UVOD Agresivno i antisocijalno pona anje u suvremenom dru tvu postaje sve ve i problem, stoga im razli ite dru

tvene institucije poklanjaju sve ve u pa nju. Znanstveni interes za agresivno pona anje i imbenike koji utje u na njegov razvoj u posljednjih je nekoliko godina sve intenzivniji. Kako se taj oblik socijalnog pona anja razvija prili no rano u djetinjstvu, velik je dio istra ivanja usmjeren upravo na dje ju agresivnost i njezin razvoj iji su uzroci poprili no slo eni. Kako je problem nasilja te ko kontrolirati i lije iti kasnije, jako je bitno uo iti na vrijeme potencijalne oblike poreme enog pona anja i sprije iti njegov daljnji razvoj. Tu zna ajnu ulogu ima pravodobna pedago ka intervencija, ali i suradnja roditelja sa kolom da bi borba protiv agresije uistinu bila uspje na. Istra ivanja agresije pro la su dug put u 20.st., od psihoanalize i Freuda koji je isticao zna aj agresivnih instinkata do prve opse ne teorije utemeljene na istra ivanjima prema kojoj su frustracije klju na to ka te koja ka e da sva agresivna pona anja imaju zajedni ki izvor u blokiranim ili razbijenim o ekivanjima pojedinca da dosegne svoje ciljeve. Ipak, iza svake agresivne reakcije nije uvijek mogu e identificirati frustraciju. Teoriju frustracija slijedi teorija socijalnog u enja koja isti e zna aj nagra ivanja agresivnog pona anja. Osnovne pretpostavke su temeljene na opa anju da je agresivno pona anje nau eno. Pojedini autori isti u i u enje opa anjem budu i da je svojstveno djeci da imitiraju ljude oko sebe. Novija istra ivanja agresije pak stavljaju naglasak na spoznajnim initeljima, odnosno na mi ljenju i razumijevanju agresivnog pona anja. Ta teorija kognitivnog u enja, tj. scenarija poma e roditeljima razumjeti za to se djetetovo negativno pona anje ne mo e promijeniti preko no i, ali i da roditelji ne trebaju gubiti motivaciju zbog toga. Strah je naj e a emocionalna reakcija na psihi ku ili fizi ku opasnost, a uobi ajena reakcija na strah je bijeg ili agresivnost.Teorija mre a pokriva podru je koje dr. teorije ne poja njavaju, kao npr. agresiju koja proizlazi iz preoptere enosti negativnim sje anjima i traumama. Prema toj teoriji, ru na sje anja su povezana u djetetovoj svijesti u mre i iji su dijelovi me usobno povezani tako da jedno ru no sje anje mo e potaknuti dr. koje e pak izazvati negativne emocije, odnosno iz bijesa pre i u agresiju. DEFINICIJA AGRESIJE Svi imamo sliku o tome to je agresija, no definiranje agresivnosti nije sasvim lagan zadatak. Razlog tome je to agresivnost ima mnoge aspekte, a znanstveni pristup prou avanja neke vrste ljudskog pona anja zahtijeva da pona anje koje prou avamo bude jednozna no i jasno definirano. Rije potje e iz latinskog (aggredi=pristupiti nekome, navaliti). U Rje niku psihologije pod definicijom agresije stoji da je to bilo koji oblik pona anja ija je primarna funkcija povreda drugog bi a ili objekta, bilo fizi ka, bilo psiholo ka. Ta definicija nam govori da agresija nije isto to i ljutnja ili bijes. Ljutnja je emocija koja mo e, ali i ne mora uzrokovati agresiju. Agresija s dr.strane je pona anje, tj. in, a ne unutarnje stanje osobe. Agresija je tako er i ona vrsta pona anja koja povre uje dr. osobu, a da pri tom dr.osoba eli izbje i taj odnos. Dr. rije ima, za osobe koje nalaze izvor u itka u fizi koj boli ne mo emo re i da su rtve agresije, jer pristaju na to da im netko zadaje bol. Odlazak zubaru je tako er esto bolan, no na takvu bol vi e-manje pristajemo dobrovoljno, tako da zubare ne emo opisati kao agresivne ljude. y Pod agresivnim pona anjem se podrazumijeva da je to pona anje u injeno s namjerom da se povrijedi nekog ili ne to. Takva vrsta agresije se naziva i neprijateljskom, jer se radi o otvorenom neprijateljskom pona anju. No ako npr. stanemo u tramvaju nekome na nogu, to nije agresivni in iako smo u inili ne to to je dr. nanijelo tetu (u ovom slu aju bol); naglasak je na namjeri, a nama nije bila namjera povrijediti nekog.

