu kasnije su dodate samo jo tri nove dogme - bezgreno zaee Marije (1854), nepogreivost pape (1870) i Marijino uznesenje (1950). Tridentski Koncil je usvojio sve srednjovjekovne dogme i tome je dodao da nema spasenja izvan prave katolike crkve. Time je bila reformacija definitivno odbaena i anatemisana. Na sastanku od 18.sijenja 1562. godine, u svom govoru pred lanovima sabora, nadbiskup grada Radjija (Reggia) iz Kalabrije - Gaspar del Foso (Fosso) - istakao je da je autoritet crkve iznad autoriteta Svetog pisma. Kao dokaz za to naveo je svetkovanje nedjelje, koje je crkva uvela na mjesto subote, a koju promjenu prihvaaju protestanti. Crkva katolika, posle Tridentskog koncila, uvjek navodi promjenu subote u nedjelju kao peat ili znak svog autoriteta. Ona istie da ima vlast da promjeni i etvrtu zapovjed. Gaspar del Foso je kazao: "Subota, najistaknutiji dan u zakonu, promjenjena je u nedjelju....Ovi i slini propisi nisu ukinuti Kristovom izjavom (jer sam kae da nije doao promjeniti zakon), ve su promjenjeni vlau crkve."

Tridentski koncil se zavrio izjavom Kardinala od Lorene (Lorraine) koji je kazao: "Svi to vjerujemo; svi isto mislimo... To je vjera blaenog Petra i apostola; to je vjera Otaca; to je prava vjera." Prisutni su odgovorili: "To vjerujemo; tako mislimo, to potpisujemo." Na zavretku Kardinal je uskliknuo: "Anatema svim hereticima"; na to su prisutni odgovorili: "Anatema, anatema." Posle toga je 265 delegata potpisalo odluke koncila. Tako je zavrio Tridentski sabor. Veernji list, Zagreb 17. lipnja 1997. VELIKO UZBUENJE U VIROVITIKOM KRAJU

Vjerujte nam - vidjeli smo Gospu! strana 20 i 29 Gradina, petnaest kilometara sjeveroistono od Virovitice, od kraja prolog tjedna u znaku je Gospina ukazanja. Naime, zadnjeg dana kole djeca su posljednje sate u petak oko podneva provodila na igralitu mjesnog nogometnog kluba i tada im se, navodno ukazala Gospa. Nerijetkim su dogaajem zaplakali, a uenici 5b razreda mjesne osnovne kole Ivana Zrni Gojevi iz Gradine, Josipa Dori iz oblinjeg Baevca pohitale su u kolu da o neobinom dogaaju ispripovijedaju svojim uiteljicama, uri imi i Zdenki Jeftimiji. Djeca su bila vidno preplaena, kau o tom dogaaju dvije uiteljice, takoer vidjelice Gospina lika. Gospa je imala veo preko glave, s svjetloplavi plat sputao se niz tijelo. Nema nikakve dileme, uvjeravaju nas uiteljice koje su na mjestu ukazanja provele dulje vrijeme i uvjerile se u istinitost uenikih tvrdnji o Gospinu ukazanju. Ivana Zrni Gojevi dola je sva uplakana i preplaena priajui o Gospi na igralitu to ju je vidjelo vie djece, uenika nae kole, kae ura imi. S kolegicom Zdenkom Jeftimijom otili smo s djecom na mjesto i uvjerile se u Gospinu nazonost. Silueta ene bila je lijepo vidljiva na nebu iako se obrisi lica nisu vidjeli u detaljima, ali je oito da je rije o Majci Bojoj. Svoju je lijevu ruku imala podignutu preko vela to je padao s glave do sredine tijela. S kolegicom Zdenkom Jeftimijom i okruene s oko dvadesetoro uenika u to vrijeme, gledale smo Gospin lik gotovo petnaest minuta nakon ega smo uzbuene dole u kolu da sve to ispriamo ostalim kolegama. Vidjela sam Gospu! rekla je za Veernji list vidjelica Ivana Zrni Gojevi koja je s kolegicom Josipom Dori o Gospinu ukazanju prva izvjestila svoje uiteljice. Kao i mnoge drugi jako sam se uplaila. Nas petero koji smo u to vrijeme bili na okupu poeli smo moliti i tada nam je nestao strah. Gospa je bila u plavom, s kriem kraj sebe i dvoje djece to su kao aneli lebdjeli u

zraku kraj Gospina lika, rekla nam je Ivana Zrni Gojevi. Uiteljice vidjelice ura imi i Zdenka Jeftimija pokazuju mjesto navodnog ukazanja i tvrde: U petak oko podneva nai su uenici igrajui se tu na igralitu mjesnog nogometnog kluba bili svjedoci Gospina ukazanja. Vidjelica Ivana Zrni Gojevi uplaena siluetom Majke Boje poela sam plakati i moliti se te o neobinom dogaaju odmah obavjestila svoje uiteljice. Marijana Milovanovi iz Gradine tvrdi da je pretplole noi tono u pono na mjesto ukazanja vidjela crveno svjetlou obliku kria i gledala ga cijeli sat. Antipapa LeFevr Od 1.srpnja katolika crkva je i zvanino dobila jednog novog hretika ili antipapu. Kako neki kau to je monsignor Marsel Le Fevr, nadbiskup sa sjeditem u vicarskom mjestu Ekonu. On ve godinama vai za vou tradicionalista (internista) koji se protive modernizaciji crkve. Nekoliko puta do sada dolazilo je do otrih sukoba izmeu Le Fevra i Vatikana, ali se on uvao da pree onu granicu sa koje nema povratka. Sada je ta granica prijeena. U Ekonu 1. srpnja odrana je velika sveanost na koju prisustvuje deset tisua vjernika. Le Fevr rukopoloio etiri nova biskupa. Usprkos upozorenjima iz Vatikana da samo papa ima pravo na to taj in se kvalificirao kao herza i povlai kaznu iskljuenja iz crkve. Kazna je zaista brzo stigla. Biskupi su rukopoloeni neto poslije jedanaest i trideset, a odluka o ekskomunikaciji objavljena je u petnaest sati. Nisam heretik prokomentirao je ovu odluku osamdesetrogodinji Le Fevr. Naprotiv, na Vatikanu je da se vrati na pravi Kristov put. Otiao je i dalje. Sadanjeg papu Ivana Pavla II nazvao je antikristom. Na slici Le Fevr sa vjernicima u Ekonu. Glasnik sv. Josipa br. 2 1996., strana 13 NEDJELJA, DAN GOSPODNJI U nae vrijeme kod mnogih krana nedjelja je izgubila to znaenje. Mnogi krani danas smatraju da nedjelja nije tako vana za njihov ivot. Mnogi dre da mogu biti dobri krani bez svete mise... Mnogi zaboravljaju na Boju zapovjed. Spomeni se da svetkuje dan Gospodnji...Svaki kranin mora izbjegavati da drugima bez potrebe namee ono to bi sprijeilo da obdravaju dan gospodnji (1995)... Nedjelja je sveta to znai da je predukus definitivnog ivota konanog ivota. Kurzivom i maslom. Kristova majka Marija kod objave u La Salette-u rekla je: Jedan od grijeha koji izazivaju kaznu Boju jest nepotivanje nedjelje...Nedjeljom se treba svetkovati Kristovo

uskrsnue, uskrsna tajna, tajna otkupljenja, tj. tajna po kojoj smo spaeni, tajna koja nam daje pravi ivot. Dakle, euharistija je ta tajna uskrsne i tajna otkupljenja prisutna tajanstveno, ali stvarano. Dakle, euharistija je dua nedjelje. Bez svete mise nema prave nedjelje. Kranin koji ne ivi po vjeri i ne svetkuje nedjelju u sebi je kontradikcija, suprotnost. Crkva obvezuje pod smrtni grijeh svakog vjernika da osigura misu svake nedjelje i zapovjedanog blagdana. Iz vrlo tekog razloga kranin ne moe dispenzirati da smrtno ne sagrijei. Nita ne moe zamjeniti svetu misu... Euharistija koja je sakrament jedinstva.

National Sunday law, A. Jan Marcussen Izdava Amazing truth publications P.O.Pox 68 thompsonlille, II. 62890 copyright 1983. Velike religijske grupe kao to su Lords day alliance, The religious raundtable i Christian voice upravo to ele i ve imaju lanak po tom pitanju u tisku. Nacionalni katoliki astopis Katolic twincirele kae: Svi amerikanci e uiniti dobro potpisujui peticiju predsjedniku i Kongresu zahtjevajui federalni zakon. Ustavni amandman ako je potrebno, sa zahtjevom ponovnog uspostavljanja nedjelje kao nacionalnog nada odmora. Ove snaen grupe imaju jasne stavove. Trude se za mnoge dobre stvari; bolji TV program, spas obitelji i.t.d., ali ne shvaaju da kada Amerika ustanovi nedjeljni zakon oduzimaju religijsku slobodu onima koji su izabrali drati Boji dan odmora umjesto dana sunca koji je rimska crkva uvela iz poganstva koji je oboavao sunce. To je prisilni ig zvjeri i oni koji su za ovaj tiranski zakon, a znaju to to znai sigurno e primiti ig zvjeri. Zato? Zato to e biti neposluni Bojim zakonima da bi drali ljudske tradicije. Isus je kazao: Zaluda me potuju uei naukama i zapovjedima ljudskim (Marko 7: 7). Nemojte me pogreno shvatit. Ja volim predsjednika i svoju domovinu, ali jednostavno vam iznosim injenice. Ako vam je u glavi jo zbrka zbog oka o nedavnom nacionalnom zakonu i progonu koji e biti u naoj sada slobodnoj zemlji kao to e se dogoditi i meni mogu vam samo ovo rei: Idite blie Bogu, blie no to ste bili ikada u ivotu. On e vam pomoi. Ove stvari dolaze velikom brzinom. Vjerovali ili ne, u Virginii se to ve bilo sprovelo, mislim na nedjeljni zakon pod smrtnom kaznom.

NEDJELJNJI ZAKON POD SMRTNOM KAZNOM

Godine 1610. prvi nedjeljni zakon u Vigrinia, SAD je zahtjevao. Svaki ovjek i ena se imaju pojaviti na jutarnjoj misi i propovjedi u danu od odmora, nedjelji i posljepodnevnoj misi i katekizmu. Prvo plaajui za grijeh da bi dobili oprost za cijeli tjedan koji slijedi. Drugo da bi ispovijedili, bili i bievani za oprost. Tree da bi smrtno platili!!! Zakone i uredbe Boanske politiki i materijalni kolonije Virginia, prvo uspostavljeni od sir Thomasa Datesa kralja, generalpukovnika 24. svibanj 1610. Da li ste znali da se ovaj zakon jo nalazi na snazi i da nikada nije poniten. Neustavan je, govori zakonik Richmond govorei o nedjeljnom zakonu tada. To je religijski zakon i neustavan je, ali jo uvijek postoji. Mnoge drave imaju ovakove sive zakone, uspostavljene i ukidane posljednjih dvije stotine godina. Mnoge od njih lee ne upotrebljavajui se, ekaju. to e pokrenuti narod da prihvati svjetski nacionalni dan od odmora, nedjelju. Kriminal e biti najvei faktor. Jeste li primjetili da se smrtna kazna ponovno uspostavlja, Da, kriminal se otrgnuo kontroli. Ljudi su zaplaeni, ljudi su bijeni na kriminal i to je dovelo do ponovnog uvoenja smrtne kazne. Samo prije nekoliko sati zaustavio sam se ispred kioska i itao veliki nastov u novinama "Ubojici odreeno pogubljenje." Nekom mladiu je odreeno pogubljenje zbog ubojstva dvogodinje djevojice u Wildwodu na Floridi. rtva je bila oteta, zlostavljana i iva zakopana. ovjee, moete vidjeti zato s ovakom porastu kriminala ponovno se uvodi smrtna kazna. Sudac je osobno izjavio da je zloin bio posebno gnjusan, objestan, zao i okrutan Citrus cronicle news Nekoliko lanova mladia je grlilo i ljubilo krvnika nakon izvrenja kazne, nastavljaju novine svoj izvjetaj. U Bibliji se na nekoliko mjesta navjeuje smrtna kazna za neke kriminalne radnje; ubojstvo, silovanje, arobnjatvo, homoseksualizam i slino. Postanak 9:5, 6. Ponovljeni zakon 22: 25-29, Levetski zakon 20: 13 Izlazak 22: 18. Prole godine je oko etristo ljudi bilo na ekanju za izvrenje smrtne kazne u SAD. Sada se brojka popela na preko tisuu. Javno mijenje doskora protiv takvog kanjavanja, sada je 2:1 za. Prema Biblijskom proroanstvu vraa se ponovno uvoenje smrtne kazne. Najstranija od svega to e ona biti ponovno na snazi. Bit e upotrebljena protiv onih koji vole Boga. ak joj je bilo doputeno da udahne ivot kipu zvjeri tako za kip zvijeri progovori i prouzrokuje da se pobiju svi koji se ne htjee pokloniti kipu zvjeri (Otkrivenje 13: 15). Drugi razlog za uspostavu nedjeljnog zakona biti e ekonomski. Vi ste dobro upoznati sa situacijom koju ne moramo posebno analizirati. Trei razlog su religijske voe svih naroda koji e uznemiriti ljude tako da pomisle kako je donoenje takvog zakona neophodno. Kao to stoji u prvom poglavlju, masvoni mediji svojim porukama i lancima koji krue cijelom zemljom uvjeravati stanovnitvo kako nee doi do osloboenja brda

