Aristotel o prvoj i drugoj supstanciji Kako

iz opeg bia postaje pojedinano bie? Kako iz druge supstancije (gr. 'to ti en einai', 'ono to bijae biti') postaje prva supstancija (gr. 'tode ti', 'ovo tu bie')? Druga supstancija je oblik koji je bit prve supstancije. Oblik je u tvari kao bitak mogunosti (lat. 'esse potentia'). Prijelaz u bitak zazbiljnosti (lat. 'esse actu') je kretanje ili oblikovanje neke tvari. Ozbiljenjem oblika postaje prva supstancija. Prva supstancija postoji zato jer je u istoj ozbiljeno ope bie. Druga supstancija ili ope bie je na nain mogunosti prije prve supstancije ili pojedinanog bia te na nain zazbiljnosti u prvoj supstanciji ili pojedinanom biu. Ovdje je rije o tzv. umjerenom realizmu. Prema tome, ope bie nije izdvojina, kao kod Platona, ve je ono ili u tvari kao bitak mogunosti ili u prvoj supstanciji kao bitak zazbiljnosti. Prva supstancija je sastavina ili jedinstvo oblika i tvari. Individualne razlike ne izvode se iz oblika, koji je rod ili vrsta, ve iz tvari. Neki misle da je kod Aristotela tvar poelo promjenjivosti prve supstancije, a oblik da je poelo nepromjenjivosti, dok neki misle da je prva supstancija promjenjiva kao sastavina oblika i tvari, a da su oblik i tvar po sebi nepromjenjivi. Kako se mijenja prva supstancija? Aristotel misli da postoje etiri vrste mijene:
1. 2. 3. 4.

Mijena s obzirom na supstanciju jest nastajanje i nestajanje, stvaranje i propadanje, npr. kad se kip naini i kad se uniti. Mijena s obzirom na kvalitetu jest preinaka, npr. biljka se mijenja kad je zelena na suncu, a blijeda u tami. Mijena s obzirom na kvantitetu jest rast i smanjivanje, npr. kad prirodne stvari zapoinju rastom, a zavravaju smanjivanjem. Mijena s obzirom na mjesto jest kretanje.

Prve supstancije koje se kreu i mijenjaju zovu se prirodnine. Prirodnine su ivotinje, biljke i prirodna tijela poput zvijezda, Sunca i Mjeseca. Fizika istrauje prirodnine, tj. poelo njihovog kretanja i mijene. Poelo je druga supstancija koja je bit prirodnina, a to je prirodni bitak (gr. 'physis'). Prirodnine su pokretne i promjenjive po prirodnom bitku. Aristotel misli da prirodni bitak nije najopenitiji bitak (gr. 'ousia'), ve isti ima nadprirodni uzrok, a to je prvi nepokretni pokreta ili bog. Prvi nepokretni pokreta je predmet istraivanja metafizike koja ne promatra neki bitak, ve bitak kao bitak i ono to mu pripada po sebi. fr. Domagoj Augustin Polanak, O.P.

Dubrovnik, lipanj, 2011.