Komentar Zakona o Ovršnom Postupku

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
Asaf Daupovi} Rosa Obradovi} Doc. dr. Meliha Povlaki} Fe|ad Za}iragi} Prof. dr. Milorad @ivanovi}
KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ
SARAJEVO, 2005.
Naziv knjige: Izdava~:
Komentari zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj Savjet/Vije}e Evrope i Evropska komisija
Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog projekta Vije}a Evrope i Evropske komisije u saradnji s Njema~kom fondacijom za me|unarodnopravnu suradnju IRZ Fondacija Autorski tim Asaf Daupovi} Rosa Obradovi} Doc. dr. Meliha Povlaki} Fe|ad Za}iragi} Prof. dr. Milorad @ivanovi} Mr. Hugh Chetwynd Monica Macovei Britta Schwarz Admir Suljagi} Dr. Stefan Prner Fe|ad Za}iragi} Edina Harbinja Zinaida Leki} Dragan Tolomanoski Tiskara Varteks Vara`din 1000
Voditelji projekta
Stru~ni konsultant: Ure|iva~ki odbor: Lektura i korektura: Tehni~ka priprema: [tampa: Tira`:
SADR@AJ
PREDGOVORI KRATKE INFORMACIJE ÎTAOCIMA OVOG KOMENTARA PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI SPISAK PROPISA UVOD ZAKON O IZVR[NOM POSTUPKU Slu`bene novine Federacije BiH broj 32/03 (18.7.2003.) Dio prvi
XV XVII XIX XXIV XXV XXVIII 1
I - OSNOVNE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
ODREDBE
Sadràj Zakona Zna~enje pojedinih izraza Pokretanje postupka Nadle`nost Hitnost i redoslijed postupanja Sredstva i predmet izvr{enja Izuzimanje od izvr{enja Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja Podnesci, ro~i{ta i spisi Dostavljanje Sastav suda i odluke Pravni lijekovi Izvr{nost i pravosna`nost Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje Rokovi za postupanje Tro{kovi postupka Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku Jemstvo Izvr{enje odluke stranog suda Izvr{enje na imovini strane dràve Primjena odredaba drugih zakona
3 6 11 16 18 20 24 28 32 35 41 44 51 52 56 57 61 66 68 72 74
VI
IZVR[NI POSTUPAK Dio drugi A. ZAJEDNI^KE ODREDBE
II - IZVR{NA
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan
I VJERODOSTOJNA ISPRAVA
22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.
Osnove za odre|ivanje izvr{enja Izvr{na isprava Odluka i poravnanje Izvr{nost odluke Izvr{nost poravnanja Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje Naplata zateznih kamata Vjerodostojna isprava Prijelaz potraìvanja ili obaveze Uvjetna i uzajamna obaveza Alternativna obaveza po izboru izvr{enika Fakultativno ovla{tenje izvr{enika Prekid postupka Potvrda o izvr{nosti
I ODRE\ENJE IZVR {ENJA
78 82 86 88 92 95 101 116 123 127 130 131 133 139
III - PREDLAGANJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 36. 37. 38. 39. 40.
Prijedlog za izvr{enje Utvr|ivanje du`nikove imovine Povla~enje i ograni~enje prijedloga Rje{enje o izvr{enju Dostavljanje rje{enja o izvr{enju
IZVR [ENJA
142 150 156 158 163
IV - PROVO\ENJE
Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju Vrijeme izvr{enja Rad sudskog izvr{ioca Ometanje sudskog izvr{ioca u radu Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja
167 170 172 174 175
V - PRIGOVOR
Prigovor Razlozi za prigovor Odgovor na prigovor Rje{enje o prigovoru Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave
TRE ]EG LICA
177 184 196 197 200
VI - PRIGOVOR
^lan 51. ^lan 52. ^lan 53.
Pretpostavke za prigovor Odluke suda po prigovoru tre}eg lica Upu}ivanje na parnicu
205 209 211
VII
VII - PROTIVIZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.
Razlozi za protivizvr{enje Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje Rje{enje o protivizvr{enju Nemogu}nost protivizvr{enja Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica Protivizvr{enje prema prijedlogu u~esnika u postupku Odlaganje izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja Vrijeme za koje se izvr{enje odlaè Nastavljanje odloènog postupka Obustava izvr{enja Dovr{enje izvr{enja
OBUSTAVA I OKON ÂNJE IZVR [ENJA
214 219 221 222 224 226 227 231 233 234 242
VIII - ODLAGANJE,
B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOVÂNOG POTRA@IVANJA
IX - OP]E
^lan 65. ^lan 66.
ODREDBE
Obim izvr{enja nov~anih potraìvanja Redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja
243 248
X - IZVR[ENJE
NAD NEPOKRETNOSTIMA
1. Op}e odredbe ^lan 67. Mjesna nadle`nost ^lan 68. Izvr{ne radnje ^lan 69. Nepokretnost kao predmet izvr{enja ^lan 70. Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika ^lan 71. Promjena predmeta izvr{enja ^lan 72. Zabilje`ba izvr{enja ^lan 73. Pristupanje izvr{enju ^lan 74. Zalo`na prava ^lan 75. Slu`nosti i stvarni tereti ^lan 76. Ugovori o zakupu i najmu ^lan 77. Razgledanje nepokretnosti ^lan 78. Osiguranje nepokretnosti 2. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 79. 3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti ^lan 80. Na~in utvr|ivanja vrijednosti ^lan 81. Prigovor nedostatka pokri}a 4. Prodaja nepokretnosti ^lan 82. Zaklju~ak o prodaji ^lan 83. Pravo pre~e kupovine ^lan 84. Na~in prodaje ^lan 85. Uvjeti prodaje
250 250 254 267 276 286 293 298 300 307 311 313 314 316 322 324 330 336 341
VIII
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan
86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95.
Davanje osiguranja Jedan ponu|a~ Ko ne moè biti kupac Prodajna cijena Ro~i{te za nadmetanje i prodaja Prodaja neposrednom pogodbom Polaganje cijene Predaja nepokretnosti kupcu Za{tita prava kupca Obustava izvr{enja
343 345 348 353 362 365 367 371 374 375 377 379 381 385 390 391 392 394 399 402 404 406 410 413 417 419 421 424
5. Namirenje traìlaca izvr{enja ^lan 96. Kad se pristupa namirenju ^lan 97. Lica koja se namiruju ^lan 98. Prvenstveno namirenje ^lan 99. Namirenje ostalih potraìvanja ^lan 100. Visina nadoknade za li~ne slu`nosti i druga prava koja prestaju prodajom ^lan 101. Srazmjerno namirenje ^lan 102. Osporavanje potraìvanja ^lan 103. Upu}ivanje na parnicu 6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potraìvanja ^lan 104. Nedospjelo potraìvanje ^lan 105. Nedospjelo potraìvanje povremenih primanja ^lan 106. Potraìvanja uz uvjet ^lan 107. Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora 7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju ^lan 108. Ro~i{te za diobu ^lan 109. Rje{enje o namirenju 8. Pravni ^lan ^lan ^lan ^lan . poloàj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti 110. Gubitak prava na posjed nepokretnosti 111. Iseljenje izvr{enika 112. Iseljenje drugih lica 113. Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige
NA POKRETNIM STVARIMA
XI - IZVR[ENJE
1. Op}e odredbe ^lan 114. Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze ^lan 115. Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze ^lan 116. Dostava rje{enja o izvr{enju na daljnje provo|enje ^lan 117. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 118. Izvr{ne radnje
430 433 436 437 440
IX
2. Pljenidba i procjena pokretnih stvari ^lan 119. Obavijest o pljenidbi ^lan 120. Predmet pljenidbe ^lan 121. Obim pljenidbenog popisa ^lan 122. ûvanje popisanih stvari ^lan 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima ^lan 124. Sticanje zalo`nog prava ^lan 125. Bezuspje{an poku{aj pljenidbe ^lan 126. Procjena ^lan 127. Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni ^lan 128. Zabilje{ka umjesto pljenidbenog popisa 3. Prodaja stvari ^lan 129. Vrijeme prodaje ^lan 130. Na~in prodaje ^lan 131. Ro~i{te za javnu prodaju ^lan 132. Predaja stvari prije pla}anja 4. Namirenje traìoca izvr{enja ^lan 133. Namirenje jednog traìoca izvr{enja ^lan 134. Namirenje vi{e traìlaca izvr{enja 5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnosti ^lan 135.
442 444 447 448 452 454 457 459 464 466 468 471 475 482 483 485 487
XII - IZVR[ENJE
NA NOV ÂNOM POTRA @IVANJU IZVR [ENIKA
1. Op}e odredbe ^lan 136. ^lan 137. ^lan 138. ^lan 139. ^lan 140.
Mjesna nadle`nost Izuzimanje od izvr{enja Ograni~enje izvr{enja Izvr{ne radnje Obim izvr{enja
489 491 491 492 492 493 495 496 496 497
2. Zapljena potraìvanja ^lan 141. Djelovanje zapljene ^lan 142. Zapljena potraìvanja zasnovana na vrijednosnom papiru ^lan 143. Zalo`no pravo na kamate ^lan 144. Prvenstveni red ^lan 145. Zapljena potraìvanja osigurana zalo`nim pravom upisanim u javni registar 3. Prijenos potraìvanja a) Op}e odredbe ^lan 146. Vrste prijenosa ^lan 147. Posebni uvjeti za prijenos nedjeljivog potraìvanja ^lan 148. Provo|enje prijenosa ^lan 149. Obaveze izvr{enika i traìoca izvr{enja ^lan 150. Polaganje novca kod suda
497 498 500 501 502
b) Prijenos radi naplate ^lan 151. Ovla{tenja traìoca izvr{enja ^lan 152. Prijenos radi naplate potraìvanja upisanog u javni registar ^lan 153. Uvjetovanost obaveze izvr{enikova du`nika predajom stvari ^lan 154. Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu prenesenog potraìvanja ^lan 155. Zaka{njenje u naplati prenesenog potraìvanja ^lan 156. Namirenje traìoca izvr{enja c) Prijenos umjesto isplate ^lan 157.
503 504 504 505 506 508 509
4. Posebne odredbe o izvr{enju na pla}i i drugim stalnim nov~anim primanjima ^lan 158. Primjena odredbi glave XII ovog zakona 511 ^lan 159. Rje{enje o izvr{enju 512 ^lan 160. Izvr{enje kada pravo na izdràvanje ima vi{e lica 514 ^lan 161. Mjesto isplate 515 ^lan 162. Prestanak rada 517 ^lan 163. Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata 519 ^lan 164. Zapljena po pristanku du`nika 522 ^lan 165. Primjena odredaba 525 5. Izvr{enje na potraìvanju po ra~unu kod banke ^lan 166. Prinudno izvr{enje ^lan 167. Redoslijed naplate ^lan 168. Povremena davanja ^lan 169. Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu ^lan 170. Postupak u slu~aju smetnji za provo|enje izvr{enja ^lan 171. Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku ^lan 172. Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica ^lan 173. Izvr{enje nad sredstvima na deviznom ra~unu ^lan 174. Izvr{enje radi naplate potraìvanja u stranoj valuti ^lan 175. Odgovornost banaka za {tetu ^lan 176. Primjena odredbi glave XII ovog zakona 526 530 531 532 532 533 535 535 536 537 537
XIII - IZVR[ENJE
1. Op}e odredbe ^lan 177. ^lan 178. ^lan 179. ^lan 180. ^lan 181. ^lan 182.
NA POTRA @IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU Ê POKRETNE STVARI
ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST
Mjesna nadle`nost Izvr{ne radnje Djelovanje prijenosa Nedospjelost izvr{enikovog potraìvanja Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potraìvanju
537 539 540 540 540 541 541 542
2. Pokretne stvari ^lan 183. Predaja stvari na ~uvanje ^lan 184. Prodaja stvari i namirenje traìoca izvr{enja
XI
3. Nepokretnosti ^lan 185. Predaja traìocu izvr{enja ^lan 186. Prodaja i namirenje traìoca izvr{enja
542 543
XIV - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 187. 188. 189. 190. 191. 192.
NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ,
TE NA ^LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU
Mjesna nadle`nost Izvr{ne radnje Pljenidba dionice Procjena i prodaja dionica, te namirenje traìlaca izvr{enja Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu Pravo pre~e kupovine
NAD DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA
544 545 546 547 548 549
XV - IZVR{ENJE
^lan 193.
Izvr{ne radnje
549
C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOVÂNOG POTRA@IVANJA
XVI - SUDSKI
^lan 194. ^lan 195. ^lan 196. ^lan 197.
PENALI
Izricanje sudskih penala Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala

RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI
552 561 564 567 574 579 580 582 583 584 592 596 597 600
XVII - IZVR[ENJE
^lan 198. ^lan 199. ^lan 200. ^lan 201.
Mjesna nadle`nost Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica Izvr{enje radi isporuke zamjenljivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica Pravo na nadoknadu {tete Mjesna nadle`nost Na~in provo|enja izvr{enja Uklanjanje pokretnih stvari Prodaja pokretnih stvari Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka
RADI ISPRA @NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI
XVIII - IZVR[ENJE
XIX - IZVR[ENJE
^lan 207. ^lan 208.
RADI OSTVARENJA POTRA @IVANJA NA RADNJU , TRPLJENJE ILI NE ÎNJENJE
^lan 209. ^lan 210.
Mjesna nadle`nost Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti samo izvr{enik Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje
600 608 616
XII
^lan 211. ^lan 212. ^lan 213.
Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja Ponovno smetanje posjeda Pravo na nadoknadu {tete
RADI VRA ]ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLU@BU
621 624 630 632 633 636 638 645 646 652 656 658
XX - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan 214. 215. 216. 217.
Mjesna nadle`nost Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje Na~in provo|enja izvr{enja Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad
XXI - IZVR[ENJE
DIOBOM STVARI
Mjesna nadle`nost Fizi~ka dioba Dioba prodajom Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda Tro{kovi postupka
POTRA @IVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE
XXII - OSTVARENJE
^lan 223. ^lan 224. ^lan 225. ^lan 226. ^lan 227.
REGISTRE
Bezuslovno potraìvanje Uslovno potraìvanje Upis prava u javne registre Postupci u toku Vaènje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Prestanak vaènja odredbi drugih zakona Prestanak vaènja vaè}ih zakona o izvr{nom postupku Stupanje na snagu Zakona
I ZAVR [NE ODREDBE
660 661 663 665 668 673 674 675 681 685
XXIII - PRIJELAZNE
^lan 228. ^lan 229. ^lan 230.
BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA REGISTAR POJMOVA
XIII
PREDGOVOR
Novele Zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj koji su od 18.7.2003. godine u oba entiteta stupili na snagu, u prvom redu imaju dva cilja. Novi postupak izvr{enja treba da pove}a kvotu uspje{nosti prinudnih izvr{enja i treba da bude efikasniji u provedbi. U prvi plan sada dolazi za razliku od starog jugoslavenskog prava za{tita povjerilaca. Cilj ovog komentara je da pravnoj praksi olak{a svakodnevnu primjenu ovih zakona koji, ina~e, imaju dosta paralela sa njema~kim pravom. U tom smislu ovom prilikom najsrda~nije zahvaljujemo Vije}u Evrope na njegovoj inicijativi za izradu ovih komentara Zakona o izvr{nom postupku, te za konstruktivnu i prijatnu suradnju. Fondacija IRZ od 2000. godine djeluje u Bosni i Hercegovini zahvaljuju}i sredstvima Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Za teì{te svojih aktivnosti smo svjesno odabrali edukaciju i dodatno obrazovanje sudija i advokata koje odgovara potrebama prakse u zemlji. Upravo u gra|anskom pravu su me|unarodne organizacije nudile relativno malo. Niz seminara Privredno pravo u trì{noj privredi je sigurno u tom domenu popunio postoje}u prazninu. Od 2000. godine organiziramo ove seminare koji su i dalje veoma prihva}eni kod prakti~ara u Bosni i Hercegovini. O novelama Zakona o izvr{nom postupku se diskutovalo u okviru dva seminara koji su se odràli 2003. i 2004. godine, a u~esnici radnih grupa koje su radile na izradi ovih zakona su ih, zajedno sa referentima iz Njema~ke, znala~ki predstavili. Tokom izrade komentara Fondacija IRZ se prije svega trudila da oni budu {to jednostavniji za primjenu, te je na raspolaganje stavila Dr. Stefana Prnera, advokata i stru~njaka koji je zajedno sa autorima radio na strukturi komentara i pojedinih tekstova, ali je do samog {tampanja pratio i cjelokupan proces redigovanja. Na ovom mjestu èlimo zahvaliti Dr. Prneru na njegovom izuzetnom trudu i zalaganju za vrijeme rada u Bosni i Hercegovini ne samo u pogledu ovog komentara. @elja nam je da ova knjiga svojim korisnicima postane svakodnevna literatura i da na{ doprinos njenom nastanku u~ini da ona bude {to jednostavnija za upotrebu.
Matthias Weckerling Direktor
Zadovoljstvo mi je imati ~ast da predstavim Komentare Zakona o izvr{nom postupku entiteta Bosne i Hercegovine. Ovi zakoni oslikavaju zna~ajan napredak u procesu moderniziranja sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini i to ja~anja izvr{enja presuda u gra|anskom postupku. Pravda se ne moè dosti}i ukoliko se presude, donijete od strane suda, ne izvr{e efektivno i efikasno, {to je i stav koji je Evropski sud za ljudska prava naga{avao mnogo puta u svojim presudama. Prvi korak na tom putu su dobri zakoni koji predstavljaju temelj na kojem po~iva i funkcionira cijeli sistem. Ipak, razumijevanje i primjena prava odre|uju da li }e sistem i zaista funkcionirati efikasno. Bosna i Hercegovina je usvojila moderno zakonodavstvo koje teì ujediniti ono najbolje iz doma}e pravne tradicije sa eskpertizom evropskih stru~njaka iz oblasti gra|anskog prava. Komentar je rezultat posve}enosti i rada grupe afirmiranih nau~nih radnika i prakti~ara iz ove oblasti, sa zajedni~kim ciljem razvoja modernog sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini. Posebno vrijedna karakteristika ovog komentara jeste ~injenica da je to primjer kako Evropska Komisija i Vije}e Evrope mogu obezbijediti okvir unutar kojeg pravni stru~njaci u Bosni i Hercegovini mogu djelovati. Nadamo se da }e ovaj komentar sluìti prakti~arima i studentima prava i pomo}i im u boljem razumijevanju historije, dru{tvenog konteksta, podloge i evropskih vrijednosti i pri tom podupirati Zakon o izvr{nom postupku u oba entiteta Bosne i Hercegovine, daju}i tako svoj doprinos efikasnosti sudskog sistema.
Michael Humphreys {ef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini
Guy de Vel generalni direktor pravnih poslova Vije}a Evrope
^lan XVII
KRATKE INFORMACIJE ÎTAOCIMA OVOG KOMENTARA
Cilj ovog komentara je da bude pomo}no sredstvo za svakodnevni rad sa Zakonom o izvr{nom postupku (ZIP) oba entiteta Bosne i Hercegovine. Tome sluì i ~itav niz prakti~nih oznaka samog teksta komentara, kao npr.: U pravilu, obja{njenja o odnosu nekog ~lana sada vaè}eg zakona prema ~lancima ranije vaè}ih zakonskih propisa nalaze se na samom po~etku teksta komentara uz svaki pojedina~ni ~lanak zakona. Dakle, ~italac tamo moè brzo prona}i odgovor na pitanje da li neki ~lanak zakona sadrì ne{to novo u odnosu na do sada poznata zakonska rje{enja ili ne. Ukoliko je to bilo mogu}e, redoslijed komentara uz svaki pojedina~ni ~lan zako na slijedi unutra{nji redosljed tog ~lanka. To zna~i da se element npr. prvog stavka jednog ~lanka se komentira jasno odvojeno od elementa drugog stavka u itd. Dakle ~italac samo treba npr. da prona|e naznaku uz st. 2 (koja je ozna~ena boldiranim slovima) ako ga zanima neki problem vezano za taj stav ~lana zakona. Izdava~i su zamolili autore da upu}uju na sudsku praksu direktno vezano za pojedina~ne stavove ili elemente jednog ~lana (a ne na kraju komentara, kako je to uobi~ajeno u mnogim drugim komentarima). To je iz razloga {to ~italac-prakti~ar o~ekuje da sve relevantne informacije o stavovima (me|u koje spada i doti~na sudska praksa) nekog ~lana zakona prona|e na jednom mjestu, a ne na razli~itim mjestima u tekstu. Klju~ne rije~i u tekstu komentara su istaknute boldiranim slovima. r Lak{em upu}ivanju na odre|ena mjesta komentara sluì sistem rubnih brojeva. To su brojevi na vanjskoj strani teksta kojima se numerira komentar uz svaki ~lan zakona. Tako npr. naznaka 160/2 u registru pojmova zna~i da se komentar vezan za doti~nu klju~nu rije~ nalazi u komentaru uz ~lan 160, a u samom tekstu komentara pored broja 2 na rubu teksta. Ova tehnika omogu}ava da upu}ivanje na tekst iz registra pojmova ne treba da se mijenja znatno u slu~aju novih dopunjenih izdanja komentara.
XVIII ^lan
Osim toga, izdava~i su zamolili autorice i autore da {to vi{e predstavljaju svoju vlastitu praksu, da daju prijedloge za postupanje u odre|enim prakti~nim situacijama i da upozoravaju na postoje}e ali i mogu}e budu}e probleme prilikom primjenjivanja Zakona, pogotovo u situacijama u kojima se pored ZIP-a primjenuju i odredbe drugih zakona. Zakon se pi{e brzo (ponekad ~ak prebrzo). Primjenjivanje (ili, kako se kaè po novome, implementacija) nekog novog zakona me|utim nije neka konstantna stvar, nego trajni i teku}i proces razvoja, razmjena iskustava, a ponekad i metode poku{aj i gre{ka. Imaju}i to u vidu, svi u~esnici u izradi ovog komentara su svjestni da knjiga koju imate pred sobom ne moè biti kona~na. Isto vaì i za mi{ljenja, koja autori su iznijeli u svojim tekstovima. Stru~na diskusija se me|utim moè razviti tek kada neko je dao svoj stav kao po~etnu ta~ku za tu diskusiju. U ovom smislu se mole ~itaoci za informacije o praksi razli~itih sudova prilikom primjenjivanja novog ZIP-a, za svoje stavove vezane za mi{ljenja koja su iznijeta u ovom komentaru, kao i za sve druge prijedloge koji bi mogli doprinijeti razvoju ovog komentara u mogu}im budu}im izdanjima. Na kraju, èlim zahvaliti svim u~esnicima u ovom projektu, ~iji je doprinos ovom komentaru vidljiv svakom ~itaocu putem njihovih tekstova. To su, naravno, u prvom redu autori. Osim autorima, potrebno je zahvaliti i licima koja su doprinijela ovom komentaru svojim inicijativama, podr{kom i savjetima. Na strani Vije}a Evrope to su: Hugh Chetwynd, direktor ispostave Vije}a Evrope u BiH, Monica Macovei (koja je u toka projekta postala ministrica pravosu|a svoje domovine Rumunije), Admir Suljagi} (voditelj projekta komentara ZIP-a i ZPP-a FBiH i RS) i Edina Harbinja (koja je pruìla dragocjenu tehni~ku pomo}). Na strani Njema~ke fondacije za me|unarodno pravnu suradnju (IRZ fondacije) èlim zahvaliti direktoru Matthiasu Weckerlingu, Britti Schwarz, voditeljici projekta IRZ fondacije za BiH, kao i dr. Arndu Whlera. Zahvaljujem i kolegama Fe|adu Za}iragi}u i Mehmedu Hadì}u na zaista pa`ljivoj obradi kona~nih tekstova.
Dr. Stefan Prner Rechtsanwalt Stru~ni suradnik IRZ fondacije za BiH
^lan XIX
PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE
Babi}, Slobodan, Mili}evi}, Dragi{a: Ekonomija, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 2003. Barbi}, Jak{a: Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva na stvari i prijenosom prava, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996. Barbi}, Jak{a, Buljan, Vesna, Crni}, Ivica, Dika, Mihajlo, Erakovi}, Andrija, Ru`djak, , , , , , Marijan i [epi}, Nenad: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zagreb, 1996. Crni}, Ivica: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. : Crni}, Ivica: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993. : Crni}, Ivica, Grubi}, Vesna: Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Informator, Zagreb, 1994. Crni}, Ivica: Ovrha na nekretnini, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zagreb, 1996. âlija, Branko, Omanovi}, Sanjin: Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo 2000. , ûlinovi}, Ferdo: Komentar zemlji{noknji`nih zakona, Beograd, 1931. ûlinovi}Herc, Edita: Ugovorno osiguranje tra`bina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998. Deixler-Hbner, Astrid, Klicka, Thomas: Zivilverfahren, 3. Auflage, Wien, 2003. H Deni{li}, Meliha: Pravo svojine stranaca u SFRJ, Zbornik radova sa jugoslovenskog savjetovanja Promjene u pravu svojine, Transformacija dru{tvene svojine, odrànog u Sarajevu 22-24. novembra 1990. Dika, Mihajlo: Zakon o izvr{nom postupku, Zagreb, 1991.
XX ^lan
Dika, Mihajlo: Sudsko osiguranje potraìvanja na temelju sporazuma stranaka, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zbornik radova, 1992. Dika, Mihajlo: Novo ovr{no pravo neki temeljni instituti, u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996. Dika, Mihajlo: Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ste~ajnog prava, Reforma ovr{nog i ste~ajnog prava, Zbornik radova, Zagreb, 1999. Dika, Mihajlo, îzmi}, Jozo: Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, : Sarajevo 2000. \or|evi}, Aleksandar, Studin, Josip: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim , obja{njenjima, Slu`beni list SFRJ, Beograd, 1979. Gali}, Ale{, Matja`, Jan, Hinko, Jenull: Zakon o izvr{bi in zavarovanju, Komentar novele in uvodna pojasnila, Ljubljana, 2002. Gajovi}, Jelisaveta: Gra|ansko procesno pravo sa komentarom, Beograd, 2000. Gavella, Nikola: Zalo`no pravo, Zagreb, 1992. Gavella, N., Josipovi}, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipkovi}, Z.: Stvarno pravo, Zagreb, 1998. Hess, Burkhard: Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona Federacije BiH od 16.7.1997., objavljeno u: Nova rje{enja u Zakonu o parni~nom postupku i Zakonu o ovr{nom postupku Federacije BiH, izdanje Ministarstva pravde, Sarajevo, 1998. Ilc, Joè: Spremembe Zakona o izvr{ilnem postopku, Pravnik, Ljubljana, 6-8/1991. Jauernig, Schlechtriem, Strner, Teichmann, Gesetzbuch, 8. Auflage, Mnchen, 1997. Volkommer:
BGB
Brgerliches
Josipovi}, Tatjana: Zemlji{no knji`no pravo, Zagreb, 2001.
Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Savremena administracija, Beograd, 1983. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, Redaktori: Blagojevi}-Krulj, K Savremena administracija, Beograd, 1980.
Krisper-Kramberger, Marija: Pogodbena zastavna pravica na neprima~ah, Pravnik, K Ljubljana, let 47 (1992), 1-2. Matijevi}, Ivo, ûlinovi}, Ferdo: Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Svjetlost, Beograd, 1940. Markovi}, Slobodan: Autorsko pravo i srodna prava, Slu`beni glasnik, Beograd, 1999.
^lan XXI
Medi}, Du{ko: Zalo`no pravo, Banja Luka, 2002. Mini, Harald: Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, Wien, 2000.
Novi zakon o izvr{nom postupku, redaktor: Dragor Hiber, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd, 2004. Op}a enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Knjiga 2, CFob, tre}e izdanje, Zagreb, 1977.
Panovski, Strahil: Izvr{enje na nov~anom potraìvanju du`nika, Glasnik Advokatske komore Vojvodine, 6/1981. Paunovi}, Miroslav: Prednosti hipoteke kao sredstva osiguranja potraìvanja, Pravni ìvot, 8-9/91. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Novinsko izdava~ka ustanova Slu`beni list SFRJ, Beograd. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primenu, Privredna {tampa OOUR Preduze}a Finansijski studio, Beograd, 1978. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Privredna {tampa, Beograd, 1981. Povlaki}, Meliha: Izvr{nost javnobilje`ni~kih akata, Pravna misao, 3-4/2000. Povlaki}, Meliha: Institut javnog bilje`ni{tva i efikasno ostvarivanje prava povjerilaca u pravu Federacije BiH, I i II dio, Pravni savjetnik, 4/2002. i 7/2002. Povlaki}, Meliha: Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, Pravni savjetnik, 4/2003. Povlaki}, Meliha: Reforma zemlji{noknji`nog prava kao dio ukupne reforme gra|anskog prava, Zbornik radova sa Me|unarodnog savjetovanja Aktualnosti gra|anskog i trgova~kog zakonodavstva i pravne prakse, odrànog u Neumu 6-8.6.2003. godine, Mostar, 2003. Povlaki}, Meliha: Novo zemlji{noknji`no pravo u BiH, Pravni savjetnik, 12/2003. Pozni}, Borivoje, Raki}-Vodineli}, Vesna: Gra|ansko procesno pravo, petnaesto V izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1999. Rajovi}, Veroljub: Sudski izvr{ni postupak sa tekstom Zakona o izvr{nom postupku iz 2000. godine, Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, novembar, 2000.
XXII ^lan
Rijavec, Vesna: Neue Aspekte des Glubigerschutzes nach dem slovenischen Vollstreckungs - und Sicherungsgesetz, WiRO, Heft 11/1999. Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom i registrom pojmova, VI izmjenjeno i dopunjeno izdanje, 1999. Rosenberg, Leo, Gaul, Hans Fridhelm, Schilken, Eberhard: Zwangsvoll-streckungsrecht, elfte vllig neubearbeitete Auflage, Mnchen, 1997. Seiser, Hannes: Executionsrecht, 3., neu bearbeitete Auflage, Wien, 2002. Simonetti, Petar: Hipoteka (objekt, obujam, sticanje), Zakonitost (44) 1990., br. 9-10. Simonetti, Petar: Hipotekarno zalaganje nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine, Pravna misao, 1-2/99. Simonetti, Petar: Mobilijarna hipoteka, Privreda i pravo, vol. 32, 1993., 1-2. Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd 1981. Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Pravnoekonomski centar, Beograd, 1986. Stankovi}, Gordana: Novo izvr{no procesno pravo, Udruènje za gra|ansko procesno i arbitra`no pravo, Ni{, 2001. Stankovi}, Gordana: Gra|ansko procesno pravo, Ni{, 1998. Stankovi}, Gordana: Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, Pravni ìvot 11-12/91, str. 1499-1506. Stankovi}, Obren, Orli}, Miodrag: Stvarno pravo, Beograd, 1989. Starovi}, Borivoj: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), II. Prera|eno i dopunjeno izdanje, PRAVO D.O.O., Novi Sad, 1991. Starovi}, Borivoj: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987. : Stojanovi}, Dragoljub: Savjesnost i po{tenje, Enciklopedija imovinskog prava i prava udruènog rada, Beograd, 1978. [arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Savremena administracija, Beograd, 1994. [arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan, Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991. Thomas, Heinz, Putzo, Hans: ZPO Komentar, 24. Auflage, Mnchen, 2002.
^lan XXIII
Tratnik, Matija`, Rijavec, Vesna, Kereste{, Toma`, Vren~ur, Renato: Stvarnopravna , zavarovanja, Maribor, 2001. Triva, Sini{a, Belajec, Velimir, Dika, Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1980. Triva Sini{a, Belajec Velimir i Dika Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Zagreb 1984. , Tumbri, Tanja: Zalo`no pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 1-2/81. Vizner, Boris: Komentar Zakona o vlasni~ko pravnim odnosima, Zagreb, 1980. Vizner, Boris: Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Zagreb, 1979. : Vukovi}, Svetislav: Komentar Zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom, registrom pojmova i obrascima, Prvo izdanje, Poslovni biro D.O.O., Beograd, 2000. Ze~evi}, Enver; Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003. Wolf, Manfred: Sachenrecht, 12. Auflage, Mnchen, 1994.
XXIV ^lan
OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
BGB Njema~ki gra|anski zakonik EO - Exekutionsordnung Republike Austrije sa Novelom od 2000. OZ Ovr{ni zakon Republike Hrvatske PZ FBiH Porodi~ni zakon Federacije BiH PZ RS Porodi~ni zakon Republike Srpske SZ Stvarnopravni zakonik Republike Slovenije ZGZ - Zakon o gra|evinskom zemlji{tu Federacije BiH/Republike Srpske ZIP M Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije ZIP SCG Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije ZIZ Slo - Zakon o izvr{bi in zavarovanju Republike Slovenije ZN Zakon o naslje|ivanju ZOO Zakon o obligacionim odnosima ZoNot Zakon o notarima ZPP Zakon o parni~nom postupku Federacije BiH/Republike Srpske ZPU FBiH Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH ZPU RS Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske ZUP Zakon o upravnom postupku Federacije BiH ZV Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske ZZK Zakon o zemlji{nim knjigama Federacije BiH/Republike Srpske ZZK RH Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske
^lan XXV
SPISAK PROPISA SPOMENUTIH U TEKSTU KOMENTARA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU
Bosna i Hercegovina Zakon o politici direktnih stranih ulaganja (Slu`beni glasnik BiH 17/98) Okvirni Zakon o zalozima (Slu`beni glasnik BiH 28/04) Zakon o dràvnoj slu`bi u institucijama BiH (Slu`beni glasnik BiH 23/02, 14/03) Federacija BiH Zakon o parni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 58/03) Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`bene novine FBiH 58/02) Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`bene novine FBiH 25/03) Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH 33/02) Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list RBiH 38/78, 4/89, 22/91, 21/92, 3/93, 13/94) Zakon o radu (Slu`bene novine FBiH. 43/99, 13/02) Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 2/98) Zakon o notarima (Slu`bene novine FBiH 45/02) Krivi~ni zakon (Slu`bene novine FBiH 36/03) Zakon o stecajnom postupku (Slu`bene novine FBiH 29/03 i 32/04) Zakon o dràvnoj slu`bi u FBiH (Slu`bene novine FBiH 29/03) Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89, Slu`beni list RBiH 2/92, 13/94) Republika Srpska Zakon o parni~nom postupku (Slu`beni glasnik RS 58/03 i 85/03)
XXVI ^lan
Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima (Slu`beni list SFRJ 6/80, 36/90, 38/03) Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`beni glasnik RS 74/02) Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`beni glasnik RS 86/03) Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89, 17/93, 3/96, 39/03) Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 51/01) Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list SRBiH 4/89, 22/91, 29/94) Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH 33/77, 12/87, 30/90, 7/92) Zakon o ste~ajnom postupku (Slu`beni glasnik RS 67/22, 77/02, 38/3, 96/03) Zakon o notarima (Slu`beni glasnik RS 86/04) Porodi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 54/02) Krivi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 49/03) Zakon o radu (Slu`beni glsnik RS 38/00) Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`beni list SRBiH 10/89) Zakon o op{tem upravnom postupku Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 13/02). Zakon o bankama Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 44/03). Zakon o hartijama od vrednosti Republike Srpske pre~i{}en tekst (Slu`beni glasnik RS 2/02) Zakon o patentima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99) Zakon o ìgovima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 35/99) Zakon o modelima i uzorcima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99) Zakon o administrativnoj slu`bi u upravi RS (Slu`beni glasnik RS 16/02, 62/02) Pravilnik o unutra{njem poslovanju redovnih sudova (Slu`beni list SRBiH 3/76) Kanton Sarajevo Zakon o porezu na promet nekretnina i prava Kantona Sarajevo (Slu`bene novine KS 10/99) Zakoni drugih dràva Ovr{ni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/2003, 174/2003 - ispravka)
^lan XXVII
Zakon o izvr{bi in zavarovanju (Uradni list Republike Slovenije 51/98, 11/99, 11/2001, 75/02) Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije (Slu`ben vesnik 53/97, 59/2000) Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije (Slu`beni list SFRJ 28/00, 73/00, 71/01) Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske (Narodne novine 91/96, 137/99, 114/2001) Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/2001) Executionsordnung - Novelle Republike Austrije (BGBl I 2000/59)
XXVIII ^lan
UVOD
1) Potreba za reformom sudskog izvr{nog prava u BiH Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine, koji je donijet kao savezni zakon biv{e SFRJ, na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine bio je u primjeni sve do 2003. godine (u Distriktu Br~ko do 2000. godine). U toku posljednjih ratnih doga|anja u BiH taj zakon je direktno preuziman od strane svih administrativnih aran`mana koji su na njenoj teritoriji postojali kako u toku rata (RBiH, Republika Srpska i Hrvatska zajednica Herceg Bosna) tako i nakon njega (Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Br~ko). Zahvaljuju}i tome sudsko prinudno izvr{enje je na cjelokupnoj teritoriji na{e zemlje bilo regulisano na jedinstven na~in iako ustavnopravno ova materija nikada nije spadala u nadle`nost dràve BiH. Nakon 1995. godine obnova ratom razorenih podru~ja BiH i njenih entiteta dugo je bio apsolutni prioritet kako za lokalne vlasti BiH tako i za me|unarodne snage koje su pomagale tu obnovu. Povratak izbjeglica i raseljenih lica, njihove imovine, rekonstrukcija poru{ene infrastrukture, dugo su bili na vrhu prioriteta svih onih koji su se bavili poslijeratnom obnovom BiH. Problemi prinudnog sudskog izvr{enja dugo su bili u zape}ku razli~itih institucionalnih reformi, i tek se s vremena na vrijeme u javnosti mogao ~uti zahtjev za hitnom reformom i u ovoj oblasti, uzrokovan prije svega nemogu}no{}u ili sporo{}u izvr{enja pravosna`nih sudskih presuda. Pod pritiskom ekonomskog razvoja poslijeratne BiH, a prije svega bankarskog sektora koji u tom razvoju po prirodi stvari ima vode}u ulogu, potreba za reformom izvr{nog prava postaje sve glasnija i sna`nija tek nakon 2000. godine. Pri tome je nezadovoljstvo poslovi~nom sporo{}u prinudnog izvr{enja sudskih odluka, kao i raznolike mogu}nosti du`nika da opstruira izvr{enje svoje obaveze, naj~e{}e navo|eno kao jedna od osnovnih prepreka na putu uspostave vladavine prava u BiH, apsolutno najva`nijeg preduslova za sna`niji ekonomski oporavak na{e zemlje. Iz tih razloga, pod uticajem neoborivih dokaza iz sudske prakse da Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine ~e{}e du`niku sluì kao garant neizvr{enja njegove obaveze (mogu}nosti odga|anja izvr{enja su za njega po tom zakonu bile gotovo neograni~ene) nego za{titi interesa povjerioca u tom postupku, ministarstva
^lan XXIX
pravde oba entiteta u BiH su u toku 2002. godine formirala svoje komisije za izradu prednacrta novih Zakona o izvr{nom postupku. Ti novi zakoni su imali zadatak da na najbolji mogu}i na~in izmijene lo{e stanje u sudskom izvr{nom pravu, te da na jedinstven na~in u BiH rije{e nagomilane probleme u toj oblasti. Kao rezultat rada tih komisija, sredinom 2003. godine, najprije u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: RS) a potom i u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH), usvojeni su novi, entitetski Zakoni o izvr{nim postupcima. Danas se ti zakoni u oba entiteta BiH primjenjuju u praksi ve} skoro 18 mjeseci i iza sudske prakse je sada ve} dovoljno iskustva na osnovu kojeg se moè re}i da je reforma izvr{nog prava krenula dobrim pravcem, ali isto tako i da do postizanje kona~nog cilja (efikasan izvr{ni postupak) jo{ uvijek treba raditi na mnogim od ponu|enih rje{enja. 2) Stupanje na snagu novih zakona Ukazom Predsjednika FBiH, objavljenim u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 32/03 od 18.7.2003. godine, progla{en je Zakon o izvr{nom postupku. Odredbama njegovog ~lana 230. odre|eno je da Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine (18.7.2003. godine), a da se po~inje primjenjivati 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Shodno odredbama ~lana 37. stav 3. navedenog Zakona o izvr{nom postupku, dana 19.8.2003. godine federalni ministar pravde P donio je Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u izvr{nom postupku (objavljen u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 41/03), ~ime su stvorene sve pretpostavke da se Zakon o izvr{nom postupku u FBiH primjenjuje od 19.9.2003. godine, kako je to i odre|eno njegovim ~lanom 230. U RS Zakon o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom glasniku Republike Srpske broj 59/03 od 18.7.2003. i stupio je na snagu dana 01.8.2003. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom P glasniku Republike Srpske br. 85/03, a sam Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{ioca u izvr{nom postupku, koji je donijelo Ministarstvo pravde RS, u Slu`benom glasniku Republike Srpske br. 101/03). 3) ZIP FBiH i RS - usporedba Zakonom o izvr{nom postupku u FBiH i Zakonom o izvr{nom postupku u RS odre|eno je da se istim ure|uje postupak po kojem sudovi u FBiH odnosno u RS provode prinudno ostvarenje potraìvanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak). Najva`nija razlika izme|u Zakona o izvr{nom postupku dva entiteta jeste u segmentu odredbi o prinudnoj predaji djeteta (ZIP RS, ~lan 226-228). Naime, te odredbe ne postoje u Zakonu o izvr{nom postupku u FBiH zbog toga {to su one ve} sadràne u prijedlogu novog federalnog porodi~nog zakona, koji se trenutno nalazi u parlamentarnoj proceduri usvajanja. Dakle, sa stanovi{ta pravnog sistema FBiH, s obzirom na to da }e mehanizam prinudne predaje djeteta u FBiH biti regulisan
XXX ^lan
porodi~nim zakonom, nije bilo potrebe da se ista materija reguli{e i na nekom drugom mjestu (ZIP-u). Razlike u postojanju odredbi o prinudnoj predaji djeteta uticale su i na numeraciju ~lanova navedenih entitetskih ZIP-ova, tako da ZIP RS prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e u ~lanovima 229., 230., 231., 231.a, 232. i 233., , glave XXIV Zakona, dok s druge strane ZIP FBiH, koji ne sadrì odredbe o prinudnoj predaji djeteta, prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e ~lanovima 226., 227., 228., 229. i 230. glave XXIII Zakona. Druga bitna razlika izme|u navedenih entitetskih Zakona proizlazi iz ~l. 231.a ZIPa RS koji reguli{e izvr{enje sudskih odluka po osnovu isplate stare devizne {tednje, ratne {tete i isplate po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potraìvanja iz perioda ratnih dejstava izme|u maja 1992. i 19.6.1996. godine. Takvu odredbu ne sadrì ZIP FBiH, jer se ista materija u FBiH ure|uje posebnim zakonima (Zakon o privremenom odga|anju od izvr{enja potraìvanja na osnovu izvr{nih odluka na teret budèta FBiH i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja potraìvanja na osnovu izvr{nih odluka na teret budèta FBiH Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 9/04 i 30/04). Treba napomenuti da su dva entitetska zakona stupila na snagu u razli~itim vremenskim periodima i razli~itim zakonodavnim tehnikama, {to je rezultiralo razli~itim odredbama ~lanova 233. ZIP-a RS i 230. ZIP-a FBiH. 4) ZIP FBiH i RS u odnosu na prethodni ZIP Niz odredbi koje su do u detalje analizirane u ovom komentaru ukazuje da novi zakoni o izvr{nom postupku, u odnosu na Zakon iz 1978. godine, u sebi sadrè niz radikalnih promjena u postupku prinudnog izvr{enja. Te promjene, uz ispunjenje drugih uslova (reorganizacija sudova i pravosu|a uop{te) trebale bi omogu}iti brù provedbu zakona i nesmetan tok izvr{nog postupka, te tako odlu~uju}e uticati na pobolj{anje pozicije traìoca izvr{enja postupka prinudnog izvr{enja. Od va`nijih sistematskih promjena u tekstu novih ZIP-ova treba najprije spomenuti one sadràne u njihovom ~lanu 1. Naime, navedenom odredbom jasno se ukazuje da predmet regulisanja ovih zakona vi{e nije postupak obezbje|enja potraìvanja (prethodne mjere i privremene mjere - mjere obezbje|enja, koje su bile regulisane ~lanovima 252.275. ZIP-a iz 1978. godine). U oba BiH entiteta ta je materija sada regulisana Zakonom o parni~nom postupku (sudske mjere osiguranja, ~lanovi 268.-290.), i o mjerama obezbje|enja sada uvijek odlu~uju nadle`ni parni~ni, a ne izvr{ni sudovi. Pored toga, u odnosu na ranije odredbe o zasnivanju zalo`nog prava kao postupka obezbje|enja, sada je u zavr{nim i prijelaznim odredbama ovih zakona regulisano da }e se ovaj postupak i dalje voditi pred izvr{nim sudom po odredbama ~lanova 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| ranijeg ZIP-a, ali samo do regulisanja istog u odredbama drugog odgovaraju}eg zakona, odnosno primjene Zakona o notarima, koji i ina~e reguli{e ovu oblast. Ova nova zakonska rje{enja temelje se na ~injenici da se u navedenim slu~ajevima radi o postupcima ~iji je kona~an ishod izvr{na isprava, koju tek treba prinudno provesti u izvr{nom postupku. Iz prakse sudova uo~eno je da postupci
^lan XXXI
obezbje|enja potraìvanja i dono{enja odgovaraju}ih izvr{nih isprava s tim u vezi, u znatnoj mjeri optere}uju izvr{ne sudove, koji prije svega treba da provode prinudno ostvarenje potraìvanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Postupci ~iji je ishod dono{enje izvr{ne isprave, za ~ije vo|enje se u znatnijoj mjeri traì i primjena odredaba materijalnopravne (supstancijalnopravne) prirode, po svojoj pravnoj prirodi su mnogo bliì parni~nom (obezbje|enje) ili ~istom vanparni~nom postupku (zasnivanje zalo`nog prava). Imaju}i u vidu to obja{njenje, moè se re}i da su odredbe o sudskim mjerama obezbje|enja opravdano prenesene u zakone o parni~nim postupcima odnosno zakone o notarima. Ukupno uzev{i, navednim promjenama ~ini se da je izvr{ni postupak sada bliì svojoj izvr{noj pravnoj prirodi. Prema toj novoj koncepciji, predmetom ZIP-ova sada vi{e nisu postupci dono{enja odluka u vidu izvr{nih isprava, izuzev u ta~no odre|enim posebnim slu~ajevima, koji su specifi~ni i po prirodi stvari usko vezani za izvr{ni postupak (protivizvr{enje ~l. 54., rje{enje o dosudi nekretnine ~l. 93, rje{enje o namirenju ~l. 109. ovog zakona i sl.). Razmatranje svih izmjena koje novi ZIP-ovi nose jeste predmet samog teksta komentara na svaki pojedini ~lan ovih zakona, a za sveobuhvatni pregled najva`nijih izmjena ovdje bismo istaknuli samo sljede}e: 1) Su{tinski gledano, novi Zakon o izvr{nom postupku se sada temelji na na~elu jednakog procesnopravnog poloàja stranaka u izvr{nom postupku, a iz pojedinih odredbi Zakona da se zaklju~iti da je novim rje{enjima poja~ana za{tita interesa traìlaca izvr{enja (povjerioca). Prednje potvr|uju odredbe Zakona, jer iste vi{e ni pod kojim uslovima ne predvi|aju institut odga|anja izvr{enja na prijedlog izvr{enika (~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), a ispu{tene su i odredbe o za{titi budètskih korisnika (~l. 196. ranijeg ZIP-a), ~ime su dràvni organi i institucije izjedna~eni sa ostalim strankama u postupku u procesnopravnom smislu. Shodno primjeni Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. novog ZIP-a), u kojem je minimizirano na~elo materijalne istine a potpuno napu{teno na~elo pruànja pomo}i neukoj stranci, na~elo pruànja pravne pomo}i neukoj stranci napu{teno je i u izvr{nom postupku. Kako bi rije{io probleme skrivanja imovine od strane izvr{enika, koji su naro~ito bili izraèni prelaskom platnog prometa sa biv{e SDK na redovan bankarski sistem, novi zakon uvodi novi institut utvr|ivanje imovine du`nika, pomo}u kojeg traìlac izvr{enja, uz posredovanje suda, na lak{i na~in moè da do|e do informacija o imovini izvr{enika koja moè biti predmet izvr{enja. Radi poja~anja odgovornosti izvr{enika za njegove obaveze, novim zakonom izuze}a pojedinih stvari i prava od izvr{enja su svedene na minimum. U tom smislu nastale su vrlo radikalne promjene naro~ito u odnosu na mogu}nost ograni~enja izvr{enja nad izvr{enikovim pokretnim i nepokretnim stvarima te njegovim pravima (li~ni dohodak). U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, najradikalnija izmjena u odnosu na ranije odredbe ti~e se novog rje{enja po kojem se izvr{enje provodi odmah nakon
2)
3)
4)
5)
XXXII ^lan
dono{enja odluke po eventualno izjavljenom prigovoru (izvr{nost rje{enja o izvr{enju) ukoliko isti bude odbijen ili odba~en, odnosno ako se izvr{enje provodi prijenosom sredstava sa transakcijskih ra~una i kod naplate potraìvanja izdràvanja i prije odluke po prigovoru. 6) U namjeri da ubrza tempo izvr{nog postupka, pored skra}ivanja rokova pri provo|enju izvr{enja pljenidbom i prodajom pokretnih i nepokretnih stvari izvr{enika, zna~ajno je ista}i i novo rje{enje da sada o prigovoru stranaka odlu~uje izvr{ni sud bez mogu}nosti upu}ivanja na parnicu, pa i u onim slu~ajevima kad su u pitanju sporne ~injenice, s obzirom na to da sada nema prekida izvr{nog postupka zbog rje{avanja prethodnog pitanja. Kako bi se eleminisala ~esta praksa odugovla~enja postupka od strane tre}ih lica, novo rje{enje Zakona predvi|a da izjavljeni prigovor tre}e osobe i njegovo upu}ivanje na parnicu ne spre~ava izvr{enje, izuzev ako to tre}e lice ne dokazuje svoje pravo pravomo}nom sudskom odlukom. Pored omogu}avanja namirenja odmah po dono{enju odluke po prigovoru, radikalnu mjeru ubrzanja postupka izvr{enja predstavlja i sniènje limita pri prodaji predmeta izvr{enja u odnosu na procijenjenu vrijednost kod svakog ro~i{ta za javno nadmetanje, kako za pokretne tako i za nepokretne stvari. Problem dostave u postupku izvr{enja, koji ina~e nije svojstven samo tom postupku, novi je zakon poku{ao djelimi~no rije{iti dostavom putem oglasne plo~e i za prvu i za li~nu dostavu ukoliko izvr{enik promjenu sjedi{ta odnosno prebivali{ta nije prijavio sudu ili nadle`nom organu (vidjeti ~l. 352. ZPPa u vezi sa ~l. 21. ovog ZIP-a).
7)
8)
9)
10) S ciljem rastere}enja ionako preoptere}enih izvr{nih sudija, te samim tim i ubrzanja postupka, sada je predvi|eno i da pojedine izvr{ne radnje i dono{enje pojedinih odluka (osim odluka o meritornom rje{avanju po prigovoru izvr{enika i izricanja nov~ane kazne) mogu preduzimati i stru~ni saradnici, po ovla{tenju sudije, a pro{irena su i ovla{tenja sudskih izvr{itelja. 11) S ciljem rastere}enja izvr{nih sudova, novim zakonom je predvi|ena i redukcija vjerodostojnih isprava na osnovu kojih se odre|uje izvr{enje. Naime, izvr{enje na osnovu vjerodostojnih isprava, kada su u pitanju izvodi iz poslovnih knjiga i ra~uni, moè se traìti samo ukoliko se radi o potraìvanju onih komunalnih usluga kod kojih se ne moè uskratiti mogu}nost daljnjeg pruànja usluge zbog nepla}anja dospjele obaveze (isporuka vode, odvoz sme}a, isporuka toplotne energije za grijanje), a u pogledu izvr{nih isprava, kao iste, pored dosada{njih, predvi|ene su i isprave sa~injene kod notara. 12) Procesna disciplina kako izvr{enika tako i tre}ih lica u postupku izvr{enja morala bi sada da bude ve}a u odnosu na postupke koji su vo|eni po ranijem ZIP-u, jer novi zakon sada uvodi mnogo o{trije nov~ane kazne, koje se mogu izricati ne samo kao sredstvo izvr{enja (izvr{enje radnje koju moè izvr{iti samo izvr{enik, npr.) nego i za svaku radnju bilo kojeg lica koja opstruira ili onemogu}ava sud u provo|enju izvr{enja.
^lan XXXIII
Iako su ovdje istaknuta samo neka od najnovijih zakonskih rje{enja, iz navednog proizlazi da su, u odnosu na dosada{nji zakon i ure|enje izvr{nog postupka uop{te, u ovoj oblasti izvr{ene su{tinske promjene. Za nadati se da }e one, zajedno sa svim ostalim izmjenama u zakonima, rezultirati brìm postupkom prinudnog sudskog izvr{enja i boljom za{titom interesa traìoca izvr{enja koji prinudno ostvaruje svoje pravo iz izvr{ne ili vjerodostojne isprave. S druge strane, ne treba zaboraviti re}i da su, i pored mnogobrojnih promjena, i u novim koncepcijama postupaka sudskog prinudnog izvr{enja na snazi u potpunosti ostala kako na~ela ustavnosti i zakonitosti tako i ostala na~ela gra|anskog i izvr{nog postupka (na~elo dispozicije i oficioznosti, pravnog interesa, ekonomi~nosti, saslu{anja stranaka, raspravno i istra`no na~elo, na~elo neposrednosti, pismenosti i usmenosti, na~elo koncentracije postupka, javnosti, savjesnog kori{tenja procesnih prava, hitnosti i redoslijeda u postupanju). Ta su na~ela me|utim sada novim zakonskim rje{enjima osvijetljena na druga~iji na~in, ~ime oni poprimaju jedno novo i druga~ije zna~enje od dosada{njih. 5) Svrha izrade komentara Zakona o izvr{nom postupku S obzirom na ciljeve koji su pred njima stajali, novi entitetski zakoni o izvr{nim postupcima u sebi sadrè niz novih rje{enja, ~ija je djelotvornost u doba njihove izrade bila gotovo potpuna nepoznanica. Pod takvim uslovima, nije neobi~no da su na samom po~etku primjene tih rje{enja izvr{ni sudovi pristupili vrlo suzdràno i oprezno, imaju}i prije svega u vidu nerazvijenu sudsku praksu ili nedostatak stru~ne literature iz oblasti izvr{nog prava. U takvim okolnostima, postavilo se pitanje na koji na~in izvr{nim sudovima pomo}i u primjeni svih onih novih rje{enja koja su predvi|ena novim zakonima o izvr{nim postupcima. Bilo je naime jasno da postoji problem nejasnih pravnih odredbi, njihovog tuma~enja te lutanja sudske prakse, ali nije bilo jasno na koji na~in bi se taj problem trebao rje{avati. Kroz razgovore sa izvr{nim sudijama na tu temu vrlo brzo se iskristalisala njihova potreba za izradom obimnije knjige komentara u kojoj bi se na detaljniji na~in poku{ale analizirati sve odredbe novih Zakona o izvr{nom postupku, sa naro~itim akcentom na one odredbe koje na nov na~in rje{avaju stare probleme sudskog izvr{nog prava. Na bazi tih ste~enih saznanja, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je 2004. godine, pokrenula Projekt izrade Komentara Zakona o izvr{nom postupku sa ciljem stvaranja prve sveobuhvatne knjige stru~ne literature u ovoj oblasti u BiH. U tom cilju, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je angaòvala tim od pet stru~njaka iz ove oblasti, pri ~emu je zna~ajno primijetiti da su ~etvero od njih bili ~lanovi entitetskih radnih grupa za izradu novih zakona. Angaòvanjem tih autora, kancelarija Vije}a Evrope u BiH uspjela je u svojoj namjeri da pored podrobne analize odredbi zakona {iroj javnosti pribliì i obrazloènja pojedinih rje{enja koja su opredijelila radne grupe da prihvate neka od ponu|enih rje{enja, pomaù}i na taj na~in i samim prakti~arima u tuma~enju pojedinih odredbi zakona. Rezultat rada ove grupe stru~njaka u prethodnoj godini je golemi Komentar Zakona o izvr{nom postupku od preko 600 stranica, u kojem je na cjelovit na~in
XXXIV ^lan
obra|en svaki od 230 (FBiH) odnosno 233 (RS) ~lana novih entitetskih Zakona o izvr{nom postupku. Rad autora ovog komentara je bio olak{an samom ~injenicom da su oba entitetska zakona gotovo identi~na u svojim tekstovima, te da su pojedini autori komentarisali samo pojedine dijelove zakona. Tako je sudija Asaf Daupovi} dao komentar samo na dio zakona koji se odnosi na ~lanove od 1. do 45. (Op{te odredbe, Izvr{na i vjerodostojna isprava, Predlaganje i odre|ivanje izvr{enja, Provo|enje izvr{enja), sudija Rosa Obradovi} od ~lana 46. do 65. (Prigovor, Prigovor tre}e osobe, Protivizvr{enje, Odlaganje, obustava i okon~anje izvr{enja) i od 114. do 135. (Izvr{enje na pokretnim stvarima), prof. dr. Meliha Povlaki} od ~lana 65. do 113. (Izvr{enje na nekretninama), prof. dr. Milorad @ivanovi} od ~lana 136. do 194. (Izvr{enje na nov~anoj tra`bini izvr{enika, Izvr{enje na potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretna stvar, Izvr{enje na dionici i ostalim registriranim vrijednosnim papirima, te na ~lanskim udjelima u pravnoj osobi, Izvr{enje na drugim imovinskim pravima), a Za}iragi} Fe|ad od ~lana 194. do 230. (FBiH) odnosno 233. (RS) (Izvr{enje radi ostvarenja nenov~anog potraìvanja te Prijelazne i zavr{ne odredbe). Zna~ajno je napomenuti da je pri izradi teksta komentara u svom radu svaki od autora imao slobodu da koristi tekst svog entitetskog zakona, na svom jeziku, te da na jeziku koji on izabere napi{e komentar za svoj dio zakona. Po mi{ljenju Vije}a Evrope i njegovih autora, tom slobodom autora Komentar nije izgubio na svojoj konzistentnosti, ve} i samom ~injenicom da su tekstovi oba entitetska zakona gotovo pa identi~ni. Me|utim, kako bi ~italac i u jednom i u drugom BiH entitetu imao uvida u sve razlike koje izme|u entitetskih zakona postoje, autori su u tekstovima svojih zakona te razlike nazna~avali u fusnotama. U Sarajevu, 20.3.2005. godine
Asaf Daupovi}, predsjednik Izvr{nog odjeljenja Op}inskog suda u Sarajevu Fe|ad Za}iragi}, dipl. pravnik
Z A K O N O IZVR[NOM POSTUPKU
^lan 1 3
Dio prvi
I - OSNOVNE
ODREDBE
^lan 1. Sadràj Zakona (1) Ovim zakonom ure|uje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija1) provode prinudno ostvarenje potraìvanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak), ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom. 1 Op}enito: Odredbe o sadràju Zakona, u odnosu na postupak koji se njima reguli{e, bile su regulisane u ~l. 1. ZIP-a 1978. godine i iste su, kao i sam Zakon u cijelosti, pretrpjele vrlo zna~ajne izmjene, naro~ito u odnosu na postupak obezbje|enja koji je bio regulisan ranijim odredbama (vidjeti prelazne i zavr{ne odredbe ZIP-a u FBiH i u RS u odnosu na odredbe ~l. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o izvr{nom postupku iz 1978.). Samo kao privremeno rje{enje zadràn je postupak obezbje|enja zasnivanjem zalo`nog prava, a s obzirom da je u me|uvremenu stupio na snagu Okvirni zakon o zalozima i da je uspostavljen Registar za zalo`no pravo na stvarima i pravima navedenim u prednjem zakonu, to se postupak obezbje|enja zalo`nim pravom svodi na obezbje|enje potraìvanja samo na nekretninama. Komentar uz stav 1: Pod postupkom izvr{enja u smislu ~l. 1. ovog zakona podrazumijeva se samo sudsko izvr{enje, odnosno izvr{enje koje odre|uju (dozvoljavaju) i provode redovni sudovi, ~ime se postupak sudskog izvr{enja, u domenu gra|anskog prava, jasno izdvaja i diferencira u odnosu na postupke izvr{enja krivi~nih sankcija, te na postupke izvr{enja koji se provode pred sudovima za prekr{aje i organima uprave koji su postupci ure|eni drugim zakonima, a sam sudski izvr{ni postupak podrazumijeva niz radnji suda, stranaka i drugih u~esnika, koje se radnje preduzimaju u cilju prinudnog ostvarenja potraìvanja traìoca izvr{enja utvr|enog i zasnovanog na izvr{noj ispravi, a {to je su{tinski bilo sadràno i u odredbi ~l. 1. prethodnog zakona. Me|utim, odredbama ovog zakona vi{e nisu regulisani postupci obezbje|enja potraìvanja izuzev kako je to navedeno pod 1. Zakonom o sudovima u FBiH i kantonalnim zakonima o sudovima kao stvarno nadle`ni sudovi za postupak izvr{enja odre|eni su op}inski sudovi, a u Republici Srpskoj Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00, 17/01 i 77/02) kao sudovi stvarno nadle`ni za postupak izvr{enja odre|eni su prvostepeni redovni sudovi, odnosno osnovni sudovi.
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske umjesto teksta Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) stoji tekst Republici Srpskoj.
4 ^lan 1
Radi se o postupku za prinudno izvr{enje, odnosno ostvarivanje potraìvanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Po odredbama ovog zakona, kada se ima u vidu izvr{na isprava kao izvr{ni naslov, izvr{avaju se sudske odluke koje glase na ispunjenjenje obaveze, bez obzira na to koji je sud takvu odluku donio (izuzev, za sada, odluka sudova za prekr{aje), pri ~emu nije zna~ajna vrsta obaveze ~ije se ispunjenje traì izvr{enjem. Izvr{enje sudske odluke se, dakle, moè traìti i kada ona glasi na obavezu pla}anja u novcu, na ~injenje ili ne~injenje, trpljenje, odnosno uzdràvanje od neke radnje. Za razliku od sudske odluke koja se u izvr{nom postupku provodi nezavisno od sadrìne obaveze, u tom postupku se mogu provoditi i odluke donijete u upravnom ili prekr{ajnom postupku (ukoliko Zakonom o izvr{enju prekr{ajnih sankcija i Zakonom o upravnom postupku nije druga~ije odre|eno), a ovim zakonom su kao izvr{ne isprave predvi|ene i odluke donesene u tim postupcima (izvr{ne isprave ~l. 23. ZIP-a) ako te odluke glase na ispunjenje nov~ane obaveze, ako nije druga~ije propisano posebnim zakonima - Zakon o izvr{enju krivi~nih sancija, Zakon o sudovima za prekr{aje, Zakon u upravnom postupku i dr. Ovakvo rje{enje, koje je proizlazilo i iz odredbi ranijeg ZIP-a, ukazuje na prihvatljivost i dosada{nje sudske prakse. Tako, upravni je organ nadleàn da izvr{i pravovaljano rje{enje o eksproprijaciji nepokretne imovine, pa stoga nema razloga za tu`bu sudu op{te nadle`nosti da se pre|a{nji vlasnik obaveè da eksproprisanu nekretninu preda korisniku eksproprijacije (Vrhovni sud Srbije, Gzz-181/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 3); Po zahtjevu korisnika eksproprijacije da se isprazni i njemu preda na slobodno raspolaganje eksproprisana garaà, nadleàn je da rje{ava op{tinski organ uprave (Ustavni sud Srbije, U-br. 257/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 3). Kada se imaju u vidu vjerodostojne isprave (~l. 29. ZIP-a) kao izvr{ni naslov, treba ista}i da je u ovom segmentu do{lo do izmjena u odnosu na raniji Zakon, a u odnosu na suènje kruga subjekata ovla{tenih na pokretanje postupka kada su u pitanju ra~uni, fakture i izvodi iz poslovnih knjiga, kao redukcije samih vjerodostojnih isprava u odnosu na njihov broj, te kada se u postupku kao izvr{ni naslov pojavljuju vjerodstojne isprave - ~ek i mjenica, u odnosu na ostale, da rje{enje o izvr{enju proizvodi druga~ije posljedice (blokada nov~anih sredstava na transakcijskom ra~unu izvr{enika za iznos odre|en rje{enjem, a do okon~anja parni~nog postupka).
U odre|enim slu~ajevima i kada odluke organa uprave glase na nov~ano potraìvanje isto se ne izvr{ava u sudskom postupku izvr{enja, {to je slu~aj sa porezima i carinama (propisan postupak izvr{enja posebnim zakonom), odnosno potraìvanjima nastalim iz tih osnova i koja se potraìvanja ostvaruju po pravilima postupka izvr{enja pred organima uprave i {to je regulisano posebnim zakonima iz te oblasti. Imaju}i u vidu specifi~nosti zbivanja u dru{tvenom i ekonomskom ìvotu u postupku tranzicije i izmjenama pravnog sustava na podru~ju BiH, zna~ajno je ista}i, na ovom mjestu, da je stanovi{te radne grupe za izradu ovog zakona u FBiH da se i Odluke Doma za ljud ska prava (sada Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH) imaju
^lan 1 5
smatrati izvr{nim ispravama u dijelu u kojem su podobne za sudsko izvr{enje, {to je slu~aj i sa Odlukama Komisije za implementaciju ~l. 143. Zakona o radu (u FBiH), a {to se ~ini opravdanim, jer u oba slu~aja navedene odluke imaju karakter i elemente odluka redovnih sudova i u istim je raspravljeno u meritumu, a iz oblasti u kojima su postupali i bili nadle`ni za postupanje redovni sudovi, do dono{enja zakona kojim je to rje{avanje izmje{teno u nadle`nost navedenim subjektima, s tim {to je sad Dom za ljudska prava, takore}i, inkorporiran u Ustavni sud i o prednjim pitanjima iz nadle`nosti Doma za ljudska prava sada odlu~uje taj sud. Komentar uz stav 2: Propisuju}i da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom, zakonodavac ukazuje na ~injenicu da pored ovog izvr{nog postupka, i ovih pravila koja se primjenjuju u ovom postupku, postoje i drugi izvr{ni postupci, za koja vaè pravila propisana za te postupke, a ne pravila ovog zakona. Tako postoji administrativno izvr{enje (postupak izvr{enja pred organima uprave), postupak izvr{enja krivi~nih sankcija, izvr{enje prekr{ajnih sankcija, postupak ste~aja, kao poseban postupak kolektivne egzekucije i namirenja povjerilaca, a na koje postupke se ne odnose pravila ovog Zakona o izvr{nom postupku. Prednje odredbe i odredbe Zakona o izvr{noj i vjerodostojnoj ispravi predstavljaju okvir za odre|ivanje apsolutne nenadle`nosti sudova za postupanje u pojedinim izvr{nim postupcima, a na koji zaklju~ak upu}uje kada je u pitanju apsolutna nenadle`nost i pravno stajali{te iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu:
Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o potraìvanju iz ~l. 3. Zakona o utvr|ivanju i ostvarivanju potraìvanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. ^l. 12. Uredbe o na~inu utvr|ivanja i realizaciji javnog duga nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (Slu`bene novine FBiH broj 17/02), koju je donijela Vlada FBiH, u realizaciji ~l. 7. naprijed citiranog zakona predvi|a da }e u slu~aju pokretanja izvr{nog postupka po pravosna`nim presudama, sporazuma o naknadi zaklju~enih sa nadle`nim organom uprave, rje{enjima nadle`nih organa uprave, ugovora i drugih pravnih akata donesenih na osnovu propisa iz ~l. 2. navedenog zakona, a koji se odnose na javni dug, sud izvr{nu odluku uputiti komisiji na nadle`nost. Po{to je ova uredba stupila na snagu 10.5.2002. godine valjalo je po slu`benoj du`nosti pravilno primijeniti materijalno pravo odnosno citirane pozitivne propise po kojima je predvi|eno da se sva potraìvanja prema Federaciji, a koja predstavljaju javni dug, prijavljuju Komisiji za utvr|ivanje i realizaciju potraìvanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, a {to zna~i da sud ne bi bio apsolutno nadleàn da raspravlja o prijedlogu za dono{enje rje{enja o dozvoli izvr{enja u smislu ~l. 16. ZIP-a (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1039/02 od 20.10.2000.).
10 Shodno ta~ki 9. moè se iskazati da odredbe ovog ~lana, zajedno sa odredbama o izvr{nim i vjerodostojnim ispravama (~l. 23. i 29. ZIP-a), jesu osnov za odre|ivanje apsolutne nadle`nosti sudova u izvr{nom postupku.
6 ^lan 2
^lan 2. Zna~enje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova zna~enja: 1) 2) potraìvanje - ozna~ava pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje; traìlac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potraìvanja te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti; izvr{enik - ozna~ava lice protiv kojeg se potraìvanje ostvaruje; stranka - ozna~ava traìoca izvr{enja i izvr{enika; u~esnik - ozna~ava lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes; rje{enje o izvr{enju - ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj du`nosti; zaklju~ak - ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito predvi|eno ovim zakonom; izvr{ilac - ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku; zemljoradnik - ozna~ava prete`ni izvor prihoda; lice kojem je poljoprivredna proizvodnja
3) 4) 5)
6)
7)
8) 9)
10) banka - ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa; 11) zemlji{na knjiga - ozna~ava sve javne knjige u koje se upisuju prava na nepokretnostima; 12) vrijednosni papir - ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave); 13) dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira. 1 Op}enito: Odredbe o zna~enju pojedinih izraza u Zakonu bile su sadràne u ta~. 1-9. ~l. 15. ZIP-a iz 1978. godine, a osnovne razlike izme|u odredbi proizlaze iz druk~ijeg ozna~enja stranaka i u~esnika u postupku, te uvo|enja
^lan 2 7
novih pojmova u skladu sa novim sredstvima izvr{enja (dionica, vrijednosni papir), upotrebe drugih termina za odre|ene situacije i osobe (sudski izvr{ilac, banka), kao i ispu{tanja pojedinih izraza kojim vi{e Zakon ne opservira (organizacija udruènog rada). I ovaj zakon je, kao i prethodni, usvojio metod definisanja pojedinih izraza iz zakonskog teksta iz razloga poja{njenja novih izraza u zakonu i poja{njenja standardnih pravnih termina kojima se pridaje novo zna~enje u ovom zakonu uslijed naprijed navedenih zakonskih rje{enja, kao i iz razloga kako bi se izbjegle eventualne nedoumice u postupku provo|enja izvr{enja i sprije~ila pojava problema vezanih za ovla{}enja pojedinih lica koja obavezno ili eventualno u~estvuju u izvr{nom postupku i kako bi se izbjegle dileme o procesnopravnom poloàju u~esnika postupka. Tako se odredbama Zakona defini{u izrazi potraìvanje, traìlac izvr{enja (ranije povjerilac), izvr{enik (ranije du`nik), stranka, u~esnik, rje{enje o izvr{enju, zaklju~ak, izvr{ilac, zemljoradnik, banka, zemlji{na knjiga, vrijednosni papir i dionica. 2 Komentar uz stav 1: Izrazom potraìvanje ozna~ava se pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje i isto mora biti utvr|eno pravosna`nom izvr{nom ili vjerodostojnom ispravom. U odnosu na raniji zakon, u definisanju ovog izraza se sada u istom ne nagla{ava i ne izdvaja nov~ano od nenov~anih potraìvanja, a {to je bilo saglasno podjeli izvr{nog postupka na dio o naplati nov~anih i dio o naplati nenov~anih potraìvanja, za ~im u stvarnosti nema potrebe s obzirom da Zakon propisuje postupak za sva potraìvanja u navedenom smislu. Sa aspekta subjektivnog prava ovla{}enog lica u pravnom odnosu, pod potraìvanjem se obuhvata nekad samo jedno ovla{}enje iz subjektivnog prava, a nekad skup ovla{}enja, a nekada se isti izraz u Zakonu o izvr{nom postupku upotrebljava u ~isto obligacionopravnom smislu, a o ~emu sve treba voditi ra~una u interpretaciji zakonskog teksta (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 48). t traìlac izvr{enja ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potraìvanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, a izvr{enik ozna~ava lice protiv kojeg se potraìvanje ostvaruje. Prednjim ozna~enjem stranaka u izvr{nom postupku iste se ozna~avaju ranijim terminima koji vi{e odgovaraju procesnopravnom statusu stranke u ovom postupku, a izbjegavaju se i mogu}e zabune i mije{anja sa terminima obligacionog prava. U teoriji su podijeljena mi{ljenja oko izraza kojim se ozna~avaju stranke u izvr{nom postupku, tako pojedini smatraju i navode da su izrazi povjerilac i du`nik u cijelosti adekvatni termini za ozna~enje stranaka u izvr{nom postupku jer imaju isto zna~enje u materijalnom pravu, a u drugom smislu su to procesnopravni termini u odnosu na izvr{ni postupak, a prednji izrazi su kao takvi u upotrebi i u stranim pravima (vidjeti i: Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 91). Ozna~avaju}i pod izrazom traìlac izvr{enja lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potraìvanja, ispu{teno je ozna~enje lica koja se pojavljuju kao traìoci izvr{enja po sili zakona ili po pravnom
3 4
8 ^lan 2
poslu (nasljednici, pravni sljednici, cesionari i dr.) temeljem kojih su sukcesijom postali nosioci ovla{tenja iz pravosna`ne izvr{ne ili vjerodostojne isprave, i to u toku izvr{nog postupka, a radi se o licima koja nisu pokrenula izvr{ni postupak. Na na~in kojim je definisan izraz izvr{enik da je definisan i izraz traìlac izvr{enja bio bi otklonjen prednji nedostatak u definisanju traìoca izvr{enja, {to tim pojmom nisu obuhva}ena naprijed navedena lica u ~iju korist se postupak vodi iako nisu pokrenula postupak. 5 6 Izrazom stranka ozna~ava se traìlac izvr{enja i izvr{enik; a izrazom u~esnik ozna~ava se lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes. Iz naprijed navedenog proizlazi da je izvr{ni postupak postupak dviju stranaka, i to s jedne strane aktivne traìoca izvr{enja, i pasivne - izvr{enika. Strana~ka i procesna poslovna sposobnost utvr|uje se prema pravilima parni~nog postupka i propisima odgovaraju}eg materijalnog prava (koji se subsidijarno primjenjuju u izvr{nom postupku) na po~etku izvr{nog postupka bez prethodnog kontradiktornog raspravljanja o tome sa strankama, a istu mogu imati i odre|ene dru{tvene tvorevine ako udovoljavaju bitnim uvjetima za sticanje strana~ke sposobnosti, a naro~ito ako raspolaù sredstvima ili imovinom koja je podobna za provo|enje izvr{enja. U skladu sa prednjim odredbama je i stajali{te iz dosada{nje sudske prakse: Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonskog osnova da ulaè àlbu protiv rje{enja o zabrani (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1707/80, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53). U izvr{nom postupku pokrenutom na osnovu pravosna`ne izvr{ne isprave pitanje legitimacije stranaka ne predstavlja posebne te{ko}e, jer ona proizlazi i utvr|ena je izvr{nom ispravom, {to nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|uje se kako je to naprijed napomenuto. Naime, aktivna procesna legitimacija za pokretanje i vo|enje izvr{nog postupka u pravilu pripada osobi koja je u izvr{noj ispravi ozna~ena kao supstancijalnopravno (materijalnopravno) tuìtelj, a pasivno legitimisana osoba je ona koja je u izvr{noj ispravi ozna~ena kao suspstancijalnopravno tuèni, dok se kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave prihvataju subjekti navedeni u vjerodostojnoj ispravi kao procesno legitimirani, iako potraìvanje nije utvr|eno na kvalificirani autoritativan na~in, pa ni stranke u postupku. Sudjelovanje vi{e osoba u ulozi traìoca izvr{enja u jednom postupku mogu}e je kad izvr{na isprava ovla{}uje vi{e traìlaca izvr{enja (ili se isti kao takvi pojavljuju po osnovu sukcesije) na ostvarenje istog potraìvanja prema istom izvr{eniku, u kom bi slu~aju njihov procesni poloàj u izvr{nom postupku trebalo tretirati uz adekvatnu primjenu pravila o jedinstvenim suparni~arima, a u zavisnosti od prirode njihovog uzajamnog odnosa obzirom na predmet spora, a {to se moè prihvatiti i u slu~aju kad svakom od traìlaca izvr{enja pripada posebno ali istovremeno potraìvanje prema izvr{eniku i koje je utvr|eno istom kondemnatornom odlukom koja je izvr{na isprava u konkretnom slu~aju (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 106), {to se ~ini sasvim prihvatljivim. Mogu}e je na osnovu
^lan 2 9
jedne izvr{ne isprave i izvr{enje protiv vi{e izvr{enika, u situaciji kada se izvr{enje provodi na imovini koja je zajedni~ka ili u odnosu na koju su izvr{enici suvlasnici sa idealnim dijelovima. Sud donosi jedno rje{enje o izvr{enju protiv vi{e solidarnih izvr{enika ~ija obaveza proisti~e iz jedne izvr{ne isprave, a na prijedlog traìoca izvr{enja koji u prijedlogu moè odrediti redoslijed naplate ili }e se ista obaviti onim redom kojim su izvr{enici navedeni u prijedlogu. U~esnik u postupku je subjekt koji u izvr{nom postupku nema svojstvo stranke, nije ni traìlac izvr{enja ni izvr{enik, ve} je tre}e lice koje u toku postupka ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes. U teoriji postoji mi{ljenje da se ista mogu ozna~iti kao u~esnici u izvr{nom postupku, a {to nema opravdanja iz ugla izvr{nog postupka sagledanog kao jedne cjeline, u kom kontekstu i u {irem zna~enju izraz u~esnik u postupku obuhvata i lica bez kojih se postupak ne bi mogao voditi, prije svega lica ovla{tena za vo|enje postupka i preduzimanje izvr{nih radnji, izvr{enikovi du`nici, banke i dr. 9 Rje{enje o izvr{enju ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj du`nosti. Navedeno rje{enje, ustvari, predstavlja pozitivnu odluku suda o prijedlogu traìoca izvr{enja, bilo da je istom udovoljeno u cjelini ili djelimi~no, bez obzira da li se radi o postupku na prijedlog traìoca izvr{enja ili je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti i po prijedlogu lica i organa kada je to zakonom odre|eno. Zaklju~ak ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito predvi|eno ovim zakonom, dakle radi se o odluci suda kojom se odlu~uje o pitanjima upravljanja postupkom, u koja spada i davanje naloga slu`benoj osobi - sudskom izvr{iocu, radi preduzimanja odre|enih izvr{nih radnji, koje su radnje suda u izvr{nom postupku usmjerene da se na najadekvatniji na~in ostvari izvr{enje i iste su preduzete saglasno pravilima izvr{nog postupka. Odrednica upravljanje postupkom kao kriterij nije uvijek precizna i dovoljna da se pouzdano odredi kada se odlu~uje zaklju~kom, a kada rje{enjem, pa se za pojedine situacije izri~ito odre|uje Zakonom da se odluka donosi u jednom ili drugom obliku, a {to je naro~ito va`no iz razloga {to se protiv zaklju~ka ne moè izjaviti pravni lijek. Treba ista}i, da je u odnosu na raniji zakon, sada zakon u odre|enim situacijama predvidio dono{enje odluke u obliku zaklju~ka umjesto rje{enja (ranije rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti). Izraz izvr{ilac ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno . preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku. Inicirano je, a {to se ukazalo kao potreba, da se donese pravilnik o du`nostima i ovla{tenjima sudskih izvr{ilaca i o~ekuje se da }e se njime precizno definisati polaàj istih kao u~esnika u postupku izvr{enja, njihova legitimacija, postupanje i obim ovla{tenja u preduzimanju radnji izvr{enja. Izrazom zemljoradnik ozna~ava se lice kojem je poljoprivredna proizvodnja prete`ni izvor prihoda, a potreba za prednjom definicijom se ukazala iz razloga ograni~enja propisanih Zakonom na imovini tih lica kada je u pitanju izvr{enje na nekretnini.
10
11
12
10 ^lan 2
13
Iz razloga trì{ne ekonomije i obavljanja platnog prometa putem banaka i transakcijskih ra~una otvorenih kod istih, u cilju provo|enja izvr{enja na nov~anim sredstvima izvr{enika (ranije putem Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, a potom Zavoda za platni promet) definisan je i izraz banka - i ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa, a ista je u~esnik u postupku izvr{enja u {irem smislu rije~i kao pomo}ni organ. Zakonom su propisane obaveze i ovla{tenja banaka pri postupanju po rje{enjima o izvr{enju i nalozima suda, a u slu~ajevima provo|enja izvr{enja na nov~anim potraìvanjima izvr{enika. Na ovom mjestu, a {to je od zna~aja s obzirom da se sada obavlja platni promet preko transakcijskih ra~una otvorenih kod poslovnih banaka, do{lo je do izmjene u odnosu na mjesnu nadle`nost kad je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos nov~anih sredstava sa izvr{enikovog transakcijskog ra~una, u kom slu~aju je mjesno nadleàn sud na ~ijem podru~ju je sjedi{te du`nika (Izvr{enje na nov~anom potraìvanju izvr{enika, ~l. 136. ZIP-a). Pismeni sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti zaklju~en u smislu ~l. 70. ZPP-a se ne primjenjuje u postupku izvr{enja. Zakonom o izvr{nom postupku je, po pravilu, odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost zavisno od sredstava i predmeta izvr{enja. Ne moè se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a, po{to se u postupku izvr{enja i obezbje|enja shodno primjenjuju odredbe ZPP-a samo ako Zakonom o izvr{nom postupku ili drugim saveznim zakonom nije druga~ije odre|eno (Vi{i privredni sud Srbije P`-575/82, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53). Prihvatljiva je i sudska praksa iskazana u prednjoj sudskoj odluci, kada je u pitanju mjesna nadle`nost uop{te u izvr{nom postupku, a potreba da se upozori na ovo zakonsko rje{enje ve} na ovom mjestu proizlazi iz razloga {to je mjesna nadle`nost propisana ovim zakonom za svako sredstvo posebno, u zavisnosti i od predmeta izvr{enja, a prednje vaì za sve slu~ajeve kad je u pitanju mjesna nadle`nost. Me|utim, upitna je dosada{nja zakonska praksa i ne bi je trebalo slijediti, koja je do{la do izraàja u sudskoj odluci, i to: Nakon {to je donio rje{enje o izvr{enju, sud se ne moè po slu`benoj du`nosti oglasiti mjesno nenadle`nim (Vrhovni sud Hrvatske R-310/84, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), ovo iz razloga jer je mjesna nadle`nost isto propisana i za odre|ivanje i za provo|enje izvr{enja, pa se moè desiti da je sud odredio izvr{enje, a traìlac izvr{enja je promijenio sredstvo izvr{enja i uslijed promjene istog za provo|enje izvr{enja bi bio nadleàn drugi sud (s obzirom na to da se predmet izvr{enja kod promjene sredstava izvr{enja nalazi na podru~ju drugog suda barem kada su u pitanju stvari i pokretne i nepokretne), obustavljanje postupka u prednjem slu~aju bilo bi suprotno svrsi izvr{nog postupka. Izrazom zemlji{na knjiga ozna~avaju se sve javne knjige u koje se upisuju . prava na nepokretnostima. Mo`da bi bilo adekvatnije, sa aspekta cjelokupnog izvr{nog postupka i u odnosu na sredstva i predmete izvr{enja, da se odredio i definisao pojam javni registri s obzirom na pojavu novih javnih registara koji su od zna~aja za provo|enje izvr{enja. Naro~ito iz razloga {to se kao
14
15
16
^lan 3 11
novo sredstvo izvr{enja javlja pljenidba i prodaja dionica i uspostavljen je registar vrijednosnih papira za iste, kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je pljenidba i prodaja osniva~kih udjela i postoji registar privrednih subjekata u kojem su sadràni podaci o udjelima i vlasnicima istih, a uspostavlja se i registar zaloga na pokretnim stvarima. 17 18 Izrazima vrijednosni papir ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave) i dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku , elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira, s ciljem isticanja razlike izme|u dionice koja sada egzistira u formi elektronskog zapisa (jer se ista javljala u prometu u materijalizovanom obliku), a u odnosu na materijalizovane vrijednosne papire kao {to su mjenica, ~ek, tovarni list, konosman i dr., pa je s obzirom na navedenu razliku Zakon propisao i razli~ita pravila u odnosu na njihovu pljenidbu i prodaju u postupku izvr{enja. ^lan 3. Pokretanje postupka (1) Izvr{ni postupak pokre}e se prijedlogom traìoca izvr{enja. (2) Izvr{ni postupak pokre}e se i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. (3) Osobe i organi iz stava 2. ovog ~lana imaju u izvr{nom postupku poloàj traìoca izvr{enja. 1 Op}enito: Odredbe o pokretanju postupka nalazile su se u ~l. 2. ZIP-a iz 1978. godine, i zna~ajne izmjene koje su u~injene ogledaju se u izostavljanju odredbi koje su se odnosile na subjekte socijalisti~kog dràvnog i privrednog ure|enja i njihova ovla{}enja u izvr{nom postupku. U teoriji nema spora da je izvr{ni postupak dvostrana~ki (ali ima i pravnih shvatanja da se radi o jednostrana~kom postupku kada se izvr{ni postupak ) pokre}e po slu`benoj du`nosti naplata tro{kova krivi~nog postupka i sl.), odnosno postupak dviju stranaka, i to traìoca izvr{enja, ~ije se odre|eno potraìvanje ostvaruje, s jedne strane, i izvr{enika, prema kojem se potraìvanje ostvaruje, s druge strane. U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti pazi na aktivnu legitimaciju traìoca izvr{enja (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, Beograd, 1978, str. 4). Imaju}i u vidu odredbu ~l. 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, ovakvo stanovi{te bi se moglo izvu}i i u odnosu na pasivnu legitimaciju izvr{enika, iz razloga {to je propisano da se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica, koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, ako traìlac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Komentar uz stav 1: U pogledu pokretanja i vo|enja postupka nema bitnih promjena jer se i dalje, po na~elu dispozicije i oficioznosti (nakon pokreta-
12 ^lan 3
nja izvr{nog postupka isti provodi sud, po slu`benoj du`nosti, do njegovog okon~anja), postupak, u pravilu pokre}e prijedlogom traìoca izvr{enja ili po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kada je to zakonom izri~ito odre|eno (shodno na~elu pravnog interesa), te tada isti imaju poloàj traìoca izvr{enja. U sudskoj praksi Umje{a~ iz parni~nog postupka ne moè u izvr{nom postupku zadobiti poloàj vjerovnika (Os Vara`din, G`-353/79, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). U kontekstu prednjih odredbi prihvatljivo je i stajali{te iskazano u odluci suda: Ako osoba na koju glasi potraìvanje iz izvr{ne isprave, a koja je ujedno ozna~ena kao vjerovnik u prijedlogu za izvr{enje, ne postoji vi{e kao subjekt u vrijeme pokretanja izvr{nog postupka, u njezinu se korist ne moè rje{enjem dozvoliti izvr{enje. Prema odredbi ~l. 2. st. 1. ZIP-a (1978) postupak izvr{enja pokre}e se na prijedlog vjerovnika. To drugim rije~ima zna~i, po nalaènju ovog suda, da subjekt koji je ovla{ten pokrenuti izvr{ni postupak, mora postojati u ~asu podno{enja prijedloga (VsH, G`-6/87, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). [to je slu~aj i sa stajali{tem: U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti pazi na aktivnu legitimaciju traìoca izvr{enja (Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-1/60, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 4) iako se radi o odlukama donesenim prije primjene ovog Zakona o izvr{nom postupku. Naime, svaki postupak pretpostavlja subjekta koji je nosilac prava ili obaveze, o kojim se u tom postupku raspravlja ili se isti ostvaruju, i ti nosioci su stranke u postupku bez kojih se postupak i ne moè voditi, dakle postojanje stranke je uslov bez kojeg se ne moè i koji u krajnjem slu~aju vodi obustavi postupka ukoliko prednji uslov nije ispunjen. 4 U odnosu pokretanja postupka po prijedlogu lica i organa, kada je to zakonom izri~ito odre|eno, treba imati u vidu da to mogu biti lica - zakonski zastupnici fizi~kih osoba koje iz nekih razloga nemaju procesnu sposobnost, a kada su u pitanju organi da pored dràvnih organa, aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka mogu imati i asocijacije tipa udruènja gra|ana, odnosno privatnopravna gra|anska lica, kao i subjekti koji nemaju strana~ku sposobnost, ali ispunjavaju zakonske pretpostavke za istu i posjeduju imovinu koja je podobna za provo|enje izvr{enja, a {to sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju. Komentar uz stav 2. i 3: I dalje je ostala dilema koji su to postupci i na koji na~in se pokre}e izvr{ni postupak po slu`benoj du`nosti, kako u pogledu aktivne legitimacije (organa koje po sili zakona zastupa zakonski zastupnik) tako i u pogledu preduzimanja radnje pokretanja izvr{nog postupka u odnosu na njenu formu, jer se odluke donesene u krivi~nim postupcima izvr{avaju po odredbama Zakona o krivi~nom postupku i propisima o izvr{enju krivi~nih sankcija, pa se shodno tome moè izvu}i zaklju~ak da se radi o naplati tro{kova sudskih krivi~nih postupaka u korist budèta, naplati nov~anih kazni, mjera sigurnosti oduzimanja imovinske koristi i predmeta, me|utim nejasno je i teorija nije iskazala neko odre|eno stanovi{te o pitanjima na~ina pokretanja postupka, koji sud sa~injava prijedlog za izvr{enja, ili se dostavlja samo presuda, odnosno rje{enje na provo|enje, a na osnovu kojih se donosi
^lan 3 13
rje{enje o izvr{enju od strane izvr{nog suda. Treba napomenuti da Zakon o krivi~nom postupku te Zakon o izvr{enju krivi~nih sankcija upu}uju na to da se izvr{enje provodi u prednjim slu~ajevima po odredbama ovog Zakona o izvr{nom postupku, pri tome ne preciziraju}i da li se ova pravila shodno primjenjuju u postupku koji se vodi od strane referenta ili sudije odre|enog za poslove krivi~nih sankcija, a {to bi bilo i logi~no jer se u biti radi o sankcijama izre~enim u krivi~nom postupku. 6 U praksi sudova na ovom podru~ju je da sudovi koji su i donijeli odluku u smislu stava 2. ovog ~lana podnose prijedlog za izvr{enje sa svim elementima koje prijedlog mora sadràvati i u dovoljnom broju primjeraka bez obzira {to nemaju strana~ku sposobnost i zastupa ih zakonski zastupnik, dakle radi se o podno{enju prijedloga izravno od suda - sudije koji je vodio postupak, a koji je prethodio izvr{noj ispravi, i to bez u~e{}a nadle`nog pravobranila{tva, kao zakonskog zastupnika, {to u svakom slu~aju moè imati negativne posljedice i privilegovanost suda kao stranke u postupku. Treba ista}i i to da ukoliko bi u skladu sa pozitivnim propisima sudovi dostavljali nadle`nim pravobranila{tvima izvr{ne odluke radi pokretanja izvr{nog postupka po slu`benoj du`nosti (a {to bi dosljednom primjenom zakona trebalo da se ~ini) postupak bi se uslo`nio i postao bi neefikasniji, a pogotovu {to broj tih postupaka nije zanemarljiv. U pravnoj teoriji postoji mi{ljenje da se u prednjim slu~ajevima radi o jednostrana~kom izvr{nom postupku. Izvr{ni postupak se pokre}e i po slu`benoj du`nosti. Postupak se pokre}e aktom nadle`nog suda ~im se utvrdi da postoji isprava koju je potrebno izvr{iti, naprimjer kad postoji rje{enje o nov~anoj kazni, u parni~nom ili drugom sudskom postupku zbog nepo{tivanja suda. Radi se o jednostrana~kom izvr{nom postupku u kome postoji samo osoba izvr{enika (Ener Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 6). Ovakvo pravno stajali{te zastupljeno je i u odluci Vrhovnog suda Federacije BiH kojom je odbijen prijedlog Kantonalnog suda Biha} za odlu~ivanje drugog drugostepenog suda za odlu~ivanje po àlbi u postupku naplate tro{kova krivi~nog postupka:
Kantonalni sud u Biha}u je dana 29.11.2002. godine dostavio Op}inskom sudu Cazin prijedlog za prinudnu naplatu tro{kova krivi~nog postupka, a na osnovu pravosna`ne presude broj K: 33/00 od 28.2.2001. godine. Op}inski sud Cazin je rje{enjem broj I-901/02 od 5.5.2003. godine odbio prijedlog Kantonalnog suda za naplatu tro{kova, obzirom da Kantonalni sud uz prijedlog nije dostavio pravosna`nu presudu ~ije izvr{enje se traì, podatke o du`niku, kao i uredio prijedlog za dozvolu izvr{enja na koje rje{enje je Kantonalni sud izjavio àlbu. Dana 19.9.2003. godine Kantonalni sud dostavio je ovom sudu prijedlog da se za su|enje u drugom stepenu u skladu sa ~lanom 60. stav 2. ZPP-a odredi drugi sud u Federaciji BiH.
14 ^lan 3
U obrazloènju prijedloga navodi da je u konkretnom slu~aju Kantonalni sud stranka - povjerilac u postupku. Odlu~uju}i o navedenom prijedlogu, a na osnovu ~l. 60. stav 2. ZPP-a, ovaj sud je rije{io kao u izreci: ^lanom 2. Zakona o izvr{nom postupku regulisano je da se postupak izvr{enja pokre}e kada je to zakonom odre|eno po slu`benoj du`nosti. ^lanom 125. stav 3. Zakona o krivi~nom postupku regulisano je: ako sud koji je donio presudu u prvom stepenu nije nadleàn za njeno izvr{enje, dostavi}e ovjeren prepis presude sa potvrdom o izvr{nosti organu koji je nadleàn za izvr{enje. ^lanom 127. Zakona o krivi~nom postupku stav 1. regulisano je da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka vr{i nadle`ni sud po odredbama koje vaè za izvr{ni postupak. Stavom 2. regulisano je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist budèta vr{i po slu`benoj du`nosti. Prema tome, postupak provo|enja izvr{enja krivi~ne presude za naplatu tro{kova krivi~nog postupka u izvr{nom postupku se provodi po slu`benoj du`nosti, pa sud koji pokre}e takav postupak nema status stranke tj. povjerioca u smislu ~l. 15. Zakona o izvr{nom postupku, pa stoga ne moè traìti ni odre|ivanje drugog suda za su|enje u ovom postupku, jer nisu ispunjeni uslovi iz ~l. 60. st. 2. ZPP-a za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kako se naplata krivi~nog postupka provodi po slu`benoj du`nosti, to }e prvostepeni sud svoje rje{enje o odbacivanju zahtjeva staviti van snage a tro{kove naplatiti u skladu sa Zakonom o izvr{nom postupku i sa odredbama ~lana 125. i 127. Zakona o krivi~nom postupku. Obzirom na sve izloèno odlu~eno je kao u izreci.
9 10 Cijene}i prednja stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji i u navedenoj odluci, te imaju}i u vidu navedene odredbe, ne mogu da ne primijetim i da ne istaknem da sam mi{ljenja da je nesporno da se u prednjem slu~aju postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti. Me|utim, dileme nastaju u pogledu forme akta kojim se traì provo|enje presude radi naplate tro{kova postupka, aktivne legitimaci je za pokretanje postupka (poslovne sposbnosti suda), a ako se prihvati stajali{te da se radi o jednostrana~kom postupku, otvara se pitanje podno{enja pravnih sredstava i odgovora na iste (prigovora, àlbe, prijedloga za povrat u prija{nje stanje), a na rje{enje o izvr{enju ukoliko se po prednjim shvatanjima isto i donosi, odnosno da li izvr{enik u takvom (jednostrana~kom) izvr{nom postupku ima pravo na ikakvu pravnu za{titu ({to bi bilo suprotno ~l. 6. i 8. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava). Imaju}i u vidu prednje, te odredbe ZIP-a iz st. 1. i 2. ~lana 3., mi{ljenja sam, prije svega, da se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom, i to bez obzira da li se pokre}e po slu`benoj du`nosti ili ne, a u pogledu aktivne legitimacije da isti treba da je
^lan 3 15
pokrenut od ovla{tenog lica, u konkretnom slu~aju od nadle`nog pravobranica obzirom da se radi o zakonskom zastupniku kada je u pitanju dràvna imovina, budu}i se naplata tro{kova vr{i u korist budèta. Shodno prednjem, u cijelosti bi bilo udovoljeno odredbi iz ~l. 3. st. 2. kojom je propisano da se izvr{ni postupak pokre}e i po slu`benoj du`nosti, ako bi sud svoju odluku radi naplate tro{kova postupka sa klauzulom izvr{nosti dostavio zakonskom zastupniku subjekta u ~iju korist se i vr{i naplata tro{kova postupka, a u svrhu pokretanja izvr{nog postupka. Ovakvim postupanjem, pored zadovoljenja uvjeta iz odredbe ~l. 3. st. 2., bilo bi udovoljeno i odredbama ZIP-a kao dvostrana~kog postupka i ozna~enju traìoca izvr{enja iz. ~l. 2. st. 2. ZIP-a, kojim je propisano da traìlac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potraìvanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, a koja odredba ujedno ukazuje da je izvr{ni postupak dvostrana~ki, bez obzira da li se radi o postupku pokrenutom po slu`benoj du`nosti ili na drugi na~in, te je prednje u skladu i sa st. 1. ~lana 3. ZIP-a, kojim je propisano da se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom traìoca izvr{enja. Treba ista}i i ~injenicu, u pogledu jednakopravnog procesnog poloàja izvr{enika i traìoca izvr{enja, da se prihvatanjem teze o jednostrana~kom postupku poloàj lica ili subjekta u ~iju korist se vr{i prednja naplata dovodi u apsolutno povla{teni poloàj u odnosu na izvr{enika, a {to je suprotno osnovnim na~elima izvr{nog postupka, a pogotovu na~elu legaliteta, jer bi izvr{enik bio li{en pravne za{tite ukoliko prednje na~elo bude naru{eno, ili pak budu naru{ene odredbe o izuzimanju ili ograni~enju izvr{enja. Imaju}i u vidu odredbe ZKP-a iz ~l. 125. stav 3., mi{ljenja sam da iste upu}uju da izvr{enje krivi~ne presude ima u vidu provo|enje krivi~ne sankcije, za koju je na~in izvr{enja propisan Zakonom o izvr{enju krivi~nih sankcija, a kada su u pitanju tro{kovi krivi~nog postupka, da ZKP u odredbama ~l. 127. jasno upu}uje da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka vr{i nadle`ni sud po odredbama koje vaè za izvr{ni postupak, dakle po prijedlogu traìoca izvr{enja, odnosno ovla{tenog lica, a stavom 2. istog propisano je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist budèta vr{i po slu`benoj du`nosti. Iz prednjih odredbi, iako je istim propisano da se naplata tro{kova postupka vr{i po slu`benoj du`nosti, ne proizlazi zaklju~ak o automatizmu u zahvatanju u izvr{enikovu imovinu, {to bi se direktno suprotstavljalo osnovnim na~elima izvr{nog postupka, i to na~elu legaliteta i jednakog procesnog poloàja stranaka, a dostava krivi~ne presude od strane suda subjektu titularu ste~enog imovinskog prava, odnosno zakonskom zastupniku subjekta u korist ~ijeg budèta treba da se vr{i naplata tro{kova postupka, radi pokretanja postupka izvr{enja prinudne naplate, ne isklju~uje prednju odredbu radi pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, jer se presuda dostavlja bezuvjetno i ne na zahtjev subjekta o ~ijem budètu je rije~. 11 U svakom slu~aju, pitanje pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, kako je to ustaljeno u dosada{njoj praksi sudova, da sudovi koji su donijeli izvr{nu ispravu pokre}u postupak, i to bez u~e{}a zakonskog zastupnika ovla{tenog za postupanje u za{titi prava iz izvr{ne isprave, zavre|uje vi{e pa`nje ili pak druga~iju zakonsku regulativu, a u cilju izbjegavanja inkompatibilnosti i konfuzije koja moè nastati u prednjim slu~ajevima, posmatraju}i izvr{ni postupak kao jedostrana~ki, a ne kao pitanje aktivne legitimacije i ovla{tenja koja
16 ^lan 4
proizlaze iz izvr{ne isprave, jer ni u kom slu~aju ne zna~i da postupak nije pokrenut po slu`benoj du`nosti ako je sud po sili zakona dostavio izvr{nu ispravu nadle`nom zakonskom zastupniku radi pokretanja postupka i ostvarivanju potraìvanja iz izvr{ne isprave, a ovla{teni zakonski zastupnik je podnio prijedlog za izvr{enje na osnovu takve izvr{ne isprave. Samo bi se djelimi~no ublaìo prednji problem napu{tanjem prakse sudova da sami pokre}u postupak, a ne putem nadle`nog pravobranioca, koji bi pokretao postupak u cilju za{tite imovinskih interesa dràvne, entitetske, gradske ili op}inske zajednice, jer se u prevaliraju}em obliku radi o naplatama nov~anih kazni, izre~enim u krivi~nom i izvr{nom postupku, oduzimanju predmeta i imovine ste~ene krivi~nim djelom i sl. Primjer: Kada izvr{ni sud u pogledu prigovora tre}eg lica protiv izvr{nog suda (kao stranke u postupku traìoca izvr{enja) uputi tre}e lice na parni~ni postupak radi progla{enja nedopustivosti izvr{enja, u tom slu~aju isti sud se javlja kao stranka u postupku u poloàju traìoca izvr{enja, kao tuènik a i kao organ koji odlu~uje po tu`bi radi nedopustivosti izvr{enja, a i kao sud koji provodi izvr{enje (Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 97). ^lan 4. Nadle`nost (1) Izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom. (2) Mjesna nadle`nost sudova odre|uje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja. 1 Op}enito: Stvarna nadle`nost u odnosu na odre|ivanje izvr{enja bila je regulisana odredbama iz ~l. 3. ZIP-a iz 1978. g., a u odnosu na sprovo|enje izvr{enja bila je regulisana ~l. 40. ZIP-a iz 1978. i ta odredba Zakona je pretrpjela izmjene, jer je do{lo do promjena u pogledu ure|enja Bosne i Hercegovine u odnosu na njen raniji status republike unutar SFRJ, te u odnosu na ustrojstvo sudske vlasti. Komentar uz stav 1: Odredbama Zakona o izvr{nom postupku odre|eno je da izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom, a da se mjesna nadle`nost sudova odre|uje odredbama ovog Zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja, {to je i razumljivo, jer su odredbe o stvarnoj nadle`nosti sudova sadràne u Zakonima o sudovima iz razloga sloènog ustrojstva BiH i razli~itog ure|enja njenih entiteta Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonom o redovnim sudovima (Slu`beni glasnik RS br. 22/96 -953) u ~l. 3. propisano je da se sudovi osnivaju i ukidaju zakonom, a u ~l. 13. navedenog zakona da se sudovi obrazuju kao Osnovni sudovi, Okru`ni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske. ^lanom 17. stav 2. ta~. 8. propisano je da je osnovni sud nadleàn da odre|uje i sprovodi izvr{enja i obezbje|enje ako zakonom nije druga~ije odre|eno.
^lan 4 17
Ustavom FBiH u poglavlju C. Sudbena vlast, u ~l. 1. istog propisano je da sudbenu funkciju u FBiH obavljaju sudovi Federacije, i to Ustavni sud, Vrhovni sud i Sud za ljudska prava (sada u sastavu Ustavnog suda), te kantonalni sudovi iz ~l. V. 11 i op}inski sudovi navedeni u ~l. VI. 7, a iz kojih ~lanova proizlazi da je za dono{enje propisa iz oblasti sudske vlasti u odnosu na ustrojstvo redovnih sudova i njihovu stvarnu nadle`nost u kompetenciji Kantona FBiH. Me|utim, koliko mi je poznato, svim Zakonima o redovnim sudovima kantona propisano je da su sudovi u kantonu Kantonalni sudovi i Op}inski sudovi, a da su op}inski sudovi nadle`ni za postupak odre|ivanja i provo|enja izvr{enja. Treba imati u vidu i da je u toku postupak i procedura dono{enja zakona u sudovima u FBiH kojim bi se se na jedinstven na~in uredio sistem sudova (redovnih) u FBiH, kako u pogledu uspostave istih tako i u odnosu na nadle`nost. Dakle, kao stvarno nadle`ni sudovi za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja jesu redovni sudovi, ustanovljeni zakonom, i to osnovni sudovi u Republici Srpskoj, a u Fedraciji BiH su to op}inski sudovi u kantonima, kao prvostepeni sudovi, a kao drugostepeni sudovi Okru`ni sudovi u RS i Kantonalni sudovi u FBiH. Kako Zakon o izvr{nom postupku ne sadrì posebna pravila o sukobu nadle`nosti unutar samog zakonskog teksta, to bi se shodno odredbi 21. istog primjenjivala pravila iz Zakona o parni~nom postupku ~l. 20. do 24. i 458. (Slu`bene novine FBiH br. 53/03 od 28.10.2003. godine). S obzirom na postoje}u legislativu ne bi trebalo biti zna~ajnijih problema kada je pitanje rje{avanja sukoba izme|u sudova unutar jednog entiteta ili doma}ih i stranih sudova, me|utim oni bi mogli nastati s obzirom na sudska ustrojstva u entitetima BiH i neregulisanje ovog pitanja u Zakonu o izvr{nom, pa ni u Zakonu o parni~nom postupku FBiH ili RS, a niti u Zakonu o sudu BiH, gdje je ovo pitanje rije{eno u pogledu gra|anskih sporova iz oblasti uprave. Stajali{te da je za provo|enje prinudnog izvr{enja rje{enja SIZ-a za stambene i komunalne djelatnosti radi naplate nov~anog potraìvanja nadleàn redovni sud (Ustavni sud Hrvatske, U-275/83, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53) je vi{e neprihvatljivo u odnosu na sada{nji ZIP iz razloga nepostojanja SIZova, kao i u , odnosu na subjekte upisane u registar privrednih organizacija ili ustanova sa javnopravnim ovla{}enjima. Me|utim, sasvim je prihvatljivo i u skladu je sa ~l. 22. i 23., a u vezi sa ~l. 1. stav 2. ZIP-a, stajali{te iskazano u odluci suda da ne spada u sudsku nadle`nost dozvola i sprovo|enje izvr{enja na pokretnostima radi naplate nov~ane kazne koju je u prekr{ajnom postupku izrekla carinarnica, jer je za to nadleàn organ uprave op{tine. Izvr{enik moè u svakom stadiju postupka izvr{enja kod op{tinskog suda staviti prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, pa stoga on nema pravnog interesa da tu`bom u parnici zahtijeva utvr|enje te apsolutne nenadle`nosti (Vrhovni sud Hrvatske, G`-4488/72, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 5), ovo iz razloga {to je izvr{enje naplate nov~ane kazne u prednjim slu~ajevima i dalje ostalo u nadle`nosti organa uprave.
18 ^lan 5
Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku su utvr|ena posebna pravila o mjesnoj nadle`nosti u zavisnosti od predmeta i sredstava izvr{enja. Kako se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti odre|enoj Zakonom o izvr{nom postupku, stranke ne mogu svojim sporazumom ugovarati mjesnu nadle`nost nekog drugog suda (za razliku od parni~nog postupka). Shodno navedenom, odredbe o mjesnoj nadle`nosti sadràne su u poglavljima Zakona kojima se reguli{u sredstva i predmeti izvr{enja, za svakog od njih posebno (~l. 67., ~l. 114., ~l. 136., ~l. 177., ~l. 187., ~l. 194., ~l. 202., ~l. 208., ~l. 214., ~l. 218., ~l. 226. ZIP-a RS, kod predaje djeteta). Prihvatljivo je i dalje stanovi{te iskazano u odluci suda da: U izvr{nom postupku ne moè se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a (raniji ZPP) o sporazumu o mjesnoj nadle`nosti (Vs C. Gore, P`78/81, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), {to je i razumljivo kada se ima u vidu da je u izvr{nom postupku mjesna nadle`nost isklju~iva iz razloga njene propisanosti odredbama Zakona.
(Vidjeti i komentar uz ~l. 2/14. i 15.)

10 Od zna~aja je na ovom mjestu napomenuti na potrebu obazrivosti izvr{nih sudova pri dono{enju rje{enja o usvajanju prigovora izvr{enika, izjavljenog na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, a prema kojem bi se prijedlog za izvr{enje smatrao tu`bom i dostavljao nadle`nom parni~nom sudu (ili odjeljenju suda za privredne sporove), s obzirom na ugovorenu nadle`nost za slu~aj spora, odnosno na u prijedlogu iskazan zahtjev da se prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom i da su u takvom slu~aju stranke ugovorile nadle`nost. Nadalje, kroz rad sudova, uo~eno je da se ~esto zbog nedovoljne pa`nje pri razmatranju prigovora isti usvaja, rje{enje stavlja van snage i odre|uje da se prijedlog ima smatrati tu`bom iako se u konkretnom slu~aju radi o odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne, a ne na osnovu vjerodostojne isprave. ^lan 5. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvr{enja sud je duàn da postupa hitno. (2) Sud je duàn da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraìvanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druk~ije. 1 Op}enito: Odredbe kojima se reguli{e hitnost u postupanju u izvr{nom postupku i redoslijed postupanja po predmetima su{tinski se ne razlikuju od odredbi iz st. 1. i 2. ~l. 10. ranijeg zakona i uop}e uzev{i po svom sadràju i obimu ostale su iste. Komentar uz stav 1: Mora se iskazati, ve} na ovom mjestu, da posebnim odredbama u odnosu na raniji zakon, propisivanjem kra}ih rokova za predu-
^lan 5 19
zimanje izvr{nih radnji bilo od stranaka ili suda (instruktivni rokovi za postupanje suda od 8 i 15 dana, za podno{enje odgovora na prigovor rok je 3 dana, kra}im rokovima kod postupka prodaje nekretnina, da je povrat u prija{nje stanje dozvoljen samo zbog propu{tanja roka za prigovor i àlbu na izvr{no rje{enje o izvr{enju, nemogu}nost odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika, zaklju~ak, a ne rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti imovine izvr{enike u postupku prodaje), kao niz drugih odredbi koje su nova zakonska rje{enja, ustvari, jo{ vi{e isti~u prirodu ovog postupka i potcrtavaju njegovu hitnost, u skladu sa naprijed navedenom generalnom odredbom da je sud u izvr{nom postupku duàn da postupa hitno. U su{tini radi se o zahtjevu iskazanom u na~elima ekonomi~nosti i efikasnosti izvr{nog postupka, te pravovremenosti pruànja pravne za{tite traìocu izvr{enja, te je u dosada{njoj pravnoj teoriji umjesno isticano da je hitnost postupanja primarno interes traìoca izvr{enja, a indirektno i izvr{enika, jer se smanjuju tro{kovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 37) i moè se postaviti pitanje da li je hitnost sama po sebi na~elo izvr{nog postupka ili je samo zahtjev i refleks ostalih na~ela ovog postupka. 3 Komentar uz stav 2: Odredbom da je sud duàn da predmete uzima u rad prema redoslijedu prijema isklju~uje se diskrecija sudije u opredjeljenju da pristupi radu na odre|enom predmetu nezavisno od vremena njegovog pristizanja, odnosno prijema u sud. Od pravila da se predmeti uzimaju u rad prema vremenu njihovog primitka u sud moè se odstupiti kada to opravdava priroda potraìvanja ili posebne okolnosti - namirenje potraìvanja radi izdràvanja, predmeti prodaje su skloni kvarljivosti, mjere obezbje|enja i dr. (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 37) Blià pravila o na~inu utvr|ivanja prioritetnih predmeta trebalo bi da su propisana sudskim poslovnikom.
Prema dosada{njoj praksi sudova i u pravnoj teoriji, kao zaklju~ci o izuzecima i opravdanom prirodom potraìvanja u smislu naprijed navedenih odredbi (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Savjetovanje sudova od 10. i 11. 1981, Beograd, 1987. g. str. 38, i Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi - Savjetovanje sudova od 27. i 28. V. 1980. godine, Zagreb, 1993, str. 14) podrazumijevaju se potraìvanja od osobitog zna~aja za egzistenciju gra|ana, naro~ito maloljetnih lica, za isplatu za{ti}enih li~nih dohodaka, za vra}anje radnika na rad, za osiguranje mirnog posjeda, provo|enje privremenih mjera (sada sudske mjere osiguranja koje su propisane i donose se u parni~nom postupku). U odnosu na posebne okol nosti, u smislu prednjih odredbi, podrazumijevaju se one okolnosti koje su od zna~aja za o~uvanje predmeta izvr{enja, umanjenja njegove vrijednosti, relevantno pove}anje tro{kova postupka, i kada traìlac izvr{enja ne ukazuje na okolnosti koje opravdavaju primjenu navedenih izuzetaka, sud }e tako postupiti po slu`benoj du`nosti ukoliko podaci iz prijedloga (spisa) ukazuju na potrebu primjena pravila o izuzetku.
Po{tivanje pravila o hitnosti i redoslijedu postupanja kod zapo~injanja rada na izvr{nim predmetima i u toku izvr{enja va`no je naro~ito u odnosu na na~elo
20 ^lan 6
vremenskog prioriteta i (dijelom) pariteta u pravu na namirenje potraìvanja. Imaju}i u vidu zahtjeve prednjih odredbi, te navedenu sudsku praksu, kao i nova zakonska rje{enja koja u osnovi treba da izvr{ni postupak u~ine efikasnim i ekonomi~nim, bilo bi neopravdano na ovom mjestu ne ista}i da je u dosada{njoj pravnoj teoriji i praksi sudova zagovarano, s obzirom na egzekutorsku prirodu izvr{nog postupka, te sloènost pitanja granica provo|enja izvr{enja u cilju ostvarenje namirenja traìoca izvr{enja, zasnovanog na temelju izvr{ne isprave, da se izvr{enje povjeri sucima sa znatnim iskustvom u sudovanju, {to je, naàlost, rijetko kada i ostvareno. Naime, ova aksioma u praksi se o~ituje u nedovoljnom broju sudija raspore|enih na ove referate, broj sudskih izvr{ilaca u odnosu na broj predmeta u kojim je odre|en popis i pljenidba je, moè se re}i, zanemarljiv, a sud ne raspolaè materijalnim mogu}nostima za pljenidbu i smje{taj stvari. Ovo je, ustvari, posljedica ranijeg odnosa prema izvr{nom postupku, koji je bio u ulozi pretjerane za{tite izvr{enika i njegovog socijalnog poloàja i planske socijalisti~ke privrede, te znatnog broja izvr{nih predmeta utemeljenih na vjerodostojnim ispravama, koji postupak je smatran drugorazrednim, ili, bolje re~eno, sporednim u odnosu na krivi~ni ili, pak, parni~ni, pa i vanparni~ni postupak, a koji odnos bi trebalo hitno transformisati u jednakost svih postupaka, u svakom slu~aju imaju}i u vidu ciljeve sudske reforme i pravnog sustava na za{titi imovine i prava gra|ana, a sa kojim ciljem je i ovaj Zakon o izvr{nom postupku donesen i struktuiran u tom smislu. U prilog prednjem su i nova zakonska rje{enja prema kojim se u izvr{nom postupku shodno primjenjuju i materijalnopravni propisi iz oblasti kojim je regulisan i predmet izvr{enja, a ne samo shodna primjena parni~nog postupka, kako je to bilo ranije ure|eno, a {to je i sasvim razumljivo i opravdano jer je ovim zakonom predvi|eno da o spornim pitanjima izme|u stranaka odlu~uje izvr{ni sud (sve u cilju brèg i efikasnijeg izvr{nog postupka), a u odre|enim slu~ajevima i o prigovoru tre}ih lica, ukoliko svoj zahtjev baziraju na pravosna`noj sudskoj odluci ili na zakonom ovjerenoj privatnoj ispravi. Za uspje{nu provedbu ovog zakona, dakle, osim njegove pravilne primjene u konkretnim slu~ajevima, od velikog zna~aja je obezbje|enje uvjeta njegove primjene u kadrovskoj i materijalnoj osposobljenosti sudova, {to se mora prihvatiti kao realnost koja je do sada svoje ovaplo}enje doìvljavala samo u teorijskim raspravama. O opravdanosti prednjeg, mislim da je izli{no govoriti, ve} je dovoljna i sama ~injenica da se promijenila struktura vlasni{tva i iskazana je potreba za{tite i privatne i dràvne imovine, trì{nog na~ina poslovanja, promjene u platnom prometu i za{tite doma}eg i stranog kapitala, investicija, {to je u svakom slu~aju uticalo i na strukturu i sloènost predmeta u izvr{nom postupku, te provo|enja izvr{enja na izvr{enikovoj imovini u milionskim vrijednostima u znatnom broju predmeta. ^lan 6. Sredstva i predmet izvr{enja (1) Sredstva izvr{enja su izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji kojim se prema zakonu potraìvanje prinudno ostvaruje.
^lan 6 21
(2) Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se prema zakonu moè provesti izvr{enje radi ostvarenja potraìvanja. (3) Izvr{ne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. 1 2 Op}enito: Odredbe o sredstvima i predmetu izvr{enja bile su regulisane ~lanovima 27. i 28. ZIP-a iz 1978. Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg zakona, kojim su se odre|ivala sredstva izvr{enja njihovim nabrajanjem u zavisnosti od vrste potraìvanja, kao i predmeta izvr{enja, odnosno iste su bile utvr|ene zakonom samo u pogledu sredstava izvr{enja radi naplate nov~anih potraìvanja traìoca izvr{enja, sada su sredstva izvr{enja i predmet izvr{enja definisani kroz generalno pravilo, odnosno dat je pojam i zna~enje istih, bez obzira na vrstu potraìvanja, i istovremeno je odre|eno da se izvr{ne radnje mogu neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. Dakle, prema zakonu sredstva izvr{enja su skup izvr{nih radnjih koje se preduzimaju u postupku izvr{enja a radi provo|enja odre|enog izvr{enja, odnosno ostvarenja prinudnog potraìvanja traìoca izvr{enja.
Izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji, imaju svoju procesnu formu, svoj procesni sadràj i u~inke, ali isto tako i odre|eni (neposredni i posredni) supstancijalnopravni - gra|anskopravni (u pravilu imovinskopravni), statusni, porodi~nopravni, radnopravni itd. sadràj ili u~inak (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 162) i ovaj drugi aspekt (supstancijalnopravni) izvr{nih radnji je tako|er njihova nu`na konstitutivna komponenta, jer je cilj izvr{nih radnji - dovo|enje u sklad fakti~nog sa pravnim stanjem i isti se moè posti}i samo zahvatanjem u supstancijalnu sferu izvr{enika i stvaranjem takvih materijalnopravnih situacija za traìoca izvr{enja koje }e predstavljati ostvarenje njegovog potraìvanja u izvr{nom postupku.
Pored prednjeg odre|enja i definisanja pojma sredstava izvr{enja, Zakon razlikuje sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne radnje i sisteme takvih radnji, zavisno od toga da li se radi o naplati nov~anih potraìvanja ili se radi o ostvarenju nenov~anih tra`bina. Shodno odredbama Zakona, kao sredstva izvr{enja, ili, bliè re~eno, kao izvr{ne radnje i sistem tih radnji radi naplate nov~anog potraìvanja, odre|ene su: a) Izvr{enje na nekretnini se provodi zabilje`bom rje{enja o izvr{enju u zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem traìtelja izvr{enja iz kupoprodajne cijene dobijene prodajom, a sve navedene radnje su u procesnom smislu me|usobno povezane i u koneksiji su jer se preduzimaju redoslijedom kako je to i odre|eno Zakonom, a u supstancijalnopravnom smislu radnja zabilje`be rje{enja o odre|ivanju izvr{enja u zemlji{noj knjizi ima pravni u~inak da traìtelj izvr{enja ima pravo da svoju
22 ^lan 6
tra`binu namiri iz nekretnine na kojoj je izvr{ena prednja radnja zabilje`be, sve pod pretpostavkom da je nekretnina uknjièna, a {to nije slu~aj kad se odre|uje izvr{enje na nekretnini izvr{enika koja je u njegovom vanknji`nom vlasni{tvu, u kom slu~aju se primjenjuju uvjeti propisani u ~lanu 113. ovog zakona, bilo da se radi o razlozima neupisa uslijed nepostojanja zemlji{nih knjiga ili pak nekim drugim zakonskim ili fakti~kim smetnjama za upis predmetne nekretnine iako postoje zemlji{ne knjige. b) Izvr{enje na pokretnim stvarima provodi se kao i izvr{enje na nekretninama, odnosno pljenidbom, procjenom i prodajom stvari, te namirenjem traìoca izvr{enja iz dobijene kupoprodajne cijene od prodate pokretne stvari. I ovdje postoji koneksija izme|u navedenih izvr{nih radnji i iste se preduzimaju kako je to Zakonom odre|eno, a pljenidbom, koja se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa, traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na popisanim stvarima. c) Izvr{enje se provodi i na nov~anoj tra`bini izvr{enika, i to pljenidbom iste, i prijenosom sa izvr{enika na traìoca izvr{enja. Ako Zakonom za pojedine slu~ajeve nije druga~ije odre|eno, traìlac izvr{enja pljenidbom sti~e zalo`no pravo na izvr{enikovoj tra`bini, s tim {to se pravi razlika da li se radi o prijenosu radi naplate ili umjesto isplate. Izvr{enjem na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima izvr{enje se provodi pljenidbom dijela plate do maksimalne visine odre|ene Zakonom, uz nalog poslodavcu izvr{enikovom du`niku, da zaplijeni iznos odre|en rje{enjem o izvr{enju i isti isplati traìocu izvr{enja. d) Radi namirenja nov~anog potraìvanja kao sredstvo izvr{enja odre|eno je i izvr{enje na tra`bini da se predaju ili da se isporu~e pokretne stvari ili da se preda nekretnina i isto se provodi pljenidbom navedene tra`bine, prijenosom iste na traìoca izvr{enja i prodajom stvari radi namirenja nov~ane tra`bine traìtelja izvr{enja. Ovo sredstvo izvr{enja treba razlikovati od sredstva izvr{enja radi ostvarenje nenov~anog potraìvanja, a koje je upravljeno na predaju pokretne ili nepokretne stvari, {to je zahtjev sadràn u samoj izvr{noj ispravi na osnovu koje je u takvom slu~aju izvr{enje i odre|eno. e) Kao novo sredstvo izvr{enja predvi|eno je izvr{enje na dionici (kao hartiji od vrijednosti koja egzistira kao elektronski zapis i nije u materijalizovanom obliku kao {to su mjenica, ~ek i sli~no), i isto se provodi pljenidbom dionice, upisom u registar rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem traìoca izvr{enja iz kupoprodajne cijene. Zalo`no pravo na dionici traìtelj izvr{enja sti~e pljenidbom dionice, a ista se obavlja dostavom rje{enja o izvr{enju Registru vrijednosnih papira, dok se pljenidba osniva~kog ili drugog udjela u pravnoj osobi, {to je tako|er novo sredstvo izvr{enja, vr{i dostavljanjem rje{enja o izvr{enju Registarskom sudu pravne osobe u svrhu zabilje`be zalo`nog prava. f) Radi namirenja nov~anog potraìvanja odre|eno je kao sredstvo izvr{enja i izvr{enje na drugim imovinskim pravima (patentu, tehni~kom unapre|enju, plodouìvanju i sli~nom izvr{enikovom pravu), a provodi se pljenidbom tog prava i njegovim unov~enjem u skladu sa pravilima o prodaji pokretnih stvari.
^lan 6 23
Radi ostvarenja nenov~ane tra`bine kao sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne radnje ili njihov skup, odre|ena su: a) Sudski penali koji se izri~u ako izvr{enik ne ispuni obavezu utvr|enu izvr{nom ispravom, s tim {to na prijedlog sud odre|uje naknadni primjereni rok izvr{eniku da ispuni ne ispuni u tom roku da }e traìtelju izvr{enja biti duàn iznos za svaki dan zaka{njenja. svoju nenov~anu traìtelja izvr{enja obavezu i ako je odre|eni nov~ani
b) Radi predaje odre|enih pokretnih stvari kao sredstvo izvr{enja u postupku izvr{enja predvi|eno je oduzimanje stvari od izvr{enika, odnosno tre}e osobe, i predaja oduzetih stvari traìocu izvr{enja, a u nemogu}nosti ispunjenja prednjeg na prijedlog traìoca izvr{enja sud }e izvr{iti procjenu vrijednosti stvari i obavezati izvr{enika da traìocu izvr{enja plati iznos u vrijednosti stvari, a na koji na~in se provodi izvr{enje radi isporuke zamjenjivih stvari. c) Radi ostvarenja potraìvanja ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari kao sredstva izvr{ne radnje odre|ena su udaljenje osoba i uklanjanje stvari sa nekretnine i predaja te nekretnine traìocu izvr{enja. d) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i druga osoba provodi se na na~in da sud ovla{}uje traìoca izvr{enja, i to o tro{ku . izvr{enika, da povjeri drugoj osobi da obavi tu radnju ili da je on sam obavi. U pogledu izvr{enja radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje izvr{enje se provodi nalogom izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom iz izvr{ne isprave, uz zapre}enje nov~anom kaznom iz ~lana 17. Zakona o izvr{nom postupku ako se bude pona{ao suprotno toj obavezi u odnosu na uspostavu pre|a{njeg stanja. Izvr{enje se provodi tako {to su ovla{}uje traìoca izvr{enja da sam, a po potrebi i uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi pre|a{nje stanje o tro{ku izvr{enika u slu~aju ponovnog smetanja posjeda, a koje se bitno ne razlikuje od prija{njeg. Sud }e na prijedlog traìoca izvr{enja na osnovu ranije donesenog izvr{enja o smetanju posjeda (ranije izvr{ene isprave) donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostavljanja pre|a{njeg stanja i po potrebi zaprijetiti nov~anom kaznom. e) Izricanjem nov~ane kazne izvr{eniku i odgovornim osobama u izvr{eniku koji je pravna osoba provodi se izvr{enje vra}anja zaposlenog na rad u slu`bu. f) Kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je dioba u izvr{nom postupku i provodi se fizi~kom diobom, a prodajom ako je to odre|eno izvr{nom ispravom, odnosno ako fizi~ka dioba nije mogu}a ili je mogu}a uz znatno smanjenje vrijednosti stvari. g) Ostvarenje tra`bine na davanje izjave volje ne provodi se posebnim izvr{enjem iz razloga {to se ta obaveza smatra ispunjenom momentom pravomo}nosti odluke koja ima svojstvo izvr{ne isprave u pogledu izvr{enja obaveze izdavanja isprave podobne za upis prava, smatra se izvr{enom pravomo}no{}u izvr{ne isprave, odnosno dospjelo{}u takve obaveze zasnovane na nagodbi.
24 ^lan 7
h) Ako je izvr{nom ispravom naloèno da se izvr{i upis u javni registar, upis se vr{i mimo izvr{nog postupka na na~in {to }e se podnijeti molba Registru (zemlji{noknji`nom uredu ako se upis ti~e prava na nekretninama) da se na osnovu izvr{ne isprave provede upis (~lan 225. ZIP-a). 7 Prihvatljivo je u cijelosti stajali{te iskazano u odluci suda, iako odluka datira iz 1954. godine, da: Traìlac izvr{enja moè koristiti vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev, ako su potrebna za potpuno namirenje traìoca izvr{enja. Sud }e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje traìoca izvr{enja. (Vrhovni privredni sud, Sl-1042/54, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 29) Ovo ne samo da je prihva}eno kroz dugu sudsku praksu ve} i iz razloga {to to dozvoljavaju i odredbe ovog ZIP-a, odnosno ne isklju~uju prednje ni kod jednog sredstva izvr{enja. Napomena: Zaklju~ci Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11. juna 1981. godine, koji su prezentirani u komentarima o ZIP-u iz 1978. godine (vidi uz ~l. 5/3) i koji se odnose na podno{enje prijedloga za izvr{enje i odlu~ivanje o istom, a kojim je predloèno vi{e sredstava i predmeta, primjenjivi su, ali uz ispunjenje uslova iz odredbi o mjesnoj nadle`nosti za sva sredstva i predmete izvr{enja iz ovog zakona, te u skladu sa odredbama ovog zakona u pogledu izuze}a od izvr{enja ili ograni~enja izvr{enja u odnosu na pojedina sredstva izvr{enja. ^lan 7. Izuzimanje od izvr{enja (1) Predmet izvr{enja ne mogu biti stvari van prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva. (2) Predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoruànje i oprema za potrebe oruànih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. 1 Op}enito: Odredbe o izuzimanju od izvr{enja i ograni~enju izvr{enja u odnosu na predmet izvr{enja bile su propisane u ~l. 5. i 6., st. 1. do 4, ~l. 71. kod izvr{enja na pokretnim stvarima, ~l. 92., 93., 152., a djelimi~no i ~l. 196. ZIP-a iz 1978. godine. Komentar uz stav 1. i 2: Kao generalno pravilo je propisano izuzimanje u pogledu predmeta izvr{enja tako {to predmet izvr{enja ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva, te predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoruànje i oprema za potrebe oruànih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. Opravdano je da se ovo propi{e kao generalna odredba, s obzirom na egzekutorsku prirodu izvr{nog postupka i primjenu prinude u istom, a konkretno se radi o stvarima koje su od op{teg i vitalnog interesa za cijelu zajednicu ili se pak radi u principu o stvarima koje su izuzete iz prometa (res extra commercium).
^lan 7 25
Prednja pravila vaè bez obzira da li se radi o sredstvima izvr{enja radi ostvarenja nov~anog ili nenov~anog potraìvanja i moè se re}i da je prednjim odredbama propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja izvr{enja bez obzira na njihovu namjenu, funkciju ili koli~inu, za razliku od relativne nemogu}nosti provo|enja izvr{enja, koja je posebno propisana za pojedina sredstva i predmete izvr{enja i za koju se traì ispunjenje odre|enih uvjeta propisanih Zakonom. 3 U odnosu na raniji zakon, kojim je bilo propisano da predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potraìvanja moè biti svaka izvr{enikova stvar ili imovinsko odnosno materijalno pravo, koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno, ovaj zakon u pogledu izuze}a od izvr{enja daje generalno pravilo koje stvari ne mogu biti predmet izvr{enja, pri tome ne daju}i i kao generalno pravilo, a koje je sadràvao raniji zakon, da predmet izvr{enja ne mogu biti i stvari izvr{enika koje su Zakonom izuzete od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno. Prednji na~in propisavanja izuze}a u novom zakonu, u odnosu na stvari kao predmete izvr{enja, ni u kom slu~aju ne zna~i da zakonom nisu od izvr{enja izuzete i jo{ neke stvari izvr{enika, odnosno da zakonom nisu propisana i ograni~enja na stvarima izvr{enika, jer je ovim zakonom posebno propisano uz svako sredstvo i predmet izvr{enja koje stvari izvr{enika su izuzete, odnosno na kojim postoji ograni~enje, ako su te stvari predmet izvr{enja. Imaju}i u vidu prednje, moè se re}i da Zakon pravi razliku izme|u izuzimanja i ograni~enja predmeta izvr{enja, te u pogledu izuzimanja u odnosu na predmete iz st. 1. i 2. ovog ~lana. Zakon posebno propisuje da predmet izvr{enja ne moè biti poljoprivedno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini do 5.000 m2. Da bi poljoprivredno zemlji{te u povr{ini od 5.000 m2 bilo izuzeto od izvr{enja, shodno prednjem potrebno je da su ispunjena dva uvjeta: da je izvr{enik zemljoradnik i da se radi o poljoprivednom zemlji{tu, dok vi{ak poljoprivrednog zemlji{ta odnosno iznad kvote od 5.000 m2 moè biti predmet izvr{enja bez obzira {to su ispunjena prednja dva uvjeta da se radi o izvr{eniku zemljoradniku i zemlji{tu koje je poljoprivredno. Nadalje, kao izuze}e u pogledu predmeta izvr{enja kada su u pitanju pokretne stvari izvr{enika, Zakonom je odre|eno da predmet izvr{enja ne mogu biti predmeti navedeni u ta~. 1. do 4. st. 1. i st. 2. ~l. 117. Zakona o izvr{nom postupku. Posebno je kao izuze}e, i to pod uvjetom, predvi|eno (~l. 20. ZIP-a) da se izvr{enje ne moè odrediti (pa time niti provoditi) na imovini strane dràve i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji FBiH i RS ako nisu ispunjeni uvjeti predvi|eni Zakonom. Zna~ajno je napomenuti da ovaj zakon vi{e ne sadrì pravila iz ranijih odredbi iz ~l. 196. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo propisano da se izvr{enje na nov~anim sredstvima na ra~unu dru{tveno-politi~ke zajednice kod organip zacije koja obavlja poslove platnog prometa, a i na dinarskoj vrijednosti deviznih sredstava koje ta zajednica ima na deviznom ra~unu kod banke, ne moè odrediti izvr{enje ako su ta sredstva neophodna za obavljanje osnovnih zadataka dru{tveno-politi~kih zajednica, a koje odredbe se primjenjuju i na tijela dru{tveno-politi~ke zajednice, te da }e sud, prema potrebi, prije
26 ^lan 7
dono{enja rje{enja o prijedlogu za izvr{enje saslu{ati stranke o okolnostima od kojih zavisi primjena prednjih odredbi iz ovog ~lana. Izostavljanjem iz Zakona ograni~enja sadrànog u ranijem zakonu, u navedenom ~lanu, dràva i njeni surogati, kao pasivno legtimisani subjekti u izvr{nom postupku, odnosno kao izvr{enik, izjedna~eni su sa ostalim strankama u izvr{nom postupku u procesnopravnom smislu i ovaj zakon ne poznaje ograni~enje u prednjem smislu bez obzira {to se radi o budètskim institucijama. Napu{tanje prednjeg ograni~enja kada su u pitanju budètske institucije temelji se na mi{ljenju da navedene institucije ne mogu do unedogled odga|ati ispunjenje svoje obaveze, utvr|ene izvr{nom ispravom, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, jednostavno tvore}i i planiraju}i budèt na na~in da ne predvi|aju ispunjenje prednjih obaveza, a planirana sredstva iskazuju}i kao neophodno potrebna za obavljanje osnovne djelatnosti, a samim tim i stvarati ve}e dugove po budèt, s obzirom da teku kamate odre|ene u izvr{noj ispravi, a sve to propisivanjem privilegovanog poloàja kroz procesni zakon, kao {to je izvr{ni {to je suprotno cilju i na~elima izvr{nog postupka. Treba imati u vidu da se posebnim zakonima mogu predvidjeti ograni~enja izvr{enja koja su privremenog ili trajnog karaktera, odnosno kojim se postupak izvr{enja ograni~ava. Tako su (u FBiH) Zakonom o privremenom odga|anju od izvr{enja potraìvanja na osnovu izvr{nih odluka na teret budèta FBiH i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja potraìvanja na osnovu izvr{nih odluka na teret budèta FBiH Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 9/04 i 30/04; Zakonom o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutranjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine, Slu`bene novine FBiH br. 66/04 od 27.11.2004. godine; Okvirnim Zakonom o zalozima Slu`beni glasnik BiH br. 28/04 od 23.6.2004. godine; zakonom o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004. godine, propisana ograni~enja u pogledu provo|enja izvr{enja kako u odnosu na sam postupak tako i u odnosu na predmet odnosno sredstvo izvr{enja. U kontekstu prednjih odredbi sudska praksa ustanovljava kriterije koji ~ine izuzetke u odnosu na navedene zakonske odredbe o ograni~enjima izvr{enja. Tako se naknada nematerijalne {tete nastale iz prometne nezgode prouzrokovane radnjom vojnika ne moè podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja potraìvanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i provo|enje izvr{enja odloìti.
Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: I-3561/00 od 14.03.2001. godine, prigovor du`nika (izvr{enika) od 22.12.2000. godine odbija se kao neosnovan, pa se rje{enje o izvr{enju broj: I-1351/00 od 05.12.2000. godine odràva na snazi u cijelosti. Protiv ovog rje{enja, du`nik (izvr{enik) je uloìo àlbu, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. Pogre{no i nepotpuno ~injeni~no stanje ogleda se u tome, {to sud navodi, da se u konkretnom slu~aju radi o potraìvanju nastalom iz prometne nezgode prouzrokovane radnjom vojnika i da isto nema karakter potraìvanja nastalih za potrebe odbrane. Iz obrazloènja prvostepene presude kao izvr{nog naslova, vidi se da je vojnik prilikom udesa bio angaòvan na liniji odbrane i vozilo mu je dato za slu`bene potrebe. Pogre{na primjena
^lan 7 27
materijalnog prava ogleda se u tome, {to prvostepeni sud tvrdi da se predmetno potraìvanje ne moè podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja potraìvanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Du`nik (izvr{enik) je predloìo, da se njegova àlba uvaì, prvostepeno rje{enje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. @alba nije osnovana. Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~lana 347. ZPP-a, pa je nakon ocjene àlbenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e: Iz stanja spisa proizilazi, da je prvostepeni sud dozvolio izvr{enje pravomo}ne odluke suda u Livnu broj: P-108/95 od 02.12.1998. godine. Du`nik (izvr{enik) je uloìo prigovor na izvr{enje, pozivaju}i se na Zakon o privremenoj obustavi od izvr{enja potraìvanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, kojim se privremeno obustavljaju od izvr{enja potraìvanja pravnih i fizi~kih lica, prema Federaciji Bosne i Hercegovine, nastalih u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Sud je odbio prigovor du`nika (izvr{enika) i donio osporeno rje{enje. Suprotno àlbenim navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio osporeno rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje u potpunosti kao valjane, prihvata i ovaj sud. U konkretnom slu~aju, radi se o naknadi nematerijalne {tete koju povjerilac (traìlac izvr{enja) traì, a iz osnova saobra}ajne nezgode prouzrokovane krivicom lica, koje je upravljalo vozilom, vlasni{tvo du`nika (izvr{enika), pa se ova potraìvanje ne mogu odnositi na ~lan 1. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, pa je ovaj sud àlbu du`nika (izvr{enika) odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, imaju}i u vidu odredbe ~lana 362. stav 2. ZPP-a. Ostali àlbeni navodi nemaju uticaja na valjanost odluke. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: G`-909/01, od 27.11.2002. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 7/2005, str. 62-63)
6 Zakon vi{e ne sadrì ni izuze}a u pogledu sredstava zajedni~ke potro{nje, poslovnih zgrada, te u pogledu posebnih ra~una kod banaka, a koji su po d ranijem zakonu bili izuzeti (depozit, oro~enje i sl.), osnovnih sredstava i stambenih objekata. U odnosu na ograni~enja predmeta izvr{enja, ve} je istaknuto da su ista propisana Zakonom u zavisnosti od sredstva i predmeta na koji se izvr{enje provodi, odnosno kod nov~anih primanja izvr{enika, i regulisana su ~l. 138. ovog zakona. Propisi kojima se utvr|uju kriteriji za izuzimanje od izvr{enja odre|enih predmeta su prinudne naravi i izvr{enik se njihove primjene ne moè odre}i, pa bi sud zbog toga bio duàn da po slu`benoj du`nosti vodi ra~una o tome da li u konkretnom slu~aju ima mjesta primjeni odredbi o izuze}u, te eventualno u fazi odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje odlu~i i o dozvoljenosti
28 ^lan 8
predmeta izvr{enja, odnosno da prijedlog u cjelini ili djelimi~no odbije ukoliko je predloèno izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no na predmetu izvr{enja koji je izuzet od izvr{enje po sili zakona. Dakle, kao momenat relevantan za prosu|ivanje uvjeta za izuzimanje, iako to i nije propisano Zakonom, trebalo bi uzeti momenat dono{enja odluke o prijedlogu za izvr{enje ukoliko se radi o predmetu za koji je zakonom propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja izvr{enja, a ukoliko se radi o propisanoj relativnoj nemogu}nosti izvr{enja ona umnogome zavisi od vrste i prirode predmeta izvr{enja, {to bi se cijenilo u toku postupka (pri preduzimanju prve izvr{ne radnje kod pljenidbe i popisa ili eventualno po prigovoru izvr{enika da su izvr{enjem obuhva}ene stvari izuzete izvr{enjem). 9 I ovdje treba napomenuti da se Zaklju~ci sa Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11. juna 1981. godine, izneseni u komentarima na Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine (vidi ~l. 5/3), a koji se odnose na izuzimanja ili ograni~enja izvr{enja propisana ranijim zakonom u odnosu na predmet izvr{enja, shodno mogu primjenjivati i kod izuze}a i ograni~enja izvr{enja propisanih ovim zakonom u odnosu na predmete izvr{enja, ali samo za slu~ajeve propisane ovim zakonom, s obzirom na to da su izuze}a i ograni~enja, kako je to naprijed izloèno, u zna~ajnoj mjeri reducirana. ^lan 8. Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja (1) Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu. (2) Ako je predloèno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja, sud moè ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraìvanja. (3) Ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne moè provesti, traìlac izvr{enja moè radi namirenja istog potraìvanja predloìti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, o ~emu }e sud odlu~iti rje{enjem. 1 Op}enito: Odredbe o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja bile su propisane st. 1. do 3. ~lana 29. ZIP-a iz 1978. godine i, za razliku od prednjeg, ovaj zakon ne sadrì vi{e kao generalno pravilo da sud moè, na prijedlog izvr{enika, odrediti drugo sredstvo izvr{enja umjesto onoga koje je predloìo traìlac izvr{enja, ako je to sredstvo dovoljno za ostvarenje potraìvanja. Ovakvo zakonsko rje{enje rezultiralo je iz mi{ljenja da je izvr{enik imao priliku da ispuni svoju obavezu, kako u vrijeme trajanja postupka koji je prethodio izvr{noj ispravi, tako i eventualno odre|enom paricionom roku iz izvr{ne isprave, te bi na taj na~in izbjegao tegobnost provo|enja izvr{enja sredstvom izvr{enja i na predmetu po izboru traìoca izvr{enja, te je propu{tanjem prednjeg dobrovoljnog izvr{enja preuzeo rizik i eventualno tegobnijeg sredstva i predmeta izvr{enja, pa je ustvari izvr{enikov
^lan 8 29
prijedlog upravljen na promjenu sredstva i predmeta izvr{enja naj~e{}e imao za cilj prolongiranje provo|enja izvr{enja. 2 Prednje zakonsko rje{enje i odredbe o promjeni predmeta izvr{enja na prijedlog izvr{enika zadràni su, ali samo radi namirenja nov~anog potraìvanja, kod pljenidbe, procjene i prodaje nekretnina izvr{enika (~l. 71. ZIP-a), iz razloga {to izvr{enje na nekretninama izvr{enika moè biti izuzetno tegobno i posljedice tog izvr{enja mogu se odraziti u zna~ajnoj mjeri u pogledu egzistencije ~lanova porodice izvr{enika (prodaja stana ili ku}e u kojoj ìvi porodica izvr{enika). Kometar uz stav 1: Iz odredbe da sud odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za izvr{enje nedvojbeno proizlazi da traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje koristiti odnosno predloìti vi{e sredstava izvr{enja radi ostvarenja istog potraìvanja, ako su potrebna za potpuno namirenje traìoca izvr{enja. Ovom odredbom dolazi do izraàja dispozicija ovla{}enja traìoca izvr{enja u izboru sredstava i predmeta izvr{enja bez obzira na vrstu potraìvanja, a {to predstavlja i razliku od ranije odredbe st. 1. ~l. 29. kojom su prednja pravila bila propisana samo za nov~ana potraìvanja. Komentar uz stav 2: Ako traìlac izvr{enja predloì vi{e sredstava i predmeta izvr{enja u jednom prijedlogu za izvr{enje, iz st. 2. prednjeg ~lana proizlazi da sud moè ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraìvanja, pa je razlika u odnosu na raniji zakon {to do prednjeg ograni~enja izvr{enja ne moè do}i po prijedlogu izvr{enika ili to sud mora uraditi po slu`benoj du`nosti. Radi se konkretno o fakultativnom ovla{}enju suda da li }e izvr{enje ograni~iti, ali ukoliko pristupi dono{enju odluke o ograni~avanju predmeta izvr{enja sud obligatorno mora cijeniti da li je ispunjen uvjet da su predmeti na koje ograni~ava izvr{enje dovoljni za namirenje traìoca izvr{enja u cijelosti. Prednje zakonsko rje{enje se jednim dijelom bazira na istom, naprijed istaknutom mi{ljenju, kojim je do{lo do reduciranja ranije zakonske odredbe iz st. 3. ~l. 29. ZIP-a 1978. godine. odredbe o prijedlogu izvr{enika za promjenu sredstva i predmeta izvr{enja. Svrha prednjeg zakonskog rje{enja, gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enikove imovine i samog izvr{enika, jeste u spre~avanju prekomjernog zahvatanja izvr{enikove imovine (ograni~enje u obimu izvr{enja, i treba ga razlikovati od ograni~enja u odnosu na sam predmet u pogledu dozvoljenosti provo|enja izvr{enja iz ~l. 7. ovog zakona) ili pak prekomjernog odre|ivanja drugih sredstava i predmeta izvr{enja, a koji su nepovoljni po izvr{enika u ve}em obimu nego to zahtijeva visina i priroda tra`bine traìoca izvr{enja. Prednje pravilo je posljedica po{tivanja i primjene jo{ uvijek prisutnog na~ela za{tite izvr{enika, koje je i dalje, primjereno postupku, prisutno u prinudnom provo|enju izvr{enja, ali u granicama neophodnim za ostvarenje potraìvanja. Od prednjeg pravila, kako je to naprijed istaknuto, izuzetak je i stoji kao mogu}nost na strani izvr{enika, propisan ~l. 71. ovog zakona (izvr{enja na
30 ^lan 8
nekretnini), prema kojem izvr{enik moè u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju (bolje bi bilo re}i prijema) predloìti da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja, uz ispunjenje ostalih uvjeta navedenih u stavovima od 1. do 10. istog. 7 Ne treba isklju~iti mogu}nost da se ograni~enje moè odrediti ve} prilikom odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, iako je to redovito tokom izvr{nog postupka, nakon dono{enja rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, odnosno kada sud u toku postupka stekne saznanja relevantna u odnosu na mogu}nost izvr{enja za cjelovito namirenje traìoca izvr{enja i na manjem broju sredstava i predmeta izvr{enja nego {to je to odre|eno rje{enjem o izvr{enju po prijedlogu traìoca izvr{enja. Pod ograni~avanjem izvr{enja u su{tini podrazumijeva se suàvanje broja sred stava izvr{enja ili se odre|uje zahvatanje samo od nekih predloènih predmeta izvr{enja, pod uvjetom da su dovoljni za cjelovito namirenje tra`bine, {to je, opet, uvjet bez kojeg se ne bi moglo izvr{iti predmetno ograni~enje izvr{enja u odnosu na broj sredstava i predmeta izvr{enja. U literaturi se smatra da sud o ograni~enju izvr{enja odlu~uje posebnim rje{enjem, te da je protiv tog rje{enja i izvr{eniku neposredno dozvoljena àlba (Aleksandar \or|evi}, Josip Studin, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1979, str. 32), odnosno da pravo pravnog lijeka izvr{enik protiv prednjeg rje{enja ima u prigovoru (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 88). Cijene}i kontekst normi ovog Zakona o izvr{nom postupku, kao i op{te institute i na~ela gra|anskog i izvr{nog postupka, upitno je da li se, konkretno, na prednji na~in, pruà i daje mogu}nost izvr{eniku da prolongira izvr{enje, odnosno vodi li prednje odugovla~enju izvr{nog postupka, {to nije intencija ovog zakona (pojedina rje{enja su sada zamijenjena zaklju~cima zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine, upravo kako bi se izbjegli suvi{ni pravni lijekovi u izvr{nom postupku, u odre|enim fazama koji vode samo odugovla~enju izvr{enja i zloupotrebi procesnih prava od strane izvr{enika, jer bi, gotovo neminovno, {to je praksa do sada pokazala, izvr{enici na takva rje{enja izjavljivali prigovor, odnosno àlbu). Shodno navedenom, a imaju}i u vidu fakultativno ovla{}enje suda da ograni~i rje{enje o izvr{enju, te da se radi o institutu koji je u interesu izvr{enika, mi{ljenja sam da se u konkretnim slu~ajevima odluka o ograni~enju izvr{enja u pogledu predmeta izvr{enja treba donijeti u formi zaklju~ka, s obzirom na to da mora biti ispunjen uvjet da }e traìlac izvr{enja u cijelosti biti namiren, a eventualni prigovor, ako bi se donosilo rje{enje o ograni~enju, odnosno àlba izvr{enika na isto, bio bi nedopu{ten, jer izvr{enik ne bi imao pravni interes za izjavljivanje istog, s obzirom na to da se smanjuje broj predmeta izloènih izvr{enju, {to prakti~no dovodi do manjeg zahvatanja u imovinu ili prava izvr{enika. Pored odredbi o izuze}u i ograni~enju iz ~l. 7. ovog zakona u odnosu na sam predmet izvr{enja, prednje ograni~avanje izvr{enja na manji broj sredstava i
10
11
12
^lan 8 31
predmeta izvr{enja je jo{ jedna ~injenica i dokaz koji ukazuje na to da nije u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, te da je i sada prisutno u izvr{nom postupku, odnosno da je izostavljanjem instituta odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika (~l. 63. ZIP-a 1978.), te smanjenjem broja izuze}a i ograni~enja u pogledu predmeta izvr{enja, zakonodavac imao samo za cilj djelimi~nu transformaciju prednjeg na~ela pretjerane za{tite izvr{enika, {to je bila potreba socijalisti~kog sistema i samoupravnog ure|enja radi odràvanja socijalnog mira i poretka kao takvog, u na~elo jednakog procesnopravnog poloàja stranaka u izvr{nom postupku, u cilju ostvarenja potraìvanja traìoca izvr{enja, a {to je i kona~an cilj i op{ti zahtjev izvr{nog postupka. 13 Komentar uz stav 3: I dalje je ostala dispozicija traìoca izvr{enja da predloì novo sredstvo ili predmet izvr{enja, {to Zakon predvi|a st. 3. ovog ~lana, prema kojem traìlac izvr{enja moè radi namirenja istog potraìvanja predloìti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne moè provesti, a o ~emu sud odlu~uje rje{enjem. Sasvim je opravdano u ovom slu~aju da sud odlu~uje u prednjoj situaciji rje{enjem, i to rje{enjem o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu i predmetu izvr{enja, protiv kojeg bi bio dozvoljen prigovor, ali samo u dijelu kojim je izvr{ena promjena sredstava i predmeta izvr{enja, ali ne i u dijelu visine i vrste potraìvanja, u kom dijelu je ranije rje{enje o izvr{enju postalo pravomo}no. Saglasno je sa prednjom odredbom stanovi{te suda da: Traìlac izvr{enja moè da koristi vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev, ako su potrebna za potpuno namirenje traìoca izvr{enja. Sud }e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje traìoca izvr{enja (Rje{enje Vrhovnog privrednog suda, Sl-1042/54, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 29), {to je i razumljivo, jer nije u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, ve} je isto modifikovano u poja~ano na~elo jednakog procesnopravnog poloàja stranaka u postupku. Kada je u pitanju primjena naprijed spomenutih Zaklju~aka sa Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 10. i 11. juna 1981. Zbirka 370, u ovom segmentu treba ipak posebno naglasiti obazrivu primjenu iz razloga propisivanja nadle`nosti sudova u ovom zakonu, a na na~in da je mjesna nadle`nost propisana u odnosu na svako sredstvo izvr{enja posebno i na druga~iji na~in u odnosu na ranije odredbe, te je istim odredbama propisano da je sud koji odre|uje izvr{enje ujedno i sud provo|enja izvr{enja (vidjeti kom. uz ~l. 4. st. 1. i 2), {to zna~i da bi isti imali shodnu primjenu da moraju ispuniti uvjete propisane za nadle`nost kako u odnosu na sredstvo, odnosno predmet potraìvanja, tako i u pogledu odredbe da jedan sud odre|uje i provodi izvr{enje (~l. 4. stav 1. i 2. ZIP-a). Dakle, prigovorom na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu i predmetu izvr{enja, donesenom po prijedlogu traìoca izvr{enja, ne bi se smjela otvoriti mogu}nost pobijanja utvr|ene tra`bine sadràne u prethodnom
14
15
16
32 ^lan 9
rje{enju o izvr{enju, koje se nije moglo provesti na predloènom i odre|enom sredstvu i predmetu izvr{enja, jer je u tom dijelu izvr{enje postalo izvr{no, ako ne i pravosna`no. ^lan 9. Podnesci, ro~i{ta i spisi (1) U izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena. (2) Sud odràva ro~i{te kad je to ovim zakonom odre|eno ili kad smatra da je odràvanje cjelishodno. (3) O ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija moè sastaviti slu`benu zabilje{ku. (4) Sud }e izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku ako je to predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. (5) Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i u~esnika, sa ro~i{ta, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa. (6) Podnesci u izvr{nom postupku podnose se u dovoljnom broju primjera ka za sud, protivnu stranku i druge u~esnike u postupku. 1 2 Op}enito: Odredbe o podnescima i ro~i{tima bile su sadràne u ~l. 26. ZIP-a iz 1978. godine. Slijedom prednjih odredbi ovog ~lana, sud u izvr{nom postupku, u pravilu, postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, a u kojoj formi stranke preduzimaju procesne radnje i obra}aju se sudu. Moè se re}i da pravna za{tita koja se ostvaruje u izvr{nom postupku i priroda izvr{nopravnih stvari pretpostavljaju primarno pisanu formu, jer sud prevashodno odlu~uje na osnovu podnesaka i drugih pismena. Usmene procesne radnje se preduzimaju na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta, a odràvanje ro~i{ta moè biti obligatorno u slu~ajevima kad je to Zakonom odre|eno (ro~i{te za prodaju nepokretnosti, ro~i{te za prodaju pokretnih stvari, ro~i{te za diobu iz postignute i pla}ene kupoprodajne cijene, ro~i{te u postupku protivizvr{enja, ako se traìlac izvr{enja usprotivi prijedlogu za protivizvr{enje), ili pak fakultativno, u kojim slu~ajevima sud cijeni da li je odràvanje ro~i{ta cjelishodno. Komentar uz ~lan: U pogledu forme i sadrìne podnesaka i drugih pismena stranaka u izvr{nom postupku, koji se podnose sudu u pisanoj formi, shodno se i na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila parni~nog procesnog prava o podnescima stranaka i drugim procesnim radnjama (Podnesci - ~l. 334. do 336. Zakona o parni~nom postupku, na osnovu ~l. 21. ovog zakona). Shodno
^lan 9 33
navedenim ~lanovima Zakona o parni~nom postupku, uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upu}eni telegramom, telefaksom ili elektronskom po{tom, a prednji se smatraju potpisanim ako je u njima ozna~en po{iljalac. Nadalje, podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadràvati sve ono {to je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati, a naro~ito trebaju sadràvati oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv pravne osobe, prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadràj izjave i potpis podnositelja. Ako izjava sadrì kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti ~injenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev. Za podneske koji se dostavljaju elektronskom po{tom zahtijeva se da moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom, te je za podneske sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci propisano da se sudu dostavljaju u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a koji zahtjev je istaknut i u izvr{nom postupku, s tim {to je jo{ odre|eno da se podnesci u izvr{nom postupku podnose u dovoljnom broju primjeraka i za druge u~esnike u postupku, a ne samo za sud i druge stranke, {to se ukazalo kao nu`no, po{to iz prakse sudova proizlazi da su stranke podneske dostavljale u nedostatnom broju primjeraka s ciljem odugovla~enja izvr{nog postupka, pa se zbog ovog propusta postupak znao produìti i po vi{e mjeseci. 4 Shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku kojima se regulira dostava priloga uz podnesak, s obzirom na njihove originale, ovjerene ili neovjerene fotokopije, kao i odredbe u slu~ajevima da se radi o nerazumljivom podnesku ili podnesku koji ne sadrì sve {to je potrebno da bi se po njemu postupalo, ili su pak podneseni u nedovoljnom broju primjeraka. Novim zakonom otklonjeni su nedostaci u dilemama da li se na prigovor u odnosu na njegov sadràj na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku o àlbi, jer je istim izri~ito propisano da se u pogledu sadràja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o àlbi iz Zakona o parni~nom postupku (~l. 46. ZIP-a), pa se slijedom tih odredbi shodno i na odgovaraju}i na~in primjenjuju na prigovor odredbe o àlbi protiv presude iz ~l. 205. Zakona o parni~nom postupku. Tako prigovor (na rje{enje o izvr{enju kojim je odre|eno izvr{enje temeljem izvr{ne isprave) mora sadràvati: ozna~enje rje{enja protiv kojeg se izjavljuje prigovor; izjavu da li se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu; razlog (osnov) prigovora; potpis podnositelja prigovora. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, kada je u pitanju prigovor na rje{enje o izvr{enju koje se temelji na vjerodostojnoj ispravi, sad je odre|eno da izvr{enik u istom mora odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje i da prigovor mora biti obrazloèn, koje obrazloènje nije bilo uvjetovano ranijim propisima, iz ~ega slijedi i zakonsko rje{enje da }e prigovor na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne, koji nije obrazloèn, biti odba~en (~l. 50. ZIP-a). Procesne radnje stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li su u pisanoj formi ili usmenoj, dispozitivne su prirode, kao i u parni~nom postupku, pa stranke mogu slobodno podnositi odre|ene zahtjeve, a mogu ih i povu}i, pa i odre}i se svojih zahtjeva, {to je opet posebno odre|eno za povla~enje pri-
34 ^lan 9
jedloga za izvr{enje (~l. 38. ZIP-a). Bez obzira na dispozitivni karakter procesnih radnji koje preduzimaju stranke i ovla{tenja koja proizlaze iz te dipozicije, priroda izvr{nog postupka uvjetuje da stranke ne mogu preduzimati neke od radnji kojima se utje~e na sadràj i sudbinu zahtjeva za izvr{enje, u materijalnopravnom smislu, odnosno stranke ne mogu svojim dispozitivnim ovla{tenjima, nagodbom ili priznanjem osnovanosti prijedloga za izvr{enje nadomjestiti nedostatak zakonskih pretpostavki za provo|enje izvr{enja, jer iste proisti~u iz kogentnih propisa, odnosno stranke u izvr{nom postupku ne mogu tvoriti izvr{nu ispravu, odnosno saglasiti se sa rje{enjem o izvr{enju, njegovim priznanjem, iako za isto ne postoji izvr{na isprava. Me|utim, stranke mogu u toku izvr{nog postupka nagodbom ponovo regulirati svoje materijalnopravne odnose i time stvoriti novu izvr{nu ispravu, na temlju koje }e se mo}i provoditi izvr{enje. 7 Iz odredbe ovog ~lana da o ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija moè sastaviti slu`benu zabilje{ku, proizlazi da je pravilo da se na ro~i{tu sastavlja zapisnik, a da se umjesto zapisnika moè sastaviti slu`bena zabilje{ka, a propisano je da }e sud izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku, ako je to predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. Prednje jo{ jednom potvr|uje pravilo da se radnje u izvr{nom postupku u pravilu preduzimaju u pisanoj formi, a istovremeno ukazuje i na ~injenicu da se dokaz saslu{anjem stranaka i drugih lica moè provesti mimo procedure propisane za odràvanje ro~i{ta i izvo|enja dokaza na ro~i{tu. Stoga je i prihvatljivo stajali{te iz odluke suda da: Izostanak jedne ili obiju stranaka ne sprije~ava sud da dalje postupa, pa nije bilo osnove da sud donese rje{enje kojim utvr|uje povla~enje prigovora i obustavljanje izvr{enja (VsK P`-59/80 od 25.11.1980, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 42), ovo naro~ito iz razloga {to se postupak pokre}e, u pravilu, po prijedlogu traìoca izvr{enja, a isti se po na~elu oficioznosti vodi od strane suda (st. ~l. 3. i st. 1. ~l. 4. ZIP-a). Prednje stajali{te je prihva}eno u sudskoj praksi i kada se u postupku izvr{enja rje{ava o prethodnom pitanju, a koje stajali{te je sadràno i u sudskoj odluci: U postupku priznanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke ne moè se donijeti rje{enje o obustavi postupka u slu~aju da predlagatelj izostane sa ro~i{ta. Opravdano ukazuje àlitelj na to da u postupku kao {to je ovaj nije bilo mjesta obustavi postupka zbog izostanka predlagatelja sa ro~i{ta od 28.05.1980. Nepristupanje predlagatelja na ro~i{te nema op}enito za posljedicu obustavu postupka niti u vanparni~nom postupku koji se primjenjuje kod priznanja stranih odluka, a niti u izvr{nom postupku. Iz navedenih razloga odlu~eno je kao u izreci s tim da u nastavku postupka valja o prijedlogu za izvr{enje odlu~iti neovisno o tome da li je predlagatelj pristupio ro~i{tu ili nije (VsHG`-64/81 od 29.6.1981, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 42). Ovo naro~ito kada se ima u vidu da je sada izvr{ni sud ne samo ovla{ten da rje{ava prethodna pitanja ve} mu je to obaveza propisana Zakonom (~l. 19. ZIP-a) i isti ne moè uputiti traìoca izvr{enja na drugi postupak radi rje{enja prethodnog pitanja te ~ekati do okon~anja tako eventualno pokrenutog postupka.
^lan 10 35
Temeljem prednjih odredbi, a u vezi sa ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku, kojim je odre|ena odgovaraju}a primjena ZPP-a, moè se re}i da bi u segmentu odredbi o pripremnom ro~i{tu i ro~i{tu za glavnu raspravu odredbe tog zakona bile vrlo te{ko primjenjive u izvr{nom postupku, te u pogledu izvo|enja dokaza na ro~i{tu za glavnu raspravu, pogotovu {to Zakon o izvr{nom postupku, za pojedina ro~i{ta koja su obligatorne prirode u pogledu njihovog odràvanja, propisuje i sam postupak preduzimanja procesni radnji, na na~in druga~iji od Zakona o parni~nom postupku (ro~i{ta za prodaju nepokretnosti, ili pak pokretnih stvari, za diobu i namirenje), te s obzirom na ~injenicu da u izvr{nom postupku sud postupak vodi po slu`benoj du`nosti iako je pokrenut po prijedlogu stranke (na~elo oficioznosti), kao i na ~injenicu da nije napu{teno ni na~elo utvr|ivanje materijalne istine (za razliku od parni~nog postupka u kome je ono gotovo napu{teno, ta~nije minimizirano), jer bi to bilo u suprotnosti sa svrhom i ciljem izvr{nog postupka, ~iji je kona~an cilj namirenje traìoca izvr{enja, {tavi{e, prednja na~ela su jo{ ja~e istaknuta kroz novi institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine i davanje novog zna~aja i pro{irenju instituta nov~ane kazne za nepostupanje po nalozima suda i po rje{enju o izvr{enju, kako za stranke u postupku tako i za u~esnike u istom. Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i sudionika na ro~i{tu, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa. ^lan 10. Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tu`be iz Zakona o parni~nom postupku dostavlja se rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona. (2) Kod izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostava se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog rje{enja.
10
Op}enito: Odredbama iz prednjeg ~lana ovog zakona institut dostave sudskih pismena strankama i u~esnicima u postupku pretrpio je zna~ajne izmjene u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Ranijim op{tim odredbama o dostavljanju pismena u izvr{nom postupku (~l. 39. ZIP-a iz 1978.) bilo je propisano kome i kada se dostavlja rje{enje o izvr{enju, a u zavisnosti od toga da li je prijedlog za izvr{enje usvojen ili se odbija, te u zavisnosti od prirode i karaktera predloènog sredstva i predmeta izvr{enja, kao i od toga da li se radi o izvr{enju na osnovu vjerodostojne ili izvr{ne isprave, dok su se na dostavu ostalih sudskih pismena shodno primjenjavale odredbe tada vaà}eg Zakona o parni~nom postupku. Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg Zakona, sada se odredbama o dostavljanju, kao generalno pravilo, propisuje da se rje{enje po prijedlogu za
36 ^lan 10
izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona dostavljaju po pravilima o dostavljanju tu`be iz ZPP-a, dakle dostava prednjih sudskih pismena (navea denih rje{enja i zaklju~ka), bez obzira na prirodu i karakter rje{enja, sredstva i predmeta izvr{enja, vr{it }e se po pravilima o dostavi pismena propisanim ~l. 347. Zakona o parni~nom postupku. Ako se radi o dostavi prednjih pismena, a stranka kojoj se ista imaju dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao zate}i odnosnu stranku, te }e mu kod jedne od navedenih osoba iz st. 2. i 3. ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku (kod odraslog ~lana doma}instva, ku}epazitelja ili susjeda, odnosno kod osobe koja radi na istom radnom mjestu) ostaviti, ili, ako to nije mogu}e, na vrata stana ili prostorije gdje se dostava obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja navedenih pismena bude u odre|eni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu. Ukoliko se ne uspije izvr{iti dostavljanje navedenih pismena na prednji na~in, dostava }e se izvr{iti shodno odredbama ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku, odnosno dostava }e se izvr{iti odraslom ~lanu doma}instva, koji je duàn primiti pismeno, te ku}epazitelju, susjedu ili osobi koja radi na istom radnom mjestu, ako oni pristanu da prime pismeno, a ako se ne moè izvr{iti dostava na ovaj na~in izvr{it }e se na na~in propisan odredbom ~lana 346. istog zakona, tj. ostavljanjam ili pribijanjem pismene obavijesti o ostavljanju predmetnog pismena u sudu i mogu}nosti preuzimanja istog u roku od 15 dana od dana poku{aja dostave. Od zna~aja je ista}i sudsku praksu, naro~ito kada je u pitanju dostavljanje pismena u kontekstu shodne primjene ZPP-a u odnosu na oborivost podataka sadrànih u dostavnici, odnosno povratnici, kao dokazima o uru~enju pismena i blagovremenosti izjavljivanja pravnog sredstva.
(~lan 10. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 139. stav 6. Zakona o parni~nom postupku sada{nji). Shodno odredbi stava 6. ~lana 139. Zakona o parni~nom postupku dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja, jer potpisana dostavnica samo stvara pretpostavku o danu prijema pismena, a ta pretpostavka se moè obarati. U konkretnom slu~aju ona je uspje{no oborena, jer se rje{enje o izvr{enju nije ni moglo dostaviti prije dono{enja.
Iz obrazloènja:
Prvostepenim rje{enjem odba~en je kao neblagovremen prigovor du`nika od 10.7.2003. godine, izjavljen na rje{enje tog suda br. I: 3227/03, od 01.7.2003. godine. Protiv ovog rje{enja àli se izvr{enik iz svih zakonom propisanih razloga i predlaè da se isto ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Smatra da je odluka suda neosnovana i suprotna stanju u spisu, jer rje{enje o izvr{enju du`nik - izvr{enik nije zaprimio dana 4.6.2003. godine, nego dana 4.7.2003. godine te je na isto izjavio prigovor dana 10.7.2003. godine, dakle, u zakonom propisanom roku. Isti~e da je rje{enje o izvr{enju broj I: 3227/03 doneseno 1.7.2003. godine, te se moglo dostaviti izvr{eniku tek nakon dana dono{enja, a nikako prije dono{enja istog. U prilog ovih svojih navoda uz àlbu je priloìo dostavnicu suda kojom je rje{enje
^lan 10 37
dostavljeno sa brojem preporuke R-19622 od 3.7.2003. godine, i kopiju knjige po{te shodno kojoj su rje{enje o izvr{enju broj I: 3227/03, od 1.7.2003. godine, primili i zaveli dana 4.7.2003. godine. Zbog svega izloènog smatra da je àlba osnovana, pa predlaè da se ista uvaì. Traìlac izvr{enja je uloìo odgovor na àlbu i predloìo da se ista odbije kao neosnovana. @alba je osnovana. Nakon razmatranja stanja spisa, pobijanog rje{enja, navoda àlbe i odgovora na àlbu, odlu~eno je kao u izreci iz slijede}ih razloga: Prvostepeni sud je na prijedlog traìoca izvr{enja donio rje{enje o izvr{enju kojim je izvr{enik obavezan traìocu izvr{enja namiriti potraìvanje u iznosu od 2.200 KM na ime neispla}enih najniìh pla}a za period od 1.6.1999. godine, do 30.4.2000. godine, sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 15.10.1999. godine, pa do isplate, a na osnovu pravosna`ne presude Op}inskog suda I. Sarajevo, broj: Pr: 538/02. Kako je na ovo rje{enje izvr{enik uloìo prigovor prvostepeni sud je, utvrdiv{i da je predmetno rje{enje o izvr{enju izvr{enik primio 4.6.2003. godine, a da je na isto izjavio prigo-vor dana 10.07.2003. godine, odnosno nakon 35 dana po zaprimanju predmetnog rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, odbacio prigovor izvr{enika kao neblagovremen i donio pobijano rje{enje. Ovakva odluka suda navodima àlbe je dovedena u pitanje jer je u direktnoj opre~nosti sa stanjem u spisu. Naime, u konkretnom slu~aju je, kako slijedi iz stanja spisa rje{enje o izvr{enju doneseno 1.7.2003. godine, a prepis rje{enja je dostavljen strankama 2.7.2003. godine. Prema potpisanoj dostavnici izvr{enik je predmetno rje{enje primio 4.6.2003. godine, a na istoj dostavnici kojom je rje{enje o izvr{enju dostavljeno izvr{eniku nalazi se pe~at po{te Sarajevo sa datumom 5.7.2003. godine. Shodno stavu 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja dakle, potpisana dostavnica samo stvara pretpostavku o danu prijema prismena, koja pretpostavka se moè obarati. Ona je u konkretnom slu~aju, po nalaènju ovog suda, uspje{no oborena prije svega datumom dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer se isto izvr{eniku nije moglo dostaviti prije dono{enja, zatim pozivom na pe~at po{te Sarajevo, koji se nalazi na dostavnici, te dokaznim sredstivma priloènim uz àlbu (preporu~ena po{iljka prvostepenog suda pod br. R: 19622 od 3.7.2003. godine, i knjiga po{te) iz kojih nedvojbeno proizilazi da je rje{enje o izvr{enju izvr{enik primio 4.7.2003. godine, a nikako 04. 06. 2003. godine. Slijedom navedenog, po{to je izvr{enik rje{enje o izvr{enju primio 4.7.2003. godine, te protiv tog rje{enja podnio prigovor u skladu sa ~lanom 12. stav 2. ZIP-a (Slu`bene novine FBiH, broj: 32/03) dana 10.7.2003. godine, dakle u zakonom propisanom roku, valjalo je àlbu uloìti, prvostepeno rje{enje ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na postupak po prigovoru, a sve na osnovu ~lana 234. ta~ke 3. ZPP-a (Slu`bene novine FBiH, broj: 53/03) (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-2031/03, od 8.1.2004. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 2/2004, str. 53-55).
38 ^lan 10
Dostavljanje ostalih pismena u izvr{nom postupku (rje{enja, zaklju~aka koji nisu nabrojani u st. 1. ovog ~lana Zakona o izvr{nom postupku, te drugih pismena) vr{i se tako {to se ista mogu odmah uru~iti osobama iz st. 2.i 3. ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku (odraslom ~lanu doma}instva, ku}epazitelju ili susjedu, odnosno kod osobi koja radi na istom radnom mjestu), pod uvjetom da se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne na ozna~enoj adresi, dakle dostava u slu~aju ostalih pismena vr{i se bez prethodnog obavje{tavanja koje je propisano u slu~ajevima li~ne dostave. Komentar uz stav 2: Izuzetak u dostavi propisanoj u st. 1. i 2. ovog ~lana predvi|en je kod izvr{enja odre|enog rje{enjem, a na osnovu izvr{ne isprave i to utoliko da ako se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostavljanje se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj li~ne dostave. Ova novina u pogledu dostavljanja nalazi svoje opravdanje u ~injenici da su tuèni u vremenu od okon~anja parni~nog postupka i dono{enja izvr{ne isprave do podno{enja prijedloga za izvr{enje i dono{enja rje{enja o izvr{enju, u cilju izbjegavanja izvr{enja obaveze utvr|ene izvr{nom ispravom, ~esto prikrivali prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te, ili pak nisu isticali firmu subjekta u sjedi{tu registriranom kod nadle`nog organa, ili su vr{ili promjene u pogledu upisanih podataka u nazivu i obliku firme, te osnivanjem i isticanjem nove firme na mjestu, odnosno sjedi{tu postoje}e, {to je u izvr{nom postupku onemogu}avalo uru~enje pismena za koja je predvi|ena li~na dostava, i na taj na~in znatno odugovla~ili tok izvr{nog postupka, {to je u krajnjem slu~aju vodilo obustavi postupka, a zbog nemogu}nosti li~ne dostave. Mi{ljenja sam da bi prednje pravilo, u odnosu na udovoljenje uslova za dostavljanje na oglasnu plo~u, na prednji na~in trebalo primjenjivati u slu~ajevima kada je odluka suda koja je izvr{na isprava donesena poslije primjene novog ZPP-a, kojim je propisana obaveza stranaka za prijavu promjene adrese, odnosno sjedi{ta stranke, u narednih {est mjeseci po pravosna`nosti odluke, {to bi bilo opravdano s obzirom da prednja obaveza ranije nije bila propisana (~l. 352. stav 1. ZPP-a). Ovakav na~in li~ne dostave nalazi svoje opravdanje i u ~injenici da je ve} u parni~nom postupku, koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave na osnovu koje je pokrenut izvr{ni postupak, utvr|eno prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te tuènog, a izvr{ni postupak protiv istog tuènog, sada izvr{enika, samo je nastavak parni~nog postupka u ostvarivanju prava tuìtelja prema tuènom, pod prinudom, jer du`nik nije postupio po izvr{noj ispravi u paricionom roku, pa izbjegavanje prijema pismena od strane izvr{enika na naprijed navedene na~ine i spre~avanje izvr{enja koje se o~ituje u prednjim ili sli~nim radnjama ne bi trebalo koristiti izvr{eniku, jer se radi o zloupotrebi prava, s obzirom na to da je izvr{enik znao za obavezu iz izvr{ne isprave, usljed ~ega se nije moglo pristupiti provo|enju izvr{enja, iako je traìlac izvr{enja nazna~io i sredstvo i predmet izvr{enja. Imaju}i u vidu finansijsku nedisciplinu tuènih u izvr{avanju njihovih obaveza kako u redovnom poslovanju tako i izbjegavanje izvr{enja sudskom odlukom utvr|enih obaveza u izvr{nom postupku, i to naj~e{}e prikrivanjem
^lan 10 39
prebivali{ta, boravi{ta, odnosno sjedi{ta kod pravne osobe, kako bi se izbjeglo nastupanje pravnih posljedica prijema sudskih odluka, ili prolongiralo njihovo nastupanje, u cilju spre~avanja prednjeg pona{anja tuènog ili izvr{enika u izvr{nom postupku, zna~ajna je novina i u Zakonu o parni~nom postupku, predvi|ena ~l. 352. st. 1., koja name}e obavezu strankama u postupku da ukoliko iste ili njihovi zastupnici u toku postupka ili prije isteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka promijene adresu na . koju se dostava obavlja du`ni su o tome odmah obavijestiti sud. U naravi, na ovoj odredbi iz ~lana 352. Zakona o parni~nom postupku je i utemeljeno zakonsko rje{enje u pogledu dostave i kada je u pitanju li~na dostava u izvr{nom postupku, a koje je sadràno u stavu 2. ovog ~lana i ovog Zakona o izvr{nom postupku, jer iz prednjeg sasvim o~igledno proizlazi da izvr{enik, ne samo da nije izvr{io obavezu u paricionom roku ve} i izbjegava izvr{enje obaveze, ako se ne nalazi na adresi odnosno sjedi{tu koje je bilo nazna~eno u izvr{noj ispravi, a izvr{ni postupak je pokrenut i dostava se vr{i unutar roka od {est mjeseci od dana pravosna`nosti odluke koja je izvr{na isprava u konkretnoj stvari. 7 Imaju}i u vidu na~in dostave propisan odredbama ~l. 345. i 346. ZPP-a, ne moè se a da se ne izrazi bojazan, s obzirom na broj izvr{nih predmeta kod kojih se postupak, takore}i, otvara tek po izjavljivanju prigovora, da izvr{ni sud, ukoliko bude dosljedno slijedio prednje odredbe, a {to mu nalaù na~ela izvr{nog postupka, i bude vr{io dostavu shodnom primjeni navedenih pravila parni~nog postupka, ne}e mo}i posti}i traènu efikasnost u izvr{nom postupku, jer je za reduciranu dostavu iz stava 2. ovog zakona potrebno da se utvrdi da izvr{enik nije na navedenoj adresi, dakle prvo se podrazumijeva poku{aj dostave po pravilima parni~nog postupka, koja traì ve}e angaìranje suda. Naime, mora se imati u vidu ~injenica da se dnevno otpremi i vi{e stotina pismena na izvr{nom referatu putem po{te ili sudskih dostavlja~a, te sudskih izvr{ilaca, u sudovima sa ve}im brojem stanovnika pri mjesnoj nadle`nosti, a na ve}i broj privrednih subjekata i drugih organa i organizacija, te u tim slu~ajevima ve} u startu se dostava ne}e mo}i vr{iti putem preuzimanja u otpremnoj kanacelariji suda (specifi~nost izvr{nog postupka u odnosu na parni~ni je da se odluka donosi naj~e{}e bez odràvanja ro~i{ta), pogotovo iz razloga {to se stranke ne mogu obavijestiti o datumu preuzimanja rje{enja o prijedlogu traìoca izvr{enja. Shodno ~l. 456. st. 1. ZPP-a propisano je da ako je prije stupanja na snagu donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njim propisima, pa se u tom smislu i moè prihvatiti pravno stajali{te o urednom uru~enju pisme na odnosno rje{enja o izvr{enju: Du`niku je rje{enje o izvr{enju dostavljeno putem izvr{nog organa 23.7.2001. godine, s tim {to je dostava izvr{ena tako {to je 19.7.2001. godine, ostavljena obavijest da }e se dostava izvr{iti dana 23.7.2001. godine, ali du`nik ponovo nije zate~en pa je rje{enje ostavljeno u vratima. Sve ovo konstatovao je izvr{ni organ na zapisniku, pa je dostava izvr{ena u smislu ~l. 131. ZPP-a i ima se smatrati urednom, zbog ~ega je prigovor iz àlbe du`nika neosnovan pa je valjalo isti odbiti (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-872/02 od 18.3.2004). Od zna~aja je sudska praksa u pogledu
40 ^lan 10
dostave pravnoj osobi i urednosti iste kada je u pitanju ocjena blagovremenosti prigovora: Iz obrazloènja:
Prvostepenim rje{enjem Op}inski sud I u Sarajevu br. IP-2709/02 od 26.9.2002. godine, odbacio je prigovor izvr{enika od 19.08.2002. godine, kao neblagovremen. Blagovremeno izjavljenom àlbom izvr{enik pobija prvostepeno rje{enje navode}i da je rje{enje o izvr{enju primio radnik zaposlen u firmi D@. dana 30.7.2002. godine i isti odloìo u arhivu firme, dok se odgovorno lice nalazilo na slu`benom putu van teritorije BiH, te da je iz tih razloga àlba na rje{enje neblagovremena, predloìv{i da se imaju}i u vidu navedeno preina~i rje{enje o izvr{enju IP-2709/02 od 1.7.2002. godine. @alba izvr{enika nije osnovana. ^lanom 12. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`bene novine FBiH broj: 32/03) predvi|eno je da se prigovor izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja prvostepenog rje{enja ako navedenim zakonom nije druk~ije odre|eno. Prema ~lanu 123. stav 1. ranijeg vaè}eg ZPP-a, dostavljanje pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanja pismena, ili radniku koji se zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji. Kako je rje{enje o izvr{enju primio radnik izvr{enika u odsutnosti ovla{tenog lica, {to se i navodi u àlbi, to je pravilno postupio prvostepeni sud kada je prigovor izvr{enika koji je izjavljen nakon 19 dana po zaprimanju predmetnog rje{enja o odre|ivanju izvr{enja odbacio kao neblagovremen, radi ~ega ovaj sud smatra da àlba nije osnovana. Imaju}i u vidu naprijed izloèno ovaj sud je na{ao da je pobijano rje{enje zasnovano na potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a budu}i da nisu po~injene bitne povrede parni~nog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, valjalo je àlbu odbiti i prvostepeno rje{enje potvrditi primjenom odredbom ~lana 362. stav 2. ranijeg vaè}eg ZPP-a, a u vezi sa ~lanom 456. stav 1. sada vaè}eg ZPPa. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: P`-385/02; 2.3.2004. godine Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 46-47)
9 Prednje pravno stanovi{te i primjena ranijih odredbi ZIP-a, dosljedno i u ne{to {irem obimu kada su u pitanju radnje dostave, a da se na dostavljanje primjenjuju odredbe ranijeg ZPP-a ukoliko je radnja dostave izvr{ena u to vrijeme i to iako je Zakonom o izvr{nom postupku, u prijelaznim i zavr{nim odredbama, propisano da se izvr{ni postupak nastavlja po odredbama ovog Zakona (~l. 226. ZIP-a), do{lo je u sudskoj praksi u odluci kojom se utvr|uje pravilnost dostave kroz potpis na dostavnici, pa je dosljedno tome isakazano da:
Shodno st. 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja, dakle potpisana dostavnica
^lan 11 41
samo stvara pretpostavku o danu prijema pismena, koja prepostavka se moè obarati (Kantonalni sud u Srajevu, broj G`-2031/03 od 8.1.2004).
Prema stanju spisa prvostepeni sud je izvr{eniku rje{enje o izvr{enju od 14.3.2001. godine prvi put dostavio po{tom, ali je isto vra}eno, uz napomenu da je izvr{enik otputovao. Nakon toga sud je rje{enje izvr{eniku dostavio putem sudskog dostavlja~a. Dana 21.5.2001. godine izvr{enik je odbio prijem rje{enja, pa je sudski dostavlja~ pribio rje{enje na vrata, a sve to konstatovao na dostavnici koja je u spisu. Sudski dostavlja~ je u svojoj naknadnoj izjavi istakao da je prilikom dostave rje{enja izvr{enik potvrdio svoj identitet, ali je nakon toga odbio prijem, pa je dostava izvr{ena pribijanjem na vrata.
Prema stanju spisa dostava je izvr{ena u skladu sa odredbama ~l. 122. i ~l. 134. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (koji je stupio na snagu 19.9.2003.). Dakle prvostepeni sud je izvr{io dostavu dana 21.5.2001. godine, i to na na~in koji je odre|en zakonom. Stoga su navodi àlbe neosnovani i protivni stanju spisa, pa je sud àlbu odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, a na osnovu ~l. 362. ta~ka 2. ZPP-a, koji se primjenjivao u vrijeme dono{enja prvostepene odluke, a u vezi sa ~l. 456. stav 1. sada vaè}eg ZPP-a. Kako je dostava izvr{ena 21.5.2001. godine, to je prigovor izvr{enika izjavljen 4.6.2001. godine neblagovremen, te po njemu ni prvostepeni, ni ovaj sud ne moè postupati, ni razmatrati da li je pri dono{enju rje{enja o izvr{enju pravilno primijenjeno materijalno pravo. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1246/03 od 28.1.2004)
^lan 11. Sastav suda i odluke (1) Izvr{ni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac. (2) Stru~nom saradniku se po ovla{tenju sudije moè povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. (3) Odluke u izvr{nom postupku sud donosi u obliku rje{enja ili zaklju~ka. 1 Op}enito: Odredbe o sastavu suda i odlukama koje sud donosi u izvr{nom postupku bile su sadràne u ~l. 7. ZIP-a 1978. godine i za razliku od istih novi zakon u prednjim odredbama ne defini{e zaklju~ak kao odluku (tuma~enje izraza zaklju~ak dato je sad u odredbama ~l. 2. ovog zakona), a niti propisuje da izvr{ni postupak u drugom stepenu vodi i odluke donosi vije}e trojice sudija. Komentar uz ~lan: U odredbama o sastavu suda i odlukama novina je utoliko {to Zakon predvi|a da se stru~nom saradniku po ovla{tenju sudije moè povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku ako
42 ^lan 11
ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (odluke kojima se ne odlu~uje po prigovoru), a {to u sudovima u ve}im centrima omogu}uje rastere}enje izvr{nog sudije i koncentraciju na brè rje{avanje po prigovoru i rje{avanje u sloènijim predmetima, a u cilju efikasnosti izvr{nog postupka. Ovakvim rje{enjem zakonodavac je prihvatio dosada{nju praksu sudova koji u postupku izvr{enja imaju i po nekoliko desetaka hiljada izvr{nih predmeta, pri tome imaju}i u vidu da su stru~ni saradnici osobe koje pomaù u radu sudija, a iste su kvalifikovane za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji i dono{enje odluka kojima se ne odlu~uje meritorno po prigovorima, jer se radi o licima sa poloènim pravosudnim ispitom i adekvatnim radnim iskustvom sa visokom spremom. 3 Dosljedno je preuzeto pravilo iz ranijeg zakona da u prvom stepenu izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac. Imaju}i u vidu da se u sudskom izvr{nom postupku jednim dijelom provodi su|enje (rje{avanje spornih pitanja me|u strankama u povodu prigovora izvr{enika i u Zakonom odre|enim slu~ajevima povodom prigovora tre}eg lica), te cilj izvr{nog postupka i funkcionalnost koja se o~ekuje, ~ini se opravdanim prednje rje{enje, a odlu~ivanjem po àlbi na prvostepena izvr{na rje{enja u vije}u od trojice sudija drugostepeni postupak, obezbije|en je zadovoljavaju}i stepen kontrole rada i zakonitosti odluka prvostepenog suda i njegovih odluka u izvr{nom postupku. Ova op}a pravila o sastavu suda u izvr{nom postupku vrijede i za odlu~ivanje u adhezionim postupcima uz glavni izvr{ni postupak (odre|ivanje sudskih penala, dono{enja odluke o priznanju strane sudske odluke kao izvr{ne isprave, za odre|ivanje naknade {tete iz poloènog jemstva u slu~ajevima neosnovanog prouzrokovanja tro{kova izvr{nog postupka, kod dono{enja odluka po prigovoru kad se odlu~uje i o spornim pitanjima me|u strankama, {to zahtijeva primjenu supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona). [to se ti~e provo|enja izvr{enja, u segmentu izvr{nog postupka koji podrazumijeva neposredno preduzimanje izvr{nih radnji kojima se provodi izvr{enje i mjere osiguranja (o kojim se sada odlu~uje u meritumu u parni~nom postupku) iste u pravilu ne poduzima sudija, ve} te poslove, po ovla{tenju sudije, po njegovim uputama i pod njegovim nadzorom, obavljaju tzv. slu`bene osobe i pomo}ni sudski organi (sudski izvr{ioci, tre}a lica angaòvana u postupku po sili zakona ili odluci sudije, a u zakonom odre|enim slu~ajevima). Prihva}eno je i ranije zakonsko rje{enje da sud u izvr{nom postupku donosi dvije vrste odluka zaklju~ke i rje{enja. Slijedom odredbe da prvostepeni izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac, to i zaklju~ak i rje{enje u ovom postupku u prvom stepenu donosi sudija pojedinac, dok se u drugostepenom postupku, u pogledu formi sudskih odluka po àlbi na rje{enje u izvr{nom postupku, primjenjuju pravila iz Zakona o parni~nom postupku, a iz kojih proizilazi da se u tim slu~ajevima odlu~uje rje{enjem.
6 7
^lan 11 43
Odluka suda, u prvostepenom izvr{nom postupku, u formi zaklju~ka donosi se po pitanjima upravljanja postupkom (procesnog karaktera) i izdavanja odre|enih naloga slu`benom licu ili pomo}nim organima suda a radi preduzimanja i provo|enja pojedinih izvr{nih radnji u cilju provo|enja izvr{enja. U formi rje{enja (procesna radnja suda) sud donosi odluku kada se istom odlu~uje u meritumu o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i drugih traènja o kojima se u izvr{nom postupku odlu~uje primjenom supstancijalnog prava na osnovu odredbi samog Zakona o izvr{nom postupku ili pak shodnom primjenom drugih zakona (~l. 21. ZIP-a). Nema pouzdanog kriterija na osnovu kojeg bi se sa sigurno{}u moglo utvrditi kada se u izvr{nom postupku odlu~uje rje{enjem ili pak zaklju~kom, pa je cijene}i pojedina pitanja kao va`na s aspekta ciljeva i efikasnosti izvr{nog postupka Zakonom odre|eno da se u odre|enim slu~ajevima donosi odluka u formi zaklju~ka iako je za te slu~ajeve ranije bila propisana forma rje{enja (zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine i dr), dok je u odre|enim slu~ajevima propisano da se odluka donosi u formi rje{enja iako se radi o odluci o procesnim pitanjima (rje{enje o obustavi postupka, promjeni sredstva izvr{enja po prijedlogu izvr{enika kod prodaje nekretnine, odbacivanje prijedloga za izvr{enje ili prigovora izvr{enika, prijedloga za povrat u prija{nje stanje kao i kad se usvaja i dr). Imaju}i u vidu da se o mjerama osiguranja (i privremenim mjerama) shodno odredbama Zakona o parni~nom postupku vi{e ne odlu~uje u izvr{nom postupku, ve} u parni~nom postupku, a da se provode u izvr{nom postupku, zna~ajno je ovdje ista}i da mjera osiguranja donesena u parni~nom postupku ve} sadrì u sebi rje{enje o izvr{enju, odnosno istom je odre|eno i izvr{enje, to bi bilo u suprotnosti sa prirodom iste i rje{enjem o odre|ivanju privremene mjere u izvr{nom postupku odlu~ivati u formi rje{enja o provo|enju privremene mjere i time omogu}avati izvr{eniku pravo prigovora i otvaranja pitanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Dakle, bilo bi sasvim opravdano u prednjim slu~ajevima odluku donositi u formi zaklju~ka, protiv kojeg nema mjesta pravnom lijeku (~l. 12. ZIP-a). Zna~ajno je ista}i i to da pravila izvr{nog postupka ne mogu suspendirati, niti derogirati odredbe drugih procesnih zakona o sastavu suda ni onda kada se u drugom postupku rje{ava o izvr{nim stvarima. U okviru zakonskih rje{enja, kao prednjih shvatanja, mi{ljenja sam da, iako su u pitanju odluke donesene prije ovog zakona, stavovi i dosada{nja sudska praksa dosljedno potvr|uju jasnu razliku izme|u slu~ajeva u kojima sud odlu~uje rje{enjem, a u kojima odlu~uje zaklju~kom. U prilog prednjem su primjeri iz sudske prakse:
10
11
Rje{enje kojim se u toku postupka izvr{enja ponovno odre|uje vanjsko uredovanje radi popisa pokretnina smatra se po svom zna~aju zaklju~kom iz ~l. 7. st. 3. i protiv takvog rje{enja nema mjesta àlbi (OS Sl. Poèga, G`821/79 od 22.11.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 42), a s obzirom na ~injenicu da se istim odlu~uje o procesnim pita-
44 ^lan 12
njima upravljanja postupkom, odnosno o preduzimanju radnje u postupku koja je jedna od radnji u postupku u okviru propisanog sredstva izvr{enja, odnosno kojom se traìlac izvr{enja ne namiruje, ve} je ista preduslov za namirenje ukoliko se popi{u pokretne stvari podobne za namirenje.
Sastav suda koji donosi rje{enje o pla}anju odnosno smanjenju penala odre|uje se po propisu ~l. 7. ZIP-a (prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, Zaklju~ak savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11.6.1981, Zbirka 370, str. 42).
^lan 12. Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su prigovor i àlba, osim ako ovim zakonom nisu isklju~eni. (2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè se izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rje{enje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. O prigovoru odlu~uje sud koji je donio rje{enje. (4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru moè se izjaviti àlba u roku od osam dana od dana dostave rje{enja. O àlbi odlu~uje sud drugog ste pena. (5) Prigovor i àlba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka, ali se namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdràvanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao traìoca izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, moè do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru. (6) Protiv zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek. 1 Op}enito: Odredbe o pravnim lijekovima u izvr{nom postupku koje su bile propisane u st. 1. do 7. ~lana 8. ZIP-a iz 1978. godine zna~ajno su pretrpjele izmjene. Najzna~ajnija u pogledu izmjena navedenih odredbi je da se sada rje{enja u izvr{nom postupku, donesena u prvom stepenu, mogu pobijati samo prigovorom, izuzev u slu~ajevima kad Zakon odre|uje da se konkretno rje{enje moè pobijati àlbom. Dakle, osnovni i redovni pravni lijek protiv prvostepenih rje{enja donesenih u izvr{nom postupku koji stoji na raspolaganju i traìocu izvr{enja i izvr{eniku u pravilu je prigovor. Druga zna~ajna izmjena je u pogledu suspenzivnosti izjavljenih pravnih lijekova, te je odredbama ovog ~lana propisano da suspenzivno dejstvo, u pravilu, ima samo prigovor, i to u odnosu na namirenje traìoca izvr{enja.
