Arhitektura i umjetnost U umjetnosti kasnog Carstva, kao i u knjievnosti, opaaju se crte opadanja, ali se to opadanjene oituje odjednom, niti

u svim podrujima. Arhitektura Dioklecijanovog i Konstantinovogv r e m e n a o d l i k u j e s e m o n u m e n t a l n o u i h a r m o n i j o m . T o d o b a n i j e d o n i j e l o n i t a n o v o umjetnosti, ali je razvijalo ono to je bilo naslijeeno iz prethodnog razdoblja. Dioklecijanoveterme u Rimu nadmaivale su terme koje sagradio Karakala. Konstantin je ukrasi o Rim novimgraevinama, ali je osobitu panju posvetio Konstantinopolu, novosagraenoj prij estolnici.Konstantinovi nasljednici nastavili su izgradnju novog grada. Novi tip graevine predstavljao jekranski hram, iji je prototip u mnogim sluajevima bila stara rimska bazilika.Opadanje se najvie primjeuje u likovnoj umjetnosti. Kiparske predodbe careva grandioznesu po svojim dimenzijama. One gledatelja zadivljuju svojom veliinom, ulijevaju mu potovanje,ako ne i strah pred prikazanim carem; ali u njima nema mira, jednostavnosti i veliine, koji susvojstveni kiparskim djelima iz doba Antonin.U slikarstvu i mozaiku ovog vremena ima mnogo konvencionalnih crta; osim dobro uhvaenihivih crta nailazi se i na grube predodbe, koje svjedoe o opadanju ukusa i majstorskog umijea.Istovremeno, iroko se razvija kranska umjetnost. Pod raznim poganskim utjecajima stvarajuse tipovi predodbi Krista, Majke Boje i kranskih svetaca. Kransko slikarstvo i mozaici postepeno se oslobaaju tradicionalnih ( poganskih ) oblika i dobivaju originalne crte. Pojavljujuse razne kole kranske umjetnosti. Najvei znaaj stekla je bizantska kola, koja se nalazila podutjecajem istono-rimskih umjetnikih oblika. Osobito je vaan bio utjecaj Egipta: egipatsko portretno slikarstvo nesumnjivo se odrazilo na bizantskom umijeu slikanju ikona.Rimska je kultura imala viestoljetnu prolost. Za pristae poganske kulture karakteristian jedubok pijetet prema starini. to se pak tie krana, samo je mali broj meu njima priznavaovrije dnost stare kulture. Fanatini predstavnici kranske hijerarhije esto su ruili antike spomenike smatrajui ih sablanjivim.

Dioklecijanova palaa je antika palaa cara Dioklecijana u Splitu . Ostaci palae danas su dio povijesne jezgre Splita koja je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi jo 1979. godine. Poetak gradnje Dioklecijanove palae nije tono utvren. Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. g., [2] nakon uvoenja tetrarhije (vladavina etvorice) . Ipak, deset godina nakon te odluke, kada je Dioklecijan abdicirao 305. g., palaa jo nije bila dovrena, a postoje naznake da su se neki radovi odvijali dok je car boravio u njoj. Po ijoj je arhitektonskoj ideji palaa izgraena i tko su bili njeni graditelji, ne zna se. Meutim, uklesana grka imena Zotikos i Filotas, kao i brojna uklesana grka slova ukazuju na to da je odreeni broj graditelja bio porijeklom iz istonog dijela carstva tj. da je Dioklecijan doveo sa sobom majstore s Istoka. Svojim oblikom nalikuje kastrumu - vojnom logoru. Vanjski su zidovi gotovo pravokutni, dimenzija 175181 x 216 m, a kule na uglovima palae slijede tradiciju vojne arhitekture. Budui da je palaa bila udaljena od najblieg velikog grada 6 km (Salona), bila je okruena bedemima. I unutranji raspored palae podsjea na vojni logor - cardo i decumanus, glavne okomite ulice odgovaraju glavnim logorskim ulicama via praetoria i via principalis. Postojala su etiri ulaza u palau. tri s kopnene i jedan s morske strane. Cijeli prostor palae je bio podjeljen na dva dijela, ali razliite namjene. U sjevernom dijelu su bile smjetene zgrade za poslugu, vojsku, skladita i dr. U junom, raskonijem dijelu, koji je zbog izravnavanja sa sjevernim bio podignut nad zasvoenim supstrukcijama (tzv. podrumi palae), nalazili su se objekti namjenjeni carskoj obitelji. Ni fasade nisu bile jednake. Najreprezentativnija je bila ona juna, okrenuta prema moru. U donjem dijelu (kojeg je u Dioklecijanovo vrijeme zapljuskivalo