ekonomskim problema i katastrofa dok se ne ustanovi nedjeljna vladavaina direktima i aktima. Sada vi i ja moemo jasno vidjeti da je ovo ispunjena proroanstva navoenje nacije da primi ig zvjeri, ali za obina ovjeka koji nezna nita o Bibliji ovakvo predstavljanje stvari izgleda prilino dobro. Druga stvar koja e poduprijeti da se sve to desi su uta. Jeste li primjetili zastraujua zanimanja za natprirodnim. Bog je svakako bog uda, zato su mnogi skloni povjerovati kako su sva uda od Boga. Ne poznavajui Bibliju oni e mnogo lake postati rtve sotonine prijevare i njegovih uda. Pogledajte ovo: uto opazih iz usta zmaja, iz usta zvijeri, iz usta lanog proroka izlaze tri neista duha kao abe. To su uistinu duhovi avolski koji ine uda i koji odlauze kraljevima cijeloga svijeta da ih okupe za rat velikog dana Boga svemuguega (Otkrivenje 16: 13 i 14). Nadalje, Biblija zabranjuje bilo kome da kontaktira s mrtvima jer kad to ine oni pozivaju zle duhove da im govore. Zato su ljudi koji su to inili u Biblijsko vrijeme bili osueni na smrt, ali oni iz naeg modernog urbanog drutva e upasti ba u tu istu rupu. Soton im je ve pripravio put u nj. Pozivajui se na Grely agenciju, svaki etvrti amerikanac je pokuao kontaktirati mrtve. Polovina svih udovica u Americi i Islandu je priznala da komunicira s mrtvima. Da bi proao nacionalni nedjeljni zakon mora se prvo promjeniti Ustav. Veliki princip razdvajanja Crkve od Drave mora biti prvobitno oslabljen posebno prvi amandman. Jeste li primjetili da je netko u posljednje vrijeme govorio o promjeni prvog amandmana. Potrebno je da tridesetetiri drave zatrae Ustavnu konvenciju da bi se Ustav promijenio. Do sada su trideset i dvije drave zahtjevale to. Prema proroanstvu to e biti promjenjeno, ali Bog od nas kao od svoje djece oekuje da uinimo sve da to sprijeimo. D/seljenici su prolili svoju krv da nama osiguraju naciju slobodnu religijskih progona i netolerancije. Smijemo li gledati kako naa religijska sloboda nestaje ne inei nita. Crkve koje su prihvatile nedjelju e se ujediniti u veliki pokret kako bi obratile svijet. Ve su crkvene voe uvukle svoje ljude u politiku. Kako e nedjeljni zakon biti religijski zakon ini se sasvim normalno da avo umijea crkvu u politiku da bi ponitio razliku koja odvaja Crkvu od politike te tako proveo religijski zakon. Izgleda okirajue, ali veina politiara kao crkvenih voa smatraju u dananje vrijeme; netreba odvajati Crkvu od politike. Da li ste to primjetili? Oni to ak i ne skrivaju. Nedavno je papa izjavio da je on jedini logini lider novo stvorene Europe. Sandy telegraph, 25. kolovoza 1991. O da, okirajue. Nedjeljni zakon e biti predstavljen kao jedino pravo rjeenje za nagomilane probleme s kojima se svijet sueljava i on e ujediniti sve krane svijeta. Hladna jeza mi ide niz kimu dok sam jedne veeri sluao glas sa snane radiopostaje blizu Washingtona D.S. kao elik hladan glas je govorio da je Boje prokletstvo na ljudima i da se nee ukloniti dok se narod ne pokaje i vrati Bogu potujui svetinju, zamislite, nedjelju. U velikoj mjeri e

Crkvene voe biti ti koji e prisiliti ljude da oboavaju prvu zvijer. Da bi oboavali prvu zvijer, vi ne morate biti pripadnik bilo koje odreene crkve. Najpogodnije ime kojim moete danas nazvati je da je pripadnik kulta ili sekte. No, upravo oni koji ostanu vjerni svim deset zapovjedima dobit e te atribute. Na trentskom koncilu 1545. crkvene voe ustanovile su da tradicija ima isti autoritet kao Biblija. Oni vjeruju da im je Boga dao autoritet da mijenjaju Bibliju kako ele. Pod tradicijom podrazumijevaju ljudsku nauku. Isus je kazao: Uzalud misli da me tuje dok nauava mul nauku zapovjedi ljudske (Matej 15: 9). Upravo, kako su unjeli idole u crkve da bi uinili da neznaboci lake uu u crkve, tako su promijenili i dan od odmora iz izstog razloga. Kako je zapravo sve to poelo? Sunce je bilo glavno boanstvo neznaboaca od starog Babilona. Kako su oni oboavali Boga u nedjelji, crkvene voe sklone kompromisu su vidjele da e positi nekoliko stvari ako promjene subotu u nedjelju: 1. To e ih odvojiti od idova koje su mnogi Rimljani mrzili i koji su kao i Isus (Luka 4: 16) imali bogosluja od poetka pa i danas. 2. To bi omoguilo da na jednostavan nain i pogani uu u crkvu ako bi krani vrili bogosluja istog dana. To je funkcioniralo. Pogani su pristizali u tisuama. Sotonski plan kompromisa je uinio svoje zanosno djelo. Promjena je zahvalno prihvaena od mnogih istinskih neznaboaca dok su pravi krani uspanieni. Oni su ili voama i pitali tko se usudio kvariti zakon svevinjeg Boga. No, crkvene voe su znale da e se to dogoditi i imali su spreman odgovor. To je remek djelo prijevare. Ako tko dobro poznaje Bibliju ovo bi zvualo sasvim ispravno. Ljudima je objanjeno da se slavi Bog nedjeljom jer je Isus uskrsnuo u nedjelju. Nema niti jednog jedinog stiha u Bibliji koji nam nalae da tako postupimo, ali njima je tako bilo obrazloeno. Zauujue, moda ste i vi uli to obrazloenje. Kada je car Konstantin postao kranin, sjeate se da je kranstvo dravno postalo dravna religija. Tisue oboavatelja sunca su pristupila crkvi, a da su nedugo prije toga imali dominantan utjecaj. Veina njegovih slubenika bili su oboavatelji sunca. Zato to je rimska uprava postajala sve slabija, Konstantin se posavjetovao sa svojim pomonicima i crkvenim voama u Rimu. to da uinimo? Kako da ujedinimo i stabiliziramo vladu? Crkveni savjet voa iskoristio je situaciiju. Izdaje nedjeljni zakon. Proglasi rad nedjeljom prokletstvom i uuzdigni nedjelju. I to je bilo to. To je zadovoljilo poganske oboavatelje sunca i ujedinilo kranske pogane, krane i rimsko carstvo kao nikad prije. Godine 321. car Konstantin popustivi prijedlozima crkvenih voa, izdaje prvi nedjeljni zakon. Evo ga tono kako je zabiljeen: "Neka svi slubenici i graani i sva okupirana plemena odmaraju cijenjeni dan sunca." Edikt 7.oujak 321. godine Corpus julius civilis cot.

Dodatak 9, prvi nedjeljni zakon. Najranija uspostava nedjelje kao zakonskog dana odmora, zabiljeena je u zakonu cara Konstantina 321. godine prije Krista koji naglaava da "svi" sudovi, stanovnici gradova, prodavaonice nesmiju nedjeljom raditi (Venera bili dei Solis) s izuzeem poljodjelca i onih koji su radom vezani za zemlju. Encyelopedia britannica IX izdanje, kartica "Nedjelja" Latinski original nalazi su u Codess Junistiniani knjiga III, dipla XII, lex III. Zakon na latinskom i na engleskom nalazi se u Thilip Schapfovoj "History of the chrian chrch" knjiga III, III period poglavlje VII, sec 75, strana 380, frutnota 1 i u Albert Henry new manovoj "amanual off chrch history" Philadelphia the American baptist publication society 1933. obnov. izd.vol.1, strana 305-307 i u Leroy e.fromoovoj "The prophetic fait of our fathers" (Washington D.Creview and herald publyshing asoc 1950.) vol.1, strana 376-381. Krani koji nisu htjeli opoganiti Boga nali su se u nedoumici. Sotona je lukavo postupio tako da ste ih morali potivati "poganski dan sunca" ili biti kanjen. ak i poslije carskog nedjeljnog zakona mnogi su krani nastavili praznovati sedmi dan, da odmora koji je njihov spasitelj drao. Bog je znao to se dogaa i predvidio je da e ovjek grijeha pomiljati da promjeni vremena i zakona. Sotona je bio spreman na prevaru svjetstkog razmjera. Sveenstvo je zabranilo Biblije. Kako bi godine prolazile, nove generacije bez Biblije bi zaboravile sve o Gospodnjem danu odmora. Ne samo to. S vremena na vrijeme zakazivani su veliki crkveni koncili. Na svakom od njih se dan odmora koji je Gospod ostavio za uspomenu n stvaranje potiskivao i uzdizala se nedjelja. Poganska svetkovina se konano slavila kao Dan Gospodnji. Ustanovio ga je papa Silvestar 314.-337. godine. Crkvene voe su proglasile Biblijski dan odmora idovstvom, a nad onima koji su drali u poslunosti prema etvrtoj Bojoj zapovijedi, izricalo se prokletstvo. Izvrnuti deset Bojih zapovijedi, uvesti nedeljno bogosluenje kao pravo istinsko oboavanje, oduzeti Bibliji i zapovjedima zapovjedi cijelom svijetu da to prihvati, to je vrhunac svih obmana. Moete sluiti bilo kojem Bogu i drati se i devet zapovjedi (ne ubij, ne ukradi i drugo), ali da bi odrao etvrtu mora oboavati stvoritelja svemira koji je sam poinuo, odmorio sedmog dana i zapovijedio svom narodu da ini isto ivjei u ljubavi s njim. Valdenani koje sam spomenuo i koje jo neke grupe kroz mrane vjekove tajno su posjedovali Bibliju i mnogi su drali Biblijski dan odmora kao to je Isus drao svo vrijeme kroz povijest. Ali prema njima se postupalo kao prema ljudima van zakona. Gdje god su bili uhvaeni bili su mueni do smrti. Njihova raskomadana tijela dokazuju svijetu taktiku koju je zvijer uvijek koristila, silu. O Bojim vjernima u posljednje vrijeme pie. Na tome se temelji postojanost svetih koju uju Boju zapovijed i vjeruje u Isusa Otkrivenje 14:12) Danas voe koje znaju o emu se radi priznaju da je ovjek promijenio dan odmora, a ne Bog. Pogledajmo neke iznenaujue izjave nekih protestantskih voa. Metodisti. Razlog zato tujemo prvi dan umjesto sedmog dana je taj to ne

postoji izriita naredba. Neki e uzaludno pretraivati Pismo traei vlast da promjene sedmi dan u prvi.

Slovis gchapel, the rules for living, strana 61.

BAPTISTI

Herold Lindsell, glavni urednik Christianity today kae: Ne pie nita u pismu to bi od nas zahtjevalo da drimo nedjelju umjesto subote kao sveti dan. Cristianity today, 5.studeni 1976. EPISKOPALCI U Biblijskim zapovijedima pie da se sedmog dana treba odmoriti. To je subota. Nigdje u Bibliji nije zabiljeeno da bogosluje treba obavljati nedjeljom. Philip Carrington, Toronto Daily star, 26. listopada 1949. Nai prijatelji katolici znaju kako je dolo do promjene. Oni kau: Mi drimo nedjelju umjesto subotu zato to je katolika crkva na koncilu Laudiceje prenjela svetost subone na nedjelju. The converts catechizm of catolic doctrine, III izdanje strana 50 The catolic press kae: Nedjelja je katolika institucija i on dri da kao takva moe biti obranjena samo katolikim principima. Od poetka do kraja pisma nema niti jednog stiha koji ukazuje na promjenu tjednog bogosluena sa posljednjeg dana u tjednu na prvi. Bog govori o sedmom danu 126. puta u Starom Zavjetu i 62 puta u Novom Zavjetu. Prvi dan u tjednu se spominje 8 puta,a li o tome smo ve govorili u ovoj knjizi. Papa ima silu da mijenja vremena, ureuje zakone i upravlja svim stvarima ak i sa Kristovim zapovjedima. Papa je imao vlast i esto je ispoljavao da upravlja sa svim Kristovim zapovjedima. Tecretal de trantlantic episcop cap

Ja se molim Bogu da tisue ljuda irom zemaljske kugle naue ove zadivljujue istine o istinskom danu odmora kojeg je Bog ustanovio i zapisao u Bibliji i da ga poinju drati svetim u poslunosti iz ljubavi prema spasitelju koji je umro da bi se oni mogli spasiti. Kompromis Vodea doktrina crkve da je njenoj vidljivoj glavi data vlast od uzvienog autoriteta nad biskupima, sveenstvom i svim dijelovima svijeta. ak tovie uzima sebi ime Boga. Naziva se Gospod bog papa i objavljuje da je bezgrean. Meu dvadesetsedam izreka poznatih kao "popisi hildebranda" potpisani od pape Grgura VII pojavljuje se sljedee: 2. Rimski biskup ima jedini pravo da se naziva univerzalnim; 6. nijedna osoba...nesmije ivjeti pod istim krovom sa nekim koga je papa izopio; 9. svi prinevi trebaju samo njemu ljubiti noge; 19. Njemu ne moe nitko suditi; 22. Rimska crkva nije nikada pogrijeila. Ona ne grijei niti e prema Pismu ikada pogrijeiti; 27. Papa moe dati oprost od bilo kojeg grijeha. O clakrs commentary u stihu u Danijelu 7: 25 kae: Oni su prisvojili pravo nepogreivosti koje pripada samo Bogu. Oni ispovijedaju oprost grijeha to pripada samo Bogu. Jo poneto o Ustavu. Ustav garantira da Kongres ne moe donjeti zakon koji im onemoguuje religijsku slobodu ili zabranjuje njeno slobodno ispoljavanje...U pismu poslano okruglom stolu religijskih voa postavljeno je pitanje. Ako je vrijeme da se osjeti utjecaj moralnih voa na vladu, ukljuuje li to takoer ozakonjenje da nedjelja postane obavezan dan bogosluenja cijeloj zemlji. U odgovoru na izvrni direktor H.Edward pie: Ozakonjenje i predsjednika proklamacija da se provede prisilom, da. Dinamika nas nagoni da se malo zamislimo jer novine i TV opravdavaju pred masama misao da je vladina odgovornost da dekretom ustanovi nacionalno potivanje nedjelje. I tako nee biti osloboenja sa planine ekonomske katastrofe sve dok se nedjelja kao nacionalni religijski blagdan ne bude striktno provodila. Nije iznenaanje onda to iz zakonodavstva South Caroline ujemo da je zahtjev predstavnika drave Andersona za ustanovljenje nedjelje kao drutvenog zakona izazvalo ogromni aplauz. Tkjo moe prestati sumnjati da e predsjednik drave objaviti svoju namjeru da uini ono to ni jedan predsjednik SAD-a nije bio u stanju uiniti, potpie religijski zakon. Dodatak 4. Biblija, zabranjena knjiga. Na koncilu u Toulusu crkvene voe su odluile. Mi zabranjujemo svjetovnim ljudima posjedovanje prijepisa Starog i Novog zavjeta...Mi najotrije zabranjujemo posjedovanje gore navedenih knjiga nma narodnom jeziku. Gospodari okruga trebaju paljivo tragati za hereticima u nastambama, kolibama i

umama, a njihova podzemna utoita u potpunosti trebaju biti raskopana. Concil tolosanum papa Grgur IX anno chr 1229. Crkveni kocil u Tarragoni odluio je da nitko nesmije posjedovati knjige Starog i Novog zavjeta na rimskom jeziku, a ako ih netko posjeduje mora ih predati lokalnom sveeniku u roku od osam dana od objave ovog dekreta tako da bi mogli biti spaljene. Danijel Lortsch historie de la bible en France, 1910. strana 14 Nakon to je ustanovljeno bibliografsko drutvo bilo je svrstano u grupu s komunistima u jednoj nevjerovatnoj objavi 8.prosinca 1866. Papa Pio IX u svojoj objavi Quanta cura daje sljedeu izjavu: Socijalizam, komunizam, tajna drutva, biblijska drutv ova vrsta knjige mora biti unitena svim sredstvima.