^lan 12 45
Odredbe ovog ~lana o pravnim lijekovima ne sadrè vi{e konstataciju da je odluka donesena po àlbi pravosna`na, a do kojeg zaklju~ka }e se do}i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a). Komentar uz stav 1: I ovaj zakon je zadrào prigovor i àlbu kao sistem redovnih pravnih lijekova u izvr{nom postupku (izuzev ako Zakonom o izvr{nom postupku nisu isklju~eni) kojim se, uz dosljednu primjenu propisanih pravila postupanja, osigurava i obezbje|uje ostvarenje ustavnih garancija za zakonitost sudskog postupka, odluka i mjera koje se u istom donose i mjera koje se preduzimaju radi provo|enja izvr{enja, a ~ime je uz primjenu drugih posebnih pravnih sredstava (prigovor tre}eg lica, traènje stranaka ili tre}ih lica da se otklone nepravilnosti u~injene pri provo|enju izvr{enja, izvr{ne tu`be, povrat u prija{nje stanje, protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika i tre}ih lica, osporavanje potraìvanja u postupku namirenja, prijedloga za promjenu sredstava izvr{enja od strane izvr{enika i traìoca izvr{enja i dr., ali ne vi{e i po zahtjevu za za{titu zakonitosti, koji je kao vanredno pravno sredstvo isklju~en iz gra|anskopravnih postupaka), udovoljeno i op{tim principima i zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima u za{titi istih. Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku je izri~ito odre|eno da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno, a u svakom slu~aju ista je dopu{tena protiv rje{enja donesenog po prigovoru. Dakle, prigovor je prvi i osnovni pravni lijek protiv svih prvostepenih rje{enja (ako Zakonom nije isklju~en ili pak ako nije odre|eno da se prvostepeno rje{enja pobija àlbom), dok je àlba dopu{tena . kada je to Zakonom o izvr{nom postupku odre|eno. Pored toga {to je àlba dopu{tena protiv rje{enja po prigovoru (bilo da je prigovoru udovoljeno u cijelosti ili djelimi~no, ili je isti odba~en kao neblagovremen, odnosno nedopu{ten) ista je dopu{tena u nekim slu~ajevima u kojim je Zakonom isklju~en prigovor kao pravno sredstvo (rje{enje o dosudi iz ~l. 93. st. 3. ZIPa, rje{enje o namirenju iz ~l. 109. stav 5. ZIP-a), a u nekim slu~ajevima i prigovor i àlba nisu dopu{teni (izvr{enikovom du`niku ~l. 141. st. 4. ZIP-a, rje{enje kojim je udovoljeno povratu u prija{nje stanje ~l. 13. stav 2. ZIP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku). Slijede}i odredbu Zakona da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno, name}e se zaklju~ak da je pravilo u izvr{nom postupku da se prvostepeno rje{enje pobija prigovorom, a ako je prigovor isklju~en isto se pobija àlbom ukoliko je àlba dopu{tena, odnosno ukoliko ista nije isklju~ena Zakonom. Dakle, u tom slu~aju, ako prigovor nije dopu{ten, prvostepeno rje{enje se pobija àlbom, {to je i smisao prednje odredbe, a do kojeg zaklju~ka se dolazi i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a, primjena odredaba drugih zakona), odnosno pravo na àlbu moè biti uskra}eno stranci tek ukoliko je Zakonom odre|eno da je ista nedopu{tena. Za razliku od dosada{njeg zakona, kojim je bilo odre|eno da povjerilac rje{enje o izvr{enju moè pobijati samo àlbom o kojoj je odlu~ivao drugoste-
46 ^lan 12
peni sud (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 31. do 33., i Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282), iz odredaba ovog zakona proizlazi da i povjerilac i du`nik mogu pobijati rje{enje o izvr{enju samo prigovorom, a o istom odlu~uje izvr{ni sud, i to bez obzira da li se radi o pobijanju rje{enja o izvr{enju u odnosu na na~in i osnov odre|ivanja izvr{enja, ili se pak osporava odre|eno izvr{enje u odnosu na obavezu izvr{enika, ili se pak radi o tro{kovima postupka odre|enim rje{enjem o izvr{enju (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282). Rje{enje o izvr{enju du`nik je mogao pobijati samo prigovorom, osim ako pobijanje ne ograni~i na odluku o tro{kovima sadrànu u rje{enju, kada ga i du`nik, naravno samo u tom dijelu, moè pobijati samo àlbom, a povjerilac rje{enje o izvr{enju moè pobijati samo àlbom, a {to je sada po novom zakonu nemogu}e jer se rje{enje o izvr{enju pobija samo prigovorom.
8 Ovakvo, novo zakonsko rje{enje u pogledu pobijanja rje{enja (naro~ito rje{enja o izvr{enju) ~ini se i logi~nim sa aspekta jednakoprocesnog poloàja stranaka u postupku dostupnost strankama istog pravnog sredstva za pobijanje iste sudske odluke, kao i u slu~ajevima u kojima nije u cijelosti udovoljeno prijedlogu povjerioca za izvr{enje, istom se omogu}uje, s obzirom da se radi o skra}enom postupku, da se o njegovom prijedlogu u cijelosti raspravi i donese pravilna odluka pred prvostepenim sudom. Zna~ajno je ista}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku vi{e ne poznaje i ne dopu{ta prigovor iz ~l. 54. ranijeg zakona, prema kojem je u slu~aju prigovora izvr{enika (ranije du`nika), kada su u pitanju sporne ~injenice me|u strankama, a rje{enje po prigovoru zavisi od tih ~injenica, du`nik upu}ivan na parni~ni postupak, a koji institut je ~esto zloupotrebljavan od strane izvr{enika u cilju odugovla~enje postupka. U pogledu razloga za prigovor kad je u pitanju prigovor izvr{enika isti su sadràni u ~l. 47. ta~. 1. do 10., a u ~l. 51. Zakona o izvr{nom postupku kada su u pitanju prigovori tre}ih osoba. Komentar uz stav 3. i 4: I àlba i prigovor se izjavljuju u roku od 8 dana i podnose se prvostepenom sudu, s tim {to o prigovoru odlu~uje prvostepeni sud, a o àlbi odlu~uje sud drugog stepena. Prigovor i àlba podneseni mimo Zakonom propisanog roka su neblagovremeni i iste treba odbaciti, u kom pravcu je sudska praksa iskazala svoj stav, a {to se vidi i iz primjera: Prvostepeno rje{enje o izvr{enju prema priloènoj dostavnici je du`nik primio 27.9.1999. g., a prigovor protiv tog rje{enja je podnio putem po{te preporu~eno, ali tek 8.11.1999. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 8 dana. Stoga je prvostepeni sud svojim rje{enjem od 26.11.1999. godine pravilno postupio odbaciv{i prigovor du`nika kao neblagovremen (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-975/02 od 28.8.2003), {to upu}uje da je rok za prigovor prekluzivan i prekora~enje tog roka ima za posljedicu ocjenu prigovora kao neblagovremenog i odbacivanje istog.
10
11
12
^lan 12 47
13
Kada je u pitanju prigovor, treba ista}i da je, pored toga {to je redovan pravni lijek, to samostalan pravni lijek jer se po njemu provodi poseban postupak, da je remostrativan jer o istom odlu~uje onaj sud koji je donio napadano rje{enje o izvr{enju, dvostran je jer se dostavlja suprotnoj strani na izja{njenje i dilatoran je jer sud ne smije pristupiti njegovom rje{avanju prije proteka roka za odgovor na prigovor, te da je suspenzivan s obzirom da u pravilu odlaè izvr{enje (o ~emu je naprijed bilo rije~i). Remonstrativnost prigovora u pravnoj teoriji se opravdava ~injenicom da se radi o skra}enom postupku, u kom pri dono{enju rje{enja o izvr{enju po prijedlogu traìoca izvr{enja du`nik nije mogao u~estvovati, odnosno usljed skra}enosti postupka nije bilo zastupljeno na~elo kontradiktornosti, a {to se omogu}uje prigovorom, u cilju dono{enja zakonite odluke u prvostepenom postupku. Komentar uz stav 5: @alba u izvr{nom postupku je i dalje redovan pravni lijek i spre~ava nastupanje pravosna`nosti, ali je u odnosu na izvr{nost prvostepenog rje{enja o izvr{enju nesuspenzivan pravni lijek, iako spre~ava nastupanje pravosna`nosti rje{enja, ista ne spre~ava provo|enje rje{enja o izvr{enju osim uvjetno kod rje{enja o namirenju za slu~aj davanja jemstva, {to je novina u donosu na ovo svojstvo àlbe. Sudska praksa je zauzela stajali{te da: Op}inski sud nije nadleàn da povodom du`nikove àlbe protiv rje{enja o odbijanju prigovora protiv rje{enja o izvr{enju sam mijenja svoje rje{enje, ve} je za rje{enje àlbe isklju~ivo nadleàn okru`ni sud (OS Vara`din, G`-293/81 od 16.3.1981, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 10), me|utim treba ista}i na ovom mjestu da je sud ovla{ten izmijeniti odnosno ispraviti rje{enje o izvr{enju, shodnom primjenom ~l. 195. ZPP-a, i kada se radi o ispravljanju gre{aka nastalih na na~in opisan u prednjem ~lanu. Prema B. Starovi}u, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 32, a koje se mi{ljenje moè prihvatiti s obzirom da sada sporna pitanja izme|u stranaka razrje{ava izvr{ni sud, rje{enjem u izvr{nom postupku se nekad odlu~uje o pravnim situacijama u osnovi jednakim onim iz parni~nog postupka o pravnim odnosima koji spadaju prevashodno u sferu supstancijalnog izvr{nog prava i u tom slu~aju se rje{ava u meritumu i suspenzija àlbe treba da ima standarno dejstvo i da àlba odlaè izvr{enje i sve dok se ne donese drugostepena odluka ne moè se pristupiti izvr{enju takvog rje{enja. @alba je i devolutivan pravni lijek jer o istoj odlu~uje drugostepeni sud i u pravilu je dvostran pravni lijek i dostavlja se na odgovor suprotnoj stranci, kojoj je dostavljena odluka koja se pobija àlbom. Imaju}i u vidu nova zakonska rje{enja o izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (treba je razlikovati od izvr{nosti isprave na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje), te da se namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja rje{enja po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, prednje mi{ljenje, a koje je i do sada kritikovano u pravnoj teoriji, tek sada ne bi bilo prihvatljivo. Naime, iz odredbi Zakona o izvr{nom postupku, ovog ~lana st. 5., jasno proizlazi da suspenzivno dejstvo ima samo prigovor, i to u odnosu na namirenje traìoca izvr{enja, i to sa navedenim izuzecima kada ni prigovor nema suspenzivno dejstvo.
14
15
16
48 ^lan 12
17
Rje{enja koja se u izvr{nom postupku donose poslije rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti (rje{enja o procjeni, dosu|enju i predaji i sl.) mogu se pobijati samo zbog povreda koje se njima mogu u~initi. Jedino se rje{enje o izvr{enju moè pobijati zbog povreda pravila o za{titi du`nika sadrànih u ~l. 5. i 152. ZIP-a (Presuda Saveznog suda, Gzs-15/80 od 17.7.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 51). Pravno shvatanje iskazano u prednjoj odluci, sasvim razumljivo ukazuje da se rje{enje o izvr{enju moè pobijati samo àlbom i u roku predvi|enom za pobijanje rje{enja o izvr{enju, s tim {to treba imati u vidu, ukoliko se prihvati prednje, odredbe ovog ZIP-a, kojim je odre|eno da se prvostepena rje{enja pobijaju prigovorom, pa time i rje{enje o izvr{enju, pa ono {to je re~eno za àlbu vaì za prigovor prema novim odredbama.
Otklonjene su i ranije dileme u pogledu suspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom postupku u odnosu na primjenu odredaba iz ~l. 41. ranijeg zakona, jer je sada, kako je to naprijed istaknuto, ista predvi|ena samo za prigovor, sa izuzetkom kad je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdràvanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u korist istog takvog ra~una pravne osobe kao traìoca izvr{enja, u kojim slu~ajevima moè do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, dok se u ostalim slu~ajevima namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Mislim da bi bilo opravdano prihvatiti i pravno mi{ljene da: Svoj navod da je postupio po nalogu suda, povjerilac moè iznositi i dokazivati u àlbi. Kad u spisima nema dokaza da je povjerilac u ostavljenom roku postupio po nalogu suda i podneskom sudu dostavio broj ìro-ra~una du`nika, i kada u àlbi za te svoje navode povjerilac nije predloìo niti podnosi nove dokaze, onda je takva àlba neosnovana, jer obi~na kopija podneska priloèna uz àlbu bez potvrde po{te da je taj podnesak predat preporu~eno preko po{te, ne moè biti dokaz o postupanju po nalogu suda (Vps Srbije, P`-514/80 od 7.4.1980, prema Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425), pogotovu kada se imaju u vidu odredbe ZPP-a i njihova shodna primjena po osnovu ~l. 21. ZIP-a, a u odnosu na minimiziranje na~ela materijalne istine, te teret dokazivanja uslijed istog koji je na stranci koja iznosi tvrdnju. Pravo na podno{enje prigovora i àlbe u izvr{nom postupku protiv prvostepenih odluka, osim stranaka u postupku traìoca izvr{enja i izvr{enika, pod uvjetima odre|enim Zakonom imaju i tre}e osobe, odnosno osobe koje imaju pravni interes za izjavljivanje prednjih pravnih lijekova, a na {ta upu}uje i odredbe iz ~l. 141. st. 4. ZIP-a kojim se zabranjuje àlba izvr{enikovom du`niku. Pravno stanovi{te da nije dozvoljena àlba du`nika protiv rje{enja kojim se odbija prigovor na rje{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na rje{enje o izvr{enju nije uloìo prigovor, iskazano u odluci suda, prihvatljivo je u kontekstu novih odredbi i ZIP-a i ZPP-a, i isto je iskazano u obrazloènju sudske odluke u kojoj su dati i razlozi za takvo pravno stanovi{te, uslijed kojih, mislim, da }e isto imati i dalje svoju primjenu kroz sudsku praksu - Prigovor
18
19
20
21
^lan 12 49
protiv rje{enja o izvr{enju, u smislu ~l. 8. i 48. ZIP-a jedini je neposredni i isklju~ivi pravni lijek. Kako drugi du`nik B.J. nije podnosio prigovor na rje{enje o izvr{enju, to je ovo rje{enje u dijelu koji se odnosi na ovog drugog du`nika postalo pravomo}no (njegova je obaveza da trpi da omogu}i vjerovniku da se u predmetni stan useli). Stoga ovaj drugi du`nik nije ovla{ten da podnosi àlbu na rje{enje prvostepenog suda kojim je odbijen prigovor prvog du`nika kao neosnovan, pa je sud àlbu odbacio kao nedozvoljenu u smislu ~l. 14. ZIP-a, shodno ~l. 358. st. 2. ZPP-a (Os Beograd, G`-5255/84 od 8.6.1984, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Sli~na je situacija u slu~aju sudske prakse da Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonske osnove da podnosi àlbu protiv rje{enja o zabrani da du`nikovo potraìvanje namiri vjerovniku (Vps Sr, P`-1707/80 od 25.9.1980, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), {to je sasvim razumljivo jer izvr{enikov du`nik je u~esnik u postupku po sili zakona sa obavezama i pravima u postupku propisanom zakonom, a u cilju provo|enja rje{enja o izvr{enju.
22 Opravdano bi trebalo ista}i i sudsku praksu da @alba }e se rje{enjem odbaciti kao nedopu{tena u izvr{nom postupku, ako ju je podnijela osoba koja je odustala od àlbe (Vps Hrvatske, P`-1177/80 od 2.9.1980, prema - Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 53), a koje pravno opredjeljenje se bazira na nedostatku pravnog interesa i dispozicji stranke, ne samo u odnosu na pokretanje postupka ve} i u odnosu na podno{enje pravnih sredstava.
23
U izvr{nom postupku se prema pravnim pravilima u àlbi na rje{enje o dozvoli izvr{enja mogu isticati samo one ~injenice koje su nastale poslije nastanka izvr{nog naslova. Ukoliko se isti~u ~injenice koje su postojale prije izvr{nog naslova, sud ih ne}e uzimati u obzir po{to ih je izvr{enik mogao isticati u parnici (Vps Srbije, G`-612/74, prema Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, str. 9), i mislim da je prednje prihvatljivo i za ovaj izvr{ni postupak, pod uvjetom da se prihvati da se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju, a ne àlbi kojom se rje{enje o izvr{enju pobijalo u ranijem postupku. @alba du`nika na rje{enje kojim je usvojen prigovor du`nika nije dopu{tena. U konkretnom slu~aju radi se o rje{enju koje je prvostepeni sud donio po prigovoru du`nika, ~iji prigovor je usvojen i upu}en na redovni postupak radi utvr|ivanja. S obzirom da du`nik nema pravnog interesa za podno{enje ove àlbe, jer je po njegovom prigovoru predmet upu}en na parnicu, to je valjalo u smislu ~l. 340. stav 3. ZPP-a àlbu odbaciti kao nedopu{tenu zbog nedostatka pravnog interesa (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-27/01 od 6.11.2002).
24
Za ista}i je i pravno shvatanje iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu u pogledu opravdanosti razloga za neblagovremen prigovor, te odnosu istih na pravno sredstvo prijedlog za povrat u prija{nje stanje: Protiv rje{enja
50 ^lan 12
kojim je prigovor izvr{enika odba~en kao neblagovremen izvr{enik je izjavio àlbu s obrazloènjem da prigovor nije mogao ranije podnijeti, budu}i da je boravio u B. radi povrata imovine. I pod uslovom da je prvostepeni sud àlbu izvr{enika smatrao prijedlogom za povrat u prija{nje stanje, isti ne bi bio osnovan, jer se boravak izvr{enika u B. radi povrata imovine, ne moè smatrati opravdanim razlogom za propu{tanje roka za izjavljivanje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju. Izvr{enik, odnosno àlilac je mogao i morao ispo{tovati zakonski rok za ulaganje prigovora, pa po prijemu rje{enja o izvr{enju blagovremeno izjaviti prigovor (sam ili putem opunomo}enog lica), pa nakon toga otputovati radi obavljanja drugih poslova (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-451/03 od 4.2.2004).
25 Komentar uz stav 6: Kako se zaklju~kom ne rje{ava u meritumu, ve} redovno o pitanjima upravljanja izvr{nim postupkom i preduzimanju odre|enih izvr{nih radnji dopu{tenih i propisanih Zakonom u cilju provo|enja izvr{enja, to na zaklju~ak kao odluku donesenu u izvr{nom postupku nisu dozvoljeni pravni lijekovi, odnosno ista se ne moè pobijati ni àlbom, a niti prigovorom. Moè se re}i da se redovno odluka iz zaklju~ka konzumira u rje{enju, odnosno aktu koji se moè pobijati redovnim pravnim lijekom, pa je to jo{ jedan razlog koji ide u prilog zakonskog rje{enja kojim nije dopu{ten pravni lijek protiv zaklju~ka. U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, te zadovoljenja na~ela ekonomi~nosti, pravodobne i efikasne za{tite utvr|enih prava gra|ana i pravnih osoba, Zakonom je u odre|enim slu~ajevima predvi|eno da se odluka donosi u formi zaklju~ka, iako se radi o tzv. supstancijalnopravnoj materiji (utvr|ivanje vrijednosti nekretnina, a po ranijem zakonu o istom pitanju se odlu~ivalo u formi rje{enja). Zauzeto pravno stajali{te u sudskoj praksi da: Rje{enje kojim se odre|uje uredovanje u du`nikovoj ku}i uz prisutnost policije u su{tini je zaklju~ak o upravljanju postupkom, a protiv zaklju~ka nema mjesta pravnom lijeku (Os Zagreb, G`-78/87 2 od 27.1.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), mislim sasvim je opravdano i sada je prihvatljivo, jer je nedvojbeno da se radi o upravljanju sudskim postupkom, za koje slu~ajeve je stavom 7. ~l. 2. propisano da se odluka donosi u formi zaklju~ka. Smatram prihvatljivim, u kontekstu prednjih odredbi i pravno shvatanje da: Odluka izvr{nog suda kojom se zakazuje ili otkazuje provo|enje prisilnog izvr{enja ima karakter zaklju~ka kojim se odlu~uje o toku postupka i protiv njega nije dozvoljena àlba (V{s Novi sad, G`2846/79, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), jer se konkretno radi o odluci suda koja ima karakter zaklju~ka s obzirom da se istom upravlja postupkom, a ne odlu~uje meritorno o odre|ivanju rje{enja o izvr{enju ili pak drugim slu~ajevima kad je Zakonom propisana forma rje{enja (promjena sredstva izvr{enja, rje{enje o dosudi, rje{enje o namirenju i dr.).
26
^lan 13 51
^lan 13. Izvr{nost i pravosna`nost (1) Rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i pravosna`no. (2) Rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena àlba i pravosna`no. (3) Rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravosna`no ako àlba ne bude o roku izjavljena ili ako àlba bude odbijena. (4) Ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja moè izjaviti àlba umjesto prigovora, to rje{enje postaje izvr{no, a pravosna`no propu{tanjem roka za izjavu àlbe ili ako àlba bude odbijena. 1 Op}enito: Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine nije sadràvao pravna pravila koja su odre|ivala izvr{nost i pravosna`nost rje{enja o izvr{enju, {to je za posljedicu imalo brojne dileme u pogledu provo|enja izvr{enja i namirenja traìoca izvr{enja, ukoliko su na rje{enje o izvr{enju bili izjavljeni prigovor ili àlba, osobito u odnosu na njegovu odredbu iz ~l. 8. st. 5. kojim je bilo propisano da àlba i prigovor ne odga|aju izvr{enje, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. Komentar uz ~lan: Zakonom se odre|uje i defini{e pojam izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ({to nije bio slu~aj sa ranijim zakonskim rje{enjima), te se defini{e i pravosna`nost rje{enja u izvr{nom postupku, a u cilju izbjegavanja dilema o vremenu provo|enja izvr{enja, ukazivanja na razliku izvr{nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave na osnovu koje se odre|uje izvr{enje i na kojoj se prijedlog za izvr{enje temelji, te na razliku izme|u pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti istog. Tako je odredbama Zakona propisano da rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i pravomo}no, da rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena àlba postaje i pravosna`no; rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravomo}no ako àlba ne bude u roku izjavljena ili ako àlba bude odbijena; a ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja moè izjaviti àlba umjesto prigovora to rje{enje postaje izvr{no, a pravomo}no propu{tanjem roka za izjavu àlbe ili ako àlba bude odbijena. Shodno navedenim odredbama àlba nema suspenzivno dejstvo i na~elno govore}i izvr{enje se provodi po dono{enju odluke po prigovoru, odnosno ako je bezuspje{no protekao rok za prigovor, {to nije bio predmet regulisanja izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju na ovaj na~in u ranijem ZIPu. Ova radikalna promjena u odnosu na namirenje povjerioca i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju je samo posljedica prihvatanja utvr|enog ~injeni~nog stanja u izvr{noj ispravi koja je pravosna`na, izvr{na ili kona~na i koja se provodi u izvr{nom postupku, ako ne stoje razlozi koji ne
52 ^lan 14
spre~avaju izvr{enje koji su bili istaknuti u prigovoru, a {to u osnovi ima za cilj brzo i efikasno namirenje traìoca izvr{enja kroz sudski izvr{ni postupak, kad izvr{enik ne postupi u paricionom roku odre|enom izvr{nom ispravom. 5 Zna~ajno je ista}i, u cilju razlikovanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave (~l. 23. Zakona o izvr{nom postupku), na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje, da iz prednjih odredbi proizlazi da je rje{enje o izvr{enju izvr{no prije pravosna`nosti predmetnog rje{enja o izvr{enju, a da izvr{ni naslov izvr{na isprava na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje, postaje izvr{na nakon njene pravosna`nosti, i to protekom paricionog roka za dobrovljono ispunjenje obaveze izvr{enika utvr|ene dispozitivom predmetne izvr{ne isprave, a koji rok se ra~una od dana pravosna`nosti izvr{ne isprave. Nadalje, pravosna`nost i izvr{nost (kona~nost i izvr{nost kod upravnih akata) izvr{nih isprava su jedan od zakonskih uvjeta koje ta isprava mora zadovoljiti u svrhu odre|ivanja izvr{enja i dono{enja rje{enja o izvr{enju, dok je izvr{nost rje{enja o izvr{enju isklju~ivo vezana za momenat preduzimanja izvr{nih radnji u izvr{nom postupku i za namirenje traìoca izvr{enja. Treba imati u vidu i Zakonom odre|ene izuzetke u slu~ajevima kada se rje{enje o izvr{enju provodi i prije njegove izvr{nosti i pravosna`nosti, propisanih prednjim odredbama, i to iz ~l. 12. stav 5. Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisano da iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdràvanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao traìoca izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, moè do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, kao i izuzetke u kojim Zakon predvi|a mogu}nost odga|anja izvr{enja, odnosno namirenja traìoca izvr{enja, a {to je propisano ~l. 109. stav 7. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem je odre|eno da }e se izvr{enju rje{enja o namirenju pristupiti nakon {to istekne rok za izjavu àlbe ovla{tenih osoba, pa se name}e zaklju~ak da }e se po prednjem rje{enju namirenju traìlaca izvr{enja pristupiti kad postane pravosna`no ukoliko je bezuspje{no protekao rok za izjavljivanje àlbe na to rje{enje (na navedeno rje{enje nije dozvoljen prigovor, {to je ujedno i izuzetak da se prvostepeno rje{enja pobija prigovorom). ^lan 14. Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje (1) Protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. (2) Povrat u prija{nje stanje dozvoljen je samo zbog propu{tanja roka za prigovor i àlbu na izvr{no rje{enje o izvr{enju. 1 Op}enito: Odredbe o vanrednim pravnim lijekovima u izvr{nom postupku bile su propisane ~l. 9. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bila odre|ena nedopu{tenost
^lan 14 53
revizije i ponavljanja postupka protiv pravosna`ne odluke donesene u postupku izvr{enja, a u odnosu na povrat u prija{nje stanje shodno su se primjenjivale odredbe ZPP-a. 2 Komentar uz stav 1: Propisuju}i da protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova, kao i dosada{nji, ni ovaj zakon nije dozvolio protiv odluka donesenih u izvr{nom postupku ulaganje revizije i prijedloga za ponavljanje postupka, a koja pravna sredstva su dopu{tena u parni~nom postupku, a isklju~ena je i mogu}nost podno{enja zahtjeva za za{titu zakonitosti (shodna primjena Zakona o parni~nom postupku, koji vi{e ne dopu{ta ovo pravno sredstvo), koji se mogao uloìti u ranijem izvr{nom postupku protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju, bez obzira da li se njim okon~ava postupak i koji je podnosio nadle`ni tuìlac (a {to je proizlazilo iz ~l. 14. i 63. stav. 1. ta~. 4. prethodnog ZIP-a, a u vezi sa ~l. 401. do 498. ranijeg ZPP-a, a prema kojim pravilima je javni tuìlac mogao podi}i zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri mjeseca, i to protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju). Odredbom ~l. 9. ZIP-a izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni ponavljanje postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom postupku. Ovo stajali{te ukazuje na izri~itost isklju~enja vanrednih pravnih lijekova, pa je opravdano isto ista}i u komentaru, a pri tome treba ista}i i ~injenicu da je u odredbama ZPP-a isklju~en zahtjev za za{titu zakonitosti koji je ranije bio dopu{ten.
(~lan 14. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 368. Zakona o parni~nom postupku Slu`bene novine FBiH, broj 42/98). Iz obrazloènja: Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: 1218/95 od 18.6.2001. godine odba~ena je àlba traìoca izvr{enja (povjerioca) na rje{enje od 5.2.2001. godine pod istim brojem. Rje{enjem prvostepenog suda od 5.2.2001. godine upu}uje se du`nik (izvr{enik) da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv povjerioca radi progla{enja da je izvr{enje odre|eno rje{enjem od 18.7.1994. godine pod 134/94 nedopu{teno u cijelosti. Rje{enjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj: G`-958/01 od 27.3.2002. godine àlba povjerioca (pogre{no otkucano kao tuènog) na rje{enje od 5.2.2001. godine se odbacuje a àlba povjerioca na rje{enje od 18.6.2001. godine se odbija i prvostepeno rje{enje potvr|uje. Traìlac izvr{enja (povjerilac) blagovremeno ulaè reviziju protiv drugostepenog rje{enja zbog svih razloga uz prijedlog da se uvaì, poni{ti rje{enje OS - Sarajevo od 5.2.2001. godine, a potvrde ranija rje{enja prvostepenog suda od 18.7.1994. i 27.5.1997. godine. Odgovor na reviziju nije dat. Revizija nije dozvoljena.
54 ^lan 14
Ovaj sud je ispitao reviziju u smislu ~l. 368. ZPP (Slu`bene novine FBiH, broj: 42/98) pa je odlu~io kao u izreci iz slijede}ih razloga: Odredbom ~lana 9. ZIP (preuzet iz Slu`benih novina RBiH, broj: 2/92, 16/92 i 13/94) izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni ponavljanje postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom postupku. Zbog iznijetog se temeljem ~lana 374. i u vezi sa ~lanom 382. stav 5. ranijeg ZPP a koji se provodi po ~lanu 456. ta~ka 1. vaè}eg ZPP-a, valjalo je rije{iti kao u izreci. (Vrhovni sud Federacije BiH, Broj: Rev-285/02, Sarajevo 29.1.2004. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 50-51)
4 Prednjim zakonskim rje{enjem isklju~ena je shodna primjena odredbi Zakona o parni~nom postupku o vanrednim pravnim lijekovima sadrànih u poglavlju IX Vanredni pravni lijekovi, i to ~l. 237. do 255. kada je u pitanju revizija, odnosno ~l. od 255. do 265. kada je u pitanju prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno ~l. 265. do 268. kada je u pitanju me|usobni odnos izme|u ova dva vanredna pravna sredstva. U skladu sa prednjim odredbama su pravna stajali{ta iskazana u odlukama sudova donesenim prije primjene ovog zakona, ali to, mislim, ne bi trebalo biti smetnja za budu}u sudsku praksu, pa ih iznosim u ovom dijelu: Ponavljanje izvr{nog postupka koji je pravosna`no zavr{en nije dozvoljeno (Vi{i privredni sud Ljubljana, Sl-271/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 9). Zakon o izvr{nom postupku izri~ito zabranjuje izjavljivanje revizije protiv pravomo}ne odluke donesene u postupku izvr{enja i osiguranja (VsH, Rev. 1383/86. od 16.10.1986, Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 12). Pobijanim rje{enjem odbijena je kao neosnovana àlba predlaga~a i potvr|eno rje{enje Op}inskog suda od 18.8.1988. godine, kojim je odbijen prijedlog predlaga~a da se dozvoli uknji`ba prava vlasni{tva na nepokretnosti u zemlji{nim knjigama. Protiv navedenog rje{enja okru`nog suda predlaga~ je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parni~nog postupka i pogre{ne primjene materijalnog prava.
Ispituju}i pobijano rje{enje u smislu ~l. 400. ZPP-a, u vezi sa ~l. 14. ZIPa Vrhovni sud je na{ao da revizija nije dozvoljena. Naime, predmet ove zemlji{noknji`ne stvari je upis prava svojine predlaga~a na nepokretnostima sa ozna~enim udjelom na osnovu pravosna`ne presude kao izvr{ne isprave. Upis tog prava, kao i ostalih stvarnih prava na nepokretnostima u zemlji{nim i drugim javnim knjigama, po shvatanju Vrhovnog suda predstavlja u stvari izvr{enje radi zasnivanja prava na nepokretnostima uknji`bom, pa odlu~ivanje o prijedlogu za upis istog tog
^lan 14 55
prava, shodno odredbama ~l. 234. i 237. ZIP-a nesumnjivo spada u domen i oblast izvr{nog postupka. Prema tome i dozvoljenost revizije u ovakvom postupku ima se cijeniti shodno odredbi ~l. 9. ZIP-a koji propisuje da revizija nije dozvoljena protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja (VS Srbije, Rev-2475/88 od 11.1.1989, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991, str. 97).
6 Komentar uz stav 2: Povrat u prija{nje stanje dopu{ten je samo zbog propu{tanja roka za prigovor i àlbu na izvr{no rje{enje o izvr{enju, ~ime je jo{ vi{e suèn prostor podno{enja prijedloga za povrat, jer se isti po ranijem zakonu mogao podnijeti protiv svakog rje{enja donesenog u izvr{nom postupku, a iz naprijed navedenih razloga, a time je i smanjena mogu}nost zloupotrebe ovog instituta u svrhu odugovla~enja izvr{nog postupka. Smatram opravdanim iznijeti niè navedene odluke na ovom mjestu, zbog pravnih stajali{ta isakazanih u njima, a koji su u duhu i granicama novih zakonskih odredbi, i to kako slijedi:
Protiv rje{enja prvostepenog suda broj Ip-2201/99 od 17.4.2000. godine o odbacivanju prigovora du`nika kao neblagovremenog du`nik je izjavio àlbu i istovremeno podnio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje zbog propu{tanja roka za prigovor, navode}i u àlbi i prijedlogu za povra}aj da je u postupku rekonstrukcije spisa sud rje{enjem Ip-2201/99 od 10.1.2001. godine dozvolio izvr{enje i na isto nije izjavio prigovor jer je mislio da je prigovor izjavljen na ranije rje{enje. Rje{enjem broj Ip-2201/99 od 10.1.2001. g. prvostepeni sud je odbio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje cijene}i pravilno da je prijedlog neosnovan, jer du`nik ni jednim objektivnim dokazom ne osporava razlog propu{tanja roka za podno{enje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a ponavljanje u àlbi, da je smatrao da je prigovor bio ranije podnesen nije osnovano niti ima pravni zna~aj da bi se u ovom slu~aju moglo druga~ije odlu~iti (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-301/01 od 25.4.2002), ovo iz razloga {to zabluda o vremenu podno{enja prigovora nije izvinjavaju}a i kao takva ne moè biti razlog koji opravadava propu{tanje roka za prigovor. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001, vidi sud. prak. uz ~l. 40, str. 122).
7 U odnosu na prednje pravno sredstvo u izvr{nom postupku shodno se primjenjuju odredbe o povratu u prija{nje stanje iz ~l. 328. do 333. Zakona o parni~nom postupku. Navedenim odredbama ZPP-a, pored ostalog, u pogledu rokova i uvjeta propisano je da }e sud dopustiti stranci na njen prijedlog da naknadno obavi tu radnju (povrat u prija{nje stanje zbog propu{tanja roka za izjavljivanje prigovora na rje{enje o izvr{enju ili àlbe na rje{enje po prigovoru), ako ocijeni da je do propu{tanja do{lo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbje}i, a u tom slu~aju parnica (shodno izvr{ni postupak) se vra}a u ono stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propu{tanja donio.
56 ^lan 15
Prijedlog se podnosi onom sudu kod kojeg je trebalo obaviti propu{tenu radnju, u roku od 8 dana, ra~unaju}i od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje od dana kada je za to saznala, a nakon proteka 60 dana od dana propu{tanja ne moè se traìti povrat u prija{nje stanje, te ako se povrat u prija{nje stanje predlaè zbog propu{tanja roka predlaga~ je duàn istovremeno sa podno{enjem prijedloga obaviti i propu{tenu radnju (uz prijedlog postavljen u izvr{nom postupku zbog propu{tanja roka za izjavljivanje prigovora ili àlbe duàn je dostaviti prigovor, odnosno àlbu). Protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna àlba, a protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna àlba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog dono{enja presude zbog propu{tanja ({to se ne bi moglo analogno primijeniti u izvr{nom postupku u segmentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, za koje je Zakonom o izvr{nom postupku propisano da se donosi po prijedlogu traìoca izvr{enja, i to bez dostavljanja prijedloga traìoca izvr{enja na izja{njenje suprotnoj stranci izvr{eniku). ^lan 15. Rokovi za postupanje Sud je u pravilu duàn da o prijedlogu za izvr{enje odlu~i u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i.
Op}enito: Pravila o postupanju suda u pogledu rokova za rje{avanje po podnescima stranaka nisu bila sadràna u ranijim odredbama ZIP-a iz 1978. godine. Za odlu~ivanje po prijedlogu za izvr{enje, u pogledu postupanja suda, za razliku od ranijeg zakona, sada je propisan rok od osam dana, a za odlu~ivanje po prigovoru 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i, a koji propisani rokovi su po svom karakteru instruktivni, jer sud u prednjim rokovima postupa u pravilu. Prednje propisana novina ukazuje na zna~aj izvr{nog postupka i hitnost u sudskom postupanju i potcrtava osnovna na~ela izvr{nog postupka istaknuta u ~l. 5. ovog Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisana hitnost postupanja i du`nost suda da predmete uzima u rad redom kako ih je i primio (u pravilu) i {to ima za cilj da se izvr{nom postupku u radu sudova da mjesto i uloga koju ovaj postupak treba da ima po svojoj prirodi, odnosno da se obezbijede kadrovski i materijalni uslovi za efikasan izvr{ni postupak, radi zadovoljenja ciljeva i svrhe izvr{nog postupka - namirenje potraìvanja traìlaca izvr{enja prinudnim putem, na pravodoban i efikasan na~in, u pro, tivnom, neefikasnost u izvr{nom postupku pretvara se nemalo u odràvanje stanja sporog rje{avanja predmeta u izvr{nom postupku, fakti~ki se drugim kolosijekom, neobezbje|enjem normalnih uvjeta za odvijanje ovog postupka, ponovo ja~a na~elo za{tite izvr{enika i na posredan na~in ponovo se prolon-
^lan 16 57
gira izvr{enje, a {to ni u kom slu~aju nije cilj dono{enja novih odredbi u Zakonu o izvr{nom postupku (prema kojem je na~elo za{tite izvr{enika transformisano u na~elo jednakoprocesnog poloàja stranaka i iz kojeg je razloga i izostavljen institut odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika - raniji ~l. 63. ZIP-a), a ~ime prakti~no izvr{na odluka i vo|enje postupaka koji su joj prethodili gube svoj smisao u pogledu pravodobnosti pruànja pravne za{tite i ostvarivanja prava pred sudovima. 4 Ove odredbe (zajedno sa drugim odredbama o postupanju u izvr{nom postupku) ukazuju na potrebu da se za izvr{ne sudije postavljaju iskusniji suci, dovoljan broj stru~nih saradnika i izvr{ilaca, kao i obezbijede materijalni uslovi za provo|enje izvr{enja (prostor, prijevoz pljenidbenih stvari i sl.), {to u dosada{njoj praksi nije slu~aj, a {to se ni u kom slu~aju ne moè prihvatiti kada se ima u vidu egzekutorska priroda izvr{nog postupka, shodna primjena Zakona o parni~nom postupku i drugih propisa materijalne prirode u postupku odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje ili prigovorima stranaka i u~esnika u postupku, te potreba traìtelja izvr{enja za efikasnim postupkom u svrhu namirenja potraìvanja. U protivnom, ukoliko se ne obezbijede makar i minimalni uvjeti u prednjem smislu za normalnije odvijanje izvr{nog postupka, ne samo deklarativna podr{ka od strane nadle`nih organa, a koji se postupak po na~elu oficioznosti vodi od strane suda moglo bi se re}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku ne}e polu~iti i dati rezultate u efikasnijoj za{titi prava i imovine kako fizi~kih tako i pravnih osoba, bez obzira {to isti sadrì zna~ajne promjene koje bi u skladu sa prednjim mogle dovesti do vra}anja povjerenja u sudsku vlast kada je u pitanju prinudno provo|enje ostvarivanja prava gra|ana. ^lan 16. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja prethodno snosi traìlac izvr{enja. (2) Traìlac izvr{enja duàn je tro{kove postupka iz st. 1 ovog ~lana predujmiti u roku koji sud odredi. Sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvr{enje ne moè provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja ne}e provesti. (3) Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava. (4) Izvr{enik je duàn traìocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje. (5) Traìlac izvr{enja duàn je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzroko vane tro{kove.
58 ^lan 16
(6) Zahtjev za naknadu tro{kova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana zavr{etka postupka. (7) O tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. 1 Op}enito: Odredbe o tro{kovima postupka, na~elno, nisu pretrpjele zna~ajnije izmjene, me|utim ono {to treba ista}i je da su prema ~l. 32. ranijeg ZIP-a isti bili regulirani pod nazivom tro{kovi izvr{enja, pa je ovakva neprecizna stilizacija teksta u pravnoj teoriji vodila mi{ljenju da se razlikuju tro{kovi postupka na koje shodno treba primjenjivati odredbe ZPP-a, jer su navedenom odredbom regulisani samo tro{kovi izvr{enja (Dr. Borivoje Starovi} Komentar Zakona o izvr{nom postupku, uè zna~enje tro{kova izvr{nog postupka, Beograd, 1987, str. 92) u koje bi spadali tro{kovi preduzimanja izvr{nih radnji i prema kojem takse i drugi izdaci suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluka suda ne bi imali svojstvo tro{kova izvr{enja. Ozna~enjem Tro{kovi postupka, iako Zakon ne nabraja koji su to tro{kovi, izbjegla su se prednja tuma~enja u uèm i {irem smislu i pod prednjim izrazom tro{kovi postupka se podrazumijevaju i tro{kovi takse, te drugih izdataka suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluke suda, tro{kovi za sastav prijedloga po punomo}niku advokatu, kao i oni tro{kovi koji nastaju preduzimanjem izvr{nih radnji izdaci koje imaju slu`bena lica u vezi preduzimanja radnji izvr{enja (dnevnice i putni tro{kovi slu`benih lica, tro{kovi oglasa javne prodaje, tro{kovi vje{ta~enja, tro{kovi banaka i drugih subjekata koji preduzimaju izvr{ne radnje po nalogu suda ili po sili zakona, tro{kovi prijevoza i smje{taja zaplijenjenih stvari i dr.). Komentar uz stav 1. i 2: Prednje tro{kove postupka prethodno snosi traìlac izvr{enja (treba smatrati da je izvr{enik duàn prethodno snositi tro{kove svojih radnji podno{enja prigovora, dolaska u sud, izvo|enja dokaza koje on predlaè i sl.), a isto se odnosi i na sve sudionike u postupku, ako u postupku u~estvuju i preduzimaju radnje povodom kojih nastaju tro{kovi izvr{nog postupka (Enver Ze~evi}, Novi izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003, str. 20. i 21), bez obzira da li se radi o fazi odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, ili o provo|enju izvr{enja, odnosno o preduzimanju izvr{nih radnji, i traìlac izvr{enja je duàn predujmiti tro{kove postupka u iznosu i roku koji mu sud odredi. Prema sudskoj praksi: Obaveza na predujam tro{kova izvr{enja odnosi se i na dru{tveno politi~ku zajednicu kada se nalazi u poloàju povjerioca. Zato je dru{tvenopoliti~ka zajednica du`na da postupi po rje{enju izvr{nog suda, saop{tenom javnom pravobraniocu, kao njenom zakonskom zastupniku i u odre|enom roku predujmi tro{kove koji su neophodni za uspje{no sprovo|enje izvr{enja. Ukoliko to ne u~ini, sud }e usljed propu{tanja obustaviti postupak izvr{enja (Okru`ni sud u Leskovcu, G`904/80 od 21.7.1980, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 52), {to smatram ispravnim, ali pri tome treba imati u vidu oslobo|enja iz ~l. 18. ZIP-a, u pogledu oslobo|enja od davanja jemstva, kao i u slu~ajevima
^lan 16 59
oslobo|enja od takse koji su propisani posebnim zakonima o taksama. Nepredujmljivanje prednjih tro{kova postupka od strane traìoca izvr{enja u potrebnom iznosu i odre|enom roku vodi obustavi izvr{enja, odnosno izvr{nog postupka, pod uvjetom da se izvr{enje bez predujmljenih tro{kova ne moè provesti, a {to je i zastupljeno u sudskoj praksi: Sud moè obustaviti izvr{enje ako vjerovnik ne predujmi tro{kove izvr{enja u odre|enom roku, samo ako je vjerovnik bio pozvan na polaganje predujma i u pozivu izri~ito naveden potreban iznos predujma (Okru`ni sud Vara`din, G`-19/81 od 27.1.1981, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 106). Izuzev {to je rok za podno{enje zahtjeva za tro{kove sveden na 15 dana od dana zavr{etka postupka (za razliku od dosada{njeg roka od 30 dana), u odnosu na odredbe ranijeg ZIP-a u pogledu podno{enja zahtjeva za tro{kove postupka i dosu|enja istih nema radikalnijih izmjena. Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja ne}e provesti, ali }e se izvr{ni postupak nastaviti. U dosada{njoj teoriji, te u praksi sudova stanovi{te je da sud ne bi trebao obustaviti postupak izvr{enja ako traìlac izvr{enja ne predujmi tro{kove u roku koji je sud odredio, ali ih predujmi prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{nog postupka. 4 Komentar uz stav 3. do 7: Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava, ali se isti namiruju od izvr{enika, kao i u slu~aju namirenja tro{kova traìoca izvr{enja u postupku koji nije pokrenut po slu`benoj du`nosti, a shodno odredbi da je izvr{enik duàn traìocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje. Traìlac izvr{enja duàn je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane tro{kove. Novina je utoliko {to je sada skra}en rok za podno{enje zahtjeva za naknadu tro{kova postupka, pa se isti podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana zavr{etka postupka (prema ranijim odredbama rok je bio 30 dana), dakle zahtjev za naknadu tro{kova postupka podnosi se u prednjem roku bez obzira da li se radi o tro{kovima traìoca izvr{enja koje je on prethodno snosio ili se pak radi o tro{kovima koje je traìlac izvr{enja neosnovano prouzrokovao izvr{eniku. U svakom slu~aju, a {to je ~esto u praksi sudova pitanje kod odre|ivanja tro{kova izvr{nog postupka kod obezbje|enja nu`nog smje{taja, mi{ljenja sam da treba ista}i pravno stanovi{te da: Povjerilac koji na osnovu izvr{ne isprave o prinudnom iseljenju iz stana uz obezbje|enje nu`nog smje{taja sprovede izvr{enje iseljenjem du`nika u nu`ni smje{taj, ima pravo da od du`nika traì naknadu tro{kova koje je imao oko obezbje|enja nu`nog smje{taja. Ovu naknadu povjerilac moè ostvariti u posebnoj parnici (prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. - Posebno shvatanje pro{irene sjednice Parni~nog odjeljenja Vrhovnog suda Vojvodine od 16.11.1978, Bilten sudske prakse br. 1, str. 52), s tim {to treba prilagoditi nazive stranaka novim ozna~enjima u izvr{nom postupku iz stava 1. i 2. ~l. 2. ZIP-a. Isto tako ~esto pitanje je i oslobo|enje od tro{kova postupka za stranku, kojom prilikom stranke mije{aju tro{kove koje ona ima u preduzimanju zakonom
60 ^lan 16
dopu{tenih radnji u izvr{nom postupku, sa tro{kovima koje je du`na naknaditi suprotnoj strani, pa smatram isto tako potrebnim ista}i i to da: Nije u pravu du`nica kada smatra da ju je sud trebao osloboditi od pla}anja tro{kova postupka. Odredbe ~l. 172. ZPP-a primjenjuju se samo u slu~aju kada stranka traì da je se oslobodi od pla}anja tro{kova postupka koje ona mora podmiriti, ali se ta odredba ne moè primijeniti na slu~aj kada je du`nik u obavezi vjerovniku naknaditi tro{kove parni~nog i izvr{nog postupka (Okru`ni sud u Zagrebu, G`-3630/87-2 od 2.6.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 52), jer je u svakom slu~aju stranka du`na naknaditi tro{kove koje je prouzrokovala drugoj strani, a naro~ito ako su isti bespotrebno prouzrokovani. 8 Ono {to nisu ranije sadràvale odredbe o tro{kovima izvr{enja, a sada je to u odredbama o tro{kovima postupka uneseno, je to {to o tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. Zakon ne propisuje posebno da li se rje{enje o tro{kovima postupka pobija prigovorom ili àlbom, me|utim kada se ima u vidu generalno pravilo da se prvostepena rje{enja u izvr{nom postupku pobijaju prigovorom, ako zakonom nije druga~ije odre|eno i propisana àlba, to bi se i ovo rje{enje o tro{kovima postupka pobijalo prigovorom, pogotovu {to se tim rje{enjem odre|uje i provo|enje istog (a za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja i kada je u pitanju rje{enje o odre|ivanju izvr{enja ukoliko se isto pobija u dijelu tro{kova postupka pobija se prigovorom, a ne vi{e àlbom, pa bi bilo neopravdano u jednom slu~aju omogu}avati pobijanje prigovorom, a u drugom àlbom, iako se u oba slu~aja radi o odluci o tro{kovima postupka). Kako je izvr{enik, ne postupaju}i u paricionom roku, inicirao i prouzrokovao pokretanje izvr{nog postupka, ne samo da je duàn naknaditi tro{kove izvr{nog postupka ako se isti okon~a prinudnim ostvarenjem tra`bine traìoca izvr{enja, ve} je duàn iste naknaditi i u slu~aju da se izvr{ni postupak nije okon~ao prinudnim ostvarenjem tra`bine, ako je do{lo do obustave postupka uslijed nemogu}nosti ostvarenja tra`bine (kod izvr{enika nisu prona|ene pokretne stvari koje bi mogle biti predmet pljenidbe, propast stvari uslijed slu~aja, ako je obavezu u toku postupka ispunio izvr{enik dobrovoljno ili tre}e lice u njegovo ime, ako je izvr{enik predloìo drugo sredstvo izvr{enja kada je u pitanju prodaja nekretnine, pa je sud udovoljio prijedlogu, snosi i ranije tro{kove i dr.). Traìlac izvr{enja }e biti duàn naknaditi tro{kove izvr{nog postupka izvr{eniku u slu~aju protivizvr{enja, kao i tro{kove koji su prozrokovani u prethodno provedenom izvr{nom postupku ~ije se protivizvr{enje traì, pod uvjetom da je udovoljeno prijedlogu za protivizvr{enje. Prednje je prihva}eno od strane sudske prakse: Tro{kove ukinutih procesnih radnji u izvr{nom postupku snosi povjerilac, bez obzira na to {to su ove radnje preduzete prije ukidanja izvr{ne isprave (Okru`ni sud Zagreb, G`-2066/85 od 7.5.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 46), jer se principijelno radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima od strane traìoca izvr{enja u smislu stava 5. ovog ~lana, pa je sasvim i opravdano da sve tro{kove nastale u takvom izvr{nom postupku snosi traìlac izvr{enja.
10
^lan 17 61
11
Smatram da je u skladu sa odredbama o tro{kovima i nije bez zna~aja pravno stajali{te da: Povjerilac koji svoje potraìvanje moè namiriti prebijanjem sa protivpotraìvanjem du`nika, ali i pored toga traì naplatu svoga potraìvanja u izvr{nom postupku, nema pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka (Vi{i privredni sud u Ljubljani, Sl. 299/71, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 30), ovo iz razloga {to bi se u konkretnom slu~aju bespotrebno vodio izvr{ni postupak na {tetu izvr{enika, gledaju}i sa aspekta prouzrokovanja tro{kova postupka i njihovog namirenja na teret izvr{enika (stav 4. ovog ~lana), {to bi se moglo re}i da vodi zloupotrebi prava od strane izvr{enika. O pitanjima tro{kova postupka, s obzirom na prednje definisanje istih (ne vi{e kao tro{kova izvr{enja), omogu}ena je shodna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku, a koji reguli{u tro{kove postupka po svim pitanjima koja nisu regulisana odredbama o tro{kovima izvr{nog postupka (o tro{kovima suparni~ara kada u izvr{nom postupku u~estvuje vi{e stranaka, {ta se podrazumijeva pod potrebnim tro{kovima za vo|enja postupka, o tro{kovima koji se ti~u zastupanja stranaka po punomo}nicima i zakonskim zastupnicima, te kad stranku zastupa pravobranila{tvo, oslobo|enju od pla}anja tro{kova, osiguranju tro{kova i sl.). Tro{kovi postupka na koje traìlac izvr{enja ima pravo regulisani su ~lanom 16. Zakona o izvr{nom postupku, s tim {to je u stavu 4. navedenog ~lana odre|eno da je izvr{enik duàn traìocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje, te da je u praksi sudova, u skladu sa navedenom odredbom, da odobravaju tro{kove za sastav prijedloga za izvr{enje na zahtjev traìoca izvr{enja, pod uvjetom da je prijedlog sastavljen po punomo}niku advokatu, a {to mora biti nazna~eno u prijedlogu i ovjereno pe~atom navedenog punomo}nika advokata. U prilog prednjem mi{ljenju je pravno stajali{te da: Odvjetniku pripada nagrada za traènje klauzule pravomo}nosti na sudsku odluku i za obavje{tavanje stranke samo ako u spisu postoji dokaz da je ta radnja stvarno izvr{ena (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3587/78 od 2.6.1978, prema Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 106), a s obzirom da u tro{kove stranke spadaju i tro{kovi preduzimanja potrebnih radnji od strane punomo}nika, a koje tro{kove prethodno snosi stranka. ^lan 17. Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku (1) Kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, moè se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 KM. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana nov~ana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM moè se izre}i i odgovornom licu u pravnom licu.
12
13
14
62 ^lan 17
(3) Nov~ana kazna iz st. 1. i 2. ovog ~lana moè se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postu pa protivno zabrani. (4) Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odrà}e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza. (5) Nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija, vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvr{enika, zna~enju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slu~aja. Rje{enjem se odre|uje i rok pla}anja. (6) Lice kojem je kazna izre~ena moè izjaviti prigovor protiv rje{enja u roku od osam dana od prijema rje{enja. (7) Lice kojem je kazna izre~ena u skladu sa ovim ~lanom snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne. (8) Nakon izvr{nosti rje{enja, nov~anu kaznu napla}uje du`nosti, u korist budèta iz kojeg se izvr{ni sud izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada sud odre|uje zaklju~kom, izvr{ava se u postupku nov~ane kazne. sud po slu`benoj finansira. Tro{kovi ovih tro{kova koje prinudne naplate
(9) Odredbe ovog ~lana ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije druga~ije odre|eno. (10) Nov~ana kazna, prema odredbama ovog ~lana moè se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji. (11) Nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana ne moè se pretvarati u kaznu zatvora. 1 Op}enito: Prema odredbama ZIP-a iz 1978. godine nov~ana kazna je bila predvi|ena kao mjera prinude prema izvr{eniku koji ne postupa po rje{enju o izvr{enju, a duàn je izvr{iti radnju koju samo on moè izvr{iti i pravila o izricanju nov~ane kazne i visina iste bila su propisana u st. 2. i 3. ~l. 225., a u ~lanu 231. (na~in provo|enja izvr{enja vra}anja na rad radnika) bila je i izri~ito propisana. U osnovnim odredbama novog zakona zna~ajna je novina, koja treba da u~ini izvr{ni postupak efikasnijim, u propisivanju nov~anih kazni na na~in da se
^lan 17 63
pro{iruje mogu}nost izricanja istih (u ranijem zakonu mogla se izricati samo za obavezu izvr{enika koja se sastojala u ~inidbi, i to nezamjenjivoj, odnosno ~inidbi koju je samo izvr{enik mogao izvr{iti) i drugih prinudnih mjera kao svojevrsnog na~ina prinude radi izvr{enja, prije svega kod pojedinih sredstava izvr{enja - izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari, radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti samo izvr{enik, radi obaveze na trpljenje i ne~injenje, za slu~aj ponovnog smetanja posjeda, radi vra}anja zaposlenog na rad odnosno u slu`bu, a iste se pod op}im uvjetima mogu izricati i u drugim slu~ajevima - za prikrivanje ili davanje neta~nih podataka o izvr{enikovoj imovini kako od samog izvr{enika, tako od strane tre}ih lica, te izbjegavanja davanja prednjih podataka. 3 Osim nov~ane kazne, kao posrednog sredstva izvr{enja i kao mjere prinude, na osnovu ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku, shodnom primjenom odredaba Zakona o parni~nom postupku (Glava XXV - nepo{tivanje suda, ~lanovi 406. do 413.), nov~ana kazna se moè u izvr{nom postupku izricati i u slu~aje vima nepo{tivanja suda, odnosno zbog procesnih prekr{aja moè do}i do izricanja nov~ane kazne i strankama i u~esnicima u izvr{nom postupku, a koju nov~anu kaznu ne treba dovoditi u vezu sa nov~anom kaznom u izvr{nom postupku koja je u Zakonu o izvr{nom postupku predvi|ena kao mjera prinude u cilju provo|enja izvr{enja i za razliku od kazne predvi|ene i izre~ene po pravilima sadrànim u odredbama Zakona o parni~nom postupku, kazna izre~ena po odredbama Zakona o izvr{nom postupku se po istim ne moè pretvarati u kaznu zatvora. Komentar uz stav 13: U pogledu visine nov~ane kazne, uvjeta za izricanje i za postupak, Zakon o izvr{nom postupku propisuje da kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, odnosno mjera prinude, moè se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnoj osobi u iznosu od 1.000 do 100.000 KM. Nov~ana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM moè se izre}i i odgovornoj osobi u pravnoj osobi. Nov~ana kazna u prednjim slu~ajevima moè se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani, i to u granicama Zakonom odre|enog minimuma i maksimuma, odnosno u istom ili ve}em iznosu, a do maksimuma predvi|enog Zakonom, {to je prepu{teno na ocjenu sudu u svakom konkretnom slu~aju prema postoje}im okolnostima i zna~enju radnje koju treba izvr{iti (mislim da bi u zakonskom tekstu bilo pravilnije odrediti umjesto pojma zna~enje radnje pojam zna~aj radnje, a iz razloga neodre|enosti i neadekvatnosti pojma zna~enje jer se pod istim podrazumijeva tuma~enje ne~eg ili nekog izraza u njegovom op{tem poimanju i odre|enju, a ne ukazuje na stepen zna~aja izvr{ne radnje koji bi u konkretnom slu~aju sluìo kao jedan od kriterija za izricanje nov~ana kazne i njene visine). Smatram da je u skladu sa prirodom obaveze i institutom nov~ane kazne, s obzirom da istu moè izvr{iti i druga osoba, i pravno stajali{te iskazano u odluci suda: Nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se rje{enjem o izvr{enju istovremeno izrekne nov~ana kazna du`niku ako u odre|enom roku ne ispuni svoju obavezu kada - imaju}i u vidu prirodu izvr{ne isprave i ~inid-
64 ^lan 17
bu du`nu ~inidbu moè izvr{iti i druga osoba (Os Beograd, G`-3539/85 od 28.5.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185).
7 Isto je i sa pravnim shvatanjem u odluci suda da: U postupku zbog smetanja posjeda sud je izrekom rje{enja ovla{ten samo zaprijetiti nov~anom kaznom, a o visini te kazne odlu~it }e se u izvr{nom postupku (Os Zagreb, G`-3523/87 od 26.5.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185), {to je sasvim razumljivo jer ZPP ne predvi|a ovu vrstu gra|anskopravne sankcije u prednjem smislu i iz prednjih razloga, s obzirom da je ista svojstvena samo za izvr{ni postupak. Komentar uz stav 47: Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odràt }e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza (mo`da bi trebalo re}i i drugim licima kad je to ovim zakonom odre|eno ~ime se pro{iruje mogu}nost na izricanje vi{e kazni i za osobe koje prikrivaju imovinu izvr{enika), a nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija i odre|uje rok pla}anja, vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o zna~aju radnje koju je izvr{enik morao obaviti te o drugim okolnostima slu~aja. Protiv prenjeg rje{enja o izricanju nov~ane kazne lice kome je ista izre~ena moè izjaviti prigovor u roku od osam dana od prijema rje{enja (op{te je pravilo u izvr{nom postupku prema odredbama ovog zakona da se prvostepena rje{enja donesena u istom pobijaju prigovorom) i lice kojem je prednja kazna izre~ena snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne. Kada je u pitanju paricioni rok za postupanje izvr{enika sadràn u dispozitivu rje{enja o nov~anom ka`njavanju izvr{enika, u sudskoj praksi je zauzeto stanovi{te da se naplati nov~ane kazne pristupa tek po proteku tog roka, ali i da se rje{enje o nov~anom ka`njavanju ne}e provoditi ukoliko izvr{enik obavezu iz rje{enja o izvr{enju ispuni prije isteka navedenog paricionog roka, i stoga i jeste prihvatljivo prednje stanovi{te iskazano u sudskoj odluci: Kad du`nik ispuni svoju nenov~anu obavezu, u~ini du`nu nezamjenjivu radnju, makar i nakon proteka roka za ispunjenje, ali prije nego {to se donese rje{enje o provo|enju izvr{enja rje{enja o izre~enoj nov~anoj kazni, izre~ena nov~ana kazna se ne izvr{ava. Ovo stoga {to izvr{enje (uvjetno) izre~ene nov~ane kazne iz ovog propisa nije sankcija za nepravodobno izvr{enje du`ne obaveze, nego je to uz izricanje nov~ane kazne sredstvo prinude na izvr{enje obaveze pa ono gubi svaki smisao i svrhovitost nakon {to je obaveza ispunjena (Os Dubrovnik, G`-486/85 od 7.6.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185), normalno sve ovo, uz napomenu da se sada du`nik ozna~ava izrazom - izvr{enik. Komentar uz stav 810: Nakon izvr{nosti rje{enja o izricanju nov~ane kazne (st. 1. do 4. ~lana 13. Zakona o izvr{nom postupku), nov~anu kaznu napla}uje sud po slu`benoj du`nosti, u korist budèta iz kojeg se izvr{ni sud finansira (ranije u korist budèta u ovisnosti po kojem je zakonu izre~ena, ako je federalni propis, u korist budèta Federacije). Tro{kovi izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada ovih tro{kova koje sud odre|uje zaklju~kom izvr{ava se u postupku prinudne naplate nov~ane kazne. Izuzetno, od prednjeg, navedene odredbe ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik
10
^lan 17 65
Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druk~ije odre|eno. Nov~ana kazna, u prednjim slu~ajevima, prema odredbama Zakona moè se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnoj osobi, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji. 11
Starje{ina organa u dràvnoj upravi moè biti ka`njen u izvr{nom postupku, zbog neizvr{enja odluke o vra}anju radnika na rad (Okru`ni sud u Beogradu, G`-1031/83, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 267), je sasvim prihvatljivo stajali{te sudske prakse i u okviru odredbi ovog zakona, {to proizlazi iz stava 9. ovog ~lana, s obzirom da je istim propisano da se odredbe ovog ~lana ne mogu primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druga~ije odre|eno.
Komentar uz stav 11: Propisano je i da se nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama o nov~anim kaznama ne moè pretvarati u kaznu zatvora. Slijedom prednjih odredbi Zakona isklju~en je zatvor kao prinudna mjera prema izvr{eniku koji nije spreman da izvr{i obavezu, prije svega iz razloga sumnje ve}ine ~lanova radne grupe da li je izricanje ovakve mjere (li{enja slobode) legalno sa stanovi{ta obaveza iz me|unarodnih konvencija (zabrana du`ni~kog zatvora ili ropstva) i smiju li se izre}i van krivi~nog postupka. Pored toga, navedene prednje mjere o izricanju nov~anih kazni efikasnije poga|aju izvr{enika, jer se istim umanjuje njegova imovina, za koju je i te kako zainteresovan i sam izvr{enik, a samim tim, s obzirom na visine nov~anih kazni, isti }e nastojati da izvr{i svoju obavezu, za razliku od zatvora, u kom slu~aju tro{kovi boravka izvr{enika u zatvoru padaju na teret dràve. Samo izuzetno, kako je to najprije navedeno u slu~ajevima odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o parni~nom postupku, izricanjem nov~ane kazne za procesne prekr{aje, moglo bi do}i i do primjene mjere zatvora, odnosno do zamjene nov~ane kazne izre~ene za prednje prekr{aje u kaznu zatvora, a koje pretvaranje, odnosno zamjena se vr{i po pravilima Krivi~nog zakona (~l. 412. ZPP-a). U prednjim slu~ajevima izricanja nov~ane kazne i zamjene iste za kaznu zatvora Zakon o parni~nom postupku nije precizirao protiv takvog rje{enja pravno sredstvo iako je to u~inio samo za slu~aj izricanja nov~ane kazne u kojem slu~ajevima je propisao da se pobija àlbom (~l. 413. st. 1. ZPP-a), {to nije slu~aj sa rje{enjem o zamjeni nov~ane kazne u kaznu zatvora, pa bi se iz odredbi ~l.. 412. ZPP-a moglo re}i da se isto pobija pravnim sredstvom predvi|enim u Zakonu o krivi~nom postupku, prema pravilima kojeg se i vr{i zamjena nov~ane u kaznu zatvora. Iako se radi o sudskoj odluci iz 1979. godine, donesenoj u vrijeme vaènja ZIP-a iz 1978. godine, s obzirom na stav 11. ovog ~lana i odredbu da se nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana
12
13
66 ^lan 18
ne moè pretvarati u kaznu zatvora, u cijelosti je prihvatljivo pravno stajali{te iskazano u obrazloènju sudske odluke:
Kod izvr{ne radnje koju moè izvr{iti samo du`nik sud ne moè izri~u}i nov~anu kaznu rije{iti da }e se ta kazna u slu~aju nepla}anja zamijeniti kaznom zatvora. Zamjena nov~ane kazne u kaznu zatvora nije uop}e predvi|ena u odredbama Zakona o izvr{nom postupku, a s obzirom na konkretni slu~aj ni u odredbama Zakona o braku i porodi~nim odnosima (OS Slavonska Poèga, G`-619/79 od 10.8.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. godine, str. 185).
^lan 18. Jemstvo (1) Kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, jemstvo se daje u gotovini. Sud moè odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. (2) Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, gradovi s i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u po-stupku u~estvuju kao stranke. (3) Na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. (4) Ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potraìvanja iz tog jemstva. 1 2 Op}enito: Odredbe o jemstvu bile su regulisane st. 1. i 2. ~l. 33. ZIP-a 1978. godine. I sada se u op}im odredbama generalno reguli{e jemstvo i uvjeti za davanje istog. Tako se propisuje da se jemstvo, kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, daje u gotovini, a sud moè odobriti davanje jemstva ({to ranije odredbe o jemstvu nisu sadràvale) u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Nadalje je propisano da Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, gradovi i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u postupku u~estvuju kao stranke. Novom odredbom se odre|uje i to da na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo i da, ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potraìvanja iz tog jemstva.
^lan 18 67
Na ovaj na~in je pro{irena mogu}nost primjene ovog instituta, {to vodi ve}em obezbje|enju traìtelja izvr{enja u cilju namirenja (ne mora biti samo u gotovini, {to je propisivao raniji zakon), a na datom jemstvu, protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. Nadalje, odredbama o jemstvu, odre|eno je da ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potraìvanja iz tog jemstva. Iz prednjih odredbi proizlazi da o pravu na naknadu, u prednjim slu~ajevima, odlu~uje izvr{ni sud jer se u konkretnom slu~aju radi samo o tro{kovima koji su eventualno prouzrokovani radnjom za koju je jemstvo i dato, {to prednje ~ini i opravdanim i {to je ujedno jedini slu~aj kada izvr{ni sud odlu~uje o nakande {tete koja se pla}a iz jemstva, ali samo ako se radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima u prednjem slu~aju. Ovaj institut poznavao je i raniji Zakon o izvr{nom postupku, a naziv tog instituta (jemstvo) bio je kritikovan u pravnoj teoriji, prema kojoj kritici isti izaziva konfuziju s obzirom da se pod jemstvom kao institutom obligacionog prava podrazumijeva obaveza tre}eg lica prema povjeriocu da }e ispuniti punova`nu i dospjelu obavezu du`nika, ako to ovaj ne u~ini, pa bi ono {to se u izvr{nom postupku podrazumijeva pod izrazom jemstvo trebalo ozna~iti izrazom osiguranje (obezbje|enje), pogotovu {to u nekim svojim posebnim odredbama novi Zakon o izvr{nom postupku tu rije~ i upotrebljava (~l. 86. stav 1, ~l. 103. stav 2. i 7. i dr.). Pod jemstvom, u izvr{nom postupku kao institutom u izvr{nom postupku treba podrazumijevati iznos koji se polaè kao uvjet da bi se preduzela neka radnja u izvr{nom postupku (Enver Ze~evi}, Novi izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003. godine, str. 23). Mora se primijetiti da je ovaj institut davanja jemstva u izvr{nom postupku imao ve}i zna~aj kada su u pitanju bila odlu~ivanja po prijedlozima mjera obezbje|enja (predhodnih i privremenih mjera obezbje|enja), a o kojima se sada odlu~uje u parni~nom postupku, te u slu~ajevima odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika iz ~l. 63. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a {to novi zakon vi{e ne predvi|a, te u slu~aju prigovora tre}eg lica i upu}ivanja istog na parnicu shodno st. 2. ~l. 65. ranijeg zakona, u kojem slu~aju se izvr{enje odga|alo i odga|anje izvr{enja je moglo biti uslovljeno davanjem jemstva, {to nije slu~aj sa odredbama novog Zakona o izvr{nom postupku kada se odlu~uje o prigovoru tre}eg lica (prema ~l. 53. st. 2. novog Zakona o izvr{nom postupku, tre}e lice moè traìti odgodu izvr{enja samo u parni~nom postupku, pri ~emu se na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera osiguranja). Umanjenjem obima primjene instituta jemstva u izvr{nom postupku u prednjim slu~ajevima se ne dira u zna~aj i neophodnost ovog instituta u izvr{nom postupku u svrhu efikasnijeg izvr{nog postupka kod javne dra`be, za slu~aj prodaje pokretne ili nepokretne izvr{enikove imovine i davanju osiguranja iz ~l. 86. Zakona o izvr{nom postupku, te kod promjene sredstva i predmeta izvr{enja po prijedlogu izvr{enika iz ~l. 71. Zakona o izvr{nom postupku, za slu~aj upu}ivanja iz ~l. 103. st. 2. i 7. navedenog zakona lice koje osporava
68 ^lan 19
potraìvanje, u kom slu~aju se moè traìti davanje osiguranja (u op{tim pravilima o izvr{nom postupku se koristi izraz jemstvo, pa bi u svakom slu~aju bilo primjerenije ovaj izraz koristiti dosljedno u cijelom Zakonu, pa i u navedenom ~lanu, ne samo zbog dosljednosti ve} i zbog toga kako bi se izbjeglo mije{anje ovog izraza sa mjerama osiguranja o kojima se sada odlu~uje u parni~nom postupku, ili sa mjerama osiguranja zasnivanjem zalo`nog prava iz ~l. 251. a, b, c i d ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a koje se mjere osiguranja ili obezbje|enja i dalje primjenjuju u izvr{nom postupku), te u slu~ajevima iz ~l. 129. st. 2., 147. st. 3., 149. st. 2. i 208. st. 2. Zakona o izvr{nom postupku. ^lan 19. Izvr{enje odluke stranog suda Izvr{enje odluke stranog suda moè se odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje. 1 Iz odredbe da se izvr{enje odluke stranog suda moè odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje proizlazi da je izvr{ni sud ovla{ten da kao prethodno pitanje raspravi da li odluka stranog suda ispunjava uvjete da posluì kao izvr{na isprava i kada nema odluke o egzekvaturi, a {to je u saglasnosti sa odredbama ~l. 101. st. 5. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosi ma (Sl. list SFRJ br. 43/82, koji se primjenjuje sve dok Parlament BiH ne donese novi kolizioni zakon). Dakle, izvr{ni sud je ovla{ten da, odlu~uju}i o prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na stranoj sudskoj odluci, odlu~i i o priznanju strane sudske odluke (ukoliko ne postoji ve} odluka o egzekvaturi iste), i to po pravilima o rje{avanju prethodnih pitanja, s tim {to odluka izvr{nog suda u prednjem slu~aju proizvodi pravne posljedice samo za taj konkretni slu~aj i u tom izvr{nom postupku u kojem je na osnovu takve odluke i doneseno rje{enje o izvr{enju.
Z Zakonom o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima je ure|ena i materija priznanja i izvr{enja stranih odluka - sudskih i arbitra`nih, i to u ~l. 96. do 101. navedenog zakona. U ovim odredbama je odre|eno da se sudskom odlukom, po pitanju priznanja i njegovih pravnih posljedica, smatra i nagodba sklopljena pred stranim sudom (~l. 86. st. 2. navedenog zakona), a {to nije slu~aj sa nagodbom zaklju~enom pred stranom arbitraòm, jer takve odredbe nisu sadràne u prednjem zakonu. Generalnu i bezrezervnu odredbu ~l. 86/2 ZRSZ o izjedna~avanju stranih sudskih nagodbi s presudama stranih sudova trebalo bi tuma~iti s odre|enim ogradama i ne bi je trebalo primjenjivati u odnosu na nagodbe sklopljene pred tim sudovima stranih zemalja ~iji pravni sistemi tim nagodbama ne pridaju onih procesnopravnih svojstava, po kojima se one u izvjesnom smislu posebno u pogledu svojstva pravosna`nosti i izvr{nosti izjedna~avaju sa presudama koje donose sudovi tih stranih zemalja (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no procesno pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984. godina, str. 136).
^lan 19 69
S obzirom na odredbu iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku, koja sadrì samo pravilo kada je u pitanju odre|ivanje izvr{enja na temelju strane sudske odluke, te na navedene odredbe Zakona o rje{avanju sukoba zakona, trebalo bi se uzeti da se prednja pravila, uz naprijed navedene rezerve, odnose kako na sudske nagodbe zaklju~ene pred stranim sudom, tako i na odluke arbitraà koje se po me|unarodnom pravu smatraju stranim (~l. 86., 97. ZRSZ), te i na nagodbe zaklju~ene pred stranim arbitraàma za koje je mjerodavno procesno pravo zemlje sa kojom je BiH zaklju~ila bilateralnu konvenciju koja predvi|a uzajamno priznanje i izvr{enje i nagodbi sklopljenih pred arbitraòm (~l. 3. ZRSZ). Svojstvo strane sudske odluke ima i odluka drugog organa koja je u dràvi dono{enja izjedna~ena sa sudskom odlukom (sudskim poravnanjem). Ali ovo samo pod uvjetom da se tom odlukom ure|uju pravne situacije u statusnim, porodi~nim, imovinskim ili drugim materijalnopravnim odnosima sa me|unarodnim elementom i ista }e se priznati u BiH ako je podnijet uredan zahtjev i potvrda nadle`nog stranog suda ili drugog stranog organa ~ija je odluka izjedna~ena sa odlukom suda u stranoj zemlji, da je odluka postala pravosna`na (ili kona~na, odnosno izvr{na) po pravu dràve u kojoj je donesena. Prema B. Starovi}u Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987. godine, str. 41, sud }e odbiti priznanje strane sudske odluke ako postoji neka od slijede}ih negativnih pretpostavki: da je lice protiv koga je odluka donesena bilo nepravilnostima u postupku sprije~eno da u tom postupku u~estvuje (za ovo je potrebno da lice protiv koga je odluka donesena uloì prigovor; da postoji isklju~iva nadle`nost drugog suda ili organa u SFRJ (izuzev u bra~nom sporu kada priznanje traì tuèni ili ako tuìtelj traì priznanje odluke u takvom sporu, a tuèni tome ne prigovara); da je sud ili drugi organ u BiH u istoj pravnoj stvari ve} donio pravosna`nu odluku ili da je ve} priznata druga strana odluka (sud }e zastati sa priznanjem strane sudske odluke ako u SFRJ te~e parnica izme|u istih stranaka i u istoj pravnoj stvari koja je ranije pokrenuta, do pravosna`nog okon~anja te parnice); da je strana sudska odluka suprotna u Ustavu utvr|enim osnovama dru{tvenog ure|enja; da ne postoji uzajamnost u priznanju stranih sudskih odluka, izuzev za odluke donijete u bra~nim, paternitetskim i maternitetskim sporovima, ili u drugim sporovima ako je priznanje traìo dràvljanin SFRJ (uzajamnost se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaè). Navedene negativne pretpostavke koje ne dozvoljavaju da se strana odluka prizna su istovremeno pretpostavke koje spre~avaju njeno izvr{enje, s tim {to za izvr{enje treba pruìti i dokaz o postojanju pozitivne pretpostavke pravosna`nosti, odnosno izvr{nosti odluke po pravu dràve u kojoj je predmetna odluka i donijeta. Razli~ita su pravna stanovi{ta u pravnoj teoriji o tome da li u izvr{nom postupku, kada se rje{ava kao prethodno pitanje priznanje strane odluke, da li rje{enje o izvr{enju mora sadràvati i obrazloènje s obzirom da isto inkorporira u sebe i odluku o egzekvaturi strane sudske odluke. Imaju}i u vidu sudsku praksu da Kada se zahtijeva odre|ivanje izvr{enja kondemnatorne strane odluke, ne vodi se poseban postupak priznanja ve} se o priznanju
70 ^lan 19
rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u rje{enju o izvr{enju je obuhva}eno priznanje strane sudske odluke (Savezni sud, Gzs-19/82 od 8.7.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), moglo bi se re}i da rje{enje o izvr{enju u konkretnom slu~aju ne mora sadràvati obrazloènje. Pitanje osnovanosti priznanja strane sudske odluke bi se eventualno razmotrilo u postupku rje{avanja po prigovoru, {to ni u kom slu~aju ne zna~i da prije odre|ivanja izvr{enja sud ne}e preispitati sve zakonske uslove za priznanje iste i pod tim uslovom smatram da bi se prednje zbog efikasnijeg postupanja u izvr{nom postupku moglo i prihvatiti, s tim {to smatram da rje{enje o odbacivanju prijedloga za izvr{enje, iz razloga {to strana sudska odluka nije priznata u postupku rje{avanja prethodnog pitanja od strane izvr{nog suda, u svakom slu~aju mora biti obrazloèna i to obrazloènje treba da sadrì i razloge nepriznavanja priloène uz prijedlog strane izvr{ne isprave.
7 Suprotno prednjem mi{ljenju je da Rje{enje o dozvoli izvr{enja odluke stranog suda mora biti obrazloèno (Vrhovni sud Hrvatske, G`-686/79 od 3.4.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), a sa kojim mi{ljenjem se ne bih sloìo iz razloga naprijed datih u ovom pasusu, kao i iz razloga {to bi se eventualne nepravilnosti kod rje{avanja prethodnog pitanja raspravile po eventualno izjavljenom prigovoru (treba imati u vidu da je izvr{ni postupak u odre|enoj fazi skra}eni postupak, do izjavljivanja prigovora u kom ~asu se tek otvara prostor za primjenu raspravnog i na~ela kontradiktornosti, a {to je u skladu sa prirodom i ciljem izvr{nog postupka, a principijelno govore}i da se od samog podno{enja prijedloga primjenjuje na~elo legaliteta). Smatram zna~ajnim ovdje podsjetiti na odredbu ~l. 12. stav 2. ZIP-a, kojom je propisano da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè izjaviti prigovor, a àlba kada je to ovim zakonom izri~ito propisano, ovo iz razloga {to je slijedom zakonskih odredbi ~l. 46. stav 3. izri~ito propisano da rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen traìlac izvr{enja moè pobijati samo àlbom, pa bi se u tom slu~aju prednja rje{enja kojim se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija pobijala àlbom, kao osnovnim redovnim pravnim lijekom. S obzirom na prednju odredbu, a kako je istom precizno i striktno regulisano pitanje pobijanja rje{enja u izvr{nom postupku, ne bi se u smislu ~l. 21. ZIP-a mogle shodno primijeniti odredbe iz ZPP-a o pravnim lijekovima na prvostepene odluke, odnosno da se prvostepeno rje{enje pobija àlbom, ukolikom to nije striktno propisano ovim zakonom. Treba ista}i i ~injenicu da u sudskoj praksi prednja odredba i njena dosljedna primjena jo{ uvijek nije implementirana, te da neki sudovi jo{ uvijek u pouci o pravnom lijeku isti~u da je dozvoljena àlba iako se radi o prvostepenom rje{enju za koje Zakonom nije predvi|eno da se pobija àlbom. Ukoliko se prizna strana sudska odluka u okviru izvr{nog postupka ili se pak podnese priznata strana sudska odluka uz prijedlog za izvr{enje, nije od zna~aja prilikom ispitivanja podobnosti iste (~l. 27. ZIP-a) da li je ista donesena zbog izostanka. Za izvr{enje strane presude zbog izostanka potrebno je
10
^lan 19 71
da se ispune samo one pretpostavke koje su propisane i za izvr{enje ostalih stranih sudskih odluka (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82. od 23.12.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51).
11 Pravno shvatanje da Nepostojanje obrazloènja kao ni potvrde o izvr{nosti strane odluke, nije apsolutni razlog za uskra}ivanje njenog priznanja i izvr{enja (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82 od 23.12.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51) moglo bi se prihvatiti kod dono{enja odluke o egzekvaturi iste, me|utim, bio bi osnovan prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja utemeljenog na priznatoj stranoj sudskoj odluci koja ne sadrì klauzulu izvr{nosti jer je klauzula izvr{nosti jedan od op{tih zakonom predvi|enih preduslova za odre|ivanje izvr{enja (~l. 35. ZIP-a) da bi se pristupilo preispitivanju podobnosti izvr{ne isprave. Kada se prethodno utvrdi da odluka stranog suda ispunjava uslove za priznanje, odnosno kad se utvrde op{ti i posebni uslovi za isto i ako je odluka izvr{na, nadle`ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju kao kad je u pitanju odluka doma}eg suda (dakle, kad je sud donio rje{enje o izvr{enju na osnovu strane sudske odluke, on je i priznao stranu sudsku odluku). U postupku priznavanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke du`nik moè isticati prigovor neosnovanosti potvrde stranog suda o pravosna`nosti odluke i o tom prigovoru je duàn da meritorno odlu~i sud koji ocjenjuje da li je strana odluka podobna za izvr{enje u BiH (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 101). U cijelosti su prihvatljiva pravna stanovi{ta i mi{ljenja sudske prakse iskazana u odlukama koje su donesene i prije stupanja na snagu i primjene ovog zakona, jer razlozi istaknuti u tim odlukama jesu razlozi koje imaju u vidu i odredbe ovog zakona, i to: Da bi se odluka stranog suda mogla izvr{iti, nije potrebno da se prethodno donese posebno rje{enje o njenom priznanju. Kad je inostranom sudskom odlukom du`niku naloèno da svoju obavezu ispuni pla}anjem u stranoj valuti, tada se u postupku izvr{enja te odluke strana valuta prera~unava u dinare po te~aju koji vaì u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju (Vrhovni sud Hrvatske, G`-2672/78 od 1.8.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51).
12
13
14
U postupku izvr{enja strane odluke du`nik ne moè isticati prigovor da je klauzula o izvr{nosti te odluke data protivno zakonu ili iz zablude, ve} moè samo traìti da strani sud koji je izdao klauzulu donese rje{enje o njenom ukidanju ako to dopu{taju propisi dràve kojoj pripada strani sud (Vrhovni sud Hrvatske, G`-3538/78 od 1.3.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), {to je sasvim i razumljivo s obzirom da je odredbom iz ~l. 35. stav. 4. propisano da }e neosnovanu klauzulu izvr{nosti ukinuti rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, premda mislim da u konkretnom slu~aju Zakon ima u vidu odluke doma}ih sudova i organa s obzirom na rok od 8 dana, koji
72 ^lan 20
je te{ko ispo{tovati ukoliko je u pitanju strana sudska odluka. Iz prednjih razloga bilo bi potrebno razmotriti prednju odredbu i istu korigirati, odnosno razgrani~iti kada je u pitanju ukidanje klauzule izvr{nosti odluke doma}eg suda ili organa, a u odnosu na isto kada je u pitanju odluka stranog suda ili organa a ~ija se odluka izjedna~ava sa sudskom odlukom. 15 Prednje zakonsko rje{ene iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku ne isklju~uje mogu}nost podno{enja uz prijedlog za izvr{enje rje{enja o priznanju strane sudske odluke, donesenog od stvarno i mjesno nadle`nog suda, {to bi imalo svoju dobru stranu utoliko {to izvr{enik u izvr{nom postupku ne bi mogao da isti~e da nisu ispunjeni uslovi za priznanje sudske odluke, a {to vodi brèm okon~anju postupka jer bi se u tom slu~aju izvr{enje odre|ivalo bez prethodnog ispitivanja uslova za priznanje strane izvr{ne isprave. ^l. 101. st. 3. i 4. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja odre|eno je da se rje{enje o priznanju strane sudske odluke pobija àlbom, kao redovnim pravnim lijekom, i utvr|en je rok za izjavljivanje iste od 15 dana. Me|utim pravo àlbe u roku od 15 dana u prednjem slu~aju je pravo vezano za delibacioni postupak kao samostalan postupak i kao takav prednji pravni lijek ne moè se upotrijebiti u izvr{nom postupku u kojem je rije{eno o priznanju strane sudske odluke kao o prethodnom pitanju, naime odlu~ivanje o prethodnom pitanju (priznanju strane sudske odluke) ne apstrahira posebna pravna sredstva. Prema tome, ukoliko je u izvr{nom postupku odlu~eno i o priznanju strane sudske odluke kao prethodnom pitanju takva odluka se moè pobijati samo prigovorom na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja, s obzirom da je prigovor osnovni pravni redovni lijek koji se u izvr{nom postupku izjavljuje na rje{enje o izvr{enju, kao i na druga prvostepena rje{enja u izvr{nom postupku ukoliko Zakonom nije odre|eno da se prvostepeno rje{enje moè pobijati samo àlbom, a {to za prednje nije slu~aj. ^lan 20. Izvr{enje na imovini strane dràve (1) Na imovini strane dràve i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji 2Federacije Bosne i Hercegovine ne moè se odrediti izvr{enje bez pisane saglasnosti 3Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana dràva pristala na izvr{enje. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana 4Federalno ministarstvo pravde du`no je prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
2 3 4 U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federacije Bosne i Hercegovine, stoji Republike Srpske U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalnog ministarstva pravde stoji Ministarstva pravde Republike Srpske U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalno ministarstvo pravde stoji Ministarstvo pravde Republike Srpske
16
^lan 20 73
1 2
Op}enito: Odredbe o izvr{enju na imovini strane dràve bile su regulisane ~l. 13. ZIP-a iz 1978. godine. Nema su{tinskih promjena u odredbama o izvr{enju na imovini strane dràve, izuzev {to je za odre|ivanje izvr{enja u prednjem slu~aju i sada potrebna saglasnost odre|enog dràvnog organa, konkretno Federalnog ministarstva pravde, odnosno Ministarstva pravde RS, a po pribavljenom mi{ljenju Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, osim ako je strana dràva pristala na izvr{enje. Prednja pravila, shodno st. 1. ~l. 20. ovog Zakona o izvr{nom postupku, primjenjuju se i kada je u pitanju provo|enje izvr{enja na imovini i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji entiteta BiH. Kako strana dràva ili me|unarodna organizacija moè biti u~esnik odnosno stranka u postupku koji prethodi dono{enju izvr{ne isprave, to isto mogu biti i u izvr{nom postupku, odnosno mogu biti traìlac izvr{enja ili izvr{enik. Kada se strana dràva ili me|unarodna organizacija u izvr{nom postupku pojavljuje kao aktivno legitimisana stranka, odnosno traìlac izvr{enja, u pravilu se ne javljaju niti postavljaju problemi, a koji su evidentni kod odre|ivanja i provo|enja izvr{enja u slu~ajevima kad se strana dràva ili me|unarodna organizacija javlja kao pasivno legitimisani subjekt odnosno izvr{enik u postupku izvr{enja. Shodno prednjem, osnovno je pravilo da ukoliko strana dràva ili me|unarodna organizacija nije dala izri~itu saglasnost da se izvr{enje moè odrediti i provesti na njenoj imovini koja se nalazi BiH prije odre|ivanja i provo|enja izvr{enja prethodno potrebno je pribaviti mi{ljenje entitetskog Ministarstva pravde, a koje ministarstvo je du`no prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Pravo nadle`nog resornog ministarstva da da saglasnost za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja je njegovo diskreciono ovla{}enje, a u postupku dono{enja odluke o davanju ili odbijanju davanja saglanosti vodi se ra~una o reciprocitetu odnosa izme|u dràva. Ukoliko je strana dràva ili me|unarodna organizacija pristala na izvr{enje, u tom slu~aju nije potrebna prethodna, a ni kasnija, saglasnost organa iz st. 1. i 2. ~l. 20. Zakona o izvr{nom postupku, me|utim saglasnost strane dràve ili me|unarodne organizacije mora biti izri~ita i iz iste mora proizlaziti nesumnjiv zaklju~ak da je strana dràva ili me|unarodna organizacija pristala na provo|enja izvr{enja na njenoj imovini koju ona ima u BiH. Prednja saglasnost odnosno pristanak strane dràve ili me|unarodne organizacije na izvr{enje moè se odnositi ili na cjelokupnu imovinu strane dràve ili me|unarodne organizacije u BiH ili samo na pojedine dijelove te imovine, {to se iz sadrìne isprave o saglasnosti odnosno o pristanku mora precizno utvrditi. Kada je u pitanju odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na imovini stranog pravnog lica koje obavlja privrednu djelatnost, nije potrebna prednja saglasnost, a niti pristanak tog pravnog lica i izvr{enje se odre|uje i provodi kao i prema doma}im pravnim licima koja obavljaju privrednu djelatnost.
74 ^lan 21
Nisu ba{ ~esti slu~ajevi da se doma}em sudu podnese prijedlog za izvr{enje na osnovu odluke opet doma}eg suda iako se izvr{enje, obzirom na izvr{enika i njegovu imovinu ima provesti u stranoj dràvi, jer je sjedi{te ili prebivali{te izvr{enika, te njegova imovina u drugoj dràvi, pa shodno tome vrijedno je ista}i i pravno shvatanje, za koje smatram da odgovara i odredbama ovog zakona, i to: Na{ sud nije nadleàn za izdavanje dozvole izvr{enja kada se izvr{enje sprovodi u inostranstvu, ve} se traìlac izvr{enja moè za izdavanje dozvole izvr{enja obratiti inostranom sudu ili traìti izvr{enje preko ureda za za{titu jugoslovenske imovine u inostranstvu pri Saveznom Sekretarijatu za finansije (Okru`ni sud u Rijeci, G`-114/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 13). U tom slu~aju, na osnovu doma}e izvr{ne isprave, traìlac izvr{enja moè traìti izvr{enje u stranoj zemlji preko nadle`nog suda u toj zemlji - gdje se nalazi izvr{enik ili njegova imovina. ^lan 21. Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izuze}e sudije moè se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`benog lica do preuzimanja prve radnje u izvr{nom postupku. (3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog pop stupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.
Op}enito: ^l. 14. ZIP-a 1978. godine je propisivao u izvr{nom postupku shodnu primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, ako istim ili drugim zakonom nije druga~ije odre|eno. Za razliku od odredbi prednjeg zakona, kojim je bila predvi|ena shodna primjena samo odredaba ZPP-a, odredbe ovog zakona predvidjele su, pored prednjeg, i primjenu odredaba drugih zakona, i to na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka i u ovom ~lanu (bez opravdanih razloga da ova odredba bude u istom, prije bi mogla biti samostalna) propisala i pravilo o izuze}u sudije i slu`benog lica. Komentar uz stav 1: Subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku u izvr{nom postupku pretpostavlja da u Zakonu o izvr{nom postupku po odgovaraju}em pitanju nisu sadràna sva rje{enja, odnosno da isti ne sadrì precizne odredbe o postupanju. Tako }e se i dalje primjenjivati odredbe Zakona o parni~nom postupku, koje su i ranije primjenjivane, odnosno odredbe istog koje se odnose na pitanja koja reguli{u ko moè biti stranka u postupku, na zastupnike i punomo}nike, na dostavljenje pismena - izuzev reduci-
^lan 21 75
rane dostave za slu~aj li~ne dostave regulisane na na~in kako je to odre|eno odredbama Zakona o izvr{nom postupku - ~l. 10. ZIP-a, na postupak po àlbi, o podnescima i urednosti istih, kod ocjene uslova za dopu{tanje povrata u prija{nje stanje u slu~ajevima u kojim je u Zakonu o izvr{nom postupku decidno predvi|ena mogu}nost povrata u prija{nje stanje, osim u slu~aju propu{tanja roka za ulaganje prigovora na rje{enje o izvr{enju i propu{tanja roka za ulaganje àlbe), kao i u slu~ajevima kada Zakon o izvr{nom postupku i sam u pojedinim odredbama upu}uje na shodnu primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku. 4 U Zakonu o izvr{nom postupku nisu izdvojeni niti posebno nabrojani segmenti dijelova izvr{nog postupka u kojim dolazi do shodne i odgovaraju}e primjene odredaba parni~nog postupka, izuzev u par slu~ajeva striktnog upu}ivanja na odredbe Zakona o parni~nom postupku - ~l. 34. st. 2. prekid postupka, ~l. 46. sadràj prigovora, a u kojima dolazi do primjene pravila parni~nog procesnog prava, pa se odredbe Zakona o parni~nom postupku primjenjuju u izvr{nom postupku i u postupku obezbje|enja zalo`nim pravom - ~l. 227.5 Zakona o izvr{nom postupku, u pravilu i pod uslovom da nisu u koliziji sa odredbama i na~elima Zakona o izvr{nom postupku, u svim slu~ajevima kada primjena njegovih odredaba nije isklju~ena, odnosno kada u Zakonu o izvr{nom postupku nema odgovaraju}e odredbe. Cijene}i ~injenicu da je u novom Zakonu o parni~nom postupku napu{teno odnosno minimizirano na~elo materijalne istine svedeno u okvir odredbe ~lana 124. ZPP-a prema kome }e sud naloìti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za dono{enje odluke, a koje stranke nisu predloìle, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolaù zahtjevima kojim ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. tog zakona raspolaganja protivna prinudnim propisima), te da su stranke dominus litis u parni~nom postupku, kao i da je napu{teno zna~ajnim dijelom i na~elo oficioznosti - koje na~elo dovodi u pitanje i izvjesnim dijelom je u suprotnosti sa na~elom nepristrasnosti, kao jednim od temeljnih na~ela sudskog postupka, a {to nije slu~aj sa Zakonom o izvr{nom postupku u kojem su ta dva navedena na~ela ~ak i poja~ana kroz uspostavljanje i regulisanje novih zakonskih instituta u cilju efikasnije sudske za{tite subjekata u postupku i namirenja traìoca izvr{enja - institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine iz ~l. 37. ZIP-a, odredbe o prodaji izvr{enikove pokretne i nepokretne imovine kod namirenja nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja, pro{irena primjena nov~ane kazne, ~l. 17. ZIP-a, postupak po prethodnim pitanjima u izvr{nom postupku ~l. 19., treba upozoriti na obazrivost kod subsidijarne i odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o parni~nom postupku, pogotovu kada se imaju u vidu zakonska rje{enja iz Zakona o parni~nom postupku o pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu, koje odredbe u najve}em dijelu ne bi na{le svoje opravdanje u odnosu na njihovu subsidijarnu primjenu u izvr{nom postupku, jer je cilj izvr{nog postupka namirenje traìoca izvr{enja i u tom cilju se postupak pokre}e po prijedlogu stranke, ali se vodi od strane suda - ex officio, u skladu sa zahtjevi-
u Republici Srpskoj, ovo je ~lan 230.
76 ^lan 21
ma i prirodom izvr{nog postupka, na na~in kako je to i propisano za taj postupak u dijelu odràvanja ro~i{ta - u izvr{nom postupku sudija moè, ali ne mora odràti ro~i{te, moè se pozvati samo jedna stranka radi saslu{anja i utvr|enja odre|enih ~injenica, a o ro~i{tu se moè sastaviti i zvani~na zabilje{ka o odrànom ro~i{tu, tako da se u tom dijelu u znatnoj mjeri razlikuje od odredaba ZPP-a koje reguli{u prednja pitanja. 7 Zna~ajno je na ovom mjestu ista}i i pitanje shodne primjene odredaba ZPPa kojima je regulisana mjesna nadle`nost, a ~ije odredbe po prednjem pitanju su ~esto u praksi sudova primjenjivane i u izvr{nom postupku. Imaju}i u vidu da je u Zakonu o izvr{nom postupku odre|ena mjesna nadle`nost suda kako za odre|ivanje tako i za provo|enje izvr{enja, i to za svako sredstvo i predmet izvr{enja, to se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti, koja je propisana Zakonom o izvr{nom postupku, i time bi u ovom segmentu izvr{nog postupka u odnosu na subsidijarnu primjenu odredaba ZPP-a kojima je regulisana mjesna nadle`nost u tom postupku bila derogirana subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku. Komentar uz stav 2: Novinu u odredbama ovog Zakona predstavljaju i odredbe op}eg dijela Zakona iz. ~l. 21. st. 2., kojim je propisano da se izuze}e sudije moè zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`bene osobe do preduzimanja prve radnje u izvr{nom postupku ({to se ~ini opravdanim iz razloga {to su izvr{enici izuze}e sudije ili slu`bene osobe zahtijevali u zavr{noj fazi provo|enja izvr{enja, {to je imalo za posljedicu odga|anje provo|enja izvr{enja za odre|eno vrijeme potrebno izvr{eniku, pa se prednjim odredbama o izuze}u i momentu do koga se ono moè traìti sprije~ava zloupotreba ovog instituta). Komentar uz stav 3: U pogledu odredbi da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi treba ista}i da se pravila navedenih zakona primjenjuju na na~in i u obimu kako su ista utvr|ena u tim zakonima i redovito su to pravila o tra`binama i njihovom prestanku, predmetu izvr{enja - stvarima, pravima i ~inidbama, pravima traìoca izvr{enja, kupaca na kupljenoj stvari, o hartijama od vrijednosti i pravima koja proisti~u iz njih, o osnova~kim udjelima i dr., a sve u ovisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja. Za primjenu odredaba drugih zakona u izvr{nom postupku, pored subsidijarne i odgovaraju}e primjene Zakona o parni~nom postupku, koja je bila predvi|ena i ranijim zakonom - ~l. 14. ZIP-a iz 1978. g., sada je propisano da se na materijalne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi, a {to je bila nu`nost na jedan op{ti na~in regulisati i shodnu primjenu odredaba navedenih zakona iz razloga izostavljanja konkretnih i pojedina~nih materijalnopravnih odredaba iz Zakona o izvr{nom postupku za pojedina sredstva i predmete izvr{enja, a imaju}i u vidu da je Zakon o izvr{nom postupku po svojoj prirodi procesni zakon, ali da je nu`na i primjena supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona, i to na
10
^lan 21 77
procesne pretpostavke provo|enja izvr{enja u cilju okon~anja postupka namirenjem potraìvanja traìoca izvr{enja. Ovakvo zakonsko rje{enje u krajnjem slu~aju vodi izbjegavanju glomaznosti zakonskog teksta do kojeg dolazi propisivanjem materijalnoprocesnih pretpostavki u konkretnim slu~ajevima i izbjegavanjem metoda regulisanja na prednji na~in postiè se ve}i stepen i koncentracija odredbi na regulisanje samog postupka izvr{enja. 11 Djelimi~no bi se moglo prihvatiti pravno stajali{te iskazano u sudskoj praksi i bilo bi u skladu sa ~l. 336. ZPP-a, a koji se shodno primjenjuje po osnovu ~l. 21. ZIP-a, i to Da bi izvr{ni sud mogao odbaciti, kao neuredan, povjerio~ev prijedlog za izvr{enje, nije bilo dovoljno da samo uop{teno naloì povjeriocu da za du`nika ozna~i lice koje moè biti stranka u postupku i da navede ta~an broj njegovog ìro ra~una, ve} je bilo potrebno da sud odredbu ~l. 109. ZPP-a, prema ~l. 14. ZIP-a, shodno primijeni u njenoj punoj {irini, tj. da podnosioca podneska koji ne sadrì sve {to je potrebno, da bi se po njemu moglo postupati, pou~i i pruì mu pomo} radi ispravljanja i dopune podneska, pa ga u tu svrhu moè i pozvati u sud (Rje{enje Vps Srbije, P`-1397/79 od 28.9.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425). Sasvim razlo`no, a s obzirom na napu{tanje (minimiziranje) na~ela utvr|ivanja materijalne istine u parni~nom postupku, te odredbu ~l. 336. ZPP-a, sud ne treba pozivati stranku radi ispravke podneska u sud, ve} }e to uraditi podneskom, i to dati rok 8 dana, kako je to i odre|eno prednjom odredbom, u protivnom postoji opasnost da se sud pretvori u punomo}nika stranke i sa~injava prijedlog za izvr{enje, ukoliko se radi o pravno neukoj stranci, odnosno traìocu izvr{enja.
78 ^lan 22
IZVR[NI POSTUPAK
Dio drugi
Op}enito o odrebama drugog dijela U ovom dijelu Zakona o izvr{nom postupku sadràne su zajedni~ke odredbe za izvr{ni postupak, bez obzira na predmet i sredstvo izvr{enja i na svojstva izvr{enika, te posebne odredbe o postupku izvr{enja u odnosu na vrstu sredstva izvr{enja, predmeta izvr{enja i svojstva izvr{enika, s tim {to je, na~elno govore}i, za razliku od dosada{njeg zakona, izvr{eno objedinjavanje odredbi koje se odnose na izvr{enje prema pravnim i fizi~kim licima, te izvr{enje na ra~unima izvr{enika koje on ima kod organizacija koje vr{e platni promet (banaka), a izostavljene su odredbe o odga|anju izvr{enja na prijedlog izvr{enika, upisivanju prava u javnu knjigu na osnovu izvr{ne isprave i predaji djeteta (u odnosu na predaju djeteta ZIP RS je i dalje zadrào ranije zakonsko rje{enje i postupak predaje djeteta se vodi po odredbama ZIP-a RS, dok je prednje u FBiH regulisano novim Zakonom o porodi~nim odnosima). Zajedni~kim odredbama odre|ene su izvr{ne i vjerodostojne isprave, predlaganje i odre|ivanje izvr{enja, provo|enje izvr{enja, prigovor, prigovor tre}e osobe, protivizvr{enje, odga|anje, obustava i okon~anje izvr{enja.
A. ZAJEDNI^KE ODREDBE II - IZVR{NA

I VJERODOSTOJNA ISPRAVA
^lan 22. Osnove za odre|ivanje izvr{enja Sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. 1 Op}enito: Odredbe o izvr{nim naslovima na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enje, odnosno odredbe o izvr{nim ispravama bile su sadràne u ~l. 16., a o vjerodostojnim ispravama u ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, i iste su pretrpjele zna~ajne izmjene novim zakonskim rje{enjima, tako da je do{lo do pove}anja broja izvr{nih isprava, a u pogledu vjerodostojnih isprava do suènja broja istih, kao i broja subjekata koji na osnovu vjerodostojne isprave mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje. Komentar uz ~lan: Naprijed navedenom odredbom Zakona o izvr{nom postupku propisano je da sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (u ranijem zakonu u pogledu izvr{ne isprave ~l. 16., a u odnosu na vjerodostojnu ispravu ~l. 21. ZIP-a, dakle sada je u jednoj odredbi odre|eno {ta je izvr{ni naslov). Kako se postupak izvr{enja u pravilu sastoji od dva stadija, i to stadija odlu~ivanja o izvr{enju - i uvjetno govore}i stadija odlu~ivanja kod mjera obezbje|enja, kada je u pitanju obezbje|enje zasnivanjem zalo`nog prava sporazumom stranaka pred sudom, te stadija provo|enja izvr{enja, to
^lan 22 79
je ovom odredbom preciziran zakonski uvjet za prvi stadij izvr{nog postupka, odnosno odre|en je osnov na kome se temelji potraìvanje traìoca izvr{enja - izvr{ni naslov, kako se to definira u pravnoj teoriji, a {to je prihvatila i sudska praksa, a time je odre|en i osnov - izvr{ni naslov na kome se temelji. 3 U pravilu, oba prednja stadija izvr{nog postupka, odnosno i stadij odlu~ivanja i stadij provo|enja izvr{enja su u funkcionalnoj nadle`nosti istog suda isti sud koji je odredio izvr{enje je nadleàn da ga i provodi, odnosno preduzima izvr{enje radnji radi postupanja po rje{enju o izvr{enju u cilju namirenja potraìvanja, mada moè do}i do razdvajanja funkcije suda mjesno nadle`nog za odlu~ivanje i odre|ivanje izvr{enja i suda mjesno nadle`nog za provo|enje izvr{enja - slu~ajevi tzv. lete}eg izvr{enja, kada se u toku provo|enja izvr{enja ustanovi da izvr{enik ima pokretne stvari na podru~ju drugog suda. U novom Zakonu o izvr{nom postupku, glede funkcionalne nadle`nosti izri~ito je odredbom ~l. 12. st. 3. propisano da o prigovoru odlu~uje sud koji je i donio rje{enje o izvr{enju - ranije ~l. 49. ZIP-a iz 1978. godine, a stavom 4. navedenog ~lana je propisano da o àlbi odlu~uje sud drugog stepena. Imaju}i u vidu da je sud koji je odredio izvr{enje ujedno i sud koji je nadleàn da odlu~uje po prigovoru, to ne bi trebale da postoje smetnje da sud koji je odredio rje{enje o izvr{enju rije{i i prigovor, ~ak i u slu~ajevima kada se prigovorom i ne pobija samo rje{enje o izvr{enju i ne prigovara mjesnoj nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje o izvr{enju, a nakon pravosna`nosti istog da se predmet dostavi na provo|enje mjesno nadle`nom sudu na postupak provo|enja izvr{enja. Me|utim, kada se ima u vidu mogu}nost izjavljivanja àlbe na rje{enje po prigovoru - {to }e izvr{enik naj~e{}e i izjaviti radi odugovla~enja izvr{nog postupka, a na {ta ukazuje dosada{nja praksa sudova, trebalo bi u obzir do}i shodna primjena odredaba ZPP-a i u ovom segmentu, i time ne uzeti u obzir àlbene navode koji nisu isticani u prigovoru, pa i u pogledu mjesne nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje, jer je rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i njegova izvr{nost samo pretpostavka za provo|enje postupka izvr{enja i namirenja traìoca izvr{enja. Sva prednja pitanja, koja se otvaraju kod odre|ivanja izvr{enja od nenadle`nog suda, pitanja rje{avanja po prigovoru i pitanja dostavljanja rje{enja na provo|enje nadle`nom sudu, odnosno u kojoj fazi }e se spis dostaviti na provo|enje, ili pak odre|ivanje i provo|enje izvr{enja, mogu se izbje}i ozbiljnijom primjenom navedene odredbe od strane sudova i odre|ivanjem izvr{enja od mjesno nadle`nog suda. Naime, kako se radi o isklju~ivoj nadle`nosti kada je u pitanju mjesna nadle`nost u izvr{nom postupku, te koja je propisana za svako sredstvo i predmet izvr{enja posebno, pitanje utvr|ivanja nadle`nosti ne bi trebalo da sada u praksi izaziva neke dileme niti smetnje da se sud odmah po zaprimanju prijedloga za izvr{enje odmah oglasi mjesno nenadle`nim i predmet ustupi drugom sudu na nadle`ni postupak. Shodno navedenoj odredbi ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku, prihva}eno je na~elo nulla executio sine titulo, odnosno nema izvr{enja bez valjanog pravnog - izvr{nog naslova, naime prinudno izvr{enje se smije dopustiti i provesti samo
80 ^lan 22
kad postoji potraìvanje koje je dokazano na na~in koji u visokom stepenu otklanja mogu}nost sumnje u njegovo postojanje, a {to zahtijeva i sama priroda izvr{nog postupka kao egzekutorskog i kojim se zadire u pravnu sferu izvr{enika jer se isti prisiljava na odre|ene radnje ili mu se pak oduzimaju stvari, oduzimaju ili ograni~avaju prava. 6 Dakle, potraìvanje traìoca izvr{enja mora biti utvr|eno odre|enom kvalificiranom ispravom, koja je u pravilu rezultat jednog prethodnog, kognicijskog postupka, za slu~aj izvr{enja koje se temelji na izvr{noj ispravi kao izvr{nom naslovu. Naime, u izvr{nom postupku vrijedi na~elo formalnog legaliteta prema kojem se postojanje potraìvanja traìoca izvr{enja i legitimacija stranaka - aktivna i pasivna, mogu dokazivati samo izvr{nom ispravom i ona je procesna pretpostavka za dopustivost prinudnog izvr{enja. Za razliku od izvr{ne isprave, kao izvr{nog naslova za odre|ivanje izvr{enja, propisano je da se izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojnih isprava, kod kojih je stepen vjerovatno}e postojanja potraìvanja traìoca izvr{enja znatno manji u odnosu na izvr{nu ispravu, odnosno koje vi{e ukazuju na mogu}nost postojanja potraìvanja nego {to utvr|uju isto, pa je iz tog razloga i odredbama Zakona o izvr{nom postupku propisan druga~iji reìm u rje{avanju po pravnim lijekovima izjavljenim na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja, kao i o samim posljedicama izjavljivanja pravnih lijekova, koje su u svakom slu~aju druga~ije kod izjavljivanja prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, u odnosu na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave. Shodno izloènom, smatram prihvatljivim i sudsku praksu iskazanu u odlukama sudova donesenim prije stupanja na snagu ovog zakona, odnosno prije njegove primjene, a koja je od zna~aja i ukazuje na pravni osnov odre|ivanja izvr{enja i u kontekstu je odredbi ovog zakona.
Vjerovnik moè od subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika osnovano traìti izvr{enje samo po{to prethodno u parni~nom postupku ishodi pravomo}nu sudsku ili drugu izvr{nu ispravu. Sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je du`nik duàn ispuniti odre|enu obavezu prema vjerovniku (~l. 16. Zakona o izvr{nom postupku). Izvr{na isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni vjerovnik i du`nik, kao i predmet, opseg i vrsta obaveze, te vrijeme ispunjenja obaveze. Izuzetno se izvr{enje odre|uje na prijedlog vjerovnika i protiv osoba koje u izvr{noj ispravi nisu ozna~ene kao du`nici, ako vjerovnik javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom dokaè da je potraìvanje preneseno ili na drugi na~in pre{lo na tu osobu. Odredba ~l. 22. ZIP-a odnosi se samo na odre|ivanje izvr{enja protiv osobe koja je pravni sukcesor du`nika iz izvr{ne isprave, a ne i protiv subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika. Ne moè se odrediti izvr{enje protiv subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika na osnovi izvr{ne isprave po kojoj je glavni du`nik obavezan vjerovniku ispuniti odre|enu obavezu (Na~elan stav zauzet na zajedni~koj sjednici Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih
^lan 22 81
vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, dana 25.1.1979. u Beogradu, PNz 16/72 i Informator 3010/83, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 23). Ovo pravno stajali{te ukazuje i svoj osnov nalazi u na~elu legaliteta i odre|ivanju izvr{enja prema izvr{eniku ozna~enom kao tuènom u izvr{noj ispravi, dakle izvr{enje bi se moglo odrediti i prema solidarnim du`nicima ako su obavezni istom izvr{nom ispravom kao i glavni du`nik. Protiv rje{enja o odbijanju prigovora àli se du`nik iz razloga {to je blokiran, pa je tuìlac duàn ~ekati deblokadu ili ste~aj zajedno sa ostalima povjeriocima, {to je povjerilac uz asistenciju korumpiranih ljudi iz Zavoda za platni promet maja pro{le godine na temelju rje{enja suda i uprkos uloènog prigovora napla}uje sa ra~una druge firme i tako ~ini finansijski prestup, {to tuìlac nije nikada vratio ova sredstva skinuta sa ra~una druge firme pa to àlbu ~ini osnovanom. Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~l. 347. ZPP-a, pa je nakon ocjene àlbenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e: Prvostepeni sud je nakon uvida u priloènu dokumentaciju utvrdio da je du`nik temeljem izvr{ne isprave Op}inskog suda I Sarajevo broj Mals-150/99 od 24.11.1999. g., a pravomo}ne sa danom 6.1.2000. g. duàn ispuniti obavezu kako je to nazna~eno u dispozitivu iste i predloèno u rje{enju o izvr{enju od 18.4.2000. godine, koje je potpuno uskla|eno, pa je prigovor du`nika neosnovan, a navodi koje du`nik isti~e u prigovoru ne predstavljaju razloge koji bi sprije~avali izvr{enje a predvi|eno ~l. 50. ZIP-a. U svakom slu~aju du`nik je ozna~en u prijedlogu za izvr{enje odnosno u rje{enju o izvr{enju kao {to je ozna~en i u izvr{noj ispravi, pa mu je ìro ra~un blokiran kao {to du`nik i navodi u svom prigovoru (Kantonalni sud u Sarajevu, br. P`242/01 od 7.3.2002. godine).
8 Prednja pravna stanovi{ta, u kojima je odràno na~elo legaliteta u izvr{nom postupku, iskazana su i prihva}ena i u sudskoj praksi u odlukama sudova donesenim nakon primjene novog zakona:
Izvr{enik u àlbi osnovano prigovara da prvostepeni sud nije mogao u izvr{nom postupku mimo izvr{nog naslova dozvoliti izvr{enje radi naplate kamata na glavni dug. U konkretnom slu~aju se ne mogu primijeniti odredbe ~l. 28. ZIP-a, jer kamate nisu dosu|ene i iste se ne mogu dosuditi u izvr{nom postupku (Kantonalni sud Sarajevo, br. P`-445/03 od 3.2.2004. godine). Okolnost da je kasnijom pravosna`nom presudom od 12.11.1999. godine, obavezan izvr{enik da doprinosi za izdràvanje traìlaca izvr{enja ukupan iznos od 30% nije od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rje{enja, jer se kasnijom odlukom ne stavlja van snage ranija izvr{na isprava i ona proizvodi pravno dejstvo dok se ne izmijeni kasnijom odlukom (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-2130/03 od 6.2.2004. godine).
82 ^lan 23
^lan 23. Izvr{na isprava (1) Izvr{ne isprave su: 1) izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje, 2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, 3) izvr{na notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. (2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1. ovog ~lana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. 1 Op}enito: Ovim ~lanom Zakon taksativno propisuju izvr{ne isprave - ranije ~lan 16. ZIP-a iz 1978. godine - navode}i u stavu 1. ta~. 1. do 4. koje su to izvr{ne isprave kao izvr{ni naslovi, na osnovu kojih se odre|uje i provodi izvr{enje, a u stavu 2. daje bliè tuma~enje i odre|enje {ta se smatra izvr{nom odlukom sudova i izvr{nog sudskog poravnanja. Komentar uz stav 1: Zakonom su kao izvr{ne isprave propisane: izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje; izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko Zakonom nije druk~ije odre|eno; izvr{na notarska isprava koja je novi izvr{ni naslov - te druga isprava koja je Zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. Kao izvr{ni naslov, izvr{na isprava predstavlja materijalnopravno ovla{}enje za vo|enje postupka i shodno odredbama Zakona o izvr{nom postupku iz izvr{ne isprave proisti~e du`nost suda da na prijedlog ovla{}enog subjekta - traìoca izvr{enja dozvoli, i provede izvr{enja, pa shodno prednjem u izvr{noj ispravi treba da budu navedeni sadrìna, obim i vrsta potraìvanja, kao i legitimacija stranaka. Izvr{na isprava je javna isprava na osnovu koje se po zakonu moè traìti izvr{enje. U pogledu legitimacije stranaka, kada je u izvr{noj ispravi ozna~en jedan tuèni, a izvr{enje se traì protiv izvr{enika koji nije ozna~en kao tuèni u izvr{noj ispravi, izvr{enje se moè dozvoliti i protiv tog izvr{enika ako je priloèn dokaz da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug ili je prema zakonu obavezno da taj dug izmiri (~l. 30. stav 2. ZIP-a), a {to proizlazi iz sudske prakse Kada poslije pravomo}nosti presude po kojoj je tuèni duàn platiti dugovani iznos do|e do podjele radne organizacije tuènog, tada je prvobitna presuda valjan izvr{ni naslov i izvr{enje se moè provesti protiv bilo koje novonastale radne organizacije (Vi{i privredni sud Beograd, P`-3385/74, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 451). Izvr{na isprava kao izvr{ni naslov morala bi biti podobna za izvr{enje - ~l. 27. ta~. 1. do 4. - i morala bi biti {to razumljivija i jasnija, {to je izuzetno
^lan 23 83
zna~ajno s obzirom na to da se sud pri odlu~ivanju prevashodno koncentri{e na razrje{avanje spornog odnosa, a budu}i da se izvr{enje moè provesti pred drugim sudom izuzetno je zna~ajno da razrje{enje spornog odnosa koje sadrì dispozitiv odluke bude jasno, razumljivo i odre|eno. Ovo, stoga, {to svako tuma~enje izvr{ne isprave nosi sa sobom opasnost od pogre{nog razumijevanja, pa u izvr{nom postupku nije dozvoljeno odstupanje od dispozitiva izvr{ne isprave. 6 U odnosu na podobnost izvr{ne isprave, za primjer se mogu uzeti i pravna stanovi{ta iskazana u odlukama sudova:
Na podobnost izvr{ne isprave koja je snabdjevena potvrdom o izvr{nosti nema uticaja {to du`nik nije primio drugostepenu odluku u predmetu u kome je izvr{na isprava donijeta, ukoliko nije podnio prijedlog za ukidanje potvrde o izvr{nosti. (Okru`ni sud u Beogradu, G`-7860/84 od 19.12.1984, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100) Ako u izvr{noj ispravi nije dosu|eno da je du`nik duàn platiti kamate na glavnicu, izvr{ni sud nije ovla{}en da na prijedlog vjerovnika dozvoli izvr{enje na pokretnostima du`nika i za dospjele kamate, makar su kamate bile i utuène (Okru`ni sud Vara`din, G`-1176/80 od 18.11.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100), {to ukazuje da uz glavni dug u izvr{noj ispravi mora biti dosu|ena i kamata, da bi traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje traìo naplatu iste. Izvr{ni sud nije ovla{ten upu{tati se u razmatranje materijalne zakonitosti izvr{ne isprave, pa ni u pogledu visine doprinosa za izdràvanje. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-97/84 od 15.1.1985, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100)
7 Pored podjele izvr{nih isprava prema subjektima koji ih donose, te u odnosu na materijalnopravna ovla{}enja koja iz njih proisti~u, jedna od osnovnih podjela izvr{nih isprava odnosi se na izvr{ne isprave doma}ih i stranih sudo va - ~l. 19. ZIP-a, iako Zakon pored izvr{nih isprava doma}ih i stranih sudova propisuje i druge izvr{ne isprave koje nisu isprave sudova - akti organa uprave pod odre|enim uslovima - a Zakonom je predvi|ena i mogu}nost drugih akata donesenih od drugih subjekata da budu temelj odre|ivanju i provo|enju izvr{enja, i to u slu~ajevima kada su predvi|eni drugim zakonima kao izvr{ne isprave. Prihvatljiva su stanovi{ta sudske prakse i u kontekstu novih zakonskih odredbi o pitanju koja isprava je izvr{na isprava, iako su ta stanovi{ta zauzeta i prije ovog zakona, i to: Rje{enje suda doneseno u vanparni~nom postupku kojim je odre|eno da vjerovnik ostaje nosilac stanarskog prava na stanu, a da svojstvo sunosica stanarskog prava na istom stanu prestaje du`niku te da je duàn da se na vjerovnikov zahtjev iseli iz stana, predstavlja izvr{nu ispravu. (Os Beograd, G`-1461/85 od 27.2.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 23)
84 ^lan 23
Izvr{na isprava moè biti i pravomo}no i izvr{no rje{enje izvr{nog suda, tj. nije odlu~no da li je to rje{enje doneseno u parni~nom ili izvr{nom postupku. (Vps Srbije, P`-1353/79 od 9.6.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 24) Kod ~injenice da rje{enje upravnog organa koje je izvr{na isprava ne sadrì odluku o kamatama, prvostepeni sud opravdano je djelomi~no usvojio du`nikov prigovor i odbio vjerovnikov prijedlog za izvr{enje u pogledu tog sporednog potraìvanja. (Os Split, G`-1468/89 od 19.5.1989, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 25) Rje{enje upravnog organa, kojim se du`niku nalaè da u odre|enim rokovima pla}a stanovitu svotu na ime komunalne naknade, predstavlja izvr{nu ispravu (Vs RH, Gzz-11/91 od 4.6.1991, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 28) Odluka arbitraè organizirane ad hoc pismenim sporazumom doma}ih stranaka smatra se izvr{nom ispravom i na osnovi takve odluke moè se odrediti izvr{enje ako je ad hoc arbitraà osnovana u skladu sa zakonom. (Stav privrednih sudova XV, od 26. do 28.5.1982. PSP 21/225, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 25) Izvr{na odluka arbitraè je izvr{na isprava na temelju koje sud odre|uje izvr{enje. (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-615/81 od 27.3.1981, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 109)
9 Zakon o izvr{nom postupku, pored izvr{nih sudskih odluka i sudskog poravnanja, predvi|a kao izvr{ne isprave i izvr{ne odluke i poravnanja u upravnom postupku koje glase na nov~ano potraìvanje, a koje izvr{ne isprave je predvi|ao dosada{nji zakon (u novom zakonu se posebno ne navode izvr{ne odluke u prekr{ajnom postupku iz razloga {to su to u krajnjem slu~aju odluke sudova u BiH, a mogu}e je i dono{enje posebnog zakona o izvr{enju tih odluka od strane prekr{ajnih sudova), ovim zakonom se predvi|aju, u skladu sa dono{enjem novih zakona u okviru reforme pravosu|a, kao izvr{ne isprave i izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava i druga isprava koja je zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. U sudskoj praksi isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina utvr|ena pravosna`nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku, moè se traìti u izvr{nom postupku (izvr{enje pravomo}nog i izvr{nog rje{enja na osnovu ~lana 273. stav 2. ZUP-a).
Iz obrazloènja: Predmet ovog spora je isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina utvr|eni pravomo}nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku. Zbog navedenog izvr{enje rje{enja moè se traìti na osnovu ~lana 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku i izvr{nim putem tog suda, ali
^lan 23 85
se ne moè voditi parnica za isplatu penzije, pa je ovaj sud ocijenio da je prvostepeni sud pravilno odlu~io da nije nadleàn da u parnici sudi za isplatu penzije, te je àlba odbijene i prvostepeno rje{enje potvr|eno. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj G`-122/02, od 28.5.2002. godine - Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 1/2003, strana 8)
10 Koja je izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava izvr{na isprava u postupku izvr{enja odre|uje se Zakonom o javnim bilje`nicima/notarima, s tim {to treba ista}i da svaka notarska isprava nije izvr{na isprava, ve} da su to samo isprave obra|ene od strane notara. Defini{u}i odluke i poravnanja, u odnosu na sudske odluke i poravnanja, Zakon pored presude i rje{enja kao sudskih odluka i poravnanja zaklju~enog pred sudom odre|uje kao izvr{ne isprave i druge odluke donesene u postupku pred sudom i arbitraòm, kao i poravnanje zaklju~eno pred arbitraòm, ~ime se dalje pro{iruje krug izvr{nih isprava koje se decidno predvi|aju kao osnov odre|ivanja izvr{enja izvr{ni naslov, u sudskom izvr{nom postupku. Odlukom u upravnom postupku smatraju se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnopravnim ovla{tenjima ({to raniji zakon nije sadràvao, pa je time dalje pro{iren broj izvr{nih isprava na osnovu kojih se odre|uje izvr{enje), a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. Od zna~aja je ovdje ista}i da je Zakonom o Radio-televiziji Federacije BiH kojim je regulisana materija naplate takse za Radio-televiziju FBiH odre|eno da se platni nalog koji se izdaje, na osnovu prednjeg Zakona o RTV FBiH, smatra izvr{nom ispravom, pod uvjetima odre|enim tim zakonom. Ono {to je do sada zapaèno kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu prednjeg platnog naloga i {to se postavlja kao zna~ajan problem je to {to se prednji platni nalozi dostavljaju na izvr{enje sa klauzulom izvr{nosti stavljenom od strane tog organa, kako je to i propisano u smislu ~l. 35. ZIP-a, i isti je jedino ovla{ten da je i ukine, me|utim iz dostavljenih prijedloga za izvr{enje utemeljenih na prednjim platnim nalozima, te dokumentacije priloène uz isti, proizlazi da platni nalog du`nik (budu}i izvr{enik) nikada nije ni primio, u spisu stoji i rje{enje i otpremnica, dakle nije bilo mogu}nosti da se na platni nalog izjavi prigovor, te da se eventualno otvori parni~ni postupak. Jo{ ozbiljniji problem je u tome {to eventualno samo u prednjem slu~aju sud ni po prigovoru na rje{enje o izvr{enju nije ovla{ten da preispituje izvr{nu ispravu u pogledu njene izvr{nosti i na taj na~in otkloni prednju nepravilnost uskra}ivanja prava prigovora na platni nalog, te dovo|enja stranaka u jednak procesnopravni poloàj. U svakom slu~aju, prednje postupanje bi vodilo i ukazivalo na zloupotrebu zakonskih ovla{tenja. Navedenim pro{irenjem broja izvr{nih isprava, kao izvr{nih naslova za odre|ivanje izvr{enja, u svakom slu~aju, dovodi se do brèg namirenja traìlaca izvr{enja i efikasnije za{tite njihovih potraìvanja utvr|enih kvalificiranim javnim ispravama, jer se u tim slu~ajevima izbjegava parni~ni ili drugi postupak koji bi, bez prednjeg zakonskog rje{enja, prethodio u cilju sticanja izvr{ne isprave.
11
12
86 ^lan 24
13
Komentar uz stav 2: Potreba za bliìm odre|enjem i tuma~enjem odredbe st. 1. ta~. 1. ovog ~lana da se pod izvr{nom ispravom ima smatrati svaka izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje, a koja je donesena u Bosni i Hercegovini, proizlazi iz sloènog ustrojstva BiH, od dva entiteta i razli~itosti sudskog sustava u istim, kao i samog sustava sudova Bosne i Hercegovine. Pored prednjeg, ta potreba se ukazala i iz razloga reforme sudova za prekr{aje, koja je u toku, koji sudovi nisu redovni sudovi, a ~ije su se odluke provodile po pravilima izvr{nog postupka sudova za prekr{aje, osim kad je bila u pitanju naplata tro{kova postupka. Prednjim odre|enjem ne bi bile isklju~ene ni odluke sudova za prekr{aje, ukoliko u tom pravcu bude provedena navedena reforma. ^lan 24. Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rje{enje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitraòm, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudom i arbitraàma. (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnim ovla{tenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku.
Op}enito: [ta se smatra odlukom ili poravnanjem u smislu izvr{nih isprava kao izvr{nih naslova regulisala su pravila koja su bila sadràna u odredbi ~l. 17. ZIP-a iz 1978. godine. Komentar uz stav 1: Ovom odredbom propisuje se {ta se smatra sudskom odlukom, prema Zakonu o izvr{nom postupku, definiranjem da su to presude, rje{enja, te druge odluke donesene u postupku pred sudom i arbitraòm, te da se sudskim poravnanjem smatra poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudovima i arbitraòm - ~l. 17. ZIP-a iz 1978. godine. Vi{e se ne spominju platni i drugi nalozi redovnih sudova, sudova udruènog rada, izabranih sudova, arbitraà i drugih samoupravnih sudova, {to je logi~na posljedica druga~ijeg ustrojstva sudova u BiH - nema vi{e samoupravnih i izbranih sudova, a niti se vi{e defini{e {ta se smatra odlukom u prekr{ajnom postupku, {to je i razumljivo kada se ima u vidu reforma sudova za prekr{aje i zakonsko odre|enje prema kojem nije isklju~ena mogu}nost da odluke sudova za prekr{aje budu izvr{ne isprave u ovom izvr{nom postupku, kao i to da se rje{enja organa uprave donesena u prekr{ajnom upravnom postupku izvr{avaju u posebnim izvr{nim postupcima propisanim posebnim zakonima, naplata carina, poreza i drugih pristojbi regulisana je posebnim zakonima koji reguli{u prednje.
Novi Zakon o parni~nom postupku nije preuzeo odredbe o platnom nalogu pa ovakva sudska odluka vi{e ne}e biti izvr{na isprava, ali moè biti drugi nalog, naprimjer, nalog kojim se usvaja zahtjev zakupodavca za otkaz ugo-
^lan 24 87
vora o zakupu zasnovanog na neodre|eno vrijeme, uz napomenu da se ovakav nalog smatra rje{enjem (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 26).
4 Prednje je ta~no u odnosu na pravila ZPP-a, ali Zakonom je odre|eno da izvr{ne isprave mogu biti i druge isprave koje su kao takve odre|ene, pa je tako platni nalog, koji vi{e nije sudska odluka i koji izdaje RTV servis, izvr{na isprava (vidjeti 23/11). Pored sudskih odluka donesenih u vanparni~nom i parni~nom postupku - presuda i rje{enja, presuda donesenih u krivi~nom postupku podobnih za izvr{enje u gra|anskom sudskom izvr{nom postupku - kad je usvojen imovinskopravni zahtjev i dosu|ena naknada {tete u krivi~nom postupku, te kad se vr{i prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka, prinudna naplata nov~ane kazne i oduzimanje imovine - svojstvo izvr{ne isprave kao izvr{nog naslova imaju i neke sudske odluke - rje{enja - donesene u izvr{nom postupku, kao {to je rje{enje o izricanju nov~ane kazne u izvr{nom postupku - ~lan 17.; ~lan 209. st. 2., rje{enje o dosudi nekretnine ~lan 93. stav 1. i 2.; rje{enje o usvajanju prijedloga za protivizvr{enje - ~lan 56. stav 2., rje{enje za isplatu iznosa vrijednosti stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}e osobe - ~l. 198. stav 1. i 3. i ~l. 200.; rje{enje o predujmu tro{kova potrebnih za podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili traìoca izvr{enja u postupku izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i druga osoba ~l. 208. stav 2. i dr.
Sudske odluke donesene u postupku o upravnim sporovima imaju svojstvo izvr{ne isprave ako je u njima utvr|ena obaveza koja se moè ostvariti po pravilima izvr{nog postupka - to je sudski akt. To su prvenstveno dispozicije o tro{kovima sudskog postupka, kao i naknadi {tete i vra}anju stvari povodom nezakonitog upravnog akta (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 60).
Kao izvr{na isprava taksativno je nabrojana i sudska nagodba, i ista mora ispunjavati sve uslove u pogledu izvr{nosti i podobnosti, a koji su predvi|eni ~l. 26. i 27. Zakona, kako bi se na osnovu iste moglo odrediti izvr{enje. Sudsko poravnanje je pismeni sporazum koji se zaklju~uje u postupku pred redovnim sudom i glasi na ispunjenje obaveze pla}anja, ~injenja ili ne~injenja (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 60. i 61). Komentar uz stav 2: Odluke u formi rje{enja i zaklju~ka, kao akata koje donose organi uprave u upravnom postupku i slu`be za upravu, te pravne osobe sa javnopravnim ovla{tenjima, izvr{ne su isprave, ali samo pod uslovom da glase na ispunjenje nov~anih obaveza. Me|utim, treba imati u vidu kada se radi o rje{enjima i zaklju~cima organa uprave koji glase na nov~ano potraìvanje, odnosno ispunjenje nov~anih obaveza, da nov~ane kazne izre~ene u upravnom postupku izvr{avaju organi uprave, slu`be i pravne osobe sa javnim ovla{tenjima koji su i izrekli kaznu, i to po pravilima administrativnog - upravnog - izvr{enja, te da posebnim zakonima moè biti propisano da se
88 ^lan 25
naplata istih vr{i po pravilima administrativnog izvr{enja i od organa koji je donio rje{enje, ili pak od organa koji je donio rje{enje a po pravilima sudskog izvr{enja - naplata carina i poreza, nov~ane kazne za carinske i poreske prekr{aje i dr. 9 U skladu sa prednjim odredbama su i pravna stajali{ta iskazana u odlukama sudova:
Izvr{ni sud ne moè odbiti izvr{ni prijedlog malodobnog vjerovnika za pla}anje izdràvanja protiv du`nika svog oca, samo zbog toga {to se zahtjev temelji na sudskoj nagodbi, koja nije dopu{tena prema odredbi ~l. 303. republi~kog Zakona o braku i porodi~nim odnosima. To onda takva nagodba ina~e ispunjava sve uslove propisane odredbom ~l. 19. i 20. ZIP-a (Okru`ni sud Vara`din, G`-1254/80 od 3.12.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100). Ovo prije svega {to se radi o izvr{noj ispravi donesenoj u postupku pred sudom i izvr{ni sud nije ovla{ten preispitivati zakonitost takve nagodbe, koja ima karakter sudske odluke. Duì protek vremena po dono{enju platnog naloga ne zna~i da je uloèni prigovor neblagovremen i taj protek ne daje pravo povjeriocu na pretpostavku da je platni nalog pravosnaàn i da bez provjere izvr{nosti stavi predlog za izvr{enje (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1147/79 od 26.6.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 99), {to je sasvim i razumljivo jer se pravosna`nost platnog naloga, odnosno izvr{nost istog ra~una od dana uru~enja platnog naloga du`niku, a ne po proteku vremena od dana dono{enja platnog naloga. Da bi se moglo izdati rje{enje o dozvoli izvr{enja, prijedlog za izvr{enje mora biti u skladu sa izvr{nom ispravom (Okru`ni sud Zagreb, G`-3955/81 od 23.6.1981. godine, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 125). Pored podobnosti izvr{ne isprave za odre|ivanje izvr{enja potrebno je i da prijedlog rje{enja o izvr{enju bude u skladu sa dispozitivom izvr{ne isprave, odnosno u granicama istog, {to ne zna~i da prijedlog za izvr{enje ne moè biti uspostavljen na na~in da se istim traì izvr{enje u manjem obimu nego je to obaveza odre|ena izvr{nom ispravom.
^lan 25. Izvr{nost odluke (1) Sudska odluka kojom je naloèno ispunjenje potraìvanja na neko davanje ili ~injenje izvr{na je ako je postala pravosna`na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Sudska odluka kojom je naloèno ispunjenje potraìvanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravosna`na, osim
^lan 25 89
ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom. (3) Odluka donesena u upravnom postupku izvr{na je ako je postala izvr{na prema pravilima koja ure|uju taj postupak. (4) Na osnovu odluke koja je postala izvr{na u jednom dijelu izvr{enje se moè odrediti samo u odnosu na taj dio. (5) Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosna`na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala kona~na ako je zakonom propisano da àlba ili koji drugi pravni lijek ne zadràva izvr{enje odluke. 1 Op}enito: Odredbama ovog ~lana odre|uje se pojam i sadrìna izraza izvr{nosti u smislu ovog zakona - ~lan 18. ZIP-a iz 1978. godine. Za razliku od odredbi ranijeg zakona, kod odre|ivanja pojma izvr{nosti sada su ta pravila potpunija i preciznija, a pravi se razlika izme|u sudskih odluka i to u ovisnosti o tome {ta je naloèno istom, odnosno pravi se razlika u odnosu na karakter i prirodu potraìvanja, pa u ovisnosti, da li se radi o davanju ili ~injenju, ili pak trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju, definira se i odre|uje pojam izvr{nosti sudske odluke, a izvr{nost odluka organa uprave kao izvr{nih naslova se cijeni prema pravilima postupka u kojem je donesena odluka. Komentar uz stav 1. i 2: Odre|uju}i izvr{nost sudske odluke ukoliko je istom naloèno ispunjenje potraìvanja na neko davanje ili ~injenje, odre|uje se da je ista izvr{na ako je postala pravomo}na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (paricioni rok), s tim da taj rok po~inje te}i od dana dostave odluke izvr{eniku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno, a ako je odlukom naloèno ispunjenje potraìvanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravomo}na, osim ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom.
Sudsko izvr{enje se moè odrediti tek kad izvr{na isprava postane izvr{na. Sudske odluke i odluke donijete u prekr{ajnom postupku postaju izvr{ne po pravosna`nosti i po{to istekne rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove obaveze - paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 19).
Da je pravosna`nost i izvr{nost izvr{ne isprave uslov za odre|ivanje izvr{enja, u smislu prednjih zakonskih odrebi, pokazuje i pravno stajali{te iz sudske odluke:
Kad je presuda, na osnovu koje je povjerilac predloìo izvr{enje, ukinuta, onda je prvostepeni sud pravilno postupio {to je prijedlog za izvr{enje, kao neosnovan, odbio. Jer takva sudska odluka, s obzirom na ~l. 16. i 18. Zakona o izvr{nom postupku, ne ispunjava uslove za izvr{nu ispravu.
90 ^lan 25
Prijedlog povjerioca u àlbi da se takvo rje{enje preina~i i odloì dono{enje rje{enja o prijedlogu za izvr{enje do okon~anja spora i dono{enja nove presude, neosnovan je, jer takvu mogu}nost Zakon o izvr{nom postupku ne predvi|a. Ovdje ne dolazi u obzir ni primjena odredbe iz ~l. 64. Zakona o izvr{nom postupku, jer se po toj odredbi ne moè, na prijedlog povjerioca, odloìti izvr{enje, ako sprovo|enje izvr{enja nije po~elo. U konkretnom slu~aju, rje{enje o izvr{enju nije ni doneseno. (Rje{enje VPS Srbije, P`1603/79 od 10.6.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik izvr{nog sudskog postupka, Beograd, 1981, str. 427)
5 Pravosna`nost - kona~nost - i protek paricionog roka - za neke odluke dospjelost - redovno su za odluke, izvr{ne isprave, kumulativne pretpostavke. Od toga postoje odstupanja u odnosu na jednu ili drugu pretpostavku ili na obje, pa tada i takva odluka ima svojstvo izvr{ne isprave - perfektne. Neke odluke ne treba da sadrè paricioni rok i tada je dovoljno njihova pravosna`nost - odluka kojom je du`nik obavezan na ne~injenje; napominjemo da se po jednim mi{ljenjima iz pravne teorije i tada odre|uje paricioni rok.
P Pravosna`nost izvr{ne isprave nastaje u momentu uru~enja odluke protiv koje se vi{e ne moè uloìti àlba, odnosno redovno pravno sredstvo ili je ovo bezuspje{no iskori{teno - àlba odbijena - i od tog momenta po~inje te}i paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 19). Sudska odluka i odluka donesena u prekr{ajnom postupku postaju pravosna`ne kada protekne rok odre|en za ulaganje redovnog pravnog lijeka ili se stranka odrekne prava na pravni lijek, odnosno povu~e ve} uloèn pravni lijek ili on bude odba~en kao nedozvoljen, a odluka protiv koje je uloèna àlba postaje pravosna`na dono{enjem drugostepene odluke kojom se àlba odbija i potvr|uje prvostepena odluka, ili ako je drugostepenom odlukom preina~ena prvostepena, onda je drugostepena odluka pravosna`na sa danom njenog dono{enja. Odluka je pravosna`na ve} u trenutku njenog dono{enja ako nije dozvoljen redovni pravni lek (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 63). P Paricioni rok jeste rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze i prema odredbama Zakona isti te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se protekom zadnjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako Zakonom nije druk~ije odre|eno i pod uslovom da se obaveza sastoji u nekom davanju ili ~injenju, a ukoliko se ista sastoji u trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju - u tom slu~aju sudska odluka je izvr{na sa danom pravosna`nosti iste, izuzev ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom - npr. da se u odre|enom roku uzdrì od uznemiravanja traìtelja izvr{enja u posjedu njegove nekretnine pod prijetnjom nov~ane kazne ako bude postupao protivno takvoj zabrani (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 28).
Slijedom prednjih odredbi o paricionom roku su i pravna stanovi{ta sudske prakse:
^lan 25 91
Sud ne smije odmah narediti izvr{enje presude kojom je odlu~eno o tro{kovima postupka i presu|eno da je du`nik obavezan da plati taj nov~ani iznos, a nije odre|en dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze (~l. 18. st. 1. ZIPa). Sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti taj rok i naloìti izvr{enje ako rok bezuspje{no protekne (~l. 20/2 ZIP-a) (Okru`ni sud Vara`din, G`-1052/84 od 20.9.1984. godine, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112. i Beograd 1994, str. 92., i prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 99). Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok se ima odrediti rje{enjem o izvr{enju (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1003/81 od 16.4.1981, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 9). Sud odre|uje izvr{enje na temelju presude koja je postala pravomo}na, tek ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove obaveze (Vps Hrvatske, P`-1375/79 od 30.10.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 30). Ako je sudska odluka dostavljena samo stranci a ne i njezinu punomo}niku, takva odluka nije postala pravomo}na pa ne moè sluìti kao izvr{na isprava za prisilno izvr{enje. Pravilno je prvostepeni sud odbio vjerovnika sa prijedlogom za dozvolu izvr{enja u predmetnoj stvari, jer presuda od 15.9.1987. g. broj P-18840/86 nije bila pravomo}na, a to zna~i nije postojao valjani izvr{ni naslov. Naime i pored klauzule pravomo}nosti od 22.3.1988. g. (koju prvostepeni sud nije stavio izvan snage) presuda nije bila pravomo}na, jer je dostavljena izravno tuèniku umjesto njegovu punomo}niku, pa je àlba bila pravodobno podnesena. Stoga je vjerovnikova àlba odbijena kao neosnovana (Ps Hrvatske, P`-2456/89 od 24.10.1989, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 30).
9 Komentar uz stav 3: Ranijom odredbom ~l. 18. stav 3. ZIP-a iz 1978. godine bilo je propisano da je odluka donesena u upravnom postupku izvr{na ako je postala kona~na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, me|utim imaju}i u vidu da kona~an upravni akt ne mora biti i pravosnaàn, te da takav akt iako je kona~an ne mora biti i izvr{an, odnosno da se uz kona~nost traì i pravosna`nost istog, to se zakonodavac u metodologiji odre|ivanja pojma izvr{nosti odluka upravnih organa, a sa aspekta izvr{nih naslova u sudskom izvr{nom postupku, opredijelio na uop{teni stav i u pogledu definisanja izvr{nosti takvih akata odnosno odluka odre|uju}i odnosno upu}uju}i da se ista cijeni po pravilima koja ure|uju taj postupak, odnosno po pravilima postupka u kojem je nastala izvr{na isprava. Shodno ~lanovima 267. i 268. Zakona o upravnom postupku, prvostepeno rje{enje doneseno u upravnom postupku postaje izvr{no istekom roka za àlbu - ako àlba nije izjavljena, dostavom stranci - ako àlba nije dopu{tena ili àlba ne odga|a izvr{enje, i dostavom stranci rje{enja kojim se àlba odbacuje ili odbija.
92 ^lan 26
Drugostepeno rje{enje kojim je izmijenjeno prvostepeno rje{enje postaje izvr{no kada se dostavi stranci, a ako je predvi|en rok za izvr{enje neke odre|ene radnje isto postaje izvr{no istekom tog roka, a ako isti nije odre|en, a radi izvr{enja odre|ene radnje, isto postaje izvr{no u roku od 15 dana od dana dostavljanja rje{enja stranci. U slu~aju da je izjavljena àlba na prvostepeno rje{enje isto se ne moè izvr{iti sve dok stranci nije dostavljeno drugostepeno rje{enje kojim je prvostepeno rje{enje potvr|eno ili izmijenjeno, izuzev ako zakonom nije druga~ije odre|eno. 10 Komentar uz stav 4: Ovom odredbom daje se mogu}nost, a koja je postojala i u ranijem zakonu, da se na osnovu odre|ene odluke moè odrediti i provesti izvr{enje iako ista nije u cijelosti postala pravosna`na odnosno izvr{na, i predmetno izvr{enje se odre|uje i provodi samo u onom njenom dijelu u kom je predmetna odluka postala pravosna`na i izvr{na. Pravosna`nost kao pretpostavka da bi neka odluka bila izvr{na isprava ne mora da zahvati odnosno da se odnosi na cio dispozitiv odluke, ve} je dovoljno da je pravosnaàn dio dispozitiva odluke koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu odluka sti~e kvalitet izvr{ne isprave i, uz ostale pretpostavke, na osnovu iste se moè podnijeti prijedlog za izvr{enje, u segmentu njenog pravosna`nog dijela dispozitiva. Komentar uz stav 5: Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravomo}na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala kona~na ako je zakonom propisano da àlba ili koji drugi pravni lijek ne zadràva izvr{enje odluke, a koja odredba je preuzeta iz ranijeg Zakona ~lan 18. stav 4. ZIP-a iz 1978. godine, koje pravilo je izuzetak i predstavlja mogu}nost odre|ivanja i provo|enja izvr{enja na osnovu nepravosna`ne i izvr{ne isprave. ^lan 26. Izvr{nost poravnanja (1) Sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no je ako je potraìvanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo. (2) Dospjelost potraìvanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom. (3) Dospjelost koja se ne moè dokazati na na~in iz stava 2. ovog ~lana dokazuje se pravomo}nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se utvr|uje dospjelost. (4) Na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje se moè odrediti samo u odnosu na taj dio. 1 Op}enito: Ovim ~lanom propisuju se pravila po kojima se odre|uje i utvr|uje izvr{nost poravnanja zaklju~enog u sudskom ili upravnom postupku (ranije ~l. 19. ZIP-a iz 1978. godine).
11
^lan 62 93
Sudska nagodba mora biti izvr{na da bi bila temelj za izvr{enje, a to svojstvo mogu dobiti samo one nagodbe u kojima je utvr|ena obaveza na ispunjenje neke ~inidbe, trpljenje ili ne~injenje (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 136).
2 Komentar uz st. 1., 2. i 3: Odredbe ovog ~lana o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja na osnovu dospjelosti potraìvanja sadrànog u poravnanju su{tinski se ne razlikuju od ranijih odredbi. I nadalje je ostalo na snazi pravilo da je sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no ako je potraìvanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo, iz ~ega proizlazi da poravnanje treba da sadrì rok za ispunjenje obaveze i od kada po~inje te}i taj rok, a ovo pak zna~i da stranke u svom sporazumu poravnanju, odre|uju kada je du`nik duàn ispuniti svoju obavezu iz poravnanja (nagodbe). Odredbom da se dospjelost potraìvanja dokazuje zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom jasno je propisano da u slu~aju sumnji i nejasno}a u pogledu utvr|ivanja i odre|ivanja dospjelosti poravnanja koji su to relevantni dokazi kojima se ista utvr|uje, a ako se ista ne moè dokazati na prednji na~in zakonom je propisano da se ista dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se utvr|uje dospjelost. To zna~i da se na poravnanje ne}e stavljati klauzula pravosna`nosti i izvr{nosti suda ili organa pred kojim su stranke zaklju~ile poravnanje, ve} }e se samo na osnovu ovjerenog zapisnika dokazivati da je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze utvr|ene u zaklju~enom poravnanju (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112). Slijedom prednjih odredbi o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja i dokazivanju dospjelosti potraìvanja, do izraàja je do{lo na~elo formalnog legaliteta, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje ~injenica od kojih zavisi izvr{nost moè dokazivati samo javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom, odnosno pravosna`nom utvr|uju}om odlukom donesenom u parni~nom postupku. Komentar uz stav 4: U odnosu na odre|ivanje izvr{nosti poravnanja novina je u tome {to je Zakonom u stavu 4. ovog ~lana odre|eno da se moè na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje odrediti samo u odnosu na taj dio. Dospjelost kao pretpostavka da bi neko poravnanje bilo izvr{no ne mora da zahvati, odnosno da se odnosi na cijelo potraìvanje iz poravnanja, ve} je dovoljno da je obaveza dospjela u jednom dijelu poravnanja koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu poravnanje sti~e kvalitet izvr{ne isprave i uz ostale zakonske pretpostavke i na osnovu istog se moè podnijeti prijedlog za izvr{enje, ali samo u segmentu dijela poravnanja u kojem je dio obaveze dospio i da se dospjelost moè dokazati na jedan od naprijed navedenih na~ina. U kontekstu odredbi o izvr{nosti poravnanja su i pravna stajali{ta iskazana u sudskoj praksi:
94 ^lan 26
Sporazum o deobi ostavine koji je unesen u izreku rje{enja o naslje|ivanju, ima u svemu u~inak sudske nagodbe, pa je u slu~aju kada sadràva sve elemente potrebne za izvr{enje, valjan izvr{ni naslov ~l. 19. i 20. ZIP-a (Stav Vrhovnog suda Slovenije, Informator br. 3262/85, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to bi zna~ilo da su prednjim sporazumom odre|ena prava i obaveze, njihovi nosioci, rok za ispunjenje sporazuma, odnosno dospjelost prava i obaveze. Sudsko poravnanje ima jednaku pravnu snagu kao i pravosna`na sudska presuda. Prilikom zahtjeva za izvr{enje sudskog poravnanja izvr{ni sud ne moè da ispituje podobnost poravnanja za izvr{enje, jer je poravnanje ve} bilo podvrgnuto kontroli suda, pred kojim je sklopljeno (Vrhovni sud Srbije, Gzz334/69, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 20), {to u krajnjem slu~aju ukazuje da ukoliko je sud pred kojim je poravnanje zaklju~eno propustio u sporazumu odre|eni segment, a koji je od uticaja u mjeri u kojoj jednu sudsku odluku ~ini podobnom za izvr{enje, da je takvo poravnanje neprovodivo u izvr{nom postupku. Ako se stranke poravnaju pred sudom da nosilac stanarskog prava u ta~no odre|eno vrijeme isprazni stan da bi davalac stana na kori{tenje izvr{io opravku stana, pa se po ovom poravnanju ne postupi, niti davalac stana traì izvr{enje na osnovu ovog poravnanja za period ozna~en u poravnanju, on na osnovu ovog poravnanja ne moè kasnije traìti izvr{enje (Presuda VSS broj: Gzz-42/76, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 21) Sudsko poravnanje sa kondemnatornim dijelom, ali bez odre|ivanja roka za izvr{enje ~inidbe nije pravovaljan izvr{ni naslov. Zato nema mjesta dono{enju rje{enja o dozvoli izvr{enja po takvom poravnanju, kao ponu|enom izvr{nom naslovu, jer je rok za izvr{enje ~inidbi pored drugih uslova, jedan od bitnih uslova za dozvolu izvr{enja. Traìlac izvr{enja bi morao da podnese novi dokaz o roku ~inidbe (Okru`ni sud u Leskovcu, G`-77/77, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 21). Ovo pravno stanovi{te jasno ukazuje na razliku poravnanja i sudske odluke, kao izvr{nih isprava, jer rok za ispunjenje obaveze (paricioni rok) u izvr{noj ispravi ne mora biti odre|en i moè se odrediti u izvr{nom postupku, {to nije slu~aj sa poravnanjem, kod kojeg je rok za ispunjenje obaveze, u pogledu podobnosti poravnanja, bitan uslov i sud ga u izvr{nom postupku ne moè odrediti naknadno. Na osnovu pravosna`nog rje{enja o izvr{enju broj IP-204/97 od 31.3.1997. godine, te na osnovu podataka iz raspravnog zapisnika prvostepeni sud je utvrdio da su se stranke sporazumjele u smislu ~l. 251. C ZIP-a i zaklju~ile sudsko poravnanje koje je izvr{ni naslov za izdato rje{enje o izvr{enju, zalogodavac du`nik se obavezao da zalogoprimac u slu~aju neizmirenja obaveza od strane du`nika moè zahtijevati od suda da se nekretnine koje su predmet obezbje|enja kredita mogu prodati putem javne prodaje po trì{noj cijeni
^lan 27 95
do namirenja cjelokupnog potraìvanja i tro{kova. Prigovor dospjelosti potraìvanja du`nik je mogao ista}i samo prije zaklju~enja sudskog poravnanja, jer je i dospjelost potraìvanja obuhva}ena poravnanjem, zato ovaj razlog àlbe nije osnovan, a neosnovan je navod àlbe du`nika da bi pokretanje postupka za poni{tenje ugovora o kreditu i brisanje hipoteke bio razlog za usvajanje prigovora u smislu odredbi ~l. 50. ZIP-a (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-152/00 od 31.10.2000). I ovo pravno stanovi{te ukazuje na rok ispunjenja obaveze i dospjelost potraìvanja, kao sastavnog elementa, kao uslova koji poravnanje mora sadràvati da bi bilo podobna izvr{na isprava za odre|ivanje izvr{enja.
^lan 27. Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje (1) Izvr{na isprava podobna je za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni traìlac izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju. (3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana sud }e predloèno izvr{enje odrediti uz uvjet da izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju se u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave notara. 1 Op}enito: Odredbama ovog ~lana st. 1. i 2. (~l. 20. ZIP-a iz 1978. godine) propisuju su uslovi na osnovu kojih se cijeni podobnost izvr{ne isprave, a u st. 3 i 4. odre|uje postupanje suda u slu~aju da izvr{na isprava ne sadrì paricioni rok (rok za dobrovoljno ispunjenje), kao i postupanje za slu~aj da je izvr{na isprava notarska isprava. Odredbe st. 1. i 2. su preuzete iz ranijeg zakona i ne razlikuju se od ranijih. Komentar uz stav 1: Da bi izvr{ni sud mogao odrediti izvr{enje izvr{na isprava treba da bude podobna za izvr{enje.
2 3
Prema na~elu strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja potraìvanje ~ije se izvr{enje traì, u njegovom subjektivnom, objektivnom i vremenskom odre|enju, smije se dokazivati samo izvr{nom ispravom, a u pogledu njegovih elemenata, jo{ i javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom. Stoga je postojanje izvr{ne isprave odre|enog sadràja nu`na pretpostavka za dopustivost izvr{enja. Izvr{na isprava koja nema zakonom utvr|eni sadràj nije podobna za izvr{enje (Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 140). U prednjem smislu su i utvr|eni elementi koji u svojoj ukupnosti ~ine jednu izvr{nu ispravu podobnom za izvr{enje i nedostatak bilo kojeg od zakonom predvi|enih elemenata vodi nepodobnosti izvr{ne isprave za odre|ivanje izvr{enja. Tako su traìlac izvr{enja i izvr{enik (ime i prezime za fizi~ke osobe, prebivali{te sa bliòm adresom ili
96 ^lan 27
boravi{te sa adresom, za pravno lice firma i sjedi{te), te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze Zakonom propisani bezuvjetni elementi koji moraju biti sadràni u izvr{noj ispravi a da bi bila podobna. 4 Primjenom odredbi ~l. 336. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (~l. 109. ranijeg ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a iz 1978. godine), sud bi trebao odbaciti prijedlog za izvr{enje ako izvr{na isprava ne sadrì sve bitne elemente iz st. 1. ovog ~lana, koji ~ine ispravu podobnom za izvr{enje, ukoliko traìlac izvr{enja u odre|enom roku po zaklju~ku suda ne otkloni odre|ene nedostatke. Dakle, nedostatak prednjih elemenata ili njihova nedovoljnost te nerazumljivost i nejasnost spre~ava odre|ivanje izvr{enja sve dok se ti nedostaci ne otklone. Otklanjanje nedostataka i manjkavosti izvr{ne isprave, a koji se ti~u elemenata vezanih za podobnost iste, moè se traìti i vr{i se po procesnim pravilima i u postupku u kome je izvr{na isprava donesena sa izuzetkom u otklanjanju nedostatka odre|enja vremena ispunjenja obaveze s obzirom na to da se isti moè otkloniti i u izvr{nom postupku (st. 2. ovog ~lana). U skladu sa prednjim je i pravno stanovi{te sudske prakse u odnosu na izvr{nu ispravu - podobnost za izvr{enje:
(~lan 20. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lan 46. stav 2. i ~lan 50. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima sada{nji) NIJE PODOBNA ZA SUDSKO IZVR[ENJE ODLUKA SUDA KOJOM SE NAME]E OBAVEZA DU@NIKU DA POVJERIOCU DODIJELI DRUGI ODGOVARAJU]I TROSOBAN STAN NA RASPOLAGANJE. Iz obrazloènja: Predmet potraìvanja je ~injenje ili ne~injenje i ono je po svojoj prirodi obligaciono-pravna kategorija, pa shodno ~lanu 46. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) predmet mora biti mogu}, dopu{ten i odre|en odnosno odrediv. Predmet potraìvanja je odre|en ako je unaprijed ta~no utvr|eno {ta du`nik treba ta~no da ~ini ili ne ~ini da bi odgovorio svojoj obavezi, a odrediv ako izvr{na isprava sadrì elemente putem kojih se moè utvrditi {ta du`nik treba da ~ini ili ne ~ini (~lan 50. stav 2. ZOO). U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u B.L. Rs-41/94 od 17.05.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje rje{enja Osnovnog suda u B.L. I. br. 3787/00 od 2.2.2001. godine, po ocjeni i Vrhovnog suda, ne ispunjava uslove iz ~lana 20. stav 1. ZPP. Ovom odlukom je, naime, naloèno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi odgovaraju}i trosobni stan na kori{}enje, a po osnovu konkursa objavljenog u aprilu mjesecu 1993. godine. Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena lokacija i povr{ina tog stana, te kako taj stan nije mogu}e identifikovati na osnovu elemenata sadrànih u obrazloènju odluke, ~ije se izvr{enje traì, drugostepeni sud je pravilno zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato {to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili bar odrediv u skladu sa ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje,
^lan 27 97
pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izraèno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za sudsko izvr{enje. Zato drugostepeni sud nije po~inio bitnu povredu odredaba parni~nog i izvr{nog postupka na koju ukazuje zahtjev za za{titu zakonitosti, kada je osporenom odlukom preina~io prvostepeno rje{enje o izvr{enju tako {to je odbio prijedlog za izvr{enje, ukinuo sve sprovedene radnje, i postupak izvr{enja obustavio (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-10/02 od 23.8.2002. godine DSP broj 1/2004, str. 48-49. i Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br. 154, str. 267-268). Dakle, iz prednjeg pravnog shvatanja, kada je u pitanju ocjena podobnosti izvr{ne isprave u odnosu na predmet du`nikove ~inidbe kao jednog od segmenata koji se cijeni pri preispitivanju podobnosti izvr{ne isprave, potrebno je da je ~inidba, ako nije konkretno u cijelosti odre|ena, barem bude odrediva i da se na osnovu objektivnih kriterija moè pouzdano utvrditi.
6 Svojstvo stranaka traìoca izvr{enja i izvr{enika u izvr{nom postupku izvodi se iz izvr{ne isprave, bez obzira na poloàj i naziv stranke, odnosno u~esnika u postupku u kome je izvr{na isprava nastala, i to mogu biti tuìlac (tuìtelj), tuèni (tuènik), predlaga~ (predlagatelj), protivnik predlaga~a (predlagatelja), u~esnik ili drugi procesni subjekti, a nezavisno od tog procesnog svojstva prema dispoziciji izvr{ne isprave isti u izvr{nom postupku imaju procesnu poziciju traìoca izvr{enja ili izvr{enika saglasno pravilima procesnog prava (vidi ~l. 2. i 30. ZIP-a). Predmet potraìvanja je neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje (vidi ~l. 2. ZIP-a), i isto je po svojoj prirodi obligacionopravna kategorija, pa se u pogledu izvr{ivosti cijeni sa aspekta supstancijalnopravnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima, imaju}i u vidu da predmet potraìvanja treba da bude mogu}, dopu{ten, odre|en ili odrediv. Potraìvanje je izvr{ivo ako je takve prirode i karaktera da ga je mogu}e ostvariti u objektivnom smislu, u realnosti i prema op{tim pravilima i shvatanju u pravu, a za {ta je izvr{ni postupak opremljen da se to postigne. Naime, ono {to je u pravu nemogu}e ne moè se o~ekivati ni da se u izvr{nom postupku ostvari, i to bez obzira da li je do nemogu}nosti do{lo i nakon nastanka izvr{ne isprave. Za potraìvanje je potrebno i da je dozvoljeno, {to podrazumijeva da je isto saglasno pravilima pravnog poretka i morala. Predmet potraìvanja treba da je odre|en ili odrediv i isti je odre|en ako je unaprijed ta~no utvr|eno {ta izvr{enik treba da ~ini ili ne ~ini da bi ispunio svoju obavezu, ili su pak dati samo elementi na osnovu kojih se sa sigurno{}u i pouzdano moè utvrditi vrsta predmeta prestacije koju izvr{enik treba da u~ini, a naro~ito ako su predmet prestacije generi~ke stvari. Komentar uz stav 2. i 3: Propisivanjem da se, ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje rje{enjem o izvr{enju, ublaèno je prednje pravilo da u pogledu podobnosti izvr{ne isprave ista mora sadràvati sve elemente iz st. 1. ovog ~lana, jer upravo ova odredba st. 2. pravi izuzetak u odnosu na elemenat odre|enja paricionog roka u
10
98 ^lan 27
izvr{noj ispravi, ukazuju}i da on nije uslov bez kojeg se ne moè, pa }e se rje{enjem odrediti izvr{enje koje se temelji na izvr{noj ispravi koja ne sadrì rok ispunjenja obaveze izvr{enika, ali uz uslov da taj rok odredi sud rje{enjem o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi, u prednjem slu~aju trebalo bi se odrediti izvr{enje i ujedno naloìti izvr{eniku u tom rje{enju da postupi u odre|enom roku i dobrovoljno ispuni svoju obavezu iz izvr{ne isprave, s tim {to se podrazumijeva da je protekom navedenog roka izvr{na isprava stekla svojstvo izvr{nosti, a u odnosu na samo rje{enje o izvr{enju, protekom roka rje{enje o izvr{enju proizvodi dejstvo. Dakle, radi se o jednom sudskom aktu odnosno o jednom rje{enju kojim se nalaè izvr{eniku da postupi u odre|enom roku radi ispunjenja obaveze dobrovoljno (paricioni rok) i istovremeno o rje{enju o odre|ivanju izvr{enja sa odgodom dejstva do isteka paricionog roka. 11 Komentar uz stav 4: Odredbom ovog stava propisano je da se odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave notara, iz ~ega proizlazi da kad se izvr{enje temelji na notarskoj ispravi, u pogledu segmenta odre|ivanja roka za ispunjenje obaveze, a koji je od uticaja na podobnost izvr{ne isprave, takva izvr{na isprava u cijelosti mora odgovarati zahtjevima iz st. 1. ovog ~lana, odnosno da ista mora sadràvati i paricioni rok, u protivnom bi bila nepodobna za izvr{enje. O podobnosti izvr{ne isprave iz sudske prakse prihvatljiva su sudska stajali{ta i u kontekstu odredbi ovog zakona:
12
Presuda koja sadràva samo utvr|ivanje svojstva nosioca stanarskog prava, a ne i ~inidbu, ne smatra se ispravom podobnom za izvr{enje predajom stana u posjed (Vs Sr Gzz-92/83 Zbirka 364, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to je i sasvim razumljivo jer je takva sudska odluka samo deklaratornog karaktera i dispozitivom iste nije utvr|ena obaveza za tuènog, a time ni vrijeme njenog ispunjenja u smislu st. 1. i 2. ovog ~lana, eventualno prednja izvr{na isprava bi mogla biti valjan pravni osnov za pokretanje postupka u kojem bi nosilac stanarskog prava izdejstvovao izvr{nu ispravu upravljenu na iseljenje, odnosno kojom bi bila utvr|ena obaveza tuènog i rok za ispunjenje te obaveze. Okolnost da u izreci izvr{ne isprave nisu navedene mjere i granice nepokretnosti (zemlji{ta) ~ija se predaja traì, ne ~ini izvr{nu ispravu nepodobnom za izvr{enje ako je predmet izvr{enja odrediv prema obrazloènju izvr{ne isprave, pa nema mjesta obustavi izvr{enja po prigovoru du`nika iz ~l. 53. st. 4., a u vezi sa ~l. 50. ZIP-a. U takvom slu~aju sud }e, u smislu odredbe ~l. 109. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a naloìti povjeriocu da prijedlog za izvr{enje dopuni prema obrazloènju izvr{ne isprave (Vs Sr Gzz-108/86 Zbirka 363, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27). Iz prednjeg pravnog stanovi{ta proizlazi da pri odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ~ijim je dispozitivom predmet izvr{enja utvr|en na na~in da je odrediv, izvr{ni sud pri utvr|ivanju predmeta izvr{enja i odre|ivanju izvr{enja je ovla{ten da slijedom obrazloènja iste izvr{ne isprave na kojoj se temelji izvr{enje, ukoliko obrazloènje
^lan 27 99
sadrì ~injenice koje predmet obaveze ~ine jasno odre|enim, odredi izvr{enje pod uvjetom da prijedlog za izvr{enje sadrì takve ~injenice. Ovakvo stanovi{te je suprotno i jednom dijelu pravne misli i teorija koje se zalaù za postavku da dispozitiv izvr{ne isprave i rje{enje o odre|ivanju izvr{enja moraju biti identi~ni u svakom segmentu (ab ovo), a {to je i razumljivo kada se imaju u vidu pojedine vrste obaveza koje se u fakti~nom i pravnom ìvotu modificiraju, ali u su{tini priroda, obim i granice obaveze se ne mijenjaju, kao {to je to slu~aj kod nov~anih obaveza kod kojih dolazi do promjene oznake valute, denominacija ili sl., te kod predaje ili prodaje nekretnina na kojima je zasnovano zalo`no pravo, a izvr{en je novi premjer, te se sada iste iskazuju po novom premjeru i sl.
Sud nije smio donijeti rje{enje o izvr{enju kad presuda kojom je odlu~eno o tro{kovima postupka i u kojoj je presu|eno da je du`nik duàn platiti navedeni nov~ani iznos vjerovniku, nije postala izvr{na, jer ne sadrì dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze. Sud }e taj rok odrediti rje{enjem o izvr{enju (Os Vara`din, G`-1052/84 od 20.9.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 28). Prednje ukazuje na odstupanje od odredbi ~l. 25. ovog zakona, u pogledu ocjene izvr{nosti sudske odluke kao uslova koji izvr{nu ispravu ~ini podobnom za izvr{enje, {to moè izazvati u praksi razli~ite dileme.
Cijenim da je prednje stanovi{te, iako je utemeljeno na ~l. 27. stav 2. ovog zakona, u suprotnosti sa odredbama o izvr{nosti sudske odluke iz ~l. 25. i odredbama o potvrdi o izvr{nosti iz ~l. 35. ovog zakona, i to u slu~ajevima kada je Zakonom propisana obaveznost podno{enja izvr{ne isprave sa klauzulom izvr{nosti, pa bi bilo neophodno navedene odredbe uskladiti i precizirati eventualno na na~in da se koriguju ili odredbe o izvr{nosti i podno{enju izvr{ne isprave ili da se propi{e obaveznost paricionog roka kao sastavnog elementa sudske odluke koja je izvr{na isprava.
Vjerovnik ne moè traìti izvr{nu uknji`bu prava zaloga na nekretnini du`nika za kamatu na dospjelo potraìvanje u novcu s naslova uzdràvanja ako u pogledu tog potraìvanja nije dosu|ena nikakva kamata presudom na osnovi koje je dozvoljeno izvr{enje (Os Slavonska Poèga, G`-648/79, od 4.9.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 30), {to ukazuje na dosljednu primjenu ~lana 22. ZIP-a, da se izvr{enje ne moè odrediti mimo, a niti u ve}em obimu nego je obaveza utvr|ena izvr{nom ispravom. U izreci presude kojom se dosu|uju pokretne stvari nije potrebno ozna~avati i vrijednost svake pojedine stvari da bi se presuda mogla izvr{iti. (VsM Rev - 142/85 od 21.3.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31) Odluka prvostepenog suda kojom je u~esnik obavezan da predlaga~u naknadi {tetu, a u kojoj nije utvr|ena visina {tete, nije podobna za prinudno izvr{enje. (Sur V S`-1299/84 od 14.8.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31)
100 ^lan 27
Ako u sudskoj odluci nije odre|eno od kada teku zatezne kamate, u tom dijelu odluka nije podobna za izvr{enje. (Vps Sr P`-3879/85 od 20.7.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32) Odluka suda donesena u vanparni~nom postupku, kojom je odre|eno koji od ranijih bra~nih drugova u slu~aju razvoda braka ostaje nosilac stanarskog prava, nema svojstvo izvr{ne isprave podobne za izvr{enje jer se njom ne nalaè ispunjenje obaveze (~inidbe) (Vs Sr Gzz-186/82 Zbirka 364, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32), naime navedena odluka ne zadovoljava uslove podobnosti izvr{ne isprave u smislu stava 1. i 2. ovog ~lana, odnosno ista ne sadrì obavezu tuènog na predaju stana, a time ni vrijeme ispunjenja obaveze. Rje{enje izvanparni~nog suda o fizi~koj diobi nekretnina izvr{na je isprava na osnovi koje se moè traìti predaja nekretnine u posjed (u izvr{nom postupku). Takva odluka ve} po prirodi stvari bez obzira na na~in na koji je formulirana u izreci predstavlja valjanu izvr{nu ispravu za predaju u posjed. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o predaji stana, tada se podrazumijeva da stan bude prazan od osoba i stvari du`nika, jer bi u suprotnom izvanparni~ki postupak fizi~ke diobe izgubio svoj smisao (Os Zagreb, G`-4060/88 od 7.6.1988, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 33), ovo iz razloga jer je prednji postupak i vo|en radi razdiobe nekretnine u cilju preuzimanja, odnosno predaje pripadaju}ih dijelova iste a od strane predlagatelja i jasno je {ta je predmet obaveze ve} po samoj prirodi stvari, kako je to i istaknuto u obrazloènju ove odluke. Izvr{enje se moè odrediti samo radi namirenja potraìvanja odre|enog u izvr{noj ispravi. (VsH Gzz-11/86 od 9.12.1986, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 33) Sve i kada bi se uzelo ta~nim da du`nikov sin koristi stan koji se po navedenoj presudi ima predati protivtuìteljici (u ovom predmetu povjeriocu) slobodan od ljudi i stvari, izvr{ni naslov glasi da je tuìtelj (odnosno du`nik u ovom predmetu) sa svojom porodicom duàn iseliti iz tog stana, a sem toga i da nije tako stajao bi osnov za izvr{enje i protiv sina du`nikovog i po osnovu ~l. 22. stav 2. ZIP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-511/02 od 5.3.2002.). Ovom stanovi{tu se moè dodati i ~injenica da dispozitiv izvr{ne isprave nosi u sebi odre|enje da se stan od strane tuènog ima predati tuìtelju slobodan od ljudi i stvari, dakle bez obzira da li se u prigovoru isti~e da je sa tuènim i druga porodica ili pak ~lan njegovog doma}instva u navedenom stanu, pa bi se moglo ista}i da se u konkretnom slu~aju moè raditi i o zloupotrebi procesnih prava isticanjem prigovora pasivne legitimacije, koji bi trebao da ishodi odluku prema kojoj traìlac izvr{enja ne bi imao izvr{ni naslov prema drugom licu u stanu, a koje lice nije obuhva}eno izvr{nom ispravom koja je temelj izvr{enju u konkretnom slu~aju.
^lan 28 101
^lan 28. Naplata zateznih kamata (1) Ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja izmijenila zatezna kamata sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. (2) Ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u samoj izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dono{enja odluke odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate. 1 Op}enito: Ove odredbe o odre|ivanju i naplati zatezne kamate kod koje je do{lo do promjene visine stope, a nakon nastanka izvr{ne isprave, bile su sadràne u ~lanu 20.a ZIP-a iz 1978. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku, Slu`beni list SFRJ broj 27/90). Do dono{enja prednjih odredbi sudska praksa je pitanje promjene zatezne kamate, odnosno razlike u zateznoj kamati odre|enoj u izvr{noj ispravi i kamati odre|enoj zakonom po druga~ijoj stopi nego u vrijeme dono{enja izvr{ne isprave, rje{avala na isti na~in tako {to je u slu~ajevima kada je kamatna stopa propisima smanjena u odnosu na kamatu utvr|enu u izvr{noj ispravi, sud je po prigovoru izvr{enika (du`nika) smanjivao i zateznu kamatu, odnosno svodio je na propisanu, a kad je kamata propisima pove}avana sud je upu}ivao traìoca izvr{enja (povjerioca) da u parnici izdejstvuje izvr{nu ispravu za razliku u kamati. Komentar uz stav 1: Odredbe o naplati zatezne kamate, nastale uslijed promjena visine stope zatezne kamate, a nakon dono{enja izvr{ne isprave, su{tinski se ne razlikuju od prethodnih jer je istim propisano da ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja (raniji zakon nije imao u vidu ili, bolje re}i, nije spominjao i zaklju~enje poravnanja) izmijenila zatezna kamata, sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. Prednjom odredbom se omogu}ava efikasnije provo|enje izvr{enja po izvr{nim ispravama, bez posebnih postupaka, a ujedno davanjam ovla{tenja izvr{nom sudu da odredi izvr{enje po zakonom izmijenjenoj kamatnoj stopi je omogu}eno da u tom dijelu prijedlog za izvr{enje odnosno rje{enje o izvr{enju odstupa od dispozitiva izvr{ne isprave na osnovu koje se traì izvr{enje. Komentar uz stav 2: Odredba da ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dono{enja odluke, odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate, predstavlja jednu novinu uvedenu u izvr{ni postupak, i to 1990. godine, jer prednja mogu}nost do tada nije postojala ni u propisima, a niti u praksi sudova, a specifi~no je za prednje zakonsko rje{enja da se kamata na tro{kove postupka (postupka koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave i isti su odre|eni u izvr{noj ispravi, ali nije odre|ena naplata zatezne kamate) moè
102 ^lan 28
odrediti samo po prijedlogu traìoca izvr{enja. Shodno prednjem, prijedlogom za izvr{enje moè se zahtijevati naplata kamate za dosu|ene tro{kove postupka u izvr{noj ispravi od dana dono{enja izvr{ne isprave pa do naplate odnosno isplate. 4 Imaju}i u vidu probleme na koje ukazuje sudska praksa kod provo|enja sudskih odluka donesenih znatno prije stupanja na snagu i primjene ovog zakona, te valutu u kojoj je iskazan dug (izvr{ne isprave donesene prije rata i koje glase na Yu dinare, kune i stranu valutu), smatram potrebnim uputiti na Referat Stopa zatezne kamate na nov~anim potraìvanjima, te Zaklju~ke objavljene u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1 od januarajuna 1997. godine, str. 2428, a u cilju ujedna~avanja sudske prakse po tom pitanju, te obra~una kamata od strane ovla{tenih lica (banaka i sudskih vje{taka), a kako slijedi:
STOPA ZATEZNE KAMATE NA NOVÂNA POTRA@IVANJA R E F E R A T Na podru~ju Bosne i Hercegovine, tada u sastavu SFRJ, po~ev od 07.10.1989. godine, primjenjivao se novelirani propis ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, po kome du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj Saveznim zakonom. Istog dana stupio je na snagu i Zakon o visini stope zatezne kamate (Sl. list SFRJ broj 57/89), kojim je propisana stopa zatezne kamate u visini eskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Jugoslavije uve}ane za 20%, s tim da se obra~un obavlja mjese~eno primjenom konformne metode. Oba pomenuta zakona su preuzeta kao zakon R BiH nakon sticanja nezavisnosti (zakoni o preuzimanju, prvobitno uredbe sa zakonskom snagom, objavljeni su u Slu`benom listu RBiH br. 2/92 i 13/94). Ovim preuzimanjem mora se shvatiti da je izostavljena iz teksta ~lana 277. stav 1. ZOO rije~ savezni, a da je eskontna stopa koju utvr|uje Narodna banka BiH zamijenila kao obra~unski pokazatelj, stopu koju je utvr|ivala NBJ. U sudskoj praksi jugoslovenskih sudova jedinstveno je zastupan stav da se odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate primjenjuju samo kod utvr|ivanja stope zatezne kamate na potraìvanja u doma}oj valuti (dinarska), jer se radilo o izuzetno visokoj stopi revalorizacionog karaktera, koja je trebala da amortizuje efekte visoke inflacije karakteristi~ne za period u kome je taj Zakon donesen i primjenjivan. Smatralo se da je primjena ove stope neadekvatna ako je dug izraèn u stranoj konvertibilnoj stabilnoj valuti, pa i kada se primjenjuje doma}e pravo. Jedinstveno je nastavljeno sa primjenom zaklju~ka usvojenog na XXI Koordinacionom sastanku privrednog sudstva Jugoslavije odrànom od 25. do 27. maja 1988. godine u \akovici (objavljen i u Biltenu sudske prakse VS BiH broj 3/88), po kome se na potraìvanja izraèna u stranoj valuti ukoliko se u sporu primjenjuje doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odgovaraju}e strane valute pla}a banka zemlje valute.
^lan 28 103
Ovakva je praksa nastavljena i nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, jer je doma}a valuta dugi period bila depresirana i u inferiornom odnosu prema konvertibilnoj stranoj valuti. Za taj period je, me|utim, karakteristi~no pro{irenje obima pla}anja u stranoj valuti (posebno DEM), pa i legalno (na osnovu odredaba Zakona o prodaji robe za strana sredstva pla}anja iz 1992. godine i Zakona o kupovini i prodaji odre|enih roba i za strana sredstva pla}anja iz 1993. godine). Ugovaranje nov~ane obaveze u stranim sredstvima pla}anja pogotovo je pro{ireno nakon {iroke legalizacije 1994. godine bezgotovinskog pla}anja u DEM u unutra{njem platnom prometu, da bi u 1995. godini ova valuta bila propisana kao isklju~ivo obra~unsko sredstvo, Zakonom o unutra{njem platnom prometu, objavljenim u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 2/95. Sudovi su primjenjivali naprijed spomenuti zaklju~ak modifikovan utoliko {to se kao pokazatelj uzimala stopa kamate na {tedne uloge po vi|enju koju pla}aju poslovne banke u sjedi{tu povjerioca (dakle, doma}e), jer se smatralo da ta stopa adekvatnije izraàva gubitak doma}eg povjerioca ako nov~ana obaveza izraèna u stranoj valuti nije na vrijeme ispunjena. Dosu|ivanje zatezne kamate po stopi iz preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate zadràno je samo kod potraìvanja koja glase na doma}u valutu ukoliko ispunjenje dosu|enog potraìvanja nije valutnom klauzulom bilo vezano za odre|eni iznos strane valute. Ovo je bilo i razumljivo jer je eskontna stopa koja predstavlja osnovicu stope zatezne kamate, bila izrazito visoka. Tako je po odlukama NBBiH o kamatnim stopama ova stopa iznosila od 16.8.1992. godine 20% mjese~no, od 1.7.1993. godine 44% mjese~no, od 30.7.1994. godine 40% mjese~no, od 26.12.1994. godine 20% mjese~no, a od 1.5.1995. godine 10% mjese~no. Karakteristi~no je, me|utim, opadanje eskontne stope (to je stopa koju Centralna banka utvr|uje na kredite iz primarne emisije i predstavlja osnovicu za utvr|ivanje cijene bankarskog kredita), do koga dolazi u toku 1994. i 1995. godine. Poslije nov~ane reforme sredinom 1994. godine dolazi, naime, do ja~anja unutra{nje konvertibilnosti doma}e valute i vidnog smanjenja inflacije, te stabilnosti deviznog kursa (kako zvani~nog, tako i onog na crnom trì{tu) jer se primarna emisija sve vi{e zasniva na deviznoj rezervi Centralne banke. Ovo vodi daljnjem upadljivom smanjenju eskontne stope, pa se ova sniàva od 1.7.1995. godine na 10% tromjese~no, od 1.4.1996. godine na 20% godi{nje i od 1.1.1997. godine na 10% godi{nje, uz zadràni konformni metod obra~una svakog mjeseca. Sli~an razvoj je ispoljen i u Herceg-Bosni. Na tom podru~ju do 15.12.1993. godine promet se obavljao u HRD, a od tog datuma ravnopravno u HRD i DEM, da bi po~ev od 30.5.1994. godine u platnom prometu ravnopravno u~estovale tri valute: kune, DEM i USD, a od 1.7.1995. godine kune i DEM. Odlukom Vlade HZ, kasnije HR Herceg-Bosne, odre|ivana je stopa zatezne kamate i ona je iznosila do 31.8.1992. oko 15% mjese~no, do kraja 1992. godine izme|u 26 i 30% mjese~no, od 1.1.1993. godine 34% mjese~no, da bi
104 ^lan 28
naglo pala od 30.5.1994. godine na 30% godi{nje, a od 18.11.1994. godine na 22% godi{nje. Sudovi na ovom podru~ju su do 30.5.1994. godine dosu|vali zateznu kamatu po stopi odre|enoj odlukom Vlade samo na potraìvanja u doma}oj valuti, a isto kao i sudovi u RBiH na potraìvanja u stranoj valuti, da bi od 30.5.1994. godine dosu|ivali zateznu kamatu na sva potraìvanja po stopi odre|enoj odlukom Vlade. U toku perioda poja~anog stabiliziranja doma}eg novca i liberalizovanog pla}anja stranom valutom u doma}em platnom prometu, donosi se novi Zakon o visini stope zatezne kamate (objavljen u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 18/96 od 1.10.1996. g.) koji je stupio na snagu danom objave. Po odredbama ovog Zakona, du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze, duguje zateznu kamatu na iznos duga od trenutka isplate, po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Vlada FBiH je Odlukom o visini stope zatezne kamate objavljenom u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 25/96 od 23.12.1996. g. odredila ovu stopu na 28%, ne preciziraju}i da li se radi o godi{njoj ili mjese~noj stopi. Kako je, me|utim, odredbama ~lana 1. stav 2. pomenutog Zakona, propisano da se za razdoblje kra}e od godinu dana primjenjuje konformni na~in obra~una kamate, moè se zaklju~iti da je Zakonom propisana zatezna kamata po stopi na godi{njem nivou. U ~lanu 1. stav 1. novog Zakona, propisano je, me|utim, da se zatezna kamata po odredbama ovog Zakona pla}a na nov~ane obaveze iz du`ni~ko-povjerila~kih odnosa zasnovanih na ugovorima u privredi (pojam ovog ugovora je dat u ~lanu 25. stav 2. ZOO), {to je ponovljeno i u Odluci Vlade, a po odredbama ~lana 3. Zakona, danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH. Poslije stupanja na snagu pomenutog Zakona (sa Odlukom) postavlja se pitanje kako dosu|ivati zateznu kamatu na nov~ane tra`bine koje ne poti~u iz ugovora u privredi te da li po odredbama novog Zakona dosu|ivati i zateznu kamatu na nov~ane tra`bine u stranoj valuti, odnosno doma}oj, ali ~ija se visina utvr|uje po kursu strane valute u momentu ispunjenja, ukoliko se zasnivaju na ugovorima u privredi. Po odredbama ~lana 277. stav 1. ZOO, koji novim Zakonom nije izmijenjen, svaki du`nik nov~ane obaveze duguje u slu~aju docnje zateznu kamatu po stopi odre|enoj zakonom. Ako bi se ~lan 3. novog Zakona shvatio doslovno, proizilazilo bi da od njegovog stupanja na snagu, zakon vi{e ne odre|uje stopu zatezne kamate na nov~ane tra`bine koje se ne zasnivaju na ugovorima u privredi, pa u ovom dijelu ~lan 277. stav 1. ZOO postaje neprimjenjiv. Mislim da je ovo neprihvatiljivo i predlaèm da se ~lan 3. novog Zakona protuma~i tako da prestaje primjena preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate samo u dijelu koji je regulisan novim Zakonom, a do daljeg, u odnosu na ostale nov~ane tra`bine, dosu|uje zatezna kamta po dosada{njem Zakonu (po stopi u visini eskontne stope uve}ane za 20%) ako su tra`bine u BH dinarima, a ako su u kunama po stopi od 22% godi{nje. Na ovaj na~in bi stopa zatezne kamate za ove tra`bine bila nià, ali je i opravdano da se da ve}a naknada povjeriocima koji profesionalno posluju na trì{tu, kada tra`bine poti~u iz njihovih me|usobnih odnosa.
^lan 28 105
Ostaje otvoreno pitanje {ta ubudu}e sa tra`binama u stranoj valuti ili u doma}oj kada se ispunjenje veè za kurs strane valute. S obzirom na momenat u kome je stupio na snagu novi Zakon ({iroko legalno pla}anje u stranoj valuti - DEM, tako da je postala alternativno plate`no sredstvo pogotovo kod tra`bina iz ugovora u privredi i stabilan kurs DEM i doma}e valute) mislim da novi Zakon treba primjenjivati i kod dosu|ivanja zatezne kamate na tra`bine iz ugovora u privredi izraène u stranoj valuti ili doma}oj sa valutnom klauzulom. Ovim bi se stopa zna~ajno pove}ala u odnosu na dosada dosu|ivanu, ali je dosada{nja i bila preniska i stoga nerealna (oko 3% godi{nje, {to je daleko ispod stope zatezne kamate u samoj SR Njema~koj, gdje iznosi 7% godi{nje). Mislim, da bi bilo poèljno s obzirom na naprijed iznijete okolnosti, odustati od dosada{nje prakse u pogledu dosu|ivanja stope zatezne kamate i na tra`bine u stranoj valuti ili sa valutnom klauzulom, i kada ne poti~u iz ugovora u privredi, jer vi{e nema razloga za nejednako postupanje u ovoj oblasti kada se radi o primjeni doma}eg prava. Mogli bismo se opredijeliti za stav da se i na ove tra`bine dosu|uje zatezna kamata po~ev od 1.4.1996. g. po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20%, ako je strana valuta alternacija BH dinaru, a po stopi odre|enoj Odlukom Vlade od 30.5.1994. god. ako je alternacija kuni, te da se ovako nastavi i nakon stupanja na snagu sada{njeg Zakona o visini stope zatezne kamate. Od tih datuma su, naime, stope utvr|ivane na godi{njem nivou i u smanjenom obimu, tako da su izraàvale realno obe{te}enje za zaka{njenja u pla}anju i obaveza izraènih u stranoj valuti. Predloèno je da gra|ansko-upravno odjeljenje Vrhovnog suda Federacije BiH usvoji, u smislu ~lana 19. Zakona o Vrhovnom sudu, Federacije BiH: Z A K L J U ^ A K I Povjeriocima potraìvanja izraènih u BH dinarima ili kunama, koja ne poti~u iz ugovora u privredi, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96), dana 1.10.1996 god. po stopi i na~inu obra~una odre|enim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% za potraìvanja u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za potraìvanja u kunama). II Povjeriocima potraìvanja izraènih u DEM ili drugoj stranoj konvertibilnoj valuti, kao i povjeriocima potraìvanja izraènih u BHD ili kunama, ako je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko treba primjenjivati doma}e pravo, zatezna kamata se obra~unava po stopi kao i na potraìvanja izraèna u doma}oj valuti i to za potraìvanja od du`nika sa podru~ja na kome je doma}e plate`no sredstvo BHD, po~ev od 1.4.1996. godine, a za potraìvanja od du`nika sa podru~ja na kome je doma}e plate`no sredstvo kuna, od 30.5.1994 godine. Do tada, zatezna kamata na ova potraìvanja se pla}a po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odnosne
106 ^lan 28
strane valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu povjerioca. Na potraìvanja, iz ove ta~ke koja poti~u iz ugovora u privredi po~ev od dana 1.10.1996. godine, povjeriocima pripada zatezna kamata po odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96). 34. Na sjednici gra|ansko-upravnog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH, odrànoj dana, 25. lipnja 1997. godine, temeljem ~lanka 19. Zakona o Vrhovnom sudu Federacije BiH, donesen je Z A K L J U ^ A K I Vjerovnicima tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a glase na BH dinare ili kune, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96) dana 1.10.1996. godine, po stopi i metodu obra~una reguliranim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% za tra`bine u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za tra`bine u kunama). II Vjerovnicima tra`bina koje glase na DEM ili drugu inozemnu konvertibilnu valutu, kao i vjerovnicima tra`bina koje glase na BH dinare ili kune, ali je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko je mjerodavno doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava se po stopi i metodu obra~una kao i na tra`bine u doma}oj valuti i to za tra`bine od du`nika sa podru~ja na kome je preteìto doma}e pla}evno sredstvo BH dinar, od 1.4.1996. godine, a za tra`bine od du`nika sa podru~ja na kome je preteìto doma}e pla}evno sredstvo kuna, od 30.5.1994. godine. Do tada zatezna kamata na ove tra`bine obra~unava se po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odnosne inozemne valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika. Na tra`bine iz ove to~ke koje potje~u iz ugovora u privredi, od 1.10.1996 godine vjerovnici imaju pravo na zateznu kamatu po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96). O b r a z l o ` e n j e Dana 1.10.1996. godine objavljen je i stupio na snagu Zakon o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96), po kome du`nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze koja potje~e iz du`ni~kovjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, duguje zateznu kamatu po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Ovim Zakonom je propisano i da danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije BiH.
^lan 28 107
Do stupanja na snagu ovog Zakona, na teritoriju Federacije BiH na kome su se primjenjivali propisi Republike Bosne i Hercegovine, a na kome je doma}e plate`no sredstvo bio BH dinar, zatezna kamata na tra`bine u doma}oj valuti bez obzira na podrijetlo odre|ivala se po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Sl. list SFRJ, broj 57/89), preuzetog kao zakon RBiH (po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%, putem konformnog obra~una). Na podru~ju Herceg-Bosne, na kome je kao doma}e pla}evno sredstvo kori{ten hrvatski dinar, a potom kuna, zatezna kamata se odre|ivala po stopi koju je propisivalo isprva Hrvatsko vije}e obrane, a potom Vlada HR Herceg-Bosne, tako|er za sve tra`bine bez obzira na pravni temelj. Pomenuti propisi su primjenjivani i nakon stupanja na snagu Ustava Federacije BiH, sukladno prijelaznoj odredbi iz ~lanka 5. stavak 1. ovog Ustava. U sudskoj praksi postalo je upitno da li nakon stupanja na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, vjerovnici tra`bina kojima nije temelj ugovor u privredi, imaju pravo na zateznu kamatu i ako imaju, po kojoj stopi. Po odredbama Zakona o obveznim odnosima (~lanka 277. stav 1), du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze duguje zateznu kamatu po stopi utvr|enoj zakonom. Ova odredba se primjenjuje i sada na cijelom podru~ju Federacije BiH. Polaze}i od ove zakonske norme, mora se zaklju~iti da se i nakon stupanja na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, na teritoriju Federacije BiH primjenjuju dosada{nji propisi o visini stope zatezne kamate kod tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, jer za ove tra`bine novim zakonom nije utvr|ena stopa zatezne kamate. Ne bi bio prihvatljiv zaklju~ak da je, stupanjem na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, prestala mogu}nost dosude ove kamate na tra`bine koje nisu spomenute u federalnom zakonu, jer bi to zna~ilo neprimjenjivanje temeljne odredbe iz koje proizilazi pravo vjerovnika na zateznu kamatu u slu~aju docnje du`nika. Iz ovih razloga usvojen je zaklju~ak pod to~kom I. Stopa zatezne kamate na tra`bine u kunama od 22% godi{nje utvr|ena je posljednjom Odlukom Vlade HR Herceg-Bosne sa djejstvom od 18.11.1994. godine i od tada nije mijenjana, pa }e se po ovoj stopi nastaviti obra~un zatezne kamate na tra`bine koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a na ovakve tra`bine koje glase na BH dinare po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20%, sve dok zakonom Federacije BiH ne bude druk~ije propisano jedinstveno za teritoriju Federacije BiH. U sudskoj praksi je zauzimano jedinstveno stajali{te da se pozitivnopravni propisi o visini stope zatezne kamte odnose samo na nov~ane tra`bine u doma}oj valuti. Ovo stoga {to je ova valuta bila nekonvertibilna i depresirana, nov~ani sustav je bio karakteriziran visokom inflacijom i stalnim obezvrije|ivanjem doma}eg novca, pa je samo tim nov~anim tra`binama bila primjerena visoka stopa zatezne kamate. Ovakvo stajali{te sudova zadràno je i nakon disolucije SFRJ, na cijelom teritoriju BiH koji sada ~ini teritorij Federacije BiH, pa su sudovi na tra`bine u stranoj valuti u slu~ajevima kada je mjerodavno doma}e pravo dosu|ivali zatezne kamate po stopi koju komer-
108 ^lan 28
cijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika koriste kod obra~una kamata na {tedne uloge po vi|enju u odnosnoj stranoj valuti. Smatralo se da je ovako obra~unata zatezna kamata primjerena prosje~na naknada zbog zaka{njenja du`nika u ispunjenju obveze isplate strane valute. Na isti na~in se sudilo i kod tra`bina izraènih u doma}em novcu, ali kada je ispunjenje bilo zavisno od kursa strane valute u tom momentu (kod ugovora sa valutnom klauzulom), jer se ovakvim ugovaranjem osiguravala neumanjena vrijednost glavne tra`bine. Ovakva praksa je imala puno opravdanje u prilikama kada je eskontna stopa NBBiH znala dose}i i 44% mjese~no, a stopa zatezne kamate u HercegBosni 34% mjese~no (tijekom 1993. g). U kasnijem periodu, me|utim, dolazi do stabilizacije doma}e valute i ~vrstog deviznog te~aja, a {iroko se liberalizuje pla}anje u stranoj valuti (DEM) i u unutarnjem platnom prometu izme|u doma}ih pravnih subjekata (pravnih i fizi~kih osoba). Kao izraz ovih promjena dolazi i do izrazitog pada stope zatezne kamate, tako da se na teri-toriju Herceg-Bosne na kome je preteìto doma}e pla}evno sredstvo kuna stopa zatezne kamate po~ev od 30.5.1994. godine, odre|uje na 30% godi{nje, a po~ev od 22.11.1994. godine na 22%. Ne{to usporeniji je ovakav razvoj na teritoriju na kome je preteìto pla}evno sredstvo BH dinar, te se na ovom teritoriju eskontna stopa NBBiH, na temelju koje se izra~unava stopa zatezne kamate, odre|uje na godi{njem nivou od 1.4.1996. godine i to najprije na 20%, a od 1.1.1997. godine na 10%. Zaklju~eno je da od momenta kada je otpo~elo utvr|ivanje stopa na godi{njem nivou i u smanjenom obujmu, tako da zatezna kamata obra~unata po tim stopama predstavlja realno obe{te}enje i za zaka{njenja u pla}anju nov~anih obveza u stranoj valuti ili doma}oj, ali sa valutnom klauzulom, nema vi{e razloga za nejednako postupanje kod odre|ivanja stope zatezne kamate zavisno od toga na koju valutu glasi obveza, naravno ukoliko je mjerodavno doma}e pravo. Iz ovih razloga je donesen zaklju~ak u stavku 1. pod II. Dosljedno prednjem stajali{tu, usvojen je u stavku 2. pod II. i zaklju~ak da se kod ovih tra`bina, ukoliko potje~u iz du`ni~ko-vjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, odre|uju stoga zatezne kamate po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96 - od dana stupanja na snagu tog Zakona (dana 1.10.1996. godine). Ta stopa je odre|ena Odlukom Vlade Federacije BiH (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 25/96) na 28% godi{nje.