Nenamjerna agresija uzrokovana je unutarnjom napeto u i razdra ljivo u. Rije je o nesvjesnom destruktivnom pona anju osobe koja odra ava negativne i intenzivne osje aje. Kod djece pred kolske dobi koja takve osje aje jo ne znaju ni imenovati ni prepoznati nenamjerna agresija je est oblik neprimjerenog pona anja.

Va an aspekt agresivnosti je psiholo ka povreda dr.osobe. Taj aspekt agresije se odnosi na pona anja koja ne uzrokuju fizi ku tetu, nego psiholo ku. Npr. vrije anje dr. osobe, vikanje, tu akanje, psovanje, omalo avanje i poni avanje su primjeri verbalne, a ne fizi ke agresije (udaranje, upanje, tu njava). y Vrije amo li osobu kojoj se obra amo, pokazujemo direktnu agresivnost no vrije ati mo emo i da se ne obra amo toj osobi o kojoj je rije . ujemo li ru an tra o nama samima, osjetit emo se povrije eno i na taj na in emo postati rtva indirektne agresije. y Agresivni mo emo biti i prema onima koji to nisu zaslu ili, npr. kada znamo da je osoba koja nas vrije a ljuta zapravo radi ne eg dr., a ne radi nas i na ih postupaka. Tad smo rtve pomaknute agresije. esto rtve takve agresije mogu biti i predmeti, to je bolje rje enje nego li iskazati svoju agresiju na prvoj osobi koju sretnemo.

Agresivni mo emo biti prema: a) stvarima (Razbijanje ra unala u napadu bijesa mo emo okarakterizirati kao agresivni in. Isto tako, agresivni postupak koji nije uspje no doveo cilju ostaje agresivan. Npr. poku amo li osobu koja nas je naljutila pogoditi nekim predmetom, ona se izmakne, tj. mi proma imo, to ne zna i da nismo bili agresivni. Drugim rije ima, injenica da nismo uspjeli u agresiji, ne zna i da agresije nije bilo.) b) dr. ivim bi ima c) prema sebi samima (Pri tome samoubojstvo predstavlja ekstremni slu aj autoagresije. U vrste agresivnog pona anja spada i samoranjavanje. Uzroci takvog pona anja su razli iti i njime se prete no bavi klini ka psihologija.) Agresija mo e imati 2 svrhe: 1.) do i do nekog cilja/do nekakve nagrade (Tu je agresija samo sredstvo na putu do tog cilja, osmi ljena je i planirana. Takva se agresija zove instrumentalna. Npr. ako ogovaramo kolegu s posla to mo e biti sredstvo kojim elimo ocrniti konkurenciju u napredovanju i sebi osigurati bolje radno mjesto.) 2.) nanijeti tetu/bol nekome ili ne emu (Emocionalna ili afektivna vrsta agresija je izazvana emocijom bijesa i cilj joj je povrijediti nekog. Glavna zna ajka tog tipa agresije je impulzivnost. U ovu vrstu agresije spadaju impulzivna i hostilna agresija.) ZA TO SMO AGRESIVNI ? Agresija je nepo eljno pona anje. Postavlja se pitanje za to su ljudi unato tome agresivni? Dilema: a) je li agresivnost pona anje koje se u i, tj. utjecajem okoline se razvija jo od najranije dobi? b) ili je dio na eg genetskog naslije a, tj. zapisana je u biolo kim temeljima na eg tijela pa ju naslje ujemo ? (Istra ivanja na jednojaj anim blizancima- prona ene su sli ne razine sklonosti agresiji) Odgovor na to daju razli iti teorijski pristupi koji poku avaju objasniti uzroke agresivnosti kod ljudi. Svode se na a) i b), a istina je negdje u sredini. Ra amo se s nekim potencijalom za agresivno pona anje no okolina, odgoj i uvjeti odrastanja utje u na njega, odnosno ho e li ga poticati ili sprije avati u budu nosti kao oblik rje avanja problema i sukoba.