Ikone Drugi koncil Nicee 787. godine sazvan je da ustanovi oboavanje ikona u crkvi. Ovaj koncil je zabiljeen u Ecclesiastical annlaid od baroniusa vol. 9 strana 391 - 40 (Anrwerp 1612. i Charles j. Eferl a history of concils of the churc from the original documents) knjiga 18, poglavlje 1, sekc 332,333, poglavlje 2 sekc. 345 352 (T. it Clark ed 1896.) vol 5 strana 260- 304 i 342 - 372. J. Mendhamu the seventh general council the secend of nicae u uvodu pie. Oboavanje ikona...je bilo jedno od onih neistoa kranstva koje se uvuklo u crkvu kradomice i gotovo bez da je itko to primjetio i zapazio. Ova neistoa se nije poput druge hrereze razvila sama od sebe odjednom jer bi se u tom sluaju suoila s odlunom cenzurom i prijekorom. Ikone su isprva bile uneene u crkvu ne da bi bile oboavane nego kao nadomjestak za knjige kao pomono sredstvo onima koji nisu znali itati ili da bi potakli pobonost u mislima drugih...ali ispostavilo se da su ikone doneene u crvku vie zatamnjivale negoli osvjetljavale misli neukog puka. Degradirale su ee negoli uzdizale pobonost uenika u bogosluju. Dodatak 1A ZVIJER I MALI ROG

1. Mali rog ima oi ovjeje (Danijel 7: 8). Zvjer ima broj ovjeji (Otkrivenje 13: 18)

2. Mali rog e potjerati svece i svevinjeg (Danijel 7: 25). Zvijer takoer vodi rat protiv svetih (Otkrivenje 13: 7) 3. Mali rog govori hulu na svevinjeg (Danijel 7: 25). Zvijer takoer otvara usta na hulu protiv Boga (Otkrivenje 13: 6). 4. Mali rog izrasta izmeu deset rogova. Deset drava nastalih iz Rima (Danijel 7: 8). Zvijer prima silu, prijesto i oblast veliku od Rima. Nakon to se oformilo deset nacija (Otkrivenje 13: 2). Dodatak 11 CEREMONIJALNI ZAKON I DVA ZAVJETA Razlika izmeu moralnog Bojeg zakona deset zapovijedi i ceremonijalnog zakona je jednostavna. Pogledajte paljivo razliku meu njima. Onaj koji sadri ivotinjske rtve bio je prikovn na kri, no drugi je za vjenost deset zapovijedi. 1. Nazvan je kraljevski zakon ( u Jakovu 2: 8) 2. Izgovorio ga je sam Bog (ponovljeni zakon 4, 12 i 13) 3. Napisan je prstom Bojim (Izlazak 31: 18) 4. Stavljen je u koveg (izlazak 40: 20; Jevrejima 9: 4) 5. Zapisan je za vjenost (Psalam 111: 7, 8) 6. Nije ga Krist ponitio (Matej 5: 17, 18) CEREMONIJALNI ZAKON 1. 2. 3. 4. 5. 6. Nazvan je zakon zapovijedi u odredbama (Efeanima 2: 15) Izgovorio ga je Mojsije (ponovljeni zakon 1: 1-3) Napisao ga je Mojsije u knjigu (Druga ljetopisa 35: 12) Stavljen je pored kovega (ponovljen zakon 31: 24-26=) Prikovan je na kri (Koloanima 2: 14) Ukinuo ga je Krist (Efeanima 2: 15)

Dvije najvee zapovijedi su: Ljubi gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom duom svojom, svom milju svojom. Druga velika zapovijed je: Ljubi blinjega svojeg kao samog sebe. Bojih deset zapovijedi je sadrano u ove dvije zapovijedi. Prve etiri na prvoj ploi nas ue kako da ljubimo Boga svim srcem svojim, nemoj imati drugih bogova, nemoj se klanjati idolima, ne izgovaraj ime Boje uzalud, sjeaj se da svetkuje subotu. Ostalih est na drugoj ploi ue nas kako da volimo blinjeg kao sebe, da potujemo svoje roditelje, ne ubijamo, ne inimo preljub, ne krademo, ne laemo, ne poelimo.

Glasnik sv. Ane, oujak 1939. br. 3 strana 100 RAD U NEDJELJU J.F.Z. - dogaa se da su nekoji radnici prisiljeni da rade u nedjelju...Da li grijee? Nedjelju i zapovjedane blagdane svetima sluanjem mise, pobonostima i uzdravanjima od tekih poslova. Nedjeljni poinak, dakle, i odmor rijelu i poast Bogu. Poto je to zapovijed koja vee pod grijeh onda se ona mora i opsluiti. Ali ta zapovijed nedjeljnog poinka prestaje obvezivati ako to trai: 1. Ljubav prema blinjima; 2. Pobonost. Spremiti naprimjer to je potrebno za bogotovje; 3. Nuda; 4. Ope dobro. Prema tome radnik koji je prisiljen da radi jer inae ne moe uzdravati siromanu obitelj, ne grijei ako radi i u nedjelju. Treba preporuiti da slua svetu misu ukoliko je barem to u stanju initi. Takoer ne grijei ni onaj radnik kojeg ope dobro sili na rad nedjeljom, kao na primjer eljezniko ili brodarsko saobraajno osoblje, ali ne moe se ispriati od grijeha onaj koji svojom voljom sam trai izliku za rad nedjeljom i svecem. Glasnik sv. Ante, oujak 1939. strana 104 VJEROZAKONSKI PRIJELAZI U ZAGREBU Na podruju grada Zagreba bilo je o dine 1911. do kraja do kraja godine 1937. ukupno 5821 prijelaz iz jedne vjeroispovjedi u drugu. Od toga je prelo na rimokatoliku vjeroispovjest 768, na grkokatoliku 6, na pravoslavnu 1041, na starokatoliku 3360, na evangeliku 451, na baptistiku 22, na izraelsku 132, na islamsku 37, a na bezvjerstvo 4. Prelaz iz pojedinih vjeroispovjesti od 1911. 1937. izgledaju ovako: sa rimokatolike prelo je 4792, sa grkokatolike 10, sa pravoslavne 320, sa starokatolike 70, sa evangelike 43, sa baptistike 6, sa izraelske 525, sa islamske 30, a sa bezvjerstva 15. Kako vidimo ova statistika nije povoljna za nas katolike. Prema prelazima na pravoslavnu i starokatoliku broj prijelaza na katoliku vjeru je razmjerno malen, a opet broj prelaza sa katolike vjere neizmjerno je velik prema svim drugima. Oito je ipak da ovi prelazi ne dolaze iz prave vjerske pobude. Iste novine, strana 100

Ali ta takozvana starokatolika crkva nema na sebi nita katolikog, pa pridaje sama sebi vlast koje nema. Bit e da joj ne fali jako zalee, te olako rjeava ljude brane veze. Meutim, ta presuda o razvodu vaeg braka je nevaljana prema postojeem dravnom zakonu za graansko podruje pa se sudac koji je presudio izrekom moe slubeno progoniti pred dravnim vlastima. strana 105 A kako je u Sarajevu? Tokom 1938. godine promijenile su vjeru 92 osobe i to jedanaest mukih i osamdesetjedna enska. Za Sarajevo svakako rekordan broj. Prema pojedinim vjerama brojevi stoje ovako: Katoliku vjeru ostavila je 61 osoba. Od toga su 4 ene prele na islam, 2 na protestantizam, 38 na pravoslavlje, 3 mukarca na pravoslavlje, 6 mukih i 5 enskih na starokatolicizam, 1 mukarac uz 2 ene na iraelsku vjeroispovjest. Kod pravoslavnih prevrnulu je vjerom 9 lica, na islam su prele 2 ene, na katoliku vjeru 7, kod muslimana 1 mukarac i 1 ena preli su na pravoslavlje, kod jevreja 7 ena prelo je na pravoslavnu a 9 na katoliku vjeru. Kod evangelika 3 ene su prele na katoliku vjeru, a kod starokatolika 1 ena na izraelsku vjeroispovjed. I u Sarajevu smo, dakle, mi katolici najslabije proli. Upravo i stoga smijemo zakljuiti da je glavni razlog ovakvih vjerskih promjena enidba i slini motiva, vrlo rijetko unutarnja duevna potreba. Glas koncila, 22.lipnja 1997, br. 25 (1201) strana 3 NEDJELJA - DAN GOSPODNJI I DAN BLAGDANSKOG POINKA Drugi Vatikanski sabor ovako je izrazio znaenje nedjelje za krane. Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana koji se s pravom naziva dnom gospodnjim ili nedjeljom. Dobiva prema apostolskoj predaji koja potjee od samog dana uskrsnua Kristova...To je prvi dan u tjednu...To je osmi dan, dan konanog eshatolokog poinka...Gospodinova uskrsnua ima u kranskom ivotu takvu vanost da su krani smatrali kako upravo taj dan u tjednu treba posebno slaviti, a ne starozavjetnu subotu...Nedjelja se naziva Danom Gospodnjih jer je obiljeena trajnom prisutnou uskrsloga u Crkvi gdje on nastavlja tumaiti Pisma i lomiti kruh kao to je to uinio u Emaosu. Usporedi Luka 24: 30... Zato je nedjelja i dan Crkve. Otkako je Hrvatski narod primio kranstvo s osobitim potovanjem prihvatio je nedjelju dao Dan Gospodnji. Slavljenje nedjelje bio je znak njegove vjernosti Bogu i Crkvi... Nedjelja je bila dan pouke o bitnim istinama kranske vjere. Ona je bila i u socijalnom smislu vaan dan...

NEDJELJA U KULTURNIM I DRUTVENIM PROMJENAMA Poto su izgubili vezu s religijskim ozrajem svoga djetinjstva i mladosti u mnogima je oslabila krhka osobna vjera. Zakon proizvodnje koji je skloniji individualizmu otvorio je put pluralizmu...Na podruju kulture postoje pojave kao to su materijalistiko shvaanje ivote, tenja prema neumjerenom blagostanju, naleti hedonizma, uivalakih prohtjeva, moralnog relativizma... Sredstva drutvenog priopenja svojom promidbom stvaraju lane potrebe i izbjegavaju bitna pitanja. Sve te pojave duboko su otetile kranski mentalitet openito i shvaanje nedjelje posebno nemogu se zanemariti ni posljedice koje je na naim politikim prostorima ostavio bivi politiki poredak...Stjee se, naime, dojam da se u nae vrijeme stvara novo shvaanje nedjelje utemeljeno na sekulariziranom svjetonazoru koji je stran kranskom shvaanju nedjelje. Blagdan se esto pretvara u bijeg od jednoline svakodnevice i ivotne napetosti koja se lijea portom, izletima, turizmom, trgovinom, no sve to redovito prelazi u dosadnu razonodu koja frustrira. Dan Gospodnji postoji week-end a prvi dan u tjednu, kraj tjedna. Sumnjiva vea proizvodnja takvog tjedna otetila bi dostojanstvo radnika, obiteljsku zajednicu i svetost Dana Gospodnjeg. Svetkovanje nedjelje ne tie se samo pojedinca nego obitelji i naroda. Nedjelja dan blagdanskog poinka...U novije doba istie se vanost trite ekonomije koja pretjerano vrijednim smatra samo ono to ide u prilog gospodarstvu. Prema njoj vrijeme je novac radi kojeg je sve i u proizvodnji i u koritenju slobodnog vremena svodi na ekonomiju i zaradu. Takvo vrednovanje vremena nemoe nas ostaviti ravnodunima jer ono podcjenjuje blagdan i prijei istinski osobni napredak ovjekovu duhovnu dimenziju, obiteljski ivot, potrebno zalaganje u drutvu, te istinsku i pravu "socijalizaciju" koju obuhvaa i prihvaanje potrebnoga odgovornog sudjelovanja u drutvenom i politikom ivotu. Poticaj i preporuka Hrvatskih biskupa U ime poslanja to smo ga primili od Krista da se brinuo za cjelovito dostojanstvo ovjeka smatramo svojim pravom i dunou podsjetiti krane i sve ljude dobre volje na probleme koje s toga proizlaze...Tendencije koje bi htjele iskriviti znaenje nedjelje to bi bilo na tetu vjerskih, osobnih, ljudskih, obiteljskih i drutvenih vrednota. Samo ako mi budemo svjesni kranskog sadraja nedjelje i tom svjeu promemo svoj konkretni ivot uspjet emo sauvati blagdanski poinak u drutvu. Nenadomjestivu zadau u tome imate vi dragi sveenici kao uitelji i pastiri svojih vjernika. Ako vjernike pouavate o kranskom smislu nedjelje, ako revno animirate euharistijska slavlja, ako pozivate vjernika na potivanje nedjeljnog poinka uspjeh nee izostati. U tome neka vas zduno pomau vjerouitelji. Vjee hrvatske biskupske konferencije za obitelj izdat e opirniji dokument o tim pitanjima koji e nam biti od pomoi u vaoj obiteljskoj slubi. Pozivamo i sve vas, predstavnici i

sindikalni radnici da poslodavci i sindikalni radnici da ozbiljno razmotrite posljedice do kojih dovodi iskrivljavanje ritma ovjekova rada i poinka. Nemoje tu prvi plan stavlajati proizvodnju i konkurencije nego etike i religiozne kriterije...Obrana nedjelje i nedjeljnog poinka u velikoj mjeri ovis o zalaganju sindikata... ali njihova prava rjeenja ne nalaze se u stvaranju mentaliteta koji razara kransku nedjelju. Politike snage u Vladi i Saboru Republike Hrvatske prozivamo da izdaju pravednu zakonsku regulativu o nedjeljnom poinku... Pitanje od tolike vanosti nemoe se prepustiti samo niim lokalnim politikim strukturama odnosno ugovoru izmeu drutvenih strana, poluh toga smatramo da u ime vjerske slobode kranima treba biti priznato pravo da ne rade nedjeljom. Dragi vjernici svetkovanje nedjelje je znak po kojem se prepoznaje prisutnost krana u nekoj sredini. To svjedoe prastari izvori koji sa svojom jasnoom daju osjetiti izvornost slavljenja dana Gospodnjeg u poecima kranstva. To je kroz svoju vjerniku povijest svjedoio Hrvatski narod ivei na ovim prostorima. To posvjedoimo i mi danas. Prigodom proslave Branimirove godine u Ninu 1979. mi Hrvatski biskupi i vjerniki puk izrekli smo zavjet. Hrvatska katolika obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu. Taj poziv u ovom trenutku postavljamo uz rijei Gospodnje, Gospodine zapovjedi, sjeti se da svetkuje dan Gospodnji. Utjeui se zagovoru nebeske Majke na sve vas, na va rad i odmor zazivamo obilje Bojeg blagoslova zajednikim slavljenjem nedjeljnje euharistije okupljeni oko uskrslog Krista posvjedoimo da smo njegov vjerna crkva. Komentar, Znamo li se ljudski odmarati? to smo uinili s naom starom nedjeljom? Je li jo uope mogue uskladiti Crkvene zakone o nedjeljnom poinku i obvezi sudjelovanja svetoj misi i na suvremenim obiajima i nainima provoenje nedjelje...Crkva zna to je nedjelja prema Bojem naumu, o tjednom poinku. Ima i dvetisuljetno iskustvo slavljenja nedjelje. Takoer vidi to suvremenici nainie od dana Gospodnjega. Zar se to nai biskupi naelno javljaju elei zaustaviti takav razvoj shvaanja i provoenja nedjelje,vratiti kota povijesti unatrag, uspostaviti prijanje stanje...Kaemo li da mjerilo tog rjeenja prije svega mora biti ovjenost, to nije zanemarivanje ni nijekanje prvenstva Bojeg zakona jer sam Bog pokazuje da mu je prva briga ovjek, upravo ljudsko dostojanstvo...Kao to to ini Bog u Starom Zavjetu, nai biskupi istiu sakralnost, svetost dana Gospodnjeg. Ako ovjek sam sebe ne potuje toliko da bi shvatio potrebu i vanost tjedog poinka, potrebno za taj poinak osigurati viim autoritetom. Tjedni poinak stoga osigurava Bog svojim zakonom, a treba ga osiguravati i drava svojim zakonom... Drava mora ovjeku osigurati da moe slaviti nedjelju. Biskupi zabrinuti za ugroavanje mladih Priopenje 13. plenarnog zasjedanja konferencije. Hrvatske biskupske