5 Zna~ajno je napomenuti, a na {ta opet ukazuje sudska praksa, da je zna~ajnu pometnju kod obra~una kamata izazvala primjena konformnog metoda pri obra~unu zakonske zatezne kamate, koji metod je prihva}en od nekih subjekata ovla{tenih za obra~un kamata po izvr{nim ispravama, i to na na~in da je obra~unata kamata konstantno, za cijeli period docnije isplate glavnog duga, za svaku godinu pripisivana glavnom dugu, i na osnovu tako pripisane kamate, za naredni period je ponovo obra~unavata kamata i opet pripisivana glavnom dugu, i tako za svaki obra~unski period, ~ime su neosnovano uve}ana potraìvanja traìoca izvr{enja, a iznos je na desetine puta bio ve}i od stvarnog
^lan 28 109
dugovanja po glavnom dugu i kamati. Dakle, obra~un kamate se vr{io po konformnom metodu koji je shvatan tako da se bez obzira na duìnu obra~unskog perioda kamata uvijek pripisivala glavnom dugu i za duì period, odnosno vi{e godina zaredom, a {to je suprotno odredbama Zakona o obligacionim odnosima, kojim se reguli{e ovaj metod obra~una i prema kojim se kamata moè pripisati glavnom dugu samo za kra}i obra~unski period, dakle unutar jedne godine. Poseban problem koji se javlja u praksi sudova je kada se radi o provo|enju sudskih izvr{nih isprava iz predratnog i ratnog perioda, s obzirom na to da iste glase na Yu dinare, odnosono BH dinare, kod denominacije prednjih valuta pa radi ujedna~avanja sudske prakse po prednjem pitanju ukazujem sudsku praksu iz odluka sudova:
Vrhovni sud FBiH Rev. broj 241/98 Sarajevo, 22.02.1999. godine. ........ ........ O b r a z l o ` e n j e Prvostepenom presudom Op}inskog suda u Biha}u broj P-1255/97 od 24.6.1997. godine obavezan je tuèni da isplati tuìocu iznos od 7.410 DM ili dinarsku protuvrijednost od 741.000 BH dinara sa kamatom po~ev od 3.5.1991. godine do isplate, po stopi koja se pla}a banci na sredstva po vi|enja i naknaditi mu tro{kove spora od 1.064 DM ili 106.400 BH dinara. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-135/97 od 6.3.1998. godine àlba tuènog je djelimi~no uvaèna i prvostepena presuda preina~ena utoliko da kamata te~e od 24.6.1997. godine tj. od dana presu|enja, dok je u ostalom dijelu àlba odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. Blagovremeno izjavljenom revizijom tuèna pobija drugostepenu odluku zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. Nakon {to je ispitao pobijanu odluku u granicama ~lana 386. ZPP-a, ovaj sud je na osnovu ~lana 393. ZPP-a odlu~io kao u izreci iz ovih razloga: Nièstepeni sudovi su utvrdili da su parni~ne stranke dana 1.1.1991. godine po polici 5522 zaklju~ile ugovor o ìvotnom osiguranju i time se, pored ostalog, tuèni obavezao da tuìocu za slu~aj invaliditeta isplati iznos osigurane sume od 760.000 Yu dinara, da je osigurani slu~aj nastupio dana 3.5.1991. godine kada je tuìlac u saobra}ajnom udesu zadobio te{ke tjelesne povrede, od kojih je kod tuìoca nastupila stoprocentna invalidnost, da je lije~enje kona~no zavr{eno 11.6.1997. godine, da je tuèni prije zavr{enog lije~enja tuìocu isplatio od osigurane sume iznos od 25% (190 Yu dinara), a ostao dugovani iznos od 75% Yu dinara.
110 ^lan 28
Na osnovu prednjeg utvr|enja nièstepeni sudovi su primjenom odredbi ~lana 580. i 897. ZOO zaklju~ili da se u ovome slu~aju radi o isplati naknade iz ugovora o osiguranju, da je potraìvanje tuìoca dospjelo kada je tuìlac kona~no saznao za posljedice povrije|ivanja danom zavr{enog lije~enja, pa da potraìvanje tuìoca nije zastarjelo, te da tuèni u izvr{enju obaveza iz ugovora o osiguranju treba da isplati tuìocu 75% od osigurane sume. Neosnovan je prigovor revizije istican i pred nièstepenim sudovima, da je potraìvanje tuìoca zastarjelo. Nièstepeni sudovi su pravno rezonovali da u ovome slu~aju u zastari potraìvanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz ~lana 380. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Tuìlac je za svoju invalidnost kona~no saznao iz otpusnog pisma Kantonalne bolnice Dr. Irfan Ljubijanki} u Biha}u od 11.6.1997. godine, kojim je definitivno zaklju~en njegov zdravstveni (tjelesni i psihi~ki) status, a {to je u svome nalazu datom pred sudom, izri~ito istakao i dr. Faruk Tabakovi}, neuropsihijatar, kome tuèni nije prigovorio (raspravni zapisnik od 24.6.1997. godine). Prema tome, ima se smatrati da je lije~enje tuìoca kona~no zavr{eno dana 11.6.1997. godine i od kada je po~eo te}i rok zastare, koji je prekinut podno{enjem. Me|utim, osnovano se u reviziji isti~e da je u pogledu obra~una visine od 570.000 Yu dinara u vaè}u valutu povrije|eno materijalno pravo. U konkretnom slu~aju radi se o obavezi koja je nastala u Yu dinarima, a nije ugovoreno ni pla}anje u DEM, pa se u ovakvoj situaciji, obzirom na na~elo monetarnog nominalizma (~lan 394. ZOO), obaveza u Yu dinarima konverzuje na na~in izloèn kako slijedi: Po odredbama Odluke Vlade RBiH (Sl. list RBiH broj 13/92), donesene na osnovu Zakona o novcu (Sl. list RBiH broj 8/92 i 13/94), sve neizmirene nov~ane obaveze izraène u dinarima pretvorene su u obaveze u BH dinarima po kursu zamjene 10:1 (konverzija) a Zakonom o promjeni vrijednosti dinara (Sl. list RBiH broj 18/94 i 33/94), ove obaveze su i denominirane za 10.000 puta (~lan 5. pomenutog Zakona). Primjenom navedenih propisa potraìvanje tuìoca izraèno u 570.000 Yu dinara u~injenom konverzijom (10:1) iznosi 57.000 BH dinara a nakon u~injene denominacije (10:1000) iznosi 5.700 BH dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci BiH (Slu`beni list BiH br. 12/99 stupio na snagu 24.7.1997. godine) monetarna jedinica u Bosni i Hercegovine je konvertibilna marka i po tome osnovu se vr{i konverzija BH dinara u odnosu 100:1, pa bi, primjenom ovog propisa potraìvanja tuìoca kona~no iznosilo 0,0572 KM, {to bi zaokruèno iznosilo 0,06 KM. Kamate na ovo potraìvanje u skladu sa odredbom ~lana 919. stav 2. ZOO teku od 25.6.1997. godine (protekom 14 dana od dana saznanja za iznos obaveza osiguratelja), i to do 7.7.1998. godine po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% (Slu`bene novine FBiH broj 18/96), a od tada pa do isplate po stopi od 18% (Slu`bene novine FBiH broj 27/98).
^lan 28 111
Obzirom da su nièstepene odluke preina~ene u pogledu glavnog potraìvanja, temeljem odredbe ~lana 166. ZPP-a ovaj sud je preina~io i odluku o tro{kovima parni~nog postupka i odlu~io, imaju}i u vidu uspjeh stranaka u sporu, da svaka snosi svoje tro{kove. ......... (Iz odluke br. U-30/01 od 11.5.2002. godine, Ustavni sud BiH, Slu`bene novine FBiH br. 43/02 od 4.9.2002.) ODLUKA Odbija se apelacija R.M. iz Sarajeva protiv rje{enja Kantonalnog suda u Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine. Odluku objaviti u Slu`benom glasniku BiH, Slu`benim novinama Federacije BiH i Slu`benom glasniku Republike Spske. Obrazloènje I - Postupak pred Ustavnim sudom 1. Gospodin R.M. (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa gospodin M.I. advokat iz Gora`da je 9. aprila 2001. g, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav BiH) podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) protiv rje{enja Kantonalnog suda u Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine. 2. Na traènje Ustavnog suda, u smislu ~lana 16. Poslovnika Suda, Kantonalni sud u Gora`du je, dopisom broj SU 115/01 od 9. avgusta 2001. godine, obavijestio Sud da smatra apelaciju neosnovanom. II - înjeni~no stanje: A. Okolnosti predmeta
3. U januaru 1978. godine apelant je pretrpio tjelesne ozljede uslijed saobra}ajne nesre}e, te mu je dodijeljena renta i naknada za zdravstvenu njegu koju je trebalo isplatiti Sarajevo-osiguranje d.d. Sarajevo Filijala Gora`de (du`nik). Osnovni sud II u Sarajevu je, presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine, naloìo du`niku, izme|u ostalog pla}anje mjese~ne rente u iznosu od 9.827,00 dinara, po~ev od 1. septembra 1990. godine. Du`nik je ovu obavezu isplatio za mart mjesec 1992. godine, od kada je prestao izvr{avati svoju obavezu. 4. Na prijedlog apelanta od 14. juna 1999. godine, Op}inski sud u Gora`du donio je rje{enje broj I-54/99 od 14. juna 1999. godine kojim je naloìo Sarajevo-osiguranju d.d. Sarajevo Filijala Gora`de, izvr{enje radi pla}anja rente utvr|ene presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine pla}anjem
112 ^lan 38
dospjelih obroka po~ev od 1. aprila 1992. godine do 31. maja 1999. godine u iznosu od 9.827,00 KM (nakon konverzije YU dinara po zvani~nom kursu Narodne banke BiH u martu 1992. godine). 5. Po prigovoru du`nika, Op}inski sud u Gora`du je rje{enjem broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine, izmijenio rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i primijenio drugi princip u odre|ivanju glavnog duga i odredio naplatu rente u iznosu od 0,000982 KM mjese~no po~ev od 1. aprila 1994. godine. 6. Protiv ovog rje{enja apelant je uloìo àlbu Kantonalnom sudu u Gora`du, navode}i povrede odredbi o postupku i pogre{ne primjene materijalnog prava. Apelant je naveo da nije sporno da je za mjesec april 1992. godine zvani~ni kurs Narodne banke Bosne i Hercegovine bio 85 YU dinara za 1 DEM. Prema tome, renta je na navedeni period trebala iznositi 9.942,00 KM. Pored toga, apelant navodi da prema ~lanu 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima on ima pravo na punu naknadu, jer glavnica i kamata ne mogu naknaditi {tetu koja je uzrokovana du`nikovom docnjom. Apelant je istakao da, i u slu~aju primjene alternativnog principa, sud ne bi trebalo dodijeliti tako mali iznos, nego ga uputiti na parnicu. Apelant je, dalje, naveo da je nezakonita sudska odluka prema kojoj je odbijen zahtjev za prinudu naplatu rente, jer presuda Osnovnog suda II u Sarajevu broj P-2288/90 ostaje na snazi sve dok ne bude izmijenjena drugom sudskom odlukom. Apelant je traìo od Kantonalnog suda u Gora`du da preina~i osporeno rje{enje u skladu sa prijedlogom od 19. septembra 2000. godine ili da ukine osporeno rje{enje i vrati predmet na ponovni postupak. 7. Kantonalni sud u Gora`du je, rje{enjem G`-22/01 od 21. februara 2001. godine, odbio apelantovu àlbu kao neosnovanu, i potvrdio rje{enje Op}inskog suda u Gora`du broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine. Po mi{ljenju Kantonalnog suda u Gora`du, prvostepeni sud je ispravno primijenio materijalno pravo, tj. propise o pretvorbi YU dinara u BH dinare, te nakon toga BH dinare u KM. Kantonalni sud, nadalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio i kad je odbio apelantov zahtjev za isplatu budu}e rente u iznosu od 115,61 KM po~ev od 1. juna 1999. godine, budu}i da ovako postavljen zahtjev nije u saglasnosti sa ~lanom 16. Zakona o izvr{nom postupku, tj. sa izvr{nom ispravom na osnovu koje je doneseno predmetno rje{enje o izvr{enju. Iz istog razloga nisu prihva}eni àlbeni navodi apelanta u kojima navodi da ima pravo na punu naknadu u skladu sa ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud u Gora`du je naveo da apelantu ostaje otvorena mogu}nost da pred nadle`nim sudom traì izmjenu dosu|enih iznosa rente. B. Relevantni doma}i zakoni
(1) Propisi o pretvorbi novca 8. Sudovi su temeljili svoje odluke o pretvorbi duga na odre|enom broju propisa o pretvorbi novca. Tako, prema Odluci ... o sprovo|enju Uredbe o novcu Republike BiH (Slu`beni list RBiH br. 13/92), svi iznosi u YU dinari-
^lan 28 113
ma (zaklju~no s 17. augustom 1992. godine) se pretvaraju u BH dinare prema zvani~om kursu od 10 YU dinara za 1 BH dinar. Prema Uredbi sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara (Slu`beni list RBiH broj 16/94), utvr|uje se nova vrijednost dinara tako da jedan dinar vrijedi 10.000 postoje}ih dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci (Slu`beni list BiH broj 1/97), monetarna jedinica BiH je konvertibilna marka, koja u odnosu na postoje}u valutu vrijedi 100 BH dinara/1 KM. (2) Zakon o parni~nom postupku (Sl. novine FBiH br. 42/98 i 3/99) 9. Prema ~l. 364. st. 1. i 2. Zakona protiv pravomo}ne presude donesene u drugom stupnju, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno me|unarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija nije dopu{tena u imovinskopravnim, i radnim sporovima u kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanje u novcu, na predaju stvari ili izvr{enje kakve druge ~inidbe ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi 15.000 KM. Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ br. 10/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Sl. list RBiH br. 2/92 i 13/94) Prema ~l. 278. Zakona, povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete. Zakon o izvr{nom postupku (Sl. list SFRJ br. 18/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91 i Sl. list RBiH br. 16/92 i 13/94) Prema ~l. 16. Zakona sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave. Izvr{ne isprave su: 1) izvr{na sudska odluka i sudsko poravnanje; 2) izvr{na odluka u upravnom postupku, poravnanje u upravnom postupku i izvr{na odluka u prekr{ajnom postupku, ako glase na ispunjenje nov~ane obaveze; 3) druga odluka koja je izvr{na isprava predvi|ena zakonom. Apelacija Apelant isti~e da je rje{enje Kantonalnog suda u Gora`du povrijedilo njegovo pravo na imovinu za{ti}eno ~lanom 1. Protokola br. 1. na Evropsku konvenciju i ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je primjenom principa denominacije YU dinara u KM nov~ana tra`bina imovina povjerioca obezvrije|ena u tolikoj mjeri da je postupak naplate postao bespredmetan i bezvrijedan. Apelant, tako|er, navodi da je njegovo pravo na punu naknadu, predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, potpuno zanemareno.
114 ^lan 28
Dopustivost: Ustavni sud isti~e da je posljednja odluka u ovom predmetu rje{enje Kantonalnog suda u Gora`du od 21. februara 2001. godine i da, imaju}i u vidu ograni~en iznos potraìvanja u ovom slu~aju, zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu Federacije nije dozvoljen (~lan 364. Zakona o parni~nom postupku FBiH). Apelant je, prema tome, iscrpio sva raspoloìva pravna sredstva prema zakonima Federacije. Apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu 9. aprila 2001. godine, {to zna~i u zakonskom roku predvi|enom ~lanom 11. stav 3. Poslovnika Suda. Prema tome, apelacija je dopustiva. Meritum Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na imovinu, kao i pravo predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Prema ~lanu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud nema zadatak da ocjenjuje utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i primjenu zakona, {to je zadatak niìh sudova, osim ako su odluke niìh sudova povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko su ustavna prava zanemarena ili pogre{no pimijenjena u odluci redovnog suda, uklju~uju}i slu~ajeve kada je primjena zakona bila proizvoljna, kada je sam primjenjeni zakon neustavan, ili kada su osnovna procesna prava (pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi itd.) bila povrije|ena. Sud smatra da je ovaj predmet vezan za pravo na imovinu za{ti}eno ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1. na Evropsku konvenciju, ~iji stav 1. glasi: Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano uìvanje svoje imovine. Niko ne moè biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. 19. Sud isti~e da Ustav BiH razmatra pitanja koja su se pojavila nakon 14. decembra 1995. godine, dana kada je Ustav BiH stupio na snagu. Prema tome, ako je apelant pretrpio {tetu Odlukom o sprovo|enju Uredbe o novcu Republike BiH iz 1992. godine ili Uredbom sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara iz 1994. godine, to pitanje Sud ne moè ispitati jer je izvan dometa njegove ocjene. 20. [to se ti~e doga|aja koji su se kasnije desili, Ustavni sud se poziva na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (npr. Aka protiv Turske, pre-
^lan 28 115
suda od 23. septembra 1998. godine) prema kojoj, u slu~aju eksproprijacije, odga|anje dràve da plati naknade moè dovesti do povrede prava na imovinu ako za vrijeme odga|anja vrijednost dosu|enog iznosa bude znatno reducirana uslijed devalvacije ili ako gubitak nije nakna|en adekvatnom kamatnom stopom. 21. Me|utim, potrebno je ista}i da su predmet ocjene u ovom predmetu sudske odluke koje su osporene ovom apelacijom donesene u izvr{nom postupku. Prema ~lanu 16. Zakona o izvr{nom postupku, kao {to je nazna~eno i u rje{enju Kantonalnog suda u Gora`du, sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave. Ne postoji mogu}nost da se u toku izvr{nog postupka vr{i ispravka ili da se donose izmjene i promjene na izvr{noj ispravi koja je osnov izvr{nog postupka. Bilo kakva sporna pitanja koja se ti~u samo izvr{ne isprave, {to je u ovom slu~aju presuda Osnovnog suda II u Sarajevu, ne mogu biti istaknuta u izvr{nom postupku, nego se moraju navesti sudu u drugom postupku. U toku tog postupka, sud moè ispitati sporna pitanja koja je naveo apelant, a naro~ito pitanje naknade za izgubljeni nov~ani iznos uslijed denominacije. Sud, tako|er, isti~e da je apelant imao mogu}nost da u drugim postupcima traì izmjenu visine rente. 22. Ustavni sud smatra da odluke donesene u izvr{nom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu BiH ili Evropskoj konvenciji kada je u pitanju finansijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u drugim postupcima. 23. Sud, stoga, zaklju~uje da osporene odluke nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu. 24. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Suda su kona~ne i obavezuju}e.
6 U odnosu na odredbe ovog ~lana prihvatljiva je i sudska praksa:
Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate na parni~ni tro{ak i u slu~aju kad u izvr{noj ispravi nije odlu~eno o njima. Stranka je, me|utim, ovla{tena traìti da se ve} u odluci kojom se prihva}a zahtjev za naknadu parni~nih tro{kova kao u izvr{noj ispravi, prihvati i njezin zahtjev za pla}anje zateznih kamata (Vs RH Rev-120/91 od 20.11.1991. Informator, br. 3975/92, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 36/37), {to je u skladu sa stavom 2. ovog ~lana. Prvostepenim rje{enjem usvojen je djelimi~no prigovor izvr{enika i rje{enje o izvr{enju stavljeno van snage u dijelu kojim je odre|ena naplata kamate u periodu rata i neposredne ratne opasnosti, i to od 8.2.1992. do 23.12.1996. godine. Suprotno àlbenim navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio osporeno rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje prihvata kao valjane i ovaj sud.
116 ^lan 29
^l. 37. Zakona o osiguranju imovine i lica je odre|eno da za period neposredne ratne opasnosti i rata ne teku kamate na iznose koje duguju osiguravaju}a dru{tva, pa je prvostepeni sud pravilno donio odluku i rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|ena naplata kamata za period rata i neposredne ratne opasnosti, stavio van snage. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1198/03 od 7.10.2003) Prednje pravno stanovi{te temelji se na odredbi st. 1. ~l. 1. ovog zakona, jer je posebnim zakonom, navedenim u citiranoj sudskoj odluci, propisano odstupanje u pogledu provo|enja izvr{enja u odnosu na odredbe ovog zakona kada je u pitanju naplata kamata za period rata i neposredne ratne opasnosti, prema kojem se u prednjem slu~aju ne obra~unavaju i ne ispla}uju kamate iako je to utvr|eno sudskom odlukom kao izvr{nom ispravom.
7 Treba napomenuti da je u vrijeme pisanja komentara u FBiH donesen i stupio na snagu Zakon o visini stope zatezne kamte na neizmirena dugovanja (Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004. godine), kojim se propisuje kamata od 12% za du`ni~kopovjerila~ke odnose, s tim da se ista primjenjuje od 1.12.1989., a da se ne}e obra~unavati za period ratnog stanja, i propisuje se na~in obra~una kamate u odnosu na osnovicu, te postupanje u predmetima koji nisu okon~ani, odnosno u kojim je ranije done{ena odluka koja nije realizovana. Ovim zakonom nisu obuhva}ene kamate za {tete, pa je za o~ekivati da se i to pitanje rije{i dono{enjem drugog ili dopunom postoje}eg zakona. Shodno navedenom zakonu, kod ve} donesenih odluka o kamati prema ranijim propisima, isplata istih }e se vr{iti po ovom zakonu, odnosno teret obra~una kamata po novom zakonu, u odnosu na ranije sudske odluke stavljen je bankama u nadle`nost. ^lan 29. Vjerodostojna isprava (1) Izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potraìvanja odre|uje se i na osnovu vjerodostojne isprave. (2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potraìvanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz sme}a. (3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni traìlac izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. 1 Op}enito: Odredbe o vjerodostojnim ispravama bile su sadràne u ~lanu 21. ZIP-a iz 1978. godine, ali su iste pretrpjele odre|ene izmjene u pogledu kruga subjekata koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava. Do{lo je i do smanjenja broja izvr{nih isprava, a u odnosu na subjekte protiv kojih se moè podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave prijedlog se moè podnijeti i protiv fizi~kih i pravnih lica, a sve s
^lan 29 117
obzirom na vrstu i pravnu prirodu vjerodostojne isprave. Na~elno, odredbe ovog zakona vi{e ne prave razliku u pogledu fizi~kih i pravnih lica kada je u pitanju vjerodostojna isprava, bilo kada se radi o aktivnoj ili pasivnoj legitimaciji stranaka u izvr{nom postupku, a kod podno{enja prijedloga za izvr{enja (prema ZIP-u iz 1978. godine, odnosno izmjenama i dopunama istog, aktivno legtimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bilo je samo pravno lice, a prije tog prijedlog za izvr{enje se na osnovu vjerodostojne isprave mogao podnijeti samo kod nov~anog potraìvanja izme|u pravnih lica), me|utim prema odredbama ovog zakona suèn je krug subjekata koji mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga i ra~una, i to u ovisnosti o vrsti usluge za koju je ispostavljen ra~un. 2 Ovakvo zakonsko rje{enje trebalo bi voditi smanjenju broja predmeta u sudovima u pogledu izvr{nih predmeta te ubrzanju izvr{nog postupka na osnovu izvr{nih isprava, a i samih vjerodostojnih isprava, ali samo pod uvjetom da se sada postoje}i predmeti na adekvatan na~in efikasno rije{e. Imaju}i u vidu prijelazne i zavr{ne odredbe ovog zakona, te predmete u kojima se prijedlog za izvr{enje temelji na vjerodostojnim ispravama koje po ovom zakonu nemaju vi{e to svojstvo, otvoren je niz pitanja u pogledu postupanja i odlu~ivanja u tim predmetima. Preporuka je radne grupe za izradu zakona bila da se ti sporni predmeti proslijede parni~nom odjeljenju na dalje postupanje, odnosno da se postupa na na~in kao po tu`bi, s tim {to bi tuìtelj podneseni prijedlog, shodno odredbama Zakona o parni~nom postupku, morao urediti u smislu ~l. 53. istog, a ~ime bi se za{titili interesi stranaka u postupku kada je u pitanju na~elo efikasnosti i ekonomi~nosti pruànja sudske za{tite. Ova preporuka je razli~ito shva}ena od pojedinih sudova i dok je, primjera radi, Osnovni sud u Banjoj Luci u cijelosti prihvatio prednju preporuku radne grupe i bez odga|anja sporne predmete dostavio parni~nom odjeljenju na postupak po tu`bi, a {to ~ini efikasnijom sudsku za{titu tuìtelja (traìoca izvr{enja) i {to i jeste jedan od ciljeva i svrha sudskih postupaka, pojedini su sudovi u FBiH, u prednjem slu~aju, iste ponovo vratili na izvr{ni postupak izvr{nom odjeljenju navode}i da nedostaje rje{enje o ogla{avanju nenadle`nim u izvr{nom referatu, te iz razloga {to stranka nije izrazila svoju volju da se postupak nastavi po tu`bi i {to izvr{ni sud nije postupio na na~in da donese rje{enje o ogla{avanju nenadle`nim, a koje rje{enje mora biti pravosna`no, te da se tek nakon pravosna`nosti tog rje{enja spis dostavi parni~nom odjeljenju istog suda. Imaju}i u vidu prednje, a u cilju za{tite stranaka u postupku, cijenim da ne postoji parni~ni sud i izvr{ni sud u okviru jednog redovnog suda, ve} postoje odjeljenja tog suda, pa se postavlja pitanje zakonskog upori{ta za dono{enje rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim izme|u dva sudska odjeljenja jednog suda, a {to u krajnjem rezultira jednim dugotrajnim postupkom dostavljanja spisa sa odjeljenja na odjeljenje jednog suda (pored dono{enja rje{enja zahtijeva se i pravosna`nost istog, pa eventualno postupak po àlbi, {to u dana{njim uslovima moè potrajati, s obzirom na broj nerije{enih predmeta u sudovima i do dvije godine), i to na veliku i obostranu {tetu stranaka, jer u svakom slu~aju je izostala efikasnost sudske za{tite u odnosu na traìoca izvr{enja (budu}eg tuìtelja), a {to nije smisao sudske reforme i
118 ^lan 29
dono{enja novih zakonskih propisa, dok u odnosu na izvr{enika na potraìvanja teku kamate, pa se time uve}ava njegov eventualni dug ili pak visina naknade {tete zbog neispunjenja obaveze. Kada se ima u vidu iskazana ili neiskazana volja stranaka u prijedlogu za izvr{enje, te da Zakon nije donesen da strankama na{kodi, treba ista}i i samu ~injenicu da je stranka preduzmanjem radnje pred sudom i predajom podneska kojim traì od suda za{titu u ostvarivanju svojih povrije|enih prava ve} izrazila volju da se njen zahtjev rije{i pred sudom, u skladu sa prirodom i karakterom potraìvanja, odnosno vrstom za{tite, kao i to da i sam prijedlog za izvr{enje u prednjim slu~ajevima sadrì prijedlog da se isti smatra tu`bom ako je izjavljen prigovor, {to jasno ukazuje na prirodu i karakter spora u konkretnoj stvari, nema dileme da bi se u tom slu~aju radilo o parni~nom postupku. Razumljivo je da }e znatan broj predmeta, bez obzira na razli~ito postupanje pojedinih sudova u proslje|ivanju prijedloga za izvr{enje kao tu`bi, u naprijed spomenutim slu~ajevima, na parni~ni postupak, pove}ati broj predmeta na parni~nim odjeljenjima, ali bi se moglo zaklju~iti da je u interesu stranaka brè i efikasnije postupanje, te da je Zakonom trebalo u prelaznim i zavr{nim odredbama i propisati preciznije postupanje u prednjim slu~ajevima. 4 Komentar uz stav 1: Odredbom da se radi ostvarivanja nov~anog potraìvanja izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, u odnosu na ranije odredbe st. 1. ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, ispu{tene su rije~i pravne osobe, a koje su vodile takvom zakonskom rje{enju u pravcu restrikcije aktivno legit imisanih subjekata, tako da su samo pravne osobe bile aktivno legitimisane, odnosno samo su one mogle podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave. Dakle, novim zakonskim rje{enjem omogu}eno je i da kao aktivno legitimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bude i fizi~ko lice, naravno ukoliko posjeduje vjerodostojnu ispravu koja se priznaje po ovom zakonu kao izvr{ni naslov. [to se ti~e pasivne legitimacije kada su u pitanju fizi~ka ili pravna lica, Zakon, kao ni raniji, ne pravi razliku izme|u istih, te se u ozna~enju izvr{enika u prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi moè pojaviti i fizi~ko i pravno lice. Izvr{enje radi ostvarenja nov~ane tra`bine odre|uje se i na osnovu vjerodostojnih isprava, pa se, shodno prednjoj odredbi, mora ista}i da, prije svega, potraìvanje mora biti nov~ano, a kao izvr{ni naslov predvi|a se vjerodostojna isprava. Ove isprave, za razliku od izvr{nih isprava (~lan 23. ZIP-a), nemaju kvalitet izvr{nih isprava u uèm smislu i ne predstavljaju kvalifikovanu izvr{nu ispravu, ali ipak u visokom stepenu ~ine vjerovatnim postojanje nov~ane tra`bine koja se tom ispravom dokazuje. Svrha priznanja izvr{nog naslova vjerodostojnim ispravama, iako ne predstavljaju kvalifikovane izvr{ne isprave kojim je nov~ano potraìvanje utvr|eno, jeste pojednostavljenje postupka u prinudnoj naplati nov~anih tra`bina, ukoliko nov~ano potraìvanje nije sporno me|u strankama. Komentar uz stav 2: Kao vjerodostojne isprave, Zakon taksativno nabraja iste i odre|uje da su to mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potraìvanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuka vode, toplotne energije i odvoz sme}a i,
^lan 29 119
za razliku od dosada{njeg zakona, vi{e se kao vjerodostojne isprave ne spominju po zakonu ovjerena privatna isprava i isprava koja po posebnim propisima ima zna~aj javne isprave, kao ni faktura, a niti obra~un kamata, koji je bio izjedna~en sa fakturom. 7 Shodno odrebama st. 1. i 2. ~lana 29. novog zakona, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, kojim je bilo predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potraìvanja pravnog lica odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, ~ini se opravdanim da se sad izvr{enje moè, u prednjim slu~ajevima, odrediti i radi ostvarenja nov~anog potraìvanja i pravne i fizi~ke osobe ({to je i logi~no ako se ima u vidu ~ek i mjenica sa protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potraìvanja, kod kojih su izdavaoci sami izvr{enici ili pak garanti za obaveze izvr{enika, odnosno isti su potpisnici bilo kao fizi~ke bilo kao pravne osobe, i iste isprave mogu glasiti i na fizi~ke i pravne osobe, u slu~ajevima i pod uvjetima kada je to zakonom odre|eno i za ~ije izdavanje su propisani strogi formalni zakonski uslovi), odnosno vi{e se ne pravi razlika izme|u pravnih i fizi~kih lica, kako je to naprijed ve} istaknuto, bez obzira da li ista u izvr{nom postupku imaju svojstvo traìoca izvr{enja ili izvr{enika, a kada je u pitanju vjerodostojna isprava kao izvr{ni naslov. Na smanjenje broja vjerodostojnih isprava, ispu{tanjem iz istih ra~una, faktura, izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga i obra~una kamata, odnosno bolje re}i na suènje kruga subjekata koji na osnovu prednjih isprava mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje, te odre|ivanja izvr{enja po osnovu istih, uticala je ~injenica proiza{la iz prakse sudova, da su se redovno na rje{enja o izvr{enju odre|ena u prednjim slu~ajevima izjavljivali prigovori, koji su neminovno vodili parni~nom postupku. Mali je procenat prednjih rje{enja o izvr{enju na koja prigovor nije izjavljen, a {to je bilo i logi~no jer prigovor nije morao biti ni obrazloèn, ve} je bilo dovoljno da se istim ospori potraìvanje, pa da se prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom, a u uslovima nelikvidne privrede izvr{enik je, koriste}i neefikasnost sudova uslijed sporosti u radu prouzrokovane prezatrpano{}u predmetima, izjavljivao prigovor, izbjegavao prijem rje{enja, a nerijetko ulagao i àlbu na rje{enje po prigovoru iako je rje{enjem usvojen prigovor i time kroz izvr{ni postupak, koji se okon~avao dostavom prijedloga kao tu`be na parni~ni postupak, uspijevao da prolongira naplatu potraìvanja za period duì i od godinu dana, naro~ito kada se radi o izvr{enju izme|u pravnih lica, a za koje vrijeme je i dalje raspolagao iznosom u visini potraìvanja izvr{enja bez ikakvog ograni~enja. U prednjim slu~ajevima, da je traìlac izvr{enja odmah pokrenuo postupak po tu`bi (bez prethodnog podno{enja prijedloga za odre|ivanje izvr{enja i bezuspje{nog, naj~e{}e i vi{egodi{njeg vo|enja izvr{nog postupka), znatno ranije bi stekao uslove za ostvarenja naplate nov~anog potraìvanja prinudnim putem i u{tedio bi znatno vrijeme, tro{kovi postupka bi bili manji, a prema izvr{eniku bi posjedovao izvr{nu ispravu znatno ranije, pa se izvr{enik u prigovoru ne bi mogao pozivati da dug ne postoji neargumentovanim i neobrazloènim osporavanjem potraìvanja kroz institut prigovora na rje{enje o izvr{enju odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave, a shodno ranijem zakonskom rje{enju (~l. 55. ZIP-a iz 1978. godine).
120 ^lan 29
10
Odre|ivanjem ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnih isprava, i to samo ako su za cijenu komunalnih usluga i isporuke vode, toplotne energije i odvoz sme}a, do{lo je prakti~no do restrikcije aktivno legitimisanih subjekata za podno{enje prijedloga za izvr{enje, a moè se se re}i da ovakvo rje{enje nalazi svoje opravdanje u tome {to se radi o izvr{enim uslugama za koja se pla}anja vr{e periodi~no, a pruànje usluga se ne moè uskratiti na bilo koji na~in i time posredno prisiliti izvr{enik da plati dug, a iz prakse sudova proizlazi da je odre|ivanje izvr{enja na osnovu prednjih isprava za navedene usluge polu~ilo zadovoljavaju}im rezultatima (kada se izuzme faktor sporosti u rje{avanju predmeta prete`no zbog nedovoljnog broja izvr{ilaca u odnosu na broj predmeta dozvoljenih izvr{enja i neobjezbje|enja uslova u materijalnom smislu za provo|enje izvr{enja), jer se naplata ovih potraìvanja vr{i kroz izvr{ni postupak uslijed znatno manjeg broja izjavljenih prigovora od strane fizi~kih pa i pravnih lica. Prednje rje{enje bi, zbog suènja obima vjerodostojnih isprava na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enja, a u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, moglo trpjeti kritike privrednika, me|utim kad se imaju u vidu prednji razlozi koji su uticali na dono{enje ovakvog rje{enja, te da je pro{iren krug izvr{nih isprava na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enje, da se izvr{enje odre|eno na osnovu ~eka i mjenice provodi djelimi~no (vr{i se pljenidba sredstava na ra~unu izvr{enika) i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po rje{avanju po prigovoru ukoliko prigovor bude odbijen, te da prigovor mora biti obrazloèn, a ukoliko isti bude usvojen, do okon~anja parni~nog postupka blokira se ra~un izvr{enika (kada je u pitanju ~ek i mjenica), te uzev{i u obzir da se po sticanju izvr{ne isprave izvr{ni postupak nastavlja, kao i izmjene u pogledu skra}enja trajanja parni~nog postupka predvi|ene Zakonom o parni~nom postupku (izraène kroz na~elo koncentracije ro~i{ta i obavezu okon~anja ~itavog postupka na dva ro~i{ta pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu, uz mogu}nost odràvanja samo ro~i{ta za glavnu raspravu bez odràvanja pripremnog ro~i{ta u slu~aju kad me|u strankama nema spornih ~injenica ~l. 76. ZPP-a), prednje kritike bi se mogle okarakterisati kao neopravdane. Izvod iz poslovnih knjiga, ra~un, faktura i obra~un kamata, budu}i predstavljaju jednostrane akte njihovih emitenata na kojima se zasnivaju potraìvanja, ne ~ine dovoljno pouzdan dokaz, na na~in kao {to je to slu~aj sa izvr{nim ispravama ili barem na na~in kao kod mjenice, ~eka ili povratnog ra~una, a na kojem bi se temeljilo izvr{enje sa prednjim posljedicama po izvr{enika, i isti bi mogli biti zloupotrijebljeni od strane traìlaca izvr{enja, radi {ikaniranja izvr{enika blokadom njegovih sredstava, {to bi moglo dovesti i do potpune blokade rada i poslovanja du`nika, ukoliko se radi o pravnoj osobi. Osim naznake i odre|enja vjerodostojnih isprava, Zakon ne sadrì pravila o njihovoj formi i sadrìni, pa su u tom dijelu relevantne odredbe pravnih tekstova kojima se reguli{e njihovo izdavanje, forma i sadrìna istih. Za razliku od ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga, a koji se ne izdaju u nekom unaprijed odre|enom obliku i sadrìni, mjenica i ~ek su strogo formalne isprave, te kao hartije od vrijednosti moraju ispunjavati uslove koje se traè zakonom iz oblasti mjeni~nog i ~ekovnog prava i sud je pri odre|ivanju izvr{enja na osnovu ovih vjerodostojnih isprava, prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, duàn cijeniti da li iste imaju sve zakonom propisane elemente.
11
^lan 29 121
12
Komentar uz stav 3: U odnosu na raniji zakon, stavom 3. ~lana 29. novog zakona nije propu{teno da se precizira u cijelosti pojam podobnosti vjerodostojne isprave, za razliku od ranijeg Zakona. Odredbom stava 3. ~l. 21. ZIPa iz 1978. godine bilo je propisano da kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potraìvanja, izvr{enje se odre|uje ako je povjerilac podnio pismenu izjavu da je potraìvanje dospjelo i ozna~io dan dospjelosti. Sada, iz odredbi Zakona kojima se defini{e pojam podobnosti izvr{ne isprave odre|uje se da u istoj mora biti nazna~en traìlac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, pa shodno ovom zakonskom rje{enju vjerodostojna isprava mora sadràvati dospjelost potraìvanja i ne prepu{ta se traìocu izvr{enja da istu navodi i ozna~ava u pismenoj izjavi, a koja mogu}nost je postojala po ranijim odredbama. Iako se radi sudskoj praksi i pravnim stajali{tima zauzetim prije primjene novog Zakona, prihvatljivatljivo je i od zna~aja ista}i ista: Zaduènje za zatezne kamate ne smatra se vjerodostojnom ispravom na osnovu koje se moè odobriti izvr{enje ni u slu~aju kad je uz njega priloèn ra~un za zaka{njelo pla}en dug za isporu~enu robu ili obavljenu uslugu na koji se zaduènje odnosi (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. i 1994. godine, str. 116. i 97), jer je prednje pravno stanovi{te prihvatljivo i u slu~ajevima izvr{enja na osnovu vjerodostojnih isprava po odredbama ovog zakona, naime i odredbe ovog zakona ne tretiraju zaduènje za zatezne kamate kao vjerodostojnu ispravu i na osnovu istih se ne moè odrediti izvr{enje sve da se radi o traìocima izvr{enja koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava iz st. 2. ovog ~lana, a {to ne zna~i da prednja isprava ne moè biti podnesena uz vjerodostojnu ispravu priznatu po odrebama ovog Zakona.
13
Osnovano povjerilac isti~e da isprava koju je priloìo uz prijedlog sadrì sve elemente isprave - fakture u smislu ~l. 21. ZIP-a. Naime, kada povjerilac priloì ispravu na osnovu koje potraùje obra~unatu zateznu kamatu koja sadrì sve elemente koje sadrì i faktura, onda bez obzira na naziv takvu ispravu treba smatrati fakturom, jer je podobna za izvr{enje, a to podrazumijeva da povjerilac mora u ispravi jasno da navede kako je obra~unao zatezne kamate, kako bi du`nik mogao da provjeri ispravnost njegovog obra~una. Kako je u konkretnom slu~aju povjerilac u obra~unu zateznih kamata naveo sve elemente na osnovu kojih du`nik moè izvr{iti provjeru osnovanosti potraìvanja, onda proizilazi da se priloèni obra~un moè smatrati fakturom, odnosno vjerodostojnom ispravom u smislu ~l. 21. ZIP-a (Vi{i privredni sud Srbije, P`-5378/88 od 22.11.1988, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991. i 1994. godine, str. 118. i 98). Prema prednjem stanovi{tu, obra~unata kamata koja ima sve elemente kao i faktura (a ne samo zaduènje za kamatu u smislu odluke Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985, naprijed navedene) imala bi svojstvo izvr{ne isprave, a sa kojim stanovi{tem se ne bih
122 ^lan 29
mogao sloìti iz razloga {to da se to htjelo prihvatiti, bilo bi i propisano odredbama ovog zakona koji je prije svega izvr{io restrikciju ne samo vjerodostojnih isprava ve} je i ograni~io broj subjekata ovla{tenih za podno{enje prijedloga na osnovu vjerodostojne isprave. Eventualno, prednje bi se moglo prihvatiti ako bi se navedeni obra~un kamata tretirao kao izvod iz poslovnih knjiga u smislu st. 2. ovog ~lana.
Izvod iz konta nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe ~l. 21. ZIPa (VpsH P`-844/82 od 1.6.1982, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 37), a niti se isti smatra prema odredbama ovog zakona vjerodostojnom ispravom i prema prednjem shvatanju isti ne predstavlja izvod iz poslovnih knjiga. Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potraìvanja u smislu ~l. 21. ZIP-a priloèna isprava koja nije vjerodostojna isprava u smislu stava 1. navedenog ~lana, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje (Stav privrednih sudova XVI od 6. do 8.6.1983. g., PNz 23/255 i Sp-9/83 22, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 3). Nisu rijetki slu~ajevi da se, u situaciji kao naprijed, donose odluke o odbacivanju prijedloga za izvr{enje, me|utim prednje pravno stanovi{te temelji se na zakonskom rje{enju iz odredbi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave, iz ~l. 50. ovog zakona, prema kojim se prednje rje{enje moè pobijati u dijelu odre|ivanja izvr{enja u odnosu na izvr{ni naslov, kao i u odnosu na dug, odnosno moè se pobijati u cijelosti. Shodno prednjem, iskazano pravno stanovi{te bi bilo prihvatljivo i u kontekstu odredbi ovog zakona. Isprave koje se smatraju vjerodostojnim taksativno su navedene u zakonu, a me|u njih ne spada ugovor sastavljen u pismenom obliku (PsH, P`-3178/92 od 25.5.1993, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 39), koji se kao vjerodostojna isprava nije smatrao ni odredbama ~lana 21. ZIP-a iz 1978. godine, a niti je kao vjerodostojna isprava propisana ovim zakonom, pa je isti eventualno samo valjan pravni osnov za sticanje izvr{ne isprave u predmetu spora ugovora. Faktura kojom vjerovnik zahtijeva isplatu obra~unatih kamata vjerodostojna je isprava po ~l. 21. ZIP-a, ako sadrì obra~un kamata ili ako joj je obra~un kamata priloèn (VpsH, P`-3211/87 od 22.12.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993. godine, str. 38). Upitna je i primjena prednjeg stanovi{ta da se faktura smatra vjerodostojnom ispravom, jer se, prema odredbama ovog zakona, faktura ne spominje kao vjerodostojna isprava, ve} se vjerodostojnom ispravom u prednjem smislu smatra samo ra~un i izvod iz poslovnih knjiga pod uslovima odre|enim zakonom (pored mjenice, ~eka i povratnog ra~una), odnosno da su isti za cijenu komunalnih usluga navedenih u Zakonu. Ako vjerovnik traì izvr{enje na osnovu izvatka iz konta (koji ne zna~i izvr{nu ispravu), sud nije duàn pozivati vjerovnika po ~l. 109. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a da takav nedostatak otkloni (Vps Sr, P`-563/82 od
14
15
16
^lan 30 123
10.3.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 103), iz ~ega proizlazi da je prijedlog uredan i da su priloène isprave, pa sud po istom moè postupati i donijeti odgovaraju}u odluku, a {to se ~esto ~ini u praksi sudova i {to je ponekad razlog za ukidanje prvostepenih odluka kojim je u prednjem slu~aju prijedlog za izvr{enje odbijen.
^lan 30. Prijelaz potraìvanja ili obaveze (1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~en kao traìlac izvr{enja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je potraìvanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi na~in pre{lo. Ako se prijenos ne moè dokazati na taj na~in, stranke svoja prava, vezana za prijenos potraìvanja, mogu dokazivati samo u parni~nom postupku. (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako traìlac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. 1 Op}enito: Pitanje prijelaza potraìvanja ili obaveze bilo je regulisano odredbama ~l. 22. ZIP-a iz 1978. godine, moè se re}i, na sli~an na~in kako u pogledu uslova za prijelaz potraìvanja ili obaveze tako i u pogledu pravnih posljedica kako na strani traìoca izvr{enja tako i na strani izvr{enika, s tim {to se novim odredbama prednje odre|ivanje ~ini preciznijim u pogledu uslova i lica, a u odnosu na legitimaciju za podno{enja prijedloga u prednjim slu~ajevima, s obzirom na podnosioca prijedloga kao jednog lica i lica u ~iju korist se prijedlog za izvr{enje podnosi kao drugog lica, {to jasno ukazuje da prijedlog mora biti podnesen od ovla{tene osobe, aktivno legitimisane, i da se rje{enjem moè odrediti izvr{enje i u korist lica koje nije podnosilac prijedloga, a niti je ozna~eno u izvr{noj ispravi kao stranka, te da do prednje promjene moè do}i pri podno{enju prijedloga za izvr{enje, ali i u toku izvr{nog postupka, sve do njegovog okon~anja. Kao bitan element, pored ostalog, kada je u pitanju podobnost izvr{ne isprave jeste ozna~enje stranaka, odnosno naznaka subjekata tuìtelja i tuènog, a koji podno{enjem prijedloga za izvr{enje sti~u svojstvo traìoca izvr{enja kao aktivno legitimisanog i izvr{enika kao pasivno legtimisanog subjekta u izvr{nom postupku. Osnovni zahtjev na~ela formalnog legaliteta u izvr{nom postupku jeste da se izvr{enje odre|uje po prijedlogu ovla{tenog lica ozna~enog u izvr{noj ispravi kao tuìtelja, a protiv tuènog iz izvr{ne isprave koja je temelj odre|ivanju izvr{enja. Me|utim, nisu rijetke situacije nesklada izme|u fakti~kog, stvarnog stanja, i pravnog stanja, odnosno da izvr{na isprava ovla{}uje jedno lice, odnosno obavezuje jedno lice, a da stvarno ovla{}enje
124 ^lan 30
ima drugo lice, odnosno da obavezu ima drugo lice, a ne ono koje je nazna~eno u samoj izvr{noj ispravi, a do ~ega dolazi uslijed pravnih i fakti~nih promjena u stvarnom ìvotu, a koje se nisu mogle obuhvatiti izvr{nom ispravom. 3 Odredbama ovog ~lana omogu}ava se uskla|ivanje stvarnog stanja u odnosu na stanje iz izvr{ne isprave, i to u pogledu ozna~enja subjekata odnosno stranaka u postupku, pri tome odràvaju}i na~elo formalnog legaliteta u punom obimu. Naime, Zakonom se propisuju uvjeti pod kojim moè do}i do ozna~enja tre}ih lica kao stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li se radi o singularnoj ili univerzalnoj sukcesiji i da li su u pitanju subjekti kao pravna ili fizi~ka lica. Sud izvr{enja po pravilu formalnog legaliteta moè da prihvati samo onu sukcesiju koja se dokaè javnom ili na zakonu ovjerenom ispravom ili sukcesiju koja je utvr|ena sudskom deklaratornom odlukom. Univerzalna sukcesija do koje dolazi smr}u fizi~kog lica dokazuje se pravosna`nim rje{enjem o naslje|ivanju. Spajanje, pripajanje ili razdvajanje, te prestanak pravnog lica i sukcesija u pogledu prava i obaveza do koje dolazi u prednjim slu~ajevima dokazuje se rje{enjem o registraciji, odnosno brisanju iz odgovaraju}eg registra ili drugim aktima dràvnog organa. Univerzalna sukcesija se moè dokazivati i ispravom koja je po zakonu ovjerena. Singularna sukcesija se dokazuje javnom ispravom (presuda kojom je odlu~eno o punova`nosti ugovora o cesiji) ili ispravom koja je po zakonu ovjerena (ugovor na kojem je potpis stranke ovjeren od nadle`nog organa, izjava o prijenosu ili prelasku potraìvanja i obaveze, sa ovjerenim potpisima stranke koja prenosi potraìvanje, odnosno preuzima dug). Teret dokazivanja, bez obzira da li se radi o prijenosu potraìvanja ili pak preuzimanju duga, odnosno da li se radi o razli~itom ozna~enju stranaka ili subjekata na aktivnoj ili pasivnoj strani u izvr{nom postupku, a u odnosu na njihovo ozna~enje u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj pravnoj stvari, je na traìocu izvr{enja. Komentar uz stav 1: Ovom odredbom otklanja se nesklad u ozna~enju traìoca izvr{enja kao stranke u izvr{nom postupku, u odnosu na ozna~enje tuìtelja u izvr{noj ispravi na kojoj se temelji izvr{enje i iz koje proizlazi ovla{tenje traìoca izvr{enja na podno{enje prijedloga, i to u slu~ajevima kada dolazi do odre|ivanja izvr{enja iako aktivno legtimisana lica nisu isto ozna~ena u izvr{noj ispravi i u prijedlogu za izvr{enje. Naime, Zakon propisuje da se izvr{enje odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao traìlac izvr{enja (trebalo bi re}i kao tuìtelj, jer isti sti~e svojstvo traìoca izvr{enja podno{enjem prijedloga za izvr{enje), ako su ispunjeni odgovaraju}i uslovi u pogledu dokazivanja, odnosno ako on svoja ovla{tenja temelji na javnoj ili ovjerenoj privatnoj ispravi iz koje nesumnjivo proizlazi njegovo ovla{tenje, odnosno kojom dokazuje da je potraìvanje na njega preneseno ili da je na drugi na~in na njega pre{lo.
4 5
^lan 30 125
U skladu sa izloènim je pravno stanovi{te da se izvr{enje moè odrediti i prema nasljednicima tuènog, odnosno izvr{enika ukoliko su se isti prihvatili naslije|a:
Prvostepeni sud je odredio nastavak sprovo|enja izvr{enja odre|enog rje{enjem od 26.9.1995. godine i izmijenjenog 24.1.1996. godine, i to prema nasljednicima du`nika koji su se prihvatili naslje|a i nepokretne imovine koja je predmet prodaje u izvr{nom postupku. Ovakva odluka suda je pravilna i na zakonu osnovana. Ta~no je da se opseg odgovornosti nasljednika odre|uje prema vrijednosti naslije|ene imovine, a ta vrijednost se utvr|uje prema vrijednosti koju je imovina, konkretno zgrada, imala u momentu smrti ostavioca, a to je fakti~ki utvr|ena vrijednost koju je utvrdio sud u ovom postupku putem vje{taka gra|evinara, rje{enjem od 17.11.1997. godine, jer je prednik du`nika umro 14.1.1998. godine. Kasnije promjene nastale u vrijednosti predmeta ostavine nemaju uticaj na veli~inu i opseg nasljednikove odgovornosti (~l. 143. Zakona o naslje|ivanju), pa prigovori da je sada na toj zgradi pove}ana vrijednost dogradnjom i adaptacijom, ne uti~u na odluku suda, jer se izvr{enje moè provesti samo do utvr|ene vrijednosti ku}e, a ne na eventualno sada{njoj vrijednosti ku}e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G@-750/00)
9 Ako se navedenim ispravama ne dokaè prijenos potraìvanja na lice koje nije u izvr{noj ispravi ozna~eno kao tuìtelj, prijenos potraìvanja se dokazuje pravosna`nom presudom donesenom na osnovu tu`be za utvr|ivanje u parni~nom postupku. Komentar uz stav 2: I protiv tre}eg lica, na izvr{eni~koj strani kao pasivno legtimisanom subjektu u izvr{nom postupku, radi otklanjanja nesklada u razli~itom ozna~enju izvr{enika kao stranke u izvr{nom postupku, a u odnosu na ozna~enje tuènog u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj pravnoj stvari i iz koje proizlaze obaveze izvr{enika, moè se odrediti izvr{enje, pod uvjetima propisanim Zakonom. Dakle, kada nema istovjetnosti u osobama tuènog i izvr{enika u izvr{nom postupku, a izvr{enje se temelji na izvr{noj ispravi, Zakon propisuje da se isto odre|uje i protiv tre}eg lica, iako to lice u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik (trebalo bi re}i tuèni, jer isti tek podno{enjem prijedloga od aktivno legitimisanog tuìtelja traìoca izvr{enja, sti~e svojstvo stranke u izvr{nom postupkum u kom se tek tada ozna~ava kao izvr{enik), i to uz ispunjenje uslova, da traìlac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. U slu~aju osporavanja obaveze na ispunjenje duga od strane tre}eg lica propisuje se da stranke to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku prije izvr{enja. Kako Zakonom nije preciznije odre|eno {ta zna~i izraz prije izvr{enja, s obzirom na ~injenicu da do osporavanja prednjeg u izvr{nom postupku moè do}i tek po prigovoru izvr{enika, to bi u prednjem slu~aju bio izuzetak od pravila da sve sporne ~injenice izme|u stranaka rje{ava izvr{ni sud. Ovo je izuze-
10
11
126 ^lan 30
tak i u smislu odga|anja izvr{enja do kojeg dolazi posredno po prigovoru izvr{enika na pasivnu legitimaciju (odredbe novog zakona ne poznaju institut odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika, a koji je bio predvi|en ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), jer do izvr{enja moè do}i tek po{to stranke pitanje pasivne legitimacije, kad se izvr{enik ozna~i druga~ije u odnosu na ozna~enje tuènog iz izvr{ne isprave, rasprave i utvrde u parni~nom postupku. 12 Me|utim, uslijed ovakvog zakonskog rje{enja otvara se dilema kako postupati u slu~ajevima kada se u konkretnom slu~aju radi o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, kada su stranke pravni subjekti i posluju preko transakcijskih ra~una, za koje slu~ajeve je Zakonom odre|eno da se rje{enje dostavlja na provo|enje odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, te za isti slu~aj kada je u pitanju obaveza zakonskog izdràvanja, dakle u kojim slu~ajevima do izvr{enja dolazi i prije prigovora, odnosno eventualnog osporavanja pasivne legitimacije (~lan 12. stav 5. ZIP-a), pa se moè postaviti i pitanje eventualne {tete i njene naknade koju bi pretrpjelo tre}e savjesno lice, koje nije ozna~eno kao tuèni u izvr{noj ispravi i u parni~nom postupku se utvrdi da nije pasivno legitimisano, odnosno nije preuzelo dug iz izvr{ne isprave i nije prema zakonu obavezno da ga ispuni, a izvr{enje je protiv njega, po odredbama ~l. 12. stav. 5 ZIP-a, provedeno. Shodno izloènom, kod prigovora pasivne legtimacije zna~ajno je ista}i i prihvatljivo je sa apekta odredbi ovog Zakona pravno stanovi{te da aktivno legitimisani tuìtelj koji je pokrenuo postupak u parnici, a po protivtu`bi kod koje je tu`beni zahtjev usvojen je stekao svojstvo pasivno legitimisanog tuènog i jeste izvr{enik u izvr{nom postupku.
13
U àlbi se navodi da je prvostepeni sud zanemario prigovor pasivne legitimacije jer D.B. nije pasivno legitimisan pa samim tim izvr{ni akt nije mogao glasiti na njegovo ime, jer stvarni vlasnik sporne nekretnine je D.Z. njegov sin, odnosno dijela nekretnine na kojoj se traì izvr{enje prema D.B. Pravilna je i na zakonu zasnovana odluka prvostepenog suda kojom je prigovor pasivne legitimacije odbijen. Naime, polaze}i od toga da je za dono{enje rje{enja o izvr{enju osnov, odnosno izvr{ni naslov presuda prvostepenog suda broj P-395/94 od 1.9.1998. godine, koja je postala pravosna`na. Iz te presude slijedi da je tuìtelj D.B., a tuèna J.S. i da je tu`beni zahtjev tuìtelja bio otkaz ugovora o kori{tenju stana tuènoj, a onda je tuèna protivtu`benim zahtjevom traìla od tuìtelja protivtuènog iseljenje iz spornog stana i predaju u posjed istog tuènoj protivtuìteljici i sa tim zahtjevom tuèna protivtuìteljica je uspjela jer je tuìtelj obavezan da sa svojom porodicom iseli iz spornog stana i preda ga tuènoj slobodnog od ljudi i stvari. Prema tome, du`nik je prema toj presudi imao i aktivnu i pasivnu legitimaciju iz koje stoji i osnov legitimacije i u ovom predmetu izvr{enja, pri ~emu valja istaknuti da nije bitno ko je vlasnik sporne nekretnine, {to àlba neosnovano isti~e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-511/01 od 5.3.2002. g.)
^lan 31 127
Protiv solidarnog, odnosno subsidijarnog du`nika, ako izvr{na isprava glasi samo protiv glavnog du`nika, ne moè povjerilac traìti izvr{enje, ako od glavnog du`nika nije mogao da naplati svoje potraìvanje, ve} mora u parni~nom postupku izdejstvovati izvr{nu ispravu protiv tog du`nika (Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 175).
14 U domenu prednjih odredbi treba ista}i i pravna stajali{ta iz sudske prakse:
Solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu nema pravo da od sudu`nika iz izvr{ne isprave traì izvr{enje pozivaju}i se na ~injenicu da je dug platio i za sudu`nika. Povjerilac kao sudu`nik u izvr{noj ispravi, isplatom solidarne obaveze ne sti~e regresno pravo prema sudu`niku, odnosno sada du`niku. Naime, solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu po toj izvr{noj ispravi, ne moè na osnovu ~l. 22. ZIP-a traìti izvr{enje od sudu`nika naknade dijela obaveze koja na njega pada, ve} to svoje pravo moè ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, jer ne sti~e regresno pravo da samo na osnovu ~injenice da je dug platio moè traìti izvr{enje od drugog solidarnog du`nika sudu`nika. Ovo iz razloga {to prema ~lanu 423. ZOO du`nik koji je ispunio obavezu ima pravo da zahtijeva od svakog sudu`nika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega, ali to svoje pravo ne moè ostvariti u izvr{nom postupku na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je on bio du`nik, ve} to pravo mora ostvariti u parni~nom postupku, ako sudu`nik ne pristaje dobrovoljno da mu isplati odre|eni dio (Vi{i privredni sud Srbije, P`-2685/81, prema, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 124). Prednje pravno stanovi{te je prihvatljivo sa aspekta odre|ivanja izvr{ne isprave, me|utim kada se imaju u vidu odredbe iz ~l. 29. st. 2. treba ista}i i ~injenicu da je povratni ra~un (potvrda o pla}enom dugu za du`nika) vezana uz vjerodostojnu ispravu ~ek ili mjenicu, pa ni po tom osnovu solidarni du`nik ne moè podnijeti prijedlog za izvr{enje jer obavezu nije ispunio po osnovu mjenice ili ~eka, ve} po osnovu izvr{ne isprave. Izvr{enje se moè dozvoliti i protiv drugog lica, a ne protiv onoga na koje glasi izvr{ni naslov, u slu~aju ako se izvodom iz registra dokaè pravni kontinuitet izvr{enika (Vrhovni privredni sud, Sl-399/70, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 23), {to je sasvim opravdano jer se dokaz o pravnom sljedni{tvu bazira na ~injenicama iz registra nadle`nog za upis prednjih promjena i {to proizlazi iz na~ela pouzdanja u pogledu ~injenica upisanih u javne registre.
^lan 31. Uvjetna i uzajamna obaveza (1) Izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze traìoca izvr{enja ili od nastupanja nekog uvjeta, odre|uje se ako traìlac izvr{enja
128 ^lan 31
javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je obavezu ispunio odnosno da je uvjet nastupio. (2) Ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uvjeta dokazuje se pravomo}nom odlukom donesenom u parni~nom postupku, ako traìlac izvr{enja nije u mogu}nosti da to dokaè na na~in odre|en u stavu 1. ovog ~lana. (3) Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi duàn da ispuni obavezu, uz uvjet da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako traìlac izvr{enja podnese dokaz da je osigurao ispunjenje svoje obaveze.
(4) Smatra se da je traìlac izvr{enja osigurao ispunjenje svoje obaveze, u smislu stava 3. ovog ~lana, ako je predmet obaveze poloìo kod suda ili u istom cilju postupio na drugi pogodan na~in. 1 Op}enito: Odredbe o izvr{enju uvjetnih i uzajmnih obaveza bile su sadràne u stavovima 1. do 5. ~lana 23. ZIP-a iz 1978. godine i ove odredbe se, osim nekih terminolo{kih ozna~enja, u odnosu na ranije ne razlikuju, uz naznaku da je stav 5. ~l. 23. ranijeg zakona sada izostavljen u cijelosti, a koji je propisivao da povjerilac koji tvrdi da je svoju obavezu ve} ispunio treba to da dokaè na na~in predvi|en stavom 1. i 2. navedenog ~lana, {to se ~ini opravdanim iz razloga {to je st. 1. i 2 ovog ~lana (a ranijeg ~l. 23. ZIP-a) ve} propisao isto, pa se navedenom odredbom samo ponavljala obaveza traìoca izvr{enja za dokazivanjem izvr{enja njegove obaveze iz izvr{ne isprave ili pak nastupanja uvjeta predvi|enog istom. Komentar uz stav 1. do 4: Nisu rijetki slu~ajevi izvr{enja koje se temelji na izvr{noj ispravi, kao izvr{nom naslovu, a kojom je obaveza traìoca izvr{enja uslovljena nastupanjem neke budu}e neizvjesne okolnosti, bilo da se ti~e prethodnog ispunjenja obaveze traìoca izvr{enja prema izvr{eniku ili pak nekog drugog uvjeta. U tim slu~ajevima izvr{enje se odre|uje tek kad se ispuni predvi|eni uslov, odnosno kad traìlac izvr{enja javnom (presuda, upravni akt) ili po zakonu ovjerenom privatnom (izraz privatnom nije bio sadràn u odredbama ~l. 23. ZIP-a iz 1978. godine) ispravom dokaè da je svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, odnosno da je nastupila budu}a neizvjesna okolnost (uslov), ili, bolje re}i, da je izvr{enje dospjelo. Sudska presuda postaje perfektna izvr{na isprava tek sa nastupanjem dospjelosti obaveze, dok sudsko ili drugo poravnanje koje ima karakter izvr{ne isprave, za razliku od odluka, gotovo uvijek je sa utvr|enom dospjelo{}u obaveze kao pretpostavkom za izvr{nost, te sa dospjelo{}u poravnanja ono postaje tako|er perfektna izvr{na isprava. Da li je izvr{na isprava postala perfektna utvr|uje sud izvr{enja, i to za odluke koje poti~u od istog suda, iz odluke i potvrde o izvr{nosti koju daje drugi sud, iz zapisnika o poravnanju - u svakom slu~aju iz javne isprave, a na na~in kako je to propisano ovim ili pak zakonom koji ure|uje javne isprave koje su podobne za izvr{enje i kojima je zakon priznao svojstvo javne isprave (vidi ~l. 23. do 28. ZIP-a).
^lan 31 129
Kod tzv. uzajamne obaveze traìlac izvr{enja moè traìti da sud odredi izvr{enje prema izvr{eniku i prije nego {to je on svoju obavezu prema izvr{eniku izvr{io i sud }e odrediti izvr{enje ali u takvom slu~aju izvr{enik moè da uskrati ispunjenje obaveze dok traìlac izvr{enja prema njemu ne ispuni obavezu ili podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze, a {to se sve utvr|uje u izvr{nom postupku (Bogoljub Popovi} i Vukadin Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 24/25).
Traìlac izvr{enja koji ne moè da dokaè nastupanje uslova (ili roka), odnosno da je svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, a putem isprava odre|enih prednjim ~lanovima, treba izdejstvovati u parni~nom postupku, pokrenutom po tu`bi, deklaratornu presudu o dospjelosti obaveze izvr{enika. Sud izvr{enja po slu`benoj du`nosti ima da utvrdi da je obaveza dospjela. Za to ne bi bila dovoljna obi~na pismena izjava izvr{enika, da je traìlac izvr{enja svoju obavezu izvr{io ili da je nastupio uslov (ili rok) za izvr{enje njegove obaveze. Na pismenoj izjavi kao privatnoj ispravi treba da bude ovjeren potpis izvr{enika, iako bi to mo`da bilo nesporno me|u strankama (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 78). Kada je izvr{nom ispravom odre|eno da }e izvr{enik svoju obavezu ispuniti prema traìocu izvr{enja ako se istovremeno ispuni obaveza prema njemu u izvr{eniku (uzajamna obaveza), sud odre|uje izvr{enje samo ukoliko traìlac izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze. Ispunjenje svoje obaveze traìlac izvr{enja dokazuje polaganjem predmeta obaveze u depozit suda ili na drugi na~in - primjer - potvrdom o predaji preporu~ene po{iljke upu}ene izvr{eniku (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 125). U skladu sa prednjim odredbama je i sudska praksa i prihvatljiva je u primjeni istih:
Po pravilima izvr{nog postupka ne moè se dozvoliti izvr{enje radi realizacije zahtjeva traìoca izvr{enja ako on nije ispunio prethodnu ~inidbu na koju je obavezan. Me|utim, kad je obavezan na istovremenu ~inidbu protiv~inidbu, izvr{enje se moè dozvoliti ali se ne moè sprovesti dok traìlac izvr{enja ne ispuni svoju protiv~inidbu (Vrhovni privredni sud, Sl-723/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 25), pa bi u prednjem slu~aju bio osnovan prigovor iz st. 7. ~l. 47. ovog zakona ukoliko je sud odredio izvr{enje a traìlac izvr{enja nije uz prijedlog dostavio dokaz da je izvr{io du`nu protu~inidbu odre|enu izvr{nom ispravom.
10 U pogledu na~ina i obima izvr{enja du`ne protu~inidbe traìoca izvr{enja, u prednjem smislu, u skladu je s odredbama ovog ~lana i pravno stanovi{te:
Prvostepeni sud je obustavio izvr{enje u smislu ~lana 23. ZIP-a, jer povjerilac nije na zakonom propisani na~in dokazao, da je svoju obavezu izvr{io
130 ^lan 32
na na~in kako je navedeno u izvr{noj ispravi. Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na zakonu osnovana. Prigovor povjerioca u àlbi da je ona svoju obavezu izvr{ila, ponudiv{i du`niku stan u kome ìvi, nije osnovan, jer dopisima od 18.4.2000, 12.5.2000. i 15.6.2000. godine, povjerilac nije dokazao da je ispunio svoju obavezu i obezbijedio nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima. Naime, nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima, mora da ispunjava tri elementa, od kojih je tre}i, izri~ito propisan Zakonom pravo kori{tenja tih prostorija najmanje dvije godine, {to zna~i, da uslov za izvr{enje obezbje|enjem nu`nog smje{taja nije ispunjen, ako je isti ponu|en prije dvije godine, nego je uslov, da se koristi dvije godine, od strane du`nika nakon useljenja, a {to u konkretnom slu~aju nikako ne moè biti, jer je u pitanju napu{teni stan koji povjerilac bespravno koristi ({to proizilazi iz svih navoda povjerioca u spisu), pa je neizvjesno koliko }e i povjerilac ostati u njemu. (Kantonalni sud u Sarajevu, broj G`-1265/00 od 20.6.2001. godine)
^lan 32. Alternativna obaveza po izboru izvr{enika Ako izvr{enik ima pravo na osnovu izvr{ne isprave birati izme|u vi{e predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor izme|u tih predmeta i ne ispuni du`nu obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena odre|uje traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje. 1 Op}enito: Odredbe o alternativnoj obavezi po izboru izvr{enika bile su propisane st. 1. i 2. ~l. 24. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo odre|eno da ako izvr{enik ne izvr{i izbor pravo izbora prelazi na traìoca izvr{enja, s tim {to je pravo izbora pripadalo izvr{eniku sve dok traìlac izvr{enja nije primio predmet izvr{enja, ma i djelimi~no, do kojeg momenta je izvr{enik zadràvao pravo da ispuni obavezu u pogledu predmeta druge alternativne obaveze. Komentar uz ~lan: Odredbe ovog zakona, za razliku od ranijih, ne predvi|aju prednje, jer je istim odre|eno da je podno{enjem prijedloga za izvr{enje izbor definitivan, iz ~ega proizlazi da se prednjim ovla{tenjima izvr{enik moè koristiti samo u paricionom roku (dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze, ~l. 25. ZIP-a), te protekom tog roka gubi pravo izbora izme|u alternativno postavljenih obaveza u izvr{noj ispravi, koji izbor prelazi na traìoca izvr{enja. Dakle, ve} podno{enjem prijedloga za izvr{enje od strane traìoca izvr{enja sve mogu}nosti prava izvr{enika da bira koju }e alternativno postavljenu obavezu izvr{iti se u cijelosti iscrpljuju i izvr{enik je duàn izvr{iti onu alternativno postavljenu obavezu za koju se traìlac izvr{enja opredijelio u samom prijedlogu za izvr{enje, {to ima za cilj da stimuli{e izvr{enika na ispunjenje obaveze u paricionom roku, te se moè re}i da gubitak prava izbora alternativno postavljenih obaveza iz izvr{ne isprave, za izvr{enika predstavlja jednu
^lan 33 131
vrste sankcije, jer neizvr{enjem u paricionom roku preuzima rizik da obaveza bude izvr{ena na na~in koji je tegobniji po njega, uz pla}anje i tro{kova izvr{nog postupka. 4 Od zna~aja su pravna stanovi{ta sudske prakse radi razlikovanja alternativne i fakultativne ~inidbe, a koja su prihvatljiva za odredbe ovog zakona:
Kad je izvr{nim naslovom izvr{enik obavezan na dvije ~inidbe alternativno, pripada mu pravo izbora koju }e od alternativno odre|enih ~inidbi izvr{iti. Ovo pravo pripada izvr{eniku do isteka paricionog roka, kada zbog njegove docnje pravo izbora prelazi na traìoca izvr{enja. Me|utim izvr{enik se moè posluìti pravom izbora i izjaviti da èli da izvr{i drugu od alternativno odre|enih ~inidbi sve dok traìlac izvr{enja potpuno i djelimi~no ne primi ~inidbu koju je izabrao u svom prijedlogu za dozvolu izvr{enja. Za kori{tenje ovim pravom potrebno je da izvr{enik odmah i izvr{i ~inidbu koju je naknadno izabrao, a nije dovoljno da se samo izjasni o svom izboru. (Vrhovni privredni sud Sl-1389/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 26) Kad je u pitanju izvr{enje alternativne ~inidbe, kakva je bila obaveza du`nika prema vjerovnicima iz izvr{ne isprave, vjerovnici su bili ovla{teni u prijedlogu za izvr{enje nazna~iti predmet kojim obaveza treba da bude ispunjena, bili su dakle ovla{teni prijedlogom za izvr{enje zatraìti od du`nika naplatu presu|enog iznosa, kao alternativne ~inidbe, a du`niku je uprkos tome pripadalo pravo izbora sve do trenutka dok vjerovnici nisu makar i djelimi~no primili predmet, koji su u prijedlogu za izvr{enje zahtijevali. (Os Split, G`2380/89 od 15.9.1989. PSP 44/157, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 41)
5 Ovo iz razloga {to je razlikovanje alternativne od fakultativne ~inidbe relevantno ne samo za postupak odre|ivanja izvr{enja ve} je od zna~aja i za provo|enje izvr{enja, a {to jasno proizlazi iz prednjih sudskih odluka kao i obrazloènja odluka datih uz komentar ~l. 33. ovog zakona, u kojim slu~ajevima je razli~it postupak u pogledu uslova za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja u ovisnosti o tome da li je u pitanju predmet izvr{enja alternativna ili fakultativna ~inidba izvr{enika. ^lan 33. Fakultativno ovla{tenje izvr{enika (1) Izvr{enik kojem je izvr{nom ispravom naloèno ispunjenje odre|ene obaveze uz pravo da se od ispunjenja te obaveze moè osloboditi ispunjenjem nekog drugog ~injenja odre|enog u izvr{noj ispravi moè to ~injenje ispuniti sve dok traìlac izvr{enja nije makar i djelimi~no primio ispunjenje obaveze.
(2) Traìlac izvr{enja ima pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka koji je obustavljen zato {to je izvr{enik nakon njegovog pokretanja umjesto du`ne obaveze ispunio drugo ~injenje odre|eno u izvr{noj ispravi.
132 ^lan 33
Op}enito: Pitanje fakultativnog ovla{}enja izvr{enika pri izvr{avanju obaveze iz izvr{ne isprave koja je izvr{ni naslov odre|enom izvr{enju bilo je regulisano odredbama ~lana 25. ZIP-a iz 1978. godine, i to na na~in i u slu~aju da je izvr{nom ispravom izre~ena nenov~ana obaveza, uz pravo da se od ispunjenja te obaveze moè osloboditi pla}anjem nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi, te da moè taj iznos da plati sve dok traìlac izvr{enja nije djelimi~no primio ispunjenje obaveze. U pogledu izvr{ne prestacije ona je jedna i mora biti nenov~ana, te ista nema alternativu, ali izvr{enik se pod naprijed navedenim uslovom moè osloboditi iste pla}anjem nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi. Komentar uz stav 1: Za razliku od odredbi ranijeg zakona iz ~l. 25., sada se vi{e ne govori o izvr{enikovoj obavezi kao nenov~anoj, ve} se ista defini{e kao odre|ena obaveza i ne odre|uje se da se izvr{enik te obaveze moè osloboditi pla}anjem odre|enog nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi, ve} se propisuje da se izvr{enik moè osloboditi odre|ene obaveze predvi|ene izvr{nom ispravom ispunjenjenjem nekog drugog ~injenja (ne samo pla}anjem nov~anog iznosa, kako je to ranije bilo propisano) odre|enog u izvr{noj ispravi, a {to, opet, implicira da }e u tom dijelu do}i do izmjena i u ~lanu 178. sada{njeg ZPP-a. Prema prednjem zakonskom rje{enju, sada se obaveza moè sastojati u pla}anju odre|enog nov~anog iznosa, ali se izvr{enik moè iste osloboditi ako izvr{i neko ~injenje odre|eno izvr{nom ispravom. Za razliku od alternativne obaveze izvr{enika koja je odre|ena izvr{nom ispravom, postoji mogu}nost da izvr{enik svoju obavezu prema traìocu izvr{enja ispuni tako {to }e mu predati odre|enu stvar ili izvr{iti odre|enu radnju, uz mogu}nost da se te obaveze oslobodi izvr{enjem neke druge odre|ene ~inidbe u izvr{noj ispravi. Razlika izme|u ova dva slu~aja je u tome {to je kod alternativne obaveze predmet obaveze izvr{enika ve}i broj stvari i izvr{enik ima mogu}nost da bira na koji na~in }e izvr{iti svoju obavezu, dok je kod fakultativne obaveze izvr{enika predmet obaveze samo jedna stvar, odnosno ~inidba, koje se izvr{enik moè osloboditi ako izvr{i neko drugo odre|eno ~injenje. U oba slu~aja izvr{enik moè da bira, s tim {to u prvom slu~aju kod alternativno postavljenog zahtjeva moè da bira jednu od vi{e obaveza, a u drugom je obaveza samo jedna, ali izvr{enik moè da izabere da }e se te obaveze osloboditi izvr{enjem neke druge ~inidbe. Razlika izme|u prednjih ~inidbi iskazana je i u pravnom stanovi{tu sudske prakse:
Alternativno ovla{tenje (fakultas alternativa) se dodu{e unosi u izreku presude, ali ono tuènika ne obavezuje nego ima karakter ponude tuìtelja tuèniku i stoga taj dio izreke presude ne moè posluìti kao izvr{ni naslov. To ne moè ni onda ako je takva dozvola izvr{enja postala formalno pravomo}na. Stoga se dozvola izvr{enja na osnovu alternativnog ovla{tenja i kasnije moè ukinuti jer takav izvr{ni naslov ne postoji. (Os Bjelovar, G`1670/78 od 15.5.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 42)
^lan 34 133
Fakultativno ovla{tenje, da li }e izvr{iti prestaciju iz izvr{ne isprave (koja je samo jedna i nema alternative) ili }e se pak iste osloboditi izvr{enjem nekog drugog ~injenja tako|er predvi|enog izvr{nom ispravom, izvr{eniku stoji na raspolaganju, kao {to je to i ranije bilo propisano, sve do momenta dok traìlac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio ispunjenje obaveze. Traìlac izvr{enja, za razliku od izvr{enika, kod fakultativnog ovla{tenja u izvr{enju obaveze iz izvr{ne isprave ne moè da bira da li }e traìti ispunjenje obaveze izvr{enika ili neke druge odre|ene ~inidbe, ve} uvijek mora traìti samo ono {to je obaveza izvr{enika, naime ovla{}enje da bira ili ispunjenje obaveze ili oslobo|enje obaveze izvr{enjem druge odre|ene ~inidbe ima samo izvr{enik. Ukoliko izvr{enik umjesto obaveze iz izvr{ne isprave, koriste}i se mogu}no{}u da se iste oslobodi, izvr{i neko drugo ~injenje odre|eno izvr{nom ispravom, a kojim se osloba|a u tom slu~aju od izvr{enja obaveze, traìlac izvr{enja u tom slu~aju nema pravo da u zahtjevu traì izvr{enje obaveze odre|ene izvr{nom ispravom. Komentar uz stav 2: Novinu predstavlja i odredba Zakona iz stava 2. ovog ~lana, kojom se izri~ito propisuje da je izvr{enik, u slu~aju da umjesto predmeta izvr{enja ispuni fakultativnu ~inidbu (isti se moè sluìti fakultativnim ovla{}enjem i birati dok traìlac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio ispunjenje obaveze, dakle i nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje i odre|ivanja izvr{enja), duàn da traìtelju izvr{enja naknadi nastale tro{kove do obustave izvr{nog postupka. Prednja odredba ~ini se opravdanom, s obzirom na to da prednji slu~aj osloba|anja od izvr{enja obaveze vodi obustavi izvr{nog postupka pokrenutog po prijedlogu traìoca izvr{enja, nakon paricionog roka, a {to je nesumnjivo stvorilo tro{kove traìocu izvr{enja, do kojih ne bi do{lo da je izvr{enik postupio po izvr{noj ispravi, bilo da je izvr{io obavezu ili se iste oslobodio izvr{enjem neke druge odre|ene ~inidbe, a sve iz razloga {to se prednje ne bi moglo podvesti pod odredbe ~lana 16. ZIP-a, u kojim bi bilo vi{e mjesta za ovakvu odredbu s obzirom na to da se radi o tro{kovima postupka, nego na ovom mjestu. ^lan 34. Prekid postupka (1) Sud ne moè prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju. (2) U drugim slu~ajevima prekida postupka predvi|enim odredbama Zakona o parni~nom postupku, sud moè, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. (3) U slu~aju smrti traìoca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica moè predloìti
134 ^lan 34
da dok traje nasljedni~ka zajednica, sud, na tro{ak predlaga~a, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud }e imeno vati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti traìoca izvr{enja, sud }e obustaviti postupak. (4) U slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predloì traìtelj izvr{enja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak traìoca izvr{enja, po pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovla{teno lice ne predloì nastavak postupka u ostavljenom roku, sud }e obustaviti postupak. (5) Kona~ni tro{kovi traìoca izvr{enja iz stava 4. ovog ~lana namiruju se iz imovine izvr{enika. (6) Nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, svaki od nasljednika moè preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu. O preuzimanju postupka i razrje{enje privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom. 1 Op}enito: Uslovi za prekid postupka, i to samo uslijed smrti stranke, bili su sadràni u stavu 1. i 2. ~l. 31. ZIP-a iz 1978. godine, dok su se u ostalim slu~ajevima prekida postupka shodno primjenjivale odredbe ZPP-a o prekidu postupka. Za razliku od ranijeg zakona, koji je sadràvao odredbe o prekidu uslijed smrti stranke ili njenog zakonskog zastupnika, u kojim slu~ajevima je sud obavje{tavao nasljednike te stranke i protivnu stranku, ili ukoliko nasljednici nisu poznati ili nije poznato njihovo boravi{te, sud im je bez odga|anja postavljao privremenog staraoca, a shodnom primjenom ZPP-a prekidao postupak u drugim slu~ajevima predvi|enim u tom zakonu, sada su reducirani razlozi za prekid izvr{nog postupka, jer sud ne moè prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju, a u drugim slu~ajevima sud moè, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. U ostalim slu~ajevima odredbe o prekidu postupka, regulisane u ~l. 378. do 382. ZPP-a, shodno }e se primjenjivati u izvr{nom postupku, ako nisu u suprotnosti sa ovim ~lanom, te do eventualnog prekida postupka moè do}i u slu~ajevima nemogu}nosti postupanja suda ili stranaka, ako ZIP-om nije propisano da se u tim slu~ajevima postupak obustavlja. Odredbama ovog zakona o prekidu postupka prvo je regulisano u kojim slu~ajevima se ne moè izvr{ni postupak prekinuti, a potom slu~ajevi prekida postupka i pitanja vezana za prekid postupka. Shodno navedenim odred-
^lan 34 135
bama o prekidu postupka moè se izvu}i zaklju~ak da do prekida izvr{nog postupka gotovo ne moè do}i, te da nepreduzimanje predvi|enih radnji od ovla{tenih subjekata vodi obustavi postupka. Naime, smrt stranke vi{e nije razlog za prekid postupka, jer se na zahtjev stranaka moè postaviti privremeni staralac, {to svakako ima svoje opravdanje sa gledi{ta traìlaca izvr{enja radi brèg namirenja njihovih potraìvanja iz ostavinske mase, a principijelno, sa aspekta pravnog poretka i pravne sigurnosti, niko nema interesa za postojanje imovine bez titulara i njeno kori{tenje od strane neovla{tenih lica. 4 Komentar uz stav 1: Odredba stava 1. ovog ~lana upu}uje na to da sud ne moè ni pod kojim uslovima prekinuti izvr{ni postupak kada odluka ili pak samo izvr{enje ovisi o razrje{enju nekog prethodnog pitanja, a kako bi sa~ekao odluku organa nadle`nog za rje{avanje tog pitanja. Ovo pravilo je novina u odnosu na ranija pravila kojima je izvr{ni sud bio ovla{ten da donese, prije svega, ocjenu da li }e postupak prekinuti da bi sa~ekao odluku nadle`nog organa o prethodnom pitanju ili }e sam odlu~iti o prethodnom pitanju, a potom donijeti odluku o izvr{enju, bez prekida postupka izvr{enja. Pri dono{enju ocjene o prekidu postupka trebalo je da se vodi ra~una o ekonomi~nosti i efikasnosti postupka, me|utim naj~e{}e se donosila odluka o prekidu postupka, a do dono{enja odluke nadle`nog organa o prethodnom pitanju, pa se nakon dono{enja navedene odluke postupak nastavljao. Iz ove odredbe, ne samo da proizlazi ovla{tenje izvr{nom sudu ve} je obaveza izvr{nog suda da rije{i prethodno pitanje bez obzira o ~emu je rije~ i koji je organ nadleàn za rje{avanje tog pitanja. S obzirom na prednje, treba ista}i to da odluka izvr{nog suda o prethodnom pitanju vaì samo za taj konkretni slu~aj. Prednje ovla{tenje, da izvr{ni sud rje{ava prethodno pitanje, isklju~uje shodnu primjenu st. 1. ta~. 1. ~lana 379. ZPP-a, kojom odredbom je regulisano da }e se odrediti prekid postupka ako je sud odlu~io da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju. Na ovom mjestu bi trebalo ista}i pitanje regulisanja postupka priznanja odluka stranih sudova od doma}ih sudova, s obzirom na to da je to po dosada{njim propisima poseban postupak, koji se ranije vodio pred kantonalnim odnosno okru`nim sudovima, a sad je u nadle`nosti op}inskih odnosno osnovnih sudova tako|er kao poseban postupak, s obzirom na ovla{tenja izvr{nog suda, jer je za pretpostaviti da }e se podnositi prijedlozi izvr{nom sudu na osnovu odluke stranog suda, a bez odluke o egzekvaturi. Pitanje je koliko }e uspje{no izvr{ni sud donositi odluke o egzekvaturi i da li }e to u zna~ajnijoj mjeri oteàti rad izvr{nog suda u provo|enju izvr{enja, jer prednji postupak pretpostavlja primjenu odredbi materijalnog prava i iz ove oblasti. Odlukom o egzekvaturi donesenom u izvr{nom postupku broj razloga za prigovor se pove}ava, jer se tada prigovorom pobija osnov odre|ivanja izvr{enja u dijelu priznanja sudske odluke, a {to bi vodilo odugovla~enju postupka, ako je to jedini razlog pobijanja, pa bi bilo preporu~ljivo da se uz prijedlog za izvr{enje podnosi i odluka o egzekvaturi. Komentar uz stav 2: Imaju}i u vidu shodnu primjenu odredaba o prekidu postupka ZPP-a, odre|uje se da u drugim slu~ajevima prekida postupka sud moè, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj
136 ^lan 34
du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. Bez obzira da li se radi o prijedlogu stranke za imenovanjem privremenog zastupnika i nastavkom izvr{nog postupka ili sud o tome odlu~uje po slu`benoj du`nosti, Zakonom se propisuje da treba da postoje okolnosti slu~aja koje dopu{taju imenovanje privremenog zastupnika, ne preciziraju}i koje su to, pa bi se prednje u ovom segmentu trabalo cijeniti prema odredbama ZPP-a. 8 Prekid izvr{nog postupka moè nastupiti kada i prekid parni~nog postupka zbog nemogu}nosti stranke ili suda da postupaju. Zakonom je op}enito odre|eno da u takvim slu~ajevima, ako to okolnosti dopu{taju, sud moè odlu~iti da se izvr{ni postupak nastavi tako da se stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog koga je do{lo do prekida imenuje privremeni zastupnik (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 31). Komentar uz stav 3: Za razliku od odredbi stava 2. ovog ~lana, u ovom stavu posebno se reguli{e imenovanje privremenog zastupnika traìocu izvr{enja kada je umro, a isti u postupku nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika i propisuje se da za slu~aj smrti traìoca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica moè predloìti da sud dok traje nasljedni~ka zajednica, na tro{ak predlaga~a, postavi nasljednicima privremenog zastupnika, kojeg }e sud imenovati u roku od 8 dana od podno{enja zahtjeva, a ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti traìtelja izvr{enja sud }e obustaviti postupak. Iz prednjeg proizlazi da sud, u cilju otklanjanja razloga koji vode prekidu postupka, odnosno u cilju nastavka izvr{nog postupka, kada je kao razlog za prekid smrt traìoca izvr{enja, nije ovla{ten po slu`benoj du`nosti imenovati privremenog zastupnika, ve} }e to u~initi samo na prijedlog svakog od nasljednika ili zainteresovanih lica, i to roku od 8 dana i na tro{ak predlaga~a. Ukoliko prednji prijedlog stranaka ne uslijedi u roku od 30 dana, sud }e obustaviti postupak. Dakle, za slu~aj smrti traìoca izvr{enja, koji je ranije vodio prekidu postupka, sada je to razlog za obustavu postupka ukoliko se ne postavi prijedlog za imenovanje privremenog zastupnika od strane nasljednika ili zainteresovanih lica. Zakonom nije propisano koja se lica mogu imenovati za privremenog zastup nika, a niti lica koja se ne mogu imenovati za iste, pa bi se za privremenog zastupnika moglo imenovati i lice iz reda nasljednika, odnosno jedan od sunasljednika, {to bi mo`da bilo i opravdano s obzirom na interese tih lica za za{titu takve imovine i imovinskih prava koja bi eventualno nakon ostavinskog postupka u{la u njihovu imovinu. Po pravilima nasljednog prava, nasljedni~kom zajednicom treba smatrati dva ili vi{e sunasljednika koji su nakon smrti ostavitelja pretendenti za nasljedstvo. Komentar uz stav 4. i 5: Za razliku od stava 1. i 2. ovog ~lana, ovom odredbom posebno se reguli{e i imenovanje privremenog zastupnika za slu~aj smrti izvr{enika, odre|uju}i da u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predloì traìtelj
10
11 12
^lan 34 137
izvr{enja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak traìtelja izvr{enja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja, i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku 8 dana od podno{enja zahtjeva, a ako ovla{tene osobe ne predloè nastavak postupka u ostavljenom roku sud }e obustaviti postupak. 13 Propu{tanje traìoca izvr{enja i nepodno{enje prijedloga u navedenom roku, za imenovanje privremenog zastupnika na izvr{eni~koj strani, uslijed smrti izvr{enika, vodi obustavi postupka. Dakle, ni smrt izvr{enika, a ni smrt traìoca izvr{enja nisu vi{e razlozi koji vode prekidu postupka, ve} su to sada razlozi za obustavu istog, uz ispunjenje naprijed istaknutih Zakonom predvi|enih uslova. Zakon je propisao da se kona~ni tro{kovi traìoca izvr{enja u prednjem slu~aju namiruju iz imovine izvr{enika, {to se ~ini opravdanim jer se postupak imenovanja privremenog zastupnika na strani izvr{enika za slu~aj smrti provodi o tro{ku traìoca izvr{enja, a s obzirom na to da je odredbama ovog zakona iz st. 1. ~l. 16. propisano da tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja prethodno snosi traìlac izvr{enja. Komentar uz stav 6: Svaki od nasljednika, nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, moè preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu, a o preuzimanju postupka i razrje{enju privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom. Sticanjem svojstva nasljednika ista lica sti~u aktivnu legitimaciju za preuzimanje izvr{nog postupka, i to svaki od nasljednika, i mogu podnijeti prijavu izvr{nom sudu za preuzimanje postupka, u kom slu~aju sud donosi odluku u formi zaklju~ka, a koje zakonsko rje{enje isklju~uje mogu}nost odugovla~enja postupka izjavljivanjem àlbe, {to se ~ini opravdanim kada se ima u vidu da je sljedni{tvo izme|u traìoca izvr{enja i podnosioca prijave o preuzimanju postupka, utvr|eno u odgovaraju}em postupku pred nadle`nim organom a {to podnosilac prijave, nasljednik, dokazuje relevantnim rje{enjem o naslje|ivanju, snabdjevenim klauzulom pravosna`nosti. Imaju}i u vidu odredbu ~lana 228. ZIP-a kojom je propisano da se u izvr{nom postupku reguliranom ovim zakonom ne primjenjuju odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odga|anjem i prekidom postupka, smatram da bi prednju odredbu trebalo tuma~iti u pravcu odredbi drugih zakona o izvr{nim postupcima iz drugih oblasti prava, a na {ta upu}uje i pravno stanovi{te zauzeto u odluci Kantonalnog suda, kojom je potvr|ena prvostepena odluka suda o prekidu postupka u ovom sudskom izvr{nom postupku kad je u pitanju izvr{enik nad kojim je otvoren ste~ajni postupak:
14
15
16
Prvostepenim rje{enjem prekinut je postupak izvr{enja na osnovu pravosna`ne i izvr{ne sudske nagodbe. Prvostepeni sud je donose}i pobijano rje{enje pravilno primijenio odredbe ~l. 63. st. 1. Zakona o ste~aju i likvidaciji (Sl. novine FBiH br. 23/98) koji je vaìo u vrijeme dono{enja pobijane odluke.
138 ^lan 34
^l. 139. stav 1. navedenog zakona odre|eno je da }e se odredbe tog zakona koje se odnose na ste~ajni postupak shodno primjenjivati i na postupak likvidacije, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. To zna~i da }e se pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka primjenjivati u likvidacionom postupku (ako to proizlazi iz prirode i nu`nosti samog instituta likvidacije). Dana 1.7.2003. godine prestao je da vaì Zakon o ste~aju i likvidaciji (Sl. novine FBiH br. 23/98) kada je stupio na snagu Zakon o likvidacionom postupku (Sl. novine FBiH br. 29/03) kojim je tako|e propisano (~l. 9. stav 2.) da je likvidator duàn u roku od 15 dana podnijeti prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka, ukoliko su ispunjene pretpostavke za provo|enje ste~ajnog postupka. U takvim slu~ajevima, kada se ne bi, otvaranjem likvidacionog postupka, prekidao izvr{ni postupak, neki povjerioci bi se namirili u punom iznosu, {to bi dovelo do kr{enja osnovnog principa, jednakog, odnosno, ravnomjernog namirenja svih povjerilaca. Prednje proizilazi i iz odredaba ~l. 378. stav 1. ZPP-a (Sl. novine FBiH br. 53/03) koja tako|e utvr|uje prekid i parni~nog postupka, kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kada nadle`ni organ pravomo}no odlu~i o zabrani rada, {to je prema Zakonu o bankama jedan od osnova za otvaranje likvidacionog postupka, kada u smislu ~l. 61. Zakona o bankama (Sl. novine FBiH br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02) Agencija za bankarstvo, na osnovu izvje{taja privremenog upravnika odlu~i da banku proda, pripoji drugoj banci ili je likvidira odnosno donese odluku o likvidaciji banke. Tako|e, ~l. 11. novog Zakona o likvidacionom postupku je propisano da da likvidator namiruje potraìvanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potraìvanjima, ~im budu na raspolaganju dovoljna sredstva za raspodjelu. Iz ovih odredaba proizilazi da se povjerioci ne namiruju u okviru sudskog izvr{nog postupka, ve} u okviru sudskog likvidacionog postupka. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-423/03 od 25.12.2003) ......... Prvostepenim postupka. rje{enjem odbijen je prijedlog za nastavak izvr{nog
Kako je prema naprijed izloènom postupak u pogledu naknade tro{kova izvr{enja samo prekinut do provo|enja ostavinskog postupka iz umrle izvr{enice, te kako je traìlac izvr{enja stavio prijedlog za nastavak prekinutog izvr{nog postupka ~im je sprovedeno izvr{enje, te prestali razlozi za prekid postupka, te uz prijedlog priloìo ostavinsko rje{enje kojim su utvr|eni nasljednici umrle izvr{enice, to je dono{enjem pobijanog rje{enja o odbijanju prijedloga za nastavak izvr{enja prvostepeni sud povrijedio i odredbu ~l. 381. ZPP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1113/02 od 12.12.2003) (Vidjeti Sudska praksa uz ~l. 30. - Kantonalni sud u Sarajevu, G`-750/00)
^lan 35 139
^lan 35. Potvrda o izvr{nosti (1) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava, u originalu ili ovjerenom prijepisu, na kojoj je potvrda o izvr{nosti. (2) Potvrdu o izvr{nosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlu~ivalo o potraìvanju u prvom stepenu. (3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog ~lana, izvr{na isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjeve na potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima. (4) Neosnovanu potvrdu o izvr{nosti ukinu}e rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju. (5) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, prilaè se ta isprava u originalu ili ovjerenom prepisu. 1 Op}enito: Pitanja i materija regulisana ovim ~lanom bila je ranije sadràna u odredbama ~l. 36. i djelimi~no u odredbama o vjerodostojnoj ispravi u ~lanu 21. ZIP-a iz 1978. godine. U odnosu na ranije odredbe o podno{enju izvr{ne isprave, sa potvrdom izvr{nosti, o izdavanju i ukidanju klauzule izvr{nosti, te prilaganju vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, moglo bi se re}i da su sada u~injene zna~ajne izmjene, i to kada je u pitanju ukidanje klauzule izvr{nosti, a posebno je kao novina odre|en na~in utvr|ivanja izvr{nosti notarske isprave, i sada je posebno propisano podno{enje vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, ukoliko se isti temelji na njima. Komentar uz stav 1. i 2: Su{tinski, odredbe izvr{ne isprave i potvrdi izvr{nosti iste se ne dalje se uz prijedlog podnosi izvr{na isprava pred kojim se nije vodio parni~ni postupak iz ova dva stava o podno{enju razlikuju od ranijih odredbi. I sa klauzulom izvr{nosti sudu kojeg poti~e izvr{na isprava.
Komentar uz stav 3: Odredbama ovog stava propisano je da izvr{na isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjevena potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima, {to prakti~no izdvaja i privilegira ovu izvr{nu ispravu u odnosu na ostale, premda nekog posebnog razloga i nema za to, izuzev da se ovaj segment posla prebaci sa notara na izvr{ni sud, ~ime se otvara pitanje da li se gdje konstatuje utvr|ena izvr{nost, a {to implicira dalje uslo`njavanje problema kada i na koji na~in se traì ukidanje klauzule izvr{nosti, a sa kojim pitanjima ne bi sud trebao da se bavi. Komentar uz stav 4: Prema odredbi ovog stava, za razliku od ranijeg zakona, sada je propisano da se klauzula izvr{nosti moè ukinuti samo po prijedlogu
140 ^lan 35
izvr{enika (po ranijim odredbama klauzulu izvr{nosti je mogao ukinuti i sud po slu`benoj du`nosti), i to pod uslovom da je prijedlog predat sudu u roku od 8 dana po prijemu rje{enja o izvr{enju (ranije nije bio propisan rok, a niti je podno{enje prijedloga za ukidanje klauzule izvr{nosti bilo vezano za ~injenicu dana prijema rje{enja o izvr{enju). Ova novina moè se pravdati time da vodi pravnoj sigurnosti, jer je sasvim opravdano bilo propisati rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje. Naime, kako se prednji prijedlog mogao podnijeti, prema ranijim odredbama, i u toku provo|enja izvr{enja, te preduzimanja i same radnje izvr{enja, to je vodilo zloupotrebi ovog instituta i neopravdanom stvaranju ve}ih tro{kova izvr{nog postupka, a ~esto su stranke podnosile ovaj prijedlog radi odga|anja izvr{enja (ranije ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine). Nije bila nemogu}a ni situacija da se izvr{enje i provede a da stranka nakon provo|enja izvr{enja i vi{e godina nakon nastanka izvr{ne isprave podnese prijedlog za ukidanje klauzule izvr{nosti, te time poku{a odloìti ili sprije~iti izvr{enje, a ta mogu}nost zloupotrebe je sada isklju~ena. Nadalje, sud vi{e nema ovla{tenje za ukidanje klauzule izvr{nosti po slu`benoj du`nosti, {to poja~ava na~elo nepristrasnosti u vo|enju sudskog izvr{nog postupka i za {to bi se moglo re}i da je u saglasnosti sa napu{tanjem (minimiziranjem) na~ela materijalne istine u skladu sa ZPP-om, kada je u pitanju njegova shodna primjena. 5 Komentar uz stav 5: Sada Zakon decidno propisuje da, ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, ta isprava se prilaè u originalu ili ovjerenom primjerku, {to nije decidno bilo sadràno u odredbama ranijeg Zakona. Iako Zakon ne sadrì izri~itu odredbu o broju primjeraka vjerodostojne isprave koja se prilaè, treba ista}i da se iste prilaù dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ({to je propisano odredbama ZPP-a, shodna primjena), pa se moè re}i da se iste prilaù u najmanje dva primjerka. Kako je odredbama ~l. 1. stav 1. ZIP-a ostavljena mogu}nost da se zakonom reguli{e prinudno ostvarivanje potraìvanja na osnovu i drugih akata predvi|enih u drugim zakonima, a ne samo na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava predvi|enih Zakonom o izvr{nom postupku, to bi se podobnost i izvr{nost takvih akata kao izvr{nih isprava trebala propisivati zakonom koji ih nominuje kao izvr{ne isprave u sudskom izvr{nom postupku. U praksi se ~esto postavlja pitanje i javljaju dileme, u slu~ajevima kad to zakonom nije odre|eno na prednji na~in, kad je jedan takav akt pravosnaàn, kona~an ili pak izvr{an, ukoliko to navedenim zakonom nije propisano decidno, a s obzirom na to da je izvr{na isprava donesena od strane, po zakonu, ovla{tenog subjekta i na na~in propisan zakonom, te kada je eventualno i snabdjevena klauzulom izvr{nosti ko je ovla{ten po pitanju provo|enja postupka ukidanja klauzule izvr{nosti na jednom takvom aktu ukoliko bude stavljen takav prijedlog. Slijedom odredbe stava 4. ovog ~lana, ne bi trebalo biti prednjih dilema, jer jasno proizlazi iz istih da }e neosnovanu potvrdu izvr{nosti ukinuti rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od 8 dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, pa shodno prednjem klauzulu izvr{nosti ukida organ koji je snabdio izvr{nu ispravu istom. Drugo je pitanje samog zakona koji predvi|a neki akt kao izvr{nu ispravu i njegove nepreciznosti u pogledu neregulisanja postupka ukidanja klauzule
^lan 35 141
izvr{nosti, te nepredvi|anja tim zakonom i pravnog lijeka upravljenog protiv odluke o odbijanju prijedloga stranke za ukidanje klauzule izvr{nosti, ~ak kad je i o~igledno da je takvu klauzulu trebalo ukinuti, {to bi u krajnjem slu~aju moglo voditi zloupotrebi ovla{tenja od strane takvog jednog subjekta koji izdaje izvr{nu ispravu. 9 Od zna~aja je po pitanju ocjene izvr{nosti i prihvatljiva u cijelosti sudska praksa iz odluka sudova:
O zahtjevu za ukidanje potvrde o pravomo}nosti (izvr{nosti) ne odlu~uje se u posebnoj parnici ve} o njegovoj osnovanosti odlu~uje sud koji je takvu potvrdu izdao. (Os Osijek, G`-2410/87 od 27.8.1987., prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 134, i Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 49) Izvr{ni sud nije nadleàn da po slu`benoj du`nosti ukine potvrdu izvr{nosti jer o tome treba odlu~iti sud koji je potvrdu izdao, a protiv tog rje{enja vjerovnik ima i pravo àlbe. (Os Split, G`-3431/84 od 14.12.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 9) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji je o potraìvanju odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se ne podnosi izvr{na isprava. (Vs H, Gzz-4/90 od 13.11.1990. Informator br. 3958/82, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 49) Du`nik ne moè u izvr{nom postupku uspje{no isticati prigovor da mu izvr{na isprava nije dostavljena ako se iz izvr{ne isprave vidi da ima klauzulu izvr{nosti, koju parni~ni sud nije ukinuo. (Vps Sr P`-903/79 od 27.4.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 58) Potvrdu o izvr{nosti stavlja sud koji je donio izvr{nu ispravu, na otpravku odluke, a ne kao posebnu potvrdu. (Vps Srbije, P`-2505/79 od 26.11.1979. prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981. godine, str. 435) Za ukidanje klauzule izvr{nosti nadleàn je isti sud koji ju je izdao, dakle parni~ni sud, a u smislu ~l. 35. stav 4. Zakona o izvr{nom postupku, te je prvostepeni sud pravilno postupio odbaciv{i prijedlog za ukidanje klauzule izvr{nosti parni~nog odjeljenja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-855/02 od 4.11.2003)
10 Prednja sudska praksa je u skladu sa odredbama ovog ~lana i prihvatljiva je, uz napomenu da sam mi{ljenja da se odredbe ovog ~lana nalaze u koliziji sa odredbom iz st. 2. ~l. 27. ovog zakona vidjeti komentar uz navedeni ~lan, ovo iz razloga {to je navedenim ~lanom propisano da ako u izvr{noj ispravi nije odre|en paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju, a ovim ~lanom je propisano da se podnosi izvr{na isprava sa potvrdom o izvr{nosti.
142 ^lan 36
III - PREDLAGANJE
I ODRE\IVANJE IZVR {ENJA
^lan 36. Prijedlog za izvr{enje (1) Prijedlog za izvr{enje mora sadràvati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traì izvr{enje, traìlac izvr{enja i izvr{enik, potraìvanje ~ije se ostvarenje traì, sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove imovine, o rezultatu istrage }e sud obavijestiti traìoca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. (3) Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadràvati: 1) izvr{ni zahtjev iz stava 1. ovog ~lana, 2) zahtjev da sud obaveè izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rje{enja, namiri potraìvanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima. (4) Ako se traì izvr{enje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje ne moraju biti bliè nazna~ene te stvari. 1 Op}enito: Odredbe o prijedlogu za izvr{enje bile su sadràne u ~l. 35. ZIPa iz 1978. godine i prema istim prijedlog za izvr{enje morao je sadràvati nazna~enje povjerioca i du`nika, sredstvo i predmet izvr{enja i druge podatke potrebne za provo|enje izvr{enja (bez bliìh nazna~enja koji su to podaci potrebni za provo|enje izvr{enja), a prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave (~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine) morao je sadràvati i zahtjev da sud obaveè du`nika da u roku od 8 dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od 3 dana po dostavi rje{enja, namiri potraìvanja zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te ako se traì izvr{enje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje nisu morale biti bliè ozna~ene te stvari. U odredbama ovog zakona o izvr{nom postupku kojima se ure|uje predlaganje i odre|ivanje izvr{enja (~l. 36. do 40. ZIP-a) u odnosu na formu i sadrìnu prijedloga za izvr{enje, uslove i na~in za utvr|ivanje du`nikove imovine u izvr{nom postupku, te povla~enje i ograni~enje prijedloga za izvr{enje, forma i sadrìna rje{enja o izvr{enju, te posebno odredbama o dostavljanju rje{enja o izvr{enju, u znatnoj mjeri je u nekim segmentima odstupljeno od ranijih zakonskih rje{enja, pogotovo kada se ima u vidu institut utvr|ivanja du`nikove imovine i ure|enje pitanja uredne li~ne dostave, kada je izvr{enje predloèno i eventualno odre|eno temeljem izvr{ne isprave. Prijedlog za izvr{enje, kao podnesak, jeste akt traìoca izvr{enja (vidi ~l. 2. i 30. ZIP-a) kojim se pokre}e postupak izvr{enja i isti kumulira dva zahtjeva,
^lan 36 143
odnosno da se odlu~i o samom zahtjevu za izvr{enje izvr{enikove obaveze i da se zahtjev odnosno odluka realizuje, odnosno izvr{i prinudno ostvarenje potraìvanja. 4 Radi postizanja svrhe postavljanja prednjih zahtjeva odre|eno je Zakonom da prijedlog za izvr{enje mora sadràvati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traì izvr{enje, traìlac izvr{enja i izvr{enik, potraìvanje ~ije se ostvarenje traì, sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, pa se na ovaj na~in u pogledu sadrìne prijedloga propisuje da isti ne mora sadràvati obavezno i predmet na kome izvr{enje treba provesti. Ovo iz razloga {to traìlac izvr{enja ~esto ne raspolaè podacima o imovini izvr{enika i ~esto su mu nedostupni podaci o istoj, te je potraga za imovinom izvr{enika ~esto oteàna, jer se podaci o imovini izvr{enika ~esto prikrivaju pod isprikom poslovne tajne subjekata kod kojih se ta imovina nalazi, ili isti traè za informaciju pla}anje, ili pak radi poslovne saradnje sa komitentom, nisu voljni dati prednje podatke, a {to samo odugovla~i postupak i pove}ava tro{kove izvr{enja, a nisu rijetki slu~ajevi obustave postupka zbog prikrivanja izvr{enikove imovine od strane samog izvr{enika i tre}ih lica. Traìtelj izvr{enja i nije uslijed toga u mogu}nosti u tom dijelu precizirati predmet izvr{enja dok se ne utvrdi eventualna izvr{enikova imovina, {to ~ini opravdanim prednje zakonsko rje{enje i u skladu je sa novim institutom u izvr{nom postupku - utvr|ivanjem du`nikove imovine iz ~l. 37. ZIP-a, a koji bi trebao pospje{iti pove}anje procenta prinudne naplate i realizacije potraìvanja utvr|enih izvr{nim ispravama. Daljnja razlika u odnosu na ranije zakonske odredbe je {to se sada u prijedlogu za izvr{enje mora nazna~iti, odnosno isti mora sadràvati zahtjev za izvr{enje, te pored podataka koji su bili propisani i ranijim odredbama mora sadràvati i sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, {to je svakako od uticaja na efikasnost izvr{nog postupka, s obzirom na to da su sredstva izvr{enja propisana odredbama Zakona i za svako je posebno propisana mjesna nadle`nost suda, pa u tom segmentu ne bi trebalo biti pote{ko}a kod odre|ivanja i predaje prijedloga mjesno nadle`nom sudu, a isto tako koji su to drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja jer ih ZIP precizira kod svakog sredstva izvr{enja. Zahtjevom za izvr{enje (ili bolje re}i prijedlogom rje{enja o izvr{enju, a {to je izgra|eno u dosada{njoj praksi sudova), omogu}ava se sudu brè postupanje kroz stavljanje pe~ata na prijedlog rje{enja o izvr{enju ili pak kompjuterska obrada, a kojim se pe~atom ili obradom odre|uje ili pak usvaja predloèno rje{enje o izvr{enju. Kada je u pitanju nazna~enje traìoca izvr{enja i izvr{enika, trebalo bi podrazumijevati potpune podatke o istim, uklju~uju}i ta~ne adrese prebivali{ta odnosno sjedi{ta izvr{enika, bez obzira da li stranke imaju punomo}nike odnosno zastupnike. Ovo iz razloga {to je dosada{nja praksa pokazala da punomo}nici ne nazna~uju prednje, {to gotovo onemogu}ava naplatu sudske takse, pogotovo kad su u pitanju strani subjekti kao traìoci izvr{enja, koji ~esto ovla{}uju punomo}nike da naplatu vr{e preko ra~una punomo}nika ili na njegove ruke (a mo`da bi trebalo ovdje postaviti i pita-
144 ^lan 36
nje izbjegavanja prikazivanja prihoda i naplate poreza na isti po propisanim stopama), te nakon izvr{ene naplate na ruke punomo}nika, na zahtjev suda da radi prinudne naplate takse dostave potpune podatke, punomo}nici ne daju potrebne podatke o traìocu izvr{enja pravdaju}i se da ne znaju sjedi{te ili adresu komitenta, a isti im je nakon naplate otkazao punomo}. Uo~ena prednja pojava bi se mogla sprije~iti ne samo prednjim zakonskim rje{enjem, da se pored punomo}nika navode i podaci o sjedi{tu ili prebivali{tu traìoca izvr{enja (a do ~ega se dolazi i shodnom primjenom ZPP-a, jer se pored ozna~enja punomo}nika po istom traì i nazna~enja adresa, odnosno sjedi{ta stranaka), ve} i izmjenama propisa o taksama, gdje bi postupanje suda bilo uslovljeno pla}anjem takse, a nepla}anje takse ne bi bila zapreka prijemu pismena. 7 Neopravdano bi bilo ne ista}i, a {to je i u interesu traìoca izvr{enja, ~ije se potraìvanje ostvaruje u izvr{nom postupku, da je neophodno u prijedlogu za izvr{enje nazna~iti ta~no prebivali{te odnosno sjedi{te izvr{enika radi provo|enja izvr{enja, odnosno radi uru~enja rje{enja o izvr{enju i ostvaranja procesnih pretpostavki utvr|enih Zakonom za provo|enje izvr{enja, jer neta~ni prednji podaci uvjetuju duìnu trajanja postupka u sudu, iako se radi o podacima iz javnih registara dostupnih strankama koje imaju pravni interes za iste. Primjetno je da se teret iznalaènje ta~nih prednjih podataka sve vi{e, kroz praksu, prebacuje na sud, {to se ne moè pravdati iz vi{e razloga, a naro~ito {to je ve} prednjim odredbama odre|eno da prijedlog za izvr{enja mora sadràvati i nazna~enje izvr{enika, {to uklju~uje sve podatke o istom, a koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, zatim {to su prednji podaci dostupni strankama, pod uslovom podno{enja zahtjeva nadle`nom registru ili organu, pa se, prebacivanjem tereta pribavljanja prednjih podataka sudu, izbjegava naplata eventualnih taksi i pristojbi za zahtjev i izdavanje podataka iz spomenutih registara, a sud se pretvara u istra`ni organ, pa bi preduzmanje prednjih radnji suda, pored utvr|ivanja izvr{enikove imovine, znatno usporilo provo|enja izvr{enja ve} optere}enih izvr{nih sudova i umanjilo efekte i u~inak novih instituta i zakonskih rje{enja u cilju ubrzanja izvr{nog postupka. Da prijedlog za izvr{enja mora sadràvati i nazna~enje izvr{enika, sa svim podacima potrebnim za provo|enje izvr{enja, uklju~uju}i tu i naznaku transakcijskih ra~una kod sredstva izvr{enja pljenidbom i prijenosom nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una, potvr|eno je u pravnom stanovi{tu sudske prakse: Kada traìtelj izvr{enja traì dozvolu izvr{enja pljenidbom i prenosom nov~anih potraìvanja sa ìro ra~una izvr{enika na svoj ìro ra~un, duàn je navesti potpuni broj svog ra~una i ìro ra~una izvr{enika. (Vi{i privredni sud u N. Sadu, P`-649/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36) Prijedlog treba da ima navedene sastojke, ne samo s obzirom na spomenute odredbe ve} i zato {to je u praksi uobi~ajeno da sud, ako prijedlog sadrì potrebnu ~injeni~nu podlogu (~injeni~ne navode i dokaze) i jasan i potpun zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje, stavlja svoj {tambilj i pe~at, kojim usvaja taj prijedlog. Prema tome u slu~aju usvajanja, prijedlog po svojoj su{tini
^lan 36 145
ima i karakter otpravka sudske odluke rje{enja o izvr{enju ili obezbje|enju, gdje ~injeni~na podloga (~injeni~ni navodi i dokazi) predstavljaju obrazloènje, a zahtjev za izvr{enje izreku rje{enja. (Nedeljko Sre}kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 187. i 188)
10 Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje, koji se zasniva na izvr{noj ispravi, podnesen i zahtjev za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e o rezultatu istrage (bolje re}i o rezultatu utvr|ivanja izvr{enikove imovine, ~ime se izbjegava poistovje}ivanje i asocijacija na krivi~ni postupak istrage s obzirom na to da se i izvr{ni i krivi~ni postupci u prednjem smislu sudski postupci) obavijestiti traìoca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. Shodno prednjem, prijedlog za izvr{enje }e se odbaciti kao neuredan ukoliko ne sadrì naznaku predmeta izvr{enja, a traìtelj izvr{enja isti nije u odre|enom roku uredio, odnosno izmijenio i dopunio, nakon obavijesti suda o imovini du`nika. Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadràvati: izvr{ni zahtjev kao i kod prijedloga na osnovu izvr{ne isprave (~ime se preciznije odre|uje da ovaj prijedlog mora imati sve podatke potrebne za provo|enje izvr{enja koje sadrì prijedlog na osnovu izvr{ne isprave), zahtjev da sud obaveè izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana, po dostavi rje{enja namiri potraìvanje, zaje-dno sa odmjerenim tro{kovima, {to je odredba i iz ranijeg zakona, kao {to je slu~aj i sa odredbom da ako se traì izvr{enje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvr{enje ne moraju biti bliè nazna~ene te stvari ve} samo mjesto gdje se stvari nalaze. Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave ne mora vi{e sadràvati i traènje traìoca izvr{enja da se u slu~aju da izvr{enik podnese prigovor protiv rje{enja o izvr{enju prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom (~l. 29. i 50. st. 1.-4. ZIP-a), jer je sad Zakonom propisano da se u slu~aju podno{enja prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, bilo da se pobija u cjelini ili djelimi~no u dijelu u kojem je utvr|eno potraìvanje, pri jedlog ima smatrati tu`bom. Shodno prednjem, u slu~aju prijedloga za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave, kad isti i ne sadrì zahtjev traìoca izvr{enja da se u slu~aju prigovora prijedlog ima smatrati tu`bom, sud, s obzirom na prednje zakonsko rje{enje, vi{e ne}e obustaviti izvr{ni postupak, ve} }e se postupak nastaviti po tu`bi, a izvr{enje }e odgoditi do pravosna`ne odluke parni~nog suda po prednjoj tu`bi. U praksi, u prednjim slu~ajevima, prijedlog za izvr{enje odnosno tu`ba se dostavlja na postupak po tu`bi parni~nom odjeljenju, kroz formu dono{enja sudske odluke rje{enja sa pravom na redovan pravni lijek odnosno àlbu na isto rje{enje, {to se ~ini apsurdnim kada je u pitanju izvr{no i parni~no odjeljenje istog suda. Naime, donositi rje{enje radi proslje|ivanja predmeta unutar istog suda, sa odjeljenja na odjeljenje, iako je jasno Zakonom propisano da se u prednjim slu~ajevima prijedlog smatra tu`bom, {to zna~i da se postupak nastavlja po automatizmu kao parni~ni, vodi sizifovskoj borbi za ubrzanje izvr{nog postupka kroz reformu sudstva i zakona koja se odvija s ciljem ubrzanja i efikasnije sudske za{tite. Treba ista}i da takvo postupanje
11
12
13
14
146 ^lan 36
sudova i odbijanje parni~nih odjeljenja pojedinih sudova da zaprime predmet po osnovu zaklju~ka izvr{nog suda (ili dopisa da se predmet dostavlja po tu`bi, a koji dopis se ima smatrati zaklju~kom, s obzirom na to da nije propisana forma za isti), odnosno uz obrazloènje da nema pravosna`nog rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim i da nema iskazane volje stranke da se prijedlog smatra tu`bom, a vjerovatno iz razloga {to prednje zakonsko rje{enje vodi neminovno pove}anju broja parni~nih predmeta, u osnovi je nedopustivo i nije u interesu ne samo traìtelja izvr{enja ve} ni izvr{enika, kome teku kamate, raste od{tetni zahtjev ili mu se pak u nekim slu~ajevima blokiraju nov~ana sredstva za sve vrijeme do okon~anja parni~nog postupka (izvr{enje na osnovu ~eka i mjenice ~l. 40. stav 6. ZIP-a). 15 U pogledu urednosti prijedloga, te postupanja suda sa prijedlogom, vaè op{ta pravila iz ~l. 334. i 335. Zakona o parni~nom postupku (shodna primjena u skladu sa ~l. 21. ZIP-a), te odredbe na ~iju primjenu u pojedinim slu~ajevima upu}uju, zavisno od predmeta i sredstva izvr{enja, i odredbe ZIP-a. Va`no je ista}i, da se prijedlog za izvr{enje podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u {irem smislu, s obzirom na to da se prijedlog dostavlja u najve}em broju slu~ajeva i u~esnicima u postupku radi njihovog provo|enja (bankama radi izvr{enja na transakcijskom ra~unu, organizaciji kod koje je izvr{enik uposlen radi pljenidbe plate izvr{enika, tre}im licima kod kojih se stvar nalazi radi predaje stvari i dr.). Prijedlog za izvr{enje sud }e odbaciti ako uz isti nije podnesena izvr{na isprava na na~in propisan u ~l. 35. ZIP-a ili ima neki drugi nedostak koji ga ~ini neurednim i po kojem sud iz tih razloga ne moè postupati, a traìlac izvr{enja je bio pozvan da takav nedostak otkloni:
16
Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odbacio prijedlog povjerioca kao neuredan. Naime, ono {to je relevantno to je da uz prijedlog povjerioca za dono{enje rje{enja o odre|ivanju izvr{enja protiv du`nika nije dostavljena izvr{na isprava shodno ~l. 16. ZIP-a, zbog ~ega je povjerilac pozvan da u razumnom roku od 15 dana dostavi sudu izvr{nu ispravu koja ne moè biti starija od 10 godina. Ujedno, povjerilac je opomenut u dopisu kojim je pozvan da dostavi izvr{nu ispravu da }e prijedlog biti odba~en kao neuredan ukoliko se ne postupi po zahtjevu suda. Ovaj dopis povjerilac je primio 7.8.2000. godine i uredno ga je potpisao, a 15.8.2000. g. podneskom je obavijestio sud da je podnio tu`bu Vrhovnom sudu Federacije BiH koja je zaprimljena pod brojem U-1305/00 dana 3.7.2000. godine. Dakle, samim podneskom povjerilac je obavijestio fakti~ki prvostepeni sud da ne posjeduje izvr{nu ispravu u ovoj pravnoj stvari i da je tek pokrenuo postupak zbog ~ega je u skladu sa ~l. 109. ZPP-a i u vezi sa ~lanom 35. Zakona o izvr{nom postupku prvostepeni sud donio pobijano rje{enje. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-424/01 od 7.1.2002. godine) Ako prijedlog za izvr{enje ne sadràva sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud je duàn pozvati podnosioca da ga dopuni u
^lan 36 147
odre|enom roku uz upozorenje da }e ga u slu~aju ako ga ne dopuni, u tom roku, odbaciti (VpsH, P`-729/82 od 19.9.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54), a {to je posljedica shodne primjene odredbi iz ~l. 295. i 336. Zakona o parni~nom postupku, po osnovu ~l. 21. ZIP-a (vidjeti komentar uz ovaj ~lan).
17 Zakon ne propisuje rokove kada traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog za izvr{enje, osim u odre|enim slu~ajevima (kod ponovnog smetanja posjeda, vra}anja uposlenika na rad ~l. 212., 214. i 215. ZIP-a), stoga se trebalo uzeti da se prijedlog za izvr{enje moè podnijeti u op{tem roku koji je propisan za zastaru pojedinih vrsta potraìvanja, a ako je prijedlog podnijet od neovla{tenog lica isti treba odbaciti kao nedopu{ten. Op{ti rok za zastaru potraìvanja iz izvr{ne isprave propisan je ~l. 379. Zakona o obligacionim odnosima, na na~in da sva potraìvanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti; me|utim sva povremena potraìvanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potraìvanja (~l. 372. Zakona o obligacionim odnosima), a na kojoj se odredbi temelji i pravno stanovi{te da: Zastarjelo je pravo traìoca izvr{enja da u izvr{nom postupku zahtijeva i prisilnu isplatu tra`bine, po osnovu presude, u slu~aju kada je od dana pravomo}nosti te presude do podno{enja prijedloga za izvr{enje isteklo vi{e od 10 godina. (Os Titograd, G`-367/76, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36) Prijedlog za izvr{enje podnesen po isteku zakonom propisanog roka za podno{enje tog prijedloga treba odbaciti, a {to je pravno stanovi{te sudske prakse:
18
19
U konkretnom slu~aju radi se o sporu iz radnog odnosa vra}anje na rad traìoca izvr{enja. U àlbi izvr{enik isti~e da je sud trebao primijeniti odredbe ~l. 51. tada vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku koji je predvi|ao ulaganje prigovora po isteku roka. Obzirom da je stupio na snagu novi ZIP 19.9.2003. godine koji se primjenjuje za sve slu~ajeve u kojim je postupak izvr{enja zapo~et do dana po~etka primjene ovog Zakona, to po ~l. 215. istog Zakona prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu naloèno da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bu moè se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je traìtelj izvr{enja stekao pravo da taj prijedlog podnese. U stavu 2. istog ~lana je propisano da se smatra da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog ~lana po isteku roka za obnovljeno izvr{enje odre|eno u izvr{noj ispravi.
148 ^lan 36
U konkretnom slu~aju su ispunjeni uslovi iz gore pomenutog Zakona, jer je prijedlog dostavljen sudu 16.12.2002. g., a odluka koja je izvr{ni naslov je pravomo}na sa 9.7.2002. godine, pa se àlba izvr{enika uvaàva, prvostepeno rje{enje o odba~aju prigovora na rje{enje o izvr{enju kao neblagovremenog, se preina~ava i prijedlog za izvr{enje odbacuje kao neblagovremen. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-2087/03 od 3.2.2004.)
20 Pravo je traìoca izvr{enja da jednim prijedlogom zahtijeva ostvarenje svih svojih potraìvanja, ako za to postoje procesne pretpostavke, odnosno isti ima pravo da se koristi procesnim institutom kumulacije zahtjeva iz ~l. 55. ZPP-a shodno ~l. 21. ZIP-a, uz ispunjenje uslova stvarne i mjesne nadle`nosti suda i istovrsnosti postupka, odnosno da se u svim slu~ajevima radi o sudskom prinudnom izvr{enju. Njegovo pravo je i da preina~i prijedlog, dodavanjem novog zahtjeva uz postoje}i, njegovim pove}anjem i zamjenom novim zahtjevom, u skladu sa ~l. 56. do 58. ZPP-a, a u vezi sa shodnom primjenom po osnovu ~l. 21. ZIP-a, odnosno u granicama koje se ne protive odredbama ZIP-a. Preina~enje prijedloga imenovanjem novog izvr{enika pretpostavlja povla~enje prijedloga prema orginalnom izvr{eniku i potreban bi bio pristanak novoimenovanog izvr{enika po{to on stupa odnosno preuzima procesni odnos koji je ve} u toku protiv orginarnog izvr{enika. Sudska praksa izgradila je pravno stanovi{te da: Nema nikakve procesne zapreke da svako od razli~itih potraìvanja, pa i onda ako se sva temelje na istoj izvr{noj ispravi, vjerovnik ostvaruje posebnim prijedlogom za izvr{enje. Procesne zapreke za to nema osobito onda kad za njihovo ostvarivanje izvr{nim putem nije predvi|eno isto sredstvo odnosno na~in provo|enja izvr{enja niti je u pitanju isti predmet izvr{enja. Protivno stajali{te ne moè se pravdati ni na~elom ekonomi~nosti postupka (Os Dubrovnik, G`-952/85 od 3.12.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54). Prednje, u biti, ima svoje opravdanje upravo u na~elu ekonomi~nosti, u {irem smislu, jer se istodobno ostvaruje izvr{enje vi{e po svojoj prirodi i karakteru razli~itih potraìvanja iz jedne izvr{ne isprave koja se provode razli~itim sredstvima izvr{enja, {to bi moglo iziskivati jedan dugotrajniji izvr{ni postupak kada bi se ista provodila po jednom prijedlogu za izvr{enje, a udovaljava se na prednji na~in ujedno i na~elu hitnosti u izvr{nom postupku, te nije u suprotnosti i u skladu je s odredbom ~l. 38. ZIP-a, prema kojem traìlac izvr{enja u cijelosti disponira sa ovla{tenjima koja za njega proizlaze iz izvr{ne isprave. U skladu sa na~elom strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja, uz prijedlog za izvr{enje moraju se podnijeti odre|eni prilozi kojima se u pravilu dokazuje postojanje pretpostavki za usvajanje tog prijedloga. Najva`niji prilog uz prijedlog za izvr{enje jest svakako izvr{na isprava na temelju koje se izvr{enje traì. Izvr{na isprava na koju je stavljena potvrda o izvr{nosti prilaè se uz prijedlog za izvr{enje u izvorniku ili ovjerenom prepisu, ako se prijedlog podnosi sudu koji o prijedlogu nije odlu~ivao u prvom stepenu (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 153).
21
22
23
^lan 36 149
24
Na~elo formalnog legaliteta kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave zastupljeno kroz sudsku praksu, u odnosu na odre|ivanje izvr{enja prema tuènom iz izvr{ne isprave izvr{enika (~lanovi 35. stav 1., 38. stav 1. i 199. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lanovi 36. stav 1., 39. stav 1. i 199. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, ~lan 95. Zakona o parni~nom postupku raniji, ~lan 305. Zakona o parni~nom postupku sada{nji), ispoljeno je u sudskoj odluci:
RJE[ENJE O IZVR[ENJU MORA BITI IDENTI^NO IZVR[NOJ ISPRAVI, PA SE, SHODNO TOME, OVIM RJE[ENJEM MO@E ODREDITI DA DU@NIK SVOJU OBAVEZU IZVR[I SAMO PREMA POVJERIOCU OZNAÊNOM U TOJ ISPRAVI, A NE PREMA POVJERIOÊVOM PUNOMO]NIKU. Iz obrazloènja: Osnovano se u Zahtjevu za za{titu zakonitosti (u daljem tekstu: Zahtjev) ukazuje na to da u pogledu obaveze du`nika rje{enje o izvr{enju mora biti identi~no izvr{noj ispravi, kako to proizilazi iz odredaba ~lana 35. stav 1. i ~lana 38. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`beni list SFRJ, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 17/93 i 14/94 u daljem tekstu: ZIP). Drugim rije~ima, du`nik moè svoju obavezu da ispuni samo u odnosu na povjerioca koji je ozna~en u izvr{noj ispravi. U ZIP-u nije predvi|ena mogu}nost sprovo|enja izvr{enja prenosom sredstava sa ra~una du`nika u korist punomo}nika povjerioca. Naprotiv, prema odredbi ~lana 199. stav 1. tog Zakona, rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na ra~unu du`nika kod organizacije koja obavlja poslove platnog prometa ({to se shodno primjenjuje i na banku kod koje du`nik ima otvoren ra~un), nalaè se organizaciji (u ovom slu~aju banci) da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje prenese sa ra~una du`nika na ra~un povjerioca. Zato se u fazi izvr{nog postupka do dono{enja rje{enja o izvr{enju, koju karakteri{e identi~nost du`nikove obaveze iz izvr{ne isprave i iz tog rje{enja, punomo}nik povjerioca nije mogao legitimisati kao lice kome bi, umjesto povjeriocu, bilo ispla}eno nov~ano potraìvanje, jer on nije povjerilac u izvr{nom postupku. To je mogu}e tek u kasnijoj fazi sprovo|enja rje{enja o izvr{enju. Osnov da povjerio~ev punomo}nik primi nov~ano potraìvanje umjesto povjerioca u izvr{nom postupku nije sadràn ni u ~lanu 95. Zakona o parni~nom postupku, na koji se on pozvao u odgovoru na Zahtjev. Prema toj zakonskoj odredbi, advokat moè, ako stranka nije bliè odredila njegova ovla{}enja u punomo}ju, da u ime stranke koja mu je izdala punomo}je, stavlja zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva (stav 1. ta~ka 2.), odnosno da od protivne stranke primi dosu|ene tro{kove (stav 1. ta~ka 3.). Pod preduzimanjem potrebnih radnji u postupku povodom zahtjeva za izvr{enje o~igledno se ne podrazumijeva prijem nov~anog potraìvanja u ime povjerioca, tim prije {to navedena odredba nije sadràna u ZIP-u, kao posebnom zakonu kojim je ure|en postupak izvr{enja, nego u Zakonu o parni~nom postupku. Ovla{}enja advokata iz stava 1. ta~ka 3. pomenutog zakonskog ~lana sastoje se samo u tome da primi dosu|ene tro{kove od protivne stranke koje bi mu ona dobrovoljno isplatila, dakle van izvr{nog postupka u kojem se potraìvanja napla}uju pri-
150 ^lan 37
nudnim putem (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-16/02 od 3.1.2003. godine Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br. 153, str. 265-267).
25 Prednje pravno stanovi{te je iskazano u zahtjevu za za{titu zakonitosti, koje pravno sredstvo vi{e nije dozvoljeno u izvr{nom sudskom postupku, a niti parni~nom postupku, me|utim od zna~aja je zbog prakse sudova da odre|uje izvr{enje prema kom se isplata vr{i na ruke punomo}nika, ako isti nije bio stranka u postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava, pa time nije stranka u izvr{nom postupku koja je aktivno legitimisana, odnosno isplata se konkretno ne vr{i tuìtelju odnosno traìocu izvr{enju, {to je pravilno cijenjeno u prednjoj odluci. Ovo pitanje je od zna~aja naro~ito u slu~ajevima odre|ivanja i provo|enja izvr{enja utemeljnog na izvr{noj ispravi, a kada su stranke u postupku pravni subjekti sa transakcijskim ra~unima, preko kojih se vr{i pljenidba i prijenos nov~anih sredstava izvr{enika, s obzirom na to da je st. 5. ~lana 12. ovog zakona propisano da se pod prednjim uslovima izvr{enje provodi i prije njegove izvr{nosti, pa u slu~aju isplate na ra~un punomo}nika koji nije traìlac izvr{enja na ~iji transakcijski ra~un bi trebala biti prenesena nov~ana sredstva izvr{enika ne bi moglo do}i do provo|enja rje{enja o izvr{enju prije izvr{nosti istog. Ako se izvr{enje traì na temelju nagodbe kao izvr{ne isprave, priloìt }e se ta isprava. U slu~aju da se dospjelost tra`bine iz nagodbe ne moè utvrditi iz zapisnika o nagodbi, to se dokazuje javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom, odnosno pravomo}nom presudom donesenom u parni~nom postupku. U postupku izvr{enja na nekretnini traìtelj izvr{enja duàn je podnijeti zemlji{noknji`ni izvadak kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasni{tvo izvr{enika (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 33/34). ^lan 37. Utvr|ivanje du`nikove imovine (1) Traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zatraì od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako traìlac izvr{enja u~ini vjerovat nim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog ~lana moè se ista}i i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju ako izvr{enje na predloènom sredstvu izvr{enja nije uspjelo. (3) Sud }e po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog ~lana zaklju~kom naloìti izvr{eniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji }e propisati federalni ministar pravde6 navede potpune podatke koji6
26
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto federalni ministar pravde stoji ministar pravde Republike Srpske
^lan 37 151
ma raspolaè, o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a poseb no o vrsti i visini nov~anih primanja i nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze. (4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaklju~kom. (5) Licima koja po nalogu ne postupe sud }e izricati nov~ane kazne na na~in odre|en u ~lanu 17. ovog zakona. Ove kazne }e se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji. (6) Fizi~ko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivi~no }e odgovarati za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika. Na ovu posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nalaè davanje podataka. (7) Sud moè mjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvr{enika fizi~kog lica ili drugog fizi~kog lica da izjavu o imovini izvr{enika da na ro~i{tu pred sudom. Ako pozvano lice ne}e da pristupi na ro~i{te ili odbija da da izjavu, sud }e primijeniti odredbe stava 5. ovog ~lana. 1 2 Op}enito: Ranije odredbe ZIP-a nisu sadràvale pravila o postupanju suda s ciljem utvr|ivanja izvr{enikove imovine. Novina u odnosu na ranija zakonska rje{enja je i institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine, ~ija su{tina se sastoji u tome da je teì{te iznalaènja i utvr|ivanja izvr{enikove imovine sada preba~eno sa traìoca izvr{enja na postupaju}i sud, s tim {to sud prednjem pristupa tek po prijedlogu traìoca izvr{enja, a ne po slu`benoj du`nosti. Naizgled, prebacivanjem tereta utvr|ivanja imovine izvr{enika sa povjerioca na sud ({to nije bio slu~aj u ranijem zakonu, jer je traìlac izvr{enja bio duàn u prijedlogu nazna~iti i sredstvo i predmet izvr{enja, odnosno imovinu izvr{enika, u protivnom prijedlog se smatrao neurednim), u cilju utvr|ivanja izvr{enikove imovine, opteretio bi se izvr{ni sud, ali samo prividno, jer bi se ovim na~inom, uz propisanu odgovornost lica od kojih se podaci traè i nov~ano ka`njavanje istih uslijed davanja neta~nih podataka, te zapre}enja krivi~nom odgovorno{}u, u znatnoj mjeri olak{alo da se naplata potraìvanja ostvari u jednom izvr{nom postupku po jednom prijedlogu traìoca izvr{enja, a na prona|enoj i utvr|enoj imovini izvr{enika, a ne podno{enjem svaki put novog prijedloga kada traìlac izvr{enja sazna za neku imovinu izvr{enika, ~ime bi se samo za jedno potraìvanje stvaralo vi{e predmeta u sudovima (ionako pretrpanim izvr{nim predmetima) sa razli~itim sredstvima i na razli~itim predmetima. Znatan je broj prednjih predmeta koji je neprovodiv iz razloga {to je povjeriocu nedostupan podatak o imovini du`nika, najvi{e iz razloga {to se tre}e osobe ne izja{njavaju o imovini svojih klijenata i komitenata, pravdaju}i se da iste ne mogu dati iz razloga poslovnih tajni. Ovdje treba ista}i da }e se pri dono{enju zaklju~ka o eventualnom utvr|ivanju
152 ^lan 37
imovine u svakom slu~aju cijeniti ~injenica dostupnosti podataka o istoj traìocu izvr{enja, te }e se dono{enju prednjeg zaklju~ka pristupiti ukoliko traìlac izvr{enja u~ini vjerovatnom nemogu}nost dobijanja podataka o izvr{enikovoj imovini, dakle ne bi trebalo udovoljiti zahtjevu za utvr|ivanje du`nikove imovine, upisane u javne registre i sl., u kojim slu~ajevima su ti podaci dostupni traìocu izvr{enja. Nadalje, ovim zakonom je jasno odre|eno da traènje prednjih podataka od strane suda, o imovini izvr{enika, za potrebe izvr{nog postupka, ne predstavlja poslovnu tajnu i da su sve osobe du`ne dati traène podatake, a u suprotnom je predvi|ena i odgovornost kako fizi~kih tako i pravnih lica i propisane su sankcije za iste, pa je to jo{ jedan razlog koji }e ubrzati namirenje potraìvanja traìlaca izvr{enja u sudskom izvr{nom postupku. 4 U naslovu ovog ~lana i st. 2. ~l. 36. ZIP-a rije~ du`nikove trebalo bi zamijeniti rije~ju izvr{enikove jer ovaj zakon stranke u postupku ozna~ava sa traìlac izvr{enja i izvr{enik (vidjeti komentar uz ~l. 2. ZIP-a). Komentar uz stav 1: Odre|eno je Zakonom da ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine o rezultatu istrage sud }e obavijestiti traìoca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni ili dopuni (~l. 36. stav 2. ZIP-a), a stavom 1. ovog ~lana da traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zatraì od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako traìlac izvr{enja u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. Iz navedenih odredbi proizlazi da se radi o dva akta zahtjeva, i to o prijedlogu za izvr{enje kao jednom i prijedlogu za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine kao drugom zahtjevu, vezanom uz prvi zahtjev. Prijedlog odnosno zahtjev traìoca izvr{enja za utvr|ivanje izvr{enikove imovine je akcesorne prirode i predstavlja pridru`ni zahtjev uz prijedlog za izvr{enje, jer kako to proizlazi iz prednjih odredbi ne moè se podnijeti samostalno, ve} samo uz glavni zahtjev, odnosno prijedlog za izvr{enje. Dakle, prijedlog za izvr{enje i prijedlog za utvr|ivanje du`nikove imovine prakti~no su dva akta, koji se podnose sudu istovremeno (izuzev u slu~aju st. 2. ovog ~lana), s tim {to se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi sudu uz prijedlog za izvr{enje. Moè se re}i da je obligatoran uvjet za podno{enje prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine i istovremeno ili prethodno podno{enje prijedloga za izvr{enje utemeljenog na izvr{noj ispravi. Za prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se podnosi uz prijedlog za izvr{enje ili naknadno, nije propisana posebna forma, ali iz naprijed navedenog i odredba ZIP-a proizlazi da mora biti u pisanoj formi i moè biti istaknut i u samom prijedlogu za izvr{enje u pogledu pisanog akta kao forme u kojoj se podnosi zahtjev za izvr{enje. Odre|eno je i da traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje zahtijevati od suda da sud, prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, zatraì od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu
^lan 37 153
odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i pravnih organa i organizacija, da sudu dostave podatke i o imovini izvr{enika, ako traìlac izvr{enja u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. 8 Pored istaknutog, da se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi uz prijedlog za izvr{enje, potrebno je ispuniti i ostale zakonske uvjete iz ovog ~lana, prije svega da se radi o prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na izvr{noj ispravi i da traìlac izvr{enja u~ini vjerovatnim da odre|ena pravna ili fizi~ka lica mogu imati navedene podatke, pa bi, shodno tome, traìlac izvr{enja morao pobliè nazna~iti koju imovinu izvr{enika i kod kojeg lica treba ispitati. Radi se o utvr|ivanju izvr{enikove imovine za koju ne postoje podaci u javnim registrima ili postoje kod odre|enih organa, ali nisu javni i traìocu izvr{enja su nedostupni. Imaju}i u vidu da pojam imovine obuhvata {irok spektar stvari i prava, a koji su podobni za izvr{enje, te sredstva izvr{enja odre|ena ovim zakonom, te{ko bi se mogao sa~initi neki univerzalni prakti~an primjer obrasca prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, pogotovo kad se imaju u vidu vrste potraìvanja sadràne u izvr{noj ispravi. Primjera radi, ukoliko se radi o nov~anom potraìvanju utvr|enom izvr{nom ispravom, a traìlac izvr{enja se opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom nov~anih sredstava izvr{enika koja se nalaze na ra~unu kod banke, a ra~un istog i naziv banke kod koje je otvoren je nedostupan traìocu izvr{enja, tada }e uz prijedlog za izvr{enje, ako u~ini vjerovatnim da odre|ena banka ima taj ra~un (izvr{enik je pravno lice i obavlja privrednu djelatnost, a traìlac izvr{enja nije dobio od nadle`ne uprave prihoda podatak o broju ra~una i banci kod koje je izvr{enik otvorio transakcijski ra~un), podnijeti i zahtjev za utvr|ivanje broja transakcijskog ra~una izvr{enika i banke kod koje je otvoren, preko nadle`ne uprave prihoda ili samog izvr{enika (u toku je i izrada jedinstvenog registra transakcijskih ra~una subjekata privredno-pravnog prometa kod Centralne banke BiH, {to }e olak{ati traìocima izvr{enja saznanja o podacima i ra~unima izvr{enika). Ako se radi o nov~anom potraìvanju i prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na izvr{noj ispravi, a traìlac izvr{enja se opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom, procjenom i prodajom izvr{enikovih stvari, tada izvr{enik mora pobliè ozna~iti koju imovinu sud treba da utvrdi. Naprimjer, izvr{enik koristi vozilo marke Fiat, registarski broj 122-H122, ali traìlac izvr{enja ne posjeduje dokaz da je ono vlasni{tvo izvr{enika jer se podaci o vozilu registruju i vode kod MUP-a. Potrebno je utvrditi kod nadle`nog MUP-a ili od samog izvr{enika da li je navedeno vozilo vlasni{tvo izvr{enika, jer su podaci o vozilu nedostupni izvr{eniku (traìlac izvr{enja bi trebao pruìti dokaz da se obra}ao sa zahtjevom nadle`nom MUP-u), pa uz prijedlog za izvr{enje traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog da se na navedeni na~in utvrdi da li je predmetno vozilo vlasni{tvo izvr{enika. Komentar uz stav 2: Traìlac izvr{enja moè, ako svoj zahtjev temelji na izvr{noj ispravi, prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnijeti, odnosno ista}i, ne samo uz prijedlog za izvr{enje ve} i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, pod uslovom da izvr{enje na predloènom sredstvu odre|enom u rje{enju nije uspjelo. Dakle, za isticanje prijedloga za utvr|ivanje
10
154 ^lan 37
izvr{enikove imovine, nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje, odnosno dono{enje rje{enja o izvr{enju po odre|enom prijedlogu za izvr{enje i sredstvu izvr{enja, pored uslova koji se traè uop{te za podno{enje prednjeg prijedloga potrebno je da se izvr{enje nije u cjelini ili djelimi~no provelo sredstvom izvr{enja odre|enim u rje{enju o izvr{enju. 11 Komentar uz stav 3: Shodno zakonskim ovla{tenjima iz ovog stava i ~lana federalni ministar pravde je donio Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u izvr{nom postupku (Sl. novine FBiH broj 41/03, od 19.08.2003.) u okviru kojeg su objavljeni i obrasci za popunu podataka o izvr{enikovoj imovini, iz kojih se vidi na koji na~in i od koga }e te podatke, na prijedlog traìoca izvr{enja, sud pribavljati radi utvr|ivanja izvr{enikove imovine s ciljem provo|enja izvr{enja i namirenja traìoca izvr{enja prinudnim putem, pa se navedeni obrasci moraju imati u vidu prilikom podno{enja prijedloga za utvr|ivanja izvr{enikove imovine, tj. u zavisnosti od sredstva izvr{enja u skladu sa navedenim obrascima i od koga treba traìti spomenute podatke, da li od samog izvr{enika ili pak od tre}ih fizi~kih ili pravnih lica. Po prijemu zahtjeva za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e naloìti izvr{eniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na naprijed navedenim obrascima (koje sud dostavlja licima uz zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine) navedu potpune podatke kojima ta lica raspolaù o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini nov~anih primanja i nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze. S obzirom na zna~ajan broj podnesenih prijedloga za izvr{enje prinudne naplate nov~anog potraìvanja utvr|enog presudom, te dileme u pisanju prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se podnosi uz prijedlog, u pogledu njihove forme, a u kom se traìlac izvr{enja opredijelio na sredstvo izvr{enja pljenidbom i prodajom izvr{enikovih pokretnih stvari, prijedlog za izvr{enje sa prijedlogom za utvr|ivanje izvr{enikove imovine bi mogao izgledati, uz manje ili vi{e modifikacije, u cilju efikasnog postupanja izvr{nog suda, kao {to slijedi:
12
OP]INSKI SUD ______________ Traìlac izvr{enja: Izvr{enik: Radi: naplate nov~anog potraìvanja prodajom izvr{enikovih stvari PRIJEDLOG ZA IZVR[ENJE I PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE IZVR[ENIKOVE IMOVINE Presudom poravnanjem Op}inskog suda: _______ broj P-____ od ______ god., Obavezan je izvr{enik da traìocu izvr{enja na ime glavnog duga plati iznos od ______________KM, Sa _______ % kamata, po~ev od _________ godine, pa sve do isplate, kao i tro{kove parni~nog postupka u iznosu od _________ KM, u roku 15 dana.
DOKAZ: Presuda broj _______ od _______ godine sa klauzulom pravosna`nosti i potvrdom o izvr{nosti. Izvr{enik posjeduje motorno vozilo marke ________ reg. oznaka _____________. DOKAZ: Pribaviti podatke od nadle`nog MUP-a. Po{to izvr{enik u roku za dobrovoljno ispunjenje obaveza tu svoju obavezu nije izmirio traìocu izvr{enja, predlaèm da sud donese slijede}e: RJE[ENJE Na osnovu presude poravnanja Op}inskog suda _______ broj _____ od ______ godine ODRE\UJE SE IZVR[ENJE radi naplate glavnog duga u iznosu od ________ KM, sa ______ % kamata, po~ev od ____ godine pa sve do isplate, tro{kova parni~nog postupka u iznosu od ______ KM, kao i tro{kova ovog izvr{enja u iznosu koji odredi sud, popisom, pljenidbom i prodajom izvr{enikovih pokretnih stvari motornog vozila ______________ , te od iznosa dobijenog prodajom navedenog vozila namirenje traìoca izvr{enja. Tro{kovi ovog izvr{enja padaju na teret izvr{enika koje je izvr{enik duàn platiti traìocu izvr{enja. U ____________ , dana ________ godine. Tro{kovnik: Za sastav prijedloga po punomo}niku Za sudsku taksu PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE IZVR[ENIKOVE IMOVINE Radi odre|ivanja i provo|enja izvr{enja po prijedlogu traìoca izvr{enja, a kako traìlac izvr{enja ne posjeduje podatke da li je izvr{enik vlasnik navedenog motornog vozila, jer su mu podaci nedostupni, predlaèm da sud, shodno ~lanu 37. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku, utvrdi izvr{enikovu imovinu, tako {to }e donijeti slijede}i: ZAKLJUÂK Nalaè se MUP-u _______ da za potrebe izvr{nog postupka dostavi podatke da li je izvr{enik ______________ iz ____________ , ul. ____________ , vlasnik motornog vozila marke ____________ . Reg. oznaka ____________ . U __________ dana ________ godine. Traìlac izvr{enja ______________________
156 ^lan 38
13
Komentar uz stav 4: Zaklju~kom o utvr|ivanju izvr{enikove imovine sud utvr|uje i rok u kome su lica i organi iz st. 1. ovog ~lana du`ni postupiti, a lica i organi na koje se zaklju~ak odnosi du`ni su u tom roku vratiti sudu uredno popunjen i potpisan dostavljeni im obrazac. Komentar uz stav 5: U slu~aju nepostupanja po zaklju~ku suda o utvr|ivanju izvr{enikove imovine, od strane lica, organa ili organizacija, a na na~in predvi|en u stavu 4. ovog ~lana, propisano je da }e sud izricati nov~ane kazne na na~in iskazan u ~lanu 17. ovog zakona, uz odredbu da }e se pod prednjim uslovima navedene kazne izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji. Imaju}i u vidu visinu nov~anih kazni, odre|enu u ~lanu 17. ZIP-a, kako za fizi~ka, tako i za pravna i odgovorna lica u pravnim licima, za nadati je se da }e se sudu dostavljati ta~ni podaci o izvr{enikovoj imovini podobnoj za izvr{enje. Komentar uz stav 6: Pored mogu}nosti nov~anog ka`njavanja lica, organa i organizacija za nepostupanje po nalogu suda, odnosno po zaklju~ku za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, posebno je propisano da }e lica kojima je dostavljen prednji zaklju~ak (sa adekvatnim obrascem za popunjavanje podataka o izvr{enikovoj imovini, fizi~ko ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu) odgovarati krivi~no za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navedu nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika, a na koju posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nalaè davanje prednjih podataka. Komentar uz stav 7: Ovla{tenje je suda da odlu~i da li }e se podaci o izvr{enikovoj imovini dati putem popunjavanja odgovaraju}eg obrasca iz stava 3. ovog ~lana od strane lica na koja se odnosi zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine ili }e, umjesto popunjavanja prednjih obrazaca, lica na koja se odnosi navedni zaklju~ak podatke o izvr{enikovoj imovini dati na ro~i{tu pred sudom, odnosno na zapisnik kod suda. Ukoliko sud odlu~i da lica na koja se zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine odnosi podatke o imovini daju na ro~i{tu, u zapisnik suda, a ista ne}e da pristupe ro~i{tu ili odbijaju da daju izjavu, sud }e im izricati nova~ane kazne, i to na na~in i pod uslovima iz ~l. 17. ovog zakona. ^lan 38. Povla~enje i ograni~enje prijedloga (1) Traìlac izvr{enja moè tokom postupka, bez pristanka izvr{enika, povu}i u cijelosti ili djelimi~no prijedlog za izvr{enje. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no. (3) Povla~enja prijedloga ne spre~ava traìoca izvr{enje da podnese novi prijedlog za izvr{enje.
14
15
16
Op}enito: Odredbe o povla~enju i ograni~avanju prijedloga za izvr{enje od strane traìoca izvr{enja bile su sadràne u ~l. 37. ZIP-a iz 1978. godine i
^lan 38 157
su{tinski se, u odnosu na na~elo dispozicije stranaka, od istih ne razlikuju ni odredbe ovog ~lana, izuzev {to je u stavu 2. ovog ~lana propisano da }e se izvr{enje obustaviti u cjelini ili djelimi~no, a {to je i opravdano s obzirom na to da se zahtjev za povla~enje moè odnositi i na dio potraìvanja. 2 Komentar uz stav 1: Na~elo dispozicije stranaka sadràno u stavu 1. ~lana 3. ZIP-a, svojstveno i parni~nom i izvr{nom postupku u stavu 1. ovog ~lana do{lo je u potpunosti do izraàja i ogleda se u dispoziciji stranke da raspolaè zahtjevom, odnosno u njenom pravu ne samo da odlu~uje o pokretanju postupka ve} i povla~enju njenog zahtjeva kojim je postupak pokrenula, bilo da isti povla~i u cjelini ili djelimi~no, i to na na~in {to tim pravom stranka disponira tokom cijelog izvr{nog postupka, odnosno do njegovog okon~anja ili, bolje re}i, dovr{etka (do preduzimanja izvr{ne radnje kojom se ostvaruje potraìvanje traìoca izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja kojim se izvr{enje obustavlja, bez pristanka izvr{enika). Dakle, samo na osnovu izjave traìoca izvr{enja sud }e, bez prethodne saglasnosti ili pak izja{njenja izvr{enika, odlu~iti o prijedlogu traìoca izvr{enja za povla~enja prijedloga izvr{enja, a {to je i razlika u odnosu na disponiranje tu`bom u parni~nom postupku (~l. 59. stav 1. ZPP-a), u kom se tu`ba od strane tuìoca moè povu}i bez pristanka tuènog samo prije nego {to je tu`ba dostavljena tuènom, a nakon dostave tuènom ista se moè povu}i sve do zaklju~enja glavne rasprave samo ako tuèni na to pristane. Komentar uz stav 2: Odredbom ovog stava propisano je da }e sud, kada se ispune uslovi iz stava 1. ovog ~lana, odnosno ukoliko traìlac izvr{enja postavi zahtjev za povla~enje prijedloga za izvr{enje i ukoliko je isti postavljen prije okon~anja izvr{nog postupka, odnosno dovr{enja istog namirenjem ili obustavom, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no, zavisno od toga da li je postavljeni zahtjev upravljen na povla~enje prijedloga u cijelosti ili pak samo djelimi~no. Ukoliko je prijedlog za povla~enje postavljen samo djelimi~no, a ne u cijelosti u odnosu na postavljeni zahtjev u prijedlogu za izvr{enje, sud }e rje{enjem ograni~iti izvr{enje samo na onaj dio na koji se povla~enje ne odnosi, a u onom dijelu u kom je postavljen prijedlog za povla~enje izvr{enje }e obustaviti. Odredbom ovog stava pravi se razlika izme|u obustave izvr{enja i obustave izvr{nog postupka, a {to proizlazi iz upotrijebljenog izraza obustaviti izvr{enje, i to vjerovatno da bi se ukazalo na razliku izme|u povla~enje u cijelosti i djelimi~nog povla~enja, odnosno na ograni~avanje prijedloga za izvr{enje kod djelimi~nog povla~enja kod kojeg se postupak nastavlja u dijelu izvr{enja koji je ostao za provo|enje. Komentar uz stav 3: Ovom odredbom odre|eno je da povla~enje prijedloga ne spre~ava traìoca izvr{enja da podnese novi prijedlog, pa ukoliko je traìlac izvr{enja povukao prijedlog za izvr{enje, za izvr{enje u istoj pravnoj stvari mora podnijeti novi prijedlog za izvr{enje i ne moè obi~nim podneskom traìti nastavak izvr{enja koje je obustavljeno na njegov raniji prijedlog. Novi prijedlog za izvr{enje mora biti snabdjeven svim potrebnim elementima propisanim u ~l. 36. i isti podlijeè taksiranju, me|utim traìlac izvr{enja bi se mogao pozvati na raniji predmet ako se u istom nalaze pismeni dokazi
158 ^lan 39
koji su potrebni za dono{enje odluke o prijedlogu za izvr{enje, odnosno dono{enju rje{enja o izvr{enju. Prednji prijedlog se moè podnijeti u okviru roka koji je predvi|en za odre|eno sredstvo izvr{enja (smetanje posjeda, vra}anje na rad odnosno slu`bu - ~l. 210., 212. i 215. ZIP-a), a ako to nije propisano isti se moè podnijeti u op{tem zastarnom roku propisanom za izvr{enje sudskih odluka. Sva potraìvanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti, me|utim sva povremena potraìvanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potraìvanja (stav 1. i 2. ~lana 379. Zakona o obligacionim odnosima). 6 Zahtjev traìoca izvr{enja ne mora izri~ito glasiti da povla~i prijedlog za izvr{enje, bilo u cjelini ili djelimi~no, ve} se ima tuma~iti kao prijedlog za povla~enje i podnesak traìoca izvr{enja kojim on obavje{tava sud da je izvr{enik postupio u cijelosti po izvr{noj ispravi, ili pak djelimi~no, a {to proizlazi i iz sudske prakse, i u tom slu~aju sud }e u skladu sa tim postupak obustaviti u cjelini ili djelimi~no:
Ako vjerovnik izjavi da je dug pla}en izvansudskim putem, to zna~i da on odustaje od prinudnog sudskog izvr{enja pa izvr{ni postupak treba obustaviti. (VpsH, P`-2344/83 od 1.11.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 53) Naknadna izjava traìoca izvr{enja da sniàva zahtjev za izvr{enje na manji iznos od prvobitno postavljenog, predstavlja u stvari povla~enje prijedloga za dozvolu izvr{enja na dijelu zahtjeva koji se smanjuje, pa je sud prvog stepena ovla{}en i duàn da donese rje{enje o obustavljanju rje{enja u pogledu iznosa za koji je prijedlog za dozvolu izvr{enja povu~en. (Vrhovni privredni sud, Sl-943/59, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36)
7 Uz napomenu da odredbe ovog zakona u odnosu na raniji zakon vi{e ne sadrè mogu}nost o odga|anju izvr{enja po prijedlogu izvr{enika (~lan 63. ZIP-a iz 1978. g.), te da o povla~enju ili ograni~avanju prijedloga za izvr{enje disponira traìlac izvr{enja, prihvatljiva je sudska praksa iz prednjih odluka. ^lan 39. Rje{enje o izvr{enju (1) U rje{enju o izvr{enju moraju biti nazna~eni izvr{na, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, traìlac izvr{enja i izvr{enik, potraìvanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja, te drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata, obra~un kamate o tro{ku traìoca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud osim
^lan 39 159
kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom dru gom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika. (3) Rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud }e: 1) obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri potraìvanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima, 2) odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potraìvanja. (4) Rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazloèno i moè se izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje. (5) Rje{enje o izvr{enju mora sadràvati uputu o pravnom lijeku koji stoji strankama na raspolaganju. (6) Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazloèno. 1 Op}enito: Odredbe o rje{enju o izvr{enju bile su sadràne u ~l. 38. ZIP-a iz 1978. godine pod nazivom rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju, kako se sada ozna~avaju navedene odredbe. S obzirom na ozna~enje prednjih odredbi, mogao bi se izvesti zaklju~ak da se istim reguli{e samo rje{enje kojim se udovoljava prijedlogu traìoca izvr{enja, a {to je u osnovi i ta~no i {to potvr|uju odredbe stava 1. i 2. navedenog ~lana, pa bi se u slu~aju da prijedlog ne bude usvojen, odnosno da isti bude odba~en ili odbijen, shodno primjenjivale odgovaraju}e odredbe ZPP-a u pogledu sadrìne takvog rje{enja. Shodno izloènom, mo`da bi ipak adekvatniji i sveobuhvatniji termin za ozna~enje prednjih odredbi bio rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju. Komentar uz stav 1: U povodu prijedloga za izvr{enje, odlu~uju}i o istom, sud donosi rje{enje kojim prihvata prijedlog u cjelini ili djelimi~no (u praksi se koristi i termin - dozvoljava izvr{enje), odnosno odre|uje izvr{enje, ili pak odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje. Rje{enje o izvr{enju je zavr{ni akt stadijuma odlu~ivanja o izvr{enju (moè se nastaviti po pravnim lijekovima) bez obzira da li je postupak pokrenut po prijedlogu traìoca izvr{enja ili po slu`benoj du`nosti i osnovni akt za otpo~injanje stadijuma provo|enja izvr{enja {to u osnovi zna~i da nema izvr{enja bez rje{enja o izvr{enju rje{enja kojim se prijedlog usvaja, odnosno prihvata. Sam akt provo|enja izvr{enja po svom obimu moè biti uì od rje{enja o usvajanju prijedloga izvr{enja, odnosno dono{enju rje{enja o izvr{enju s obzirom na to da mogu da postoje razlozi (po sili zakona ili objektivne nemogu}nosti) koji spre~avaju da se izvr{enje ostvari na na~in kako je to odre|eno samim rje{enjem o izvr{enju, ali ni u kom slu~aju provo|enje izvr{enja ne smije da pre|e okvire utvr|ene rje{enjem o izvr{enju. Izuzetan zna~aj rje{enja o dozvoli izvr{enja je u tome {to se isto, u pravilu, donosi bez raspravljanja, bilo usmeno na ro~i{tu, bilo pismeno u vidu izja{njenja o prijedlogu, odnosno u skra}enom postupku, u kom je isklju~eno na~elo kontradiktornosti svojstveno gra|anskim sudskim postupcima, dakle bez mogu}nosti izvr{enika da se izja-
160 ^lan 39
sni o navedenom prijedlogu, pa je na sudu delikatna obaveza utvr|ivanja ispunjenja bitnih pretpostavki za dono{enje prednjeg rje{enja, tim prije kad se ima u vidu da se neka rje{enja provode i prije izvr{nosti, a sada po odredbama ovog zakona i redovno prije pravosna`nosti, odnosno odmah po usvajanju prijedloga za izvr{enje i dono{enju rje{enja o izvr{enju (rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje usvaja, odnosno rje{enje kojim se odre|uje izvr{enje, ili kako se to jo{ u praksi naziva rje{enje o dozvoli izvr{enja). 5 Rje{enje o izvr{enju je po svojoj pravnoj naravi konstitutivno, njime se stvaraju novi procesnopravni odnosi, a postupak se, po slu`benoj du`nosti nastavlja provo|enjem izvr{enja, u pravilu i prije pravomo}nosti tog rje{enja (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 213). Ukoliko sud u fazi odlu~ivanja utvrdi da prijedlog za dozvolu izvr{enja odnosno prijedlog rje{enja o izvr{enju odstupa od prijedloga za dozvolu, te ukoliko utvrdi da isti ne sadrì nazna~enja odre|ena i propisana Zakonom, odnosno da nisu nazna~eni: izvr{na odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, traìlac izvr{enja i izvr{enik, potraìvanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja te drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja, sud }e prijedlog vratiti na ure|enje (shodna primjena ~l. 66, 334, . 335. i 336. ZPP-a). Drugim rije~ima, prijedlog za izvr{enje mora biti uredan, to jest da sadrì sve ono {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, kako u pogledu prednjih ozna~enja tako i u odnosu na priloge koji se moraju uz isti dostaviti. U pogledu preispitivanja procesnih pretpostavki, trebalo bi da sud po slu`benoj du`nosti prethodno utvr|uje nadle`nost za postupanje u istom, i to apsolutnu nadle`nost sudova u BiH, jer nadle`nost stranog suda ili drugog organa ili doma}eg upravnog organa vodi odbacivanju prijedloga za izvr{enje. Relativna nenadle`nost suda kojem je dostavljen prijedlog za izvr{enje (stvarna ili mjesna nadle`nost drugog suda) rezultira utvr|ivanjem nenadle`nosti i ustupanjem predmeta stvarno i mjesno nadle`nom sudu, a prijedlog za izvr{enje protiv izvr{enika koji nije pod jurisdikcijom sudova u BiH se odbacuje. Tako|er, u pogledu procesnopravnih pretpostavki, sud ispituje i postojanje stranke, procesnopravnu i poslovnu sposobnost, uredno zastupanje zakonsko, ugovorno i statutarno (vidjeti nova zakonska rje{enja, shodne primjene ~l. 300. do 312. ZPP-a), kao i pravo da se traì izvr{nopravna za{tita, te postojanje neotklonjivosti i samo neotklanjanje nedostataka kod navedenih pretpostavki rezultira odbacivanjem prijedloga za izvr{enje. Prijedlog uz koji nije priloèna perfektna izvr{na isprava, a kada je Zakonom odre|eno da se ista mora priloìti, i prijedlog uz koji nije priloèna perfektna vjerodostojna isprava, smatra se neurednim i odbacit }e se kao takav. Nadalje, litispendencija, protek odre|enih rokova, odricanje od pravne za{tite u izvr{nom postupku, pravosna`na sudska odluka kojom je ranije definitivno dovr{en izvr{ni postupak, smetnja su da se istovremeno odnosno ponovo vodi izvr{ni postupak, pa u tim slu~ajevima prijedlog treba odbaciti. Izvr{ivost potraìvanja je jedna od supstancijalnih pretpostavki o kojoj ovisi osnovanost prijedloga za izvr{enje i ista se dokazuje izvr{nom ispravom.
^lan 39 161
Rje{enje o izvr{enju mora biti istovjetno sa du`nikovom obavezom sadrànom u ispravi, kao i sa podacima koji su nazna~eni u prijedlogu za izvr{enje. Zbog toga, kad se prijedlog za izvr{enje usvaja, rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazloèno. U praksi se to postiè stavljanjem od{tampanog {tambilja suda na primjerku prijedloga (kao kod izdavanja platnog naloga), uz popunjavanje oznake spisa i datuma dono{enja rje{enja te i potpisa sudije (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 41). U sudskoj praksi pod rje{enjem o izvr{enju, u smislu prednjih odredbi, sma tra se samo odluka suda kojom se prihvata prijedlog za izvr{enje i kojom je odre|eno izvr{enje na osnovu prijedloga za izvr{enje, a {to proizlazi i iz stava 6. ovog ~lana koji jasno propisuje da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija (dakle ne rje{enje o izvr{enju kojim se prijedlog za izvr{enje usvaja) mora biti obrazloèno.
Samo pozitivna odluka suda o prijedlogu za izvr{enje ozna~ava se terminom Rje{enje o izvr{enju, bez obzira da li je prijedlog usvojen u cjelini ili djelimi~no (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 121).
10 Komentar uz stav 2: Kao zna~ajna novina, propisuje se da ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata obra~un kamate o tro{ku traìoca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud, osim kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom drugom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika, a {to se ukazalo kao potreba jer su banke odbijale da vr{e prednji obra~un i iz tog razloga su vra}ale ~ak cijelo rje{enje o izvr{enju neprovedeno ni u odnosu na glavni dug, navode}i da u Zakonu nema upori{ta da provedu takvo rje{enje o izvr{enju, ~ime su ustvari {titile komitenta i omogu}avale mu da raspolaè nov~anim potraìvanjima na kojima je dostavom rje{enja bilo po sili zakona ustanovljeno zalo`no pravo. Komentar uz stav 3: Nadalje je odre|eno da }e rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud: obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri potraìvanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te da }e istovremeno istim rje{enjem odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potraìvanja. Komentar uz stav 4: Sada se Zakonom, za razliku od ranijeg, u odredbama o rje{enju o izvr{enju jasno odre|uje i propisuje da rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazloèno i da se moè izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje, pa se iz ove odredbe i vidi cilj propisivanja i odre|ivanja sadràja prijedloga i prijedloga dispozitiva rje{enja sadrànog u prijedlogu, odnosno rje{enja o izvr{enju, koji svi akti moraju biti u saglasnosti jedan sa drugim, a cilj je ubrzanje postupka na na~in {to se, nakon {to se preispitaju procesne pretpostavke za usvajanje prijedloga, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, na predloèno izvr{enje stavlja pe~at suda o odre|ivanju, odnosno kako je to u ranijim propisima ozna~avano, o dozvoli i dono{enju rje{enja o izvr{enju. Imaju}i u vidu prednju odredbu, te mogu}nost kompjuterske obrade prijedloga za izvr{enje, odnosno usvajanja istih i dono{enja rje{enja o izvr{enju kroz
11
12
162 ^lan 39
ra~unarsku tehniku i programe, a {to bi eventualno postupak u~inilo jo{ efikasnijim, nema razloga da se isto ne vr{i i na ovaj na~in, {to je prihva}eno od pojedinih sudova i u praksi se ve} postupa na taj na~in, ali bi svakako to trebalo ugraditi i u sam zakon i predvidjeti pored pe~ata i kompjutersku obradu. 13 Komentar uz stav 5: Zakonom je propisana kao obavezan element rje{enja, pored ostalih, i pouka o pravnom lijeku na rje{enje o izvr{enju, koji je na raslopaganju strankama, a to je prigovor, za razliku od ranijih odredbi koji je protiv rje{enja o izvr{enju dozvoljavao àlbu ako se rje{enje o izvr{enju pobijalo u odnosu na tro{kove, a u slu~aju pobijanja rje{enja o izvr{enju u odnosu na odre|ivanje izvr{enja ili pak u odnosu na postojanje izvr{enikove obaveze isto se pobijalo prigovorom.
Okolnost {to u rje{enju o izvr{enju nije bilo upute o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka ne opravdava podno{enje prigovora nakon proteka roka od 8 dana koji je propisan u ~l. 8. st. 3. ZIP-a, a neznanje prava nikoga ne ispri~ava (Os Split, G`-3228/82 od 26.3.1982, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Prema prednjem shvatanju, mislim sasvim opravdanim, bez obzira {to je Zakonom propisan kao obavezan element rje{enja o izvr{enju to da mora sadràvati pouku o pravnom lijeku, ta ~injenica ne ~ini blagovremenim prigovor predat mimo zakonom propisanog roka od 8 dana, a iz razloga datih u navedenoj odluci, pa bi i praksa i dalje bila u ovom pravcu, pogotovu kada se imaju u vidu odredbe ZPP-a o apsolutno bitnim povredama na koje sud u àlbenom postupku pazi po slu`benoj du`nosti i koje su zna~ajno reducirane u odnosu na raniji broj istih.
14 Cijene}i odredbu stava 5. ovog ~lana, da rje{enje o izvr{enju mora sadràvati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju, a {to nije propisano i za rje{enje iz stava 6. ovog ~lana, bilo bi uputno re}i da se stav 5. odnosi i na rje{enja kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija, jer bi ovakva zakonska nedore~enost mogla navesti na zaklju~ak da rje{enja iz stava 6. ne moraju sadràvati pouku o pravnom lijeku, a koja postavka bi u krajnjem slu~aju bila neodrìva ako se uzme shodna primjena odredaba ZPP-a o redovnim pravnim lijekovima. Komentar uz stav 6: Odredbu da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje pot puno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazloèno sadràvao je i raniji zakon. Treba naglasiti da razlikovanje izme|u supstancijalnih i procesnopravnih pretpostavki, odnosno procesnog i meritornog odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje, nije od onakve va`nosti kao u parni~nom postupku. Izvr{ni sud, za razliku od parni~nog suda, na sve pretpostavke, pa i na supstancijalne, pazi po slu`benoj du`nosti. Bez obzira na to da li se sudi meritorno ili procesno, o osnovanosti ili dopu{tenosti prijedloga, odluka se u izvr{nom postupku uvijek donosi u formi rje{enja, za razliku od parni~nog postupka, u kojem se o meritumu odlu~uje presudom, a o procesnim pretpostavkama rje{enjem. Posljedice odluke kojom se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija prili~no
15
16
^lan 40 163
su sli~ne, u oba slu~aja pravomo}nost, u granicama na koje se odnosi odluka suda, sprije~ava ponovno vo|enje izvr{nog postupka (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 211).
^lan 40. Dostavljanje rje{enja o izvr{enju (1) Rje{enje o izvr{enju dostavlja se traìocu izvr{enja i izvr{eniku. O dono{enju rje{enja o izvr{enju sud }e istovremeno obavijestiti i poznatog zalo`nog povjerioca. (2) Sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbi ja prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni. (3) Ukoliko za namirenje svog potraìvanja traìlac izvr{enja predloì izvr{enje na imovini u kojoj izvr{enik ima pravo suvlasni{tva ili zajedni~kog vlasni{tva, sud }e o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva. (4) Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potraìvanju dostavlja se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu izvr{enika dostavlja se i banci. (5) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu verodostojne isprave dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no, osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom, ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva. (6) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu mjenice i ~eka dostavlja se odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika. (7) Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku pri likom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvr{enika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi. 1 Op}enito: Odredbe o dostavljanju rje{enja o izvr{enju bile su sadràne u ~l. 39. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bilo odre|eno kome se dostavlja rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, te koji }e sud obaviti radnju dostavljanja pri tome ne odre|uju}i na~ine dostavljanja, pa su se shodno primjenjivale odredbe Zakona o parni~nom postupku o dostavljanju pismena (~l. 133. do 149. ranijeg ZPP-a). Dostavljanje je vr{io sud koji je donio odluku po prijedlogu za izvr{enje, a ukoliko je sud koji je donio rje{enje o izvr{enju bio nenadleàn za provo|enje izvr{enja upu}ivao je svoje rje{enje nadle`nom sudu radi dostavljanja rje{enja i provo|enja izvr{enja. Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje odbacivao ili odbijao dostavljalo se samo traìocu izvr{enja. Rje{enje o izvr{enju dostavljalo se strankama u postupku, traìocu izvr{enja i izvr{eniku
164 ^lan 40
(povjeriocu i du`niku), a Zakon je sadràvao i pravila o dostavljanju strankama u nekim posebnim slu~ajevima (rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potraìvanja). Rje{enje o izvr{enju se dostavljalo i sudionicima u izvr{nom postupku, izvr{enikovom du`niku (du`nikovom du`niku). 2 Dostavljanje rje{enja po prijedlogu za izvr{enje, kao i drugi posebni slu~ajevi dostavljanja pojedinih odluka suda u izvr{nom postupku, regulisano je odredbama ~l. 10. ovog zakona i prednje dostavljanje ne treba poistovje}ivati sa dostavljanjem rje{enja o izvr{enju ~ija je dostava posebno regulisana ovim ~lanom. Za razliku od ranijih odredbi, Zakon sada, pored prednjih pravila, odre|uje da }e se o dono{enju rje{enja obavijestiti i poznati zalo`ni povjerioci, te uslove pod kojim se rje{enje o prijedlogu za izvr{enje ne dostavlja izvr{eniku, kao i obavezu i uslove pod kojim se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju svi suvlasnici, odnosno nosioci prava zajedni~kog vlasni{tva, na predmetu izvr{enja, a na kojem je suvlasnik, odnosno nosilac prava zajedni~kog vlasni{tva, zajedno sa njima, i izvr{enik, a propisuje se i posebna dostava sudionicima u postupku za rje{enje doneseno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom. Odredbe ovog zakona ne sadrè vi{e posebno pravilo iz ~l. 39. stav 6. kojim je bilo odre|eno da se o pokretanju postupka izvr{enja odluka suda udruènog rada ili drugog samoupravnog suda obavje{tava nadle`ni dru{tveni pravobranilac samoupravljanja, a niti se odredbama ovog ~lana vi{e reguli{e pitanje dostave rje{enja o izvr{enju donesenog od suda nenadle`nog za provo|enje izvr{enja, u kom slu~aju je po ranijim odredbama sud koji je donio rje{enje o izvr{enju isto upu}ivao sudu nadle`nom za provo|enje izvr{enja radi dostave takvog izvr{enja i provo|enja izvr{enja ({to je i razumljivo, s obzirom na sada{nje odredbe koje reguli{u nadle`nost sudova u odnosu na svako sredstvo i predmet izvr{enja ponaosob, a slu~ajevi tzv. lete}eg izvr{enja su prednjim odredbama i ~l. 115. ovog zakona, kada je u pitanju izvr{enje kod pokretnih stvari, prakti~no isklju~eni). Komentar uz stav 1: Za dostavljanje rje{enja o izvr{enju propisano je da se dostavlja traìocu izvr{enja i izvr{eniku, te da se o dono{enju rje{enja o izvr{enju istovremeno obavje{tava i poznati zalo`ni povjerilac . Novina da se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju poznati zalo`ni povjerioci ima za cilj da se osigura namirenje zalo`nih povjerilaca koji se po redu prvenstva namiruju prije traìoca izvr{enja, pa u tom nalazi i opravdanje, s tim {to bi mo`da bilo primjerenije da se prednje pravilo propisalo uz pojedina sredstva i predmete kod kojih je moglo do}i do uspostave zalo`nog prava, a ne uz op{tu odredbu o dostavljanju rje{enja strankama, {to je slu~aj u odnosu na sva Zakonom odre|ena sredstva izvr{enja i predmete na kojima se isto provodi. S obzirom na to da je za rje{enje o izvr{enju, odredbama Zakona predvi|ena li~na dostava, od urednosti dostave istog u svakom slu~aju zavisi dalji tok postupka i izjavljivanje pravnih sredstava, u skladu i na na~in propisan Zakonom, pa je u slu~aju sumnje u urednost dostave rje{enja o izvr{enju
^lan 40 165
potrebno utvrditi sve relevantne ~injenice koje ukazuju na uru~enje ili neuru~enje rje{enja o izvr{enju stranci, pa tek nakon utvr|enja pouzdanih ~injenica izvesti eventualno zaklju~ak da je rje{enje uru~eno stranci li~no i pristupiti ocjeni blagovremenosti izjavljenog pravnog sredstava, odnosno prigovora na predmetno rje{enje, a koje stanovi{te je istaknuto u sudskoj praksi:
Prvostepenim rje{enjem od 5.2.1999. g. odba~en je prigovor du`nika kao neblagovremen. U àlbi se navodi da je isto nezakonito jer du`niku nije dostavljeno rje{enje o dozvoli izvr{enja, a {to se vidi iz dostavnice na kojoj nema njegovog potpisa, a ni pe~ata njegove firme. Prvostepeni sud je pogrije{io {to nije bri`ljivo cijenio povratnicu, odnosno dostavnicu kojom je upu}eno rje{enje o dozvoli izvr{enja od 7.11.1998. g. du`niku. Na toj dostavnici u rubrici primalac je potpis primaoca potpuno ne~itljiv i na istoj se ne nalazi pe~at firme du`nika, pa se ne zna ko je primio za du`nika rje{enje o izvr{enju, a {to je sve suprotno odredbi ~l. 123. ZPP-a, te je prvostepeni sud nepravilno zaklju~io da je du`niku rje{enje o izvr{enju uru~eno 23.11.1998. g., uslijed ~ega je i nepravilno izveo i zaklju~ak o neblagovremenosti prigovora uloènog protiv rje{enja o dozvoli izvr{enja. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-85/00 od 30.10.2000. g.).
6 Kada je u pitanju dostava rje{enja, treba imati u vidu da se isto dostavlja strankama kao fizi~kim i pravnim licima, za koja su propisana razli~ita pravila u dostavljanju, te da stranke mogu imati zakonske zastupnike. U slu~ajevima dostave strankama koje imaju zakonskog zastupnika ista se smatra neurednom ako je dostavljena izravno stranci, a ne njenom zakonskom zastupniku.
Prvostepenim rje{enjem usvojen je prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje i ukinuta klauzula pravosna`nosti na rje{enju i odlu~eno je da se rje{enje o izvr{enju dostavi Pravobranila{tvu Kantona S., kao zakonskom zastupniku du`nika. U àlbi se navodi da je rje{enje zaprimio du`nik te da je isti mogao izjaviti prigovor, odnosno o rje{enju obavijestiti zakonskog zastupnika. Prvostepeni sud je pravilno odlu~io kada je dozvolio povra}aj u pre|a{nje stanje jer su postojali zakonski uslovi za isto. I kada bi se po{lo od toga, kako àlba tvrdi, da je sam du`nik mogao uloìti prigovor po prijemu rje{enja o izvr{enju ili obavijestiti u roku do pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju svog zastupnika, onda slijedi ocjena da li je du`nik primio rje{enje o izvr{enju 5.11.1999. godine, a to se imaju}i u vidu ~injenicu da se na dostavnici za uru~enje rje{enja o izvr{enju nalazi samo povrat primaoca iz koga se ne moè uop}e zaklju~iti da je dostava uru~ena du`nikovom ovla{tenom licu za primanje pismena ili radniku du`nika (~l. 123. ZPP-a) jer nema {tambilja du`nika uz potpis primaoca.
166 ^lan 40
Nijedna stranka, pa ni du`nik ne moè snositi posljedice nepravilnog postupanja dostavne slu`be JP PTT-a, te stoga u sumnji u pravilnost dostave tog datuma, osnovano je za prihvatiti da je za rje{enje o izvr{enju du`nik saznao tek 7.6.2000. godine, kada su du`niku skinuta sredstva sa ra~una kod ZPP-a, kako to du`nik navodi u svom podnesku od 14.6.2000. g. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001. g.)
7 Komentar uz stav 2: Odredbom da sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni ustvari je modifikovana ranija odredba kojom se propisivalo da se prednja rje{enja dostavljaju samo traìocu izvr{enja, i to na na~in {to je ublaèno starije pravilo i {to je sada mogu}e da se takva rje{enja dostave i izvr{eniku, a {to ne predstavlja obavezu suda. Kako je prednjom odredbom omogu}ena dostava navedenih rje{enja i izvr{eniku, a kako Zakonom nije propisano u kojim slu~ajevima i na koji na~in }e se ista vr{iti, to bi ovu dostavu u krajnjem slu~aju trebalo vr{iti na zahtjev samog izvr{enika, odnosno njegovih pravnih sljednika u odnosu na obavezu iz izvr{ne isprave. Komentar uz stav 3: Za slu~aj da je izvr{enje predloèno na imovini u kojoj je izvr{enik suvlasnik ili zajedni~ki vlasnik propisano je da }e sud o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva, a koja odredba je novina i nalazi svoje opravdanje ne samo u materijalnopravnim propisima u pogledu prava pre~e kupnje ve} i zbog novina u odrebama ZIP-a u postupku prodaje prednjih stvari i mogu}nosti da se na javnoj dra`bi proda samo dio kojem je vlasnik izvr{enik ili cijela stvar, odnosno i dijelovi suvlasnika, te nosilaca prava zajedni~kog vlasni{tva, koji bi trebali biti namireni prije traìoca izvr{enja, prava prigovora nedostatka pokri}a, zakonskog prava pre~e kupnje (stav 3. ~l. 69., stav 5. ~l. 80., ~l. 81., ~l. 83. stav 2. ZIP-a). U svakom slu~aju, trebalo bi preciznije odrediti iz kojih razloga se vr{i prednja dostava, odnosno odrediti u odredbama o prodaji prednjih stvari na kojima postoji suvlasni{tvo ili zajedni~ko vlasni{tvo koja su to prava suvlasnika i zajedni~ara u vlasni{tvu, naro~ito kada se proda cijela stvar, te da li se prvo suvlasnicima, odnosno zajedni~kim vlasnicima ispla}uje njihov dio prije namirenja ili pak isti u~estvuju u namirenju (u odredbama o namirenju se i ne spominju, pa se moè nametnuti zaklju~ak da se po njihovoj isplati tek pristupa namirenju, {to bi mo`da bilo i najpravilnije i izbjegle bi se eventualne zloupotrebe da se stvari prodaju ispod cijene). Pitanje je koliko je ovo zakonsko rje{enje o prodaji i suvlasni~kih dijelova, odnosno cijele stvari na kojoj postoji zajedni~ko vlasni{tvo, u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, s obzirom na to da se prodaje imovina lica koja nisu stranke u postupku, pogotovo u slu~ajevima kada je suvlasni~ki dio izvr{enika, odnosno njegov udio u zajedni~kom vlasni{tvu, neznatan, pa bi mo`da u tom pravcu ove odredbe trebale pretrpjeti odre|ene modifikacije u cilju nastanka {tetnih posljedica po suvlasnike, a koja bi eventualno mogla nastati prodajom cijele stvari.
^lan 41 167
10
Komentar uz stav 4: Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potraìvanju dostavlja se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu izvr{enika dostavlja se i banci i prednja dostava se ne razlikuje od dostave predvi|ene odredbama ranijeg Zakona. Komentar uz stav 5. i 6: Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no ({to je i ranije bio slu~aj), osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom, a oni su potrebni za zasnivanje zahtjeva, u kom slu~aju se rje{enje o izvr{enju dostavlja odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika (koje zakonsko rje{enje je novina i razlozi za isto su istaknuti naprijed u dijelu u kome se govori o odre|ivanju i propisivanju vjerodostojnih isprava, komentar uz ~l. 29. ZIP-a).
11
Rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu vjerodostojne isprave ne moè se provesti prije pravomo}nosti tog rje{enja. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-371/02 od 2.3.2004. g.)
12 Komentar uz stav 7: Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku prilikom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu du`nika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i osobi kod koje se stvar nalazi, a o dono{enju rje{enja o izvr{enju sud na pogodan na~in obavje{tava zalo`nog povjerioca ({to je novina u odnosu na ranije odredbe o dostavljanju i ima za cilj za{titu prava zalo`nih povjerilaca u pogledu njihovog namirenja, jer se pravovremeno obavje{tavaju o pokretanju postupka).
IV - PROVO\ENJE
IZVR {ENJA
I ovaj zakon sadrì odredbe o provo|enju izvr{enja na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju, o vremenu izvr{enja, o radu sudskog izvr{ioca, o ometanju sudskog izvr{ioca u radu i o nepravilnostima pri sprovo|enju izvr{enja, koje se bitno ne razlikuju od ranijih zakonskih odredbi, izuzev u dijelu provo|enja izvr{enja prije pravnosna`nosti i kod ometanja izvr{nog organa pri postupanju, a koje su bile regulisane odredbama ~l. 40. do 45. ZIPa iz 1978. godine. ^lan 41. Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju (1) Izvr{enje se provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne moè se provesti prije pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju. (3) Izvr{enje se provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju.
168 ^lan 41
Op}enito: Odredbe o izvr{enju na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju bile su sadràne u ~lanu 41., a o granicama izvr{enja u ~l. 42. ZIP-a iz 1978. godine i iste su pretrpjele izmjene utoliko {to se sada odredbama ovog ~lana reguli{e pitanje provo|enja izvr{enja odre|enog na osnovu vjerodostojne isprave i odre|uje granice provo|enja izvr{enja (ranije ~l. 4. ZIP-a, obim izvr{enja i obezbje|enja). Treba re}i i to da odredbe o provo|enju izvr{enja vi{e ne sadrè generalno pravilo o nadle`nosti suda za provo|enje izvr{enja, koje je bilo propisano ~l. 40. ZIP-a iz 1978. godine, jer je odredbama ovog zakona odre|ena nadle`nost u odnosu na odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i u odnosu na nadle`nost za provo|enje rje{enja o izvr{enju za svako sredstvo odnosno predmet izvr{enja posebno, {to se ukazalo kao potreba iz dosada{nje prakse sudova, specifi~nog ure|enja BiH, te kantonalnog ustrojstva FBiH i zakonske regulative iz nadle`nosti Federacije i kantona, obavljanja platnog prometa putem transakcijskih ra~una otvorenih kod banaka i drugih finansijskih organizacija, a ne vi{e kod Zavoda za platni promet, te zakonskog ure|enja zemlji{nih knjiga, privatizacije imovine i uspostave registara pravnih i fizi~kih lica, njihove imovine, registra dionica, zaloènih pokretnih stvari i sl., tako da ovaj zakon ne sadrì vi{e op}e pravilo ranijeg zakona da ako sud koji je donio rje{enje o izvr{enju nije nadleàn za sprovo|enje izvr{enja, uputi}e svoje rje{enje o izvr{enju nadle`nom sudu radi dostavljanja tog rje{enja i sprovo|enja izvr{enja. Komentar uz stav 1: Za razliku od dosada{njeg zakona, prema kojem je do namirenja traìoca izvr{enja prije pravnosna`nosti rje{enja o izvr{enju moglo do}i samo u slu~aju da je izvr{enje odre|eno na osnovu pravosna`ne presude, da se radi o nov~anom potraìvanju izme|u pravnih lica, te da se isplata i naplata vr{i preko ra~una kod Zavoda za platni promet (sada transakcijskih ra~una kod banaka ili drugih ovla{tenih organizacija za vr{enje platnog prometa), ovaj zakon odre|uje da se izvr{enje provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, s tim {to jasno odre|uje op{tim odredbama o izvr{nosti u kojem slu~aju je rje{enje o izvr{enju izvr{no, te odredbama o pravnim lijekovima u kojim slu~ajevima prigovor i àlba nemaju suspenzivno dejstvo, odnosno u kojim slu~ajevima se izvr{enje provodi i traìtelj izvr{enja namiruje prije izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi odre|eno je da se izvr{enje provodi odnosno povjerilac namiruje i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (prije rje{avanja po prigovoru, odnosno odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju) u slu~ajevima nov~anog potraìvanja, i to kada je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza izdràvanja ({to se opravdava i samom prirodom i karakterom obaveze, a {to je novo zakonsko rje{enje) ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u korist istog takvog ra~una pravne osobe (transakcijski ra~uni pravnih lica preko kojih isti obavljaju pla}anja i naplatu u unutra{njem platnom prometu - ovi ra~uni su ranije otvarani kod Zavoda za platni promet) kao traìoca izvr{enja, pa se, shodno tome, rje{enje o izvr{enju u prednjim slu~ajevima provodi i traìlac izvr{enja namiruje i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, a time po prirodi stvari i prije njegove pravosna`nosti.
^lan 41 169
Iz prednjeg se moè zaklju~iti da se radi o su{tinskim promjenama u izvr{nom postupku, kojim se omogu}uje efikasniji i brì izvr{ni postupak sa aspekta namirenja traìoca izvr{enja, a koje svoje upori{te nalaze u ~injenici da postoji izvr{na isprava kojom je pravosna`no utvr|eno potraìvanje traìtelja izvr{enja, da izvr{enik nije postupio u paricionom roku za dobrovoljno ispunjenje obaveze i da je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos sredstava sa ra~una izvr{enika na isti takav ra~un traìoca izvr{enja, pa bi se u slu~aju eventualnog protivizvr{enja isto brzo i efikasno moglo provesti prema traìtelju izvr{enja, ili tre}em licu, i izvr{iti povrat neosnovano zaplijenjenih i prenesenih sredstava. Do namirenja traìoca izvr{enja odnosno provo|enja rje{enja o izvr{enju odre|enog na osnovu izvr{ne isprave u ostalim slu~ajevima dolazi po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (po odbacivanju ili odbijanju prigovora, a {to je opet novo zakonsko rje{enje), izuzev u slu~ajevima kad je Zakonom odre|eno druga~ije, dakle generalno govore}i traìlac izvr{enja se namiruje prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog (~l. 12. stav 5. ZIP-a), bez obzira da li se radi o nov~anom ili nenov~anom potraìvanju, jer àlba na rje{enje po prigovoru nema suspenzivno dejstvo, osim izuzetno, kad je to Zakonom odre|eno. Prednje nalazi svoje opravdanje u tom {to bi se u postupku po prigovoru razmotrili razlozi koji spre~avaju izvr{enje obaveze izvr{enika utvr|ene pravosna`nom izvr{nom ispravom i otklonile eventualne nepravilnosti u rje{enju o odre|ivanju izvr{enja, a izvr{enik u svakom slu~aju snosi rizik eventualne provedbe izvr{enja, jer nije postupio u paricionom roku iz izvr{ne isprave, {to ne zna~i da je isti ostao bez za{tite u slu~aju da rje{enje o izvr{enju bude ukinuto u àlbenom postupku, jer istom ostaje protivizvr{enje kao na~in povrata onog {to je neosnovano dao traìocu izvr{enja, a u krajnjem slu~aju izvr{enik se moè obe{tetiti i kroz parni~ni postupak pokrenut po tu`bi za neosnovano oboga}enje. Komentar uz stav 2: Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne moè otpo~eti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da ne}e po~eti ako je izvr{enik blagovremeno podnio obrazloèn prigovor kojim osporava i dio rje{enja kojim mu je naloèno pla}anje. Izuzetak je provo|enje izvr{enja i prije pravosna`nosti rje{enja, odmah po njegovom dono{enju, ako je izvr{enje odre|eno na temelju vjerodostojnih isprava mjenice i ~eka, u kom slu~aju ne moè do}i do namirenja traìoca izvr{enja prije pravosna`nosti rje{enja, ve} se samo preduzima radnja izvr{enja pljenidbe nov~anih sredstava na ra~unu izvr{enika za iznos odre|en u rje{enju o izvr{enju. Ako je prigovor izjavljen samo protiv rje{enja o izvr{enju u dijelu kojim se odre|uje izvr{enje, ono se sprovodi na isti na~in kao i kada se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu izvr{ne isprave, pod uvjetom da takav prigovor bude odbijen. Na ovaj na~in, pljenidba izvr{enikovih sredstava na osnovu rje{enja o izvr{enju odre|enog temeljem ~eka i mjenice kao vjerodostojnih isprava, u prednjim slu~ajevima, do okon~anja parni~nog postupka bi u znatnoj mjeri uticala na pona{anje izvr{enika u pogledu odugovla~enja postupka ({to je izvr{enik po-
170 ^lan 42
stizao ranije, jer je raspolagao sredstvima, odnosno nov~anim iznosom za koji je odre|eno izvr{enje), odnosno kako izvr{eniku nije u interesu da sredstva stoje blokirana, te da istim vi{e ne raspolaè, i sam bi nastojao da ubrza postupak, a traìlac izvr{enja je pljenidbom navedenih sredstava obezbije|en u pogledu namirenja svog potraìvanja. O drugim razlozima, koji idu u prilog ovakvih zakonskih rje{enja kod provo|enja izvr{enja na osnovu vjerodostojnih isprava, govoreno je ve} dovoljno i u ranijim tekstovima, pa ih nema potrebe ovdje ponavljati. 9 Komentar uz stav 3: Propisuju}i da se izvr{enje provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju., ostalo se dosljedno na primjeni na~ela strogog formalnog legaliteta, u {irem smislu, jer je rje{enjem o izvr{enju odre|eno izvr{enje koje je u skladu i u granicama izvr{ne isprave, a gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enika i njegove imovine prednjim pravilom se spre~ava prekomjerno zahvatanje u imovinu izvr{enika i isto mora odgovarati prirodi, karakteru, sadràju i obimu koji je potreban za namirenje tra`bine traìoca izvr{enja. S tog aspekta je i prihvatljivo pravno stanovi{te da utvr|ivanje nov~ane obaveze iskazano u procentu u odnosu na izvr{enikova primanja, a u pogledu obaveze izdràvanja, nije u suprotnosti sa prednjim na~elom i odredbom i da se na taj na~in ne vr{i prekomjerno zahvatanje u izvr{enikovu imovinu:
10
Naime, sama ~injenica da je du`nik u penziji, nije od zna~aja za pravilnost prvostepenog rje{enja, imaju}i u vidu da je visina izdràvanja prema izvr{nom naslovu dosu|ena u procentu, a to u praksi zna~i, da ako se primanja du`nika povise ili pak snize, da se od istih uvijek za izdràvanje odbija samo procenat primanja, pa je realan iznos izdràvanja ve}i ili manji upravo zavisno od visine primanja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-63/02 od 14.6.2002. g.)
