AVNOJ I NARODNOOSLOBODILAKA BORBA U BIH

Period narodnooslobodilake borbe u razdoblju 1941-1945 obiljeio je odin otpora mirnim putem i stvanje civilnih organa vlasti radi to bolje organizacije cjelokupnog ivota na osloboenoj teritoriji. Glavni pokreta napodnooslobodilakog pokreta u Jugoslaviji bila je komunistika partija Jugoslavije koja je ostala dosljedna osnovnoj liniji u pozivu na ustanak tokom cijelog rata. Osnovni cilj KPJ bilo je nacionalno i socijalno osloboenje naroda i uspostavljanje novih odnosa u drutvu. Jedan bitan segment kada govorimo o tom periodu jest djelovanje i aktivnost etnika na prostoru Jugoslavije. Konkretno potpukovnik Branko Latas u radu etnici Drae Mihailovia u borbi za unitenje Bihake republike navodi djelatnost etnika od decembra 1942. Do februara 1943. Godine. Naime, sastankom u selu Lipovu, etnici iz Hercegovine, Crne Gore i istone Bosne donose odluku, tj. razrauju plan za unitenje Sovjetske republike- Republike crvenih, odnosno Bihake republike. Tako je Draa Mihailovi nazivao slobodnu teritoriju u zapadnog Bosni i dijelovima Hrvatske. Vrlo vjetom propagandom etniko rukovodstvo je preko nekih muslimanskih intelektualaca, kao to su bili dr. Ismet Popovac Mustafa Mulali i major Fehim Muskadi, uspjelo je da pridobi izvjestan broj Muslimana i da formira Muslimansku nacionalnu vojnoetniku organizaciju kojom je komandovao Musa Kadi. Tako sraunata politika prema muslimanima imala je za cilj da ih odvoji od NOP-a, azatim kada za to doe pogodan trenutak da se pristupi njihovom unitavanju. etnici su polazei od operacije za unitenje bihake republike ufebruaru 1943. Godine izvrili pokolj muslimanskog stanovnitva u ajnikom, foanskom i nevesinjskom srezu. Ipak, etnici Drae Mihailovia koji su s okupatorom krenuli u Bosnu nastojei da unite NOVJ i partizansko rukovodstvo doivjeli su teke poraze u dolini Neretve i na Drini od kojih se do kraja rata nisu oporavili. Aktivnost etnika na podruju Bosne i Hercegovine generalno gledajui i to je u pravcu odmazde zbog zloina koje su ustae inile nad Srbima, pa su zbog toga Muslimani iz istone Bosne prvi bili na udaru etnika jer je katoliko stanovnitvo na tom podruju bilo malobrojno. Nastojanja nekih muslimanskih inntelektualaca da se ukljuivanjem u etniki pokret zaustave etniki zloini nad Muslimanima nisu urodila plodom. Tek je ve spomenuta aktivnost NOVJ uticala na sprjeavanje daljih etnikih zloina, da bi bitkama na Neretvi i Sutjesci etnicima zadali jak poraz tako da se vie nee moi oporaviti do kraja rata. I na kraju tema o kojoj je najvie autora posvetilo svoje radove jeste zasijedanje AVNOJ-a koja su se izmeu ostalog odrala na podruju Bosne i Hercegovine, odnosno na podruju tadanje slobodne teritorije. Prvo zasijedanje je bilo u Bihau, a drugo u Jajcu. Ipak, vie panje je posveeno drugom zasijedanju AVNOJ-a, jer je tom prilikom donesena odluka koja je bila prekretnica u daljem razvoju jugoslavenske drave. Donesena je odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu koja e obezbijediti punu xravnopravnost naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Svakom od tadanjih pet

slubeno priznatih naroda pripala je njegova federativna nacionalna jedinica, uz injenicu da je u okviru nje ivio i broj nacionalnih manjina ili narodnosti. Mnogi autori se bave stanjem u okviri jugoslavenskih zemanja uoi drugog zasijedanja AVNOJ-a, te promjenama do kojih je dolo nakon to je odrano ovo zasijedanje. Dr. France kerl opisuje stanje u Sloveniji u ratnom periodu. On navodi da je kontrarevolucija u Sloveniji poela tako to se propovjedala obnova stare Jugoslavije. Stoga je branila Monarhiju i priznavala izbjegliku vladu u Londonu. kerl takoe objanjava da su pojedini kontrarevolucionarni elementi mihailovievstvo predstavljali niz politikih stanovita prema Jugoslaviji, a ne o etnikoj vojsci koje u Slovenji nije ni bilo. Ueem