Trinaesto plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije odrano je 09. - 11. svibnja 1997. u Zagrebu. Definiranje poloaja vjeronauka. Prva opirna tema dnevnog reda posveena je razradbi i ratificiranog ugovora izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske. O suradnji na podruju odgoja i kulture. Biskupi su razmotrili i usvojili nacrt provedbenog ugovora izmeu nae crkve i Hrvatske Vlade koj regulira pitanje organizacije vjeronauka u kolama kao specifinog i redovitog predmeta, status vjerouitelja, te druga pitanja povezana s odgojem u kolama. Ustrojavanje vojnoga ordinarijata...O dosadanjoj pastoralnoj djelatnosti meu pripadnicima Hrvatske vojske i policije. Dvije biskupske poruke. Razmotren je prijedlog dovrenog plana i programa za vjeronauk u osnovnim kolama i za upnu katehezu. Kao konkretni znak posveivanja znaenja dana gospodnjeg su izdali svoju poruku o nedjelji danu Gospodnjem i danu blagdanskog poinka. Biskupska poruka je skraena verzija dokumenta Hrvatskih biskupa koji e uskoro izdati vijee HBK za obitelj. Problem droge i pornografije biskupi smatraju da bi javni moral trebao biti bolje zatien, ne samo zakonom nego i brigom mjesnih vlasti...Kongresu o sveenikim zvanjima i posveenom ivotu u Europi odranom u Rimu od 5. -10. svibnja...Krki biskup monsignor Josip Bozani upoznao je biskupe o pripremama u Hrvatskoj za 12. svjetski dan mladih u Prizu koji e se odrati od 19. - do 24.kolovoza ove godine i zavriti susretom sa svetim ocem. Iz Hrvatske se dosada za taj suspret prijavilo oko 2500 mladih osoba. Najnovija vijest je da e Krki biskup Josip Bozani biti novi zamjenik nadbiskupa kardinala Franje Kuharia. Detroit, Michigan crkva sv. Katarine, maj, 21.1995., Pastorova strana Na Gospod je stvarno pojednostavio stvari kada je rekao da se novi zakon sastoji samo od dva dijela. Ljubi Boga i ljubi blinjega. U idovskom pismu bilo je stotinu zakona koji su odreivali stvari do najmanjeg detalja, a rani krani veina od kojih su bili idovi morali su se stvarno boriti sa promjenom. Neki su mislili da mnogi od starih zakona se trebaju prenjeti u Novi zavjet. Kad trebamo primjeniti Gospdinove zapovjedi na konkretnu situaciju, moramo pojasniti neke pojedinosti. Tako je i najranija crkva bez duge tradicije odluila da nitko ne bi trebao biti prenatovaren, ali idelopoklonstvo tj. prinoenje poganskih rtava i grijesi protiv ednosti su jasno protiv ljubljenja Boga i blinjeg. Crkva je oduvijek jako osjeala svoj autoritet. to god sveete na zemlji, svezano je na nebu rekao je Isus. Moda je najhrabrija, najrevolucionarnija stvar koju je crkva napravila, a dogodila se u prvom stoljeu, sveti dan subota premjetena je sa subote na nedjelju. U dan Gospodnji (dies dominica) je bio izabran.

Dan uskrsnua, dan pentagosta. Pedeset dana poslije svi padaju na prvi dan tjedna. Tako je ovo trebalo biti nova subota. Oni ljudi koji misle da je pismo jedini autoritet po svojoj logici trebali bi postati adventisti sedmog dana i svetkovati subotu. Sa vrlo dugim periodom prakticiranja i razmatranja zakon crkve se razvijao i mijenjao sa novim okolnostima. Potrebno je dosta mudrosti i prouavanja da bismo u detalj saznali razliite crkvene zakone. Posljednji pregled naeg katolikog crkvenog zakon dogodio se prije petnaest godina, malo poslije Vatikanskog koncila. Kristov zakon je uvijek primaran. Moramo voljeti Boga i blinjega. Posebni zakoni su napravljeni, ne da budu previe teki ve da se primjene u posebnim situacijama kako bi se Kristov zakon sproveo u dijelo. Neki ljudi misle da nebi trebalo biti zakona niti vlasti. To su anarhisti. I oni se povode po svom vlastitom zakonu. Mi svjedoimo takvim ljudima koji bombardiraju nevine, nasumce pucaju po naseljima, unitavaju tue vlasnitvo, stavljaju sebi prikladna pravila u ivotu ednosti i slobodu, ubijanju neroene djece, slobodi govora. Moj jaram je lak, moje breme je lako rekao je Gospod. Treba imati puno vjere da bi to mogli vidjeti u svim situacijama. Evo kako ete voljeti Boga. Idui etvrtak doite na misu i sudjelujte.

7. Ignacijeva poslanica Magnezijancima Ne inite nita bez biskupa i starijeina kao to ni Gospod nije nita inio bez oca bivi ujedinjen s njim niti je to inio sam niti s apostolima. Tako ni vi ne inite nita bez biskupa i starjeina niti poduzimajte nita to se vama samima ini razumno i dobro, ve doite svi skupa na isto mjesto, neka bude jedna molitva, jedna molba, jedna misao, jedna nada u neukaljanoj ljubavi i radosti. Samo je jedan Isus Krist od koga nita nije vee. Tako vi smi trite zajedno u isti Boji hram, ka istom oltaru, istom Isusu Kristu koji je doao od jednog oca s kojim jest i kod kojeg je otiao. Kao to ni Gospod ne ini nita bez oca jer ree on: Ja sam od sebe ne mogu initi nita (Ivan 5: 30). Tako ni vi, ni starijeine, ni akoni, ni laik ne inite nita bez biskupa. Neka vam se nita ne ini preporuljivo bez njegovog pristanka, jer je svaka takva stvar grijeh i suproti se volji Bojoj. Doite svi na isto mjesto na molitvu. Neka meu vama bude ista molba, ista misao, ista nada s neporonom vjerom u Krista Isusa od kojeg nita nije vee. Trite svi kao jedan ovjek zajedno u hram Boji ka istom oltaru, istom Isusu Kristu, velikom sveeniku neroenog Boga. 8. Oprez prema lanim naukama. Ne budite zavedeni stranim naukama niti sa stranim bajkama od kojih nema koristi. Jer ako jo uvijek ivimo po idovskom zakonu pokazujemo da jo nismo primili milost. Jer su najpoboniji proroci

ivjeli po Isusu Kristu zbog koga su ih progonili. nadahnuti njegovom milou da potpuno uvjere nevjernike da postoji jedan Bog koji se objavio preko svog sina Isusa Krista koji je njegova vjena rije. Koji nije doao iz tiine i koji je inio svim stvarima volju onoga koji ga je poslao. Ne budite zavedeni stranim naukama niti se bavite bajkama i beskrajnim rodoslovljima (Prva Timoteju 1: 4) i stvaraima kojima se idovi hvale. Staro je nestalo, novo je evo nastalo (Druga Korinanima 5: 17). Jer ako ivimo po idovskom zakonu i po obrezanju tijela poriemo da smo dostigli milost jer su najpoboniji proroci ivjeli po Isusu Kristu zbog koga su ih progonili. Nadahnuti milou da potpuno uvjere nevjernike da postoji jedan Bog svemogui koji se objavio preko Isusa Krista njegova sina koji je njegova rije neizreena ve esecijalna jer on nije glas izreene rijei ve roen od Boanske moi koji je u svim stvarima inio volju onoga koji ga je poslao. 9. ivimo s Kristom. Ako su dakle oni koji su odgajani u starom ustrojstvu doli do posjedovanja nove nade koji vie ne dre subotu ve dan Gospodnji na koji se i na ivot rodio po njemu i po njegovoj smrti koji neki poriu, po kojoj tajni mi imamo vjeru i stoga stojimo u njoj da bismo bili uenici Isusa Krista naeg jedinog uitelja, kako bi mogli ivjeti odvojeno od njega iji uenici proroci su u duhu ekali njega kao svog uitelja. I dakle od kojeg su opravdano ekali kad je doaouskrisio ih je iz mrtvih. Ako onda oni koji su upueni u staro Pismo doli do nove nade, ekaju Kristov dolazak kao to nas i gospod ui kad kae: Kad biste vjerovali Mojsiju u mene biste vjerovali. Ta o me ni je pisao Ivan 5: 46 i opet Abrahamov otac va usklikne to e vidjeti moj dan. Vidi i obradova se jer prije negoli Abraham posta, ja jesam (Ivan 8: 56-58). Kako emo ivjeti bez njega. Proroci su bili njegove sluge i predvidjeli su ga po duhu i ekali na njega kao na svog uitelja i ekali ga kao svog spasitelja i Gospodina govorei: "On e doi i spasit e nas" (Izaja 35: 4). Stoga vie ne drimo subotu na idovski nain i radovati se u danima besposlice je u onaj koji ne radi neka ne jede (Druga Solunjanima 3: 10) jer kae (sveto Pismo): u znoju lica svojega jest e kruh svoj (Postanak 3: 19) ve neka svaki od vas dri subotu na duhovan nain radujui se u razniljanju na zakon. Ne u odmaranju rijela divei se majstorstvu Bojem i ne jedui jela pripremljena prijene niti koristei mlaka pia i hodajui propisanim prostorom. Niti nalazei uivanje u plesanju i pljeskanju koji nemaju smisla, a nakon dranja subote neka svaki Kristov prijatelj dri dan Gospodnji kao sveanost dana Uskrsnua, glavni kraljevski dan nad svim danima. Gledajui naprijed na to prorok je objavio do kraja za osmi dan Psalam na koji dan je na ivot ponovno niknuo i pobjeda nad smru se izvojevala u Kristu koju djeca propasti, neprijatelji spasitelja poriu. iji Bog je njiho trbuh, a uho na zemaljskim stvarima (Filipljanima 3: 18, 19) koji su ljubitelji poude, a ne

ljubitelji Boga imajui oblije pobonosti, ali su se snage njezine odrekli (Druga Timoteju 3: 4). Ovi trguju Kristom hvalei njegovu rije i prodavajui Isusa, oni kvare ene i ude za tuim vlasnitvom. Nerazumno gutajui bogatstvo od kojeg neka vas milost Boja oslobodi kroz naeg Gospodina Isusa Krista. Iz knjige "Antiniceans fathers" 120. godne p.n.e. DOGAAJI PRED SUDNJI DAN

Ellen G.White NEDJELJNI ZAKON Suprotstaviti se nedjeljnom zakonu perom i glasom...Boji narod ne treba glasati za postavljanje takvih ljudi na poloaje, jer inei to oni postaju njihovi sauesnici u grijesima koje oni ine na svojimradnim mjestima. FE (475) 1889. Sjedinjene Drave e donjeti nedjeljni zakon...Protestanti e staviti itav svoj utjecaj i snagu na stranu papstva. Dravnim inom prisile, lane subote oni e dati ivot i snagu lanoj vjeri rima obnavljajui njegovu tiraniju i tlaenje savjesti. MAR (179) 1893. ...Proroansto iz trinaestog poglavlja knjige Otkrivenja istie da e sila predstavljena u obliku zvijeri sa rogovima poput jagnjeta uiniti da se zemlja i koji ive na njoj "klanjaju papstvu" koje je tu simbolizirano zvjerkom poput risa...Ovo proroanstvo e se ispuniti kadaSjedinjene Drave donesu zakon o svetkovanju nedjelje, koju Rim dri kao poseban znak njegove uzvienosti...Politika korupcija unitava ljubav za pravdom i tenju za istinom ak i u slobodnoj Americi vladari i zkonodavci e da bi osigurali javnu podrku popustiti pred opim zahtjevom da se donese zakon o svetkovanju nedjelje. GC 578, 592 (1911) Protestantizam i katolicizam djeluju sporazumno Mi nemoemo vidjeti kako e se rimska crkva istiti od optube za idolopoklonstvo... a to je religija na koju protestantizam poinje

gledati sa velikom naklonosti i koja e se konano na kraju ujediniti sa protestantizmom. Ovo ujedinjenje ipak nee biti uvjetovano promjenom u katolicizmnu jer se Rim nikada ne mijenja. On tvrdi da je nepogreiv. Protestantizam je taj koji e se promijeniti. Usvajanjem liberalnih ideja u njegovom krugovima e ga dovesti do trenutka kada e napraviti konfederaciju sa ovjekom bezakonja, i Crkva i svijet e biti u korumpiranoj sukladnosti. 7 BC 975 (1891) Romanizam starog svijeta i otpali protestantizam novog e zauzeti slian stav prema onima koji uzdiu sva Boanska pravila. GC 616(1911) Nedjeljni zakon uzdie Rim Kada se vodee crkve Sjedinjenih Drava sloe u tokama nauka koji zajedniki dre i ponu utjecati na dravu da usvajaju njihove dekrete i podrava njihove ustanove tada e protestantska Amerika nainiti ikonu rimskoj vlasti. A neizbjena posljedica toga e biti nametanje graanskih kazni za one koji drugaije vjeruju...Donoenje zakona o svetkovanju nedjelje od strane protestantskih crkava i u stvari donoenja zakona o klanjanju papstvu...U samom inu uspostavljanja vjerske obaveze od strane svjetovne vlasti, crkve e same oformiti ikonu zvjeri, time e uspostavljanje zakona o dranju nedjelje ozakonjenje klanjanju zvijeri i njenoj ikoni. GC 445, 448, 449 (1911) Rim e povratiti svoju izgubljenu vodeu ulogu Zakoni koji e nalagati svetkovanje nedjelje umjesto subote dovest e do nacionalnog otpada od principa republikanstva na kojima je utemeljena vlada. Religija papstva e biti usvojeno od strane vladara, a Boji zakon e se uiniti nevaeim. 7 MR 192 (1906) Nacionalni nedjeljni zakon znai nacionalni otpad Kako bi osigurali popularnost i patronat zakonodavci e se pokoriti zahtjevu za nedjeljnim zakonom...dekretom koji uspostavlja papsku ustanu krenja Bojeg zakona, naa zemlja e se u potpunosti odvojiti od pravednosti (ovdje se misli na Ameriku). To to je pribliavanje rimskih trupa bio znak uenicima za predstojee razorenje Jeruzalema, tako je i ovaj otpad znak nama da je granica Bojeg strpljenja dostignuta