^lan 42. Vrijeme izvr{enja (1) Izvr{enje se provodi radnim danom u vremenu od 7,00 do 19,00 sati . (2) Sud moè zaklju~kom odrediti da se izvr{enje provede i neradnim danom ili no}u ako za to postoji opravdan razlog. 1 Op}enito: Vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji bilo je regulisano odredbama ~l. 43. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od tih odredbi sad se precizira ta~no vrijeme u danu, nazna~uju}i sate u kojima se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a ne samo odre|enje da se izvr{enje moè provoditi danju, i odre|uje da se izvr{enje moè provoditi ako za to postoje opravdani razlozi i u ostale dane ili no}u, a ne ako postoji opasnost od odga|anja kako je to ranije bilo propisano. Treba ista}i da se odredbe ovog ~lana ne odnose na provo|enje izvr{enja i preduzimanja pojedinih izvr{nih radnji u prostorijama suda i u radnom
^lan 42 171
vremenu, odnosno ovdje se imaju u vidu preduzimanja izvr{nih radnji radnim danom van radnog vremena, u neradne dane i no}u, van sudskih prostorija. 3 Komentar uz stav 1: Ranijoj odredbi da se izvr{enje sprovodi radnim danom i to danju, prigovaralo se u pogledu pojma danju, koji pojam je pravna teorija smatrala neodre|enim i kao takvim pogodnim da stvara nedoumice i otvara prostor za primjedbe izvr{enika i pod ovim pojmom trebalo je podrazumijevati vrijeme od 6 do 22 sata (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 139). Otklanjaju}i prednje prigovore, sad je propisano i vrijeme u danu u koje se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a propisuju}i da je to vrijeme od 7.00 do 19.00 sati nisu prihva}ena stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji da bi vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji trebalo da bude od 7.00 do 22.00 sata. Kako je prednjom odredbom propisano da se izvr{enje provodi radnim danom, to se prakti~no izvr{enje ne provodi nedeljom, subotom ukoliko je neradni dan, dràvnim i entitetskim praznicima, a koji su zakonom odre|eni kao takvi. U pogledu subote kao neradnog ili radnog dana u pravnoj teoriji, a i u dosada{njoj praksi sudova, izvr{enje se provodilo subotom ukoliko je to bio radni dan za sud. Me|utim, ako izvr{enje provode druge ustanove ili organi, kao pomo}ni sudski organi, oni mogu postupati u izvr{nim stvarima bez obzira {to tada sud ne radi pljenidba nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una izvr{enika od strane banke. Zna~i da odre|enost subote kao radnog dana ne treba uvijek vezivati za rad suda koji provodi izvr{enje, ve} za rad subjekta ovla{tenog za preduzimanje izvr{enje radnje. Komentar uz stav 2: Pravilo je da se izvr{enje provodi danju i radnim danom, me|utim ovom odredbom ~ini se izuzetak od tog pravila i odre|uje se da se isto moè provoditi i u neradne dane ili no}u, ali samo ako za to postoje opravdani razlozi. Diskreciona ocjena opravdanosti razloga koji omogu}avaju preduzimanje izvr{nih radnji neradnim danom ili no}u jeste na sudu odnosno izvr{nom sudiji. O kriterijumu po osnovu kojeg bi sud cijenio razloge opravdanim ili neopravdanim nisu ustanovljena nikakva pravila, a niti Zakon upu}uje na isti, me|utim prilikom dono{enja prednje ocjene trebalo bi voditi ra~una o opasnosti da bi se u radne dane ili u vremenu od 7.00 do 19.00 sati moglo osujetiti ili oteàti provo|enje izvr{enja, odnosno da bi mogla nastupiti {teta (zapljena brzo kvarljivih stvari, zapljena robe u transportu u neradne dane ili no}u i sl.). Odluku da se izvr{enje provede ili pak da se preduzmu pojedine izvr{ne radnje u neradni dan, odnosno mimo vremena od 7.00 do 19.00 sati, sud donosi u formi zaklju~ka . Slu`beno lice ne bi smjelo pristupiti provo|enju izvr{enja odnosno preduzimanju izvr{nih radnji u neradne i prazni~ne dane ili no}u bez posebnog zaklju~ka suda o prednjem. Prednji zaklju~ak slu`beno lice je du`no prezentovati izvr{eniku prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, a protiv ovog zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek (prigovor ili àlba).
172 ^lan 43
^lan 43. Rad sudskog izvr{ioca (1) Pretraìvanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, u skladu sa ovim zakonom, moè se vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja. (2) Sudski izvr{ilac je duàn prilikom pretresa izvr{enikovog stana ili odje}e koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvr{nih radnji postupati s du`nim obzirom prema licu izvr{enika i ~lanovima njegovog doma}instva. (3) Izvr{nim radnjama u izvr{enikovom stanu kojima ne prisustvuje izvr{enik, njegov zakonski zastupnik, punomo}nik ili odrasli ~lan njegovog doma}instva mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok. (4) Izvr{enje u prostoriji pravnog lica provodi se tako da sudski izvr{ilac prije obavljanja izvr{ne radnje zatraì od zastupnika pravnog lica da on sam ili lice koje on odredi bude prisutno njenom obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskog izvr{ioca ili ako ga sudski izvr{ilac ne zatekne u prostoriji pravnog lica prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, radnju }e, sprovesti u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka. (5) Ako izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a izvr{enik ili njegov zastupnik nije prisutan ili ne}e prostoriju otvoriti, sud ski izvr{ilac }e uz upotrebu primjerenih sredstava otvoriti prostoriju u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije. (6) O obavljanju izvr{nih radnji prema odredbama st. 3. do 5. ovog ~lana sudski izvr{ilac sastavit }e poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijest o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije. 1 Op}enito: Odredbe o postupanju odnosno radu sudskog izvr{ioca, pod nazivom postupanje slu`benog lica, bile su regulisane ~l. 44. ZIP-a iz 1978. godine i istim su se propisivala pravila o postupanju slu`benog lica pri preduzimanju izvr{nih radnji prema izvr{eniku (du`niku), te u njegovom stanu i postupanju kad izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a stekli su se uslovi za prisilno otvaranje. Za razliku od prednjih pravila, u ovom ~lanu su ista dopunjena odredbama o uslovima kada se moè vr{iti pretraìvanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, odredbama o izvr{enju u prostoriji pravnog lica (koje odredbe su bile u ~l. 45. ZIP-a iz 1978. godine, kao samostalan ~lan). Komentar uz stav 1: Odredba da se pretraìvanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine u skladu sa ovim zakonom moè vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja, pored ostalih odredbi ovog ~lana i odredbi o ograni~enjima izvr{enja, upravo ukazuje da na~elo za{tite izvr{enika nije
^lan 43 173
napu{teno ukidanjem pojedinih instituta koji su u suprotnosti sa ciljeviima izvr{nog postupka, a koji su bili na {tetu traìoca izvr{enja (prijedlog izvr{enika za odga|anje izvr{enja iz ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), ve} da je isto i dalje dosljedno izvr{nom postupku, ali je svedeno na mjeru koja isklju~uje zloupotrebu ovog na~ela od strane izvr{enika i spre~ava nastanak eventualne {tete po traìoca izvr{enja odugovla~enjem postupka. 3 Dva su uslova za pretraìvanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine. Prvi uslov je da se ulazak vr{i u skladu sa ovim zakonom, {to zna~i da mora postojati zakonski osnov odluka suda zasnovana na Zakonu i da se ulazak vr{i na Zakonom propisan na~in, i drugi, da se ulazak i pretraìvanje moè vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja. Neophodnost kao kriterij po osnovu kojeg bi se donosila odluka o pretraìvanju i ulasku u posjed izvr{enikove imovine je pre{iroko postavljen i neprecizan kriterij, me|utim isto bi se moglo cijeniti u odnosu na samu radnju izvr{enja kojom se ostvaruje potraìvanje, i to u odnosu na to da li se potraìvanje moè realizovati i namiriti izvo|enjem izvr{ne radnje na drugom mjestu ili na druga~iji na~in. Komentar uz stav 2: Odredbe ovog stava u cijelosti su preuzete iz ranijeg zakona, pa je mo`da ovdje potrebno naglasiti da sudski izvr{ioci trebaju biti posebno oprezni i takti~ni po{to se preduzimanjem ovih izvr{nih radnji zadire ne samo u imovinu izvr{enika nego i u njegovu li~nost, kao i u egzistenciju njegove porodice. Slu`beno lice odnosno sudski izvr{ilac treba da ima nalog sudije da preduzme izvr{enje radnje i da iz rje{enja o izvr{enju proizlazi da su ove radnje u sastavu provo|enja odre|enog izvr{enja. Ako za to postoje razlozi (izvr{enik drì kod sebe novac, vrijedne predmete, isprave, stvar koju treba oduzeti), sudski izvr{ilac je ovla{ten da izvr{i pretraìvanje izvr{enikovog odijela, a po{to je to odje}a koju on nosi na sebi to je izvjesno da je izvr{enik prisutan i da pri tome nisu potrebni svjedoci. Za pretpostaviti je da }e sudski izvr{ilac izvr{iti pretresanje izvr{enika putem odgovaraju}eg lica ako je izvr{enik osoba drugog spola (odredbama Zakona ovo pitanje nije precizirano, d ali na prednje upu}uju odredbe ovog stava odre|enje du`nog obzira). Odredbama ZIP-a se ne propisuju pravila o pitanju prisustva javnosti pri preduzimanju ovih izvr{nih radnji, ali provo|enju izvr{enja izvan ro~i{ta mogu prisustvovati stranke i zainteresovana lica u~esnici i slu`beno lice ne smiju dozvoliti {iru javnost po{to se radi o stanu izvr{enika, a niti izvr{enik moè da insistira na javnosti jer bi to moglo ometati izvr{enje. Komentar uz stav 3. i 4: Ove odredbe su preuzete iz ranijeg zakona, s tim {to se sad umjesto dva gra|anina kao svjedoka pri preduzimanju izvr{nih radnji predvi|a samo jedan, a kod pravnih lica se vi{e ne traì uslov da se ponovi zahtjev da zastupnik pravnog lica odredi lice koje }e prisustvovati preduzimanju izvr{nih radnji, ve} je potrebno da on odbije da to u~ini odnosno postupi u skladu sa zahtjevom. Komentar uz stav 5: Ovom odredbom normira se upotreba sile pri ulasku u prostoriju koja je zaklju~ana, kad izvr{enik ili njegov zastupnik nisu prisutni, ili ne}e da je otvore, pa se propisuje da }e se ista otvoriti od strane izvr{ioca
174 ^lan 43
upotrebom primjerenih sredstava, i to uz prisutnost jednog svjedoka i policije. Novina je u ovoj odredbi {to se kao kriterij za nasilno otvaranje i ulaènje u prostorije izvr{enika, uzima primjereno sredstvo, u cilju izbjegavanja stvaranja {tete bilo izvr{eniku ili traìocu izvr{enja, a {to je, ustvari, slijed odredbi stava 1. i 2. ovog ~lana. 8 Komentar uz stav 6: I ova odredba predstavlja novinu i uvodi kao obavezu suda odnosno sudskog izvr{ioca da o izvr{enim radnjama iz st. 3. do 5. mora sa~initi poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijesti o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije i moè se se re}i da je popunila prazninu u cilju obavje{tavanja izvr{enika o izvr{enoj radnji, ~ime se isklju~uju osnovi sumnje ulaska u izvr{enikov prostor od strane neovla{tenog lica i nezakonitog otu|enja stvari i novca iz prostora, a izvr{niku se daje do znanja da je radnja izvr{ena te isti moè traìti da se otklone eventualne nepravilnosti u provo|enju izvr{enja, ukoliko su po~injene od strane sudskog izvr{ioca. ^lan 44. Ometanje sudskog izvr{ioca u radu (1) Sudski izvr{ilac je ovla{ten da udalji lice koje ometa provo|enje izvr{enja. (2) Prilikom provo|enja prisilnih radnji predvi|enih ovim zakonom te radnje moraju biti nu`ne u postupku izvr{enja a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja. (3) U toku postupka izvr{enja predvi|enog ovim zakonom policija je du`na pruìti sudskom izvr{iocu svu pomo} neophodnu za provo|enje izvr{enja. Sudski izvr{ilac moè, po potrebi, naloìti i upotrebu sile prema licu koje ometa izvr{enje. (4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog izvr{ioca na odgovaraju}i na~in se primjenjuju propisi o unutra{njim poslovima odnosno sudskoj policiji. (5) U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pruànje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je duàn o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde7. 1 Op}enito: Odredbe o ometanju sudskog izvr{ioca u radu, ometanje slu`benog lica u radu bile su sadràne u ~l. 46. godine, i prema istim je sudski izvr{ilac bio ovla{ten da udalji provo|enje izvr{enja, a prema okolnostima slu~aja i da pod nazivom ZIP-a iz 1978. lice koje ometa zatraì pomo}
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde", stoji "Ministarstvo unutra{njih poslova Republike Srpske, putem Ministarstva pravde"
^lan 43 175
nadle`nog organa policije, a koja ovla{tenja sudski izvr{ilac ima i po odredbama ovog zakona. 2 Pored prednjih ovla{tenja, odredbama ovog ~lana je propisano da prisilne radnje predvi|ene ovim zakonom moraju biti nu`ne, a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja, te je jasno odre|eno da sudski izvr{ilac ima ovla{tenje da zatraì pomo} policije i po potrebi naloì i upotrebu sile prema licima koja ometaju izvr{enje, a da je u ovakvom slu~aju policija du`na pruìti pomo} i na odgovaraju}i na~in postupati po propisima o unutra{njim poslovima. U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pruànje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je duàn o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. Za prednjom normativom postupanja policije u izvr{nim stvarima, po nalogu suda odnosno sudskog izvr{ioca, ukazala se potreba uo~ena kroz postupke izvr{enja najve}im dijelom kod sredstva izvr{enja ispra`njenja i predaje nekretnine, te pljenidbe i predaje pokretnih stvari, u kojim slu~ajevima se de{avalo da policija ne reaguje, pod obja{njenjem da propisima po kojima postupanju to nije predvi|eno, a {to je ~inilo napore suda da izvr{i sudsku odluku u svakom slu~aju uzaludnim i ni u kom slu~aju nije moglo doprinositi pravnoj sigurnosti i uspostavi sigurnijeg poretka u za{titi imovine i prava gra|ana. S obzirom na izloèno, da sud ne moè neposredno primijeniti silu i stvoriti uslove, kada je to potrebno, za preduzimanje odgovaraju}e izvr{ne radnje, moè se re}i da je prednja normativa prihvatljiva i u svakom slu~aju vodi sigurnijem i efikasnijem provo|enju izvr{enja sudskih odluka u Zakonom propisanim granicama za eventualnu upotrebu sile, s kojim ciljem je u stavu 5. ovog ~lana utvr|ena obaveza suda da u slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pruànje pomo}i u provo|enju izvr{enja o tome obavijesti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. Da ne bi do{lo do povrede prava izvr{enika i lica koja ometaju izvr{enje prekomjernom upotrebom sile u cilju stvaranja uslova za provo|enje izvr{enja i kako bi se isklju~ilo samovlasno postupanje u~esnika u postupku, propisane su i granice upotrebe sile u prednjim slu~ajevima u stavu 2. ovog ~lana, a prilikom primjene sile treba imati u vidu i odredbe iz ~l. 43. ovog zakona. ^lan 45. Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja (1) Stranka ili u~esnik mogu podneskom traìti od suda da otkloni nepravil nost koju je sudski izvr{ilac u~inio u provo|enju izvr{enja. (2) Sud moè zaklju~kom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvr{itelja. 1 Op}enito: Odredbe o otklanjanju nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja bile su sadràne u ~l. 47. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od odredbi ovog zakona
176 ^lan 45
koje reguli{u prednje, odluku o ukidanju nezakonitih i nepravilnih radnji sud je donosio u formi rje{enja, a za koju odluku je sada propisano da se donosi u formi zaklju~ka. Odredbe i jednog i drugog zakona ne sadrè pravila o postupanju suda ili pak dono{enju odre|ene odluke kad nije bilo nepravilnosti u provo|enju izvr{enja, odnosno nije bilo nezakonitih ili nepravilnih radnji sudskog izvr{ioca, a stranka ili u~esnik zatraè od suda otklanjanje nepravilnosti. Bilo bi cjelishodno i opravdano o rezultatu razmatranja podneska obavijestiti podnosioca, i ne bi vodilo nekoj procesnoj povredi da se zahtjev za otklanjanje nepravilnosti odbije i o tom donese zaklju~ak koji bi se dostavio stranci, jer u svakom slu~aju sud zaklju~kom odlu~uje o procesnim pitanjima i vo|enju izvr{nog postupka. 2 Izvr{ne radnje kao fakti~ke redovito vr{i sudski izvr{ilac, po nalogu, uputstvima i pod nadzorom sudije, i to je tzv. posredno izvr{enje, odnosno izvr{enje koje ne provodi sudija. Kako su u pitanju fakti~ke radnje, za koje se radi njihovog pravilnijeg preduzimanja daju i dodatna uputstva i nalozi od strane sudije, to lice koje ih neposredno provodi odnosno preduzima ne mora imati pravni~ku spremu, ve} se vi{e traì njegova operativnost, komunikativnost, prakti~no iskustvo i rutina, a nadasve da nije sklono zloupotrebi prava. Sudska praksa je pokazala da te radnje uspje{no preduzimaju radnici i slu`benici suda, te da nije neophodno da ih sudija preduzima neposredno, ali ne treba gubiti iz vida da se ipak radi o procesnim radnjama, radnjama suda u postupku izvr{enja. Odatle i proizlazi osnov za ovla{tenje (i obavezu, jer izvr{ilac nije pravni~ku struke) sudiji da kontroli{e rad sudskog izvr{ioca, da mu daje uputstva o na~inu provo|enja izvr{enja i preduzimanju pojedinih radnji, te da, ukoliko utvrdi nepravilnosti u preduzimanju radnji od strane sudskog izvr{ioca, donose odluku o njihovom otklanjanju. Pravnoj prirodi i funkciji ovog procesnog sredstva ne odgovara odre|ivanje roka u kojem se zahtijeva otklanjanje nepravilnosti. Traènje se moè izjaviti sve dok postupak te~e i u vremenu do kada se jo{ uvijek moè u~injena nepravilnost otkloniti. Ako je sud ve} donio odluku povodom izvr{ne radnje, pa i kada je nepravilna, tada se moè govoriti o nezakonitosti odluke i uloìti pravni lijek protiv te odluke (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 143). Ne moè se odloìti izvr{enje uslijed izjavljivanja prednjeg pravnog sredstava, do okon~anja postupka po zahtjevu za otklanjanje nepravilnosti, a koja mogu}nost je postojala shodno ~l. 63. stav 1. ta~. 9. ZIP-a iz 1978. godine, koje odredbe navedenog ~lana ne poznaje novi ZIP . Podnesak kojim se traì otklanjanje nepravilnosti nakon provedbe postupka javne dra`be i predaje stvari kupcu, koji preuzimanjem postaje njen vlasnik, bio bi bezuspje{an u odnosu na isticanje nepravilnosti u~injenih prilikom procjene i prodaje stvari, na {ta ukazuje i sudska praksa, a {to opet upu}uje na zaklju~ak da se prednji zahtjevi moraju isticati neposredno po u~injenoj povredi, dakle po izvr{enom popisu i procjeni, u toku postupka prodaje, ali prije predaje stvari kupcu, jer sa predajom stvari kupac postaje njen vlasnik.
^lan 46 177
Kad je prodaja stvari izvr{ena javnom dra`bom i stvar predana kupcu koji je stvar preuzeo i postao njezin vlasnik, ne moè se vi{e u izvr{nom postupku s uspjehom traìti otklanjanje nepravilnosti koju je slu`bena osoba u~inila u provo|enju procjene i prodaje stvari. (VsH, Gzz-112/81 od 26.1.1982. godine, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 67)
6 Kad sud utvrdi postojanje nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca, preduzet }e odre|ene mjere da ih otkloni, kao {to su upozorenje slu`benom licu, pokretanje disciplinskog postupka ili preduzimanje drugih Zakonom predvi|enih mjera i radnji ukoliko ima elemenata prekr{ajne ili krivi~ne odgovornosti. Sud moè konstatovati odre|ene nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca i istovremeno konstatovati, nakon izvr{ene procjene o uticaju predmetne radnje na samo izvr{enje, da ista nije bitno uticala i ne uti~e na provo|enje izvr{enja, te u tom kontekstu predmetnu provedenu radnju odràti na snazi.
V - PRIGOVOR
^lan 46. Prigovor (1) Rje{enje o izvr{enju moè se pobijati prigovorom. (2) U pogledu sadràja prigovora na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe o àlbi iz Zakona o parni~nom postupku. (3) Rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen traìlac izvr{enja moè pobijati samo àlbom. 1 Uop{teno: Ovaj ~lan je ostao nepromijenjen u odnosu na raniji ~lan 48. Zakona o izvr{nom postupku biv{e SFRJ u dijelu stava 1. kojim je propisano, da se rje{enje o izvr{enju moè pobijati samo prigovorom. Novina u stavu 1. ovog ~lana, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, jeste u tome {to se rje{enje o izvr{enju moè pobijati samo prigovorom, {to zna~i da se rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i rje{enje o tro{kovima izvr{nog postupka, koje je sadràno u rje{enju o izvr{enju, moè pobijati prigovorom, kao jedinim pravnim lijekom protiv rje{enja o izvr{enju. Za razliku od ovakvog zakonskog rje{enja, ranije vaè}im ZIP-om (~lan 48) bilo je propisano da rje{enje o izvr{enju du`nik moè pobijati prigovorom, a odluka o tro{kovima izvr{nog postupka, prema istoj zakonskoj odredbi, pobijala se àlbom. Odredbom ~lana 46. novog Zakona o izvr{nom postupku, stavljena je u istu ravan odluka izvr{nog suda o prijedlogu za odre|ivnje izvr{enja i odluka o prijedlogu za naknadu tro{kova izvr{nog postupka. O tro{kovima postupka odlu~uje izvr{ni sud i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi ostvarenja tro{kova (~lan 16. stav 7. ovog zakona). U praksi ve} postoje razli~iti stavovi u pogledu novog zakonskog rje{enja o tro{kovima izvr{nog postupka. Pored odobravanja ovakvog zakonskog rje{enja,
178 ^lan 46
postoje i kritike, pri ~emu se ukazuje na to da nije posve}eno dovoljno pa`nje ovom pitanju i da je i dalje trebalo ostaviti ranije zakonsko rje{enje prema kojem se odluka o tro{kovima postupka pobijala àlbom. Mislim da novo zakonsko rje{enje ima opravdanje. Nema smetnje da izvr{ni sud meritorno odlu~uje o tom dijelu zahtjeva stranaka, jer izvr{ni sud odlu~uje i o pojedinim prigovorima materijalnopravnog karaktera. Uostalom, ovakvo zakonsko rje{enje u skladu je sa konceptom novog ZIP-a o izvr{avanju rje{enja o izvr{enju prije njihove pravosna`nosti. 3 Ovaj ~lan sadrì novi stav 2, koji nije sadràvao raniji zakon, ~ime je stav 2. dopunjen propisom u pogledu sadrìne prigovora koji upu}uje na to da se u pogledu sadràja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o àlbi iz ZPP-a i u pogledu na~ina pobijanja rje{enja kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen. Uz stav 1: Iz stilizacije stava 1. ovog ~lana proizlazi da je prigovor jedini pravni lijek protiv rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o izvr{enju ne moè pobijati àlbom. Prigovor je redovni pravni lijek. Podnosi ga stranka u izvr{nom postupku koja je nezadovoljna rje{enjem o izvr{enju. Propis ove zakonske odredbe odnosi se na prigovor stranke protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu izvr{ne isprave iz ~lana 23. ovog zakona. O prigovoru, kao pravnom lijeku protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave, bit }e rije~i u komentaru ~lana 50, a o prigovoru tre}eg lica u ~lanu 51. ovog zakona. Zakonima o parni~nom postupku koji su u primjeni u entitetima Bosne i Hercegovine nije propisan poseban postupak izdavanja platnog naloga, koji je bio propisan ranije vaè}im ZPP-om koji je bio u primjeni u republikama biv{e SFRJ. Zato ovi procesni zakoni ne propisuju prigovor protiv platnog naloga koji je imao odre|enih sli~nosti sa prigovorom protiv rje{enja o izvr{enju. Prigovor kao redovan pravni lijek predvi|en je odredbom ~lana 30. stav 3. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH broj 33/77, 12/87, 30/90, 7/92) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za sprovo|enje Ustava Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske broj: 21/92), a u Federaciji Bosne i Hercegovine se primjenjuje na osnovu Zakona o potvr|ivanju Uredbe sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republi~ki zakoni (Slu`bene novine Bosne i Hercegovine broj 13/94). Stavom 4. navedene zakonske odredbe propisano je da se na nalog iz stava 1. istog ~lana (koji sud izdaje na temelju otkaza zakupodavca) primjenjuju odredbe ZPP-a. Sli~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju i prigovora protiv otkaznog naloga ogledaju se u tome {to je i ovaj prigovor (protiv naloga) specifi~an i redovan je pravni lijek. I kod odluka po prigovoru, u oba slu~aja se odlu~uje o osnovanosti prigovora, a od te odluke zavisi pravna sudbina rje{enja o izvr{enju, odnosno naloga, tako da ako parni~ni sud na|e da su prigovori
^lan 46 179
neosnovani, ne usvaja ponovo zahtjev, ve} odbija prigovor izvr{enika odnosno tuènog i rje{enje o izvr{enju odnosno nalog odràva na snazi. 8 Razlikuju se u tome {to prigovor protiv otkaznog naloga nije remonstrativan pravni lijek i {to ovaj prigovor ima suspenzivno dejstvo. Takvo dejstvo u odnosu na otpo~injanje i tok izvr{nog postupka nema prigovor protiv rje{enja o izvr{enju koji suspenzivno djeluje samo u odnosu na radnju namirenja traìoca izvr{enja, s tim da u izuzetnim, ovim zakonom propisanim slu~ajevima, ni u odnosu na radnju namirenja, prigovor protiv rje{enja o izvr{enju nema suspenzivno dejstvo (~lan 12. st. 5. ovog zakona). Specifi~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju sastoje se i u tome {to se dono{enjem rje{enja po prigovoru stranci koja je nezadovoljna tim rje{enjem omogu}ava pravo na àlbu, kao jedno od Ustavom zagarantovanih prava i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (~lan 13. Konvencije), koja se prema ~lanu II ta~ka 2. Ustava primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima primat nad doma}im zakonodavstvom. Prema ovom ~lanu Konvencje, kojim je propisano pravo na djelotvoran pravni lijek, svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoje slu`bene du`nosti. Ovakvo stanovi{te u pogledu prava na pravni lijek, da prigovor predstavlja potpuno oìvotvorenje ustavne garancije o pravu na àlbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke sudova kojima se rje{ava o pravima ili na zakonom osnovanim interesima stranaka, izrazili su Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika u: Sudsko izvr{no pravo, op}i dio, 1980, str. 256. Takvo stanovi{te izraèno je u niè navedenoj sudskoj praksi:
Du`nik u izvr{nom postupku protiv rje{enja o izvr{enju moè izjaviti prigovor u smislu ~lana 8. stav 2. i ~lana 48. ZIP-a. Prema odredbi citiranog ~lana 8. stav 3. prigovor se izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja prvostepenog rje{enja, pa kako je rok za izjavljivanje prigovora zakonski rok, propu{tanje da se prigovor podnese u zakonskom roku dovodi do gubitka tog procesno-pravnog ovla{tenja (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda u Sarajevu, P`-222/02 od 28.5.2003. godine). Du`nik nema pravo da traì povra}aj kamate koju je naplatio povjerilac u izvr{nom postupku na temelju pravosna`nog rje{enja o izvr{enju iako mu je presudom bila dosu|ena samo glavnica duga, bez kamate. Propust tuènog da izjavi prigovor protiv rje{enja kojim se odre|uje izvr{enje, ima za posljedicu da takvo rje{enje predstavlja punovaàn osnov za naplatu tra`bine (Vrhovni sud BiH P`-396/86 od 18.2.1987. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/87).
10 Uz stav 2: Prigovor mora da sadrì sve potrebne podatke da bi izvr{ni sud mogao po njemu postupati. Po{to se prema stavu 2. ovog ~lana na sadràj prigovora primjenjuju odredbe o àlbi iz ZPP-a, to zna~i da prigovor mora da sadrì: ozna~avanje rje{enja protiv kojeg je izjavljen, izjavu da li se rje{enje
180 ^lan 46
pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, razlog pobijanja i potpis podnosioca prigovora (~lan 205. Zakona o parni~nom postupku). Analognom primjenom odredaba ZPP-a o àlbi, u slu~aju da je prigovor nepotpun, izvr{ni sud }e primjenom ~lana 206. stav 1. ZPP zaklju~kom, koji je u ovom slu~aju pravno izjedna~en sa rje{enjem parni~nog suda iz iste zakonske odredbe, pozvati podnosioca prigovora na otklanjanje nedostataka u prigovoru, uz upozorenje na posljedice propu{tanja iz stava 2. ~lana 206. ZPP-a. 11 12 Me|utim, specifi~nosti koje su svojstvene prigovoru, zbog kojih se odredbe o àlbi iz ZPP-a ne primjenjuju na sadrìnu ovog pravnog lijeka ti~u se izno{enja prigovora o zastari i prigovora u pogledu potraìvanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom (prebijanje) ili za potraìvanja koja su me|u strankama nesporna, {to predstavlja razloge za prigovor, a prema odredbama ZPP-a o àlbi, u àlbi se navedeni prigovori ne mogu iznositi. Isti slu~aj je i sa izno{enjem novih ~injenica, koje se prema ZPP-u u àlbi ne mogu iznositi (osim izuzetno), dok se u prigovoru mogu iznositi razlozi koji spre~avaju izvr{enje, koji u parni~nom postupku imaju karakter novih ~injenica. Povodom prigovora koji nije obrazloèn, pravilnost i zakonitost rje{enja se ispituje po slu`benoj du`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na povrede odredaba parni~nog postupka (~lan 221. ZPP-a), u vezi sa ~lanom 21. stav 1. entitetskih Zakona o izvr{nom postupku. Uz stav 3: Odredbom ~lana 12. stav 2. ovog zakona propisano je da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno. Slu~aj kada se rje{enje doneseno u prvom stepenu pobija àlbom propisan je stavom 3. ovog ~lana. Saglasno ovoj zakonskoj odredbi, ako je rje{enjem prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen, traìlac izvr{enja moè to rje{enje pobijati samo àlbom. Sadràj ovog propisa upu}uje na to da izvr{ni sud prije odlu~ivanja o osnovanosti prijedloga za izvr{enje ispituje procesne pretpostavke ~ije postojanje je nu`no za pokretanje izvr{nog postupka i za odlu~ivanje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. ZIP-om su propisane neke procesne pretpostavke: npr. ~lanom 35. je propisano da ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava u originalu ili ovjerenom prepisu sa potvrdom izvr{nosti, zatim pitanje mjesne nadle`nosti izvr{nog suda (koja je isklju~iva) i koja je odre|ena prema sredstvima i predmetima izvr{enja. Budu}i da ovaj zakon ne propisuje sve procesne pretpostavke od ~ijeg ispunjenja zavisi dopu{tenost prijedloga za izvr{enje, supsidijarnom primjenom ZPP izvr{ni sud pazi po slu`benoj du`nosti na ispunjenje procesnih pretpostavki koje propisuje ZPP (na strana~ku i parni~nu sposobnost i na zastupanje stranke, ~lan 293. st. 3. istog zakona). Kada izvr{ni sud na|e da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje izvr{nog postupka, prijedlog za izvr{enje }e odbaciti, kao nedopu{ten (izuzetak je kod relativne nenadle`nosti, u kom slu~aju izvr{ni sud ustupa
13
14
15
16
^lan 46 181
prijedlog nadle`nom sudu). Rje{enje o odbacivanju prijedloga zbog nedopu{tenosti traìlac izvr{enja moè pobijati samo àlbom. 17 Kada izvr{ni sud utvrdi ispunjenje procesnih pretpostavki za otpo~injanje izvr{nog postupka, odlu~uje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. Osnovanost prijedloga za izvr{enje utvr|uje se sa aspekta dospjelosti izvr{nog zahtjeva, izvr{nosti isprave i ovla{tenja traìoca izvr{enja da traì prinudno ostvarivanje svog potraìvanja protiv izvr{enika iz prijedloga za izvr{enje. Prijedlog za izvr{enje sud odbija kada ocjenom prednje navedenih materijalnopravnih pretpostavki na|e da je prijedlog za izvr{enje neosnovan. Prilikom odlu~ivanja o osnovanosti prijedloga za izvr{enje, izvr{ni sud nije ovla{ten da cijeni zakonitost izvr{ne odluke koja u tom izvr{nom postupku ~ini izvr{nu ispravu. Protiv rje{enja kojim se prijedlog odbija traìlac izvr{enja moè izjaviti àlbu. Kao primjeri iz sudske prakse, kada se rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje odbija moè pobijati àlbom, navode se:
Prvostepeni sud je nakon uvida u priloènu dokumentaciju odbio prijedlog povjerioca, koji je predloèno izvr{enje po drugom licu, obzirom da du`nik nije postupio po rje{enju o izvr{enju od 2.2.2000. godine kao neosnovan, iz razloga {to je rje{enjem o izvr{enju od 26.3.1999. godine odre|eno da je du`nik u obavezi da povjeriocu dodijeli jedan trosoban uslovan stan na trajno kori{tenje i da ta radnja kojom je du`nik obavezan je takva da je moè u~initi samo du`nik a ne tre}e lice (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo, G`-347/00 od 12.5.2000. godine). Saglasno odredbi ~lana 16. ZIP-a, odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, koja je podnesena uz prijedlog za izvr{enje, mogla bi se smatrati izvr{nom ispravom jer je donesena od strane Komisije i na osnovu Dejtonskog sporazuma, ali pod uslovom da ispujava i druge zakonom propisane uslove i da je podobna za izvr{enje, {to podrazumijeva sadràvanje elemenata: ime povjerioca i du`nika i njihove adrese, sjedi{ta, predmet, vrstu, obim i vrijeme ispunjenja, koje elemente ne sadrì prednje navedena odluka Komisije (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`284/99 od 2.9.1999. godine i G`-490/99 od 4.2.2000. godine). I Povjerilac je u prijedlogu za izvr{enje kao du`nika ozna~io Finansijsku policiju Republike Srpske Banja Luka. ^lanom 77. ZPP-a propisano je da stranka u postupku moè biti svako fizi~ko i pravno lice, a kako Republi~ka Finansijska policija kao republi~ka uprava (prema odredbama Zakona o ministarstvima RS), nema svojstvo pravnog lica, to ne moè biti stranka u postupku (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-157/99 od 4.7.2001. godine). Po{to dakle, zbog svoje pravne prirode ostavinsko rje{enje, iako pravosna`na sudska odluka nije izvr{na isprava (~lan 16. ZIP-a), a u odnosu na tre}a lica i nije podobna za izvr{enje u smislu ~lana 20. ZIP-a, to je prvoste-
182 ^lan 46
peni sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog za dono{enje rje{enja o izvr{enju (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda Sarajevo, G`-236/01 od 19.10.2001. godine). Kada iz izvr{ne isprave (upravno rje{enje) ne proizlazi da je u izvr{noj ispravi odlu~eno o pravu vjerovnika na kamate, prvostepeni sud je osnovano ograni~io izvr{enje samo na glavnicu ~lan 20. ZIP-a (Pravni stavovi Kantonalnog suda u Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 2/2001). Ukoliko je pravosna`nom sudskom odlukom utvr|ena obaveza Radne organizacije da vrati radnika u radni odnos i isplati mu li~ni dohodak od dana prestanka radnog odnosa do ponovnog vra}anja na posao u situaciji kada se traì prinudno izvr{enje takve odluke, sud }e blagovremenost podnijetog prijedloga za izvr{enje cijeniti sa dva aspekta i to zahtjev za vra}anje na posao sa aspekta propisa ~lana 230. ZIP-a, a zahtjev za isplatu li~nog dohotka sa aspekta ~lana 379. ZOO (Pravni stavovi Kantonalnog suda u Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 3/2001). Pravosna`nom presudom Osnovnog suda u Sarajevu du`nik je obavezan da povjeriocu preda u posjed predmetni stan, pa kako je u me|uvremenu majka povjerioca umrla, a ona povjerilac nije zahtjevala shodno odredbi ~lana 22. stav 2. Zakona o stambenim odnosima u vanparni~nom postupku utvr|enje da je (ona) bila ~lan doma}instva svoje umrle majke, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je njen prijedlog za izvr{enje odbio kao neosnovan (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo G`-844/01 od 29.11.2001 godine). Iz spisu priloène dostavnice koja se odnosi na dostavljanje rje{enja o izvr{enju prvostepenog suda du`niku, jasno proizlazi da je dostavljanje navedenog rje{enja izvr{eno od strane sudskog dostavlja~a po{te, dakle u skladu sa ~l. 134. stav 2. ZPP-a, pa su bez osnova àlbeni navodi du`nika (protiv prvostepenog rje{enja kojim je odba~en prigovor du`nika kao neblagovremen), da rje{enje o izvr{enju nije dostavljeno ni jednom od lica ovla{tenih da kod po{te prime pismena prispjela na adresu du`nika (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj P`-30/02 od 17.6.2003. godine). Sud }e odbiti predlog za izvr{enje ukoliko nije u saglasnosti sa izvr{nom ispravom, kojom du`nik nije obavezan na ~inidbu isljenjem sa licima i stvarima iz predmetnih prostorija (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-38/96 od 14.2.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, 1/97). Ako se predlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije o potraìvanju odlu~ivao u prvom stepenu, mora se uz predlog podneti izvr{na isprava u izvorniku ili overenom prepisu na koje je stavljena potvrda izvr{nosti, podnosi se verodostojna isprava (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-39/96 od 10.1.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 3/97).
^lan 46 183
Izvr{ni sud nije ovla{}en da ocenjuje pravilnost i zakonitost izvr{ne isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-329/97 od 31.3.1997. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/99). Sud }e predlog za izvr{enje odbaciti kao neuredan, ako poverilac ni u roku koji mu je za to odredio sud ne uredi podneti predlog, koji nije sadràvao ìro ra~un du`nika (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`2646/99 od 28.12.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Beograd, br. 12/2001). Kada izvr{ni sud donese re{enje o izvr{enju, ali isto ne bude uru~eno du`niku zbog nemogu}nosti da se na|e na datoj adresi, sud }e primeniti odredbu ~l. 109. ZPP-a i pozvati poverioca da dostavi ta~nu adresu du`nika, ali sud ne moè bez prigovora du`nika ukinuti sam svoje re{enje o izvr{enju koje ve} doneto (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-7083/97 od 9.9.1997. godine, izbor Sudske prakse, Beograd br. 3/98). Sud ne moè odbiti predlog poverioca radi dozvole predloènog izvr{enja zbog toga {to je nastupila zastarelost potraìvanja u smislu ~l. 379. st. 1 Zakona o obligacionim odnosima, kada se du`nik na zastarelost nije pozvao u smislu ~l. 360. st. 3. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu br. G`-1165/97 od 14.1.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Poslovna politika, Beograd br. 3/98). U izvr{nom postupku sud se ne moè oglasiti mjesno nenadle`nim zbog preseljanja jednog sudu`nika na podru~je drugog suda (Vrhovni sud BiH R366/87 od 23.2.1988. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH br. 2/88). Izvr{nom ispravom mora biti odre|en obim du`nikove obaveze i vreme ispunjenja du`nikove obaveze da bi izvr{na isprava bila podobna za izvr{enje. Nedostaci u pogledu napred navedenog izvr{nu ispravu ~ine nepodonom, {to predstavlja razlog za odbijanje predloga za izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Ukoliko nisu date u presudi dimenzije olu~nih cevi ni po horizontali ni po vertikali, presuda je neizvr{iva (re{enje Okru`nog suda u Poàrevcu br. G`-301/98 od 25.2.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Da bi sud mogao odbaciti predlog za izvr{enje kao neuredan, potrebno je da prethodno predlog bude vra}en podnosiocu i da mu se naloì ispravka sa potrebnom uputom (re{enje Okru`nog suda u Sremskoj Mitrovici G`-1284/99 od 19.9.1999. godine, Izbor iz sudske prakse Glosarijum, Beograd, br. 4/00).
18 Izvr{nom sudu je dopu{teno odràti raspravu o odre|enim spornim pitanjima. Ovdje dolazi do izraàja na~elo pismenosti, koje je pravilo u izvr{nom postupku.
184 ^lan 47
^lan 47. Razlozi za prigovor Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju moè se podnijeti iz razloga koji spre~avaju izvr{enje, a naro~ito ako: 1) isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izvr{na isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvr{nosti; 2) je izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju ukinuta, poni{tena, preina~ena ili na drugi na~in stavljena van snage, odnosno ako je na drugi na~in izgubila svoju djelotvornost ili je utvr|eno da je bez u~inka; 3) su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvr{ne isprave, sporazumjele da ne}e na osnovu izvr{ne isprave, trajno ili za odre|eno vrijeme, traìti izvr{enje; 4) je protekao rok u kojem se po zakonu moè traìti izvr{enje; 5) je izvr{enje odre|eno na predmetu koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena; 6) traìlac izvr{enja nije ovla{ten traìti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave odnosno ako nije ovla{ten traìti izvr{enje protiv izvr{enika; 7) nije ispunjen uslov koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako zakonom nije druga~ije propisano; 8) je potraìvanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je izvr{enik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potraìvanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja; 9) je na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je du`nik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za odre|eno vrijeme, odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi na~in onemogu}eno ispunjenje potraìvanja; 10) je nastupila zastarjelost potraìvanja o kojem je odlu~eno izvr{nom ispravom. 1 Uop{teno: Supsidijarnom primjenom odredaba o sadràju àlbe iz ZPP-a koje se primjenjuju u pogledu sadràja prigovora (~lan 46. stav 2. ovog zakona) prigovor mora da sadrì razloge iz kojih se pobija rje{enje o izvr{enju, ~ije bi postojanje spre~avalo izvr{enje. U ovoj zakonskoj odredbi navedeno je 10 razloga za prigovor. Broj zakonom propisanih razloga je ne{to manji (ali ne i sadràjno uì) od razloga koji su bili propisani ranije vaè}im ZIP-om. Me|utim, ovom zakonskom odredbom nisu taksativno navedeni razlozi za prigovor, {to zna~i da se prigovor moè podnijeti i iz drugih razloga ~ije bi postojanje spre~avalo izvr{enje. Po{to razlozi za prigovor nisu svedeni samo na razloge navedene u ovoj zakonskoj odredbi, definiciju razloga za prigovor koji spre~avaju izvr{enje treba tuma~iti u {irem smislu rije~i. To su svi oni razlozi koji ukazuju na nepravilnost rje{enja o izvr{enju, pri ~emu se misli na postojanje procesnih i materijalnopravnih pretpostavki koje dovode u pitanje zakonitost rje{enja o izvr{enju. Ove pretpostavke nisu iscrpno navedene u stavu 3. prethodnog ~lana gdje su pomenute samo neke od tih pretpostavki.
^lan 47 185
Razlozima za prigovor smatraju se i sve druge op{te procesne pretpostavke i povrede izvr{nog prava koje u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava. 3 Pravila parni~nog procesnog prava koja se primjenjuju (supsidijarno) u izvr{nom postupku primjenjuju se i u postupku ispitivanja zakonitosti rje{enja o izvr{enju povodom podnesenog prigovora. Odredbom ~lana 293. stav 3. ZPP-a propisano je da je sud duàn da po slu`benoj du`nosti pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka moè biti stranka u postupku i da li je parni~no sposobna, da li parni~no nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovla{tenja kad su ona potrebna, tako da u smislu naprijed navedenog izvr{ni sud pazi na ove procesne pretpostavke nezavisno da li je u prigovoru to navedeno kao razlog za prigovor. I ovaj primjer potvr|uje tezu da razlozi za prigovor nisu samo oni razlozi koji su nabrojani u ovoj zakonskoj odredbi, te da razlog za prigovor moè biti i svaki drugi razlog koji opravdano ukazuje na nepravilnosti rje{enja o izvr{enju, {to izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju. U suprotnom, obzirom da je protiv rje{enja o izvr{enju jedini pravni lijek prigovor, ako bi krug razloga za prigovor bio sveden samo na one koji su navedeni u ovoj zakonskoj odredbi, stranke bi bile prinu|ene da u pojedinim slu~ajevima trpe sprovo|enje izvr{enja i u slu~aju da se radi o nezakonito odre|enom izvr{enju, a bile bi uskra}ene i za pravo na àlbu. Izri~ito spomenuti razlozi za prigovor. Ovdje }emo se kratko osvrnuti na razloge za prigovor propisane ovom zakonskom odredbom. Uz ta~ku 1. U slu~aju da izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na temelju odluke koja ne predstavlja izvr{nu ispravu iz ~lana 23. ovog zakona (koja propisuje krug izvr{nih isprava, tako da nije prepu{teno izvr{nom sudu da sam cijeni da li odre|ena isprava ima svojstvo izvr{ne isprave ili ne), to predstavlja zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje dolazi do izraàja na~elo formalnog legaliteta kao na~ela koje je svojstveno izvr{nom procesnom pravu, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje potraìvanja moè dokazati samo zakonom propisanim ispravama. Izvr{nost izvr{ne isprave propisana je odredbom ~lana 25. i ~lana 26. ovog zakona. Ako izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na osnovu sudskog odnosno upravnog poravnanja prije nego {to je dospjelo potraìvanje koje se prema tom poravnanju treba ispuniti (~lan 26. stav 1. ovog zakona), takva izvr{na isprava do trenutka dono{enja rje{enja o izvr{enju nije stekla svojstvo izvr{nosti, {to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Za razliku od ove situacije, nedostatak izvr{nosti u slu~aju iz ~lana 25. stav 5. ovog zakona ne predstavlja smetnju za odre|ivanje izvr{enja na osnovu sudske odluke koja posjeduje karakteristike izvr{ne isprave, osim {to nije postala izvr{na, jer je izvr{enje takve (nepravosna`ne i odluke koja nije postala kona~na) omogu}eno kada je zakonom propisano da àlba ili drugi pravni lijek ne zadràva izvr{enje takve odluke. Isti razlog bi postojao i u slu~aju da sud ukine potvrdu izvr{nosti izvr{ne isprave nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju.
4 5
186 ^lan 47
Kao primjer za razloge za prigovor, iz sudske prakse, navode se niè navedene sudske odluke:
Pravilno je prvostepeni sud odbio kao neosnovan prigovor du`nika kojim su istaknute okolnosti koje se odnose na osporavanje tu`benog zahteva u parnici u kojoj je doneta izvr{na isprava, a koje po svojoj volji nije isticao u parni~nom postupku, jer nije u~estvovao u njemu, po{to je ta parnica radi smetanja poseda okon~ana pravosna`nim re{enjem zbog izostanka (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-2930/95 od 24.3.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, X-XI/99). Jedna od supstancionalnih pretpostavki od kojih zavisi osnovanost prijedloga je, svakako i izvr{nost potraìvanja koja se dokazuje izvr{nom ispravom (~lan 18. ZIP-a). U konkretnom slu~aju pravosna`nim izvr{nim naslovom raspravljen je jedan pravni odnos i on ima karakter kona~nog pravnog akta (individualni zakon za stranku). Izvr{nim naslovom je dakle izre~ena zapovjest ne samo du`niku nego i sudu da na traènje tuìtelja (ovdje povjerioca) primijeni sankciju. Ovakav izvr{ni naslov moè izmijeniti, poni{titi ili ukinuti samo nadle`ni sud. Kad je to tako onda se sa sigurno{}u moè zaklju~iti da u smislu ~lana 50. ZIP-a ne postoje razlozi koji spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br. Gvl-8/98 od 19.8.1998. godine). Prema stanju spisa prvostepeni sud je pravilno postupio kada je dozvolio predloèno izvr{enje na osnovu pravosna`ne i izvr{ne isprave Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-878/94 od 18.11.1997. godine, obzirom da izvr{ni sud nije ovla{ten da preispituje zakonitost odluke koja predstavlja izvr{ni naslov, a sprovo|enje dozvoljenog izvr{enja moè se sprije~iti samo ako je potraìvanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastupila poslije izvr{nosti odluke na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje ili u vrijeme kada du`nik to nije mogao da istakne u postupku iz koga poti~e izvr{na isprava, koji razlozi za spre~avanje izvr{enja, u ovoj pravnoj stvari nisu nastupili (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-1006/98 od 1.4.1998. godine). Prvostepeni sud je na prijedlog povjerioca odredio izvr{enje prema du`niku na osnovu pravosna`ne i izvr{ne presude Op}inskog suda I Sarajevo, PR-49/95 od 28.10.1998. godine tako {to je naloìo du`niku da povjerioca J.M. vrati u radni odnos i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stru~noj spremi uz uspostavu svih prava iz radnog odnosa i isplatom svih primanja koje bi ostvarila da je bila na poslu. Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud je pravilno primijenio ~lan 16. ZIP-a kada je na osnovu izvr{ne presude odredio izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`532/01 od 13.6.2001. godine). U konkretnom slu~aju sud je dozvolio izvr{enje rje{enja Carinske uprave Sarajevo, Carinarnica Tuzla, po kome je povjeriocu odobren povrat posebne pristojbe po UCD u iznosu od 777,92 KM obzirom da je sud dozvolio izvr{enje ovog rje{enja po prijedlogu povjerioca u kome je navedeno da je du`nik u obavezi na glavni iznos od 777,92 KM, platiti zakonske zatezne kamate, to je
^lan 47 187
prvostepeni sud pravilno postupio kada je prigovor du`nika uvaìo u pogledu kamata, jer izvr{na isprava ne sadrì obavezu isplate kamata (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo P`-448/02 od 4.4.2003.). Prema ~lanu 12. ZIP-a izvr{enje odluke stranog suda moè se odrediti i sprovesti, ako odluka ispunjava zakonom propisane pretpostavke za priznanje, tako da iz iste zakonske odredbe proizlazi, da kada se zahtijeva izdavanje dozvole izvr{enja kondemnatorne sudske odluke, da se ne vodi postupak priznanja, ve} se o priznanju rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u dozvoli izvr{enja je obuhva}eno priznanje strane sudske odluke. Dakle, kada se traì dono{enje rje{enja o izvr{enju, onda se u vidu prejudicijelnog pitanja ispituje postojanje pretpostavki za priznanje strane sudske odluke propisanih Zakonom o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima, {to je prvostepeni sud potpuno izgubio iz vida (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-178/01 od 26.6.2003.). Sudska nagodba, koja je donesena van ro~i{ta i nije unesena u zapisnik niti su stranke potpisale zapisnik sa nagodbom (~lan 303. ZPP-a), a niti je upisan na zapisnik i o istoj nije raspravljano u toku ro~i{ta, iako je pravosna`no jer nije bilo àlbe, nije podobno za izvr{enje, u smislu ~lana 20. ZIP-a. Prema tome, iako sudska nagodba predstavlja izvr{nu ispravu, ista ima takve nedostatke koji spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-1257/02 od 18.2.2003. godine). Navodi prigovora, ponovljeni u àlbi, ne mogu biti od uticaja na izvr{ni postupak, jer poloàj odnosno lokacija spornih stabala ~ijom sje~om i prisvajanjem je prozrokovana {teta, bilo je predmetom ispitivanja i utvr|ivanja u parni~nom postupku u kojem je pravosna`nom presudom utvr|eno da je du`nik po~inio {tetu povjeriocu i kojom je obavezan da pri~injenu {tetu naknadi, zajedno sa tro{kovima postupka. Zato se du`nik u ovom izvr{nom postupku ne moè braniti prigovorima koje je mogao isticati samo u parni~nom postupku i koji su u tom postupku i raspravljeni (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-537/01 od 25.2.2003. godine). U izvr{nom postupku du`nik ne moè sa uspehom podnositi prigovor protiv re{enja o izvr{enju (~lan 50 ZIP-a) uz isticanje da je nepravilna klauzula pravosna`nosti na izvr{noj ispravi, po{to se pobijanje klauzule prvosna`nosti moè ukinuti samo u posebnom sporu (Okru`ni sud u Zrenjaninu broj G`1051/95 od 17.10.1996. godine Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/97). Kada je sud re{enjem odbio prigovor du`nika protiv re{enja o izvr{enju, onda je samim tim potvrdio i odluku iz re{enja o izvr{enju koja se odnosi na tro{kove izvr{nog postupka (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`4847/97 od 4.6.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 5/98). Postoji istovetnost izme|u izvr{ne isprave i re{enja o dozvoli izvr{enja u situaciji kada izvr{na isprava presuda glasi na potraìvanje u devizama
188 ^lan 47
(povra}aj deviznog {tednog uloga ~l. 1035-1046 ZOO), a re{enje o izvr{enju na dinarsku protivvrednost (~lan 394. i 395. ZOO) (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-831/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/91). U postupku povodom predloga za ukidanje potvrde izvr{nosti parni~ni sud ne upu{ta se u ocenu pravnog odnosa ili subjektivnog prava koje je sadràno u izvr{noj ispravi, ve} samo ceni valjanost potvrde izvr{nosti, odnosno ispunjenje procesnih uslova u pogledu izvr{nosti odluke koja je predmet spora (re{enje Vrhovnog suda Srbije P. rev. 425/97 od 21.10.1998. godine, izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/99). Pravosna`no re{enje doneto u krivi~nom postupku o utvr|enju i isplati nagrade braniocu okrivljenog predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu koje je mogu}e neposredno sprovo|enje izvr{enja (presuda Vrhovnog suda Srbije Rev. 2319/02 od 4.9.2002. godine, Izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 2/03). Sudsko poravnanje koje po podno{enju predloga za izvr{enje nije stavljeno van snage predstavlja pravno valjanu izvr{nu ispravu na osnovu koje se moè odrediti izvr{enje bez obzira {to je potraìvanje za koje se po tom osnovu traì izvr{enje osporeno u postupku ste~aja (re{enje Vrhovnog suda Srbije Pzz. 36/02 od 22.1.2003. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 10/03). Kada du`nik u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju istakne da mu izvr{na isprava, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, nije dostavljena, usled ~ega nije mogla nastupiti njena pravosna`nost, odnosno izvr{nost (~lan 50. ta~ka 2. Zakona o izvr{nom postupku), onda je izvr{ni sud duàn da du`nika uputi na parnicu u smislu odredbe ~l. 36. st. 3. Zakona o izvr{nom postupku po{to potvrdu o izvr{nosti moè ukinuti samo sud koji je o potraìvanju odlu~ivao u prvom stepenu, s tim da do okon~anja tog postupka odloì odluku o prigovoru (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu br. G`-169/97 od 24.12.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/98). Neosnovan je prigovor du`nika da izvr{na isprava nije pogodna za izvr{enje, jer izreka iste glasi na devize (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-10600/95 od 15.11.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/97). U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci br. Rs-41/94 od 17.5.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje rje{enja Osnovnog suda u Banjoj Luci br. I-3787/00 od 2.2.2001. godine po ocjeni Vrhovnog suda, ne ispunjava uslove iz ~l. 20. st. 1. ZIP-a. Ovom odlukom je, naime, naloèno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi odgovaraju}i trosobni stan na kori{tenje, a po osnovu Konkursa objavljenog u aprilu mjesecu 1993. godine. Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena lokacija i povr{ina tog stana, te kako taj stan nije mogu}e identifikovati na osnovu elemenata sadrànih u obrazloènju odluke, ~ije se izvr{enje traì, dru-
^lan 47 189
gostepeni sud je pravilno zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato {to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili bar odrediv u skladu sa ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izraèno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za sudsko izvr{enje (neobjavljeno rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br. Gvl-10/2002 od 23.8.2002. godine).
7 Uz ta~ku 2. Izvr{ni sud donosi rje{enje o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, jer je vezan sadràjem isprave o postojanju potraìvanja traìoca izvr{enja. Ako izvr{na isprava na temelju koje je doneseno rje{enje o izvr{enju bude ukinu ta, poni{tena, ili preina~ena, rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu takve izvr{ne isprave nije vi{e utemeljeno i kao takvo ne moè se odràti na pravnoj snazi, jer je otpao pravni osnov za njegovo dono{enje, koji je postojao u trenutku dono{enja rje{enja o izvr{enju. Jednak pravni u~inak za odrìvost na pravnoj snazi rje{enja o izvr{enju ima sudsko poravnanje o prestanku poravnanja na osnovu kojeg je doneseno rje{enje o izvr{enju. U tom slu~aju prvobitno sudsko poravnanje bilo bi bez u~inka i izgubilo bi djelotvornost izvr{ne isprave. Sudsko poravnanje moè izgubiti svojstvo izvr{ne isprave i na osnovu odluke donesene u pravosna`no okon~anom sudskom postupku po tu`bi, {to tako|e predstavlja razlog za prigovor. Kao primjer poravnanja sa svojstvom izvr{ne isprave navodi se:
Poravnanje o pla}anju doprinosa za izdràvanje zaklju~enog pred nadle`nim organom Republike Austrije jeste izvr{na isprava pred Jugoslovenskim sudom (Vrhovni sud BiH G`-47/89 od 25.1.1990. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/90). Rje{enje o izvr{enju doneseno je na osnovu izvr{ne isprave, sudskog poravnanje zaklju~enog izme|u stranaka u sporu dana 16.3.2000. godine pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem Ps-154/98, tako da se ovdje radi o izvr{enju dozvoljenom na osnovu izvr{ne isprave (~lan 16. ZIP-a), a ne vjerodostojne isprave (~lan 21. ZIP-a), kako to pogre{no navodi prvostepeni sud u osporenom rje{enju. Stoga, kada je du`nik uloìo prigovor protiv rje{enja o izvr{enju, nije bilo mjesta primjeni ~lana 55.a) ZIP-a koje reguli{e postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, P`-157/00 od 8.11.2001. godine). Polaze}i od utvr|enja da ne postoji identitet izme|u izvr{ne isprave kojom je tuìtelju (ovdje traìocu izvr{enja) dosu|ena naknada tro{kova postupka u iznosu od 1.586,00 dinara i prijedloga za izvr{enje, kojim traìlac izvr{enja predlaè da se odredi naplata zatezne kamate na iznos naknade tro{kova postupka dosu|enih izvr{nom ispravom, prvostepeni sud je usvojio prigovor izvr{enika u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonske zatezne kamate za tro{kove postupka, dok je u preostalom dijelu prigovor izvr{enika odbijen. Pri tom, prvostepeni sud nije imao u vidu odredbu ~lana 28. st. 2. novog ZIP-a, a u vezi sa ~lanom 229. istog zakona, zbog ~ega je djelimi~nim
190 ^lan 47
uvaàvanjem àlbenih razloga traìoca izvr{enja, pobijano rje{enje u tom dijelu preina~eno kao u izreci (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-2060/01 od 25.8.2003. godine). Razlozi na koje se poziva izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju i ponovo u àlbi izjavljenoj protiv rje{enja koje je predmet ocjene u ovom àlbenom postupku, ne mogu se isticati u ovom stadiju postupka, pri odlu~ivanju o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i na te razloge, kojima se osporava sama osnovanost potraìvanja traìoca izvr{enja, izvr{enik se mogao pozivati samo u postupku koji je prethodio dono{enju sudske odluke koja predstavlja izvr{nu ispravu u ovom izvr{nom predmetu (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-2205/01 od 25.8.2003. godine). Kada izvr{na isprava obavezuje du`nika da isplati povjeriocu odre|eni iznos u stranoj valuti, povjerilac moè traìti izvr{enje isplatom u doma}oj valuti po kursu na dan isplate (Vrhovni sud BiH br. Gvl. 29/88 od 13.10.1988. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 4/88). Te{ka ekonomska situacija du`nika ne spre~ava izvr{enje u smislu ~l. 50 Zakona o izvr{nom postupku, pa je prigovor du`nika protiv re{enja o izvr{enju izjavljen iz tih razloga neosnovan (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-77/2000 od 31.1.2000. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, br. 3/01.)
8 Uz ta~ku 3. Izvr{ni postupak, kao {to je propisano ~lanom 3. stav 1. ovog zakona, pokre}e se prijedlogom traìoca izvr{enja (na~elo dispozicije), izuzev zakonom propisanih izuzetaka kada se izvr{ni postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti (~lan 3. stav 2. ovog zakona). Na~elo dispozicije je jedno od na~ela koje je zastupljeno i u parni~nom postupku (~lan 2. stav 1. ZPP-a). Ovaj zakonom propisani razlog (ta~ka 3. ~lana 47. ovog zakona) je novina u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja i potvr|uje nagla{enost na~ela dispozicije u izvr{nom postupku. Stranke disponiraju sa svim onim {to im je izvr{nom ispravom dato. Zato je strankama dato ovla{tenje u ovoj zakonskoj odredbi da sporazumom sastavljenim nakon nastanka izvr{ne isprave urede da ne}e na osnovu izvr{ne isprave trajno, ili za odre|eno vrijeme, traìti izvr{enje. Isprava kojom se stranke o tome sporazumijevaju mora biti sa~injena u formi javne isprave, ili u formi zakonom ovjerene isprave. Ukoliko se prijedlog za izvr{enje podnese i pored ovog sporazuma stranaka, ili mimo uslova iz sporazuma, i na osnovu prijedloga se donese rje{enje o izvr{enju, to moè biti razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Uz ta~ku 4. Protek roka u kojem se po zakonu moè traìti izvr{enje je zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje se misli na rokove koji su procesnim ili nekim drugim zakonima odre|eni za podno{enje prijedloga za prinudno izvr{enje potraìvanja utvr|enog u izvr{noj ispravi. Tako je odredbom ~lana 215. stav 1. ovog zakona propisan rok od 30 dana (od dana kada je traìlac izvr{enja stekao pravo da podnese prijedlog) za podno{enje prijedloga za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, kojom je poslodavcu nametnuta obaveza da zaposlenog radnika vrati na rad odnosno
^lan 47 191
slu`bu. Isto tako, prijedlog za izvr{enje kod ponovnog smetanja posjeda traìlac izvr{enja moè podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja (~lan 212. ovog zakona). Nadalje, tuìlac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tuènom po tu`bi zbog smetanja posjeda nalaè izvr{enje odre|ene radnje, ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje (~lan 427. ZPP). Ukoliko izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju po prijedlogu podnesenom po proteku rokova u kojem se izvr{enje moglo predloìti, to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navodi se:
Prvostepeni sud, kako slijedi iz pobijanog rje{enja, odbacuje prijedlog za dozvolu izvr{enja, prethodno uvaàvaju}i prigovor du`nika na rje{enje o dozvoli izvr{enja, pozivaju}i se na odredbu ~lana 230. ZIP-a, po kome se prijedlog za izvr{enje kad se radi o izvr{enju po izvr{noj ispravi koju ima u vidu odredba ~lana 229. istog zakona (a to je vra}anje radnika na rad i na radne zadatke koje je ranije vr{io) moè podnijeti u roku od 6 mjeseci, nalaze}i da je protekao taj rok, jer je prijedlog za izvr{enje podnesen po proteku roka od 7 mjeseci (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-212/2000 od 23.6.2000. godine). Istaknuti prigovor se odnosi na zastaru mogu}nosti izvr{enja sudske odluke u odnosu na kamate, koje su sporedno potraìvanje i koje dospijevaju ubudu}e, pa kako je istaknuti prigovor zastare osnovan, shodno odredbma ~lana 397. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima i ~lana 372. st. 1. istog zakona, to su kamate na glavni dug, a koje teku od 14.11.1989. godine, zastarjele sa danom 30.3.1999. godine (jer zastara te~e od drugog dana iza dana konstatovane pravomo}nosti) (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-66/01 od 31.10.2001. godine). Imaju}i u vidu da je od ranije sprovedenog izvr{enja proteklo skoro dvije godine i da se prijedlog za izvr{enje na osnovu iste izvr{ne isprave moè podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje, odnosno najkasnije u roku od jedne godine od ponovljenog smetanja, s tim da je smetanje ponovljeno unutar godine od dana kada je ranije izvr{enje sprovdeno, odnosno od dana kada je izvr{enik dobrovoljno ispunio obavezu, onda je sasvim izvjesno da je prijedlog za izvr{enje na osovu iste izvr{ne isprave podnijet izvan zakonom propisanog roka (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`-1919/02 od 22.1.2004. godine). Prema odredbi ~lana 435. ZPP-a tuìtelj povjerilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tuèniku du`niku po tu`bi za smetanje posjeda nalaè izvr{enje odre|ene radnje ukoliko zahtjev za izvr{enje nije postavio u roku od 30 dana, koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. U konkretnoj pravnoj stvari rok nije propu{ten, na {to àlba neosnovano ukazuje, jer je rje{enje du`nik primio 29.1.2001. godine te je trebao i morao doborovoljno isto ispo{tovati u paricionom roku od 8 dana
192 ^lan 47
tj. do 7.2.2001. godine, pa kako od toga dana te~e rok od 30 dana predvi|en citiranim ~lanom ZPP-a, prijedlog za dozvolu izvr{enja je dostavljen sudu 25.1.2001. godine, to je isti predat u zakonom dozvoljenom roku (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-1136/01 od 12.11.2002.).
10 Uz ta~ku 5. U ~lanu 8. stav 2. ovog zakona propisano je da su predmet izvr{enja stvari i prava na kojima se po zakonu moè sprovesti izvr{enje radi ostvarenja potraìvanja. Definicija predmeta izvr{enja sadràna u ovoj zakonskoj odredbi ista je za svaku vrstu potraìvanja. Iz sadràja ovog zakonom propisanog razloga za prigovor proizlazi da predmet izvr{enja moè biti svaka stvar ili pravo izvr{enika koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja, odnosno ako izvr{enje nije na njima zakonom ograni~eno. Izuzete su od izvr{enja stvari van prometa (~lan 7. stav 1. ovog zakona), kao i stvari navedene u stavu 2. iste zakonske odredbe i nov~ana sredstva obezbije|ena za te namjene. Ove stvari ne mogu biti predmet izvr{enja. Kod izvr{enja na nepokretnosti izuzeto je od izvr{enja poljoprivredno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini od 5.000 m2 (~lan 79. stav 1. ovog zakona), s tim {to se ovo izuzimanje ne odnosi na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potraìvanja obezbije|enih hipotekom (stav 2. ovog ~lana). Pokretne stvari koje su izuzete od izvr{enja, u slu~aju kada se izvr{enje sprovodi na pokretnim stvarima, nazna~ene su u ~lanu 117. ovog zakona, dok je izuzimanje od izvr{enja u slu~aju izvr{enja na nov~anom potraìvanju izvr{enika propisano ~lanom 137. ovog zakona. Kada je rije~ o predmetu izvr{enja na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena, stvari i prava izvr{enika mogu biti predmet izvr{enja, ali u ograni~enom obimu, {to zna~i samo u obimu predmeta i stvari koje su dovoljne za ostvarenje potraìvanja (~lan 138. ovog zakona) koji propisuje ograni~enje izvr{enja na plati i naknadama kod izvr{enja na nov~anom potraìvanju izvr{enika. Prema tome, oni predmeti i prava izvr{enika koji su zakonom izuzeti od izvr{enja i na kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena ne mogu biti obuhva}eni rje{enjem o izvr{enju. U suprotnom, izvr{enik moè pobijati rje{enje o izvr{enju pozivaju}i se na ovaj razlog za prigovor. Primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:
11
12
Predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potraìvanja moè biti svaka du`nikova stvar ili njegova druga imovinska (materijalna) prava, ako nisu zakonom izuzeta od izvr{enja, odnosno ako na njima nije ograni~eno izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12202/96 od 22.1.1997. godine, sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
13 Uz ta~ku 6. Ako traìlac izvr{enja nije ovla{ten traìti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, odnosno ako nije ovla{ten traìti izvr{enje protiv izvr{enika, to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju koji dolazi do izraàja u slu~aju prelaza potraìvanja i obaveza (~lan 30. ovog zakona). Pravilo je da izvr{enje moè traìti povjerilac iz izvr{ne isprave protiv du`nika koji
^lan 47 193
je izvr{nom ispravom (iz odre|enog materijalnopravnog odnosa) obavezan. Izuzetak od ovog pravila je u slu~aju prelaza potraìvanja i obaveze, pod uslovom da je izvr{en u skladu sa prednje navedenom zakonskom odredbom. Tada ta druga lica na koja je pre{lo potraìvanje, odnosno lica koja su na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave, ili je taj dug po zakonu obavezno da izmiri stupaju u prava i obaveze svojih prethodnika. Prelazom potraìvanja ili obaveze traìlac izvr{enja i izvr{enik iz izvr{ne isprave nisu stvarno legitimisane stranke u izvr{nom postupku, ve} su to lica koja stupaju u prava i obaveze prethodnika. Stanovi{te sudske prakse, u pogledu ovog razloga za prigovor, izraèno je u niè navedenim sudskim odlukama:
Izvr{enje se moè odrediti i protiv lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao du`nik, ali samo pod uslovom da poverilac dokaè da je to lice na osnovu javne isprave ili po Zakonu overene isprave preuzelo prava i obaveze du`nika iz izvr{ne isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Kada je nakon nastanka izvr{ne isprave izvr{ena transformacija preduze}a (statusne promene) i obaveza du`nika pre{la sa lica u izvr{noj ispravi na novo preduze}e, ispunjeni su uslovi za izvr{enje prema drugom licu saglasno odredbi ~lana 22. ZIP-a (presuda Vrhovnog suda Srbije Prev. 82/97 od 16.4.1997. godine). Ako je po izvr{noj ispravi du`nik duàn da u~ini odre|enu radnju koju umjesto njega ne moè u~initi drugo lice, sud }e re{enjem o izvr{enju ostaviti du`niku primeran rok za ispunjenje obaveze (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-6098/96 od 18.6.1996. godine, Sudska praksa, stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/97). Poverilac moè zahtevati namirenje svoje tra`bine i od drugog lica ako dokaè da je njegova tra`bina iz izvr{nog naslova pre{la na to drugo lice (iz presude Vrhovnog suda SR Crne Gore br. P`-652/77 od 7.3.1979. godine Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 158). Ne moè se odrediti izvr{enje protiv supsidijarnih du`nika na osnovu izvr{ne isprave, jer se odredba ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku odnosi samo na odre|ivanje izvr{enja protiv lica koje je pravni sukcesor du`nika iz izvr{ne isprave, a ne i protiv solidarnih odnosno supsidijarnih du`nika (presuda Vi{eg suda Srbije br. P`-1012/80 Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 155).
14 Uz ta~ku 7. Primjena ovog razloga za prigovor ima mjesta kod uslovne i uza jamne obaveze iz ~lana 31. stav 1. i stav 3. ovog zakona. Prema toj zakonskoj odredbi izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze traìoca izvr{enja, ili od nastupanja nekog uslova, odre|uje se ako traìlac
194 ^lan 47
izvr{enja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaè da je obavezu ispunio, odnosno da je uslov nastupio. Ako traìlac izvr{enja nije u mogu}nosti da to dokaè na prednje navedeni na~in, ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uslova dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku. Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi duàn da ispuni obavezu uz uslov da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako traìlac izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze (uzajamna obaveza). Zato, rje{enje o izvr{enju koje je doneseno prije ispunjenja uslovne obaveze traìoca izvr{enja, odnosno prije nastanka uslova, moè se pobijati ovim prigovorom. 15 Uz ta~ku 8. Potraìvanje obaveze moè prestati, izme|u ostalog: ispunjenjem, prebijanjem, sporazumom o otpu{tanju duga, novacijom, sjedinjenjem, nemogu}no{}u ispunjenja obaveze i sl. Na~ini prestanka obaveze propisani su pravilima materijalnog prava. Ovi i drugi sli~ni osnovi prestanka osnova potraìvanja zna~e da je prestao osnov za izvr{ni zahtjev. Sudska odluka kao izvr{na isprava postoji i predstavlja temelj za dono{enje rje{enja o izvr{enju i pored prestanka potraìvanja po nekom od navedenih osnova. Izvr{ni sud je vezan izvr{nom ispravom i on na osnovu izvr{ene isprave donosi rje{enje o izvr{enju. Izvr{enik ove ~injenice na osnovu kojih je potraìvanje u cjelini ili djelimi~no prestalo, moè isticati u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju, jer su te ~injenice nastale u vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao isticati u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potraìvanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~ivanja sudskog ili upravnog poravnanja. Zato prestanak potraìvanja iz naprijed navedenih i drugih osnova, predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navode se sljede}e sudske odluke:
Prvostepeni sud je pravilno zaklju~io da je izvr{na isprava pravosna`na sa danom 29.8.1999. godine i da je ista nastala prije dono{enja Zakona o radu. Prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalni propis, i to ~lan 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu po kojem je odre|eno da se ovaj zakon ne odnosi na kona~ne odluke koje je sud donio u periodu prije stupanja na snagu ovog zakona u primjeni ~lana 143. Prema tome nisu nastupile nove ~injenice nakon dono{enja presude koje spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-148/02 od 22.1.2003. godine). Nova ~injenica koju tuèni isti~e u àlbi, a koja je nastupila posle zaklju~enja glavne rasprave, ne moè dovesti u pitanje opstanak prvostepene presude, ve} moè biti od zna~aja samo u izvr{nom postupku kao razlog za prigovor protiv re{enja o izvr{enju, koji spre~ava izvr{enje (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-2012/95 od 16.3.1995. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/97). înjenice koje su postojale prije nastanka izvr{ne isprave ne mogu se koristiti u opozicionoj tu`bi (odluka Vrhovnog suda Srbije Rev. br. 1976/95
^lan 47 195
od 11.5.1995. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 4/97). Sporazum o isplati potraìvanja zaklju~en posle nastanka izvr{ne isprave, ima snagu opozicionog prigovora (re{enje Vrhovnog suda Srbije Gzz-4/02 od 31.1.2002. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/03). Isticanje du`nika u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju da on ima potraìvanje prema poveriocu u vezi koga je u toku parnica i da postoji mogu}nost prebijanja me|usobnih potraìvanja, nije razlog koji spre~ava izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u [apcu br. G`-1869/98 od 2.9.1998. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br.4/00).
16 Uz ta~ku 9. Ispunjenje potraìvanja uslovljeno je dospjelo{}u izvr{nog zahtjeva. Ispunjenje dospjelih potraìvanja moè na osnovu ~injenica nastalih u vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao vi{e isticati u postupku iz kojeg poti~e ta odluka, odnosno ~injenica nastalih nakon zaklju~ivanja sudskog ili upravnog poravnanja biti trajno ili za odre|eno vrijeme odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno, ili na drugi na~in onemogu}eno. U tom slu~aju potraìvanje ne dospijeva onda kada je utvr|eno izvr{nom ispravom, ve} onda kada to stranke, obzirom na prednje navedene izmijenjene okolnosti, odrede. Kao i u prethodnoj ta~ki, i u ovom slu~aju, izvr{ni sud, po{to je vezan izvr{nom ispravom donosi rje{enje na osnovu izvr{ne isprave, a u slu~aju postojanja razloga iz ove ta~ke izvr{enik moè pobijati rje{enje o izvr{enju. Slijedi niè navedeni primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:
Pla}anje duga nakon zaklju~enja glavne rasprave ne moè biti razlog za izjavljivanje àlbe na presudu, nego razlog za izjavljivanje prigovora u izvr{nom postupku (presuda Vi{eg suda u Beogradu br. P`-7965/95 od 28.12.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 3/98).
17 Uz ta~ku 10. Prigovor zastarjelosti moè se isticati u slu~ajevima u kojim je postupak izvr{enja pokrenut nakon isteka zakonom propisanog roka za zastaru potraìvanja utvr|enog pravosna`nom odlukom suda ili drugog nadle`nog organa ili poravnanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom. Zastarni rok za potraìvanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom propisan je materijalnim pravom (~lan 379. ZOO). Stavom 1. ove zakonske odredbe, propisano je, da sva potraìvanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti. Me|utim, sva povremena potraìvanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potraìvanja (stav 2. iste zakonske odredbe). Kao primjer ovog razloga za prigovor navodi se:
196 ^lan 48
Prvostepeni sud, polaze}i od nesporne ~injenice da je izvr{na isprava R287/78 od 19.12.1978. godine postala pravosna`na 16.7.1979. godine, usvaja prigovor du`nika o zastarjelosti potraìvanja iz razloga {to je od prvaosna`nosti izvr{ne isprave pa do podno{enja prijedloga za izvr{enje proteklo vi{e od 20 godina, pozivaju}i se pri tom na odredbu ~lana 379. ZOO. Me|utim, povjerilac je u odgovoru na prigovor osporio navedeni prigovor du`nika isti~u}i da je u konkretnom slu~aju zastara vi{e puta prekidana, koji prigovor ponavlja i u àlbi, ~ime se prvostepeni sud nije bavio u toku postupka koji je prethodio dono{enju osporenog rje{enja (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, G-826/01 od 6.8.2002. godine).
^lan 48. Odgovor na prigovor (1) Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju dostavlja se suprotnoj stranci. (2) Odgovor na prigovor moè se podnijeti u roku od tri dana od dana dostavljanja prigovora. (3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud }e, prema okolnostima slu~aja, donijeti rje{enje bez odre|ivanja ro~i{ta ili zakazati ro~i{te za raspravljanje o prigovoru. 1 Uz stav 1: Prema stavu 1. ove zakonske odredbe, prigovor protiv rje{enja o izvr{enju obavezno se dostavlja suprotnoj stranci. Ovim pravilom o obaveznom dostavljanju prigovora suprotnoj stranci izraàva se primjena na~ela kontradik tornosti iz ~lana 5. stav 1. ZPP-a (u ovom stadiju postupka po prigovoru) koji se na odgovaraju}i na~in primjenjuje u izvr{nom postupku. Zastupljenost ovog na~ela u remonstrativnom postupku po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju predstavlja izuzetak od pravila iz ~lana 9. stav 1. ovog zakona, kojim je propisano da u izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena. Obaveznost dostavljanja prigovora suprotnoj stranci opravdana je zbog toga {to je prigovor dvostran i jedini pravni lijek protiv rje{enja o izvr{enju, {to su me|u razlozima za prigovor mogu}i i razlozi materijalnopravnog karaktera, {to zahtijeva meritorno odlu~ivanje izvr{nog suda o tim prigovorima. Dostavljanjem prigovora suprotnoj stranci, toj stranci se pruà mogu}nost da raspravlja pred sudom i da iznosi sve ~injenice i dokaze na navode iz prigovora, kako bi izvr{ni sud imao {to vi{e ~injeni~ne gra|e, jer u ovoj fazi izvr{nog postupka sud po prigovoru odlu~uje meritorno. Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, u kome je izraèna zapovijest sudu o obaveznom dostavljanju prigovora suprotnoj stranci, u ovom stavu iste zakonske odredbe prepu{teno je stranci kojoj je dostavljen prigovor protiv rje{enja o izvr{enju da moè podnijeti odgovor na prigovor, {to zna~i da stranka kojoj je dostavljen prigovor nije obavezna podnositi odgovor na prigovor. Ona moè odgovoriti na prigovor, uzdràti se od izja{njavanja na navode iz prigovora, ili izjaviti da ne}e podnositi odgovor na prigovor.
^lan 49 197
Za odgovor na prigovor propisan je rok od 3 dana, koji nije prekluzivan. Ovaj rok je skra}en u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Skra}ivanjem roka za odgovor na prigovor, pored ostalih slu~ajeva u kojim su ovim zakonom (u odnosu na ranija zakonska rje{enja) propisani kra}i rokovi za preduzimanje pojedinih pravnih radnji, trebalo bi doprinijeti ubrzanju izvr{nog postupka, {to je i bila intencija zakonodavca. Prije isteka roka za odgovor na prigovor izvr{ni sud ne moè odlu~ivati o prigovoru. Odgovor na prigovor podnesen nakon isteka zakonom propisanog roka izvr{ni sud }e razmatrati ako do tada nije odlu~io o prigovoru, obzirom da rok za podno{enje odgovora na prigovor nije prekluzivan. Kao primjer iz sudske prakse navodi se sljede}a odluka:
Okolnost da se traìlac izvr{enja nije u odre|enom roku izjasnio na prigovore izvr{enika ne osloba|a sud od obaveze da odluku o prigovoru donese bez odràvanja rasprave (Vi{i privredni sud Vojvodine, P`-926/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godine, str. 113).
4 Uz stav 3: Po prigovoru se vodi poseban, samostalan postupak. Ovdje dolaze do izraàja neke od karakteristika prigovora, o ~emu je naprijed bilo rije~i. Budu}i da je prigovor dvostran pravni lijek, izvr{ni sud cijeni navode iz prigovora i odgovora na prigovor i procjenjuje da li na osnovu tih navoda moè po prigovoru odlu~iti bez raspravljanja, ili je neophodno odràti ro~i{te radi raspravljanja spornih i odlu~nih ~injenica, {to sud procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slu~aja. Ako iz navoda prigovora i odgovora na prigovor sud moè utvrditi ~injenice odlu~ne za rje{avanje o prigovoru i ako ~injenice na koje ukazuje prigovor, koje se ti~u samog potraìvanja, me|u strankama nisu sporne, izvr{ni sud moè donijeti rje{enje o prigovoru bez zakazivanja ro~i{ta za raspravljanje o prigovoru. Ukoliko sud na|e da o prigovoru ne moè odlu~iti na osnovu tih navoda stranaka (iz prigovora i odgovora na prigovor) i dostavljenih dokaza i ako postoji nesaglasnot stranaka u pogledu samog potraìvanja, sud moè, prema okolnostima konkretnog slu~aja, odrediti ro~i{te za raspravljanje o prigovoru. Prilikom odràvanja ro~i{ta izvr{ni sud moè, u skladu sa ~lanom 9. stav 4. ovog zakona, stranku ili u~esnika postupka saslu{ati van ro~i{ta, a prisustvo ovih stranaka i umje{a~a nije nu`no za odràvanje ro~i{ta. Izostanak bilo koga od njih ne spre~ava sud da dalje postupa. ^lan 49. Rje{enje o prigovoru (1) Rje{enje o prigovoru donosi sudija. (2) Rje{enjem se prigovor usvaja, odbija i odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
198 ^lan 49
(3) Ako usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti sprovedene radnje. 1 Uz stav 1: Odredbom ~lana 11. stav 1. ovog zakona propisano je da izvr{ni postupak vodi u prvom stepenu i odluke donosi sudija pojedinac. Stavom 2. iste zakonske odredbe je propisano da se stru~nom saradniku po ovla{tenju sudije moè povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. Zna~i, pravilo je da izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija, a sudija moè povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka stru~nom saradniku, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Kako je ovom zakonskom odredbom odre|eno da rje{enje o prigovoru donosi sudija, sudija ne moè povjeriti dono{enje rje{enja o prigovoru stru~nom saradniku, jer je zakonom odre|eno da je dono{enje ovog rje{enja u nadle`nosti izvr{nog sudije. To je i razumljivo, obzirom da, odlu~uju}i o prigovoru, sudija donosi meritornu odluku ponekad i o prigovorima materijalnopravnog karaktera. Ovo tim prije kada se ima u vidu da se u smislu ~lana 41. ovog zakona izvr{enje odre|eno na osnovu izvr{ne isprave, kao i mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom, prinudno provodi prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, tako da odluka o prigovoru zasluùje posebno mjesto u izvr{nom postupku, {to opravdava propis stava 1. ovog ~lana. Uz stav 2: Bez obzira na navedeni redoslijed odluka u ovom stavu prednje navedene zakonske odredbe koje izvr{ni sud donosi po prigovoru, sud prvo utvr|uje postojanje op{tih i posebnih procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o osnovanosti prigovora. Ako na|e da nisu ispunjene ove pretpostavke, prigovor }e odbaciti. Blagovremenost, potpunost i dozvoljenost prigovora izvr{ni sud }e odrediti supsidijarnom primjenom ZPP-a. Prigovor je neblagovremen ako je izjavljen poslije isteka zakonskog roka za njegovo podno{enje. Rok za izjavljivanje prigovora propisan je odredbom ~lana 12. stav 3. ovog zakona i iznosi 8 dana od dana dostavljanja, ako istim zakonom nije druk~ije odre|eno. Ovdje treba napomenuti da ovim zakonom, za razliku od ranije vaè}eg ZIP-a, nije predvi|ena mogu}nost izjavljivanja prigovora po isteku roka, koji je imao karakter vanrednog pravnog lijeka i kojim je tada{nji du`nik bio u povoljnijem poloàju od tada{njeg povjerioca, jer mu je zakonom bila pruèna mogu}nost da rje{enje o izvr{enju pobija (u odre|enim slu~ajevima) i nakon isteka zakonom propisanog roka. Prigovor je nepotpun ako se iz navoda prigovora ne moè utvrditi koje se rje{enje njime pobija, ako ne sadrì izjavu da se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, ni razloge za prigovor, i ako ne sadrì potpis podnosioca prigovora. Prigovor je nedopu{ten ako ga je podnijelo neovla{teno lice, ili lice koje se odreklo prava na prigovor ili je odustalo od prigovora, i ako lice koje je podnijelo prigovor nema pravnog interesa za podno{enje prigovora.
3 4
^lan 49 199
U svim ovim slu~ajevima, kada izvr{ni sud na|e da je prigovor protiv rje{enja o izvr{enju neblagovremen, nepotpun i nedozvoljen, prigovor }e se odbaciti rje{enjem. Rje{enje o izvr{enju moè se pobijati u cjelini i u odre|enom dijelu. Ako je rje{enje o izvr{enju prigovorom osporeno djelimi~no, onda rje{enje o izvr{enju u nepobijanom dijelu postaje pravosna`no istekom zakonom propisanog roka za izjavljivanje prigovora. U postupku o prigovoru izvr{ni sud ispituje rje{enje o izvr{enju u granicama razloga za prigovor iznesenih u prigovoru i supsidijarnom primjenom ZPP-a, po slu`benoj du`nosti pazi na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 221. istog zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ako na|e da nemaju osnova razlozi za prigovor i da rje{enje o izvr{enju nije zahva}eno prednje navedenim bitnim povredama odredaba parni~nog postupka, te da je rje{enje o izvr{enju doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, izvr{ni sud }e odbiti prigovor i rje{enje o izvr{enju odràti na pravnoj snazi. Ukoliko izvr{ni sud na|e da se rje{enju o izvr{enju (u cjelini ili u odre|enom dijelu) s osnovom prigovara razlozima navedenim u prigovoru, u tom slu~aju sud usvaja prigovor u cjelini ili u dijelu u kojem je prigovor osnovan. Ako izvr{ni sud na|e da je rje{enje o izvr{enju zahva}eno prednje navednim povredama odredaba parni~nog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, i u tom slu~aju }e usvojiti prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Druga je situacija kod nepravilne primjene materijalnog prava, u kom slu~aju izvr{ni sud (jednako kao i parni~ni povodom àlbe) povodom prigovora, rje{enje o izvr{enju moè preina~iti pravilnom primjenom materijalnog prava. Kada je rije~ o primjeni materijalnog prava u smislu naprijed navedenog, tada se misli na povrede izvr{nog prava koje u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava. Kao primjeri iz sudske prakse navode se niè navedene sudske odluke:
10
11
Nije dozvoljena àlba du`nika protiv re{enja kojim se odbija prigovor na re{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na re{enje o izvr{enju nije uloìo prigovor (Okru`ni sud u Beogradu, G`-5255/84, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str. 113). Kad je, me|utim prvostepeni sud usvojio du`nikov prigovor protiv re{enja o izvr{enju po ~lanu 53. stav 4. ZIP-a, rj{enje o izvr{enju nije smeo preina~iti, nego je mogao samo izvr{enje delimi~no ukinuti (Okru`ni sud Gospi}, G`-223/85, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postuku, Beograd, 2002. godina, strana 113). Sud }e usvojiti predlog du`nika i usvojiti prigovor protiv re{enja o izvr{enju, ukoliko je du`nik uplatio na ra~un poverioca sredstva i time pret-
200 ^lan 50
platio svoju obavezu (Okru`ni sud Beograd, G`-2542/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str. 113). Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potraìvanja u smislu ~lana 21. ZIP-a priloèna isprava koja nije vjerodostojna isprava iz ~lana 21. stav 1. ZIP-a, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje u skladu sa ~lanom 38. stav 2. ZIP-a (Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 2/01).
12 Uz stav 3: Kad usvaja prigovor, sudu je prepu{teno da prema okolnostima slu~aja obustavi izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i da ukine sprovedene radnje. Iz sadràja stava 3. ove zakonske odredbe proizlazi da istom odredbom nije propisano pravilo da se u svakom slu~aju kada se usvoji prigovor, obustavlja izvr{enje u tom dijelu (za koji je prigovor usvojen) i da se postupak u istom dijelu obustavlja, ve} je prepu{teno sudu da to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti slu~aja. Ova odredba ne pravi razliku u postupanju suda u slu~aju prigovora nenadle`nosti suda i nekog drugog prigovora, kako je to propisivao ~lan 53. stav 3. i stav 4. ranije vaè}eg ZIPa, nego prepu{ta sudu da prema okolnostima slu~aja cijeni da li }e, nakon {to usvoji prigovor, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i ukinuti sprovedene radnje. Protiv rje{enja o prigovoru stranke imaju pravo àlbe u roku od 8 dana (od dostave rje{enja) sudu drugog stepena (~lan 12. stav 4. ovog zakona). ^lan 50. Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (1) Izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Prigovor mora biti obrazloèn. (2) Ako u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja }e se cijeniti na osnovu obrazloènja. (3) Neobrazloèn prigovor sud }e odbaciti. (4) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvr|eno postojanje potraìvanja, prijedlog za izvr{enje }e se smatrat tu`bom i u tom slu~aju sud }e postupati po odredbama parni~nog postupka. (5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog ~lana, sud }e odgoditi izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog traìoca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda, ako traìlac izvr{enja uspije sa tu`bom. (6) Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, naloì}e i obustavu izvr{nog postupka.
^lan 50 201
Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izv{nom postupku. (7) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje, dalji postupak nastavi}e se kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave. (8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog ~lana prihvati, dio rje{enja o izvr{enju kojim je izvr{eniku naloèno da namiri potraìvanje ima svojstvo izvr{ne isprave na osnovu koje se moè ponovo traìti izvr{enje. 1 Uz stav 1: Zakonom propisane vjerodostojne isprave su (kao i izvr{ne isprave) osnov za odre|ivanje izvr{enja. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave komentarisano je u okviru ~lana 39. stav 3. ovog zakona. Me|utim zbog odre|enih specifi~nosti postupka povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave i ovdje }emo se kratko osvrnuti na ovo rje{enje. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, prema propisu ~lana 39. stav 3. ovog zakona, sadrì u sebi dva dijela. Prvim dijelom rje{enja (~lan 39. stav 3. ta~ka 1. ovog zakona) izvr{ni sud obavezuje izvr{enika na namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja. Ovaj dio rje{enja (o namirenju potraìvanja) sud donosi na osnovu zaklju~ka izvedenog iz vjerodostojne isprave da su potraìvanje traìoca izvr{enja i obaveza izvr{enika zasnovani na vjerodostojnoj ispravi. Drugim dijelom rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud (istovremeno) odre|uje izvr{enje radi ostvarivanja tih potraìvanja. Taj dio rje{enja je rje{enje o izvr{enju. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave moè se pobijati u cjelini ili u dijelu. Za razliku od odredbi o prigovoru iz ~lana 46. stav 2. ovog zakona kojim je propisano da se u pogledu sadràja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o àlbi iz ZPP-a, u stavu 1. ovog ~lana propisano je, da }e izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Iz stilizacije zakonskog teksta: izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje, da se zaklju~iti da odre|ivanje dijela u kom se pobija rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije obavezan sastojak prigovora, kao {to je to slu~aj sa sadràjem àlbe iz ZPP-a (~lan 205. istog zakona), a time i sa sadràjem prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave. Uz stav 2: Zato je u stavu 2. ovog ~lana dato rje{enje za slu~aj da u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave. Tada }e se, prema ovoj zakonskoj odredbi, obim pobijanja cijeniti na osnovu obrazloènja prigovora. I kod ovog prigovora ispituju se procesne pretpostavke za odlu~ivanje o osnovanosti, koje se ti~u blagovremenosti, potpunosti i dopu{tenosti prigovora. Uz stav 3: Zna~ajna novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje je zakonom propisana obaveza da prigovor protiv rje{enja na osnovu vjerodo-
202 ^lan 50
stojne isprave mora biti obrazloèn i da }e sud neobrazloèn prigovor odbaciti. To zna~i da je iza nas rasprostranjena sudska praksa (koja je imala upori{te u zakonu) kada je bilo dovoljno samo prigovorom, bez ikakvog obrazloènja, osporiti rje{enje o izvr{enju u cjelini ili u dijelu kojim je tada{nji du`nik obavezan na namirenje potraìvanja. U tom slu~aju, sud kome je prigovor podnesen stavljao je van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje i ukidao sprovedene radnje, a postupak je nastavljan kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Takva praksa nije dala o~ekivane rezultate i nije doprinosila efikasnosti izvr{nog postupka niti skra}ivanju tog postupka. Naprotiv, izvr{ni sudovi su bili preoptere}eni takvom vrstom predmeta, jer je gotovo pravilo bilo da se rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave pobija neobrazloènim prigovorom i da su se ti postupci uglavnom zavr{avali u redovnom postupku. Navedena negativna iskustva opravdavaju novo zakonsko rje{enje iz stava 1. ovog ~lana da prigovor mora biti obrazloèn, kao i propis iz stava 3. ove zakonske odredbe da }e sud odbaciti neobrazloèn prigovor, jer bez zaprije}ene sankcije o odbacivanju neobrazloènog prigovora ni odredba kojom je propisana obaveznost obrazlaganja prigovora ne bi do{la do svog punog izraàja. Ukoliko sud neobrazloèn prigovor odbaci, vjerodostojna isprava se transformi{e u izvr{nu ispravu i izvr{ni postupak se nastavlja prema pravilima izvr{nog postupka koja se primjenjuju kod rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave. 5 Uz stav 4: Ako se za izvr{ni postupak (kod izvr{enja koje se odre|uje na osnovu izvr{ne isprave) moè re}i da je nastavak parni~nog postupka, to svakako nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, gdje parni~ni postupak nije prethodio izvr{nom postupku i gdje se podno{enjem prigovora iz stava 4. ovog ~lana izvr{enje odga|a, a izvr{ni postupak se u toj fazi pretvara preobraàva u parni~ni postupak. Ovdje dolazi do izraàja pravna snaga vjerodostojne isprave koja ne posjeduje sve kvalitete izvr{ne isprave, zbog ~ega podno{enjem navedenog prigovora prestaje biti osnov za odre|ivanje izvr{enja. U takvoj pravnoj situaciji postavlja se pitanje pravne sudbine rje{enja o odre|ivanju izvr{enja radi ostvarenja potraìvanja (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), po{to je podno{enjem prigovora iz stava 4. ove zakonske odredbe prestala mogu}nost da se izvr{ni postupak dalje vodi po rje{enju donesenom na osnovu vjerodostojne isprave. Slijede primjeri iz sudske prakse:
Procesna pretpostavka za dono{enje rje{enja u smislu ~lana 55.a) ZIP-a je, da je rje{enje o izvr{enju doneseno na temelju vjerodostojne isprave i da je du`nik protiv takvog rje{enja izjavio prigovor. U takvoj situaciji, rje{avaju}i po prigovoru sud nije mogao donijeti odluku kojom se prigovor usvaja ve} samo odluku kojom se stavlja van snage rje{enje o izvr{enju, ukidaju sprovdene radnje a postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-16/00 od 15.12.2000. godine). Iz stanja oàlbenog spisa evidentno je da je prvostepeni sud na prijedlog povjerioca dozvolio izvr{enje protiv du`nika na ime duga po osnovu
^lan 50 203
utro{enog a nepla}enog utro{ka vode, te da je protiv rje{enja o dozvoljenom izvr{enju du`nik uloìo prigovor, pa je prvostepeni sud usvojio prigovor du`nika i donio oàlbeno rje{enje (o stavljanju van snage u cijelosti rje{enje o izvr{enju i o ukidanju svih provedenih radnji). Razlozi koje du`nik navodi u àlbi u ovoj fazi postupka sud nije mogao cijeniti, obzirom da }e isti biti tek cijenjeni u parni~nom postupku, jer se prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom a prigovor na rje{enje o izvr{enju kao odgovor na tu`bu (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-507/02 od 8.4.2002. godine). Naime, odredbama ~l. 55. i 55 a) Zakona o izvr{nom postupku regulisani su slu~ajevi izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|eno je da u slu~aju prigovora, sam prijedlog se smatra tu`bom i upu}uje se na redovni parni~ni postupak. Upravo tako i ~ini prvostepeni sud kada usvaja prigovor du`nika i rje{enja o izvr{enju stavlja van snage i ukida sve provedene radnje, a u parni~nom postupku sud }e utvrditi osnovanost ili neosnovanost navoda du`nika tuènog u pogledu, kako isplate duga po ra~unu o utro{ku toplotne energije, tako i funkcionalnosti instalacija (neobjavljeno rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-1144/01 od 12.11.2002. godine). Prema ~lanu 23. ZIP-a izvr{ni dokumenti su izvr{na odluka sudova, a {to je u konkretnom slu~aju presuda Op}inskog suda u Maglaju a prvostepeni sud je sa prijedlogom za izvr{enje postupio kao da se radi o dozvoli izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, pa je prvostepeni sud nezakonito postupao kada je prijedlog za izvr{enje nakon ulaganja prigovora, smatrao tu`bom (neobjavljeno rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-558/03 od 13.5.2004. godine). Kako je odredbom stava 2. ~lana 55 a) ZIP-a propisano, da ako se rje{enje o izvr{enju pobija u cjelini ili samo u dijelu kojim je du`nik obavezan da namiri potraìvanje, da }e sud staviti van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje, ukinuti sprovedene radnje i postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio pobijano rje{enje (kojim je stavljeno van snage rje{enje istoga suda o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, ukinute su sve sprovedene ra|e u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje i kojim je odre|eno da }e se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga) (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-289/01 od 10.4.2003. godine). Sud kome je podnesen predlog za izvr{enje na osnovu verodostojne isprave moè sprovesti postupak po tu`bi samo u slu~aju ako je doneseno re{enje o izvr{enju (iz re{enja Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1726/79, Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 163).
6 Uz stav 5: Kada je rije~ o institutu odga|anje izvr{enja u slu~aju podno{enja prigovora iz stava 4. ovog ~lana, potrebno je ukazati da do odga|anja izvr{enja moè do}i samo u slu~aju gdje je izvr{ni postupak otpo~eo i u kojem prigovor ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, ali se namirenje traìoca izvr{enja odlaè do pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. To su slu~ajevi izvr{enja na
204 ^lan 50
osnovu mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potraìvanja, jer se izvr{enje na osnovu ovih vjerodostojnih isprava provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 41. ovog zakona), dok se izvr{enje na osnovu drugih vjerodostojnih isprava ne moè sprovesti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. O odga|anju izvr{enja (stav 5. u vezi sa stavom 4. ovog ~lana), kao i o upu}ivanju izvr{nog spisa na parni~ni postupak, izvr{ni sud odlu~uje zaklju~kom (~lan 2. ta~ka 7. ovog zakona). 7 Ako traìlac izvr{enja uspije sa tu`bom u parni~nom postupku, zavisno od obima uspjeha, mogu}e su sljede}e situacije: da traìlac izvr{enja uspije u cjelini sa tu`benim zahtjevom (u tom slu~aju se prigovor izvr{enika kao tuènog u parni~nom postupku odbija i rje{enje o izvr{enju u cjelini odràva na pravnoj snazi), da traìlac izvr{enja djelimi~no uspije sa tu`benim zahtjevom (kada se za taj iznos sa kojim je uspio u sporu prigovor odbija i rje{enje o izvr{enju za isti iznos odràva na snazi), a ukoliko je traìocu izvr{enja u parni~nom postupku dosu|en ve}i iznos od iznosa na koji je odre|eno izvr{enje (rje{enjem o izvr{enju) tada se rje{enje o izvr{enju odràva u cjelini na pravnoj snazi i istovremeno se traìocu izvr{enja (kao tuìocu) dosu|uje razlika do punog iznosa za koji je uspio u parni~nom postupku. Nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda (dakle ne vi{e na osnovu vjerodostojne isprave), izvr{enje koje je izvr{ni sud odgodio }e se nastaviti, na prijedlog traìoca izvr{enja, ako traìlac izvr{enja uspije u sporu. Uz stav 6: Druga~ija je situacija kod negativnog ishoda parni~nog postupka. Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev, istovremeno }e ukinuti rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu i naloìti obustavu izvr{nog postupka, a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izvr{nom postupku. To rje{enje izvr{nog suda ima deklaratorni karakter ~ijem dono{enju prethodi pravosna`na odluka parni~nog suda. Uz stav 7: U slu~aju kada se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), tada je rje{enje o obavezi izvr{enika na namirenje traìoca izvr{enja iz ~lana 39. stav 3. ta~ka 1. ovog zakona postalo pravosna`no i ono u tom slu~aju ima pravni zna~aj izvr{ne isprave, tako da se dalji postupak po dijelu rje{enja u pogledu obaveze namirenja potraìvanja, nastavlja kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave. Uz stav 8: Ako izvr{ni sud prihvati prigovor iz stava 7. ovog ~lana protiv dijela rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave kojim je odre|eno izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), dio rje{enja o izvr{enju kojim je izvr{enik obavezan na namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja ima svojstvo izvr{ne isprave, na osnovu koje se, kao na osnovu svake druge izvr{ne isprave, moè ponovo traìti izvr{enje. Ovom zakonskom odredbom nije propisana obaveza dostavljanja prigovora protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave suprotnoj stranci na odgovor, kao
10
11
12
^lan 51 205
{to je to propisano za prigovor protiv rje{enja donesenog na osnovu izvr{ne isprave (~lan 48. stav 1. ovog zakona). Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije dvostran i remonstrativni pravni lijek ({to su karakteristike prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave), izuzev kada izvr{ni sud sam rje{ava o prigovoru protiv istog rje{enja, a to je slu~aj kada se rje{enje pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje. Zato se i postupak povodom prigovora protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave razlikuje od postupka o prigovoru iz ~lana 48. ovog zakona. Me|utim, kada se ima u vidu da se u slu~aju stava 4. ovog ~lana prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom, primjenom odredbi ZPP-a, ima mjesta dostavljanju prigovora suprotnoj stranci. Eventualno dostavljeni odgovor na prigovor imao bi karakter odgovora na tu`bu, {to bi doprinijelo ubrzanju parni~nog postupka. Ukoliko takav odgovor ne bi sadràvao sve ono {to mora da sadrì odgovor na tu`bu iz ~lana 71. ZPP-a, sudu ostaje mogu}nost da pozove stranku da prema ~lanu 73. a u vezi sa ~lanom 366. istog zakona otkloni nedostatke takvog odgovora.
VI PRIGOVOR
TRE }EG LICA
^lan 51. Pretpostavke za prigovor (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje spre~ava izvr{enje moè podnijeti prigovor protiv izvr{enja traè}i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim u obimu u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. (2) Prigovor se moè podnijeti do dovr{etka izvr{enog postupka. Podno{enje prigovora ne spre~ava sprovedbu izvr{enja i ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (3) Sud }e prigovor dostaviti traìocu izvr{enja i izvr{eniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru. 1 Uz stav 1. Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se po zakonu moè sprovesti izvr{enje radi namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja (~lan 6. stav 2. ovog zakona). U izvr{nom postupku nosilac obaveze namirenja je izvr{enik. Prednje navedenom zakonskom odredbom nije propisano (kao {to je to bilo propisano ranije vaè}im zakonom) da su predmet izvr{enja stvari i prava izvr{enika, ve} je predmet izvr{enja uop{teno definisan kao stvari i prava na kojima se po zakonu moè sprovesti izvr{enje. Ovakva zakonska definicija predmeta izvr{enja ima svoju primjenu nezavisno od vrste potraìvanja koje se namiruje. Ako se kod izvr{enja na nov~anim potraìvanjima zapljena sprovodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju (~lan 141. ovog zakona) predmet izvr{enja u formalno pravnom smislu nisu stvari izvr{enika, ve} stvari izvr{enikovog du`nika na kojima se po zakonu moè sprovesti izvr{enje. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona).
206 ^lan 51
Sprovo|enjem izvr{enja traìlac izvr{enja namiruje svoje potraìvanje u odnosu na izvr{enika kao obveznika namirenja tako {to se stvari ili prava na kojima se po zakonu moè sprovesti izvr{enje predaju traìocu izvr{enja, na njega se prenose, ili se prodaju radi ostvarenja nov~anog potraìvanja ili se izvr{eniku izvr{nom ispravom name}e obaveza na radnju trpljenja, ili ne~injenja. Ako lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje spre~ava izvr{enje, takvo lice moè podnijeti prigovor protiv izvr{enja traè}i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Novina u ovom ~lanu je da to lice (koje ima poloàj u~esnika u postupku iz ~lana 2. ta~ka 5. ovog zakona) nedopu{tenost izvr{enja moè traìti u obimu u kojem su (prema navodima iz njegovog prigovora) prava tog lica zahva}ena izvr{enjem, {to zna~i, da se za nesporni dio izvr{ni postupak sprovodi. Pretpostavke za prigovor tre}eg lica su: da je odre|eno izvr{enje na odre|enom predmetu izvr{enja i da postoji tvrdnja tre}eg lica da mu u pogledu predmeta izvr{enja pripada pravo koje spre~ava izvr{enje. Prigovor tre}eg lica razlikuje se od prigovora iz ~lana 12. i ~lana 46. ovog zakona koji je redovni pravni lijek stranaka protiv rje{enja o izvr{enju. Prigovor tre}eg lica nema karakter pravnog lijeka u smislu prednje navedenih zakonskih odredbi. Ovi prigovori se razlikuju zbog toga, {to je razli~it poloàj podnosioca prigovora (stranaka i tre}eg lica) u izvr{nom postupku. Institut prigovora tre}eg lica je pravno sredstvo za za{titu prava tre}eg lica u obimu u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. Tre}e lice koje polaè neko pravo u pogledu predmeta izvr{enja podno{enjem ovog prigovora interveni{e, protivi se izvr{enju, traè}i da se izvr{enje na tom predmetu i u obimu u kojem su njegova prava zahva}ena izvr{enjem proglasi nedopu{tenim. Ovaj izlu~ni prigovor moè biti stvarno pravnog karaktera. Pravno izjedna~en sa prigovorom tre}eg lica je prigovor suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, koga sud upu}uje na parnicu protiv traìoca izvr{enja, a i protiv izvr{enika (ako i on osporava njegovo pravo) da dokaè svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne moè dokazati to svoje pravo (~lan 69. stav 7. ovog zakona). Isti je slu~aj i kod spora zajedni~ara u pogledu zajedni~ke imovine iz ~lana 69. stav 10. ovog zakona. Prigovor (izlu~ni) moè biti zasnovan i na obligacionopravnim ovla{tenjima (npr. u slu~aju iz ~lana 76. stav 1. ovog zakona, kod ugovora o zakupu i najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemlji{ne knjige prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje, koji, pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom ne prestaju prodajom nepokretnosti). U navedenom slu~aju zakupac koji nekretninu iz predmeta ugovora o zakupu koristi po osnovu zakupa moè se kao tre}e lice pozvati na pravo kori{tenja nekretnine ukoliko je ta nekretnina predmet prodaje radi naplate nov~anog potraìvanja. Prigovor tre}eg lica moè biti zasnovan na nekom od drugih prava na drànje stvari, odnosno na nekom od prava koji su predmet izvr{enja.
^lan 51 207
Primjeri iz sudske prakse za ispunjenje pretrpostavki za prigovor tre}eg lica:
Sud nije ovla{ten da odbaci prijedlog za izvr{enje ispra`njenjem stana samo na temelju obavje{tenja da stan fakti~ki koristi drugo lice. To tre}e lice bi, u ovakvoj situaciji, ako smatra da po nekom pravnom osnovu ima pravo koristiti stan, moglo u smislu ~lana 56. ZIP-a uloìti prigovor, pa tek nakon okon~anja postupka po prigovoru, moglo bi se odlu~iti o tome kako }e se okon~ati postupak koji je pokrenut po prijedlogu povjerioca (Vrhovni sud BiH Gvl. 3/87 od 21.5.1987. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 3/87). Opravdano Javni tuìlac RS isti~e da je izraèni stav drugostepenog suda pogre{an. Drugostepeni sud je naime, iznio pravno shvatanje da u predmetnoj pravnoj stvari M.M. i OO SUBNOR-a nemaju svojstvo tre}ih lica u smislu ~lana 56. ZIP-a, niti ovla{}enje da izjave prigovor, jer da su u~estvovali u postupku u kome je donesena izvr{na isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje i u tom postupku bez uspjeha isticali sve prigovore kojima su osporavali osnovanost tu`benog zahtjeva i zbog kojih sada u izvr{nom postupku traè da se izvr{enje povodom predmeta koji je zahva}en izvr{enjem, proglasi nedopu{tenim. Pod tre}im licem u izvr{nom postupku treba podrazumijevati fizi~ko ili pravno lice koje u izvr{noj ispravi nije stranka, to tre}e lice moè u~estvovati u izvr{nom postupku radi za{tite svojih prava na predmetu izvr{enja da bi sprije~ilo prinudno izvr{enje prigovorom protiv izvr{enja kojim traì da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Stoga po ocjeni ovog Vrhovnog suda M.M. i OO SUBNOR-a u ovom postupku nastupaju kao tre}a lica, jer je u konkretnom slu~aju nesporno da je postupak izvr{enja zapo~et prema du`niku (ovdje P.J.) koji je u izvr{noj ispravi bio ozna~en kao tuèna strana i da se izvr{ni postupak ne vodi protiv M.M, ve} protiv njene majke koja je prema izvr{noj ispravi u obavezi da stan oslobo|en od lica i stvari preda povjeriocu, a niti protiv OO SUBNOR-a Banja Luka, te da su mogli u smislu ~lana 56. stav 1. ZIP-a podnijeti prigovor protiv izvr{enja kojim traè da se izvr{enje na odre|enom predmetu (ovdje stanu) proglasi nedopu{tenim (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske broj Gvl-7/99 od 28.12.1999. godine).
Me|utim, ima razli~itih sudskih stavova povodom istog pravnog pitanja, {to slijedi iz niè navedene odluke Okru`nog suda u Banjoj Luci:
Umje{a~ na strani tuènog, u postupku u kojem je donesena pravosna`na odluka i koja predstavlja izvr{ni naslov u postupku izvr{enja, nije tre}e lice u izvr{nom postupku i ne moè traìti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim (rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-429/99 od 18.5.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 7-8/00). Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju moè podnijeti i tre}a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje sprije~ava izvr{enje i traì da se na tom predmetu izvr{enje proglasi nedopu{tenim. Ovakav prigovor tre}e osobe protiv izvr{enja naziva se izlu~nim ili ekciesornim prigovorom, a moè se podnijeti sve do okon~anja izvr{nog postupka (Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 2/99).
208 ^lan 51
Nije dopu{teno izvr{enje na stvari na kojoj je tre}e lice steklo vlasni{tvo ugovorom zaklju~enim pre dono{enja re{enja o izvr{enju (presuda Vrhovnog suda Srbije P. rev. 702/98 od 23.12.1998. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 12/99). Lice koje je u parni~nom postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava u~estvovalo kao ume{a~ na strani du`nika, nema status u~esnika u izvr{nom postupku, zbog ~ega ne moè izjaviti prigovor protiv re{enja o izvr{enju, jer to pravo ima samo du`nik pod uslovima iz ~lana 50. ZIP-a, kao i tre}e lice pod uslovima iz ~lana 56. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-594/97 od 5.3.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Tu`ba za nedopu{tenost izvr{enja nije dozvoljena u slu~aju kada du`nik nije podnosio prigovor protiv re{enja o izvr{enju, niti je upu}en na parnicu (~l. 54. Zakona o izvr{nom postupku) pa stoga takvu tu`bu treba odbaciti (re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-7365/95 od 30.4.1997. godine, Sudska praksa Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/94).
7 Uz stav 2: Prigovor se moè podnijeti do dovr{etka izvr{nog postupka. Zna~i, vremenski rok za izjavljivanje prigovora vezan je za dovr{enje izvr{nog postupka, {to je opravdano, obzirom na cilj kome ovaj prigovor sluì. Vrijeme dovr{etka izvr{nog postupka odre|eno je odredbom ~lana 64. ovog zakona. Zna~ajna novina je da je ovom zakonskom odredbom izri~ito propisano da podno{enje prigovora od strane tre}eg lica ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja i ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. Kada se ima u vidu da je osnov za sprovo|enje izvr{enja izvr{na isprava kojom je rije{en odre|eni sporni pravni odnos izme|u stranaka, da se prema odredbama ovog zakona izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju prije njihove pravosna`nosti, zatim intencija zakonodavca o ubrzanju izvr{nog postupka, te da }e obzirom na pravni zna~aj ovog prigovora na sprovo|enje izvr{enja, prigovor podnijeti samo ono lice koje polaè neko pravo na predmet izvr{enja, a ne iz razloga odugovla~enja izvr{nog postupka (obzirom da prigovor ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja i ostvarenja potraìvanja), propis ove odredbe ima puno opravdanje. Time se ne vrije|aju prava tre}eg lica: pravo ravnopravnosti stranaka i u~esnika u postupku, ni pravo jednakog pristupa sudu, jer u trenutku podno{enja prigovora, traìlac izvr{enja ima pravni osnov za odre|ivanje izvr{enja i za njegovo sprovo|enje, a tre}e lice ima tvrdnju da mu pripadaju takva prava koja spre~avaju izvr{enje, osim ako opravdanost razloga za prigovor ne dokazuje na zakonom propisani na~in iz stava 2 ~lana 52 ovog zakona. U slu~aju da tre}e lice uspije u izlu~noj parnici, svoja prava moè ostvariti u postupku protivizvr{enja. Primjer iz sudske prakse:
Pri odbacivanju kao nedopu{tenog prijedloga za ponavljanje postupka, prvostepeni sud je razmotrio i mogu}nost da prijedlog tretira kao prigovor tre}eg lica, ali i taj prigovor se moè podnijeti samo do okon~anja izvr{nog postupka, pa ni prigovor se ne bi mogao dopustiti u ovakvom konkretnom
^lan 52 209
slu~aju (rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-193/00 od 29.11.2000. godine). Po okon~anju izvr{nog postupka ne moè se podneti prigovor na re{enje o izvr{enju, pa samim tim nema mesta ni tu`bi da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-9108/98 od 29.3.1999. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 12/99).
8 Uz stav 3: Procesne pretpostavke za postupanje suda po ovom prigovoru su blagovremenost, dopu{tenost i potpunost prigovora. Kada utvrdi da su ispunjene navedene pretpostavke, sud }e prigovor dostaviti traìocu izvr{enja i izvr{eniku, i pozvati ih da se u roku od 8 dana izjasne o prigovoru. Iz stilizacije ove zakonske odredbe proizlazi obaveza suda da prigovor tre}eg lica dostavi traìocu izvr{enja i izvr{eniku, s pozivom da se o prigovoru izjasne. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja o dostavljanju prigovora tre}eg lica samo tada{njem povjeriocu, prema ovoj zakonskoj odredbi prigovor tre}eg lica dostavlja se i izvr{eniku, {to je posljedica jednakog procesnopravnog zna~aja stranaka u izvr{nom postupku. Dostavljanje prigovora tre}eg lica kako traìocu izvr{enja, tako i izvr{eniku je opravdano, jer }e na taj na~in tre}e lice do}i do saznanja da li njegovo pravo na predmetu izvr{enja osporava i izvr{enik, a time je ve}a mogu}nost izvr{nog suda da na osnovu navoda stranaka i tre}eg lica o prigovoru odlu~i u izvr{nom postupku. Sud ne moè postupati po prigovoru prije isteka zakonom propisanog roka od 8 dana u kojem su stranke pozvane da se o prigovoru izjasne. ^lan 52. Odluke suda po prigovoru tre}eg lica (1) Sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku ili }e podnosioca prigovora zaklju~kom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvr{ni sud }e o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okol nosti slu~aja dopu{taju, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. 1 Uz stav 1: Sam naziv ovog ~lana govori da o prigovoru tre}eg lica odlu~uje i izvr{ni sud, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Iz sadràja ~lana 51. stav 1. ranije vaè}eg ZIP-a proizlazi da je izvr{ni sud prema toj zakonskoj odredbi bio ovla{ten na izuzimanje predmeta od izvr{enja samo uz izri~it pristanak tada{njeg povjerioca. îm bi se povjerilac tome usprotivio, sa ~im je pravno izjedna~ena i situacija ako se povjerilac ne izjasni o prigovoru, sud vi{e nije bio ovla{ten da odlu~uje o prigovoru tre}eg lica. Izvr{ni sud prema stavu 1. ove zakonske odredbe po proteku roka iz ~lana 51. stav 3. ovog zakona za izja{njavanje stranaka o prigovoru tre}eg lica cijeni da li }e na osnovu navoda iz prigovora tre}eg lica i eventualnog izja{njenja
210 ^lan 52
stranaka u izvr{nom postupku o tom prigovoru odlu~ivati o prigovoru tre}eg lica, ili }e podnosioca prigovora uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. 3 Ako na|e da ima dovoljno relevantnih ~injenica i dokaza na osnovu kojih moè sam odlu~iti o prigovoru tre}eg lica, tada izvr{ni sud meritorno odlu~uje o tom prigovoru. U suprotnom, sud }e podnosioca prigovora zaklju~kom iz ~lana 12. stav 6. ovog zakona uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja koje je predvi|alo sudski rok za podno{enje izlu~ne tu`be, u ovoj zakonskoj odredbi nije spomenut rok za upu}ivanje tre}eg lica na parnicu. To je i razumljivo kada se ima u vidu da ova tu`ba nema pravni zna~aj na provo|enje izvr{enja niti na ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja. To ne predstavlja smetnju da sud odredi rok za podno{enje tu`be, ~ije podno{enje moè imati smisla ako se tu`ba podnese do dovr{etka izvr{nog postupka. Slijede primjeri iz sudske prakse:
Prvostepeni sud je donio valjanu odluku po prigovoru tre}ih lica (kojom je prigovor tre}ih lica na rje{enje o izvr{enju odba~en kao nedozvoljen), a u skladu sa ~lanom 56. ZIP-a. Tre}a lica su imala pravo da podnesu prigovor na rje{enje o izvr{enju, pod uslovom da na predmetu izvr{enja imaju takvo pravo da mogu traìti progla{enje izvr{enja nedopustivim. Tre}a lica su kupovinom od du`nika stekla vlasni{tvo na otkupljenim stanovima, zajedni~kim dijelovima zgrade i na zemlji{tu ispod zgrade, ali nemaju nikakvo pravo na predmetu izvr{enja, jer je du`nik onaj ko je u ovom izvr{nom postupku duàn izvr{iti obavezu, a tre}a lica koja su od njega otkupila stanove, nisu tim pravnim poslom preuzeli du`nikovu obavezu utvr|enu sudskom presudom (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`154/02 od 20.2.2002. godine). Du`nik u izvr{nom postupku, ne moè u tu`bi kojom pokre}e parnicu radi progla{enja dozvoljenog izvr{enja nedopu{tenim, da iznosi ~injenice koje ukidaju ili zaustavljaju dozvoljeno izvr{enje, ako su te ~injenice postojale pre nastanka izvr{ne isprave, a tuìlac ih nije isticao u postupku koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave (re{enje Saveznog suda Gzs-34/97 od 25.9.1997. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/99). Upu}ivanje na parnicu (~lan 54. ZIP-a) dolazi u obzir u fazi odlu~ivanja o prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju. Zato, nema mjesta ni upu}ivanju ni vo|enju parnice radi progla{enja izvr{enja nedopu{tenim ako je prigovor du`nika odba~en kao neblagovremen (bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 1/2001).
4 Uz stav 2: U smislu stava 2. ove zakonske odredbe izvr{ni sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja dopu{taju, {to zna~i da je izvr{nom sudu prepu{teno da cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti tog slu~aja, da li su ispunjeni uslovi da meritorno odlu~uje o ovom prigovoru, {to je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Svakako da okolnosti slu~aja dopu{taju
^lan 53 211
odlu~ivanje izvr{nog suda o ispunjenju procesnopravnih pretpostavki za meritorno odlu~ivanje o prigovoru, koje se ti~u blagovremenosti, potpunosti i dopu{tenosti prigovora tre}eg lica. Isti slu~aj je i kada u postupku po prigovoru podnosilac prigovora i stranke u svojim izja{njenjima pruè sudu dovoljno relevantnih dokaza na osnovu kojih izvr{ni sud moè sam odlu~iti o osnovanosti prigovora tre}eg lica. Definiciju iz ove odredbe, da }e sud o prigovoru tre}eg lica odlu~ivati u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja dopu{taju, treba tuma~iti u {irem smislu rije~i, jer je ocjena o okolnostima slu~aja koje dopu{taju da izvr{ni sud odlu~uje o prigovoru prepu{tena sudu. S druge strane, ova zakonska odredba jasno defini{e ({to zna~i da se ne prepu{ta izvr{nom sudu ocjena o tome) da }e izvr{ni sud o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. U slu~aju kada su ispunjeni ovi uslovi, o prigovoru tre}eg lica uvijek odlu~uje izvr{ni sud kome je ovom zakonskom odredbom to ovla{tenje dato. U suprotnom, ne bi bilo svrhe upu}ivanju tog lica na parnicu kad sporne ~injenice povodom kojih bi se tre}e lice upu}ivalo na parnicu podnosilac prigovora dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. 5 Kada izvr{ni sud sam odlu~uje o prigovoru tre}eg lica, o ovom prigovoru odlu~uje meritorno kao o prigovoru koji predstavlja redovan pravni lijek, jer je ovim zakonom tre}em licu priznato pravo osporavanja izvr{enja bez obzira {to to lice nije stranka u izvr{nom postupku. Tada izvr{ni sud ocjenom svih navoda i na osnovu pruènih dokaza odlu~uje o osnovanosti prigovora tre}eg lica. ^lan 53. Upu}ivanje na parnicu (1) Upu}ivanje na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona ne spre~ava provedbu izvr{enja niti ostvarenja potraìvanja traìoca izvr{enja. (2) U parnici iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz ~lana 51. ovog zakona moè traìti odga|anje izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja. (3) Ukoliko donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, parni~ni sud }e odrediti i vrijeme na koje se ono odlaè te ga po slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje. (4) Izvr{ni sud }e po prijemu rje{enja iz stava 3. ovog ~lana zaklju~kom odgoditi dalje izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog traìoca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage rje{enje o odgodi izvr{enja ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Do nastavka izvr{nog postupka, preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi.
212 ^lan 53
(5) Ako prvostepeni parni~ni sud usvoji tu`beni zahtjev tre}eg lica da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim i ukine rje{enje o izvr{enju, naloì}e i obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje. (6) Odlukom o prigovoru tre}eg lica koju izvr{ni sud donese na osnovu stava 2. ~lana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici. (7) Tre}e lice se moè koristiti pravima predvi|enim stavom 2. ovog ~lana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika pokrenuta na osnovu zaklju~ka o upu}ivanju na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona. 1 Uz stav 1: Kada izvr{ni sud podnosioca prigovora uputi da svoja prava ostvaruje u parnici, upu}ivanje na parnicu u slu~aju iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona (jednako kao ni podno{enje prigovora tre}eg lica iz ~lana 51. stav 2. ovog zakona) ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja, niti ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja dato je u okviru komentara ~lana 51. stav 2. ovog zakona u kojem je bilo govora o pravnom zna~aju prigovora tre}eg lica na provo|enje izvr{enja i na ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja. Ti isti razlozi opravdavaju provo|enje izvr{enja i ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja u slu~aju kada se podnosilac prigovora uputi na izlu~nu parnicu. Uz stav 2: U pore|enju sa ranije vaè}im ZIP-om, kojim je odredbom ~lana 65. bila predvi|ena mogu}nost da, na prijedlog tre}eg lica (koje je traìlo da se izvr{enje na odre|enom predmetu, pod zakonom propisanim uslovima, proglasi nedopu{tenim), izvr{ni sud odloì izvr{enje u pogledu tog predmeta, ovom zakonskom odredbom je propisano da tre}e lice moè traìti odga|anje izvr{enja, ali u parnici iz ~lana 52. stav 1. ovog zakona na koju je upu}eno od strane izvr{nog suda. Pritom parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja. Ova novina, prema kojoj se o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja odlu~uje u parni~nom, a ne u izvr{nom postupku, posljedica je novog zakonskog rje{enja prema kojem izvr{ni sud odre|uje i sprovodi izvr{enje na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava, a ne donosi odluke koje u izvr{nom postupku imaju svojstvo izvr{nih isprava, izuzev u zakonom predvi|enim slu~ajevima koji su usko vezani za izvr{enje. Prema odredbi ~lana 268. ZPP-a za odlu~ivanje o prijedlogu za obezbje|enje na imovini protivnika obezbje|enja nadleàn je sud koji postupa po tu`benom zahtjevu, tj. parni~ni sud. Obzirom da se u postupku odlu~ivanja o prijedlogu za odga|anje izvr{enja na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja i da je odlu~ivanje o sudskim mjerama obezbje|enja u nadle`nosti parni~nog suda, razumljivo je i opravdano da o prijedlogu za odga|anje izvr{enja odlu~uje parni~ni sud, koji postupa po tu`benom zahtjevu.
^lan 53 213
Za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja kojim je sudu bila prepu{tena ocjena okolnosti slu~aja za uslovljavanje odga|anja izvr{enja polaganjem jemstva, prema ovoj zakonskoj odredbi (~lan 53. stav 2. ovog zakona), a u vezi sa ~lanom 269. ZPP-a davanje jemstva kod dono{enja odluke o odga|anju izvr{enja je pravilo, izuzev ako druga~ije nije zakonom odre|eno. Uz stav 3: Shodno prethodnom stavu ovog ~lana, ispunjenje uslova za usva janje prijedloga za odga|anje izvr{enja, parni~ni sud cijeni sa aspekta odredbe ~lana 269. ZPP-a kojim su propisani uslovi za odre|ivanje mjere obezbje|enja. Ti uslovi se ti~u: vjerovatnosti postojanja potraìvanja predlaga~a obezbje|enja (ovdje tre}eg lica) i postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnik obezbje|enja (ovdje tre}e lice) mogao sprije~iti ili znatno oteàti ostvarivanje potraìvanja, posebno time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti, opteretiti ili na drugi na~in njom raspolagati odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari, ili na neki drugi na~in {tetno uticati na prava predlaga~a obezbje|enja. Ukoliko donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, izvr{ni sud }e odrediti i vrijeme na koje se ono odlaè i po slu`benoj du`nosti }e rje{enje dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje. Uz stav 4: Po{to parni~ni sud cijeni opravdanost razloga za odga|anje izvr{enja i meritorno odlu~uje o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja, izvr{ni sud, po prijemu rje{enja parni~nog suda o odga|anju izvr{enja, zaklju~kom odga|a dalje izvr{enje. Izvr{nom sudu nije prepu{teno da cijeni ima li mjesta dono{enju zaklju~ka u slu~aju kad parni~ni sud donese rje{enje o odga|anju izvr{enja. Iz sadràja stava 4. ovog ~lana proizlazi obaveza izvr{nog suda (takva je zapovijest izre~ena u ovom dijelu zakonske odredbe) da ~im parni~ni sud donese rje{enje o odga|anju izvr{enja i dostavi ga izvr{nom sudu da zaklju~kom samo konstatuje da se odlaè izvr{enje. Ovaj zaklju~ak izvr{nog suda, nema pravni zna~aj odluke o tome da li su ispunjeni uslovi za odga|anje izvr{enja (jer rje{enje o odga|anju izvr{enja donosi parni~ni sud), ve} je to odluka kojom izvr{ni sud upravlja izvr{nim postupkom. Izvr{enje koje je odgo|eno izvr{ni sud }e nastaviti na prijedlog traìoca izvr{enja nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage rje{enje o odgodi izvr{enja, ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora (tre}eg lica), odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Za vrijeme trajanja odga|anja sve do nastavka izvr{nog postupka preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi. Uz stav 5: Ako prvostepeni parni~ni sud utvrdi da tre}e lice ima takvo pravo na predmetu izvr{enja koje spre~ava izvr{enje, usvoji}e tu`beni zahtjev kojim je tre}e lice traìlo da se izvr{enje, na odre|enom predmetu izvr{enja, proglasi nedopu{tenim. U tom slu~aju parni~ni sud }e istom odlukom ukinuti rje{enje o izvr{enju i naloì}e obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, kojom je meritorno odlu~eno o tu`benom zahtjevu tre}eg lica, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e sve sprovedene radnje (kao {to izvr{ni sud postupa i u slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona). Suprotno navedenom, logi~an je zaklju~ak da ako zahtjev bude odbijen, parni~ni sud }e odbiti prigovor zasnovan na tvrdnji tre}eg lica da mu pripada pravo na predmetu izvr{enja.
214 ^lan 54
Uz stav 6: Kao {to je naprijed re~eno, izvr{nom sudu su odredbom ~lana 52. stav 2. ovog zakona data ovla{tenja da u slu~ajevima propisanim istom zakonskom odredbom donosi odluke o prigovoru tre}eg lica. Me|utim, odlukom izvr{nog suda iz ~lana 52. stav 2. ovog zakona o prigovoru tre}eg lica ne dira se u prava tog lica (podnosioca prigovora) da i nakon odluke izvr{nog suda po prigovoru tre}eg lica ostvaruje svoja prava protiv traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici. Kao primjer da odluka o prigovoru tre}eg lica koju donosi izvr{ni sud, ne dira u prava tog lica da ostvaruje svoja prava protiv traìoca izvr{enja u posebnoj parnici navodi se sljede}a sudska odluka:
Stupanje na snagu novog ZIP-a ne uti~e na parni~ni postupak koji je pokrenuo du`nik radi utvr|ivanja da je izvr{enje nedopu{teno (re{enje Vrhovnog suda Srbije Pzz. 3/2001 od 7.2.2001. godine).
10 Uz stav 7: Tre}e lice se moè koristiti pravom da traì odga|anje izvr{enja u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana samo ako je prethodno upu}eno od strane izvr{nog suda na parnicu protiv traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika radi ostvarenja njihovih prava u pogledu predmeta izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud, na odgovaraju}i na~in, primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbe|enja. Ako tre}e lice ovu (izlu~nu) tu`bu podnese bez prethodnog upu}ivanja izvr{nog suda na pokretanje parnice, nema smetnji da parni~ni sud odlu~uje o osnovanosti tu`benog zahtjeva, ali se u tom slu~aju tre}e lice ne bi moglo koristiti pravom za odga|anje izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana.
VII - PROTIVIZVR{ENJE
^lan 54. Razlozi za protivizvr{enje (1) Nakon {to je izvr{enje ve} sprovedeno, izvr{enik moè u istom izvr{nom postupku zatraìti od suda da naloì traìocu izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio ako je: 1) izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva, 2) rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno, 3) tokom izvr{nog postupka namirio traìocu izvr{enja potraìvanje mimo suda tako da je traìlac izvr{enja dvostruko namiren. (2) Ako je traìlac izvr{enja izvr{enjem naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje moè traìti pla}anje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa. (3) Prijedlog za protivizvr{enje iz stava 1. ovog ~lana moè se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvr{enik saznao za razlog za protivizvr{enje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka.
^lan 54 215
(4) Izvr{enik ne moè prije isteka roka iz stava 3. ovog ~lana svoje potraìvanje ostvarivati u parni~nom postupku. 1 Uz stav 1: Protivizvr{enje je institut izvr{nog procesnog prava koji je i u dosada{njoj sudskoj praksi imao svoju primjenu. Primjena ovog instituta trebala bi na}i zna~ajnije mjesto u praksi sudova, obzirom na zna~ajne novine u ovom zakonu u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja. Tim prije kada se ima u vidu da ovim zakonom nije predvi|ena mogu}nost podno{enja prigovora po isteku roka, koji je predvi|ao ranije vaè}i ZIP i koji je imao pravni zna~aj vanrednog pravnog lijeka, niti je, protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju u izvr{nom postupku, dozvoljen vanredni pravni lijek, te da se prema odredbama ovog zakona izvr{avaju nepravosna`na rje{enja o izvr{enju (osim rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave izuzev mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom), {to je ranije vaè}im ZIP-om bilo samo u izuzetnim slu~ajevima. Stoga je protivizvr{enje veoma vaàn institut za za{titu imovinskih prava izvr{enika, jer osim ovog instituta i tu`be u parni~nom postupku, izvr{enik nema drugih mogu}nosti vra}anja od traìoca izv{enja, onog {to je izvr{enjem dobio. Izvr{eniku je ovim procesnim institutom data mogu}nost da u istom izvr{nom postupku, nakon {to je izvr{enje provedeno, zatraì od suda da naloì traìocu izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio. Time se postupak vra}anja datog pojednostavljuje i skra}uje jer je postupak protiv izvr{enja efikasniji u odnosu na postupak po tu`bi. U slu~aju postojanja nekog od uslova iz stava 1. ovog ~lana da se protivizvr{enjem traì vra}anje onog {to je traìlac izvr{enja dobio u izvr{nom postupku izbjeglo bi se nepotrebno vo|enje parnice. Ovakvo stanovi{te u pogledu razloga za protivizvr{enje izraèno je niè u navedenoj sudskoj odluci:
Protivizvr{enje se moè predloìti samo iz Zakonom o izvr{nom postupku, propisanih razloga (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-12060/96 od 12.2.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, broj 10/98). Ako je usvojen predlog za protivizvr{enje, isklju~ena je mogu}nost vo|enja parni~nog postupka, jer u tom delu te~e sudski postupak (postupak protivizvr{enja) (Privredni stav savjetovanja odjeljenja VsV, privrednih odjeljenja Vi{ih sudova SAPV, Javnog tuìla{tva Vojvodine od 29. i 30. 9. 1988. godine, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, strana 118).
3 Uz ta~ku 1. Jedan od zakonom propisanih razloga (pod uslovom da je izvr{enje sprovedeno i da je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio dio imovine izvr{enika) propisanih ovim zakonom za ostvarivanje pravne za{tite u postupku protivizvr{enja (stav 1. ta~ka 1. ovog ~lana) je: ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva. U smislu
216 ^lan 54
odredbe ~lana 22. ovog zakona, jedan od osnova za odre|ivanje izvr{enja je izvr{na isprava iz ~lana 23. ovog zakona. Ako u slu~aju iz ta~ke 1. stav 1. ovog ~lana izvr{na isprava vi{e ne postoji u obimu i po sadràju u kojem je postojala kada je posluìla kao osnov za odre|ivanje izvr{enja u izvr{nom postupku i da je time otpao osnov za izvr{enje koje je odre|eno na osnovu takve izvr{ne isprave, u tom slu~aju izvr{enik sti~e pravo da mu se vrati ono {to je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio. Traìlac izvr{enja tada ono {to je primio od izvr{enika drì bez pravnog osnova. To mogu biti slu~ajevi kada je presuda (kao izvr{na isprava) povodom vanrednog pravnog lijeka ukinuta, preina~ena, ili ako se na drugi na~in utvrdi da je izvr{na isprava bez dejstva. U ovim slu~ajevima izvr{enik bi imao pravo na podno{enje prijedloga za protivizvr{enje. U praksi je bilo dilema oko tuma~enja ovog zakonskog razloga za protivizvr{enje u dijelu: ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, obzirom da ukidaju}a odluka suda nije obuhva}ena formalnom i materijalnom pravosna`no{}u. Ovu dilemu obja{njava Vuka{in Risti} u okviru komentara ~lana 59, strana 126 tog zakona - Komentara Zakona o izvr{nom postupku, na sljede}i na~in: Ako je dakle, izvr{enje odre|eno i sprovedeno na osnovu presude zbog izostanka kao izvr{ne isprave, pa se ista po prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje stanje i zbog neosnovano date potvrde o izvr{nosti stavi van snage, protivizvr{enje se ne}e dozvoliti dok ta odluka ne postane pravosna`na. Istina, novi procesni zakoni o parni~nom postupku ne poznaju ovaj oblik presude - presudu zbog izostanka, ali je prednje navedeno bitno zbog pravilnog tuma~enja definicije pravosna`no ukinute, preina~ene i poni{tene presude i pravilne primjene ovog razloga za protivizvr{enje, koji se, kao {to iz prednje navedenog proizlazi, moè primijeniti i zbog neosnovano date potvrde o izvr{nosti. Primjer za ovaj razlog za protivizvr{enje nalazimo u niè navedenim sudskim odlukama:
Ovaj sud ocjenjuje pogre{nim pravno shvatanje izraèno u prvostepenom rje{enju u pogledu razloga prvostepenog suda za neosnovanost prijedloga za protivizvr{enje. Prema ~lanu 59. ZIP-a du`nik moè sudu podnijeti prijedlog za protivizvr{enje poslije provedenog izvr{enja, zahtijevaju}i da mu povjerilac vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena ili stavljena van snage, pa kako je u konkretnom slu~aju, nakon sprovedenog izvr{enja presuda na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje, ukinuta u postupku po vanrednom pravnom lijeku, to ova okolnost predstavlja razlog za protivizvr{enje uz postojanje ostalih, zakonom propisanih uslova (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`1782/01 od 15.2.2002. godine). U slu~aju kada posle sprovedenog izvr{enja isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje izgubi svojstvo izvr{ne isprave ima mesta dozvoli protivizvr{enja uz postojanje ostalih uslova propisanih odredbama ~lana 59-62 ZIP-a (Vrhovni sud Srbije, Gzz-47/84, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000 godine, strana 119). Ako je sud ukinuo samo klauzulu izvr{nosti a ne i samu ispravu, tada nisu ispunjeni uslovi za dozvolu protivizvr{enja u smislu ~l. 59. st. 1. ta~ka
^lan 54 217
1. Zakona o izvr{nom postupku (Vi{i privredni sud, P`-1951/79, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, str. 121).
4 Uz ta~ku 2. Drugi razlog za protivizvr{enje propisan ovom zakonskom odredbom je: ako je rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno. Rje{enje o izvr{enju je takva odluka izvr{nog suda kojom se usvaja zahtjev za izvr{enje i odre|uje se sprovo|enje izvr{enja. Izvr{ni zahtjev utemeljen je na izvr{noj ispravi. Pravosna`no ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju predstavlja osnov da izvr{enik traì protivizvr{enje, ukoliko je izvr{enje sprovedeno. Rje{enje o izvr{enju moè biti pravosna`no ukinuto ili preina~eno iako izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izmijenjena. Ovaj razlog za protivizvr{enje opravdava samo pravilo koje predstavlja novinu u ovom zakonu, a to je da se izvr{enje provodi prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog, jer àlba protiv rje{enja po prigovoru nema suspenzivno dejstvo, osim kada je to ovim zakonom predvi|eno. Time su stvorene mogu}nosti da se izvr{enje prinudno sprovede, a da se nakon toga rje{enje o izvr{enju ukine, odnosno preina~i, {to ~ini osnov da se traì protivizvr{enje u slu~aju pravosna`nog ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju. 5 Uz ta~ku 3. Razlog za protivizvr{enje u smislu ove zakonske odredbe postoji i u slu~aju: dvostrukog namirenja traìoca izvr{enja u pogledu istog potraìvanja. Traìlac izvr{enja se moè za isto potraìvanje namiriti tokom izvr{nog postupka, ali mimo suda, a za isto potraìvanje traìlac izvr{enja moè se namiriti prinudnim putem u tom izvr{nom postupku. Namirenjem traìoca izvr{enja mimo suda izvr{ni zahtjev se gasi dobrovoljnim namirenjem potraìvanja traìoca izvr{enja, zbog ~ega nema osnova za prinudno izvr{enje u pogledu istog potraìvanja traìoca izvr{enja po prestanku postojanja izvr{nog zahtjeva po osnovu ispunjenja obaveze. U ovom slu~aju izvr{enik moè traìti vra}anje onog {to je traìlac izvr{enja prinudnim putem dobio iz imovine izvr{enika. Da bi izvr{enik s osnovom mogao traìti protivizvr{enje, nu`no je da je dobrovoljno izmirio obavezu u toku izvr{nog postupka u kojem je traìlac izvr{enja namiren i prinudnim putem. Ne predstavljaju razlog za protivizvr{enje slu~ajevi: namirenja traìoca izvr{enja pla}anja duga, prije pokretanja izvr{nog postupka, dvostruke isplate u toku izvr{nog postupka (a da izvr{enje nije sprovedeno) ili pla}anje poslije sprovedenog prinudnog izvr{enja (ne poslije okon~anja izvr{nog postupka) (Dr. Borivoje Starovi}, Komentar ~lana 59. Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. godine, strana 212). U navedenim slu~ajevima izvr{enik moè samo u parnici traìti vra}anje ste~enog bez osnova, jer je za protivizvr{enje po osnovu dvostrukog namirenja neophodno ispunjenje uslova iz propisa ta~ke 3. stav 1. ovog ~lana. Ovaj razlog za protivizvr{enje slijedi iz niè navedenih sudskih odluka:
218 ^lan 54
Ne moè se primeniti institut protivizvr{enja ako je stranka svoju obavezu dobrovoljno izvr{ila pre ukidanja izvr{ne isprave, protivizvr{enje se moè sprovesti samo u slu~aju kada je poverilac svoju tra`binu naplatio u izvr{nom postupku (Okru`ni sud Vranje G`-103/80, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 119). Protivizvr{enje ne moè se dopustiti ako je izvr{enik podmirio svoj dug pre nastanka izvr{nog naslova (VPSH, Sl. 380/77, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120). Protivizvr{enje moè se dozvoliti samo kada je izvr{enje sprovedeno a ne i kada du`nik dobrovoljno izvr{i obavezu iz izvr{ne isprave u paricionom roku iz ~l. 238 ZPP, ili van istog (Okru`ni sud u Kraljevu, G`-520/91, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 121).
6 Uz stav 2: Ukoliko je u postupku izvr{enja radi naplate nov~anog potraìvanja traìlac izvr{enja naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje moè traìti pla}anje zakonskih zateznih kamata ra~unaju}i od dana naplate tog iznosa, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na ranije vaè}i zakon. Protivizvr{enje kao institut procesnog izvr{nog prava ima dodirnih ta~aka sa materijalnopravnim institutom sticanje bez osnova, kod koga se, kada je rije~ o zahtjevu za vra}anje ste~enog bez osnova, ima pravo traìti i zatezna kamata, i to ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a ina~e od dana podno{enja zahtjeva. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja je u tome {to, ako su ispunjeni uslovi za protivizvr{enje glavnog potraìvanja, akcesorno potraìvanje dijeli sudbinu glavnog duga, o kome je cjelishodno odlu~ivati istovremeno. U suprotnom bi se moglo dogoditi da u pogledu glavnog potraìvanja izvr{enik protivizvr{enjem vrati od traìoca izvr{enja ono {to je izvr{enjem dobio, a da u pogledu kamata vodi parnicu, ~ime bi i efikasnost protivizvr{enja bila umanjena, a parni~ni sudovi bi se bespotrebno optere}ivali ovom vrstom spora. Uz stav 3: Podno{enje prijedloga za protivizvr{enje je u dispoziciji stranke (izvr{enika), a time i njegovog pravnog sukcesora. Pravna sukcesija u strana~kim ulogama u izvr{nom postpuku se dokazuje na na~in propisan odredbom ~lana 30. ovog zakona. Prijedlog za protivizvr{enje moè se podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana po~ev od dana kada je izvr{enik saznao za razloge za protivizvr{enje i u objektivnom roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka. Kada se smatra postupak izvr{enja zavr{enim, to je sadràno u propisu ~lana 64. ovog zakona. Slijedi primjer iz sudske prakse:
7 8
Objektivni rok od jedne godine u kome du`nik moè podneti predlog za protivizvr{enje, po~inje da te~e od dana okon~anja izvr{nog postupka, a ne od dana kada je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta (~l. 59 st. 2. ZIPa) (Vrhovni sud Srbije, Gzz-122/93, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 121).
^lan 55 219
Ako du`nik ma iz kojih razloga propusti da predlog za protivizvr{enje podnese u roku od 3 meseca od dana saznanja za razloge za protivizvr{enje, a najdocnije u roku od godinu dana od dana okon~anja izvr{nog postupka, on moè, prema stavu 3. ~lana 59. ZIP-a, neosnovano prinudno napla}eni iznos ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, sve dok mu to pravo ne zastari (Vi{i privredni sud Srbije P`-601/79, prema Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120).
9 Uz stav 4: Prije isteka ovih, zakonom propisanih rokova za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje, izvr{enik ne moè svoje potraìvanje iz ovog osnova (da mu traìlac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio) ostvarivati u parni~nom postupku. Nemogu}nost ostvarivanja potraìvanja izvr{enika u parni~nom postupku prije isteka roka iz stava 4. ovog ~lana odnosi se samo na slu~ajeve kada su ispunjeni razlozi za protivizvr{enje. U suprotnom, ako nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za protivizvr{enje, podno{enje tu`be u parni~nom postupku nije vezano za ove rokove koji su propisani za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje. ^lan 55. Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje (1) Prijedlog iz ~lana 54. ovog zakona sud }e dostaviti traìocu izvr{enja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu. (2) Ako se traìlac izvr{enja usprotivi prijedlogu, sud }e o njemu odlu~iti nakon odrànog ro~i{ta. Ako se traìlac izvr{enja u roku ne izjasni o pri jedlogu, sud }e ocijeniti ho}e li o njemu odlu~iti bez odràvanja ro~i{ta. (3) Rje{enjem kojim prihvati prijedlog sud }e naloìti traìocu izvr{enja da u roku od osam dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. 1 Uz stav 1: Postupak za protivizvr{enje pokre}e se prijedlogom za protivizvr{enje. Pokre}e ga izvr{enik. Prijedlog se podnosi izvr{nom sudu. Prijedlog za protivizvr{enje (shodnom primjenom ZPP-a) treba da sadrì podatke kao i svaki drugi podnesak, da bi sud mogao po njemu postupati. Prije meritornog odlu~ivanja o samom prijedlogu, izvr{ni sud prethodno ispituje ispunjenje procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o prijedlogu za protivizvr{enje, {to zna~i da sud ispituje da li je prijedlog podnesen u okviru roka propisanog odredbom ~lana 54. stav 3. ovog zakona, da li je prijedlog potpun da bi sud mogao po njemu postupati i da li je podnesen iz zakonom propisanih razloga (~lan 54. stav 1. ta~ka od 1. do 3. ovog zakona). Ako na|e da su ispunjene navedene procesne pretpostavke za podno{enje prijedloga, sud }e prijedlog za izvr{enje dostaviti traìocu izvr{enja i pozvati ga da se u roku od 3 dana izjasni o tom prijedlogu. Rok za izja{njenje traìoca izvr{enja o ovom prijedlogu je skra}en u odnosu na ranije vaè}i ZIP .
220 ^lan 55
Slijedi primjer iz sudske prakse:
Prijedlog za protivizvr{enje sud je duàn dostaviti protivnoj stranci i pozvati je da se u zakonom propisanom roku izjasni o tom prijedlogu. U protivnom, ~ini povredu odredaba postupka ZIP-a a u vezi sa ~l. 354. st. 2. ta~ka 7. ZPP-a (VPSH, P`-1579/82, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
4 Uz stav 2: U stavu drugom ove zakonske odredbe predvi|eno je razli~ito postupanje suda po prijedlogu za protivizvr{enje, zavisno od toga da li se traìlac izvr{enja protivi prijedlogu ili se traìlac izvr{enja u roku ne izjasni o prijedlogu za protivizvr{enje. U ovom prvom slu~aju (u slu~aju protivljenja traìoca izvr{enja prijedlogu) sud obavezno odre|uje ro~i{te, a o prijedlogu odlu~uje nakon odrànog ro~i{ta. U drugom slu~aju (kada se traìlac izvr{enja ne izjasni o prijedlogu) prepu{teno je sudu da cijeni da li }e o prijedlogu odlu~iti bez odràvanja ro~i{ta. Ukoliko odlu~i da se ro~i{te odredi, sud odre|uje ro~i{te prema odredbi ~lana 9. stav 2. ovog zakona, kao u svakom drugom slu~aju kada odràvanje ro~i{ta cijeni cjelishodnim. Propu{tanje traìoca izvr{enja da se u roku izjasni o prijedlogu nije pravno izjedna~eno sa protivljenjem. Sud moè odràti ro~i{te povodom prijedloga za protivizvr{enje i u slu~aju da se traìlac izvr{enja ne usprotivi prijedlogu, ako to ocijeni cjelishodnim, s obzirom da izvr{ni sud u ovoj fazi postupka o prijedlogu za protivizvr{enje meritorno odlu~uje. Za odluku o pravu izvr{enika na vra}anje onog {to je traìlac izvr{enjem dobio nu`no je utvrditi postojanje zakonom propisanih razloga za protivizvr{enje. Kao primjer iz sudske prakse slijedi niè navedena odluka:
Nema uticaja na dono{enje druk~ije odluke suda po predlogu du`nika za protivizvr{enje, ako povjeriocu nije ostavljen rok od 8 dana od dana prijema poziva do odràvanja ro~i{ta po prijedlogu (Okru`ni sud u Beogradu, G`-11370/84, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
5 Uz stav 3: Postupak koji prethodi dono{enju rje{enja iz stava 2. ovog ~lana izvr{ni sud provodi i rje{enje donosi prema pravilima parni~nog postupka. U ovom postupku izvr{ni sud (u ulozi parni~nog suda) odlu~uje o pravu izvr{enika na vra}anje onog {to je traìlac izvr{enjem dobio. Rje{enjem kojim prihvati prijedlog za protivizvr{enje, sud }e naloìti traìocu izvr{enja da u roku od 8 dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. To zna~i da se u postupku protivizvr{enja donose dva rje{enja. Prvim rje{enjem odlu~uje se o pravu na protivizvr{enje, a drugim dijelom rje{enja name}e se obaveza traìocu izvr{enja na ~inidbu, na vra}anje onog {to je izvr{enjem dobio. Rje{enje o protivizvr{enju u dijelu kojim je odlu~eno o pravu na protivizvr{enje ima karakter izvr{ne isprave. Ovo rje{enje je jedna od rijetkih odluka izvr{nog suda koja ima svojstvo izvr{ne isprave, budu}i da izvr{ni sud provodi prinudno izvr{enje, a samo u zakonom odre|enim slu~ajevima (koji su usko vezani za sami postupak izvr{enja) donosi odluke koje imaju svojstvo izvr{ne isprave.
^lan 56 221
Osnove protivizvr{enja koje karakteri{u parni~ni postupak, koji se vodi prema zakonom propisanim pravilima izvr{nog prava radi dono{enja rje{enja koje ima svojstvo izvr{ne isprave, kao i sadrìna ovog rje{enja, upu}uje na zaklju~ak da prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona sadrì elemente kao i tu`ba u parni~nom postupku, a to zna~i i zahtjev kojim se sudu predlaè da traìocu izvr{enja naloì (nalog za osudu) da izvr{eniku vrati ono {to je dobio izvr{enjem. Rje{enjem kojim se prihvata prijedlog za protivizvr{enje sud nalaè traìocu izvr{enja da vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ~ime se omogu}ava usposta va ranijeg fakti~kog i pravnog stanja izvr{enikove imovine prava kakvo je postojalo prije provo|enja izvr{enja. Navedeno rje{enje sadrì zapovijest (osudu) traìocu izvr{enja da vrati primljeno (kondemnatorna odluka), koja sadrì i paricioni rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze koja je traìocu izvr{enja nametnuta tim rje{enjem. Paricioni rok je zakonski rok od 8 dana, bez obzira na vrstu ~inidbe na koju je traìlac izvr{enja obavezan rje{enjem o protivizvr{enju (rje{enje kojim sud prihvata prijedlog izvr{enika da mu traìlac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio). ^lan 56. Rje{enje o protivizvr{enju (1) Na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je traìocu izvr{enja naloèno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio, sud }e, na prijedlog izvr{enika, donijeti rje{enje o protivizvr{enju. (2) Protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog Zakona o izvr{enju.
Uz stav 1: Rje{enje o prihvatanju prijedloga za protivizvr{enje donosi se u prvoj fazi postupka protivizvr{enja. Ova faza postupka protivizvr{enja, u kojoj se sudi o pravu na protivizvr{enje, zavr{ava se onda kada rje{enje kojim je traìocu izvr{enja naloèno da vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio postane pravosna`no. Kako se u ovom postupku sudi o subjektivnim pravima stranaka iz odre|enog materijalnopravnog odnosa, postupak protiv izvr{enja koji prethodi dono{enju ovog rje{enja ima dodirnih ta~aka sa parni~nim postupkom iz osnova obligacionopravnog odnosa sticanja bez osnova. Kada rje{enje o pravu na protivizvr{enje kojim se traìlac izvr{enja osu|uje na ispunjenje ~inidbe (vra}anje onog {to je primio izvr{enjem) postane pravosna`no i izvr{no, ono ima svojstvo izvr{ne isprave, koja predstavlja temelj za dono{enje rje{enja o protivizvr{enju. Postupak protivizvr{enja u ovoj (drugoj) fazi, koji je vremenski i funkcionalno odvojen od postupka protivizvr{enja u kojem se, kao {to je naprijed re~eno, odlu~uje o pravu na protivizvr{enje, zapo~inje podno{enjem prijedloga za provo|enje protivizvr{enja. Ovaj prijedlog (za razliku od prijedloga za protivizvr{enje o kojem se odlu~uje u prvoj fazi postupka protivizvr{enja), kao i prijedlog za izvr{enje, treba da sadrì dva zahtjeva: izvr{ni zahtjev i zahtjev da se izvr{eniku prinudnim putem vrati
222 ^lan 57
ono {to je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio. Za postupak provo|enja protivizvr{enja, ovaj zakon ne propisuje posebna pravila. U postupku sprovo|enja protivizvr{enja funkciju izvr{ne isprave ima rje{enje izvr{nog suda kojim je odlu~eno o pravu na protivizvr{enje. 3 Na prijedlog izvr{enika, a na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je traìocu izvr{enja naloèno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio, sud }e donijeti - rje{enje o protivizvr{enju. Uloge stranaka nazna~enih u rje{enju o protivizvr{enju su izmijenjene u odnosu na raniji izvr{ni postupak, tako da raniji izvr{enik postaje traìlac izvr{enja, a traìlac izvr{enja ima poloàj izvr{enika. Primjeri iz prakse sudova u pogledu dono{enja rje{enja o protivizvr{enju:
Na osnovu re{enja kojim je usvojen predlog za protivizvr{enje sprovo|enje protivizvr{enja odre|uje se na predlog du`nika ~lan 61. ZIPa. U tom slu~aju isklju~ena je mogu}nost vo|enja parni~nog postupka, jer u tom delu te~e sudski postupak (Pravni stav savetovanja u Vrhovnom sudu Vojvodine od 30.9.1988. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, str. 123). Na osnovu pravosna`nog re{enja kojim se usvaja predlog za protivizvr{enje, sud }e na predlog du`nika, re{enjem odrediti protivizvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12060/96 od 12.2.1997. godine, sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 11/9).
4 Uz stav 2: U pogledu daljeg postupka protivizvr{enja, protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog zakona o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o protivizvr{enju sastoji iz dijela kojim se odlu~uje o protivizvr{enju i dijela o provo|enju protivizvr{enja. Protivizvr{enje koje je odre|eno rje{enjem o protivizvr{enju sprovodi se kao i svako drugo rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu izvr{ne isprave, primjenom op{tih pravila izvr{nog postupka propisanih ovim zakonom za odre|ivanje i sprovo|enje izvr{enja odre|enog na osnovu izvr{ne isprave. ^lan 57. Nemogu}nost protivizvr{enja Prijedlog za protivizvr{enje ne}e se prihvatiti ako su u pogledu onoga {to je traìlac izvr{enja dobio izvr{enjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vra}anje vi{e nije mogu}e. 1 Iz stilizacije propisa ~lana 55. stav 3. ovog zakona da }e sud: rje{enjem kojim prihvati prijedlog (misli se na prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona) naloìti traìocu izvr{enja da u roku od 8 dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio, proizlazi, da se rje{enjem o pravu na protivizvr{enje nalaè uspostavljanje jednostrane restitucije. Tim rje{enjem traìlac
^lan 57 223
izvr{enja se obavezuje na vra}anje onog {to je izvr{enjem primio, jer primljeno, obzirom na ispunjenje razloga iz ~lana 54. ovog zakona, drì bez pravnog osnova, ili je na jedan od na~ina iz iste zakonske odredbe, osnov za drànje primljenog, u me|uvremenu otpao. 2 Protivizvr{enje vra}anjem onog {to je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio je uvijek mogu}e ako je traìlac izvr{enja izvr{enjem stekao odre|eni iznos nov~anih sredstava, koje traìlac izvr{enja moè dobiti ne samo izvr{enjem radi naplate nov~anog potraìvanja, ve} i onda kada je traìlac izvr{enja primio nov~ana sredstva u postupku ostvarivanja nenov~anog potraìvanja umjesto stvari ili prava koja je potraìvao; npr. u slu~aju iz ~lana 198. stav 1. ovog zakona, kod izvr{enja radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica, sud }e u istom postupku, na prijedlog traìoca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih stvari i rje{enjem naloìti izvr{eniku da traìocu izvr{enja u odre|enom roku isplati iznos te vrijednosti. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona) kada se izvr{enje nenov~ane obaveze (izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice) sprovodi tako da sud ovla{}uje traìoca izvr{enja da na tro{ak izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi, ili da je obavi on sam. Dakle, protivizvr{enje je u ovim, kao i drugim slu~ajevima u kojima je traìlac izvr{enja izvr{enjem stekao nov~ana sredstva, ili zamjenjive stvari, uvijek mogu}e. Protivizvr{enje je mogu}e i u slu~ajevima kada je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio individualno odre|enu pokretnu i nepokretnu stvar, ukoliko postoji stvarna i pravna mogu}nost njihovog vra}anja izvr{eniku. Me|utim, ako je predmet izvr{enja bila (individualno) odre|ena pokretna ili nepokretna stvar koja je u me|uvremenu izmijenila bitna svojstva, zbog ~ega je vra}anje onog {to je traìlac izvr{enja primio izvr{enjem nemogu}e, u tom slu~aju ne bi bili ispunjeni uslovi za uspostavu stvarnog i pravnog stanja stvari koje je postojalo prije izvr{enja. Ako postoje takve promjene na stvari (stvarne ili pravne) koje ~ine nemogu}im vra}anje izvr{eniku onog {to je traìlac izvr{enja izvr{enjem dobio, sud ne}e prihvatiti prijedlog izvr{enika za protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona. Kao primjer iz sudske prakse za nemogu}nost protiv izvr{enja, navodi se niè navedena odluka:
Ako se predlog za protivizvr{enje ne odnosi na novac ili zamenjljive stvari, predlog za dozvolu protivizvr{enja ne}e se uvaìti ako su u pogledu predmeta koji se imaju vratiti nastale takve bitne stvarne ili pravne promene koje povratak ~ine nemogu}im. Kako se promenom vlasni{tva ne menja zakupni odnos, to promena u vlasni{tvu zakupljenog objekta nema zna~aja pravne promene koja je razlog za odbijanje predloga za protivizvr{enje (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-9/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 124).
224 ^lan 58
Promjene na stvari koja je bila predmet izvr{enja, ~ije se vra}anje traì u postupku protivizvr{enja, mogu biti stvarne i pravne. Stvarne promjene na stvari su sve one promjene usljed kojih je odre|ena stvar izgubila svoj prvobitni identitet. Pravne promjene na stvari su one promjene koje bitno mijenjaju pravni reìm stvari. Ove promjene postoje npr. u slu~aju otu|enja stvari, ~ije se vra}anje traì, na jedan od zakonom propisanih na~ina, koje je izvr{eno prije podno{enja prijedloga za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona. Postojanje pravnih i stvarnih promjena na stvari koja je predmet protivizvr{enja izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju i, zavisno od toga da li je stvar izmijenila u bitnom svoja svojstva, cijeni da li je vra}anje odre|ene stvari u postupku protivizvr{enja mogu}e. ^lan 58. Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica (1) Lice na ~iji teret je namireno potraìvanje traìoca izvr{enja, a isto nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju, moè, u rokovima iz glave VII ovog zakona zahtijevati od suda da naloì traìocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra traìocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom.
Uz stav 1: U postupku protivizvr{enja procesno legitimisane su stranke izvr{nog postupka (koji je proveden), ali u obrnutim ulogama, kao i njihovi pravni sukcesori, koji poloàj stranke dokazuju na na~in propisan odredbom ~lana 30. ovog zakona. Ovo pravilo je bilo propisano ranije vaè}im ZIP-om, a isto proizlazi i iz odredbe ~lana 54. stav 1. ovog zakona, koja propisuje osnov za protivizvr{enje. Novina u ovom zakonu o izvr{nom postupku, u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja, jeste da se postupak protivizvr{enja moè voditi i po prijedlogu tre}eg lica. Sama definicija u nazivu ove zakonske odredbe protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica upu}uje na zaklju~ak da prijedlog za protivizvr{enje podnosi lice koje nije u~estvovalo u izvr{nom postupku ni kao traìlac izvr{enja, ni izvr{enik, ve} tre}e lice koje iz odre|enih razloga ima pravni interes da se postupak protivizvr{enja provede po njegovom prijedlogu i kome je ovom zakonskom odredbom priznato takvo svojstvo svojstvo tre}eg lica, koje moè zahtijevati od traìoca izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio. Pasivno legitimisano lice u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica (jednako kao i po prijedlogu izvr{enika) je traìlac izvr{enja iz provedenog izvr{nog postupka, a aktivno legitimisano lice je lice na ~iji teret je namireno potraìvanje traìoca izvr{enja, koje nije ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o
3 4
^lan 58 225
izvr{enju, a to zna~i da ni izvr{nom ispravom nije obavezan na ispunjenje obaveze na koju glasi izvr{ni zahtjev (tre}e lice). Kao primjer primjene ovog instituta moè se navesti slu~aj kada se u postupku izvr{enja radi ostvarenja nov~anog potraìvanja prema izvr{eniku (prema kom se moè sprovesti izvr{enje na svim sredstvima na njegovom ra~unu kod banke) pogre{no ozna~i broj ra~una sa kojeg se usljed takve gre{ke pogre{no izvr{i prenos zaplijenjenih sredstava sa ra~una tre}eg lica, umjesto sa ra~una izvr{enika, ili do takve gre{ke u prenosu sredstava sa ra~una tre}eg lica do|e kao posljedica pogre{nog ozna~avanja naziva izvr{enika, {to se u praksi nerijetko de{ava. 5 Ovaj novi institut ima svoje opravdanje jer se njegovom primjenom pruà pravna za{tita tre}em licu koje ni~im nije doprinijelo da se traìlac izvr{enja namiri (pogre{no) na njegov teret (teret tre}eg lica) umjesto na teret izvr{enika. Time je tre}em licu omogu}eno da na brì i efikasniji na~in, bez vo|enja bespotrebne parnice, svoju materijalnu situaciju dovede u stanje u kakvom je bila prije namirenja traìoca izvr{enja na teret imovine tre}eg lica. Tre}e lice moè, u slu~aju da je potraìvanje traìoca izvr{enja namireno na njegov teret, iako u rje{enju o izvr{enju tre}e lice nije ozna~eno kao izvr{enik - u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su propisani za postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika), zahtijevati od suda da naloì traìocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem. Uz stav 2: Na osnovu prijedloga tre}eg lica za protivizvr{enje (iz stava 1. ovog ~lana), postupak protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII ovog zakona. To zna~i da se postupak protivizvr{enja na prijedlog tre}eg lica provodi na na~in, u postupku i u rokovima koji su ovim zakonom predvi|eni za odlu~ivanje o prijedlogu izvr{enika za protivizvr{enje i da je protivizvr{enje u slu~aju iz prethodnog stava ovog ~lana pravno sredstvo kojim tre}e lice moè od suda zahtijevati da naloì traìocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem iz imovine tre}eg lica. Uz stav 3: Licu na ~iji teret je namireno potraìvanje traìoca izvr{enja iako isto nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju ovom zakonskom odredbom je priznato svojstvo tre}eg lica u odnosu na tako sprovedeno izvr{enje. Priznato mu je i pravo podno{enja prijedloga za protivizvr{enje, kao pravno sredstvo za{tite, jer se to lice ne moè braniti drugim pravnim sredstvima u izvr{nom postupku. Po{to tre}e lice nema poloàj stranke u izvr{nom postupku, ovom zakonskom odredbom je propisano da se u ovom vanparni~nom postupku predlaga~ smatra traìocem izvr{enja, a protupredlaga~ izvr{enikom. To zna~i da je u ovom specifi~nom pravnom odnosu predlaga~u i protivpredlaga~u svojstvo stranaka u izvr{nom postupku priznato ovom zakonskom odredbom, jer postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica ne prethodi izvr{na isprava kojom se opredjeljuju uloge stranaka u izvr{nom postupku, ve} tre}e lice u postupku protivizvr{enja traì da mu traìlac izvr{enja vrati ono {to je (bez pravnog osnova) dobio izvr{enjem iz imovine tre}eg lica.
226 ^lan 59
^lan 59. Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku (1) U~esnik u izvr{nom postupku moè u rokovima iz glave VII ovog zakona, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud naloì isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada, licima kojima je bila isplata izvr{ena. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra traìocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom. 1 Uz stav 1: Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku je novina u ovom zakonu u odnosu na ranije vaè}i ZIP koji je institut protivizvr{enja , predvidio u glavi {estoj i ne sadràva odredbe o protivizvr{enju po prijedlogu izvr{enja u~esnika u postupku. Zna~enje izraza u~esnik u postupku propisano je u ~lanu 2. ovog zakona. U~esnik, u smislu iste zakonske odredbe, je lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes. Ve} samo zna~enje ovog izraza dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovog, zakonom ure|enog instituta. Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku trebalo bi imati zna~ajnije mjesto u izvr{nom postupku, s obzirom na nova zakonska rje{enja u izvr{nom postupku, prema kojim se rje{enja o izvr{enju izvr{avaju prije pravosna`nosti, ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno (~lan 41. ovog zakona). I u postupku prodaje nepokretnosti, pri dono{enju rje{enja o namirenju, uzimaju se u obzir samo ona potraìvanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije do ro~i{ta za diobu (~lan 109. stav 2. ovog zakona). Stavom 7. iste zakonske odredbe je propisano da }e se izvr{enju rje{enja o namirenju pristupiti nakon {to istekne rok za izjavljivanje àlbe ovla{tenih lica. Ako àlba protiv rje{enja o namirenju bude izjavljena u roku, dostavi}e se strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje }e se izvr{iti ako traìlac izvr{enja u roku od 3 dana od dana prijema àlbe ne predloì odga|anje izvr{enja do odluke drugostepenog suda po àlbi (~lan 109. stav 8. ovog zakona). Iz navedenog proizlazi da se pri dono{enju rje{enja o namirenju uzimaju u obzir izvr{na rje{enja o izvr{enju, te da se rje{enje o namirenju izvr{ava prije pravosna`nosti (ako traìlac izvr{enja ne predloì u zakonom propisanom roku odga|anje izvr{enja do odlu~ivanja drugostepenog suda po àlbi), tako da u slu~aju da se u postupku po àlbi rje{enje o namirenju (koje je izvr{eno prije pravosna`nosti) izmijeni, u tom slu~aju u~esnici u postupku iz stava 8. ~lana 109. ovog zakona mogu podnijeti prijedlog za protivizvr{enje. Dakle, u~esnik u izvr{nom postupku moè, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud naloì isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada licima kojima je isplata bila izvr{ena, ~ime je u~esnicima u postupku namirenja omogu}eno, da im se
^lan 60 227
izvr{i povrat nov~anog iznosa od lica kojima je isplata bila izvr{ena prije pravosna`nosti rje{enja o namirenju. Ako u~esnici imaju pravni interes da se njihovo namirenje izvr{i u skladu sa pravosna`nim rje{enjem o namirenju, prijedlog u~esnika u postupku za protivizvr{enje je pravno sredstvo koje je u~esnicima priznato ovom zakonskom odredbom, ~ime u~esnici pokretanjem postupka protivizvr{enja (na brì i efikasniji na~in) mogu zahtijevati da sud naloì isplatu nov~anog iznosa koji njima pripada u skladu sa izmijenjenim pravosna`nim rje{enjem o namirenju. 3 Ovom zakonskom odredbom je propisano da u~esnik u postupku moè zahtijevati protivizvr{enje u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su predvi|eni za protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona). Uz stav 2: Po prijedlogu u~esnika u postupku za protivizvr{enje, postupak protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII ovog zakona (kojim je propisan postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika). Uz stav 3: U postupku protivizvr{enja po prijedlogu u~esnika u postupku, kao vanparni~nom postupku (jednako kao i u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica iz prethodnog ~lana), ovom zakonskom odredbom je pred laga~u (u~esniku u postupku) priznato svojstvo traìoca izvr{enja, a protivpred laga~u (licu kojem je isplata bila izvr{ena prije pravosna`nosti rje{enja o namirenju), svojstvo izvr{enika.
VIII ODLAGANJE,
OBUSTAVA I OKON ~ANJE IZVR {ENJA
^lan 60. Odlaganje izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja (1) Ako zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se moè odloìti pot puno ili djelimi~no samo na prijedlog traìoca izvr{enja ako sprovo|enje rje{enja nije otpo~elo. Ako vi{e traìlaca izvr{enja u~estvuje u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih traì odga|anje, sud }e samo u odnosu na tog traìoca izvr{enja odloìti izvr{enje. (2) Ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, izvr{enik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasnio protiv odga|anja, sud }e odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odga|anje. (3) Ako je zakonom predvi|eno da se izvr{enje mora traìti u odre|enom roku, traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog za odga|anje u tom roku. 1 Uop{teno: Instituti odga|anje i obustava izvr{enja bili su propisani u Glavi VII ~lanovi od 63. do 68. ranije vaè}eg ZIP-a. Tim zakonom, u istoimenom dijelu bile su sadràne odredbe o odga|anju izvr{enja: na prijedlog tada{njeg du`nika (sada izvr{enik), na prijedlog tada{njeg povjerioca (sada traìlac izvr{enja) i na prijedlog tre}eg lica. Do znatnih novina je me|utim do{lo u dijelu ovog zakona kojim je ure|en procesni institut odga|anje izvr{enja, koje u smislu ove zakonske
228 ^lan 60
odredbe moè predloìti samo traìlac izvr{enja. Ovla{tenje za odga|anje izvr{enja prema novom ZIP-u nemaju izvr{enik, ni tre}e lice. 2 Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je efikasnije sprovo|enje izvr{nog postupka i spre~avanje zloupotrebe prava, jer su u sudskoj praksi bili nerijetki slu~ajevi, da su tada{nji du`nici i tre}e lice, koriste}i se ovla{tenjem za odga|anje postupka, odugovla~ili izvr{ni postupak i ~esto time bespotrebno optere}ivali izvr{ne sudove sa ovakvom vrstom predmeta. Obustava izvr{enja je jedan od na~ina na koji se izvr{ni postupak dovr{ava. Obustava izvr{enja je zavr{etak stadija provo|enja izvr{enja u slu~aju kad vjerovnikovo potraìvanje traìoca izvr{enja iz fakti~kih i pravnih razloga, nije moglo biti ostvareno (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1980. godina, strana 217). Novina u ovom dijelu zakona je i u tome {to, pored instituta odga|anja i obustave postupka izvr{enja, sadrì i odredbu koja propisuje dovr{enje izvr{enja, {to nije bilo propisano ranije vaè}im ZIP-om. Uz stav 1: Pravilo o pokretanju i vo|enju izvr{nog postupka sadràno je u ~lanu 3. ovog zakona. Saglasno toj zakonskoj odredbi izvr{ni postupak se pokre}e na prijedlog traìoca izvr{enja, a (izuzetno) i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. Kod pokretanja izvr{nog postupka dolaze do izraàja na~elo dispozicije stranaka i na~elo oficijelnosti. Odlaganje izvr{enja je po svojoj pravnoj prirodi takvo stanje izvr{nog postupka u kojem se za vrijeme za koje se izvr{enje odlaè (privremeno) zaustavlja dalji tok izvr{nog postupka i u kojem se zastaje sa preduzimanjem procesnih radnji. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, prema ovoj zakonskoj odredbi do odga|anja izvr{enja moè do}i samo na prijedlog traìoca izvr{enja tako da je predlaganje odga|anja postupka izvr{enja isklju~ivo u dispoziciji traìoca izvr{enja. Formulacija zakonskog teksta iz stava 1. ovog ~lana: Ako zakonom nije druga~ije odre|eno izvr{enje se moè odloìti... upu}uje na to da se, ako drugom pravnom normom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje moè odloìti pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom. Upu}ivanje na drugu pravnu normu moè se tuma~iti dvojako. Prvo, ako ovim ili drugim zakonom nije ograni~ena mogu}nost traìoca izvr{enja da predlaè odga|anje izvr{enja, da se u tom slu~aju izvr{enje moè, pod uslovima iz ove zakonske odredbe, odloìti samo na prijedlog traìoca izvr{enja. Ograni~enje mogu}nosti odga|anja izvr{enja odnosi se naprimjer na slu~aj iz ~lana 427. ZPP-a. Prema ovoj zakonskoj odredbi, tuìlac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tuènom po tu`bi za smetanje posjeda nalaè izvr{enje odre|ene radnje ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. Druga pravna situacija na koju upu}uje naprijed navedeni tekst zakona iz stava 1. ovog ~lana mogu}a je kada se u smislu odredbi ZIP-a postupak odlaè pod zakonom
^lan 60 229
propisanim uslovima, nezavisno od dispozicije traìoca izvr{enja; naprimjer slu~aj iz ~lana 50. stav 5. ovog zakona, iz ~lana 53. stav 4. i ~lana 69. stav 7. istog zakona. 8 Za razliku od odredbe ~lana 64. stav 1. ranije vaè}eg ZIP-a, kojom je bilo propisano: na prijedlog povjerioca sud }e potpuno ili djelimi~no odloìti izvr{enje, istoimenom odredbom ovog ~lana novog zakona propisano je da: Ako zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se moè odloìti ako se ispune zakonom propisani uslovi. Ove razli~itosti posljedica su druga~ijeg sadràja propisa navedenih ~lanova ZIP-a. Sintagma iz ovog ~lana se moè odloìti, upu}uje na zaklju~ak da se izvr{enje moè odloìti ako zakonom nije druga~ije odre|eno, {to cijeni sud u svakom konkretnom slu~aju. Sintagma sud }e odloìti podrazumijeva da ~im tada{nji povjerilac predloì odga|anje izvr{enja, sud, bez ocjene bilo kakvih drugih uslova, odlaè izvr{enje, ako izvr{enje nije otpo~elo, {to je zajedni~ki uslov za obje ove zakonske odredbe. Izvr{enje se moè odloìti potpuno ili djelimi~no, kao {to je to bilo propisano i ranije vaè}im ZIP-om. To zavisi od samog prijedloga za odga|anje (na {to je usmjeren) i od drugih okolnosti slu~aja koje sud cijeni. Izvr{enje se moè odloìti djelimi~no, npr. ako se razlozi za odga|anje odnose samo na neke od vi{e predmeta izvr{enja navedenih u prijedlogu za izvr{enje, ili ako se razlozi za odga|anje odnose samo na dio potraìvanja koje se ostvaruje u izvr{nom postupku. Odlaganje izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja isklju~ivo je u dispoziciji traìoca izvr{enja, tako da je ovo na~elo naro~ito izraèno kod primjene instituta odga|anja izvr{enja. Svrha ovog procesnog instituta je da traìlac izvr{enja izvr{eniku, u granicama slobodnog disponiranja, odredi: bilo novi rok za dobrovoljno ispunjenje njegove obaveze, ili da mu odredi povoljnije uslove za ispunjenje obaveze. To je poku{aj traìoca izvr{enja da izvr{eniku omogu}i da pod datim mu uslovima ispuni obavezu prema traìocu izvr{enja izvan suda, a istovremeno pruà pravnu sigurnost traìocu izvr{enja da }e se izvr{enje, u slu~aju neuspjelog poku{aja ispunjenja obaveze pod novodogovorenim uslovima (u vremenu za koje je odloèno izvr{enje), nastaviti i okon~ati pred sudom. Odlaganje izvr{enja je zastoj u provo|enju postupka izvr{enja pred sudom, {to ne spre~ava preduzimanje radnji izvan suda usmjerenih na ispunjenje obaveze izvr{enika prema uslovima, koji ne moraju uvijek biti u skladu sa izvr{nom ispravom. Izvr{enje na prijedlog traìoca izvr{enja moè se odloìti, pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom, ako sprovo|enje izvr{enja nije otpo~elo. To zna~i da traìlac izvr{enja prijedlog za odga|anje izvr{enja treba podnijeti najkasnije do preduzimanja prve izvr{ne radnje, odnosno najranije nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju. Otpo~injanje izvr{enja, jednako kao po~etak toka parnice iz ~lana 60. stav 1. ZPP-a, koja u smislu iste zakonske odredbe po~inje te}i dostavljanjem tu`be tuènom, vezano je za momenat preduzimanja prve izvr{ne radnje, jer tek tada izvr{ni postupak po~inje da zadire u interesnu sferu izvr{enika. Momenat preduzimanja izvr{ne radnje zavisi od vrste potraìvanja: npr. kod izvr{enja
10
11
12
230 ^lan 60
na nepokretnosti prva izvr{na radnja je zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj knjizi (~lan 68. ovog zakona), kod izvr{enja na pokretnim stvarima prva izvr{na radnja je zapljena (~lan 118. ovog zakona), jednako kao i kod izvr{enja na nov~anom potraìvanju (~lan 139. ovog zakona). 13 Polaze}i od ovim zakonom propisanog pravila da je podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja u dispoziciji traìoca izvr{enja, te da - analognom primjenom odredbe ~lana 2. stav 1. ZPP-a sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku, u slu~aju da vi{e traìlaca izvr{enja u~estvu je u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih traè odga|anje, sud }e saglasno ovoj zakonskoj odredbi (~lan 60. stav 1. ovog zakona) samo u odnosu na tog traìoca izvr{enja odloìti izvr{enje. To zna~i da se izvr{ni postupak u takvoj pravnoj situaciji, provodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na traìoce izvr{enja koji nisu traìli odga|anje izvr{enja. Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, koji propisuje pravilo da se izvr{enje na prijedlog traìoca izvr{enja moè odloìti ako sprovo|enje izvr{enja nije otpo~elo, u ovom stavu iste zakonske odredbe,sadràno je pravilo za odlu~ivanje o prijedlogu traìoca izvr{enja za odga|anje izvr{enja - ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo. Ovla{}enja izvr{nog suda pri odlu~ivanju o prijedlogu za odga|anje izvr{enja proizlazi iz niè navedene sudske odluke:
14
Postupaju}i po àlbi poverioca protiv re{enja o odga|anju izvr{enja drugostepeni sud je ovla{}en da odlu~uje samo o pravnoj sudbini re{enja o odlaganju izvr{enja u smislu ~lana 63. ZIP-a, a ne o pravnoj sudbini celog izvr{nog postupka (re{enje Saveznog suda, Gzs-60/95 od 14.3.1996. godine, izbor iz Sudske prakse, Beograd, br. 12/97).
15 Novina u ovoj zakonskoj odredbi u odnosu na ranije zakonsko rje{enje iz ~lana 64. stav 2. ranije vaè}eg ZIP-a kojom je propisano pravilo da }e sud odbiti prijedlog za odga|anje ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a tada{nji du`nik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasni protiv odga|anja, jeste u tome, {to je, za razliku od takvog zakonskog rje{enja, novim ZIP-om (~lan 60. ovog zakona) propisano da }e u istom takvom slu~aju sud odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odga|anje izvr{enja. Zna~i, saglasno ovoj (novoj) zakonskoj odredbi, izvr{ni sud }e cijeniti opravdanost razloga traìoca izvr{enja za odga|anje izvr{enja i u slu~aju da je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a izvr{enik se u ostavljenom mu roku izjasni protiv odga|anja, i odlu~i}e o opravdanosti prijedloga traìoca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Dakle, prema novom zakonskom rje{enju, u nadle`nosti je izvr{nog suda da cijeni opravdanost prijedloga za odga|anje izvr{enja kod ~injenice da je izvr{ni postupak otpo~eo i da se izvr{enik usprotivio prijedlogu traìoca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Uz stav 3: Stav 3. ovog ~lana komentarisan je u okviru stava 1. istog ~lana (vidi stav 1. pod ta~kom 4.) kod komentara zakonom propisanih ograni~enja mogu}nosti traìoca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Ovom odredbom se ustvari odre|uje krajnji rok za podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja
16
^lan 61 231
u slu~ajevima kada je ovim ili drugim zakonom propisano da se izvr{enje mora traìti u odre|enom zakonskom roku. Tada traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog za odga|anje u tom za traènje izvr{enja, zakonom predvi|enom roku. ^lan 61. Vrijeme za koje se izvr{enje odlaè (1) Sud }e odloìti izvr{enje za vrijeme koje je traìlac izvr{enja odredio ili na vrijeme koje, po okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. (2) Ako je traìlac izvr{enja podnio prijedlog za odga|anje izvr{enja u slu~aju u kome je zakonom predvi|eno da se izvr{enje ima traìti u odre|enom roku, izvr{enje se ne moè odloìti za vrijeme duè od tog roka. 1 Uz stav 1: Propis ovog ~lana odgovara dijelom ~lanu 66. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Razlika izme|u ova dva ~lana posljedica je novog koncepta na kojem se zasniva institut odga|anja izvr{enja prema novom Zakonu o izvr{nom postupku, saglasno kojem ovla{tenje za podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja pripada samo traìocu izvr{enja. Podsjetimo se da je raniji ZIP u istoimenom dijelu sadràvao, pored odredbi o vremenu odga|anja koje je odre|ivao tada{nji povjerilac, i odredbe o vremenu odga|anja izvr{enja koje je odloèno na prijedlog tada{njeg du`nika i tre}eg lica, te da odredbom ovog ~lana (kao ni prednje navedenim ~lanom 66. ranijeg zakona) nije propisan zakonski rok za odga|anje izvr{enja. Kako ovim zakonom nije propisan rok, niti najduè vrijeme za koje se izvr{enje moè odloìti, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, izvr{nom sudu stoje na raspolaganju dvije mogu}nosti za odluku o vremenu za koje se izvr{enje odlaè: odga|anje za vrijeme koje je traìlac izvr{enja odredio, ili na vrijeme koje po okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim. Ovakvo zakonsko rje{enje ima opravdanje, jer je sudu data mogu}nost da cijeni okolnosti svakog konkretnog slu~aja i da izvr{enje odloì na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. U suprotnom, u slu~aju da je izvr{ni sud vezan samo prijedlogom traìoca izvr{enja u pogledu vremena odga|anja izvr{enja, odga|anje izvr{enja moglo bi da traje onoliko vremena koliko traìlac izvr{enja to traì, pa i u duèm vremenskom periodu, {to ne mora u svakom slu~aju biti opravdano i {to je u suprotnosti sa osnovnim na~elima izvr{nog postupka, makar se radilo i o odga|anju izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja. Odre|ivanje vremena za koje se izvr{enje odlaè, odnosno odga|anje izvr{enja na vrijeme koje prema okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim, predstavlja pravni standard, a odga|anje na duè vrijeme u suprotnosti je sa pravilom o hitnosti izvr{nog postupka iz ~lana 5. stav 1. ovog zakona i pravilima o skra}ivanju rokova za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji u cilju usmjerenom na efikasnost izvr{nog postupka. Istina, kada traìlac izvr{enja
232 ^lan 61
predloì odga|anje izvr{enja, tada ne dolazi do izraàja pravilo o hitnosti postupka. I pored toga, kada je u pitanju vrijeme odga|anja izvr{enja, upravo zbog nedostatka zakonom propisanog (najduèg) roka za odga|anje, mora se izgraditi pravni standard, ~iji sadràj treba da popuni sud svojom ocjenom i kada traìlac izvr{enja odredi duè vrijeme za odlaganje izvr{enja, da u tim slu~ajevima sud odloì izvr{enje na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. 5 O prijedlogu za odlaganje izvr{enja sud odlu~uje rje{enjem. Pravne posljedice odlaganja izvr{enja imaju sli~nosti sa prekidom postupka iz ~lana 380. ZPP-a, {to proizlazi iz svrhe kojoj ovaj institut sluì. Prema ovoj zakonskoj odredbi, za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganja izvr{enja) prestaju te}i svi rokovi odre|eni za vr{enje parni~nih (ovdje izvr{nih) radnji. Za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganje izvr{enja) sud ne moè preduzimati nikakve radnje u postupku, a parni~ne (ovdje izvr{ne) radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid, odnosno ovdje odlaganje izvr{enja nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo i njihovo dejstvo po~inje tek po{to postupak bude nastavljen. Odlaganje izvr{enja nastaje u momentu pravosna`nosti rje{enja kojim je izvr{enje odloèno. Ovom zakonskom odredbom nije predvi|eno pravilo koje je bilo sadràno u ~lanu 66. stav 4. ranije vaè}eg ZIP-a, prema kojem je do pravosna`nosti rje{enja o prijedlogu za odlaganje izvr{enja, sud mogao preduzimati samo one izvr{ne radnje koje ne bi odlaganje u~inile izli{nim. To je i razumljivo, jer su odredbom ~lana 66. ranije vaè}eg ZIP-a bili za{ti}eni prvenstveno interesi tada{njeg du`nika, koji je samim podno{enjem prijedloga za odlaganje izvr{enja spre~avao sud da preduzima va`nije izvr{ne radnje i time odugovla~io izvr{ni postupak, pogotovo kada mu je navedenom zakonskom odredbom bila pruèna mogu}nost za ponovno podno{enje prijedloga za odlaganje izvr{enja iz drugih razloga, sa istim pravnim dejstvom, ~ime mu je bila omogu}ena zloupotreba procesnih ovla{tenja, koja mu je pogodovala. Imaju}i u vidu da, prema odredbi ~lana 60. i ~lana 61. novog ZIP-a, prijedlog za odlaganje izvr{enja moè podnijeti samo traìlac izvr{enja, koji po prirodi stvari nema interes za zloupotrebu procesnih ovla{tenja, kakav je interes imao raniji du`nik, i da zbog toga ova zakonska odredba ne sadrì propis koji je bio sadràn u ~lanu 66. stav 4. ranije vaè}eg ZIP-a (vidi stav 1. pod ta~kom 7. ovog ~lana), prema novom zakonskom rje{enju, iz ~lana 60. stav 1. ovog zakona, od momenta podno{enja prijedloga za odlaganje izvr{enja ne mogu se preduzimati radnje koje bi opravdanost razloga za odlaganje izvr{enja dovele u pitanje, jer bi preduzimanje takvih radnji bilo u suprotnosti sa samom svrhom propisa iz ovog ~lana. Uz stav 2: Ako traìlac izvr{enja podnese prijedlog za odlaganje izvr{enja u slu~aju iz ~lana 60. stav 3. ovog zakona, izvr{ni sud }e odloìti izvr{enje za vrijeme koje je traìlac izvr{enja odredio. Jedino ograni~enje u tom slu~aju je da vrijeme za koje se odlaè izvr{enje ne moè biti duè od zakonom propisanog roka u okviru kog se ima traìti izvr{enje, kao {to u ovakvim situacijama i prijedlog za odlaganje izvr{enja traìlac izvr{enja moè podnijeti u istom roku.
^lan 62 233
^lan 62. Nastavljanje odloènog postupka Odloèno izvr{enje se nastavlja na prijedlog traìoca izvr{enja i prije iste ka roka za koji je odloèno. Ako traìlac izvr{enja ne predloì nastavak izvr{nog postupka ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odloèno, sud }e obustaviti postupak. 1 Ovim ~lanom je na druga~iji nov na~in ure|eno pitanje nastavljanja odloènog izvr{enja, u odnosu na istoimeni ~lan 67. ZIP-a koji je bio u primjeni u entitetima prije stupanja na snagu ovog zakona. Odloèno izvr{enje se u smislu novih zakonskih rje{enja sadrànih u ovom ~lanu nastavlja na prijedlog traìoca izvr{enja i prije isteka roka za koji je odloèno. Za nastavljanje odloènog izvr{enja potrebno je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da traìlac izvr{enja podnese prijedlog za nastavljanje odloènog izvr{enja. Na prijedlog traìoca izvr{enja odloèno izvr{enje se nastavlja i prije isteka roka za koji je izvr{enje odloèno. Istoimenim ~lanom 67. ranije vaè}eg ZIP-a bilo je predvi|eno da sud nastavlja izvr{enje po slu`benoj du`nosti bez obzira na to da li je odlaganje izvr{enja odre|eno na prijedlog tada{njeg povjerioca, du`nika, ili tre}eg lica, a odloèno izvr{enje nastavljano je, po isteku vremena za koje je odloèno. Izuzetno, na prijedlog (tada) povjerioca, sud je mogao nastaviti izvr{enje i prije isteka roka za koji je odloèno, ako povjerilac u~ini vjerovatnim da su prestali razlozi za odlaganje, ili ako poloì jemstvo. Novine rje{enja traìoca zakona, traìoca sadràne u ovoj zakonskoj odredbi posljedica su novog zakonskog kod instituta odlaganja izvr{enja. Kad se izvr{enje odlaè na prijedlog izvr{enja, kakvo je pravilo propisano odredbom ~lana 60. stav 1. ovog onda je i nastavljanje odloènog postupka izvr{enja u dispoziciji izvr{enja.
Obzirom na pravni karakter ovog instituta koji je u dispoziciji traìoca izvr{enja, odloèno izvr{enje se nastavlja i prije isteka roka za koji je odloèno, {to je tako|e u dispoziciji traìoca izvr{enja. Pritom zakonodavac ne pravi nikakvu razliku izme|u odlaganja koje je odre|eno prije otpo~injanja izvr{enja (~lan 60. stav 1. ovog zakona) i odlaganja odre|enog nakon {to je izvr{enje otpo~elo (~lan 60. stav 2. ovog zakona). U oba ova slu~aja odloèno izvr{enje se nastavlja pod istim, ovom zakonskom odredbom, propisanim uslovima. Za nastavljanje postupka dovoljan je prijedlog traìoca izvr{enja, ne traì se da traìlac izvr{enja u~ini vjerovatnim da su prestali razlozi za odlaganje izvr{enja, {to je bila obaveza povjerioca prema ranijem zakonskom rje{enju, jer je i prestanak tih razloga sama dispozicija traìoca izvr{enja. Pravilo je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da se odloèno izvr{enje nastavlja prije isteka roka za koji je odloèno. Pojam iz ovog zakonskog teksta i prije isteka roka za koji je odloèno, ozna~ava vremenski period po~ev od dana odlaganja izvr{enja pa do posljednjeg dana roka za koji je izvr{enje odloèno.