Sklonost agresivnom pona anju po inje se stabilizirati jo u ranom djetinjstvu (izme u 2. i 4.god.). U najranijoj dobi prevladava instrumentalna, direktna i fizi ka agresivnost. Oblici agresivnog pona anja u djetinjstvu e se smanjiti i ustupit e mjesto verbalnoj, hostilnoj i indirektnoj agresiji koja prevladava u kolskom razdoblju. Ako dijete ne nau i nove na ine pona anja u kolskom razdoblju (dolazi do smanjenja ukupne koli ine agresivnog pona anja emu pridonose razvoj samoregulacije, inhibicije agresivnosti, kognitivni razvoj i razvoj socijalnih vje tina), a okolina ga podr ava u agresiji, povremeno agresivno pona anje e postati stalni obrazac u njegovom ivotu. y U znanstvenim istra ivanjima je potvr eno da su mu karci agresivniji od ena kad se radi o fizi koj i verbalnoj agresiji (iako su razlike u verbalnoj agresiji manje me u njima). ene su pak sklonije iskazivanju indirektne verbalne agresije, zna i tra anju i ogovaranju. Kao razlog tome se navodi: a) ve a razina hormona testosterona kod mu karaca (Obja njenje je evolucijsko, jer su mu karci u borbi za pre ivljavanje esto agresivnim pona anjem dolazili do po eljnijih jedinki enskog spola.) b) razlike su rezultat razli ite socijalizacije (Agresija kod dje aka ne nailazi na o tru osudu okoline u istoj mjeri kao kod djevoj ica. U slu aju djevoj ice roditelji e esto re i da se one ne tuku te e ih prekoriti prije nego dje ake. Spremniji smo tolerirati da se dje aci nekad potuku nego djevoj ice. Agresiju ne bi trebalo tolerirati ni kod jednih ni dr.) istra ivanja su tako er pokazala da prisutnost oru ja u vidnom polju ili znanje o postojanju u okolini pove ava vjerojatnost pojave agresivnog pona anja. Zato su bitne medijske kampanje za vra anje oru ja, pogotovo nakon rata

Na agresiju utje u: y niz istra ivanja je potvrdilo je da alkohol uzrokuje agresiju, ali ta su istra ivanja pokazala tako er da utjecaj alkohola na agresivnost nije isklju ivo biokemijski (u smislu da alkohol izravno utje e na kemijske procese u mozgu koji kontroliraju agresivnost.), ve i psiholo ki. a) U jednom istra ivanju su sudionicima dali akohol, ali su im rekli da ga nisu uzeli.U tom slu aju efekt alkohola na agresivnost je izostao. b) U dr. istra ivanju su dokazali pak da alkohol utje e na percepciju provociraju ih znakova u okolini (neki signali iz okoline su bili interpretirani kao agresivni ak i kad su bili neagresivni). y temperatura (Istra ivanja su prou avala vezu visine temperature i br. po injenih kaznenih djela te je utvr eno da je vjerojatnost pojave agresije ve a to je temperatura vi a.) y buka (Sli ni efekti kao temperatura, tj. razinu buke u okolini esto ne mo emo kontrolirati, tako da raste vjerojatnost da poka emo na u frustraciju i potencijalnu agresiju.) y gu va (Prostori u kojima osje amo da nam ljudi stoje preblizu i da nemamo slobodu kretanja tako er izazivaju negativne osje aje. Ti osje aji djeluju tako da nam se granica tolerancije spu ta i sve te e kontroliramo agresiju. Mu karci su na to ne to osjetljiviji od ena.) y utjecaj medija na agresivnost (Problem s nasiljem u medijima je to izlaganje agresiji kroz medije mo e imati ne samo kratkoro ne ve i dugoro ne posljedice.) a) Provedeno je istra ivanje u kojem su se sakupljali podaci o br. samoubojstava po mjesecima i promatralo se postoji li povezanost izme u br. samoubojstava u pojedinim mjesecima i medijskim izvje tavanjima o tim po injenim samoubojstvima. Zaklju eno je da se br. samoubojstava zna ajno pove avao u onom mjesecu u kojem je bila objavljena pri a o tome, kao i u mjesecima nakon toga, a onda bi se br. vratio na uobi ajenu razinu. Npr. porast