5 T 451 (1885) Mi trebamo zauzeti vrst stav da neemo potovati prvi dan tjedna kao subotu jer to nije dan koji je Jahve posvetio i blagoslovio i potovanje nedjelje mi bismo se stavili na stranu velikog obmanitelja...Kada se Boji zakon uini nevaeim i otpad postane nacionalni grijeh Gospod e djelovati u ime svog naroda. 3 SM 388, 81 388 8 (1889) Narod Sjedinjenih Drava je bio blagonaklonjen narod, ali kada oni ukinu vjersku slobodu, kada se protestantizam preda i oda ast papi mjere njihove krivice e biti puna i nacionalni otpad e se upisati u nebeske knjige. RH MAY 2, 1893. Nacionalni otpad pratit e nacionalna propast. Kada naa drava u svojim zakonodavnim odborima donese zakone kako bi se vezala savjest ljudi u pogledu njihove vjerske slobode, nametanje svetkovanja nedjelje i sprovodei silu protiv onih koji svetkuju sedmi dan, subotu, Boji e zakon biti uinjen nevaeim u naoj zemlji, a nacionalni otpad pratit e nacionalna propast. 7 BC 977 (1888.) ...Nacionalni otpad je signal za nacionalnu propast. 2 SM 373 (1891.) Rimokatoliki principi e biti uzeti pod stvaranje i zatitu drave. Ovaj nacionalni otpad ubrzo e pratiti nacionana propast. RH june 15, 1897. Kada se protestantske crkve ujedine sa svjetovnom vlau kako bi podrale lanu religiju zbog koje su njihovi preci pretrpjeli najtea progonstva, tada e papska subota biti uspostavljena od strane kombinirane vlasti Crkve i Drave. To e znaiti nacionalni otpad koji e zavriti samo u nacionalnoj propasti. Ev 235 (1899.) Kada drava upotrijebi svoju vlast da bi uspostavila dekret i podrala crkvene institucije, tada e protestantska Amerika nainiti ikonu papstvu i doi e do nacionalnog otpora koji e zavriti sa nacionalnom propau.

7 BC 976 (1910.) Univerzalnost nedjeljnog zakona Povijest e se ponoviti. Lana religija e biti uzviena. Prvi dan tjedna, inae uobiajeni radni dan koji ne nosi u sebi nikakvu svetost bit e postavljen kao ikona Babilona. Svim dravama, jezicima i narodima e se zapovijediti da oboavaju ovu lanu subotu...Dekret koji e nalagati svetkovanje ovog dana obuhvatit e cijeli svijet. 7 BC 976 (1897.) Kada se Amerika, zemlja vjerske slobode ujedini sa papstvom u prisiljavanju savjesti ljudi da odaju ast lanoj suboti, narodi svake zemlje na ovoj planeti e biti pokrenuti da prate njen primjer. 6 T 18 (1900.) Pitanje subote e biti predmet konanog velikog konflikta u kojem e sudjelovati cijeli svijet. 6 T 352 (1900.) Promjena pravog dana lanim jest posljednji in ove drame. Kada ta zamjena postane univerzalna Bog e se otkrit. Kad se ljudski zakoni uzdignu iznad Bojih, kada sile ovoga svijet pokuaju prisiliti ljude da svetkuju prvi dan tjedna, znajte da je dolo vrijeme da Bog djeluje. 7 BC 980 (1901.) Borba se odvija u kranstvu Takozvani kranski sviejt postat e pozornica velike i odlune akcije. Ljudi od zakona e donjeti zakone kojim e kontrolirati savez po primjerju papstva. Bablon e uiniti da svi narodi piju vino bluda njegova. Svi e narodi biti u to ukljueni. O ovom vremenu nam Ivan u Otkrivenju 17. glavi kae: "Ovi imaju jedan um. Postojat e sveope ujedinjenje i jedna velika sukladnost konfederacija sotonskih sila. I oni a dati silu vlast zvijeri." Na taj nain se manifestira ista ugnjetaka sila protiv vjerske slobode- slobode za oboavanjem Boga prema vlastitoj savjesti - kao to se manifestiralo od strane papstava kada je u prolosti progonio one koji su se usudili odbiti da se priklone vjerskim obredima i ceremonijalima romanizma. 3 SM 392 (1891.)

U veliku borbu izmeu vjere i otpada bit e ukljuen itav kranski svijet. RH feb.7, 1893. Cijelo kranstvo e se podijeliti u dvije velike skupine. Oni koji dre Boje zapovijedi imaju vjeru Isusovu i oni koji se poklanjaju zvijeri i njenoj ikoni koji primaju njen ig. GC 450 (1911.) Mi trebamo sluati Boga vie nego ljude Pristalice istine su sada pozvani da izaberu izmeu neslaganja sa jasnim zahtjevima Boje rijei, gubitka svoje slobode. Ukoliko zanemarimo vou rijei i prihvatimo ljudske obiaje i tradicije i dalje emo moi ivjeti meu ljudima. Kupovati, prodavati, biti potovan sa svim naim pravima. Ali ukoliko ostanemo lojalni Bogu morat emo rtvovati naa prava meu ljudima jer e se neprijatelj Bojeg zakona udruit zajedno kako bi sruili stavove manjina po pitanju vjerske slobode i preuzeli kontrolu nad savjeu ljudi...Boji narod e prihvatiti ljudsku upravu kao da je boanski uspostavljena i pokazat e pravilanu i primjeranu poslunost kao svetu slubu sve dok ta vlast djeluje u krugu svog legitimiteta. Ali kada se njeni principi kose sa Bojim principima, tada moramo odabrati poslunost Bogu prije nego poslunost ovjeku. Boja rije se mora prihvatiti i sluati kao vlast nadreeno svim ljudskim upravama. Tako je rekao Gospodin. Nesmije biti zamijenjeno sa, tako kae Crkva ili Drava. Kristova kruna se treba uzdii iznad svih dijadema zemaljskih potentata. HM Nov. 1, 1893. Na kraju sveg ovog pisanja Isus Krist kae da je i on gospodar od subote. On je Bog i Stvoritelj, on je onaj koji je subotu posvetio, blagoslovio i on je onaj koji je u subotu poinio. On je subotu predao svom narodu Izraelu, on je svoju subotu predao svojim uenicima apostolima. Isus je svetkovao subotu, apostoli su svetkovali subotu. Subota nijie bila promijenjena u nedjelju. I na kraju, zato da svetkujemo subotu? Zato to nas je Isus na put, naa istina i na ivot pozvao da ga slijedimo. Mi treba da slijedimo Isusa kao to pismo kae, a ne tako kako ljudi vele. A ovaj Isus koga treba da slijedimo je svetkovao subotu. Tko je taj Isus? U Prvoj Mojsijevoj, on je enino sjeme. U drugoj Mojsijevoj, on je pashalno jagnje. U treom Mojsijevoj, prvosveenik. U etvrtoj Mojsijevoj, ognjeni stup nou i stup od oblaka danju. U petoj Mojsijevoj, prorok kao Mojsije. U jozi i knez vojske gospodnje. U sudijama, na zakonodavac. U Ruti, na prisni roak izbavitelj. U prvoj i drugoj Samuelovoj, moni prorok. U kraljevima, vladajui kralj. U Ezdri, vjerni kralj. U Nehemiji, graditelj poruenih razvalina ljudskog ivota. U Esteri, Gospod

zastupnik svog naroda. U Jobu, vjeni spasitelj, zvjezda jutarnja sa visine. U psalmima, pastir na. U pjesmama, mudrost naa. I propovjedi. U Izaiji, knez mira. U Jeremiji, palica pravde. U plau Jeremijinom, prorok koji plae. U Ezehielu, nebeski pomonik koji se u nevoljama brzo nalazi. U Danijelu, etvrti ovjek u uarenoj pei. Tko je taj etvrti ovjek u uarenoj pei? U Oziju, vjerni ovjek koji je vjeito sa svojim izabranicima. U Joelu, on krtava duhom i ognjem. U Amosu, on nosi nae breme. U Abdiji, silni spasilac. U Joni, veliki misionar. U Mihiju, dobrodoli korak radosne vijesti. U Nahomu, osvetnik Bojih izabranika. U Habakuku, evanelist koji vie: Obnovite svoja djela na visini. U Sofoniji, izbavitelj. U Ageju, obnovitelj izgubljene Boje slave. U Zahariji, Gospod koji brzo dolazi. U Malahiji, sunce pravde koje izlazi sa zracima zdravlja. Tko je taj ovjek? U Mateju, Mesija. U Marku, udotvorac. U Luki, sin ovjeji. U Ivanu, sin Boji. U djelima apostolskim, sveti duh. U Rimljanima poslanici, onaj koji nas opravdava. U Korinanima, dar svetoga duha. U Galaanima poslanici, oslobodioc od prokletstva grijeha. U Efeanima, Krist neiskazano bogatstvo slave. U Filipljanima, Bog koji nas opskrbljava sa svim onim to nam je potrebno. U Koloanima, punina slike Boje. U Solunjanima, kralj koji e uskoro doi. U Timoteju jedan i Timoteju dva, posrednik izmeu Boga i ljudi. U Titu, vjerni sveenik i pastir. U Filemonu, vjerni spasitelj prijatelj Bojeg brata. U Jevrejima, krv vjenog zavjeta. U Jakovljevim poslanicama, veliki lijenik. U prvoj i drugoj poslanici Petrovinoj, vrhovni pastir koji e se uskoro javiti. U Ivanovim poslanicama, vjena ljubav u Judi i Gospor koji e doi sa hiljadama hiljadama. I Otkrivenju Ivanovom, krlja nad kraljevima i gospodar nad svim gospodarima. Da li je taj ovjek u tvom i mom ivotu? Kur Apstrofan, Kur Anasni o suboti Kur anasni, preveli Hafis Muhammed Pana i emaluddin auevi Tumaenje i biljeke Omer Riza Demaluddin auevi Redakturu prijevoda obavih Hafiz Omermuo tapano dobrotom dobroinitelja iz Kuwajta. Drugo poglavlje L-dekare, strana 17. 2: 65 Vi ste sigurno saznali za one izmeu vas koji su prekrili zapovijed o suboti. 47 (kao danu odmora), pa smo im MI rekli: " Budite (kao) majmuni odbaeni". Nisa 4, 47 strana 113. O, vi kojima je data Knjiga (sljedbenici Boje Knjige), vjerujte ono to smo vam objavili, a to potvruje ono to vi imate. 26 Prije nego unitimo lica, te ih zaokrenemo nazad (27) ili prije nego prokunemo kao to smo prokleli pripadnike subote (idove koji nisu potivali odmor subotom). Boja zapovjed je izvriva.

Enafal 7,162 strana 223 Pitaj ih za grad koji je bio blizu mora (64) kada su krili (odredbu) o suboti, u koji dan su im dolazile ribe plivajui po morskoj povrini, a onoga dana kada nisu slavili subotu nisu im dolazile. Tako mi njih stavljamo u kunju to su grijeili. Nahl 16, 124 strana 374. (Svetost) subote nareena onima koji su se zbog toga razilazili (41) i zaista e tvoj gospodar suditi njima na Sudnjem danu o onome u emu su se oni razilazili.

Rifai Burhanu'din Mesih Isa, sin Merjemin u Kur'anu strana 13 Deset zapovijedi iz knjige Mojsijeve i deset zapovijedi po Kur'anu Deset zapoviejdi Mojsijeve 1. 2. iz knjige Deset zapovijedi po Kur'anu

3.

Nemoj imati drugih bogova Ne postavlja uz Allaha drugog osim mene boga pa da ostane pokuen, osramoen-sura 17,22 Ne gradi sebi lika rezana niti Mi smo slali svakom narodu ( po kakve slike od onog to je gore jednoga poslanika) oni su na nebu ili dolje na zemlji ili u govorili: oboavajte allaha, a vodi, ispod zemlje, nemoj im klonite se eitana. Neke od njihje se klanjat niti im sluit jer sam Allah mtpravio na pravi put, a ja Gospod Bog tvoj, Bog neki od njih zasluuju zabludu. revnitelj koji pohodim grijehe (ZATO) putujte po zemlji i otake na sinovima do treeg i gledajte kakva je bila kazna do etvrtog koljena, onih koji onima koji su smatrali lanim mrze na mene, a ini milost na svoje poslanike tisuama onih koji me ljube i (Sura 16, 36) uivaju zapovijesti moje Ne uzimaj uzalud imena Bogu pripadaju najljepa imena, Gospoda Boga svojega jer pa ga vi zovite (molite) njima, a nee pred Gospodom biti prav pustite one koji iskreu Njegova

tko uzme ime njegovo uzalud. 4. Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao, a sedmoga dana subota poinak posveen Gospodu Bogu tvojem. Tada nikakav posao nemoj raditi ni ti, ni sin tvoj, ni tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja,ni tvoja ivina, ni stranac koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Gospod je est dana stvarao nebo i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Gospod blagoslovio i posveto dan subotni.

imena! Oni e biti kanjeni onako kako su radili. (Sura 7,179) Zatij smo ti objavili: sljedi ispravnu vjeru Ibrahimovu (9) on nije bio idelopoklonik (svetost) subote je nareena onima koji su se zbog toga razilazili. I zaista e tvoj Gospodar suditi njima na Sudnjem danu, o onome u emu su se oni razilazili (Sura 16, 123124) Vi ste sigurno saznali za one koji su prekrili zapovjest o suboti (ako danu odmora) pa smo im mi rekli budite (kao majmuni) odbaeni. Ovu kaznu smo uinili ponienjem njihovim suvremenicima i onima koji su iza njih doli savjetom bogobojaznim. (Sura 2, 65-66). Zaista, va gospodar Allah je onaj koji je stvorio nebesa i zemlju za pest dana,zatim je zagospodario arem (10) on zaogre dan (tamom) noi, a no slijedi brzo dan. (A stvorio je ) sunce, mjesec i zvijezde (da se) pokoravaju Njegovoj zapovjedi. Eto, On stvara i zapovjeda. Neka je uzvien Allah, gospodar velikosvjetova! (Sura 7, 53) Tvoj gospodar je odredio da robujete (sluite) samo Njemu i da inite dobroinstvo roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje dostignu (doive) kod tebe starost, ne reci im ni "uf"(znak dosaivanja), ne odbijaj ih (to ti se od njih ne svia) i govori s njima blagim govorom (Sura 17, 23) Ne ubijajte se (jedni druge) Sura 4, 29 I ne pribliujte se bludu! Zaista je to sramno i (kakav je to) ruan put! (Sura 17, 32) Ispunjavajte mjeru kada mjerite i

5.