234 ^lan 63
U toku ovog vremenskog perioda za koji je izvr{enje odloèno, traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog za nastavljanje odloènog izvr{enja. 7 Me|utim, ako traìlac izvr{enja ne predloì nastavak izvr{nog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odloèno, sud }e obustaviti izvr{ni postupak. Obustavljanje izvr{enja u skladu sa ovom zakonskom odredbom je sankcija traìocu izvr{enja, koji po isteku vremena za koje je izvr{enje odloèno ne predloì nastavak izvr{nog postupka. To je i na~in da se izvr{ni postupak dovr{i. Ina~e, bez propisivanja ove zakonske mogu}nosti za nastavljanje izvr{nog postupka postojanje ovakve pravne situacije otvorilo bi niz pitanja u pogledu nastavljanja i okon~anja izvr{nog postupka, kod zakonske formulacije iz ovog ~lana, da se odloèno izvr{enje nastavlja na prijedlog traìoca izvr{enja. Mogu}a bi u ovom slu~aju bila situacija: da traìlac izvr{enja nakon namirenja svog potraìvanja izvan suda, u vremenu za koje je izvr{enje odloèno, nema interes za dalje obra}anje izvr{nom sudu, ili da ne obavijesti izvr{ni sud, zbog svog pasivnog odnosa - o eventualnom namirenju izvan suda. Ako nema prijedloga za nastavljanje odloènog postupka, izvr{ni sud po proteku roka za koji je izvr{enje odloèno nije ovla{ten da po slu`benoj du`nosti nastavlja izvr{enje. Zato je ovakvo zakonsko rje{enje kod nastavljanja odloènog postupka opravdano, jer u tom slu~aju izvr{ni sud ima zakonsku mogu}nost da po proteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odloèno obustavi postupak. Cilj ovog zakonskog rje{enja je da se kod ovako propisanog na~ina nastavljanja odloènog izvr{enja (po prijedlogu traìoca izvr{enja), u slu~aju krajnje pasivnog drànja traìoca izvr{enja (bilo zbog njegovog pasivnog odnosa prema sudu ili zbog eventualnog namirenja svog potraìvanja izvan suda u vremenu za koje je izvr{enje bilo odloèno), nakon odlaganja izvr{enja, omogu}i izvr{nom sudu da dovr{i izvr{ni postupak obustavljanjem. ^lan 63. Obustavljanje izvr{enja (1) Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage ili je na drugi na~in odre|eno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no ukinuta. (2) Izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti i kada, u skladu sa odredbama koje ure|uju obligacione odnose, tre}e lice ispuni obavezu prema traìocu izvr{enja umjesto izvr{enika. (3) Izvr{enje }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne moè sprovesti. (4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana sud }e pozvati traìoca izvr{enja da podnese prijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog
^lan 63 235
zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rje{enje o obustavi izvr{enja sud }e donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvr{enje na pojedinim predmetima }e se na prijedlog izvr{enika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, a izuzeti su od izvr{enja ili je na njima mogu}nost izvr{enja ogani~ena. (6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog ~lana iznosi osam dana i po~inje te}i od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Nakon isteka roka od 30 dana od preuzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana prijedlog iz te odredbe vi{e se ne moè podnijeti. (7) Rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinu}e se sve sprovedene izvr{ne radnje ako se time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica. 1 Uop{teno: Pravilima sadrànim u ovoj zakonskoj odredbi navedeni su razlozi koji vode do obustave izvr{enja. Ovaj ~lan sadràva brojnije razloge za obustavu izvr{enja u odnosu na ~lan 68. ranije vaè}eg ZIP-a, koji je sadràvao daleko uì krug razloga za obustavu izvr{enja. Uz stav 1: Propisom ovog dijela zakonske odredbe o obustavi izvr{enja navedeni su razlozi koji dovode do obustave izvr{enja po slu`benoj du`nosti, nezavisno od vrste potraìvanja koja se namiruje, od sredstava i od predmeta izvr{enja. Kada sud u toku sprovo|enja izvr{enja utvrdi da je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in odre|eno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no ukinuta ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti. Ovaj razlog za obustavu izvr{enja sadràvao je i ~lan 68. stav 1. ranije vaè}eg ZIP-a. Sadràj ovog propisa upu}uje na zaklju~ak da }e sud po slu`benoj du`nosti obustaviti izvr{enje kada utvrdi da postoji neki od razloga nabrojanih u prethodnoj ta~ki. To podrazumijeva da za obustavljanje izvr{enja u naprijed navedenim slu~ajevima nije potreban prijedlog stranaka. Razlozi za obustavljanje izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana pobrojani su u ~lanu 47. ta~ka 2. ovog zakona kao razlozi za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju izuzev razloga koji se ti~u ukidanja potvrde izvr{nosti. Prigovor izvr{enika protiv rje{enja o izvr{enju je istovremeno prijedlog za obustavljanje izvr{enja. Ako se usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti provedene radnje (~lan 49. stav 3. ovog zakona). Zna~i, usvajanjem prigovora izvr{enika izvr{enje se obustavlja na prijedlog stranke, {to je i naj~e{}i slu~aj u praksi, mada je ovom zakonskom
236 ^lan 63
odredbom propisano da zbog postojanja tih istih razloga sud obustavlja izvr{enje po slu`benoj du`nosti. 6 Razlog za obustavu izvr{enja koji se ti~e pravosna`no ukinute potvrde izvr{nosti pravno je izjedna~en sa razlogom ako je na drugi na~in odre|eno da je izvr{na isprava bez dejstva. Pravosna`nim ukidanjem potvrde izvr{nosti izvr{na isprava gubi pravnu snagu koju ispravi daje potvrda izvr{nosti, usljed ~ega izvr{ni sud ne moè na osnovu takve izvr{ne isprave putem prinude sprovesti izvr{enje. Kao primjer kada se ne moè obustaviti izvr{enje u skladu sa propisom prethodnog stava proizlazi iz niè navedenih odluka:
Razlozi koje du`nik isti~e u svom prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju nisu takve prirode da mogu dovesti do obustave izvr{nog postupka, jer odluka na osnovu koje je donijeto rje{enje o izvr{enju nije ukinuta niti poni{tena odnosno preina~ena. Isto tako, ni potraìvanje povjerioca potvr|eno izvr{nom ispravom nije prestalo postojati (osim za upla}eni iznos od 511,09 KM na ime dijela doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje (na jedan od zakonom predvi|enih na~ina), pa kako du`nik nije ponudio dokaze da je izmirio u potpunosti svoju obavezu saglasno sadràju izvr{ne isprave i rje{enja o izvr{enju, onda navodi koje iznosi u àlbi protiv osporenog rje{enja (kojim je djelimi~no usvojen prigovor du`nika i u tom dijelu obustavljeno izvr{enje rje{enja), ne mogu dovesti do druga~ije odluke suda, osim kako je to prvostepeni sud pravilno rije{io, kada je samo djelimi~no usvojio prigovor, a u preostalom dijelu rje{enja o izvr{enju odrào na snazi (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci @-43/02 od 11.6.2003. godine). Obzirom da se iz stanja predmetnog spisa ne vidi da je u toku ovog izvr{nog postupka nastupila nijedna situacija koja bi ukazivala obustavu izvr{nog postupka, sve dok se na nesumnjiv na~in ne utvrdi da je rje{enje o izvr{enju u cjelini izvr{eno (~ime bi postupak izvr{enja bio okon~an), nema mjesta dono{enju rje{enja o obustavi postupka i ukidanju svih izvr{nih radnji (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, G`-629/01 od 25.2.2003. godine). Ako je sud obustavio izvr{enje, duàn je priznati tro{kove tuènika za prigovor (Vi{i privredni sud u Sarajevu, Sl. 590/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku). Odredbama ZIP-a je predvi|eno da }e se izvr{enje obustaviti po slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravno ukinuta (Re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-12201/96 od 22.1.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
7 Uz stav 2: Razlog iz stava 2. ovog ~lana nije bio propisan ranije vaè}im ZIPom. Aktivno legitimisana stranka u izvr{nom postupku je traìlac izvr{enja (kome pripada ovla{tenje da zahtijeva ispunjenje obaveze izvr{enika iz izvr{ne isprave), a pasivno legitimisan je izvr{enik (koji je obavezan da namiri potraìvanje traìoca izvr{enja iz izvr{nog zahtjeva). Na~ini prestanka obaveze prema pravilima materijalnog prava su vi{estruki.
^lan 63 237
Jedan od na~ina prestanka obaveze je preuzimanje ispunjenja iz ~lana 453. stav 1. ZOO. Prema istoj zakonskoj odredbi preuzimanje ispunjenja se vr{i ugovorom izme|u du`nika i nekog tre}eg, kojim se ovaj obavezuje prema du`niku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. Ispunjenjem obaveze od strane tre}eg lica prema traìocu izvr{enja, umjesto da tu (svoju) obavezu prema traìocu izvr{enja ispuni izvr{enik na na~in ure|en materijalnim pravom, obaveza izvr{enika iz izvr{no pravnog zahtjeva traìoca izvr{enja prestaje. To predstavlja razlog iz ove zakonske odredbe (~lan 63. stav 2. ovog zakona) za obustavu izvr{enja po slu`benoj du`nosti. U ovom slu~aju izvr{enje se obustavlja, ne iz razloga nemogu}nosti namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja, ve} zato {to je preuzimanjem od strane tre}eg lica ispunjena obaveza prema traìocu izvr{enja, namireno potraìvanje traìoca izvr{enja. Uz stav 3: Ovaj razlog za obustavu izvr{enja predstavlja tako|e novinu u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Generalno je definisan tako da sud u svakom konkretnom slu~aju cijeni postojanje nekog od dva razloga za obun stavu izvr{enja (nemogu}nost provo|enja izvr{enja iz drugih razloga i ako je izvr{enje postalo nemogu}e). Ovdje je rije~ o razlozima za obustavu izvr{enja koji se javljaju u slu~ajevima propisanim ovim zakonom. U smislu ove zakonske odredbe, sud }e obustaviti izvr{enje u sljede}im slu~ajevima: U slu~aju da traìlac izvr{enja ne predujmi tro{kove postupka u roku koji mu sud odredi, sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni, a bez toga se izvr{enje ne moè sprovesti (~lan 16. stav 2. ovog zakona). Ako kod prekida postupka u slu~aju smrti traìoca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika bilo ko od nasljednika (dok traje nasljedni~ka zajednica) ili drugo zainteresovano lice ne podnese sudu prijedlog u roku od 30 dana od smrti traìoca izvr{enja da postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi (~lan 34. stav 3. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Ako u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika traìlac izvr{enja ne predloì sudu u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika da nasljednicima izvr{enika postavi privremenog zastupnika i nastavi postupak (~lan 34. stav 4. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Kada traìlac izvr{enja u toku postupka povu~e u cijelosti ili djelimi~no pri jedlog za izvr{enje (~lan 38. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no. Ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na tre}em ro~i{tu (~lan 95. stav 1. ovog zakona), kao i ako se u slu~aju neposrednom pogodbom nepokretnost nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druga~ije odre|eno (~lan 95. stav 2. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje.
10 11
12
13
14
15
16
238 ^lan 63
17
Ukoliko traìlac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige u predvi|enom roku, ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvr{ni sud (~lan 113. stav 5. ovog zakona), izvr{enje }e se obustaviti. U slu~aju da traìlac izvr{enja u roku od 3 mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana poku{ane zapljene kojoj je bio prisutan, ne predloì ponovno provo|enje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne na|u stvari koje mogu biti predmet izvr{enja (~lan 125. stav 3. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje. Ako ni jedna stranka ne predloì odràvanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe (~lan 131. stav 5. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Ako traìlac izvr{enja ne podnese prijavu za prenos dionice (umjesto isplate) nakon {to ga o ovom pravu sud obavijesti, a radi se o dionicama koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvr{tavaju u promet na berzi ili drugim ure|enim javnim trì{tima, koje se prodaju uz posredovanje brokera, i u slu~aju ako se ove dionice ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na berzi, kao i u slu~aju neuspjele prodaje dionica na javnom nadmetanju ili neposrednoj pogodbi, postupak }e se obustaviti (~lan 190. ovog zakona). Za razliku od naprijed navedenih slu~ajeva (ta~ke od 10. do 19.) u kojim izvr{ni sud cijeni ispunjenje uslova za obustavu izvr{enja u skladu sa ~lanom 60. stav 3. ovog zakona, u slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona, kada parni~ni sud, u postupku povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu vjerodostojne isprave (vidi stav 4. istog ~lana), odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, naloì}e i obustavu izvr{nog postupka, a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izvr{nom postupku. Dakle, obustavu izvr{nog postupka u ovom slu~aju nalaè parni~ni sud, a izvr{ni sud to deklatornom odlukom samo konstatuje. Kod upu}ivanja na parnicu u slu~aju iz ~lana 53. stav 5. ovog zakona rje{enje o obustavi postupka donosi se na na~in gotovo istovjetan na~inu iz prethodne ta~ke. U slu~aju izvr{enja radi predaje odre|enih pokretnih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, ako se izvr{enje iz ~lana 198. stav 1. i stav 2. ovog zakona sprovede, sud }e, saglasno stavu 6. iste zakonske odredbe, obustaviti izvr{enje i ukinuti rje{enje (stav 1. iste zakonske odredbe) o procjeni vrijednosti tih stvari i druge sprovedene radnje u smislu stava 5. navedenog ~lana. Primjer iz sudske prakse:
18
19
20
21
22
23
Polaze}i od odredaba ZIP-a, ~lan 42. a u vezi sa ~lanom 16. istog zakona, izvr{enje se sprovodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju, a kako
^lan 63 239
je u konkretnom slu~aju u postupku pred prvostepenim sudom utvr|eno da je du`nik izvr{io prvostepenu presudu kojom je poni{tena kao nezakonita odluka o imenovanju direktora, koja presuda je izvr{ni naslov u ovoj pravnoj stvari, nije do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava kada je na osnovu opisanog ~injeni~nog utvr|enja uslijedio zaklju~ak da je izvr{enje provedeno u skladu sa izvr{nom ispravom, a u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju. Stoga ovaj sud nalazi àlbene navode povjerioca neosnovanim jer je izvr{enje sprovdeno ispunjenjem onoga {to ~ini sadrìnu obaveze utvr|ene izvr{nom ispravom, pa nema mjesta àlbenim razlozima protiv prvostepenog rje{enja kojim je usvojen prigovor du`nika na rje{enje i kojim je obustavljen izvr{ni postupak i ukinute sve provedene radnje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-573/01 od 20.3.2002. godine). Iz stanja spisa proizlazi da je sud obustavio izvr{ni postupak, iz razloga jer povjerilac nije postupio po nalogu suda i dostavio traènu adresu du`nika. Kako na adresi koja je za du`nika navedena u prijedlogu za izvr{enje, u kojem je ozna~ena firma du`nika, prijedlog za izvr{enje nije dostavljen du`niku, jer je dostavlja~ pismeno vratio uz napomenu da je du`nik odselio, to je sud trebao pribaviti dokaz od registarskog suda gdje je tuèni registrovan i utvrditi koja je ta~na adresa, te da li je mo`da do{lo do promjene sjedi{ta tuènog, jer se ti podaci nalaze u spisu registarskog suda (rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-177/02 od 15.10.2002. godine). Iz provedenih dokaza proizlazi da je prvostepeni sud na osnovu prijedloga za dozvolu izvr{enja prema du`niku M.K. isto dozna~io na sudu dostavljenu adresu. Medutim, u toku izvr{nog postupka sud je putem izvr{nog organa utvrdio da se na dozna~enoj adresi ne nalazi imenovani du`nik, zbog ~ega je pozvao povjerioca da sudu dostavi ta~nu adresu za du`nika, nakon ~ega je povjerilac dostavio adresu sudu, ali istu adresu kao i u prijedlogu za dozvolu izvr{enja. Prema tome, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je obustavio postupak jer se u ovoj pravnoj stvari po prijedlogu ne moè postupati (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-175/02 od 17.3.2003. godine). Nema mesta dono{enju re{enja o obustavi postupka i ukidanju svih izvr{nih radnji primenom ~lana 63. Zakona o izvr{nom postupku u slu~aju kada se nesumnjivo utvrdi da je re{enje o izvr{enju u celini izvr{eno i kada se konstatuje da je postupak izvr{enja okon~an (Savezni sud, Gzs-55/82, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, str. 128). Izvr{ni postupak }e se obustaviti ako doneto re{enje o izvr{enju nije u skladu sa poravnanjem u vo|enoj parnici (re{enje Okru`nog suda Beograd G`-6039/96 od 28.6.1996. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/97). Ako je samostalna radnja zatvorena, a njen vlasnik nema nikakve imovine, niti je zaposlen sud }e izvr{ni postupak obustaviti (re{enje vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-4241/97 od 20.10.1997. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/98).
240 ^lan 63
Izvr{ni sud ne moè obustaviti izvr{enje zbog toga {to u blagajni du`nika nisu na|ene devize koje su predmet izvr{enja, a poverilac nije po zaklju~ku suda opredelio drugo stredstvo izvr{enja (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-1406/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/97). Izvr{ni sud }e obustaviti izvr{enje ako iznos duga naveden u izvr{noj ispravi posle denominacije dinara ne predstavlja vi{e nikakvu nov~anu vrednost. Poverilac moè u ovakvom slu~aju zahtevati naknadu {tete zbog inflacije samo u novoj parnici a ne u postupku nastavka izvr{enja niti uz primenu ~lana 47. ZIP-a (otklanjanje nepravilnosti pri sprovo|enju izvr{enja) (Vi{i privredni sud, P`-8947/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 128). Sud }e obustaviti postupak po prigovoru du`nika u smislu ~l. 53. st. 4. ZIP-a ako je potraìvanje po izvr{noj ispravi prestalo po osnovu ~injenica koje su nastupile posle izvr{nosti odluke ili pre toga, ali u vreme kada du`nik to nije mogao da istakne u postupku iz kog poti~e izvr{na isprava, s obzirom da je to razlog koji spre~ava izvr{enje kako to predvi|a odredba ~l. 50. ta~ka 8. ZIP-a (re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-1503/96 od 21.5.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Beograd, br. 9/94).
24 Uz stav 4: Ovaj razlog za obustavljanje izvr{enja je novi razlog, koji raniji ZIP nije predvi|ao kao razlog za obustavu izvr{enja. Obzirom na pravni karakter razloga za obustavu izvr{enja navedenih u prethodnom stavu, propisom ovog stava predvi|eno je da }e sud prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana pozvati traìoca izvr{enja da ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne moè sprovesti, da traìlac izvr{enja radi namirenja istog potraìvanja predloì novo sredstvo ili predmet izvr{enja (vidi ~lan 8. stav 3. ovog zakona). Ukoliko traìlac izvr{enja u roku od 15 dana od dana prijema poziva ne predloì novo sredstvo ni predmet izvr{enja i u slu~aju da je podneseni prijedlog neosnovan, sud }e obustaviti izvr{enje. Predlaganje novog sredstva izvr{enja prema ~lanu 29. stav 3. ranije vaè}eg ZIP-a mogao je vr{iti tada{nji du`nik, {to i ovdje potvr|uje tezu da je navedeni ZIP pruào ve}u za{titu du`niku. Kao primjer razloga za obustavu izvr{enja sadrànog u propisu ovog stava navodi se niè navedena sudska odluka:
^lanom 63. stav 3. i 4. a u vezi sa ~lanom 8. novog ZIP-a je propisano da }e se izvr{enje obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne moè provesti, te da je prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja sud duàn pozvati traìtelja izvr{enja, da u roku od 15 dana podnese prijedlog u kome }e predloìti novo sredstvo ili predmet izvr{enja. Prvostepeni sud je oàlbeno rje{enje (kojim je obustavljen izvr{ni postupak) donio pozivaju}i se na odredbe ~lana 98. ZPP-a a u vezi sa ~lanom 14. i 35. ZIP-a, koje se odnose na slu~ajeve kada su podnesci nerazumljivi i kada se po nalogu suda ne urede blagovremeno, pa je sud u konkretnom slu~aju mogao samo odbaciti prijedlog a ne postupak obustaviti, pa je prvostepeni sud
^lan 63 241
ovakvim postupanjem povredio odredbe parni~nog postupka iz ~lana 209. a u vezi sa ~lanom 227 stav 1. ta~ka 2. sada vaè}eg ZPP (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-45/03 od 23.4.2004. godine).
25 Uz stav 5: I ovdje se radi o novom razlogu za obustavu izvr{enja, i to na prijedlog izvr{enika. Pravilo o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja, prema kojem sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu propisano je odredbom ~lana 8. stav 1. ovog zakona. Ako su provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, ili su sprovo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji su izuzeti od izvr{enja (vidi ~lan 137. ovog zakona o izuzimanju izvr{enja), ili je na predmetima kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena (vidi ~lan 138. ovog zakona o ograni~enju izvr{enja) na prijedlog izvr{enika, sud }e obustaviti izvr{enje. Zna~i, u ovim zakonom predvi|enim slu~ajevima o obustavljanju izvr{enja, sud odlu~uje na prijedlog izvr{enika. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da u ovoj fazi izvr{nog postupka u kojoj izvr{enik ne moè isticati prigovor zbog isteka zakonom propisanog roka za prigovor, izvr{enik podno{enjem prijedloga za obustavu izvr{enja koje, iz zakonom propisanih razloga (sadrànih u propisu stava 4. ovog ~lana), ne moè biti predmet izvr{enja. Uz stav 6: Propis zakonske odredbe u ovom dijelu nastavak je prethodnog stava iste zakonske odredbe, tako da je i u ovom dijelu rije~ o novim zakonskim rje{enjima. Polaze}i od na~ela hitnosti i efikasnosti izvr{nog postupka, zakonodavac je ovom zakonskom odredbom propisao rokove za podno{enje prijedloga izvr{enika za obustavu izvr{nog postupka zbog razloga iz prethodnog stava ovog ~lana. Subjektivni, zakonom propisani rok za podno{enje ovog prijedloga izvr{enika iznosi 8 dana po~ev od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Istekom roka od 30 dana od dana preduzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana (objektivni rok) prijedlog izvr{enika za obustavu izvr{enja, ne moè se podnijeti. Uz stav 7: Ovaj dio zakonske odredbe preuzet je iz ranije odredbe ~lana 68. stav 2. ZIP-a. Pravne posljedice obustave izvr{enja sastoje se u tome da prestaje te}i postupak provo|enja izvr{enja. Obustava izvr{enja je jedan od na~ina dovr{enja izvr{enja. Izvr{ni postupak se sastoji iz dvije faze. Prva je ona u kojoj se donosi rje{enje o izvr{enju, a u drugoj fazi se sprovodi izvr{enje. Sprovo|enje izvr{enja defini{e kao skup izvr{nih radnji koje se preduzimaju sve do potpunog namirenja traìoca izvr{enja. Iz sadràja ovog dijela zakonske odredbe slijedi zaklju~ak, da }e se rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinuti sve sprovedene radnje. Kod ovakve definicije navedenog dijela zakonskog teksta postavlja se logi~no pitanje kakva je pravna sudbina rje{enja o izvr{enju kada se rje{enjem obu-
26
27
28
29
30
242 ^lan 64
stavi izvr{enje i ukinu sve provedene izvr{ne radnje, jer rje{enje o izvr{enju nije izvr{na radnja, i nije u sferi sprovo|enja izvr{enja (Borivoje Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. godine, strana 63). Obustava izvr{enja ne povla~i ukidanje rje{enja o izvr{enju kada se rje{enje o izvr{enju donosi po slu`benoj du`nosti. I pored toga, rje{enje o izvr{enju obustavom izvr{enja je, bez pravnog dejstva. Kada se izvr{enje obustavlja po prijedlogu stranaka ili u~esnika, oni redovno predlaù da se rje{enje o izvr{enju ukine, a posljedica takve odluke je obustavljanje izvr{nog postupka. 31 Ukidanje svih sprovedenih izvr{nih radnji, o ~emu se odlu~uje rje{enjem o izvr{enju, ograni~eno je time da li se ukidanjem sprovedenih radnji dira u ste~ena prava tre}ih lica. Ovo zakonsko rje{enje ima svoju punu opravdanost i u funkciji je pravne sigurnosti, jer u izvr{nom postupku stranke i u~esnici u postupku sti~u odre|ena stvarna prava (sticanje stvarnih prava po samom zakonu), pa su stoga opravdano za{ti}ena ovom zakonskom odredbom ste~ena prava tre}ih lica. ^lan 64. Dovr{enje izvr{enja Postupak izvr{enja smatra se zavr{enim pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga, sprovo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava ili obustavom izvr{enja. 1 Uop{teno: Ovo je novi ~lan. Raniji ZIP nije sadràvao odredbe o dovr{enju izvr{enja. Ni ova zakonska odredba ne sadrì definiciju dovr{enja izvr{enja, ve} propisuje kada se postupak izvr{enja smatra zavr{enim. Dovr{enje izvr{enja odre|uje se u zavisnosti od stepena dovr{etka postupka, tako da se moè govoriti o dovr{etku pojedinog stadija postupka i o zavr{etku cijelog izvr{nog postupka. Pojam dovr{enja izvr{enja ozna~ava svaki zavr{etak izvr{nog postupka, nezavisno od stadija u kojem je nastao i kako je do dovr{enja postupka do{lo. Jedan od na~ina na koji se postupak izvr{enja smatra dovr{enim je pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga (vidi ~lan 39. stav 6. ovog zakona). Dono{enjem pravosna`nog rje{enja o prijedlogu za izvr{enje (o odbacivanju ili o odbijanju) odlu~ivanje o izvr{enju je pravosna`no okon~ano. Sprovo|enje izvr{enja u ovom slu~aju ne moè ni otpo~eti, jer se ne donosi rje{enje o izvr{enju. Zna~i, pravosna`no{}u rje{enja kojim se izvr{ni postupak obustavlja ili odbija, izvr{ni postupak se dovr{ava prije nego {to otpo~ne postupak sprovo|enja izvr{enja. Drugi na~in dovr{enja izvr{enja u smislu ove zakonske odredbe je sprovo|enje izvr{ne radnje, kojom se izvr{enje dovr{ava. U ovom slu~aju izvr{ni postupak se ne dovr{ava dono{enjem pravosna`ne sudske odluke, kao {to je to naprijed navedeni slu~aj u kojem se izvr{ni postupak dovr{ava dono{enjem pravo-
3 4
^lan 65 243
sna`nog rje{enja o odbacivanju ili odbijanju prigovora, ve} se provo|enje izvr{enja dovr{ava preduzimanjem izvr{ne radnje kojom se u cjelini ostvaruje potraìvanje traìoca izvr{enja. 6 Kada se ima u vidu pravilo iz ~lana 41. ovog zakona o izvr{enju na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju u slu~ajevima sprovo|enja izvr{enja prema ovom pravilu (kada se rje{enje o izvr{enju donosi na osnovu izvr{ne isprave, te mjenice i ~eka kao vjerodostojnih isprava), stadij izvr{nog postupka sprovo|enja izvr{enja do potpunog namirenja traìoca izvr{enja moè se izvr{iti i prije nego {to je pravosna`no odlu~eno o pravnom lijeku protiv tog rje{enja. Ovom zakonskom odredbom nije propisana definicija izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava. Tako npr., u slu~aju izvr{enja na pokretnim stvarima izvr{na radnja kojom se izvr{enje dovr{ava je dono{enje rje{enja o namirenju, kojim sud odre|uje da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari namiri, izme|u ostalog (tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari) i glavno potraìvanje. Proizlazi, prema tome, da je u smislu ove zakonske odredbe dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava svaka ona (izvr{na) radnja kojom se omogu}ava potpuno namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja. O obustavi, kao na~inu dovr{enja izvr{enja, vidi komentar ~lana 63. ovog zakona.
B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOVÂNOG POTRA@IVANJA IX OP}E

ODREDBE
^lan 65. Obim izvr{enja nov~anih potraìvanja Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potraìvnja odre|uje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraìvanja. 1 Op}e odredbe o izvr{enju radi naplate nov~anog potraìvanja. ZIP iz 1978. g. u Razdjelu drugom Izvr{enje radi naplate nov~anog potraìvanja nije sadràvao sli~ne odredbe koje bi bile zajedni~ke svim vidovima izvr{enja radi naplate nov~anog potraìvanja. Namjera zakonodavca da postavi pravila koja vaè za izvr{enja na nepokretnim, pokretnim stvarima i pravima je za pozdraviti, ali je zakonodavac, sa samo dvije takve odredbe koje ure|uju obim izvr{enja radi naplate nov~anih potraìvanja kao i redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja, ostao na pola puta. Pri tome niti jedna od ovih odredaba nije nova u starom zakonu su bile regulirane u okviru osnovnih odredaba sa istim sadràjem (~lan 4. ZIP-a iz 1978. g. regulirao je obim izvr{enja, a ~lan 11. redoslijed namirenja vi{e povjerilaca). Tako|er je i hrvatski OZ izvr{io identi~nu izmjenu u sistematici zakona, ali je uz odredbu o obimu izvr{enja preuzeo i odredbe koje su u starom zakonu bile povezane sa ovom odred-
244 ^lan 65
bom. To su bile odredbe koje su {titile du`nika i u kojima je bilo formulirano na~elo socijalnosti (~lan 4. i 5. ZIP-a iz 1978. g., a u hrvatskom zakonu to su ~lanovi 70. i 71. OZ, naravno sa izmijenjenim sadràjem). Tako je OZ formulirao generalne odredbe o za{titi izvr{enika prilikom namirenja nov~anih potraìvanja, koje su u na{em zakonu potpuno izostavljene. 2 Na~elo socijalnosti odnosno za{tite du`nika radikalno je napu{teno u na{em novom izvr{nom postupku. Na~elo socijalnosti je nasuprot tome bilo jedno od temeljnih na~ela ranijeg izvr{nog postupka (Tako S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 39, G. Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 597, B. Pozni}, V. Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 438). Teì{te na~ela socijalnosti ~inilo je generalno pravilo prema kome se pri provo|enju izvr{enja i obezbje|enja mora paziti na dostojanstvo du`nika i provoditi izvr{ne radnje i radnje obezbje|enja na na~in koji je najmanje nepovoljan za du`nika (~lan 5. st. 2. ZIP-a iz 1978. g.). Isti smisao su imale i odredbe o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja. Jedan od aspekata ovog na~ela ogledao se u generalnoj zabrani izvr{enja na stvarima ili pravima neophodnim za zadovoljenje osnovnih ìvotnih potreba ne samo du`nika nego i lica koje je on po zakonu duàn da izdràva, kao i stvari ili prava koja su neophodna za vr{enje samostalne djelatnosti koja je glavni izvor du`nikovih prihoda (~lan 5. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Ako su u pitanju pravna lica, izvr{enje se nije moglo provesti ako su stvari i prava neophodni za obavljanje zadataka odnosnih djelatnosti tog pravnog lica (~lan 6. ZIP-a 1978. g.). Odredba ~lana 6. ZIP-a iz 1978. g. je uvjetovala da su izvr{enja prema dràvi, entitetima, kantonu i jedinicama lokalne samouprave bila oteàna jer se svaki zahtjev za izvr{enje mogao odbiti s obrazloènjem da je odre|ena nekretnina neophodna za djelatnost ovih pravnih lica. Na~elo socijalnosti uvjetovalo je mnogostruka izuzimanja i ograni~enja od izvr{enja, koja su u praksi onemogu}avala provo|enje izvr{enja u konkretnim slu~ajevima. Navedena zakonska rje{enja izrazito su ja~e {titila du`nika u odnosu na povjerioca. Zakoni koji reguliraju izvr{ni postupak u biv{im socijalisti~kim zemljama generalno napu{taju na~elo socijalnosti, te tako i Zakon o izvr{nom postupku ovdje unosi zna~ajne novine. Zakon ~ak uop}e vi{e ne sadrì generalnu normu o za{titi izvr{enika i njegovog dostojanstva prilikom izvr{enja, {to je veliki propust. Ova norma je trebala biti unesena i u novi zakonski tekst u svom reduciranom obliku u kome je sadràna u ~lanu 6. hrvatskog Ovr{nog zakona, prema kome je jedno od na~ela izvr{nog postupka za{tita dostojanstva izvr{enika. Moderni izvr{ni postupak nu`no mora slijediti dva pravnopoliti~ka cilja za{titu traìoca izvr{enja ali i za{titu izvr{enika (Tako B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str. 119), koja je na niz mjesta u Zakonu zanemarena. Na sudovima }e biti da izvr{enje u praksi provode uz za{titu dostojanstva du`nika, s pozivom na op}a pravna na~ela, u nedostatku konkretne zakonske norme. Novi zakon ne sadrì odredbe iz ~lanova 5. i 6. ZIP-a iz 1978. g. o za{titi du`nika i za{titi djelatnosti pravnih lica, a radikalno je reducirao i institut izuzimanja i ograni~enja od izvr{enja pojedinh predmeta izvr{enja (za nepokretnosti v. 79/1, za pokretne stvari 117/112, za nov~ana potraìvanja 137/1). Obim izvr{enja. U osnovi odredbe da se izvr{enje provodi samo u obimu koji je potreban za namirenje potraìvanja odnosno da ne moè predstavljati neo-
^lan 65 245
pravdan i prekomjeran zahvat u du`nikovu imovinu je ipak na~elo za{tite du`nika. Odredba ovog ~lana je imperativnog karaktera; ona stvara obavezu sudu da po slu`benoj du`nosti pazi kako prilikom dozvole izvr{enja tako i u toku ~itavog postupka da se izvr{enje ne provodi u obimu ve}em od onog koji je neophodan za namirenje lica koja se namiruju u pogledu glavnog duga, sporednih potraìvanja i tro{kova postupka (U tom smislu A. \or|evi}, N. [arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 74). Ovu odredbu Zakon konkretizira kod pojedinih vrsta izvr{enja propisuju}i obim pljenidbe pokretnih stvari (~lan 121.) i obim izvr{enja na potraìvanjima du`nika (~lan 140.). Tako|er u osnovnim odredbama Zakon propisuje da sud moè u slu~aju da je predloèno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja ograni~iti izvr{enje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraìvanja (~lan 8. stav 2.). Kod pokretnih stvari i potraìvanja izvr{ena je konkretizacija ove op}e odredbe o obimu izvr{enja, ali to nije u~injeno kada je u pitanju izvr{enje na nepokretnostima, gdje se, upravo u vezi sa obimom izvr{enja postavljaju odre|ena pitanja. 4 Obim izvr{enja na nepokretnostima. a) Jedna nekretnina kao predmet izvr{enja. Zakon odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina (v. 69/3). Sud ima ovla{tenje da, ako je izvr{enje predloèno na vi{e predmeta (npr. vi{e nepokretnosti) i sredstava, ograni~i izvr{enje na samo neka ukoliko su dovoljna za ostvarenje potraìvanja (~lan 8. st. 2.) Ukoliko je u ) pitanju zemlji{noknji`no tijelo (69/4) koje se sastoji od vi{e nekretnina, tj. od vi{e katastarskih ~estica v. supra 8., Zakon ne sadrì rje{enje za situaciju u kojoj je kao predmet izvr{enja predloèna samo jedna nepokretnost znatno ve}e vrijednosti od potraìvanja ~ije se namirenje traì, a izvr{enik nije stavio prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja, npr. stan, stambena zgrada, poslovne prostorije, poslovna zgrada, velika parcela zemlji{ta, koji predstavljaju jedno zemlji{noknji`no tijelo velike vrijednosti. Moè li sud odbiti prijedlog za izvr{enje na takvoj nepokretnosti za potraìvanje koje je srazmjerno manje vrijednosti? Jedino upori{te za sud je generalna odredba ~lana 65. o obimu izvr{enja i sud bi pozivom na ovu odredbu mogao odbiti prijedlog traìoca izvr{enja, ali to otvara sljede}i problem. Sud ne moè po slu`benoj du`nosti odre|ivati drugi predmet izvr{enja (Sud odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu ~lan 8. stav 1.). Tako|er sud nije ovla{ten da vr{i diobu takve nepokretnosti u cilju prodaje samo jednog njenog dijela jer ~lan 69. st. 1. odre|uje da je nepokretnost kao cjelina predmet izvr{enja (nekada to ne bi bilo ni mogu}e, a u svakom slu~aju bi dovelo do odugovla~enja postupka). Ukoliko u zahtjevu za izvr{enje na nepokretnosti ~ija je vrijednost znatno ve}a nego potraìvanje koje se namiruje postoje elementi zloupotrebe prava, sud bi mogao odbiti takav zahtjev zbog zloupotrebe procesnih prava (Sud je duàn... onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku ~lan 10. ZPP-a), ali }e to u praksi biti te{ko dokazati i obrazloìti. Ukoliko je to jedina imovinska vrijednost iz koje se traìlac izvr{enja moè namiriti, onda njegov interes uìva prednost pred interesima izvr{enika i izvr{enje bi se trebalo dozvoliti bez obzira na nesrazmjer izme|u vrijednosti nekretnine i potraìvanja koje se namiruje (U tom smislu i H. Putzo, ZPO Komentar, str. 1322).
246 ^lan 65
b) Znatna nesrazmjera. Za razliku od ovog zakona, Prednacrt zakona o izvr{nom postupku SR Srbije i Crne Gore izri~ito je predvidio u ~lanu 93. st. 1. da sud moè odrediti da se izvr{enje provede na drugoj nepokretnosti, a ne na onoj na kojoj je izvr{ni povjerilac predloìo izvr{enje, ili drugom sredstvu izvr{enja, ako postoji znatna nesrazmjera izme|u vrijednosti nepokretnosti i iznosa potraìvanja, a druga nepokretnost ili sredstvo su dovoljni za ostvarenje potraìvanja (Ovdje se ne radi o zvani~nom prednacrtu pripremljenom od strane nadle`nih organa ve} od grupe nezavisnih stru~njaka Centra za liberalno demokratske studije i Centra za unapre|enje pravnih studija. Ministarstvo pravde Srbije i Crne Gore je formiralo radnu grupu za izradu zakona o izvr{nom postupku, a ta je grupa za polaznu osnovu uzela upravo ovaj prednacrt. Vidjeti Novi zakon o izvr{nom postupku, str. 7). Bilo bi poèljno u Zakon unijeti odredbu poput one koju sadrì ~lan 93. Prednacrta u Srbiji i Crnoj Gori. U nedostatku takve odredbe u situaciji u kojoj bi se predlagalo izvr{enje na nepokretnosti znatno ve}e vrijednosti nego je potraìvanje koje se namiruje sud bi, vode}i ra~una o cilju ove odredbe, a to je za{tita izvr{enika od prekomjernog zahvata u njegovu imovinu, mogao pozivom na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava, na odredbu ovog ~lana koja govori o obimu izvr{enja i analognom primjenom ~lana 8. stav 2., odbiti takav prijedlog za izvr{enje i odrediti drugi predmet izvr{enja. c) Nesrazmjera kod dobrovoljnog osiguranja kredita. Nije za o~ekivati da se ovakvi problemi masovno postavljaju pred sudove u praksi nije pravilo da se za namirenje npr. komunalnih usluga predlaè izvr{enje na nepokretnostima. Me|utim, u na{oj kreditnoj praksi je princip srazmjernosti ina~e veoma ugroèn kada su u pitanju krediti koji se osiguravaju hipotekom. Podzakonski akti Agencije za bankarstvo odre|uju {ta je kvalitetan kolateral i propisuju odre|eni odnos vrijednosti kredita i predmeta osiguranja. Propisano je da vrijednost nepokretnosti mora biti 50% ve}a od vrijednosti kredita (~lan 14. ta~. 10. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacijom aktive banaka, Sl. n. FBiH 47/98). U praksi se on kre}e u relaciji 3:1, tako da bi svaki zahtjev banke ~ak pod uvjetom da traì isplatu cijelog kredita mogao biti upitan sa stanovi{ta ovog principa prema kojem se izvr{enje provodi samo u obimu potrebnom za namirenje traìoca izvr{enja (Pore|enja radi, u Zakonu o hipotekarnim bankama u Njema~koj je taj omjer odre|en 3/5 ili 3/4 vrijednosti nepokretnosti. M. Wolf, Sachenrecht, str. 333). d) Suvlasni~ki dio. Princip srazmjernosti je naru{en i u samom zakonu naro~ito su dubiozne odredbe Zakona o mogu}nosti da traìlac izvr{enja, izvr{enik i drugi suvlasnici za dug jednog suvlasnika traè prodaju cijele nepokretnosti (v. 69/5-10), pri ~emu se ne vodi ra~una o omjeru vrijednosti nepokretnosti i potraìvanja, niti omjeru vrijednosti suvlasni~kog dijela i cijele nepokretnosti. O~igledno je da se protivno principu sadrànom u ovom ~lanu u takvom slu~aju radi o izvr{enju koje znatno prema{uje obim potreban za namirenje potraìvanja. Izvr{enje na cijelom zemlji{noknji`nom tijelu. Ukoliko traìlac izvr{enja predlaè izvr{enje na jednom zemlji{noknji`nom tijelu koje se sastoji iz vi{e katastarskih ~estica, a za namirenje bi bila dovoljna prodaja samo nekih kata-
^lan 65 247
starskih ~estica koje ulaze u sastav tog zemlji{noknji`nog tijela, sud je duàn odbiti traìoca izvr{enja u dijelu prijedloga upravo pozivaju}i se na ovu zakonsku normu (U tom smislu i jedna davna sudska odluka koja nije ni danas izgubila na aktuelnosti budu}i da je odredba ~lana 4. ranijeg zakona identi~na odredbi ~lana 65. novog zakona: Ako je vrednost jedne parcele koja je obuhva}ena re{enjem o izvr{enju i njena prodaja ve}a od visine potraìvanja poverioca, neosnovan je zahtev poverioca da se izvr{enje odredi i na jo{ tri parcele, po{to bi vrednost svih tih parcela vi{estruko prevazilazila visinu potraìvanja poverioca utvr|enu izvr{nom ispravom. Stav prvostepenog suda je pravilan budu}i da je ~lanom 4. ZIP-a predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potraìvanja ostvaruje i sprovodi u obimu koji je potreban za namirenje, te ako je poverilc traìo izvr{enje na imovini du`nika koja je znatno ve}a od vrednosti njegovog potraìvanja, {to je prvostepeni sud pouzdano utvrdio, to nije osnovan predlog za izvr{enje poverioca kojim je traìo da se izvr{enje odredi na svim parcelama du`nika, zbog ~ega je sud i odbio àlbu poverioca Okru`ni sud u Beogradu G`-357/81, navedeno prema: A. \or|evi}, N. [arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 75). Me|utim, iz odredbe ~lana 69. st. 1. koja odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina na prvi pogled proizlazi suprotno, a i u literaturi postoje takva tuma~enja. Prema tim shvatanjima sud ne moè prihvatiti prijedlog traìoca izvr{enja usmjeren samo na jednu ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u sastav zemlji{noknji`nog tijela, te bi ga morao pozvati da svoj prijedlog uredi. Prema tom stanovi{tu izvr{enje je mogu}e samo na svim parcelama koje ulaze u sastav jednog z.k. tijela (tako: Enver Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 59.). Me|utim, sastav z.k. tijela nije nepromjenjiv, moè se izvr{iti otpis pojedinih parcela. Da li bi izvr{ni sud mogao, kada primi prijedlog za izvr{enje na jednoj ili vi{e parcela koje ulaze u sastav zemlji{noknji`nog tijela, odrediti izvr{enje na tim parcelama, a zemlji{noknji`nom sudu naloìti otpis tih parcela u novi z.k. uloàk i upis zabilje`be izvr{enja na njima? Ovakvom prakti~nom rje{enju koje uz to {titi i izvr{enika ni{ta ne stoji na putu, a ono bi bilo i u skladu sa odredbom o obimu izvr{enja. Sud moè doprinijeti za{titi izvr{enika time {to }e, ukoliko traìlac izvr{enja predloì izvr{enje na cijelom zemlji{noknji`nom tijelu, s pozivom na navedenu odredbu ~lana 65. i ~lana 8. stav 2. odrediti izvr{enje samo na nekim parcelama koje ulaze u njegov sastav, ako je to dovoljno za namirenje traìoca izvr{enja. Bilo bi odve} strogo i socijalno neutemeljeno prodati vi{e nekretnina koje ulaze u sastav z.k. tijela kada je namirenje mogu}e iz jedne, a zemlji{noknji`no pravo takav postupak dopu{ta (v. 69/4). 9 Simultana (zajedni~ka) hipoteka. Sli~an problem se moè postaviti kod simultane, zajedni~ke hipoteke. To je hipoteka koja optere}ava vi{e zemlji{noknji`nih tijela, upisanih u vi{e z.k. uloàka, od kojih se jedan ozna~ava kao glavni, a drugi kao sporedni. Nakon Drugog svjetskog rata u BiH je relativno rijetko vr{en upis takve hipoteke, ali porast zna~aja kredita i osiguranja kredita dovest }e do osnivanja i ovakvih osiguranja. Simultanu hipoteku spominje i ~lan 68. stav 4. ZOVO i ~lan 63. stav 3. ZOSPO, a ZZK odre|uje na~in njenog upisa u vi{e z.k. uloàka (~lan 55. ZZK). U doktrini je zastupljen stav da prilikom namirenja hipotekarni povjerilac slobodno bira da li }e realizirati hipoteku na svim zemlji{noknji`nim tijelima ili samo na nekima od njih. Ozna~avanje z.k.
248 ^lan 66
uloàka kao glavnog ili sporednog je irelevantno za redoslijed namirenja (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 384). Sloboda povjerioca da bira izvr{enja na svim ili nekim z.k. ulo{cima moè biti ograni~ena samo ako na tim z.k. ulo{cima postoje i druga zalo`na prava slabijeg ranga ona izborom predmeta izvr{enja ne bi smjela biti ugroèna (ibidem. Tako|er i N. Gavella, Stvarno pravo, str. 843). Neki autori predlaù da bi povjerilac tada trebao traìti prodaju svih zemlji{noknji`nih tijela i namirenje svog potraìvanja iz svih srazmjerno vrijednosti svog potraìvanja i vrijednosti nepokretnosti, naravno po{tuju}i red namirenja koji u svakom zemlji{noknji`nom ulo{ku moè biti druga~iji (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38. Hrvatski Zakon o zemlji{nim knjigama je u ~lanu 37. dao posebnu regulativu za ovaj slu~aj. Tako|e i 222 EO). Ako se radi o zajedni~koj (simultanoj) hipoteci i sloboda izbora predmeta namirenja nije ograni~ena pravima drugih upisanih hipotekarnih povjerilaca, sloboda izbora povjerioca simultane hipoteke upravo treba da bude ograni~ena odredbom ovog ~lana i ~lana 8. stav 2. takav povjerilac ne moè zahtijevati izvr{enje u obimu ve}em od onog koji je potreban za njegovo namirenje i traìti prodaju svih nekretnina, ako bi se mogao namiriti samo iz jedne. Ukoliko u konkretnom slu~aju postoje na nekim z.k. tijelima i drugi hipotekarni povjerioci, onda sud treba u obzir uzeti i njihove interese i ne dozvoliti da se prijedlog za izvr{enje koncentrira samo na jedno zemlji{noknji`no tijelo i time ugrozi namirenje slabijeg po rangu zalo`nog povjerioca. Uloga suda je ovdje veoma aktivna i zahtijeva podrobnu ocjenu okolnosti konkretnog slu~aja, sve dok zakonom ne bude izri~ito rije{eno ovo pitanje. ^lan 66. Redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja Vi{e traìlaca izvr{enja koji ostvaruju svoja potraìvanja prema istom izvr{eniku i na istom predmetu izvr{enja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 1 Redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja odre|en je prema pravilu prior tempore potior iure i zavisi od reda kojim su traìoci izvr{enja stekli pravo da se namire iz konkretnog predmeta izvr{enja. Princip po kome je mjerodavan dan stjecanja prava na namirenje konkretiziran je u nizu drugih zakonskih odredaba koje reguliraju izvr{enje na pojedinim predmetima (za redoslijed namirenja na nepokretnostima mjerodavan je prije svega ~lan 98., a zatim i ~lanovi 99. i 101,, za pokretne stvari je to ~lan 134., koji me|utim upu}uje na shodnu primjenu ~lana 98. Redoslijed namirenja na nov~anim potraìvanjima izvr{enika je odre|en ~lanom 156., koji opet upu}uje na odgovaraju}u primjenu ~lana 133. i 134., a time posredno i na primjenu ~lana 98. Zakona). Ova op}a zakonska odredba uspostavlja samo redoslijed izme|u traìlaca izvr{enja ali ne i lica koja se ne pojavljuju kao traìoci izvr{enja ali se namiruju u izvr{nom postupku, o ~emu odredba ~lana 98. vodi ra~una. Red namirenja traìlaca izvr{enja ne moè utjecati na pravo prvenstva zalo`nih povjerilaca koje su svoje zalo`no pravo stekli prije izvr{nog postupka (v. 98/3). To
^lan 66 249
je izri~ito propisano za izvr{enje na nepokretnostima, ali se ova odredba shodno primjenjuje i na izvr{enje na pokretnim i nepokretnim stvarima. Ako se posmatraju samo traìoci izvr{enja koji nisu prije pokretanja izvr{nog postupka imali zasnovano zalo`no pravo (nisu bili osigurani povjerioci), oni pravo namirenja sti~u tek u izvr{nom postupku, odnosno u izvr{nom postupku sti~u sudsko zalo`no pravo. Ako su u pitanju nepokretnosti, to je momenat upisa zabilje`be izvr{nosti (v. 72/7 i 8), kod pokretnih stvari zalo`no pravo se sti~e provo|enjem pljenidbenog popisa (v. 124/1-4), a kod nov~anih potraìvanja zalo`no pravo se sti~e pljenidbom potraìvanja odnosno dostavom rje{enja o izvr{enju izvr{enikovom du`niku (v. 141/1 i 2). Iz re~enog proizlazi da red ste~enih zalo`nih prava odre|uje namirenje ranije ste~eno zalo`no pravo zna~i prvenstvo u namirenju. 2 Dan prijema prijedloga za izvr{enje. Ako su u pitanju pokretne stvari, Zakon odre|uje da se u slu~aju da je pljenidbeni popis obavljen u korist vi{e traìlaca izvr{enja prvenstveni red odre|uje prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sud (~lan 124. st. 2.). Isto pravilo je uspostavljeno i za nov~ana potraìvanja (~lan 144. st. 1.). Iz ovih odredaba bi slijedilo da se red prvenstva ne odre|uje prema momentu sticanja zalo`nih prava (pljenidbeni popis, obavje{tenje izvr{enikovog du`nika), ve} prema danu prijema prijedloga za izvr{enje, {to na prvi pogled izgleda kontradiktorno (v. supra 1). Protivrje~nost ipak ne postoji radi se o jednakom redu prvenstva: pljenidba pokretnih stvari, pljenidba potraìvanja, zabilje`ba izvr{nosti mjerodavne su za red prvenstva, ali te izvr{ne radnje moraju biti poduzete u skladu sa redoslijedom kojim su prijedlozi za izvr{enje podneseni sudu. Redoslijed obrade. Odredba ~lana 5. stav 2. obavezuje sud da predmete u rad uzima redom kako ih je primio, osim ako priroda potraìvanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druga~ije. Ako je sud uzeo predmete u rad u druga~ijem redoslijedu, ili je to posljedica gre{ke, to nema utjecaja na redoslijed namirenja lice koje se namiruje i ~ije je pravo na taj na~in povrije|eno moè osporiti rang prvenstva (v. 102/4). Iako je pljenidbeni popis u korist jednog traìoca izvr{enja izvr{en ranije, prvenstvo u namirenju }e imati onaj traìlac izvr{enja koji je ranije podnio prijedlog za izvr{enje. Istovremeni zahtjevi. Zakon ne sadrì rje{enje za situaciju u kojoj su prijedlozi za izvr{enje na nepokretnosti primljeni u sud istog dana. Analogna primjena odredaba koje vaè za pokretne stvari i potraìvanja zna~ila bi da oni imaju isti rang prvenstva (~lan 124. st. 4, ~lan 144. st. 4.) i da se iz prodajne cijene namiruju srazmjerno (v. 101/1). Ne vidi se opravdan razlog za{to se kod prijema prijedloga za izvr{enje na pokretnim stvarima i pravima ne uvede astronomsko ra~unanje vremena kao i kod prijema zahtjeva za upis u zemlji{ne knjige. Tada bi se na svakom prijedlogu zabiljeìlo i ta~no vrijeme prijema, tako da bi se i me|u prijedlozima za izvr{enje koji su primljeni istog dana mogao uspostaviti rang prvenstva. Kada su u pitanju nepokretnosti treba primijeniti astronomsko ra~unanje vremena, jer ovdje Zakon nije propisao da se svi zahtjevi za izvr{enje primljeni istog dana tretiraju jednako.
250 ^lan 67, 68
X IZVR{ENJE
NA NEPOKRETNOSTIMA
Op}e odredbe ^lan 67. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nepokretnosti i provo|enje rje{enja o izvr{enju nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. 1 Mjesnu nadle`nost u izvr{nim stvarima nije mogu}e odrediti jedinstvenom normom rje{enja su zavisna od predmeta izvr{enja. Odredbu je nu`no dovesti u vezu sa odredbom ~lana 4. stav 2., koja na~elno odre|uje mjesnu nadle`nost izvr{nog suda upu}uju}i na odredbe Zakona koje se odnose na pojedine predmete izvr{enja. Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provo|enje rje{enja na nepokretnosti nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. Mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu i za provo|enje rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti bila je identi~no ure|ena i u ZIP-u iz 1978. godine (~lan 140. ZIP-a iz 1978.). Druga~ije rje{enje kada su nekretnine u pitanju odstupalo bi od na~ela forum rei sitae koje je konsekventno provedeno u svim pozitivnim procesnim zakonima. Zakon ne ure|uje situaciju u kojoj se jedna nepokretnost nalazi na podru~ju vi{e sudova. Shodna primjena odredaba ZPP-a daje rje{enje prema kojem je nadleàn svaki od sudova na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 42. stav. 2. ZPP-a). Stvarna nadle`nost za postupak izvr{enja na nepokretnostima odnosno stvarna nadle`nost uop}e nije u Federaciji BiH ure|ena ovim zakonom, {to je posljedica ustavnopravne podjele nadle`nosti izme|u Federacije BiH i kantona. Stvarno nadleàn je sud odre|en zakonom (kantonalni zakoni o sudovima). U Republici Srpskoj nije bilo ustavnih prepreka da se Zakonom o izvr{nom postupku odredi stvarno nadle`ni sud za izvr{enja na nepokretnostima, ali je u o~iglednoj te`nji da se zakoni usvoje u identi~nom tekstu promaklo da u pitanjima koja se ti~u ustavnog ustrojstva i organizacije dràvnih organa identi~nost nije mogu}a (v. 4/1.). ^lan 68. Izvr{ne radnje Izvr{enje na nepokretnosti provodi se zabilje`bom izvr{enja u zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem traìoca izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom. 1 Op}enito. Vrste izvr{enja na nepokretnosti. Na{e izvr{no pravo tradicionalno poznaje samo jedan vid izvr{enja na nepokretnostima, a to je postupak izvr{enja kojem je cilj prodaja nepokretnosti i u kome se traìlac izvr{enja namiruje iz vrijednosti dobivene prodajom nepokretnosti (prinudna prodaja). Nijedan od reformiranih izvr{nih postupaka u zemljama nasljednicama biv{e SFRJ ne predvi|a prinudnu upravu kao vid izvr{enja na nepokretnostima.
^lan 68 251
Prinudna uprava je takav vid namirenja kod kojeg se traìlac izvr{enja namiruje ubiranjem plodova i drugih koristi koje daje nepokretnost, a du`nik zadràva vlasni{tvo nad tom nepokretno{}u. Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske reguliraju}i namirenje hipotekarnog povjerioca predvi|a dva vida namirenja prinudnu prodaju i prinudnu upravu (~lan 336. st. 7. ZV), ali je u normama izvr{nog prava razrada instituta prinudne uprave izostala. Prinudna uprava moè biti naro~ito efikasna u situacijama u kojima nije mogu}e prodati jednu nepokretnost ili nije mogu}e posti}i adekvatan iznos na javnoj prodaji, a nepokretnost donosi sigurne prihode. Prodaja nepokretnosti }e biti nemogu}a npr. u situacijama kada je finansirana odre|ena javna korporacija, koja obavlja djelatnost kojom se prema zakonskim propisima ne mogu baviti druga lica, npr. èljezni~ka postrojenja, hidroelektrane (U tom smislu Jak{a Barbi}, Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva, str. 102). U praksi se osje}a nedostatak prinudne uprave kao vida izvr{enja odnosno namirenja povjerilaca. Odre|ene banke su imale konkretne slu~ajeve u kojima se posezalo za ovakvim vidom namirenja (npr. u slu~aju da je du`nik bio hotel koji donosi sigurne prihode, ali za kojeg nema kupca). Budu}i da je Zakon propustio da uredi prinudnu upravu, o ovakvom na~inu namirenja povjerilac i du`nik se mogu sporazumjeti van izvr{nog postupka, vode}i ra~una o zakonskim ograni~enjima. Prema ZOVO/ZOSPO zabranjene su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara pravo ubiranja plodova koje zaloèna nekretnina daje ili iskori{tavanje nekretnine na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potraìvanje stjecanjem prava vlasni{tva na zaloènu nekretninu (~lan 74. ZOVO, ~l. 69. ZOSPO). Navedene klauzule su me|utim izri~ito zabranjene samo u ugovoru o hipoteci. Docnije sporazumjevanje povjerioca i du`nika (npr. nakon dospjelosti potraìvanja) o namirenju ubiranjem plodova nije obuhva}eno zakonskom zabranom, te je valjano. U tom smislu i presude Vrhovnog suda BiH (vidjeti infra 5., tako|er 88/2).
Prinudna hipoteka. U uporednom pravu postoji i tre}i vid izvr{enja na p nepokretnostima, a to je prinudno zasnivanje zalo`nog prava (prinudna hipote ka, prinudno zalo`no pravo), koja se po zahtjevu povjerioca moè pretvoriti u postupak prinudne prodaje ili uprave (Vi{e o tome Astrid Deixler-Hbner, Thomas Klicka, Zivilverfahren, str. 232). U na{em pravu zasnivanje sudske, prinudne hipoteke ne moè biti cilj izvr{nog postupka; jednom zapo~eti izvr{ni postupak sud dalje provodi po slu`benoj du`nosti (Gordana Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 596. Neki autori ne govore o na~elu oficijelnosti ve} o na~elu sudskog kretanja postupka. U tom smislu Borivoje Pozni}, Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 439). Zakon je propisao vremenski slijed pojedinih izvr{nih radnji, kao i vrijeme u kome se poduzimaju, te ih je sud duàn poduzeti bez odgovaraju}eg zahtjeva stranke (v. ~lan 72. st. 1., ~lan 80. st. 1., ~lan 82. st. 1. itd.). U odre|enim slu~ajevima se u praksi postavilo pitanje moè li traìlac izvr{enja tako utjecati na izvr{ni postupak da sud odredi zabilje`bu izvr{nosti (kojom on sti~e pravo na namirenje odnosno prisilno sudsko zalo`no pravo v. 72/7 i 8), ali da ne provodi dalje izvr{ne radnje. U konkretnom slu~aju interes traìoca izvr{enja
252 ^lan 68
bio je samo pribavljanje osiguranja. S obzirom na prirodu izvr{nog postupka to ne bi bilo mogu}e budu}i da se on u vremenu razvija djelovanjem suda, a ne stranaka. Sud bi povrijedio pravila izvr{nog postupka kada ne bi odmah uz zabilje`bu izvr{enja donio zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, a zatim po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ne bi pristupio utvr|enju vrijednosti, nakon ~ijeg provo|enja donosi zaklju~ak o prodaji itd. Na ovaj na~in je u~injen propust u za{titi povjerioca odnosno traìoca osiguranja. Na~elo dispozicije kao jedno od osnovnih na~ela gra|anskog prava, po kome subjekti sami odlu~uju da li }e {tititi svoja prava, nalagalo bi i rje{enje po kome jedan povjerilac ne mora traìti potpunu za{titu, tj. namirenje, ve} samo djelimi~nu za{titu. Efekt koji bi se postigao zasnivanjem prinudne hipoteke, koja bi bila cilj izvr{nog postupka, ne moè se u potpunosti posti}i zasnivanjem sudskih mjera osiguranja koje niti u jednom svom vidu ne dovode do zasnivanja zalo`nog prava (v. 72/4, 5 i 6). 4 Izvr{ne radnje. Izvr{enje na nepokretnostima provodi se poduzimanjem odre|enih izvr{nih radnji. Preciznosti radi, treba re}i da poduzimanje izvr{nih radnji spada u drugi stadij izvr{nog postupka, stadij provo|enja izvr{enja, stadij u kojem se poduzimaju odre|ene mjere prinude. U prethodnom stadiju stadiju odlu~ivanja o izvr{enju, sud je poduzimao radnje koje su neophodne za dono{enje rje{enja o izvr{enju, ~ijim se dono{enjem prelazi u drugi stadij (Gledi{te o postojanju dva organski povezana ali ipak razli~ita stadija izvr{nog postupka {iroko je zastupljeno u doktrini sa podru~ja biv{e SFRJ. tako: Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 175, Gordana Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 608, Borivoje Pozni}, Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 430). Novi Zakon o izvr{nom postupku koncipirao je izvr{enje na nepokretnostima u osnovi na istim principima kao i ZIP 1978. g. Tako su u pogledu izvr{nih radnji iz kojih se sastoji izvr{enje na nepokretnosti rje{enja starog i novog Zakona o izvr{nom postupku identi~na. Postoje ~etiri izvr{ne radnje: zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj knjizi (~lan 72.), utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti (~lan 80-81.), prodaja nepokretnosti (~lan 82-95.) i namirenje traìoca izvr{enja (96-109.). Pored koncepcijske identi~nosti u novom zakonskom tekstu unesen je ~itav niz pobolj{anja koja bi trebala doprinijeti efikasnosti postupka izvr{enja na nepokretnostima. Efikasnost izvr{enja na nepokretnostima. Pravna sigurnost, kao osnovni kvalitet jednog pravnog poretka, zavisi i od efikasnog ostvarivanja subjektivnih gra|anskih prava. U kontekstu izvr{nog postupka doprinos pravnoj sigurnosti je efikasno ostvarivanje prava povjerilaca, {to je jedan od osnovnih ciljeva ovog zakona. U jednoj tranzicijskoj zemlji ovo pitanje dobiva posebno na zna~aju jer se u izvr{nom postupku odnosno po pravilima izvr{nog postupka namiruju i osigurani povjerioci (npr. zalo`ni povjerioci, hipotekarni povjerioci). Neefikasan izvr{ni postupak na nepokretnostima dovodi u pitanje vrijednost hipoteke i drugih stvarnopravnih osiguranja na nepokretnostima. Prema ZIP-u iz 1978. godine izvr{enje na nepokretnostima je bilo tako ure|eno da su uspje{na prodaja nepokretnosti i namirenje traìoca izvr{enja bili gotovo onemogu}eni. Prema podacima op}inskih sudova u Sarajevu i Zenici od zavr{etka rata pa do kraja 1999. godine nije bila izvr{ena niti jedna prodaja
^lan 68 253
nepokretnosti u izvr{nom postupku. U praksi su povjerioci (u pravilu banke) traìli druge na~ine namirenja, tako da je umjesto namirenja prodajom ugovarana zamjena ispunjenja (datio in solutum), prema kome bi du`nik koji nije mogao izvr{iti dugovano nov~ano potraìvanje na povjerioca prenosio vlasni{tvo na nepokretnosti koja je bila predmetom hipoteke. Kod ovakvog na~ina namirenja nu`no je voditi ra~una da se ne prekr{i zabrana ugovaranja komisorne klauzule. Prema odredbi ~lana 74. ZOVO, odnosno 69. ZOSPO ni{tavne su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara pravo ubiranja plodova koje zaloèna nepokretnost daje ili iskori{tavanje te nepokretnosti na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potraìvanje stjecanjem prava vlasni{tva na zaloènoj nepokretnosti. Ovakvo ugovaranje bilo bi valjano ako se vr{i nakon dospjelosti potraìvanja, u trenutku kad zalo`ni du`nik nije pritisnut potrebom dobijanja kredita, kada moè ravnopravno pregovarati sa povjeriocem, pri ~emu sporazum o prijenosu vlasni{tva povjeriocu, ili o iskori{tavanju nepokretnosti a bez provo|enja izvr{nog postupka, moè biti od interesa za obje strane (U tom smislu O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 346. Tako|er presude Vrhovnog suda BiH Rev. 250/78 od 29.9.1978, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/1978, str. 34, Gzz13/57 od 25.3.1957, Zbirka sudskih odluka, knj. II, sv. 1, odl. br. 80. Vidjeti supra 2, 88/2). 6 Odluke suda u postupku izvr{enja na nepokretnostima. U ZIP-u iz 1978. g. je postupak izvr{enja na nepokretnosti bio tako koncipiran da je sud morao donijeti pet rje{enja (rje{enje o izvr{enju, rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti, rje{enje o dosudi, rje{enje o predaji nepokretnosti kupcu, rje{enje o namirenju) a razvoj postupka u vremenu bio je ovisan o pravosna`nosti navedenih rje{enja. Protiv njih su bili dopu{teni pravni lijekovi (prigovor i àlba), koje je du`nik i redovno ulagao, ~ime je bilo programirano odugovla~enje postupka izvr{enja. Novi zakon predvi|a dono{enje rje{enja o izvr{enju, rje{enja o dosudi (~lan 93.) i rje{enja o namirenju (~lan 109.) Sud donosi zaklju~ak o prodaji kojim istovremeno utvr|uje vrijednost nepokretnosti (~lan 82.). U rje{enju o dosudi se odre|uje predaja nepokretnosti i uknji`ba prava vlasni{tva kupca (~lan 93.). Bitne novine u postupku izvr{enja na nepokretnostima su: pod 6. spomenute izmjene u broju i obliku odluka koje sud donosi u izvr{nom postupku, skra}enje rokova za odre|ene radnje (npr. rok od tri dana za izja{njenje izvr{enika o promjeni predmeta izvr{enja - ~lan 71. st. 1., umjesto osam dana ~lan 143. st. 1. ZIP-a iz 1978. godine), tre}u javnu prodaju sud zakazuje po slu`benoj du`nosti (~lan 89. st. 5.), a ne samo na prijedlog traìoca izvr{enja (~lan 169. ZIP-a iz 1978.). Tek ako je tre}a prodaja bila neuspje{na, sud obustavlja izvr{enje (~lan 95.). Efikasnosti doprinose i odredbe o najniòj po~etnoj i najniòj dopu{tenoj cijeni (~lan 89.), kao i to da odre|ene odluke sud donosi u formi zaklju~ka protiv kojeg nije dopu{ten pravni lijek (zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti ~lan 80. st. 1., zaklju~ak o prodaji - ~lan 82.) umjesto u formi rje{enja kao {to je bio slu~aj u starom zakonu (~lan 154. ZIP 1978.), na neka rje{enja nije dopu{ten prigovor, samo àlba (rje{enje o dosudi - ~lan 93. st. 3., rje{enje o namirenju), za tok izvr{nog postupka nije bitno da je rje{enje postalo pravosna`no, pa ~ak ni izvr{no. Pod odre|enim
254 ^lan 69
uvjetima mogu}e je pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (~lan 80. st. 2.) i prvom ro~i{tu za nadmetanje i prodaju i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 90. stav 1.). 8 Relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova. Bitna principijelna novina kojom se predvi|a relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova u izvr{nom postupku propisana je u odredbi ~lana 12. stav 5., prema kojoj prigovor i àlba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka. Iz ove odredbe slijedi da bi bilo mogu}e provesti sve izvr{ne radnje zabilje`bu zalo`nog prava, utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, njenu prodaju i dosudu, ali ne i samo namirenje traìoca izvr{enja koje se odlaè do odluke prvostepenog suda o prigovoru. (U tom smislu M. Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ovr{nog prava, str. 3., Suprotno mi{ljenje A. Daupovi} u komentaru ~lana 12.). Rje{enje o izvr{enju postaje izvr{no kada je prigovor na rje{enje odbijen ili nije uloèn u roku (~lan 13. st. 2.). To je sigurno jedna od najpozitivnijh novina Zakona, ali ona moè izgubiti na u~inkovitosti ako ne bude dosljedno provedena kod izvr{enja na pojedinim predmetima izvr{enja (U tom smislu Mihajlo Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ovr{nog prava, str. 4.). Upravo kod izvr{enja na nepokretnostima to nije u~injeno dosljedno i znatno je revidirano osnovno opredjeljenje Zakona izraèno u ~lanu 12. stav 5. tek po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju sud poduzima izvr{nu radnju utvr|ivanja vrijednosti (v. 80/4), dok bi prema odredbi ~lana 12. stav 5. u tom momentu bilo mogu}e preduzeti ~ak i namirenje. Prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju sud vr{i zabilje`bu izvr{enja (v. 72/2) i donosi zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti (v. 80/1), a samo izuzetno moè pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (v. 80/4) i ro~i{tu za nadmetanje i prodaju (v. 90/1). ^lan 69. Nepokretnost kao predmet izvr{enja (1) Ukoliko nije druga~ije odre|eno predmet izvr{enja moè biti samo nepokretnost kao cjelina odre|ena propisima koji ure|uju vlasni{tvo i druga stvarna prava. (2) Suvlasni~ki dio nepokretnosti moè biti samostalan predmet izvr{enja u pogledu kojeg se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na nepokretnosti. (3) U slu~aju postupka izvr{enja na suvlasni~kom dijelu, a prema zahtjevu traìoca izvr{enja, izvr{enika ili drugog suvlasnika, sud }e u rje{enju o izvr{enju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokret nost tako i suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja. U rje{enju o izvr{enju sud }e nazna~iti i da }e, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava 4. ovog ~lana, svojim zaklju~kom iz stava 3. ~lana 90. ovog zakona odlu~iti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasni~ki dio. U istom rje{enju sud }e odrediti da se zabilje`ba izvr{enja iz ~lana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.
^lan 69 255
(4) Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela nepokretnosti bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupaju}i kao da se radi o zahtjevu suvlasni ka za diobu fizi~ki nedjeljive stvari kako je to predvi|eno propisima koji ure|uju suvlasni~ke odnose. (5) U slu~aju iz stava 4. ovog ~lana suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja traìoca izvr{enja i drugih lica koja se namiruju u izvr{nom postupku te prije naknade tro{kova izvr{nog postupka. (6) Suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvr{enja ustupi ako poloè iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela u toj stvari. (7) Suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, sud }e uputiti na parnicu protiv traìoca izvr{enja, a i protiv izvr{enika ako i on osporava njegovo pravo da dokaè svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne moè dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj traè odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog ~lana moè dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njegovo pravo nije osporeno. (9) Okolnost da je sud u izvr{nom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog ~lana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog ~lana ne uti~e na pravo traìoca izvr{enja ili izvr{enika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici. (10) Odredbe stava od 2. do 9. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i na vlasnike zajedni~ke imovine (zajedni~ari). Ako izme|u izvr{enika i ostalih vlasnika zajedni~ke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedni~koj stvari, sud }e vlasnika zajedni~ke imovine koji osporava izvr{enikova prava na zajedni~ku stvar zaklju~kom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedni~ke imovine da u njoj traè odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog dijela osnovano pravo plodouìvanja, ono moè biti samostalni predmet izvr{enja s tim da izvr{enik moè namiriti svoje potraìvanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu ~ega se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na pravima.
256 ^lan 69
Op}enito. Odredba ~lana 69. novina je u izvr{nom pravu BiH ZIP iz 1978. g. nije sadràvao odredbu odnosno nije definirao nepokretnost kao predmet izvr{enja. To ne zna~i da se nu`no radilo o pravnoj praznini, jer definiranje nepokretnosti, razlikovanje u odnosu na pokretne stvari, pitanje njenih sastavnih dijelova, plodova i pripadaka, {to moè biti od velikog zna~aja za izvr{enje, pitanja su koja nu`no rje{ava materijalnopravni propis, odnosno zakon koji ure|uje stvarno pravo. Sa svojih jedanaest stavova ova odredba neuobi~ajeno je duga za na{u zakonodavnu tehniku. Naslov ~lana ne odraàva najpreciznije njen regulatorni sadràj. Prvim stavom je definirana nepokretnost kao predmet izvr{enja. Sedes materiae, {to ne proizlazi direktno iz naslova, jeste ure|enje izvr{enja na suvlasni~kom dijelu nekretnine (stav 29.). Odredba stava 10. ure|uje izvr{enje na nekretnini u zajedni~kom vlasni{tvu, a odredba stava 11. izvr{enje na plodouìvanju koje je osnovano na nekretnini ili njenom suvlasni~kom dijelu. Prijedlog zakona o izvr{nom postupku Vlade Federacije BiH iz septembra 2002. nije jo{ sadràvao identi~nu odredbu i tada je naslov ~lana adekvatnije odraàvao njegov sadràj. ^lan 69. Prijedloga imao je samo tri stava koja odgovaraju dana{njim stavovima 1, 2. i 11., po ugledu na rje{enja ~lana 76. hrvatskog Ovr{nog zakona. Odredbe koje reguliraju mogu}nost da se umjesto izvr{enja na suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku vr{i izvr{enje na cijeloj nepokretnosti dodate su u kasnijim fazama rada na ovom zakonskom tekstu. Prijedlog Zakona o izvr{nom postupku iz septembra 2002. g. je sadràvao sli~ne odredbe ali samo kada je u pitanju bilo izvr{enje na pokretnoj stvari u suvlasni{tvu. Suvlasnik pokretne stvari koja je predmet izvr{enja nije kao tre}i mogao traìti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim ali je imao prednost u namirenju, pravo da mu se ustupi stvar (~lan 53. Prijedloga). Ovdje se navode ranija rje{enja u cilju historijskog tuma~enja. Naime, niè }e biti izvr{en kriti~ki osvrt na rje{enja o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu nekretnine, pa je korisno upozoriti na ~injenicu da njih nije poznavalo ranije izvr{no pravo BiH, niti su od samog po~etka bile dio novog zakonskog teksta. Tako|er, pore|enja radi isti~e se da paralelne odredbe ne postoje u slovena~kom, hrvatskom, makedonskom izvr{nom pravu, pravu Srbije i Crne Gore, u austrijskom pravu.
Uz stav 1: Nepokretnost kao predmet izvr{enja. Cilj ove norme je odrediti nekretninu kao predmet izvr{enja. Me|utim, zakonodavac to ne ~ini normama izvr{nog prava ve} vr{i upu}ivanje na norme zakona koji ure|uje vlasni{tvo i druga prava, ali je to upu}ivanje neprecizno. Zakon je ovdje izvr{io uputu na propise koji reguliraju vlasni~kopravne odnose i koje bi trebale regulirati pojam i vrste stvari. U na{em pravnom poretku tradicionalno nema odredaba o stvarima kao objektima stvarnih prava. Naro~ito je ZOSPO u ovom pravcu vakantan, jer osim odredbe da pravo vlasni{tva moè postojati na pokretnim i nepokretnim stvarima (~lan 2. ZOSPO) ne sadrì nikakvu op}u odredbu o stvarima. ZOVO je neznatno potpuniji, daju}i zakonsku definiciju pokretnih i nepokretnih stvari kao i nepokretnosti po namjeni kao pripatka nekretnine (~lan 10. st. 1. i 3. ZOVO). Prema vaè}im propisima nepokretnosti su zemlji{te, trajni gra|evinski objekti, stanovi i poslovne prostorije, kao i pripaci tih stvari dok po volji vlasnika ili po zakonu sluè iskori{tavanju te nepokretnosti. Novi propisi o stvarnom pravu koji se nalaze
^lan 69 257
u fazi izrade }e predvidjeti, po uzoru na hrvatsko pravo, da su nepokretnosti samo zemlji{ne ~estice. Dejstvom na~ela superficies solo cedit, sve {to sa zemlji{tem bude trajno spojeno sastavni je dio zemlji{ta, ~ime }e ponovo biti uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine. Tako|er }e novo stvarno pravo definirati pravo gra|enja kao nepokretnost, pa }e se i izvr{enje na pravu gra|enja provoditi po pravilima koja vaè za izvr{enje na nepokretnosti (tako u hrvatskom pravu: ~lan 280. st. 2. ZV, ~lan 76. st. 3. OZ). 3 Nepokretnost kao cjelina. Zakon odre|uje da izvr{enje moè biti nepokretnost kao cjelina u skladu sa propisima zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima, ali takve odredbe nema ni u ZOVO ni u ZOSPO, pa je potrebno tuma~enje ove nejasne odredbe. Jedno mogu}e tuma~enje je da je zakonodavac propisao da nije mogu}e izvr{enje na sastavnim dijelovima nepokretnosti. Ovakvo tuma~enje nailazi na dva ograni~enja. Prvo, nedostaje zakonska regulativa sastavnih dijelova i zakonsko razlikovanje bitnih (neodvojivih) sastavnih dijelova od nebitnih (odvojivih) sastavnih dijelova, koji se mogu odvajati bez o{te}enja stvari. U doktrini nije sporno da sastavni dijelovi koji se mogu odvojiti bez o{te}enja stvari mogu biti objektom posebnih prava i shodno tome mogu biti i predmet samostalnog izvr{enja, ali ovakva rje{enja nedostaju u na{em pravnom poretku. Ovo }e pitanje biti naro~ito aktuelno nakon {to je usvojen Okvirni zakon o zalozima BiH koji predvi|a mogu}nost postojanja posebnih prava i na bitnim sastavnim dijelovima nepokretnosti (Zalog, srodno pravo odnosno posebno vlasni~ko pravo na obezbje|enju koje je registrirano prije nego je to obezbje|enje pri~vr{}eno za nepokretnu stvar, ima pravo prvenstva nad bilo kojim pravom na tom obezbje|enju koje je nastalo kao posljedica spajanja. ~lan 12. st. 1. Jednostavnije re~eno zalo`no pravo ostaje i nakon spajanja jedne pokretne stvari sa nepokretno{}u, te se moè provesti i izvr{enje na tom dijelu za namirenje zalo`nog prava, i to sa pravom prvenstva u odnosu na zalo`no pravo na cijeloj nepokretnosti.) Obim odgovornosti jedne nekretnine usko je povezan sa odre|enim temeljnim pitanjima stvarnog prava (sastavni dijelovi, pripaci, pravno jedinstvo nekretnine) koja nisu zakonodavno ure|ena u na{em pravu, tako da doktrina mora dati odgovor {ta moè biti objekt izvr{enja. U odredbama posve}enim hipoteci ZOSPO i ZOVO na isti na~in odre|uju da se hipoteka odnosi na plodove, sastavne dijelove i pripatke. Sva ta pravila vaè i za sudsku hipoteku. ZOVO jo{ dopunjuje navedenu regulativu odre|uju}i da se hipoteka proteè i na pobolj{anja nekretnine nastala nakon zasnivanja hipoteke (~lan 68. st. 3. ZOVO in fine). Ovom dopunom propisana je zakonom ekstenzivnost hipoteke, ali se ona ne moè smatrati velikom novinom, jer ni ranije nije bilo sporno u pravnoj literaturi da hipoteka moè djelovati ekstenzivno (M. KrisperKramberger, Pogodbena zastavna pravica na nepremi~inah, str. 24, O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38, N. Gavella, Zalo`no pravo, str. 8., P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), str. 1120), ali i dalje nedostaje razrada ovog principa. Ilustracije radi, njema~ki BGB posve}uje ovom pitanju 12 paragrafa ( 11201131 BGB), reguliraju}i tako osim prostiranja hipoteke na plodove, sastavne dijelove i pripatke, posljedicu njihovog udalje-
258 ^lan 69
nja i otu|enja, protezanje na naknadu iz zakupnog odnosa, na povremena davanja, na osiguranu sumu (realna subrogacija), slu~aj ponovnog uspostavljanja uni{tene nekretnine itd. Sva ova pitanja mogu imati veliki prakti~ni zna~aj u konkretnom izvr{nom postupku, a ni na jedno od ovih pitanja na{e pozitivno pravo ne nudi odgovor. U doktrini su ona raspravljana i nu|ena su rje{enja (Tako npr. za protezanje hipoteke i na zakupninu, N. Gavella, Zalo`no pravo, str. 84, protiv mogu}nosti samostalnog zalaganja plodova, T. Tumbri, Zalo`no pravo, str. 147, za mogu}nost da nad pripacima ili sastavnim dijelovima zgrade postoje druga prava osiguranja povjerioca, npr. zadrànje prava vlasni{tva na ma{inama ugra|enim u fabri~ku zgradu P. Simonetti, Mobilijarna hipoteka, str. 74, P. Simonetti, Hipotekarno zalaganja nekretnina u Federaciji BiH, str. 43, P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), str. 1120-1122, E. ûlinovi}-Herc, Ugovorno osiguranje, tra`bina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, str. 244), ali bi odista bilo nu`no da ova pitanja budu regulirana zakonom. Pred reformu stvarnog prava se postavlja zahtjev da regulira kompleks pitanja vezanih za stvari, a za izvr{enje na nekretninama bi od posebnog zna~aja bilo odre|enje plodova (npr. do kog momenta plodovi pripadaju vlasniku, a od kog jam~e za hipoteku), sastavnih dijelova ({ta su bitni odnosno nebitni dijelovi i na koje se odnosi hipoteka, mogu li se neki isklju~iti od odgovornosti) i pripadaka (pod kojim uvjetom pripadak moè biti isklju~en od odgovornosti i eventualno predmetom drugih prava osiguranja), odre|enje pravila realne subrogacije za slu~aj propasti osigurane nepokretnosti optere}ene hipotekom. 4 Izvr{enje na zemlji{noknji`nom tijelu. Prema drugom mogu}em tuma~enju izvr{enje na nekretnini kao cjelini treba dovesti u vezu sa propisima zemlji{noknji`nog prava. Prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava, koja su preuzeta i u nove Zakone o zemlji{nim knjigama, samo cijelo zemlji{noknji`no tijelo moè biti objektom prava (Pravno pravilo iz 4. Zakona o osnivanju i unutra{njem ure|enju zemlji{nih knjiga iz 1930, ~lan ~lan 16. st. 3. ZZK). zemlji{noknji`no tijelo predstavlja jednu ili vi{e kata-starskih ~estica koje se nalaze u istoj katastarskoj op}ini, koje imaju istog vla-snika i koje su isto optere}ene. Sva prava upisana u vlasni~kom ili teretnom listu odnose se na cijelo zemlji{noknji`no tijelo upisano u posjedovnom listu. Eventualna potreba da se posebno optereti samo jedna ili vi{e parcela odno-sno dio zemlji{noknji`nog tijela zahtijevala bi otpis tih parcela u posebni zemlji{noknji`ni uloàk. Ovdje se radi o osnovim principima stvarnog i zemlji{noknji`nog prava koji bi vrijedili i u izvr{nom pravu i bez izri~ite upute na njih. Za razliku od tih principa u onim dijelovima BiH gdje je implementiran Zakon o premjeru i katastru nekretnina rje{enje je druga~ije, jer je ovaj zakon dopu{tao zasnivanje hipoteke na jednom dijelu katastarsko-knji`nog tijela odnosno jednoj katastarskoj ~estici koja ulazi u sastav zemlji{noknji`nog tijela. (Zakon o premjeru i katastru nekretnina, ~lan 110.) Odredbom ~lana 93. ZZK-a odredbe Zakona o premjeru i katastru nekretnina koje se odnose na upis prava na nepokretnostima su stavljene van snage, ali u praksi jo{ moè do}i do realizacije tako uknjiène hipoteke. Postavlja se pitanje moè li se izvr{enje voditi samo na jednoj ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u satav zemlji{noknji`nog tijela ili nu`no mora biti obuhva}eno cijelo zemlji{noknji`no tijelo. Primjena odredbe ~lana 65. o obimu izvr{enja nalaè prvu soluciju izvr{enje
^lan 69 259
je mogu}e samo na nekim parcelama u obimu potrebnom za namirenje, pri ~emu }e u postupku izvr{enja nu`no do}i do zemlji{noknji`nog otpisa parcela na kojima je odobreno izvr{enje. Takve se parcele upisuju u novi z.k. uloàk i potom se upisuje i zabilje`ba izvr{enja (v. 65/8). 5 Uz stav 2: Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Odredbe o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu su novina u izvr{nom pravu BiH. One ne spadaju u red uspjelih novih rje{enja i vrlo su dubiozne iz aspekta ustavne garancije prava vlasni{tva. Osim ovih centralnih odredaba o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu sadrànih u ovom ~lanu Zakona razli~iti aspekti ovog izvr{enja regulirani su na drugim mjestima u Zakonu, ali se gotovo svim tim odredbama moè prigovoriti nedore~enost (v. 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4). Suvlasni~ki dio kao idealni dio na jednoj fizi~ki nepodijeljenoj stvari ima svoju samostalnu pravnu sudbinu nezavisnu od sudbine cijele stvari suvlasnik njime moè slobodno raspolagati, moè ga zaloìti (~lan 15. st. 3. ZOVO, ~lan 14. stav 2. ZOSPO). Analogno tome, suvlasni~ki dio nepokretnosti moè biti i samostalnim predmetom izvr{enja, pri ~emu }e se na odgovaraju}i na~in primijeniti odredbe o izvr{enju na nepokretnostima. U praksi je do izvr{enja na suvlasni~kom dijelu dolazilo rijetko, prije svega zato {to su banke relativno rijetko ili gotovo nikako kao zalog prihvatale zalaganje suvlasni~kog dijela. Pored svih ostalih problema koji prate prodaju nepokretnosti u izvr{nom postupku, prodaja suvlasni~kog dijela se u praksi pokazala kao neatraktivna zbog postojanja u odre|enim slu~ajevima zakonskog prava pre~e kupovine (pravo pre~e kupovine suvlasnika gra|evinskog zemlji{ta, poljoprivrednog i {umskog zemlji{ta, stana ili poslovnog prostora ure|eno ~lanom 2932. Zakona o prometu nekretnina), te nemotiviranosti kupaca da u|u u suvlasni~ku zajednicu itd. Davaoci kredita u pravilu zahtijevaju da i ostali suvlasnici zaloè svoje suvlasni~ke dijelove odnosno da se uz saglasnost svih suvlasnika zaloì cijela nepokretnost, budu}i da se radi o poslovima vanrednog upravljanja stvari (^lan 17. stav 3. ZOVO, ~lan 15. st. 3. ZOSPO). Ovakva mogu}nost postojala je samo u situacijama kada su suvlasnici u posebno bliskim odnosima (npr. roditelji i djeca) u protivnom nekretnina u suvlasni{tvu nije mogla posluìti kao adekvatno osiguranje. Uz stav 3: Mogu}nost izvr{enja na cijeloj nepokretnosti u suvlasni{tvu. Gore su navedeni odre|eni razlozi za{to je zakonodavac posebno regulirao izvr{enje na suvlasni~kom dijelu, pri ~emu je izvr{enje mogu}e kako samo na suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku, tako i na cijeloj nepokretnosti, koja pripada ostalim suvlasnicima. Time se èlio olak{ati poloàj povjerioca i suvlasnika koji je èlio zaloìti svoj suvlasni~ki dio, a nije imao saglasnost ostalih suvlasnika za zalaganje cijele stvari, kao i poloàj traìoca izvr{enja, ~ije potraìvanje nije osigurano i koji pokre}e izvr{ni postupak, a jedina vrijednost koju izvr{enik ima je suvlasni~ki udio u nepokretnosti. Slijede}i navedeni opravdani pravnopoliti~ki cilj, zakonodavac je oti{ao predaleko i nije isklju~eno da ova i sljede}e odredbe u budu}nosti budu predmetom ocjene usagla{enosti sa ustavom i me|unarodnim dokumentima kojima se {tite osnovna prava. Ukratko, data su{tina ovih novina: zbog ~injenice da jedan od suvlasnika ne izvr{ava svoje obaveze drugi suvlasnici mogu izgubiti svoje suvlasni~ke udjele, a to je mogu}e i kada je izvr{enik manjinski vlasnik! (Pore|enja radi, ~lan
260 ^lan 69
90. Prednacrta zakona o izvr{nom postupku za Srbiju i Crnu Goru sadrì potpuno suprotno rje{enje i priznaje suvlasniku koji nije izvr{enik da zahtijeva da se nepokretnost ~iji je suvlasnik izvr{enik izuzme od izvr{enja i ustupi drugom suvlasniku u isklju~ivo vlasni{tvo pod uvjetom da poloì iznos koji odgovora procijenjenoj vrijednosti izvr{enikovog suvlasni~kog dijela.) Analizu odredbe stava 3. treba po~eti primjedbom koja se odnosi na njen pravno-tehni~ki izraz. Odredba je te{ka za razumjeti jer vr{i upu}ivanje na tri druge zakonske odredbe, osim toga sadrì i neka neprihvatljiva rje{enja. Ukoliko je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja, traìlac izvr{enja, izvr{enik ili suvlasnik koji nije izvr{enik mogu zahtijevati da se izvr{enje vr{i na cijeloj nepokretnosti. Problemati~no je rje{enje prema kojem ovaj zahtjev moè postaviti i izvr{enik. Ovdje su mogu}e zloupotrebe od strane nesavjesnog suvlasnika, koji ne pla}a svoje dugove. Nije za o~ekivati da takav zahtjev postave drugi suvlasnici; mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti njima ne ide u prilog, ali su mogu}e zloupotrebe u odnosima me|u suvlasnicima. Tako npr. jedan od njih moè inicirati prodaju cijele nepokretnosti i ukoliko drugi suvlasnici nemaju sredstava za otkup moè otkupiti cijelu nepokretnost, po relativno niskoj cijeni ako kupuje na nekom kasnijem ro~i{tu. Motiv samog traìoca izvr{enja da traì prodaju cijele stvari moè biti znatno reduciran ~injenicom da za njegovo namirenje ne stoji na raspolaganju cjelokupan iznos dobiven prodajom cijele nepokretnosti, ve} samo iznos preostao nakon namirenja suvlasnika (infra 8). Navedena promi{ljanja ukazuju na opasnosti rje{enja po kojem se umjesto na suvlasni~kom udjelu izvr{enje moè voditi na cijeloj nepokretnosti i nu`nost da sud mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti tuma~i kao izuzetak. U slu~aju da ovla{teno lice podnese zahtjev da se proda cijela nepokretnost, za njegovo usvajanje je potrebno da budu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Osnovni uvjet za odluku da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini ili suvlasni~ki dio jeste onaj propisan odredbom stava 4. ovog ~lana, a on se sastoji u tome da bi se prodajom nepokretnosti u cjelini postigla znatno vi{a cijena za suvlasni~ki udio nego kada bi se on prodavao odvojeno. Odluka suda kojom usvaja zahtjev da se prodaji izloì cijela nepokretnost je procesno veoma sloèna. Tu odluku sud ne moè donijeti definitivno kada odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje i iz razloga {to u tom momentu nije mogu}a procjena nepokretnosti. Primarni objekt izvr{enja je suvlasni~ki dio. To je va`no uputstvo za izvr{nog sudiju. Ne treba teìti bez opravdanja izvr{enju na cijeloj nepokretnosti, jer to moè zna~iti ugroàvanje prava drugih suvlasnika. To je vidljivo i iz zakonske formulacije iz koje ne proizlazi direktno da je cijela nepokretnost predmet izvr{enja, ve} samo da se u rje{enju o izvr{enju moè odrediti da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini tako i suvlasni~ki dio. Tako|er i u drugim zakonskim odredbama zakon konsekventno koristi formulaciju iz koje je vidljivo da je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja (npr. 80/7, 82/6). Stoga, dispozitiv rje{enja o izvr{enju treba da glasi da se dozvoljava izvr{enje na suvlasni~kom dijelu nepokretnosti. Dispozitivom rje{enja o izvr{enju ne moè biti obuhva}ena cijela nepokretnost; takvu odluku sud ne moè donijeti u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer definitivno postojanje uvjeta utvr|uje na ro~i{tu za prodaju (v. 90/3). Iako sud nije donio rje{enje o izvr{enju na cijeloj nepokretnosti, moè prikupljati ponude i
^lan 69 261
za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio, jer za to ima ovla{tenje u Zakonu koji odre|uje da se na prodaju nude oba navedena objekta. Interesantna je zakonska formulacija da se na prodaju ponude - Zakon ne sadrì formulaciju da se odre|uje izvr{enje na oba objekta. Kada utvrdi da li su ispunjeni uvjeti iz stava 4. ovog ~lana, sud }e donijeti zaklju~ak kojim odre|uje kona~ni predmet prodaje, tj. izvr{enja. Ova odredba ne daje precizan iskaz o tome da sud odre|uje izvr{enje na oba objekta. Rje{enje o izvr{enju odnosi se samo na suvlasni~ki dio i u dispozitivu rje{enja treba kao predmet izvr{enja odrediti suvlasni~ki udio. Bitni sastavni dio rje{enja je odre|enje predmeta izvr{enja, a u zakonu nema odredbi o tome da bi se predmet mogao odrediti alternativno ili eventualno. To govori u prilog da se odre|uje rje{enje samo na suvlasni~kom dijelu. Ukoliko su navedena ovla{tena lica podnijela zahtjev za izvr{enjem na cijeloj nepokretnosti, sud }e u obrazloènju rje{enja nazna~iti da }e naknadnim zaklju~kom odlu~iti da li se prodaji izlaè cijela nepokretnost ili suvlasni~ki dio. 7 Uz stav 4: Mogu}nost povoljnije prodaje suvlasni~kog dijela. Ako traìlac izvr{enja, izvr{enik ili suvlasnik koji nije izvr{enik postave zahtjev da se izvr{enjem obuhvati cijela nepokretnost, a ispunjeni su zahtjevi propisani zakonom, sud je duàn udovoljiti tome zahtjevu. Zakon ne ostavlja prostora sudu za slobodnu procjenu u svakom konkretnom slu~aju da li }e se vr{iti prodaja cijele stvari ili udjela (... sud }e odrediti...). Pri tome Zakon odre|uje da su isklju~ivo ekonomski razlozi odnosno mogu}nost postizanja bolje prodajne cijene razlozi na kojima sud treba da temelji dono{enje odluke da se prodaji izloì nepokretnost u cjelini. Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti. âk i ako ekonomski pokazatelji govore u prilog tome da se prodaji izloì cijela stvar, zakonodavac je na~inio gre{ku ne odrediv{i da sud moè, ali i ne mora, donijetu takvu odluku zavisno od procjene svih okolnosti konkretnog slu~aja. Postizanje znatno vi{e cijene za udio u slu~aju da se prodaji izloì cijela nepokretnost {titi interese izvr{enika i traìoca izvr{enja, ali ne i drugih suvlasnika. Mogu}e je da je udio izvr{enika u nepokretnosti samo desetina, te da }e se odista za tu desetinu dobiti znatno vi{a cijena u slu~aju da se prodaje cijela nepokretnost, ali po{to takva solucija moè ozbiljno ugroziti ostale suvlasnike trebalo je ostaviti prostora sudu da cijeni cjelishodnost takve prodaje. Zakon dalje nije odredio ko i na koji na~in vr{i procjenu o tome koja je prodaja povoljnija i ko moè dati relevantan iskaz o tome da bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti. Budu}i da bi prodaju cijele nepokretnosti trebalo posmatrati kao izuzetak, za {ta nam citirane odredbe Zakona daju upori{te, tada odluku o tome da li }e se postu}i znatno vi{a cijena prodajom cijele nepokretnosti ne bi trebalo donijeti olako, pau{alno, bez temeljite procjene okolnosti konkretnog slu~aja. Iskaz o tome bi trebao dati sudski vje{tak odgovaraju}e struke (finansijski, gra|evinski) u postupku utvr|ivanje vrijednosti predmeta izvr{enja. U protivnom, a priori bi se moglo re}i da }e se, prema onome {to u ìvotu naj~e{}e biva, prodajom cijele stvari a ne samo prodajom udjela posti}i povoljnija cijena. To o~igledno nije bila namjera zakonodavca, jer u protivnom ne bi bilo ni potrebno stipulirati odredbu kao u stavu 4. niti odga|ati odluku o tome do dono{enja zaklju~ka iz
262 ^lan 69
~lana 90. st. 3. Kod ocjene ponuda za suvlasni~ki dio i cijelu stvar sintagmu znatno vi{a cijena tuma~iti u smislu da ona mora biti toliko vi{e da se traìlac izvr{enja moè u potpunosti namiriti, ali nakon {to su se i suvlasnici potpuno namirili (u visini svojih suvlasni~kih dijelova). Ukoliko to nije slu~aj ponuditi na prodaju samo suvlasni~ki dio, jer bi prodaja cijele nepokretnosti u takvom slu~aju mogla imati i negativne socijalne u~inke. U obrazloènju se pozvati na ustavnu garanciju vlasni{tva. U situaciji u kojoj se izvr{ni postupak pokre}e za namirenje potraìvanja, ~iji je iznos neznatan u odnosu na vrijednosti cijele nepokretnosti ili je suvlasni~ki udio u nepokretnosti neznatan odbiti zahtjev izvr{enika, suvlasnika ili traìoca izvr{enja da se prodaji izloì cijela stvar pozivaju}i se na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava kao i na odredbu ~lana 65. o obimu izvr{enja (v. 65/3 i 4). Ovo na~elo nije direktno normirano odredbama Zakona o izvr{nom postupku, ali ~lan 21. upu}uje na odgovaraju}u primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, a taj zakon odredbom ~lana 10. zabranjuje zloupotrebu procesnih prava. Ovdje je mogu}e jo{ na jedan na~in za{tititi suvlasnike koji nisu izvr{enici, i to primjenom zakonskih odredaba o nedostatku pokri}a. Suvlasnici su lica koja se namiruju iz prodajne cijene (v. infra 8), sljedstveno tome, ukoliko iznos postignut prodajom, nakon podmirenja njihovih suvlasni~kih dijelova, ne bi bio dovoljan za potpuno namirenje traìoca izvr{enja, sud bi trebao uvaìti njihov prigovor nedostatka pokri}a (v. 81/1 i dalje). Ako je postavljen zahtjev od strane ovla{tenih lica i ispunjeni uvjeti iz stava 4., sud }e naloìti prodaju cijele nepokretnosti kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizi~ki nedjeljive stvari, kako je to predvi|eno propisima koji ure|uju suvlasni~ke odnose. Ovdje je Zakon izvr{io uputu na ZOVO/ZOSPO i na entitetske zakone kojima je reguliran vanparni~ni postupak. Upu}ivanje na navedene propise izaziva jedan problem. Prema odredbi ~lana 16. st. 1. ZOSPO svaki suvlasnik ima pravo da u svako vrijeme zahtijeva diobu stvari, osim u nevrijeme za druge suvlasnike. Da li bi u slu~aju da izvr{enik ili traìlac izvr{enja ili neki od suvlasnika koji nisu traìoci izvr{enja traè izvr{enje na cijeloj nepokretnosti drugi suvlasnik mogao ista}i prigovor da se radi o diobi u nevrijeme i time privremeno osujetiti prodaju cijele nepokretnosti? Sa stanovi{ta efikasnosti izvr{nog postupka takvo bi tuma~enje bilo velika smetnja, ali se ono ne da izbje}i budu}i da sam zakon izri~ito upu}uje na pravila koja reguliraju suvlasni~ke odnose. Upravo ovdje bi mogla biti sadràna za{tita za suvlasnike koji nisu izvr{enici, koja je ina~e u odredbi ~lana 69. tako manjkava. Navedenu odredbu me|utim sadrì samo ZOSPO, koji se primjenjuje u Republici Srpskoj, dok ZOVO koji je na snazi u Federaciji BiH nema paralelnu odredbu. 8 Uz stav 5: Prvenstveno namirenje suvlasnika. U slu~aju prodaje cijele nepokretnosti nad kojom postoji suvlasni{tvo, zakonodavac je èlio osigurati za{titu suvlasnika koji nisu izvr{enici odredbom prema kojoj oni imaju pravo prvenstvenog namirenja iz iznosa dobivenog prodajom cijele nepokretnosti i da se to prvenstvo ogleda i prema tro{kovima izvr{nog postupka. Postavlja se pitanje da li je na ovaj na~in osigurana adekvatna za{tita ostalih suvlasnika koji nisu izvr{enici i ako je odgovor negativan ovdje leì osnov mogu}e neustavnosti odredaba o izvr{enju na cijeloj stvari za dug jednog suvlasnika.
^lan 69 263
Prvi princip koji bi u situaciji prodaje cijele stvari za potraìvanje koje traìlac izvr{enja ima prema jednom od suvlasnika morao biti zadovoljen jeste adekvatno nov~ano obe{te}enje suvlasnika koji nisu izvr{enici. U situaciji da oni ne èle prodaju, ali je nisu mogli sprije~iti, u situaciji u kojoj }e i njihovi suvlasni~ki dijelovi biti izloèni prodaji oni moraju dobiti stvarnu protuvrijednost njihovih suvlasni~kih dijelova. Zakon odre|uje da oni imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova. Odredba je naàlost neprecizna da li je zakonodavac ovim rije~ima odredio da oni moraju dobiti stvarnu vrijednost njihovih udjela ili srazmjeran, alikvotni dio iz ostvarene cijene? Prvo rje{enje ne}e ~esto biti mogu}e, odnosno ne}e nikad biti mogu}e ako se na ro~i{tu za javnu prodaju ne ostvari dobra cijena, na daljnjim ro~i{tima to je svakako nemogu}e. Drugo rje{enje je oduzimanje prava vlasni{tva bez pune naknade i bez postojanja javnog interesa. U Federaciji BiH bi to bilo u suprotnosti sa ~lanom 3. ZOVO koji reproducira sadràj ~lana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, prema kojem je oduzimanje prava vlasni{tva mogu}e samo u javnom interesu. Odredba bi bila suprotna i sa ~lanom 6. ZOVO koji odre|uje da vlasnik ima pravo na punu naknadu za oduzimanje ili ograni~enje vlasni{tva. U Republici Srpskoj, gdje u ZOSPO nema odredbe analogne odredbi ~lana 3. ZOVO, ovakvo postupanje bi bilo protivno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama, odnosno protivno Ustavu BiH. Nije sporno da }e suvlasnici u posebnom postupku i u navedenoj situaciji imati pravo regresa prema izvr{eniku za razliku u vrijednosti, ali je to slaba i neizvjesna utjeha za izgubljeno vlasni{tvo na nepokretnosti. Ova situacija daje osnova za podizanje apelacije kod Ustavnog suda BiH nakon {to se iscrpe redovni i vanredni pravni lijekovi. 9 Uz stav 6: Ustupanje nepokretnosti suvlasnicima. Cilj odredbe stava 6. tako|er je za{tita suvlasnika koji nisu izvr{enici. Oni mogu sprije~iti prodaju cijele stvari zahtijevaju}i da im se cijela stvar ustupi ako poloè iznos koji odgovara vrijednosti udjela izvr{enika. Odredba je vi{estruko neprecizna i traì tuma~enje upotrebljenih izraza: ustupi, poloì i iznos koji odgovara vri jednosti, kao i odgovor na pitanje da li taj zahtjev mogu postaviti svi zajedno, jedan ili vi{e suvlasnika. Kori{teni izraz ustupi je donekle neprecizan, jer oni stvar imaju u (su)vlasni{tvu, a ~esto }e je imati i u suposjedu. Ustupanje stvari zna~i ustvari otkup dijela suvlasnika-izvr{enika. Uvjet za ustupanje predmeta izvr{enja je polaganje odgovaraju}eg iznosa, pri ~emu polaganje iznosa treba tuma~iti kao polaganje u sudski depozit, a za za{titu traìoca izvr{enja je bitno da izvr{enik ne moè raspolagati tim iznosom. Za odluku izvr{nog suda bi bilo dovoljno da suvlasnici koji postavljaju zahtjev u skladu sa ~lanom 6. i izraze spremnost da poloè iznos; pri ~emu sud odlu~uje o zahtjevu i ustupanje stvari suvlasnicima uvjetuje polaganjem odre|ene sume novca u sudski depozit. Nu`no je da izvr{ni sud ostavi suvlasnicima rok u kome treba da poloè odgovaraju}i iznos u sudski depozit. Ukoliko u ostavljenom roku iznos bude poloèn, sud donosi rje{enje o obustavljanju postupka na nepokretnosti. Postavlja se pitanje kakva su prava traìoca izvr{enja u toj situaciji. Op}a pravila o obustavi postupka zbog nemogu}nosti provo|enja izvr{enja na predmetu izvr{enja nalaù da sud pozove traìoca izvr{enja da podnese prijedlog da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja (~lan 63. stav 3.). Ovakvo rje{enje bi dovelo do nepotreb-
264 ^lan 69
nog odugovla~enja namirenja; sud treba da po slu`benoj du`nosti odredi namirenje iz poloènog iznosa, i to prema istim pravilima koja su propisana za namirenje iz prodajne cijene. Ovdje je vidljiv nedostatak op}ih odredaba o realnoj subrogaciji o kome je bilo rije~i supra 3. Zakon odre|uje da je iznos koji suvlasnici moraju poloìti u sudski depozit iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela u cijeloj nepokretnosti. Odredba je neprecizna, odnosno nije vidljivo u kom se momentu odre|uje taj iznos. Da li se taj iznos odre|uje prema procijenjenoj vrijednosti ili vrijednosti koju nepokretnost ima u odre|enoj fazi postupka, pri ~emu ona moè varirati zavisno od toga da li se nepokretnost prodaje na prvom, drugom ili tre}em ro~i{tu. Povezanim tuma~enjem sa ~lanom 90. stav 3. dolazi se do zaklju~ka da to moè biti momenat kad sud odre|uje i upore|uje iznos koji bi se za suvlasni~ki dio dobio ako se prodaje sam suvlasni~ki dio ili ako se prodaje cijela nepokretnost (ako se radi o javnom nadmetanju, to je trenutak nakon {to su stavljene najbolje ponude za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost 90/3). Ustupanje predmeta izvr{enja suvlasnicima moè predstavljati za{titu, ali samo ako suvlasnici raspolaù sredstvima za otkup. Mogu}e je da ta sredstva ima samo jedan ili neki od njih; zakon ne rje{ava tu situaciju, ali treba po}i od op}ih pravila koja bi vaìla za pravo pre~e kupovine. Kada suvlasnici nepokretnosti imaju pravo pre~e kupovine, ponuda za kupovinu se ~ini svima. U slu~aju da se nisu druga~ije sporazumjeli, oni kupuju suvlasni~ki dio koji se prodaje srazmjerno svojim udjelima u cijeloj nepokretnosti. U tom omjeru bi i ovdje suvlasnici koji nisu izvr{enici trebali da poloè odgovaraju}i iznos. Zakon ne rje{ava situaciju u kojoj samo jedan ili samo neki od suvlasnika zahtijevaju da im se ustupi cijela nepokretnost. Problem predstavlja upravo situacija kad npr. dva od pet suvlasnika postave zahtjev, a ne sporazumiju se u kom omjeru im se ustupa nepokretnost. U tom slu~aju sud moè donijeti odluku da im se nepokretnost ustupi na jednake dijelove. 10 Uz stav 7-9: Osporavanje prava suvlasnika. Odredbe koje reguliraju situaciju 9 u kojoj je osporeno pravo na udio suvlasnika koji nije izvr{enik mogu takvog suvlasnika dovesti u nepovoljan poloàj i nisu u skladu sa garancijom prava vlasni{tva. Iako odredba nije potpuno precizna, moè se zaklju~iti da pravo suvlasniku koji nije izvr{enik moè osporiti traìlac izvr{enja i suvlasnik koji je izvr{enik. Zakon govori o osporavanju udjela u stvari, {to treba tuma~iti kao osporavanje suvlasni~kog prava uop}e, kao i osporavanje visine udjela (takvu formulaciju nalazimo u Zakonu o vanparni~nom postupku Federacije BiH ~lan 163.). U slu~aju osporavanja sud upu}uje suvlasnika na parnicu koju on vodi protiv traìoca izvr{enja ili izvr{enika, u zavisnosti od toga ko mu je osporio udio. Budu}i da upu}ivanje na parnicu za suvlasnika moè imati niz nepovoljnih posljedica (vrijeme, tro{kovi, nastavljanje izvr{nog postupka, okon~anje izvr{nog postupka prije okon~anja parni~nog), nu`no bi bilo, iako zakon izri~ito ne propisuje, da sud prihvata samo obrazloèno osporavanje, a ne golu tvrdnju (analogno prigovoru protiv vjerodostojne isprave ~lan 50. stav 1.) ili da lice koje osporava suvlasniku njegov udio i njegovu visinu to svoje osporavanje u~ini vjerovatnim (analogno rje{enju kod osporavanja potraìvanja 103/2). Bez ovakvog na~ina postupanja bi svako golo osporavanje vodilo do upu}ivanja suvlasnika na parnicu. Time je uo~en jo{ jedan propust zakonodavca u reguliranju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu.
^lan 69 265
Tako|er se moè postaviti pitanje za{to zakonodavac nije odredio da se na parnicu upu}uje lice koje vr{i osporavanje. I na ovom mjestu je grubo zanemarena za{tita suvlasnika koji nije izvr{enik. Do upu}ivanja na parnicu ne}e do}i ako suvlasnik svoje osporeno prvo dokaè pravosna`nom sudskom presudom, javnom ispravom ili privatnom ispravom ovjerenom u skladu sa zakonom (U ovoj odredbi se potkrala gramati~ka gre{ka, koje ne bi trebala izazvati pote{ko}e u praksi do upu}ivanja na parnicu ne}e do}i ako suvlasnik moè da dokaè odre|enim dokazima svoje pravo. U Zakonu stoji: osim ako ne moè). U slu~aju da mu je osporen udio, suvlasnik ima isti poloàj kao tre}e lice koje tvrdi da mu na predmetu izvr{enja pripada pravo koje spre~ava izvr{enje. Na parnicu i na mogu}nost odlaganja postupka izvr{enja shodno se primjenjuju pravila o postupanju suda povodom prigovora tre}eg lica. Novo izvr{no pravo BiH napustilo je dosada{nja rje{enja prema kojima je na prijedlog tre}eg lica koje je traìlo da se izvr{enje na odre|enom predmetu proglasi nedopu{tenim sud mogao odloìti postupak izvr{enja. O eventualnom odlaganju izvr{enja u slu~aju da tre}e lice vodi parnicu odlu~uje po novom Zakonu parni~ni sud (v. 53/2). U slu~aju da do odlaganje ne do|e, a izvr{ni postupak bude okon~an prije zavr{etka parni~nog postupka, suvlasnik ne bi imao mogu}nost da participira u podjeli iznosa dobivenog prodajom, te bi izgubio i sva druga prava u izvr{nom postupku koje ovaj zakon daje suvlasniku nepokretnosti. Stoga su veoma opasna rje{enja o mogu}nosti prodaje cijele nepokretnosti za dug jednog od suvlasnika. Tako|er se i ovdje vidi propust zakonodavca koji nije dopustio, po uzoru na novo hrvatsko ovr{no pravo, mogu}nost odlaganja izvr{enja na zahtjev tre}eg lica ako ono u~ini vjerovatnim postojanje svog prava (~lan 63. stav 1. OZ). Odredba stava 8. je suvi{na jer samo na inverzan na~in u odnosu na odredbu stava 7. odre|uje da }e se ako suvlasnik svoje pravo moè dokazati pravosna`nom sudskom presudom, javnom ispravom ili privatnom ispravom ovjerenom u skladu sa zakonom smatrati da pravo nije ni osporeno. Paralela sa prigovorom tre}eg nije potpuna i stoga je navedena odredba neprecizna. Ukoliko tre}i svoje pravo dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom o prigovoru tre}eg }e odlu~iti izvr{ni sud. U slu~aju da suvlasnik svoje pravo dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njegovo (u zakonu {tamparska gre{ka: njeno) pravo nije ni osporeno (zna~i da sud ne odlu~uje o tome). Okolnost da sud smatra da pravo suvlasnika nije osporeno jo{ uvijek ne zna~i definitivnu odluku o tom pravu. Time se ne prejudicira rje{enje spora izme|u suvlasnika, traìoca izvr{enja i izvr{enika; svoja prava traìlac izvr{enja i izvr{enik mogu ostvarivati u posebnoj parnici. Pokretanje takve parnice nema utjecaja na tok izvr{nog postupka. 11 Uz stav 10: Izvr{enje na zajedni~kom vlasni{tvu. Ova odredba propisuje da se odredbe kojima je ure|eno izvr{enje na nekretnini u suvlasni{tvu na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na nepokretnost koja se nalazi u zajedni~kom vlasni{tvu. Zakon neprecizno govori o vlasnicima zajedni~ke imovine, ali pri tome misli na zajedni~are u pravu, lica kojima povodom odre|enih stvari pripada zajedni~ko pravo vlasni{tva, gdje vi{e lica ima pravo vlasni{tva na jednoj stvari, pri ~emu su dijelovi neodre|eni ali odredivi. Zajedni~ko vlasni{tvo
266 ^lan 69
moè nastati isklju~ivo na osnovu zakona, te su u pravnom poretku BiH poznata ~etiri slu~aja zajedni~kog vlasni{tva: zajedni~ko vlasni{tvo bra~nih drugova, nasljedni~ka zajednica, zajedni~ko vlasni{tvo na zajedni~kim prostorijama i zemlji{tu ukoliko se radi o eta`nom vlasni{tvu, te zajedni~ko vlasni{tvo porodi~ne zadruge. Da li se odredba stava 10. odnosi na sve tipove zajedni~kog vlasni{tva i da li je mogu}a analogna primjena odredaba o izvr{enju na nekretni koja je u suvlasni{tvu? Primjena nekih odredaba ne}e mo}i biti mogu}a na zajedni~ko vlasni{tvo upravo zbog ~injenice da udjeli zajedni~ara nisu odre|eni. Kad je u pitanju zajedni~ko vlasni{tvo na zajedni~kim prostorijama i zemlji{tu koje prate vlasni{tvo na stanu ili poslovnoj prostoriji, uop}e ne dolazi u obzir da ovo zajedni~ko vlasni{tvo bude predmetom samostalnog izvr{enja. Ono je akcesorno i nedjeljivo u odnosu na stan/poslovni prostor i bit }e predmetom izvr{enja ukoliko se vr{i izvr{enje na stanu. Prijenos stana/poslovne prostorije uvjetovat }e i prijenos zajedni~kog vlasni{tva na kupcu (~lan 4. st. 3. Zakona o svojini na posebnim dijelovima zgrade). Ova se odredba ne}e primjenjivati ni na zajedni~ko vlasni{tvo ku}nih zadruga, budu}i da su one i{~ezle iz prakse. Nasljedni~ka zajednica je jedno privremeno stanje koje traje od smrti do okon~anja ostavinske rasprave. Ukoliko izvr{enik umre u toku izvr{nog postupka, a nema punomo}nika ili zastupnika, nasljednicima se postavlja privremeni zastupnik. I pored toga moè do}i do obustavljanja (ispravno bi bilo: prekida!) izvr{nog postupka koji se nastavlja po prestanku nasljedni~ke zajednice (~lan 34. stav 4.6.), ali tada ne postoji vi{e zajedni~ko vlasni{tvo. Primjena odredbe ovog stava stoga dolazi u obzir kod izvr{enja na zajedni~koj imovini bra~nih drugova, imovini koji su oni stekli radom u toku trajanja bra~ne zajednice. Prema vaè}em porodi~nom zakonodavstvu bra~ni drugovi odgovaraju za svoje obaveze zasnovane prije braka svojom posebnom imovinom i udjelom u zajedni~koj imovini. U tom slu~aju povjerioci su legitimirani da traè utvr|ivanje udjela bra~nog druga u zajedni~koj imovini (~lan 272. st. 2. i 3. PZBiH, ~lan 278. st. 2. i 3. PZRS), budu}i da je jedino tako mogu}e definirati predmet izvr{enja. Ista rje{enja sadrì i Prednacrt PZ Federacije BiH, ~lan 261. Utvr|ivanjem udjela jednog bra~nog druga u zajedni~koj imovini, zasniva se suvlasni{tvo i time se problem prebacuje na izvr{enja na suvlasni~kom udjelu. Za obaveze koje je jedan bra~ni drug preuzeo radi podmirenja teku}ih potreba bra~ne zajednice kao i za obaveze za koje po zakonu bra~ni drugovi odgovaraju zajedni~ki oni odgovaraju solidarno zajedni~kom i posebnom imovinom (~lan 273. PZBiH, ~lan 279. PZRS). Solidarna odgovornost bra~nih drugova zajedni~kom imovinom isklju~uje primjenu odredaba o izvr{enju na nepokretnosti u suvlasni{tvu, jer je predmet izvr{enja tada po samom zakonu sva zajedni~ka imovina odnosno cijela nekretnina u zajedni~kom vlasni{tvu. Odredba ~lana 69. st. 10. nespojiva je sa prirodom zajedni~kog vlasni{tva, principima sadrànim u vaè}em porodi~nom zakonodavstvu i ne}e se mo}i primijeniti u praksi. Povjerioci ili mogu traìti izvr{enje samo na udjelu u zajedni~koj imovini za dugove jednog bra~nog druga, i tada }e podi}i tu`bu na utvr|ivanje udjela bra~nog druga u zajedni~koj imovini, nakon ~ega se situacija ispoljava kao izvr{enje na suvlasni{tvu, ili imaju pravo da traè izvr{enje na svim stvarima u zajedni~kom vlasni{tvu jer bra~ni drugovi za odre|ene obaveze odgovaraju solidarno. Ukoliko je za namirenje zajedni~kih obaveza napla}eno vi{e iz posebne imovine ili udjela u zajedni~koj imovini
^lan 70 267
dijela jednog bra~nog druga on ima regresni zahtjev prema drugom bra~nom drugu (~lan 274. PZBiH, ~lan 280. PZRS), ali je to pitanje irelevantno za predmetni izvr{ni postupak. Vidjeti komentar uz ~lan 88/4. Novi Porodi~ni zakon RS kao i Prednacrt u Federaciji BiH me|utim donose su{tinske promjene u konceptu zajedni~kog vlasni{tva bra~nih drugova. Zakon Republike Srpske odre|uje da bra~ni drugovi mogu imati posebnu i zajedni~ku imovinu, a oboriva je pretpostavka da svaki bra~ni drug u~estvuje sa jednom polovinom u zajedni~koj imovini (~lan 272. PZRS). Prednacrt u Federaciji BiH u ~lanu 253. odre|uje da je imovina bra~nih drugova posebna i bra~na te~evina. Ako se bra~ni drugovi nisu druga~ije dogovorili, oni imaju jednake udjele u bra~noj te~evini. Odre|ivanje udjela bra~nih drugova u zajedni~kom vlasni{tvu odnosno u bra~noj te~evini nespojivo je sa konceptom zajedni~kog vlasni{tva. Ne ulaze}i dublje u analizu navedenih promjena, ovdje se samo konstatuje da se izvr{enje direktno moè provoditi na suvlasni~kom dijelu, pa se i na ovaj na~in postavlja pitanje opravdanosti odredbe ovog stava o izvr{enju na udjelu u zajedni~koj imovini. 12 Uz stav 11: Izvr{enje na plodouìvanju. Plodouìvanje moè biti osnovano i na nepokretnosti u cjelini i na suvlasni~kom dijelu. To jo{ vrijedi za realne terete i zalogu. Na suvlasni~kom dijelu mogu biti osnovana samo ona stvarna prava koja ne diraju u stvar kao cjelinu (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 197). Plodouìvanje kao i realni tereti donose njihovom titularu odre|ene prihode (naturalne, civilne plodove, nov~ana primanja itd.). Iz navedenih razloga je Zakon mogao ovom odredbom obuhvatiti i realne terete. Plodouìvanje moè biti samostalnim objektom izvr{enja. Zakon odre|uje da se izvr{enik moè namiriti iz civilnih plodova koje to pravo daje, pri ~emu se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila o izvr{enju na pravima. Ovdje je mjerodavan ~lan 193. koji ure|uje izvr{enje na odre|enim pravima, izme|u ostalih i na plodouìvanju. Izvr{enje se provodi pljenidbom tog prava i unov~enjem u skladu sa odredbama Zakona o prodaji pokretnih stvari. O~igledno je da je odredba sadrìnski protivrje~na. Uputa na odredbe koje ure|uju zapljenu i prodaju pokretnih stvari je pogre{na. Ukoliko plodouìvanje daje plodove na ime nekog pravnog odnosa, to zna~i da plodouìvalac prema odre|enom licu ima nov~ano potraìvanje. Ispravna bi bila uputa na pravila o izvr{enju na potraìvanjima. Ovdje bi bila dovoljna cesija tih potraìvanja traìocu izvr{enja. ^lan 70. Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika (1) Uz prijedlog za izvr{enja na nepokretnosti traìlac izvr{enja duàn je podnijeti izvod iz zemlji{ne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasni{tvo izvr{enika. (2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana upisano u zemlji{noj knjizi na drugo lice, a ne na izvr{enika prijedlogu se moè udovoljiti samo ako su, po utvr|enju izvr{enikove imovine u skladu sa ~lanom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja.
268 ^lan 70
Op}enito o dokazu vlasni{tva izvr{enika. Izvr{enje se moè provesti samo na nepokretnosti koja je vlasni{tvo izvr{enika. Uvjet za pokretanje izvr{nog postupka na nepokretnosti je dokaz da se ta nepokretnost nalazi u vlasni{tvu izvr{enika i taj dokaz traìlac izvr{enja mora podnijeti uz prijedlog za izvr{enje. Zakon je vodio ra~una o ~injenici da u BiH dijelom postoje zemlji{ne knjige koje nisu aùrne kao i da na odre|enom teritoriju ne postoji ni zemlji{na knjiga niti bilo koja evidencije nepokretnosti, te da je vanknji`no vlasni{tvo ~esto u praksi. U Zakonu su predvi|ene tri situacije: a) izvr{enik je upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je predmet izvr{enja u toj situaciji se primjenjuje odredba stava 1. ovog ~lana (v. 70/2), b) zemlji{na knjiga postoji ali izvr{enik nije upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je predmet izvr{enja primjenjuje se stav 2. ovog ~lana (v. 70/13), c) zemlji{na knjiga postoji ali nepokretnost koja je predmet izvr{enja nije upisana u zemlji{ne knjige ili na teritoriju gdje se nalazi nepokretnost ne postoje zemlji{ne knjige u dvije navedene situacije primjenjuje se odredba ~lana 113. (v. 113/1). Uz stav 1: Izvod iz zemlji{ne knjige. Ako je nepokretnost upisana u zemlji{ne knjige i izvr{enik upisan kao vlasnik te nepokretnosti kao relevantan dokaz o njegovom vlasni{tvu, zakon zahtijeva podno{enje izvoda iz zemlji{ne knjige. Na~elo javnosti. U novom Zakonu o zemlji{nim knjigama koji je u identi~nom tekstu na snazi u oba entiteta zadràno je veoma {iroko shva}eno na~elo javnosti zemlji{nih knjiga. Na~elo javnosti proizlazi iz same definicije zemlji{ne knjige kao javnog registra (~lan 2. st. 1. ZZK), ali tako|er i iz odredaba o slobodnom uvidu u zemlji{nu knjigu i pomo}ne registre (~lan 77. ZZK), kao i o pravu na izdavanje zemlji{noknji`nih izvoda (~lan 78. ZZK), pri ~emu ni uvid ni izdavanje izvoda nisu pra}eni odredbom o dokazivanju pravnog interesa. Ovakvo je rje{enje tradicionalno na ovim prostorima (Pravno pravilo iz 7. Zakona o zemlji{nim knjigama. Tako|er i ~lan 4. Zakona o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske), za razliku od njema~kog i {vajcarskog prava, gdje za uvid u zemlji{ne knjige i izdavanje pismenog izvoda treba dokazati opravdani interes (Uporediti O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 529). Neograni~en uvid u sve podatke zemlji{ne knjige moè se pokazati problemati~nim zbog ustavne garancije prava na privatni ìvot (~lan II.3.f Ustava BiH), i za{tite podataka koja se iz tog prava moè izvesti (O sukobu ta dva na~ela vidjeti kod T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 128). Na{e pozitivno zakonodavstvo nema ovu dilemu, tako da }e traìocu izvr{enja biti mogu}e, uz odre|eni anga`man vremena i eventualno finansijskih sredstava (npr. pribavljanje izvatka putem advokata), da udovolji ovom zahtjevu. Za odlu~ivanje o prijedlogu i provo|enju izvr{enja na nekpokretnostima nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 67.). Za vo|enje zemlji{ne knjige tako|er je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 12. ZZK). Zna~i, radi se o jednom sudu i veliki je propust zakonodavca koji je èlio bolje za{tititi traìoca izvr{enja da nije predvidio pribavljanje ovog dokaza po slu`benoj du`nosti (Najnovija reforma izvr{nog prava u Austriji iz 2000. g. je predvidjela pribavljanje ovog dokaza po slu`benoj du`nosti. Navedeno prema H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 23).
^lan 70 269
Zemlji{noknji`ne plombe. Iz prezentiranog zemlji{noknji`nog izvoda mora proizlaziti da je izvr{enik vlasnik nepokretnosti na kojoj se predlaè izvr{enje, te da iz izvoda nije vidljivo postojanje tzv. zemlji{noknji`nih plombi. To }e biti slu~aj ako je u vrijeme podno{enja prijedloga za izvr{enje ve} bio podnesen zahtjev za prijenos prava vlasni{tva sa izvr{enika na neko tre}e lice. Kod obrade tog zahtjeva i eventualno kasnijeg podnesenog zahtjeva za upis zabilje`be izvr{enja zemlji{noknji`ni ured je obavezan postupiti po redoslijedu propisanom Zakonom o zemlji{nim knjigama (~lan 36. st. 1. ZZK). Prvo }e biti izvr{en upis po ranije prispjelom zahtjevu, a to je prijenos vlasni{tva na tre}e lice. Nakon toga upis zabilje`be izvr{enja vi{e ne}e biti mogu}. Zemlji{noknji`ni ured mora izvod iz zemlji{ne knjige izdati uz napomenu o postoje}im plombama, odnosno uz napomenu da su pristigli odre|eni zahtjevi za upis. U tom bi slu~aju izvr{ni sud trebao provjeriti o kakvim se zahtjevima radi i da li oni spre~avaju ili ometaju izvr{enje. Ova obaveza suda nije nigdje izri~ito propisana, sud moè naloìti i traìocu izvr{enja koji je prezentirao izvod iz kojeg je vidljivo postojanje nerije{enih zahtjeva da pribavi iz zemlji{noknji`nog ureda podatke o kakvim se zahtjevima radi. Ova solucija je za sud jednostavna, ali je pitanje koliko je opravdano traìti podatke od traìoca izvr{enja do kojih sud lak{e moè do}i budu}i da su izvr{ni i zemlji{noknji`ni sud u pravilu jedan te isti sud. Tako|er ovo moè biti prilika u kojoj }e sud ocijeniti da je cjelishodno odràvanje ro~i{ta (v. ~lan 9. st. 1.) pa }e pozvati izvr{enika da se na ro~i{tu izjasni o kakvim se zahtjevima za upis radi. Bez obzira na koju se soluciju sud odlu~io ne bi trebao donijeti rje{enje o izvr{enju dok ne provjeri o kakvim se zahtjevima za upis radi. Mogu}e da je izvr{enik ve} prodao nepokretnost i kupac podnio zahtjev za uknji`bu, te ova nepokretnost uop}e vi{e nije u vlasni{tvu izvr{enika odnosno tre}i ima pravo koje spre~ava izvr{enje, te je ovo situacija u kojoj }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje u skladu sa odredbom ~lana 39. stava 6. Ukoliko bi sud bez provjere o kakvim se prispjelim a neobra|enim zahtjevima za upis radi donio rje{enje o izvr{enju i zahtijevao upis zabilje`be izvr{nosti tre}e lice bi imalo pravo da uloì prigovor. U ovoj bi situaciji u skladu sa odredbama ~lana 52. Zakona sam izvr{ni sud trebao odlu~iti o prigovoru tre}eg, jer tre}i svoje pravo dokazuje javnom ispravom (npr. notarski obra|enim ugovorom kojim se prenosi pravo vlasni{tva na nepokretnosti, izvodom iz zemlji{ne knjige). Sud o tom prigovoru treba da odlu~i prije poduzimanja sljede}e izvr{ne radnje jer to zahtijeva ekonomija postupka i cjelishodno upravljanje postupkom, te bi postupak morao biti obustavljen. Javni registri nepokretnosti. Zakon kao dokaz vlasni{tva izvr{enika traì izvod iz zemlji{ne knjige. Stvarnost je u BiH da za odre|eni dio teritorija ne postoje zemlji{ne knjige i za takve nepokretnosti vaè posebna pravila ~lan 113. U BiH pored zemlji{nih knjiga postoje i druge javne evidencije o nepokretnostima i pravima na nepokretnostima. Iz navedenih razloga ZOVO u ~lanu 38. i ZOSPO u ~lanu 31. odre|uju da se pravo vlasni{tva na osnovu pravnog posla sti~e upisom u javne registre nepokretnosti. Ista je terminologija trebala biti primijenjena i u ovom zakonu, {to bi bilo mnogo jasnije, jer kori{teni izraz zemlji{ne knjige ne odgovara stvarnom stanju evidencije nepokretnosti na teritoriji BiH. Sve dok u BiH postoje razli~iti javni registri nekretnina, izraz zemlji{na knjiga treba {iroko tuma~iti, kao svaku javnu
270 ^lan 70
knjigu u koju se upisuju prava na nepokretnostima, kako proizlazi iz odredbi ~lana 2. ta~. 11. 6 Katastar nekretnina. Na odre|enim podru~jima (kao npr. op}inama Visoko, Hadì}i, Trnovo) bila je u potpunosti uspostavljena jedinstvena evidencija nepokretnosti, nazvana katastar nekretnina, a u skladu sa Zakonom o premjeru i katastru nekretnina iz 1984. g. Jedinstvenu evidenciju nekretnina vodili su nadle`ni upravni organi u op}inama. Za takva podru~ja dokaz o vlasni{tvu izvr{enika ne moè biti izvod iz zemlji{nih knjiga, ve} katastarsko-knji`ni izvadak. Prijelazna odredba ~lana 93. ZZK je problemati~na, jer predvi|a da se sve odredbe Zakona o premjeru i katastru nekretnina koje se odnose na upis i evidenciju prava na nepokretnostima stavljaju van snage. Na snazi ostaju samo odredbe koje reguliraju katastar u njegovom izvornom zna~enju. Me|utim, ova je odredba u suprotnosti sa ~lanom 87. stav 1. ZZK koji predvi|a da se predaja katastra nekretnina sudu vr{i u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ZZK, te da }e do predaje zemlji{noknji`ne predmete obra|ivati op}inski organ uprave koji je vodio katastar nekretnina. Ovdje je ZZK vodio ra~una o tome da na podru~jima gdje je uspostavljen katastar nepokretnosti ne moè danom stupanju na snagu zakona biti uspostavljena nova zemlji{na knjiga, ve} da se radi o jednom procesu. Pitanje je da li je rok od godinu dana dovoljan, te po kojim }e pravilima biti vr{ena obrada zemlji{noknji`nih predmeta budu}i da su odredbe Zakona o premjeru i katastru koje se odnose na upis i evidencija prava na nepokretnostima stavljene van snage. Kako je ìvot uvijek ja~i od zakonske norme i kako ne moè do}i do zaustavljanja pravnog prometa nepokretnostima na ovim podru~jima, on }e se sigurno i dalje odvijati kroz jedinstvenu evidenciju nekretnina, sve dok se odista ne steknu uvjeti da se na tim podru~jima uspostavi ponovo zemlji{na knjiga. U tom smislu izvr{ni sudovi moraju prihvatati kao dokaz vlasni{tva i katastarsko-knji`ne izvatke koje izdaju nadle`ni op}inski organi. Knjiga poloènih ugovora. Re~eno vaì i za knjigu poloènih ugovora, uspostavljenu u kantonima Federacije BiH uredbama o obrazovanju i vo|enju knjige poloènih ugovora na temelju odredbe ~lana 27. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Sl. n. FBiH 27/97). Knjiga poloènih ugovora je jedna vrsta surogata za zemlji{nu knjigu kada su u pitanju stanovi (Sporno u praksi da li se u knjigu poloènih ugovora upisuju i drugi posebni dijelovi zgrade, npr. poslovne prostorije. Rje{enja su razli~ita u pojedinim kantonima. U nekim kantonima su propisi dopunjeni, te je izri~ito dopu{teno upisivanje u knjigu poloènih ugovora i poslovnih prostorija i stanova koji nisu otkupljeni u postupku privatizacije. To je dobro i prakti~no rje{enje, ali se, uprkos tome, u kantonima gdje propisi ne dopu{taju izri~ito upis i drugih posebnih dijelova zgrade, te{ko moè zalagati za analognu primjenu ili {iroko tuma~enje propisa o knjizi poloènih ugovora. Zakonski temelj ovog propisa je Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i on je imao u vidu samo odre|ene kategorije stanova). Budu}i da ve}ina stanova nije katastarski definirana i da zemlji{na knjiga vo|ena prema pravnim pravilima iz zemlji{noknji`nih zakona iz 1930/31, nije predvi|ala upis eta`nog vlasni{tva (vlasni{tva na posebnim dijelovima zgrade), bilo je nu`no na}i modus za upis prava vlasni{tva na stanovima koji su prelazili u vlasni{tvo
^lan 70 271
otkupom od strane ranijeg nosioca stanarskog prava. Navedeni kantonalni propisi su odredili da se knjiga poloènih ugovora vodi prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava. ZZK u ~lanu 94. odre|uje da propisi o knjizi poloènih ugovora ostaju na snazi dok se ne ispune pretpostavke za upis vlasni{tva na posebnim dijelovima zgrade u skladu sa Zakonom o zemlji{nim knjigama. Dokaz o vlasni{tvu je i izvod iz knjige poloènih ugovora. U Republici Srpskoj se evidencija ovakvih stanova vodi kod organa uprave; isprava o stjecanju vlasni{tva u postupku privatizacije koje izdaju ti organi se tako|er mora prihvatiti kao dokaz vlasni{tva. 8 Prava izvedena iz dru{tvenog vlasni{tva. U praksi bi se mogao pojaviti problem kod tuma~enja izraza vlasni{tvo izvr{enika. U BiH nije izvr{ena sistemska transformacija vlasni~kih odnosa, odnosno nije okon~an proces denacionalizacije i privatizacije. U zemlji{nim knjigama je u korist odre|enih subjekata jo{ uvijek upisano dru{tveno/dràvno vlasni{tvo, odnosno derivati koji su proizlazili iz prava dru{tvenog vlasni{tva kao {to su pravo raspolaganja, upravljanja ili kori{tenja. Ovla{tenja na sredstvima u dru{tvenom vlasni{tvu zavisila su od vrste objekata kao i subjekta kome su pripadala, ali i od vremena u kome su upisivana. Tako je pravo kori{tenja do dono{enja Zakona o udruènom radu bilo najpotpunije pravo na temelju dru{tvenog vlasni{tva, da bi nakon toga dobilo drugi pravni izraz pravo raspolaganja. Pravo upravljanja ozna~ava ovla{tenja na dru{tvenim sredstvima koja su imala ranije dru{tveno-politi~ke zajednice, kao npr. op}ina. Transformacija dru{tvenog vlasni{tva. U Federaciji BiH je donesen propis kojim je ranije dru{tveno vlasni{tvo implicite transformirano u dràvno vlasni{tvo, budu}i da je titular postala dràva. (Zakon o pretvorbi dru{tvene svojine, Sl. l. SRBiH 33/94), a u Republici Srpskoj je to u~injeno Zakonom o prenosu sredstava dru{tvene u dràvnu svojinu (Sl. gl. RS 4/93, 8/96, 9/95, 20/98). Prema navedenom zakonu, u Federaciji BiH je jednom odredbom niz stvari u dru{tvenoj svojini postalo svojina dràve BiH, a dru{tvena svojina preimenovana u dràvnu (~lan 3. Zakona o prenosu sredstava dru{tvene u dràvnu svojinu), a u Republici Srpskoj se to desilo sa svim stvarima u dru{tvenoj svojini (~lan 3. Zakona o prenosu sredstava dru{tvene u dràvnu svojinu). Do{lo je do preimenovanja dru{tvene u dràvnu svojinu bez da su rije{ena druga kompleksna pitanja koja su sa tim povezana. Navedene su promjene nastupile ex lege i nisu provedene u zemlji{noj knjizi. Potrebno je ispitati o kojem se pravu na osnovu dru{tvenog vlasni{tva radi i nuàn je oprez kod prava kori{tenja koje je u razli~itim epohama imalo razli~ito zna~enje, ali je unaprijed mogu}e re~i da pravo raspolaganja za potrebe izvr{nog postupka treba tretirati kao pravo vlasni{tva. Hrvatski Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima je sva navedena prava na osnovu dru{tvenog vlasni{tva ex lege proglasio pravom vlasni{tva subjekta koji je bio nositelj tih prava (~lan 361. st. 2. ZV). U BiH u postupku privatizacije odgovaraju}a ovla{tenja ranijih dru{tvenopravnih lica prodajom u postupku privatizacije transformirana su u pravo vlasni{tva. Do vlasni~ke transformacije u Federaciji BiH dolazi ve} u fazi sa~injavanja po~etnog bilansa u postupku privatizacije. Odredba ~lana 3. stav 4. Zakona o po~etnom bilansu stanja preduze}a i banaka Federacije BiH odre|uje da pravo raspolaganja nekretninama sa izgra|enim gra|evinskim
272 ^lan 70
zemlji{tem koje je upisano u korist preduze}a koje sa~injava po~etni bilans na dan stupanja na snagu tog zakona postaje pravo vlasni{tva. Izvr{ni sud pojam vlasni{tvo na osnovu navedenog mora {iroko tuma~iti ukoliko nije do{lo do privatizacije odnosno pretvorbe dru{tvenog (dràvnog) vlasni{tva u privatno, te je u zemlji{noj knjizi upisano pravo raspolaganja u korist odre|enog subjekta, dokaz o pravu raspolaganja predstavlja ekvivalent pravu vlasni{tva kada je u pitanju izvr{enje nad takvim nepokretnostima je mogu}e izvr{enje. U starom zakonu je to bilo izri~ito predvi|eno ~lan 142. stav 1. in fine ZIP-a iz 1978. g. 10 Pravo vlasni{tva na gradskom gra|evinskom zemlji{tu. Novi je problem otvoren dono{enjem Zakona o gra|evinskom zemlji{tu u oba entiteta u maju 2003. godine, kojim je bitno izmijenjen vlasni~kopravni reìm gradskog gra|evinskog zemlji{ta. Do dono{enja ovog zakona gradsko gra|evinsko zemlji{te je bilo isklju~ivo u dràvnom vlasni{tvu. Prema odredbama novog ZGZ-a ovo zemlji{te moè biti u dru{tvenom kao i u privatnom vlasni{tvu (~lan 4. ZGZ-a). Odredbom prema kojoj vlasniku zgrade umjesto dosada{njeg prava kori{tenja pripada pravo vlasni{tva na zemlji{tu ispod zgrade i zemlji{tu koje sluì za njenu redovnu upotrebu uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (~lan 39. ZGZ-a). Namjera zakonodavca je bila da navedena promjena nastupa ex lege i da nije nu`no njeno upisivanje u zemlji{ne knjige. U tom smislu bi zemlji{noknji`ni izvadak u kojem je u vlasni~kom listu upisano vlasni{tvo jednog lica na zgradi i dru{tveno vlasni{tvo na zemlji{tu, kao i pravo trajnog kori{tenja u korist te osobe u teretnom listu trebalo prihvatiti kao dokaz o tome da je navedena osoba vlasnik zgrade i zemlji{ta ispod zgrade i zemlji{ta koje sluì za njenu redovnu upotrebu. Promjene kao {to su nacionalizacija i denacionalizacija nastupaju ex lege, odgovaraju}i upisi u zemlji{noj knjizi bi trebali biti provedeni ex officio. Me|utim, i bez provo|enja upisa u zemlji{noj knjizi pravna promjena je nastupila ex lege. Praksa sudova nije uvijek slijedila ove osnovne principe. Brisanje dràvnog vlasni{tva na gradskom gra|evinskom zemlji{tu. Nakon stu. panja na snagu novog ZGZ-a zemlji{noknji`ni uredi ne provode promjene vlasni~kih odnosa na gradskom gra|evinskom zemlji{tu po slu`benoj du`nosti, ve} na zahtjev stranke odnosno lica koje traì brisanje dràvnog (dru{tvenog) vlasni{tva i upis privatnog vlasni{tva. Me|utim, ~injenica da upis promjene prava kori{tenja u pravo vlasni{tva nije proveden ne predstavlja smetnju za izvr{enje. I prije dono{enja novog ZGZ-a bilo je mogu}e izvr{enje na zgradi podignutoj na zemlji{tu u dràvnom vlasni{tvu na kome je vlasnik zgrade imao pravo trajnog kori{tenja. înjenica da sada osim vlasni{tva na zgradi postoji i vlasni{tvo na zemlji{tu utjecat }e na vrijednost nepokretnosti. Upis brisanja dràvnog vlasni{tva na zemlji{tu i prava kori{tenja moè traìti kasnije i lice koje je kupilo nepokretnost u izvr{nom postupku. Oprez je nuàn kada se radi o velikim parcelama gdje se moè postaviti pitanje da li cijela katastarska ~estica na ovaj na~in pripada vlasniku zgrade (da li cijela katastarska ~estica predstavlja zemlji{te ispod zgrade i zemlji{te za redovnu upotrebu zgrade). Parcela koja prelazi navedene kriterije nije u vlasni{tvu vlasnika zgrade i postavlja se pitanje moè li cijela biti predmetom izvr{enja za dug vlasnika zgrade (sudbina takvog dijela parcele nije rije{ena u ZGZ-u).
11
^lan 70 273
12
Neizgra|eno gradsko gra|evinsko zemlji{te. Ako se radi o neizgra|enom gradskom gra|evinskom zemlji{tu, a to je zemlji{te koje nije privedeno svojoj namjeni i koje je ostalo u posjedu ranijeg vlasnika, ZGZ sadrì posebna rje{enja. Biv{i vlasnik neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta moè zahtijevati brisanje dràvnog vlasni{tva i upis privatnog vlasni{tva ukoliko je podru{tvljavanje odre|eno na osnovu odluke op}ine nakon 1986. godine (~lan 96. ZGZ-a). Ukoliko se prezentira z.k. izvadak u kome je upisano dru{tveno (dràvno) vlasni{tvo op}ine na tom zemlji{tu i dokaè da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom ~lana 96. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu, to bi se moglo tretirati kao dokaz da je korisnik i biv{i vlasnik ponovo postao vlasnik tog zemlji{ta. Time su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja u skladu sa ~lanom 70. stav 2. U tom slu~aju bi izvr{ni sud mogao odrediti izvr{enje na takvom zemlji{tu za dug koji ima lice koje je ranije bilo vlasnik tog zemlji{ta, a sada je uknjièno kao njegov korisnik. Za o~ekivati je, me|utim, da }e se u praksi zahtijevati i posebno rje{enje upravnog organa o brisanju dràvnog i upisu privatnog vlasni{tva, te da }e se smatrati da su tek tada ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. U tom slu~aju bi sud nalagao upis vlasni{tva na izvr{enika, a nakon toga i upis zabilje`be izvr{nosti u korist traìoca izvr{enja (v. infra 10). Uz stav 2: Vanknji`no vlasni{tvo. Ovom je odredbom regulirana situacija u kojoj postoji vanknji`no vlasni{tvo. Situacija u kojoj je zemlji{na knjiga neaùrna, u kojoj ne postoji identitet knji`nog i vanknji`nog stanja, ~esta je u praksi. Takva }e situacije biti kada A, koji je upisan u zemlji{nu knjigu kao vlasnik, proda nekretninu licu B. Lice B je stupilo u posjed nekretnine, ima pravni osnov za stjecanje vlasni{tva, ali se nije upisalo u zemlji{nu knjigu. Upis vlasni{tva u vlasni~kom listu nije ta~an knji`no i vanknji`no vlasni{tvo su se razi{li, te je u konkretnom slu~aju izvr{enik vanknji`ni vlasnik. Novo zemlji{noknji`no pravo sa novim konceptom na~ela upisa i na~ela povjerenja ima za cilj reducirati mogu}nost stjecanja vanknji`nog vlasni{tva. Djelovanje na~ela upisa (~lan 5. ZZK-a) i na~ela povjerenja (~lan 9. ZZK-a) }e motivirati osobe koje pribavljaju odre|ena prava da bez odlaganja izvr{e upis u zemlji{nu knjigu. Novi koncept na~ela upisa ima za posljedicu da }e stjecanje stvarnih prava biti mogu}e samo upisom u zemlji{nu knjigu. Izuzetak }e predstavljati stjecanje na osnovu naslje|ivanja. Do stjecanja vlasni{tva i drugih stvarnih prava dolazi upisom (konstitutivno dejstvo upisa); sve dok upis ne bude proveden, ta prava nisu nastala. Na ovaj je na~in Zakon o zemlji{nim knjigama prekinuo na{u pravnu tradiciju prema kojoj je samo kod stjecanja na osnovu pravnog posla upis u zemlji{ne knjige imao konstitutivno dejstvo (~lan 38. ZOVO, ~lan 31. ZOSPO). Posebno je pitanje da li je ovako strogo koncipirano na~elo upisa provodivo u praksi i kako }e ono uop}e biti prihva}eno s obzirom na na{u pravnu tradiciju. Shodno na~elu javnog povjerenja, svako tre}e savjesno lice se moè pouzdati u neta~nu zemlji{nu knjigu i ne moè trpjeti zbog toga {tetne posljedice. Dosljedno provedeno na~elo povjerenja zna~i mogu}nost savjesnog stjecanja na osnovu pogre{ne zemlji{ne knjige. Na ovaj na~in }e postojati znatan rizik za vanknji`nog vlasnika, te }e vanknji`ni vlasnici biti motivirani da izvr{e upis svoga prava u zemlji{ne knjige! Za tre}a savjesna lica zemlji{na knjiga je i ta~na (sve {to je upisano postoji) i potpuna (sve {to nije upisano ne postoji), pri ~emu ne postoji razlika,
13
274 ^lan 70
kao u na{em dosada{njem pravu, u momentu nastupanja pravnih u~inaka za{tite povjerenja u istinitost i potpunost. Oba u~inka nastupaju istovremeno, dok je prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava pravni u~inak za{tite povjerenja u istinitost nastupao tek sa protekom rokova za podno{enje brisovne tu`be (Vidjeti T. Josipovi}, Zemlji{no knji`no pravo, str. Rn 407 i 408, str. 224). 14 Dokaz vanknji`nog vlasni{tva. Ovdje je osnovni problem dokazati pravo vlasni{tva izvr{enika i u tom pogledu se raniji i sada{nji Zakon o izvr{nom postupku razlikuju. U Zakonu o izvr{nom postupku iz 1978. godine izvr{enje je bilo mogu}e samo ako traìlac izvr{enja podnese ispravu podobnu za upis izvr{enikovog prava vlasni{tva u zemlji{nu knjigu. U nizu slu~ajeva to nije bilo mogu}e zbog nedostupnosti takvih dokaza traìocu izvr{enja. Prema novom zakonu olak{an je poloàj traìoca izvr{enja, koji ne mora pribaviti dokaz o vlasni{tvu izvr{enika. Nu`no je da bude osigurano da su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja odnosno za upis prava izvr{enika. Ovdje je zakonodavac vodio ra~una o nesre|enosti vlasni~kih odnosa i ~injenici da je rijetko mogu} jednostavan dokaz o vlasni{tvu izvr{enika izvodom iz zemlji{nih knjiga. Pribavljanje dokaza je za traìoca izvr{enja znatno olak{ano uvo|enjem jednog novog instituta u izvr{ni postupak BiH, a to je postupak utvr|ivanja du`nikove imovine (tzv. prokazni postupak). Navedeni institut poznaju i novo hrvatsko, slovena~ko i makedonsko izvr{no pravo (~lan 16a. OZ Hrvatske, ~lan 31. ZIZ Slovenije, ~lan 28a. ZIP Makedonije). Bez obzira na nedore~enosti ove odredbe Zakona (vidjeti komentar uz ~lan 37.), njome }e traìocu izvr{enja biti olak{ano pribavljanje podataka o du`nikovoj imovini. Upu}ivanje na ovu odredbu izvr{eno ovim stavom nije me|utim najuspje{nije i u praksi moè izazvati dileme (Tako i E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 61). Cilj odredbe ~lana 37. Zakona je da se utvrdi izv{enikova imovina kada ona nije poznata, da se o takvoj imovini dobiju podaci bilo od izv{enika bilo od tre}eg lica. Odredba ~lana 70. stav 2. nema primarno u vidu situaciju u kojoj traìlac izvr{enja ne zna da li izvr{enik ima nekretninu. Naprotiv, on zna za nekretninu, on zna da je izvr{enik vanknji`ni vlasnik, ali je problem kako osigurati uvjete za promjenu zemlji{noknji`nog stanja i upis prava izvr{enika u javnom registru. Promjena zemlji{noknji`nog stanja. Sam postupak utvr|ivanja du`nikove imovine ne}e nu`no dovesti do toga da se ispune pretpostavke za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Problem u praksi ne}e predstavljati nepoznavanje izvr{enikove imovine. êsto }e traìocu izvr{enja biti poznate sve ~injenice vezane za izvr{enikovu imovinu. Tako je npr. veoma ~est slu~aj u praksi da banka odobrava kredit koji se ne moè osigurati hipotekom jer je nepokretnost vanknji`no vlasni{tvo. Kredit je osiguran zasnivanjem zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom, a zasnivanje zalo`nog prava je izvr{eno tzv. zablilje`bom zalo`nog prava (v. 113/9 i 10). Banka odobrava kredit jer je iz svih podnesenih dokaza bilo nesporno ovla{tenje du`nika na toj nekretnini. Problem }e nastati kod pokretanja postupka izvr{enja ukoliko svi ti podaci nisu dovoljni za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Provo|enje prokaznog postupka (postupka utvr|ivanja du`nikove imovine) ne}e bitno pomo}i u stvaranju pretpostavki za upis u zemlji{ne knjige. Zakon nije rije{io kako
15
^lan 70 275
}e postupiti sud kada se dokaè da su ispunjeni uvjeti za upis prava vlasni{tva izvr{enika u zemlji{nu knjigu. 16 Upis prava izvr{enika po slu`benoj du`nosti. Novi zakon ne sadrì odredbu analognu odredbi ~lana 142. st. 3. ZIP-a iz 1978. g. o upisu prava izvr{enika po slu`benoj du`nosti. Me|utim, to implicite proizlazi iz odredbe da se prijedlogu za izvr{enje moè udovoljiti ako su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja ako su ti uvjeti ispunjeni ne bi bilo mogu}e izvr{iti upis zabilje`be izvr{enja prije upisa vlasni{tva izvr{enika, i to je nu`no korak koji mora preduzeti sud, ina~e se ne bi mogao provesti postupak izvr{enja. Isto vaì i u pogledu kasnijeg upisa kupca nepokretnosti. Da bi lice koje u izvr{nom postupku kupi nekretninu moglo biti upisano u zemlji{nu knjigu kao vlasnik nu`no je da njegov prethodnik, tj. izvr{enik bude upisan u zemlji{nu knjigu kao vlasnik. Navedeno proizlazi iz odredbe ~lana 41. Zakona o zemlji{nim knjigama iz kojeg proizilazi da mora postojati neprekinuti lanac zemlji{noknji`nih vlasnika. Upis bilo kojeg zemlji{noknji`nog prava, ali i zabilje`be, mogu} je samo na osnovu odobrenja zemlji{noknji`nog prethodnika ili na osnovu odluke suda. Izvr{enik-vanknji`ni vlasnik uop}e ne mora imati interes da se upi{e kao vlasnik, ~ime }e biti problemati~an i upis zabilje`be izvr{enja i kasniji upis kupca, stoga nedostaje izri~ita odredba o mogu}nosti upisa prava izvr{enika po slu`benoj du`nosti prema kojoj bi izvr{ni sud svojom odlukom naloìo upis ako su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja i stoga je nu`no tuma~enje da je ona implicitno sadràna u odredbi ovog stava. Bez toga bi bilo te{ko rije{iti navedenu situaciju u kojoj je dokazano postojanje uvjeta za upis izvr{enika, ali on ne podnosi zahtjev za upis. Ako je nepokretnost upisana na drugoga a ne na izvr{enika, sud moè prijedlogu za izvr{enje udovoljiti samo ako su... ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Ukoliko su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja, sud odre|uje izvr{enje i upis zabilje`be na nepokretnosti. U tome je implicitno sadràno i ovla{tenje da prije upisa zabilje`be traì promjenu zemlji{noknji`nog stanja, tj. upis prava na izvr{enika. Samo takvo tuma~enje je u skladu sa osnovnom idejom Zakona u~initi izvr{ni postupak efikasnijim. Postupanje suda do provo|enja upisa u javne registre. Pitanje koje se logi~no name}e je da li izvr{ni sud moè poduzimati daljnje radnje i mjere u izvr{nom postupku ili treba ~ekati obavje{tenje zemlji{noknji`nog ureda o izvr{enom upisu prava vlasni{tva izvr{enika. Na~elo hitnosti nalagalo bi prvo, na~elo upisa propisano ~lanom 5. ZZK-a nalagalo bi suprotno. Prema navedenoj odredbi Zakona o zemlji{nim knjigama stvarna prava na nekretninama sti~u se isklju~ivo upisom (ne podno{enjem prijedloga, ve} samim ~inom izvr{avanja upisa). Jedini izuzetak je stjecanje prava na osnovu naslje|ivanja. U na{em pravu je do dono{enja Zakona o zemlji{nim knjigama upis imao konstitutivno dejstvo samo ako se radilo o stjecanju na osnovu pravnog posla, ali ne i u drugim slu~ajevima, npr. u slu~aju stjecanja na osnovu sudske odluke. Sve dok zemlji{noknji`ni sud odista ne provede upis izvr{enikovog prava u zemlji{noj knjizi, on se ne moè smatrati vlasnikom. Nu`no je da izvr{ni sud respektira ovakva rje{enja ZZK-a, ali to ipak ne mora dovesti do zastoja u izvr{nom postupku. Prijedlogu za izvr{enje se moè udovoljiti, tj. moè se
17
276 ^lan 71
donijeti rje{enje o izvr{enju ve} na osnovu ~injenice da su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Sud }e tada nakon {to je naloìo upis izvr{enikovog prava vlasni{tva naloìti i upis zabilje`be izvr{enja. Zemlji{noknji`ni sud je u skladu sa zakonskim odredbama o redoslijedu postupanja (~lan 36. st. 1. ZZK-a) duàn prvo provesti upis prava vlasni{tva, a nakon toga upis zabilje`be izvr{enja. U svakom slu~aju bi poslovnicima sudova moglo biti predvi|eno da se u ovakvim slu~ajevima hitno provedu upisi vlasni{tva izvr{enika, kao i zabilje`be izvr{enja. ^lan 71. Promjena predmeta izvr{enja (1) Izvr{enik moè u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju predloìti da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja. Uz prijedlog izvr{enik je duàn podnijeti dokaz o svom pravu na dru gom predmetu izvr{enja na osnovu kojeg je na tom predmetu mogu}e odrediti izvr{enje protiv izvr{enika. (2) Sud }e prijedlog dostaviti traìocu izvr{enju koji se o njemu moè izjasniti u roku od tri dana od dana dostave. U tom roku traìlac izvr{enja moè postaviti zahtjev za naknadu tro{kova zapo~etog postupka izvr{enja na nepokretnosti te traìti davanje osiguranja na naknadu {tete koju bi mogao trpjeti zbog promjene predmeta izvr{enja. (3) Sud odlu~uje o prijedlogu rje{enjem u roku od osam dana od dana prijema odgovora traìoca izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana ili isteka roka za njegovo podno{enje. (4) Sud moè prihvatiti prijedlog ako izvr{enik u~ini vjerovatnim: 1) da bi izvr{enje na nepokretnosti na kojoj je ono predloèno za njega bilo nepovoljno, 2) da iz opravdanih razloga nije mogao sam unov~iti predmet koji pred laè kao novi predmet izvr{enja i dobijenim sredstvima namiriti traìoca izvr{enja, 3) da bi se potraìvanje traìoca izvr{enja moglo u potpunosti namiriti iz drugog predloènog predmeta izvr{enja. (5) Sud }e rje{enjem odbiti prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja ako ocijeni da bi se zbog toga izvr{enje znatnije oduìlo ili oteàlo, odnosno ako bi traìlac izvr{enja zbog toga mogao trpjeti znatniju {tetu. (6) Ako je traìlac izvr{enja na nepokretnosti na kojoj je zatraìo izvr{enje prije pokretanja izvr{nog postupka stekao zalo`no pravo radi osiguranja svog potraìvanja, bez njegovog se pristanka izvr{enje ne moè odrediti na drugom predmetu izvr{enja. (7) Ako je izvr{enik kao drugo sredstvo izvr{enja predloìo izvr{enje na pla}i, penziji, invalidnini ili drugom stalnom primanju sud moè prihvatiti pri -
^lan 71 277
jedlog, uz uvjet da izvr{enik u~ini vjerovatnim da }e potraìvanje biti namireno u roku od jedne godine od dono{enja rje{enja o njegovom prijedlogu. I u slu~aju iz ovog stava moraju biti ispunjeni uvjeti iz ta~ke 1. stav 4. i stav 6. ovog ~lana. (8) U rje{enju o promjeni predmeta izvr{enja sud }e odrediti izvr{enje na drugom predloènom predmetu izvr{enja. (9) Protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja pravni lijek nije dozvoljen. (10) Ako je odre|eno drugo sredstvo odnosno predmet izvr{enja, zabilje`ba izvr{enja na nepokretnosti kao prvobitnom predmetu izvr{enja ostaje na snazi sve do namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja. Nakon namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti brisanje zabilje`be. 1 Op}enito. Odredbe ~lana 71. reguliraju mogu}nost da sud odredi, na prijedlog izvr{enika i uz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki, izvr{enje na drugom predmetu izvr{enja. Izvr{enje na nekretnini moè biti naro~ito te{ko za izvr{enika npr. izvr{enik koristi predmetnu nekretninu za stanovanje, obavljanje djelatnosti i sl. Zakon je, za razliku od ZIP-a iz 1978. g., radikalno ograni~io mogu}nost izuzimanja odre|enih nekretnina od izvr{enja (v. 79/1). Izvr{enje je mogu}e i na onim nepokretnostima koje izvr{eniku sluè za stanovanje ili za obavljanje djelatnosti. Kao svojevrsnu ravnoteù nu`no je omogu}iti izvr{eniku da ponudi drugi predmet izvr{enja, pod uvjetom da namirenje traìoca izvr{enja moè biti ostvareno na tom predmetu izvr{enja. Ovo pravo izvr{enika ne bi smjelo dovesti u pitanje interese traìoca izvr{enja i efikasnost izvr{nog postupka. Kao i na mnogim drugim mjestima zakonodavac je i ovdje morao odvagnuti interese dvije strane u postupku, jer moderni izvr{ni postupak mora zadovoljiti dva osnovna pravnopoliti~ka zahtjeva za{tititi traìoca izvr{enja i izvr{enika (Tako B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str. 111112). ZIP iz 1978. g. je tako|er predvi|ao mogu}nost odre|enja izvr{enja drugim sredstvima izvr{enja ili na drugoj nekretnini na prijedlog du`nika (~lan 143. ZIP-a iz 1978. godine). Novi zakon ovdje unosi zna~ajne izmjene, koje su slijedile rje{enja hrvatskog Ovr{nog zakona i kojima je cilj ja~a za{tita interesa traìoca izvr{enja (~lan 78. OZ-a), ali sadrì i odre|ena rje{enja koja ne zasluùju pozitivnu ocjenu i koja u praksi mogu izazvati probleme. Upravo pore|enje i analiza odredaba novog i starog zakona omogu}ava sagledavanje su{tine donesenih izmjena. Tako|er analiza razlika treba da bude pomo} praksi koja se oblikovala u vremenskom periodu od skoro dvadeset i pet godina na bazi druga~ijih zakonskih rje{enja. Interesantno je da je hrvatski zakonodavac noveliraju}i Ovr{ni zakon 2003. godine potpuno brisao ovu odredbu, tako da u hrvatskom zakonu nema uop}e mogu}nosti da do|e do promjene predmeta izvr{enja na prijedlog du`nika. Uz stav 1: Promjena predmeta izvr{enja. Zakon predvi|a mogu}nost da se na prijedlog izvr{enika izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja pokretnim stvarima, pravima itd. Ovdje je uo~ljiva prva razlika u odnosu na ZIP iz
278 ^lan 71
1978. g., koji je odre|ivao da izvr{enik moè predloìti drugo sredstvo izvr{enja (sredstva izvr{enja su bila: prodaja pokretnih stvari, prodaja nepokretnosti, prijenos nov~anih potraìvanja, unov~enje drugih imovinskih odnosno materijalnih prava, prijenos sredstava na ra~unu ZAP-a) ili drugu nepokretnost. Iz jezi~ke formulacije je proizlazilo da je izvr{enik mogao predloìti drugo sredstvo izvr{enja ili drugu nepokretnost, ali ne i drugi predmet izvr{enja, {to sigurno nije moglo biti u skladu sa ciljem odredbe i {to je bilo suprotno odredbi stava 5. istog ~lana, iz kojeg je proizlazilo da je du`nik mogao predloìti izvr{enje na nov~anim primanjima. Jezi~ko i ciljno tuma~enje navedene odredbe se nisu podudarali. Novi zakon ispravno odre|uje da izvr{enik moè traìti izvr{enje na drugom predmetu izvr{enja. Odredbu treba tuma~iti tako da se radi o predmetu izvr{enja druga~ijem od prvobitno predloènog od strane traìoca izvr{enja, pri ~emu se moè raditi i o drugoj nekretnini. 3 Rokovi za podno{enje prijedloga za odre|enje drugog predmeta izvr{enja. U cilju efikasnijeg provo|enja izvr{nog postupka i ovdje su rokovi skra}eni u odnosu na rje{enja starog zakona izvr{enik prijedlog o promjeni predmeta izvr{enja moè podnijeti u roku od tri dana od dostavljanja rje{enja o izvr{enju. U cilju za{tite traìoca izvr{enja je odredba prema kojoj je izvr{enik duàn podnijeti dokaz o svom pravu na drugom predmetu izvr{enja. Ako je u pitanju druga nekretnina, nu`no je podnijeti dokaz predvi|en u ~lanu 70. Uz stav 2: Rok za izja{njenje traìoca izvr{enja. Prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja dostavlja se traìocu izvr{enja koji se mora izjasniti u roku od tri dana od dostavljanja prijedloga. U odnosu na rje{enja ZIP-a iz 1978. g. i ovdje je do{lo do skra}enja roka sa osam na tri dana. Sporno je da li je zakonodavac skra}enjem roka za izja{njenje traìoca izvr{enja optimalno za{titio njegove interese. Traìlac izvr{enja je zainteresiran za brzo okon~anje izvr{nog postupka, tako da u pravilu ne bi trebalo o~ekivati da }e on odugovla~iti izvr{ni postupak. Skra}en rok za izja{njenje uz promijenjena pravila o dostavi mogla bi prekludirati neka njegova prava. Zahtjev za naknadu tro{kova i za osiguranje od eventualne {tete. Traìlac izvr{enja se mora u roku od tri dana ne samo izjasniti o prijedlogu izvr{enika nego postaviti i odre|ene zahtjeve zahtjev za naknadu tro{kova zapo~etog izvr{nog postupka i zahtjev za osiguranje za {tetu koju bi eventualno mogao pretrpjeti zbog promjene predmeta izvr{enja. Zakon je odredio da on ove zahtjeve moè postaviti u roku od tri dana. Argumentum a contrario ukazuje da protekom tog roka traìlac izvr{enja ne moè vi{e postaviti navedene zahtjeve. Rok je kratak i prekluzivan, a posljedice za traìoca izvr{enja mogu biti dalekose`ne. Prvi je problem veoma prozai~an mogu}e je zamisliti situaciju da u tako kratkom roku ne moè konsultirati svog advokata te da i eventualno postavljeni zahtjev ne bude pravilno odmjeren. Budu}i da se radi o odredbi ~iji je cilj za{tita traìoca izvr{enja, sud ne bi trebao biti rigidan u ovoj situaciji. Izri~ita je odredba zakona da navedeni zahtjevi moraju biti postavljeni u datom roku, ali ne i da oni moraju biti obrazloèni i potpuni u tom momentu. Sud bi na odgovaraju}i na~in trebao primijeniti odredbe o dopuni tu`be Zakona o parni~nom postupku (~lan 66. ZPP-a). Uredan zahtjev bi trebao biti dostavljen sudu najkasnije do dono{enja odluke suda o prijed-
^lan 71 279
logu izvr{enika. Nije jasno za{to je zakonodavac postavio znatno kra}i rok za postavljanje zahtjeva za naknadu tro{kova koje je traìlac izvr{enja predujmio predlaù}i izvr{enje na prvobitnoj nekretnini (v. ~lan 16. st. 1.) u odnosu na op}i reìm naknade tro{kova izvr{nog postupka. U pravilu se zahtjev za naknadu tro{kova moè podnijeti u roku od 15 dana od zavr{etka postupka (v. ~lan 16. st. 6.). Izuzetno od op}eg pravila traìlac izvr{enja bi mogao izgubiti tro{kove zapo~etog postupka ukoliko ne bi postavio zahtjev za njihovu naknadu prilikom izja{njavanja o prijedlogu du`nika, {to mora biti u~injeno u kratkom roku od tri dana. Navedeno jezi~ko tuma~enje ne odgovara op}em konceptu prema kome tro{kove izvr{enja snosi izvr{enik, a tim prije nema razloga da se on oslobodi tro{kova koje je dodatno prouzrokovao predlaù}i promjenu predmeta izvr{enja. 6 Dostavljanje prijedloga du`nika o promjeni predmeta izvr{enja ne vr{i se traìocu izvr{enja prema pravilima Zakona o parni~nom postupku za dostavljanje tu`be (~lan 347. ZPP-a). U skladu sa odredbom ~lana 10. Zakona u izvr{nom postupku se po pravilima koja vaè za dostavu tu`be dostavljaju samo rje{enje o izvr{enju, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izvr{enju nov~ane kazne i zaklju~ak u skladu sa ~lanom 37. ZIP-a. Prijedlog du`nika o promjeni predmeta izvr{enja ne spada u red pismena koja se dostavljaju po pravilima o dostavi tu`be. Za dostavljanje tu`be ZPP postavlja posebna pravila, koja se primjenjuju na tu`bu i druga pismena pri ~ijem je dostavljanju potreban ve}i oprez. Dostavlja~ je duàn da li~no prona|e tuènog, a ako to nije mogu}e ostavlja mu pismenu obavijest po pravilima propisanim u zakonu da u odre|eno vrijeme radi prijema tu`be bude u svom stanu ili na radnom mjestu. Kada i ovaj poku{aj dostave propadne, dostava se obavlja po op}im pravilima o dostavi fizi~kim licima i pravnim licima (~lanovi 345 349 ZPP-a). Na dostavljanje prijedloga du`nika o promjeni predmeta izvr{enja primjenjuju se op}a pravila ZPP-a o dostavi fizi~kim licima i pravnim licima, a na osnovu ~lana 21. stav 1. ovog zakona. Osim u slu~ajevima kada se pismena dostavljaju po pravilima koja vaè za dostavljanje tu`be, i osim slu~ajeva kada Zakon izri~ito predvi|a dostavu samo putem oglasne plo~e suda, dostava se u ostalim slu~ajevima vr{i prema pravilima Zakona o parni~nom postupku, i to ako se radi o dostavljanju fizi~kim osobama u obzir dolaze ~lanovi 345. i 347., a ako se dostavlja pravnim osobama ~lan 349. Zakona o parni~nom postupku. Dostavljanje op}enito. Op}a odredba o dostavi je odredba ~lana 10., kojoj se moè prigovoriti nedore~enost i nepotpunost. Ona nije odredila kako se dostavljaju ostala pismena i re~eno supra 6. ne proizlazi direktno iz te odredbe. Iz formulacije stava 1. i 2. ~lana 10. moglo bi se zaklju~iti da se zakonom nabrojana pismena dostavljaju po pravilima koja vaè za dostavljanje tu`be, a sva druga putem oglasne plo~e. Takav bi zaklju~ak me|utim bio pogre{an ovdje je nu`na odgovaraju}a primjena pravila Zakona o parni~nom postupku o dostavi fizi~kim i pravnim licima. Tek kada nije mogu}e postupiti po tim pravilima dostava se treba izvr{iti objavljivanjem na oglasnoj plo~i suda u skladu sa odredbom ~lana 10. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku (v. 10/3 i 4). U opravdanoj namjeri da sprije~i zloupotrebu odredaba o dostavi od strane izvr{enika u cilju odugovla~enja postupka, koja je bila ~esta za vrijeme vaènja
280 ^lan 71
ranijeg zakona, novi je zakon oti{ao predaleko, te je na odre|enim mjestima dovedena u pitanje mogu}nost ulaganja pravnih lijekova i sigurnost u~esnika u postupku (v. npr. 90/6, 92/1, 93/9). S pravom neki autori ocjenjuju da su takva pravila o dostavi represivnog karaktera (V. Raki}-Vodineli} u: Novi zakon o izvr{nom postupku, str. 40.). Prijedlog du`nika za promjenu predmeta izvr{enja dostavlja se traìocu izvr{enja na na~in koji je predvidio ZPP za dostavljanje pismena, osim tu`be. 8 Propu{tanje roka za izja{njenje o prijedlogu za promjenu predmeta izvr{enja. Izostanak stroge li~ne dostave koja vaì za dostavljanje tu`be povla~i i odre|eni rizik za traìoca izvr{enja. On moè propustiti rok za izja{njenje o prijedlogu. Sud moè odlu~iti o prijedlogu izvr{enika i bez izja{njavanja traìoca izvr{enja (stav 3. in fine ... ili po isteku roka za njegovo podno{enje.). Sama ta ~injenica ne mora ugroziti interese traìoca izvr{enja jer je zakon propisao kriterije za dono{enje odluke o promjeni predmeta izvr{enja kojima se {tite interesi traìoca izvr{enja. Me|utim, propu{tanjem roka da se izjasni o prijedlogu izvr{enika o promjeni predmeta izvr{enja, traìlac izvr{enja je prekludiran u postavljanju dva navedena zahtjeva zahtjeva za naknadu tro{kova zapo~etog izvr{nog postupka i za davanje osiguranja za naknadu eventualne {tete (vidjeti infra 9). Ovdje je u pitanju o~igledan propust zakonodavca, koji bi morao da bude korigiran izmjenom zakona. Izvr{ni sud }e vr{iti dostavljanje prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja po pravilima ZPP-a o dostavi, ali ne po pravilima koja vaè za dostavljanje tu`be. Poloàj traìoca izvr{enja je ugroèn i pravilom da je povrat u pre|a{nje stanje mogu} samo zbog propu{tanja roka za prigovor i àlbu (v. ~lan 14. st. 2.). Propu{tanje roka za izja{njenje o prijedlogu za promjenu predmeta izvr{enja iz opravdanog razloga ne daje mu mogu}nost da zahtijeva povrat u pre|a{nje stanje. Tro{kovi zapo~etog izvr{nog postupka na nekretnini trebaju se tretirati kao tro{kovi jedinstvenog postupka i kao takvi trebaju biti namireni sa redom prvenstva iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine (v. ~lan 98.). Me|utim, Zakon propisuje da traìlac izvr{enja ovaj zahtjev mora postaviti u roku od tri dana od dostave prijedloga (v. supra 5 i 8). Navedenu odredbu treba tuma~iti u pravcu da traìlac izvr{enja koji u roku od tri dana od dostavljanja prijedloga izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja postavi zahtjev za naknadu tro{kova zahtijeva njihovu naplatu odmah, bez da se ~eka ishod izvr{nog postupka. Ukoliko sud donese pozitivnu odluku o prijedlogu izvr{enika i ukoliko je traìlac izvr{enja postavio zahtjev za naknadu tro{kova, u tom rje{enju }e sud odlu~iti i o namirenju tro{ova izvr{nog postupka na prvobitno predloènoj nekretnini. Re~eno se odnosi i na zahtjev za polaganje osiguranja. Zakon izri~ito ne propisuje, ali bi se trebalo zalagati da izvr{ni sudovi u praksi uvjetuju izvr{enja na novom predmetu izvr{enja naknadom tro{kova i polaganjem osiguranja, ako to traìlac izvr{enja zahtijeva. Sud bi du`nika u rje{enju o prihvatanju prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja bio duàn upozoriti da }e se, ukoliko u ostavljenom roku ne izvr{i svoju obavezu na naknadu tro{kova i davanje jemstva, smatrati da je prijedlog povukao (U ovom smislu i E. Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 62). Bez obzira na nepotpunost Zakona, jedino ovakvo postupanje izvr{nog suda
^lan 71 281
{titi traìoca izvr{enja od zloupotreba izvr{enika. Za slu~aj da traìlac izvr{enja nije postavio zahtjev za naknadu tro{kova u kratkom roku, koji je mo`da propustio zbog pravila o dostavi, on ne bi trebao izgubiti pravo na ove tro{kove. Ovi tro{kovi bi trebali biti kumulirani sa drugim tro{kovima izvr{nog postupka. Zapo~eti izvr{ni postupak na nekretnini u kome do|e do promjene predmeta izvr{enja treba posmatrati kao jedan izvr{ni postupak (jedan predmet, jedan spis), {to je najo~iglednije u situaciji u kojoj izvr{enje na novom predmetu izvr{enja nije uspjelo. U tom slu~aju }e se provesti izvr{enje na prvobitno odre|enoj nepokretnosti zabilje`ba izvr{enja izvr{ena na toj nepokretnosti ostaje do potpunog namirenja. 10 Osiguranje. Zakon ne sadrì posebne odredbe o tome kakvo osiguranje traìlac izvr{enja moè zahtijevati i u kom iznosu, te da li je sud vezan za prijedlog traìoca izvr{enja da uop}e odredi osiguranje, kao i kakvo i koliko. U nedostatku posebne odredbe za ovaj slu~aj treba primijeniti op}a pravila o davanju jemstva propisana odredbom ~lana 18. Zakona. Uz stav 3: Rok za dono{enje odluke o prijedlogu za promjenu predmeta izvr{enja. U cilju ubrzanja postupka su i odredbe ovih stavova prema kojima sud mora donijeti odluku o prijedlogu izvr{enika u roku od osam dana od prijema odgovora traìoca izvr{enja, odnosno po proteku osam dana nakon {to je rok od tri dana za izja{njenje istekao, a traìlac izvr{enja se o prijedlogu nije izjasnio. Zakonom je predvi|en rok u kome du`nik moè podnijeti prijedlog, rok u kome se traìlac izvr{enja moè izjasniti o prijedlogu i rok u kome sud o prijedlogu treba da odlu~i. Jedno je pitanje ostalo nerije{eno u kom roku sud treba da dostavi traìocu izvr{enja prijedlog izvr{enika. Iz citiranih odredbi kao i generalnog opredjeljenja Zakona nu`no je hitno postupanje, te bi se moglo zalagati za dostavljanje traìocu izvr{enja bez odlaganja, odnosno u roku od osam dana, {to je rok u kome sud mora odlu~iti o prijedlogu izvr{enika ili o prijedlogu za izvr{enje (v. ~lan 15.) Uz stav 4: Pretpostavke koje izvr{enik mora u~initi vjerovatnim. U cilju za{tite traìoca izvr{enja Zakon postavlja izvr{eniku teè zahtjeve u pogledu promjene predmeta izvr{enja nego je to bio slu~aj sa starim zakonom. Za razliku od rje{enja ranijeg zakona, novi zakon odre|uje da nije dovoljno da izvr{enik u~ini vjerovatnim da se traìlac izvr{enja moè namiriti iz novog predmeta izvr{enja, ve} da se moè potpuno namiriti. Me|utim, ni ~injenica da bi novi predmet omogu}io potpuno namirenje traìoca izvr{enja nije dovoljna za dono{enje pozitivne odluke o prijedlogu. Nu`no je da izvr{enik u~ini vjerovatnim da bi za njega izvr{enje na prvobitnoj nepokretnosti bilo izrazito nepovoljno. Prema rje{enjima ranijeg zakona izvr{enik je uvijek mogao traìti promjenu predmeta osiguranja, te je potreban zaokret u sudskoj praksi i veoma restriktivna procjena ispunjenja zakonom propisanih uvjeta. Promjena predmeta izvr{enja ne mora biti u interesu traìoca izvr{enja, a zakonodavac je dopu{ta samo u cilju opravdanih interesa druge strane. Me|utim, i prije nego se za{tite interesi izvr{enika, on sam je duàn da poku{a sve da bi namirio traìoca izvr{enja. Budu}i da ima prava na drugom predmetu izvr{enja, drugoj imovinskoj vrijednosti, duàn bi bio prodati tu imovinsku vrijednost i isplatiti traìoca izvr{enja. Ovakva njegova obaveza je potpuno u
11
12
282 ^lan 71
skladu sa na~elom savjesnosti i po{tenja. Samo ako izvr{enik u~ini vjerovatnim da iz opravdanih razloga nije mogao izvr{iti prodaju drugog predmeta izvr{enja sud moè pozitivno odlu~iti o njegovom prijedlogu. Argumentum a contrario ako izvr{enik ne u~ini vjerovatnim postojanje kumulativno tri navedene pretpostavke, sud ne moè donijeti rje{enje o promjeni predmeta izvr{enja. U slu~aju da je izvr{enik u~inio vjerovatnim postojanje zakonom propisanih pretpostavki, sud ne mora pozitivno odlu~iti o prijedlogu. Ovo je zna~ajna razlika u odnosu na rje{enja ranijeg zakona. Sud ima slobodu da i tada odbije prijedlog izvr{enika, i to iz razloga propisanih stavom 5. ovog ~lana v. infra 13. Ova odredba pred izvr{ni sud postavlja zna~ajne zahtjeve i ovdje je nu`no da sudovi u po~etku primjene Zakona uo~e da se od suda traì aktivnija uloga i druga~ije postupanje nego {to je bilo u skladu sa ranijim zakonom, koji je propisivao da je sud duàn usvojiti prijedlog ukoliko du`nik u~ini vjerovatnim da }e se potraìvanje namiriti drugim sredstvom ili prodajom druge nepokretnosti. Novi Zakon o izvr{nom postupku pro{iruje listu ~injenica koje du`nik treba u~initi vjerovatnim, ali i pored toga ne obavezuje sud da prijedlog usvoji ukoliko nalazi da bi interesi traìoca izvr{enja mogli biti ugroèni. Ova nova pozicija izvr{nog suda u predmetnoj situaciji ne bi smjela rezultirati mehani~kim dono{enjem pozitivnog rje{enja o prijedlogu, ve} svestranim ispitivanjem okolnosti slu~aja. Na taj je na~in izvr{ni sud dodatno optere}en, ali je ta obaveza direktna posljedica osnovnog opredjeljenja zakonodavca, a to je efikasnija za{tita traìoca izvr{enja. 13 Uz stav 5: Odbijanje prijedloga. Sud je slobodan da u slu~aju ispunjenja pretpostavki usvoji ili odbije prijedlog izvr{enika, {to je pozitivna novina u odnosu na ZIP iz 1978. g. Me|utim, postoje pretpostavke, propisane odredbom ovog stava, pod kojima sud nema slobodu, ve} mora donijeti rje{enje kojim odbija prijedlog izvr{enika. Ove pretpostavke su stipulirane u cilju za{tite traìoca izvr{enja a to je ocjena suda da bi se izvr{enje znatnije oduìlo ili oteàlo, ili ako bi traìlac izvr{enja mogao pretrpjeti znatniju {tetu. Odredba je veoma {iroko postavljena i zakonodavac je upotrijebio nekoliko standarda (znatnije oteànje, znatnije odugovla~enje, znatnija {teta). Zadatak je suda da svestranom ocjenom ~injenica i dokaza odredi sadrìnu navedenih standarda u svakom konkretnom slu~aju. I ovdje je uloga suda veoma aktivna. Uz stav 6: Izja{njenje traìoca izvr{enja. U pravilu sud moè o prijedlogu izvr{enika odlu~iti iako se traìlac izvr{enja o njemu nije izjasnio ili ~ak ako se prijedlogu protivio. Odredba stava 4. ovog ~lana propisuje pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi sud prijedlog usvojio, a pristanak traìoca izvr{enja nije jedna od njih. Dono{enje odluke od strane suda i bez pristanka traìoca izvr{enja ne krije u sebi opasnost za za{titu njegovih interesa u stavu 4. su propisane pretpostavke ~ije postojanje izvr{enik mora u~initi vjerovatnim. Izuzetak postoji u slu~aju da traìlac izvr{enja na nepokretnosti ima zalo`no pravo ste~eno prije pokretanja izvr{nog postupka (osigurani povjerilac) bez saglasnosti zalo`nog povjerioca ne moè do}i do promjene predmeta izvr{enja. Uz stav 7: Stalno nov~ano primanje kao novi predmet izvr{enja. Izvr{enik moè ponuditi kao drugi predmet izvr{enja izvr{enje na stalnom nov~anom
14
15
^lan 71 283
primanju (Zakon gre{kom govori o drugom sredstvu izvr{enja, radi se o drugom predmetu izvr{enja). Pretpostavka da u ovom slu~aju sud moè pozitivno odlu~iti o izvr{enikovom prijedlogu jeste da on u~ini vjerovatnim da }e potraìvanje biti namireno u roku od jedne godine od dono{enja rje{enja o njegovom prijedlogu, kao i kumulativno ispunjenje op}ih pretpostavki iz stava 4. da u~ini vjerovatnim ~injenice koje je i ina~e izvr{enik duàn u~initi vjerovatnim kada predlaè promjenu predmeta izvr{enja, kao i da traìlac izvr{enja da pristanak ukoliko je stekao zalo`no pravo na prvobitno predloènoj nepokretnosti prije pokretanja izvr{nog postupka (U tom smislu i E. Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 63.). 16 Uz stav 8: Rje{enje o promjeni predmeta izvr{enja. O prijedlogu izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja sud odlu~uje rje{enjem. U istom rje{enju o promjeni predmeta izvr{enja }e odrediti i izvr{enje na drugom predloènom predmetu. Obje navedene odluke sastavni su dio izreke (dispozitiva) rje{enja. Sud na osnovu navedenog rje{enja treba po slu`benoj du`nosti preduzeti izvr{ne radnje koje {tite traìoca izvr{enja zavisno od predmeta izvr{enja. Ako je novi predmet izvr{enja druga nepokretnost, sud po slu`benoj du`nosti treba da zatraì zabilje`bu izvr{enja na drugoj nepokretnosti ~im donese rje{enje kojim usvaja prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja (analogna primjena odredbe ~lana 72.). Rje{enje suda o promjeni predmeta izvr{enja i odre|enju izvr{enja na drugom predmetu treba posmatrati kao rje{enje kojim se usvaja prijedlog izvr{enika, ali ne i kao novo rje{enje o izvr{enju. Ono ne dovodi ni do prekida zapo~etog ni do otpo~injanja novog postupka. Sa stanovi{ta za{tite interesa traìoca izvr{enja i efikasnosti izvr{nog postupka odre|enje drugog predmeta izvr{enja po prijedlogu izvr{enika ne treba tretirati kao novo rje{enje o izvr{enju protiv kojeg izvr{enik moè ulagati pravna sredstva. Iz odredbe stava 9. slijedi da je protiv rje{enja kojim se odobrava promjena predmeta izvr{enja dopu{ten pravni lijek (v. infra 19), ali to je pravni lijek koji moè ulagati traìlac izvr{enja jer je sud usvojio prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja. Nikako se ne moè dopustiti da izvr{enik koji je inicirao promjenu predmeta izvr{enja ulaè pravne lijekove protiv izvr{enja na novom predmetu izvr{enja. U slu~aju da izvr{enje na novom predmetu ne bude uspje{no, sud bi trebao pristupiti izvr{enju na prvobitnoj nekretnini bez dono{enja posebnog rje{enja, ve} dono{enjem zaklju~ka, o ~emu bi trebao obavijestiti stranke u postupku (Tako i B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str. 119). 17 Na~elo socijalnosti se kod promjene predmeta izvr{enja tako|er uzima u obzir. . To je vidljivo iz odredbe stava 7. ovog ~lana. Propisani rok od godine dana u okviru kojeg mora do}i do potpunog namirenja govori o tome da se u konkretnom slu~aju radi o potraìvanju manjeg iznosa zbog kojeg bi bilo dru{tveno {tetno prodati vredniju nekretninu. Propisi o pljenivom dijelu potraìvanja (jedna polovina ako se radi o primanjima manjim od 1000 KM. Vidjeti ~lan 138.) i op}i nivo stalnih nov~anih prihoda u BiH govore u prilog takvom tuma~enju. Ovdje je u pitanju jedan zna~ajan socijalni momenat o kome sud mora voditi ra~una, ali ne i po svaku cijenu i `rtvovati interese
284 ^lan 71
traìoca izvr{enja. Za razliku od rje{enja starog zakona, Zakon je postavio stroè zahtjeve za izvr{nog du`nika, a uz to ne propisuje da sud mora donijeti pozitivnu odluku ukoliko izvr{enik odre|ene ~injenice u~ini vjerovatnim. Prema ZIP-u on moè donijeti takvu odluku, te ovdje za sud ostaje dovoljno prostora da u svakom konkretnom slu~aju procijeni sve relevantne okolnosti, a jedna od njih mora biti i vrijednost nekretnine i zna~aj koji ona ima za du`nika. Tako|er vidjeti infra 18. 18 Izuzimanje od izvr{enja i ograni~enje izvr{enja. Budu}i da do promjene predmeta izvr{enja dolazi na zahtjev izvr{enika, koji pristaje na izvr{enje na drugom predmetu, postavlja se pitanje da li za izvr{enje na novom predmetu vaè odredbe o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja. Ukoliko je traìlac izvr{enja zalo`no pravo stekao tek u izvr{nom postupku (pravo namirenja), tada dolazi u obzir primjena odredaba o izuzimanju od izvr{enja na nepokretnosti koja je izvorno predmet izvr{enja; isti takav tretman se mora primijeniti i na novi predmet izvr{enja. Ako je to nepovoljno za traìoca izvr{enja, on ne mora dati svoj pristanak na promjenu predmeta izvr{enja. Me|utim, prije svega je ovdje du`nost suda da ocijeni da li bi zbog primjene odredaba o izuzimanju od izvr{enja na novom predmetu izvr{enja uop}e bile ispunjene pretpostavke koje Zakon traì za promjenu predmeta izvr{enja (npr. pretpostavke da se potraìvanje traìoca izvr{enja moè u potpunosti namiriti iz drugog predloènog predmeta). Ukoliko je traìlac izvr{enja stekao zalo`no pravo prije pokretanja izvr{nog postupka, tj. ukoliko je traìlac izvr{enja osiguran ugovornom hipotekom zasnovanom na nepokretnosti koja je prvobitni predmet izvr{enja, tada vaì pravilo da se ne primjenjuju odredbe o izuzimanju od izvr{enja (v. ~lan 79. st. 2.). Smisao navedene odredbe bi zahtijevao da se odredbe o izuzimanju ne primjenjuju ni na novopredloèni predmet izvr{enja. Pitanje nema ve}i prakti~ni zna~aj budu}i da do promjene predmeta izvr{enja moè do}i samo sa pristankom zalo`nog povjerioca, te }e on procijeniti da li mogu}a izmjena predmeta ugroàva njegovo namirenje. Uz stav 9: Pravni lijek. Protiv rje{enja kojim je odbijen prijedlog izvr{enika nije dopu{ten pravni lijek. Argumentum a contrario: protiv rje{enja kojim se navedeni prijedlog usvaja pravni lijek je dopu{ten, budu}i da nije izri~ito isklju~en. Tako dolazi do primjene odredbe ~lana 12. Zakona prema kojoj su pravni lijekovi (prigovor i àlba) dopu{teni, ako ovim zakonom nisu izri~ito isklju~eni. Traìlac izvr{enja moè protiv ovog rje{enja ulagati àlbu i prigovor (v. supra 16). Protiv rje{enja o promjeni predmeta izvr{enja kojim je usvojena promjena predmeta izvr{enja izvr{enik ne moè uloìti prigovor. Budu}i da se radi o predmetu izvr{enja koji je predloìo sam izvr{enik, takvo postupanje bi bilo protivno na~elu savjesnosti i po{tenja (venire contra factum proprium v. 79/3) Uz stav 10: Zabilje`ba izvr{enja. Zapo~eti izvr{ni postupak na nekretnini ostaje i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju na drugom predmetu kao rezervni put za{tite traìoca izvr{enja. Provedene izvr{ne radnje se ne ukidaju. Budu}i da su rokovi za podno{enje prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja, za izja{njenje o njemu i za dono{enje odluke suda kratki (izvr{enik je duàn podnijeti prijedlog u roku od tri dana od dostavljanja rje{enja o izvr{enju), u
19
20
^lan 71 285
obzir naravno dolazi samo prva izvr{na radnja zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj knjizi. Iako se ne tretira kao samostalna izvr{na radnja, sud }e sigurno odrediti i na~in utvr|ivanja vrijednosti prvobitne nepokretnosti, jer je to duàn u~initi zaklju~kom odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju. Brisanje zabilje`be izvr{enja se ne vr{i, ova zabilje`ba i dalje ostaje upisana sve do namirenja traìoca izvr{enja. U zakonu ne stoji izri~ito, ali se podrazumijeva da to vaì kako za namirenja iz novog predmeta izvr{enja tako i za namirenje iz nekretnine ukoliko ne uspije namirenje iz novog predmeta izvr{enja. U tom slu~aju se zabilje`ba izvr{enja bri{e po slu`benoj du`nosti. 21 Nastavljanje prvobitnog izvr{nog postupka. Iz odredbe stava 10. se moè izvesti zaklju~ak o tome da prvobitni izvr{ni postupak i dalje postoji u sjeni. Zakon se o tome nije izri~ito izjasnio, ali nije odredio ni da se prvobitno zapo~eti postupak obustavlja. Upori{te za tvrdnju da se radi o jednom postupku jeste odredba ovog stava o zadrànju zabilje`be u zemlji{noj knjizi sve do namirenja traìoca izvr{enja. Sud donosi rje{enje o izvr{enju na novom predmetu, ali ako ono ne uspije ponovo se izvr{enje koncentrira na prvobitnoj nepokretnosti. Svako druga~ije tuma~enje ozbiljno bi moglo ugroziti interese traìoca izvr{enja. Ukoliko ne do|e do potpunog namirenja traìoca izvr{enja iz novog predmeta izvr{enja, on mora imati poloàj svakog drugog traìoca izvr{enja u ~iju korist je izvr{ena zabilje`ba izvr{nosti u zemlji{ne knjige izvr{ni postupak na prvobitno odre|enoj nepokretnosti se na ovom mjestu nastavlja, ali je pitanje kako. Iz zakonskog teksta nije vidljivo pod kojim uvjetima sud moè poduzeti sljede}u izvr{nu radnju, a to je utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, u postupku na prvobitno ozna~enoj nepokretnosti. Procesna ekonomija i za{tita interesa traìoca izvr{enja nalaù tuma~enje prema kojem dono{enjem rje{enja o obustavljanju postupka izvr{enja na novom predmetu izvr{enja u potpunosti oìvljava prvobitno zapo~eti postupak izvr{enja na nepokretnosti, i to u onom stadiju u kojem je bio prije podno{enja prijedloga du`nika za promjenom predmeta izvr{enja. Bilo bi korisno da u rje{enju kojim se dozvoljava izvr{enje na novom predmetu sud upozori stranke na posljedicu koja }e nastupiti ukoliko izvr{enje na tom predmetu ne bude mogu}e. Da li nastavljanje prvobitno zapo~etog postupka u stadiju u kojem se nalazio prije prijedloga i rje{enja za promjenu predmeta izvr{enja zna~i i mogu}nost ulaganja prigovora od strane izvr{enika na rje{enje o izvr{enju na prvobitnoj nepokretnosti? Izvr{enik koji je u roku od tri dana podnio prijedlog za izvr{enje na drugom predmetu izvr{enja nije najvjerovatnije koristio svoje pravo da uloì prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na nekretnini (rok osam dana). Me|utim, dozvoliti ulaganje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti nakon {to je postupak izvr{enja na alternativnom predmetu izvr{enja koji je predloìo izvr{enik postalo nemogu}e, te shodno tome postupak obustavljen, zna~ilo bi {ikaniranje traìoca izvr{enja. Predlaganje drugog predmeta izvr{enja kompenziralo je prigovor protiv rje{enja o izvr{enju izvr{enik je i predloò novi predmet izvr{enja jer nema osnova za prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na prvobitnoj nepokretnosti, samo je za njega to izvr{enje na toj nepokretnosti bilo naro~ito nepovoljno. Ovome idu u prilog mi{ljenja prema kojima sve dok ima pravo da izjavi prigovor izvr{enik ne moè koristiti druga pravna sredstva (Vidjeti G. Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 613). Izvr{enik ne bi mogao, nakon
286 ^lan 72
{to se izvr{enje na novoj nepokretnosti pokaè nemogu}im, ulagati prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na prvobitnoj nepokretnosti, jer je rok za ulaganje prigovor protekao, ali ne bi mogao istovremeno sa podno{enjem prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja odnosno u roku za prigovor ni opreza radi uloìti i ovo drugo pravno sredstvo. To bi moglo voditi zloupotrebi procesnih prava i {ikaniranju traìoca izvr{enja. ^lan 72. Zabilje`ba izvr{enja (1) îm donese rje{enje o izvr{enju sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti da se u zemlji{noj knjizi upi{e zabilje`ba izvr{enja. (2) Tom zabilje`bom traìlac izvr{enja sti~e pravo da svoje pravo namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilje`be izvr{enja stekne odre|ena prava nad tom nepokretno{}u du`no je trpje ti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje traìoca izvr{enja ste~enog tom zabilje`bom. (3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvr{nog postupka ne spre~ava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika nepokretnosti kao izvr{enika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga osta ju na snazi i novi vlasnik ne moè u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prija{nji vlasnik da do promjene vlasni{tva nije do{lo. (4) U slu~aju predvi|enom stavom 4. ~lana 113. ovog zakona sud }e po zahtjevu i na tro{ak traìoca izvr{enja objaviti rje{enje o izvr{enju u slu`benom glasilu Federacije BiH i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije.8 (5) U slu~aju objave rje{enja o izvr{enju u skladu sa stavom 4. ovog ~lana, zabilje`ba izvr{enja, prema njenom upisu u zemlji{ne knjige, ima u~inak kada je rje{enje o izvr{enju prvi put objavljeno u novinama. 1 Op}enito. Zabilje`ba. Zabilje`ba je pored uknji`be i predbilje`be jedna vrsta upisa u zemlji{nu knjigu, koja se od druge dvije vrste upisa razlikuje po tome {to se ne odnosi na upis zemlji{noknji`nih prava ve} na upis ~injenica i okolnosti od utjecaja na raspolaganje nepokretnostima odnosno okolnosti zna~ajnih za promet zemlji{noknji`nih prava (~lan 2. stav 4. ZZK-a). Na ovaj na~in je zabilje`ba definirana u novim entitetskim Zakonima o zemlji{nim knjigama (pri ~emu su ovi zakoni slijedili definiciju iz pravnih pravila
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, ova odredba glasi: U slu~aju predvi|enom stavom ~lana 4. ~lana 113. ovog zakona sud }e po zahtjevu i na tro{ak traìoca izvr{enja objaviti rje{enje o izvr{enju u slu`benom glasilu Republike Srpske i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske.