slovenake delegacije na drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu nastupio je novi odluujui korak. Na taj nain je nova Jugoslavija, koja je uzrasla iz zajednike borbe njenih naroda, postala ivotna injenica i za Slovence. Drago Borovanin nam daje uvid u znaaj odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a na dalju sudbinu Bosne i Hercegovine koja je ovim zasijedanjem postala samostalna federativna jedinica. Takoe je od posebnog znaaja za njene narode i to da je Bosna i Hercegovina na ovaj nain ostvarila puno jedinstvo Srba, Muslimana i Hrvata to je od posebnog znaaja za itavu Jugoslaviju. Ivan Jeli daje opis stanja u Hrvatskoj uoi Drugog zasijedanja AVNOJ-a navodei da se u Hrvatskoj u tom periodu vodila borba za to intenzivnije i ire ukljuivanje hrvatskog puanstva, pri emu se posebno mislilo na iroke seljake mase i domobranske redove NDHa.??? Takoe, velike pobjede narodnooslobodilakog pokreta u zapadnim krajevima zemlje i nastanak velikog odloboenog teritorija u jesen 1942. Godine imali su vidljivog uticaja na stvaranje presudnih mogunosti da se prie odlunom obraunu da se prie odlunom obraunu s politikom kraljevske vlade u izbjeglitvu. Prof. dr. Ali hadri i mr. Ranko Konarprikazuju stanje na Kosovu, odnosno Vojvodini koji su kasnije u SFRJ postali autonomni,a nakon odluka koje su donesene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a. Na Kosovu odluke uticale na meunacionalno zbliavanje. To je doprijinelo da se autonomni poloaj Kosova u federalnoj Jugoslaviji je vie uvrstito je pozitivno uticalo na albanske mase koje se sve vie vezuju za novu Jugoslaviju nastalu na temeljima Drugog zasijedanja AVNOJ-a. S druge strane, bitno je istai da autonomija Vojvodina nije nastala kao posljedica nekakve konvencije ili decentralizacije unitarne drave, nego kao dio revolucionarnih promjena koje su zapoele socijalistikom revolucijom u kojoj je i narodina Vojvodine omogueno da se sami opredjele. Promjene u Srbiji i Crnoj Gori u vrijeme i nakon Drugog zasijedanja AVNOJ-a vrlo jasno opisuju dr. Milan Borkovi i dr. Rudoje Pejovi. Borovi se bazira na NOP-u u Srbiji, konkretnije na djelovanje Prve umadijske i Prve junomoravske brigade i njhov pokuaj proboja na zapad prema Sandaku i Bosni koji je zavren neuspjeno zbog svakodnevnih borbi sa daleko brojnijim i tehniki opremljenijim neprijateljskim snagama. S druge strane, Pegovi prikazuje etape u razvoju antifaistike svijesti crnogorskog naroda, to je na kraju rezultovalo stvaranjem Crnogorske antifaistike skuptine narodnog osloboenja (CASNO). Na osnovu prava o samoopredjeljenju cfrnogorskog naroda, a u saglasnosti s odlukama

Drugog zasijedanja AVNOJ-a, CASNO se konstituisao kao najvie zakonodavno i izvrno tijelo Crne Gore kao ravnopravne Federativne jedinice u demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Na osnovu svega navedenog moemo zakljuiti da je u toku rata 1941-1945 dolazilo do otpora faistikoj vlasti od strane svih naroda Jugoslavije, nebitno kojoj su nacionalnoj ili vjerskoj skupini pripadali. Polazei od osnivanja narodnooslobodilakih odbora do konane izgradnje i formiranja drave iji vrhunac predstavljaju zasijedanja AVNOJ-a sasvim nam jasno pokazuje odlunost naroda Jugoslavije da se odupru okupatoru. Ovaj zbornik nam prikazuje taj proces stvaranja jugoslavenske drave ukazujui na mnoge faktore koji su uticali na formiranje odreenih institucija ili su uticali na svijest jugoslavenskih naroda da se odupru faizmu. Upravo je ta iroka baza podataka i injenica koja nam osvjetljava procese koji su se u tom periodu odvijali najznaajnija vrijednost ovog zbornika koja mu daje trajni znaaj kada govorimo o jugoslavenskim narodima u Drugom svjetskom ratu. Jedan vrlo znaajan segment ovog zbornika predstavljaju i radovi o Prvom i Drugom zasjedanju AVNOJ-a pomou kojih moemo shvatiti stanje u kojem se nalazilo tadanje