samoubojstava nakon samoubojstva M. Monroe u kolovozu je porastao za 15% vi e od uobi ajenog u SAD-u. b) Neki eksperimenti idu u prilog tezi da gledanje filmova u kojima ima nasilja pove avaju vjerojatnost agresivnog pona anja, ali taj efekt je mali ili umjeren. ak i u slu aju kad su provo ena longitudinalna istra ivanja, tj. ona istra ivanja koja prate iste ljude nekoliko god., nije se uspjelo dokazati zna ajniji utjecaj nasilja u medijima na razvoj agresivnosti. c) Fenomen imitiranja ubojstava je jo jedan primjer kada mediji poma u u irenju nasilja, jer bi se esto poku avalo imitirati pojedine medijski jako popra ene slu ajeve.Vjerojatnost imitacije raste kad je agresija prikazana kao prihvatljiv in ili kao in koji je mogu e opravdati (osveta npr.) *** va no je naglasiti da se u povoljnijim okolinskim uvjetima (u gore navedenim situacijama), iako bi nam impulzivna reakcija mo da i bila agresija, mi takvo pona anje ne bismo ispoljili ve emo bismo prvo razmislili i procijenili svoj postupak. y Zlostavljanje vr njaka u koli esta je pojava, a obja njava se kao sklonost zlostavljanja slabijih u enika (bilo da je rije o psihi kom ili fizi kom zlostavljanju). Zlostavljanje je dio obrasca antisocijalnog pona anja koje se povezuje s kasnijom pojavom devijantnog pona anja. Posljedica je agresivnog odgoja, roditeljskog toleriranja nasilja i hladnih odnosa u obitelji. Taj oblik nasilja je mogu e korigirati edukacijom roditelja i uvo enjem promjena u kolski sustav. Naj e i oblici nasilja su nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje, laganje, irenje la nih glasina, zanemarivanje te isklju ivanje iz dru tva.Smatra se da je agresivno pona anje na in za tra enje pomo i ak kod 50% djece kojima je potrebna stru na pomo . U enici esto strahuju od neuspjeha zbog neispunjenih roditeljskih o ekivanja. Zbog toga se preveliki roditeljski zahtjevi pretvore u izvor straha i nesigurnosti to na koncu mo e rezultirati agresivnim pona anjem. Nasilje u obitelji je prema nekima najva niji faktor u nastanku dje je agresivnosti. Odnosi se ponajprije na nepovoljnu emocionalnu klimu u obitelji, antisocijalnu li nost roditelja i njihovo nezadovoljstvo. Nasilje podrazumijeva sve oblike obiteljskog nasilja, seksualno i fizi ko nasilje te zlostavljanje djece. Zajedni ko tim vrstama agresije je razlika u mo i koju imaju zlostavljani i nezlostavljani lanovi u obitelji. Odrasli zlostavlja i esto imaju vlastito iskustvo nasilja u obitelju iz djetinjstva tako da je za njih agresivno pona anje normalna strategija rje avanja sukoba. Nema dokaza da se nasilje e e pojavljuje u obiteljima s lo ijim socioekonomskim statusom. Situacije u dru tvu, posebice ratne okolnosti kad se uzdrmaju sve vrijednosti i pravila imaju za posljedicu tako er ra anje potencijalne agresije. Rat i stresni doga aji mogu se shvatiti kao niz opasnosti, prijetnji i frustracija koji izazivaju negativne emocije i pove avaju agresivnu motivaciju i vjerojatnost takvog reagiranja.