^lan 72 287
zemlji{noknji`nih zakona iz 1930/31. godine). Tu se, me|utim, pravna pravila i novi zakonski tekstovi razilaze, jer u novim propisima nema nikakvih daljnjih odredaba koje reguliraju zabilje`bu i njene vrste. Me|utim, na vi{e mjesta se u ZZK-a pominje zabilje`ba. Tako se npr. zabilje`be koje se odnose na vlasnika upisuju u vlasni~ki list (~lan 19. ta~. 4 ZZK-a), a zabilje`be koje se odnose na hipoteku u teretni list (~lan 20. ta~. 4. ZZK-a). U samoj zakonskoj definiciji zabilje`be datoj u ~lanu 2. st. 4. ZZK-a exempli causa su nabrojane vrste zabilje`be. Budu}i da nabrajanje nije taksativno, izostavljanje zabilje`be izvr{enja iz ove definicije ne}e predstavljati poseban problem; postoji odre|ena sloboda da se izvr{i zabilje`ba bilo koje okolnosti zna~ajne za promet nekretnina, dakle i zabilje`be izvr{enja (v. 107/6). 2 Uz stav 1: Zabilje`ba izvr{enja, kao prva izvr{na radnja u postupku izvr{enja na nepokretnostima, ima izuzetan zna~aj za tok izvr{nog postupka i redoslijed namirenja. Odredba Zakona kojom je ure|en upis zabilje`be je druga~ija nego odredba ~lana 144. ranijeg zakona, pri ~emu se radi o jednoj zna~ajnoj i dobrodo{loj novini. Izri~ito je nagla{eno da zabilje`bu izvr{enja nalaè sud po slu`benoj du`nosti. Jo{ zna~ajnije je da je precizirano da je sud to duàn u~initi ~im donese rje{enje o izvr{enju, a ne nakon pravosna`nosti ili izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Ako sud po prigovoru ili àlbi stranke ukine rje{enje o izvr{enju, naloìt }e po slu`benoj du`nosti brisanje zabilje`be izvr{enja. U odnosu na izvr{enika, na ~ijoj je nepokretnosti neopravdano bila upisana zabilje`ba izvr{enja, te je on eventualno bio ograni~en u raspolaganju nepokretno{}u, mnogo ve}a {teta bi mogla biti prouzrokovana traìocu izvr{enja ako bi zabilje`ba izvr{enja bila unesena sa zaka{njenjem, {to bi izvr{eniku dalo mogu}nost da otu|i predloèni predmet izvr{enja. Upis zabilje`be izvr{enja je u neposrednoj vezi sa na~elom povjerenja u zemlji{ne knjige. Prema novom zemlji{noknji`nom pravu na~elo povjerenja po uzoru na njema~ko pravo djeluje strogo i bez ikakvih izuzetka. U odnosu na tre}a savjesna lica smatra da je sve {to je upisano u zemlji{noj knjizi ta~no, a {to nije upisano da ne postoji. Za savjesnost tre}eg nije relevantno istraìvanje vanknji`nog stanja. (O novom konceptu na~ela povjerenja vidjeti: Meliha Povlaki}, Reforma zemlji{noknji`nog prava, str. 239-241; Meliha Povlaki}, Novo zemlji{noknji`no pravo u BiH, str. 49). Upis zabilje`be izvr{enja odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju efikasnije {titi traìoca izvr{enja od prevarnih postupanja izvr{enika. Momenat upisa zabilje`be izvr{enja. Zabilje`bu izvr{enja sud vr{i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju. Za traìoca izvr{enja bi to moglo biti ve} kasno. Od momenta podno{enja prijedloga do dono{enja rje{enja }e prote}i odre|eno vrijeme u kojem izvr{enik koji je saznao za prijedlog ili koji, nakon {to je pravosna`no okon~an parni~ni postupak, o~ekuje pokretanje postupka izvr{enja moè otu|iti nepokretnost. Za{tita traìoca izvr{enja }e biti postignuta samo ako je upis odgovaraju}e zabilje`be mogu} i prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, eventualno jo{ u toku ili ~ak prije pokretanja parni~nog postupka. ZIP iz 1978. godine regulirao je i postupak obezbje|enja u kojem je bilo mogu}e odrediti prethodne ili privremene mjere upravo sa ciljem da se sprije~i du`nik u osuje}enju ili oteàvanju kasnijeg izvr{enja (npr. privremena mjera predbilje`be zalo`nog prava ili prethodna mjera zabrane otu|enja i optere}enja nepokretnosti). Zakon o izvr{nom postupku ne regulira vi{e postupak
288 ^lan 72
obezbje|enja, pa shodno tome ni navedene mjere za{tite, ali je to sada predmet reguliranja ZPP-a. 4 Sudske mjere osiguranja i zabilje`ba izvr{enja. Sudske mjere osiguranja su predmet reguliranja Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH/Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske (~lan 268290. ZPP-a). Odluku o prijedlogu za osiguranje donosi parni~ni sud, a provo|enje mjera osiguranja provodi sud koji bi bio nadleàn za provo|enje izvr{enja pravomo}ne presude (~lan 290. ZPP-a). Potpunijoj za{titi traìoca izvr{enja }e doprinijeti ~injenica da se mjere osiguranja mogu odrediti prije pokretanja i u toku parni~nog postupka, a sve dok izvr{enje ne bude provedeno (~lan 276. ZPP-a), u pravilu uz davanje jemstva u skladu sa odredbama Zakona o izvr{nom postupku (~lan 269. ZPP-a). Dvije sudske mjere osiguranja se odnose na nepokretnosti. Jedna je zabrana protivniku osiguranja da otu|i, sakrije, optereti ili raspolaè odre|enom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraìvanja predlaga~a osiguranja, o ~emu }e, kada su u pitanju nepokretnosti, biti izvr{ena zabilje`ba u odgovaraju}im javnim registrima zabrana otu|enja i optere}enja (~lan 271. stav 1. ta~. 1. ZPP-a), a druga je predbilje`ba zalo`nog prava na nepokretnosti protivnika osiguranja ili na pravu uknjiènom na nepokretnosti do vrijednosti dosu|enog glavnog potraìvanja sa kamatama (~lan 271. stav 1. ta~. 4. ZPP-a). Neosigurani povjerilac, koji ve} od ranije nema hipoteku na nepokretnosti, moè i prije pokretanja parni~nog postupka, ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti, predloìti zabranu otu|enje i optere}enja, dok je predbilje`ba zalo`nog prava mogu}a kad je donesena sudska odluka koja nije postala izvr{na. Moè se postaviti pitanje odnosa dviju od ovih mjera, zabilje`be zabrane otu|enja i optere}enja i predbilje`be zalo`nog prava na nepokretnosti, s jedne strane, i zabilje`be izvr{enja, s druge strane. Zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja. Zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja onemogu}ava savjesno stjecanje neoptere}ene nepokretnosti; ova zabilje`ba ne konstituira zalo`no pravo. Zabilje`ba izvr{enja ne postaje suvi{na u slu~aju da je zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja upisana u zemlji{ne knjige, jer zabilje`bom izvr{enja traìlac izvr{enja sti~e sudsko zalo`no pravo (v. 72/7 i 8), i izvr{ni sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti njen upis da bi se u izvr{nom postupku za{titilo pravo prvenstvenog namirenja traìoca izvr{enja. ZPP i ZIP nisu uskla|eni kada je u pitanju reguliranja sudskih mjera osiguranja i zabilje`be izvr{enja. Tako nakon zabilje`be zabrane otu|enja i optere}enja, sve dok takva zabrana traje, nije mogu} upis bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja u javne registre. Suprotno tome, zabilje`ba izvr{enja ovu slobodu izvr{eniku ne oduzima, ali traìocu izvr{enja garantira namirenje sa pravom prvenstva i bez obzira na promjenu vlasnika. Upisom zabilje`be izvr{enja ova zabilje`ba gubi svoj zna~aj i sud bi trebao istovremeno sa upisom zabilje`be izvr{enja naloìti njeno brisanje. Ova bi zabilje`ba onemogu}avala prodaju neposrednom pogodbom, te je nu`no njeno pravovremeno brisanje. Predbilje`ba zalo`nog prava. Zabilje`ba izvr{enja nije suvi{na ni u slu~aju da je kao mjera osiguranja izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava traìlac izvr{enja je ve} stekao svoj red prvenstva, ali on ima samo predbiljeèno
^lan 72 289
zalo`no pravo. U momentu kada ga je predbiljeìo da bi o~uvao red prvenstva nisu bili ispunjeni uvjeti za definitivno stjecanje (uknji`bu) zalo`nog prava. Predbilje`ba nije upis koji ima trajan karakter, ona se mora opravdati i time pretvoriti u uknji`bu. Opravdanje predbilje`be se vr{i zabilje`bom opravdanja. Ni Zakon o izvr{nom postupku niti Zakon o parni~nom postupku nisu regulirali ovo pitanje, ali rje{enje koje se ovdje predlaè moè biti svrsishodno u praksi, a proisti~e iz op}ih na~ela gra|anskog odnosno zemlji{noknji`nog prava. U slu~aju da je izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava prije pokretanja izvr{nog postupka, po dono{enju rje{enja o izvr{enju sud vr{i zabilje`bu izvr{enja, (v. infra 7. i 8), ali ujedno tom zabilje`bom vr{i oprav danje predbilje`be zalo`nog prava (v. 107/4). Na ovaj na~in traìoc izvr{enja sti~e sudsko zalo`no pravo od dana upisa predbilje`be i od tog dana se ra~una njegov red prvenstva. Samo je na ovaj na~in traìlac izvr{enja adekvatno za{ti}en. 7 Uz stav 2: Pravne posljedice zabilje`be izvr{enja. Upis zabilje`be izvr{enja ima zna~ajne pravne posljedice traìlac izvr{enja stje~e pravo na namirenje i nakon njenog upisa u zemlji{ne knjige nije mogu}e provoditi poseban postu pak izvr{enja na toj nepokretnosti za namirenje nekog drugog povjerioca (v. 73/1). Pravo na namirenje. Momentom upisa ove zabilje`be traìlac izvr{enja stje~e sudsko zalo`no pravo na nepokretnosti (U tom smislu i: B. Pozni}, V. Raki}Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 470). Tradicionalno se u na{em izvr{nom postupku pravo traìoca izvr{enja naziva pravo na namirenje, ali to nije dovoljno precizno. Pravo namiriti se ima svaki traìlac izvr{enja koji ima izvr{ni naslov, ali ako to pravo odlikuje pravo prvenstva (namiriti se prije onih povjerilaca koji su kasnije stekli pravo na namirenje) i pravo slije|enja (namiriti se iz nepokretnosti bez obzira na promjenu vlasnika) onda nema sumnje da se radi o zalo`nom pravu, jednako vrijednom dobrovoljnim zalo`nim pravima. Pravo prvenstva je predvi|eno ovom odredbom (...a lice koje nakon upisane zabilje`be stekne odre|ena prava nad tom nepokretno{}u du`no je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje traìoca izvr{enja...), dok je pravo slije|enja predvi|eno odredbom stava 3. ovog ~lana (Promjena vlasnika ... ne sprije~ava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika.....). Odnos izme|u vi{e zalo`nih prava, sudskih ili dobrovoljnih, odre|uje se prema redu prvenstva odnosno momentu njihovog nastanka (Ibidem). Zalo`na prava ste~ena prije otvaranja izvr{nog postupka odnosno prije upisa zabilje`be izvr{enja imaju rang prvenstva prilikom namirenja iz prodajne cijene (v. 98/4). Upisom zabilje`be izvr{enja publicira se vo|enje postupka na nepokretnosti i isklju~uje mogu}nost savjesnog stjecanja neoptere}ene nepokretnosti. Svi upisi izvr{eni prije upisa zabilje`be izvr{enja imaju prvenstvo u odnosu na pravo namirenja ste~eno zabilje`bom izvr{enja. Redoslijed upisa vr{i se prema redoslijedu po kojem su zahtjevi za upis pristigli u zemlji{noknji`ni ured (~lan 36. stav 1. ZZK-a). Izvr{enik bi mogao u namjeri da osujeti pravo prvenstva traìoca izvr{enja zaloìti svoju nepokretnost neposredno prije ili nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju; bez obzira na brzinu sa kojom postupa sud, izvr{enik moè brè nego {to }e sud odrediti zabilje`bu izvr{enja podnijeti zahtjev za upis zalo`nog prava na osnovu
290 ^lan 72
ugovora ili sudskog sporazuma sa tre}im licem. Budu}i da nikakvo optere}enje nije upisano u zemlji{nu knjigu, to tre}e lice bi steklo zalo`no pravo prije stjecanja prava na namirenje traìoca izvr{enja, osim ako bi traìlac izvr{enja mogao dokazati da je tre}oj osobi bila poznata neta~nost zemlji{ne knjige ili joj je zbog grube nepa`nje ostala nepoznata. Tada tre}a osoba u smislu odredbe ~lana 9. ZZK-a nije savjesna i rang prvenstva }e biti druga~iji. Ovo je situacija u kojoj bi jedno lice moglo drugome osporavati rang prvenstva i rije{ena je u ~lanovima 102. i 103. U odre|enim slu~ajevima o osporavanju moè odlu~iti izvr{ni sud, a u drugima mora do}i do upu}ivanja na parnicu (v. 102/4, 103/1). 9 Pristajanje na neposredno izvr{enje. U na{em pravu nije bilo mogu}e da sam ugovor zalo`nog du`nika i zalo`nog povjerioca bude izvr{ni naslov, {to je predstavljalo razlog za uvo|enje instituta zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Ovaj sporazum ima karakter sudskog poravnanja, te kao takav predstavlja izvr{ni naslov. Ovaj je institut u pravni poredak biv{e SFRJ uveden 1990. g. novelama na Zakon o izvr{nom postupku kada su dodate odredbe ~lanova 251a-251|. (azbu~nim redom v. ~lan 227.). Kako }e niè biti re~eno, ova ustanova je privremenog karaktera moderno pravo osiguranja kredita treba prakti~nija rje{enja. Zakon o notarima Federacije BiH i Zakon o notarima Republike Srpske reguliraju mogu}nost podvrgavanja izvr{enju u notarski obra|enoj ispravi (~lan 90. ZoNot). Ve} prilikom zasnivanja hipoteke (zemlji{nog duga) na osnovu ugovora zalogodavca i zalogoprimca, odnosno prilikom davanja jednostrane izjave volje du`nika o zasnivanju zalo`nog prava, zalo`ni du`nik se u formi notarski obra|ene isprave moè podvrgnuti neposrednom prinudnom izvr{enju na toj nepokretnosti, kao i na svojoj cjelokupnoj imovini. Ova mogu}nost }e dati dodatnu sigurnost davaocu kredita, jer }e predstavljati mogu}nost da se istovremeno sa upisom hipoteke (zemlji{nog duga) upi{e i izvr{nost tog prava. ^lan 28. stav 2. ta~. 5. ZZK-a omogu}ava upis podataka o pristajanju na neposredno izvr{enje. To je velika novina u pravu osiguranja kredita u BiH. Upis zabilje`be o pristajanju na neposredno izvr{enje trebao bi imati iste pravne posljedice kao i upis zabilje`be izvr{enja (supra 7). Na taj na~in je ve} prilikom zasnivanja hipoteke (zemlji{nog duga) povjerilac za{ti}en u slu~aju da do|e do promjene vlasni{tva na nekretnini, jer je on stekao mogu}nost izvr{enja prema svakodobnom vlasniku nekretnine. Time postaje suvi{na zabrana otu|enja i optere}enja koja u na{oj praksi redovno prati zasnivanje hipoteke na osnovu sporazuma stranaka pred sudom (navedena je zabrana netrì{na, onemogu}ava vlasniku da u potpunosti aktivira svoju imovinu, i kao takva je zabranjena u njema~kom, 1136 BGB, i slovena~kom pravu, ~lan 149. st. 2. SZ). Pritom se ovdje ne misli na zabilje`bu zabrane otu|enje i optere}enja kao sudsku mjeru osiguranja, koja itekako ima opravdanja u zakonom propisanim okolnostima, ve} na zabranu koja prati dobrovoljnu hipoteku. Za sada upis zabilje`be izvr{enja nije mogu} prilikom upisa ugovorne hipoteke (koja uop}e nema prakti~nu vrijednost) niti na osnovu sporazuma stranaka pred sudom, ali }e sa implementacijom Zakona o notarima to postati mogu}e upisom zabilje`be pristajanja na neposredno izvr{enje. U ovom slu~aju }e zabilje`ba izvr{enja nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju biti suvi{na; hipotekarni povjerilac (povjerilac zemlji{nog duga) }e ve} prije pokretanja
^lan 72 291
izvr{nog postupka imati upisanu izvr{nu hipoteku; eventualno }e biti mogu}e upisati zabilje`bu da je izvr{ni postupak pokrenut ([ire o izvr{nosti notarskih isprava: Meliha Povlaki}, Izvr{nost javnobilje`ni~kih akata, Pravna misao, 34/2000, Meliha Povlaki}, Institut javnog bilje`ni{tva i efikasno ostvarivanje prava povjerilaca u pravu Federacije BiH, I i II dio, Pravni savjetnik, 4/2002 i 7/2002, Meliha Povlaki}, Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, Pravni savjetnik 4/2003). 10 Zabilje`ba izvr{enja i zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka. Zabilje`ba izvr{enja ima jednu specifi~nost kod zasnivanja zalo`nog prava na nepokretnosti na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Kod nas se u praksi dobrovoljno zalo`no pravo u praksi jo{ uvijek naj~e{}e zasniva na osnovu sporazuma stranaka pred sudom u skladu sa odredbama ~lana 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. Budu}i da novi Zakon o izvr{nom postupku ne regulira postupak obezbje|enja ne predvi|a ni ovaj institut koji je bio dio postupka obezbje|enja. U prijelaznim i zavr{nim odredbama Zakona o izvr{nom postupku (~lan 227.) je odre|eno da }e se, dok se zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim zakonom, primjenjivati odredbe ~lana 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. Odredba ~lana 227. je pogre{no formulirana primjena navedenih odredaba trebala je biti mogu}a do implementacije propisa o notarima; nije planirano dono{enje posebnog zakona koji bi uredio institut zasnivanja zalo`nog prava sporazumom stranaka (v. komentar uz ~lan 227.). Kod ovog instituta zabilje`ba izvr{enja se ne upisuje odmah prilikom zasnivanja zalo`nog prava (rje{enje o uknji`bi zalo`nog prava ima karakter rje{enja o obezbje|enju). Kada sporazum stranaka postane izvr{an, a to je uvjetovano dospje}em potraìvanja (~lan 251|. stav 1. ZIP-a iz 1978. g.), sud na prijedlog povjerioca odre|uje izvr{enje. Zabilje`ba rje{enja o izvr{enju ne proizvodi pravne posljedice od njenog upisa, ve} od dana uknji`be zalo`nog prava na nepokretnosti, {to zna~i da djeluje retroaktivno. Dobrovoljno zalaganje nepokretnosti sporazumom pred sudom je u momentu dono{enja bilo ocijenjeno kao hibridna ustanova (G. Stankovi}, Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, str. 1504). Radi se o institutu dobrovoljnog zalo`nog prava koje se provodi od strane izvr{nog suda, na koji se u praksi shodno primjenjuju odredbe koje vaè za prinudno izvr{enje. Upori{te za takvo postupanje bila je odredba ~lana 244. starog zakona prema kojoj se odredbe o postupku izvr{enja shodno primjenjuju i na postupak obezbje|enja. Ovaj je institut izazvao mnoge nedoumice, ali je nesumnjivo odigrao pozitivnu ulogu u na{oj praksi, budu}i da je omogu}io povjeriocu stjecanje izvr{nog naslova bez provo|enja parni~nog postupka. Me|utim, on nije primjeren modernom pravu osiguranja kredita i bi}e zamijenjen institutom neposrednog izvr{enja na osnovu notarski obra|ene isprave. Uz stav 3: Promjena vlasni{tva na nepokretnosti. Zabilje`ba izvr{enja ima apsolutno dejstvo. Nakon {to je izvr{en upis ove zabilje`be, eventualna promjena vlasni{tva na nepokretnosti je za traìoca izvr{enja bez zna~aja, jer se izvr{ni postupak dalje vodi protiv njenog novog vlasnika, a novi vlasnik ne moè u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzimati raniji vlasnik da do promjene vlasni{tva nije do{lo. Novi vlasnik odgovara samo do visine
11
292 ^lan 72
vrijednosti nepokretnosti. On nije li~ni du`nik te odgovara samo nekretninom koju je stekao. Mogu}a je i situacija da novi vlasnik preuzme dug, za {to bi bila nu`na saglasnost traìoca izvr{enja (~lan 74. st. 2.), te bi on tada odgovarao za puni iznos duga. 12 Izvr{enje prema novom vlasniku. Promjena vlasnika ... ne sprije~ava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika.... Kori{tena formulacija postavlja veoma zna~ajna procesna pitanja: da li se izvr{ni postupak pokrenut prema prvobitnom izvr{eniku prekida, da li treba donijeti novo rje{enje o izvr{enju u kome }e kao izvr{enik biti ozna~en novi vlasnik nepokretnosti, da li traìlac izvr{enja treba podnijeti novi prijedlog za izvr{enje protiv novog vlasnika? Ima mi{ljenja prema kome je nu`no, da bi se izvr{ni postupak nastavio prema novom vlasniku, da traìlac izvr{enja podnese novi prijedlog za izvr{enje i da sud o njemu donese posebno rje{enje (E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 63). Novo hrvatsko ovr{no pravo sadrì takvo rje{enje na prijedlog traìoca izvr{enja sud }e donijeti rje{enje o nastavljanju postupka protiv novog vlasnika, a protiv tog rje{enja novi vlasnik nema pravo na àlbu (~lan . 79/5. OZ. Vidjeti: I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 48). Ovo je rje{enje rukovo|eno pukim formalizmom. Koja je svrha rje{enja protiv kojeg ne postoji pravni lijek? êmu dodatno optere}enje suda koji mora donijeti rje{enje i ~emu dodatno optere}enje traìoca izvr{enja koji mora podnijeti novi prijedlog? Lice koje je steklo pravo vlasni{tva na nekretnini na kojoj je bila upisana zabilje`ba izvr{enja bilo je upoznato sa pravnim statusom nepokretnosti i time da je du`no trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje traìoca izvr{enja ste~enog tom zabilje`bom. U zakonu stoji: Sve radnje preduzete prije toga (prije promjene vlasnika prim. aut.) ostaju na snazi.... Na osnovu ove odredbe moè se pledirati za nastavak postupka bez potrebe da traìlac izvr{enja podnese novi prijedlog za izvr{enje i bez potrebe da sud donosi novo rje{enje o izvr{enju, ~ime bi se postupak znatno oduìo. Ovaj se problem moè prevazi}i i na drugi na~in, time {to bi traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje traìo izvr{enje protiv konkretnog vlasnika nepokretnosti kao i svakodobnog vlasnika nepokretnosti, i tako {to bi sud navedenu formulaciju ponovio i u svom rje{enju. Univerzalna sukcesija. Do promjene vlasnika moè do}i i uslijed univerzalne sukcesije. Uslijed smrti stranke nastupa prekid postupka, {to je regulirano Zakonom o parni~nom postupku (~lan 378-382. ZPP), a odredbe Zakona o parni~nom postupku se na odgovaraju}i na~in primjenjuju u izvr{nom postupku (~lan 21. stav 1.). Me|utim, kada je u pitanju prekid postupka zbog smrti izvr{enika ili zato {to on nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika, Zakon sadrì rje{enja koja odstupaju od rje{enja Zakona o parni~nom postupku (~lan 34.). U tim slu~ajevima izvr{ni sud moè odlu~iti da nastavi postupak. Tako npr. ukoliko je izvr{enik umro a nema punomo}nika niti zakonskog zastupnika sud }e na prijedlog traìoca izvr{enja nasljednicima postaviti privremenog staraoca i nastaviti izvr{ni postupak. Iz citiranog rje{enja je vidljivo da traìlac izvr{enja traì samo postavljanje privremenog zastupnika, a ne i dono{enje novog rje{enja o izvr{enju prema nasljednicima, koji uostalom ne moraju biti ni poznati. Ovdje je Zakon odstupio od odredbi ZPP-a prema kojima se postupak prekida uslijed smrti ili gubitka parni~ne sposobnosti stranke koja nema
13
^lan 73 293
punomo}nika (~lan 378. ZPP-a) i nastavlja na prijedlog stranke ~im prestanu razlozi prekida. Odstupanje od ovih pravila je izvr{eno u cilju efikasnosti izvr{nog postupka. 14 Uz stav 4: Zabilje`ba izvr{enja na neuknjiènoj nepokretnosti. U slu~aju da upis zabilje`be izvr{enja nije mogu}e izvr{iti jer na datom podru~ju ne postoje zemlji{ne knjige, upis zabilje`be izvr{enja se supstituira objavljivanjem u slu`benim glasilima entiteta i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji pojedinog entiteta. Objavljivanje u novinama je nesavr{eniji na~in publiciranja odre|enih ~injenica nego upis u javne registre. U situaciji kada nije mogu}e posti}i adekvatan publicitet i kada se on zamjenjuje objavljivanjem u javnim glasilima veoma je va`no {to je zakonodavac odredio da danom prvog objavljivanja nastupa isti u~inak kao danom upisa u zemlji{ne knjige. Odredba je nespretno formulirana (...prema njenom upisu u zemlji{ne knjige, ima u~inak od momenta kada je rje{enje o izvr{enju prvi put objavljeno), ali logi~kim i sistemskim tuma~enjem mogu} je gore navedeni zaklju~ak. Prvo objavljivanje ima iste pravne posljedica kao i upis zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige. Ova zakonska odredba izri~ito upu}uje na odredbu ~lana 113. stav 4. koja se odnosi na situaciju u kojoj na odre|enom teritoriju ne postoji zemlji{na knjiga. Samo u tom slu~aju se zabilje`ba izvr{enja supstituira objavljivanjem u javnim glasilima. O dilemi koju ova odredba izaziva vidjeti infra 113/7. U slu~aju da je nepokretnost upisana u zemlji{ne knjige, ali da izvr{enik nije upisan kao njen vlasnik, kao i u slu~aju da zemlji{na knjiga postoji a da predmetna nepokretnost nije u nju upisana primjenjuju se odredbe ~lana 70. st. 2. koje omogu}uju upis izvr{enika kao vlasnika, a zatim i upis zabilje`be izvr{enja (v. 70/15 i 16). ^lan 73. Pristupanje izvr{enju (1) Nakon upisa zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige ne moè se za namirenje drugog potraìvanja istog ili drugog traìoca izvr{enja na toj nepokretnosti provesti poseban izvr{ni postupak. (2) Traìlac izvr{enja za ~ije je potraìvanje kasnije odre|eno izvr{enje na istoj nepokretnosti stupa u ve} pokrenuti izvr{ni postupak. (3) Pokrenutom izvr{nom postupku moè se pristupiti do dono{enja zaklju~ka iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona. (4) O pristupanju postupku sud }e obavijestiti traìoca izvr{enja u ~iju je korist prije obavljena zabilje`ba. (5) Razlozi zbog kojih izvr{enje nije dopu{teno u korist pojedinih od vi{e traìlaca izvr{enja u ~iju se korist izvr{enje provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu izvr{enja u odnosu na pojedine od traìlaca izvr{enja, bez uticaja su na provo|enje postupka u korist drugih traìlaca izvr{enja.
294 ^lan 73
(6) Ako se razlog za odlaganje izvr{enja ti~e samo nekih od vi{e traìlaca izvr{enja, izvr{enje se ne}e odgoditi, ve} }e sud, prilikom dono{enja rje{enja o namirenju, odrediti odlaganje namirenja tog traìoca izvr{enja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenje na namirenju tog traìoca izvr{enja sud }e pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta }e se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih traìlaca izvr{enja odnosno predat }e se izvr{eniku. 1 Uz stav 1: Pristupanje izvr{enju. Izvr{ni postupak je postupak singularne egzekucije u kome se odre|eno potraìvanje povjerioca namiruje na odre|enom predmetu ili pravu izvr{enika. Protiv jednog izvr{enika moè te}i vi{e izvr{nih postupaka na vi{e predmeta izvr{enja, ali to nije mogu}e ako bi ti postupci imali isti predmet izvr{enja, npr. istu nepokretnost. U tom slu~aju, bilo da traìlac izvr{enja traì prinudno namirenje razli~itih potraìvanja iz iste nepokretnosti ili da razli~iti traìoci izvr{enja traè namirenje svojih potraìvanja iz iste nepokretnosti, svi zahtjevi se spajaju u jedan izvr{ni postupak. Odlu~uju}i momenat od kojeg dolazi do pristupanja izvr{enju je upis zabilje`be o izvr{enju, nakon ~ega nije mogu}e voditi odvojene izvr{ne postupke na toj nepokretnosti. Osnov ove odredbe je koncentracija i ekonomi~nost postupka. Odluke upravnih organa. Ovo je na~elo dovedeno u pitanje kod izvr{enja odluka donesenih u upravnom postupku. Tradicionalno je u BiH postojalo jedinstveno izvr{no pravo sva imovinska potraìvanja ostvarivana su u sudskom izvr{nom postupku bez obzira da li je izvr{na isprava presuda parni~nog ili krivi~nog suda ili pak rje{enje upravnog organa koje glasi na sumu novca. To je vidljivo iz odredbe koja odre|uje izvr{ne isprave (~lan 23. stav 1.). Kada su u pitanju rje{enja upravnih organa, stari zakon nije predvi|ao izuzetke od ovog pravila (uporediti ~lan 16. stav 1. ta~. 2. ZIP-a iz 1978. g.). Prema novom zakonu navedeno pravilo vrijedi samo ako posebni zakon ne odredi druga~ije (v. ~lan 23.); odluke upravnih organa koje glase na novac sljedstveno tome se ne moraju izvr{avati u sudskom izvr{nom postupku, ako tako odredi drugi zakon. To je u suprotnosti sa dosada{njom pravnom tradicijom prema kojoj je izvr{enje odluka donesenih u upravnom postupku i koje se odnose na nenov~ane obaveze bilo ostvarivano u upravnom postupku, a izvr{enje odluka upravnih organa koje glase na novac u sudskom postupku (Tako S. Triva, V. Belajac, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 27). Istu ideju jo{ uvijek slijedi vaè}i Zakon o upravnom postupku (~lan 273. st. 2. ZUP-a FBiH odre|uje da se izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potraìvanja provodi sudskim putem). Suprotno tome Zakon o izvr{nom postupku, kao i entitetski zakoni o poreskoj upravi predvi|aju da se naplata dugovanih poreza vr{i po procedurama koje }e biti utvr|ene podzakonskim aktima (~lan 43. st. 1. ZPU FBiH, ~lan 63. st. 1. ZPU RS) i tim postupcima mogu biti obuhva}ena prava, pokretne i nepokretne stvari (~lan 45. st. 4. ZPU FBiH, ~lan 71. st. 4. ZPU RS). Odnos dva postupka. Ako se ostavi po strani ~injenica da je nespojivo sa na{om pravnom tradicijom odre|ivanje postupka podzakonskim aktima, kao i izvr{enje nov~anih obaveza u upravnom postupku, kod analize odredbe ~lana
^lan 73 295
73. stav 1. name}e se pitanje odnosa izvr{nog i upravnog postupka na istoj nepokretnosti da li se nakon {to je upisana zabilje`ba izvr{enja na jednoj nepokretnosti moè na istoj nepokretnosti voditi poseban upravni postupak za namirenje poreza, i obrnuto? Rje{enje tog problema nije dato ni u Zakonu o poreskoj upravi ni o ovom zakonu. Jedino upori{te za rje{enje ovog pitanja je pravilo da lex posterior derogat legi priori. Prema tom pravilu, prioritet u primjeni bi imao Zakon o izvr{nom postupku i njegova odredba da se nakon upisa zabilje`be izvr{enja ne moè voditi na istoj nepokretnosti poseban izvr{ni postupak, pri ~emu bi pod posebnim izvr{nim postupkom trebalo smatrati i sudski i upravni izvr{ni postupak. Da li je time pogo|ena namjera zakonodavca, vrlo je upitno jak kontraargument je ~injenica da su zakoni o poreskoj upravi lex specialis. Odredba ~lana 23. st. 1. ta~. 2. koja regulira izvr{enje odluka donesenih u upravnom postupku nije slu~ajno izmijenjena u donosu na ZIP iz 1978. g. Mogu}e da je zakonodavac imao u vidu ba{ ranije donesene entitetske zakone o poreskoj upravi. U prilog tome govori i odredba Zakona o redoslijedu namirenja koja za razliku od odredbe ~lana 172. ranijeg zakona ne odre|uje prioritetno namirenja poreza koji terete nepokretnost imaju}i u vidu mo`da njihovo namirenje u posebnom upravnom postupku (v. 97/4) 4 Uz stav 2: Stupanje u zapo~eti postupak. Traìlac izvr{enja moè ali i ne mora imati saznanja o tome da se ve} vodi izvr{ni postupak na odre|enoj nepokretnosti; o njegovom prijedlogu za izvr{enje sud }e odlu~iti pozitivno ako su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke, ali nakon toga ne}e poduzimati posebne radnje izvr{enja, ve} }e novi traìlac izvr{enja stupiti u ve} zapo~eti postupak. Nu`no je da u dispozitivu rje{enja o izvr{enju stoji da se izvr{enje dozvoljava i da traìlac izvr{enja stupa u ve} zapo~eti izvr{ni postupak, sa navo|enjem broja predmeta. Iz obrazloènja rje{enje treba biti vidljivo za{to je sud tako postupio. Uz stav 3: Rok za pristupanje. Pristupanje zapo~etom izvr{nom postupku je vremenski ograni~eno i mogu}e je do dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u (v. 90/6). Ova je odredba obuhvatila samo slu~aj prodaje javnim nadmetanjem. Za slu~aj da je izvr{ena prodaja neposrednom pogodbom Zakon je propustio izvr{iti i uputu na odredbu ~lana 91. stav 1. (v. 91/1). Upitno je da li ova odredba nudi prakti~no rje{enje. Moè se desiti da se na strani jednog traìoca izvr{enja, koji je neosigurani povjerilac (nema zalo`no pravo), steknu pretpostavke za izvr{enje nakon dosude nepokretnosti kupcu, ali prije namirenja povjerilaca. Izvr{enik mo`da nema druge imovine na kojoj bi se moglo provesti izvr{enje. Nemogu}nost da pristupi izvr{nom postupku u ovom stadiju bi znatno ugrozila izgled ovog povjerioca za namirenje. Ukoliko je vrijednost nepokretnosti bila dovoljna za podmirenje svih tro{kova i zahtjeva, vi{ak }e se vratiti izvr{eniku, a traìlac izvr{enja koji nije mogao pristupiti izvr{nom postupku bi morao pokrenuti novi izvr{ni postupak, s nadom da du`nik ne}e potro{iti vi{ak koji mu je vra}en. Pomo} traìocu izvr{enja bi ovdje bila mogu}a na sljede}i na~in on bi u prijedlogu za izvr{enje kao predmet izvr{enja mogao nazna~iti ostatak prodajne cijene koji sud ne bi smio isplatiti izvr{eniku (v. 97/6). Zakonodavac je druga~ije trebao odrediti ovaj vremenski trenutak i pristupanje novog
296 ^lan 73
traìoca izvr{enja omogu}iti do ro~i{ta za diobu. Navedenom regulativom nisu tangirana prava zalo`nih povjerilaca jer se oni namiruju i kad nisu predloìli izvr{enje (~lan 74. st. 1.) i kad nisu prijavili svoja potraìvanja (~lan 97. st. 1.). 6 Uz stav 4: Obavje{tenje traìoca izvr{enja. Sud je duàn o pristupanju izvr{nom postupku obavijestiti traìoca izvr{enja u ~iju je korist prije obavljena (~itati: upisana, izvr{ena) zabilje`ba izvr{enja. To je ono lice koje je pokrenulo izvr{ni postupak. Smatramo da je ova odredba veoma restriktivna i da je njen smisao da se obavijeste i drugi povjerioci koji su ve} pristupili izvr{enju ili prijavili svoja potraìvanja, te zalo`ni povjerioci. Lice koje pristupa izvr{nom postupku ima poloàj traìoca izvr{enja, a svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu prvenstva dolazi ispred traìoca izvr{enja, moè staviti prigovor nedostatka pokri}a (v. 81/2). Ako lica koja imaju pravo prvenstva ne bi bila obavije{tena, bila bi prekludirana u njihovom pravu da stave prigovor nedostatka pokri}a. Uz stav 5: Vi{e traìlaca izvr{enja. Prva ~etiri stava ovog ~lana su identi~na odredbama ~lana 145. st. 14. ZIP-a iz 1978. g. Odredbe stava 5. i 6. preuzete su iz hrvatskog Ovr{nog zakona u koji su unesene Novelom na Ovr{ni zakon iz 1999. godine. Ove su odredbe u funkciji za{tite traìoca izvr{enja (jednog ili vi{e njih). Iako vi{e traìlaca izvr{enja konkurira na jednom predmetu izvr{enja, vodi se samo jedan izvr{ni postupak, ali su oni u izvr{nom postupku samostalne stranke, ~iji je poloàj analogan poloàju prostih suparni~ara, gdje prekid, zastoj ili mirovanje prema jednom ne povla~i te iste posljedice prema drugom. Nemogu}nost i nedopu{tenost izvr{enja prema jednom od traìlaca izvr{enja ne tangira druge traìoce izvr{enja. Prema jednom traìocu izvr{enja postupak se moè obustaviti, a da to ne utje~e na provo|enje postupka u korist drugih traìlaca izvr{enja. Me|utim, neki razlozi koji dovode do obustave postupka izvr{enja nu`no }e pogoditi sve traìoca izvr{enja. Razlozi navedeni u stavu 1. i 2. ~lana 63. djeluju individualno prema svakom traìocu izvr{enja (npr. izvr{na isprava je pravosna`no ukinuta, potraìvanje prestalo itd.), ali }e razlog predvi|en u ~lanu 63. stav 3. (izvr{enje je postalo nemogu}e) nu`no dovesti do obustave izvr{enja na toj nepokretnosti u odnosu na sve traìoce izvr{enja. U slu~aju da je izvr{enje na odre|enom predmetu postalo nemogu}e, sud }e prije dono{enja rje{enja o obustavi pozvati traìoca izvr{enja da predloì novi predmet izvr{enja. Ovdje se otvara pitanje kojeg }e traìoca izvr{enja sud pozvati da se izjasni, da li samo jednog ili sve. Po{to se ovaj razlog podjednako odnosi na sve traìoce izvr{enja, sud }e biti obavezan da svakog od njih pozove da se izjasni da li predlaè promjenu predmeta izvr{enja. Ukoliko oni predloè razli~ite predmete izvr{enja, izvr{ni postupak }e se odvojeno voditi za svakog traìoca izvr{enja. Uz stav 6: Odlaganje izvr{enja. Ova je odredba nekriti~ki preuzeta iz hrvatskog Ovr{nog zakona, gdje je ona u skladu sa drugim zakonskim odredbama, dok takvih odredaba nema u novom izvr{nom pravu BiH. U hrvatskom pravu (tako i u izvr{nom pravu Republike Makedonije i Republike Slovenije) odgo-
^lan 297
da postupka mogu}a je na prijedlog traìoca izvr{enja, izvr{enika (u reduciranom vidu u odnosu na ZIP iz 1978. g.), kao i na prijedlog tre}eg lica. Me|utim, u na{em pravu do odlaganja moè do}i jedino na prijedlog traìoca izvr{enja. U tom slu~aju je ova odredba suvi{na jer je navedena situacija u kojoj odlaganje traì samo jedan od vi{e traìlaca izvr{enja regulirana odredbom ~lana 60. stav 1. druga re~enica. Sud }e prema navedenoj odredbi odloìti izvr{enje samo u odnosu na traìoca izvr{enja koji to traì, a ne i u odnosu na ostale traìoce izvr{enja. Odredba stava 6. ~lana 73. odnosi se me|utim i na situaciju u kojoj izvr{enik ili tre}e lice traì odgodu prema jednom traìocu izvr{enja, na situaciju kada se razlog za odlaganje ti~e samo nekih od vi{e traìlaca izvr{enja. Kako je ve} re~eno, u na{em izvr{nom pravu uop}e nije mogu}e da do|e do odlaganja na zahtjev drugih lica, osim traìoca izvr{enja, te stoga navedenu odredbu uvijek treba ~itati i tuma~iti u svjetlu jedine mogu}e situacije u na{em pravu a to je odlaganje izvr{enja na zahtjev jednog od vi{e traìlaca izvr{enja. Utoliko je odredba ~lana 60. stav 1. bila dovoljna. Osim toga se odredbe ~lana 60 i ~lana 73. stav 6. razilaze. Dok }e prema odredbi ~lana 60. do}i do odlaganja izvr{enja prema traìocu koji to zahtijeva, odredba ~lana 73. stav 6. uop}e ne predvi|a odlaganje izvr{enja, ve} naprotiv, provo|enje izvr{enja, ali odgodu namirenja traìoca izvr{enja koji je zahtijevao odgodu. Situacija je regulirana na na~in kao da se radi o uvjetnom potraìvanju. Ove dvije odredbe treba svesti na zajedni~ki imenitelj odista nije mogu}e obustaviti izvr{enje prema jednom traìocu, a prema drugima ga provesti. Radi se o jednom postupku i jedino je mogu}e odgoditi namirenje prema onom traìocu izvr{enja koji je traìo odlaganje. 9 Saglasnost izvr{enika. Traìlac izvr{enja moè staviti prijedlog za odlaganje samo ako provo|enje izvr{enja nije otpo~elo, a docnije samo uz saglasnost izvr{enika. U situaciji u kojoj je do{lo do pristupanja izvr{enju pretpostavka je da je izvr{enje ve} zapo~elo. Provedena je prva izvr{na radnja, upisana je zabilje`ba izvr{enja, {to je pretpostavka propisana ~lanom 73. st. 1. da bi uop}e moglo do}i do pristupanja izvr{enju. Traìlac izvr{enja ali i lica koja su pristupila izvr{nom postupku mogu zahtijevati odlaganje samo ako se s tim saglasi izvr{enik. Posljedice odlaganja. Zakon ne kaè izri~ito, ali sud odluku o odga|anju izvr{enja u odnosu na jednog traìoca donosi u formi zaklju~ka. Sredstva koja bi tom traìocu izvr{enja pripala sud je duàn pohraniti. Zakon ne odre|uje gdje i pod kojim uvjetima, pa treba predlagati soluciju da }e to u~initi u sudski depozit. Ako postupak ne bude nastavljen, ta }e se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih traìlaca izvr{enja prema utvr|enom rangu namirenja ili }e se vratiti izvr{eniku. Ukoliko jedan traìlac izvr{enja traì odgodu, sud }e provesti postupak kao da se izvr{enje provodi u korist sviju, ali ne moè odrediti namirenje onog traìoca izvr{enja na kojeg se odnosi razlog za odlaganje izvr{enja (to je onaj koji je stavio prijedlog da se izvr{enje odgodi). Sud odre|uje odlaganje namirenja tog traìoca izvr{enja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Nastavak postupka. Zakon ne propisuje u kom vremenu treba nastaviti postupak, kada za sud postoji izvjesnost da }e mo}i raspolagati sredstvima pred-
10
11
298 ^lan 74
vi|enim za namirenje traìoca izvr{enja prema kojem je odgo|en izvr{ni postupak. Ovdje je nu`na uputa na ~lan 61. koji regulira vrijeme za koje se izvr{enje odlaè. Do odgode postupka je do{lo na zahtjev traìoca izvr{enja, te }e i do nastavka postupka do}i na njegov zahtjev ili protekom vremena za koje je izvr{enje odgo|eno. ^lan 62. propisuje da se odloèno izvr{enje nastavlja na prijedlog traìoca izvr{enja i prije isteka roka na koji je odloèno. Ako traìlac izvr{enja ne podnese prijedlog za nastavak postupka u propisanom roku, postupak }e se prema njemu obustaviti. ^lan 74. Zalo`na prava (1) U postupku izvr{enja na nepokretnosti namiruju se i zalo`ni povjerioci koji nisu predloìli izvr{enje u skladu sa pravilima koja odre|uju red prvenstva u namirenju njihovih potraìvanja. (2) Zalo`na prava uknjièna na nepokretnosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi i ako zalo`ni povjerioci nisu potpuno namireni, osim u slu~aju sporazuma iz stava 3. ovog ~lana. (3) Kupac je na nakon prema ku. U nepokretnosti i zalo`ni povjerilac mogu se sporazumjeti najkasni ro~i{tu za prodaju da zalo`no pravo ostane na nepokretnosti i provedbe rje{enja o dosudi, a da kupac preuzme izvr{enikov dug tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvr{nom postuptom slu~aju kupovna cijena umanjuje se za iznos preuzetog duga.
(4) Kupac i zalo`ni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog ~lana u obliku sudskog poravnanja u izvr{nom postupku ili notarski obra|ene isprave. 1 Uz stav 1: Poloàj zalo`nih povjerilaca. Redoslijed namirenja traìlaca izvr{enja propisan ovim zakonom, principijelno odre|en prema momentu stjecanja prava na namirenje, tj. prema momentu upisa zabilje`be izvr{enja (v. 66/1, 72/7 i 86) biva modificiran ~injenicom da na nepokretnosti koja je predmet izvr{enja postoje dobrovoljna zalo`na prava ste~ena prije prava na namirenje traìoca izvr{enja ili nakon toga. Red prvenstva se me|u svima njima odre|uje prema principu prior tempore potior iure. Mjerodavan je momenat stjecanja a ne priroda zalo`nog prava (prisilno ili dobrovoljno) v. 98/3. Zalo`ni povjerioci se namiruju u pokrenutom izvr{nom postupku na odre|enoj nepokretnosti i ako nisu podnijeli prijedlog za izvr{enje, pa ~ak i ako nisu prijavili svoja potraìvanja (v. 97/1). Ukoliko zalo`ni povjerioci nisu podnijeli prijedlog za izvr{enje, sud nije mogao ni donijeti rje{enje o izvr{enju u cilju namirenja njihovog prava, te shodno tome ono nije ni moglo postati izvr{no. Prema novom zakonu to nije prepreka za njihovo namirenje i tu se oni razlikuju od neosiguranih povjerilaca pretpostavka za njihovo namirenje jeste da je rje{enje o izvr{enju koje se odnosi na njihovo potraìvanje postalo izvr{no najkasnije na ro~i{tu za diobu (v. 109/2). Zalo`ni povjerioci, tj. povjerioci koji su prije pokretanja izvr{nog postupka bili osigurani povjerioci, ne moraju ispuniti ovu
^lan 74 299
pretpostavku (v. 109/4) i bit }e namireni ~ak i ako njihova potraìvanja nisu dospjela (~lan 104.). 2 Uz stav 2: Prestanak zalo`nih prava. Provedbom rje{enja o dosudi prestaju zalo`na prava koja su uknjièna na nepokretnosti. Iz jezi~ke formulacije ovog ~lana slijedilo bi da neuknjièna zalo`na prava (kakvih u na{oj praksi ima) ne prestaju. Logi~ki bi takav zaklju~ak bio potpuno besmislen. Ovdje je zakonodavac èlio da odredi da u rje{enju o dosudi mora biti naloèno brisanje upisanih zalo`nih prava (slijedi iz povezanog tuma~enja sa odredbom ~lana 93. stav 2.) a da provo|enjem rje{enja o dosudi prestaju sva zalo`na prava, osim u slu~aju iz stava 3. ovog ~lana. Kupac kupuje nepokretnost neoptere}enu zalo`nim pravom, stoga zalo`na prava prestaju bez obzira da li su svi zalo`ni povjerioci namireni iz postignute prodajne cijene. Za ostatak nenamirenog potraìvanja izvr{enik i dalje ostaje du`nik, ali zalo`ni povjerioci gube osiguranje i svoja potraìvanja prema izvr{eniku bi mogli ostvarivati u nekom drugom izvr{nom postupku, ali kao neosigurani povjerioci, {to za zalo`nog povjerioca predstavlja slabu utjehu. Ovaj rizik zalo`ni povjerioci ne mogu potpuno izbje}i, iako to nastoje prilikom zasnivanja zalo`nog prava i odobravanja kredita vode}i ra~una o omjeru vrijednosti nepokretnosti i visine potraìvanja. Davalac kredita odobrava kredit i konstituira zalo`no pravo, pogotovo ono kasnijeg ranga, ako vrijednost nepokretnosti garantira namirenje (v. 65/6). Me|utim prodaja ispod cijene na nekom od kasnijih ro~i{ta moè ugroziti namirenje zalo`nih povjerilaca. Uz stav 3. i 4: Kad zalo`no pravo ne prestaje prodajom. Zalo`ni povjerilac i kupac nepokretnosti mogu osujetiti primjenu odredbe stava 2. ako se sporazumiju da zalo`no pravo ostane na nepokretnosti i nakon provedbe rje{enja o dosudi pod uvjetom da kupac preuzme izvr{enikov dug u iznosu koji bi zalo`nom povjeriocu pripao u izvr{nom postupku. Preuzimaju}i dug, kupac postaje li~ni du`nik zalo`nog povjerioca i duàn je otpla}ivati dug pod uvjetima ugovora koji je bio zaklju~en izme|u zalo`nog povjerioca i izvr{enika. Izvr{enik se osloba|a obaveze prema zalo`nom povjeriocu. Kupac i zalo`ni povjerilac se mogu sporazumjeti i o drugim uvjetima otplate. U ovom slu~aju kupac ne pla}a puni iznos cijene, ve} iznos umanjen za visinu preuzetog duga. Zalo`ni povjerilac na ovaj na~in ne biva o{te}en, a kupcu se omogu}ava otplata cijene na kredit. Ovakav sporazum je mogu} najkasnije na ro~i{tu za prodaju, odnosno ako je u pitanju prodaja neposrednom pogodbom u momentu zaklju~enja tog ugovora. Ovo vremensko ograni~enje nije bilo neophodno. Kako u rje{enju o dosudi mora biti navedeno koja prava ostaju a koja se bri{u, krajnji momenat za sklapanje ovog sporazuma bi mogao biti dono{enje rje{enja o dosudi. Ovaj sporazum ne smije utjecati na prava lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, te moè biti zaklju~en samo izme|u kupca i zalo`nog povjerioca koji ima prvenstveni red namirenja. Tako|er on moè biti zaklju~en i sa kasnijim zalo`nim povjeriocima ako je ostatak cijene koji kupac polaè dovoljan za namirenje ranije rangiranih zalo`nih povjerilaca. Zakon propisuje obaveznu formu sporazuma o preuzimanju duga i zalo`nog prava. Taj sporazum se zaklju~uje u obliku sudskog poravnanja u izvr{nom postupku ili notarski obra|ene isprave. Notar }e sigurno voditi ra~una da se u ispravu uvrsti klauzula o podvrgavanju kupca prinudnom izvr{enju na
300 ^lan 75
cjelokupnoj njegovoj imovini. Na taj }e na~in zalo`ni povjerilac ste}i izvr{ni naslov prema kupcu (novom zalo`nom du`niku) na njegovoj cijeloj imovini. Na osnovu notarske isprave u kojoj je vlasnik nepokretnosti pristao na neposredno izvr{enje u zemlji{ne knjige se upisuje zabilje`ba izvr{enja (zabilje`ba pristajanja na prinudno izvr{enje). Upis zabilje`be ~ini vidljivim ~injenicu da je nekretnina predmetom izvr{enja. Iz toga slijedi da zalo`ni povjerilac od notara moè zahtijevati izdavanje izvr{nog otpravka prema svakodobnom vlasniku nepokretnosti (v. 72/9 i 11). 4 Zemlji{ni dug. Za stvarna prava vaì na~elo taksativnosti (numerus clausus) u jednom pravnom poretku postoje samo ona stvarna prava koja zakon kao takva odre|uje i sa sadràjem odre|enim zakonom. ZOVO za Federaciju BiH odre|uje da postoje sljede}a stvarna prava: vlasni{tvo, slu`nosti, zalo`no pravo, pravo gra|enja i realnih tereta (~lan 8. ZOVO), dok ZOSPO ne pozna pravo gra|enja. Ni jedan od ovih propisa ne uvr{tava u nomenklaturu stvarnih prava zemlji{ni dug. Zemlji{ni dug je institut njema~kog prava blizak hipoteci. Radi se o stvarnopravnom osiguranju na nepokretnosti koje je za razliku od hipoteke neakcesornog karaktera (Vi{e o tome M. Povlaki}, Reforma zemlji{noknji`nog prava, str. 246). Zemlji{ni dug je hipoteka bez potraìvanja. Iako ga ne poznaju temeljni op}i propisi koji u BiH ure|uju stvarno pravo, ovaj institut pominju neki posebni zakoni i time anticipiraju rje{enja budu}eg stvarnog prava. Tako odre|ene aspekte zemlji{nog duga ure|uje Zakon o notarima (~lan 90. ZoNot), Zakon o zemlji{nim knjigama (~lan 20. i 28. ZZK), Zakon o ste~aju (~lan 38). Zakon je propustio da uz zalo`na prava na nekretninama regulira i zemlji{ni dug. Na mjestima u Zakonu gdje je pomenuta hipoteka odnosno zalo`no pravo na nepokretnostima trebalo je uvrstiti i zemlji{ni dug. Zakon samo na jednom mjestu pominje zemlji{ni dug ~lan 109. stav 4. Nakon dono{enja novih propisa koji ure|uju stvarno pravo kojima je planirano uvo|enje zemlji{nog duga u pravni sistem BiH bi}e nu`na dopuna ovog Zakona (Upravo je to bio slu~aj sa novelama na ZIZ Slo iz 2002. g. nakon dono{enja Stvarnopravnog zakonika u svim zakonskim odredbama koje su pominjale zalo`no pravo na nepokretnostima dodate su i rije~i zemlji{ni dug), odnosno do dopune Zakona bi}e mogu}a analogna primjena odredaba o zalo`nom pravu na nepokretnostima u izvr{nom postupku na zemlji{ni dug. ^lan 75. Slu`nosti i stvarni tereti (1) Stvarne slu`nosti, stvarni tereti i prava gra|enja na nepokretnosti ne prestaju prodajom nepokretnosti. (2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni li~ne slu`nosti koje su u zemlji{noj knjizi upisane prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. (3) Ostale li~ne slu`nosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi. (4) Na li~ne slu`nosti iz stava 3. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 74. st. 3. i 4. ovog zakona.
^lan 75 301
Op}enito. Ova odredba regulira odnos izme|u stvarnih prava koja optere}uju nepokretnost koja je predmet izvr{enja (pravo stvarnih i li~nih slu`nosti, pravo gra|enja, pravo stvarnih tereta) i prava kupca koji pribavlja vlasni{tvo na nepokretnosti u izvr{nom postupku. Ona treba da odredi da li ta prava terete nepokretnost nakon prenosa vlasni{tva na kupca ili prestaju. Sli~nu odredbu je sadràvao i stari zakon u ~lanu 148., ali je ona u novom zakonu dopunjena uvr{tavanjem i prava gra|enja u listu stvarnih prava. Novinu predstavlja i promjena reìma stvarnih tereta, kao i formulacija kojom se uspostavlja rang prvenstva izme|u li~nih slu`nosti i prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi, dok je stari zakon rang prvenstva li~nih slu`nosti odre|ivao prema zalo`nom pravu i pravu namirenja povjerioca na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje. Nijedna od navedenih novina ne moè dobiti pozitivnu ocjenu, budu}i da su novine suprotne osnovnim postulatima stvarnog i zemlji{noknji`nog prava kao i odre|enim odredbama ovog zakona, {to }e u daljem tekstu biti obrazloèno. Sam naslov ~lana je neadekvatan jer odredba ne govori samo o stvarnim slu`nostima i stvarnim teretima, ve} i o li~nim slu`nostima i pravu gra|enja, dakle stvarnim pravima na tu|oj stvari, kako bi bio korektan naziv ovog ~lana. Uz stav 1: Prava koja ne prestaju prodajom. Prodajom nepokretnosti ne prestaju stvarne slu`nosti, pravo gra|enja, kao ni pravo stvarnog tereta, {to je novina u odnosu na rje{enja starog zakona, prema kojem nisu prestajale samo stvarne slu`nosti. U rje{enju o dosudi izvr{ni sud nalaè zemlji{noknji`nom sudu da izvr{i upis promjene vlasni{tva. Istovremeno se nalaè brisanje prava tre}ih za koja je rje{enjem odre|eno da se imaju brisati. Izvr{ni sud je duàn da utvrdi koja prava postoje te da utvrdi rang prvenstva pojedinih prava, te }e u skladu sa zakonom naloìti odnosno ne}e naloìti njihovo brisanje. Da bi se izbjegle zabune u rje{enju o dosudi, treba naloìti zemlji{nu knji`nu promjenu vlasni{tva odnosno brisanje odre|enih prava, kao i navesti i prava koja ostaju upisana (v. 93/2). Iz zakonske odredbe proizlazi da stvarne slu`nosti, pravo realnih tereta i pravo gra|enja niti u jednom slu~aju ne prestaju prodajom u izvr{nom postupku, te da nije nu`no da su ova prava nastala i bila upisana u zemlji{nu knjigu prije prava radi ~ijeg se namirenja provodi izvr{ni postupak; ona terete nepokretnost i nakon {to pre|e u vlasni{tvo kupca, bez obzira jesu li upisana u zemlji{nu knjigu i bez obzira kada su nastala. Kritiku i druga~ije tuma~enje vidjeti infra 35. Pravo prvenstva. Osnovna ideja odredbe prema kojoj gore navedena prava ne prestaju ni u kojem slu~aju suprotna je osnovnim na~elima stvarnog prava o pravu prvenstva izme|u stvarnih prava koji je odre|en vremenom njihovog nastanka ranije nastalo pravo uìva prednost pred kasnijim pravom. Ilustracije radi, navodi se principijelno korektno rje{enje austrijskog izvr{nog prava: slu`nosti, realni tereti, prava gra|enja, koji imaju prednost pred zalo`nim pravom ili pravom namirenja povjerioca po ~ijem se zahtjevu provodi izvr{enje bivaju preuzeti od kupca bez ura~unavanja u kupovnu cijenu ( 150. Abs. 1. EO, 11 Baurechtsgesetz). Ova stvarna prava imaju prednost pred zalo`nim pravom ili pravom namirenja u pravilu ukoliko su prije upisana u zemlji{nu knjigu. Ukoliko navedena prava imaju rang nakon zalo`nog prava
302 ^lan 75
ili prava na namirenje, bivaju preuzeta od kupca samo ako u sumi koja sluì namirenju za njih ima pokri}a (ukoliko }e kupac za to biti obe{te}en). Prakti~na posljedica postojanja prava koja kupac mora preuzeti jeste smanjenje trì{ne vrijednosti nekretnine. (Uporediti: H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 89 i dalje). Navedena rje{enja austrijskog prava logi~na su posljedica prava prvenstva, ali i prava slije|enja kao jedne prerogative stvarnih prava, prema kojoj stvarna prava prate stvar bez obzira na promjenu vlasnika. Uvjet je, me|utim, da su ta prava nastala na propisan na~in, te da su nastala prije prava sa kojim konkuriraju (u izvr{nom pravu je to zalo`no pravo ili pravo na namirenje). Odredbe koje reguliraju rang prvenstva izme|u vi{e stvarnih prava u izvr{nom postupku nu`no moraju biti u saglasnosti sa odredbama materijalnog stvarnog prava kao i sa odredbama zemlji{noknji`nog prava. Me|utim, ovdje zakonodavac nije vodio ra~una o rje{enjima stvarnog prava kao ni novog zemlji{noknji`nog prava i uspostavio je nelogi~nu regulativu, koja u praksi moè izazvati zabune i nesigurnost. 4 Upisana prava. Iz odredbi stava 1. ne proizlazi direktno da je uvjet preuzimanja stvarnih slu`nosti, stvarnih tereta i prava gra|enja da su ta prava upisana u zemlji{nu knjigu. Odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana samo kod li~nih slu`nosti izri~ito propisuju da one ne prestaju samo ako su upisane u zemlji{nu knjigu, i to prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. Nagla{avanje ove posljedice samo kod li~nih slu`nosti navodi na zaklju~ak da se to kod stvarnih slu`nosti, prava gra|enja i stvarnih tereta ne traì. Zaklju~ak je logi~ki ispravan, ali je protivan rje{enjima drugih zakona, a i ovog zakona (v. infra 5). Nu`no je i ovu odredbu tuma~iti tako da prava stvarnih slu`nosti, prava stvarnih tereta i prava gra|enja ne prestaju samo pod uvjetom da su upisana u zemlji{ne knjige. Prema vaè}im pravilima zemlji{noknji`nog prava ova prava ne mogu ni nastati bez upisa u zemlj{ne knjige, {to zna~i da kada govori o njihovom postojanju Zakon implicite pretpostavlja da su ova prava upisana u zemlji{nu knjigu; bez izvr{enog upisa ne moèmo govoriti o postojanju ovih prava. Odredba ovog ~lana ra|ena je po uzoru na hrvatski Ovr{ni zakon, gdje je u~injena ista gre{ka. Ona je u hrvatskom ipak manjeg zna~aja jer hrvatsko stvarno i zemlji{noknji`no pravo ne poznaje tako strogo dejstvo na~ela upisa, kakav je slu~aj u na{em novom zemlji{noknji`nom pravu. U BiH je odredba ovog ~lana suprotna ~lanu 5. Zakona o zemlji{nim knjigama koji regulira konstitutivnost upisa. Prema toj odredbi stvarna prava na nekretninama nastaju isklju~ivo upisom u zemlji{nu knjigu, osim u slu~aju naslje|ivanja. Ovdje se radi o osnovnom postulatu stvarnog prava koji ne moè biti napu{ten u izvr{nom pravu. Sve dok se ne izvr{i korekcija Zakona o izvr{nom postupku, primjena odredbe stava 1. ovog ~lana moè se izbje}i sa pozivom na odredbu ~lana 5. ZZK, prema kome prava koja nisu upisana u zemlji{ne knjige i ne postoje, te sljedstveno tome ne postoji ni du`nost kupca da ih preuzme. U odnosu na Zakon o izvr{nom postupku, koji regulira izvr{enje na svim stvarima i pravima, Zakon o zemlji{nim knjigama, koji regulira nastanak stvarnih prava na nekretninama, pojavljuje se kao lex specialis i kao takav ima prednost. Zahtjev da ova stvarna prava moraju biti upisana prije prava zbog kojeg se provodi izvr{enje proizlazi iz odredbe ~lana 72. st. 2. Zakona (v. infra 5).
^lan 75 303
Vrijeme upisa. Iz zakonske odredbe ne proizlazi ni da je odlu~no da su stvarne slu`nosti, realni tereti, pravo gra|enja nastali prije zalo`nog prava i prava na namirenje. Nu`no je da ta prava budu upisana prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje traì. Druga~ije tuma~enje bilo bi suprotno odredbi ~lana 72. st. 2. prema kojoj su sva lica koja steknu neko pravo na predmetu izvr{enja nakon upisa zabilje`be izvr{enja du`na trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje traìoca izvr{enja (v. 72/7-10) primjenom argumentum a contrario to nisu du`na ako su prava stekli ranije. Jedino je takvo tuma~enje u skladu sa na~elom povjerenja u zemlji{ne knjige. Zalo`ni povjerilac je prihvatio odre|enu nekretninu kao sigurnost jer je iz stanja zemlji{ne knjige proizlazilo da je nekretnina neoptere}ena. Tako|er povjerilac koji ima izvr{ni naslov i koji predlaè predmet izvr{enja bira odre|enu nekretninu iz istih razloga. Sigurnost ovih lica bila bi ugroèna ako bi se dopustilo da nakon stjecanja dobrovoljnog zalo`nog prava ili prava na namirenje (sudsko zalo`no pravo) vlasnik nekretnine moè opteretiti tu nekretninu pravima koja bi morala biti preuzeta od strane kupca. Na taj na~in bi cijena nepokretnosti bila umanjena i namirenje dovedeno u pitanje. Pravo vlasnika da i nakon stjecanja zalo`nog prava ili prava na namirenje optereti svoju nekretninu ostaje nedirnuto, s tim {to kasnije nastala prava prestaju u izvr{nom postupku. Rizik snosi stjecalac takvih prava, koji ih je stekao znaju}i za postojanje ranijeg zalo`nog prava i prava na namirenje, a ne zalo`ni povjerilac ili traìlac izvr{enja. Isti princip bi morao vaìti i za neuknjiène nekretnine, pri ~emu bi se saznanje o postojanju nekog prava odnosilo na poznavanje vanknji`nog stanja. Stvarne slu`nosti i pravo gra|enja su vidljive ~injenice, hipoteka i realni tereti su nasuprot tome zemlji{noknji`na prava par excellence i ne ispoljavaju se nekom materijalnom aktu i nisu vidljivi za tre}e lica. Stanje u kojima je mogu}e vanknji`no stjecanje tih prava je nu`no {to prije prevladati u na{em pravnom poretku. Na osnovu re~enog na ovom mjestu i supra 4. odredbu stava 1. treba {to prije korigovati; u me|uvremenu ju je nu`no tuma~iti na isti na~in kao i odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana koje reguliraju li~ne slu`nosti. Stvarne slu`nosti. Nasuprot rje{enjima novog zakona stari je zakon pravio razliku izme|u stvarnih slu`nosti na jednoj strani i li~nih slu`nosti i stvarnih tereta na drugoj strani (~lan 148. ZIP-a iz 1978. g.). Stvarne slu`nosti nisu nikada prestajale prodajom nekretnine u izvr{nom postupku i teretile su i novog vlasnika kupljenog poslu`nog dobra, i to bez obzira na ~injenicu da li su bile upisane u zemlji{nu knjigu ili ne. Zakon je vodio ra~una da se u praksi veoma rijetko de{avalo da se stvarne slu`nosti upisuju u zemlji{nu knjigu, a njihov dalji opstanak je bio nuàn i nakon prodaje nepokretnosti u izvr{nom postupku jer je od toga zavisilo iskori{tavanje druge nekretnine (povlasnog dobra). Opstanak prava stvarne slu`nosti nije bio uvjetovan saznanjem kupca za njihovo postojanje (upis u zemlji{ne knjige, vidljivost). Iako je ovo faktor nesigurnosti za kupca u izvr{nom postupku, opravdanje leì u ~injenici da stvarne slu`nosti ne apsorbuju odnosno ne optere}uju cijelu nekretninu i rijetko bitno smanjuju njenu vrijednost (npr. slu`nost puta, prolaza, provo|enja vode ili sl.). Rje{enje koje je izdvajalo stvarne slu`nosti od drugih stvarnih prava na nepokretnosti koja je predmet izvr{enja pod dalekim je utjecajem austrijskog prava gdje vidljive slu`nosti i nu`ne slu`nosti ne prestaju bez obzira na upis u zemlji{nu knjigu (Navedeno prema: H. Mini, Die neue
304 ^lan 75
Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 89 i dalje). Ovo rje{enje je zakonodavac gre{kom prenio na sve slu`nosti, stvarne terete i pravo gra|enja.
7 Razlika izme|u stvarnih prava. Za razliku od stvarnih slu`nosti, druga stvarna prava mogu potpuno sprije~iti vlasnika optere}ene nekretnine da iskori{tava tu nekretninu. Tako npr. ako bi nepokretnost kupljena u izvr{nom postupku bila optere}ena plodouìvanjem kupac bi pribavljao samo goli vlasni~ki naslov a ne bi imao ni neposredni posjed nepokretnosti niti bi je mogao iskori{tavati na bilo koji na~in. To vaì mutatis mutandis i za realne terete i za pravo gra|enja. Kupac koji sti~e nekretninu u izvr{nom postupku koja je optere}ena realnim teretom pribavlja i obavezu na ode|eno periodi~no ili jednokratno ~injenjenje ili davanje (npr. doìvotno izdràvanje odre|ene osobe ili vlasnika odre|ene nepokretnosti), {to bitno umanjuje vrijednost prava koje on pribavlja. U slu~aju kupovine nepokretnosti optere}ene pravom gra|enja, sva vlasni~ka prava kupca se svode na naplatu odre|ene naknade za kori{tenje nekretnine koja je u posjedu titulara prava gra|enja sve dok zgrada postoji ili odre|eni duì vremenski period. Stoga bi zahtjev koji se postavlja kod prava li~nih slu`nosti, da budu upisana u zemlji{nu knjigu prije prava koje se namiruje, nu`no trebao vaìti i za pravo stvarnih tereta i za pravo gra|enja. Ukoliko je zakonodavac uop}e trebao praviti razliku u suprotstavljivosti stvarnih prava koja optere}uju nepokretnost koja je predmet izvr{enja prema njenom novom vlasniku, ta razlika je trebala biti napravljena tako da li~ne slu`nosti, stvarni tereti i pravo gra|enja imaju isti reìm. Mogu}nost da kupac nepokretnosti bude optere}en pravom gra|enja ili realnog tereta za koje nije znao (jer nije bilo upisano u zemlji{ne knjige) u suprotnosti je sa osnovnim postulatom pravnog poretka pravnom sigurnosti i za{titom dobre vjere. Uz to, na{e novo zemlji{noknji`no pravo uop}e ne dopu{ta pravljenje razlika me|u stvarnim pravima; jedini mjerodavni momenat jeste da li su upisana u zemlji{nu knjigu ili ne i to da li su upisana prije prava koje se namiruje ili ne. Jedino ispravno rje{enje je ono po ugledu na austrijsko izvr{no pravo opstaju ona stvarna prava na nekretnini koja imaju rang prvenstva prema pravu koje se namiruje, a to zna~i ona prava koja su ranije upisana u zemlji{nu knjigu (v. supra 2). Pravo gra|enja nije bilo poznato u na{em pravnom poretku u vrijeme dono{enja ZIP-a 1978. godine, te nije bilo ni pomenuto u tom zakonu. Pravo gra|enja je stvarno pravo koje ovla{}uje titulara da izgradi i ima u vlasni{tvu zgradu ili drugu gra|evinu podignutu na ili ispod zemlji{ta koje je u vlasni{tvu drugog lica. Ono jo{ nije realnost u pravnom poretku BiH. Pravo gra|enja je uvr{teno u listu stvarnih prava u ZOVO (~lan 8. ZOVO), ali nedostaje daljnja zakonodavna razrada koja bi regulirala sadràj, sticanje, za{titu i prestanak ovog prava. U Republici Srpskoj situacija je druga~ija ZOSPO ne poznaje pravo gra|enja kao stvarno pravo, tako da odredba Zakona nema (jo{) oslonca u materijalnom stvarnom pravu. I pored toga, odredbu koja anticipira budu}e reforme stvarnog prava treba pozitivno ocijeniti. Zakoni o zemlji{nim knjigama u oba entiteta predvi|aju upis prava gra|enja, na~in upisa, ~ak dijelom reguliraju i njegov materijalni sadràj (~lan 29. ZZK). Na àlost, iz nerazumljivih razloga ZZK za pravo gra|enja koristi termin prava kori{tenja, {to u na{em pravnom poretku moè izazvati zabune. Tako su u li-
^lan 75 305
teraturi zastupljena mi{ljenja da se pod pravom gra|enja misli na prava kori{tenja gradskog gra|evinskog zemlji{ta, sa ~im se ne bismo mogli sloìti. (Vidjeti: E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 66). Pravo kori{tenja odnosno razli~ite forme prava kori{tenja kod nas su vezane za kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta u dràvnom (ranije dru{tvenom) vlasni{tvu u skladu sa propisima koji reguliraju gra|evinsko zemlji{te. Prava kori{tenja gradskog gra|evinskog zemlji{ta nisu prava gra|enja kao stvarna prava na tu|oj stvari koja su slobodno prenosiva, otu|iva, nasljediva. Novi entitetski propisi o gra|evinskom zemlji{tu koji dopu{taju da gradsko gra|evinsko zemlji{te bude i u privatnom vlasni{tvu i koji zna~e i djelimi~nu reprivatizaciju gradskog gra|evinskog zemlji{ta dovest }e do odumiranja ovih prava u praksi. Ovdje se prije svega misli na odredbu ~lana 4. koja ukida monopol dràve nad ovim zemlji{tem, odredbu ~lana 39. koja propisuje da vlasnik ku}e postaje vlasnikom zemlji{ta ispod ku}e i zemlji{ta potrebnog za njenu redovnu upotrebu, te odredbu ~lana 96. koja dopu{ta da se postavi zahtjev da se na neizgra|enom gra|evinskom zemlji{tu bri{e dràvno vlasni{tvo i uspostavi privatno vlasni{tvo ranijeg vlasnika. Nasuprot tome, i privatno i dràvno zemlji{te }e biti mogu}e opteretiti stvarnim pravom gra|enja. Nesumnjivo je da nedostaje zakonodavna razrada ovog instituta, ali novo izvr{no pravo ve} postavlja postulat prema kojem izvr{enje na nepokretnosti ne dovodi do prestanka prava gra|enja, ako je ono bilo upisano u zemlji{nu knjigu prije prava na namirenje v. supra 3-5, 7. 9 Stvarni tereti. Novinu predstavlja i rje{enje prema kome su stvarni tereti izjedna~eni sa stvarnim slu`nostima. Nasuprot tome, ovo je pravo u ZIP-u iz 1978. g. bilo podvrgnuto istom reìmu kao i li~ne slu`nosti. Stvarni tereti kao ni stvarne slu`nosti ne prestaju prodajom nepokretnosti u izvr{nom postupku i terete novog vlasnika. Za dalji opstanak navedenih stvarnih prava i nakon prodaje u izvr{nom postupku zakon ne postavlja uvjet, kao kod li~nih slu`nosti, da su ova prava uop}e upisana u zemlji{nu knjigu, kao i da su upisana prije prava radi ~ijeg se namirenje izvr{enje provodi, {to je ovdje kritizirano (v. supra 3-5, 7). Uz stav 2. i 3: Li~ne slu`nosti. Li~ne slu`nosti ne prestaju prodajom nepokretnosti samo pod uvjetom da su upisane u zemlji{nu knjigu prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. Ukoliko nisu upisane u zemlji{nu knjigu prije upisa prava radi ~ijeg se namirenja provodi izvr{enje, li~ne slu`nosti prestaju sa pravosna`no{}u rje{enja o dosudi, {to je potpuno korektno rje{enje. Budu}i da protiv rje{enja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali jeste àlba (~lan 93. st. 3.), ono postaje pravosna`no propu{tanjem roka za àlbu, ili ako àlba bude odbijena (~lan 13. st. 4.). Ve} je kritizirano rje{enje prema kojem zakonodavac pravi razliku me|u pojedinim stvarnim pravima, odnosno za{to se samo za opstanak li~nih slu`nosti izri~ito traì da su one upisane u zemlji{nu knjigu, i to prije prava zbog ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi v. supra 3-5 i 7. Momenat upisa. Odredba prema kojoj li~ne slu`nosti postoje i nakon prodaje u izvr{nom postupku ako su upisane u zemlji{nu knjigu prije upisa prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi je neprecizna. Njen jasan smisao
10
11
306 ^lan 75
mogu}e je sagledati tek pore|enjem sa rje{enjem koje je sadràvao stari zakon, koji je odre|ivao da li~na slu`nost mora biti upisana u zemlji{nu knjigu prije prava zalo`nog povjerioca ili prava na namirenje povjerilaca na ~iji je prijed log odre|eno izvr{enje (~lan 148. st. 2. ZIP-a iz 1978). Pravo koje se namiruje i zbog kojeg se izvr{enje vodi je nov~ano potraìvanje i ono se ne upisuje u zemlji{nu knjigu. To pravo je ili ve} prije pokretanja izvr{nog postupka osigurano zalogom, pa }e se traìlac izvr{enja u slu~aju da du`nik ne pla}a dug, namirivati iz vrijednosti zaloène nekretnine ili nije osigurano, ali }e u postupku izvr{enja, upisom zabilje`be izvr{nosti, nastati pravo na namirenje (sudsko zalo`no pravo) na nepokretnosti na kojoj traìlac izvr{enja traì izvr{enje. Bitno je da je li~na slu`nost upisana u zemlji{nu knjigu prije nego je upisano dobrovoljno zalo`no pravo ili prije nego je ste~eno pravo na namirenje, odnosno prije nego je upisana zabilje`ba izvr{enja. To isto vaì i za prava navedena u stavu 1. ovog ~lana. Samo ovakvo tuma~enje ima smisla, {to je vidljivo i iz odredbe ~lana 76. koja odre|uje da pravo zakupa ostaje ukoliko je upisano u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì. 12 Prioritet upisa. Neophodno je voditi ra~una o dejstvu na~ela prvenstva zemlji{nih knjiga. Iako je za nastanak prava mjerodavan sam ~in upisa u zemlji{nu knjigu (provo|enje rje{enja o dozvoli upisa), prvenstvo izme|u vi{e prava bit }e u pravilu odre|eno momentom podno{enja zahtjeva za upis. Mogu}e je da li~na slu`nost nije upisana u zemlji{nu knjigu, {to je uvjet koji postavlja Zakon o izvr{nom postupku, ali da je podnesen zahtjev za njen upis. Ukoliko je zahtjev za upis li~ne slu`nosti podnesen prije zahtjeva za upis zalo`nog prava ili prava na namirenje (sudskog zalo`nog prava), li~na slu`nost nije nastala, nije upisana, ali zemlji{noknji`ni ured mora postupiti u skladu sa odredbom ~lana 36. st. 1. ZZK, {to zna~i da ne moè provesti zahtjev kasnijeg datuma (zahtjev za upis zalo`nog prava odnosno zabilje`be izvr{enja) prije nego izvr{i upis ranije podnesenog zahtjeva (zahtjev za upis prava li~ne slu`nosti). Ovo rje{enje proizlazi iz rje{enja ZZK, odnosno posljedica je dejstva na~ela prvenstva, i ono vaì i za druga stvarna prava na nepokretnostima. Odredbe ovog ~lana o upisu u zemlji{nu knjigu moraju biti tuma~ene u skladu sa ovim zemlji{noknji`nim na~elom. Li~ne slu`nosti koje su upisane nakon upisa zalo`nog prava ili prava na namirenje (odnosno ukoliko je zahtjev za upis li~ne slu`nosti podnesen nakon zahtjeva za upis zalo`nog prava ili prava na namirenje) imaju u zemlji{noj knjizi slabiji rang prvenstva i one }e prestati. U rje{enju o dosudi izvr{ni sud }e naloìti zemlji{noknji`nom uredu brisanje ovih prava. Uz stav 4: Preuzimanje li~ne slu`nosti. Odredba je nova. U slu~aju da li~ne slu`nosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 74. stav 3. i 4. Zakona. Navedene odredbe odnose se na prestanak zalo`nih prava dosudom i reguliraju mogu}nost da se kupac nepokretnosti i zalo`ni povjerilac sporazumiju da zalo`no pravo ne prestaje nego da i dalje tereti nepokretnost, a da kupac preuzme izvr{enikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripao u izvr{nom postupku, pri ~emu se kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga. Odredbe o shodnoj primjeni pravila koja vaè za zalo`no pravo je suvi{na, budu}i da u
13
^lan 76 307
Zakonu postoji odredba koja izri~ito regulira situaciju preuzimanja li~ne slu`nosti od strane kupca (v. 100/3). Obje odredbe su na odre|eni na~in problemati~ne, mada odredba ~lana 100. ne{to adekvatnije rje{ava ovu situaciju i u praksi }e sigurno biti lak{a (i preporu~uje se) primjena izri~ite odredbe umjesto odgovaraju}e primjene odredbe koja regulira zalo`no pravo. U svakom slu~aju konsekvenca obiju odredaba je da se kupac i titular li~ne slu`nosti sporazumijevaju o tome da }e li~na slu`nost ostati i dalje teretiti nepokretnost kupljenu u izvr{nom postupku, a da }e se kupovna cijena umanjiti. Koji je interes kupca da preuzme li~nu slu`nost koja bi ex lege trebala prestati (jer je upisana nakon zalo`nog prava odnosno prava na namirenje)? Interes kupca da stekne optere}enu nepokretnost moè biti motiviran obavezom da plati smanjenju cijenu. Cijena se umanjuje za visinu naknade za li~nu slu`nost koja se izra~unava prema odredbi ~lana 100. stav 1. Autonomija volje, procjena vlastitih interesa omogu}avaju ovakav sporazum. Me|utim, postavlje se pitanje da li je time mogu}e o{tetiti interese izvr{enika, traìlaca izvr{enja i zalo`nih povjerilaca? U slu~aju da traìlac izvr{enja preuzme zalo`no pravo, izvr{enik biva oslobo|en duga, tako da sporazum kupca i zalo`nog povjerioca njemu ne {teti. Na taj se na~in namiruje prvi traìlac izvr{enja, tako da navedeni sporazum ne utje~e na prava kasnijih traìlaca izvr{enja. To uop}e nije slu~aj kod sporazuma o preuzimanju li~nih slu`nosti. Umjesto da li~na slu`nost ste~ena nakon zalo`nog prava odnosno prava na namirenje prestane, umjesto da titular takve slu`nosti snosi rizik stjecanja slu`nosti slabijeg ranga, titular li~ne slu`nosti i kupac se sporazumijevaju da slu`nost ostaje, kupac pla}a niù cijenu, ~ime ugroàva interese izvr{enika i drugih povjerilaca kojima na raspolaganju stoji manji iznos za namirenje, a koji imaju red namirenja prije titulara li~ne slu`nosti, koje ina~e imaju najslabiji rang prvenstva (~lan 98. st. 1. ta~. 5). Odredba o odgovaraju}oj primjeni ~lana 74. st. 3. i 4. je nelogi~na kao i odredba ~lana 100. (v. 100/3), te bi bilo nu`no {to prije korigovati zakonska rje{enja. Sporazum o preuzimanju li~nih slu`nosti sud treba dozvoliti samo ako time nisu ugroèna prava lica koja imaju imperativnim zakonskim normama propisanu prednost u namirenju. ^lan 76. Ugovori o zakupu i najmu (1) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto zakupodavca odnosno najmodavca od trenut ka sicanja vlasni{tva nad nepokretnostima. (2) Ugovori o zakupu ili najmu koji nisu upisani u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava namirenja radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì, prestaju pravosna`no{}u rje{enja o dosudi ukoliko izme|u kupca i zakupca nije druga~ije ugovoreno. (3) Raniji zakupodavac odnosno najmodavac odgovara za svu {tetu koju je zakupac ili najmoprimac pretrpio prestankom ugovora iz stava 2. ovog
308 ^lan 76
~lana. Zakupac ili najmoprimac nema pravo traìti naknadu {tete u izvr{nom postupku. (4) Stanarska prava ste~ena prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto davaoca stana od trenutka sicanja vlasni{tva nad nepokretnostima. (5) Pravosna`no rje{enje o dosudi predstavlja izvr{nu ispravu za iseljenje. (6) Nemogu}nost da iseli zakupca ili najmoprimca na osnovu izvr{ne isprave iz stava 5. ovog ~lana, ne sprje~ava kupca da svoja prava protiv njega ostvaruje u posebnoj parnici. 1 Uz stav 1: Zakup i najam. Odredbama ovog ~lana objedinjenje su odredbe ~lanova 149. i 150. starog zakona, pri ~emu su izvr{ene i zna~ajne izmjene. Prva razlika u odnosu na dosada{nju regulativu je navo|enje ugovora o zakupu i ugovora o najmu, pri ~emu na{i pozitivni propisi (prije svega Zakon o obligacionim odnosima, kao ni radni nacrt novog zakona o obligacionim odnosima) ne prave ni u terminolo{kom ni u sadràjnom smislu ovu razliku. Oslonom na uporedno pravo moè se re}i da se ugovori o najmu odnose prvenstveno na stanove, pri ~emu najmodavac sam upotrebljava stan, ali ga privredno ne iskori{tava. Ugovor o zakupu se odnosi na poslovne prostorije, koje se mogu i dalje izdavati u zakup i koristiti za stjecanje dobiti. Bez obzira na navedenu terminolo{ku distinkciju oba ugovora Zakon podvrgava istom reìmu kao i li~ne (osobne) slu`nosti. Preuzimanje zakupa/najma. Osnovno je pravilo da zakupni ili najamni odnos ne prestaje prodajom nepokretnosti kupcu ukoliko je pravo zakupa/najma bilo upisano u zemlji{nu knjigu prije zalo`nog prava i prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja vodi izvr{ni postupak. U tom se slu~aju zakupni/najamni odnos nastavlja, a kupac nepokretnosti stupa na mjesto zakupodavca/najmodavca. U obrazloènju rje{enja o izvr{enju treba navesti da zakupni/najamni odnos ne prestaje. Ovo je novo rje{enje. ZIP iz 1978. g. opstanak zakupnog odnosa nije vezivao za njegov upis u zemlji{ne knjige. Novinu predstavlja i rje{enje prema kojem je nakon prodaje mogu}e nastaviti bilo koji zakupni/najamni odnos, dok se rje{enje starog zakona odnosilo samo na zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorija. Pravila obligacionog prava. Odredba ovog stava odstupa od vaè}ih pravila na{eg obligacionog prava kojima je ure|en ugovor o zakupu. Pravo zakupa je obligaciono pravo koje nastaje zaklju~enjem ugovora o zakupu. Za njegov nastanak nije potreban zakonit na~in stjecanja (modus acquirendi) odnosno upis u zemlji{nu knjigu. Mogu}e je pravo zakupa upisati u zemlji{nu knjigu, pri ~emu upis nema konstitutivno dejstvo, kao kad su u pitanju stvarna prava na nepokretnostima; upisom pravo zakupa (tako|er i pravo otkupa i pre~e kupovine) dobiva apsolutno dejstvo. Nakon dono{enja Zakona o obligacionim odnosima 1978. godine upis prava zakupa u zemlji{ne knjige u cilju njegovog apsolutnog dejtva nije nuàn. Odredba ~lana 591. ZOO usvojila je jedno
^lan 76 309
na~elo njema~kog prava prema kojem kupovina ne prekida zakupni odnos (Kauf bricht nicht Miete). Uvjet koji Zakon o obligacionom odnosima postavlja da bi se zakupni odnos mogao nastaviti i djelovati prema kupcu je predaja predmeta zakupa u posjed zakupca prije zaklju~enje ugovora o prodaji (~lan 591. ZOO) ili saznanje kupca za postojanje ugovora o zakupu (~lan 593. ZOO). Na taj na~in predaja stvari u posjed zakupca ~ini vidljivim zakupni odnos i ~ini suvi{nim potrebu upisa u zemlji{ne knjige. Rje{enje je prakti~no, ne optere}ava zemlji{ne knjige, naro~ito ukoliko je u pitanju kratkoro~ni zakup. Prilikom razgledanja nepokretnosti potencijalnim kupcima zakupni odnos ne moè ostati tajnom. Velika je {teta {to je Zakon usvojio rje{enja suprotna rje{enjima Zakona o obligacionim odnosima i uveo restrikcije na {tetu zakupca. U na{oj praksi se dugoro~ni zakupni odnos (5 godina i vi{e) ~esto upisuje u zemlji{nu knjigu (naro~ito na tome insistiraju stranci kao zakupci). Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti je to ~ak predvi|ao kao obavezu (~lan 97. st. 1. alineja 12. Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti). [teta je {to je u praksi, a i izvr{nom pravu, zanemarena za{tita koju zakupcu daju odredbe obligacionog prava zakupni odnos postoji i nakon (javne) prodaje i traje onoliko koliko je to predvi|eno ugovorom o zakupu. Vezanjem suprotstavljivosti jednog obligacionog prava za upis u zemlji{ne knjige slabi za{tita zakupca nije za o~ekivati da }e se svaki zakupni odnos upisati u zemlji{ne knjige. Takva bi praksa jo{ dodatno opteretila ionako preoptere}ene zemlji{noknji`ne urede (Odredbe o izvr{enju na nepokretnostima shodno se primjenjuju i na izvr{enja na pokretnim stvarima ~lan 135. To zna~i da bi zakupni odnos na pokretnim stvarima, u praksi veoma zna~ajan lizing, prestajao u slu~aju izvr{enja nad imovinom davaoca lizinga, budu}i da se jo{ uvijek, dok ne bude implementiran Okvirni zakon o zalozima, nigdje ne registrira. Rje{enje je veoma opasno, suprotno rje{enjima uporednog prava po kojima je lizing rezistentan na izvr{ni postupak davaoca. Okvirni zakon o zalozima ovu situaciju druga~ije ure|uje ~lan 2. stav 1. definira ovaj zakupni odnos kao posebno vlasni~ko pravo i ono sti~e red prvenstva registracijom). 4 Uz stav 2: Prestanak zakupa/najma. U slu~aju u kome zakup/najam nije upisan u zemlji{nu knjigu prije zalo`nog prava i prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja vodi izvr{ni postupak ovo pravo prestaje pravosna`no{}u rje{enja o dosudi. Odredba je dispozitivnog karaktera te kupac i zakupac/najmoprimac mogu ugovoriti i druga~ije, npr. da ugovor o zakupu/najmu ne prestaje. Ovaj ugovor moè ali i ne mora da utje~e na visinu cijene. Ukoliko do nastavljanja zakupnog/najamnog odnosa do|e po sili zakona, u skladu sa odredbom stava 1. do}i }e do obaranja cijene nepokretnosti. U slu~aju da kupac ne mora da stupi na mjesto zakupodavca, ali i sam ima interesa za to, cijena ne mora biti nu`no nià. Kompenzacija }e kupcu biti ispla}ena u vidu zakupnine/najamnine. Ukoliko se prodaja vr{i neposrednom pogodbom, do sniènja cijene moè do}i u sporazumu sa izvr{enikom, kada preuzimanje zakupnog odnosa otklanja od{tetni zahtjev zakupca/najmodavca. U izreci rje{enja o izvr{enju treba navesti da zakupni/najamni odnos prestaje, a ako je bio upisan u zemlji{noj knjizi, ali nakon upisa zalo`nog prava treba naloìti i njegovo brisanje iz zemlji{ne knjige. Uz stav 3: Naknada {tete zakupcu/najmoprimcu. U slu~aju da je do{lo do prestanka ugovora o zakupu, izvr{enik je duàn naknaditi svu {tetu koju je
310 ^lan 76
zakupac/najmoprimac pretrpio. Ovoj odredbi nije mjesto u propisu izvr{nog prava. I da ove odredbe nema, odgovornost za {tetu izvr{enika (zakupodavca) mogla bi se izvesti iz op}ih pravila obligacionog prava o odgovornosti za neizvr{enje ugovora. Navedena odredba nema nikakvog zna~enja za izvr{ni sud budu}i da se od{tetni zahtjev ne postavlja niti realizira u izvr{nom postupku ve} u posebnoj parnici. 6 Uz stav 4: Stanarsko pravo. Stanarsko pravo je otkupom stanova na kojima postoji stanarsko pravo postalo sporedna pojava i ustuknulo pred pravom eta`nog valsni{tva. Ustanova }e i dalje gubiti na zna~aju, ali budu}i da postoji jo{ jedan izvjestan broj stanova kod kojih nije do{lo do otkupa (bilo da se radi o stanovima u dràvnom vlasni{tvu koji jo{ nisu otkupljeni ili koji podlijeù restituciji, bilo o stanovima u privatnom vlasni{tvu na kojima je do 1958. g. bilo mogu}e konstituirati stanarsko pravo) nu`no je bilo da zakonodavac regulira situaciju prodaje u izvr{nom postupku stana na kojem postoji stanarsko pravo. Budu}i da stanarska prava nisu upisivana u zemlji{ne knjige, dobro je da zakonodavac kao uvjet opstanka stanarskog prava ne postavlja upis u zemlji{ne knjige. Kupac }e informaciju o postojanju stanarskog prava dobiti od suda ili prilikom razgledanja nepokretnosti. Odredba prema kojoj je uvjet prava prvenstva stanarskog prava da je nastalo prije zalo`nog prava ili prava na namirenje podrazumijeva se danas sama po sebi stanarska prava ne nastaju vi{e izvorno i u pravilu se radi o pravima nastalim u pro{losti. To vaì i za slu~aj da je stanarsko pravo ranije nastalo, ali je npr. nakon zabilje`be izvr{enja iz zakonom predvi|enih razloga izvr{en prijenos na drugo lice, npr. na preìvjelog bra~nog druga. Kupac nepokretnosti u izvr{nom postupku stupa na mjesto davaoca stana na kori{tenje. Budu}i da su uvjeti za otkaz stanarskog prava teì nego za otkaz prava zakupa, da je ono nasljedivo, te da je jo{ neizvjesno da li }e nosioci stanarskog prava na nacionaliziranim stanovima mo}i otkupiti te stanove, interes za kupovinu ovih stanova ne}e biti veliki u praksi. Uz stav 5: Iseljenje. Sistematika ~lana je zbunjuju}a. Odredba ovog stava odnosi se na situaciju u kojoj prestaje zakupni/najamni odnos i u tom smislu su odredbe stava 5. i 6. trebale slijediti iza stava 3, a stanarsko pravo je trebalo biti odvojeno regulirano. Budu}i da stanarsko pravo ne moè prestati ni u kojem slu~aju, treba ove odredbe dovoditi u vezu sa stavom 3, ali ne i sa odredbom stava 4. Pozitivnu novinu koja bi trebala pridonijeti ubrzanju izvr{nog postupka i za{titi traìoca izvr{enja predstavlja rje{enje prema kojem pravosna`no rje{enje o dosudi predstavlja izvr{nu ispravu za iseljenje zakupca/najmoprimca (v. 111/1, 112/3). U skladu sa odredbom ~lana 93. st. 2. rje{enjem o dosudi odre|uje se da se nepokretnost preda kupcu, a po{to je nepokretnost u neposrednom posjedu zakupca nalog za predaju stvari se moè samo njemu i izre}i. U dispozitivu rje{enja o dosudi treba odrediti dosudu nekretnine najpovoljnijem ponu|a~u kao i naloìti zakupcu da stvar preda u posjed kupca. U obrazloènju rje{enja }e se navesti da je nepokretnost u neposrednom posjedu zakupca, da u skladu sa odredbom ~lana 76. stava 2. prestaje zakupni odnos budu}i da nije upisan u zemlji{nu knjigu, ili da je upisan u zemlji{nu knjigu nakon zalo`nog prava ili prava na namirenje, te da je zakupac duàn predati stvar u posjed kupca.
^lan 77 311
Uz stav 6: Posebna parnica. Odredba stava 6. ispoljava se suvi{nom. Postavlja se pitanje kako je mogu}e da i pored pravosna`nog rje{enja o dosudi i naloga da se stvar preda u posjed kupca koji predstavlja izvr{ni naslov ne do|e do provo|enja izvr{enja i predaje nepokretnosti u posjed kupca. Izvr{ni sud }e u tom slu~aju primijeniti sredstva prinude prema zakupcu, ista kakva bi mogao primijeniti i prema izvr{eniku da je on u posjedu stana. Ukoliko bi ova sredstva prinude ostala bez uspjeha, nikakva dodatna parnica ne bi za{titila kupca. Postavlja se pitanje {ta bi on mogao traìti u toj parnici (koji vid pravne za{tite)? Bilo bi mogu}e postavljati zahtjev za utvr|ivanje da je zakupni odnos prestao te da ima osnova za iseljenje. Me|utim, to je pitanje koje je ve} razrije{io izvr{ni sud i stoga naloìo iseljenje. Po okon~anju te parnice presuda bi morala biti izvr{ena iseljenjem zakupca, {to je trebalo biti u~injeno ve} na osnovu rje{enja o dosudi! Do ove situacije uop}e ne treba do}i izvr{ni sud }e prema zakupcu postupiti kao prema izvr{eniku i dopu{tenom primjenom sile iseliti iz stana zakupca/najmoprimca, odnosno sud }e postupiti u skladu sa odredbama ~lanova 110-112. odnosno 202-206. Zakona. Eventualno bi zakupac koji je iseljen ili kome je naloèno iseljenje mogao u parnici utvr|ivati postojanje svog prava i nedopustivost izvr{enja. Ali za ovu situaciju vaè pravila o prigovoru tre}eg lica i ta situacija nije obuhva}ena analiziranom odredbom. ^lan 77. Razgledanje nepokretnosti (1) Sud }e zaklju~kom odrediti na~in i vrijeme kada lice zainteresirano za kupovinu nepokretnosti moè razgledati nepokretnost. (2) Ako izvr{enik ili drugo lice sprje~ava ili ometa razgledanje nepokretno sti sud }e odrediti da se izvr{enik i to lice udalje s nepokretnosti za vrijeme razgledanja. Zaklju~ak o udaljavanju provodi izvr{ilac, uz pomo} policije.
Uz stav 1: Razgledanje nepokretnosti regulirano je u op}im odedbama o izvr{enju na nepokretnostima iako bi, ukoliko se prati logi~an tok postupka izvr{enja njoj mjesto bilo iza odredbe o zaklju~ku o prodaji (~lan 82). Stoga ove odredbe treba povezano posmatrati. Do razgledanja nepokretnosti moè do}i samo nakon objavljivanja zaklju~ka o prodaji pa do dana prodaje i to je vrijeme Zakonom odre|eno na 30 dana. Tek nakon objavljivanja zaklju~ka o prodaji tre}a lica mogu uop}e saznati za prodaju i ispoljiti za nju interes. Budu}i da se zaklju~ak o prodaji obavezno objavljuje samo na oglasnoj tabli, a na drugi odgovaraju}i na~in prema ocjeni suda, poèljno je da taj drugi na~in bude oglas u sredstvima javnog informiranja. U praksi se to ~esto i ~ini i ukoliko to ne u~ini sud stranka to moè u~initi na svoj tro{ak (~lan 82. stav 4). I u slu~aju da objavljivanje bude naloèno od strane suda, i te }e tro{kove snositi stranke. Naplata se vr{i iz predujmljenih tro{kova koje na kraju snosi izvr{enik. Ukoliko izvr{enik èli da se izvr{i ogla{avanje, on tro{kove objavljivanja moè direktno uplatiti. Interes za objavljivanje u sredstvima javnog informiranja imaju kako traìlac izvr{enja tako i izvr{enik radi
312 ^lan 77
postizanja bolje ponude, i to na ranijem ro~i{tu. Kada odre|uje vrijeme razgledanja nepokretnosti, sud mora voditi ra~una o tome da ono bude prije vremena u koje je odre|ena prodaja nepokretnosti. 2 Zahtjev za razgledanje. ZIP iz 1978. g. je odre|ivao da se razgledanje nepokretnosti moè dozvoliti samo na zahtjev lica zainteresiranog za kupovinu. Iz navedene formulacije proizlazilo bi da to moè biti i neformalni zahtjev zainteresiranog lica, a nije bilo jasno ni u kojoj formi sud o odlu~uje o tom zahtjevu. îni se da je odredba novog zakona preciznija jer odre|uje da sud donosi zaklju~ak u kome precizira na~in i vrijeme u kojem lice zainteresirano za kupovinu moè razgledati nepokretnost. Iz navedene formulacije se me|utim ne vidi nedvosmisleno da li sud donosi zaklju~ak o tome in abstracto, tako da na~in i vrijeme razgledanja na taj na~in bivaju jedinstveno utvr|eni za sva zainteresirana lica ili se svako zainteresirano lice obra}a sudu i sud odre|uje zaklju~kom termin razgledanja po pojedina~nom zahtjevu. Na~elo procesne ekonomije nalaè prihvatanje prvog tuma~enja. Tada nema nikakve prepreke da sud odre|uju}i zaklju~kom prodaju u tom zaklju~ku koji se objavljuje ne odredi i vrijeme i na~in u kojem zainteresirana lica mogu razgledati nepokretnost. Na taj na~in se razrje{avaju odre|ene nedoumice kako lica koja nisu stranke u postupku mogu postavljati odre|ene zahtjeve u tom postupku i budu}i da su ti zahtjevi povezani sa tro{kovima (rad izvr{ioca), te ko predujmljuje te tro{kove. Jedan ili vi{e zajedni~kih termina za sva zainteresirana lica reduciraju tro{kove izvr{nog postupka. Na ovaj na~in se obavje{tava izvr{enik o terminu za razgledanje nepokretnosti, budu}i da mu se dostavlja zaklju~ak o prodaji (v. 82/10.). Zainteresirana lica. Poseban problem u vezi sa razgledanjem nepokretnosti predstavlja definiranje pojma zainteresirana lica. Da li razgledanje nepokretnosti dozvoliti i onim licima koja to ~ine iz puke radoznalosti ili samo onima koja su odista zainteresirana za kupovinu. Problem bi mogao biti rije{en time da se razgledanje dozvoljava samo licima koja su dala osiguranje. Me|utim, zakon davanjem osiguranja uvjetuje samo u~e{}e u javnom nadmetanju (~lan 86. st. 1.). Uz to, odre|ena lica }e se odlu~iti na u~e{}e u javnom nadmetanju tek nakon {to razgledaju nepokretnost. Ukoliko se konsultuju iskustva uporednog prava, npr. austrijskog prava, pokazuje se da sudovi razli~ito postupaju u ocjeni ko moè postaviti zahtjev za odre|enje termina za razgledanje, da li to moè samo traìlac izvr{enja ili svako zainteresirano lice. Posljednje je problemati~no jer je termin za razgledanje povezan sa tro{kovima koje lice koje ima samo po~etni interes, potrebu da se informira, nije spremno da plati. Predlaè se da se postavljanje ovog zahtjeva ograni~i na stranke u postupku i na npr. zalo`ne povjerioce, a da ostala zainteresirana lica mogu samo da utje~u na traìoca izvr{enja da on postavi odgovaraju}i zahtjev (Tako H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 137). Vrijeme razgledanja. U Zakonu je izostalo uputstvo sudu da termin za razgledanje mora biti tako odre|en da se u najve}oj mogu}oj mjeri uzmu u obzir odnosi i interesi izvr{enika i potreba da se njegova privatna sfera ili privredna djelatnost ometaju u {to manjoj mjeri (Izri~ito predvi|eno u nove-
^lan 78 313
liranom izvr{nom pravu Austrije - 176. Abs. 2, 1. Satz. Op{irnije kod Harald Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 137). Ovakvo postupanje suda bila bi logi~na posljedica na~ela za{tite izvr{enika i njegovog dostojanstva ali, kako je izloèno uz komentar ~lana 79., Zakon ne sadrì norme o za{titi izvr{enika. Za{tita ovog va`nog zahtjeva modernog izvr{nog postupka (za{tita dostojanstva i li~nosti du`nika) potpuno je u rukama suda koji se ovdje mora rukovoditi odre|enim standardima uobi~ajenog i redovnog pona{anja.
5 Uz stav 2: Nepokretnost u posjedu tre}eg. Razgledanje nekretnine postavlja se kao problem kada se nekretnina ne nalazi u neposrednom posjedu izvr{enika ve} tre}eg lica (zakupca, plodouìvaoca i sl.). Prema tim tre}im licima ne postoji nikakv direktan zahtjev, te bi ona mogla sprije~iti razgledanje nepokretnosti. U odmjeravanju interesa tre}eg lica koje nije stranka u postupku i interesa za efikasnim provo|enjem izvr{nog postupka zakonodavac se opredijelio za ovo drugo propisuju}i da se u slu~aju ometanja sa nepokretnosti moè udaljiti ne samo izvr{enik nego i tre}e lice. O udaljenju izvr{enika ili tre}eg lica sud donosi zaklju~ak koji provodi izvr{ilac po potrebi i uz pomo} policije. Logi~no je da se u slu~aju ometanja zakazani termin razgledanja ne moè odràti, da je nu`no izvjesno vrijeme da sud donese odgovaraju}i zaklju~ak, ali je ovdje nu`no da sud postupa hitno, kako bi se ponovni poku{aj razgledanja mogao obaviti u {to kra}em vremenu. U~e{}e izvr{ioca, policije pove}ava tro{kove izvr{nog postupka. I ovdje se ponovo postavlja pitanje ko ih predujmljuje? Odgovor bi se mogao na}i u odredbi ~lana 78. prema kojoj u svrhu i razledanje nepokretnosti sud moè odrediti odre|ene mjere pri ~emu je traìlac izvr{enja duàn predujmiti tro{kove za njihovo provo|enje. Na kraju izvr{nog postupka }e biti napla}eni sa pravom prvenstva od izvr{enika. Ukoliko ih je prouzrokovao tre}i, izvr{enik ima pravo regresa prema njemu, ali to nije pitanje koje }e se rje{avati u konkretnom izvr{nom postupku. ^lan 78. Osiguranje nepokretnosti (1) Na prijedlog traìoca izvr{enja u ~iju je korist odre|eno izvr{enje sud moè zaklju~kom radi spre~avanja o{te}enja nepokretnosti, omogu}avanja njezine procjene, razgledanja, za{tite i sl.: 1) odrediti da se izvr{enik ili drugo lice privremeno udalje s nepokretnosti; 2) povjeriti nepokretnost na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu; 3) odrediti druge mjere potrebne radi njezine za{tite odnosno omogu}avanja nesmetanog provo|enja izvr{enja. (2) Sredstva potrebna radi provo|enja mjera iz stava 1. ovog ~lana duàn je unaprijed osigurati traìlac izvr{enja. 1 Uz stav 1: Mjere osiguranja nepokretnosti. Odredba ~lana 78. predstavlja pozitivnu novinu u Zakonu o izvr{nom postupku. Cilj odredbe je jasan za{tita
314 ^lan 79
traìoca izvr{enja i efikasnije provo|enje izvr{nog postupka. Tako|er jezi~ka formulacija odredbe ne izaziva nikakve nedoumice. Odredba daje slobodan prostor izvr{nom sudu budu}i da samo exempli causa nabraja slu~ajeve u kojima sud moè odrediti posebne mjere osiguranja nepokretnosti. To }e sud u~initi ukoliko prijeti o{te}enje nepokretnosti, da bi omogu}io njenu procjenu ili razgledanje, uop}e da bi za{titio nepokretnost, te u svim sli~nim okolnostima. Upravo u cilju za{tite traìoca izvr{enja i efikasnosti izvr{nog postupka, {to su osnovni ciljevi reforme izvr{nog prava, izvr{ni sud ne treba da oklijeva u primjeni ovih mjera niti da restriktivno tuma~i da li su ispunjeni uvjeti za njihovu primjenu. Sloboda je sudu ostavljena ne samo u procjeni da li mjere treba poduzeti ve} i kakve mjere treba poduzeti. Osim privremenog udaljenja izvr{enika i tre}eg lica i odre|ivanja sekvestra nepokretnosti u li~nosti traìoca izvr{enja ili tre}eg lica, sud moè odrediti i druge mjere za koje ocjeni da su potrebne i da mogu za{tititi nepokretnost i omogu}iti nesmetano provo|enje izvr{enja. Koje }e mjere biti potrebne zavisi od okolnosti konkretnog slu~aja. U odre|enim slu~ajevima u skladu sa ta~kom 2. ovog stava sud moè povjeriti nepokretnost na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu, ne samo privremeno ve} i trajno, tj. sve do okon~anja izvr{nog postupka. 2 Uz stav 2: Tro{kovi osiguranja nepokretnosti. Odredba stava 2. gotovo da je i suvi{na budu}i da proizlazi iz op}eg pravila da tro{kove u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enje prathodno snosi traìlac izvr{enja te da sud ne}e provesti odre|ene izvr{ne radnje za koje tro{kovi nisu predujmljeni. Vidjeti komentar uz ~lan 16. 2. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 79.9 (1) Ne moè biti predmet izvr{enja poljoprivredno zemlji{te u povr{ini do 5.000 m. (2) Odredba stava 1. ovog ~lana ne odnosi se na izvr{enje radi ostvarenje nov~anih potraìvanja osiguranih ugovornim zalo`nim pravom na nepokretnostima (hipotekom). 1 Uz stav 1: Izuzimanje nepokretnosti. Opredjeljenje zakonodavca da u novom izvr{nom postupku primarno za{titi interese traìoca izvr{enja ogleda se i u zna~ajnoj redukciji izuzimanja od izvr{enja i ograni~enja izvr{enja na nepokretnim i pokretnim stvarima, kao i potraìvanjima izvr{enika u odnosu na rje{enja koja je sadràvao ZIP iz 1978. g. (v. 65/2). Generalno pravilo o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja bilo je u starom zakonu razli~ito formulirano
U Zakonu o izvr{nom postupku odredbe zakona imaju naslov, {to zna~ajno olak{ava snalaènje u zakonskom tekstu; na ovom mjestu u Zakonu naslov je izostavljen. Pri tome je potpuno suvi{no postojanje posebnog podosjeka "Izuzimanje od izvr{enja" koji se sastoji iz samo jedne odredbe.
^lan 79 315
s obzirom na vrstu predmeta izvr{enja. Kada su u pitanju nekretnine, ZIP iz 1978. g. je u ~lanu 152. odre|ivao da predmetom izvr{enja ne mogu biti nekretnine poljoprivrednika (poljoprivredno zemlji{te, privredne zgrade zemljoradnika u obimu neophodnom za njegovo izdràvanje i izdràvanje njegove uè porodice, kao i lica koja je po zakonu duàn da izdràva, ku}a za njihovo stanovanje sa dvori{tem). Zakon o izvr{nom postupku ne predvi|a generalno izuzimanje od izvr{enja nekretnina zemljoradni~kog gazdinstva, i to u obimu koji zavisi od broja ~lanova doma}instva odnosno lica koje je zemljopradnik duàn da izdràva, kao {to je to bio slu~aj sa starim zakonom, ve} samo ograni~ava izvr{enje na poljoprivrednom zemlji{tu zemljoradnika u povr{ini do 5.000 m. U skladu sa Zakonom od izvr{enja nisu vi{e izuzete privredne zgrade i one mogu bez ograni~enja biti predmetom izvr{enja. U pore|enju sa odredbama zakona o izvr{nom postupku Republike Hrvatske, Makedonije i Republike Slovenije moè se konstatovati da se radi o veoma radikalnoj redukciji za{tite du`nika. U tim je zakonodavstvima zadràna odredba ZIP-a iz 1978. g., prema kojoj predmetom izvr{enja ne mogu biti poljoprivredno zemlji{te i gospodarske zgrade poljoprivrednika u obimu potrebnom za njegovo izdràvanje i izdràvanje ~lanova njegove uè porodice te drugih osoba koje je duàn izdràvati (~lan 86. st. 1. Ovr{nog zakona Republike Hrvatske, ~lan 152. Zakona za izvr{nata postapka, ~lan 177. Zakona o izvr{bi in zavarovanju Republike Slovenije). 2 Uz stav 2: Ugovorno zalo`no pravo. Za{tita du`nika od pretjeranog izvr{enja nu`na je samo u situaciji da zalo`no pravo nastane mimo njegove volje odnosno da izvr{ni postupak pokrene neosigurani povjerilac. Sloboda raspolaganja, koja je emanacija slobode privatnog vlasni{tva, zna~i i mogu}nost du`nika da dobrovoljno optereti bilo koje svoje dobro i u onom obimu u kome to èli. Bilo bi protivno na~elu savjesnosti i po{tenja da se du`nik koji je dobrovoljno zaloìo cjelokupno poljoprivredno zemlji{te u postupku izvr{enja pozove na zakonsko ograni~enje izvr{enja na tom objektu. Odredbe o izuzimanju od izvr{enja se ne primjenjuju ako je u pitanju izvr{enje nov~anih potraìvanja koja su osigurana ugovornim zalo`nim pravom na nepokretnosti (hipotekom). Identi~nu odredbu sadràvao je i ZIP iz 1978. g. (~lan 152. st. 2.). Zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Problem u primjeni ove odredbe nije se pojavio u vezi sa ugovornom hipotekom ve} u vezi sa hipotekom nastalom na osnovu sporazuma stranaka pred sudom nakon 1990. godine, nakon dono{enja Novela na ZIP iz 1978. g. U praksi je bilo sporno da li primijeniti odredbe o ograni~enju i izuze}u od izvr{enja koje se odnose na prinudno izvr{enje i na zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom nastalo u postupku obezbje|enja na temelju odredaba ~lanova 251a-251|, budu}i da je zakon izri~ito izuzetak vezao za ugovornu hipoteku. Doktrina daje negativan odgovor na ovo pitanje, s obrazloènjem da bi to bilo nesavjesno postupanje du`nika i izigravanje svrhe dobrovoljnog zalo`nog prava (M. Dika, Sudsko osiguranje potraìvanja na temelju sporazuma stranaka, str. 20, N. Gavella i drugi, Stvarno pravo, str. 855, M. Tratnik i drugi, Stvarnopravna zavarovanja, str. 235, V. Rijavec, Neue Aspekte des Glubigerschutzes nach dem slowenischen Vollstreckungs und Sicherungs-
316 ^lan 80
gesetz, str. 411 i 414, G. Stankovi}, Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, str. 1506, M. Krisper-Kramberger, Pogodbena zastavna pravica na neprima~ah, str. 25). Pona{anje du`nika koji bi prvo pristao na zalaganje odre|enih predmeta, a potom se pozvao na pravila o izuze}u mogla bi se podvesti pod onaj vid povrede na~ela savjesnosti i po{tenja koja doktrina naziva venire contra factum proprium, protivrje~no pona{anje, stvaranje privida da }e se postupati na jedan na~in a onda se pona{ati suprotno tome (Tako D. Stojanovi}, Savjesnost i po{tenje, str. 114). Ovo je opredjeljenje ugra|eno eksplicitno u nove zakone o izvr{nom postupku zemalja biv{e SFRJ (^lan 72. Ovr{nog zakona Hrvatske i ~lan 79. st. 3. Zakona o postupku prinudnog izvr{enja i obezbje|enja Slovenije). Navedeni problem nije trebao ni nastati da se u praksi umjesto jezi~kog primijenilo ciljno tuma~enje ove odredbe. U vrijeme dono{enja ZIP-a iz 1978. godine bila je poznata samo jedna vrsta dobrovoljne hipoteke ugovorna hipoteka. Nakon 1990. nastala je jo{ jedna vrsta dobrovoljne hipoteke ona zasnovana na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Dobrovoljnost i autonomija volje karakteri{u i ovu hipoteku (mada se u praksi zasnivanja pred izvr{nim sudom to ~esto prenebregava), tako da je logi~no da se odredba o izuzimanju od izvr{enja primjenjuje i na ovaj slu~aj dobrovoljne hipoteke. Izloèna geneza problema omogu}ava lak{e tuma~enje navedene norme i danas. Zakonodavac je na~inio propust ostav{i pri terminologiji starog zakona i propisav{i da se odredba o izuzimanju od izvr{enja ne odnose na ugovorno zalo`no pravo na nepokretnosti. Ciljnim tuma~enjem ovu odredbu treba razumjeti tako da se odredbi o izuzimanju ne primjenjuju na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potraìvanja osiguranih bilo kojim dobrovoljnim sredstvima osiguranja potraìvanja. Trenutno je to zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom, a u budu}nosti }e to biti zalo`no pravo i zemlji{ni dug u formi notarski obra|ene isprave.
3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti ^lan 80. Na~in utvr|ivanja vrijednosti (1) O na~inu utvr|ivanja vrijednosti sud }e odlu~iti zaklju~kom odmah nakon {to donese rje{enje o izvr{enju. Ako je to potrebno sud }e prije dono{enja zaklju~ka odràti ro~i{te sa strankama. (2) Utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupit }e se nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no, ali i prije toga ako traìlac izvr{enja to predloì, unaprijed osigura za to potrebna sredstva i izjavi da }e sno siti tro{kove utvr|ivanja vrijednosti i u slu~aju da izvr{enje bude obu stavljeno. (3) Vrijednost nepokretnosti utvr|uje se na osnovu procjene vje{taka i dru gih ~injenica u visini njene trì{ne cijene na dan procjene. Pri utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti vodit }e se ra~una o tome koliko ona manje vrijedi zbog toga {to na njoj ostaju odre|ena prava i poslije prodaje.
^lan 80 317
(4) Umjesto procjene na na~in predvi|en u stavu 3. ovog ~lana sud moè dostavu podataka o vrijednosti nepokretnosti zatraìti od nadle`nog orga na poreske uprave. (5) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona procjena }e sadràvati utvr|ene vrijednosti i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasni~ki dio, te vrijednost suvlasni~kog dijela koja bi se dobila u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti u skladu sa stavom 4. ~lana 69. ovog zakona. (6) Odredbe st. 1. do 4. ovog ~lana ne}e se primjenjivati ukoliko stranke i druga lica koja se u izvr{nom postupku namiruju postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti. 1 Uz stav 1: Zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. Odredbe kojima je regulirano utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti u izvr{nom postupku pretrpjele su zna~ajne izmjene u odnosu na rje{enja ZIP-a iz 1978. godine. Izmjene su uzrokovane te`njom da izvr{ni postupak bude {to efikasniji. U tom cilju prvi zakonodavni potez je izostavljanje iz zakona odredbe prema kojoj se vrijednost nepokretnosti utvr|ivala rje{enjem i prema kojoj je bila dopu{tena àlba protiv tog rje{enja koju je moglo uloìti svako lice koje ima pravo da se namiri iz vrijednosti nepokretnosti (~lan 54. ZIP-a iz 1978. g.). Sud prema novom Zakonu ne donosi posebnu odluku o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti, ve} zaklju~kom o prodaji odre|uje vrijednost nepokretnosti (v. 82/5). Na ovom mjestu zakon propisuje da sud zaklju~kom odre|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Ubrzanje postupka postiè se i odredbom da se dono{enju zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti pristupa odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, bez potrebe da se ~eka izvr{nost i pravosna`nost rje{enja o izvr{enju. Dono{enje ovog zaklju~ka se odvija u istoj fazi postupka kao i odre|ivanje upisa zabilje`be izvr{enja (~lan 72.). Zakon koristi razli~ite termine ~ije je zna~enje identi~no: zabilje`bu izvr{enja odre|uje ~im donese rje{enje o izvr{enju, a zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti odmah nakon {to donese rje{enje o izvr{enju. Raniji zakon nije uop}e predvi|ao dono{enje posebne odluke o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. U nastojanju da izbjegne dono{enje posebnog rje{enja o utvr|ivanju vrijednosti koje moè biti predmetom prigovora Zakon je napravio odre|eni kompromis, ali rje{enja nisu najsretnija: zaklju~kom se samo utvr|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti i to se de{ava odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, utvr|ivanju vrijednosti se ne moè pristupiti neposredno ve} tek nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no, a vrijednost nepokretnosti se utvr|uje zaklju~kom o prodaji. U pogledu pristupanja utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti postoje novine u odnosu na raniji zakon. Prema rje{enju iz ZIP-a 1978. g. sud je mogao pristupiti utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti tek nakon pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 152. st. 1. ZIP-a 1978. g.), dok je prema novom zakonu to uz ispunjenje odre|enih pretpostavki mogu}e i ranije v. infra 4. 2 Zna~aj utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Pravilno utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti od izuzetnog je zna~aja za daljnji tok i ishod izvr{nog postup-
318 ^lan 80
ka. U na{im uvjetima ne postoje objektivni mehanizmi za procjenu trì{ne vrijednosti nepokretnosti, ni dovoljno kvalificirana lica za vr{enje te procjene, kao ni nadle`ni organi koji statisti~ki obra|uju podatke o vrijednosti nepokretnosti. U praksi procjene vrijednosti iste nekretnine izvr{ene od strane dva razli~ita vje{taka mogu zna~ajno odstupati jedna od druge. Za vrijeme vaènja starog zakona ovaj je problem bio jo{ akutniji budu}i da se na prvom ro~i{tu nepokretnost nije mogla prodati ispod utvr|ene cijene a na drugom ispod dvije tre}ine vrijednosti. Ukoliko je nepokretnost bila precijenjena za jednu tre}inu, to je onemogu}avalo prinudnu prodaju. Problem naravno postoji i dalje, ali u manjem obimu. Na prvom ro~i{tu se nepokretnost ne moè prodati ispod polovine utvr|ene vrijednosti nije za o~ekivati da }e procjena vje{taka biti tako nerealna da on utvrdi dva puta ve}u vrijednost od stvarne trì{ne vrijednosti, tako da ne bude lica zainteresiranih za kupnju odnosno da ne ponude polovinu vrijednosti. Pored opasnosti da nepokretnost bude precijenjena, postoji i suprotna opasnost, od potcjenjivanja nepokretnosti, {to moè ugroziti kako interese izvr{enika, tako i lica koja se namiruju u postupku, naro~ito s obzirom na ~injenicu da novi zakon ne predvi|a mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na akt kojim je odre|en na~in utvr|ivanja vrijednosti kao ni na akt kojim je utvr|ena vrijednost nepokretnosti. Rje{enje je uvjetovano potrebom efikasnosti postupka, ali su zanemareni odre|eni relevantni interesi (v. infra 5 i 9). Osim toga, prenisko utvr|ena vrijednost bi mogla dovesti do ulaganja prigovora nedostatka pokri}a i obustave postupka u skladu sa odredbom ~lana 81. U prilog tvrdnji da je pravilno utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti od velikog zna~aja za provo|enje izvr{enja navest }e se rje{enja austrijskog prava. U Austriji sud odre|uje vrijednost nepokretnosti u skladu sa posebnim zakonom Zakonom o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti (BGBl 1992/1950), kojim su ure|eni postupak i metode procjene jedne nepokretnosti. (Uporediti: 141 Abs. 1 EO. Tako|e H. Saiser, Executionsrecht, str. 45.). 3 Na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Potrebno je pravilno uo~iti da se predmetnim zaklju~kom odlu~uje samo o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Odredbe ovog ~lana odre|uju vi{e na~ina utvr|ivanja vrijednosti procjena vje{taka, podaci nadle`ne poreske upave, sporazum stranaka. Ipak, sud moè odlu~iti samo o tome da se vrijednost odre|uje procjenom vje{taka ili poreske uprave, a ne i sporazumom stranaka, budu}i da to zavisi samo od volje samih stranaka. Prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti sud moè odràti ro~i{te sa strankama. Preporu~uje se odràvanja ovog ro~i{ta ne samo kod rje{avanja pitanja na koji }e se na~in utvrditi vrijednost nepokretnosti ve} i kada ima izgleda da do|e do sporazuma o vrijednosti nepokretnosti u skladu sa odredbom stava 6. ovog ~lana. U tom slu~aju bilo bi nu`no na ro~i{te pozvati osim stranaka i druga lica koja u sporazumu moraju u~estvovati, tj. lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. Zakonodavac nije predvidio jo{ jedan na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti kojeg poznaje hrvatsko pravo. Odredba ~lana 87. stava 6. Ovr{nog zakona Republike Hrvatske odre|uje da ukoliko su stranke u sporazumu pred sudom ili vansudskom sporazumu na osnovu kojeg je zasnovano zalo`no pravo utvrdile vrijednost nepokretnosti sud ne}e, pristupaju}i izvr{enju, ponovo utvr|ivati vrijednost nepokretnosti ve} }e kao vrijednost nepokretnosti uzeti
^lan 80 319
onu ozna~enu u tom sporazumu. Mogu}e je da je zalo`no pravo zasnovano pred sudom, da je potraìvanje dospjelo, a da du`nik ne izvr{ava svoje obaveze, te da povjerilac u relativno kratkom vremenu pokrene postupak izvr{enja. Nije cjelishodno i izaziva dodatne tro{kove za du`nika ponovo vr{iti vje{ta~enje. Naàlost, Zakonom nije predvi|ena mogu}nost da se iskoristi prvobina procjena. Interesantno je rje{enje novele austrijskog izvr{nog prava iz 2002. g. prema kojem se nova procjena nepokretnosti ne vr{i ukoliko je ve} vr{ena procjena nepokretnosti u nekom sudskom postupku, a od nje nisu protekle vi{e od dvije godine ( 142. EO). Razlog za{to zakonodavac u BiH nije slijedio rje{enja hrvatskog zakona mogu}e leì u ~injenici da je zasnivanje zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom u BiH prijelaznog karaktera. Novo izvr{no pravo BiH, nasuprot hrvatskom pravu, ne obuhvata i postupak osiguranja niti regulira zasnivanje dobrovoljnog zalo`nog prava sporazumom pred sudom, ali u prijelaznim odredbama dopu{ta, do dono{enja posebnog zakona, zasnivanje zalo`nog prava u skladu sa odredbama 251a-251|. starog zakona (~lan 227.). U budu}nosti }e se zalo`nopravni sporazum osim pred sudom sklapati pred notarom. Pred notarom se vrijednost nepokretnosti uop}e ne}e utvr|ivati procjenom vje{taka stvar je autonomije volje stranaka da odlu~e o visini kredita u odnosu na vrijednost nepokretnosti. Odredbe 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. nisu uop}e ni predvi|ale nu`nost vje{ta~enja vrijednosti nepokretnosti, jer se radilo o slobodnom ugovornom odnosu stranaka. Me|utim, kako je navedeni sporazum zaklju~ivan pred izvr{nim sudom, sud je na postupak zasnivanja primijenio pravila izvr{nog postupka, te se uvijek zahtijevala procjena vje{taka. Smatramo da je zakonodavac u~inio propust {to nije dopustio da u vremenu u kojem se jo{ bude zasnivalo zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom tako izvr{ena procjena moè biti mjerodavna i za izvr{ni postupak. Propust je u~injen tim prije {to Zakon u odredbi ~lana 89. stav 8. predvi|a da se u sporazumu zaklju~enom pred sudom kojim se zasniva zalo`no pravo stranke mogu dogovarati da se u izvr{nom postupku nepokretnost moè prodati za cijenu niù od utvr|ene, ali ne i za cijenu niù od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti; nije bilo prepreka da Zakon dopusti i ovu drugu dispoziciju stranaka kojom bi se utvr|ivala vrijednost nepokretnosti, naravno uz osiguranje za{tite drugih lica u postupku (v. 89/16). 4 Uz stav 2: Pristupanje utvr|ivanju vrijednosti. Dok odredba stava 1. ovog ~lana govori o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, odredba ovog stava govori ve} o samom postupku utvr|ivanja vrijednosti. Sud donosi zaklju~ak na koji }e se na~in utvrditi vrijednost nepokretnosti odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, a utvr|ivanju vrijednosti se pristupa nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no. Time je zakonodavac bio nekonsekventan u nastojanju da ubrza izvr{ni postupak te je odstupio od na~elne odredbe sadràne u ~lanu 12. stav 5. prema kojem prigovor ili àlba nemaju suspenzivno dejstvo, ali se namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Odredbu treba razumjeti da je mogu}e poduzimati sve izvr{ne radnje zabilje`bu izvr{nosti, procjenu, unov~enje, ali ne i namirenje (v. 68/8). Zakon odre|uje da }e se utvr|ivanju pristupiti tek nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no, ~ime je odstupio od na~elnog opredjeljenja iz ~lana 12. o relativnoj nesuspenzivnosti pravnih lijekova. Rje{enje je izvr{no ako je
320 ^lan 80
donesena odluka o prigovoru ili on nije ni uloèn. U takvoj situaciji je mogu}e u skladu sa odredbom ~lana 12. stav 5. ve} pristupiti namirenju traìoca izvr{enja pa je nelogi~no rje{enje Zakona po kome se do izvr{nosti rje{enja odga|a radnja utvr|ivanja vrijednosti. Prije tog momenta utvr|ivanju vrijednosti mogu}e je pristupiti samo uz odgovaraju}e osiguranje od strane traìoca izvr{enja. On mora staviti odgovaraju}i prijedlog, osigurati sredstva za utvr|ivanje vrijednosti i dati izjavu da }e snositi tro{kove utvr|ivanja vrijednosti i u slu~aju da izvr{enje bude obustavljeno. Umjesto navedene izjave mnogo bi svrsishodnije bilo da je Zakon odredio da tro{kove utvr|enja vrijednosti snosi traìlac izvr{enja ukoliko izvr{enje bude obustavljeno, kao {to je to u~inio i u odredbi ~lana 81. stav 4. odre|uju}i da kada do|e do obustave postupka uslijed prigovora nedostatka pokri}a tro{kove postupka snosi traìlac izvr{enja koji je pokrenuo postupak. Izjava traìoca izvr{enja je potpuno suvi{na budu}i da je on ve} morao predujmiti novac. 5 Uz stav 3: Procjena vje{taka. Osnovni i u praksi naj~e{}i na~in utvr|ivanja vrijednosti jeste procjena od strane vje{taka. Zadatak vje{taka je da utvrdi trì{nu vrijednost nepokretnosti na dan njene procjene. Od tako utvr|ene vrijednosti odbija se odre|eni iznos na ime ~injenice da }e kupac kupiti optere}enu nepokretnost odnosno da odre|ena prava koja na njoj postoje ne}e prestati prodajom. U tom smislu du`nost je vje{taka da procijeni i vrijednost tih prava odnosno optere}enja koja }e teretiti nepokretnost i nakon prodaje. Nalaz vje{taka o vrijednosti nepokretnosti }e biti u praksi naj~e{}i na~in utvr|ivanja vrijednosti, ali ne treba gubiti iz vida da je to samo jedan od dokaza, a shodna primjena pravila ZPP-a na koju upu}uje odredba ~lana 21. nalaè i primjenu na~ela slobodne ocjene dokaza (~lan 123. ZPP-a). Mi{ljenjem vje{taka sud nije vezan vrijednost nepokretnosti se utvr|uje na osnovu procjene vje{taka ali i drugih ~injenica, kako je odre|eno u stavu 3. U praksi sigurno nije za o~ekivati da }e sud utvrditi neku drugu vrijednost od one koju je utvrdio vje{tak. Vje{taka }e odrediti sud. Budu}i da stranke nemaju nikakva pravna sredstva prigovora na vrijednost nepokretnosti utvr|enu od strane vje{taka, treba dopustiti strankama da predlaù vi{e vje{taka, uz obavezu sno{enja dodatnih tro{kova. Ovdje sud moè koristiti mogu}nost propisanu Zakonom da sazove ro~i{te prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. Budu}i da izvr{enik i lica koja se namiruju nemaju nikakve mogu}nosti da utje~u na utvr|enu cijenu nepokretnosti (v. supra 2 i infra 9), na ovom ro~i{tu bi im trebalo dati mogu}nost predlaganja vje{taka od obostranog povjerenja ili vi{e vje{taka, te na~in nadvje{ta~enja u slu~aju razilaènja nalaza pojedinih vje{taka. Uz stav 4: Odre|ivanje vrijednosti prema podacima poreske uprave. Odredba je nova i raniji zakon nije predvi|ao ovu mogu}nost. Identi~no je rje{enje i hrvatskog Ovr{nog zakona. U Federaciji BiH kantonalni propisi ure|uju materiju poreza na promet nepokretnosti. Tako odredba ~lana 5. i 6. Zakona o porezu na promet nekretnina i prava Kantona Sarajevo odre|uje da se formira posebna op}inska komisija za utvr|ivanje prometne vrijednosti nekretnina. U na{em pravnom poretku ne postoji nadle`no tijelo koje bi sistematski vodilo podatke o vrijednosti nepokretnosti, tako da ni navedena op}inska komisija ne raspolaè gotovim podacima o trì{noj vrijednosti pojedinih nepokretnosti, ve} treba pristupiti utvr|ivanju te vrijednosti na na~in propisan zakonom. Na
^lan 80 321
primjeru Kantona Sarajevo moè se dovesti u sumnju mogu}nost ispravnog utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti od strane navedene op}inske komisije. Na~elnik op}ine imenuje tro~lanu komisiju koju ~ine jedan vje{tak gra|evinske, poljoprivredne i geodetske struke, pri ~emu na~elnik op}ine posebnim aktom utvr|uje na~in rada komisije. Problem se moè javiti u tome da navedena komisija utvrdi vrijednost nepokretnosti na vi{em nivou, {to nije isklju~eno budu}i da tako utvr|ena vrijednost predstavlja poresku osnovicu. Ova komisija umjesto podzakonskog akta kojeg donosi na~elnik op}ine treba zakonom propisane kriterije za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, kao {to je slu~aj sa austrijskim pravom (v. supra 2). 7 Uz stav 5: Utvr|ivanje vrijednosti kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu. Zakonska rje{enja o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu omogu}avaju i izvr{enje na cijeloj nepokretnosti, o ~emu }e kona~nu odluku sud donijeti u skladu sa odredbom ~lana 90. stav 3. Budu}i da se na prodaju nude i suvlasni~ki dio i cijela nepokretnost, nu`no je utvrditi vrijednost i jednog i drugog, kao i relativnu vrijednost suvlasni~kog udjela koju bi on imao ako bi se prodala cijela nepokretnost (v. 69/5-9, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4). Uz stav 6: Sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Odredba ovog ~lana o utvr|ivanju vrijednosti dispozitivne je prirode stranke i druga lica koja se namiruju u izvr{nom postupku svojom voljom mogu otkloniti njenu primjenu ukoliko se sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti. Ukoliko bi se stranke i lica koja se namiruju u konkretnom izvr{nom postupku na ro~i{tu koje je odràno prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti sporazumjeli o vrijednosti nepokretnosti, tada nije ni potrebno donijeti zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. Dovoljna bi bila konstatacija u spisu da je ovaj sporazum zaklju~en. Nakon toga bi sud odmah mogao pristupiti dono{enju zaklju~ka o prodaji u skladu sa odredbom ~lana 82. u koji unosi vrijednost utvr|enu sporazumom stranaka. Zakon ne regulira jedno veoma va`no pitanje do kada se lica odre|ena zakonom mogu o ovome sporazumijevati. Budu}i da ovo pravo zakonom nije vremenski ograni~eno, moglo bi se zaklju~iti da je to mogu}e u svako doba. Zbog sigurnosti i za{tite tre}ih lica treba se zalagati za tuma~enje da je ovaj sporazum mogu}e zaklju~iti do objavljivanja zaklju~ka o prodaji ~iji je obavezni element utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti. Time je vrijednost nepokretnosti publicirana, a Zakon ne predvi|a mogu}nost naknadne izmjene zaklju~ka o prodaji u pogledu odre|enja vrijednosti nepokretnosti. Ukoliko je sud donio zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti i odredio vje{taka koji je izvr{io vje{ta~enje, a nakon toga se ovla{tena lica sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti, postavlja se pitanje ko }e snositi tro{kove vje{ta~enja, procesne radnje koja je na taj na~in bez razloga poduzeta. Jedino ispravno rje{enje je da se tro{kovi vje{ta~enja dijele srazmjerno na sva lica koja su u~estvovala u zaklju~enju sporazuma o vrijednosti nepokretnosti nakon {to je provedeno vje{ta~enje. Obavje{tavanje o zaklju~ku o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Ovdje je uo~ljiv jedan propust u Zakonu koji je posljedica te`nje za ubrzanjem postupka pri ~emu se nije uvijek vodilo ra~una o opravdanim interesima stranaka. Sud ne donosi rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti ve} vrijednost
322 ^lan 81
utvr|uje zaklju~kom o prodaji, a protiv tog zaklju~ka, kao ni protiv zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, nije dopu{ten pravni lijek, tako da stranke a ni druga lica koja se namiruju u izvr{nom postupku ne uìvaju nikakvu za{titu ukoliko smatraju da vrijednost nepokretnosti nije pravilno utvr|ena. U tom slu~aju }e stranke, budu}i da ne mogu ulagati pravne lijekove, biti zainteresirane da postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Zakon me|utim ne predvi|a obavezu suda da o zaklju~ku kojim odre|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti obavijesti stranke i lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. To je prema ranijem zakonu bilo nu`no jer su ta lica mogla ulagati prigovor protiv rje{enja o utvr|ivanju vrijednosti. Postavlja se pitanje kako }e ta lica uop}e znati da li je sud odredio na~in utvr|ivanja vrijednosti, kao i koji. U cilju racionalnog vo|enja postupka preporu~uje se da sud ~im donese rje{enje o izvr{enju odnosno kako Zakon odre|uje ...odmah nakon {to donese rje{enje o izvr{enju donese i zaklju~ak o na~inu utvr|enja vrijednosti, osim ako smatra da je potrebno zakazati ro~i{te u skladu sa odredbom stava 1. ovog ~lana. Prilikom dostavljanja rje{enja o izvr{enju sud }e dostaviti i zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti strankama, a budu}i da obavje{tava o dono{enju rje{enja o izvr{enju i druga lica u skladu sa odrebom ~lana 40. Zakona (zalo`ne povjerioce, suvlasnike, zajedni~are u pravu) obavijestit }e ih i o dono{enju ovog zaklju~ka. Zaklju~ak treba sadràvati napomenu o mogu}nosti utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti sporazumom. Na ovaj na~in je donekle mogu}e otkloniti propust zakonodavca. Ipak, odredbom ~lana 40. nisu obuhva}ena sva lica koja bi se morala saglasiti o vrijednosti nepokretnosti odnosno sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku (npr. titulari svarnih prava koja prestaju prodajom). Uz to, obavje{tenje o samom zaklju~ku o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nije dovoljna za{tita za stranke da li su njihovi interesi ugroèni pogre{nim utvr|enjem vrijednosti, stranke i ostala lica koja se namiruju u izvr{nom postupku }e saznati tek iz zaklju~ka o prodaji. Nakon toga je kasno za eventulani druga~iji sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti od krucijalnog je zna~aja za za{titu prava izvr{enika i lica koja se namiruju u postupku, tako da nemogu}nost interveniranja ovih lica u pogledu utvr|ene vrijednosti nepokretnosti predstavlja ozbiljan propust zakonodavca (v. supra 2 i 5). Rje{enje nije uobi~ajeno ni u uporednom pravu (Mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na utvr|enu vrijednost nepokretnosti stipulirana je u ~lanu 145. stav. 2 ZIP-a SCG, ~lanu 181. ZIZa Slo, 144 EO. Za njema~ko pravo L. Rosenberg i drugi, Zwangsvollstreckungsrecht, 64 II, str. 931). ^lan 81. Prigovor nedostatka pokri}a (1) Svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu prvenstva dolazi ispred traìoca izvr{enja, moè predloìti da se izvr{enje obustavi ako utvr|ena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja. (2) Prijedlog za obustavu izvr{enja moè se podnijeti u roku od osam dana od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji.
^lan 81 323
(3) Na prijedlog imaoca prava i po ispunjenju uvjeta iz stava 1. ovog ~lana, sud }e rje{enjem obustaviti postupak izvr{enja. (4) U slu~aju obustave izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana tro{kove postupka snosi traìlac izvr{enja koji je pokrenuo izvr{enje. 1 Uz stav 13: Prigovor nedostatka pokri}a. U odre|enim situacijama izvr{ni postupak moè pokrenuti lice koje u konkretnoj situaciji ne}e imati pravo prvenstvenog namirenja. Npr., izvr{ni postupak pokre}e neosigurani povjerilac i predlaè kao predmet nepokretnost na kojoj su prije zabilje`be izvr{enja upisana dva dobrovoljna zalo`na prava. S obzirom na vrijednost nepokretnosti, visinu potraìvanja osiguranih povjerilaca traìlac izvr{enja ne moè biti u cjelini niti u ve}em dijelu namiren. Provo|enje izvr{nog postupka njemu ne}e donijeti nikakvu prednost, a moglo bi ugroziti interese zalo`nih vjerovnika kojima du`nik uredno otpla}uje krediti ili zajam. Cilj je ove odredbe sprije~iti zloupotrebu prava odnosno sprije~iti povjerioca koji s obzirom na svoj rang prvenstva nema nikakvih izgleda na namirenje da pokrene izvr{ni postupak. Takvo lice ustvari nema pravni interes za vo|enje konkretnog izvr{nog postupka (U tom smilu: i A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str. 122.). Ovla{tena lica. Pod izrazom svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene podrazumijevaju se sva lica koja se u skladu sa odredbom ~lanova 97. i dalje namiruju u konkretnom izvr{nom postupku. Pravo da podnese prijedlog da se izvr{ni postupak obustavi zbog nedostatka pokri}a ima svako lice koje u skladu sa zakonskim odredbama o redoslijedu namirenja ima pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na traìoca izvr{enja. Prijedlogu ne}e biti udovoljeno ukoliko se radi o licu slabijeg ranga prvenstva ili istog ranga prvenstva sa traìocem izvr{enja koji bi se namirivao srazmjerno sa traìocem izvr{enja u skladu sa odredbom ~lana 101. Pretpostavke za isticanje ovog prigovora su propisane zakonom. Nu`no je da utvr|ena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja. Tako|er je nu`no da prigovor bude uloèn u propisanom roku. Rje{enje u pogledu roka u kome se moè podnijeti prijedlog ostalo je isto kao u starom zakonu 8 dana od dostavljanja zaklju~ka o prodaji (uporediti ~lan 155. st. 2. ZIP-a 1978. g.), {to je mo`da oma{ka zakonodavca koji je ina~e rokove od osam dana skratio na tri dana (v. npr. ~lan 71. st. 3). Obustava postupka. Ukoliko ovla{teno lice stavi prijedlog za obustavu postupka i ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom, sud je obavezan da donese rje{enje kojim obustavlja postupak. Ova se zakonska odredba razlikuje od odredbe ranijeg zakona gdje je sud cijenio prema okolnostima slu~aja da li je prodaja cjelishodna (~lan 155. st. 3. ZIP-a 1978. g.). Uz stav 4: Tro{kovi. Odredba stava 4. prema kojoj tro{kove obustavljenog postupka snosi traìlac izvr{enja koji je pokrenuo izvr{enje predstavlja novinu. Potpuno je ispravno rje{enje da traìlac izvr{enja koji je, nemaju}i pravni interes, pokrenuo postupak snosi nastale tro{kove. Me|utim, odredba kojom
324 ^lan 82
je zakonodavac sno{enje tro{kova predvidio samo za traìoca izvr{enja koji je pokrenuo postupak je problemati~na. Prema zakonskoj definiciji traìlac izvr{enja nije samo lice koje je pokrenulo izvr{ni postupak, ve} i lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti (~lan 2. ta~. 2.). Zakon ne odre|uje koja su to lica odnosno ne odre|uje situacije kada se izvr{ni postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti; to je predmet reguliranja posebnih zakona. Tako bi postupak po slu`benoj du`nosti mogao pokrenuti javni pravobranilac po okon~anju odre|enog parni~nog postupka u kome je zastupao imovinske interese dràve, npr. postupak za poni{tenje ugovora. Drugi primjer je izvr{enje rje{enja o kaznama izre~enim prema odredbama Zakona o parni~nom postupku (~lan 201. ZPP) ili izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka postupak izvr{enja navedenih kazni i tro{kova pokre}e se po slu`benoj du`nosti. Odredbe o nedostatku pokri}a primjenjuju se i u slu~aju pokretanja izvr{nog postupka po slu`benoj du`nosti. U Zakonu je u~injen propust te nije odre|eno da tro{kove obustavljenog postupka snosi traìlac izvr{enja. Odrediv{i izri~ito da tro{kove zapo~etog postupka snose samo lica koja su pokrenula postupak, Zakon je od obaveze sno{enje tro{kova oslobodio lica u ~iju korist je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti i ostavio otvorenim pitanje ko u tom slu~aju snosi tro{kove obustavljenog izvr{nog postupka. Mogu}e je {iroko tuma~enje ove odredbe, jer nema argumenata koji bi ukazivali da u slu~aju obustavljanja postupka pokrenutog po slu`benoj du`nosti neka druga lica trebaju snositi tro{kove postupka, a ne ona u ~iju korist je postupak pokrenut. Prema ovdje izloènom stavu na postupak izvr{enja po slu`benoj du`nosti primjenjivala bi se op}a pravila izvr{nog postupka. U samom zakonu nije mogu}e prona}i odstupaju}e odredbe. Suprotno me|utim stajali{te Vrhovnog suda Federacije BiH, prema kojem se na izvr{ni postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti ne primjenjuju odredbe ~lanova 3539. Zakona, za {to u samom zakonu uop}e nema oslonca (Vidjeti rje{enje Vrhovnog suda Federacije BiH, R 207/03 od 6.11.2003. g., iz arhive suda). 4. Prodaja nepokretnosti ^lan 82. Zaklju~ak o prodaji (1) Nakon provo|enja postupka za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaklju~ak o prodaji nepokretnosti kojim se utvr|uje vrijednost nepokretnosti i odre|uju na~in i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vr{i putem javnog nadmetanja. (2) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona zaklju~ak o prodaji }e sadràvati odvojene podatke i za cjelokupnu nepo kretnosti i za suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja, kao i naznaku da }e sud o kona~nom predmetu prodaje odlu~iti u skladu sa stavom 3. ~lana 90. ovog zakona. (3) Zaklju~ak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i, prema ocje ni suda, na drugi odgovaraju}i na~in.
^lan 82 325
(4) Stranka moè o svom tro{ku objaviti zaklju~ak o prodaji u sredstvima javnog informiranja, odnosno da o zaklju~ku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti. (5) Od objavljivanja zaklju~ka o prodaji na sudskoj oglasnoj plo~i do dana prodaje mora prote}i najmanje 30 dana. (6) Zaklju~ak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstve no pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i traìlac izvr{enja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo pre~e kupovine i nadle`nom organu poreske uprave. 1 Uz stav 1: Zaklju~ak o prodaji. Odluka o prodaji nepokretnosti spada u red radnji kojima se upravlja postupkom, te se zato donosi u formi zaklju~ka. Identi~no je rje{enje bilo u ranijem zakonu (~lan 156. ZIP-a iz 1978. g.). Izme|u dva zakonska teksta postoji bitna razlika u odnosu na vremenski momenat, fazu postupka, u kojem se donosi zaklju~ak o prodaji. Prema ZIPu iz 1978. g. zaklju~ak o prodaji se mogao donijeti tek nakon {to rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti postane pravosna`no. Slijede}i osnovni cilj, a to je uspostava efikasnijeg izvr{nog postupka, zakonodavac je donose}i novi ZIP intervenirao na ovom mjestu na taj na~in {to je odredio da se odluka o utvr|ivanju vrijednosti i prodaji nepokretnosti donose u formi jedne sudske odluke zaklju~ka o prodaji. Izvr{ni sud uop}e ne donosi vi{e posebno rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti (v. 80/1), te momenat dono{enja zaklju~ka o prodaji i ne moè vezati za njegovu pravosna`nost. Postupak utvr|ivanja vrijednosti. Prije dono{enja zaklju~ka o prodaji moraju biti provedene radnje vezane za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, a one se mogu provesti tek nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no (v. 80/4). Skup tih radnji Zakon naziva u ovom ~lanu postupkom utvr|ivanja vrijednosti, iako taj termin ne koristi u odredbi ~lana 80. koja predstavlja sedes materiae odnosno centralnu odredbu o na~inu utvr|ivanja vrijednosti napokretnosti. Navedena terminolo{ka neujedna~enost ne bi trebala uzrokovati te{ko}e u praksi iz povezanog tuma~enja odredaba ~lanova 80. i 82. slijedi samo da na~in utvr|ivanja vrijednosti i postupak utvr|ivanja vrijednosti zna~e isto, a to je skup procesnih radnji propisanih zakonom kojima je cilj utvrditi vrijednost nepokretnosti. Vrijednost nepokretnosti sud mora konstatirati svojom odlukom nakon {to je primijenio zakonom propisane metode. Zakonom je moglo biti propisano i da sud donosi zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti, a neposredno nakon toga i zaklju~ak o prodaji. Nastoje}i {to je mogu}e vi{e racionalizirati postupak, Zakon je odredio da se obje odluke donose u jednom aktu. Rok. Zakon ne odre|uje u kom roku sud mora donijeti zaklju~ak o prodaji kao {to kod nekih drugih izvr{nih radnji odre|uje vrijeme u kojem moraju biti poduzete, npr. kod zabilje`be spora, odluke o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, pristupanja namirenju, gdje Zakon izri~ito nalaè poduzimanje izvjesne radnje neposredno nakon {to je preduzeta prethodna radnja. Dalje, Zakon ne odre|uje koliko dugo treba da traje postupak utvr|ivanja vrijednosti
326 ^lan 82
nepokretnosti. Ovdje je nu`no rukovoditi se op}im na~elima izvr{nog postupka, konkretno na~elom hitnosti u postupanju, koje je propisano odredbom ~lana 5. Tako i bez izri~ite zakonske odredbe sud treba dono{enju zaklju~ka o prodaji pristupiti neposredno nakon {to je proveden postupak utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti, koji se provodi nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (v. 80/4). Takvo postupanje je nu`no ve} i iz ~injenice da postupak utvr|ivanja vrijednosti ne biva okon~an dono{enjem posebne odluke kojom se utvr|uje vrijednost ove radnje suda moraju neposredno slijediti jedna drugu. Problem moè nastati u situaciji kada je u skladu sa odredbom ~lana 80. st. 2. na zahtjev traìoca izvr{enja utvr|ivanje vrijednosti izvr{eno prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. Odredba ~lana 12. st. 5. bi dopu{tala poduzimanje i sljede}e procesne radnje, tj. dono{enje zaklju~ka o prodaji; u postupku izvr{enja na nepokretnostima to op}e pravilo o nesuspenzivnosti pravnih lijekova nije dosljedno provedeno. Sud bi morao sa~ekati sa dono{enjem zaklju~ka o prodaji do izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. 4 Sadrìna zaklju~ka o prodaji. Izmjena u postupku utvr|ivanja vrijednosti uvjetovala je i izmjenu sadrìne zaklju~ka o prodaji u odnosu na rje{enja koja je sadràvao raniji zakon (~lan 156. ZIP-a iz 1978. g.). Pored elemenata koji se odnose na samu prodaju, i koji su ostali isti kao i u ranijem zakonu (na~in i uvjeti prodaje, vrijeme i mjesto ako se prodaja vr{i putem javnog nadmetanja), zaklju~kom o prodaji se utvr|uje i vrijednost nepokretnosti. Prva stavka u zaklju~ku o prodaji mora biti utvr|enje vrijednosti nepokretnosti te navo|enje na~ina na koji je to u~injeno. Zatim slijedi izreka da se odre|uje prodaja, vrijeme i mjesto i uvjeti prodaje (v. 85/1). Jedan zaklju~ak. Bitno je da izvr{ni sud jasno uo~i ovu zakonsku novinu zaklju~ak o prodaji ne sadrì vrijednost nepokretnosti ve} se ona njime utvr|uje, {to je posljedica rje{enja da sud ne donosi posebno rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti. Hrvatski je zakonodavac ovu novinu izri~ito naglasio formuliraju}i odredbu ~lana 88. koja glasi: Vrijednost nekretnine utvr|uje se zaklju~kom o prodaji, ~ime je sudu data nedvosmislena uputa da taj zaklju~ak treba da sadrì pored ostalih elemenata i izreku da se utvr|uje vrijednost nepokretnosti u odre|enom iznosu. S obzirom da se radi o zna~ajnoj novini, {teta je da zakonodavac nije u zakon ugradio odredbu jednaku onoj iz ~lana 88. hrvatskog Ovr{nog zakona. Me|utim, i u nedostatku posebne zakonske odredbe o tome iz formulacije ~lana 80. i 82. jasno slijedi da sud ne donosi poseban zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti, ve} da o tome odlu~uje u zaklju~ku o prodaji. Zakonodavac u ~lanu 80. odre|uje da sud donosi zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, a u ~lanu 82. da sud donosi zaklju~ak o prodaji kojim utvr|uje vrijednost nepokretnosti. U zaklju~ku o prodaji se utvr|uje vrijednost nepokretnosti, pri ~emu obavezno treba navesti i kako je utvr|ena vrijednost nepokretnosti. Ovdje se insistira na ovom elementu zaklju~ka o prodaji da sud ne bi postupio po inerciji na na~in na koji je postupao ranije, odnosno tako da donosi poseban zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti i posebni zaklju~ak o prodaji (Upravo navedenu gre{ku ~ini autor E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 140 i 141. Autor je izradio niz primjera prijedloga i drugih podnesaka, sudskih odluka i drugih pismena, i na citiranom mjestu daje primjer zaklju~ka o utvr|iva-
^lan 82 327
nju vrijednosti u skladu sa ~lanom 80. Zakona i primjer zaklju~ka o prodaji u skladu sa ~lanom 82. Zakona, {to nije u skladu sa zakonskim rje{enjima. Vidjeti komentar uz ~lan 80.).
6 Uz stav 2: Suvlasni~ki dio. Posljedica rje{enja da se u slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu predmet izvr{enja definitivno utvr|uje tek nakon {to su na javnom nadmetanju stavljene ponude i za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta (v. 69/5-9, 80/7, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4) jeste obaveza da zaklju~ak o prodaji sadrì paralelno podatke i za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio. Zakon odre|uje da se ti podaci navode odvojeno za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio. Iako Zakon prvo pominje podatke vezane za cijelu nepokretnost a zatim za suvlasni~ki dio ne moè se smatrati da je time fiksiran redoslijed. Mora se po}i od ~injenice da je predmet izvr{enja primarno suvlasni~ki dio, a cijela nepokretnost samo ako se ispune zakonom propisani uvjeti (vidjeti kritiku rje{enja kod ~lana 69/5-10 i zalaganje za {to restriktivniji pristup prodaji cijele nepokretnosti). Prvo treba navesti elemente zaklju~ka o prodaji koji se odnose na suvlasni~ki dio, a zatim za cijelu nepokretnost. Ova odredba je u osnovi ponovljena i u ~lanu 85. stav 3. ali na na~in koji moè izazvati nedoumice, jer zakonodavac na tom mjestu ne govori o odvojenom navo|enju podataka ve} o tome da uvjeti prodaje obuhvataju uvjete prodaje kako cijele nepokretnosti, tako i suvlasni~kog dijela koji je predmet izvr{enja (v. 85/5). Uz to, u ovoj odredbi Zakon govori o podacima (pri ~emu su uvjeti prodaje samo jedan dio podataka), a u odredbi ~lana 85. st. 3. o uvjetima prodaje. Zbog navedene neusagla{enosti izvr{ni sud moè postupiti na dva na~ina. On moè navesti one podatke koji su zajedni~ki za izvr{enje na suvlasni~kom dijelu i cijeloj nepokretnosti (na~in prodaje, vrijeme i mjesto, ako se prodaja vr{i javnim nadmetanjem), a nakon toga odvojeno navesti uvjete prodaje za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost, iako }e pri tome biti ponavljanja. Druga mogu}nost je da se navedu svi podaci i uvjeti prodaje i da se u onim ta~kama uvjeta prodaje koji su po prirodi stvari razli~iti za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost to izri~ito naglasi (npr. na~in prodaje, rok za polaganje cijene }e biti identi~ni za oba predmeta prodaje. Razli~it }e biti opis nepokretnosti, navo|enje prava tre}ih, budu}i da suvlasni~ki dio moè biti samostalno optere}en zalo`nim pravom, realnim teretom ili plodouìvanjem.). Prvi na~in se vi{e oslanja na odredbu ovog stava, a drugi na odredbu ~lana 85. stava 3. I na ovom mjestu je vidljiva neuskla|enost i nedore~enost zakonskih rje{enja kada je u pitanju izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Smatramo da budu}i da je predmet izvr{enja suvlasni~ki dio sud, {to i Zakon nagla{ava, u zaklju~ku o prodaji moè odrediti prodaju samo suvlasni~kog dijela, a nepokretnost samo uvjetno, o ~emu se odlu~uje kasnije (v. 69/6). Uz stav 3: Objavljivanje zaklju~ka o prodaji od strane suda. Osnovno je pravilo da se zaklju~ak o prodaji objavljuje na sudskoj oglasnoj tabli. Prema ocjeni suda, a sud to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zaklju~ak o prodaji moè biti objavljen i na drugi odgovaraju}i na~in. Pri dono{enju navedene odluke sud treba da uzme u obzir vrstu nepokretnosti i sve okolnosti vezane za tu nepokretnost (npr. prava koja ne prestaju u izvr{nom postupku), kao i mogu}a zainteresirana lica, pa da na taj na~in odlu~i i o drugim na~inima objavljiva-
328 ^lan 82
nja, kako bi se postiglo da se informira {to je mogu}e ve}i krug zainteresiranih kupaca. Odredba se razlikuje od sli~ne odredbe starog zakona koji je odre|ivao da se zaklju~ak o prodaji, pored objavljivanja na sudskoj tabli, objavljuje i na drugi uobi~ajeni na~in (~lan 156. st. 3. ZIP-a iz 1978. g.). Iz navedene zakonske formulacije proizlazilo je da se objavljivanje uvijek vr{ilo i na drugi uobi~ajeni na~in. Novi zakon odre|uje da o drugom na~inu objavljivanja odlu~uje sud. Formulacija prema ocjeni suda zna~i da sud procjenjuje okolnosti slu~aja i slobodno odlu~uje da li }e se zaklju~ak o prodaji objaviti i na drugi na~in, osim na oglasnoj plo~i suda. Zakon govori o odgovaraju}em (zavisno od konkretnih okolnosti vezanih za predmetnu nepokretnost) a ne uobi~ajenom na~inu objavljivanja, {to je preciznija odredba. Doktrina je ranije pod uobi~ajenim na~inom podrazumijevala objavljivanje u mjestu gdje se nepokretnost nalazi, na oglasnoj tabli mjesne zajednice ili na na~in uobi~ajen u odre|enom kraju (Tako N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 205, A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str. 123). Prema novim zakonskim odredbama samo je objavljivanje na plo~i suda obavezno; o drugom odgovaraju}em objavljivanju odlu~uje sud i ono bi moglo biti poduzeto u sredstvima javnog informiranja ili na odgovaraju}oj web-stranici suda. 8 Uz stav 4: Objavljivanje zaklju~ka o prodaji od strane stranke. Bez obzira da li je sud odlu~io da se zaklju~ak o prodaji objavi na drugi odgovaraju}i na~in, stranka moè objaviti zaklju~ak o prodaji u sredstvima javnog informiranja. Zakon to pravo nije ograni~io pa je objavljivanje od strane stranke mogu}e kako u slu~aju da se sud odlu~io samo za objavljivanje na oglasnoj plo~i suda tako i u slu~aju da stranka èli objavljivanje i u drugim, dodatnim sredstvima javnog informiranja, pored onih koje je izabrao sud. Tako|er stranke mogu o zaklju~ku o prodaji informirati lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti. O tome sud niti druga stranka u postupku ne moraju biti obavije{teni, a tro{kove snosi ona stranka koja je poduzela dodatno informiranje. Ova je odredba nova; paralelno rje{enje nije sadràvao ZIP iz 1978. g. prema odredbi ~lana 156. stav 3. starog zakona objavljivanje zaklju~ka o prodaji bilo je isklju~ivo u rukama suda. Uz stav 5: Zakazivanje prodaje. Da bi se zainteresiranim licima osiguralo dovoljno vremena za odluku da li }e u~estvovati u nadmetanju odnosno kupovini nepokretnosti, da bi mogli izvr{iti razgledanje nepokretnosti i sl., Zakon propisuje minimalno vrijeme koje mora prote}i od objavljivanja zaklju~ka o prodaji do javne prodaje i ono, kao i u ranijem zakonu (~lan 156. st. 4. ZIPa iz 1978. g.) iznosi 30 dana. Za ra~unanje navedenog roka mjerodavno je objavljivanje na sudskoj oglasnoj tabli, a irelevantno je kada je izvr{eno objavljivanje na neki drugi na~in, bilo od strane suda, bilo od strane stranaka kao i kada je izvr{ena dostava. Ukoliko sud prema okolnostima slu~aja cijeni da }e drugi na~ini objavljivanja privu}i vi{e zainteresiranih lica, odredit }e duì rok od 30 dana od objavljivanja na sudskoj oglasnoj tabli, kako bi se izvr{ilo i objavljivanje na drugi na~in. Uz stav 6: Dostavljanje. Zakon odre|uje kojim se licima dostavlja zaklju~ak o prodaji i pored javnog ogla{avanja. To su ona lica koja imaju najneposredniji
10
^lan 82 329
interes da budu obavije{tena o toku postupka, kao i da se eventualno pojave u ulozi kupca. Dostavljanje se ne vr{i u cilju ulaganja pravnih lijekova; protiv zaklju~ka o prodaji nije dopu{ten pravni lijek (~lan 12. stav 6.). Zakon druga~ije nego ZIP iz 1978. g. definira krug lica kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji. Prema ranijem zakonu to su, pored stranaka, bili svi zalo`ni povjerioci, u~esnici u postupku, titulari ugovornog prava pre~e kupovine koje je upisano u zemlji{nu knjigu, kao i titulari zakonskog prava pre~e kupovine, te nadle`ni organ poreske uprave (~lan 156. stav 5. ZIP 1977.), dok je novi zakon suzio taj krug lica. Zaklju~ak o prodaji se sada dostavlja strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i traìlac izvr{enja, licima koja imaju zakonsko ili ugovorno uknjièno pravo pre~e kupovine i nadle`nom organu poreske uprave. Zakon nije odredio kako se vr{i dostava zaklju~ka o prodaji. Budu}i da se prema odredbama ~lana 10. po pravilima o dostavljanju tu`be propisanim Zakonom o parni~nom postupku dostavljaju samo odre|ena taksativno nabrojana rje{enja i zaklju~ci, a da me|u njima nije zaklju~ak o prodaji, slijedi zaklju~ak da se dostava ne vr{i po pravilima stroge li~ne dostave koja vaè za dostavljanje tu`be. Dostava zaklju~ka o prodaji vr{i se prema odredbama Zakona o parni~nom postupku koja vaè za dostavljanje pismena fizi~kim i pravnim osobama, osim pravila koja vaè za dostavljanje tu`be (v. ~lan 10.). 11 Dostavljanje u~esnicima u postupku. Novi zakon, za razliku od starog (~lan 156. st. 5. ZIP-a iz 1978. g.), ne predvi|a dostavljanje u~esnicima u postupku tj. licima koja u postupku nemaju svojstvo stranke, ali u postupku u~estvuju zato {to se u njemu odlu~uje o nekom njihovom pravu ili zbog toga {to zato imaju pravni interes (v. ~lan 2. ta~. 5). U~esnici u postupku su npr. tre}e lice koje se protivi izvr{enju, zalo`ni vjerovnik koji nije predloìo izvr{enje, ovla{tenici slu`nosti i drugih stvarnih prava koja prestaju u izvr{nom postupku, zakupac, suvlasnici, zajedni~ari u pravu itd. Nije jasno koji su razlozi motivirali zakonodavca da navedena lica isklju~i iz kruga lica kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji budu}i da time mogu biti ozbiljno ugroèni njihovi interesi. Nasuprot tome je novo hrvatsko ovr{no pravo ostalo pri istom rje{enju kao ZIP iz 1978. g. (vidjeti ~lan 90. stav 7. OZ). Dostavljanje zalo`nim povjeriocima. Tako|er je izmijenjen odnos prema zalo`nim povjeriocima njima se dostavlja zaklju~ak o prodaji samo ako imaju prvenstveno pravo namirenja u odnosu na traìoca izvr{enja ili pravo namirenja istog ranga kao i traìlac izvr{enja. Zalo`nim povjeriocima slabijeg ranga u odnosu na traìoca izvr{enja zaklju~ak o prodaji se ne dostavlja. Rje{enje je u suprotnosti sa odredbom ~lana 98. koja odre|uje red namirenja i ~lanom 97. prema kojem se zalo`ni povjerioci namiruju u izvr{nom postupku i kada nisu traìli izvr{enje odnosno prijavili svoja potraìvanja. Zalo`ni povjerioci slabijeg ranga u odnosu na traìoca izvr{enja bit }e namireni u izvr{nom postupku bez obzira da li su o pokretanju izvr{nog postupka bili obavije{teni ({to je sud bio duàn u~initi ako je o njima bio obavije{ten ~lan 40. stav 1.), naravno pod uvjetom da je postignuta cijena dovoljna za namirenje. Upravo s obzirom na njihovo pravo na namirenje svi zalo`ni povjerioci pa i oni lo{ijeg ranga u odnosu na traìoca izvr{enja su zainteresirani da se postigne {to bolja cijena i sprije~i eventualna prodaja nepokretnosti u bescijenje
12
330 ^lan 83
na tre}em ro~i{tu, {to mogu sprije~iti kupovinom nepokretnosti. To je mogu}e samo ako su o prodaji obavije{teni, tako da navedeno zakonsko rje{enje prema kojem se zaklju~ak o prodaji navedenim licima ne dostavlja ne moè dobiti pozitivnu ocjenu. Rje{enje je suprotno i sa odredbom ~lana 74. prema kojoj se kupac nepokretnosti i zalo`ni povjerilac mogu sporazumjeti najkasnije na ro~i{tu za prodaju da zalo`no pravo provedbom izvr{enja ne}e prestati. Ako nije obavije{ten o prodaji nepokretnosti, zalo`ni povjerilac moè biti prekludiran u svom navedenom pravu. Iz navedenih razloga moglo bi se zalagati za analognu primjenu odredbe ~lana 40. Zakona prema kojoj se rje{enje o izvr{enju dostavlja traìocu izvr{enja i izvr{eniku, a zalo`ni povjerioci se o tome obavje{tavaju. To bi zna~ilo da se zaklju~ak o prodaji dostavlja u zakonu navedenim licima prema pravilima o dostavi, a da se ostali zalo`ni povjerioci i zainteresirana lica o tome obavje{tavaju. Takvo postupanje suda baziralo bi se na analognoj primjeni zakonskog propisa, nije zabranjeno, ali po{to nije izri~ito zakonom propisano te{ko da }e se u praksi ina~e preoptere}eni sudovi odlu~iti da obavljaju dodatne radnje na koje nisu obavezni. ^lan 83. Pravo pre~e kupovine (1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo pre~e kupovine upisano u zemlji{noj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em ako odmah po zaklju~enju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete. (2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom sud }e pozvati nosioca uknjiènog prava pre~e kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava pre~e kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava izjasni ho}e li se tim pravom koristiti. 1 Op}enito. Prodaja nepokretnosti u izvr{nom postupku ne bi smjela dovesti do izigravanja prava pre~e kupovine, {to i jeste predmet reguliranja ovog ~lana. Zakon postavlja pravilo da titular prava pre~e kupovine ima prednost pred najboljim ponu|a~em na javnoj ponudi, odnosno pred kupcem na osnovu neposredne pogodbe, i odre|uje uvjete koji trebaju biti ispunjeni da bi se ovo pravo ostvarilo. Pri tome Zakon sadrì jednu zna~ajnu novinu u odnosu na ZIP iz 1978. g.; za razliku od starog zakona koji je u ~lanu 157. predvi|ao samo prednost za titulara zakonskog prava pre~e kupovine opravdano je novi zakon izri~ito propisao da isti poloàj uìva i nosilac ugovornog prava pre~e kupovine koje je upisano u zemlji{nu knjigu. Rje{enje starog zakona bilo je neuskla|eno sa jednom drugom zakonskom odredbom koja je predvi|ala du`nost dostavljanja zaklju~ka o prodaji i titularima uknjiènog (ugovornog) prava pre~e kupovine (~lan 156. stav 5. ZIP-a iz 1978. g.). Uz to je ZOO koji je regulirao jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine odre|ivao da titular ovog prava koje je upisano u javnu knjigu moè zahtijevati poni{tenje javne prodaje ako nije bio pozvan da joj prisustvuje (~lan 530. stav 1. ZOO). Na taj je na~in ZIP iz 1978. g. imao dvije suprotne odredbe, a postojala je suprotnost i sa Zakonom o obligacionim odnosima. To je dalo povoda razli~itim tuma~enjima u doktrini. Prema jednom mi{ljenju titular ugovornog prava
^lan 83 331
pre~e kupovine kome nije dostavljen zaklju~ak o prodaji te nije mogao prisustvovati ro~i{tu imao je pravo da pobija rje{enje o dosudi (Tako A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str. 124.), a prema drugom shvatanju on nije imao to pravo (N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 206.). Tako|er su u doktrini samo nosioci zakonskog prava pre~e kupovine bili uvr{teni u u~esnike u postupku (tako: S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 103). Nedoumica je otklonjena izri~itom odredbom u novom zakonu prema kojoj titular zakonskog prava pre~e kupovine i uknjiènog ugovornog prava pre~e kupovine imaju istu za{titu, a na~in ostvarenja prava zavisi o tome da li se nepokretnost prodaje na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. 2 Zakonsko pravo pre~e kupovine. Pravo pre~e kupovine je obligaciono pravo koje u principu djeluje inter partes. Za razliku od ugovornog prava pre~e kupovine, koje mora biti upisano u zemlji{ne knjige da bi dobilo apsolutno dejstvo i djelovalo prama svima (erga omnes), zakonsko pravo pre~e kupovine djeluje apsolutno, bez ikakvog publiciteta, {to je posljedica ~injenice da za zakonska prava pre~e kupovine svako mora znati. Ovdje se ispoljava dejstvo principa ignorantio iuris nocet. Slu~ajevi zakonskog prava pre~e kupovine. Niz zakona propisuje pravo pre~e kupovine za odre|ena lica. Jedan od tradicionalnih slu~ajeva zakonskog prava pre~e kupovine i koji je veoma rasprostranjen u uporednom pravu je pravo pre~e kupovine u korist suvlasnika odre|ene stvari. Osnovni propisi kojim je ure|eno stvarno pravo, ZOVO u Federaciji BiH i ZOSPO u Republici Srpskoj, me|utim ne predvi|aju op}e pravo pre~e kupovine za svaki slu~aj suvlasni{tva ve} samo pod uvjetom da to predvi|a posebni zakon (~lan 15. st. 4. ZOVO, ~lan 14. stav 3. ZOSPO). Taj posebni zakon je npr. Zakon o prometu nepokretnosti SRBiH koji se jo{ uvijek primjenjuje, ali sa izmjenama koje su u ratu usvajane u entitetima. U Federaciji BiH predvi|a razli~ite slu~ajeve prava pre~e kupovine za suvlasnike, ali i za druge subjekte kada je u pitanju prodaja odre|enih nepokretnosti gra|evinskog zemlji{ta, {uma i {umskog zemlji{ta, poljoprivrednog zemlji{ta, stanova, stambenih zgrada, poslovnog prostora. U tekstu koji je sada na snazi u Federaciji BiH pedvi|eno je pravo pre~e kupovine u korist suvlasnika kada je u pitanju gra|evinsko zemlji{te (~lan 29. Zakona o prometu nepokretnosti), poljoprivredno zemlji{te, {uma i {umsko zemlji{te (~lan 30. Zakona o prometu nepokretnosti), u korist op}ine i suvlasnika kada je u pitanju stambena zgrada ili stan (~lan 31. Zakona o prometu nepokretnosti), u korist suvlasnika ili zakupca koji poslovnu zgradu ili poslovnu prostoriju koristi najmanje pet godina (~lan 32. Zakona o prometu nepokretnosti). U verziji koja vaì u dijelu Federacije BiH koji je ~inio teritoriju Herceg-Bosne i u Republici Srpskoj ostale su na snazi odredbe i o pravu pre~e kupovine u korist op}ine kod prodaje navedenih nepokretnosti. Zakonsko pravo pre~e kupovine predvi|a i porodi~no zakonodavstvo u BiH. Ako je u izvr{nom postupku odre|ena prodaja stvari iz zajedni~ke imovine (ispravnija bi bila formulacija stvari koje su u zajedni~kom vlasni{tvu) radi namirenja udjela jednog bra~nog supru`nika, taj bra~ni drug ima pravo pre~e kupovine u pogledu tih stvari (~lan 271. PZ BiH, ~lan 277. PZ RS. Prednacrt PZ FBiH ne regulira ovo pitanje). ZOO odre|uje da titular zakonskog prava pre~e
332 ^lan 83
kupovine mora biti pismeno obavije{ten o namjeravanoj prodaji i uslovima prodaje, ina~e moè zahtijevati poni{tenje javne prodaje (~lan 533. st. 3. ZOO). 4 Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. U slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu ili udjelu u zajedni~koj imovini drugi suvlasnici odnosno zajedni~ari u pravu imaju u skladu sa odredbom ~lana 69. stav 6. i stav 10. pravo da polaù}i iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikova udjela zahtijevaju da im se stvar ustupi. Ovaj slu~aj me|utim ne potpada pod regulativu ~lana 83. ve} je reguliran ~lanom 69. ovog zakona budu}i da se ne radi o pravu pre~e kupovine i budu}i je odredba ~lana 69. lex specialis. I na ovom mjestu je vidljivo da su odredbe kojima je regulirano izvr{enje na suvlasni~kom dijelu nedore~ene. ^lan 69. nije predvidio kako se obavje{tavaju suvlasnici o izvr{enju na nepokretnosti u suvlasni{tvu. Njima se ne dostavlja zaklju~ak o prodaji u skladu sa ~lanom 82. stav 6., prvo, jer njihovo pravo nije definirano u Zakonu kao pravo pre~e kupovine, i drugo, jer Zakon ne predvi|a vi{e dostavu zaklju~ka o prodaji u~esnicima u postupku. U skladu sa odredbom ~lana 40. stav 3. sud je duàn da ih obavijesti o dono{enju rje{enja o izvr{enju, ali ne i o donesenom zaklju~ku o prodaji u kojem je i utvr|ena vrijednost kako suvlasni~kog dijela tako i cijele nepokretnosti. Radi se o o~iglednom propustu zakonodavca (v. 82/11 i 12, 69/6 i 10). Ugovorno pravo pre~e kupovine. Ugovorno pravo pre~e kupovine nastaje na osnovu ugovora kojim se jedno lice obavezuje da }e u slu~aju otu|enja stvari ponuditi stvar na prodaju titularu prava pre~e kupovine. Kao obligaciono pravo ono djeluje inter partes, ali prema odredbama ZOO moè imati apsolutno dejstvo ukoliko tre}e lice zna ili moè znati za njegovo postojanje (~lan 532. st. 1. ZOO. U tom smislu i: O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 409). Pravo pre~e kupovine dobiva apsolutno dejstvo i upisom u zemlji{nu knjigu kao teret odre|ene nepokretnosti. ^lan 28. ZZK predvi|a mogu}nost upisa ugovornog prava pre~e kupovine, ~ime ga svrstava u zemlji{noknji`na prava. ZZK naàlost nije napravio distinkciju te se ~ini da i ovo pravo nastaje tek sa upisom u zemlji{nu knjigu (~lan 5. ZZK). Radi se o nepreciznosti, jer pravo pre~e kupovine nije stvarno ve} obligaciono pravo koje nastaje ugovorom, a sam upis nema konstitutivno dejstvo, ve} samo publicitetno dejstvo (U tom smislu i: T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 176). Ugovorno pravo pre~e kupovine nije regulirano u na{em pozitivnom pravu, ali autonomija volje stranaka svakako dopu{ta njegovo ugovaranje. ZOO regulira samo jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine, i to kao jedan od modaliteta ugovora o prodaji ovo se pravo ugovora za prodavca ukoliko kupac èli otu|iti kupljenu stvar tre}em licu (~lan 527-533. ZOO). Dejstvo ugovornog prava pre~e kupovine zavisi od toga da li je pravo upisano u zemlji{nu knjigu ili nije. ZOO regulira dejstvo ovog prava u slu~aju prinudne javne prodaje. U toj specifi~noj situaciji titular ugovornog prava pre~e kupovine se ne moè pozivati na svoje pravo pre~e kupovine ukoliko ono nije upisano u zemlji{noj knjizi. Ako je to pravo upisano u zemlji{ne knjige, moè traìti poni{tenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje. Slijede}i ve} postoje}a rje{enja u ZOO, Zakon pravilno vr{i distinkciju izme|u ugovornog prava pre~e kupovine koje nije upisano u zemlji{nu
^lan 83 333
knjigu i onog koje je upisano. U prvom slu~aju tre}a lica za takvo pravo ne mogu znati i ono se ne moè isticati u prinudnoj javnoj prodaji (~lan 530. st. 1. ZOO), u drugom slu~aju je pravo pre~e kupovine upisano kao teret i poznato svim tre}im licima. Na jednom mjestu u ovom ~lanu Zakon precizno definira ovo pravo kao ugovorno pravo pre~e kupovine upisano u zemlji{noj knjizi, dok ga na drugom mjestu skra}eno ozna~ava kao uknjièno pravo pre~e kupovine, {to se po prirodi stvari odnosi samo na ugovorno pravo pre~e kupovine jer se zakonska prava pre~e kupovine ne upisuju u zemlji{nu knjigu, a u ~lanu 82. stav 6. ga ozna~ava kao upisano pravo pre~e kupovine. Titular ovog prava koje je upisano u zemlji{noj knjizi ima prednost pred kupcima u izvr{nom postupku. 7 Zahtjev za upis. Formuliraju}i navedenu odredbu, Zakon je ostao neprecizan jer ne moè svako uknjièno pravo pre~e kupovine uìvati prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em, ve} samo ono koje je upisano u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì (v. 75/11). Izraz upisan u zemlji{nu knjigu treba tuma~iti {ire i prednost dati i onim licima ~iji je zahtjev za upis prava pre~e kupovine stigao prije zahtjeva za upis zalo`nog prava odnosno zabilje`be izvr{nosti kojom se sti~e pravo na namirenje, iako ovi zahtjevi nisu jo{ provedeni, budu}i da to proizlazi iz na~ela prvenstva zemlji{nih knjiga (U tom smislu i 172 EO). Sud je duàn dostaviti zaklju~ak o prodaji odnosno pozvati i lica koja su ranije podnijela zahtjev za upis prava pre~e kupovine u zemlji{nu knjigu; da su zahtjevi za upis podneseni i kojim redom za sud }e biti vidljivo iz zemlji{noknji`nog ulo{ka koji traìlac izvr{enja mora podnijeti uz zahtjev za izvr{enja kao dokaz o vlasni{tvu izvr{enika (v. 70/2). Uz stav 1: Pravo pre~e kupovine u slu~aju javnog nadmetanja. Da bi titular zakonskog prava pre~e kupovine ili ugovornog prava pre~e kupovine upisanog u zemlji{nu knjigu vr{io svoje pravo, i realizirao prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em u javnom nadmetanju duàn je da odmah po zaklju~enju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete. U ~lanu 90. koji regulira ro~i{te za nadmetanje i prodaju nema odredaba o postupanju suda u slu~aju da ro~i{tu prisustvuje titular prava pre~e kupovine. Iz povezanog tuma~enju ovih dviju odredaba slijedi da }e sud prema odredbama ~lana 90. stav 4. zaklju~iti nadmetanje nakon isteka deset minuta nakon stavljanja najpovoljnije ponude. Sljede}a radnja suda je da se obrati prisutnom titularu prava pre~e kupovine i pozove ga da se izjasni da li kupuje nepokretnost uz iste uvjete. U zapisniku o ro~i{tu za javnu prodaju }e se ovo konstatirati, kao i ~injenica da ro~i{tu nije pristupio titular prava pre~e kupovine iako je uredno pozvan. Da bi nosilac prava pre~e kupovine mogao vr{iti svoje pravo on mora biti obavije{ten o javnom nadmetanju, tj. prodaji nepokretnosti, {to je du`nost suda. Sud u skladu sa odredbom ~lana 82. stav 6. dostavlja zaklju~ak o prodaji i navedenim titularima prava pre~e kupovine (v. 82/10-12). Uz stav 2: Pravo pre~e kupovine u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom. Specifi~nosti ovog na~ina prodaje uvjetuju i druga~ije postupanje suda prema titularima prava pre~e kupovine u odnosu na situaciju kada se nepokretnost prodaje u javnom nadmetanju. Ro~i{te se ne odràva, ugovor o prodaji se
334 ^lan 83
zaklju~uje bez prisustva titulara prava pre~e kupovine, ali je sud duàn da o zaklju~enom ugovoru obavijesti nosioca prava pre~e kupovine i da mu odredi rok u kome se mora izjasniti da li }e vr{iti svoje pravo ili ne. (Druga~ije hrvatsko pravo nakon Novela iz 2003. godine prema odredbi ~lana 91. st. 2. OZ sud obavje{tava titulara prava pre~e kupovine o namjeravanoj prodaji, a on se treba izjasniti prije prodaje da li }e vr{iti svoje pravo. Rje{enje ne zasluùje pozitivnu ocjenu. Kupac ipak nije za{ti}en, jer vr{enje ovog prava prije zaklju~enja ugovora o prodaji ipak pretpostavlja da su pregovori sa kupcem vo|eni, definirani uvjeti prodaje, a prije svega cijena. Uz to, vr{enje prava pre~e kupovine per definitionem pretpostavlja valjan ugovor o prodaji.) Ukoliko se u odre|enom roku nosilac prava pre~e kupovine ne izjasni o tome da li }e se svojim pravom koristiti, nastupa prekluzija odnosno njegovo pravo prestaje. U pozivu je sud duàn upozoriti nosioca prava pre~e kupovine na posljedice propu{tanja roka. 10 Odre|ivanje roka. Zakon predvi|a sudski rok, rok koji odre|uje izvr{ni sud prema okolnostima slu~aja. U odre|enim zakonskim propisima koji reguliraju zakonsko pravo pre~e kupovine propisan je rok za izja{njenje titulara zakonskog prava pre~e kupovine. Tako npr. prema Zakonu o prometu nepokretnosti u verziji koja vaì u Federaciji BiH taj rok iznosi 30 dana od dana prijema ponude, a u Republici Srpskoj 60 dana (~lan 34. Zakona o prometu nepokretnosti). ZOO odre|uje rok od mjesec dana za obavje{tenje o odluci da li }e nosilac ugovornog prava pre~e kupovine vr{iti svoje pravo. Postavlja se pitanje da li je izvr{ni sud duàn pri odre|ivanju roka respektirati posebnim zakonima propisane rokove ili oni vaè samo za slu~aj otu|enja van izvr{nog postupka. Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Jedna argumentacija bi mogla glasiti da zbog pravne sigurnosti poloàj nosioca prava pre~e kupovine ne bi trebao biti druga~iji u razli~itim slu~ajevima prodaje. Iako je kupovina neposrednom pogodbom inicirana izvr{nim postupkom, ipak je to obi~na prodaja. Argumentirati se moè i suprotno. Kod javnog nadmetanja titular prava pre~e kupovine izjavu o vr{enju prava pre~e kupovine mora dati odmah po zaklju~enju javnog nadmetanja. Me|utim, ne treba gubiti iz vida da od objavljivanja zaklju~ka na sudskoj oglasnoj tabli pa do ro~i{ta za nadmetanje mora pro}i najmanje 30 dana, {to je dovoljno vremena za razmi{ljanje i dono{enje odluke. Sud ne}e pogrije{iti ako u slu~aju da postoji zakonsko pravo pre~e kupovine rok za odràvanje javnog nadmetanja odredi na 30 odnosno na 60 dana. Analogno treba postupiti i kad odre|uje rok za izja{njenje titulara prava pre~e kupovine u slu~aju da je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom. Ovo naro~ito ako je titular zakonskog prava pre~e kupovine op}ina gdje dono{enje odluka mora pro}i odre|enu proceduru. Na osnovu re~enog smatramo da kada odre|uje rok u skladu sa ovom odredbom sud mora voditi ra~una o rokovima koje za pojedine slu~ajeve prava pre~e kupovine propisuju posebni zakoni. Uloga notara. Sa implementacijom Zakona o notarima svi ugovori koji imaju za predmet nekretnine }e se zaklju~ivati u formi notarski obra|ene isprave (~lan 73. ZoNot), te je ova du`nost obavje{tavanja mogla biti prepu{tena notaru. Notar je nezavisni zastupnik obiju stranaka te je duàn kupcu skrenuti pa`nju na postojanje prava pre~e kupovine, kako zakonskog, koje proizlazi iz
11
^lan 83 335
propisa, tako i ugovornog, koje je upisano u zemlji{nu knjigu. Notar bi povrijedio svoju obavezu savjetovanja stranaka ukoliko ne bi upozorio na rizike zaklju~enja ugovora u slu~aju da postoji pravo pre~e kupovine. Budu}i da je Zakon odredio da sud obavje{tava nosioca prava pre~e kupovine, postupak bi morao biti sljede}i. Nakon notarske obrade kupoprodajnog ugovora notar bi o tome morao obavijestiti sud, sud bi trebao obavijestiti nosioca prava pre~e kupovine, a nakon njegovog izja{njenja notara, koji bi morao obavijestiti kupca da li je ugovor prema njemu stavljen van snage jer se titular prava pre~e kupovine izjasnio da }e vr{iti svoje pravo ili nije. Jasno je da je ovakav postupak kompliciran i spor i nakon implementacije Zakona o notarima bi ova odredba trebala biti izmijenjena. Me|utim, i bez izmjene propisa o izvr{nom postupku, rje{enje je mogu}e na}i u Zakonu o notarima koji odre|uje da sud moè povjeriti notaru uz njegovu saglasnost vr{enje poslova koji nisu zakonom izvorno predvi|eni kao nadle`nost notara, kao npr. procjenu i javnu prodaju pokretnih stvari i nekretnina, kao i dobrovoljne prodaje (~lan 72. ZoNot). U tom smislu sud bi mogao povjeriti notaru sve radnje vezane za prodaju neposrednom pogodobom, pa i obavje{tavanje titulara prava pre~e kupovine. 12 Za{tita titulara prava pre~e kupovine. Zakon odre|uje da lice koje ima zakonsko ili uknjièno ugovorno pravo pre~e kupovine ima prednost pred kupcem na javnom nadmetanju, odnosno da ima pravo da se kod zaklju~ene neposredne pogodbe izjasni da }e vr{iti svoje pravo, ali ne odre|uje koje pravno sredstvo ovom licu stoji na raspolaganju u slu~aju da u postupku ne bude po{tovano ovo njegovo pravo. ZOO odre|uje da titular ugovornog prava pre~e kupovine koje je upisano u zemlji{nu knjigu moè traìti poni{tenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje. ZOO regulira samo jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine, ali budu}i da je kod svakog slu~aja ugovornog prava pre~e kupovine isti ratio legis nema prepreke za analognu primjenu ove odredbe na sve slu~ajeve ugovornog prava pre~e kupovine. Kada je u pitanju zakonsko pravo pre~e kupovine ZOO odre|uje da titulari takvog prava moraju biti obavije{teni pismeno o namjeravanoj prodaji i njenim uvjetima, ina~e imaju pravo traìti poni{tenje prodaje. Ukratko kao pravno sredstvo ZOO predvi|a poni{tenje javne prodaje pod uvjetom da titular ugovornog prava pre~e kupovine nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje, odnosno da titular zakonskog prava pre~e kupovine nije bio pismeno obavije{ten o prodaji i njenim uvjetima. Poni{tenje javne prodaje. Upitno je da li navedeni materijalnopravni propis moè biti osnova za odgovor na postavljeno pitanje u pogledu za{tite titulara pre~e kupovine, odnosno upitna je njegova procesna realizacija. ZOO govori o pozivu za javno nadmetanje, {to se prema ovom procesnom zakonu moè razumjeti kao dostavljanje zaklju~ka o prodaji kod prodaje javnim nadmetanjem, odnosno poziv u smislu stava 2. ovog ~lana kod prodaje neposrednom pogodbom. U doktrini su zastupljena mi{ljenja da titular prava pre~e kupovine moè podnijeti àlbu protiv rje{enja (vjerovatno rje{enja o dosudi prim. aut.) i traìti da se zakaè novo ro~i{te (O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 419), odnosno da moè traìti poni{tenje rje{enja o dosudi i zakazivanje nove prodaje (Tako A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str. 124). Navedena mi{ljenja je te{ko prihvatiti. ZOO govori o poni{tenju javne
13
336 ^lan 84
prodaje, ali to procesno ne razra|uje. Navedeni propis ne govori o poni{tenju rje{enja o dosudi ili àlbi na rje{enje o dosudi, a pri tom ne pominje ni zakazivanje nove prodaje. Sa stanovi{ta cilja izvr{nog postupka bitno je da se sam postupak izvr{enja {to manje ometa ili usporava. Pod poni{tenjem javne prodaje treba razumjeti poni{tenje zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najboljem ponu|a~u. Za za{titu titulara prava pre~e kupovine nije relevantno poni{tenje javnog nadmetanja, ve} samo da on stupi na mjesto najpovoljnijeg kupca. Kada je u pitanju prodaja neposrednom pogodbom, titular prava pre~e kupovine tu`bom traì poni{tenje ugovora o prodaji ili, jo{ preciznije, ogla{avanje tog ugovora bez dejstva prema njemu, kao i poni{tenje zaklju~ka iz ~lana 91. st. 1. Posljedice poni{tenja zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6. odnosno 91. st. 1. }e biti poni{tenje rje{enja o dosudi i dono{enje novog rje{enja o dosudi, zatim brisanje upisa vlasni{tva kupca i upis titulara prava pre~e kupovine. Rje{enje o namirenju moè ostati intaktno. Ukoliko je ve} izvr{eno namirenje traìoca izvr{enja i drugih lica iz iznosa koji poloì titular prava pre~e kupovine }e se isplatiti prvobitni kupac. Ako je doneseno rje{enje o dosudi nepokretnosti kupcu te izvr{en upis promjene prava vlasni{tva, a potom pokrenuta parnica za poni{tenje javne prodaje, titular prava pre~e kupovine moè zahtijevati upis zabilje`be spora u zemlji{ne knjige ili sudsku mjeru osiguranja (zabrana otu|enja, sakrivanja, optere}enja ili raspolaganja predmetnom nepokretnosti (~lan 272. st. 1. ta~. 1) i tako se za{tititi od kup~evih raspolaganja nepokretno{}u. 14 Rokovi za za{titu prava pre~e kupovine razli~iti su zavisno od toga da li se radi o ugovornom ili zakonskom pravu pre~e kupovine. ZOO taj rok odre|uje za titulara ugovornog prava pre~e kupovine {est mjeseci od dana saznanja za prijenos vlasni{tva i pet godina od dana kada je izvr{en prijenos vlasni{tva na tre}e lice (~lan 532. ZOO). Zakon o prometu nepokretnosti za ovdje navedene slu~ajeve zakonskog prava pre~e kupovine odre|uje subjektivni rok 30 odnosno 60 dana, a objektivni godinu dana od zaklju~enja ugovora. ^lan 84. Na~in prodaje (1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja. (2) Ro~i{te za prodaju nepokretnosti odràva se u sudskoj zgradi, ako sud nije druga~ije odredio. (3) Ro~i{te za prodaju odràva se pred sudijom pojedincem ili stru~nim saradnikom kojeg on odredi. (4) Stranke i zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstve nog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja mogu se sporazumjeti u pisa nom obliku najkasnije do prodaje nepokretnosti na javnom nadmetanju da se prodaja nepokretnosti izvr{i u odre|enom roku neposrednom p o g o d b o m p r e k o l i c a o v l a { t e n o g z a p r o m e t n e p o k r e t n o s t i , i z v r { i o c a il i n a drugi na~in.
^lan 84 337
(5) Osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno, ugovor o prodaji neposred nom pogodbom zaklju~uje se u pisanoj formi. Ugovor u ime i za ra~un izvr{enika zaklju~uje lice kojem je povjerena prodaja na osnovu zaklju~ka suda. Potpisi lica koja zaklju~uju ugovor moraju biti ovjereni kod nadle`nog organa. (6) Ugovor iz stava 5. ovog ~lana proizvodi djelovanje od dana dono{enja rje{enja o dosudi. 1 Uz stav 13: Prodaja usmenim javnim nadmetanjem. U pravilu se prodaja nepokretnosti obavlja putem usmenog javnog nadmetanja, a izuzetak, prodaja neposrednom pogodbom, predvi|en je odredbom ~lana 4. ovog ~lana. Time je zakonodavac ostao pri tradicionalnim principima izvr{nog postupka na{eg i uporednog prava (~lan 158. ZIP-a iz 1978. g., ~lan 92. OZ). Mjesto javnog nadmetanja odre|uje se u zaklju~ku o prodaji, a odràva se u pravilu u sudskoj zgradi. Sud moè odrediti da se ro~i{te za javno nadmetanje i prodaju odrì na nekom drugom mjestu, npr. na licu mjesta gdje se nepokretnost nalazi ili u prostorijama lica ovla{tenog za promet nepokretnosti. Ro~i{te za nadmetanje i prodaju odràva se pred sudijom pojedincem ili stru~nim saradnikom kojeg on odredi. Odredbe ~lana 84. ne dopu{taju mogu}nost da ro~i{te za nadmetanje i prodaju vode druga lica osim sudije i stru~nog saradnika. U skladu sa odredbom ~lana 72. ZoNot mogu}e je me|utim vo|enje ovog ro~i{ta povjeriti i notaru. Stru~ni saradnici. Mogu}nost da javno nadmetanje vodi stru~ni saradnik novina je u Zakonu i konsekvenca je op}e odredbe da se stru~nim saradnicima po ovla{tenju sudije moè povjeriti poduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno (v. 11/1). Navedeno op}e pravilo bi dopu{talo povjeravanje odre|enih radnji stru~nom saradniku, osim ako zakonom nije izri~ito isklju~eno, tako da je ova odredba u principu suvi{na. Ona ima smisla utoliko {to potcrtava mogu}nost koja je nova u zakonu, te utoliko ponavljanje ne {teti. Mogu}nost obavljanja odre|enih radnji u izvr{nom postupku od strane stru~nog saradnika ima za cilj rastere}enje sudije u izvr{nom postupku i utoliko se preporu~uje u situacijama u kojima je to opravdano. Ipak, mnogo bi ve}i stupanj sigurnosti postojao da je Zakon usvojio rje{enja slovena~kog Zakona o postupku izvr{enja i osiguranja. U tom su zakonu pobrojane radnje koje mogu vr{iti stru~ni saradnici (npr. voditi izvr{ni postupak, donositi rje{enja o izvr{enju na temelju vjerodostojnih isprava, rje{enja o dozvoli izvr{enja radi namirenja nov~anih potraìvanja (~lan 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZIZ Slo). Uz stav 4: Prodaja neposrednom pogodbom. Pote{ko}e oko prodaje nepokretnosti putem javnog nadmetanja u izvr{nom postupku mogu biti izbjegnute prodajom neposrednom pogodbom. Ovakav na~in prodaje moè biti kako u interesu traìoca izvr{enja tako i izvr{enika. Za traìoca izvr{enja ovaj na~in prodaje moè donijeti u{tedu u vremenu, naro~ito kad je zainteresirani kupac poznat, npr. u slu~aju da sam traìlac izvr{enja kupuje nepokretnost. Za izvr{enika je ovaj na~in namirenja povoljan jer je povezan sa manjim tro{kovima izvr{nog postupka. Osim toga, izbjegava se rizik prodaje nepokretnosti
338 ^lan 84
ispod njene cijene, naro~ito na tre}em ro~i{tu. Prodaju neposrednom pogodbom regulirao je i raniji zakon ali je novi zakon ovdje unio zna~ajne novine koje se ti~u lica ovla{tenih na zaklju~enje sporazuma o prodaju nepokretnosti neposrednom pogodbom, roka u kojem se taj sporazum moè zaklju~iti, kao i na~ina prodaje. 4 Ovla{tena lica. U skladu sa odredbama ZIP-a iz 1978. g. u sporazumu da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom morali su pored stranaka u~estvovati svi zalo`ni povjerioci (~lan 158. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.). Novim je Zakonom krug lica suèn sporazum o tome da se prodaja ima izvr{iti neposrednom pogodbom zaklju~uju samo zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja. Intervencija je opravdana jer zalo`ni povjerioci slabijeg ranga koji nemaju izgleda na namirenje ne moraju uop}e biti zainteresirani za zaklju~enje ovog sporazuma. Vrijeme zaklju~enja sporazuma o neposrednoj pogodbi na nov je na~in ure|eno u Zakonu. Prema ZIP-u iz 1978. g. sporazum o prodaji neposrednom pogodbom mogao je biti zaklju~en u svako doba. Novi zakon nasuprot tome odre|uje da se ovaj sporazum moè zaklju~iti najkasnije do prodaje nepokret nosti u javnom nadmetanju, {to je formulacija koja izaziva odre|ene nedoumice. Ograni~enje vremena do kojeg se ovla{tena lica mogu sporazumjeti o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom je u funkciji za{tite pravne sigurnosti. Iako stari zakon nije postavljao vremenska ograni~enja, bilo je zastupljeno shvatanje da je to mogu}e samo do trenutka u kom ne}e biti ugroèna prava drugih u~esnika u izvr{nom postupku (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 125). Ispravno je postupio zakonodavac ograni~iv{i vrijeme u kojem ovla{tena lica mogu odlu~iti da umjesto na javnoj prodaji nepokretnost bude prodata neposrednom pogodbom, ali je pitanje da li je najoptimalnije odredio vremensku granicu. Pod prodajom nepokretnosti na javnom nadmetanju moè se podrazumijevati dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u iz ~lana 90. st. 6. ili objavljivanje ovog zaklju~ka. Me|utim, ve} je u tom momentu mogu}a povreda interesa tre}ih lica. Na taj na~in moè ozbiljno biti ugroèna sigurnost kupca i omogu}ene zloupotrebe i nesavjesno kalkuliranje visinom prodajne cijene, stoga bi najminimalnija korekcija bila da je taj sporazum mogu} do dono{enja zaklju~ka iz ~lana 90. st. 6. Dozvoliti to nakon dono{enja navedenog zaklju~ka dezavuiralo bi i rad suda. Moglo bi se zalagati za tuma~enje da sud nakon {to zaklju~i nadmetanje a prije nego donese zaklju~ak iz ~lana 90. st. 6. treba pozvati lica ovla{tena na zaklju~enje ovog sporazuma, ako su ona prisutna na ro~i{tu, da mogu zaklju~iti sporazum, a da }e sud u protivnom donijeti zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u, nakon ~ega vi{e nije mogu}e zaklju~enje ovog sporazuma. Potpuna za{tita tre}ih lica moè se ostvariti samo ako bi ovaj sporazum bio zaklju~en prije objavljivanja zaklju~ka o prodaji. U zaklju~ku o prodaji se objavljuju uvjeti prodaje i sve druge ~injenice relevantne za prodaju i tu sud odre|uje na~in i uvjete prodaje (~lan 82. stav 1.). Ve} u zaklju~ku o prodaji moè biti odre|eno da se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom. Me|utim, mogu}a je situacija da je u zaklju~ku o prodaji odre|ena javna prodaja, zaklju~ak dostavljen odre|enim licima i objavljen. Lica koja su zainteresirana za javnu prodaju, osim stranaka i zalo`nih povjerilaca koji su u
^lan 84 339
rangu prvenstva prije traìoca izvr{enja, nemaju mogu}nosti da saznaju da je nakon toga zaklju~en sporazum o prodaji neposrednom pogodbom. Svako sporazumijevanje o promjeni na~ina prodaje nakon objavljivanja zaklju~ka o prodaji moè povrijediti interese odre|enih zainteresiranih lica, ali je u odmjeravanju opravdanih interesa Zakon po{ao od toga da treba favorizirati prodaju neposrednom pogodbom i u kasnijoj fazi izvr{nog postupka. 6 Rok za zaklju~enje prodaje. Sporazumijevaju}i se o tome da se nepokretnost moè prodati neposrednom pogodbom, stranke i zakonom odre|eni zalo`ni povjerioci odre|uju i rok u kojem se nepokretnost moè prodati neposrednom pogodbom. Ukoliko stranke propuste da odrede rok, sporazum o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom nije ni{tav. Sud }e pozvati stranke da to u~ine, a ako one po tome ne postupe, sud }e izvr{iti odre|enje roka. Lica ovla{tena na zaklju~enje ovog sporazuma mogu pri njegovom zaklju~enju odrediti i posljedice bezuspje{nog proteka roka (v. 95/1). Uz stav 5: Forma ugovora o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom. U principu forma ugovora o prodaji nepokretnosti ne bi uop}e trebala biti odre|ena normama izvr{nog prava, ve} materijalnopravnim normama. Me|utim, i raniji i novi zakon o izvr{nom postupku reguliraju ovo pitanje i oba to ~ine na na~in koji je u suprotnosti sa normama materijalnog prava o formi ugovora koji ima predmet prava na nepokretnostima. ZIP iz 1978. g. je predvi|ao zaklju~enje ovog ugovora u pismenoj formi, {to je bilo u suprotnosti sa odredbama tada vaè}ih republi~kih i pokrajinskih zakona o prometu nepokretnosti koji su traìli uz pismenu formu i ovjeru potpisa ugovornih strana. Navedeno zanemarivanje drugih vaè}ih propisa prisutno je i u novom zakonu koji odre|uje da se ugovor zaklju~uje u pisanoj formi, ako druga~ije nije odre|eno zakonom. Upravo to i jeste slu~aj u pravnom poretku BiH. Dok se ne implementira Zakon o notarima, u oba entiteta se primjenjuje Zakon o prometu nepokretnost koji zahtijeva sudsku ovjeru potpisa ugovornih strana (~lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti), {to je u Zakonu donekle nespretno do{lo do izraàja trebalo je ve} u prvoj re~enici odrediti da se ugovor zaklju~uje u pismenoj formi i da potpisi moraju biti ovjereni, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Nakon implementacije Zakona o notarima ova odredba o formi }e postati bespredmetna, jer ~lan 73. ovog zakona pod prijetnjom ni{tavosti propisuje formu notarski obra|ene isprave za pravne poslove koji imaju za predmet nepokretnosti (Za pojam i vrste notarskih isprava vidjeti: M. Povlaki}, Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, str. 87). Zaklju~enje ugovora o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom. Iako Zakon i ovdje unosi odre|ene promjene u odnosu na rje{enja starog zakona, zadrào je njegov duh. Raniji je zakon predvi|ao u odredbi ~lana 158. st. 3. da se prodaja neposrednom pogodbom moè izvr{iti preko pravnog lica za promet nepokretnosti, slu`benog lica ili na drugi na~in. U osnovi je to rje{enje zadràno s tim da se sada prodaja moè povjeriti licu (fizi~kom i pravnom) ovla{tenom za promet nepokretnosti, izvr{iocu ({to je samo drugo ime za ranije slu`beno lice). Promjenom imena, izvr{ilac nije dobio druge niti druga~ije ovlasti), ili se prodaja moè izvr{iti na drugi na~in, {to }e u praksi sigurno biti i naj~e{}e.