Potuj oca svojega i mater svoju da ti se produlje dani na zemlji koje ti da Gospod Bog tvoj

6. 7.

Ne ubij Ne uini preljuba

8.

Ne ukradi!

9.

Ne svjedoi lano na blinjega svojega.

10 Ne poeli kue blinjega . svojega, ne poeli ene blinjega svojega, ni sluge njegove, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvojega

vagajte ispravno vagom. To je najbolje i (ima) najljepu posljedicu. (Sura 17, 35) Neka propadnu laci (Sura 51, 19) pa se klonite kumirske neistote i klonite se laljivih rijei (Sura 22, 30). Ne pribliujte se imetku siroeta osim na najljepi nain (da ga unaprijedite) dok ne dostigne snagu (dok se ne opae snagom) Izvravajte ugovore! Zaista se odgovara (za ispunjavanje) ugovora (Sura 17, 34). Nemojte eljeti (sa zaviu) ono ime je Bog odlikovao jedne od vas nad drugima. Ljudi imaju dio onoga to su zasluili, a (ene) imaju dio onoga to stu zasluile. Molite Boga (da vam udijeli) od svoga Obilja. Zaista Bog zna sve (sura 4, 32)

Holman dictionary, Dan Gospodnji - ime za nedjelju, prvi dan tjedna, spominje se samo jedanput u Novom zavjetu i to u Otkrivenju 1: 10. Grka rije za "Gospodnji" je potpuno indentina onoj upotrebljenoj u nazivu "Gospodnja veera" (Prva Korinanima 11: 20). Ustvari, stari kranski prirunik za bogosluenje i upite didache povezuje ova dva naziva pokazujui da je Gospodnja veer bila slavljena svakog dana Gospodnjeg 14: 1. Tu moda lei korijen ovog naziva. Kako su se rani krani okupljali u prvi dan tjedna da bi slavili veeru Gospodnju, on je postao poznat kao Dan Gospodnji, dan koji su krani posvetili Bogu. Najraniji izvjetaji o svetkovanju prvoga dana nalazi se u dijelima 20: 7-12. Tu se Pavao pridruio kranima iz Troade, uvee prvog dana u tjednu, u lomljenju kruha (vjerovatno se to odnosilo na Gospodnju veeru). Ali stvarni dan je malo tee utvrditi. Jer veer prvog dana moe se odnositi na subotu uvee (po idovskom shvaanju) ili na nedjelju uvee (po rimskom shvaanju). Poto se dogaaj odvijao meu poganima i na njihovom tlu, mogue je da se radi o nedjelji uvee. Vanost nedjelje za krane prvog stoljea je takoer natuknuta u Prvoj Korinanima 16: 1-2 djui upute o posebnom daru za stradalne krane u Jeruzalemu. Pavao je predloio Korinanima da svoje tjedne prilogestavljaju na stranu prvog dana u tjednu. Druga dva zapisa iz drugog stoljea bacaju svjetlo na vanost koju je Dan Gospodnji imao u ivotu rane crkve. U prvom stoljeu, Ignacije u poslanici Magnezijancima (oko A.D. 110. - 117. godiine) naglaava vanost Dana Gospdnjeg usporeujui bogosluenje tog dana sa onim kojeg se prije dralo

subotom (9: 1). Oko A.D. 150. pie prvi i jo uvijek postojei opis bogosluja. Zapisao je da je jutarnja sluba nedjeljom zapoinjala krtenjem, te je ukljuivala itanje iz Pisma, propovjed tumaenja, te molitvu, i zavravala Gospdnjom veerom (Apologija 65-67). Kranski zapisi iz prvog i drugog stoljea ukazuju da je nedjelja postala ope prihvaenim danom kranskog bogosluja, ali ne objanjavaju kako ili zato je dolo do promjene sa subone na dan Gospodnji. Naravno, najoitiji razlog bi bio Isusovo uskrsnue koje se dogodilo tog prvog dana Gospodnjeg. Poto se najranije svojstvo uesnika sa uskrslim Gospodom dogodila na Uskrsnu nedjelju uvee (Luka 24: 36-49; Ivan 20: 19-23), prirodno je da oekujemo da su se uesnici okupljali u isto vrijeme svake idue nedjelje da bi ga se sjetili slavljenjem gospodnje veere. Ovaj nain je moda ponovljen i sa kranima iz Troade. Promjene u vremenu bogosluenja sa veeni na jutro se vjerojatno dogodilo iz praktine potrebe.Piui caru Trajanu poetkom 2. stoljea Plinije mlai, upravitelj Betanije izvjetava da se u skladu sa Trajanovim ediktom protiv buntovnih okupljanja, nijedna grupa, ukljuujui krane, nesmije okupljati nou. Plinije zatim opisuje jutarnju slubu krana. Poto im je bilo zabranjeno da se sastanu nou oni su se sastajali da bi slavili gospodnju veeru u jedino drugo vrijeme koje im je ostalo u prvi dan tjedna tj. rano ujutro prije nego bi ili na posao. Mogue da se ovaj obiaj irio cijelim carstvom gdje god su postojale sline zabrane o okupljanju nou. Iako su neki idovski krani vjerovatno svetkovali subotu rani krani su vidjeli nedjelju kao dan radosti i slavljenja, a ne kao dan koji bi bio zamjena za subotu. Upotreba izraza abat da bi se ukazalo na nedjelju postala je uobiajena tek sa engleskim puritancima poslije A.D. Dokazi iz ranih stoljea jasno pokazuju da krani smatraju nedjelju danom radosti u novom ivotu koji je dobiven po uskrsnuu. Druge dane krani su mogli postiti, kleati, ali radosni karakter dana gospodnjeg uinio je ove obiaje neprikladnim za nedjelju. Uskoro nakon to je kranstvo postalo slubenom religijom Rimskog carstva, nedjelja je i slubeno proglaena danom odmora. Fred A.Grissom and naymond keathley Glas koncila, 6.srpnja 1997. broj 27 (1203) strana 4 EKUMENSKI POKRET PUT JE POMIRENJA

...Imamo viziju Europe u kojoj ni jedna crkva, graanska i graanin, drava i rasa neebiti prvog ili drugog reda gdje e svi lanovi jedne europske obitelji imati jedan glas....Zajedniko zalaganje crkava treba se proiriti na obranu ljudskih prava. Prava ena i djece protiv svakog oblika nasilja na obranu demokratskih procesa, na drutvenu pravednost i solidarnost na stranu rtava drutvene

nepravednosti, te se staviti u poziciju ekonomskim sustavima koji proizvode "negativne uinke globalizacije". Na temelju njihova shvaanja pomirenja, zahtjevaju da se svi oni koji donose politike odluke, ali isto tako i svi graani i graanke zalau kako bi zatitili dostojanstvo ljudske osobe i svetost ljudskog ivota...Meu zadaama spominje se i zalaganja kako bi 2000. u Biblijskom duhu jubileja najsiromanijim zemljama bio oproten meunarodni dug. Isataknuta je isto tako etika dimenzija pravednosti na podruju politike, gospodarstva, tehnike i sredstava drutvenog priopavanja. Sjetimo se da smo ovaj moment o pratanju nacionalnog duga ve itali u Enciklici Tertio milenia advente od Ivana Pavla II i to na stran i 58. gdje kae: Mi krani morali bi biti glasonoe svih siromaha svijeta. Predlaui jubilej kao prikladno vrijeme za razmiljanje izmeu ostalog o trajnom smanjenju, ako ne ba o potpunom oprostu meunarodnog duga koji optereuje sudbinu mnogih naroda. Glas koncila 6.srpnja 1997. br. 27 (1293) strana 1 EKUMENSKI POKRET PUT JE POMIRENJA Zajedniko zalaganje crkva treba se proiriti na obranu ljudskih prava, prava ena i djece protiv svakog oblika nasilja, na obranu demokratskih procesa, na drutvenu pravednost i solidarnost, na stranu rtava drutvene nepravednosti, te staviti se u poziciju ekonomskim sustavima koji proizvode negativne uinke globalizacije. Pomirenje, dar Boji, izvor novog ivota susret je u organizaciji Vijee Europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Konferencije Europskih crkava (CECE) od 23.-29. lipnja u Austrijskom gradu Grazu, okupio je vie od sedamsto slubenih predstavnika na razliitih kranskih crkava i vjeroispovjesti, te vie od deset tisua drugih sudionika. To je najvei Europski ekumenski susret dvadesetog stoljea. Globus, 11. srpnja 1997. br. 344, strana 1 Uvodi se obavezan crkveni porez. strana 3 Tanja Torbarina U meuvremenu umjesto kardinala Kuharia sad imademo krkog biskupa Josipa Bozania kojem na predsjednik jo nije estitao jer ga je na to mjesto postavio papa. Ima pravo kad na predsjednik

poeli Prosinekog da mu igra navalu i Croatii, dodije. Onda nije u redu da se mimoie predsjednik kada se postavlja najvanijeg igraa za Crkvu Hrvata. Kandidat je bio i dubrovaki biskup elimir Pulji. Koji zahtjeva apsolutno mirovanje Hrvata nedjeljom jer da ko je vidio ii u duan na taj dan. Nije mu u redu odravati ni sportske priredbe. Najbolje da Hrvati bar nedjelju prespavaju. Najbolji Hrvat je usnuli Hrvat. Te bi se moglo zakljuiti da bi ba biskup Pulji najvie pasao naem predsjedniku koji cijeni to su se Hrvati digli, ali mu nebi pasalo da se probude. Meutim, s druge strane trebao bi n predsjednik estitati biskupu s Krka. Makar tamo imao dosta glasaa IDS-a jer krki biskup jo preko novina nije ko dubrovaki nareivao da sporta nesmije biti nedjeljom u Hrvata, a to je od najveeg znaaja za nau zemlju jer ba nedjeljom igra se najvie nogometnih utakmica u Hrvata, te na predsjednik moe gledati Prosinekog pa lova za njega ne bi bila baena. Dok bi mu biskup Pulji to zabranio. Ukoliko na predsjednik moe pozdraviti papino opredjeljenje za biskupa s Krka koji se do sada nije pokazao da je navalni grad Crkve na Hrvate. Izgleda po njemu, ako hoemo nedjeljom, moemo zasad. Crkva dade da u Hrvata nedjeljom jo ima mrdanja. Korespodencija Raki - Strosmajer knjiga III od 5.sijenja 1882. do 27. lipnja 1888., Uredio Ferdo ii Izdala o 100 godinjici roena Franje Rakog, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1930. 743 Strossmayer Rakomu ..akovo, 11.lipnja 1882. Ukoliko ja suditi umijem, koliko je krivo poneto barem nepovjerenje u mene, proizvedeno tuim uplivom kod kneza Crnogorskoga, da stvar nije za rukom pola, utoliko je nespretnost i niim opravdana oholost i jednostranost Rima tomu kriva. Kriv mi se poglavito s te strane ini secretarius status. Znate, da su se u Rimu ustruavali primiti mitropolita Crnogorskoga. Oholost ba niime na svijetu opravdana. Bil' to Isus u slinih okolnosti uinio? Jel to smiso prie o izgubljenoj ovci? U akovu, 11. lipnja 1882. Strossmayer 745 Strossmayer Rakomu Dakovo, 01.srpnja 1882. ..1.srpnja 1882. ovaj as dobih brzojav od kardinala Jacobinija, u komu se i za Zagreb i za moju diocezu zabranjuje na dan sv. irila i Metoda misao u staroslavenskom jeziku. Tako valja! Situtatio klara optima situtatio! Sada znamo barem, na emu smo.

749 Raki Strossmayeru Zagreb, 17.srpnja 1882. ...Znadem posvema pouzdano, da je agitacija proti slavenskoj liturgiji glavno zapoela ovdje u Zagrebu, u krugu nadbiskupa, biskupa i bana, koji su ivkovia uzeli u pomo. Ovi su onda podigli na noge Maare i Dvor. Nadbiskup je piso takoe u Rim o svaajui prijatelje slavenske liturgije s naginjanja raskola, te plaei, da e katolici ovdanji prijei k istonoj crkvi, a ne pravoslavni ka katolicizmu. Da je ta agitacija naperena bila glavno proti Vam, razumijeva se po sebi. Ako u Rimu ne vide kamo to smjera onda su slijepi. Ve to bi im imalo otvoriti oi kako se jedan stoernik svete Rimske crkve daje upotrijebit za orue dravnoj vlasti u pitanju liturgikom, dakle iskljuivo crkvenom. Kardinal bio koliko mu drago protivnik slavenskoj liturgiji ne bi se smio dati upotrijebit za orue proti slobode crkve....strana 29 Ali ja se s tim ne slaem drei kardinala Jakobinija nepouzdanim. Nema sumnje da je zabrana iz Rima veliki udarac stvari koji zastupamo. To se neda niim zabauriti. Ako je Rimska stolica podlegla pritisku u pitanju asovite porabe liturgije slavenske kako se moemo uzdat da e odolit jo veem pritisku kada se o definitivnom ureenju radilo bude? 750 Strossmayer Rakom Rogatec, 19. srpnje 1882. Ja sam odmah znao ije je maslo zabrana svetog oca pape. Ja sam uinio svoju dunost ali se nizmjerno aliti ima to je sveti otac zlobi i mrnji prama slavenstvu popustio i to je dopustio da se sve njegove dosadanje sveane izreke pod noge bace. Malo je stalo do mene ali je neizmjerno stalo do toga da vrhovna apostolska mo u crkvi Bojoj ne postane igra svjetovnih hira i niskih mrnji i predrasuda...Sveti otac je mudar, uen i svet ovjek, ali aliboe nije genijalan ovjek jer da je to, odmah bi strana 30 opazio to znai mo koja njega samoga tako lakoumno sa sobom samim i sa svojom vrhovnom moi u ivo protuslovlje navesti kani. Papa je siroma samoga sebi najvie pobijo...Ja ostadoh do groba Bogu i svojoj svijesti vjeran. Strossmayer Tondiniju Rogatac, 14.sprnja 1882. strana 32 Novine iz Insbrucka dolaze iz zemlje gdje ljudi bivaju istomu etrdesetoj godini pametni i zreli i to tako da se odmah kotrljaju dol.