[1]

more) su se nalazili manji otvori i vrata tzv. porta aenea (Mjedena vrata). Istona i zapadna fasada su meusobno sline i bez ukrasa, a vrata na njima se zovu porta argentea (Srebrna vrata) i porta ferrea (eljezna vrata). Na sjevernoj fasadi je bio glavni ulaz u palau s dvostrukim vratima s arhitravom - porta aurea (Zlatna vrata), na kojem je leao luk s niama u kojima se se nalazile statue (vjerojatno Jupitera i etiri tetrarha). Od dviju glavnih ulica, cardo je vodio na peristil, otvoreni prostor ispred carevog stana, na ijoj se lijevoj strani nalazio carev mauzolej (danas katedrala sv. Dujma). S desne strane peristila su se nalazila tri hrama. Prvi je Jupiterov, a druga dva se danas nazivaju Kibelinim i Venerinim, iako ti nazivi nisu potvreni. U carev stan se ulazilo iz protirona prekovestibula. Nekadanji se raspored prostorija moe rekonstruirati uz pomo prizemnih dvorana, koje su identinog rasporeda. Smru cara Dioklecijana 316. g. ivot u palai se ne gasi, a preobraaji poinju ve u prvim stoljeima ivota palae. Budui da je bila u posjedu rimskog dvora, pruala je utoite prognanim lanovima carske obitelji, a najbitniji dogaaj bio je ruenje Salone poetkom 6. st. kada je dio prognanog stanovnitva naao utoite unutar zidina palae i kada poinje novi, organizirani gradski ivot. U razdoblju slobodne srednjovjekovne komune, izmeu 12. i 14. st., dolazi do veeg arhitektonskog razvoja, kada su brojne srednjovijekovne kue ispunile ne samo rimske zgrade nego i vei dio slobodnog prostora ulica i trijemova. Dioklecijanova palaa nije samo izvanredan antiki spomenik, nego je i nacionalno i svjetsko dobro. Zajedno s kasnijom srednjovijekovnom dogradnjom ona ini vrijedan arheoloki i povijesno-umjetniki kompleks i zato je 1979. g. uvrtena na UNESCO-ov popis svjetske batine. Dioklecijnove terme Dioklecijanove terme (latinski: Thermae Diocletiani, italijanski: Terme di Diocleziano) je naziv za kompleks javnih kupalita (termi) koje su izgraene u Rimu, na podruju brda Viminal, krajem 3. i poetkom 4. vijeka. Iako su ime dobile po caru Dioklecijanu, izgradio ih je njegov suvladar Maksimijan u znak poasti svom kolegi i prijatelju. Dograivane su za vrijemeKonstancija [1] I i Konstantina. Od svih rimskih termi se istiu svojom veliinom. Dio graevina se ouvao do dananjih dana zato to je kroz vijekove prenamjenjivan, tako da se u okviru kompleksa danas nalaze bazilika Santa Maria degli Angeli e dei Martiri, crkva San Bernardo alle Terme i dio Nacionalnog rimskog muzeja.

U Rimu su, naroito u doba carstva, u svim veim centrima terme postale jedna od najkarakteristinijih institucija urbanog ivota. S arhitektonskog stajalita idu u red najmonumentalnijih rimskih arhitektonskih spomenika i predstavljaju najvii domet rimske arhitekture, s obzirom na komponiranje velikih prostora, tehniku izvedbu (krini svodovi u rasponima od po 25 m) i bogatu dekoraciju. Bile su izvedene od opeke, a izvana i iznutra obloene viebojnim mramorom, esto s pozlatama, s elementima stilskih redova, kipovima, tukom, mozaicima... U samom gradu Rimu bilo ih je u carsko doba, po jednom raunu ak 856, to privatnih, to javnih, od kojih su neke imale goleme dimenzije (Agripine, Neronove, Titove, Karakaline, Dioklecijanove). Dioklecijanove terme obuhvaale su povrinu od 130.000 m2. U njima se odvijao vrlo intenzivan drutveni i kulturni ivot, odravale se slikarske izlobe, recitacije i druge priredbe, tako da im je funkcija esto gubila primarno znaenje. U kolosalne glave iz Bazilike (Nove) njegov tiranska priroda je podcrtana u jakoj bradi, obrazima, izbrazdana i nepravilnog nosa. Za razliku od portreta Caracalla, Konstantinov herojstvo postie boansko velianstvo u sliku koja je obiljeen ponosom, na svetkovinu i

odvojenosti. Oi su abnormalno veliki i naborani elo oznaava fiksnu koncentraciju. Rub kose, podsjea Trajanova vojna ianje, vie kompaktan, pratei liniju ozbiljne nosili krune cara.

SKULPTURA
Portreti Carevi su umjetnost izrade skulptura iskoristili kao medij za sopstvenu promociju i promociju svoje ideologije meu narodom. Razvoj rimskog potreta se odlikuje smjenom stilskih ciklusa koji naizmjenino naglaavaju ono realno na skulpturi ili idealiziraju pojedine elemente. Elementi zastupljeni na skulpturama su iskazivali potovanje prema prethodniku, simboliku vezu s njim ili su naglaavali karakterne crte vladara prikazanog datom skulpturom.

RELJEFI
Reljef je skulptura koja je integralno vezana za podlogu, te ne predstavlja samostalnu cjelinu, nego je dio vedeg umjetnikog sklopa. Reljefi su esti u svjetskoj umjetnosti, a najpoznatiji ukraavaju zidove monumentalnih graevina. Nekoliko razliitih reljefa moe initi povezani niz scena a razlikujemo visoki, niski i ucrtani reljef. U ovom periodu na reljefima se ratni prikazi smjenjuju sa scenama alegorijskog karaktera. Stil ovih reljefa na kojima su likovi tijesno zbijeni jedan uz drugog i na kojima ima vie diferencijalnih slojeva nadovezuje se na flavijsku umjetnost.
U usporedbi sa starijim reljefima, odmah se uoava manjak realizma na Konstantinovim. Naime proporcije individualnih figura su zdepaste, njihove glave su uveane, njihove poze se ponavljaju i klesane su mnogo plie, tj. plonije.