340 ^lan 84
Povjeravanje prodaje. Sud povjerava prodaju odre|enom licu i o tome donosi zaklju~ak. Angaìranje lica koja se bave prometom nepokretnosti moè biti nu`no i korisno kad unaprijed ne postoji zainteresirani kupac. Me|utim, nije jasno kako bi izvr{ioc (slu`beno lice) mogao doprinijeti efikasnijoj realizaciji sporazuma o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom. Ovakvo zakonsko rje{enje zanemaruje mogu}nost prodaje na drugi na~in, u kom slu~aju sud ne mora povjeriti prodaju odre|enom licu i donijeti zaklju~ak o tome. Sporazum stranaka o tome da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom moè biti inicirana ~injenicom da ve} postoji zainteresirani kupac. U tom slu~aju nije nu`no u~e{}e posrednika u prodaji. Kontrola suda. Stranke i zakonom odre|eni zalo`ni povjerioci se osim o roku u kome treba izvr{iti prodaju sporazumijevaju i o na~inu na koji }e se vr{iti prodaja preko lica ovla{tenog za promet nepokretnosti, preko izvr{ioca ili na drugi na~in. Budu}i da drugi na~in nije preciznije definiran, to moè biti i neposredna pogodba izme|u vlasnika-izvr{enika i kupca i ovdje nije nu`no ograni~iti volju stranaka. Nema opasnosti u izvr{nom postupku od takvog na~ina prodaje, jer i tom prilikom treba po{tovati propise Zakona, kao npr. da se nepokretnost ne moè prodati za cijenu niù od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti (v. 89/19) ili da nepokretnost ne mogu kupiti odre|ena lica (v. 88/1) itd. U svakom slu~aju, ukoliko bi izvr{enik i prodavac zaklju~ili ugovor o prodaji nepo{tuju}i zakonske norme ili uvjete odre|ene zaklju~kom o prodaji, sud ne}e donijeti zaklju~ak o prodaji ponu|a~u (v. 91/1), bez kojeg ne moè biti doneseno rje{enje o dosudi niti izvr{en upis promjene prava vlasni{tva itd. Nakon implementacije Zakona o notarima sigurnost ove transakcije trebala bi biti jo{ neupitnija. Prodaja neposrednom pogodbom ima zadatak i da rastereti izvr{ni sud. Stoga intervencija suda nije nu`na ukoliko interesi izvr{nog postupka ne mogu biti ugroèni. U tom svjetlu treba tuma~iti i odredbu prema kojoj ugovor u ime i za ra~un izvr{enika zaklju~uje lice kome je povjerena prodaja na osnovu zaklju~ka suda. Ako sud nije donio zaklju~ak o prodaji preko odre|enog lica, ve} se prodaja u pravom smislu rije~i vr{i neposrednom pogodbom nije nu`no da neko tre}e lice zastupa izvr{enika i zaklju~uje ugovor u njegovo ime i za njegov ra~un. Smatramo da to nije bilo nu`no predvidjeti ni u slu~aju da je prodaja povjerena odre|enim licima ~ija je uloga trebala ostati samo posredni~ka. Ne vidi se razlog za{to bi neko drugo lice zastupalo izvr{enika, npr. sudski izvr{ilac. U~e{}e notara. U hrvatskom je pravu predvi|ena jo{ mogu}nost prodaje preko javnog bilje`nika (~lan 92. st. 4. OZ). Takva mogu}nost u BiH proizlazi i iz entitetskih zakona o notarima, prema kojima sud, uz saglasnost notara, moè na njega prenijeti vr{enje odre|enih radnji. Prodaju putem notara, gdje on ima ulogu posrednika, treba razlikovati od ~injenice da }e u~e{}e notara u BiH biti obavezno prilikom samog zaklju~enja ugovora o prodaji koji se zaklju~uje u formi notarski obra|ene isprave. Uz stav 6: Dejstvo ugovora. Zakon odre|uje da ugovor proizvodi djelovanje od dana dono{enja rje{enja o dosudi. U navedenoj odredbi se Zakon u Federaciji BiH koristi neuobi~ajenom formulacijom ugovor proizvodi djelovanje èle}i da izrazi da ugovor proizvodi dejstvo, kako ispravno stoji u
10
11
12
^lan 85 341
zakonu Republke Srpske. Osim pogre{ne jezi~ke formulacije odredba ovog stava predstavlja i materijalnopravnu pogre{ku. Osnovna postavka obligacionog prava je da ugovor, kao pravna ~injenica, proizvodi dejstva, stvara prava i obaveze momentom zaklju~enja (izuzetak ugovori zaklju~eni pod uvjetom i rokom). Zaklju~enjem ugovora o prodaji nastaje obaveza kupca da plati cijenu i obaveza prodavca da prenese vlasni{tvo. Da ugovor ne proizvodi dejstvo kupac ne bi bio u obavezi da poloì cijenu, {to je opet uvjet za dono{enje rje{enja o dosudi. Zakonodavac ovdje nije pravio razliku izme|u obligacionopravnih i stvarnopranih dejstava ugovora. U na{em pravu ugovor . nema translativno, stvarnopravno dejstvo (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 109.), do prenosa vlasni{tva na pokretnim stvarima dolazi predajom a na nepokretnostima upisom u zemlji{nu knjigu. Ovdje je zakonodavac èlio da izrazi da }e do prenosa vlasni{tva do}i tek nakon dono{enja rje{enja o dosudi. Za momenat prelaska vlasni{tva na kupca vidjeti 93/1. Ispravno bi bilo da je Zakon odredio da ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo nakon dono{enje zaklju~ka iz ~lana 91. stav 1. Taj zaklju~ak sud donosi nakon {to ispita da li su po{tovani uvjeti za punova`nost neposredne pogodbe odre|eni Zakonom i sporazumom ovla{tenih lica i bilo bi logi~no da od tog momenta ugovor proizvodi dejstva (v. 91/1). ^lan 85. Uvjeti prodaje (1) Uvjeti prodaje unose se u zaklju~ak o prodaji i pored ostalih podataka sadrè: 1) bliì opis nepokretnosti s pripadnicima ( pripacima prim. aut.), 2) nazna~enje prava tre}ih lica koja ne prestaju prodajom, 3) nazna~enje da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari ili se koristi i po kom pravnom osnovu, 4) vrijednost nepokretnosti, 5) cijenu po kojoj se nepokretnost moè prodati i ko je duàn platiti poreze i takse u vezi sa prodajom, 6) rok u kojem je kupac duàn poloìti cijenu, 7) na~in prodaje, 8) iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato, 9) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao ste}i nepokretnost. (2) Rok u kojem kupac duàn poloìti cijenu ne moè biti duì od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena ispla}uje odjednom ili u ratama. (3) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona uvjeti prodaje iz stava 1. ovog ~lana obuhvatit }e uvjete prodaje kako cjelokupne nepokretnosti, tako i suvlasni~kog dijela koji je predmet izvr{enja.
342 ^lan 85
Uz stav 1: Uvjeti prodaje. ^lanom 82. st. 1. definiran je sadràj zaklju~ka o prodaji. Uvjeti prodaje su centralni dio zaklju~ka o prodaji i nabrojani su u ovoj odredbi, a bliè definirani u drugim zakonskim odredbama, zbog ~ega kod nekih ta~aka ovog stava biti u~injena samo uputa na ~lanove gdje je dat podrobniji komentar. U svakom slu~aju nu`no je povezano tuma~enje odredbe ~lana 82. i 85. U uvjetima prodaje daje se bliì opis nepokretnosti sa pripacima. Pod bliìm opisom se smatra ta~no navo|enje zemlji{noknji`nih oznaka broj katastarskih ~estica, naziv, povr{ina, broj z.k. ulo{ka i naziv katastarske op}ine, podaci starog i novog katastarskog premjera. Nepokretnosti treba opisati i u naravi. Kod navo|enje pripadaka, koje ZOVO definira kao nepokretnosti po namjeni (~lan 10. stav 3. ZOVO) nu`no je voditi ra~una o zakonskom zahtjevima koje jedna stvar mora da ispunjava da bi se smatrala pripatkom samostalna pokretna stvar, ~ija je svrha da trajno sluì boljem iskori{tavanju glavne stvari, te da glavna stvar i pripadak moraju pripadati istom vlasniku (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 14, N. Gavella i dr., Stvarno pravo, str. 63). Uvjeti sadrè obavezno i nazna~enje prava tre}ih koja ne prestaju prodajom, a to mogu biti slu`nosti, stvarni tereti, pravo gra|enja i li~ne slu`nosti ako su ta prava upisana u zemlji{nu knjigu prije prava radi ~ijeg se namirenja traì izvr{enje (v. 75) kao i uknjièno pravo zakupa ili najma (v. 76/2). U uvjetima prodaje ne}e biti mogu}e nazna~iti koja zalo`na prava ne prestaju budu}i da u tom trenutku jo{ ne moè biti zaklju~en sporazum izme|u zalo`nog povjerioca i kupca o preuzimanju zalo`nog prava i duga od strane kupca (v. 74/3). Bez obzira na to, nu`no je navesti koja zalo`na prava terete nepokretnost. Navodi se da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari, ili se koristi i po kom pravnom osnovu. Ovdje }e se navesti i to da li je nepokrenost u posjedu izvr{enika ili tre}eg lica, u kom slu~aju se navodi pravni osnov takvog posjedovanja, npr. ugovor o zakupu, stanarsko pravo itd. Uvjeti prodaje sadrè cijenu po kojoj se nepokret nost moè prodati, ko je duàn platiti poreze, rok za polaganje cijene. Utvr|uje se tako|er na~in prodaje. Ukoliko nije ve} postignut sporazum u skladu sa odredbom ~lana 84. stav 4., onda }e to biti javna prodaja. Me|utim, i nakon dono{enja zaklju~ka o prodaji i utvr|ivanja uvjeta prodaje moè do}i do sporazuma o prodaji putem neposredne pogodbe (v. 84/5). Raniji je zakon odre|ivao da se uvjetima prodaje odre|uje iznos osiguranja, a prema novom zakonu se odre|uje osim iznosa i rok u kom osiguranje mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato (v. 86/1). Vrijednost nepokretnosti je pogre{no navedena kao element uvjeta prodaje. Shodno odredbi ~lana 82. stav 1. vrijednost nepokretnosti se utvr|uje zaklju~kom o prodaji, jer se o tome ne donosi poseban zaklju~ak. Odredba ~lana 82. stav 1. izri~ito utvr|enje vrijednosti nepokretnosti odvaja od odre|enja na~ina i uvjeta prodaje (v. 82/4). Uz ta~ku 9: Posebni uvjeti na strani kupca. Ukoliko se radi o nepokretnostima za koje posebni propisi odre|uju da vlasnici mogu biti samo odre|ena lica uz ispunjenje propisanih uvjeta, sud to mora navesti u zaklju~ku o prodaji i naloìti u~esnicima da dostave dokaz o ispunjenju tih uvjeta. Lice koje vodi postupak prodaje bi trebalo prije pristupanja nadmetanju provjeriti ispunjenje navedenih uvjeta. Ukoliko bi u nadmetanju i formiranju cijene u~estvo-
^lan 86 343
vala osoba koja ne moè biti kupac, to bi moglo ugroziti interese drugih ponu|a~a. Ovo se odnosi i na situaciju da se strana fizi~ka ili pravna lica pojavljuju kao kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku. Budu}i da izvr{ni sud u pravilu ne moè unaprijed znati da li }e navedena lica u~estvovati u javnom nadmetanje, ne}e pogrije{iti ukoliko u zaklju~ku o prodaji uvrsti uvijek standardnu formulaciju a u skladu sa zahtjevima ove odredbe i odredi da ukoliko strana fizi~ka ili pravna lica èle u~estvovati u javnom nadmetanju i biti kupci priloè dokaze da mogu postati vlasnikom nepokretnosti koja je predmet izvr{enja (v. 88/7). 4 Uz stav 2: Rok za polaganje cijene. U cilju ubrzanja postupka i brèg namirenja traìoca izvr{enja rok za polaganje cijene je znatno skra}en sa ranijih 6 mjeseci na 30 dana, i to bez obzira da li se cijena pla}a odjednom ili u ratama. Na ovaj je na~in isplata u ratama u dobroj mjeri izgubila smisao. Uz stav 3: Uvjeti prodaje kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu moraju se odnositi kako na prodaju suvlasni~kog dijela tako i cijele nepokretnosti, i to odvojeno za suvlasni~ki dio a odvojeno za cijelu nepokretnost (v. 82/6, a tako|er 69/5-10, 80/7, 86/4, 90/3, 91/4). ^lan 86. Davanje osiguranja (1) U javnom nadmetanju kao kupci mogu u~estvovati samo lica koja su prethodno dala osiguranje. (2) Pored lica koja, prema ovom zakonu, nisu du`na dati osiguranje u izvr{nom postupku, osiguranje nisu du`ni dati traìlac izvr{enja na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje i nosioci prava upisanih u zemlji{noj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potraìvanja dostiù iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvr|enu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene. (3) Osiguranje iznosi jednu desetinu odre|ene vrijednosti nepokretnosti s tim {to ne moè iznositi vi{e od 10.000,00 KM. (4) Ponu|a~ima ~ija ponuda nije prihva}ena, osim za tri najbolja ponu|a~a, vratit }e se osiguranje odmah nakon zaklju~enja javnog nadmetanja. 1 Uz stav 1: Osiguranje u javnom nadmetanju. Odredba je posljedica op}ih rje{enja o javnim nadmetanjima i cilj joj je osigurati ozbiljnost ponu|a~a i pravnu sigurnost drugih u~esnika u nadmetanju, {to se postiè davanjem propisanog osiguranja. Uvjet za u~e{}e u javnom nadmetanju jeste prethodno davanje osiguranja, odnosno dokaz o tome da je osiguranje dato u skladu sa uvjetima prodaje definiranim u zaklju~ku o prodaji (~lan 85. stav. 1. ta~. 8.). U pravilu }e to biti priznanica o uplati iznosa osiguranja u sudski depozit odnosno na ra~un suda. Zakon govori o polaganju osiguranja, dok u op}im
344 ^lan 86
odredbama sadrì generalno pravilo o davanju jemstva (~lan 18/5). ZIP iz 1978. g. je i na ovom mjestu koristio izraz jemstvo (~lan 160. ZIP-a iz 1978. g.). Nema sumnje da je zakonodavac u ovom ~lanu imao u vidu upravo situaciju davanja jemstva, te da }e se op}a pravila o jemstvu primjenjivati i na osiguranje koje se daje u postupku javnog nadmetanja, ali je terminolo{ka neujedna~enost ipak propust zakonodavca. 2 Oblik osiguranja. Zakon ne propisuje izri~ito da se osiguranje daje u novcu pa se postavlja pitanje moè li sud u zaklju~ku o prodaji, ure|uju}i uvjete prodaje, odrediti i mogu}nost davanja osiguranja u drugom obliku. Iz odredbe ~lana 85. st. 1. ta~. 8 slijedi da sud odre|uje iznos osiguranja, rok, kod koga i kako mora biti dato, {to name}e zaklju~ak da osiguranje moè biti dato u razli~itim oblicima, ali pod uvjetom da je visina osiguranja u skladu sa odredbom ~lana 86. stav 3. Odredbu o davanju osiguranja kod javnog nadmetanja Zakona treba tuma~iti u vezi sa odredbom ~lana 18., prema kojoj je zakonska pretpostavka da se jemstvo daje u gotovini, ali da sud moè odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Sud koji provodi postupak prodaje javnim nadmetanjem bi prema okolnostima slu~aja trebao prihvatiti i druge na~ine osiguranja u skladu sa zakonom, ali bi o tome morao imati precizan iskaz u uvjetima prodaje. Uz stav 2: Lica koja ne moraju dati osiguranje. Ova odredba odre|uje izuzetke od pravila da je uvjet za u~e{}e u javnom nadmetanju davanje osiguranja. Formulacija odredbe je u izvjesnoj mjeri neprecizna jer pored lica koja po ovom zakonu nisu du`na dati osiguranje pominje i druge kategorije lica koja nisu du`na dati osiguranje jasno je da su i ta lica odre|ena ovim zakonom. Zato bi bilo preciznije govoriti o licima koja su generalno u bilo kojem izvr{nom postupku oslobo|ena davanja bilo kakvog jemstva i osiguranja. To su lica nabrojana u ~lanu 18. st. 2., a to su BiH, entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, gradovi, op}ine i njihovi organi i slu`be. Odredbom ~lana 86. stav 2. definirana lica koja nisu du`na dati osiguranje da bi u~estvovala u odre|enom javnom nadmetanju zbog posebnog odnosa prema predmetnoj nekretnini, odnosno zbog poloàja koji imaju u konkretnom izvr{nom postupku, a to su prema Zakonu traìlac izvr{enja na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje i nosioci prava upisanih u zemlji{noj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti (preciznija bi formulacija bila koja prestaju dosudom nepokretnosti), a to su zalo`na prava, sva druga stvarna prava na tu|oj stvari koja su upisana nakon upisa zabilje`be izvr{nosti, pravo zakupa koje nije upisano u zemlji{ne knjige v. komentar uz ~lanove 74, 75. i 76. Uvjet da bi lica ~ija prava prestaju dosudom nepokretnosti bila oslobo|ena od polaganja osiguranja jeste da njihova potraìvanja dostiù iznos osiguranja ({to podrazumijeva i situaciju da prema{uju taj iznos, ali ne i ako su nià od utvr|enog iznosa osiguranja) i da je s obzirom na konkretnu situaciju mogu}e namirenje njihovih prava iz kupovne cijene. Uz stav 3: Visina osiguranja. Zakonodavac je visinu osiguranja odredio u procentu od odre|ene vrijednosti nepokretnosti, s tim {to za svaku nepokretnost za koju je cijena utvr|ena na 100.000,00 KM i vi{e vrijednost osiguranja ne
^lan 87 345
raste i ostaje maksimalno 10.000,00 KM. U vezi sa visinom osiguranja ostalo je jedno otvoreno pitanje. U zaklju~ku o prodaji utvr|uju se uvjeti prodaje, a ako se izvr{enje vr{i na suvlasni~kom dijelu, moraju biti odre|eni odvojeno uvjeti prodaje i za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost. Na taj na~in mora biti odovojeno odre|eno i davanje osiguranja. Ukoliko odre|eno lice èli u~estvovati u nadmetanju samo za suvlasni~ki dio, uplatit }e odgovaraju}e osiguranje. îni se neopravdanim da licima koja bi u~estvovala u nadmetanju za cijelu nepokretnost nametnuti obavezu da uplate duplo osiguranje bilo bi dovoljno ukoliko bi ona uplatila osiguranje izra~unato prema vrijednosti cijele nepokretnosti. U slu~aju da takvo lice bude uvr{teno u tri najbolja ponu|a~a za suvlasni~ki dio i sud donese odluku o prodaji suvlasni~kog dijela, razlika osiguranja im mora biti odmah vra}ena. 5 Uz stav 4: Vra}anje osiguranja. îm se zaklju~i nadmetanje, sud utvr|uje listu ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad propisanog minimuma ako su u pitanju prvo i drugo ro~i{te odnosno listu najboljih ponu|a~a ako je u pitanju tre}e ro~i{te, kao i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponu|a~u. Svim ponu|a~ima koji su uplatili osiguranje ono se vra}a odmah nakon zaklju~enja nadmetanja, osim trojici najpovoljnijih. Ovo je novina u Zakonu i posljedica je odredbi sadrànih u ~lanu 92. koje reguliraju situaciju kada najpovoljniji ponu|a~ ne poloì cijenu u odre|enom roku. Sud }e tada proglasiti prodaju tom ponu|a~u nevaè}om i novim zaklju~kom odrediti da je nepokretnost predata drugom odnosno tre}em kupcu. Navedeno rje{enje u cilju efikasnosti postupka zahtjeva da osiguranja koja su dala tri najpovoljnija ponu|a~a ostane u sudskom depozitu do definitivnog polaganja cijene (v. 92/4). ^lan 87. Jedan ponu|a~ (1) Ro~i{te za javno nadmetanje odràt }e se i kad prisustvuje samo jedan ponu|a~. (2) Sud }e zaklju~kom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog nami renja, odrediti da se ro~i{te za prodaju odgodi ako u~estvuje samo jedan ponu|a~. 1 Uz stav 1: Jedan ponu|a~. Prijava samo jednog ponu|a~a za u~e{}e u javnom nadmetanju nije prepreka za odràvanje ro~i{ta za javno nadmetanje. U tom se slu~aju javno nadmetanje odràva po istim pravilima kao i ro~i{te na kome u~estvuje vi{e ponu|a~a. Ipak, po prirodi stvari odre|ene odredbe ne mogu biti primijenjene, kao npr. odredba ~lana 86. st. 4., jer }e sud mo}i zadràti samo osiguranje jedinog ponu|a~a. U pravom smislu do nadmetanja vi{e potencijalnih kupaca ne}e do}i. Sud }e konstatirati na zapisnik o ro~i{tu za javnu prodaju da se pojavio samo jedan ponu|a~, da lica koja imaju pravo prvenstvenog namirenja nisu traìla odgodu ro~i{ta, objavit }e da se nepokretnost ne moè prodati ispod odre|ene vrijednosti, ako se radi o prvom i drugom ro~i{tu, i pozvat }e jedinog u~esnika u nadmetanju da stavi svoju ponudu. Po proteku od deset minuta nakon stavlja-
346 ^lan 87
nja ponude sud }e zaklju~iti javno nadmetanje (v. 90/4). Lista ponu|a~a }e sadràvati jedno ime ukoliko ponu|a~ ponudi cijenu iznad zakonom propisanog minimuma. 2 Nepojavljivanje ponu|a~a. U praksi se postavilo pitanje {ta }e sud u~initi u situaciji kad se na ro~i{tu za javno nadmetanje i prodaju ne pojavi nijedan ponu|a~ da li }e sud u takvoj situaciji odràti ili odgoditi ro~i{te. Iz zakonske odredbe nedvosmisleno slijedi da se ro~i{te ne moè odràti. Zakon odre|uje da }e se ro~i{te odràti i kad prisustvuje samo jedan ponu|a~; argumentom a contrario zaklju~ujemo da se ro~i{te ne}e odràti ako mu ne pri sustvuje nijedan ponu|a~. Ukoliko ro~i{te nije odràno, sud bi morao ponovo zakazati isto ro~i{te. Upravo je dilema nastala kod pitanja da li je novo zakazano ro~i{te ponovljeno ranije ili sljede}e ro~i{te. U ovoj se situaciji radi o ponovljenom ro~i{tu, jer je Zakonom propisana pretpostavka za odràvanje sljede}eg npr. drugog ro~i{ta neuspjela prodaja na prvom ili neuplata cijene od strane najboljeg ponu|a~a u odre|enom roku, a iz ove odredbe slijedi da se ro~i{te uop}e nije ni odràlo. Ovakvo shvatanje ne doprinosi ubrzanju postupka; efikasnost bi bila ve}a kada bi se novosazvano ro~i{te smatralo sljede}im ro~i{tem na kojem se nepokretnost moè prodati po niòj cijeni. Ukoliko se na navedeni na~in ponovi nekoliko bezuspje{nih ro~i{ta, sud }e obustaviti izvr{enje u skladu sa odredbom ~lana 63. stav 3. Ovakvo tuma~enje logi~no slijedi iz formulacije ovog stava, ali se postavlja pitanje da li bi bilo u suprotnosti sa odredbom ~lana 89. st. 3. i 5. prva re~enica. Iz navedenih u odredaba slijedi da se (uvijek prim. aut.) zakazuje naredno ro~i{te ako nepoi kretnost (iz bilo kojeg raloga - prim. aut.) nije prodata na prvom odnosno drugom ro~i{tu. Odredbe nisu u suprotnosti, jer ova zakonska odredba govori o tome da ro~i{te uop}e nije bilo odràno. Nestavljanje ponude. Tuma~enje izneseno supra 2 otvara jedno pitanje na koje Zakon ne nudi odgovor. To je pitanje {ta se podrazumijeva pod formulacijom a ako ne prisustvuje nijedan ponu|a~ da li se podrazumijeva samo situacija u kojoj odista nema ponu|a~a, ili i situacija u kojoj su odre|ena lica poloìla osiguranje, ali nisu stavila ponudu ili su stavila ponudu na iznos manji od propisanog i koja se uop}e ne razmatra (v. 89/3 i 8). Ne regulirav{i ovo pitanje, a s obzirom na formulacije iz ~lana 89. st. 3. i 5. (prva re~enica) Zakon je otvorio prostor za zloupotrebe. Odre|ena zainteresirana lica bi upla}ivala osiguranje, te ako bi se pojavila kao jedino lice na ro~i{tu ne bi uop}e stavljala ponudu ili bi stavljala ponudu koja ne moè biti uzeta u razmatranje. Budu}i da zakon nema odredaba o ovakvoj situaciji, moglo bi se smatrati da je ro~i{te odràno i sud bi zakazivao sljede}e ro~i{te: Na ovaj na~in moè do}i do zlonamjernih kalkulacija cijenom. Zakon u navedenoj situaciji ~ak nije ni propisao mogu}nost gubitka poloènog osiguranja za lica koja nesavjesno u~estvuju u javnom nadmetanju. Trebalo bi se zalagati za tuma~enje prema kome zlonamjerno postupanje na ro~i{tu dovodi do gubitka osiguranja. Me|utim, i ta bi sankcija bila neadekvatna gubitak osiguranja bi bio rizik koji na sebe preuzima jedna strana u cilju kupovine nepokretnosti po znatno niòj cijeni na slijede}em ro~i{tu. Navedeno pona{anje bi se moglo smatrati zloupotrebom procesnih prava, ali nije za o~ekivati da sud sprije~i takvim licima u~e{}e na narednom ro~i{tu.
^lan 87 347
Uz stav 2: Odgoda ro~i{ta zbog u~e{}a samo jednog ponu|a~a. U~e{}e samo jednog u~esnika u nadmetanju smanjuje {anse za postizanje vi{e cijene, odnosno cijene vi{e od zakonom propisanog minimuma na prvom i drugom ro~i{tu, ~ime mogu biti ugroèni interesi lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. Stoga Zakon dopu{ta mogu}nost da sud odgodi ro~i{te za prodaju na kome u~estvuje samo jedan ponu|a~, i to na zahtjev lica koje ima pravo na prvenstveno namirenje. Odredbu sli~nog sadràja imao je i raniji zakon (~lan 166. ZIP-a iz 1978. g.), ali je novi zakon ovdje unio izvjesne promjene. Ovla{tena lica. Izmjene u novom zakonu se ti~u prvenstveno lica ovla{tenih za podno{enje prijedloga za odgodu ro~i{ta. Prema ZIP-u iz 1978. g. ovla{teni za podno{enje ovog prijedloga bili su stranke i zalo`ni povjerilac, dok je to prema novom zakonu lice koje ima pravo prvenstvenog namirenja, ~ime je krug lica suèn, {to je posljedica osnovne namjere zakonodavca da ograni~i mogu}nost odugovla~enja postupka (Nasuprot tome, u Ovr{nom zakonu Republike Hrvatske krug lica ovla{tenih na podno{enje prijedloga je pro{iren. Osim stranaka, to su sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, ne samo zalo`ni povjerioci. Vidjeti ~lan 95. OZ). Formulacija prema kojoj se ro~i{te moè odgoditi na prijedlog lica koje ima pravo na prvenstveno namirenje je neprecizna, jer se postavlja pitanje koje je to lice lice koje ima pravo na prvenstveno namirenje pred svim drugim licima koja se namiruju u konkretnom izvr{nom postupku i ono }e tada biti odre|eno prema odredbi ~lana 98. Zakona ili se radi samo o licu koje ima prednost pred traìocem izvr{enja, ili se radi o zakonodavnoj tehnici koja se primjenjuje pri formuliranju na{ih zakona i pri ~emu se naj~e{}e koriste generi~ki nazivi u jednini. Tako je npr. ZIP iz 1978. g. koristio termin zalo`ni povjerilac da ozna~i sve zalo`ne povjerioce. Prema ovom tuma~enju mogu}nost podno{enja prijedloga se ne bi odnosila samo na jedno lice. Izraz lice koje ima pravo prvenstvenog namirenja moè se odnositi na svakog zalo`nog povjerioca budu}i da zalo`ni povjerioci per definitionem imaju pravo prvenstvenog namirenja nad povjeriocima koji nemaju zalo`no pravo, kao i nad povjeriocima koji su nakon njih zasnovali zalo`no pravo (~lan 68. ZOVO, ~lan 63. ZOSPO). U sklopu ukupnih intervencija u ovoj zakonskoj odredbi i budu}i da je termin zalo`ni povjerilac zamijenjen terminom lice koje ima pravo prvenstvenog namirenja, moè se prihvatiti tuma~enje da je zakonodavac imao u vidu ono lice koje se u konkretnom izvr{nom postupku namiruje na prvom mjestu. Navedeno ograni~enje ne smatramo uspjelim rje{enjem traìlac izvr{enja koji nema prvenstveni rang namirenja kao i zalo`ni povjerioci slabijeg ranga neopravdano su li{eni mogu}nosti da traè odgodu ro~i{ta. Povjerilac koji se namiruje s pravom prvenstva ne}e u nizu slu~ajeva ni imati interesa da traì odgodu jer s obzirom na odnos vrijednosti nepokretnosti i njegovog potraìvanja njegov interes ne mora biti ugroèn ~injenicom da vi{e kupaca me|usobnim nadmetanjem ne}e podi}i kupovnu cijenu, ali time mogu biti ugroèni povjerioci slabijeg ranga. Zaklju~ak o odgodi. Novi zakon je na prvi pogled precizniji od ZIP-a iz 1978. g. jer izri~ito propisuje da sud odluku o odgodi donosi u formi zaklju~ka. S obzirom da se radi o odluci kojom se upravlja postupkom i bez izri~ite zakonske odredbe o tome jedino logi~no tuma~enje bi bilo da sud odluku o odgo-
348 ^lan 88
di ro~i{ta donosi u formi zaklju~ka (Kada se odluka suda odnosi na upravljanje postupkom i izdavanje odre|enih naloga slu`benom licu za sprovo|enje pojedinih radnji, donosi se u obliku zaklju~ka. N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 76). Istovremeno sa odgodom ro~i{ta sud mora zakazati ro~i{te, ali to nije novo ve} ponovljeno ro~i{te. 7 Sljede}u novinu predstavlja promjena karaktera norme dok je u ranijem zakonu norma o mogu}nosti odgode ro~i{ta bila za sud ovla{}uju}a (Sud moè...), prema novom zakonu je ona nare|uju}a. Sud moè odgoditi ro~i{te tek ako ovla{teno lice postavi zahtjev, zna~i ne i po slu`benoj du`nosti, ali ako je zahtjev postavljen i sud utvrdi da se radi o licu koje ima pravo na prvenstveno namirenje u odnosu na traìoca izvr{enja sud je duàn donijeti zaklju~ak o odgodi ro~i{ta (Sud }e zaklju~kom...), bez razmatranja okolnosti slu~aja. Prema rje{enjima ZIP-a iz 1978. g. dono{enje odluke bilo je u domenu slobodne ocjene suda, prema okolnostima konkretnog slu~aja. Budu}i da prema novom zakonu pravo da traè odgodu nemaju stranke, odnosno nema izvr{enik, a prema redovnom toku stvari nije za o~ekivati da }e povjerilac koji ima pravo na prvenstveno namirenje bez opravdanog razloga poduzimati radnje u cilju odugovla~enja postupka, biva razumljivije {to zakonodavac ne traì od suda da se upu{ta u ocjenu okolnosti slu~aja, tako i da ova odredba ima za cilj ekonomiju postupka. ^lan 88. Ko ne moè biti kupac Kupac ne moè biti sudija ili drugo lice koje slu`beno sudjeluje u postupku prodaje, njihov supru`nik i s njima povezana lica (preci, potom ci, bra}a i sestre i njihovi supru`nici), izvr{enik i njegov supru`nik, a n i l i c e k o j e p r e m a z a k o n u n e m o ` e s t e }i n e p o k r e t n o s t k o j a j e p r e d m e t izvr{enja. 1 Cilj norme. Zakonom su odre|ena lica isklju~ena od mogu}nosti da budu kupci nepokretnosti koja je predmet izvr{enja. Ograni~enje se odnosi kako na u~e{}e i kupovinu u javnom nadmetanju tako i na kupovinu neposrednom pogodbom. Za razliku od ZIP-a iz 1978. g. koji je izri~ito odre|ivao da se ograni~enje odnosi na oba na~ina prodaje nepokretnosti u izvr{nom postupku novi zakon ne sadrì sli~nu odredbu. Kod odgovora na pitanje kako shvatiti navedeno izostavljanje iz zakonskog teksta treba po}i od smisla norme koja odre|uje ko ne moè biti kupac u izvr{nom postupku. Smisao zakonske zabrane je u tome da se zabranom u~e{}a odre|enih lica u kupovini nepokretnosti izbjegnu odre|ene zloupotrebe do kojih bi moglo do}i ukoliko bi nepristrasnost lica koja provode postupak izvr{enja ili prodaju nepokretnosti mogla biti dovedena u pitanje ili da nepokretnost ne mogu kupiti u izvr{nom postupku lica koja ina~e ne mogu biti vlasnici predmetne nepokretnosti. Navedena situacija moè na jednak na~in nastati i kod prodaje na javnom nadmetanju i neposrednom pogodbom, te i bez izri~ite zakonske odredbe o tome treba zauzeti stav da navedena lica ne mogu biti kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku bez obzira na na~in prodaje u konkretnom slu~aju.
^lan 88 349
Ko ne moè biti kupac. Zakon odre|uje tri kategorije lica koja se ne mogu pojaviti kao kupci nepokretnosti koja se prodaje u izvr{nom postupku. Kupci u izvr{nom postupku ne mogu biti prvenstveno sudija ili drugo slu`beno lice koje sudjeluje u postupku prodaje i sa njima povezana lica. Drugu kategoriju ~ini izvr{enik i njegov bra~ni drug, a tre}u lica koja po zakonu ne mogu ste}i nepokretnost koja je predmet izvr{enja. Traìlac izvr{enja, kao i druga lica koja se namiruju u postupku mogu biti kupci (v. 68/5). Sudija i slu`beno lice. Zabrana se u prvom redu odnosi na lica koje vode izvr{ni postupak odnosno postupak prodaje i smisao te zabrane je ve} izloèn spre~avanje zloupotreba prilikom prodaje nepokretnosti. Kupac ne moè biti sudija niti njegov supru`nik. Zatim kupac ne moè biti lice koje slu`beno u~estvuje u postupku prodaje niti njegov supru`nik. Zakon ne odre|uje bliè o kojim se licima radi, ali se zabrana prije svega moè odnositi na stru~ne saradnike kojima sudija povjerava odre|ene poslove, kao npr. da vode ro~i{te za prodaju (v. 84/1), na zapisni~ara, izvr{ioce, lica koja slu`beno u~estvuju u postupku prodaje neposrednom pogodbom. Kao kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku ne mogu se pojaviti ni sa njima povezana lica u koje Zakon ubraja njihove pretke, potomke, bra}u i sestre, kao i supru`nike tih lica. U zakonodavstvu BiH ne postoji jedinstveno odre|enje povezanih lica tako da svaki pojedini zakon za svoje potrebe definira povezana lica. Zakon je ovdje preuzeo ve} postoje}u regulativu iz Zakona o naslje|ivanju koji odre|uje da je ni{tav testament ukoliko je njime ne{to zavje{tano sudiji koji ga je sa~inio, svjedocima testamenta te njihovim precima, potomcima, bra}i i sestrama i bra~nim drugovima tih lica (~lan 72. ZN). Za potrebe izvr{nog postupka Zakon smatra povezanim licima sve srodnike u pravoj liniji (pretke i potomke) bez ograni~enja, kao i njihove bra~ne drugove, u pobo~noj liniji samo sestre i bra}u i njihove bra~ne drugove, ali ne i njihove dalje potomke. Izvr{enik kao kupac. U drugu kategoriju lica koja ne mogu biti kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku spada izvr{enik, kako je to bilo i u ZIP-u iz 1978. g. i njegov bra~ni drug, {to je novina. Zabrana izvr{eniku da u~estvuje kao kupac u izvr{nom postupku potpuno je logi~na jer se prodajom èli dobiti odre|ena cijena. Ukoliko izvr{enik ima gotovinu, on svoju nepokretnost moè spasiti isplatom povjerilaca, a uz to je izvr{enik ve} vlasnik nepokretnosti i ne postoji mogu}nost kupovine vlastite stvari. (Osim toga du`nik u izvr{nom postupku treba da plati dug, a ne moè otkupiti zaloènu stvar na kojoj ima pravo vlasni{tva... Odluka Vrhovnog suda BiH, Gvl-32/86 od 16.10.1986., navedeno prema, N. [arki}. D. Ra{i}, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 209.)
Suvlasnik kao kupac. Problem se postavlja ako se prodaje suvlasni~ki dio, ali ne i cijela nepokretnost. U slu~aju da se prema odredbama ~lana 69. vr{i izvr{enje na suvlasni~kom dijelu koje moè dovesti do prodaje nepokretnosti u cjelini, ostali suvlasnici imaju pravo zahtijevati da im se ustupi nepokretnost koja je predmet izvr{enja ako poloè iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikova udjela u toj stvari (vidjeti komentar uz ~lan 69. stav 6.). U
350 ^lan 88
slu~aju da predmet prodaje bude samo suvlasni~ki dio, ostali suvlasnici bi mogli u~estvovati u kupovini jer kupuju tu|i suvlasni~ki dio (U tom smislu i ve} citirana Odluka Vrhovnog suda BiH, Gvl-32/86 od 16.10.1986: Pogre{no je pravno shvatanje izraèno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da su pogrije{ili nièstepeni sudovi kada su zaklju~ili da je protivnica predlagatelja mogla biti kupac suvlasni~kih dijelova nekretnina koji pripadaju predlagateljima, odnosno da joj pripada pravo da u~estvuje u postupku javnog nadmetanja radi prodaje tih nekretnina, jer druga~ije ne proizilazi ni iz odredbe ~lana 162. ZIP (ZIP 1978. g. prim. aut. Odredba odgovara sada{njem ~lanu 88.). Naime prema principima izraènim u odredbama ~lanova 238-242. ZIP (sada 218-222. prim. aut.), stranke u postupku diobe suvlasni~ke zajednice imaju ravnopravan poloàj u~esnika u postupku koji istovremeno odgovara i poloàju povjerioca i du`nika, {to se odnosi kako na suvlasnike koji su istupili kao predlagatelji za razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice, tako i na suvlasnike koji su u tom prijedlogu ozna~eni kao protivnici predlagatelja, pa kako odredba iz ~lana 162. ZIP ne sprje~ava povjerioca da kao kupac u~estvuje u postupku javnog nadmetanja, to je i protivnici predlagatelja pripadalo takvo pravo. Osim toga du`nik u izvr{nom postupku treba da plati dug, a ne moè otkupiti zaloènu stvar na koju ima pravo vlasni{tva, dok suvlasnik otkupljuje tu|i suvlasni~ki dio.) 6 Bra~ni drug izvr{enika ne moè biti kupac nepokretnosti u izvr{nom postupku. Novina u zakonu kojom je bra~ni drug izvr{enika isklju~en od mogu}nosti kupovine nepokretnosti ne predstavlja naro~ito uspje{no rje{enje. Ovdje nije mogu}a jednostavna paralela sa supru`nikom sudije ili lica koje slu`beno u~estvuje u postupku prodaje, gdje je ratio zabrane spre~avanje mogu}ih zloupotreba kao npr. dogovora o cijeni na {tetu povjerilaca. Pojavljivanje bra~nog druga izvr{enika kao kupca ne moè ugroziti lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, a u nizu slu~ajeva moglo bi za{tititi legitimne interese bra~nog druga izvr{enika. Mogu}e je da se radi o dugovima bra~nog druga za koji drugi bra~ni drug ne odgovara, npr. dugovi koje je bra~ni drug imao prije stupanja u brak i za koje odgovara svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedni~koj imovini (~lan 272. PZ FBiH, ~lan 278. PZ RS). îni se opravdanim dopustiti bra~nom drugu da kupi i posebnu imovinu bra~nog druga (svojim sredstvima), a naro~ito udio u zajedni~koj imovini koji pripada drugom bra~nom drugu, za koji }e se prije razvrgnu}a bra~ne zajednice te{ko i na}i kupac. Odre|uju}i da izvr{enik bra~nog druga ne moè biti kupac nepokretnosti u zajedni~kom vlasni{tvu, Zakon je do{ao u suprotnost sa odredbom ~lana 69. stav 10. u vezi sa stavom 6. Prema toj odredbi zajedni~ar u pravu moè zahtijevati da mu se stvar koja je predmet izvr{enja ustupi ako poloì iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikava udjela (v. komentar 69/9 i 11). Odredba ~lana 69. {titi interese bra~nog druga izvr{enika na na~in da odre|uje da ukoliko èli da zadrì zajedni~ku stvar mora platiti iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela. Tada bra~ni drug moè traìti da mu se ustupi cijela stvar (nepokretnost) koja je predmet izvr{enja. Na taj na~in bi se sprije~ilo provo|enje postupka prodaje u izvr{nom postupku. Me|utim, ukoliko ne bi koristio mogu}nost propisanu ~lanom 69. stav 10., bra~ni drug izvr{enika ne bi mogao na osnovu odredbe ~lana 88. u~estvovati u javnom nadmetanju niti kupiti slo-
^lan 351
bodnom pogodbom. Smisao ovog ograni~enja u svjetlu povezanog tuma~enja sa odredbom ~lana 69. Zakona odista nije jasan. Tako|er je mogu}a situacija u kojoj su bra~ni drugovi dogovorili reìm posebne imovine. U oba slu~aja nema ni identiteta kupca i izvr{enika niti identiteta njihove imovine, {to je prema stanovi{tu izraènom u ovdje citiranoj sudskoj odluci klju~no, te se nikako ne vidi razlog za{to se bra~ni drug izvr{enika ne bi mogao pojaviti kao kupac posebne izvr{enikove imovine. 7 Li~ni du`nik kao kupac. U praksi se pojavio problem kod izvr{enja na nepokretnosti optere}enoj zalo`nim pravom, pri ~emu du`nik i zalo`ni du`nik nisu bili isto lice. Ukoliko je traìlac kao predmet izvr{enja predloìo zaloènu nepokretnost koja je vlasni{tvo zalo`nog du`nika zbog toga {to (li~ni) du`nik ne pla}a dug, zalo`ni du`nik nema pravo da se pojavi u ulozi kupca. Prvo, on je vlasnik zaloène nepokretnosti i ne moè kupiti svoju stvar. Drugo, to bi bilo suprotno izri~itoj zakonskoj odredbi koja zabranjuje izvr{eniku da bude kupac. Ne treba gubiti iz vida da izvr{enik nije nu`no i du`nik; prema zakonskoj definiciji izvr{enik je lice protiv kojeg se potraìvanje ostvaruje (~lan 2. ta~. 3.). Ukoliko se povjerilac odlu~i za naplatu iz zaloène stvari u vlasni{tvu zalo`nog du`nika umjesto iz cjelokupne imovine li~nog du`nika ({to }e naj~e{}e i biti slu~aj), onda se potraìvanje ostvaruje prema zalo`nom du`niku, on je izvr{enik, i sljedstveno tome ne moè biti kupac u izvr{nom postupku. U toj situaciji se li~ni du`nik moè pojaviti kao kupac nepokretnosti. Stranci kao kupci. U tre}u kategoriju spadaju lica koja ne mogu pribaviti odre|enu nepokretnost jer im to zakon zabranjuje. Pozitivnopravni propisi predvi|aju odre|ena ograni~enja za strance kada je u pitanju stjecanje prava vlasni{tva na nepokretnostima i budu}i da se radi o materiji koja je regulirana razli~itim propisima nuàn je precizan odgovor na pitanja kada strani dràvljani ili strana pravna lica mogu a kada ne mogu stjecati vlasni{tvo na nepokretnostima u BiH. U odgovoru na ovo pitanje treba po}i prije svega od odredbi Zakona o politici direktnih stranih ulaganja. Strani ulaga~i. Odredba ~lana 12. navedenog zakona odre|uje da strani ulaga~i imaju ista vlasni~ka prava na nepokretnostima kao i lica koja imaju dràvljanstvo odnosno pripadnost Bosni i Hercegovini. Strani ulaga~i iz jedne od dràva nasljednica biv{e SFRJ imaju takva prava pod uvjetom da fizi~ka i pravna lica iz BiH imaju ista takva prava u odre|enoj dràvi nasljednici, dakle pod uvjetom reciprociteta. U ~lanu 2. navedenog zakona je definirano ko se smatra stranim ulaga~em, kao i {ta se smatra direktnim stranim ulaganjem odnosno stranim ulaganjem, pri ~emu zakonodavac krug stranih ulaga~a definira veoma {iroko. Strano ulaganje je svaki poslovni poduhvat koji stranom ulaga~u omogu}ava kontrolu nad nekom kompanijom (10% kapitala i/ili glasa~kih prava) koja se bavi proizvodnjom i pruànjem usluga. Investicije se mogu odnositi na objekat stvarnih prava ili prava intelektualnog vlasni{tva, doma}u ili stranu valutu, avanse, pozajmice, licence, vrijednosne papire, zakupe, koncesije, postrojenja, opremu, rezervne dijelove, bilo kakve finansijske podobnosti. Ovdje je namjerno detaljnije ukazano na definiciju iz dràvnog zakona, budu}i de entitetski zakoni koji reguliraju prava vlasni{tva stranaca druga~ije definiraju obavljanje privredne djelatnosti.
352 ^lan 88
10
Liberalizacija reìma stranaca. Biv{a SFRJ je bila zemlja sa gotovo najve}im restrikcijama prema strancima, osim kada je u pitanju stjecanje po osnovu naslje|ivanja (vi{e o tome: M. Deni{li} Pravo svojine stranaca u SFRJ), {to je na{lo izraza i u odredbama ~lana 82-85. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima iz 1980. godine, koje su dopu{tale da stranci sti~u pravo vlasni{tva na nepokretnostima isklju~ivo na osnovu naslje|ivanja. Sa prvim koracima u pravcu napu{tanja socijalisti~kog pravnog modela i prelaska na trì{nu privredu izmijenjene su odredbe o pravima stranaca (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima Sl. l. SFRJ 36/90) i liberaliziran reìm pod kojim stranci mogu stjecati stvarna prava na nekretninama. Navedene odredbe iz 1980. g. su jo{ na snazi u Republici Srpskoj (~lan 82. st. 2. ZOSPO). U Federaciji je ova materija ure|ena na ne{to druga~iji na~in. ZOVO dopu{ta stjecanje prava vlasni{tva odre|enim kategorijama stranaca na odre|enim nepokretnostima. Izuzev tih slu~ajeva stjecanje nekretnina dozvoljeno je samo naslje|ivanjem. Tako ZOVO pravi razliku izme|u stranaca, fizi~kih i pravnih lica, koji obavljaju djelatnost u Federaciji BiH i stranih fizi~kih lica koja su stalno nastanjena u Federaciji BiH. Prema odredbi ~lana 88. ZOVO strana fizi~ka i pravna lica koja obavljaju djelatnost u Federaciji BiH mogu biti nosioci prava vlasni{tva na poslovnim zgradama, poslovnim prostorijama, stambenim zgradama i stanovima, kao i na gra|evinskom zemlji{tu na kojem su te zgrade izgra|ene ili }e biti izgra|ene. Time i strana fizi~ka lica koja obavljaju djelatnost u Federaciji BiH ne mogu biti vlasnicima poljoprivrednog, {umskog i bilo kojeg drugog zemlji{ta osim gra|evinskog u svrhu izgradnje poslovne ili stambene zgrade. Navedena odredba je protivna odredbi Zakona o politici direktnih stranih ulaganja, a princip ustavnosti i zakonitosti zahtijeva da entitetski zakoni ne mogu biti u suprotnosti sa dràvnim zakonom. Odredba federalnog zakona je restriktivnija nego odredba Zakona o politici direktnog stranog ulaganja, koja strane ulaga~e u potpunosti izjedna~ava sa doma}im fizi~kim i pravnim licima. Jedini izuzetak predstavlja zahtjev reciprociteta za fizi~ka i pravna lica iz zemalja nasljednica biv{e SFRJ. Na osnovu navedenog, ukoliko se kao kupac u izvr{nom postupku pojavi strano fizi~ko ili pravno lice zadatak je izvr{nog suda da ustanovi da li se radi o stranom ulaga~u u smislu Zakona o politici direktnog stranog ulaganja, u kojem slu~aju nema ograni~enja za u~e{}e takvih lica u prodaji bilo koje nepokretnosti (v. 85/2). Stalno nastanjena lica. Kada su u pitanju strana fizi~ka lica koja su stalno nastanjena u Federaciji BiH, ona mogu u skladu sa odredbom ~lana 89. ZOVO stjecati pravo vlasni{tva na stanovima i stambenim zgradama i gra|evinskom zemlji{tu na kome su navedeni objekti izgra|eni ili }e biti izgra|eni. Ova odredba nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o politici direktnih stranih ulaganja i kao takva se i dalje primjenjuje u slu~aju da se ne radi o stranim ulaga~ima. U slu~aju da se kao potencijalni kupac pojavljuje strano fizi~ko lice i dokaè da ispunjava uvjete ~lana 89. ZOVO, sud moè takvom licu dosuditi samo odre|ene nepokretnosti stanove, stambene prostorije, zemlji{te ispod zgrade. ZOVO ograni~ava ovu kategoriju stranaca time {to joj dopu{ta stjecanje samo odre|enih vrsta nepokretnosti, ali ne i kvantitativno. Iz zakonske odredbe nije mogu}e zaklju~iti da je zakonodavac stjecanje stana ili stambene zgrade vezao za potrebu tog lica, tako da bi stalno nastanjen stranac mogao stjecati vi{e stanova ili stambenih zgrada.
11
^lan 89 353
^lan 89. Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruju prije traìoca izvr{enja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne moè prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja. (2) Na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje ne moè se nepokretnost prodati ispod polovine utvr|ene vrijednosti. Po~etne ponude za prvo ro~i{te na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti ne}e biti razmatrane. (3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud }e zakazati drugo ro~i{te u roku od 30 dana. Sud }e zakazati ro~i{te u istom roku i u slu~aju da tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom na prvom ro~i{tu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama ~lana 92. stav 3. ovog zakona. (4) Na drugom ro~i{tu nepokretnost ne moè biti prodata za manje od jedne tre}ine vrijednosti utvr|ene zaklju~kom o prodaji. Po~etna ponuda na drugom ro~i{tu ne moè biti manja od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. (5) Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ro~i{tu sud }e u roku od najmanje 15 do najvi{e 30 dana zakazati tre}e ro~i{te na kojem nepo kretnost moè biti prodana bez ograni~enja najniè cijene u odnosu na utvr|enu vrijednost. (6) Ukoliko nema nosilaca prava pre~e kupovine iz ~lana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama ~lana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene sti~e pravo pre~e kupovine po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. (7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izja vom datom na zapisnik, da se nepokretnost moè prodati nadmetanjem i za cijenu niù od one iz stava 1., 2. i 4. ovog ~lana. (8) Ako su se stranke prije pokretanja izvr{nog postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom saglasile da se nepokretnost radi naplate potraìvanja traìoca izvr{enja utvr|ena tim sporazumom moè prodati i za cijenu niù od one iz st. 1., 2. i 4. ovog ~lana, nepokretnost se ve} na prvom ro~i{tu za prodaju moè prodati po toj cijeni ako u postup ku ne sudjeluju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisala u zemlji{nu knjigu prije nego {to je u tu knjigu upisano pravo traìoca izvr{enja kojim je osigurana naplata njegovog potraìvanja. Najnià cijena po kojoj se nepokretnost moè prodati u tom slu~aju ne moè biti ispod jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. (9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i u slu~aju u kojem se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom.
354 ^lan 89
Uz stav 1: Nedostatak pokri}a. Odredba je nova; sli~nu odredbu nije sadràvao ZIP iz 1978. g. Postavlja se pitanje da li se radi o oma{ci zakonodavca i ponavljanju odredbe ~lana 81. koja regulira prigovor nedostatka pokri}a ili ova odredba ima druga~iji regulatorni sadràj nego odredba ~lana 81. Cilj obje odredbe je isti sprije~iti vo|enje izvr{nog postupka od strane traìoca izvr{enja koji s obzirom na njegov red prvenstva nema izgleda da bude namiren iz prodajne cijene. Krug lica koja ovo mogu sprije~iti je identi~no definiran u obje odredbe to su lica koja se u konkretnom izvr{nom postupku namiruju prije traìoca izvr{enja. Ipak, ne radi se o potpuno identi~nim odredbama. Ovdje od pomo}i moè biti sistematsko tuma~enje koje polazi od mjesta odredbe u zakonu. Prigovor nedostatka pokri}a reguliran je u odjeljku koji regulira odre|enje vrijednosti nepokretnosti. U roku od osam dana od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji ovla{tena lica mogu traìti obustavu izvr{enja zbog nedostatka pokri}a. U slu~aju da ovla{tena lica to nisu uradila iz bilo kojeg razloga (bez razloga ili pak zbog neuredne dostave), ona nisu izgubila potpuno za{titu. Spre~avanje prodaje. Na ro~i{tu za javno nadmetanje ona mogu sprije~iti prodaju nepokretnosti po cijeni koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja, s tim {to Zakon nije regulirao procesne posljedice sprje~avanja prodaje. U skladu sa odredbom ~lana 81. ovla{tena lica mogu traìti obustavu postupka, a prijedlog za obustavu moè se podnijeti osam dana od dostavljanja zaklju~ka o prodaji. Upitno je koje su konsekvence protivljenja lica koje se po redu prvenstva namiruje ispred traìoca izvr{enja. Budu}i da je ova odredba dio regulatornog sadràja koji ure|uje pojedina ro~i{ta, uvjete prodaje na pojednim ro~i{tima, kao i pretpostavke zakazivanja narednog ro~i{ta, moglo bi se razmi{ljati o tome da }e sud, ako se navedena lica protive prodaji po cijeni postignutoj na javnom nadmetanju koja nije dovoljna ni za djelimi~no namirenje traìoca izvr{enja, zakazati sljede}e ro~i{te. Me|utim, nije logi~no o~ekivati da }e se na daljim ro~i{tima posti}i bolja cijena. Mogu} je dvojak zaklju~ak: ili da i na osnovu odredbe ovog ~lana moè do}i do obustave postupka ili da sud smatra ovo ro~i{te neuspjelim, te ponovo zakazuje isto ro~i{te. Ni jedno ni drugo Zakon ne predvi|a izri~ito. Solucija koja se zalaè za obustavu postupka analognom primjenom odredbe ~lana 81. zna~ila bi ugroàvanje sigurnosti tre}ih lica, ponu|a~a, kao i ostalih u~esnika, koji su se pouzdali da nakon {to nije pravovremeno kori{teno pravo iz ~lana 81. stav 2. ne}e do}i do obustave postupka zbog nedostatka pokri}a. Vr{enje ovog prava u ovoj fazi postupka ugrozilo bi i traìoca izvr{enja, jer bi analogna primjena odredbe ~lana 81. zna~ila i da on snosi tro{kove zapo~etog postupka v. 81/5. Na osnovu navedenih argumenata ~ini se prihvatljivijom druga solucija prema kojoj sud smatra navedeno ro~i{te neuspjelim te ponovo zakazuje isto ro~i{te. Ovla{tena lica mogu staviti zahtjev i sprije~iti prodaju do dono{enja zaklju~ka o prodaji v. 90/5. Ova zakonska novina ne predstavlja najsretnije rje{enje sli~nu odredbu nemaju zakoni kojima je reguliran izvr{ni postupak u drugim zemljama nasljednicama biv{e SFRJ. Uz stav 2: Prvo ro~i{te. Na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje i prodaju nepokretnost se ne moè prodati ispod polovine utvr|ene vrijednosti, osim ako ne postoji suprotan sporazum stranaka i lica koja se namiruju u izvr{nom
^lan 89 355
postupku zaklju~en u skladu sa odredbom stava 7. ovog ~lana da se nepokretnost moè prodati i za niù cijenu (v. infra 15). Odredba Zakona da se po~etne ponude na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti na prvom ro~i{tu ne}e razmatrati samo je poja{njenje prve re~enice; i bez ovog dodatnog poja{njenja sud ne bi mogao uzeti u razmatranje ovakve ponude. Ro~i{te se smatra odrànim ako mu je prisustvovalo vi{e ponudilaca koji su uplatili osiguranje i stavili svoju ponudu ili ako je to uradio samo jedan ponu|a~ a ovla{tena lica nisu stavila zahtjev za odgodu ro~i{ta (v. 87/1-4). 4 Najnià cijena na prvom ro~i{tu. Propisivanjem da najnià mogu}a cijena ne moè biti ispod polovine utvr|ene vrijednosti Zakon je na~inio zna~ajan zaokret u odnosu na raniji zakon prema kome se na prvom ro~i{tu nepokretnost nije mogla prodati ispod utvr|ene vrijednosti (~lan 163. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). U praksi je bilo te{ko prodati nepokretnost na prvom ro~i{tu, pogotovo ako njena vrijednost nije bila realno utvr|ena. Vode}i ra~una o tome novi je zakon radikalno smanjio po~etni cenzus. Ovr{ni zakon Republike Hrvatske je bio ne{to umjereniji te odre|uje da se nepokretnost na prvom ro~i{tu ne moè prodati za manje od tri ~etvrtine utvr|ene vrijednosti. Navedena granica je u hrvatskom pravu definirana Novelama Ovr{nog zakona iz 1999. g. U izvornom tekstu iz 1996. godine bilo je propisano da se nepokretnost ne moè prodati ispod ~etiri petine utvr|ene vrijednosti, {to se o~igledno pokazalo kao nedovoljno smanjenje koje bi pospje{ilo prodaju nepokretnosti i efikasnije za{titilo traìoca izvr{enja. U Republici Sloveniji i u Srbiji i Crnoj Gori zadràno je rje{enje kao u ranijem zakonu (~lan 188. ZIZ Slo, ~lan 154. st. 1. ZIP SCG). Uz stav 3: Zakazivanje drugog ro~i{ta kad prvo ro~i{te nije uspjelo. Ako se nepokretnost na prvom ro~i{tu ne proda, sud }e zakazati drugo ro~i{te u roku od 30 dana. Formulacija odredbe izaziva nedoumice postavlja se pitanje da li sud mora odrediti vrijeme odràvanje drugog ro~i{ta najdalje za 30 dana nakon odràvanja prvog ro~i{ta ili sud u roku od 30 dana treba da donese odluku o zakazivanju novog ro~i{ta? Jezi~kim tuma~enjem mogu} je i jedan i drugi zaklju~ak. Budu}i da je ovdje jezi~ki izraz mijenjan u odnosu na formulaciju odredbe ~lana 163. stav 3. ZIP-a iz 1978. g. koja je propisivala da izme|u prvog i drugog ro~i{ta mora pro}i najmanje 30 dana, {teta je da zakonodavac nije bio precizniji. Istorijskim tuma~enjem odnosno upore|ivanjem sa odredbom ranijeg zakona dolazi se do zaklju~ka da se odredba o roku odnosila na razmak izme|u ro~i{ta a ne na vrijeme u kome sud mora donijeti odluku. Sudovi su navedenu odredbu primjenjivali preko 25 godina pa se moè o~ekivati da pod tim utjecajem odredba bude tuma~ena da sud zakazuje drugo ro~i{te za 30 dana od dana odràvanja prvog ro~i{ta. To bi bilo i u skladu sa te`njom za efikasnijim odvijanjem postupka dok je raniji zakon propisivao minimum 30 dana koji moraju pro}i od prvog do drugog ro~i{ta, prema novom zakonu taj rok ne moè biti duì od 30 dana (I u zemljama nasljednicama biv{e SFRJ se ova odredba tako|er odnosi na vremenski razmak izme|u dva ro~i{ta v. ~lan 97. st. 3. OZ, 154. ZIP SCG, 188. ZIZ Slo). Mogu}e da je zakonodavac izmijenio dosada{nja rje{enja i pod utjecajem izmjena Zakona o parni~nom postupku, gdje je gotovo kao generalno pravilo za poduzimanje odre|enih radnji te zakazivanje pripremnog ro~i{ta
356 ^lan 89
i glavne rasprave odre|en rok od 30 dana (Uporediti ~lan 69. ZPP rok za dostavljanje tu`be tuènom, ~lan 70. ZPP rok za dostavljanje odgovora na tu`bu, ~lan 75. ZPP zakazivanje pripremnog ro~i{ta, ~lan 94. ZPP zakazivanje glavne rasprave, ~lan 184. ZPP dono{enje presude). U tom smislu je i za izvr{ni sud propisana obaveza da zakaè naredna ro~i{ta koja se moraju odràti u roku koji ne moè biti duì od 30 dana od dana odràvanja prvog ro~i{ta. 6 Zakazivanje drugog ro~i{ta kad tri najbolja ponu|a~a nisu poloìla cijenu. Osim u situaciji opisanoj supra 3, sud zakazuje drugo ro~i{te i u slu~aju da je nepokretnost prodata na prvom ro~i{tu, ali da od strane tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom cijena nije upla}ena u skladu sa odredbom ~lana 92. stav 3. ovog zakona. U vezi sa ovom odredbom javljaju se dvije nedoumice. Prva se odnosi na rok u kome u ovoj situaciji sud mora zakazati drugo ro~i{te. Zakon odre|uje da to mora biti u istom roku kao i kod bezuspje{ne prodaje na prvom ro~i{tu, {to nije mogu}e. S obzirom na specifi~nost situacije, ovdje rok ne moè po~eti te}i od odràvanja prvog ro~i{ta ve} tek nakon proteka rokova za uplatu cijene koje sud odre|uje sukcesivno prvom, drugom, pa tre}em ponu|a~u u skladu sa odredbom ~lana 92. stav 2. Kada bezuspje{no protekne rok dat tre}em ponu|a~u, sud je duàn zakazati novo ro~i{te, ali ne kasnije od 30 dana nakon proteka roka odre|enog tre}em ponu|a~u. Obavezno zakazivanje drugog ro~i{ta. Druga nedoumica je posljedica upu}ivanja na odredbu ~lana 92. stav 3. Ovo je upu}ivanje vrlo problemati~no, budu}i da su dvije zakonske odredbe suprotne. Dok odredba ~lana 89. stav 2. odre|uje da sud u situaciji da tri najbolja ponu|a~a nisu ispunila svoje obaveze mora zakazati drugo ro~i{te (sud }e zakazati ro~i{te....), odredba na koju se upu}uje odre|uje da u tom slu~aju sud moè oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo i zakazati novo ro~i{te koje treba da se odrì u skladu sa ~l. od 84. do 90. ovog zakona. Niti jedna od zakonskih odredaba se ne moè ignorirati dok se eventualno ne izvr{e izmjene zakona. Ima autora koji ovu nedosljednost uop}e ne vide i konstatiraju da }e u takvom slu~aju sud oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo pa }e zakazati novo (drugo) ro{i{te. (Uporediti: E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 70), pri ~emu se uop}e ne navodi druga zakonska odredba koja prepu{ta na volju sudu da odredi da je prvo ro~i{te neuspjelo i da zakaè novo. Odista se postavlja pitanje {ta bi se desilo da sud ne donese navedenu odluku? Izvr{ni postupak bi u tom slu~aju zastao, ne bi se mogao razvijati u vremenu, a zakonski razlozi za obustavu postupka propisani ~lanom 63. nisu ispunjeni. Jedino mogu}e tuma~enje je da se u ~lanu 92. stav 3. radi o oma{ci zakonodavca, te da je sud obavezan da donese takvu odluku i zakaè novo (drugo) ro~i{te. Novo ro~i{te se odràva u skladu sa ~lanovima 84. do 90., {to nije trebalo ni navoditi jer je logi~no da se sva ro~i{ta za javno nadmetanje i prodaju odvijaju po istim pravilima propisanim navedenim odredbama (v. 92/3). Uz stav 4: Drugo ro~i{te. Najnià cijena za koju nepokretnost moè biti prodata na drugom ro~i{tu ne smije biti nià od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti, te slijedi isto obja{njenje kao i u stavu 2. da po~etne ponude ne mogu biti manje od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. Takve ponude ne}e biti raz-
^lan 89 357
matrane i treba smatrati da nisu ni stavljene. Ovdje je kao i kod prvog ro~i{ta u~injena zna~ajna izmjena u odnosu na rje{enja starog zakona koja je in favorem traìoca izvr{enja. U skladu sa odredbom ~lana 163. stav 1. ZIP-a iz 1978. g. nepokretnost na drugom ro~i{tu nije mogla biti prodata ispod dvije tre}ine utvr|ene vrijednosti. U novom hrvatskom ovr{nom pravu ta je granica definirana kao polovina utvr|ene vrijednosti (~lan 97. stav 2. OZ. Uporediti tako|er I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 53) 9 Uz stav 5: Tre}e ro~i{te. U pogledu reguliranja tre}eg ro~i{ta u Zakonu postoje zna~ajne novine. Prema rje{enjima ZIP-a iz 1978. g. tre}e ro~i{te sud nije zakazivao po slu`benoj du`nosti ve} samo po prijedlogu traìoca izvr{enja (~lan 169. st. 1. ZIP-a iz 1978. g. Isto je rje{enje u ~lanu 157. st. 1. ZIP-a SCG), dok po novom zakonu sud zakazuje i tre}e ro~i{te. Novelama na OZ iz 2003. godine u hrvatskom pravu odredbe o ro~i{tima su ponovo izmijenjene i vra}ena ranija rje{enja, prema kojima se nakon neuspjele prodaje na drugom ro~i{tu postupak obustavlja (~lan 97. stav 4. OZ). Vrijeme za odre|ivanje tre}eg ro~i{ta je znatno skra}eno. Dok je u starom zakonu prijedlog za odràvanje tre}eg ro~i{ta povjerilac mogao staviti najranije {est mjeseci a najkasnije godinu dana od drugog ro~i{ta, prema novom zakonu tre}e ro~i{te mora biti zakazano najranije 15 dana i najkasnije 30 nakon drugog ro~i{ta. ZIP iz 1978. g. nije izri~ito odre|ivao za koju cijenu se nepokretnost moè prodati na tre}em ro~i{tu. Prodaja u bescijenje. Najnià cijena ispod koje se nepokretnost ne moè prodati na tre}em ro~i{tu nije bila izri~ito propisana ranijim zakonom ali iz odredaba o prodaji na drugom ro~i{tu i prodaji neposrednom pogodbom moglo se zaklju~iti da se ni na tre}em ro~i{tu nepokretnost nije mogla prodati ispod 2/3 utvr|ene cijene (U tom smislu: A. \or|evi}, J. Studin, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 131). Sada zakon izri~ito propisuje da se na tre}em ro~i{tu nepokretnost moè prodati bez ograni~enja najniè cijene. S tim u vezi se u praksi ve} postavilo pitanje da li je time omogu}ena prodaja u bescijenje, npr. za jednu KM, i kakav je odnos takve odredbe prema na~elu jednakosti uzajamnih davanja kao jednom od osnovnih na~ela obligacionog prava koje je na{lo odraza u mogu}nosti pobijanja ugovora zbog prekomjernog o{te}enja (~lan 139-140. ZOO) i prema pravilu o ni{tavosti zelena{kih ugovora (~lan 141. ZOO). Odgovor na ovo pitanje glasi da je odista mogu}a prodaja u bescijenje i da se odredbe ZOO o prekomjernom o{te}enju i zelena{kim ugovorima ne mogu primijeniti. Prekomjerno o{te}enje. Odredba ~lana 139. st. 5. ZOO propisuje da se zbog o~igledne nesrazmjere uzajamnih davanja ne moè pobijati ugovor zaklju~en na javnoj prodaji. To nije mogu}e ni kod kupovine neposrednom pogodbom ona je samo zamjena za javnu prodaju, a uz to izvr{enik, kupac, svi u~esnici znaju za pravu vrijednost nepokretnosti na osnovu zaklju~ka o prodaji, a jedan od uvjeta za pobijanje ugovora zbog o~igledne nesrazmjere davanje jeste da o{te}ena strana nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost. Zelena{ki ugovori. Tako|er nije ispunjen ~injeni~ni supstrat koji bi omogu}io kvalifikaciju kupovine u izvr{nom postupku za cijenu koja je znatno nià od
10
11
12
358 ^lan 89
utvr|ene kao zelena{kog ugovora. Zelena{ki je ugovor zabranjen ugovor, a lice koje u izv{nom postupku kupuje nepokretnost u bescijenje pona{a se u skladu sa zakonom i ~ini ne{to {to zakon dopu{ta. Jedno te isto pona{anje ne moè biti istovremeno i zabranjeno i dopu{teno. 13 Vjerovnik kao kupac. U praksi su banke ve} pravilno uo~ile jedan problem koji prethodnim argumentiranjem nije rije{en. Radi se o situaciji u kojoj je traìlac izvr{enja jedini ponu|a~ i kupac. On pribavlja nepokretnost za relatvino nisku cijenu, koja moè biti nià od njegovog potraìvanja. Zakon ne sadrì odredbu o tome da se on smatra namirenim u visini svog potraìvanja. Protivno tuma~enje bi otvaralo put zloupotrebi prava npr. u situaciji kada je kupcu za odre|eni iznos pripala nepokretnost znatno ve}e vrijednosti. Kao kupac dobio je vrijednu nepokretnost, ali kao povjerilac namiren je samo u dijelu potraìvanja. U nedostatku bilo kakve zakonske odredbe o tome, takav bi povjerilac mogao pokrenuti novi izvr{ni postupak radi namirenja ostatka potraìvanja. Jedina mogu}nost da sud sprije~i takvo postupanje je pozivanje na na~elo savjesnosti i po{tenja i zabrane zloupotrebe prava. Na ovom je mjestu nu`na zakonska intervencija. Primjera radi navode se rje{enja njema~kog prava princip je da traìlac izvr{enja ili vjerovnik koji kupuje nekretninu ispod minimalne cijene (7/10 vrijednosti nekretnine) od toga ne moè imati koristi. Fingira se da je njegovo potraìvanje potpuno namireno (L. Rosenberg i drugi, Zwangsvollstreckungsrecht, 67 II 3, str. 950). Bilo bi neophodno da zakon regulira ovo pitanje, kao i situaciju u kojoj traìlac izvr{enja nakon izvjesnog vremena prodaje nepokretnost po realnoj ili znatno vi{oj cijeni od one za koju ju je kupio. Prodaja u bescijenje nije u interesu ni izvr{enika ni traìoca izvr{enja niti drugih lica koja se namiruje u izvr{nom postupku; ona eventualno pogoduje samo licu koje se namiruju na prvom mjestu. Ova }e odredbe prinuditi traìoca izvr{enja ili druge povjerioce da u~estvuju u nadmetanju i pojave se u ulozi kupca ili da vr{e pravo pre~e kupovine u skladu sa odredbom stava 6. ovog ~lana ili da se sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti u skladu sa odredbom ~lana 80. stav 6. (v. 80/8). Uz stav 6: Pravo pre~e kupovine u korist lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja. Ovo je nova odredba. ZIP iz 1978. g. i novo hrvatsko izvr{no pravo ne sadrè sli~nu odredbu. Rje{enje moè biti prakti~no. Ukoliko nema nosioca zakonskog prava pre~e kupovine niti uknjiènog ugovornog prava pre~e kupovine, lice koje se namiruje sa pravom prvenstva u skladu sa ~lanom 98. ima pravo pre~e kupovine po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. Odredba ima za{titni karakter. Budu}i da se nepokretnost na tre}em ro~i{tu moè prodati bez ograni~enja najniè cijene, to moè ugroziti interese lica koja se namiruju. Lice koje se namiruje na prvom mjestu moglo bi ostati bez potpunog namirenja u slu~aju da neki kupac kupi nepokretnost na tre}em ro~i{tu za relativno nisku cijenu. Stoga mu Zakon daje mogu}nost da nepokretnost kupi po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. U tom slu~aju se primjenjuje odredba ~lana 92. stav 8. ovo lice nije obavezno poloìti puni iznos cijene, ve} se od iznosa cijene odbija iznos potraìvanja koji on ima prema izvr{eniku. U slu~aju da je cijena nià od njegovog potraìvanja, ne}e biti obavezan da plati ni{ta, ~ime se postavlja isti problem kao supra 13. Zakon ovo pravo predvi|a samo u situaciji da u konkretnom izvr{nom postupku nema nosilaca
14
^lan 89 359
prava pre~e kupovine. Nema prepreke za primjenu ove odredbe i u situaciji da ova lica postoje ali da su dala izjavu da ne}e vr{iti svoje pravo odnosno da nisu neposredno po zaklju~enja javnog nadmetanja izjavila da vr{e svoje pravo pre~e kupovine. Nisu nemogu}e situacije u kojima postoji vi{e prava pre~e kupovine, nu`no je samo ta~no odrediti redoslijed vr{enja tih prava. Taj redoslijed je Zakonom ustvari ve} odre|en prvenstvo imaju nosioci zakonskog i ugovornog uknjiènog prava pre~e kupovine iz ~lana 83. Zakona, a iza njih dolaze lica odre|ena ovom odredbom. 15 Uz stav 7: Sporazum o cijeni. Odredbe o visini cijene iz stava 1. (nedostatak pokri}a), stava 2. (zabranjena prodaja za cijenu niù od polovine utvr|ene cijene na prvom ro~i{tu) i iz stava 4. (zabranjena prodaja za cijenu niù od tre}ine utvr|ene cijene na drugom ro~i{tu) su dispozitivnog karaktera. Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti izjavom datom na zapisnik da se nepokretnost moè prodati i za niù cijenu. Zakon ne precizira gdje se daje izjava na zapisnik pa je pretpostavka da je to izvr{ni sud. Me|utim ne bi trebalo onemogu}iti davanje takve izjave na zapisnik kod nekog drugog suda. Takvo rje{enje predvi|a odredba ~lana 97. stav 5. OZ. Zakon tako|e nije ograni~io vrijeme u kome se navedena lica mogu sporazumjeti o prodaji za niù cijenu. Ovaj sporazum je mogu}e zaklju~iti prije ro~i{ta za nadmetanje i prodaju (npr. na ro~i{tu iz ~lana 80. stav 1. v. 80/3, 8), ali i nakon toga. Analognom primjenom odredbe koja regulira sporazum o prodaji neposrednom pogodbom slijedi da sporazum predvi|en ovim stavom ovla{tena lica mogu zaklju~iti do prodaje nepokretnosti. Navedeni sporazum stranaka ne biva objavljen na na~in na koji se objavljuje zaklju~ak o prodaji. Tre}a lica, potencijalni kupci za ovaj sporazum, ne mogu znati, a mogu}e da bi upravo tako mogla biti motivirana za u~e{}e na javnom nadmetanju. Bitno je za valjanost sporazuma da se sa njim saglase stranke i sva lica koja se namiruju u postupku. Ukoliko se samo jedan od njih protivi, sporazum ne}e biti punovaàn. Zakon ne propisuje direktno da li su stranke potpuno slobodne da se sporazumiju o visini cijene, ali izri~ito upu}uje na primjenu stava 1., 2. i 4., a izostavlja uputu na odredbu stava 5. koji predvi|a prodaju bez ograni~enja najniè cijene, te se zaklju~uje da se stranke ne mogu sporazumjeti za prodaju po cijeni niòj od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti, {to vrijedi i u situaciji ure|enoj stavom 8. ovog ~lana. Uz stav 8: Zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom. Ovdje se radi o jednoj potpuno novoj odredbi, stipuliranoj prema uzoru na hrvatsko pravo (~lan 97. stav 6. OZ), me|utim kao ni neke druge novine u ovom ~lanu nije do kraja domi{ljena. Ideja je jasna ukoliko dvije stranke povjerilac i du`nik zasnivaju zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom (da se radi o sporazumu u skladu sa odredbama ~lana 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. jasno je iz formulacije radi naplate potraìvanja... utvr|ene tim sporazumom... koja upu}uje na to da su stranke zaklju~ile poravnanje), one u tom sporazumu koji se zaklju~uje prije pokretanja izvr{nog postupka mogu odrediti da se nepokretnost proda za niù cijenu od one utvr|ene stavom 1., 2. i 4. ovog ~lana, ali ne za niù od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti (v. supra 15). Povjerilac iz tog sporazuma }e se pojaviti kao traìlac izvr{enja, a uvjet za punova`nost ovog sporazuma je da se u postupku ne namiruju i druga lica koja imaju
16
360 ^lan 89
pravo namirenja (zalo`no pravo) boljeg ranga nego traìlac izvr{enja. Odredba je formulirana tako da se te{ko ~ita i razumije. Pri tome Zakon nastoji za{tititi lica koja bi imala pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na lice koje je na osnovu sporazuma steklo zalo`no pravo i koje se pojavljuje u ulozi traìoca izvr{enja. Ova su lica ve} za{ti}ena drugim zakonskim odredbama. Tako npr. ukoliko su u~esnici sporazuma o zasnivanju zalo`nog prava pogre{no ocijenili situaciju i odredili prenisku cijenu koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja, lica koja imaju pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na povjerioca iz navedenog sporazuma se mogu usprotiviti prodaji nepokretnosti u skladu sa stavom 1. ovog ~lana ili mogu traìti obustavu postupka zbog nedostatka pokri}a u skladu sa odredbom ~lana 81. Ukoliko je sporazumom odre|ena cijena dovoljna za njihovo namirenje, uop}e nema razloga da se u njega dira sa stanovi{ta konkretnih interesa u izvr{nom postupku. 17 Pravna sigurnost. Ovaj sporazum je protivan jednom op}em na~elu gra|anskog prava, prema kojem ugovori izme|u dva lica obavezuju samo ugovorne strane i ne mogu stvarati prava i obaveze za tre}a lica, tako da bi na osnovu tog pravila bilo nemogu}e da sporazum vlasnika nepokretnosti i jednog povjerioca uop}e ugrozi prava drugih povjerilaca, bilo onih sa boljim bilo onih sa slabijim rangom prvenstva. Zakon me|utim o tom op}em postulatu gra|anskog prava nije vodio ra~una, izri~ito je za{titio samo povjerioce koji imaju bolji rang prvenstva, i to samo zalo`ne, osigurane povjerioce. To se vidi iz formulacije koja {titi samo ona lica koja su svoje pravo upisala u zemlji{nu knjigu prije nego je zasnovano zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom ~iji se titular pojavljuje u ulozi traìoca izvr{enja. Upravo su navedeni povjerioci, kako je ve} re~eno, za{ti}eni drugim odredbama Zakona. Povjerioci slabijeg ranga. O pravima povjerilaca ~iji je rang namirenja slabiji, o ~injenici da se takvim sporazumom mogu vi{e ugroziti kasniji zalo`ni povjerioci Zakon nije vodio ra~una. To se vidi iz sljede}eg primjera: Vlasnik nepokretnosti i povjerilac sklapaju sporazum pred sudom na osnovu kojeg }e se uknjiìti zalo`no pravo povjerioca na prvom mjestu; ranijih zalo`nih povjerilaca u konkretnom slu~aju nema. Zalo`ni povjerilac i zalo`ni du`nik su se osim o zasnivanju zalo`nog prava, koje se upisuje u zemlji{nu knjigu, sporazumjeli i o prodaji nepokretnosti za cijenu niù od one utvr|ene stavom 1., 2. i 4. ovog ~lana, {to se ne upisuje u zemlji{nu knjigu. Mogu}e je da nakon zasnivanja zalo`nog prava zasnovano zalo`no pravo drugog ili tre}eg ranga. Povjerioci su se odlu~ili dati kredit i obezbijediti se zalogom lo{ijeg ranga kalkuliraju}i vrijedno{}u nepokretnosti koju je utvrdio vje{tak u postupku zasnivanja njihovog zalo`nog prava i na bazi toga su i izra~unali da se mogu namiriti iz prodajne cijene utvr|ene u skladu sa Zakonom. Oni ne moraju znati za sadrìnu sporazuma koji je du`nik zaklju~io sa prethodnim zalo`nim povjeriocem i na taj na~in za njih postoji faktor nesigurnosti. Ova je odredba u opisanoj situaciji protivna su{tini zalo`nog prava, na~elima zemlji{nih knjiga i na~elu pravne sigurnosti. Ona se uop}e ne moè primijeniti ukoliko ima zalo`nih povjerilaca sa kasnijim rangom namirenja ili uop}e lica koja se namiruju nakon traìoca izvr{enja. Na~elo javnog povjerenja u zemlji{ne knjige propisuje da je za tre}a savjesna lica zemlji{na knjiga ta~na (sva upisana prava postoje) i potpuna (upisana prava ne postoje), a sadrìna navedenog
18
^lan 89 361
sporazuma nije upisana u zemlji{nu knjigu. Samo pod uvjetom da se u vidu zabilje`be publicira sporazum da se nepokretnost moè prodati za cijenu niù od propisane ovaj bi sporazum djelovao prema licima koja se namiruju iza traìoca izvr{enja. U protivnom bi moglo dolaziti do prevarnog postupanja na {tetu drugih povjerilaca. Ukoliko se ne bi prihvatilo ovakvo tuma~enje, ova bi zakonska odredba djelovala demotiviraju}e i u praksi bi rijetko dolazilo do zasnivanja zalo`nog pravo slabijeg ranga prvenstva. Ovakav bi razvoj bio suprotan na~elima trì{ne privrede i imperativa potpunog aktiviranja du`nikove imovine. Ova je odredba proma{aj i iz jo{ jednog razloga kada se nepokretnost prodaje na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom u skladu sa odredbama ovog ~lana u sporazumu da se nepokretnost proda ispod zakonom utvr|ena cijene moraju u~estvovati stranke i sva lica koja se namiruju u postupku. Od tih pravila se moè odstupiti ako vlasnik nepokretnosti i jedan od povjerilaca zaklju~uju sporazum pred sudom o zasnivanju zalo`nog prava ovaj se izuzetak ni~im ne moè opravdati. 19 Uz stav 9: Cijena kod prodaje neposrednom pogodbom. Ova odredba je replika odredbe ~lana 163. st. 5. ZIP-a iz 1978. g. I tada je zakon predvi|ao da se odredbe o prodajnoj cijeni shodno primjenjuju i za slu~aj da se nepokretnost prodaje slobodnom pogodbom. Budu}i da je odredba ~lana 89. izmijenjena i znatno pro{irena, ovdje se predvi|a shodna primjena stavova 1., 2., 4., 7., i 8. i na slu~aj da se nepokretnost prodaje slobodnom pogodbom. Odredba je vrlo upitna odnosno pozivanje na shodnu primjenu odre|enih odredaba je bespredmetno. Shodna primjena odredbe iz stava 1. je mogu}a jer se i u slu~aju neposredne pogodbe lica koja se namiruju sa pravom prvenstva u odnosu na traìoca izvr{enja mogu suprotstaviti prodaji zbog nedostatka pokri}a. Nasuprot tome nije mogu}a shodna primjena odredaba stava 2. i 4. o najniòj cijeni na pojedinim ro~i{tima, a pogotovo nije mogu}a primjena obiju navedenih odredaba. Zakonodavac nije predvidio shodnu primjenu odredba stava 5. o prodaji bez ograni~enja najniè cijene, iz ~ega proizlazi da se kod prodaje neposrednom pogodbom stranke ne mogu potpuno slobodno dogovarati o visini cijene, te da se nepokretnost putem neposredne pogodbe ne moè prodati za cijenu niù od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. Shodna primjena odredbe stava 7. je mogu}a jer upravo ova odredba kod javnog nadmetanja omogu}ava prodaju za cijenu niù od one utvr|ene odredbama stava 1., 2. i 4. Shodna primjena odredbe stava 8. zna~i da se odredbe o sporazumijevanju o visini cijene za koju se nepokretnost moè prodati u sklopu sporazuma o zasnivanju zalo`nog prava na isti na~in primjenjuju i kad se nepokretnost prodaje na javnoj dra`bi i neposrednom pogodbom, te da je donji iznos za koji se nepokretnost moè prodati neposrednom pogodbom jedna tre}ina utvr|ene vrijednosti. Subjekti sporazuma. Izme|u odredbe ~lana 84. stav 4. i ove odredbe postoji izvjesna neusagla{enost. Sporazum o prodaji putem neposredne pogodbe zaklju~uju stranke i zalo`ni povjerioci boljeg ili istog ranga namirenja kao traìlac izvr{enja (v. 84/4), a shodnom primjenom odredbe stava 1. ovog ~lana zaklju~uje se da sporazum da se nepokretnost putem neposredne pogodbe moè prodati za niù cijenu od zakonom utvr|ene moraju zaklju~iti stranke i sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. U slu~aju da se èli spo-
20
362 ^lan 90
razumjeti o oba ova elementa o prodaji neposrednom pogodbom i o visini cijene, nu`no }e biti zaklju~iti dva sporazuma koji }e imati razli~ite strane ugovornice. Ovakvo je rje{enje posljedica gre{ke u Zakonu koja bi trebala biti korigirana. ^lan 90. Ro~i{te za nadmetanje i prodaju (1) Ako na dan njegovog odràvanja rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no sud moè odgoditi odràvanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju za najduè 30 dana. (2) Po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za odràvanja ro~i{ta za nadmetanje sud objavljuje da se pristupa nadmetanju. (3) Ako se postupak izvr{enja provodi na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona, sud }e na prodaju istovremeno ponuditi i suvlasni~ki dio i cijelokupnu nepokretnost. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za suvlasni~ki dio i za cjelokupnu nepokretnost, ta nakon ocjene uvjeta iz stava 4. ~lana 69. ovog zakona sud }e zaklju~kom odlu~iti o kona~nom predmetu prodaje. (4) Nadmetanje se zaklju~uje nakon isteka deset minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude. (5) Nakon zaklju~enja nadmetanja utvr|uje se lista ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponu|a~u ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti. (6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u sud donosi pisani zaklju~ak koji se objavljuje na sudskoj tabli. (7) Smatrat }e se da je zaklju~ak iz stava 6. ovog ~lana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji te svim u~esnicima u nadmetanju istekom tre}eg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli. (8) O ro~i{tu za prodaju vodi se zapisnik. 1 Uz stav 1: Odràvanje ro~i{ta prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Odràvanje ro~i{ta je mogu}e i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. U tom slu~aju sud moè, ali i ne mora, odgoditi odràvanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju za najduè 30 dana. Nakon toga moè do}i do prodaje nepokretnosti iako rje{enje o izvr{enju u me|uvremenu nije postalo izvr{no. Ova je odredba posljedica te`nje za ubrzanjem postupka i ve}om za{titom traìoca izvr{enja te direktna posljedica relativne nesuspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom postupku propisane odredbom ~lana 12. stav 5. Zakona. Prema toj odredbi prigovor i àlba ne odlaù tok izvr{nog postupka i sve radnje u izvr{nom postupku mogu biti poduzete, osim radnje namirenja koja ne moè biti
^lan 90 363
poduzeta prije odluke prvostepenog suda po prigovoru. Tada je rje{enje izvr{no, ali ne i pravosna`no (u slu~aju da je dopu{tena àlba). Odredba ~lana 41. odre|uje da je mogu}e provo|enje izvr{enja i prije pravosna`nosti rje{enja o izr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje nije {ta drugo predvi|eno. U mnogim odredbama Zakona je ovo na~elo relativizirano jer je propisano da se odre|ene izvr{ne radnje ne mogu provoditi prije izvr{nosti ili pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, kao npr. u odredbi ~lana 80. stav 2. prema kojoj se utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti ne moè pristupiti prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Budu}i da se prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ne moè pristupiti ni utvr|enju vrijednosti nepokretnosti, te{ko je zamisliti da moè do}i do odràvanja ro~i{ta za nadmetanje i prodaju. Do odràvanja ro~i{ta za nadmetanje i prodaju prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ipak moè do}i u situaciji da su ispunjene prepostavke za utvr|ivanje vrijednosti prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju propisane odredbom ~lana 80. stav 2. Zakona (v. 80/4). Pore|enje sa odredbom ~lana 80. stav 2. Zakona otvara jedno pitanje Zakon je dopustio utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti prije izvr{nosti uz odre|ene za{titne mehanizme, me|utim nije ih predvidio kod prodaje nepokretnost prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. 2 Uz stav 2: Pristupanje nadmetanju. Sud pristupa nadmetanju tek po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za odràvanje ro~i{ta. Kad utvrdi ispunjenje uvjeta, sud objavljuje da se pristupa nadmetanju. Uvjete za javno nadmetanje propisao je Zakon prisustvo jednog ili vi{e ponu|a~a, pri ~emu kod prisustva jednog ponu|a~a sud treba da konstatuje da ovla{tena lica nisu stavila zahtjev za odogodu ro~i{ta (v. 87/4). Osim prisustva ponu|a~a, nu`no je i da su oni uplatili osiguranje propisano odredbom ~lana 86. i u skladu sa zaklju~kom o prodaji (~lan 85. stav 1. ta~. 8.), {to dokazuju prezentiranjem uplate odgovaraju}eg iznosa na ra~un suda. Zakon naàlost nije bliè normirao kako te~e samo nadmetanje, ali je logi~no da sudija po~inje nadmetanje objavljivanjem po~etne cijene, tj. ako se radi o prvom i drugom ro~i{tu one cijene ispod koje na tom ro~i{tu nepokretnost ne moè biti prodata, kao i objavljivanjem da se ponude ispod te cijene ne}e uzimati u razmatranje. U~esnici u nadmetanju }e davati ponude, iako bi bilo prakti~nije da lice koje rukovodi nadmetanjem (sudija, stru~ni saradnik) po odre|enim pravilima podiè cijenu dok se ne dobije najpovoljnija ponuda, npr. ~im jedan u~esnik prihvati objavljenju cijenu da objavljuje sljede}u, koja je u odre|enom procentu vi{a od prethodne. Uz stav 3: Postupak nadmetanja u slu~aju prodaje izvr{enja na suvlasni~kom dijelu. Ako se postupak izvr{enja provodi na suvlasni~kom dijelu, sud mora ponuditi na prodaju suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost i prikupiti ponude odvojeno za suvlasni~ki dio odvojeno za cijelu nepokretnost. Kada se stave ponude za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost, sud }e odvojeno utvrditi koje su ponude najpovoljnije i sastaviti listu ponu|a~a za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost. Sljede}i korak je uporediti ove ponude sa ciljem da se utvrdi da li je prodajna cijena suvlasni~kog dijela znatno vi{a ako se prodaje cijela nepokretnost od one koja se postiè kada se prodaje sam suvlasni~ki dio. Ukoliko bi to bio slu~aj, sud odre|uje prodaju cijele nepokretnosti u skladu sa odredbom ~lana 69. stav 4. U suprotnom, ako se ne bi postigla znatno vi{a cijena, sud to konstatira i ostaje pri prvobitno odre|enom predmetu
364 ^lan 90
izvr{enja, a to je suvlasni~ki dio. U ovom slu~aju se odre|uje definitivno tek na ro~i{tu za javno nadmetanje i sa kritikom zakonskih odredaba koje reguliraju izvr{enje na lu (vidjeti 69/5-10, 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 91/4) nu`no je da no koristi mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti. 4
predmet izvr{enja prodaju. U skladu suvlasni~kom dijesud vrlo restriktiv-
Uz stav 4. i 5: Zaklju~enje nadmetanja. Ro~i{te za nadmetanje i prodaju po~inje utvr|ivanjem ispunjenja uvjeta za odràvanje ro~i{ta. Sud objavljuje da }e nadmetanje trajati sve dok se stavljaju ve}e ponude, a da }e se zaklju~iti nakon proteka 10 minuta nakon stavljanja najpovoljnije ponude. Nakon proteka deset minuta sud zaklju~uje nadmetanje i poziva eventualne nosioce prava pre~e kupovine da se izjasne da li }e vr{iti to svoje pravo, kao i lice koje ima pravo pre~e kupovine u skladu sa odredbom ~lana 89. st. 6. (v. 89/14). Ukoliko se nosioci zakonskog ili uknjiènog ugovornog prava pre~e kupovine ne izjasne o vr{enju svog prava, sud }e utvrditi listu ponu|a~a. Lista ponu|a~a sadrì imena onih ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma rangiranih prema visini ponuda koje su dali. Do dono{enja zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u lica koja se namiruju prije traìoca izvr{enja mogu staviti zahtjev da se sprije~i prodaja za cijenu koja ni djelimi~no ne pokriva iznos potraìvanja traìoca izvr{enja (v. 89/1). Uz stav 6. i 7: Zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u. Nepokretnost se prodaje licu koje je stavilo najpovoljniju ponudu. O tome sud donosi pisani zaklju~ak koji se objavljuje na sudskoj (oglasnoj) tabli. Iako to zakon ne propisuje, sud bi trebao na samom ro~i{tu odrediti i objaviti rok u kojem najpovoljniji kupac ima poloìti cijenu. Taj rok te~e ina~e od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem kupcu (v. 92/1). Stav 7. ovog ~lana propisuje da se dostava vr{i objavljivanjem na sudskoj oglasnoj tabli i da se smatra da je izvr{ena tri dana nakon objavljaivanja na sudskoj tabli. Interesi kupca bi bili bolje za{ti}eni kada bi mu se na ro~i{tu saop}avao i rok za polaganje cijene. Iz formulacije odredbe stava 7. koja odre|uje da je zaklju~ak dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji te svim u~esnicima u nadmetanju tre}eg dana od njegovog isticanja na oglasnoj tabli proizlazi da se zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u ne dostavlja odre|enim licima, pa ni kupcu ni povjeriocima, ve} samo objavljuje na oglasnoj tabli suda, tako da za kupca nema izvjesnosti od kada po~inje te}i rok za polaganje cijene, te je upu}en na provjeravanje oglasa na sudskoj tabli. Pravila o dostavi su i ovdje vrlo restriktivna (v. 93/9). Uz stav 8: Zapisnik o ro~i{tu za nadmetanje i prodaju. Zapisnik o ro~i{tu za nadmetanje i prodaju treba da sadrì sve korake opisane u komentaru prethodnih stavova ovog ~lana i druge odgovaraju}e ~injenice, kao mjesto i vrijeme odràvanja, ime izvr{enika i traìoca izvr{enja, ta~nu oznaku nepokretnosti koja je predmet izvr{enja, imena sudije, drugih slu`benih lica i zapisni~ara. Nakon toga sud treba da konstatuje ko je pristupio ro~i{tu (podaci koji su dovoljni za ozna~enje fizi~kih odnosno pravnih osoba), kao i utvr|enje da su lica koja su na to obavezna dala odgovaraju}e osiguranje. Zatim se navodi tok ro~i{ta, konstatira ko je dao najpovoljniju ponudu, a
^lan 91 365
tako|er utvr|uje i lista ponu|a~a. Nakon liste najpovoljnijih ponu|a~a sud progla{ava da je nepokretnost izvr{enika (ta~ne zemlji{noknji`ne i druge oznake) prodata najboljem ponu|a~u. U zapisniku se konstatuje kojim se ponu|a~ima osiguranje odmah vra}a, a da }e se trojici najboljih ponu|a~a osiguranje vratiti tek kada najbolji ponu|a~ uplati cijenu. ^lan 91. Prodaja neposrednom pogodbom (1) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e donijeti zaklju~ak iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za punova`nost prodaje. (2) Ako u vrijeme dono{enja zaklju~ka iz stava 1. ovog ~lana rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no, sud moè odgoditi njegovo dono{enje za najduè 30 dana. (3) Odredbe stava 3. ~lana 90. shodno se primjenjuju i na prodaju neposrednom pogodbom. (4) Zaklju~ak iz stava 1. objavljuje se na sudskoj tabli i dostavlja svim lici ma kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, kao i kupcu. 1 Uz stav 1: Zaklju~ak o prodaji. Ovom odredbom se reguliraju specifi~nosti prodaje neposrednom pogodbom u odnosu na prodaju na javnom nadmetanju koja je, shodno odredbi ~lana 84. stav 4., pravilo. Odredba se primjenjuje kada su se stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja sporazumjeli o prodaji neposrednom pogodbom prije nego je nepokretnost u javnom nadmetanju prodata (prije nego je utvr|eno da je nepokretnost prodata najboljem ponu|a~u). Osim o prodaji neposrednom pogodbom, navedena lica se trebaju sporazumjeti o roku u kojem nepokretnost mora biti prodata neposrednom pogodbom (v. 84/6). Eventualno se moè zaklju~iti sporazum i o tome da nepokretnost ne moè biti prodata ispod odre|ene vrijednosti, ali u tom sporazumu moraju u~estvovati ne samo zalo`ni povjerioci istog ili boljeg prvenstvenog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja ve} sva lica koja se namiruju u postupku (v. 89/20). Ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za punova`nost prodaje, odnosno ukoliko su ispo{tovani svi propisi kojima Zakon ure|uje prodaju neposrednom pogodbom, sud }e donijeti zaklju~ak o prodaji nepokretnosti kupcu. Sud ovdje treba naro~ito da utvrdi da li su u sporazumu o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom u~estvovala sva lica koja je zakon odredio, da li je nepokretnost prodata na na~in na koji je to tim sporazumom odre|eno, da li su u roku koji je odre|en u sporazumu, osim ako nije odre|eno da protek tog roka ne dovodi do obustave postupka (v. 95/1), po{tovane odredbe o visini cijene za koju se nepokretnost moè prodati itd. Uz stav 2: Neposredna pogodba kada rje{enje o izvr{enju nije izvr{no. Zakon ovdje ne sadrì optimalno rje{enje za slu~aj da rje{enje o izvr{enju nije posta -
366 ^lan 91
lo izvr{no, propisuju}i da ako rje{enje nije postalo izvr{no sud moè odgoditi dono{enje zaklju~ka o prodaji za najduè 30 dana. U pravilu, do izvr{nosti rje{enja o izvr{enju se ne moè pristupiti utvr|ivanju vrijednosti, pa ne}e ni do}i do prodaje nepokretnosti. Izuzetak je mogu} u situaciji u kojoj su ispunjeni uvjeti koje Zakon propisuje za pristupanje utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (v. 80/4). Ukoliko bi se pristupilo utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, moè se desiti da se i objavljivanje zaklju~ka o prodaji i sporazum o prodaji neposrednom pogodbom zaklju~e prije toga, pa i da do|e do zaklju~enja ugovora o prodaji neposrednom pogodbom. Zakon ne predvi|a smetnje takvoj prodaji, samo se dono{enje zaklju~ka o prodaji kupcu odlaè za najduè 30 dana, nakon ~ega ovaj zaklju~ak moè biti donesen iako rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no. Ovdje Zakon nije slijedio istu logiku kao kod prodaje javnim nadmetanjem, gdje se sama prodaja odnosno odràvanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju moè odgoditi za narednih 30 dana ukoliko rje{enje o izvr{enju nije izvr{no. Me|utim, kod prodaje neposrednom pogodbom ~injenica da rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no nije prepreka za zaklju~enje ugovora o prodaji, ali jeste za dono{enje zaklju~ka, {to je apsurdno rje{enje. Trebalo je voditi ra~una i o sigurnosti kupca i regulirati mogu}nost da se sama prodaja odgodi za 30 dana. U tom roku bi isti izvr{ni sud trebao donijeti odluku o prigovoru. Mogu}nost da neko zaklju~i ugovor o kupovini neposrednom pogodbom a da sud nakon toga odgodi dono{enje zaklju~ka za 30 dana, odnosno uop}e ne donese zaklju~ak o prodaji jer je rje{enje o izvr{enju nakon toga ukinuto, djelovat }e demotiviraju}e na kupce. U praksi }e te{ko do}i do toga da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom ako rje{enje o izvr{enju nije izvr{no. 3 Primjena odredaba o zaklju~ku o prodaji javnim nadmetanjem. Zakon upu}uje na to da sud donosi zaklju~ak iz ~lana 90. stav 6. (zaklju~ak koji se donosi u slu~aju prodaje javnim nadmetanjem). Preciznija bi bila formulacija prema kojoj se odredba ~lana 90. st. 6. shodna primjenjuje na zaklju~ak o prodaji neposrednom pogodbom. Cilj oba zaklju~ka je isti njima se perfektuira prodaja. Kako je re~eno u komentaru ~lana 84. stav 5., Zakon je napravio gre{ku da nije propisao da od dono{enja ovog zaklju~ka ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo, umjesto {to je odredio da se to de{ava sa rje{enjem o dosudi (v. 84/12). Uz stav 3: Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Zakon ovom odredbom predvi|a da se u slu~aju neposredne pogodbe kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu shodno (odgovaraju}e) primjenjuje odredba ~lana 90. stav 3. koja regulira specifi~nosti ro~i{ta za nadmetanje i prodaju u slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom udjelu. Shodna primjena navedene odredbe nije mogu}a. U ~lanu 90. st. 3. Zakon predvi|a odvojeno nadmetanje za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost, sastavljanje liste najpovoljnijih ponu|a~a i dono{enje kona~ne odluke o tome {ta je predmet izvr{enja kada se uporedi najpovoljnija ponuda za suvlasni~ki dio i iznos koji bi otpao na suvlasni~ki dio kod najpovoljnije ponude za cijelu nepokretnost. Nakon toga sud odre|uje kona~an predmet prodaje. Po prirodi stvari ove odredbe je nemogu}e primijeniti na situaciju gdje nema nadmetanja. Kako je na vi{e mjesta nagla{eno (v. 69/5-10, 80/7, 82/6, 85/5, 86/4,
^lan 92 367
90/3) odredbe o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu ne spadaju u uspjelije novine u Zakonu, na vi{e mjesta su nedore~ene i nelogi~ne. Postavlja se pitanje koji je cilj zakonodavac slijedio kada je àlio regulirati specifi~nosti prodaje neposrednom pogodbom u slu~aju da je predmet izvr{enja suvlasni~ki dio. I ovdje je Zakon nastojao slijediti op}e opredjeljenje, a to je da predmet prodaje moè biti suvlasni~ki dio kao i cijela nepokretnost. Budu}i da kona~ni predmet izvr{enja odre|uje sud, to bi i kod prodaje neposrednom pogodbom trebalo da kupac stavi odvojeno ponudu za suvlasni~ki dio i odvojeno za cijelu nepokretnost, na osnovu ~ega }e sud utvrditi ispunjavanje uvjeta iz ~lana 69. st. 4. Tada bi sud trebao obavijestiti kupca i prodavca da se npr. prodaje cijela nepokretnost, ali tada je nu`no u postupak uklju~iti i suvlasnike koji nisu izvr{enici. Navedena je konstrukcija neprakti~na i nerealna i nije za o~ekivati da }e na}i svoju primjenu u praksi. U cilju za{tite suvlasnika koji nisu izvr{enici sud ne bi smio donijeti zaklju~ak o prodaji cijele nepokretnosti prije nego im se da mogu}nost da vr{e svoja prava predvi|ena odredbom ~lana 69. stav 6. Posebno je pitanje kako bi lica ovla{tena po Zakonu da zaklju~e sporazum da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom a ne na javnom nadmetanju (stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog reda namirenja u odnosu na traìoca izvr{enja 84/4) mogla, iako nisu vlasnici nepokretnosti, donijeti odluku da prodaju cijelu (tu|u) nepokretnost. Ova zakonska odredba ne bi izdràla provjeru ustavnosti i nu`no ju je {to prije brisati iz Zakona. 5 Objavljivanje zaklju~ka o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom se vr{i objavljivanjem na sudskoj oglasnoj tabli, ali za razliku od zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u na javnom nadmetanju ovaj se zaklju~ak dostavlja svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji (v. 82/10-12). Odredbe o pretpostavki dostave izvr{ene putem sudske table ovdje ne vaè (v. 90/6). Nije jasno za{to zakonodavac pravi ovu distinkciju. Pritom propu{ta da odredi kako postupati u slu~aju postojanja zakonskog i ugovornog prava pre~e kupovine. Nije jasno ni iz ove odredbe ni iz odredbe ~lana 83. st. 2. da li }e sud prvo donijeti zaklju~ak o prodaji kupcu, a zatim obavijestiti nosioce prava pre~e kupovine, ili }e zaklju~ak o prodaji kupcu donijeti nakon {to bude izvjesno da titulari prava pre~e kupovine ne}e vr{iti svoje pravo. Na~elo cjelishodnosti u postupku nalaè da sud tek nakon izja{njenja titulara pre~e kupovine moè donijeti zaklju~ak o prodaji i dostaviti ga odre|enim licima, u protivnom bi do{lo do nesigurnosti. Tre}a lica bi bila obavije{tena da je nepokretnost prodata jednom kupcu, a ustvari bi nepokrednost mogao naknadno kupiti titular prava pre~e kupovine. ^lan 92. Polaganje cijene (1) Ponu|a~ sa najvi{om ponudom na ro~i{tu pla}a ukupnu prodajnu cije nu umanjenu za poloèno osiguranje polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne moè biti duì od 30 dana od dana objavljivanja zaklju~ka iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona na sudskoj tabli.
368 ^lan 92
(2) Ukoliko ponu|a~ sa najve}om ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u predvi|enom roku sud }e zaklju~kom proglasiti prodaju tom ponu|a~u nevaljanom i novim zaklju~kom odrediti da je nepokretnost prodana dru gom po redu ponu|a~u koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne moè biti duì od 30 dana od prijema tog zaklju~ka, sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponu|a~ ne poloì cijenu u predvi|enom roku sud primjenjuje ova pavila i na tre}eg ponu|a~a. (3) U slu~aju da sva tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom ne ispune svoje obaveze pla}anja prodajne cijene u odre|enim rokovima, sud moè ogla siti da prvo ro~i{te nije uspjelo i zakazati novo ro~i{te koje treba da se odrì u skladu sa ~l. od 84. do 90. ovog zakona. (4) Iz poloènog osiguranja prvog ponu|a~a kojem je prodata imovina i koji u predvi|enom roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju se tro{kovi neuspjelog ro~i{ta. Ako se ovi tro{kovi ne mogu namiriti u cijelosti iz iznosa osiguranja koje je poloìo prvi ponu|a~, razlika se namiruje iz osiguranja drugog ponu|a~a ako i ovaj odustane od kupovine nepokretnosti. Ova pravila se shodno primjenjuju i u slu~aju odustanka tre}eg ponu|a~a. (5) Tro{kovi odràvanja narednog ro~i{ta pokrivaju se srazmjerno iz osiguranja ponu|a~a kojima je nepokretnost prodata, a koji prodajnu cijenu nisu uplatili u odre|enom roku. (6) Preostali iznos }e se vratiti davaocu osiguranja. (7) Kada je poloèna ukupna cijena imovine na sudu poloèno osiguranje preostalih ponu|a~a vra}a se u roku od tri dana nakon uplate cijene na sudu. (8) Ako je traìlac osiguranja kupac a ne postoje druga lica ~ija se potraìvanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan poloìti cijenu sudu do visine svog potraìvanja. 1 Uz stav 1: Rok za polaganje cijene. Najbolji ponu|a~ kojem je na javnoj prodaji nepokretnost prodata duàn je u roku koji odredi sud poloìti cijenu umanjenu za osiguranje koje je poloìo. Zakon je odredio da sud ne moè odrediti rok duì od 30 dana od dana objavljivanja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najboljem ponu|a~u na sudskoj tabli. Preciznije bi bilo odre|enje da rok od 30 dana te~e od dana dostave, ili po{to je kupac prisustvovao ro~i{tu i ima neposredno saznanje o toku i ishodu ro~i{ta, rok je mogao te}i i od dana dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najboljem ponu|a~u na samom ro~i{tu (v. 90/6). Budu}i da se ne vr{i dostava ve} samo objavljivanje na sudskoj oglasnoj tabli, sam kupac je duàn pratiti objave na oglasnoj plo~i, {to je veoma neprakti~no rje{enje, tako da bi bilo bolje rje{enje da rok za polaganje cijene te~e od dana dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u. Iako je cilj ove odredbe jasan izbjegavanje dostave ili spora o tome je li dostava izvr{ena, {to vodi odugovla~enju izvr{nog po-
^lan 92 369
stupka i namirenja povjerilaca, ipak je odredba za kupca i druge u~esnike u postupku neprakti~na. Kupac mora u odre|enom roku uplatiti ukupnu cijenu umanjenu za dato osiguranje (ako spada u red lica koja obavezno daju osiguranje v. 86/3), a po~etak roka je za njega neizvjestan. Ako je traìlac izvr{enja ujedno i kupac, nije obavezan platiti punu cijenu, ve} moè, pod zakonom propisanim uvjetima, od cijene odbiti iznos svog potraìvanja (v. infra 4). 2 Uz stav 2: Nepolaganje cijene u odre|enom roku. Zakon je ovdje unio izmjenu koja spada u jedno od uspjelijih zakonodavnih rje{enja. Zakon je u ~lanu 86. stav 4. odredio da se nakon zaklju~enja javnog nadmetanja ponu|a~ima vra}a osiguranje koje su uplatili, osim trojici najboljih ponu|a~a. Ta po~etna odredba omogu}ava da u slu~aju da otpadne najbolji ponu|a~ ne mora cijeli postupak prodaje biti ogla{en nevaè}im, ve} samo prodaja tom ponu|a~u, te sud odre|uje novi rok za drugog ponu|a~a sa liste ponu|a~a, a zatim i za tre}eg, ako drugi ne ispuni svoju obavezu u odre|enom roku. Odredba je i u interesu povjerioca, jer je nova prodaja neizvjesnija, i u interesu du`nika manji tro{kovi postupka, ekonomi~nost postupka. Kada je u pitanju rok koji se ostavlja drugom i tre}em po redu ponu|a~u za polaganje cijene, Zakon odre|uje da on ne moè biti duì od 30 dana, ali po~etak roka ne veè za objavljivanje na sudskoj tabli zaklju~ka o progla{enju ponude prvom ponu|a~u nevaljanom i zaklju~ka o prodaji sljede}em po redu ponu|a~u, ve} za dan prijema tog zaklju~ka, {to upu}uje na pravila o dostavi u skladu sa ZPP (osim pravila o dostavi tu`be). Uz stav 3: Zakazivanje drugog ro~i{ta kad tri najbolja ponu|a~a nisu poloìla cijenu. Pore|enje sa rje{enjem ~lana 89. st. 3. kao i kritiku vidjeti pod 89/7. Uz stav 47: Vra}anje osiguranja. Osnovno je pravilo kod polaganja osiguranja na javnom nadmetanju da }e se poloèno osiguranje vratiti po zavr{etku nadmetanja onima koji nisu odabrani za zaklju~enje ugovora, odnosno da }e se ura~unati u cijenu onome ko je na javnom nadmetanju odabran za zaklju~enje ugovora. Na ovom principu su zasnovane odredbe o vra}anju i gubitku osiguranja. Svim ponu|a~ima ~ija ponuda nije prihva}ena osiguranje se vra}a odmah po zaklju~enju javnog nadmetanja (v. 86/5). U slu~aju zlonamjernog ili nesavjesnog postupanja nekog od u~esnika u javnom nadmetanju sankcija bi trebala biti gubitak poloènog osiguranja, ali to Zakon izri~ito ne predvi|a (v. 87/3). Tri najbolja ponu|a~a ne dobivaju odmah povrat datog osiguranja. Ovo se osiguranje ne vra}a odmah ono ima jo{ jednu dodatnu funkciju. Ukoliko prvi ponu|a~ kojem je prodata nepokretnost (Zakon pogre{no koristi izraz imovina) u roku koji mu je odredio sud ne uplati prodajnu cijenu iz osiguranja koje je on poloìo, pla}aju se tro{kovi neuspjelog ro~i{ta. Ovo pravilo vaì i za drugog i tre}eg ponu|a~a koji nisu u odre|enom roku platili cijenu ako se tro{kovi ro~i{ta ne mogu namiriti iz osiguranja prvog ponu|a~a, razlika se namiruje iz osiguranja drugog odnosno tre}eg ponu|a~a. Budu}i da se samo razlika namiruje iz osiguranja drugog i tre}eg ponu|a~a, moè se desiti da se tro{kovi prvog ro~i{ta namire isklju~ivo iz osiguranja prvog ponu|a~a
3 4
370 ^lan 92
a da osiguranja data od drugog ili tre}eg ponu|a~a budu zahva}ena samo u manjem obimu ili nikako. Me|utim, ako sva tri ponu|a~a nisu uplatila cijenu, to je ve} situacija u kojoj se mora odràti naredno ro~i{te, a tada Zakon postavlja pravilo da se tro{kovi narednog ro~i{ta srazmjerno namiruju iz osiguranja sva tri ponu|a~a koji nisu uplatili prodajnu cijenu u predvi|enom roku. Tek ako do|e do odràvanja narednog ro~i{ta u skladu sa odredbama ~lana 89. stav 3. i stavom 3. ovog ~lana tro{kovi tog ro~i{ta ~ije je odràvanje prouzrokovano krivnjom tri prva ponu|a~a namiruju se srazmjerno iz njihovih osiguranja. Nije jasno za{to se u prvoj situaciji definiranoj stavom 4. ovog ~lana zakonodavac odlu~io da najo{trije sankcionira neispunjenje obaveze od strane prvog ponu|a~a, iako je mogu}e npr. da i drugi ponu|a~ nije uplatio cijenu te bi i on stazmjerno morao snositi tro{kove prvog ro~i{ta, dok se u situaciji odràvanja narednog ro~i{ta, definiranoj stavom 5. ovog ~lana, odlu~io na srazmjerno namirenje. Nakon podmirenja obaveze iz stava 4. i 5. preostali iznos osiguranja se vra}a davaocima osiguranja. U slu~aju da prvi ponu|a~ uplati prodajnu cijenu u cijelosti poloèno osiguranje drugog i tre}eg ponu|a~a se vra}a u roku od tri dana od dana uplate cijene. U Zakonu stoji od dana uplate cijene na sudu, {to je o~igledna oma{ka jer se cijena upla}uje na ra~un suda. 6 Uz stav 8: Traìlac izvr{enja kao kupac. Zakon je ovdje usvojio veoma prakti~no rje{enje koje }e dodatno olak{avati poloàj traìoca izvr{enja koji kupuje nepokretnost. U praksi nekih banaka za vrijeme vaènja starog zakona se pribjegavalo kupovini nepokretnosti od strane banke kao traìoca izvr{enja. To je u nizu situacija bio jedini na~in da se traìlac izvr{enja namiri budu}i da nije bilo zainteresiranih kupaca. Me|utim, poloàj traìoca izvr{enja u situaciji da se pojavljuje kao kupac nije bio jednostavan; potraìvanje koje je imao prema izvr{eniku i njegova obaveza da poloì cijenu nisu se mogli jednostavno kompenzirati. Traìlac izvr{enja je tako polagao cijenu, prijenos vlasni{tva na nepokretnosti vr{en je nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi i rje{enja o predaji nepokretnosti, a namirenje se vr{ilo nakon pravosna`nosti rje{enja o namirenju. Ovom odredbom je sada omogu}eno da traìlac izvr{enja ne bude u obavezi da dva puta plati nov~ani iznos kod isplate kredita ili zajma i kod polaganja cijene. Naravno da ova pogodnost za traìoca izvr{enja ne smije dovesti u pitanje redoslijed namirenja i da je navedena kompenzacija mogu}a samo ako u konkretnom izvr{nom postupku ne postoje lica ~ija se potraìvanja iz prodajne cijene namiruju prije traìoca izvr{enja. Ukoliko takvih lica nema, traìlac izvr{enja kao kupac ne}e biti obavezan isplatiti punu cijenu ve} samo razliku izme|u cijene i svog potraìvanja. Ovdje se odmah otvara pitanje kako postupiti u situaciji u kojoj nema lica sa rangom prvenstva u namirenju, ali je postignuta cijena nedovoljna za potpuno namirenje traìoca izvr{enja. Ne smije se gubiti iz vida da bez obzira na nepostojanje drugih povjerilaca apsolutno pravo prvenstva postoji za tro{kove izvr{nog postupka. Odredba ~lana 92. stav 8. ne smije dovesti u pitanje naplatu ovih tro{kova. Budu}i da je red prvenstva za tro{kove izvr{nog postupka uspostavljen odredbom ~lana 98. sud treba dozvoliti primjenu odredbe ~lana 92. stav 8. samo ako je osigurano da }e se iz poloènog osiguranja ili iz ostatka poloène cijene mo}i namiriti tro{kovi izvr{nog postupka. O odnosu traìoca izvr{enja i izvr{enika u ovoj situaciji vidjeti 89/10.
^lan 93 371
^lan 93. Predaja nepokretnosti kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rje{enjem dosu|uje nepokretnost kupcu (rje{enje o dosudi). (2) Rje{enjem iz stava 1. ovog ~lana sud odre|uje da se nepokretnost preda kupcu, a zemlji{noknji`nom sudu da se izvr{i upis promjene prava vlasni{tva te bri{u prava tre}ih za koje je to rje{enjem odre|eno. (3) Protiv rje{enja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se moè izjaviti àlba. (4) Rje{enje iz stava 1. ovog ~lana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom tre}eg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, te svim u~esnicima u nadmetanju. 1 Uz stav 1: Rje{enje o dosudi. Nakon polaganja cijene sud donosi rje{enje kojim nepokretnost dosu|uje kupcu. Odredba ~lana 93. zamijenila je odredbu ~lana 167. ZIP-a iz 1978. g. i iz pore|enja ove dvije odredbe biva o~igledno koliko je stari zakon sadràvao rje{enja optere}ena nepotrebnim formalizmom i koliko su ta rje{enja usporavala tok izvr{nog postupka i namirenje traìoca izvr{enja. Prema starom zakonu nakon polaganja cijene sud je donosio rje{enje o dosudi. Nakon {to je ono postalo pravosna`no (bilo je mogu}e uloìti prigovor i àlbu), sud je donosio rje{enje da se nepokretnost preda kupcu. Po pravosna`nosti rje{enja o predaji vr{io se zemlji{noknji`ni prijenos, a predaja u posjed je mogla biti izvr{ena i prije pravosna`nosti rje{enja o predaji. Ovdje je novi Zakon na~inio radikalan rez koji se sastoji u sljede}em: dono{enje posebnog rje{enja o predaji vi{e nije predvi|eno. Donosi se samo rje{enje o dosudi kojim se istovremeno odre|uje dosuda nepokretnosti kupcu, upis u zemlji{nu knjigu promjene prava vlasni{tva i brisanje prava za koja je to odre|eno rje{enjem i predaja nepokretnosti u posjed kupcu. Navedene promjene su bez sumnje pozitivne promjene koje treba pozdraviti i koje }e dovesti do ubrzanja izvr{nog postupka. Ostale novine koje unosi odredba ~lana 93. ne mogu se tako bezrezervno pozitivno ocijeniti postoje odre|ene nedore~enosti koje }e pred sud postaviti dilemu kako postupati, s jedne strane, i odre|ene nedoumice da li je uz bolju za{titu traìoca izvr{enja osigurana adekvatna za{tita izvr{enika vidjeti infra 2. Uz stav 2: Sadrìna rje{enja o dosudi. Rje{enjem o dosudi sud odre|uje nekoliko va`nih pitanja ovim se rje{enjem vr{i dosuda nepokretnosti kupcu, odre|uje da se nepokretnost preda kupcu i vr{i provo|enje odgovaraju}ih zemlji{noknji`nih upisa upis promjene prava vlasni{tva, brisanje prava za koja je Zakon odredio da prestaju prodajom. U vezi sa predajom nepokretnosti u posjed vidjeti komentar ~lanova 110-112. Iz Zakona je izostala odredba prema kojoj bi sa prelazom posjeda na kupca na njega pre{li koristi, tro{kovi i rizici. Ova odredba je nu`na, ne propisuje je izri~ito ni materijalno pravo, a nu`na je stoga {to se predaja u posjed i stjecanje prava vlasni{tva ovdje razilaze. Zakon odre|uje da se zemlji{noknji`nom sudu postavlja za-
372 ^lan 93
htjev da izvr{i promjenu prava vlasni{tva i brisanje prava za koja je to odre|eno rje{enjem o dosudi (v. 74/2, 75/2, 76/4). Zahtjev za upis prijenosa vlasni{tva i brisanje drugih prava sud }e podnijeti po slu`benoj du`nosti i to je mogu}e u~initi odmah po dono{enju ovog rje{enja, jer su pravila o dostavi ovog rje{enja puka formalnost, a eventualno uloèna àlba nema suspenzivno dejstvo v. infra 4. 3 Stjecanje vlasni{tva. Kupac pravo vlasni{tva ne sti~e dono{enjem rje{enja o dosudi ve} upisom promjene vlasni{tva u zemlji{nu knjigu. Upis prava vlasni{tva u korist kupca ima konstitutivni karakter. Samo ovakvo tuma~enje ove odredbe je u skladu sa novim konceptom na~ela upisa u zemlji{ne knjige, prema kojem se stvarna prava na nepokretnostima, osim u slu~aju naslje|ivanja, sti~u upisom u zemlji{ne knjige (~lan 5. ZZK). Prema ranijim rje{enjima u na{em pravu kupac koji je stekao vlasni{tvo kupovinom na javnoj prodaji postajao je vlasnik momentom pravosna`nosti rje{enja o dosudi. Novi ZZK je ovdje unio radikalnu promjenu i stipulirao ne samo rje{enje koje prekida sa tradicijom ve} i neprakti~no i ìvotu strano rje{enje (vi{e o dejstvu na~ela upisa v. 70/13). Ni u njema~kom uzoru na~elo upisa nije ovako rigidno provedeno kupac nepokretnosti na javnoj prodaji postaje njenim vlasnikom dosudom, a ne upisom u zemlji{ne knjige ( 90 Zwangsversteigerungsgesetzes. U tom smislu i: O. Jauernig u Jauernig i. dr. BGB, 873 Rn 11, str. 960.). Uz stav 3: @alba na rje{enje o dosudi. Raniji je zakon odre|ivao da sud preduzima radnje predaje nepokretnosti u posjed i upisa vlasni{tva kupca nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 167. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Takvog pravila u novom zakonu nema, iz ~ega bi se moglo zaklju~iti da je namjera zakonodavca bila da dozvoli predaju u posjed i uknji`bu kupca prije pravosna`nosti rje{enja o dosudi. Ova praznina se mora dovesti u vezu sa op}im pravilima Zakona o dejstvu pravnih lijekova. Protiv rje{enja o dosudi nije mogu}e uloìti prigovor, ve} samo àlbu. Prema odredbi ~lana 13. stav 4. ovo rje{enje dono{enjem postaje izvr{no, a pravosna`no ako àlba bude odbijena ili ne bude uloèna u roku. Budu}i da àlba ne zaustavlja tok izvr{nog postupka (~lan 12. stav 5.), slijedi da se predaja nepokretnosti kupcu i zemlji{noknji`ni upisi obavljaju po dono{enju rje{enja o dosudi neovisno o pravosna`nosti tog rje{enja. Ovo je mjesto gdje je zakonodavac trebao `rtvovati brzinu postupka u cilju za{ite pravne sigurnosti. Upis na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi. Zakon ne rje{ava jednu problemati~nu situaciju do koje moè do}i na osnovu navedenog rje{enja. To je situacija u kojoj se kupac upisao u zemlji{nu knjigu kao vlasnik na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi, a zainteresirano lice uloìlo àlbu koja je nakon izvr{enog upisa usvojena i rje{enje o dosudi ukinuto ili preina~eno. Iz pitanja koje u praksi povodom primjene ovog zakona postavljaju banke (da li se banka koja kupuje nepokretnost za visinu svog potraìvanja moè uknjiìti u zemlji{ne knjige kao vlasnik ili ~eka pravosna`nost rje{enja o dosudi) vidljivo je da je u na{oj pravnoj tradiciji duboko uvrijeèn osje}aj da je upis mogu} tek nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi. To bi bilo ispravno ali ne proizlazi iz zakona àlba ne odlaè tok izvr{nog postupka, sve radnje
^lan 93 373
se mogu provesti osim namirenja povjerilaca, koje se odlaè do odluke prvostepenog suda po prigovoru na rje{enje o izvr{enju. Pravilo o relativnoj nesuspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom postupku, koje je ina~e ocijenjeno kao pozitivna novina, na ovom mjestu izaziva odre|ene nedoumice u pogledu za{tite kupca i izvr{enika. 6 Za{tita kupca. Ukoliko bi rje{enje o dosudi bilo ukinuto, do{lo bi do brisa-nja prava vlasni{tva kupca. Za{tita kupca osigurana je u skladu sa odredbom ~lana 94. samo za slu~aj ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju poslije provo|enja rje{enja o dosudi, a ne i za slu~aj ukidanja ili preina~enje rje{enja o dosudi. Ovo moè ugroziti sigurnost kupca. Ako bi vlasni{tvo kupca bilo brisano iz zemlji{ne knjige, mogu}e je da on pretrpi {tetu jer se pouzdao u kupovinu, jer je u~estvovao u postupku i sl., ali ako jo{ nije izvr{eno namirenje lica koja se namiruju u postupku njemu moè biti vra}ena poloèna cijena. Me|utim, Zakon propisuje da se namirenju pristupa odmah nakon dono{enja rje{enja o dosudi, tako da je mogu}e da su iz poloène cijene ve} ispla}eni povjerioci i vi{ak vra}en izvr{eniku. Zakon nije propisao nikakva posebna pravna sredstva za{tite kupca u ovom slu~aju; primjena op}ih pravila o naknadi {tete, stjecanju bez osnova nisu adekvatna za{tita. Zabilje`ba àlbe (spora). Rje{enje o mogu}nosti upisa vlasni{tva kupca na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi moè biti opasno i za izvr{enika. Ukoliko kupac (zlonamjerno ili ne) prije upisa brisanja otu|i nepokretnost tre}em savjesnom licu, izvr{enik }e izgubiti pravo vlasni{tva na nekretnini; tre}e savjesno lice je za{ti}eno dejstvom na~ela povjerenja u zemlji{ne knjige. Izvr{enik bi se mogao za{tititi tako {to bi se, ukoliko se uloì àlba na rje{enje o dosudi, na njegov zahtjev ili na zahtjev suda, upisala zabilje`ba àlbe (spora) u zemlji{ne knjige. Budu}i da je rok za àlbu osam dana relativno kratak, moglo bi se preporu~iti sudu da sa~eka sa podno{enjem zahtjeva za upis promjene prava vlasni{tva i brisanja prava, te ako je àlba protiv rje{enja o dosudi podnesena istovremeno postavi zahtjev za upis zabilje`be u zemlji{ne knjige. Promjeni vlasni{tva u zemlji{nim knjigama trebalo bi pristupiti nakon isklju~enja svake mogu}nosti preina~enja ili ukidanja rje{enja o dosudi. U protivnom su ugroèni interesi kupca, oslabljena garancija vlasni{tva izvr{enika, ugroèna i tre}a lica ~ija su prava brisana. Porez na promet nepokretnosti. Opasnost za izvr{enika navedena supra 7 reducirana je dejstvom drugih propisa. Provo|enje upisa na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi }e biti onemogu}eno primjenom propisa o porezu na promet nepokretnosti. Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava Kantona Sarajevo predvi|a u ~lanu 9. st. 3. da poreska obaveza nastaje danom pravosna`nosti odluke nadle`nog organa na osnovu koje se vr{i prijenos vlasni{tva, u ovom je slu~aju to rje{enje o dosudi. Dok rje{enje o dosudi ne postane pravosna`no, kupac nije obveznik poreza na promet nepokretnosti, nije duàn a ne bi ni mogao platiti poresku obavezu. Bez dokaza o pla}anju poreza na promet zemlji{noknji`ni sud ne}e izvr{iti upis promjene prava vlasni{tva. U onim dijelovima BiH koji imaju identi~na rje{enja u zakonima koji reguliraju porez na promet nepokretnosti odredbe stava 1. i 2. ne mogu biti primijenjene; upis prava vlasni{tva kupca bit }e mogu} tek nakon pravo-
374 ^lan 94
sna`nosti rje{enja o dosudi. Na taj je na~in rje{enje jednog drugog zakona onemogu}ilo djelovanje jedne rizi~ne odredbe Zakona o izvr{nom postupku. 9 Uz stav 4: Objavljivanje rje{enja o dosudi. Rje{enje o dosudi se objavljuje na (sudskoj) oglasnoj tabli a ne dostavlja se zainteresiranim licima kao prema ranijem zakonu (~lan 167. stav 2. ZIP-a iz 1978. g.). Kao i kod zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u (~lan 90. stav 7.) smatra se da je dostavljanje izvr{eno istekom tre}eg dana od dana objavljivanja na oglasnoj tabli, i to u odnosu na sva lica kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji. Ukoliko ovo rje{enje kod zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u ne moè imati graviraju}e posljedice (nije dopu{ten pravni lijek, ve}ina zainteresiranih lica }e u pravilu prisustvovati ro~i{tu, pa znaju i kome je nepokretnost prodata), kod objavljivanja rje{enja o dosudi na sudskoj oglasnoj tabli i nedostavljanja ili barem neobavje{tavanja stranaka, povjerilaca i drugih u~esnika o tom rje{enju moè do}i do propu{tanja roka za àlbu. Veoma }e biti te{ko za ova lica da provjeravaju na sudskoj tabli da li je rje{enje o dosudi doneseno. Zainteresirana lica te{ko mogu odrediti vrijeme u kojem bi trebala izvr{iti provjeru, jer dono{enje rje{enja o dosudi zavisi od uplate prodajne cijene za koju je predvi|en duì rok, zatim se moè desiti da cijenu ne uplati prvi, pa ni drugi, ve} tek tre}i ponudilac. Nakon dono{enja Zakona navedeno se pitanje postavilo naro~ito od strane banaka. Nastala je dilema oko toga da li to zna~i da bankama kao traìocima izvr{enja koje se eventualno pojavljuju i kao kupci nepokretnosti ne}e biti dostavljeno rje{enje o dosudi. Odista, Zakon ne propisuje dostavu ni obavje{tavanje onih lica koja su u~estvovala u javnom nadmetanju, odnosno lica kojima se ina~e dostavlja zaklju~ak o prodaji. Nasuprot tome, prema ~lanu 82. stav 6. banke i porezna uprava dobivaju zaklju~ak o prodaji (koji je u toj fazi poreskoj upravi neinteresantan). Zakon je u~inio ozbiljan propust ne predvidjev{i da se rje{enje o dosudi dostavlja izvr{eniku, te licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji. I ovdje se pokazuje da su odredbe o dostavi odista represivnog karaktera (v. 71/6). U prilog ovoj tvrdnji novele hrvatskog Ovr{nog zakona iz 2003. godine upravo su ovdje intervenirale, brisane su odredbe o dostavljanju putem oglasne plo~e i posljedicama objavljivanja, a propisano da se rje{enje o dosudi dostavlja strankama i svim osobama koje su sudjelovale u nadmetanju kao ponu|a~i (~lan 98. stav 4.), te }e i u BiH ovdje sigurno morati biti izvr{ena korekcija. ^lan 94. Za{tita prava kupca Ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju poslije provo|enja rje{enja o dosudi nepokretnosti nema utjecaja na pravo svojine kupca ste~eno prema odredbama ~lana 93. ovog zakona. 1 Preina~enja ili ukidanja rje{enja o izvr{enju. Ako nakon predaje nepokretnosti kupcu i upisa njegovog vlasni{tva u zemlji{nu knjigu (provedba rje{enja o dosudi) do|e do preina~enja ili ukidanja rje{enja o izvr{enju, to nema utjecaja na pravo kupca. Kupac je na taj na~in za{ti}en jer se na njega ne odnose dejstva odluka donesenih u kasnijoj fazi postupka odnosno donesenih nakon
^lan 95 375
provo|enja rje{enja o dosudi. Na ovom se mjestu logi~no name}e pitanje u kojoj situaciji u ovoj fazi izvr{nog postupka moè do}i do ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju. U ranijem zakonu bilo je propisano da ako se nakon pravosna`nosti rje{enja o predaji ukine ili preina~i rje{enje o izvr{enju to nema utjecaja na prava kupca (~lan 168. ZIP-a iz 1978. g.). Smatralo se da do ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju u ovoj fazi izvr{nog postupka moè do}i samo uslijed ulaganja vanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za za{titu zakonitosti, a da uslijed àlbe u ovom stadiju postupka ne moè do}i do toga (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 130). Novo izvr{no pravo ne dopu{ta ulaganje vanrednih pravnih lijekova, te vi{e ne moè do}i do ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti. Pravosna`no rje{enje o izvr{enju ne moè biti ukinuto ili preina~eno. Ostaje otvoreno pitanje moè li se to prema novom izvr{nom pravu desiti u àlbenom postupku. Zabilje`ba izvr{enja se vr{i i donosi zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju. Utvr|enju vrijednosti se pristupa po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, tako da se sve radnje koje iza toga slijede odvijaju nakon {to je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no, odnosno nakon {to je odlu~eno o prigovoru ili prigovor nije uloèn. Izuzetak je predvi|en u ~lanu 80. stav 2. prema kojem je izuzetno mogu}e utvr|ivanje vrijednosti prije izvr{nosti uz davanje odgovaraju}eg osiguranja (v. 80/2). Samo u ovoj situaciji moè do}i do odràvanja ro~i{ta za nadmetanje i prodaju prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ali se to ro~i{te moè odloìti (v. 90/1). Nakon odbijanja prigovora na rje{enje o izvr{enju mogu}e je ulaganje àlbe, ali àlba u skladu sa ~lanom 12. stav 5. ne zaustavlja tok postupka i mogu}e je poduzimati sve izvr{ne radnje osim namirenja traìoca izvr{enja. Do dono{enja rje{enja o dosudi }e rijetko do}i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ali moè do}i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. Ukoliko je kupcu nepokretnost predata i izvr{en upis u zemlji{ne knjige tj. ukoliko je provedeno rje{enje o dosudi, naknadna odluka o àlbi na rje{enje o izvr{enju nema vi{e utjecaja na prava kupca, ve} eventualno na prava drugih lica u postupku. Sa stanovi{ta kupca rje{enje je opravdano, kupac je isplatio cijenu pouzdavaju}i se u ispravnost vo|enog postupka od strane suda. Oduzimanje posjeda i brisanje njegovog vlasni{tva moralo bi biti pra}eno vra}anjem pla}ene cijene. Budu}i da se namirenju pristupa odmah nakon rje{enja o dosudi, moè se desiti da je prodajna cijena ve} podijeljena radi namirenja povjerilaca. Posljedice brisanja vlasni{tva kupca bile bi izuzetno te{ke, stoga je opravdana za{tita. ^lan 95. Obustava izvr{enja (1) Sud }e obustaviti izvr{enje ako se nepokretnost nije mogla prodati na tre}em ro~i{tu. (2) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e obustaviti izvr{enje ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druk~ije odre|eno.
376 ^lan 95
(3) Obustava izvr{enja ne sprje~ava pokretanje novog izvr{nog postupka radi naplate tog potraìvanja na istoj nepokretnosti. 1 Uz stav 1: Obustava izvr{enja. U odredbi ~lana 63. su propisani op}i razlozi za obustavu postupka; jedan od zakonom propisanih razloga za obustavu postupka je i nemogu}nost izvr{enja (~lan 63. st. 3). Na ovom mjestu Zakon precizira op}e pravilo i propisuje obustavu postupka uslijed nemogu}nosti prodaje nepokretnosti na javnoj prodaji ili neposrednom pogodbom. Postupak se u slu~aju javne prodaje obustavlja ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na tre}em ro~i{tu. Razlika u odnosu na rje{enja ranijeg zakona uvjetovana je mehanizmom odràvanja tre}eg ro~i{ta ranije je tre}e ro~i{te odre|ivano samo na prijedlog traìoca izvr{enja tako da je do obustave moglo do}i i zbog nestavljanja ovog prijedloga u propisanom roku kao i zbog nemogu}nosti prodaje nepokretnosti na tre}em ro~i{tu. Uz stav 2: Obustava izvr{enja u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom. Ukoliko u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom ona nije prodata u roku koji su lica koja zaklju~uju sporazum odredila svojim sporazumom i tada }e do}i do obustave postupka, osim ako njihovim sporazumom nije druga~ije odre|eno. Mogu}nost da se stranke dogovore o posljedicama proteka roka za neposrednu pogodbu novina je u zakonu. Time je volji stranaka i zalo`nih povjerilaca na ovom mjestu dat ve}i zna~aj. Oni mogu da odrede rok za prodaju neposrednom pogodbom, a zakon nije odredio maksimalno trajanje tog roka. Dalje, oni mogu tako|er odrediti da bezuspje{nim protekom tog roka ne}e do}i do obustave izvr{nog postupka. Pitanje je kakve su konsekvence po tok izvr{nog postupka u tom slu~aju, naro~ito ukoliko prilikom zaklju~enja sporazuma nije odre|eno za koliko se rok produàva. Da li je za o~ekivati da }e se u praksi takav izvr{ni postupak na}i u stanju pendencije, neizvjesnosti. S obzirom na lica koja zaklju~uju sporazum o prodaji neposrednom pogodbom, a to su pored izvr{enika, traìlac izvr{enja i zalo`ni povjerioci koji imaju bolji rang prvenstva u namirenju u odnosu na traìoca izvr{enja, nije za o~ekivati da }e ta lica zanemariti svoj interes da do|u do brzog namirenja. Ovla{tena lica. Odredba stava 2. koja govori o licima koja se sporazumijevaju o roku u kome se ima prodati nepokretnost, a to su stranke i lica koja se namiruju u postupku, nije u skladu sa odredbom ~lana 84. stav 4. prema kojem se o prodaji neposrednom pogodbom u odre|enom roku sporazumijevaju stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja. Dvije odredbe razli~ito definiraju krug lica koja se sporazumijevaju o roku u kojem se ima izvr{iti prodaja neposrednom pogodbom (v. 84/3). Radi se o jednoj gre{ci zakonodavca. Generalno pravilo je uspostavljeno u ~lanu 84. stav 4. Naime, u ovom je ~lanu suèn krug lica koja se sporazumijevaju o prodaji neposrednom pogodbom u odnosu na raniji zakona koji je odre|ivao da to moraju biti svi zalo`ni povjerioci. Nije logi~no pro{irenje tog kruga izvr{eno odredbom ~lana 95. stav 2. i mimo kruga lica u odnosu na vaè}i pa ~ak i u odnosu na raniji zakon. Odredbe ~lana 84. stav 4. i ~lana 95. stav 2. moraju se odnositi na isti krug lica (uporediti ~lan 158. stav 4. i 169. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.), a kako je intencija zakonodavca bila suènje kruga lica u cilju lak{eg postizanja sporazuma prednost treba dati
^lan 96 377
odredbi ~lana 84. stav 4. Zbunjuju}e je i rje{enje prema kojem se o roku sporazumijevaju stranke i lica koja se namiruju u postupku (~itati: stranke i zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na traìoca izvr{enja), a stranke svojim sporazumom mogu odrediti da protek tog roka ne dovodi do obustave postupka. I ovu nepreciznost zakonskog izraza treba podvrgnuti logi~kom tuma~enju sva lica koja u~estvuju u odre|ivanju roka moraju se saglasiti i sa posljedicama njegovog bezuspje{nog proteka. 4 Uz stav 3: Pokretanje novog postupka izvr{enja. Ukoliko je izvr{ni postupak obustavljen zbog toga {to nepokretnost nije prodata ni na tre}em ro~i{tu, odnosno nije prodata u odre|enom roku neposrednom pogodbom, izostalo je namirenje povjerilaca. Novo izvr{enje na istoj nepokretnosti za namirenje istog potraìvanja je dopu{teno ovdje ne djeluje na~elo non bis in idem. Raniji zakon nije imao identi~nu odredbu o tome kako dolazi do ponovnog izvr{enja na istoj nepokretnosti. Prema shvatanjima izraènim u doktrini nije bilo nu`no podnijeti novi prijedlog o izvr{enju ve} se nova prodaja odre|ivala na osnovu ve} donijetog rje{enja o izvr{enju (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 131). Navedeno shvatanje se ~ini prakti~nim, me|utim odredbe novog zakona upravo su suprotne. Zakon odre|uje da obustava izvr{enja ne spre~ava pokre tanje novog izvr{nog postupka. Ukoliko povjerilac èli ponovo poku{ati namirenje svog potraìvanja iz iste nepokretnosti, on mora podnijeti novi prijedlog za izvr{enje. Tako proizlazi i iz odredbe ~lana 64. prema kojoj se postupak izvr{enja smatra zavr{enim izme|u ostalog i obustavom izvr{enja. Budu}i da obustava izvr{enja dovodi do okon~anja postupka, te{ko se moè braniti stav da bi pojedine izvr{ne radnje mogle ostati na snazi. Uostalom, i odredba ~lana 63. stav 7. odre|uje da se rje{enjem o obustavi ukidaju sve provedene izvr{ne radnje. Postavlja se pitanje da li je ovo ipak jedan od specifi~nih na~ina obustave postupka i nije li zakonodavac ovdje mogao odrediti i specifi~na pravila npr. da rje{enje o izvr{enju ostaje na snazi, {to bi doprinijelo efikasnijoj za{titi traìoca izvr{enja. S druge strane, postavlja se pitanje da li }e i u ovom slu~aju obustave izvr{enja sud prije dono{enja rje{enja o obustavi pozvati traìoca izvr{enja da stavi prijedlog da se izvr{enje provede na drugom predmetu ili drugim sredstvom u skladu sa odredbom ~lana 63. stav 4. Kako Zakon nije uredio nikakve specifi~nosti vezane za obustavu postupka, u ovom slu~aju treba postupiti u skladu sa op}im pravilima tj. odredbom ~lana 63. stav 4. 5. Namirenje traìlaca izvr{enja ^lan 96. Kad se pristupa namirenju Sud pristupa namirenju traìlaca izvr{enja odmah nakon dono{enja rje{enja o dosudi. 1 Op}enito. Odredba prema kojoj se namirenju pristupa odmah po dono{enju rje{enja o dosudi jedna je od radikalnih novina Zakona, ne samo u odnosu
378 ^lan 96
na raniji zakon ve} i na uporednopravnoj razini. ZIP iz 1978. g. je odre|ivao da se namirenju pristupa po pravosna`nosti rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu, a ono se pak donosilo po pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 167. i 182. ZIP-a iz 1978. g.). Takva rje{enja zadràli su slovena~ki zakon i jugoslavenski zakon (~lan 210. ZIZ Slo, ~lan 158. i 161. ZIP SCG). Identi~nu je odredbu preuzeo i Prednacrt ZIP-a za Srbiju i Crnu Goru ~lan 120. Ovr{ni zakon Republike Hrvatske je u cilju efikasnosti izvr{nog postupka ovdje unio promjenu sud donosi rje{enje o dosu|enju, a nakon njegove pravosna`nosti zaklju~ak o predaji nepokretnosti kupcu. Namirenju se pristupa nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 101. i 104. OZ). Tako ove odredbe tuma~i i doktrina (I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 55.) iako je sam OZ nedosljedan. Naizmjeni~no se govori o rje{enju o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 119. st. 1., 120. OZ) i o zaklju~ku o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 101. st. 2., 121. st. 1. OZ). Novo izvr{no zakonodavstvo BiH je odredbu o pristupanju namirenju zna~ajno izmijenilo u odnosu na ranije vaè}e zakonodavstvo, kao i u odnosu na rje{enja u drugim zemljama nasljednicama biv{e SFRJ. Novi Zakon je poku{ao kroz odredbe o dosudi i kroz institut predaje nekretnine kupcu ubrzati postupak izvr{enja na nekretnini. Prvi je korak u~injen izostavljanjem posebnog rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu i odre|ivanjem samo jednog rje{enja o dosudi kojim se vr{i i dosuda, i nalaè upis prava kupca i brisanje drugih prava u zemlji{noj knjizi i predaja nepokretnosti kupcu (v. 93/2), {to je pozitivna novina. Drugi korak je izmjena odredaba o dostavljanju rje{enja o dosudi, koje su, kao i neke druge odredbe o dostavi u postupku izvr{enja na nepokretnostima, kritizirane i ozna~ene kao represivne (90/6 i 7, 93/9). Tre}i je korak izmjena sistema pravnih lijekova. Tako se na rje{enje o dosudi ne moè uloìti prigovor, ve} samo àlba. Ovo rje{enje postaje odmah izvr{no, a postupak se nastavlja i prije prevosna`nosti odnosno dono{enja odluke po àlbi. êtvrtu ta~ku predstavlja odredba ~lana 96. koja regulira pristupanje namirenju. 2 Pristupanje namirenju. Namirenju se pristupa odmah nakon dono{enja rje{enja o dosudi. Nesumnjivo da }e odredba dovesti do skra}enja izvr{nog postupka, ali je na ovaj na~in mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na rje{enje o dosudi postala samo formalna. Iz formulacije odredbe proizlazi da sud moè pristupiti namirenju i prije nego je rje{enje o dosudi dostavljeno, zna~i i prije proteka tri dana od ogla{avanja na sudskoj tabli, te da moè istog dana nakon {to donese rje{enje o dosudi pristupiti i namirenju. Radi se o jednoj potpuno novoj situaciji do koje se dolazi povezanim tuma~enjem ~lana 93., 96. i 108. Rje{enje o dosudi sud dostavlja putem oglasne table, ali po{to eventualna àlba ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, sud bi mogao odmah po dono{enju rje{enja o dosudi pristupiti namirenju, ~ak istog dana kojeg je donio rje{enje o dosudi. Pristupanje namirenju treba tuma~iti kao poduzimanje prvog zakonom propisanog koraka u tom pravcu, a to je zakazivanje ro~i{ta za diobu cijene i pozivanje lica za koje je zakon odredio da moraju biti pozvana na ro~i{te za diobu (~lan 108. st. 1. i 2.). Nema prepreka da taj prvi korak sud poduzme odmah nakon {to je donio rje{enje o dosudi. Na taj na~in se postupak dodatno ubrzava tako da je navedeno tuma~enje u skladu sa osnovnim ciljem zakonodavca. Ako je samo jedan traìlac izvr{enja i nema drugih lica koja se namiruju, sud nije obavezan da odrì ro~i{te za diobu (v.
^lan 97 379
108/2), te je mogu}e neposredno nakon dono{enja rje{enja o dosudi donijeti rje{enje o namirenju. Sa izvr{enjem rje{enja o namirenju, tj. sa diobom cijene sud moè zapo~eti i u ovom slu~aju po proteku roka za àlbu. Ovdje bi moglo do}i do zna~ajnog ubrzanja postupka a da ne budu ugroèni interesi drugih lica. U situaciji da se pojavljuje samo jedan traìlac izvr{enja i kada nema drugih lica koja se namiruju sud treba iskoristiti ovu mogu}nost i istog dana donijeti rje{enje o dosudi, a zatim rje{enje o namirenju. U svim drugim situacijama odredba ~lana 96. se mora tuma~iti kao poduzimanje prve radnje u pravcu namirenja, a to je zakazivanje ro~i{ta za diobu i upu}ivanje poziva zakonom odre|enim licima. ^lan 97. Lica koja se namiruju (1) Iz prodajne cijene namiruju se traìoci izvr{enja na ~ije je prijedlog odre|eno izvr{enje, zalo`ni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraìvanja i lica koja imaju pravo na naknadu za li~ne slu`nosti. (2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog ~lana predat }e se izvr{eniku ako za to nema smetnji. 1 Uz stav 1: Lica koja se namiruju. Ova odredba tek zajedno sa odredbom ~lana 98. i 101. daje potpunu sliku o licima koja se namiruju u postupku izvr{enja na nepokretnostima i redoslijedu njihovog namirenja. U ovoj odredbi Zakon samo nabraja lica koja se namiruju iz prodajne cijene ne uspostavljaju}i redoslijed me|u njima i nepominju}i tro{kove postupka. Iz prodajne cijene postignute prodajom nepokretnosti namiruju se traìoci izvr{enja koji su predloìli izvr{enje, zalo`ni povjerioci i lica koja imaju pravo na naknadu za li~ne slu`nosti koje prstaju dosudom. Formulacija koja govori o namirenju traìlaca izvr{enja (u mnoìni) na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje donekle je neprecizna izvr{enje je odre|eno na prijedlog jednog traìoca izvr{enja, a svi ostali traìoci izvr{enja su pristupili pokrenutom izvr{nom postupku (v. 73/1). Iz prodajne cijene namiruju se zalo`ni povjerioci koji nisu predloìli izvr{enje, koji nisu ujedno i traìoci izvr{enja (v. 74/1) i kada uop}e nisu prijavili svoja potraìvanja. Pravo namirenja imaju i zalo`ni povjerioci ~ije potraìvanje nije dospjelo (~lan 104.) i ~ije je potraìvanje uvjetno (~lan 106.) ili je samo predbiljeèno (v. ~lan 107.). Zakon ni na ovom mjestu nije pomenuo povjerioce zemlji{nog duga, ali ono {to vaì za zalo`ne povjerioce vaì mutatis mutandis i za njih (v. 74/4). Sud o postojanju zalo`nih prava saznaje iz zemlji{noknji`nog izvatka koji traìlac izvr{enja dostavlja uz prijedlog za izvr{enje i kako proizlazi iz ove odredbe vodi ra~una o njihovom namirenju po slu`benoj du`nosti. Rizik pasivnog pona{anja zalo`nih povjerilaca ne moè biti izostajanje namirenja, ali sud }e odlu~iti o njihovim pravima prema stanju iz spisa i podacima iz zemlji{ne knjige (v. 108/4). Iz prodajne cijene namiruju se i titulari li~nih slu`nosti koje se gase prodajom, a to su one li~ne slu`nosti koje su u zemlji{nu knjigu upisane nakon prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi, odnosno kako bi bilo ispravno, nakon sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje provodi (v. 75/11). Na ovom
380 ^lan 97
mjestu Zakon govori samo o naknadi licima za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom, a u ~lanu 100. Zakon pominje i druga prava koja prestaju prodajom, {to je pogre{no i {to je relikt starih zakonskih rje{enja. Ranije su naime, po istim principima kao li~ne slu`nosti, prestajali i stvarni tereti (75/5 i 9, 100/1). 2 Suàvanje kruga lica koja se namiruju. U odnosu na odredbe ~lana 171. ZIPa iz 1978. g. kojim je bilo regulirano koja se lica namiruju iz prodajne cijene, novi Zakon sadrì zna~ajne novine. Zakon nije posebno istaknuo da su ovaj krug uvr{teni dràva kao povjerilac neizmirenih poreza koje terete nepokretnost u posljednjoj godini dana kao ni povjerioci odre|enih ranije privilegovanih potraìvanja. Pod privilegovanim potraìvanjima je ZIP iz 1978. g. podrazumijevao potraìvanja po osnovu zakonskog izdràvanja, potraìvanja po osnovu naknade {tete nastale uslijed naru{enja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti itd. dospjela u posljednjoj godini. Zakon uop}e ne regulira poseban poloàj povjerilaca tzv. privilegovanih potraìvanja koja su bila socijalnog karaktera. Ovi se povjerioci prema novom zakonu mogu namiriti u izvr{nom postupku samo ako pripadaju kategoriji traìoca izvr{enja ili zalo`nih povjerilaca (v. 105/3). Izostavljanje socijalnih momenata motivirano je te`njom zakonodavca da ja~e za{titi traìoca izvr{enja. Potraìvanja nepla}enih poreza. Krug lica koja se namiruju izmijenjen je i u pogledu potraìvanja nepla}enih poreza. Sti~e se utisak da dràva vi{e nema pravo prvenstva u odnosu na nepla}ene poreze koji terete nepokretnost u posljednjoj godini dana, kao {to je to bio slu~aj u ranijem zakonu. Me|utim u pogledu poloàja fiskusa prilikom naplate dugovanih poreza u~injena je radikalna izmjena na {tetu drugih povjerilaca, a uz to su rje{enja izostavljena iz ovog zakona, i regulirana drugim propisima. Pitanje prinudne naplate poreza regulirano je entitetskim zakonima o poreskoj upravi. Zakoni o poreskoj upravi uspostavljaju zakonsku generalnu hipoteku na cjelokupnoj imovini du`nika u korist dràve a za sve nepla}ene poreze poreskog obveznika (~lan 50. st. 1. ZPU FBiH, ~lan 67. st. 1. ZPU RS), za razliku od rje{enja ZIP-a iz 1978. g. gdje se zakonska hipoteka uspostavljala samo za poreze vezane za nepokretnost i nastale u odre|enom vremenskom razdoblju. Zakonska hipoteka. ZPU RS ~lanom 67. stav 4. propisuje da poreska uprava ima pravo i obavezu da naplati zakonsku hipoteku u sudskom postupku, ZPU FBiH ~lanom 50. stav 4. propisuje da poreska uprava ima pravo i obavezu da naplati zakonsku hipoteku u sudskom postupku ili upravnom postupku. U Federaciji BiH je time otvoreno pitanje konkurencije ova dva postupka na istoj nepokretnosti (v. 73/2. i 3). Ovdje se razmatra samo situacija kada poreska uprava realizira zakonsku hipoteku u izvr{nom postupku. U Republici Srpskoj je propisano da zakonska hipoteka nastaje od dana uknji`be u zemlji{nu knjigu i traje do izmirenje poreske obaveze (~lan 67. st. 2. ZPU RS), ~ime je kod nastanka zakonske hipoteke po{tovano na~elo upisa u zemlji{ne knjige, ali ne i kod prestanka (takva hipoteka bi trebala prestati brisanjem). Predvi|eni prestanak hipoteke pla}anjem poreske obaveze otvara pitanje kako }e sud u izvr{nom postupku kome bude prezentiran zemlji{noknji`ni izvod
^lan 98 381
sa upisanom zakonskom hipotekom znati da je poresko dugovanje ispla}eno u cjelini ili djelimi~no. Prema ovom zakonu poreska uprava je du`na u roku od dva dana nakon izmirenja poreske obaveze podnijeti zahtjev za brisanje hipoteke, a ako takav zahtjev nije podnesen izvr{enik bi morao prezentirati potvrdu poreske uprave o svim pla}enim porezima. U RS problem predstavljaju neuknjiène nepokretnosti ZPU ne odre|uje od kojeg dana djeluje zakonska hipoteka kada nepokretnost nije upisana u zemlji{nu knjigu. U Federaciji BiH je propisano da zakonska hipoteka nastaje od dana razreza poreske obaveze (a ne od njene dospjelosti!) i traje do izmirenja obaveze (~lan 50. st. 2. ZPU FBiH). Na ovaj na~in zakonska hipoteka i nastaje i prestaje vanknji`no, {to i jeste karakteristi~no za zakonsku hipoteku. Zakonske hipoteke su nevidljive u zemlji{noj knjizi i faktor rizika za druge povjerioce. Me|utim ZPU FBiH predvi|a upis hipoteke u zemlji{ne knjige, pri ~emu taj upis nema konstitutivno dejstvo. Ova razli~ita rje{enja u dva entiteta uvjetovat }e razlike u postupku izvr{enja na nepokretnosti. U Republici Srpskoj je, budu}i da zakonska hipoteka dràve nastaje momentom upisa u zemlji{nu knjigu, razja{njeno pitanje ranga takve hipoteke. Dràva se za dugovane poreze namiruje u redoslijedu uknjiène hipoteke. Osim {to se moè voditi poseban upravni postupak, u Federaciji BiH je situacija komplikovanija i u slu~aju sudske naplate zakonske hipoteke. Zakonska hipoteka je nastala momentom razreza poreza, a ne momentom upisa, pa }e se postaviti pitanje njenog reda namirenja. Ta situacija nije obuhva}ena odredbom ~lana 98. st. 1., ali je jedino rje{enje da se red prvenstva zakonske hipoteke ra~una prema danu njenog nastanka. Taj momenat je odre|en Zakonom o poreskoj upravi kao momenat razreza poreza. Navedena rje{enja }e u Federaciji BiH uvjetovati dodatnu obavezu izvr{enika da podnese dokaze da nema dugovanja po osnovu poreza odnosno kolika su ta dugovanja. 6 Uz stav 2: Vi{ak prodajne cijene. Nakon {to se namire tro{kovi postupka i sva lica koja na namirenje imaju pravo vi{ak prodajne cijene se predaje izvr{eniku, ako za to nema smetnji (npr. prijavljeno je uvjetno potraìvanje). Visina ovog vi{ka }e se definitivno znati dono{enjem rje{enja o namirenju. U vremenu od dono{enja rje{enja o namirenju do pristupanja njegovom izvr{enju (109. st. 7.) vi{ak cijene se ne ispla}uje izvr{eniku, ali bi kao imovina izvr{enika mogla biti predmet novog izvr{nog postupka odnosno mogao bi biti zaplijenjen u drugom izvr{nom postupku koji se vodi protiv izvr{enika (Zapljena bi se sastojala u zabrani sudu kao du`nikovom du`niku da isplati potraìvanje v. 73/5). U navedenom slu~aju postoji smetnja za predaju vi{ka cijene izvr{eniku predvi|ena ovim stavom. ^lan 98. Prvenstveno namirenje (1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redo slijedom: 1) tro{kovi izvr{nog postupka; 2) potraìvanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije traìoca izvr{enja;
382 ^lan 98
3) 4) 5)
potraìvanja traìoca izvr{enja po ~ijem je prijedlogu odre|eno izvr{enje; potraìvanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije traìoca izvr{enja; naknada za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase.
(2) Ako izvr{enik pored glavnog potraìvanja duguje i kamatu ona se nami ruje prije iznosa glavnog potraìvanja. (3) Vi{e lica unutar iste ta~ke iz stava 1. ovog ~lana namiruju se po redu sticanja zalo`nog prava i prava na namirenje traìoca izvr{enja koji su predloìli izvr{enje odnosno po redu sticanja li~nih slu`nosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog ~lana nami ruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu. 1 Uz stav 1: Prvenstveno namirenje. Ova zakonska odredba uspostavlja pravila o redoslijedu i prvenstvu namirenja izme|u lica koja se namiruju, a koja su odre|ena odredbom ~lana 97. Ovdje se radi o odredbi materijalnog, supstancijalnog, a ne procesnog prava, budu}i da ona ure|uje odnose prvenstva izme|u stvarnih prava i obligacionih prava. U skladu sa ovom odredbom prvo se namiruju tro{kovi izvr{nog postupka, zalo`ni povjerioci koji uìvaju prvenstvo u odnosu na traìoca izvr{enja, traìlac izvr{enja, zalo`ni povjerioci koji se po redu prvenstva namiruju poslije traìoca izvr{enja, titulari li~nih slu`nosti koje se prodajom gase. Tro{kovi izvr{nog postupka. Na prvom mjestu za namirenje dolaze tro{kovi izvr{nog postupka i tu se nije ni{ta promijenilo u odnosu na raniji zakon. Kod izvr{enja na nepokretnostima tro{kovi izvr{nog postupka uìvaju apsolutni prioritet bez obzira koja se potraìvanja namiruju (Uporediti: S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 239). Isplatni redovi. Nakon tro{kova izvr{nog postupka namiruju se lica koja imaju pravo na namirenje. Krug tih lica odre|en je odredbom ~lana 97. st. 1, a ovom odredbom su ti povjerioci podijeljeni u odre|ene isplatne redove (ovaj termin Zakon ne koristi, on asocira vi{e na odredbe Zakona o ste~ajnom postupku, ali ovdje se koristi samo u funkciji lak{eg tuma~enja ove odredbe). Izme|u pojedinih isplatnih redova postoji odnos isklju~ivosti prvo se namiruju lica koja pripadaju jednom redu, a lica iz narednog reda samo ako to visina postignute cijene omogu}ava. U okviru svakog reda moè biti vi{e povjerilaca izme|u kojih se u skladu sa odredbom stava 3. uspostavlja redoslijed namirenja koji odgovara redoslijedu sticanja njihovoh zalo`nih prava ili prava na namirenje kao i li~nih slu`nosti (v. infra 4, 74/1), a pod uvjetom da su zalo`na prava ili pravo na namirenje stekli istovremeno onda se namiruju srazmjerno (v. 101/1). Prioritet namirenja. Prvi isplatni red ~ine zalo`ni povjerioci koji su zalo`no pravo stekli prije pokretanja izvr{nog postupka. Drugi red ~ini traìlac izvr{enja po ~ijem je prijedlogu odre|eno izvr{enje. Ukoliko bi u vremenu nakon pokretanja izvr{nog postupka i upisa zabilje`be izvr{enja u korist traìoca izvr{enja neko lice steklo dobrovoljno ili zakonsko zalo`no pravo, a prije pri-
^lan 98 383
stupanja novog traìoca izvr{enja u izvr{ni postupak, ono bi imalo slabiji red namirenja u odnosu na prvog traìoca izvr{enja, ali bolji red u odnosu na lice koje je pristupilo izvr{nom postupku. Da li je neko zalo`ni povjerilac koji se po redu namirenja namiruje prije traìoca izvr{enja ili docnije odlu~an je momenta stjecanja zalo`nih prava. Ulogu ne igra da li su u pitanju dobrovoljna ili sudska prinudna prava ili zakonska zalo`na prava. Sva lica pobrojana u odredbi ta~ke 2., 3. i 4. su zalo`ni povjerioci, pri ~emu u ta~ku 2. spadaju zalo`ni povjerioci koji su zalo`no pravo stekli na osnovu ugovora ili sporazuma stranaka pred sudom ili na osnovu zakona a prije pokretanja izvr{nog postupka. Ukoliko se prihvata tuma~enje da se zabilje`bom izvr{enja vr{i opravdanje predbilje`be zalo`nog prava (v. 72/6), onda u ovu kategoriju spadaju i traìoci izvr{enja u ~iju je korist kao sudska mjera osiguranja izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava. Ta~kom 3. obuhva}en je traìlac izvr{enja koji je na osnovu zabilje`be izvr{enja stekao prinudno, sudsko zalo`no pravo. Povjerioci ozna~eni u ta~ci 4. mogu biti kako titulari dobrovoljnog zalo`nog prava koje je osnovano nakon upisa zabilje`be izvr{enja, tako i lica koja su pristupila izvr{enju i koja su stekla pravo na namirenje, odnosno sudsko zalo`no pravo nakon traìoca izvr{enja. Princip za svrstavanje povjerilaca u pojedine isplatne redove zavisi samo od momenta stjecanja zalo`nog prava odnosno prava na namirenje, a ne i od vrste zalo`nog prava (dobrovoljno ili prinudno). Jedno lice moè ujedno biti zalo`ni povjerilac, osigurani povjerilac, koji budu}i da mu du`nik ne pla}a dug i pokre}e postupak izvr{enja. U tom slu~aju se njegov red namirenja odre|uje prema momentu stjecanja dobrovoljnog zalo`nog prava i on spada u kategoriju lica koja se namiruju iz ta~ke 2. 5 Naknada za li~ne slu`nosti. Posljednji red namirenja uìva naknada koja se pla}a za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase. To su prema novom zakonu li~ne slu`nosti, i to one koje su u zemlji{noj knjizi upisane nakon zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. Budu}i da se ova prava namiruju posljednja, relativno su i mali izgledi na namirenje. S druge strane, ova prava i ne zahtijevaju respekt budu}i da su ste~ena nakon upisa zabilje`be izvr{nosti, a odredba ~lana 72. odre|uje da je lice koje nakon upisa zabilje`be izvr{enja stekne na nepokretnosti neka prava du`no trpjeti prvenstveno pravo na namirenje traìoca izvr{enja (v. 75/5, 100/3). Uz stav 2: Namirenje kamata. Ovo nije jedina odredba Zakona o namirenju kamata u izvr{nom postupku; ovo pitanje reguliraju i odredbe ~lanova 99. stav 2. i 104., te se upu}uje i na komentar uz navedene ~lanove. Problem }e u praksi predstavljati ~injenica da su navedene zakonske odredbe mjestimi~no nedore~ene i donekle protivrje~ne i da je nu`na revizija zakonskih odredaba o namirenju kamate. Ova odredba postavlja pravilo da se, ako izvr{enik pored glavnog potraìvanja duguje i kamate, one namiruju prije iznosa glavnog potraìvanja. Na taj je na~in Zakon stipulirao prvenstveni red namirenja za kamate u odnosu na glavnicu. Odredba je nova i nije je sadràvao ZIP iz 1978. g. Izolovano tuma~enje ove odredbe daje sljede}i rezultat: kamata obra~unata po pravilima koja vaè za obra~un kamate dodaje se glavnici i povjerilac konkurira za namirenje sa cjelokupnim iznosom. Ukoliko iznos dobijen prodajom ne bude dovoljan da se u cijelosti namire i glavnica i obra~unate kamate, smatrat }e se da je prvo podmirena dugovana kamata pa glavnica.
384 ^lan 98
Kamate dospjele u zadnje tri godine. Navedeno tuma~enje bi bilo u suprotnosti sa odredbom ~lana 99. stav 2. koja odre|uje da isti red prvenstva kao i glavnica imaju samo kamate dospjele u posljednje tri godine od dana dono{enja rje{enja o dosudi, i to samo kamate koje su odre|ene izvr{nom ispravom (v. 99/3). Razlika izme|u dvije navedene odredbe je u sljede}em ova odredba uspostavlja prvenstvo naplate svih kamata u odnosu na glavnicu i bez obzira da li su utvr|ene u izvr{noj ispravi i kada su dospjele. Odredba ~lana 99. st. 2. govori samo o kamatama dospjelim u posljednje tri godine i koje su utvr|ene izvr{nom ispravom i odre|uje da se one namiruju u istom redoslijedu kao i glavno potraìvanje. Posmatrana svaka za sebe odredbe su jasne; posmatrane zajedno one nisu u skladu. Za tuma~enje koje ove dvije odredbe dovodi u sklad vidjeti 99/3. Ovu odredbu je mogu}e vidjeti samo kao dopunu odredbe iz ~lana 99. stav 2., ina~e postoji neotklonjiva protivrje~nost u Zakonu. Poèljno bi bilo izvr{iti redakcijsko pobolj{anje i ove odredbe tako sistematizirati da bude jasna njihova me|usobna povezanost. Vrijeme za koje teku kamate. Da u Zakonu postoji samo ova odredba o namirenju kamata, niz pitanja bi ostao nerije{en npr. do kojeg momenta teku kamate. Iz komentara pod 99/3 proizlazi da kamate teku do momenta dono{enja rje{enja o dosudi (U austrijskom pravu izri~ito je odre|eno da kamate teku i obra~unavaju se na dan dosude nepokretnosti kupcu. Tako: H. Mini, Die Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 180). Odista je {teta da nema izri~ite odredbe u Zakonu do kada teku kamate, jer bi time bile izbjegnute odre|ene suprotnosti u zakonskom tekstu. Tako npr. u skladu sa odredbom ~lana 104. presudan je dan dono{enja rje{enja o namirenju v. 104/6). Uz stav 3: Vi{e lica koja pripadaju istom redu namirenja. Ova odredba razra|uje i dopunjava redoslijed namirenja propisan u odredbi stava 1. ovog ~lana (v. supra 1). U stavu 1. odre|en je raspored izme|u pojedinih isplatnih redova a ova odredba ure|uje odnose unutar odre|enog isplatnog reda. Odnose izme|u vi{e zalo`nih povjerilaca unutar jednog isplatnog reda odre|uje isti princip prior tempore potior iure. Primjera radi, ukoliko su prije pokretanja izvr{nog postupka bile upisane dvije hipoteke, jedna na prvom a druga na drugom mjestu, one pripadaju istom isplatnom redu definiranom u ta~ci 2. ovog ~lana potraìvanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije traìlaca izvr{enja. U izvr{nom postupku prvo se napla}uje u potpunosti hipotekarni povjerilac ~ija je hipoteka upisana na prvom mjestu, bez obzira da li to ugroàva docnijeg hipotekarnog povjerioca i traìoca izvr{enja. Ovakvo pravilo proizlazi iz su{tine hipoteke i ovdje se nagla{ava zbog toga {to je u praksi nekih sudova bilo tendencija da se svi hipotekarni povjerioci jednog isplatnog reda namire srazmjerno v. 101/1 i 2. Takvo tuma~enje je suprotno osnovnim principima hipotekarnog prava kao i izri~itim zakonskim odredbama. Hipotekarni povjerilac ima pravo da se namiri prije povjerilaca koji su hipoteku stekli kasnije, kao i prije povjerilaca koji nemaju hipoteku (~lan 68. stav 1. ZOVO, ~lan 63. stav 1. ZOSPO). Promjena reda prvenstva. Red prvenstva se ra~una prema momentu stjecanja zalo`nog prava, odnosno prema momentu upisa zalo`nog prava u zemlji{ne
10
^lan 99 385
knjige. Redoslijed upisa je odre|en redoslijedom podno{enja zahtjeva za upis u zemlji{ne knjige (~lan 33, 36, 53. ZZK), osim ako je od strane podnosioca zahtjeva za upis u zemlji{ne knjige odre|en druga~iji redoslijed obrade zahtjeva. To zna~i da red prvenstva nije nepromjenjiv. Subjekti slobodno raspolaù svojim subjektivnim gra|anskom pravima, te shodno tome svojim sporazumom mogu i mijenjati red prvenstva koji je odre|en dispozitivnim zakonskim normama (Tako i N. Gavella i dr., Stvarno pravo, str. 819). O promjeni reda prvenstva me|u pravima upisanim u zemlji{nu knjigu na{i pozitivni propisi nemaju vi{e izri~itih odredaba; u tom je smislu ZZK vakantan i bit }e nu`no to pitanje rije{iti u predstoje}oj kodifikaciji stvarnog prava. U pravnim pravilima koja su se primjenjivala do stupanja na snagu ZZK ovo je pitanje bilo regulirano (Pravno pravilo iz 30 Zakona o zemlji{nim knjigama iz 1930.). Red prvenstva se mogao slobodno mijenjati sporazumom lica ~ije pravo dobiva lo{iji red i lica ~ije pravo dobiva bolji red, ali ne na {tetu tre}ih lica. Ukoliko se promjena reda vr{i izme|u dva prava upisana neposredno jedno iza drugog, ovakvom sporazumu nema ograni~enja. Navedenim sporazumom se ne mogu o{tetiti interesi drugih lica. U slu~aju da se mijenja red prava koja nisu upisana jedno iza drugog, npr. prava upisanog na prvom i tre}em mjestu, nije potrebna saglasnost lica ~ije je pravo upisano na drugom mjestu, ukoliko je pravo koje stupa naprijed nièg ili istog iznosa kao i pravo koje se povla~i. Ako to nije slu~aj, da bi do{lo do promjene reda prvenstva bila bi potrebna saglasnost lica ~ije je pravo upisano na drugom mjestu. I bez te saglasnosti moè do}i do ograni~ene promjene reda, ali na na~in da se ne ugroze interesi drugih lica. (Tako npr., ako je na prvom mjestu upisana hipoteka od 80.000 KM za lice A, na drugom od 50.000 KM za lice B, a na tre}em od 120.000 KM za lice C i hipotekarni povjerilac B ne da svoju saglasnost na promjenu reda prve i tre}e hipoteke, red prvenstva bi izgledao ovako: 80.000 u korist lica C, 50.000 u korist lica B, 40.000 u korist lica C, 80.000 u korist lica A. (Vidjeti O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 543, T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 258-260). Ukoliko je u skladu sa izloènim do{lo do ustupanja prvenstvenog reda, namirenje se vr{i po tako uspostavljenom prvenstvenom redu. Budu}i da su u pitanju zemlji{noknji`na prava promjena redoslijeda mora biti zabiljeèna u zemlji{nim knjigama ili barem mora postojati sporazum stranaka u formi podobnoj za upis u zemlji{ne knjige. Trenutno je to pismena forma uz ovjeru potpisa a u budu}nosti notarski ovjerena isprava. Me|utim, ~ak iako nisu ispunjeni prednji uvjeti, a lica koja se namiruju su se sporazumjela o ustupanju redoslijeda na na~in da ne ugroàvaju prava drugih lica koja se namiruju, nema prepreke da sud prihvati i takav sporazum. U svakom slu~aju zainteresirana lica mogu osporiti dogovoreni red namirenja ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke (v. 102/4). ^lan 99. Namirenje ostalih potraìvanja (1) Odredbe ~lana 98. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na namirenje podzalo`nih prava (nadhipoteka) i drugih prava koja su teret prava koja se namiruju.
386 ^lan 99
(2) Tro{kovi i kamate za posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosu di nepokretnosti kupcu, odre|eni izvr{nom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavno potraìvanje. 1 Uz stav 1: Nadhipoteka. Zalo`no pravo na nepokretnosti moè biti optere}eno zasnivanjem podzalo`nog prava (nadhipoteka). Hipotekarni povjerilac moè zasnovati hipoteku na postoje}oj hipoteci u korist tre}e osobe bez pristanka hipotekarnog du`nika, tj. vlasnika nepokretnosti (~lan 71. st. 2. ZOVO, ~lan 66. st. 2. ZOSPO). U BiH propisi ne predvi|aju da hipotekarni povjerilac moè zasnovati nadhipoteku samo u granicama svog prava na namirenje (U tom smislu ~lan 315. stav 2. ZV. Tako|er i T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 172). Bez obzira na taj nedostatak, ve} iz odredbe da za zasnivanje hipoteke ne treba saglasnost hipotekarnog du`nika proizlazi da nadhipoteka mora biti u granicama prava hipotekarnog povjerioca i da ne moè vi{e opteretiti vlasnika nepokretnosti a ni biti na {tetu hipotekarnih povjerilaca lo{ijeg ranga. U sada{njoj praksi su slu~ajevi zasnivanja nadhipoteke rijetki, me|utim orijentacija ka trì{noj privredi }e uvjetovati potrebu aktiviranja imovine, a hipoteka za povjerioca nesumnjivo predstavlja imovinsku vrijednost, posebni objekt prava. Namirenje nadhipoteke. Ova zakonska odredba regulira red namirenja prava koja su teret na pravu koje se namiruje, exempli causa izdvajaju}i nadhipoteku. Zakon odre|uje da se na namirenje nadhipoteke odnosno prava koja su terete prava koja se namiruju na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredabe ~lana 98. Za sud se u primjeni ove zakonske norme postavlja pitanje kako na odgovaraju}i na~in primijeniti odredbu ~lana 98? Zakonska formulacija nije najpreciznija i u obja{njenju {ta bi se moglo podrazumijevati pod odgovaraju}om primjenom treba po}i od analize eventualnih konkretnih situacija. U konkretnom slu~aju vodi se postupak izvr{enja na nepokretnosti po zahtjevu traìoca izvr{enja koji je ujedno hipotekarni povjerilac i ~ija je hipoteka od 70.000 KM upisana na drugom mjestu u zemlji{noj knjizi. Na prvom je mjestu bila upisana hipoteka u iznosu od 100.000,00 KM na kojoj je zasnovana nadhipoteka u iznosu od 50.000 KM. Prodajom je postignuto 180.000 KM. Red prvenstva hipotekarnog povjerioca upisanog na drugom mjestu i u~e{}e u postignutoj prodajnoj cijeni ne mogu biti tangirani postojanjem nadhipoteke. Nadhipoteka je teret hipoteke upisane na prvom mjestu i ona se namiruje u redu namirenja optere}enog prava. Na hipoteku na prvom mjestu }e otpasti 100.000 KM, ali }e sud u rje{enju o namirenju odrediti da se 50.000 KM (odnosno manje ukoliko je prvi hipotekarni povjerilac isplatio dio duga nadhipotekarnom povjeriocu) ispla}uje nadhipotekarnom povjeriocu (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 392), a ostatak koji preostane do 100.000 KM bit }e namijenjeno namirenju hipotekarnog povjerioca upisanog na prvom mjestu u zemlji{noj knjizi. Sljede}i se namiruje traìlac izvr{enja sa 70.000 KM i ostatak od 10.000 KM se vra}a vlasniku (Zbog jednostavnijeg ra~unanja u primjeru nisu uzeti u obzir tro{kovi postupka). Za navedenu konstrukciju nema upori{ta u na{em pozitivnom pravu ZOVO/ZOSPO ne reguliraju podrobnije nadhipoteku niti ZZK rje{ava pitanja vezana za upis tog prava u zemlji{ne knjige. Sigurno }e do potpunije regulative izostati zna~ajnija primjena nadhipoteke u praksi.
^lan 99 387
Zalo`no pravo na potraìvanju. Tako|er je mogu}e da neko potraìvanje prema izvr{eniku koje }e se namirivati u izvr{nom postupku prije toga bude optere}eno zalo`nim pravom na potraìvanju ili plodouìvanjem na potraìvanju. Zakon o obligacionim odnosima regulira zalaganje potraìvanja i drugih prava (~lan 989-995.). Na ovaj na~in nastaje konstrukcija u teoriji poznata kao pravo na pravu. Zalo`no pravo je teret na pravu koje se namiruje (na nov~anom potraìvanja) njega je titular tog nova~anog potraìvanja konstituirao u korist svog povjerioca. U toj konstrukciji je izvr{enik du`nikov du`nik, lice koje ima nov~ano potraìvanje prema izvr{eniku zalo`ni du`nik i njegov povjerilac je zalo`ni povjerilac. U opisanoj situaciji, a u skladu sa odredbama ZOO, izvr{ni postupak za naplatu zaloènog potraìvanja pokrenut }e zalo`ni povjerilac (Kad zaloèno potraìvanje dospije za naplatu, zalogoprimac je duàn naplatiti ga ~lan 993. stav 1. ZOO), a ne zalo`ni du`nik. Sljedstveno tome zalogoprimac bi bio aktivno legitimiran na pokretanje izvr{nog postupka (Izvr{ni naslov bi zalo`ni povjerilac dobio dono{enjem presude u parni~nom postupku kojeg je pokrenuo protiv du`nikovog du`nika. U na{em pravu sudovi nisu {iroko tuma~ili odredbe ~lana 251a-251f. ZIP-a iz 1978. g. te nije bilo mogu}e zasnivanje zalo`nog prava sporazumom stranaka pred sudom na potraìvanju, tako da ovaj na~in pribavljanja izvr{nog naslova ne dolazi u obzir. Nakon implementacije Zakona o notarima bit }e mogu}e podvrgavanje neposrednom izvr{enju na osnovu notarski obra|ene isprave i pribavljanja izvr{nog naslova na taj na~in ~lan 90. stav 1. ZoNot). U na{im uvjetima ovakve su situacije jo{ uvijek rijetke. U svakom slu~aju, iz prodajne cijene se ne namiruje povjerilac zaloènog potraìvanja ili drugog prava prije nego se namiri povjerilac kome je to potraìvanja ili drugo pravo zaloèno. To se pravo namiruje isklju~ivo iz iznosa koji bi otpao na optere}eno pravo i u redu optere}enog prava, {to bi predstavljalo odgovaraju}u primjenu odredaba ~lana 98. Uz stav 2: Tro{kovi i kamate dospjele u posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosudi nepokretnosti kupcu i koji su odre|eni izvr{nom ispravom namiruju se po istom redoslijedu kao i glavno potraìvanje. Zakon pravi, kao {to je to ~inio i ZIP iz 1978. g., razliku izme|u kamata i tro{kova dospjelih u posljednje tri godine do dosude i onih dospjelih ranije. Razlog se moè traìti u utjecaju austrijskog Executionsordnunga iz 1896. g., koji je ostvaren preko Zakona o izvr{enju i obezbje|enju od 9.7.1930., koji je opet zna~ajno utjecao na ZIP iz 1978. g. (Uporediti S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 12 do 15) U austrijskom pravu se tako|er pravi razlika izme|u reda namirenja kamata dospjelih u posljednje tri godine i ranije (Vi{e o tome H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 179 i dalje), tako je bilo i u Kraljevini Jugoslaviji, pri ~emu se rje{enje Zakona o izvr{enju i obezbje|enju oslanjalo na odredbu Zakona o zemlji{nim knjigama ( 180 Zakona o izvr{enju i obezbje|enju, 17 Zakona o zemlji{nim knjigama), a takva je situacija i u hrvatskom pravu, gdje je to propisano i Zakonom o zemlji{nim knjigama (~lan 38. st. 2. ZZK RH) i Ovr{nim zakonom (~lan 107/4. OZ). Preuzev{i ovo osnovno rje{enje iz austrijskog prava Zakon je propustio urediti niz pitanja koja se s tim u vezi postavljaju i na koja je u austrijskom pravu i starom jugoslavenskom pravu bio dat odgovor. Osim {to ostavlja otvorenim niz pitanja, o ~emu }e niè biti rije~i, ova
388 ^lan 99
je odredba, ~ini se, u suprotnosti sa odredbom ~lana 98. stav 2. prema kojoj se prvo namiruju kamate pa glavnica. Budu}i da reguliraju isto pitanje, uz to sa nedovoljnom precizno{}u, nu`no je povezano tuma~iti ove dvije odredbe i utvrditi njihov cilj. Pri tome nije bez zna~aja da je odredba ovog stava postojala i u ranijem zakonu, a da je odredba ~lana 98. stav 2. formulirana tek u novom zakonu. To ukazuje da zakonodavac nije imao namjeru da stavi van snage odredbu o posebnom poloàju kamata dospjelih za posljednje tri godine, ve} da je dopuni novom regulativom. Kod traganja za zajedni~kim smislom ovih odredaba od pomo}i su bile norme austrijskog i starog jugoslavenskog prava koje su posluìle kao uzor na{im zakonodavnim rje{enjima. Propisuju}i da kamate dospjele u posljednje tri godine do dosude nepokretnosti kupcu uìvaju isti red namirenja kao i glavnica, austrijski EO ( 216 Abs. 2. - ova odredba nije novelirana, datira iz 1896. g.) odre|uje u istoj odredbi da se, ako prodajom postignuta cijena nije dovoljna za namirenje i glavnice i kamata, napla}uju prvo kamate. Samo ovakvo tuma~enje dovodi u vezu odredbu ovog stava sa onom iz ~lana 98. stav 2. U tom smislu kod dono{enja rje{enja o namirenju posebno bi se trebala obra~unati kamata dospjela za posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosudi. Samo se ta kamata prira~unava glavnici i napla}uje zajedno s njom odnosno po istom redoslijedu kao i glavno potraìvanje. Ovdje slijedi dopuna iz ~lana 98. stav 2 ako iznos postignut prodajom nije dovoljan da se u potpunosti namiri glavnica sa kamatama dospjelim za posljednje tri godine, nego je mogu}e samo djelimi~no namirenje, smatra sa da je prvo podmirena kamata (v. 98/6). 5 Ranije dospjele kamate. Iz Zakona proizlazi da samo kamate i tro{kovi dospjeli za posljednje tri godine imaju isti rang namirenja kao i glavnica, ali je Zakon propustio da odredi pitanje reda namirenja kamata koje su dospjele ranije. Jedino mogu}e doktrinarno tuma~enje bi bilo da se ostatak kamata napla}uje iza svih potraìvanja ~iji je redoslijed naveden u ~lanu 98. (Ilustracije radi, u austrijskom pravu kamate kod potraìvanja osiguranih hipotekom dospjele prije tri godine imaju sve isti red i namiruju se iz posebne mase koja se formira, i to srazmjerno bez obzira na red koji je imala hipoteka. Vi{e o tome H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc. cit.). Me|utim, neophodno je da Zakon izri~ito uredi ovo pitanje; ovdje se radi o jednom ozbiljnom propustu zakonodavca. Uknjiène kamate. Bez dodatne razrade primjena ove odredbe }e izazivati te{ko}e u praksi, odnosno ona je do sada bila ignorirana u praksi. Nije odre|eno u Zakonu da li su ovim pravilom obuhva}ene i ugovorne i zakonske kamate. U hrvatskom (~lan 38. stav 2. ZZK RH), starom jugoslovenskom ( 17 Zakona o zemlji{nim knjigama) kao i u austrijskom pravu su obuhva}ene i jedne i druge kamate (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 179). Austrijsko pravo previ|a da se pravilo o kamatama dospjelim u posljednje tri godine odnosi samo na kamate koje teku za potraìvanje osigurano zalo`nim pravom, pri ~emu ugovorne kamate uìvaju ovu prednost samo ako su upisane u zemlji{ne knjige (Ibidem. v. tako|er 216 Abs. 2. EO). U starom jugoslavenskom pravu je bilo sporno da li se kamate dospjele za posljednje tri godine namiruju sa pravom prvenstva kao i glav-
^lan 99 389
nica samo ako su upisane u zemlji{ne knjige. Preovladavalo je stanovi{te da se trogodi{nje kamate namiruju sa redom prvenstva iako nisu upisane u zemlji{noj knjizi, a kamate dospjele ranije samo ako su upisane, {to je proizlazilo iz 180. Zakona o izvr{enju i obezbje|enju (Tako F. ûlinovi}, Komentar zemlji{noknji`nih zakona, str. 83). Kod namirenja ugovornih kamata iz Zakona nije vidljivo da se ovo pravilo odnosi samo na potraìvanja osigurana zalo`nim pravom, te da isti prvenstveni red kao glavnica uìvaju samo one kamate koje su upisane u zemlji{nu knjigu. Treba se i u na{em pravu zalagati za tuma~enje po kome hipoteka osigurava kamate samo ako su upisane u zemlji{nu knjigu. ZZK predvi|a sa se uz hipoteku mogu upisati kamate i druga sporedna potraìvanja kao i kamatna stopa (~lan 28. st. 2. ZZK). Upis hipoteke je valjan i bez upisa kamata, ali bez upisa u zemlji{nu knjigu sporedna prava ne postoje za tre}a lica. Razlog leì u na~elu povjerenja; kasniji hipotekarni povjerilac se pouzdaje u sadrìnu zemlji{ne knjige iz koje je vidljiva visina glavnog i sporednih potraìvanja. Ako kamate nisu upisane, ne mogu se ni naplatiti sa redom prvenstva. U austrijskom pravu je to u literaturi nesporno, ali ni u Austriji nije propisano zakonom koji ure|uje izvr{ni postupak, ve} zakonom koje ure|uje zemlji{ne knjige (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc. cit.). înjenica da u na{em pravu zakon koji ure|uje izvr{ni postupak ne sadrì pravilo prema kome se samo kamata upisana u zemlji{ne knjige napla}uje redom kojim i glavnica, ne zna~i da tog pravila nema. Pri odre|ivanju koje se kamate namiruju sud se mora rukovoditi na~elima zemlji{noknji`nog prava. Ovo se posebno nagla{ava, jer u praksi nekih sudova ima tendencija da se prilikom upisa hipoteke upisuje samo iznos hipoteke a ne i kamata i kamatna stopa. Ukoliko to odgovara namjeri stranaka, takav upis nije problemati~an, ali je njegova konsekvenca da hipoteka ne osigurava kamate, odnosno da one ne uìvaju red prvenstva koji uìva hipoteka. Pitanja posebnog poloàja kamata dospjelih za posljednje tri godine do sada nije bilo problematizirano ni u na{oj doktrini ni u praksi. 7 Kamate kod preuzimanja duga. Zakon na ovom mjestu nije uredio namirenje dospjelih kamata u slu~aju da kupac preuzme dug na osnovu sporazuma sa zalo`nim povjeriocem, pri ~emu zalo`no pravo ne prestaje dosudom. Pitanje je ure|eno odredbom ~lana 74. st. 3. prema kojoj kupac preuzima dug u iznosu koji bi zalo`nom povjeriocu pripao u izvr{nom postupku, {to zna~i da preuzima dug sa svim dospjelim kamatama. U austrijskom pravu on preuzima samo kamate dospjele nakon dosude nepokretnosti kupcu (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc. cit.). Zakon nije tako|er odredio momenat do kojeg kamate teku u izvr{nom postupku. Iz ove odredbe bi se moglo zaklju~iti da je to momenat dosude nepokretnosti kupcu (v. 98/6). Za suprotno odre|enje do kog se momenta obra~unavaju kamate vidjeti 104/6. Zbog protivrje~nosti zakonskih propisa kao i propisa koji ure|uju bankarsko poslovanje, zbog niza nereguliranih pitanja, sud ne}e imati lak zadatak prilikom odre|ivanja koje kamate i kako se napla}uju. Nu`no je {to prije revidirati zakonske odredbe o kamati, te ako se preuzimaju rje{enja nekog drugog pravnog poretka preuzeti ih u cjelini a ne fragmentarno, {to dovodi u pitanje njihov smisao.