Kad do e do sukoba izme u pojedinaca samo zbog njihove grupne pripadnosti govorimo o me ugrupnoj agresiji. Tu spadaju huliganski sukobi, sukobi me u skupinama razli itog etni kog porijekla, rasni sukobi, ratovi me u dr avama, itd. Skupina ini njezine pripadnike sklonijima otvorenom sukobu. Agresija je u tim slu ajevima esto nagra ivana, promoviranjem u status vo e i sli no, a opravdanje za agresivno pona anje se nalazi pripisuju i negativne osobine grupi s kojom smo u sukobu.

STRATEGIJE BORBE PROTIV AGRESIVNOSTI Postoje dvije strategije borbe protiv agresivnosti: 1.) strategije usmjerene na pojedinca 2.) strategije usmjerene na dru tvo y kazna je vrsta strategije za smanjivanje agresije koja se mo e primjenjivati i na individualnoj i dru tvenoj razini u obliku zakona. Glavni problemi su to to kazna mora biti primjenjena odmah nakon agresivnog pona anja i mora biti o tra kako bi onaj koji je ka njen uvidio da je kazna uslijedila kao posljedica nepo eljnog pona anja. Zadovoljavanje svih tih uvjeta esto je nemogu e, a osim toga i sama kazna je po sebi agresija. Ka njavanje poti e sna ne negativne emocije kod onog koji je ka njen to mo e imati za posljedicu pojavu nekog dr. oblika agresivnog pona anja. Nema dokaza da uvo enje smrtne kazne smanjuje broj po injenih ubojstava. Razlog tome je to se ne rje ava uzrok pojave kriminala, ve se naj e e samo smi ljaju taktike kako bi se za titili nevini. Kad poku avamo nau iti nekog da se ne pona a agresivno, bitnije je nagra ivati po eljne oblike pona anja nego li ka njavati one nepo eljne. y ideja katarze, tj. ideja da emo se kroz neki borila ki sport i sli no rije iti agresije, odnosno osloboditi se onog to dr imo u sebi se smatra tako er neuspje nom strategijom za smanjenje agresije, kao i kazna. Stru njaci ka u da i samo razmi ljanje o sva i s nekim pove ava vjerojatnost da e do te sva e do i tako da mnogi psiholozi pobijaju valjanost agresivnih fantazija koje bi trebale smanjiti pritisak i nenasilnim na inom kanalizirati agresiju. uspje na strategija za suzbijanje agresije je strategija koja ima za cilj razvijanje nekih novih vje tina kod agresivnih pojedinaca, jer im te vje tine omogu avaju da prona u prihvatljivije oblike pona anja. Tu je naj e e rije o programu vje banja kontrole nad vlastitom ljutnjom budu i da je frustracija jedan od uvjeta za pojavu agresije. stanka u aktivnostima, tj.ispunjena pauza tako er poma e u suzbijanju agresije humor i empatija pripisivanje, odnosno atribucija=na in tuma enja situacije u kojem stabiliziramo osje aje da ne procijenimo krivo situaciju, poma e naro ito djeci, jer im je te ko razlikovati situacije od osoba. Djeca su naj e e odgajana tako da imaju tendenciju drugima pripisivati lo e namjere, ne uzimaju i u obzir npr. nespretnost osobe koja bi im sru ila lego kocke i prekinula ih u igri. Djecu treba u iti konstruktivnom pona anju, jer nije dovoljno re i im da se ne smiju pona ati na agresivni na in.

y y y

Osim gore navedenih uspje nih i ne to manje uspje nih strategija, u borbi protiv agresivnog pona anja e puno pridonijeti: a) organiziranje svakida njice kao stabilne i predvidive da bi dijeto imalo osje aj sigurnosti b) roditeljsko postavljanje granica i pravila prihvatljivog pona anja c) pou avanje djece moralnim normama te u enje djeteta prosocijalnom pona anju, odnosno da dobrovoljno poma e i dijeli s drugima, da prepoznaje osje aje drugih ljudi i djece i u ivljava se u njih d) umjesto ka njavanja, nagra ivanje za konstruktivno pona anje e) razgovor s djetetom (bez prijetnji i obe anja koja roditelji ne mogu ispuniti) u kojem e roditelji u iti kontrolirati se i imati strpljenja s djetetom, saslu ati ga u miru, ne interpretiraju i me usobni dijalog kao suprotstavljanje djeteta te vlastito popu tanje i gubljenja mo i