En atteignantz leurs maturite, ils rolen tout de suite en bas. Meutim, to to te novine vele pisala je jezuistika kola u Zagrebu u kojoj se rei moe, vidjet festucam in oculo fratris traden auten in proprio non videt: sulicen colat, deglutit autencamelum. Ta kola mrzi na slavijanstvo i rad bi da moe navjek uzdrati razdor u njemu. To je kola koja svoje tmine naziva srce Isusovo. 14.srpnja 1882. navee Strossmayer biskup Raki Strossmayeru Zagreb, 25. srpnja 1882. strana 35 Jedno je ega se bojim to je Hrvatski episkopat danas takav kakav je ne moe se sveta stolica posvemu izviniti. Od ovog episkopata nemoe ona dobiti odgovora koji bi pitanje slavenske liturgije svaali sa one visine u koju se ono gledati ima. Ovdje, dakle, imade samo sveta stolica ispraviti svoje prvanje pogreke, a ne sakriti se za episkopatom tj. svojom vlastitom pogrekom. Raki Strossmayeru 20. kolovoza 1882. ...Da u Zagrebakoj biskupiji ne bijae nikad trada slavenskoj liturgiji, to je povjesna neistina. Strossmayer Rakomu akovo, 11.listopada 1882. 762, strana 42 Ljudi su se ti u Rimu dali poplaiti unjavom granom najhromije na svijetu politike. Strossmayer Rakom 764 akovo, 29 listopada 1882. Sabor je htio mene osramotit i u prezir baciti. Pak je mislim samoga sebe osramotio i u prezir zavazda bacio...Jo mi jedno u oi palo u izjavi saborskoj. Veli sabor da je nad razlikom svih jednakoasnih konfesija. To sigurno nee rei, sve su konfesije pod zatitom jednog ter istog zakona nego e rei sve su konfesije jednako asne tj. jedne cijene, jedne istinitosti. To je mrski i bogogrdni indiferentizam. To je vrijedno i dostojno sabora i vlade koja meu sveenikom i sveenikom razlike samo utoliko ini koliko u njezin rog pue. Kojoj je apostat. U bludu ivjet e sveenik koji bez tue plae ni jedan dan ivjeti nemoe. Ljubimac kome se kua gradi i razbludan ivot priskrbljuje, a sveenici estiti i uzorni proganjaju se iz sabora i kardinalskih dvorova tjeraju. Vidjet emo to e na to katoliki list i

oni sveenici koji slamku izvana Zagreba vide, a brvno Zagrebu ne vide. Raki Strossmayeru Zagreb, 28. studenog 1882. strana 50 Za isusovce nisam, ne to bi ja imo proti njima kakovih predrasuda ali ih drugi imadu. Osobito u naoj zemlji. Pak predati takav zavod njima znailo bi napolak ga osvjetiti. Raki Strossmayeru 771, straa 52 19. prosinca 1882. Na fakultet bogoslovni ivotari jer nema uenih teologa pak se ni ne pokazuju znakovi da e skoro bolje biti. Uope, meni se ini da nae sveenstvo ide natrake. Malo temeljita znanja a jo manje znaaja. Strossmayer Rakom akovo, 10. sijenja 1883. 772, strana 53 Mislim da mi u posljednjem pismu piete i o pomanjkanju uenosti meu sveenstvom. ali boe da je tako. A emu se najvie udit jes da ni u samom Zagrebu nema ni tenje za bogoslovnom uenou. Na katoliki list pravo je u tome nedorae. kandal je upravo da u cijelom dosadanjemu radu nijedne uene teoloke rasprave nema. Strossmayer Rakom 774 akovo, 7 veljae 1883. Nisam mogao i nisam smio mukom mimoii ono to je Sabor ili bolje reko vladina stranka uinila kad se je tobo uzdigla vi svih jednakoasnih konfesija. Mislim da ste vi i u pozoru o tom progovorili. Ja odgovaram sa iskljuivo religioznog gledita na izraeni taj idiferentizam koji gospodujuoj danas stranki na vjeitu sramotu slui. U Rimu, moj brate, obaziru se na one koji su svemogui a one rastavljaju koji su slabi. Da sam pros od nuda i nevolja piso bi o najveeoj nudi crkve danas tj. o tome da se crkva Rimska posve univerzalizira. Bez toga nikad ne odgovori Crkva posve svrsi oekivanju svijeta, ali za to se hoe mira. Strossmayer Rakomu akovo, 25. lipnja 1883.

786 to mi u Rimu piete sveta je istina. Mili moj brate, prva i prva stvar na koju bi dananjih okolnosti Rim ozbiljno misliti imao jes da se po naravi svojoj i vjeitome zvanju svome universalizira crkva Rimska. Ona se je izgubila posve u iskljuivome svome italijanizmu. Ona je sia sa visokog, da tako reknem brda, s kojeg je pros vidi na sve strane svijeta u dolinu u kojoj se vidi posve ogranien. 69. stranica...Taj crkveni italijanizam posve skoro je iscrpio tako da je sve to susretne u Rimu na crkvenom polju pravi puki mediokritet. O genijalnih ljudi ni govora, a danas bi ih trebalo vie nego igda. Otale je da ni neznaju o nami i da nas rtvuju. Otale je i siuna politika koju tjeraju. Ja im toliko predikujem pak su i opet dopustili da se klerici bosanski othranjuju u Peuhu... Strossmayer Rakom akovo 25. lipnja 1883. 786 strana 70 Kad su pako mogli krani za tri stotine godina ni krivi ni duni muke svakojake i smrt podnaati, zat ne bi se i mi klati dali po uima pravednoj i istinitoj stvari za ljubav. Strossmayer Rakom Rogatec,23 srpnja 1883. 799 to ljudi ne priznaju vrijednost naih rtava nij udo. Svijet je sebian i nemaran. Uenija klasa kod nas vie predsuda goji nego prosta. Bilo meutim priznanja il ne bilo, mi emo dok smo ivi Boga i narod uvijek pred oima imati. Strossmayer Rakom akovo, 27.kolovoza 1883. 792 psimo Kriza naa domaa mora prije ili poslije nastati. Ona je po naravi stvari neizbjeiva...Mi se drimo Boga, vjere, istine i pravde, potenja vjersnosti i meusobne ljubavi i sloge. Strossmayer Rakome akovo, 11. listopada 1883. 799 pismo, strana 85 Sva moja tajna jest ljubav prema narodu svomu spojena s ljubavlju prema istini, pravdi i slobodi. Strossmayer Rakomu 801 pismo akovo, 19. listopada 1883. strana 87

Vidite da se policajna i pijunaka mo Austrije ve i na na zavod u Rim protee tako da bez njezinog odobrenja ni tamo ne moe bivati. Uzrok je pako tomu kukavtina i podlost naih kanonika u Rimu koji gledaju da se ambasadi Austrijskoj na svaki nain uvjere i preporue. U tu svrhu ne manjka ni pijunaa. Strossmayer Rakomu 835 Rogatac, 2. kolovoza 1884. strana 139 Ovo drte istinom ko Sveto Pismo. Raki Strossmayeru Zagreb, 10. svibnja 1885. 867 strana 174 Ako si u Rimu ne usuuju postupati odlunije po pitanju slavenske liturije i slavenstva uope, dobro bi bilo da se svega kane jer uzbuivati nade pak ove ove osujetiti u zgodni i odluni as, stvari se mnogo kodi. Krievani, nemogavi dobiti od svete stolice dozvolu za slavensku misu, proslavili su tisuugodinjicu u nijatskoj crkvi. U Rimu su dobro poznate nae traljave crkvene okolnosti pak se ipak uti. Strossmayer Rakom Rogatac, 16. srpnja 1885. 878 strana 187 Sveta stolica Austriji i Ugarskoj za volju na sve pristaje ne hajui mnogo za katoliko slavjanske interese, koji tim nainom u veliku pogibelj dolaze. Strossmayer Rakom akovo, 20. rujna 1886. 915, strana 220 U Rimu nas posve ne razumiju. I meni se ini da se u Rimu odve klanjaju ovinizmu maarskom. Strossmayer Rakom 917 akovo, 6. listopada 1886. strana 224 Ono u katolikom listu je prava blesarija i ivi znak rak rane na naem tijelu koji podjeda ve dobrano i sveeniko zvanje. Molim Vas poaljite mi glasnik u kome neki Kuera udara na vjeru.

U Glasniku Hrv. naravoslavnog drutva, broj 1 to ga je pokrenuo prof. Spiro Brusina, napisao je prof. Oto Kuera lanak "ovjek i prirodna znanost"(up o tom polemiki lanak u katolikom listu 1886. 224-247, 251-256 Luke Turia). Strossmayer Rakomu akovo, 21. studenog 1886. 924 Presvjetli i preasni gospodine predsjednie akademije, kanonie velecijenjeni prijatelju...Uenost je najljepi ures uma ovjejega. Ona je najzamanija snaga svakoga naroda... Jer smo uenici onoga koji je svijetlo vjeitoga svjetla, koji je vjeiti izvor svakoga pravog ivota. Mi smo na to poslani i opredjeljeni da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Ter nam uvijek i uvijek na pameti biti ima da je vjeito slovo Boje izme ostalih osobitim nainom na apostolsko zvanje pozvalo i svetog Pavla apostola, jednoga od najumnijih i najuenijih i najzaslunijih mueva ovoga svijeta kojega jedna jedina rije i izreka esto put vie rjeitost i snage u sebi nosi nego itave knjige ljudi koji se inae rijeitou i uenou odlikuju. Uenost je s neke strane i svetoj vjeri i rijei Bojoj potrebita jer je njezina zadaa iz neizmjernoga i neizcrpivoga vrela svete vjere i rijei Boje ono prastaro ponovo blago izvaati. Koje je nudan i potreboan svakog vijeka i svakog naroda od govora. Kao to su se negda inili pravi geniji i velikani sv. Augustin i sv. Toma Akvinatski, a u novije papo doba do danas Bossuet, Fenelon, Bordaloue, Lacordarie i.t.d. Crkva je Boja u kojoj i po kojoj vjeito Boje slovo ivi i djeluje na ovome svijetu...ali osim ovoga iskreno ispovijedam, doao bi ovaj put u Zagreb i napose zato da domae prijatelje uenjake nae lijepo zamolim da uinim mukam i tenjam svojim nipoto ne diraju u najsvetiju batinu sviju izobraenih naroda u svetu vjeru. U vjekovjeni taj izvor svakog svjetla, svakoga ivota i svake nade u bolju budunost...i jedino istini Bojoj i pravdi Bojoj slue, upuujui nas i naukom i primjerom svojim na ono znaajnost i odlunost kao od nikakve na svijetu rtve ne preza. Kad je svijest i svoju i potenomu svjedoenju svome svjedoanstvo pruiti. Ali prem je hvala Bogu tako i bit e ako Bog da uvijek tako. Ipak se tajiti ne moe da su se u novije doba i na jednom i na drugom zavodu naem makar pojedini glasovi uli koji na svijetu vjeru i rije Boju navaljuju. Ja u o tomu u svoje vrijeme potanku progovoriti jer osim svoga svetog zvanja koje me na to nuka ja sam se kad sam neto pripomogo da se najvie nai uevni zavodi stvore pred Bogom, osobitim zavjetom zavjetovao da dog ivio budem nipoto dopustiti neu da se na svetu vjeru i vjeitu istinu Boju, da se na vjeito slovo Boje uinjeno navali a da ja po razmjenu svojih slabih sila na obranu ne ustanem. strna 234 Um i svjetlost i srce ovjeka je od Boga. Bog vlada poleg sve slobode svijeta blagom providnosti i svojom udesom svijeta. Od Boga je vidljiva narav ova u kojoj ivimo. Puna mudrosti i dobrote

njegove. Kad je rod ljudski koliko po osobitoj slabosti i tromosti svojoj, toliko jo vie po oholosti i sebinosti, po strasti i poudi svojoj i zloini svojoj u duboke tmine pao i ve skoro pjenom smrti propasti posto, tada je Bog po vjeitom slovu svomu nanovo progovorio rodu ljudskom ter mu najprva u nadi a poslije u samoj ivoj vjeri i ljubavi svojoj postao svjetlom, ivotom i spasom. Tko bi ovo tajiti htio, tajio bi da je zora zora i da je sunce sunce. A valjda nitko nee rei dakad mi slabi ljudi jedan drugom progovorit ter kad dar jezika posjedujemo te u dui i svijesti pojedinca i cijeloga naroda osobitim nainom uplivati moemo, nije uviditi zato to nebi mogo uiniti Bog po vjeitom slovu i duhu svomu. Objavljenje je meutim in i dogaaj o koga se vas svijet osvre ter bi ga samo poslije oslijepljeli ovjek zatajiti mogo. Ako je pak tako onda me svjetlom uma ovjejega i me svjetlom rijei Boje ne moe biti nikakve opreke jer Bog samomu sebi protusloviti nemoe. Pa e Bog raspriv svetim svjetlom svojim tmine u kojoj ovjek sa strasti i poudom oholosti i tatinom uvijek naginje. Pritekav ovjeku slabiu u pomo ko negda Petru. Kad se je topiti poeo. Bog tom istom ovjeku i rodu ljudskom prua jedini zalog, jedini uvjet one snage i slobode koja mu je bezuvjetno nuna. Da se bez brige i bez dvojnosti istini i pravdi vjeitoj sa uspjehom posveti. Bog je ko to sveti apostol Pavao veli u komu ivimo u komu se gibamo u komu jesmo. Bog je u umu i svijesti naoj. Bog je u povijesti roda ljudskoga. Bog je u vidljivoj ovoj naravi u kojoj ivimo pa tko god svetoj vjeri, tj. vjeitom slovu Bojem koje nam u vjeri i po vjeri svjetlo i ivot nudi, protuslovi taj protuslovi ujedno i umu i svjesti naoj. Protuslovi povijesti ljudskoj. Protuslovi vidljivoj naravi ovoj a to evo kako. Prvo. uli smo da je ovo posljednjih dana u ime neke toboe znanosti da je upravo dvojbeno je li vjeitost slova Bojeg igda na svijetu bilo. A to e ti rei? To e rei protusloviti temeljnim zakonom uma, svijesti i srca naega. Jer ako nije vjeitoga slova Bojeg na ovome svijetu bilo onda je ono neuveno, ogromno i upravo udestveno preobraenje roda ljudskoga u komu i mi sami ivimo, slijepi sluaj bez ikakvoga na svijetu odgovarajuega uzroka. A to e rei otvoreno protusloviti vjeitome zakonu uma naega kog uenost kauzalitetom naziva. Toliko to se uma tie. to se pak tie svijesti i srca ne moe se tajiti da su najdivniji i najumniji ljudi sv. Pavao apostol i sv. Ivan, a poslije njih i sv. Franjo Serafiki i.t.d. i vas kranski svijet da su i ispovjednici stari i muenici vjeito slovo Boje Isusa Krista kano Boga svoga i spasa svoga svim arom srca svojega, svom snagom svijesti svoje ljubili, njemu se klanjali u njemu jedinome zalog svake sree i neumrlosti svoje traili. Pitanje je nije li ivot protuslovlje i slijepo preziranje svijesti i srca ljudskog. To sve protumaiti neim to nije nikad ni bilo, ni ivjelo ili Bog zna kako je bilo, kako li ivjelo. Do istog se rezultata dolazi kad se bezvjernim ljudima posve bezumnim nainom i ona mrnja ona odurnost i onaj gnjev protumaiti kani kojim vjeito slovo Boje put uinjeno, na kri pribijeno i uskrslo, mrze, proganjaju i sveudilj na kri pribijaju, rtvuju od 2000 godine do dana dananjeg...U njoj se i po njoj se nekim nainom ponavlja ono to se negda nevjernomu