jugoslovensko drutvo, kroz osvrt autora pojedinih radova na ovu problematiku. Na zastupljenost Drugog zasjedanja AVNOJ-A U STRANOJ HISTORIOGRAFIJI POSEBNO JE OBRATIO PANJU DR. BRANKO uki u radu Drugo zasjedanje AVNOJ-a u stranoj historiografiji gdje je iznio podijeljen stav u Evropi povodom samog zasjedanja, ali i odluka koje su donesene na ovom zasjedanju. Naime, jedna strana na elu sa kraljem Petrom Karaoreviem negirala je svaki znaaj Drugog zasjedanja AVNOJ-a, navodei da je veina stanovnitva bila privrena monarhiji. Ipak, bez obzira na propagandu koja je dolazila iz Londona od strane kralja i njegovih pristalica i saradnika, veliki broj stranih historiara i drugih naunih i javnih radnika objektivno je ocjenio znaaj Drugog zasjedanja AVNOJ-a kao ozakonjenje tekovina narodnooslobodilake borbe, istakavi, prema tome, i njegov meunarodni znaaj. Uporeujui i radove Slobodana Neovia Dokument o prvoj zamisli sazivanja bihakog skupa i meunarodni aspekt priprema Prvog zasjedanja AVNOJ-a, te dr. Gojka Miljania Razvoj oruanih snaga NOP-a izmeu dva zasjedanja AVNOJ-a stiemo cjelokupan uvid u razvojni put AVNOJ-a koji je poeo od dokumenta Projekat uredbe o ustrojstvu Vijea Narodnog osloboenja Jugoslavije koji je donesen na bihakoj skuptini, a koji je trebalo usvojiti na prvoj skuptini predstavnika naroda Jugoslavije i zbog toga je odlueno da se okupe delegati u Bihau. Taj put je proet pobjedama Narodnooslobodilake vojsketo je u konanici rezultovalo historijskim odlukama u Jajcu 1943. I u Beogradu 1945. Godine. Takoe, bitno je istai da bez pobjede NOV-a na bojnom polju ne bi bilo mogue donositi tako krupne revolucionarne odluke i u drugim mjestima Jugoslavije. Jedna etapa u legalizaciji NOP-a i definitivni uvrivanje vlasti predstavljeno je u radu pukovnika Vojimira Kljakovia pod naslovom Drugo zasjedanje AVNOJ-a i teheranska konferencija. Za vrijeme teheranskih razgovora, u Jajcu je uveer 29. Novembra poelo

Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dok su u Teheranu razgovori o Jugoslaviji bili iskljuivo vojni, u Jajcu se govorilo gotovo o politikim faktorima rata u Jugoslaviji u cjelini. U Jajcu je odlueno da se AVNOJ konstituie u zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo Jugoslavije, da se uspostavi nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije kao organ sa svim obiljejima narodne vlasti, da se vladi u uzbleglitvu oduzmu prava zakonite vlade, da sezabrani povratak u zemlju kralju Petru, da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu. S druge strane, u Teheranu je dogovoreno da se prui pomo narodnoooslobodilakoj vojsci Jugoslavije i njen status saveznika. Iako time nije bio poznati narodnooslobodilaki pokret, sa te pozicije se otvarala nova pretpostavka za ostvarivanje politikih odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Posmatrajui dogaaje u jednom uem kontekstu, odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a, kao i dogovor postignut na teheranskom konferenciji, a koji se tie Jugoslavije, imali su izuzetnog znaaja jer su time dali na jedan nain legalitet vojsci koja se borila protiv okupatora, kao i definitivno stvaranje nove drave. Time su stvorene paralelne institucije koje su predstavljale novu dravu, kao i one koje su formalno predstavljale Kraljevinu Jugoslaviju an elu sa kraljem Petrom Karaoreviem. Na osnovu podataka koje nam je pruio ovaj zbornik moemo da realno procjenimo stanje i odnose koji su se u tom periodu deavali. Takoe, ovi podaci nam omoguavaju da steknemo to vei uvid u ovo razdoblje i da na osnovu toga formiramo vlastito miljenje o ovim dogaajima oko kojih se inae u javnosti dosta polemie. Nadamo se da smo kroz ovaj zbornik uspjeli da uoimo i prezentujemo sutinsko znaenje ovih radova koji zajedno ine cjelinu, a koja nam prikazuje jednu novu dimenziju razdoblja i dogaaja koji su predmet naeg interesovanja.