Razvoju i odr avanju agresije kod djece pridonose: vr njaci, obiteljska atmosfera i uvjeti ivota, socijano okru enje i biolo ki faktori. Me u faktorima vezanim za lo u obiteljsku atmosferu isti u se posebno neuspje nost i nedosljednost u odgoju djeteta, ivot pun stresova i nezadovoljstva kao npr. este selidbe i ivot u siroma tvu, emocionalna odbacivanje od roditelja koja ostavljaju dugotrajne traume te este grube kazne i zabrane. Djeca se e e od odraslih pona aju agresivno i kad su umorna ili gladna, kad su u potpuno novoj situaciji s puno vr njaka i malo kontrole odraslih, kad ih se sprje ava u ostvarenju onog to su naumili. Agresivno pona anje se mo e pojaviti i zbog osje aja nemo i, neuspjeha, tjeskobe i posebno osje aja bijesa. Agresivna djeca esto gube kontrolu nad sobom i situacijom to otvara put za lo u sliku o sebi i nisko samopo tovanje. Tako er su nesigurna, nesretna te jako orijentirana na sebe. Roditelji su esto u nedoumici kako da reagiraju na agresiju djeteta. Shodno tome, naj e e reagiraju metodom poku aja i pogre aka, kre u i se u rasponu od toleriranja agresivnih ispada sve do ka njavanja istih. Ve ina njih misli da treba i mora kontrolirati svoju djecu, a kad izgube tu mo samo pove avaju koli inu i intenzitet agresije na to i dijete reagira jo agresivnije nego prije. Najbolji na in na koji roditelji mogu pomo i djeci da se nose sa svojim strahom i ljutnjom koju ne znaju izraziti druk ije nego agresijom jest potruditi se zadr ati kontrolu nad sobom i situacijom, to nije uvijek lako. Tako er mogu pru iti djetetu prihvatljive na ine za izra avanje ljutnje, tj. na i nekakav ispu ni ventil. Djetetu treba pomo i da se rije i agresije, da postane svjesno svoje ljutnje i da zna to izre i kada razgovaramo s njim to je to to ga ljuti. Sve te ke osje aje koje dijete ima, mo e nacrtati, naslikati ili odglumiti s lutkama. Glina tu ima posebnu vrijednost, jer pomo u nje dijete mo e izraditi onoga koji ga ljuti, mo e ga gnje iti i na kraju ponovno uobli iti ( to smanjuje osje aj krivnje zbog gnje enja). Strategije borbe protiv agresivnog pona anja nisu lagane i roditelji ne bi trebali gubiti nadu i povjerenje ako odmah ne vide rezultate kao ni vjeru u sebe. Motivacija je klju na za roditelje u tretmanu djece problemati nog pona anja. Godine djeteta su tako er bitne, jer to je dijete mla e uspjeh za postizanje pozitivnog rezultata je ve i budu i da djeca u e od modela, a ako su ti modeli (naj e e vlastiti roditelji) negativni, onda e i razvoj djece krenuti u tom pravcu. Roditelji moraju biti svjesni da borba protiv agresije nije lagan zadatak i ne bi trebali o ekivati rje enja preko no i. ZAKLJU AK Agresivno i prosocijalno pona anje su suprotni stilovi me uljudskog pona anja, suprotni na ini rje avanja problema koji se stje u i u e u ranoj dobi. U enjem se mo e pove ati i njegovati jedan stil na ra un drugoga. Djetetu samo treba pravi roditeljski primjer i poduka. Roditeji moraju biti svjesni da postupanje s agresivnom osobom zahtijeva strpljivost i ustrajnost. Osim toga, od velike je va nosti rano uo iti potencijalne oblike agresivnog pona anja i pravilno se odnositi prema njima, dakako uz suradnju roditelja, nastavnika, pedagoga i ostalih stru njaka koji se bave djecom.