Tomi dogodilo kad nije htio rijeima svojih drugova povjerovati pak mu se vjeito slovo Boje pred ostalom braom ukazuje i pokazuje mu rane srca svoga, ruku i nogu svojih. A on se sa svom skruenou due svoje na tle stere i vapije. Gospode moj, Boe moj, slijep bi kod oiju svojih biti moro tko nebi vidio da nam je prije devetnaest otprilike vijekova u Betlehemu sunce istine i pravde sinulu. Da u njemu i po njemu sve vidimo to vidimo, sve znamo to znamo, sve uivamo to uivamo. Oko njega oevidno je opet se sva povijest svjeta ovog osvre. to je na ovom svijetu svjetla i znanja, to je prave sree i blagoslova od njega jedinog je a to je od tmine to neizvjesnosti i straha, to nesree i propasti otale je. to je slo vjeito u svoje dolo a svojega ne primaju i to lu vjeito u tmniha sja a tmnine je odbijaju i preziru...Nae susvete knjige ve koncem prvoga, a zacijelo poetkom drugoga vijeka i u slavnoj koli kateketikoj Aleksandrijskoj i po uenom orgenu, po irilu Aleksandriskome i.t.d. one su u slavnoj koli homiletikoj antiohenskoj prostim i popularnim nainom tumaena od prvog poetka paktija do sv. Ivana Zlatoustoga kojeg Homilije Pravis uze uenosti crkvene. Koje se i dan danas svijet nikad dosta nauditi nemoe. Ovamo spada i kola Rimska (strana236) ili ako emo ju po najjasnijoj njezinoj zvijezdi svetomu naem Jeri, nazvati Betlehemistikom. Sv. Jere ko to znamo bio je pravo udo uenosti osobito znalac i klasikih i semistikih jezika, kritik prve vrste, a tuma Svetoga Pisma taki da mu svijet nigda para vidio nije. Kada bi nape Sveto Pismo kojim sluajem to dato nipoto biti nemoe poginulo, mi bi ga iz najstarijih naih pisaca Ignatija, Polikarpa i.t.d. 2. i 3. stoljea posve i doslovce opet povratiti mogli... Dante je u svemu svijetu poznati. Njegovo neumrlo dijelo crpljeno je iz due upravo iz svijesti srednjega vijeka. Ona je teajem vremena u biblioteke tumaa prelo pak bi ipak i to slavno dijelo stoput prije nego nae Sveto pismo najvjerodostojnim proglasiti smio. udna je ta uenost najnovija...ko pogled na lijepu Boju narav...Bog je koji nam je progovorio svojim nainom i vidljivoj naravi, Bogu pako nikako protusloviti nemoe. Strossmayer Rakomu 926 akovo, 28. studenog 1886. strana 246 Bez Boga nema u nijednoj nauci, nema u nijednoj uenosti novog jedinstva za kojim um ovjeji neodoljivom silom tei. Bez Boga sav na umni napor ostaje slian i prilian naporu onog nesretnika u staroj prii koji pretekom mukom svaki dan kamen samo do neke visine dovalja i iznemogne. Kamen se pak o svom vlastitom teinom nizbrdice opet u ponor svoj strovalio. Da mueniku svomu sutra, preksutra i navjeke nove i nove tati isprazne muke zadaje. A to da velim o starih prorocih. O Jeremiji, Jezekijelu, Izaiji, Danijelu i.t.d. Ti su ljudi prvi velikani, prvi umnici, divovi ovoga svijeta, a knjige i prorotva njihova ili stvar samu ili rije njihovu promatro izljev su

nedostiivih genija koji nekim nainom pri prijestolu Bojem sjede i tajne budunosti do konca vremena prebiraju. strana 247 Ali su ipak neki sa Bogom i vjerom spojeni pojam imali jer kada je na sv. Pavao jo aeropagu njihovom poeo pojam o Bogu i ovjeku razvijati, kada im je reko: Indeo vi vimus movemur ut sumus. U Bogu ivimo, u Bogu se gibamo, u Bogu jesmo. Pak kada im je o ovjeku nadodo ipsius scdei eni et genus sumus. Mi ljudi smo porjekla Bojega. Tada su oni to odobravali i potvrivali. A samo su se tada smuivali i rijei Pavlove kano ludost smatrati poeli kada je Pavao pravu sliku i priliku Boju i svete vjere razvijati i otajstvo svetoga kria i uskrsnua tumaiti poeo. Ali i ono malo to su o Bogu stari Grci Homer, Aristotel, Sokrat, Platon, Xenofon, Tukidud, Demosten i.t.d. drali i vjerovali oevidno je njihovim knjigama onu neumrlu cijelu i vrijednost priskrbilo koju i dan danas uivaju. Isto to valja i u prastaroj knjievnosti Rimskoj o Ciceronu, Seneki, Virgiliju, Liviju, Tacitu i.t.d.Cicero je divan umnik, mudroslavac, odvjetnik i govornik...Ipak u divnom ovom svijetu, u njegovoj ljetpoti i suglasju vidi ruku Boju i zakon Boji. Od njega je ona prispodoba kojom se jo i danas uspjeno sluimo da bi prije pomisliti mogo da su se puka slova Ilijade i Odiseje sluajo, bez ikakve pameti u jedno zbila i divna i neumrla dijela Homerova sloila. Nego da je ovaj svijet njegovi zakoni, red i harmonija bez Boga i mudrosti Mentis summa e postala. strana 248 ...Da um ovjeji nije kadar svemogustvu i premudrosti Bojoj granice stavljai i zakone propisivati i da ako Bog svemogui hoe i odlui u udes roda ljudskoga i vrhu naravnim svojim nainom uticati, da mu nije nude zato dopuenje prositi od kojekakvih sofista koji esto puta im se vie nadimlju tim manje znaju, tim povrnije i razvratnije o udesu roda ljudskoga i o povjesti ljudskoj sude...To je ona sveta i vjeita rije koja je od poetka bila pri Bogu i Bog je sam vjeiti izvor svakoga svjetla i ivota. To je ona sveta i vjeita rije koja preporoda i spasa naega radi u vremenu ovjekom postade i vidismo i viditemo do konca svijeta slavu njezinu kano slavu jedinoroenog od Oca punu istine i milosti. To je ona sveta i vjeita rije u kojoj i po kojoj jedino sinovi Boji, dionici naravi Boje, batinici svake istine, a potom i svake prosvjete, slobode, sree i neumrloga opredjeljenja naeg bivamo. strana 249 I rije put uinjena jest i prebiva meu nami to e ne samo rei vjeito slovo Boje, ovjekom postade nego e ujedno rei: Slovo Boje ovjekom postade ujedno vjeito svjetlo svijeta ovoga i pravi je ivot i pravi stoer povijesti dogaaji ljudskih. Pak budui da povijest ostaje povijest, a dogaaji ostaju uvijek dogaaji s uma bi ovjek sii moro kada bi sve ono to je nedvojbenom povijesti i nedvojbenim dogaajem jednom postalo nijekati i u sumnju bacati poeo. Bog je sebi samom i vjeitome slovu svom tj. svetoj vjeri kojom samo bie svoje i srce svoje nudi, najvei i neodoljivi dokaz istine pruio u nedvojbenoj povijesti koja kano otvorena knjiga pred

oima od cijelog svijeta stoji. Kada se s te strane ovjek pita to je prastari udijski narod, to je cijela povijest njegova, to drava i svi zakoni njegovi, to svete i neumrle knjige njegove, to cijelo bogotovlje i sve rtve njegove, to cijelo opredjeljenje njegovo, odgovor je jasan. to drugo nego usred sveopih tmina u kojih i najumniji staroga svijeta narodi amie, to drugo nego oevidna divna zora koja sunce Boje i vjeiti dan navjeuje. Sve je to oevidno vjeito slovo Boje. Govori Strossmayera, biskupa akovakog na Vatikanskom saboru u godini 1869.-1870., dr. Janko Breki prof. u Zagrebu priredio je po stenografskom zapisniku Vatikanskoga koncila s originalnim tekstom i hrvatskim prijevodom i biljekama Zagreb, 1929, Tiskara Narodne novine Prosvjete u Zagebu Predgovor Napose je poznato kako se na razliitim stranama pojavio na Njemakom, Talijanskom, Hrvatskom, Ruskom, a nedavno i na ekom jeziku uveni tekst Strossmayerovog apokrifnog govora koji od prve do posljednje reenice potpuni tendeciozno ishitreni falsifikat, te nema s originalnim govorom biskupa Strossmayera apsolutno nita zajedniko niti moe biti izmeu tog apokrifa i originala ma i najmanje sjenke usporedbe. Kada danas promatramo Strossmayerove govore sa naunokritikog stajalita nipoto time ne namjeravamo osporavati zasluge, slavu genijalne sposobnosti Strossmayerova uma, enciklopedistiku opsenost njegove naobrazbe kao to ni osobne vrline njegova karaktera.

strana 118 2. Verbalne opaske Ovo je Strossmayerovo miljenje netonom a prema tome i neustavna itava argumentacija to Strossmayer gradi na ovoj pretpostavci. 3. Netono je to Strossmayer kae da se ovdje radi o apsolutno osobnoj nezabludivosti. Ovo je od neprijatelja katolike crkve i protivnika vatikanskog sabora bila malicioza insinuacija. 4. Strossmayer izriito poima pod tim virtualnim pravom biskupa na ostalu crkvu koje je sadrano u karakteru biskupskog reda teko iz njegova razlaganja tono shvatit. 5. Da Strossmayer daje preiroki opseg shvaanja poimanja papinske nezabludivosti jer se nipoto ne radi o osobnoj i apsolutnoj nezabludivosti nego o nezabludivosti gledom na tono odreeni objekt nauke o vjeri i udoreu uz izvjesne uvjete.

7. Ovaj je Strossmayerov zakljuak netoan i presmion kada znamo da prije sv. Ciprijana imade sigurno utvreno povjesnih injenica to svjedoe izravno i neizravno za istinitost nauka o papinskoj nezabludivosti barem ukoliko je taj nauk sadran u priznavanju primata Rimskog biskupa. 10. I taj je izvod Strossmayera netoan. Definicijom papine nezabludivosti nipoto ne postoje suvini opi crkveni sabori. 11. Ovo je dakle bojazan Strossmayera posve iluzorno. 12. S istih je razloga iluzorna takoer bojazan Strossmayera o povredi biskupskih prava jer papino prvenstvo i nezabludivost nipoto ne okrnjuje biskupske uitelje i sudake vlasti ve je naprotiv uvruje vezom jedinstva s najviim ugledom. strana 120, 17. Ovaj Strossmayerov izvod takoer nije sasvim toan. Sila navoda Irinejeva upravo lei u tome to naglauje kao sasvim dostatno kriterij istinitosti neke nauke, suglasje s Rimskom crkvom. 19. Tu proviruju na vidjelo tragovi Strossmayerova heterodoksnog naziranja gdje se zapaa utjecaj galikanizma. 20. Strossmayerova aplikacija pravila Vincencia Lirinskog ne pristaje o vama. Istina je da je pravilo Vincencija Lirinnskog jedan od sigurnih kriterija za raspoznavanje katolike istine, ali nije jedini iskljuivi.

KRAJ DESET BOJIH ZAPOVJEDI ZAKON IZ PERSPEKTIVE KATOLIKOG KATEKIZMA

U prvom stupcu gdje pie Knjiga izlaska dvadeseto poglavlje,redci od dva do sedamnaest, korektno je prepisano sve kako pie u Bibliji. Ali u drugom stupcu gdje pie Ponovljeni zakon u 5. poglavlju, od estog do dvadeset prvog retka potpuno je nekorektno neprevedeno i nepotpuno prepisano iz Biblije. Tako se stvara dojam kao da nije napisano jednako kao u Knjizi izlasku dvadesetom poglavlju. U drugom stupcu postoji gotovo istovijetan tekst kao u prvome stupcu Knjige izlaska, 20.,2.-17. U Katekizmu,na stranici 518.,u lanaku 2066. pie: Razdioba i nabrajanje zapovijedi mijenjalo se tijekom povijesti. Na taj nain dolazimo do treeg stupca gdje pie vjeronauna formula i stjee se dojam da su se od Knjige izlaska, 20., 2. -17, do Ponovljenog zakona 5, 6 - 21, promijenile zapovijedi prema vjeronaunoj formuli.To uope ne odgovara istini i nije korektno u odnosu na Sveto pismo, nego je

proizvoljno pisanje stanovitih katolikih teologa. Nakon ovih alosnih zakljuaka skrenimo svoj pogled na trenutak u povijest. ( Katekizam Katolike crkve, H.B.K., glas Koncila, Zagreb 1994., stranica 511. i 512.)