390 ^lan 100
^lan 100. Visina naknade za li~ne slu`nosti i druga prava koja prestaju prodajom (1) Ako se o visini nadoknade za li~ne slu`nosti ili druga prava koja pre staju prodajom ne postigne sporazum izme|u nosioca tih prava i traìlaca izvr{enja koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade odre|uje sud uzimaju}i u obzir naro~ito vrijeme za koje bi ta prava jo{ trajala, njihovu vrijednost i godine ìvota nosioca tih prava. (2) Kupac i nosilac prava li~ne slu`nosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme slu`nost, a da se iznos naknade, utvr|en prema stavu 1. ovog ~lana, odbije od kupovne cijene. 1 Uz stav 1: Naknada za li~ne slu`nosti. Titulari li~nih slu`nosti koje prestaju prodajom kao i titulari drugih prava koja prestaju prodajom imaju pravo na naknadu. Zakonska odredba je identi~na sa odredbom ~lana 174. ZIP-a iz 1978. g., {to je uvjetovalo i jednu gre{ku. Naime, prema rje{enjima novog zakona dolazi u obzir samo prestanak li~nih slu`nosti, i to onih li~nih slu`nosti koje su u zemlji{nu knjigu upisane nakon upisa zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi (kritiku v. 75/3-5, 7). Slijede}i logiku zakonskih rje{enja suvi{no je govoriti osim o li~nim slu`nostima o prestanku drugih prava i naknadi za njihov prestanak. Ispravno odredbe ~lana 97. st. 1. i 98., koje propisuju lica koja se namiruju i red namirenja, govore samo o naknadi za li~ne slu`nosti (v. 97/1). Odredba ovog stava se odnosi samo na naknadu za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom. Visina naknade za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom utvr|uje se na dva na~ina sporazumom lica koja je odredio zakon i supsidijarno, ako tog sporazuma nema, odlukom suda. Zakon je na ovom mjestu u~inio jo{ jednu gre{ku odre|uju}i da taj sporazum sa nosiocem prava li~ne slu`nosti zaklju~uju traìoci izvr{enja koji po redu namirenja dolaze iza njih. Prema novom zakonu takvih lica nema (v. 98/3), tako da je i ova gre{ka posljedica preuzimanja odredbe iz starog zakona. U ~lanu 173. stav 4. ZIP-a iz 1978. g. bilo je odre|eno koja se lica namiruju iza nosioca li~nih slu`nosti. To su bili titulari privilegiranih potraìvanja za vrijeme za koje se nisu privilegirano namirivali u skladu sa odredbom ~lana 172. stav 1. ta~. 2 i 3. starog zakona. Kako je ova kategorija potraìvanja izgubila pravo da se dijelom privilegovano namiruje a dijelom iza naknade za li~ne slu`nosti (v. 97/3), ova je odredba postala bespredmetnom. Visina naknade za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom ne moè stoga uop}e biti zaklju~ena sporazumom izme|u nosilaca tih prava i traìoca izvr{enja koji po redu namirenja dolaze iza njih iz jednostavnog razloga {to takvih lica nema. Visina moè jedino biti odre|ena odlukom suda, pri ~emu je Zakon propisao kriterije za njeno odre|enje a to su naro~ito vrijeme trajanja tih prava, njihova vrijednost, godine ìvota nosilaca tih prava. Te{ko je da }e sud visinu naknade mo}i odrediti bez procjene vje{taka. Naime, u obrnutoj situaciji, kada odre|ena prava ostaju i poslije prodaje, utvr|uju}i vrijednost nepokretnosti vje{tak je taj koji mora utvrditi koliko ona manje vrijedi zbog toga {to }e ta prava i dalje teretiti nepokretnost (v. 80/5).
^lan 101 391
Uz stav 2: Preuzimanje li~nih slu`nosti. Zakonska odredba o tome da provedbom rje{enja o dosudi nepokretnosti prestaju li~ne slu`nosti upisane nakon zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje traì dispozitivne je prirode. Analogno situaciji kada je nepokretnost optere}ena zalo`nim pravom nosilac prava li~ne slu`nosti i kupac mogu se sporazumjeti o preuzimanju slu`nosti. U tom se slu~aju iznos naknade odbija od kupovne cijene. Ovdje je zakon ponovio donekle odredbu ~lana 75. stav 4, pri ~emu odredba ~lana 75. st. 4. predvi|a odgovaraju}u primjenu odredaba koje reguliraju preuzimanje zalo`nog prava (Za kritiku tih zakonskih rje{enja vidjeti 75/13). Na tom mjestu je {ire obrazloèno za{to se smatra da su odredbe ~lana 75. st. 4. i 100. stav 2. protivne zakonskim odredbama o redu namirenja povjerilaca. Ukratko, sporazum o preuzimanju slu`nosti je sporazum izme|u kupca i titulara li~ne slu`nosti koji je po redu namirenja na posljednjem mjestu (~lan 98. stav 1. ta~. 5.) a moè dovesti do smanjenje iznosa koji stoji na raspolaganju licima koja se namiruju i imaju bolji rang prvenstva! U ovom slu~aju sud ne bi mogao dozvoliti sklapanje sporazuma o preuzimanju slu`nosti. Red namirenja je propisan imperativnim normama i ne moè biti mijenjan voljom lica koja spada u posljednji isplatni red. Taj sporazum je dopu{ten i mogu} samo u situaciji kada je iznos postignut prodajom dovoljan da se namire povjerioci boljeg ranga uprkos smanjenju cijene zbog preuzimanja slu`nosti. Tako|er, ako postoji vi{e titulara razli~itih li~nih slu`nosti ~iji se red namirenja odre|uje prema redu stjecanja slu`nosti, sporazum jednog od njih sa kupcem o preuzimanju slu`nosti i smanjenju cijene ne moè ugroziti namirenje drugih nosilaca li~nih slu`nosti koji po redu namirenja dolaze prije njega. ^lan 101. Srazmjerno namirenje Vi{e potraìvanja koja imaju isti red namirenja namiruju se srazmjerno svojoj visini ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno nami renje.
Srazmjerno namirenje: Odredba je identi~na odredbi ~lana 175. ZIP-a iz 1978. U primjeni ove odredbe u praksi nekih sudova su se pojavile te{ko}e izazvane odista nepreciznom formulacijom ove odredbe. Potraìvanja koja imaju isti red namirenja namiruju se srazmjerno kada iznos dobiven prodajom nije dovoljan za njihovo potpuno namirenje. Odredbu je mogu}e jezi~ki tuma~iti i pri tome se pod istim redom namirenja mogu podrazumijevati kategorije povjerilaca definirane odredbom ~lana 98. stav 1, odnosno povjerioci koji pripadaju istom isplatnom redu (v. 98/3). Ovakvo tuma~enje, do kojeg je dolazilo u praksi, bazira se samo na jezi~kom tuma~enju. Ono bi bilo protivno odredbi ~lana 98. stav 3., kao i prirodi prava prvenstva kao jednom od osnovnih prerogativa zalo`nog prava. Odredbu treba tuma~iti u vezi sa odredbom ~lana 98. stav 1. i stav 3. Prilikom rangiranja povjerilaca treba poduzeti tri koraka. Prvi korak u skladu sa odredbom ~lana 98. st. 1 odre|uju se isplatni redovi povjerilaca. Mjerodavni
392 ^lan 102
momenti da li se radi o zalo`nim povjeriocima, osiguranim povjeriocima, koji su zalo`no pravo stekli prije izvr{nog postupka (prvi isplatni red) ili traìocu izvr{enja koji pravo na namirenje sti~e upisom zabilje`be izvr{nosti (drugi isplatni red) ili zalo`nim povjeriocima koji su zalo`no pravo stekli nakon upisa zabilje`be izvr{nosti. Posljednji red (kategoriju) ~ine li~ne slu`nosti koje se gase prodajom. Drugi korak se poduzima u skladu sa odredbom ~lana 98. stav 3. i njime se uspostavlja red prvenstva izme|u povjerilaca koji pripadaju istom isplatnom redu. Odlu~uju}i momenat pri tome je redoslijed (vrijeme) stjecanja zalo`nih prava odnosno prava na namirenje. Povjerioci koji su zalo`nopravo/pravo na namirenje stekli kasnije izloèni su riziku da ne budu u potpunosti ili da ne budu uop}e ispla}eni. Tre}i korak se poduzima samo ukoliko postoje povjerioci istog reda namirenja u okviru jednog isplatnog reda, a to bi bili oni koji su zalo`no pravo/pravo na namirenje stekli istovremeno. Cijelo pitanje je interesantno samo u situaciji ukoliko iznos postignut prodajom nije dovoljan da se oni u potpunosti namire. 2 Isti red prvenstva. Kod izvr{enja na nepokretnostima vi{e povjerilaca ima isti red prvenstva u sljede}im situacijama: zahtjevi za uknji`bu dobrovoljnog zalo`nog prava su stigli u zemlji{noknji`ni sud u isto vrijeme, npr. zahtjevi za upis koji su pristigli po{tom istog dana (~lan 33. stav 4. ZZK). To je mogu}e i u situaciji kada se hipotekarni povjerioci dogovore o tome da imaju isti rang prvenstva. Kod sudskog prisilnog zalo`nog prava odnosno prava na namirenje na nepokretnosti gotovo je nemogu}a situacija da se istovremeno izvr{i upis zabilje`be izvr{enja za dva traìoca izvr{enja (v. 72/7 i 8). Redoslijed se utvr|uje prema momentu stjecanja prava na namirenje odnosno prema vremenu upisa zabilje`be izvr{enja. Izvr{ni sud je obavezan da uzima predmete u rad prema vremenu prispje}a u sud (~lan 5. st. 2.)., a kada je u pitanju izvr{enje na nepokretnostima nema odredbe prema kojoj zahtjevi za izvr{enje na nepokretnosti primljeni istog dana imaju isti red prvenstva (v. 66/4), kao {to je to slu~aj kod izvr{enja na pokretnim stvarima i pravima. Izostavljanje tog pravila daje osnova za tuma~enje da se kod prijema zahtjeva za pokretanje izvr{nog postupka na nepokretnostima sud rukovodi astronomskim ra~unanjem vremena, zahtjevi se rangiraju prema satu/minuti njihovog prijema. ^lan 102. Osporavanje potraìvanja Lice koje se namiruje iz prodajne cijene moè, ako to uti~e na njegovo namirenje, najkasnije na ro~i{tu za diobu drugom takvom licu osporiti postojanje potraìvanja, njegovu visinu i red namirenja. 1 Osporavanje potraìvanja. Kada vi{e lice konkuri{u na namirenje iz prodajne cijene, namirenje nekih od ovih lica moè biti ugroèno namirenjem lica koje ima red prvenstva. Moè se desiti da postoje razlozi na osnovu kojih lice ~ije je namirenje do{lo u pitanje moè osporiti namirenje povjerioca sa boljim rangom. Zakon propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi sud razamatrao zahtjev za osporavanje.
^lan 102 393
Prvi uvjet se ti~e lica koja su ovla{tena na osporavanje. To su lica koja se namiruju iz prodajne cijene. Ovo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju izvr{eniku; njegovo pravo na prigovor regulirano je odredbama 46. i dalje (Suprotno A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 135). Pravo na osporavanje nemaju ni sva lica koja se namiruju iz prodajne cijene ve} samo lica koja imaju poseban pravni interes. Zakon taj interes definira na sljede}i na~in jedno lice koje se namiruje iz prodajne cijene moè osporiti potraìvanje drugom licu ako postojanje nekog potraìvanja, njegova visina ili red namirenja utje~u na namirenje lica koje vr{i osporavanje, ako bi uspje{nim osporavanjem ta lica do{la u povoljniji poloàj. Prakti~no to zna~i da pravni interes ne postoji ukoliko je prodajna cijena dovoljna da se u potpunosti namire sva lica ovla{tena na namirenje. Lice koje u~estvuje u namirenju nema pravni interes da osporava potraìvanja lica ~iji je red prvenstva slabiji, koja se namiruju nakon njega. Taj pravni interes nema ni lice istog reda prvenstva ukoliko bi iznos postignut prodajom bio dovoljan da se u potpunosti namire lica istog ranga, a nema ga ni lice koje se zbog iznosa postignute cijene i svog reda namirenja ne bi moglo namiriti ni kada bi osporeni zahtjev otpao, npr. zalo`ni povjerilac kasnijeg reda nema pravo da osporava odre|eno potraìvanje, {to bi moglo donijeti prednost ne njemu ve} zalo`nom povjeriocu koji ima bolji rang prvenstva, ~ak i ako taj zalo`ni povjerilac nije sam osporio potraìvanja. (U tom smislu H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 168). Vrijeme osporavanja. Drugi se uvjet ti~e vremena u kojem se osporavanje moè izvr{iti u ovoj odredbi Zakon odre|uje da je to mogu}e najkasnije na ro~i{tu za diobu (v. 108/4). Iz navedene formulacije proizlazi da bi osporavanje potraìvanja bilo mogu}e u bilo kojoj fazi izvr{nog postupka a prije ro~i{ta za diobu. Me|utim, to ne bi bilo ispravno. Lica koja se namiruju i koja vr{e osporavanje moraju imati pravni interes, koji je prethodno definiran, a u odre|enim fazama postupka ne}e biti mogu}e utvrditi postojanje tog interesa. Tako npr. ako se nepokretnost proda na prvom ro~i{tu za cijenu ve}u od polovine utvr|ene vrijednosti mogla bi se namiriti sva lica koja se namiruju, {to bi moglo biti dovedeno u pitanje tek ako do prodaje do|e na drugom ro~i{tu. Osporavaju}i potraìvanje jo{ prije prvog ro~i{ta lice koje osporava ne bi moglo dokazati da osporavanje utje~e na njegovo namirenje. Smatramo da }e uzimanje osporavanja u obzir od strane suda zavisiti od toga da li je pravni interes lica koje vr{i osporavanje izvjestan. U pravilu }e to biti nakon izvjesnosti o prodajnoj cijeni, tek nakon {to je postalo izvjesno kolika je cijena postignuta. Taj se momenat veè za dono{enje zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6. o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u ili zaklju~ka iz ~lana 91. stav 1. o prodaji nepokretnosti licu putem neposredne pogodbe. Trenutak izvjesnosti moè nastupiti i ranije npr. nepokretnost se nije mogla prodati na prvom ro~i{tu za polovinu utvr|ene cijene, a svaka prodaja na naknadnim ro~i{tima za niù cijenu dovodi u pitanje namirenje odre|enih lica. U nizu slu~ajeva razlozi za osporavanje mogu biti oni isti razlozi zbog kojih bi izvr{enik uloìo prigovor na rje{enje o izvr{enju (npr. ~lan 47. ta~. 7, ta~. 10), ali vrijeme kori{tenja ovim sredstvom je bitno razli~ito. Dok izvr{enik svoj prigovor moè staviti samo u po~etnoj fazi izvr{nog postupka (osam dana nakon dostavljanja rje{enja), dotle lica koja se namiruju iz prodajne cijene mogu osporavati potraìvanja drugim licima na ro~i{tu za diobu.
394 ^lan 103
Predmet osporavanja moè biti postojanje potraìvanja, njegova visina i red prvenstva. Me|utim, u odredbi ~lana 103. Zakon govori samo o osporavanju potraìvanja. Ove dvije odredbe treba povezano tuma~iti i izraz osporavanje potraìvanja tuma~iti kao skupni izraz za osporavanje postojanja potraìvanja, visine i reda namirenja (v. 103/1 i 2.). Osporavanje postojanja potraìvanja nekog lica koje je utvr|eno izvr{nom ispravom se moè vr{iti samo na osnovu razloga odre|enih u ~lanu 47. ovog zakona, a naro~ito iz razloga propisani u ta~kama 8-10 ~injenice nastupile poslije nastanka izvr{ne isprave, kada se vi{e nisu mogle isticati u postupku iz kojeg poti~e odluka, zastarjelost potraìvanja. Navedene ~injenice mogu utjecati i na osporavanje visine potraìvanja. Ovla{teno lice moè osporavati visinu potraìvanja lica koje ima bolji rang namirenja tako {to }e dokazati da je dio duga ve} namiren. Red namirenja utvr|en je odredbom ~lanova 66/1, 72, 98. Mogu}e je zamisliti situaciju da je zabilje`ba izvr{enja upisana u korist lica koje je kasnije podnijelo prijedlog za pokretanje izvr{nog postupka, ~ime je sud povrijedio odredbu ~lana 5. stav 2. koja propisuje uzimanje predmeta u rad onim redom kojim su primljeni na sudu. U tom slu~aju lice ~iji je prijedlog za izvr{enje stigao ranije moè osporiti red namirenja licu u ~iju je korist zabilje`ba izvr{enja upisana (v. 66/3, 72/8). Red namirenja moè tako|er biti osporen i osporavanjem valjanosti nekog ranije ste~enog zalo`nog prava. ^lan 103. Upu}ivanje na parnicu (1) Sud }e lice koje je osporilo potraìvanje uputiti da u odre|enom roku, koji ne moè biti duì od 15 dana, pokrene parnicu ako odluka zavisi od spornih ~injenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Ako lice koje osporava potraìvanje to osporavanje potkreplju je pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privat nom ispravom, sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku. Sud }e o osporavanju odlu~iti i ako nisu sporne ~injenice od kojih zavisi dono{enje odluke. (2) Ako lice koje je osporilo potraìvanje u~ini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud }e zaklju~kom na parnicu uputiti lice ~ije je potraìvanje osporeno, a dono{enje rje{enja o namirenju lica ~ije je potraìvanje osporeno odgoditi do zavr{etka parnice. Izuzetno, sud moè dono{enje rje{enja o namirenju i namirenje tog lica uvjetovati davanjem osiguranja. (3) Iznos koji se odnosi na osporeno potraìvanje poloìt }e se u sudski depozit. (4) Ako lice koje je upu}eno na parnicu u roku koji mu je za to odre|en ne dokaè da je parnicu pokrenulo, smatrat }e se da potraìvanje nije osporeno, odnosno da je odustalo od zahtjeva da njegovo potraìvanje bude namireno u izvr{nom postupku.
^lan 103 395
(5) Presuda donesena u parnici o osporenom potraìvanju djeluje protiv izvr{enika i svih traìlaca izvr{enja. (6) Odredbom stava 4. ovog ~lana ne dira se u pravo lica koje je upu}eno na parnicu da i nakon zavr{etka izvr{nog postupka pokrene parnicu protiv lica ~ije je potraìvanje osporilo, odnosno protiv lica koje mu je potraìvanje osporilo. (7) Na prijedlog lica ~ije je potraìvanje osporeno sud moè odgodu dono{enja rje{enja o namirenju i namirenje potraìvanja tog lica uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja za {tetu koju bi to lice moglo pre trpjeti zbog odgode namirenja. Ako lice koje je osporilo potraìvanje ne da primjereno osiguranje u roku koji mu je odre|en, smatrat }e se da potraìvanje nije osporeno. (8) Lice ~ije je potraìvanje bilo osporeno ima pravo na naknadu {tete koju je pretrpjelo zbog neosnovanog osporavanja potraìvanja ako je ono bilo u~injeno jedino radi toga da mi se {teti ili mu smeta u izvr{avanju i ostvarivanju njegovih prava. 1 Uz stav 1: Upu}ivanje na parnicu lica koje osporava potraìvanje. Ova odredba samo djelimi~no slijedi rje{enja starog zakona. Osnovna ideja ostala je ista u principu se lice koje osporava potraìvanje upu}uje na parnicu ukoliko odluka suda zavisi od spornih ~injenica. U slu~aju da nisu sporne ~injenice ve} da postoji spor o pravu izvr{ni sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku. U ovome se rje{enja ranijeg zakona (~lan 177. ZIP-a iz 1978. g.) i novog zakona podudaraju. Nastoje}i izvr{ni postupak u~initi efikasnijim, Zakon je suzio broj situacija u kojima mora do}i do upu}ivanja na parnicu. âk iako su ~injenice sporne, ali svoje osporavanje lice dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, izvr{ni sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku; raniji zakon nije predvi|ao ovu mogu}nost. Sud nema slobodu da odlu~uje da li }e sam donijeti odluku ili }e izvr{iti uputu na parnicu. U slu~aju da se osporavanje potkrepljuje (dokazuje) pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud obavezno u izvr{nom postupku odlu~uje o osporavanju. Ukoliko sa radi o spornim ~injenicama a nema navedenih dokaza, sud upu}uje lice koje osporava potraìvanje na parnicu i za to mu odre|uje rok koji ne moè biti duì od 15 dana. Zakonsko odre|enje roka tako|er je novina u Zakonu; prema rje{enjima ranijeg zakona sud je imao punu slobodu da odredi rok u kome se mora pokretnuti parni~ni postupak. Upu}ivanje na parnicu vr{i se zaklju~kom; iako to ovdje Zakon na odre|uje, u~inio je to u sljede}em stavu (v. infra 2). U pogledu predmeta osporavanja v. 102/4. Osporavanje se moè izvr{iti u skladu sa odredbom ~lana 102. najkasnije na ro~i{tu za diobu. Ukoliko do|e do osporavanja ranije ili na ovom ro~i{tu, a radi se o osporavanju o kome odlu~uje izvr{ni sud, sud }e ispravno postupiti ako odluku o osporavanju donese prije dono{enja rje{enja o namirenju drugih povjerilaca. Na taj na~in }e biti izbjegnuta potreba za davanjem osiguranja zbog odgode namirenja (v. infra 6).
396 ^lan 103
Uz stav 2: Upu}ivanje na parnicu lica ~ije je potraìvanje osporeno. Ova je odredba potpuno nova; raniji zakon nije predvi|ao mogu}nost da lice kome je osporeno postojanje ili visina potraìvanja i red namirenja bude upu}eno na parnicu. Teret dokaza i pokretanja parnice leào je uvijek na strani koja osporava potraìvanje. Prema rje{enjima novog zakona ukoliko lice koje vr{i osporavanje u~ini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud }e na parnicu uputiti lice ~ije je potraìvanje osporeno. Uputa se vr{i zaklju~kom. Iako Zakon nije odredio, analogna primjena odredbe stava 1. nalaè da rok u kome se parnica pokre}e ne moè biti duì od 15 dana. Izme|u odredbe stava 1. i 2. mora postojati paralelizam, iako Zakon nije jezi~ki usaglasio ove dvije norme. Tako se odredba stava 1. o tome kad dolazi do upu}ivanja na parnicu, a kad odluku donosi izvr{ni sud, primjenjuje i u slu~aju da parnicu pokre}e lice kome je osporeno potraìvanje. Ako se radi o spornim ~injenicama, a lice ~ije je potraìvanje osporeno nije u mogu}nosti da dokaè postojanje, visinu ili red namirenja potraìvanja pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e izvr{iti upu}ivanje na parnicu. U pogledu predmeta osporavanja v. 102/4. Odga|anje namirenja u slu~aju da je potraìvanje osporeno. Zakon je propisao koje su posljedice upu}ivanja na parnicu kada je na parnicu upu}eno lice ~ije je potraìvanje osporeno. To se po prirodi stvari odnosi i na situaciju iz stava 1. kada je na parnicu upu}eno lice koje je osporilo potraìvanje. Sud ne zastaje sa izvr{nim postupkom do okon~anja parni~nog postupka, ali }e dono{enje rje{enja o namirenju lica ~ije je potraìvanje osporeno odgoditi do kraja parnice. Iz ovoga slijedi da sud provodi dalje izvr{ni postupak prema drugim licima ~ija potraìvanja nisu osporena, tako da moè do}i i do dono{enja rje{enja o namirenju tih lica. Povjerilac kojem je osporeno potraìvanje ima poseban tretman on se mora osigurati do okon~anja parnice i to se vr{i polaganjem iznosa koji se odnosi na osporeno potraìvanje kod suda. Zavisno od ishoda parnice, sud }e odlu~iti o iznosu koji je bio deponovan (v. infra 4). Ako je do tada sud ve} donio rje{enje o namirenju uzimaju}i u obzir neosporena potraìvanja, sud }e morati donijeti dopunsko rje{enje o namirenju. Izuzetno, sud moè dono{enje rje{enja o namirenju i namirenje tog lica uvjetovati davanjem osiguranja. Ova odredba moè izazvati nedoumice u onom dijelu u kome govori o rje{enju o namirenju. Ipak, iz smisla cijele odredbe koja regulira osporavanje potraìvanja proizlazi da Zakon nije imao u vidu rje{enje o namirenju ostalih povjerilaca, koja se namiruju kao da osporavanja nije ni bilo, ve} da se radi o polaganju osiguranja od strane lice ~ije je potraìvanje osporeno kako bi se i ono ipak namirilo prije okon~anja parnice. Ukoliko se poloì odgovaraju}e osiguranje, moè do}i do namirenja i osporenog potraìvanja koje }e tada biti obuhva}eno rje{enjem o namirenju. Va`no je da visina osiguranja bude tako odmjerena da omogu}i obe{te}enje povjerilaca koji su na ime namirenja dobili manje zato {to je namireno potraìvanje koje je u parnici uspje{no osporeno. Budu}i da Zakon ne odre|uje ko i kada postavlja zahtjev, kako se utvr|uje visina osiguranja, da li bi namireni povjerilac vratio primljeno na ime namirenja osporenog potraìvanja ili bi se drugi povjerioci namirivali iz datog osiguranja, te{ko da }e ova mogu}nost imati zna~ajniju primjenu u praksi.
^lan 103 397
Uz stav 3: Deponovanje iznosa koji pripada licu ~ije je potraìvanje ospore no. Zakon propisuje da }e se odgoditi namirenje lica ~ije je potraìvanje osporeno. Me|utim, ova odredba propisuje da }e se iznos koji se odnosi na osporeno potraìvanje (~itati: iznos koji sluì namirenju lica ~ije je potraìvanje osporeno) poloìti u sudski depozit. Sud zaklju~kom vr{i upu}ivanje na parnicu. Tim istim zaklju~kom sud mora odlu~iti o polaganju iznosa koji se odnosi na osporeno potraìvanje u sudski depozit. Zaklju~ak mora sadràvati iskaz da je potraìvanje osporeno i razloge, kako je sud postupio, koji bi iznos pripao za namirenje tog potraìvanja da nije osporeno te odrediti polaganje u sudski depozit. U slu~aju da potraìvanje (postojanje, visina, red prvenstva) bude uspje{no osporeno, navedeni }e se iznos rasporediti kao da tog povjerioca nije ni bilo, ili kao da u~estvuje u namirenju sa manjim iznosom ili kao da u~estvuje sa kasnijim redom namirenja. Ukoliko potraìvanje bude uspje{no osporeno, sud donosi dopunsko rje{enje o namirenju kojim raspore|uje iznos koji je bio deponovan na lica koja su se namirivala u tom postupku, i to prema Zakonom utvr|enom redoslijedu. Uz stav 4. i 6: Propu{tanje roka za pokretanje parnice. U roku ostavljenom od strane suda koji ne moè biti duì od 15 dana lice koje je upu}eno na parnicu mora podnijeti sudu dokaz da je parnicu pokrenulo, npr. prijemni pe~at suda. U protivnom za to lice nastupaju odre|ene posljedice koje zavise od toga o kojem se licu radi. Ako je na parnicu upu}eno lice koje je osporilo potraìvanje smatrat }e se da potraìvanje nije osporeno ako je upu}eno lice ~ije je potraìvanje osporeno, smatrat }e se da je odustalo da njegovo potraìvanje bude namireno u izvr{nom postupku. Ova je odredba neprecizna i odgovara samo situaciji kada je osporeno postojanje potraìvanja. U slu~aju da je bila osporena visina potraìvanja odredbu treba tuma~iti da je ono odustalo od namirenja u punoj visini i da je zadovoljno namirenjem neosporenog dijela potraìvanja. Ukoliko je bio osporen red prvenstva, nepokretanje parnice moè zna~iti samo da je lice odustalo od namirenja u redu koji je osporen, ali ne i od namirenja uop}e. Bilo bi cjelishodno da sud u roku koji je odre|en za pokretanje parnice ne poduzima nikakve dalje radnje u pravcu namirenja. Propu{tanjem roka za pokretanje parnice postiè se izvjesnost u pogledu osporenog potraìvanja, tako da polaganje u sud ne mora biti potrebno kao ni dono{enje djelimi~nog rje{enja o namirenju. Potraìvanje }e u pravilu biti osporeno na ro~i{tu za diobu i bilo bi cjelishodno da sud sa~eka sa dono{enjem rje{enja o namirenju do proteka roka za pokretanje parnice. Sud }e na ro~i{tu za diobu obavijestiti prisutna lica o datumu dono{enje rje{enja o namirenju. Rok u kome sud mora donijeti to rje{enje nije Zakonom propisan. Sud je duàn po{tovati na~elo hitnosti u postupanju, kao jedno od na~ela postupka, ali to na~elo ne}e biti povrije|eno ako sud objavi da }e donijeti rje{enje namirenju i odredi datum po proteku roka u kojem treba pokrenuti parnicu. Propu{tanje roka za pokretanje parnice ne prekludira lica koje se namiruju ili lice ~ije je potraìvanja bilo osporeno (zavisno od toga ko je od njih upu}en na parnicu v. supra 1. i 2.) da u posebnom parni~nom postupku traè za{titu svoga prava ali pokretanje tog postupka nema utjecaja na namirenje u izvr{nom postupku. Uz stav 5: Dejstvo presude o osporenom potraìvanju. Presuda donesena u parnici o osporenom potraìvanju (bilo da je sud prihvatio stanovi{te o ospo-
398 ^lan 103
ravanju bilo da je zauzeo stav da potraìvanje postoji, da postoji u prijavljenoj visini i sa redom prvenstva) djeluje protiv izvr{enika i svih traìlaca izvr{enja. Odredba nije sasvim precizna. Smisao odredbe je da ona djeluje prema a ne protiv odre|enih lica. Zakon je pogre{no odredio da presuda djeluje prema izvr{eniku i svim traìocima izvr{enja. Me|utim, ovo sredstvo stoji na raspolaganju ne traìocima izvr{enja ve} licima koja se namiruju iz prodajne cijene (v. 102/1), {to je {iri krug od traìoca izvr{enja. Odredba je trebala glasiti da presuda djeluje prema izvr{eniku i licima koja se namiruju u postupku. Po prirodi stvari ova presuda mora djelovati prema svim u~esnicima u postupku. Presuda u principu djeluje svojom pravosna`no{}u samo u odnosu izme|u parni~nih stranaka (subjektivne granice pravosna`nosti). U izvjesnim slu~ajevima dolazi do pro{irenja pravosna`nosti. Jedna od situacija u kojima dolazi do pro{irenja pravosna`nosti jeste upravo presuda donesena u parnici koju je, radi utvr|ivanja spornog potraìvanja, pokrenuo jedan povjerilac protiv drugog povjerioca. Ova presuda nu`no djeluje prema drugim u~esnicima u postupku. Nemogu}e je da se smatra da je potraìvanje osporeno u odnosu na jednog povjerioca, a da nije u odnosu na drugog (Tako B. Pozni}, V. Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 286). Presuda koju donosi sud u parnici povodom osporavanja deklaratorne je prirode (Tako i: N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 217) budu}i da lice koje je upu}eno na parnicu traì utvr|enje da odre|eno pravo postoji ili ne, da postoji u odre|enoj visini ili ne, da ima odre|eni red prvenstva ili ne. 7 Uz stav 7: Davanje osiguranja. Radi se o dvije potpuno nove odredbe. Lice ~ije je potraìvanje osporeno ne moè biti ugroèno u svom pravu na namirenje. Zavisno od ishoda parnice ono moè u~estvovati u namirenju ili ne. Sve do zavr{etka parnice njegovo pravo na namirenje je pod odlo`nim uvjetom i shodno tome treba biti osigurano (polaganje iznosa u depozit suda). Me|utim, na taj na~in lice ~ije je potraìvanje neosnovano osporeno i koje }e biti namireno nakon zavr{etka parnice nije u potpunosti za{ti}eno. Nije irelevantno u kom vremenskom momentu dolazi do namirenja. Zbog odgode namirenja do okon~anja parnice tom licu moè nastati {teta. To je razlog za{to Zakon izuzetno dopu{ta namirenje i prije okon~anja parnice uz polaganje osiguranja (v. supra 2). Drugi vid za{tite propisuje odredba stava 7 odgodu sud moè uvjetovati polaganjem primjerenog osiguranja za {tetu koju bi lice moglo pretrpjeti zbog odgode namirenja. Zakon i ovdje koristi termin osiguranje, dok op}a norma govori o jemstvu (~lan 18/5, 86/1). Osiguranje se osim u novcu moè dati u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Postavlja se pitanje {ta je primjereno osiguranje sud }e na ovo pitanje morati odgovoriti u svakom konkretnom slu~aju. Lice ~ije je potraìvanje osporeno mora u zahtjevu za polaganjem osiguranja odrediti koja i kolika {teta bi za njega zbog odgode mogla nastupiti. Ovom zahtjevu sud moè udovoljiti samo ako je zahtjev obrazloèn. Sud ne mora udovoljiti zahtjevu u pogledu visine traènog osiguranja, ve} moè ocijeniti da je kao primjereno osiguranje dovoljan i manji iznos od traènog. Nedavanje primjerenog osiguranja u roku koji je odredio sud ima isti u~inak kao i nepokretanje parnice od strane lica koje osporava potraìvanja u datom roku. U tom slu~aju }e se smatrati da potraìvanja nije ni osporeno. Iako Zakon to ne
^lan 104 399
odre|uje, ovdje bi bila poèljna paralela sa rokom koji je propisan za pokretanje parni~nog postupka (15 dana). Odre|ivanje polaganja primjerenog osiguranja je mogu}e samo ako dolazi do upu}ivanja na parnicu, {to }e dovesti do zna~ajne odgode namirenja lica ~ije je potraìvanje osporeno. Sud ne}e odrediti polaganje osiguranja ako }e o osporavanju odlu~iti sam izvr{ni sud, jer tada ne}e do}i do odgode namirenja (v. supra 1). 8 Uz stav 8: Naknada {tete. Odredba stava 8. o pravu na naknadu {tete nije nu`na; i bez ove odredbe, a po op}im pravilima odgovornosti za {tetu, lice ~ije je potraìvanje bilo osporeno moglo bi zahtijevati naknadu {tete. Ova odredba ~ak suàva mogu}nost naknade {tete samo na situaciju da je osporavanje imalo obilje`ja zloupotrebe prava. Pri tome Zakon polazi od subjektivisti~kog shvatanja zloupotrebe prava, prema kojem zloupotreba prava postoji u situaciji u kojoj se pravo (ovdje pravo na osporavanje) vr{i samo sa ciljem da se drugome {teti ili ometa vr{enje njegovih prava. Ovo je ustvari definicija {ikanoznog pona{anja. Problem je dokazati da je jedno pravo vr{eno isklju~ivo u namjeri da se drugom licu nanese {teta. U na{em je pravu jo{ od dono{enja Zakona o obligacionim odnosima prihva}en jedan moderniji, {iri koncept zloupotrebe prava, pri ~emu ona postoji ako se subjektivna prava vr{e protivno cilju zbog kojeg su ustanovljena ili priznata (~lan 13. ZOO, ~lan 4. st. 2. ZOSPO, ~lan 5. ZOVO) i {teta {to Zakon nije koristio to odre|eje zloupotrebe prava budu}i da bi za o{te~enog bilo lak{e dokazati zloupotrebu. Pravo na naknadu {tete ostvaruje se u posebnom parni~nom postupku. 6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potraìvanja ^lan 104. Nedospjelo potraìvanje (1) Potraìvanje zalo`nog povjerioca koje nije dospjelo do dana dono{enja rje{enja o namirenju za koje nisu ugovorene kamate, isplatiti }e se nakon odbitka iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama od dana dono{enja rje{enja o namirenju do dana dospije}a tog potraìvanja. (2) Nedospjelo potraìvanje za koje su ugovorene kamate isplatiti }e se zajed no sa iznosom ugovorenih kamata obra~unatih do dana dono{enja rje{enja o namirenju. 1 Op}enito o namirenju nekih potraìvanja. U Odsjeku 6. sadràne su posebne odredbe o namirenju odre|enih poraìvanja, ~ije namirenje odstupa od op}eg reìma u izvr{nom postupku. Radi se o namirenju nedospjelih potraìvanja, nedospjelih potraìvanja povremenih davanja, uvjetnih potraìvanja i potraìvanja za koja je izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava ili upisana zabilje`ba spora. Uvjet da bi navedena potraìvanja bila podvrgnuta posebnom reìmu, ovdje propisanom, jeste da su osigurana zalo`nim pravom. Zalo`na prava prestaju prodajom nepokretnosti u izvr{nom postupku ako se zalo`ni povjerilac i kupac druga~ije ne sporazumiju (74/3). Institut zalo`nog
400 ^lan 104
prava bio bi devalviran kada bi to pravo prodajom prestalo a zalogoprimac ne bi mogao da se namiri jer je njegovo potraìvanje uvjetno ili jo{ nije dospjelo. Odredba ~lanova 104-108. identi~ne su rje{enjima koja je sadràvao stari zakon (178 181. ZIP iz 1978. g.) nisu do sada bile predmetom produbljene i kriti~ke analize u na{oj doktrini u principu se samo parafraziraju zakonske odredbe (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 136-138, N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 217-218, E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 75-76, A. Gali~ i drugi, i Zakon o izvr{bi in zavarovanju, str. 389391.). Ove odredbe stoje pod utjecajem rje{enja austrijskog izvr{nog prava, ali je preuzimanje na nekim mjestima bilo neprecizno, {to je dovelo u pitanje pravi smisao pojedinih rje{enja, o ~emu }e niè biti rije~i ( 219 EO regulira rente i periodi~na potraìvanja, 220. i 221. EO reguliraju potraìvanja osigurana zalo`nim pravom pod raskidnim i odlo`nim uvjetom, 228 EO regulira postupak sa predbilje`bama). 2 Namirenje nedospjelih potraìvanja. Ova odredba dopunjuje odredbe Zakona kojima je ure|en poloàj zalo`nih povjerilaca. Prodajom nepokretnosti u pravilu prestaju zalo`na prava bez obzira na to da li su se zalo`ni povjerioci u potpunosti namirili iz cijene dobivene prodajom. Zalo`ni povjerioci se namiruju i kada nisu ujedno i traìoci izvr{enja, tj. kada je izvr{ni postupak pokrenut od strane nekog drugog povjerioca. Ukoliko je njihovo zalo`no pravo upisano u zemlji{nu knjigu prije upisa zabilje`be izvr{enja, tada se, bez obzira {to nisu pokrenuli postupak niti prijavili svoja potraìvanja, oni namiruju s pravom prvenstva u odnosu na traìoca izvr{enja. Uvjet za namirenje potraìvanja koje nije osigurano zalo`nim pravom jeste da je rje{enje o izvr{enju za namirenje tog potraìvanja postalo izvr{no na dan ro~i{ta za diobu. Potraìvanja osigurana zalo`nim pravom/zemlji{nim dugom ne moraju ispuniti ovaj uvjet i (~lan 109. st. 2. i 4.). Ukoliko Zakon zahtijeva da na dan ro~i{ta za diobu rje{enje o izvr{enju pojedinih potraìvanja mora biti izvr{no, logi~no je da ta potraìvanja moraju biti i dospjela. Ni to pravilo ne vaì za potraìvanja osigurana zalo`nim pravom ona se namiruju iako nisu dospjela do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Namirenje nedospjelog potraìvanja osiguranog zalo`nim pravom logi~na je posljedica, kako je izloèno, op}eg poloàja zalo`nih povjerilaca, te je utoliko ova odredba i suvi{na. Me|utim, cilj odredbe nije, kako bi iz njenog naslova proizlazilo, da regulira namirenje nedospjelih potraìvanja osiguranih zalo`nim pavom, ona se namiruju prema odredbama ~lana 98., ve} da regulira namirenje kamata koje izvr{enik potraìvanja osiguranog zalo`nim pravom duguje pored glavnog duga. Obra~un kamata za nedospjelo potraìvanje. Zakon pravi razliku da li su za osigurano potraìvanje ugovorene kamate (odredba stava 2.) ili teku samo zakonske zatezne kamate (odredba stava 1.). U pogledu kamata Zakon o izvr{nom postupku postavlja pravilo obra~unava se i ispla}uje ona kamata koja je dospjela do rje{enja o namirenju; od dana dono{enja rje{enja o namirenju do dana dospije}a (dana kada je dug trebao biti vra}en) kamata se ne obra~unava i ne ispla}uje povjeriocu. Ova jednostavna logika u osnovi je rje{enja i stava 1. za zateznu kamatu i stava 2. za ugovorenu kamatu, ali ju je te{ko prona}i u formulacijama zakona. Formulacije stava 1. i 2., umjesto da budu paralelne, jezi~ki su potpuno razli~ito formulirane, tako da nastaje uti-
^lan 104 401
sak da je Zakon predvidio razli~ita pravila za situaciju kada teku zatezne zakonske kamate i za situaciju kada su kamate ugovorene. Smisao i jednog i drugog stava je da se kamate (zakonske ili ugovorne) obra~unavaju do dana rje{enja o namirenju, a da ne teku i da se ne obra~unavaju od dana dono{enja rje{enja o namirenju do predvi|enog dana dospjelosti. 4 Zatezne kamate. Kada je u pitanju potraìvanje osigurano zalo`nim pravom za koje nisu ugovorene kamate, Zakon odre|uje isplatu potraìvanja uz odbitak iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama koje bi dospjele od dono{enja rje{enja o namirenju do dospije}a potraìvanja. Iz navedene odredbe slijedi da se zakonske zatezne kamate dospjele do dana dono{enja rje{enja o namirenju obra~unavaju i namiruju. Ova }e odredba biti relativno rijetko primijenjena. Prvo, kreditni odnos ili odnos zajma koji se obro~no ispla}uje gotovo uvijek su pra}eni i ugovaranjem kamate, pa se radi o situaciji reguliranoj stavom 2. ovog ~lana. Drugo, treba voditi ra~una o materijalnopravnim odredbama o zakonskoj zateznoj kamati. Prema ZOO du`nik nov~anih potraìvanja koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje i zateznu kamatu (~lan 277. ZOO); prije dospjelosti, prije zaka{njenja zatezne kamate uop}e ne teku. Budu}i da potraìvanje osigurano zalo`nim pravom jo{ nije dospjelo, zakonska zatezna kamata uop}e ne te}e. Zakonska zatezna kamata je civilna kazna za du`nika koji je u docnji; u ovdje navedenoj situaciji naplate prije dospjelosti, nema potrebe za ka`njavanjem du`nika (U tom smislu A. Gali~ i drugi, Zakon o izvr{bi in zavarovanju, str. 388. Izmjenama ZIZ-a iz 2002. g. ova je odredba izmijenjena i ne odbija se zakonska zatezna kamata ve} se uzima u obzir visina ban~ine eskontne stope u mjestu ispunjenja dugovane tra`bine ~lan 203. ZIZ). Eventualno je mogu}a situacija u kojoj se potraìvanje zalo`nog povjerioca otpla}uje u ratama, pa je du`nik u zaka{njenju sa pla}anjem pojedine rate, te duguje zateznu kamatu. U tom slu~aju se radi o ve} dospjelom potraìvanju pojedinog obroka koje ne spada pod regulativu ovog stava. Ali ako bi protiv tog du`nika bio od strane nekog drugog povjerioca pokrenut izvr{ni postupak na nepokretnosti na kojoj postoji zalo`no pravo koje osigurava navedeno potraìvanje, tada moè do}i do toga da se napla}uje nedospjelo potraìvanje osigurano zalo`nim pravom i obra~unava zakonska zatezna kamata za dospjele nenapla}ene obroke, ali samo do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Ugovorne kamate. Kada su u pitanju potraìvanja osigurana zalo`nim pravom za koje su ugovorene kamate, situacija je druk~ija. Izvr{enjem na nepokretnosti dolazi do prijevremenog ispla}ivanja duga i otkazivanja kredita ili zajma. ZOO sadrì regulativu za situaciju vra}anja kredita ili zajma prije roka ukoliko se to de{ava voljom du`nika i van izvr{nog postupka. Du`nik moè odustati od ugovora o kreditu i prije roka vratiti dug, ali je duàn davaocu kredita naknaditi {tetu koju je ovaj pretrpio. Banka ne moè zara~unati kamatu koja bi tekla u vremenu izme|u prijevremenog ispunjenja i dana kada je po ugovoru kredit trebao biti vra}en (~lan 1068. ZOO). Kada je u pitanju ugovor o zajmu, zajmoprimac moè vratiti zajam i prije roka, uz obavje{tenje zajmodavca i naknadu {tete (~lan 565. ZOO); ZOO ne regulira pitanje kamate kod otplate zajma prije roka, ali ako je ona ugovorena analogno bi trebalo primijeniti odredbe koje vaè za ugovor o kreditu. Ova logika je u pogledu kamata u potpunosti prihva}ena u Zakonu o izvr{nom postupku, ali ostaje
402 ^lan 105
otvoreno pitanje da li zalo`ni povjerilac ima pravo na naknadu {tete a u skladu sa odredbom ~lana 1068. st. 3. i 565. ZOO? Za banku davaoca kredita situacija je identi~na situaciji u kojoj du`nik svojom voljom van izvr{nog postupka prije roka vrati dug ona gubi planirane kamate. To bi govorilo u prilog potvrdnog odgovora. S druge strane, do prijevremene isplate duga nije do{lo direktno voljom du`nika (indirektno jeste izvr{ni postupak je uvjetovan njegovim nepla}anjem obaveza), ve} silom zakona, {to bi upu}ivalo na suprotan odgovor. U svakom slu~aju, ovo je pitanje irelevantno za izvr{ni sud i izvr{ni postupak i rje{avalo bi se u posebnoj parnici. Novelirani slovena~ki ZIZ je izostavio u potpunosti odredbe o ugovornim kamatama (v. ~lan 203. ZIZ, vi{e o tome A. Gali~ i drugi, Zakon o izvr{bi in zavarovanju, str. 387). 6 Obra~un kamata. Formulacija i jednog i drugog stava upu}uje na to da je tehnika obra~una i isplate kamata takva da se zajedno ispla}uju glavnica i kamate dospjele do dana namirenja. Smisao ove zakonske odredbe ne moè biti takav jer bi to zna~ilo suprotnost sa odredbom ~lana 99. st. 2. po kojoj se samo kamate i tro{kovi dospjeli u posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosudi ispla}uju u istom redoslijedu kao i glavno potraìvanje. Nakon {to su sve kamate obra~unate u skladu sa ovim ~lanom du`nost suda bi bila da odredi namirenje glavnice i kamata dospjelih za posljednje tri godine u rangu koji ima zalo`no pravo. Prema odredbi ~lana 99. st. 2. ostatak kamata ne uìva navedeni rang, ali Zakon nije propisao kako se one ispla}uju, {to je veliki propust zakonodavca (99/3). Povezano tuma~enje ovog ~lana i ~lana 99. stav 2. ukazuje na jo{ jednu neuskla|enost u Zakonu. U na{em pravu nedostaje izri~ita op}a odredba o tome kada kamate prestaju te}i u izvr{nom postupku, a iz ove zakonske odredbe bi posredno proizlazilo da je to dan dono{enja rje{enja o namirenju, dok druge zakonske odredbe uzimaju u obzir dan dono{enja rje{enja o dosudi (v. 98/6). Ostaje otvoreno pitanje {ta je sa razlikom kamate koja je tekla nakon dono{enja rje{enja o dosudi do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Ova kamata nije obuhva}ena regulativom ~lana 99. stav 2. ^lan 105. Nedospjelo potraìvanje povremenih primanja (1) Potraìvanja povremenih primanja po osnovi zakonskog izdràvanja, po osnovi naknade {tete nastale zbog naru{enja zdravlja, smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i po osnovi naknade {tete za izgubljeno izdràvanje zbog smrti davaoca izdràvanja, koja su osigurana zalogom, a dospijevaju nakon dana dono{enja rje{enja o namirenju, namiruju se na izri~it zahtjev povjerioca. (2) Potraìvanja iz stava 1. ovog ~lana obra~unavaju se na na~in na koji se obra~unava naknada za li~nu slu`nost. 1 Uz stav 1: Nedospjela potraìvanja povremenih primanja. Ovom je odredbom Zakon izdvojio jednu posebnu kategoriju povremenih potraìvanja, koja bi trebala uìvati posebu za{titu. To su potraìvanja po osnovi zakonskog izdràva-
^lan 105 403
nja, pla}anja rente po osnovi naknade {tete nastale zbog naru{enja zdravlja, smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, za izgubljeno izdràvanja zbog smrti davaoca izdràvanja. Raniji je zakon ova potraìvanja uz jo{ neka druga svrstavao u tzv. privilegovana potraìvanja. Ta su potraìvanja, ako su bila dospjela za poslednju godinu, bez obzira da li su bila osigurana zalo`nim pravom uìvala uz tro{kove postupka i da`bine koje terete nepokretnost dospjele za posljednju godinu prvenstveni red namirenja u odnosu na zalo`ne povjerioce i traìoce izvr{enja (~lan 172. st. 1. ta~. 3. ZIP-a iz 1978. g.). Navedena privilegija ne postoji u novom zakonu (v. 97/3). Ukoliko ova potraìvanja ne bi bila osigurana zalo`nim pravom, njihovo namirenje bi bilo uvjetovano ispunjenjem uvjeta iz ~lana 109. st. 2. (rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no) a namirivala bi se prema op}im pravilima o redu namirenja. Budu}i da je ovom odredbom Zakon regulirao potraìvanja povremenih davanja osiguranih zalo`nim pravom slijedi da se ona mogu namiriti iako nisu dospjela, odnosno da se mogu namiriti pojedini obroci iako nisu dospjeli. U slu~aju da se radi o bilo kom nedospjelom potraìvanju osiguranom zalo`nim pravom, vaè pravila izloèna pod 104/1 budu}i da zalo`no pravo dosudom nepokretnosti kupcu prestaje, potraìvanja osigurana zalo`nim pravom se namiruju bez obzira na njihovo dospije}e; ako nisu dospjela Zakon propisuje poseban reìm obra~una kamata (~lan 104.). 2 Posebna za{tita. Navedena pravila vaè za sva potraìvanja osigurana zalo`nim pravom. Izdvajaju}i u ovoj odredbi posebno ova povremena potraìvanja, bilo bi logi~no da im je zakonodavac, zbog njihove prirode, pruìo i posebnu za{titu. Iz odredbe stava 1. to direktno ne proizlazi. Za razliku od drugih zalo`nih povjerilaca koji se namiruju i kada ne prijave svoja potraìvanja, namirenje ovih posebnih povremenih primanja biva samo na izri~it zahtjev povjerilaca. îni se da je Zakon odre|uju}i da se ova potraìvanja namiruju samo na izri~it zahtjev povjerioca, za njih uspostavio stroì reìm nego za druga potraìvanja osigurana zalo`nim pravom. To ne moè biti namjera zakonodavca kod ovih socijalno osjetljivih potraìvanja. Pravi smisao ove norme proizlazi tek povezanim tuma~enjem sa stavom 2. kao i upore|ivanjem sa rje{enjima austrijskog prava koje je i ovdje posluìlo kao uzor. Uz stav 2: Obra~un nedospjelih potraìvanja povremenih davanja. Odredba stava 2. propisuje kako se utvr|uje iznos kojim }e se namiriti povjerilac i propisuje da se to odvija na isti na~in kao kada se obra~unava naknada za li~nu slu`nost. Utvr|ivanje naknade za li~nu slu`nost koja prestaje vr{i se u skladu sa odredbama ~lana 100. Ukoliko nema sporazuma izme|u lica koja imaju pravo na li~ne slu`nosti i traìlaca izvr{enja koji po redu namirenja dolaze poslije njih, visinu }e odre|ivati sud (Kritiku vidjeti pod 75/13, 100/3). Ukoliko naknadu utvr|uje sud, duàn je uzeti u obzir naro~ito vrijeme za koje bi ta prava trajala, njihovu vrijednost i godine ìvota nosioca tih prava. Postupak i kriteriji za utvr|ivanje vrijednosti li~nih slu`nosti posljedica su ~injenice da odre|ene li~ne slu`nosti prestaju dosudom kupcu, iako im je bilo namijenjeno da traju izvjesno vrijeme i taj prestanak predstavlja imovinski gubitak za njihovog titulara. Ukoliko se isti kriterij koji vaì za obra~unavanje naknade za li~nu slu`nost primjenjuje na obra~unavanje naknade za ova posebna povremena potraìvanja, kako to Zakon propisuje, slijedi zaklju~ak da ova prava prestaju prodajom nepokretnosti koja je osiguravala njihovo namirenje. Pravilo
404 ^lan 106
je me|utim da su ova prava (rentni zahtjevi) namijenjena da traju, te da ona ne bi trebala prestati prodajom nepokretnosti. Ona bi se i po zavr{etku izvr{nog postupka trebala ispla}ivati prema dinamici prispije}a pojedinih obroka, ~ija isplata vi{e ne bi bila osigurana zalo`nim pravom, budu}i ono prestaje prodajom nepokretnosti. U izvr{nom postupku na nepokretnosti na kojoj je postojalo zalo`no pravo koje je osiguravalo ova potraìvanja naplatili bi se dospjeli obroci, i to sa redom prvenstva koje ima zalo`no pravo. Izuzetak od tog redovnog toka stvari predstavlja upravo odredba ovog ~lana. 4 Jednokratno namirenje. Ukoliko to titular ovih prava izri~ito zahtjeva, onda se kapitaliziraju budu}e nedospjele rate prema kriterijima vremena njihovog trajanja, vrijednosti, godina ìvota ovla{tenika i ova potraìvanja ispla}uju u jednokratnom iznosu. Ovo je ta~ka na kojoj se objelodanjuje smisao ove norme: povjerioci mogu traìti da se ta potraìvanja, iako nisu dospjela, namire u jednokratnom iznosu iz nepokretnosti koja je predmet izvr{nog postupka, ~ime prestaje zahtjev povjerilaca na isplatu povremenh potraìvanja u budu}nosti. Ukoliko povjerilac takvog potraìvanja ne postavi izri~it zahtjev u smislu ove odredbe, on }e, kako je ve} re~eno, imati i u budu}nosti pravo na povremena davanja po redu njihovog dospije}a, bez prednosti koje daje osiguranje zalo`nim pravom. Njegov li~ni du`nik }e mu za ispunjenje te obaveze jam~iti svojom cijelom imovinom. Iz prodajne cijene nepokretnosti }e se namiriti samo do tada dospjeli obroci red namirenja bit }e odre|en redom zalo`nog prava. Posebno pravilo namirenja prema ovdje datom tuma~enju odgovara cilju zakonodavca posebnoj za{titi ovih povjerilaca. Prava lica koja se namiruju iza zalo`nog prava koje osigurava ova potraìvanja ne mogu biti ugroèna, jer se, shodno odredbi ~lana 100, visina naknade za prava koja prestaju odre|uje u sporazumu tih lica i titulara povremenih potraìvanja, a ako tih lica nema odre|uje je sud. Do navedenog tuma~enja nije me|utim lako do|i samo na osnovu normi na{eg prava. Ova odredba je kao {to je re~eno pod 104/1 pod dalekim utjecajem austrijskog prava, i u tuma~enju je pomoglo zna~enje ove norme u austrijskom pravu. Za bolje razumijevanje cilja ove odredbe, kao i za ilustraciju nedostaje}e regulative u Zakonu, ovdje }e se ukratko izloìti rje{enja austrijskog prava. Zalo`nim pravom osigurana potraìvanja godi{njih renti, zahtjeva za izdràvanje i povremenih potraìvanja namiruju se tako {to se prvo namiruju dospjeli obroci u rangu namirenja zalo`nog prava. Da bi se osigurali obroci koji dospijevaju za ubudu}e iz prodajne cijene se izdvaja tzv. kapital pokri}a koji se ulaè tako da donosi kamatu iz koje }e se namirivati budu}i obroci. Na izri~iti zahtjev ovla{tenog lica umjesto polaganja kapitala i namirenja iz kamate moè mu se isplatiti odmah jedan iznos. Za to je potrebna saglasnost lica ~ija bi prava time mogla biti ugroèna (Navedeno prema H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 183). ^lan 106. Potraìvanja uz uvjet (1) Iznos uvjetnog potraìvanja koje je osigurano zalo`nim pravom izdvojit }e se i poloìti u sudski depozit i isplatiti kad se odlo`ni uvjet ispuni ili kad bude sigurno da se raskidni uvjet ne}e ispuniti.
^lan 106 405
(2) Ako se odlo`ni uvjet na ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos cijene sluì za namirenje traìlaca izvr{enja ~ija potraìvanja nisu potpu no ili nisu uop}e namirena, a ako traìlaca izvr{enja vi{e nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj }e se iznos odnosno osta tak predati izvr{eniku. 1 Uz stav 1: Potraìvanja uz uvjet. Uvjet je budu}a neizvjesna okolnost od ~ijeg ispunjenja ili neispunjenja zavisi nastupanje u~inaka pravnog posla, nastanak prava i obaveza. Potraìvanja vezana za odgodni (suspenzivni) uvjet nisu ni nastala, jer jo{ nisu nastupili u~inci pravnog posla, a potraìvanja pod raskidnim uvjetom su nastala, pravni posao je proizveo svoje u~inke, ali njihov opstanak je neizvjestan i zavisi od ispunjenja ili neispunjenja budu}e neizvjesne okolnosti. Namirenje uvjetnih potraìvanja. Ova potraìvanja se ne namiruju u izvr{nom postupku koji pada u vrijeme pendencije uvjeta. Tek kada se uvjet ispuni ili ne ispuni i nastupi izvjesnost da li su proizvedeni ili ne u~inci pravnog posla, povjerilac }e mo}i traìti njihovo namirenje pa i provo|enje izvr{nog postupka. Pokretanje postupka za namirenje uvjetnog potraìvanja bio bi razlog za isticanje prigovora od strane izvr{enika u skladu sa odredboma ~lana 47. ta~. 7. Izvr{enik se u prigovoru moè pozvati na ~injenicu da nije ispunjen uvjet koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako zakonom nije druga~ije propisano. Upravo zakon propisuje izuzetak i predvi|a mogu}nost namirenja uvjetnih potraìvanja ako su ova potraìvanja osigurana zalo`nim pravom. U tom slu~aju Zakon propisuje za njihovo budu}e, eventualno namirenje izvjesne mjere osiguranja. Ako takvo potraìvanje postoji, sud ga mora uzeti u obzir prilikom dono{enja rje{enja o namirenju. Iznos koji bi pripao povjeriocu uvjetnog potraìvanja koje je osigurano zalo`nim pravom ne moè biti odre|en za namirenje drugih povjerilaca. Sud }e u rje{enju o namirenju odrediti polaganje odgovaraju}eg iznosa uz obrazloènje o kojem se potraìvanju radi, u ~emu se sastoji uvjet i kako se dokazjue njegovo ispunjenje. Ispunjenje uvjeta povjerilac uvjetnog potraìvanja osiguranog zalo`nim pravom dokazat }e u skladu sa odredbom ~lana 31. stav 1. i 2. Zakona. Ne smije se gubiti iz vida da do namirenja uvjetnih povjerilaca moè do}i i ako se odlo`ni uvjet ne ispuni odnosno raskidni ispuni, ukoliko je ispunjen ~injeni~ni supstrat za koji ZOO veè fikciju ispunjenja odnosno neispunjenja uvjeta (v. ~lan 74. stav 4. ZOO), {to }e se dokazivati pravosna`nom sudskom odlukom. Raskidni uvjet. Zakon je napravio propust da nije razli~ito regulirao situaciju kada je potraìvanje osigurano zalo`nim pravom uz odgodni i raskidni uvjet. Primjera radi, u austrijskom pravu sa povjerilac potraìvanja uz raskidni uvjet namiruje, {to je i logi~no jer njegovo potraìvanja postoji. Me|utim, on mora poloìti osiguranje koje osigurava povrat dobivenog u slu~aju ispunjenja raskidnog uvjeta ( 220 Abs. 1 EO). Uz stav 2: Otpadanje uvjeta. Ukoliko odlo`ni uvjet ne nastupi ili raskidni uvjet nastupi, ne}e do}i do namirenja povjerilaca uvjetnih potraìvanja i iznos deponovan u sudski depozit }e se upotrijebiti za namirenje traìlaca izvr{enja ~ija potraìvanja nisu potpuno ili nisu uop}e namirena. Odredba je u izvje-
406 ^lan 107
snoj mjeri neprecizna na ovaj na~in ne mogu biti namireni svi traìoci izvr{enja i drugi povjerioci ve} samo oni koji dolaze na red po pravilima o prvenstvu namirenja. Situacija kod namirenja povjerilaca mora biti identi~na situaciji da ovih uvjetnih potraìvanja nije bilo. ^lan 107. Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora (1) Ako je u zemlji{nu knjigu upisana predbilje`ba zalo`nog prava, a lice u ~iju je korist predbilje`ba upisana dokaè da je u toku postupak za njegovo (ispravno bi bilo: njeno prim. aut.) opravdanje odnosno da jo{ nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potraìvanje na koje se predbilje`ba odnosi namiruje se na na~in na koji se namiruje potraìvanje uz odlo`ni uvjet. (2) Potraìvanje za koje je u zemlji{noj knjizi upisana zabilje`ba spora radi brisanja zalo`nog prava ili zabilje`ba o drugom sporu namiruje se na na~in na koji se namiruje potraìvanje uz raskidni uvjet. 1 Uz stav 1: O predbilje`bi uop}e. Tradicionalno, pod utjecajem austrijskog prava, preko pravnih pravila tri zemlji{noknji`na zakona iz 1930/31. g. u zemlji{noknji`nom pravu BiH predbilje`ba je bila jedna vrsta uvjetnog upisa u zemlji{ne knjige. Za razliku od uknji`be koja zna~i bezuvjetno stjecanje ili gubitak prava, predbilje`ba je uvjetni privremeni upis prava na nekretninama kojim se sticanje, prijenos, ograni~enje ili prestanak prava postiè naknadnim opravdanjem (~lan 2. st. 3. ZZK). Isto je rje{enje zadrào hrvatski Zakon o zemlji{nim knjigama (~lan 30. ZZK). Predbilje`ba se preduzima kad nisu ispunjeni svi uvjeti za uknji`bu, a u cilju o~uvanja prvenstvenog reda (U tom smislu O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 554). U na{oj praksi od Drugog svjetskog rata ova vrsta upisa ne igra nikakvu ulogu i rijetko je na}i ovu vrstu upisa u zemlji{nim knjigama, pogotovo kada je u pitanju hipoteka. U njema~kom pravu naprotiv predbilje`ba ima izuzetan prakti~an zna~aj, ali u vezi sa prijenosom vlasni{tva na nepokretnosti. Ona osigurava obligacionopravni zahtjev kupca na prijenos vlasni{tva. Upisuje se u zemlji{nu knjigu po zaklju~enja ugovora o prodaji sa ciljem publikacije ugovora o prijenosu nepokretnosti. U pravilu joj je smisao da osigura kupca; prodavac kome cijena nije pla}ena ostaje i dalje upisan kao vlasnik. Kad se ispune sve ugovorom predvi|ene pretpostavke, a najbitnije, pla}anje cijene, ne vr{i se nikakvo opravdanje predbilje`be ve} jednostavno upis vlasni{tva na kupca i brisanje predbilje`be. Ovu funkciju bi predbilje`ba trebala vr{iti u na{em pravu kada u ugovoru kojim se prenosi vlasni{tvo nedostaje clausula intabulandi, i to je odista primjer predbilje`be koji se naj~e{}e navodi, iako se u praksi (jo{) ne koristi. Svrha predbilje`be bi trebala biti, kao {to je to slu~aj u njema~kom pravu, da osigura obligacionopravni zahtjev na stjecanje ili prestanak zemlji{noknji`nog prava, promjenu ranga zemlji{noknji`nih prava, da osigura budu}e ili uvjetno pravo (Tako Jauernig u Jauernig i dr. BGB, 883 Rn. 2, str. 969.). Sva raspolaganja odre|enim pravom nakon upisa predbilje`be su bez pravnog dejstva ako se predbilje`ba opravda odnosno ukoliko do|e do ispunjenja uvjeta za kona~ni upis prava.
^lan 107 407
Predbilje`ba dobrovoljnog zalo`nog prava. Postavlja se pitanje u kom slu~aju moè uop}e do}i do predbilje`be hipoteke. U na{oj se praksi trenutno hipoteka gotovo isklju~ivo osniva na osnovu sporazuma stranaka pred sudom (v. ~lan 227. u vezi sa 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g.), a vrlo rijetko na osnovu ugovora. Odredbe koje reguliraju sporazum stranaka pred sudom nisu tako formulirane da omogu}uju i predbilje`bu zalo`nog prava. Kako su sudovi dosta kruti u primjeni ovog instituta nije o~ekivati da }e dopustiti ne{to {to izri~ito nije regulirano u zakonu. Ukoliko je u pitanju klasi~na ugovorna hipoteka, onda bi bilo mogu}e zamisliti situaciju u kojoj hipotekarni du`nik iz odre|enih razloga ne daje clausulu intabulandi a hipotekarni se povjerilac samo predbiljeàva. Ovo je me|utim samo teoretska mogu}nost u praksi nema niti }e biti ovakvih slu~ajeva. Predbilje`ba hipoteke povjeriocu ne donosi sigurnost i kredit ne}e biti valutiran do kona~nog upisa hipoteke. Za zasnivanje hipoteke (zemlji{nog duga) u principu nije uop}e potreban ugovor i saglasnost povjerioca; dovoljna je izjava vlasnika nepokretnosti kojom on svoju nepokretnost optere}ava hipotekom (ili zemlji{nim dugom), {to je u na{oj praksi rijetko. U tom se slu~aju postavlja pitanje za{to bi vlasnik koji optere}ava svoju nepokretnost predbiljeìo hipoteku umjesto da odmah izvr{i uknji`bu hipoteke. I ovdje vaì prethodno re~eno niti jedan razuman povjerilac ne}e isplatiti kredit kad je hipoteka samo predbiljeèna ve} tek kada ona bude uknjièna. Ukoliko bi nakon upisa takve predbilje`be do{lo do pokretanja izvr{nog postupka od strane drugog povjerioca, ne bi moglo do}i do namirenja potraìvanja osiguranog predbiljeènom hipotekom, jer ni potraìvanje ni hipoteka nisu nastali. Izvr{enik }e u prigovoru na rje{enje o izvr{enju ista}i prigovor da traìlac izvr{enja nije ovla{ten traìti izvr{enje (~lan 47/6), a to moè biti razlog i za osporavanje od strane tre}ih. Smisao predbilje`be je o~uvanje prvenstvenog reda; kod dobrovoljne hipoteke se to jednostavnije postiè zabilje`bom prvenstvenog reda. Predbillje`ba sudskog zalo`nog prava. Jedna situacija u kojoj moè do}i do predbilje`be hipoteke bila je ranije predvi|ena pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava predbilje`ba sudske hipoteke na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosna`na (pravno pravilo iz 45. ta~. B. Zakona o zemlji{nim knjigama iz 1930.). Ovakva je predbilje`ba mogu}a i danas ZPP predvi|a predbilje`bu hipoteke kao jednu od sudskih mjera osiguranja (~lan 271. ZPP). Predbilje`ba zalo`nog prava moè biti odre|ena za osiguranje potraìvanja sa kamatama i tro{kovima o kojima je donesena odluka suda, koja nije postala izvr{na. Predbiljeèna hipoteka kao sudska mjera osiguranja osigurava potraìvanje koje postoji i koje je utvr|eno odlukom suda, dok predbilje`ba ugovorne hipoteke utoliko nema smisla {to nije ni do{lo do nastanka potraìvanja. U praksi }e, kako slijedi iz navedenog, rijetko do}i do predbilje`be ugovorne (dobrovoljne) hipoteke, ali }e ona imati zna~aj u vezi sa sudskim mjerama osiguranja. Opravdanje predbilje`be. U slu~aju da je nepokretnost na kojoj je hipoteka predbiljeèna predmet izvr{enja je lice u ~iju korist je predbilje`ba upisana moè pod odre|enim pretpostavkama pretendovati na namirenje, kao i povjerilac potraìvanja uz odlo`ni uvjet. Takvo je lice du`no dokazati da je pokrenut postupak za opravdanje predbilje`be ili da jo{ nije protekao rok za
408 ^lan 107
pokretanje tog postupka. Iznos potraìvanja za koje je predbiljeèno zalo`no pravo bi se poloìo u sudski depozit i isplatio kada se dokaè ispunjenje uvjeta, a to je u ovom slu~aju dokaz opravdanja predbilje`be. Problem izaziva ~injenica da za razliku od pravnih pravila zemlji{noknji`nog prava koja su se u BiH primjenjivala do stupanja na snagu ZZK, ZZK ne regulira institut opravdanja predbilje`be, na~in opravdanja predbilje`be, niti posljedice koje iz toga nastupaju. Pravna pravila kao i novo hrvatsko zemlji{noknji`no pravo predvi|ali su slu~ajeve u kojima se vr{i predbilje`ba, postupak opravdanja predbilje`be, kao i posljedice opravdanja i izostanka opravdanja predbilje`be (Pravna pravila iz 47-57. Zakona o zemlji{nim knjigama iz 1930, ~lan 5255., 60-64. Zakona o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske). Na taj na~in ova odredba procesnog zakona nema svoje upori{te u materijalnom pravu. Sud bi imao te{ko}e da ocijeni je li pokrenut postupak za opravdanje, je li protekao rok (koji?) za pokretanje tog postupka itd. Upitno je da li bi sud mogao posegnuti za primjenom pravnih pravila zemlji{noknji`nog prava u situaciji kada je ZZK vakantan (~lan 87. ZZK govori vi{e u prilog negativnog odgovora). 5 Suvi{no opravdanje. U nedostatku odredaba o opravdanju predbilje`be zakonska je odredba ili neupotrebljiva ili je mogu}e tuma~enje koje opravdanje predbilje`be ~ini suvi{nim. Supra 3 je re~eno da }e u praksi imati zna~aja jedino predbilje`ba zalo`nog prava kao sudska mjera osiguranja. U tom slu~aju nije uop}e potreban nikakav posebni postupak opravdanja predbilje`be. Kada sudska odluka u postupku u kojem je odre|ena ova sudska mjera osiguranja postane izvr{na, titular predbiljeènog zalo`nog prava moè podnijeti prijedlog za izvr{enje. Ako je predbiljeèno zalo`no pravo u korist traìoca izvr{enja, upisom zabilje`be izvr{enja dolazi do opravdanja predbilje`be zalo`nog prava (v. 72/6). U tom slu~aju se radi o perfektuiranom zalo`nom pravu i nema mjesta primjeni ove odredbe. Ova odredba ima svoju primjenu u situaciji da nakon provedbe sudske mjere osiguranja i upisa predbilje`be zalo`nog prava u korist jednog povjerioca, drugi povjerilac pokrene izvr{ni postupak na predmetnoj nepokretnosti. U tom slu~aju se sa potraìvanjem na koje se predbilje`ba odnosi postupa kao sa uvjetnim potraìvanjem dio cijene koji bi se odnosio na tog povjerioca se polaè u sudski depozit. Povjerilac takvog potraìvanja podnosi dokaze o stanju postupka iz kojeg treba rezultirati izvr{na sudska odluka. Kada odluka o potraìvanju za koje je izvr{ena predbilje`ba postane izvr{na i takvo lice prezentira sudu izvr{nu sudsku odluku (~lan 25. st. 1. i 35. st. 1. i 2.), sud }e izvr{iti namirenje tog povjerioca iz deponovanog iznosa. Uz stav 2: Zabilje`ba spora. Zabilje`ba je vrsta upisa u zemlji{ne knjige kojom se ne vr{i upis prava ve} okolnosti i ~injenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama (~l. 2. st. 4. ZZK). Za razliku od pravnih pravila sadrànih u tri zemlji{noknji`na zakona iz 1930/31. g., ZZK ne regulira posebno pojedine vrste zabilje`be. Bez obzira na nedostatak podrobnijeg reguliranja zabilje`ba spora }e u praksi odigrati zna~ajnu ulogu, naro~ito s obzirom na strogo dejstvo na~ela povjerenja u zemlji{ne knjige (v. 72/2, 70/13). U odnosu na tre}a savjesna lica sadràj zemlji{ne knjige }e se smatrati ta~nim ukoliko ta~nost zemlji{ne knjige nije osporena putem upisa prigovora (~lan 9.
^lan 107 409
stav 2.). Odredba ~lana 9. st. 2. ZZK koja regulira na~elo povjerenja ne govori o zabilje`bi spora, ve} o upisu prigovora. Ovo nespretno odustajanje od do sada poznate terminologije moè izazvati odre|ene nedoumice u praksi. Da se kod upisa prigovora u smislu ~lana 9. ZZK radi o upisu zabilje`be spora biva jasno povezanim tuma~enjem navedene zakonske odredbe i odredaba glave VII ZZK koja regulira zabilje`bu u vezi sa ta~no{}u i ispravkom upisa u zemlji{noj knjizi. Strogo dejstvo na~ela povjerenja uvjetovat }e da }e lica koja pokrenu spor za brisanje odre|enog zemlji{noknji`nog upisa paralelno sa pokretanjem parni~nog postupka uz tu`bu ili direktno kod zemlji{noknji`nog ureda zahtijevati upis zabilje`be spora. Odredba ~lana 60. ZZK koja regulira zabilje`bu kojom se osporava ta~nost upisa sadrì jednu nepreciznost, koja bi mogla izazvati probleme u praksi. Ukoliko je pogre{an upis posljedica rada zemlji{noknji`nog ureda, ova se zabilje`ba upisuje po slu`benoj du`nosti. Ukoliko gre{ka ima drugi uzrok, za upis zabilje`be potrebna je saglasnost upisanog lica, ta~nije pogre{no upisanog lica. Ukoliko ta saglasnost izostane ({to je za o~ekivati), zainteresirano lice mora podi}i tu`bu za davanje odobrenja za upis zabilje`be. Ovdje su pomije{ane dvije stvari. Ispravka se moè izvr{iti uz odobrenje upisane osobe ili odlukom suda, ali mora postojati mogu}nost da se, ukoliko je jedno lice povrije|eno u svome pravu pogre{nim upisom, istovremeno sa pokretnajem tu`be za ispravku odnosno brisanje pogre{nog upisa moè izvr{iti zabilje`ba spora i bez saglasnosti upisanog lica. Ova konsekvenca logi~no proizlazi i iz odredbe ~lana 9. kojom je regulirano na~elo povjerenja. Na ovakav na~in je to pitanje rije{eno u hrvatskom pravu (~lan 82. ZZK RH), slovena~kom pravu (~lan 44. i 45. Zakona o zemlji{ki knjigi) i pravnim pravilima ( 71. i dalje Zakona o zemlji{nim knjigama). 7 Publiciranje. Upisom zabilje`be spora }e za sva tre}a lica biti vidljivo da je upis osporen i time }e biti onemogu}eno savjesno stjecanje osporenog prava. Pravom uz koje je upisana zabilje`ba spora titular moè slobodno raspolagati, ali stjecatelj snosi rizik ishoda parni~nog postupka. Ukoliko je uz zalo`no pravo upisana zabilje`ba spora (npr. osporena valjanost ugovora o kreditu a time i zalo`nog prava, osporena valjanost hipotekarne izjave, pokrenut spor za brisanje u situaciji da hipotekarni povjerilac odbija dati brisovnu dozvolu), opstanak zalo`nog prava, njegov red namirenja ili visina zavisit }e od ishoda spora. Ukoliko lice koje je pokrenulo sudski postupak i na ~iji je zahtjev upisana zabilje`ba spora izgubi spor, zabilje`ba spora se bri{e, a zalo`no pravo ostaje onako kako je i bilo upisano u zemlji{noj knjizi. U obrnutoj situaciji do}i }e do brisanja zalo`nog prava ili promjene redoslijeda. I u jednom i u drugom slu~aju ishod spora ima zna~aj za namirenje lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. Budu}i da bi uspjeh lica koje osporava pravo zalo`nog povjerioca imao za posljedicu prestanak zalo`nog prava, a time i promjenu reda prvenstva, Zakon je ispravno tu situaciju izjedna~io sa situacijom potraìvanja uz koje je ugovoren raskidni uvjet. Iznos koji je sud poloìo u sudski depozit rasporedit }e se u skladu sa odredbom ~lana 106. st. 2. (v. 106/4).
410 ^lan 108
7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju ^lan 108. Ro~i{te za diobu (1) Nakon ispunjenja uvjeta iz ~lana 96. ovog zakona sud odre|uje ro~i{te za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima vi{e od jednog traìoca izvr{enja ili tre}ih lica koja imaju prava na namirenje. (2) Na ro~i{te se pozivaju pored stranaka i lica koja prema stanju spisa i prema podacima iz zemlji{ne knjige polaù pravo da se namire iz tog iznosa. (3) U pozivu }e se ukoliko ne do|u knjige i spisa te riti potraìvanje, ta lica upozoriti na to da }e se njihova potraìvanja, na ro~i{te, uzeti prema stanju koje proizlazi iz zemlji{ne da, najkasnije na ro~i{tu za diobu, mogu drugom osponjegovu visinu i red namirenja.
(4) Na ro~i{tu se raspravlja o namirenju traìoca izvr{enja i drugih lica koja postavljaju zahtjev za namirenje. (5) Sud }e na ro~i{tu obavijestiti prisutna lica o datumu dono{enja rje{enja o namirenju nakon ~ega }e se na odgovaraju}i na~in primjenjivati op}e odredbe o dostavi, uklju~uju}i i pretpostavke i posljedice propu{tanja preuzimanja rje{enja. 1 Uz stav 1: Odre|ivanje ro~i{ta za diobu. Nakon dosude nepokretnosti kupcu pristupa se namirenju povjerilaca i u tom cilju Zakon propisuje odràvanje posebnog ro~i{ta ro~i{ta za diobu cijene odnosno iznosa dobijenog prodajom. Odredba ovog ~lana, a naro~ito stav 1. i 2. ~ini cjelinu sa odredbom ~lana 96., koja odre|uje da sud pristupa namirenju odmah nakon dono{enja rje{enja o dosudi. U komentaru ~lana 96. istaknuto je da se pod pristupanjem namirenju podrazumijeva poduzimanje prvih radnji, a to su zakazivanje ro~i{ta za diobu i pozivanje odre|enih lica da prisustvuju tom ro~i{tu (v. 96/2). Odredba ~lana 96. ne nalazi se na pravom mjestu u zakonu; njoj je mjesto u odredbama koje reguliraju postupak namirenja i utoliko bi bilo optimalno da je ona sadràna u ~lanu 108., te da odredba glasi da se odmah po dono{enju rje{enja o dosudi zakazuje ro~i{te za diobu i pozivaju zakonom odre|ena lica. To i jeste namjera zakonodavca koja je u skladu sa osnovnim opredjeljenjem brzina i efikasnost izvr{nog postupka. Umjesto jednostavne i jasne odredbe u izloènom smislu, Zakon ostavlja otvorenim pitanje {ta zna~i pristupiti namirenju odmah po dono{enju rje{enja o dosudi (v. 96/1 i 2), a s druge strane koji su to uvjeti propisani ~lanom 96. koji moraju biti ispunjeni da bi se moglo zakazati ro~i{te, pri ~emu ~lan 96. ne propisuje nikakve uvjete. O~igledno je zakonodavac na ovaj pravno tehni~ki nesavr{en na~in trebao da izrazi zna~ajnu promjenu u regulativi pristupanja ro~i{tu za diobu u odnosu na raniji zakon. ZIP iz 1978. g. je predvi|ao da se ro~i{te za diobu odre|uje po pravosna`nosti rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 182. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Ovaj zakon ne uvjetuje poduzimanje daljih radnji
^lan 108 411
pravosna`no{}u rje{enja o dosudi (v. 93/5). OZ je ovdje tako|er odstupio od rje{enja starog zakona, ali na manje radikalan na~in: ne donosi se posebno rje{enje o predaji, a namirenju se pristupa kada re{enje o dosudi postane pravosna`no. 2 Jedan traìlac izvr{enja. Iz zakonske formulacije da se ro~i{te za diobu zakazuje ako ima vi{e od jednog traìoca izvr{enja ili tre}ih lica koja imaju pravo na namirenja slijedi da sud ne}e zakazivati ovo ro~i{te ako u postupku u~estvuje samo jedan traìlac izvr{enja i ako osim njega nema drugih lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. Tada je mogu}e odmah po dono{enju rje{enja o dosudi donijeti rje{enje o namirenju traìoca izvr{enja (v. 96/2). Uz stav 2: Ko se poziva na ro~i{te za diobu. Na ovo ro~i{te se prije svega pozivaju stranke, izvr{enik i traìlac izvr{enja. Pored njih sud }e pozvati i sva druga lica koja imaju pravo na namirenje iz iznosa dobijenog prodajom povjerioce koji su pristupili izvr{enju, titulare prava koja prestaju dosudom, ali uz naknadu. To su prije svega titulari zalo`nog prava te titulari li~nih slu`nosti koje prestaju. Podatke o licima sud }e imati iz samog spisa (npr. lica koja su pristupila izvr{enju) ili iz zemlji{ne knjige, budu}i da je traìlac izvr{enja uz prijedlog za izvr{enje dostavio i zemlji{noknji`ni izvod u svrhu dokazivanja vlasni{tva izvr{enika (v. 70/2). U na{oj se praksi za razli~ite svrhe traì zemlji{noknji`ni izvod koji nije stariji od {est mjeseci. Kod pokretanja izvr{nog postupka sud bi trebao traìti aktuelni izvod, koji datira neposredno prije podno{enja prijedloga za izvr{enje; ~ak i izvod star tri dana moè biti neaktuelan. Od prijedloga za izvr{enja pa do ro~i{ta za namirenje moè pro}i izvjestan vremenski period u kome mogu nastupiti zemlji{noknji`ne promjene. Tako bi sve do provo|enja rje{enja o dosudi izvr{enik mogao prodati nepokretnost tre}em licu. Za namirenje povjerilaca je to irelevantno tre}i mora trpjeti namirenje budu}i da je kupio uz rizik da }e se kupac u izv{nom postupku upisati kao vlasnik. Za razliku od eventualne promjene vlasnika koja ni~im ne uti~e na tok postupka i namirenje traìoca izvr{enja (v. 72/11) relevantna moè biti ~injenica da su neki povjerioci stekli zalo`no pravo nakon upisa zabilje`be izvr{enja. I ovi povjerioci imaju pravo da budu namireni, ukoliko to ostvarena cijena omogu}ava, samo je pitanje kako sud moè o njima imati saznanja izvr{enik ne mora imati interes da prijavi i njihovo postojanje, a iz priloènog zemlji{noknji`nog izvoda ova daljnja optere}enja nisu vidljiva. Budu}i da su stekli zalo`no pravo u rizi~noj situaciji, ovi povjerioci treba da snose i teret za{tite svojih interesa. Sud }e iz priloènog zemlji{noknji`nog izvoda imati uvid u stanje nepokretnosti do pokretanja izvr{nog postupka. Svi oni koji steknu zalo`no pravo nakon toga iz stanja spisa odnosno zbirke isprava u zemlji{noknji`nom uredu mogu saznati pod kojim se brojem spisa vodi izvr{ni postupak i trebali bi u cilju za{tite svojih prava izvr{ni sud obavijestiti o tome da su stekli pravo na osnovu kojeg mogu u~estvovati u namirenju. U praksi }e za sada biti rijetko da se nakon pokretanja izvr{nog postupka ta ista nepokretnost dobrovoljno zalaè nekom drugom povjeriocu, ali to nije isklju~eno. Naro~ito }e nakon implementacije propisa o notarima i aùriranja zemlji{ne knjige iz na{e prakse nu`no i{~eznuti upisivanje zabilje`be zabrane otu|enja i daljnjeg optere}enja nepokretnosti prilikom osnivanja dobrovoljnog zalo`nog prava (v. 72/9).
412 ^lan 108
Uz stav 3: Upozorenje suda. Neprisustvovanje povjerilaca ne spre~ava odràvanje ro~i{ta za diobu, niti namirenje onih povjerilaca koji se nisu pojavili na ro~i{tu, ali stvara za njih odre|eni rizik. Sud }e uzeti njihova potraìvanja u obzir prema stanju koje proizlazi iz zemlji{ne knjige i spisa. Ukoliko je do{lo do nekih relevantnih promjena, lica koja se namiruju zainteresirana su za prisustvo ro~i{tu. Njihov pravni interes po~iva na jo{ jednom razlogu ro~i{te za diobu je posljednji trenutak u kojem se drugim licima moè osporavati potraìvanje, njegova visina i red namirenja (v. 102/3). Sud je zato duàn u pozivu na ovo ro~i{te da upozori lica koja se pozivaju na posljedice njihovog izostanka sa ro~i{ta. Uz stav 4: Rasprava na ro~i{tu za diobu. Raspravu na ovom ro~i{tu ne treba shvatiti kao kontradiktornu raspravu na glavnoj raspravi u parni~nom postupku sa izvo|enjem dokaza (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 166), to je o~itavanje prisutnih lica sa ciljem da se utvrdi koji se zahtjevi postavljaju i u kojoj visini, zbog kojih razloga ih druga lica koja imaju pravo na namirenje osporavaju. U Zakonu nije izri~ito propisano, ali je sud duàn da o ovom ro~i{tu vodi zapisnik. Ukoliko do|e do osporavanja potraìvanja, o nekima }e odlu~iti sam izvr{ni sud, dok }e u drugim slu~ajevima lice koje osporava ili lice kome je osporeno potraìvanje biti upu}eni na parnicu (v. 103/1). U slu~aju da sam izvr{ni sud odlu~uje o osporavanju, tada ovo ro~i{te poprima karakter ro~i{ta na kome se kontradiktorno raspravlja i provode dokazi. Uz stav 5: Obavje{tenje o datumu dono{enja rje{enja o namirenju. Zaklju~uju}i ro~i{te za diobu sud je duàn obavijestiti prisutna lica kada }e donijeti rje{enje o namirenju. Ova je odredba nova u odnosu na raniji zakon, ne sadrì je ni OZ, a inspirirana je odredbama novog zakona o parni~nom postupku o dostavljanju presude. Tako odredba ~lana 185. ZPP propisuje da }e sud nakon zaklju~enja glavne rasprave obavijestiti stranke o datumu dono{enja presude. Odsutnu stranku }e sud pismeno obavijestiti o datumu dono{enja presude. Stranke su du`ne same ili preko punomo}nika preuzeti presudu u zgradi suda. Presuda se, osim izuzetno, ne dostavlja strankama, tako da rokovi za àlbu teku od prvog narednog dana od dono{enja presude, ako su stranke uredno obavije{tene o datumu dono{enja presude. Citirana odredba Zakona o parni~nom postupku je inspirirala ovu odredbu, i za njeno razumijevanje neophodno je povezano tuma~enje dviju zakonskih odredaba. Zakon odre|uje da }e se na odgovaraju}i na~in primjenjivati op}e odredbe o dostavi, uklju~uju}i i pretpostavke i posljedice propu{tanja preuzimanja rje{enja. Odredba je neprecizna i puni smisao dobiva tek povezanim tuma~enjem sa odredbom ~lana 185. ZPP-a. To zna~i da se pod op}im odredbama o dostavi ovdje misli na op}e odredbe o dostavi sadràne u odredbama ZPP-a. Rje{enje o namirenju se ne dostavlja, ono se preuzima, ako su ispunjene pretpostavke propisane ZPP-om. Rok za àlbu te~e prema tome od narednog dana nakon dono{enja rje{enja o namirenju. Zaklju~uju}i ro~i{te sud je duàn na ovo upozoriti stranke. Odredbe o dostavljanju presude odnosno ovdje rje{enja o namirenju imaju za cilj rastere}enje suda i u tom smislu zasluùju pozitivnu ocjenu. Zakon je me|utim propustio da predvidi jo{ jednu mogu}nost koja dodatno moè ubrzati postupak. U austrijskom pravu
^lan 109 413
je mogu}e da se rje{enje donese i objavi na samom ro~i{tu ako su prisutne sve pozvane stranke, te da se ~ak moè odustati od izdavanja otpravaka prisutnim licima ako su svi izjavili da odustaju od àlbe (Tako H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 171.). Iako Zakon to ne propisuje izri~ito, iz odredbe prema kojoj sud obavje{tava lica o datumu dono{enja rje{enja, kao i iz odredbe ~lana 109. st. 2. koja odre|uje da se rje{enje donosi bez odlaganja nakon donesenog ro~i{ta, mogu}e je tuma~enje da }e sud obavijestiti stranke nakon odrànog ro~i{ta da }e rje{enje biti doneseno tog dana. Pretpostavka je da su sva pozvana lica pristupila ro~i{tu za namirenje. Ukoliko ta lica izjave da ne}e ulagati àlbu, sud bi mogao odmah poduzimati radnje za izvr{enje rje{enja o namirenju. Ovakvo bi postupanje zna~ajno ubrzalo postupak. ^lan 109. Rje{enje o namirenju (1) O namirenju traìoca izvr{enja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje, sudija bez odlaganje odlu~uje rje{enjem nakon odrànog ro~i{ta uzimaju}i u obzir podatke iz spisa i zemlji{ne knjige, kao i stanje utvr|eno na ro~i{tu. (2) Pri dono{enju rje{enja iz stava 1. ovog ~lana uzet }e se u obzir samo ona potraìvanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najka snije na dan ro~i{ta za diobu. (3) Ako ima potraìvanja u odnosu na koje rje{enje o izvr{enju nije posta lo izvr{no najkasnije na dan ro~i{ta za diobu, ta }e se potraìvanja namiriti nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju iz preostalog iznosa prodajne cijene, ako je ima, a ostatak }e se vratiti izvr{eniku. (4) Odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana ne odnose se na potraìvanja osigura na zalo`nim pravom i zemlji{nim dugom. (5) Protiv rje{enja o namirenju nije dozvoljen prigovor ali se moè izjaviti àlba. (6) Ako nu`nost odràvanja ro~i{ta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud }e rje{enje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli. Istekom tre}eg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje dostavljeno, svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire. (7) Izvr{enju rje{enja o namirenju pristupit }e se nakon {to istekne rok za izjavu àlbe od ovla{tenih lica. (8) Ako àlba na rje{enje o namirenju bude izjavljena u roku dostavit }e se strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje izvr{iti ako traìlac izvr{enja u roku od tri dana od prijema àlbe ne predloì odlaganje izvr{enja do odluke drugostepenog suda po àlbi.
414 ^lan 109
Uz stav 1: Rok za dono{enje rje{enja o namirenju. Odredba ~lana 108. st. 5. inspirirana je rje{enjima ZPP-a; prema ZPP-u propisano je i da se presuda mora donijeti u roku od 30 dana od zaklju~enja glavne rasprave (184. st. 1. ZPP). Ovaj je zakon samo dijelom slijedio logiku ZPP u pogledu dostavljnja rje{enja o namirenju (v. 108/6), ali nije propisao fiksni rok za dono{enje rje{enja o namirenju. Odre|eno je da se rje{enje o namirenju mora donijeti bez odlaganja nakon odrànog ro~i{ta, u ~emu je do{lo do izraàja na~elo hitnosti postupanja u izvr{nom postupku. U odre|enim situacijama nema prepreke da se to rje{enje donese i objavi i na samom ro~i{tu za diobu (v. 108/6). Sud donosi rje{enje na osnovu stanja u spisu, zemlji{ne knjige i stanja koje je utvrdio na ro~i{tu. Uz stav 2: Potraìvanja koja se uzimaju u obzir u rje{enju o namirenju. Sud u rje{enju o namirenju odre|uje namirenje samo onih potraìvanja u odnosu na koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije na ro~i{tu za diobu. Zakon ima u vidu potraìvanja povjerilaca koji su pokrenuli izvr{ni postupak, ili pristupili izvr{nom postupku u skladu sa ~lanom 73. pod uvjetom da je rje{enje o izvr{enju u pogledu odre|enih potraìvanja postalo izvr{no, {to zna~i da u propisanom roku nije protiv njih uloèn prigovor ili da je sud ve} odlu~io o prigovoru. Ova je odredba u skladu sa odedbom ~lana 12. stav 5. prema kojoj se krajnja izvr{na radnja namirenje povjerilaca ne moè poduzimati prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Uz stav 3: Potraìvanja u odnosu na koja rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no. Odredbom stava 2. ovog ~lana odre|eno je da }e sud pri dono{enju rje{enja o namirenju uzeti u obzir samo potraìvanja u odnosu na koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no. Primjenom argumentum a contrario slijedi da sud pri dono{enju rje{enja o namirenju ne}e uzeti u obzir potraìvanja o kojima rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no. Postavlja se pitanje {ta zna~i da ova druga potraìvanja sud ne}e uzeti u obzir? To ne zna~i da ona uop}e ne}e biti spomenuta u rje{enju o namirenju, ve} da ne}e biti odre|eno njihovo namirenje. Ona moraju biti spomenuta u rje{enju i sud mora odlu~iti o tome da }e se ova potraìvanja namiriti u jednom kasnijem momentu, tj. kada rje{enje o izvr{enju u pogledu tih potraìvanja postane izvr{no. Bez ovog iskaza u rje{enju o namirenju, sud bi morao donijeti jo{ jedno rje{enje o namirenju, eventualno provesti novo ro~i{te za diobu, {to iz zakonskih normi ne proizlazi. Namirenje nakon izvr{nosti rje{enja. Namirenje navedenih potraìvanja }e se obaviti nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no. Da li }e ono postati izvr{no budu}a je i neizvjesna okolnost odnosno odlo`ni uvjet, te je bilo logi~no da Zakon ova potraìvanja tretira kao uvjetna potraìvanja ili da na neki drugi na~in osigura namirenje ovih potraìvanja, {to Zakon nije u~inio. Do namirenja ovih potraìvanja }e do}i u kasnijem momentu, ali samo iz ostatka prodajne cijene, ako ga ima. Odredba otvara odre|ena pitanja. Prvo, nije rije{eno {ta }e se desiti sa ostatkom cijene do momenta izvr{nosti rje{enja o izvr{enju u odnosu na ta potraìvanja. Sud je duàn deponovati ovu cijenu analogno pravilima koja vaè za za{titu uvjetnih potraìvanja. Sud ne moè vratiti ostatak izvr{eniku sve dok ne bude izvjesno ho}e li do}i do namire-
^lan 109 415
nja navedenih povjerilaca. Ovdje postoje razlozi koji spre~avaju povrat cijene izvr{eniku (v. 97/6). Drugo pitanje koje se otvara jeste da li je ova odredba u suprotnosti sa pravilima o redoslijedu namirenja. Moè se desiti da je jedno lice pokretulo izvr{ni postupak i da je u njegovu korist upisana zabilje`ba izvr{enja. Izvr{enik je me|utim uloìo prigovor. Nakon toga izvr{enju pristupi drugi traìlac izvr{enja, ~iji je red namirenja slabiji, ali izvr{enik ne uloì prigovor protiv njegovog prijedloga za izvr{enje. Moglo bi se desiti da u momentu ro~i{ta za diobu o prigovoru jo{ nije odlu~io prvostepeni sud, te da }e rje{enje o namirenju obuhvatiti samo drugog traìoca izvr{enja, a da ostatak cijene ne}e biti dovoljan za namirenje lica koje ima prvenstveni red namirenja. Zbog duìne trajanja postupka, rokova za zakazivanje ro~i{ta za javno nadmetanje i prodaju, ova je mogu}nost vi{e hipoteti~ka. Ipak, u datom slu~aju izvr{ni sud treba voditi ra~una da tako organizira vo|enje postupka da o prigovoru odlu~i prije zakazivanja ro~i{ta za diobu. 5 Namirenje zalo`nih povjerilaca. Ova je odredba nova, nema je u ranijem zakonu niti je poznaju drugi izvr{ni zakoni zemalja nasljednica biv{e SFRJ. Odredba se moè posmatrati i kao suvi{na, jer ovakav zaklju~ak neminovno slijedi iz drugih zakonskih odredaba o poloàju zalo`nih povjerilaca (v. 97/1, 104/2, 106/1, 107/2), ali je u Zakon unesena zbog poja{njenja i izbjegavanja svih nedoumica. Zalo`ni povjerioci (povjerioci zemlji{nog duga) bit }e obuhva}eni rje{enjem o namirenju i namireni iako nisu pokrenuli postupak, iako nisu ni prijavili svoja potraìvanja, pa ~ak ako ona nisu ni dospjela. Zahtijevati da je za njihovo namirenje nu`no postojanje izvr{nog rje{enja o izvr{enju bilo bi izigravanje njihove pozicije definirane na vi{e mjesta u Zakonu. Ispravno je postupio zakonodavac reguliraju}i ovu situaciju tradicionalno prema rje{enjima izvr{nog prava na prostoru biv{e SFRJ u izvr{nom postupku prestaju sva zalo`na prava. Odredbom o mogu}nosti namirenja zalo`nog povjerioca iako on ne posjeduje izvr{no rje{enje o izvr{enju uspostavlja se potrebna ravnoteà i za{tita. Zemlji{ni dug. Ovo je jedino mjesto u Zakonu gdje se spominje zemlji{ni dug (v. 74/4), {to je s jedne strane ispravno jer je povjerilac zemlji{nog duga osigurani povjerilac i ima ista prava u izvr{nom postupku kao zalo`ni povjerilac, a s druge strane problemati~no sve dok se institut zemlji{nog duga ne uredi propisima koji reguliraju stvarno pravo. Uz stav 5: Pravni lijekovi protiv rje{enja o namirenju. Protiv ovog rje{enja . nije dozvoljen prigovor, ali jeste àlba, koja se ulaè u roku od 8 dana od njenog dono{enja (v. 108/6). Zakon nije direktno rije{io pitanje ko ima pravo na àlbu protiv rje{enja o namirenju. Prema odredbi ~lana 108. st. 2. na ro{i{te za diobu se pozivaju stranke i lica koja se namiruju u postupku, a prema odredbi stava 8. ovog ~lana ona se dostavlja svim ostalim u~esnicima u postupku, {to je {iri pojam od lica koja se namiruju. U~esnici u postupku su npr. tre}e lice koje se protivi izvr{enju, zalo`ni vjerovnik koji nije predloìo izvr{enje, ovla{tenici slu`nosti i drugih stvarnih prava koja prestaju u izvr{nom postupku, zakupac, suvlasnici, zajedni~ari u pravu itd. (v. 82/10-12). Budu}i da je Zakon propisao da se dostavlja strankama i u~esnicima u postupku, moè se zaklju~iti da sva ta lica imaju pravo na podno{enje àlbe.
416 ^lan 109
Uz stav 6: Objavljivanje rje{enja o namirenju. Ukoliko se obavezno ne odràva ro~i{te za diobu, rje{enje o namirenju se objavljuje na oglasnoj tabli. Odredba je nova u Zakonu i ne spada u red uspje{nih rje{enja. Ona je suprotna efikasnosti izvr{nog postupka. Radi se o situaciji kada nije Zakonom propisano nu`no odràvanje ro~i{ta, {to zna~i da postoji samo jedan traìlac izvr{enja. Ne vidi se razlog za{to bi u toj situaciji trebalo objavljivati rje{enje na oglasnoj tabli suda. Tako|er je odredba prema kojoj se smatra da je istekom tre}eg dana rje{enje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene bespredmetna radi se samo o jednom licu. Me|utim, upravo pravo tog jednog lica moè biti ugroèno ovakvim na~inom dostavljanja. Ovo je lice u neravnopravnom poloàju u odnosu na situaciju kada postoji vi{e lica koja se namiruju i kojima se na samom ro~i{tu saop}ava kada }e se donijeti rje{enje o namirenju, odnosno ako nisu bila prisutna tom ro~i{tu, o tome se pismeno obavje{tavaju (v. 108/6). Zakon je u situaciji da se samo jedno lice namiruje u izvr{nom postupku i da se ro~i{te ne odràva, te da je mogu}e rje{enje o namirenju donijeti odmah po dono{enju rje{enja o dosudi (v. 96/1 i 2.) trebao predvidjeti da se rje{enje o namirenju odmah objavljuje ili da se dostavlja po op}im pravilima za dostavu rje{enja o namirenju (v. 108/6). Uz stav 7: Izvr{enje rje{enja o namirenju. Odredba je nova. ZIP iz 1978. g. je u ~lanu 183. st. 4. odre|ivao da àlba na rje{enje o namirenju ima ograni~eno suspenzivno dejstvo naime odlagala je namirenje samo u situaciji u kojoj bi rje{enje kojim se àlba usvaja moglo imati uticaja na namirenje. Navedena je odredba prvobitno preuzeta u OZ, ali je Novelama iz 2003. godine izmijenjena i odre|eno da àlba protiv rje{enja odga|a isplatu (~lan 118. st. 4. OZ), {to je i logi~no rje{enje jer nije mogu}e zamisliti situaciju u kojoj pozitivna odluka o àlbi ne utje~e na namirenje barem nekih povjerilaca. Ovaj zakon ispravno odre|uje da }e se sa izvr{enjem sa~ekati do isteka roka za izjavu àlbe. U tom ~asu je postignuta izvjesnost ili àlba nije uloèna, pa se mogu poduzeti koraci u pravcu realnog namirenja povjerilaca, ili je àlba uloèna, te se primjenjuje odredba stava 8. ovog ~lana. Uz stav 8: Dejstvo àlbe na rje{enje o namirenju. Nasuprot rje{enjima ranijeg zakona i rje{enjima OZ-a prema kojima àlba ima suspenzivno dejstvo i odlaè rje{enje o namirenju, Zakon odre|uje da àlba na rje{enje o namirenju moè imati ograni~eno suspenzivno dejsvo. Uz ispunjenje odre|enih pretpostavki ona moè dovesti do odlaganja izvr{enja o namirenju, ali u pravilu nema to dejstvo. Blagovremeno uloèna àlba se dostavlja strankama i ostalim u~esnicima u postupku. U roku od tri dana od izvr{ene dostave (Zakon ni ovdje ne propisuje kako se vr{i, {to zna~i da se primjenjuju op}a pravila o dostavi prema ZPP-a, izuzev pravila o dostavi tu`be, iako bi ispravnije bilo primijeniti pravila o dostavi tu`be.) traìlac izvr{enja moè predloìti odlaganje izvr{enja do dono{enja odluke drugostepenog suda po àlbi. Pouka o pravnom lijeku u rje{enju o namirenju mora sadràvati ovo upozorenje. U cilju efikasnosti postupka Zakon je i na ovom mjestu oti{ao predaleko. Ispravno je rje{enje po kome bi trebalo sa~ekati pravosna`nost rje{enja o namirenju i odrediti da àlba uvijek ima suspenzivno dejstvo. Na ovaj na~in moè do}i do namirenja, a pozitivna odluka o àlbi bi vodila do postupka protivizvr{enja ili nove parnice i novog izvr{nog postupka sa obrnutim ulogama. To bi uzroko-
10
^lan 110 417
valo ve}u nesigurnost, kao i angaìranje suda, nego eventualno odlaganje namirenja u izvr{nom postupku. Do odlaganja izvr{enja moè do}i samo na prijedlog traìoca izvr{enja. Ispravnije bi bilo da taj prijedlog mogu staviti i druga lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, a tako|er i izvr{enik. Traìlac izvr{enje }e rijetko imati interes da traì odlaganje namirenja do odluke drugostepenog suda. 8. Pravni poloàj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti ^lan 110. Gubitak prava na posjed nepokretnosti Prodajom nepokretnosti izvr{enik gubi pravo posjeda nepokretnosti i duàn ju je predati kupcu odmah nakon dostave rje{enja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije druk~ije odre|eno. 1 Op}enito o pravnom poloàju izvr{enika i tre}ih nakon prodaje nepokretnosti. Ove su odredbe nove i o~igledna je namjera zakonodavca da efikasnije za{titi traìoca izvr{enja u situaciji da je nepokretnost koja je predmet izvr{enja u posjedu izvr{enika ili tre}ih lica. ZIP iz 1978. g. je na ovom mjestu sadràvao samo jedan ~lan kojim je bilo ure|eno pravo du`nika na prodatom stanu (~lan 185. ZIP-a iz 1978. g.). Odredba je bila emanacija na~ela socijalnosti, jer je odre|ivala da du`nik koji je bio vlasnik stana ili stambene zgrade nije morao predati tu nepokretnost u posjed, te je imao pravo da i dalje u njoj stanuje, a odnosi sa kupcem su se regulirali propisima koji vaè za odnose zakupca i vlasnika. Ova je odredba naravno smanjivala {anse za prodaju stanova ili stambenih zgrada. Odredbama ~lana 110-112. zakonodavac je odstupio od na~ela socijalnosti u slu~aju da je izvr{enik u posjedu nepokrenosti. Tako|er je zakonodavac nastojao da u~ini efikasnijim predaju nepokretnosti kupcu, kako od strane izvr{enika (~lan 111.) tako i od strane tre}ih (~lan 112.). Odredbe su pod izvjesnim utjecajem Ovr{nog zakona Republike Hrvatske uz izvjesne izmjene (~lan 120-124. OZ). Izmjene su uvjetovane druga~ijim konceptom sudskih odluka u postupku izvr{enja na nepokretnostima, o ~emu }e niè biti rije~i. Ni izvorni tekst ni Novele iz 2002. g. ZIZ-a Republike Slovenije nisu predvidjeli ova rje{enja, a nema ih ni u Zakonu o izvr{nom postupku SCG iz 2000. g. Prednacrt zakona o izvr{nom postupku SR Srbije i Crne Gore je preuzeo navedana rje{enja u ~lanu 137139. Neki autori govore o produènom postupku namirenja prodajom nepokretnosti i s pravom zaklju~uju da su navedene odredbe u cilju efikasnosti postupka (V. Raki}-Vodineli} u: Novi zakon o izvr{nom postupku, str. 60). Za vrijeme vaènja ranijeg zakona, kupac kome uprkos rje{enju o dosudi i predaji nepokretnost nije bila predata u posjed od strane izvr{enika ili drugog lica morao je pokrenuti poseban izvr{ni postupak za ispra`njenje i predaju nepokretnosti i pribaviti poseban izvr{ni naslov. Odredbe ~lanova 111. i 112. omogu}avaju da se postupak izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti provede u okviru osnovnog postupka izvr{enja na nepokretnostima, kao produèni postupak, pri ~emu je naro~ito bitno da se sam izvr{ni naslov sti~e veoma pojednostavljeno u okviru osnovnog postupka. Iako su
418 ^lan 110
odredbe pozitivna novina i na liniji osnovnog cilja zakonodavca (efikasnost postupka), konkretna rje{enja sadrè niz nedore~enosti, koje mogu ugroziti realizaciju te osnovne namjere. Naro~it problem predstavlja ~injenica da Zakon na ovom mjestu reguliraju}i iselenje izvr{enika i iseljenje drugih lica nije slijedio istu logiku kao kod iseljenja zakupca (v. 76/7), iako je u sve tri situacije isti ratio legis. [teta je da Zakon nije izri~ito predvidio da je pravosna`no rje{enje o dosudi izvr{ni naslov na osnovu kojeg se moè provesti prinudno ispra`njenje i iseljenje nepokretnosti, kao {to je to u~inio kod prestanka ugovora o zakupu (U njema~kom je pravu izri~ito propisano da je rje{enje o dosudi izvr{ni naslov za iseljenje lica koje nema pravo na posjed nepokretnosti v. 93. Zwangsversteigerungsgesetz). 2 Uz stav 1: Gubitak prava na posjed od strane izvr{enika. Odreba ovog ~lana implicitno je sadràna u odredbi ~lana 93. stav 2, te je utoliko ona suvi{na. U skladu sa odredbom ~lana 93. stav 2. sud odre|uje da se nepokretnost preda kupcu. Donekle nespretna formulacija mogla bi se jezi~ki tuma~iti kao apstraktno odre|enje da se nepokretnost preda, koje ne stvara konkretnu obavezu na predaju nepokretnosti. Navedena formulacija ustvari je posljedica ~injenice da nepokretnost moè biti u neposrednom posjedu izvr{enika ali i drugih lica, pa na ovom mjestu Zakon nije konkretizirao ko je obavezan da izvr{i predaju nepokretnosti; u svakom slu~aju je to ono lice koje je u posjedu nepokretnosti, a obaveza na predaju proizlazi iz rje{enja o dosudi. Du`nost izvr{enika ili drugog lica da odmah nakon dostave re{enja o dosudi preda nepokretnost kupcu u posjed proizlazi ve} iz odredbe ~lana 93. stav 2. [teta da zakonodavac ovdje obavezu na predaju nije vezao za pravosna`no rje{enje o dosudi. Utoliko je odredba ~lana 110. ponavljanje ili dodatna razrada ~lana 93. stav 2; bez ove odredbe ne bi se radilo o pravnoj praznini. Me|utim, odredba ~lana 111. stav 2. i 112. st. 1. nisu u skladu sa ovim tuma~enjem (v. 111/1, 112/3). Gubitak prava na posjed. Zakon gubitak prava na posjed veè za momenat P prodaje: Prodajom nepokretnosti izvr{enik gubi pravo posjeda nepokretnosti.... Ako je nepokretnost prodata na javnom nadmetanju, onda se pod prodajom nepokretnosti moè smatrati samo dono{enje zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6. o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u. Kod prodaje neposrednom pogodbom to bi bio momenat dono{enje zaklju~ka iz ~lana 91. stav 1. (Odredba ~lana 84. stav 6. propisuje da ugovor o prodaji proizvodi dejstvo od dana dono{enja rje{enja o dosudi. Kritiku te zakonske odredbe vidjeti pod 84/12.). Izvr{enik je obavezan predati nepokretnost odmah nakon dostavljanja rje{enja o dosudi ukoliko zakonom ili u sporazumu sa kupcem nije druga~ije odre|eno. Druga~ije moè biti samo ugovoreno ili odre|eno zakonom, a to su slu~ajevi kada odre|ena prava ne prestaju dosudom, ve} terete i dalje prodatu nepokretnost (v. ~lan 74-76.). Logi~no bi bilo da se moment gubitka prava na posjed i nastanka obaveze na predaju nepokretnosti podudaraju, ali je ova zakonska odredba nepotrebno napravila distinkciju izme|u ta dva momenta. Obaveza na predaju nepokretnosti. Od momenta prodaje (dono{enja spomenutih zaklju~aka) do dono{enja rje{enja o dosudi kojim }e nastati obaveza izvr{enika da preda nepokretnost nu`no }e pro}i izvjesno vrijeme bilo da je
^lan 111 419
nepokretnost prodata na javnom nadmetanju bilo neposrednom pogodbom. Kod javne prodaje odre|uje se rok najpovoljnijem ponu|a~u u kojem mora poloìti cijenu. Postoji odre|eni stepen neizvjesnosti da li }e on to u~initi ili }e pak prodaja prema njemu biti ogla{ena nevaè}om i biti pozvani drugi i tre}i ponu|a~. I kod neposredne pogodbe pro}i }e izvjesno vrijeme do polaganja cijene. Zakon me|utim gubitak prava na posjed veè za momenat prodaje i to je preuranjeno. Gubitak prava na posjed bi zna~io da od tog momenta izvr{enik nije zakonit ni savjestan posjednik, ali da jo{ nije obavezan na predaju sve dok mu ne bude dostavljeno rje{enje o dosudi. Postavlja se pitanje smisla takvog rje{enja. U principu je u ovoj situaciji gubitak prava na posjed irelevantan nikakvi u~inci ne nastupaju iz ~injenice da izvr{enik vi{e nema pravo na posjed, jer ostaje i dalje posjednik. Za kupca je kvalitet posjeda izvr{enika irelevantan; za njega je jedino bitno da od odre|enog momenta nastaje obaveza na predaju nepokretnosti. Momenat gubitka prava na posjed i momenat nastanka obaveze na predaju morali bi se podudarati. Me|utim, ova gre{ka u Zakonu nema prakti~ne konsekvence. Osnovni cilj ove odredbe je predaja nepokretnosti kupcu. Koriste}i termin prodaja nepokretnosti za koju se veè gubitak prava na posjed zakonodavac je imao u vidu situaciju kada je prodaja perfektuirana, cijena poloèna, {to je stvorilo uvjete za dono{enje rje{enja o dosudi. Obaveza na predaju nepokretnosti proizlazi iz rje{enja o dosudi tako da za lica na koja se odnosi nastaje od dostavljanja rje{enja o dosudi. Ovo je krupna novina u Zakonu; raniji je Zakon obavezu na predaju nepokretnosti vezivao za pravosna`nost rje{enja o dosudi i rje{enja o predaji (v. 93/1). 5 Dostavljanje. Ova je zakonska odredba problemati~na i zbog na~ina dostavljanja. Ovdje vaì ono {to je re~eno za dostavljanja rje{enja o dosudi (v. 93/9). Budu}i da se rje{enje ne dostavlja li~no ve} putem oglasne table suda, ~ak ni savjesni izvr{enik nema mogu}nosti da sazna kada je njegova obaveza na predaju odista nastala. U cilju efikasnosti postupka pravila o dostavi su odista manjkavo ure|ena (v. 71/6). Posebna odluka o predaji. Umjesto da je Zakon propisao dostavu rje{enja o dosudi izvr{eniku ili drugom licu u ~ijem je posjedu nepokretnost, a nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi i mogu}nost prinudnog izvr{enja, Zakon je, odstupaju}i od osnovnog koncepta, propisao dono{enje posebnog zaklju~ka odnosno rje{enja o predaji nepokretnosti (v. 111/1, 112/3). Kada je u pitanju iseljenje zakupca, onda Zakon pravilno, nasuprot ovdje izloènim rje{enjima, obavezu predaje nepokretnosti veè za pravosna`nost rje{enja o dosudi bez potrebe dono{enje posebnog zaklju~ka ili rje{enja o predaji (76/7). ^lan 111. Iseljenje izvr{enika (1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na zahtjev kupca, naloìti zaklju~kom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu. (2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana provodi se prema pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti.
420 ^lan 111
(3) U izvr{nom postupku iz stava 2. ovog ~lana kupac sti~e poloàj traìoca izvr{enja podno{enjem prijedloga iz stava 2. ovog ~lana. 1 Zaklju~ak da se nepokretnost isprazni i preda kupcu. Ako kupac podnese odgovaraju}i zahtjev, sud }e nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti donijeti poseban zaklju~ak kojim nalaè izvr{eniku da nepokretnost isprazni i preda kupcu. Ova je odredba suprotna odredbi ~lana 110., iz koje se moè zaklju~iti da obaveza na ispra`njenje i predaju proizlazi iz rje{enja o dosudi. Naime, odredba ~lana 110. utvr|uje obavezu po kojoj je izvr{enik duàn predati kupcu nepokretnost odmah nakon dostave rje{enja o dosudi nepokretnosti i ta obaveza nastaje na osnovu zakona i bez zahtjeva od strane kupca. Nasuprot tome, prema ovoj odredbi, sud donosi poseban zaklju~ak i nalaè ispra`njenje i predaju nepokretnosti na zahtjev kupca. Kako je re~eno supra 110/3 ispravnije je rje{enje bilo da je predvi|ena dostava rje{enja o dosudi i vezanje obaveze za predaju posjeda dostavljanjem tog rje{enja. Pri sada{njem stanju regulative sud mora donijeti poseban zaklju~ak o ispra`njenju i predaji kupcu, ali Zakon nije rije{io kako se dostavlja taj zaklju~ak. Opravdanost dono{enja posebnog zaklju~ka. Nesaglasnost dviju zakonskih odredaba zahtijeva poseban oprez pri tuma~enju; nije mogu}e jednostavno takav nesklad protuma~iti gre{kom zakonodavca. Me|utim, u ovom slu~aju suprotnost dviju zakonskih odredaba odista je posljedica gre{ke zakonodavca. Razlog za{to se ova odredba na{la u Zakonu posljedica je preuzimanja rje{enja iz hrvatskog Ovr{nog zakona. Budu}i da OZ predvi|a dono{enje rje{enja o dosudi a nakon njegove pravosna`nosti dono{enje zaklju~ka o predaji logi~no je rje{enje da se obaveza izvr{enika da preda stvar odre|uje tim zaklju~kom (Tako i I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 55). Budu}i da novo izvr{no pravo u BiH poznaje samo rje{enje o dosudi koje sublimira i rje{enje o predaji (v. 93/1), bilo bi logi~no da rje{enjem o dosudi sud nalaì izvr{eniku ili drugom licu koje je u posjedu nepokretnosti da preda nepokretnost kupcu, {to proizlazi i iz odredbe ~lana 110. (... duàn ju je predati kupcu odmah nakon dostave rje{enja o dosudi). U na{em je zakonu bilo suvi{no odrediti dono{enje posebnog zaklju~ka kojim se nalaè da se nepokretnost isprazni i preda kupcu kad je to ve} sadràno u rje{enju o dosudi. Na ovaj je na~in zakonodavac, protivno svojoj osnovnoj te`nji za ubrzanjem postupka, stipulirao jedno kontraproduktivno rje{enje. Sud }e biti obavezan na dono{enje jo{ jednog zaklju~ka na zahtjev kupca, iako je predaju ve} naloìo u rje{enju o dosudi! Do eventualne zakonske izmjene koja bi u potpunosti brisala odredbu ~lana 111. stav 2. sud je duàn tako postupiti. Kupcu bi trebalo savjetovati da ve} kod kupovine nepokretnosti bilo kod zaklju~enja javnog nadmetanja bilo kod zaklju~enje ugovora na osnovu neposredne prodaje postavi odgovaraju}i zahtjev kako bi sud mogao paralelno sa dono{enjem rje{enja o dosudi donijeti i ovaj (nepotrebni) zaklju~ak. Velika je {teta da zakonodavac nije slijedio dobro i prakti~no rje{enje kojim je regulirano iseljenje zakupca (v. 76/7). Uz stav 2: Provo|enje zaklju~ka o predaji nepokretnosti. Izvr{enje zaklju~ka da se nepokretnost isprazni i preda kupcu provodi se prema pravilima Zakona o izvr{enju ispra`njenjem i prodajom nepokretnosti (~lan 202-206.), a kupac u
^lan 112 421
tom postupku ima poloàj traìoca izvr{enja. Ova zakonska odredba je formulirana donekle nejasno; u postupku izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti kupac sti~e poloàj traìoca izvr{enja podno{enjem prijedloga iz stava 2. tog ~lana. U stavu 2. se ne spominje nikakav prijedlog postavlja se pitanje da li je to poseban prijedlog za izvr{enje kojim se pokre}e poseban postupak izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti ili je u pitanju gre{ka i zakonodavac ima u vidu zahtjev iz stava 1. ovog ~lana kojim se kupac obra}a sudu da donese zaklju~ak o ispra`njenju i predaji nepokretnosti. Gre{ka je ponovo nastala modificiranjem rje{enja hrvatskog OZ (v. supra 1). Zakonodavac je mogao imati u vidu samo zahtjev iz stava 1. kojim se kupac obra}a sudu i traì da donese zaklju~ak da se nepokretnsot isprazni i preda. To je mehanizam pokretanja postupka izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti predvi|en Zakonom i kada je nepokretnost u posjedu drugh lica. Bitno je imati u vidu da kupac ne pokre}e novi izvr{ni postupak, ve} da se postupak izvr{enja na nepokretnosti produàva. I na ovom mjestu je Zakon propustio da slijedi rje{enja koja vaè za iseljenja zakupca, prema kojem je pravosna`no rje{enje o dosudi ujedno i izvr{ni naslov. Analogna primjena te odredbe upu}uje ipak da je izvr{ni naslov ovdje zaklju~ak o predaji i ispra`njenju nepokretnosti. Tro{kove postupka vezane za predaju i ispra`njenje prethodno predujmljuje kupac, a ne traìlac izvr{enja. ^lan 112. Iseljenje drugih lica (1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na prijedlog kupca, rje{enjem narediti drugim licima koja ne raspolaù valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti da je bez odgode pre daju kupcu i u istom rje{enju odrediti protiv tih lica izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. (2) Provo|enju izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana izvr{ni sud }e pristupiti odmah po dono{enju rje{enja iz tog stava. Izvr{enje se provodi prema pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i prodajom nepokretno sti. (3) U postupku iz stava 1. i 2. ovog ~lana kupac ima poloàj traìoca izvr{enja. 1 Uz stav 1: Iseljenje drugih lica. Kao i u slu~aju da je nepokretnost u neposrednom posjedu izvr{enika, tako i u slu~aju da je ona u posjedu drugih lica, namjera zakonodavca je bila da olak{a iseljenje tih lica i predaju nepokretnosti u posjed kupca. Pri reguliranju ove situacije u~injeni su odre|eni propusti. Prvi se ti~e kruga lica kojima se na osnovu ove odredbe moè narediti da predaju nepokretnost. U odgovoru na pitanje ko su ta lica treba po}i od toga u ~ijem se posjedu nepokretnost moè na}i. Osim situacije kada je nepokretnost u neposrednom posjedu izvr{enika, {to je regulirano prethodnim ~lanom, nepokretnost moè biti u neposrednom posjedu zakupca ({to je regulirano ~lanom 76.), plodouìvaoca ili titulara druge li~ne (osobne) slu`nosti,
422 ^lan 112
titulara prava gra|enja, kao titulara stvarnih prava na tu|oj stvari koja ovla{}uju na neposredan posjed nepokretnosti ili nosioca stanarskog prava. Ukoliko u skladu sa odredbama Zakona ova prava prestaju prodajom nepokretnosti, njihov titular }e biti duàn da nepokretnost preda kupcu. Pravilo je da stvarne slu`nosti, realni tereti i pravo gra|enja ne prestaju prodajom ako su upisani u zemlji{ne knjige prije stjecanja zalo`nog prava ili prava na namirenje zbog ~ijeg se ostvarenja izvr{enje provodi. Iz zakona ovo ograni~enje direktno ne proizlazi, ali se logi~kim i sistemskim tuma~enjem do njega dolazi (v. 75/3-5, 7). Isto vaì i za li~ne slu`nosti (75/10). U odre|enim situacijama pravo zakupa i najma prestaje, dok stanarsko pravo ne prestaje (76/2, 6). Ova se odredba ne odnosi na situaciju u kojoj zakupac mora predati nepokretnost, jer je ona regulirana odredbom ~lana 76. Titulari navedenih prava koja prestaju bili su neposredni posjednici, dok je izvr{enik vlasnik, bio posredni posjednik (~lan 75. st. 1. ZOVO, ~lan 70. st. 1 ZOSPO). Budu}i da njihova prava prestaju dosudom i da se bri{u iz zemlji{nih knjiga, te da je rje{enjem o dosudi naloèna predaja kupcu, logi~no bi bilo da se ~lan 112. Zakona odnosi na ova lica. 2 Valjan osnov. Zakon, me|utim, propisuje da se predaja nalaè licima koja ne raspolaù valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti. Sva navedena lica ~ija prava prestaju u pravilu raspolaù valjanim pravnim osnovom na osnovu kojeg posjeduju nepokretnost, ali to ne zna~i da mogu zadràti posjed nepokretnosti. U pitanju je o~igledna gre{ka Zakona, nemogu}e je da je zakonodavac ovdje imao namjeru da ograni~i krug lica koja su du`na predati nepokretnost. To bi bilo suprotno odredbi kojom je regulirano rje{enje o dosudi. Ova odredba se mora tuma~iti isklju~ivo u vezi sa ~lanom 93. stav 2 iseljenje i predaja u posjed moè se traìti od svih lica ~ija prava, koja uklju~uju i pravo na posjed, prestaju prodajom nepokretnosti. Moè se argumentirati da dono{enjem rje{enja o dosudi kojim je odre|eno koja se prava bri{u pravni osnov posjedovanja ukinut, postao nevaljan, da je prestalo pravo na posjed, te bi na taj na~in ove dvije zakonske odredbe bile uskla|ene. Formulacija Zakona moè biti opasna na jo{ jedan na~in. Mogu}e je zamisliti situaciju da je izvr{enik dao nepokretnost na besplatno kori{tenje tre}em licu, da su zaklju~ili ugovor u pismenoj formi i ovjerili potpise. Ovo lice raspolaè valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti, {to bi zna~ilo da nije du`no predati nepokretnost u posjed kupca. Namjera zakonodavca sigurno nije i{la u tom pravcu. Rje{enje o predaji i izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Kada je nepokretnost u posjedu izvr{enika, Zakon predvi|a pored rje{enja o dosudi dono{enje posebnog zaklju~ka o predaji nepokretnosti kupcu na njegov zahtjev. To rje{enje je bilo izloèno kritici (v. 111/1). Nasuprot tome, kada je nepokretnost u posjedu drugih lica, Zakon predvi|a dono{enje posebnog rje{enja na prijedlog kupca. Disproporcija ovih rje{enja je zbunjuju}a. Nije mogu}e na}i razlog za{to se u jednoj situaciji na zahtjev kupca donosi zaklju~ak, a u drugoj na prijedlog kupca rje{enje o predaji nepokretnosti. U svakom slu~aju, sud je duàn donijeti na inicijativu kupca poseban akt (zaklju~ak ili rje{enje) koji }e biti osnova za provo|enje postupka izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Odredbe zasluùju kritiku kako zbog
^lan 112 423
suprotnosti sa odredbom ~lana 111. st. 1., tako i zbog potrebe da sud donese posebno rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu. Kao {to je re~eno pod 111/1, takva obaveze logi~no slijedi iz rje{enja o dosudi, kojim se nepokretnost dosu|uje kupcu, te nalaè predaja i brisanje prava. Sve bi trebalo biti obuhva}eno samo rje{enjem o dosudi, bilo da se nepokretnost nalazi u posjedu izvr{enika ili drugih lica, kao {to je to slu~aj kod iseljenja zakupca (v. 76/7). Ovu mogu}u u{tedu u postupku je zakonodavac naàlost previdio. Uvjet za dono{enje tog drugog rje{enja o predaji i ispra`njenju nepokretnosti nije pravosna`nost rje{enja o dosudi. To rje{enje sud moè donijeti po dono{enju rje{enja o dosudi; ukoliko je kupac prilikom deponovanja cijene ili do dono{enja rje{enja o dosudi postavio odgovaraju}i zahtjev, sud rje{enje o predaji i ispra`njenju moè donijeti isti dan, kao sljede}e rje{enje, odmah nakon {to je donio rje{enje o dosudi. Njegovom izvr{enju se pristupa odmah; ne ~eka se njegova izvr{nost ili pravosna`nost, kao {to se i provo|enju rje{enja o dosudi pristupa odmah. Sve ovo govori u prilog da je ve} rje{enjem o dosudi moglo biti odre|eno protiv lica koja su u posjedu nepokretnosti izvr{enje ispra`njenjem ili predajom nepokretnosti. Ako nakon dono{enja rje{enja o dosudi kupac to predloì, sud je obavezan donijeti rje{enje kojim nare|uje licima u ~ijem se posjedu nepokretnost nalazi da bez odgode predaju nepokretnost kupcu i istovremeno odre|uje protiv tih lica izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. 4 Uz stav 2. i 3: Izvr{enje rje{enja na predaju nepokretnosti kupcu. Rje{enje da se nepokretnost preda u posjed kupcu neka je vrsta izvr{nog naslova, iako je Zakon propustio da to izri~ito uredi. Sud u tom rje{enju odre|uje izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti i ono se provodi odmah po njegovom dono{enju. Manjkavost ovog rje{enja vidljiva je i iz ~injenice da Zakon ne isklju~uje mogu}nost ulaganja pravnog lijeka protiv tog rje{enja, koji se prema ovom zakonu mogu ulagati uvijek ako nisu isklju~eni (~lan 12. stav 1.), ali prigovor ili àlba u ovom slu~aju nemaju suspenzivno dejstvo sud rje{enje provodi odmah po njegovom dono{enju. Na temelju zakonskih odredaba se ne moè utvrditi za{to je zakonodavac ovdje predvidio dono{enje rje{enja, kod iseljenja izvr{enika dono{enje zaklju~ka protiv kojeg nije dopu{ten pravni lijek, a kod iseljenja zakupca propisao da se predaja nepokretnosti vr{i na osnovu rje{enja o dosudi. Na ovom mjestu se mora ponovo konstatovati da je razlika izme|u iseljenja izvr{enika i drugih lica uspostavljena Zakonom odista pogre{na i nepotrebna. Bitno olak{anje za traìoca izvr{enja kojem je teìo zakonodavac jeste pribavljanje izvr{nog naslova na osnovu kojeg }e se vr{iti izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Taj izvr{ni naslov kupac sti~e ve} u postupku izvr{enja na nepokretnosti. Radi se o jednoj zna~ajnoj i dobrodo{loj novini. Propu{teno je, me|utim, da se ovim novim rje{enjima predaja i ispra`njenje u~ine jo{ efikasnijim, uz manji anga`man od strane suda. Nije bilo prepreke da sud rje{enjem o dosudi naredi drugim licima da bez odgode predaju nepokretnost kupcu, kao i izvr{enje protiv tih lica (v. supra 3). Budu}i da to nije slu~aj, sud donosi posebno rje{enje na zahtjev kupca. Pristupanje izvr{enju. Provo|enju rje{enja sud pristupa odmah, u skladu sa odredbama ~lana 202-206. U tom postupku kupac ima poloàj traìoca izvr{enja. Iako je Zakon odredio da se izvr{enje provodi prema pravilima o
424 ^lan 113
izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti nije mogu}a primjena svih pravila, utoliko je zakon propustio da odredi da se vr{i shodna, odgovaraju}a primjena tih pravila. Nije mogu}a primjena odredbe ~lana 203. stav 2. Zakona i to je veoma va`no uo~iti zbog efikasne za{tite kupca. U odredbi ~lana 112. stav 2. Zakon odre|uje da sud pristupa provo|enju rje{enja iz ~lana stava 1. ovog ~lana odmah po dono{enju rje{enja kojim nare|uje predaju nepokretnosti. Nasuprot tome odredba ~lana 203. stav 2. predvi|a da se ispra`njenju i predaji nepokretnosti moè pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rje{enja o izvr{enju, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rje{enja kojim je prigovor izvr{enika odbijen. 6 Jedan izvr{ni postupak. Ima argumenata i za suprotno tuma~enje prema kojem je zakonodavac u ~lanu 112. stav 2. pod pristupanjem izvr{enju imao u vidu samo obavezu suda da odmah dostavi rje{enje o predaji licima u ~ijem se posjedu nepokretnost nalazi i da se time stupa u novi postupak izvr{enja propisan ~lanovima 202-206, {to podrazumijeva i ulaganje prigovora na rje{enje o izvr{enju koji ima suspenzivno dejstvo (~lan 203. st. 2.). Tuma~enje bi logi~ki bilo ispravno samo je pitanje da li je time pogo|ena i namjera zakonodavca i ne bi li se time do{lo u suprotnost sa drugim zakonskim odredbama. Zakon izri~ito predvi|a da se dono{enju rje{enja o dosudi pristupa odmah po polaganju cijene i da se ono provodi i prije njegove pravosna`nosti (93/3). Dalje, u cilju ubrzanja postupka odmah po dono{enju rje{enja o dosudi se pristupa namirenju traìlaca izvr{enja. Od zahtjeva da navedena rje{enja postanu pravosna`na odustalo se u cilju efikasnosti izvr{nog postupka na nepokretnostima (v. 68/5). Dopustiti da se postupak izvr{enja na nepokretnosti koji je doveden gotovo do samog kraja i gdje se ve} vr{i predaja nepokretnosti kupcu pretvori u novi izvr{ni postupak sa mogu}no{}u ulaganja pravnih lijekova koji odlaù izvr{enje (~lan 203. stav 2.), zna~ilo bi iznevjeriti osnovni cilj koji je slijedio zakonodavac. Na odre|enim mjestima je kritikovano da je Zakon u cilju efikasnosti zanemario za{titu izvr{enika i tre}ih lica, ali to ovdje ne bi bio slu~aj. Lice koje ne napu{ta nepokretnost prodatu kupcu u izvr{nom postupku, nakon {to mu je to bilo naloèno i rje{enjem o dosudi, nakon {to je eventualno i namiren (naknada za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase ~lan 98. stav 1. ta~. 5.) ne bi trebalo uìvati dodatnu za{titu i stavljati prigovor protiv rje{enja da preda i isprazni nepokretnost (Ova su lica uz to u~esnici u postupku i kao takva imaju u toku postupka mogu}nost za{tite svojih interesa.). ^lan 113. Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige (1) Postupak izvr{enja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{ne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog ~lana nije druk~ije odre|eno. (2) U slu~aju nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana traìlac izvr{enja }e uz prijedlog za izvr{enje podnijeti dokaze da je izvr{enik njen vlasnik ili }e od suda zatraìti dostavu dokaza u skladu sa ~lanom 37. ovog zakona.
^lan 113 425
Traìlac izvr{enja duàn je ozna~iti nepokretnost prema podacima iz kata stra, a ako takvih podataka u katastru nema duàn je nazna~iti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i povr{inu. (3) Nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju sud }e zastati sa izvr{enjem do okon~anja postupaka predvi|enih u stavu 4. odnosno stavu 8. ovog ~lana. (4) Nakon {to je rje{enje o izvr{enju doneseno postupak izvr{enja na nepokretnostima na podru~ju gdje zemlji{ne knjige nisu uspostavljene ili su uni{tene, odnosno nestale nastavit }e se nakon {to se nepokretnost koja je predmet izvr{enja upi{e u zemlji{ne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemlji{nim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom. (5) Traìlac izvr{enja obavezan je zahtijevati upis u zemlji{ne knjige u skla du sa stavom 4. ovog ~lana u roku od 15 dana od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju te o tome, u roku koji mu je odre|en, izvijestiti izvr{ni sud. Ako traìlac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige u predvi|enom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvr{ni sud, postupak izvr{enja }e se obustaviti. (6) Ako bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom sud }e obaviti pljenidbeni popis nepokretnosti za koju je predloèno izvr{enje i na ro~i{te za pljenidbeni popis pozvati traìoca izvr{enja, izvr{enika i lica s ~ijim nepokretnostima grani~i ta nepokretnost. (7) Zapisnik o pljenidbenom popisu objavljuje se na sudskoj plo~i. (8) O obavljenom pljenidbenom popisu sud }e u Slu`benim novinama Federacije BiH/Slu`benom glasniku Republike Srpske i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije/Republike Srpske objaviti oglas u kojem }e navesti sud koji objavljuje oglas, broj predme ta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvr{enje provodi, te obavijest o tome gdje je i kada odràno ro~i{te na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o pljenidbenom popisu istaknut na sudskoj plo~i. Tim }e oglasom sud pozvati sva zainteresirana lica da pisano ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvr{enje ne moè provesti na toj nepokretnosti. 1 Op}enito. Ova odredba posljedica je ~injenice da su u BiH zemlji{ne knjige u velikoj mjeri neaùrne, kao i da na jednom dijelu teritorije uop}e ne postoje, jer su uni{tene ili nestale ili eventualno nisu ni bile uspostavljene. Odredbama ovog ~lana obuhva}ene su dvije razli~ite situacije situacija u kojoj zemlji{na knjiga postoji, ali nepokretnost koja je predmet izvr{enja nije upisana u zemlji{nu knjigu i situacija u kojoj na datom podru~ju zemlji{na knjiga iz bilo kojeg razloga ne postoji (v. 70/1). Odredbe ovog ~lana se zna~ajno, ne samo redakcijski, razlikuju u odnosu na raniji zakon koji je primarno regulirao samo situaciju izvr{enja na nepokretnostima na podru~ju na kojem ne postoje zemlji{ne knjige, a dopu{tao primjenu odredba i u situaci-
426 ^lan 113
ji da predmetna nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige, kao i da je upisana samo u katastar, pri ~emu lica koja su upisana u zemlji{nu knjigu kao i njihovi univerzalni sukcesori ne osporavaju ovo pravo izvr{enika. Bitna novina se sastoji u tome da se izvr{enje na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{nu knjigu ne}e provesti u kontinuitetu, ve} da }e se sa postupkom zastati, do izvr{enja upisa nepokretnosti u zemlji{nu knjigu. Na ovaj na~in se èljelo i u postupku izvr{enja utjecati na aùriranje zemlji{noknji`nog stanja, me|utim veliko je pitanje da li je na ovaj na~in Zakon optimalno za{titio traìoca izvr{enja. Odredbe ovog ~lana sadrè niz tehni~kih ali i supstancijelnih gre{aka, te grubo nisu vodile ra~una o nekim institutima iz na{e bankarske prakse, npr. ve} zasnovanim zalo`nim pravima na osnovu sporazuma pred sudom na vanknji`nom vlasni{tvu. 2 Uz stav 1: Pravila koja vaè za izvr{enje na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{ne knjige. Principijelno ova odredba uspostavlja pravilo po kome se izvr{enje na navedenim nepokretnostima provodi po pravilu glave X Zakona, koja ure|uje izvr{enje na nepokretnostima, osim ako ovaj ~lan ne odre|uje odstupanja od op}ih pravila izvr{enja na nepokretnostima. Odredbe ovog ~lana uspostavljaju posebna pravila koja se ti~u zapo~injanja izvr{nog postupka; u principu nepostojanje zemlji{ne knjige ili neobuhva}enost date nepokretnosti zemlji{nom knjigom ne spre~avaju izvr{enje, ali ga moè odloìti u cilju postizanja izvjesnosti o vlasni~kim odnosima na datoj nepokretnosti kao i omogu}avanja provo|enja odre|enih izvr{nih radnji. Dokaz o vlasni{tvu na nepokretnosti koja nije upisana u zemlji{ne knjige. Op}i uvjet za pokretanje izvr{enja na jednoj nepokretnosti je dokaz o vlasni{tvu izvr{enika. U slu~aju aùrne zemlji{ne knjige to je aktuelni zemlji{noknji`ni izvod (v. 70/2), u slu~aju da je nepokretnost upisana u zemlji{ne knjige, ali da je izvr{enik vanknji`ni vlasnik, nu`no je dokazati da su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja (v. 70/15 i 16.). Bilo bi dogmatski ispravnije da u situaciji da sama nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige Zakon zahtjeva dokaz da su ispunjeni uvjeti za upis prava vlasni{tva izvr{enika u zemlji{nu knjigu, jer se ~esto, upravo zbog neizvr{enog upisa ne}e mo}i dokazati da je izvr{enik vlasnik. Ako je izvr{enik stekao nepokretnost na osnovu pravnog posla postat }e vlasnik tek upisom u zemlji{nu knjigu; ukoliko pri tome nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje na osnovu zakona (neki vid originarnog stjecanja) prema pravilima stvarnog prava uop}e se ne moè dokazati vlasni{tvo izvr{enika. Dokaz }e se ~esto sastojati u tome da se dokaè da bi izvr{enik, da zemlji{na knjiga postoji, mogao biti upisan kao vlasnik predmetne nepokretnosti. Zakon propisuje da je traìlac izvr{enja duàn sam da dostavi dokaze o vlasni{tvu izvr{enika ili da od suda traì dostavu dokaza u skladu sa ~lanom 37. Zakona. Ovdje navedena odredba moè biti od pomo}i kada postoji neizvjesnost {ta ~ini izvr{enikovu imovinu, da li u nju ulazi pravo vlasni{tva izvr{enika na odre|enoj nepokretnosti. U principu se me|utim prokaznim postupkom ne pribavlju dokazi o vlasni{tvu, ve} podaci o imovini. U prijedlogu za izvr{enje nepokretnost mora biti {to je mogu}e preciznije ozna~ena i traìlac izvr{enja treba posegnuti za svim mogu}im sredstvima od katastarskih podataka do opisa nepokretnosti (mjesto, naziv, granice, povr{ina).
^lan 113 427
Zastajanje sa izvr{enjem. Na prijedlog traìoca izvr{enja koji je podnio i odgovaraju}e dokaze o vlasni{tvu ili mogu}nosti stjecanja vlasni{tva od strane izvr{enika sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju i kako proizlazi iz formulacije ovog stava ne}e vi{e poduzeti niti jednu izvr{nu radnju ve} }e zastati sa izvr{enjem do okon~anja postupka predvi|enog u stavu 4. ovog ~lana (u Zakonu se potkrala gre{ka ta~no bi bilo u stavu 4. i 5. ovog ~lana) ili postupka predvi|enog u stavu 8. ovog ~lana (u Zakonu se potkrala gre{ka ta~no bi bilo u stavu 6. ili u stavu 6-8. ovog ~lana) v. infra 6. Sud zastaje sa postupkom i o~ekuje okon~anje jednog od dva postupka, pri ~emu sud nema pravo izbora koji }e postupak pokrenuti, odnosno na koji }e postupak uputiti traìoca izvr{enja, jer je to propisano odredbom stava 4. i stava 6. Odredbe stava 4. i 5. odnose se na du`nost traìoca izvr{enja da pokrene postupak uspostave zemlji{ne knjige za datu nepokretnost, a ako to ne bi bilo u skladu sa zakonom odredba stava 6. propisuje dalje postupanje suda sud }e izvr{iti pljenidbeni popis nepokretnosti i dalje provesti izvr{ne radnje. Navedeno zakonsko rje{enje name}e tri pitanja. Prvo je {ta zna~i nemogu}nost upisa zbog suprotnosti sa zakonskim normama. Formulacija je zbunjuju}a i moè se tuma~iti samo kao nemogu}nost uspostavljanja zemlji{ne knjige u datom slu~aju jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbama glave VIII Zakona o zemlji{nim knjigama. To ni u kom slu~aju ne smije zna~iti da se vlasni{tvo izvr{enika ne moè upisati jer bi to bilo u suprotnosti sa zakonom u tom slu~aju nema dokaza vlasni{tva izvr{enika i ne moè se provesti postupak izvr{enja na konkretnoj nekretnini. Navedena formulacija podrazumijeva da postoje prepreke u Zakonu o zemlji{nim knjigama za uspostavu zemlji{ne knjige, a to ne bi trebalo pogoditi traìoca izvr{enja na na~in da on ne moè voditi izvr{ni postupak. Da li }e se na}i kupac za takvu nepokretnost posebno je pitanje. Drugo, ko i u kom momentu konstatuje da je upis u suprotnosti sa zakonom. U skladu sa prethodnim tuma~enjem, koje obja{njava {ta se uop}e podrazumijeva pod navedenom formulacijom, dolazi u obzir potvrda nadle`nog suda da upis u zemlji{nu knjigu nije mogu} uz navo|enje razloga. Tada sud provodi pljenidbeni popis, ali je zakonska odredba na ovom mjestu ponovo neprecizna. Sud ne}e zastati sa izvr{enjem i ~ekati okon~anje postupka, jer sud ne ~eka zavr{etak postupka iz stava 8 (ta~nije 6-8.), ve} sam provodi taj postupak i te radnje su ve} izvr{ni postupak. Tre}e je pitanje {ta zna~i zastati sa postupkom. Sam zakon ne regulira takav institut Zakon poznaje prekid, odlaganje, obustavu i okon~anje postupka, ali ne i zastoj, stoga je odredba trebala biti preciznija i dati upute sudu koje radnje ne poduzima i od kog momenta ih moè poduzeti. Uz stav 4. i 5: Postupak uspostavljanja zemlji{nih knjiga. Ukoliko se radi o podru~ju na kojem zemlji{na knjiga nije bila uspostavljena, uni{tena je ili nestala, jednom rije~ju, ukoliko se radi o podru~ju za koje ne postoji zemlji{na knjiga, izvr{ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju, ne}e poduzimati nikakve daljnje radnje (suprotno v. infra 6) i uputit }e traìoca izvr{enja da u skladu sa odredbama glave VIII ZZK pokrene postupak uspostavljanja zemlji{ne knjige. Traìlac izvr{enja je obavezan zahtijevati upis u zemlji{ne knjige, odnosno u ovom slu~aju on mora traìti otvaranje zemlji{noknji`nog ulo{ka za nepokretnost na kojoj je predloìo izvr{enje (~lan 66. ZZK). Nakon izvr{enog upisa nepokretnosti u zemlji{ne knjige izvr{ni postupak }e se nastaviti.
428 ^lan 113
Rok za podno{enje tog zahtjeva odre|en je Zakonom i iznosi 15 dana od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju. Veoma je neuobi~ajeno da se rok ra~una od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju; ovdje se radi o jo{ jednoj gruboj gre{ci u Zakonu. Budu}i da se rje{enje o izvr{enju dostavlja po pravilima koja vaè za dostavljanje tu`be, bilo bi nu`no da se rok od 15 dana ra~una od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju traìocu izvr{enja. Sud potpuno slobodno odre|uje rok u kome traìlac izvr{enja mora obavijestiti sud da je podnio zahtjev za upis nepokretnosti u zemlji{ne knjige. Budu}i da je bitno da zahtjev bude postavljen u roku od 15 dana, ovaj sudski rok ne bi trebao biti dug nakon {to je izvr{io svoju obavezu i podnio zahtjev za upis traìocu izvr{enja ne treba mnogo vremena da o tome obavijesti sud. Propu{tanje dviju obaveza podno{enja zahtjeva za upis u zakonskom roku i obavje{tenja suda u roku odre|enom od strane suda dovest }e do obustavljanja postupka izvr{enja. 6 Zabilje`ba izvr{enja. Prema op}im pravilima o izvr{enju sud neposredno nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju nalaè upis zabilje`be izvr{enja u zemlji{noj knjizi. Cilj je za{tita traìoca izvr{enja. Zabilje`ba izvr{enja ima zna~ajne konsekvence u pogledu reda namirenja i za{tite prema tre}im licima (v. 72/7). Odredbe po kojima sud nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju zastaje sa postupkom i ne poduzima nikakve izvr{ne radnje (v. supra 4 i 5) mogle bi ozbiljno ugroziti sigurnost traìoca izvr{enja. Iako iz odredbe stava 3. slijedi navedeni zaklju~ak, ovdje treba izvr{iti uputu na odredbu ~lana 72. stav 4. (72/14), koja predvi|a surogat za upis zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige u situaciji da na odre|enom podru~ju ne postoji zemlji{na knjiga. Po zahtjevu i na tro{ak traìoca izvr{enja sud }e objaviti rje{enje o izvr{enju u slu`benom glasilu entiteta i dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji tog entiteta. Na taj se na~in, neovisno o postupku za uspostavljanje zemlji{ne knjige, za{ti}uje traìlac izvr{enja. Zakon je tu mogu}nost predvidio samo u situaciji kada zemlji{na knjiga ne postoji; ~lan 72. stav 4. je izri~ito izvr{io uputu samo na odredbu stava 4. ovog ~lana. Analogna primjena na situaciju u kojoj zemlji{na knjiga postoji ali nepokretnost nije upisana stoga nije mogu}a. Uz stav 6: Pljenidbeni popis nepokretnosti. Ako bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, predvi|en je drugi postupak koji treba provesti sud (v. supra 4). Na ovom mjestu novi zakon slijedi logiku starog zakona koji je predvi|ao na~in izvr{enja na nepokretnostima koje nisu bile upisane u zemlji{nu knjigu. Zbog tog razloga postupak prinudnog izvr{enja nije mogao biti sprije~en i stari (~lan 186. st. 3. ZIP-a iz 1978. g.) kao i novi zakon predvi|aju jedan surogatni postupak pljenidbeni popis nepokretnosti. U svrhu izvr{enja pljenidbenog popisa odràva se ro~i{te, na koje sud poziva stranke i lica sa ~ijim nepokretnostima grani~i nepokretnost koja je predmet izvr{enja. Cilj pozivanja ovih lica je da se na ro~i{tu utvrdi je li vlasni{tvo na odre|enoj nepokretnosti sporno, jesu li sporne me|e i sl. Raniji je zakon sadràvao odredbu prema kojoj je zapisnik o popisu imao zna~aj zabilje`be izvr{enja. Budu}i da je u ~lanu 72. stav 4. propisano da se objavljuje rje{enje o izvr{enju i da ta objava ve} ima efekte zabilje`be izvr{enja, pljenidbeni popis vi{e nema taj karakter. Druga~ije je u slu~aju da traìlac izvr{enja nije u skladu sa odredbom ~lana 72. stav 4. zahtijevao objavljivanje izvr{enja. U izvr{nom
^lan 113 429
postupku }e nastati dodatni tro{kovi jer treba izvr{iti objavljivanje i rje{enja o izvr{enju (na zahtjev i tro{ak traìoca izvr{enja) i kasnije eventualni pljenidbeni popis po slu`benoj du`nosti. Mogu}e je da zakonodavac nije odista èlio ovakvu situaciju, ali ona proizlazi iz povezanog tuma~enje dviju navedenih zakonskih odredaba. 8 Uz stav 7. i 8: Objavljivanje pljenidbenog popisa. O odràvanju ro~i{ta i izvr{enom pljenidbenom popisu sud vodi zapisnik koji se objavljuje na sudskoj plo~i. Osim toga oglas o obavljenom pljenidbenom popisu sud objavljuje u slu`benim glasilima entiteta i dva dnevna lista koja se distribuiraju na cijeloj teritoriji odre|enog entiteta. Ovaj oglas sadrì sve podatke o sudu, broju predmeta, strankama, kao i detaljne podatke o mjestu i vremenu odràvanja ro~i{ta za pljenidbu nepokretnosti. Oglasom se pozivaju lica koja raspolaù odre|enim podacima ili dokazima da sud obavijeste o razlozima zbog kojih se izvr{enje na toj nepokretnosti ne bi moglo provesti. Ukoliko je na prijedlog traìoca izvr{enja sud objavio dono{enje rje{enja o izvr{enju, {to ima karakter zabilje`be izvr{nosti, ovo bilo drugo obavljivanje u istom postupku. Zalaganje neuknjiènih nepokretnosti. Vanknji`ni zalog }e zbog odredaba Zakona o zemlji{nim knjigama i tamo definiranog na~ela upisa i povjerenja nu`no izgubiti na zna~aju (v. 72/14). Tako|er }e odredba ovog stava bitno doprinijeti da davaoci kredita budu uzdràni kod uzimanja vanknji`nog vlasni{tva kao osiguranja za kredit. Time }e iz na{e prakse biti otklonjen jedan nepoèljan institut. Hipoteka je zemlji{noknji`no pravo par excellence; budu}i da se ne ispoljava ni na koji na~in u materijalnom svijetu (nepokretnost ostaje u posjedu du`nika), ona biva publicirana i postoji samo kao knji`no pravo. Samo tako su za{ti}eni hipotekarni povjerilac i tre}a savjesna lica. Novele ZIPa iz 1990. g. kojima je uveden institut zasnivanja zalo`nog prava na pokretnim i nepokretnim stvarima na osnosu sporazuma pred sudom su izri~ito predvi|ale u odredbama 251a-251|. zalaganje samo uknjiènih nepokretnosti. U vrijeme dono{enje Novela, kad se jo{ nije moglo predvidjeti kojim }e putem krenuti praksa, izraàvana su stajali{ta da na ovaj na~in nije mogu}e zalaganje neuknjiènih nekretnina (Tako J. Ilc, Spremembe ZIP-a, str. 301, M. Paunovi}, Prednosti hipoteke, str. 1048). Me|utim, suo~ena sa nesre|enom zemlji{nom knjigom, sudska je praksa dopustila i dobrovoljno zalaganje neuknjiènih nepokretnosti, pri ~emu su shodno primjenjivane odredbe ~lana 186. ZIP-a iz 1978. g. Negativni efekti ve} su se pokazali u praksi. Pred sudovima se vode postupci izme|u povjerilaca vanknji`ne hipoteke i savjesnih tre}ih koji su pribavili vlasni{tvo na nekretnini ne znaju}i da je ranije zasnovano zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom. U jednom je slu~aju Kantonalni sud u Sarajevu povodom prigovora tre}eg odnosno savjesnog stjecatelja nepokretnosti presudio u njegovu korist, ~ime je obustavljeno izvr{enje. Ovdje je sud imao relativno lak zadatak budu}i da su utvr|ene manjkavosti u postupku zasnivanja zalo`nog prava te je sud zauzeo stanovi{te da zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka nije valjano ni nastalo (Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu P-1544/00 od 21.12.2000. g. iz arhive suda). Postavlja se pitanje kako bi sud presudio da u zasnivanju zalo`nog prava nije bilo proceduralnih gre{aka. Postoje argumenti koji govore u prilog shvatanja da ukoliko je savjesni tre}i stekao vlasni{tvo protiv njega se ne moè voditi
430 ^lan 114
izvr{enje, on je stekao neoptere}enu nepokretnost. Ovakvo shvatanje zahtijeva princip sigurnosti pravnog prometa. Ali postoje argumenti u prilog suprotnom shvatanju. Zalo`no pravo je zasnovano u sudskom postupku pravosna`nom odlukom suda, te isti princip pravne sigurnosti zahtijeva da titular takvog prava nema bojazni da ono ne}e biti provodivo. 10 Ranije zasnovano vanknji`no zalo`no pravo. U nizu slu~ajeva se u bankarskoj praksi zasnovalo zalo`no pravo na neuknjiènim nepokretnostima za vrijeme vaènja starog zakona, a moè se dogoditi da se postupak izvr{enja pokre}e nakon stupanja na snagu novog zakona. Zakon u prijelaznim odredbama nije predvidio ovakav slu~aj niti bilo kakav izuzetak za tako zasnovana zalo`na prava, tako da }e ona do}i pod udar ove odredbe ako se pokrene izvr{ni postupak, povjerilac mora ra~unati s tim da }e sud u skladu sa odredbama ovog ~lana zastati sa postupkom do uspostavljanja zemlji{ne knjige za predmetnu nepokretnost. Ako bi to bilo u suprotnosti sa zakonom sud bi trebao provesti postupak u skladu sa odrebom ~lana 6 8, {to je besmisleno, jer je taj postupak dijelom ve} proveden prilikom zasnivanja zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka. U ovom slu~aju, a nakon {to je utvr|eno da bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud ipak ne bi trebao poduzimati jo{ jednom pljenidbeni popis i radnje u skladu sa odredbama stava 6. do 8., jer je na identi~an na~in u skladu sa odredbom ranijeg ~lana 186. stav 3. to jednom ve} poduzeo. Me|utim, u skladu sa odredbama ranijeg zakona ovaj je pljenidbeni popis objavljen samo na sudskoj plo~i (~lan 186. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.), ali ne i u sredstvima javnog informiranja. Na ovom mjestu bi trebalo povezati rje{enja starog i novog zakona i nastaviti postupak sa provo|enjem nedostaju}e radnje objavljivanje da je pljenidbeni popis izvr{en (stav 8.). Druga~ije postupanje, ponavljanje pljenidbenog popisa, zna~ilo bi dodatni gubitak vremena i sredstava na strani traìoca izvr{enja i retroaktivnu primjenu novog zakona!
XI - IZVR{ENJE
NA POKRETNIM STVARIMA
Op{te odredbe ^lan 114. Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, one nalaze. (2) Odredbe stava 1. ovog ~lana primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i kad se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti. 1 Uop{teno: Odredbe ovog dijela Zakona o izvr{nom postupku sadrè zakonsko rje{enje o postupku i na~inu izvr{enja na pokretnim stvarima, radi naplate nov~anih potraìvanja traìoca izvr{enja. Svrha odredaba sadrànih u ovom
^lan 114 431
poglavlju je da sud, kada traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje predloì izvr{enje na pokretnim stvarima, na zakonom ure|en na~in sprovede postupak prodaje pokretnih stvari, radi prinudnog ostvarivanja prava traìoca izvr{enja iz izvr{ne isprave. 2 Ovaj dio zakona sadrì odredbe: o mjesnoj nadle`nosti, o izuzimanju od izvr{enja, izvr{nim radnjama kojim se po zakonu potraìvanje prinudno ostvaruje, o prodaji stvari kupcu prije pla}anja i pravila o primjeni na odgovaraju}i na~in u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima odredaba o izvr{enju na nepokretnosti, izuzev odredbi o promjeni predmeta izvr{enja. Propisi novog zakona u ovom dijelu u najve}em dijelu odgovaraju propisima ~lanova od 69. do 70, zatim od 72. do 76. i od 78. do 90. sadrànih u Glavi VIII Zakona o izvr{nom postupku biv{e SFRJ koji je bio u primjeni prije stupanja na snagu ovog zakona. Novine su sadràne u ~lanovima koji propisuju: dostavu rje{enja o izvr{enju na dalje provo|enje (~lan 116. ovog zakona), izuzimanje od izvr{enja (~lan 117. ovog zakona), zabranu raspolaganja popisanim stvarima (~lan 123. ovog zakona), ro~i{te za prodaju (~lan 131. ovog zakona) i predaju stvari prije pla}anja (~lan 132. ovog zakona). Osim toga, novina u ovom zakonu je kod namirenja vi{e traìlaca pri dono{enju rje{enja o namirenju, kada sud uzima u obzir samo ona potraìvanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana dono{enja rje{enja , o namirenju, umjesto dosada{njeg zakonskog rje{enja prema kojem su se namirivala ona potraìvanja za koja je rje{enje o izvr{enju bilo pravosna`no, {to je posljedica novog zakonskog rje{enja iz ~lana 12. stav 5. ovog zakona, prema kojem se izvr{enje, u pravilu, provodi po dono{enju odluke o prigovoru. Prema generalnom pravilu sadrànom u ~lanu 135. ovog zakona, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima, na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe ovog zakona o izvr{enju na nepokretnostima (izuzev odredbi o promjeni predmeta izvr{enja). Time su u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima preuzete zna~ajne novine koje su ovim zakonom predvi|ene za postupak izvr{enja na nepokretnostima. Uz stav 1: Propisom odredbe ~lana 4. stav 2. ovog zakona predvi|eno je da se mjesna nadle`nost sudova odre|uje u zavisnosti od sredstava i predmeta izvr{enja. Sam naziv ovog ~lana mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze razlikuje se od naziva istoimenog ~lana ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku kojim je bila formulisana mjesna nadle`nost ako . je u prijedlogu nazna~eno mjesto gdje se stvari nalaze. Me|utim, nema su{tinske razlike izme|u ova dva istoimena ~lana, osim {to je ovom (novom) zakonskom odredbom preciznije odre|ena mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima. Prema propisu ovog ~lana mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima, ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari
432 ^lan 114
nalaze, isklju~iva je i odre|uje se prema podru~ju gdje se, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, stvari nalaze. Kako se radi o isklju~ivoj nadle`nosti, stranke se ne mogu sporazumijevati o mjesnoj nadle`nosti, jer sporazum stranaka ne moè derogirati zakon. Sporazumijevanje stranaka o mjesnoj nadle`nosti, ako je zakonom odre|ena isklju~iva nadle`nost, isklju~eno je i odredbom ~lana 52. Zakona o parni~nom postupku. 9 Mjesnu nadle`nost, prema ovoj zakonskoj odredbi, opedjeljuje podru~je na kojem se, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, pokretne stvari nalaze. Dio zakonskog teksta ovog ~lana prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, proizlazi iz samog naziva ovog ~lana koji propisuje mjesnu nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze. înjenica da je ova zakonska odredba, u dijelu stava 1. ovog ~lana, preuzeta iz ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku (s tim da je novim zakonom preciznije ure|eno ovo pitanje) upu}uje na zaklju~ak da dosada{nja sudska praksa opravdava ovakvo zakonsko rje{enje i u novom Zakonu o izvr{nom postupku. Razloge za ovakvo zakonsko rje{enje opravdava na~elo efikasnosti postupka. Izvr{ni sud u postupku sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima preduzima niz izvr{nih radnji i logi~no je da }e sprovo|enje tih radnji biti daleko efikasnije ukoliko ih sprovodi sud mjesno nadleàn za podru~je na kome se pokretne stvari nalaze. Iz sadràja stava 1. ove zakonske odredbe, kojom je propisano da je za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima i za sprovo|enje , tog izvr{enja mjesno nadleàn sud na ~ijem se podru~ju one nalaze, proizlazi da isti sud ostaje mjesno nadleàn i u slu~aju kada izvr{enje nije moglo biti provedeno zbog nedostatka navedenih stvari. U tom slu~aju, izvr{enje se sprovodi na osnovu ~lana 198. stav 1. ovog zakona (procjena i isplata potivvrijednosti dosu|enih stvari). Kao primjer iz sudske prakse u pogledu mjesne nadle`nosti navode se sljede}e odluke:
10
11
Za odlu~ivanje o predlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima za sprovo|enje tog izvr{enja, mesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalaze te stvari. Ovaj sud ostaje mesno nadleàn i u slu~aju kada izvr{enje nije moglo biti sprovedeno zbog nedostatka navedenih stvari, pa se izvr{enje sprovodi u skladu sa odredbom ~lana 214. ZIP-a (procena i isplata protivvrednosti dosu|ene stvari) (Vi{i privredni sud, P`-2810/94, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 130). 1) Kad poverilac za izvr{enje istog nov~anog potraìvanja predlaè vi{e sredstava izvr{enja mesno je nadleàn sud koji je mesno nadleàn za postupanje po bilo kom sredstvu ~lan 188. ZPP-a, a u vezi sa ~lanom 14. ZIP-a. 2) Ako je predlog za izvr{enje iz prethodnog stava upu}en raznim sudovima, ve} prema mesnoj nadle`nosti propisano je za odnosno sredstvo, moè se, po predlogu stranke odnosno suda, odrediti jedan od tih sudova za spro-
^lan 115 433
vo|enje celokupnog postupka, a u okviru ~lana 68. ZPP-a a u vezi sa ~lanom 14. ZIP-a. 3) Za slu~aj da je poverilac istog suda podneo vi{e predloga za izvr{enje istog nov~anog potraìvanja raznim sredstvima izvr{enja, moè se odrediti spajanje postupaka po svim predlozima ~lan 313. ZPP-a a u vezi sa ~lanom 14. ZIP-a. 4) U slu~aju da se jednim predlogom za izvr{enje istakne protiv istog du`nika vi{e zahteva za izvr{enje nov~anog potraìvanja, bi}e za sve mesno (ako je i stvarno) nadleàn sud kome se poverilac obratio ~lan 188. a u vezi sa ~lanom 14. ZIP-a. 5) Zaklju~ci pod 1-4 dolaze na odgovaraju}i na~in do primene i kod postupak za odre|ivanje privremenih mera (zaklju~ak sa savetovanja u saveznom sudu od 10. i 11.6.1981. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, strana 130). Kod izvr{enja na pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potraìvanja, ako je u predlogu za izvr{enje nazna~eno mesto gde se te stvari nalaze, za odlu~ivanje o predlogu i za sprovo|enje izvr{enja mesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalaze stvari, a ne sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te du`nika (VSJ. P. 378/86, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2000. godine, strana 129).
12 Uz stav 2: Ova zakonska odredba dopunjena je u ovom dijelu propisom da }e se odredbe prethodnog stava primjenjivati na odgovaraju}i na~in i kad se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti, {to nije bilo propisano ranije vaè}im Zakonom o izvr{nom postupku. Nema sumnje da ovo zakonsko rje{enje ima puno opravdanje i da se ovim propisom obezbje|uje jednak procesnopravni poloàj stranaka i jednak pristup sudu, bez obzira da li se prijedlog za izvr{enje podnosi od strane traìoca izvr{enja ili se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti. Ovo stoga {to mjesnu nadle`nost, prema odredbi stava 1. ovog ~lana, koji se na odgovaraju}i na~in primjenjuje i kada se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti, opredjeljuje podru~je na kojem se stvari nalaze, kao generalno pravilo, a ne time da li se izvr{ni postupak pokre}e dispozicijom stranaka ili po slu`benoj du`nosti. ^lan 115. Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze (1) Traìlac izvr{enja moè predloìti da sud donese rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze. (2) Za odlu~ivanje o prijedlogu iz stava 1. ovog ~lana mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, ili ako nema prebivali{ta, boravi{te izvr{enika fizi~kog lica odnosno sjedi{te izvr{enika pravnog lica. (3) Traìlac izvr{enja moè u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana podnijeti rje{enje o izvr{enju svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze izvr{enikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud sprovede izvr{enje.
434 ^lan 115
Uz stav 1: Naziv ovog ~lana razlikuje se od istoimenog ~lana 70. ranije m vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Sam naziv ~lana mjesna nadle`nost ako nije poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze, jednako kao i naziv ~lana 70. ranijeg zakona mjesna nadle`nost ako u prijedlogu nije nazna~eno mjesto gdje se stvari nalaze, defini{e sadràj ove zakonske odredbe. Razlike u nazivu navedenih zakonskih odredbi, iako na prvi pogled izgledaju kao razlike u jezi~kom smislu rije~i, ipak su su{tinske. Ogledaju se u tome, {to prema ovoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku nenazna~avanje u prijedlogu za izvr{enje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze u smislu ove zakonske odredbe posljedica je toga {to traìocu izvr{enja nije poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze. Suprotno naprijed navedenom, prema odredbi ~lana 70. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, razlog za nenazna~avanje, u prijedlogu za izvr{enje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze, nije morao biti (ili uglavnom nije bio) vezan za nepoznavanje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze, ve} je to mogao biti i svaki drugi razlog kojim bi traìlac izvr{enja mogao sprije~iti osuje}enje od strane tada{njeg du`nika sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima. Nepoznavanje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze povla~i za sobom neznanje koji je sud mjesno nadleàn za izvr{enje na pokretnim stvarima, obzirom na pravilo iz propisa prethodnog ~lana, da mjesnu nadle`nost suda na pokretnim stvarima za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provo|enje izvr{enja opredjeljuje mjesto na kojem se, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, one nalaze. Takva situacija nametnula je obavezu zakonodavcu da propi{e mjesnu nadle`nost suda i za slu~aj da nije poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze, tako da u smislu ove zakonske odredbe traìlac izvr{enja moè predloìti dono{enje rje{enja o izvr{enju (dakle ne i o provo|enju izvr{enja) na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze. Slijedi primjer iz sudske prakse:
U izvr{nom postupku sud koji je donio rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima du`nika moè se oglasiti mjesno nenadle`nim, ako prilikom dostave rje{enja utvrdi da se du`nik i njegove pokretne stvari nalaze na podru~ju drugog suda. Ovakav zaklju~ak proizlazi iz ~lana 70. st. 3. ZIP-a prema kojem povjerilac, za slu~aj da u prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima du`nika nije ozna~io mjesto gdje se nalaze stvari koje su predmet izvr{enja, moè, nakon {to je sud ranijeg prebivali{ta ili boravi{ta du`nika ve} donio rje{enje o izvr{enju, to rje{enje podnijeti svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze pokretne stvari du`nika radi prov|enja izvr{enja. Stoga i sam sud, koji je u ovakvom slu~aju donio rje{enje o izvr{enju, svakako moè dostaviti to rje{enje radi provo|enja izvr{enja drugom stvarno nadle`nom sudu kada utvrdi da se du`nik i njegove pokretne stvari nalaze na podru~ju koje spada u mjesnu nadle`nost tog suda (Vrhovni sud BiH: R-367/87 od 24.2.1988. godine, R-368/87 od 14.2.1988. godine, R-370/87 od 24.2.1988. godine i R-371/87 od 24.2.1988. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 2/8).
^lan 435
Uz stav 2: Mjesto nalaènja pokretne stvari, kao kriterij iz prethodnog ~lana za odre|ivanje mjesne nadle`nosti suda za izvr{enje na pokretnim stvarima, ovom zakonskom odredbom ustupilo je mjesto drugim kriterijima o ~ijem saznanju je traìocu izvr{enja lak{e do}i. Tako je propisom sadrànim u ovom stavu zakonske odredbe predvi|eno da je za odlu~ivanje o prijedlogu za dono{enje rje{enja o izvr{enju na pokretnim stvarima, u kojem nije nazna~eno mjesto gdje se one nalaze, mjesno nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, ili, ako nema prebivali{ta, boravi{te izvr{enika fizi~kog lica, ili sjedi{te izvr{enika pravnog lica. Dakle, u ovom slu~aju mjesna nadle`nost se odre|uje kao prema pravilima op{te mjesne nadle`nosti za tuènog iz ~lana 28. stav 1. Zakona o parni~nom postupku, a u vezi sa odredbom ~lana 29. stav 1. i stav 2. i ~lanom 30. stav 2. istog zakona. Novina u ovom dijelu (stav 2. ovog ~lana) je u tome {to je u ovoj novog zakona jasno nazna~eno da je prebivali{te, odnosno boravi{te, za izvr{enika kao fizi~kog lica, a da se sjedi{te izvr{enika odnosi na lice, {to nije bilo sadràno u odredbi ~lana 70. stav 2. ranije vaè}eg o izvr{nom postupku. odredbi vezano pravno Zakona
6 7 8
Pod pojmom prebivali{te (domicil) podrazumijeva se mjesto gdje se neko fizi~ko lice nastani u namjeri da tu trajno ostane. Pojam boravi{ta je mjesto gdje se neko fizi~ko lice samo privremeno (prolazno) zadràva, bez namjere da se tu nastani. Na sjedi{te pravnog lica analogno se primjenjuje odredba ~lana 30. entitetskih Zakona o parni~nom postupku. Uz stav 3: Budu}i da traìlac izvr{enja prema stavu 1. ovog ~lana predlaè da sud donese rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze, te da je sud vezan granicama zahtjeva stranke, izvr{ni sud u smislu iste zakonske odredbe donosi rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze. U tom slu~aju traìlac izvr{enja moè podnijeti rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze izvr{enikove stvari, s prijedlogom da taj sud sprovede izvr{enje. Odlu~uju}i o prijedlogu za izvr{enje u kojem nije nazna~eno mjesto gdje se pokretne stvari nalaze, mjesno nadleàn sud za dono{enje rje{enja o izvr{enju donosi rje{enje u kojem nije nazna~eno mjesto gdje se pokretne stvari nalaze i rje{enje o izvr{enju dostavlja traìocu izvr{enja. Traìlac izvr{enja se tada obra}a stvarno nadle`nom sudu i podnosi mu istovremeno rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima sa prijedlogom za sprovo|enje izvr{enja. Ovaj institut, poznat i po pravnim pravilima izvr{nog postupka kao lete}e izvr{enje omogu}i}e povjeriocima da svoja nov~ana potraìvanja ostvare i od onih nesavjesnih du`nika koji te stvari kriju. (Vuka{in Risti}, Bogoljub Popovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku Slu`beni list SFRJ strana 129) U ovom slu~aju sud koji donosi rje{enje o izvr{enju ne mora biti istovremeno i sud koji donosi rje{enje o sprovo|enju izvr{enja, odnosno koji sprovodi izvr{enje.
10
436 ^lan 116
^lan 116. Dostava izvr{enja o izvr{enju na dalje sprovo|enje Ukoliko je sud odredio izvr{enje nad pokretnim stvarima na podru~ju tog ili drugog suda, po okon~anju izvr{enja nad pokretnim stvarima na svom podru~ju, rje{enje o izvr{enju }e dostaviti drugom sudu na dalje sprovo|enje, do potpunog namirenja traìoca izvr{enja. 1 Ovo je novi ~lan. Na nov na~in defini{e sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima odre|enog rje{enjem o izvr{enju dostavom rje{enja o izvr{enju na dalje sprovo|enje sve do potpunog namirenja traìoca izvr{enja. Ova zakonska odredba moè imati svoju primjenu kako u slu~aju kada je u rje{enju o izvr{enju nazna~eno mjesto gdje se poketne stvari nalaze tako i u slu~aju kada u rje{enju o izvr{enju nije nazna~eno mjesto gdje se pokretne stvari nalaze. U ovom prvom slu~aju (~lan 114. ovog zakona) situacija koja moè dovesti do primjene ove zakonske odredbe je, naprimjer ako od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju pa do dana sprovo|enja tog rje{enja (do potpunog namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja) izvr{enik (kada sazna za rje{enje o izvr{enju) otu|i, prikrije, ili na drugi na~in onemogu}i u dijelu ili u cjelini sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima na kojim je odre|eno izvr{enje, pa usljed toga traìlac izvr{enja ne moè u potpunosti namiriti svoje potraìvanje. U drugom slu~aju iz ~lana 115. ovog zakona mogu}a je situacija da u postupku sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima na kojim je odre|eno sprovo|enje izvr{enja, koje se nalaze na podru~ju tog suda, sredstva obezbije|ena prodajom pokretnih stvari budu nedovoljna za potpuno namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja nazna~enog u izvr{nom zahtjevu. U oba slu~aja iz prethodne ta~ke (koji su navedeni samo kao primjer), {to zna~i i u drugim slu~ajevima kada po okon~anju izvr{enja na pokretnim stvarima na podru~ju jednog suda ne bude u potpunosti namireno potraìvanje traìoca izvr{enja, sud }e rje{enjem o izvr{enju, po okon~anju izvr{enja na pokretnim stvarima na svom podru~ju, dostaviti drugom sudu na dalje sprovo|enje sve do potpunog namirenja traìoca izvr{enja. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je efikasnije sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima. Ovo novo zakonsko rje{enje pogoduje kako traìocu izvr{enja, tako i izvr{eniku. Traìocu izvr{enja pogoduje utoliko {to kod ovakvog zakonskog rje{enja traìlac izvr{enja koji izvr{enje traì na osnovu izvr{ne isprave ne mora podnositi ponovo prijedloge kod svakog od sudova na ~ijem se podru~ju pokretne stvari nalaze. I kod podno{enja rje{enja o izvr{enju drugom mjesno nadle`nom sudu na sprovo|enje izvr{enja, prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku, traìlac izvr{enja mogao je rje{enje o izvr{enju dostaviti samo jednom sudu na sprovo|enje izvr{enja, a u slu~aju bezuspje{nog podno{enja rje{enja o izvr{enju radi sprovo|enja izvr{enja bio je prinu|en da podnosi nove prijedloge za izvr{enje, ~ime su se optere}ivali izvr{ni sudovi i
^lan 117 437
prouzrokovali su sve dodatne tro{kove izvr{enja. Izvr{eniku tako|e pogoduje ovakvo zakonsko rje{enje, ~ime je onemogu}ena prekomjerna naplata potraìvanja traìoca izvr{enja ukoliko bi traìlac izvr{enja podnosio prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kod vi{e sudova na ~ijem se podru~ju nalaze pokretne stvari na kojim je odre|eno sprovo|enje izvr{enja i svaki od tih sudova provodio izvr{enje, mogu}a bi bila situacija prekomjerne naplate. Ovakvim na~inom sprovo|enja izvr{enja izvr{ni sudovi ne}e biti optere}eni prijedlozima za izvr{enje, ve} }e nakon sprovo|enja izvr{enja na svom podru~ju (ako traìlac izvr{enja ne bude namiren sprovedenim izvr{enjem) rje{enje dostaviti drugom sudu na dalje sprovo|enje. 6 U ovom ~lanu nije bliè propisan postupak dostavljanja rje{enja o izvr{enju na dalje sprovo|enje. Me|utim, sama primjena ove zakonske odredbe nalaè da se, prilikom dostavljanja rje{enja o izvr{enju drugom sudu na dalje sprovo|enje, uz rje{enje dostavlja i obavje{tenje o do tada sprovedenom izvr{enju. ^lan 117. Izuzimanje od izvr{enja (1) Ne mogu biti predmet izvr{enja: 1) predmeti koji su neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, 2) hrana i ogrev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog doma}instva za tri mjeseca, 3) gotov novac izvr{enika po osnovi potraìvanja koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja te gotov novac izvr{enika koji ima stalna mjese~na primanja do mjese~nog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvr{enja, proporcionalno vremenu do idu}eg primanja, 4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~ani prsten, li~na pisma, rukopisi i drugi li~ni spisi izvr{enika, porodi~ne fotografije, li~ne i porodi~ne isprave i porodi~ni portreti. (2) Po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku ne moè biti predmet izvr{enja prije uru~enja. (3) Odredbe stava 1. ovog ~lana ne odnose se na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potraìvanja obezbije|enih ugovornim zalo`nim pravom na pokretnim stvarima. 1 Uz stav 1: Ovom odredbom odre|ene su stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja (izuzimanje od izvr{enja). U ranije vaè}em Zakonu o izvr{nom postupku bilo je vi{e izraèno na~elo za{tite tada{njeg du`nika nego {to je izraèno u novom Zakonu o izvr{nom postupku, koji je dao jednak procesnopravni zna~aj strankama u izvr{nom postupku. Ova za{tita posebno je bila izraèna u propisu ~lana 5. navedenog Zakona o izvr{nom postupku, ~iji naziv za{tita du`nika upu}uje na zaklju~ak o ve}em stepenu za{tite interesa tada{njeg du`nika od interesa tada{njeg povjerioca koju im je pruào ranije vaè}i Zakon o izvr{nom postupku.
438 ^lan 117
U ovom stavu odre|ene su ~etiri grupe stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja. U ta~kama od 1. do 3. odre|ene su grupe stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja, dok su u ta~ki 4. taksativno nabrojani predmeti koji su izuzeti od izvr{enja. Uz ta~ku 1. Propis novog zakona u ovom dijelu u najve}em dijelu odgovara ~lanu 71. stav 1. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Oba ova propisa defini{u da su izuzeti od izvr{enja predmeti koji sluè za zadovoljenje osnovnih ìvotnih potreba izvr{enika i ~lanova njegovog porodi~no g doma}instva. Izuzimanje od izvr{enja predstavlja na~elo za{tite izvr{enika, kome se primjenom ove zakonske odredbe ostavljaju na raspolaganju stvari (pokretne) koje ~ine egzistencijalni minimum. Za razliku od prednje navedenog propisa ranijeg Zakona o izvr{nom postupku kojim su, primjera radi, bile navedene stvari izuzete od izvr{enja, a tu su spadale i sve druge stvari neophodne za odràvanje porodi~nog doma}instva, ovom zakonskom odredbom ti predmeti su generalno definisani kao predmeti koji su neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, tako da nisu pojedina~no navedene pojedine stvari, ni radi primjera. To zna~i da izuzimanje od izvr{enja predmeta iz ta~ke 1. ovog ~lana u svakom konkretnom slu~aju podlijeè ocjeni suda koji su predmeti neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba. Ovakvom zakonskom rje{enju se pribjeglo iz razloga {to je zakonodavac po{ao od toga da sud treba da cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od socijalnih, porodi~nih prilika i sredine u kojoj ìve izvr{enik i ~lanovi njegove porodice, koje stvari i u kojem konkretnom slu~aju su neophodno potrebne za zadovoljenje osnovnih ìvotnih potreba izvr{enika i ~lanova njegove porodice, odnosno da cijeni o ispunjenju zakonom propisanih uslova za izuzimanje od izvr{enja predmeta iz ta~ke 1. stav 1. ove zakonske odredbe. Slijede primjeri sudskih odluka o izuzimanju od izvr{enja:
Naime, prigovori àlbe koji isti~u da je odre|ivanje izvr{enja na pokretnim stvarima du`nika ugrozilo egzistenciju njegove porodice su neosnovani iz razloga {to du`nik ne potkrepljuje ovu tvrdnju dokazima koji bi upu}ivali da je izvr{enje odre|eno na stvarima koje su izuzete od izvr{enja, odnosno na kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena u smislu ~lana 50. ta~ka 7. ZIP-a, kao {to su neosnovani i àlbeni razlozi koji se odnose na zakonitost izvr{ne isprave, obzirom da je u konkretnom slu~aju izvr{na isprava pravosna`na i izvr{na sudska presuda i da predmetni izvr{ni naslov moè izmjeniti ili ukinuti samo nadle`ni sud, dok izvr{ni sud nije ovla{ten preispitivati zakonitost ovakve odluke (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`845/02 od 1.11.2002. godine). 1) U pogledu izuzimanja od izvr{enja ili ograni~enja izvr{enja u smislu ~lana 4., 5., 71., 92., 93.. i 152. ZIP-a merodvane su imovinske prilike i stanje stvari u trenutku popisa, odnosno druge odgovaraju}e radnje.
^lan 117 439
2) Kasnije izmene (pogor{anje) imovinske situacije du`nika mogu biti od zna~aja za izmenu popisa odnosno druge odgovaraju}e izvr{ne radnje samo ako su nastale iz razloga koji se ne mogu upisivati u krivicu du`nika. 3) Pravo na zahtev za ograni~enje ili izuzimanje od izvr{enja du`nik moè ostvariti tokom ~itavog postupka prigovorom u smislu ~lana 50. ZIP-a, a u vezi sa ~l. 51. ZIP-a (Zaklju~ak sa savetovanja u Saveznom sudu od 10. i 11.6.1981. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2002. godina, strana 132).
5 Uz ta~ku 2. Propis u ovom dijelu novog Zakona o izvr{nom postupku odgovara propisu ta~ke 2. stav 1. ~lan 71. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Razlike se sastoje samo u trajanju perioda na koji se ne odnosi izuzimanje izvr{enja. Tako je ovim ~lanom novog zakona propisano da se od izvr{enja izuzima hrana i ogrev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog poro di~nog doma}instva za 3 mjeseca, dok je prema ranijem zakonu taj period iznosio 6 mjeseci. I u ovom slu~aju sud cijeni (procjenjuje) kolika koli~ina hrane i ogreva je potrebna izvr{eniku i ~lanovima njegovog porodi~nog doma}instva za period od 3 mjeseca. Cijeni se da je taj period (od 3 mjeseca) dovoljno (razumno) vrijeme u kojem izvr{enik treba obezbijediti ove stvari u koli~ini koja obezbe|uje zadovoljenje tih osnovnih poteba. Uz ta~ku 3. Stvari iz grupe odre|ene u ovom dijelu novog zakona koje ne mogu biti predmet izvr{enja ne{to su pro{irene u odnosu na ta~ku 6. stav 1. ~lan 71. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, i to u dijelu kojim je odre|eno da predmet izvr{enja ne moè biti gotov novac izvr{enika po osnovu potraìvanja koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja. U smislu naprijed navedenog, predmet izvr{enja ne mogu biti primanja izvr{enika po osnovu zakonskog izdràvanja, ukoliko se ne radi o potraìvanjima iste vrste (~lan 137. stav 1. ovog zakona), te potraìvanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom (~lan 137. stav 2. ovog zakona). Preostali dio ove ta~ke (koji je identi~an sa ta~kom 6. ~lana 71. ranijeg zakona) propisuje da je izuzet od izvr{enja gotov novac izvr{enika koji ima stalna mjese~na primanja, do mjese~nog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvr{enja, proporcionalno vremenu do idu}eg primanja (vidi ~lan 138. ovog zakona). I kod izuzimanja gotovog novca iz ove ta~ke, sud cijeni ispunjenje ovim zakonom propisanih uslova za izuzimanje od izvr{enja gotovog novca izvr{enika u smislu propisa ovog ~lana. Uz ta~ku 4. Propisom sadrànim u ovom dijelu zakonske odredbe pro{iren je krug stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja tako {to je pored stvari: medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~anog prstena, li~nih pisama, rukopisa i drugih li~nih spisa izvr{enika i porodi~nih fotografija (koje su sadràne i u ta~ki 7. stav 1. ~lan 71. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku) novom zakonskom odredbom propisano da predmet izvr{enja ne mogu biti ni li~ne ni porodi~ne isprave, kao ni porodi~ni portreti. Za razliku od naprijed navedenih stvari iz ta~ke 1. do 3. ovog ~lana, ~ije je izuzimanje relativno i ocjeni suda podlijeè utvr|enje ispunjenja uslova za izuzimanje od izvr{enja, izuzimanje od izvr{enja odre|eno ta~kom 4. ovog ~lana je apsolutno po samom zakonu. Krug ovih stvari odre|en je zakonom i ne moè se mijenjati (suàvati ni pro{irivati). Isto tako nije od zna~aja za izuzimanje od izvr{enja vrijednost niti
440 ^lan 118
koli~ina stvari pobrojanih u ovom dijelu zakonske odredbe. Navedene stvari , imaju karakter li~nih stvari i afekcionu vrijednost, {to opravdava izuzimanje ovih stvari od izvr{enja u smislu ta~ke 4. stav 1. ~lana 117. ovog zakona. 8 Uz stav 2: Ovaj ~lan u dijelu stava 2. koji u potpunosti odgovara stavu 2. ~lana 71. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, propisuje da po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku ne moè biti predmet izvr{enja prije uru~enja po{tanske po{iljke ili po{tanske nov~ane doznake izvr{eniku. Sve do uru~enja navedenih po{tanskih po{iljki i po{tanskih doznaka izvr{eniku iste se nalaze u po{ti, koja poslove po{tanskog saobra}aja obavlja u okviru svoje djelatnosti ovla{tenja, tako da ovakva pravna situacija nije izjedna~ena sa situacijom kada se pokretna stvar nalazi kod tre}eg lica. Uz stav 3: Propis sadràn u ovom stavu zakonske odredbe predstavlja novinu u odnosu na ~lan 71. ranijeg zakona, kojim je bilo propisano izuzimanje od izvr{enja. Me|utim, odredbom ~lana 251. stav 1. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku propisano je da stvari optere}ene ugovornim zalo`nim pravom, nisu izuzete od izvr{enja, {to je sadràno i u ovom dijelu novog Zakona o izvr{nom postupku. Ovom odredbom je propisano da se odredbe stava 1. ovog ~lana (koji predvi|a 4 grupe predmeta koji ne mogu biti predmet izvr{enja) ne odnose na izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potraìvanja obezbije|enih ugovornim zalo`nim pravom na pokretnim stvarima. Ovo zakonsko rje{enje je razumljivo i opravdano, obzirom na pravnu prirodu ugovornog zalo`nog prava, te da se zalo`ni povjerioci po pravilima prvenstvenog namirenja namiruju prije traìoca izv{enja (vidi ~lan 134. stav 1. ovog zakona, a u vezi sa ~lanom 135. i ~lanom 98. stav 1. istog zakona). Propis ovog ~lana kojim je odre|eno izuzimanje od izvr{enja ne sadrì pravilo koje je bilo u stavu 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku da se zakonom moè odrediti da i druge pokretne stvari ne mogu biti predmet izvr{enja, tako da je prema ovoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku krug stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja odre|en ovim zakonom i broj, ni grupa pred meta izuzetih od izvr{enja, ne moè se odrediti drugim zakonom. Izuzimanje od izvr{enja propisano ovom zakonskom odredbom predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju iz ~lana 47. ta~ka 5. ovog zakona. U pogledu instituta izuzimanje od izvr{enja iz ovog ~lana, vidi ~lan 7. i ~lan 8. ovog zakona. ^lan 118. Izvr{ne radnje (1) Izvr{enje na pokretnim stvarima sprovodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom te namirenjem traìoca izvr{enja iz iznosa dobivenog prodajom.
10
11
12
^lan 118 441
(2) Prijedlogom za izvr{enje moè se zahtijevati da se sprovede samo zapljena i procjena, ali u tom slu~aju traìlac izvr{enja je duàn u roku od 3 mjeseca od dana izvr{enog popisa, odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari. (3) Ako traìlac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne podnese prijedlog za prodaju, izvr{enje }e se obustaviti. 1 Uz stav 1: Odredbom ~lana 6. stav 1. ovog zakona propisano je da su sredstva izvr{enja, izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji, kojim se po zakonu potraìvanje prinudno ostvaruje. Izvr{ne radnje kojima se sprovodi izvr{enje na pokretnim stvarima su: zapljena, procjena, prodaja i namirenje traìoca : izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom. Iz navedenog proizlazi da je ovaj ~lan nepromijenjen u odnosu na ~lan 72. stav 1. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Razlikuju se samo u pogledu izraza za izvr{nu radnju zapljena, kojim je zamijenjen raniji izraz popis za ovu izvr{nu radnju. Izmjena naziva ove izvr{ne radnje zapljena adekvatna je samom postupku izvr{enja koji se sprovodi putem prinude. Izraz iz ranijeg zakona popis za ovu izvr{nu radnju adekvatan je popisu pokretnih stvari izvr{enika koje su predmet pljenidbe. Sam izraz se moè tuma~iti kao popisivanje, evidentiranje, a iz naziva (izraza) za izvr{nu radnju popis ne moè se zaklju~iti da je tako ozna~ena izvr{na radnja u vezi sa prinudnim izvr{enjem. Stoga je izmjena naziva izvr{ne radnje zapljena potpuno opravdana i odgovara pravnoj prirodi prinudnog izvr{enja. Uz stav 2: Propisom ~lana 8. stav 1. ovog zakona predvi|eno je da sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu. U vezi sa ovim zakonskim rje{enjem je i ovaj dio zakonske odredbe kojim je propisano da se prijedlogom za izvr{enje moè zahtijevati sprovo|enje samo izvr{nih radnji zapljene i procjene (dakle ne i prodaje i namirenja traìoca izvr{enja). Pljenidba i popis zapljene sprovode se skoro istovremeno, a s popisom zapljene obavlja se i procjena vrijednosti pokretnih stvari. Traìlac izvr{enja moè imati pravni interes za sprovo|enje samo ove dvije izvr{ne radnje, {to mu je ovom zakonskom odredbom omogu}eno. Traìlac izvr{enja sti~e popisom zapljene zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima (vidi ~lan 124. stav 1. ovog zakona). Nakon sprovedenih izvr{nih radnji zapljene i procjene, izvr{ni sud ne prekida postupak, ve} ne provodi dalji tok postupka, sve do isteka roka od tri mjeseca. Me|utim, ovakvo stanje po sprovedenoj zapljeni i procjeni zakonodavac je ograni~io na 3 mjeseca ra~unaju}i od dana izvr{enog popisa odnosno procjene. Po isteku zakonom propisanog roka od 3 mjeseca traìlac izvr{enja je duàn podnijeti prijedlog za prodaju zaplijenjenih pokretnih stvari. Propis o sprovo|enju samo zapljene i procjene sadràn u stavu 2. ovog ~lana predstavlja izuzetak od pravila da sprovo|enje izvr{enja, {to podrazumijeva prelazak iz jedne u drugu izvr{nu radnju, izvr{ni sud sprovodi po slu`benoj du`nosti, dakle bez prijedloga stranaka, sve do potpunog namirenja potraìvanja traìoca izv{enja (rukovode}i se pravilom, kada se jednom izvr{ni postupak pokrene, daljnji tok postupka sud sprovodi po slu`benoj du`nosti).
442 ^lan 119
Uz stav 3: Ovaj dio zakonske odredbe (jednako kao i stav 3. ~lana 72. ranijeg zakona) propisuje jednu vrstu sankcije za traìoca izvr{enja ako u roku od 3 mjeseca od dana izvr{enog popisa, odràne procjene ne podnese prijedlog za prodaju popisanih i procijenjenih pokretnih stvari. U tom slu~aju, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, izvr{enje }e se obustaviti. Zna~i da traìlac izvr{enja ne moè, ukoliko za to ima pravni interes, samo obezbijediti svoje potraìvanje sticanjem zalo`nog prava i da takvo stanje traje onoliko dugo koliko to odgovara traìocu izvr{enja. Traìocu izvr{enja je pruèna mogu}nost da predloì sprovo|enje samo zapljene i procjene pokretnih stvari, ali je ovom zakonskom odredbom odre|eno vrijeme zastoja izvr{nog postupka po sprovo|enju ovih izvr{nih radnji, a istekom tog vremena izvr{ni postupak }e se ili sprovoditi ili }e se obustaviti izvr{enje, jer intencija zakonodavca je da se izvr{ni postupak dovr{i. U vezi pojma sredstva izvr{enja i ograni~enje sredstava vidi ~lan 6. stav 1. i ~lan 8. stav 1. ovog zakona. 2. Zapljena i procjena pokretnih stvari ^lan 119. Obavijest o zapljeni (1) U pravilu, sudski izvr{ilac, prije nego {to pristupi zapljeni, preda}e izvr{eniku rje{enje o izvr{enju i pozva}e ga da plati iznos za koji je odre|eno izvr{enje. (2) Ako izvr{eniku rje{enje o izvr{enju nije moglo da se preda prilikom zapljene, dostavit }e mu se naknadno po op{tim pravilima o dostavi. (3) Sud moè odlu~iti zavisno od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja da uru~i rje{enje o izvr{enju prije poku{aja popisa i zapljene izvr{enikovih stvari. (4) Izuzetno, popis i zapljena izvr{enikovih stvari moè se izvr{iti po uru~enju rje{enja o izvr{enju, {to sud cijeni u svakom pojedinom slu~aju. (5) O vremenu i mjestu zapljene obavijestit }e se traìlac izvr{enja ako je to traìo. (6) Odsutnost traìoca izvr{enja ne spre~ava sprovo|enje zapljene. (7) O obavljenoj zapljeni obvijesti}e se stranka koja joj nije bila prisutna.
Uz stav 1: Iz formulacije dijela ove zakonske odredbe (stav 1. ovog ~lana) koji glasi: U pravilu, sudski izvr{ilac, prije nego {to pristupi zapljeni, preda}e izvr{eniku rje{enje o izvr{enju... proizlazi da prema ovoj odredbi novog zakona nije pedvi|eno pravilo (kako je bilo propisano ~lanom 73. stav 1. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku) da }e sudski izvr{ilac, prije nego {to
^lan 119 443
pristupi zapljeni, predati izvr{eniku rje{enje o izvr{enju i pozvati ga da plati iznos za koji je odre|eno izvr{enje. To pravilo iz istoimene zakonske odredbe ranije vaè}eg zakona o predaji rje{enja o izvr{enju tada{njem du`niku, prije nego {to pristupi izvr{noj radnji (tada popis), propisom ovog ~lana zamijenjeno je formulacijom u pravilu }e se rje{enje o izvr{enju predati izvr{eniku prije nego {to se pristupi zapljeni. To zna~i da tako propisano pravilo ima izuzetaka o na~inu dostavljanja rje{enja o izvr{enju izvr{eniku koji su propisani u istoj zakonskoj odredbi. 2 Uz stav 2: Ovaj dio ~lana novog zakona nepromijenjen je u odnosu na ~lan 73. stav 2. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Prema propisu ovog (novog) ~lana ako izvr{eniku rje{enje o izvr{enju nije moglo da se preda prilikom zapljene, kako se u pravilu i dostavlja ovo rje{enje, rje{enje o izvr{enju izvr{eniku }e se dostaviti naknadno, po op{tim pravilima o dostavi. Na ovakav na~in dostavljanje rje{enja o izvr{enju izvr{eniku }e se izvr{iti kada izvr{enik nije bio prisutan sprovo|enju izvr{ne radnje zapljena, jer izvr{enik naj~e{}e nema saznanja o popisu i zapljeni sve dok mu se ne uru~i rje{enje o izvr{enju. Dostavljanje rje{enja o izvr{enju vr{i se po pravilima o dostavljanju tu`be iz Zakona o parni~nom postupku (~lan 10. stav 1. ovog zakona). Uz stav 3: U ovom dijelu zakonske odredbe na nov na~in je propisana . mogu}nost uru~enja rje{enja o izvr{enju izvr{eniku. Predvi|ena je mogu}nost suda da odlu~i, zavisno od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja, da li }e uru~enje rje{enja o izvr{enju vr{iti prije poku{aja popisa i zapljene izvr{enikovih stvari. Ovakvo zakonsko rje{enje nametnula je dosada{nja sudska praksa. Nerijetki su slu~ajevi bili da, nemali broj izvr{enika (uglavnom u postupku izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave), nakon {to im se uru~i rje{enje o izvr{enju, izmiri svoju obavezu, tako da i ne do|e do sprovo|enja izvr{ne radnje zapljene. Ovom zakonskom odredbom data je mogu}nost izvr{nom sudu da cijeni okolnosti pojedina~nog slu~aja i gdje god na|e opravdanim da rje{enje o izvr{enju dostavi izvr{eniku prije poku{aja popisa i zapljene, {to svakako vodi efikasnosti sprovo|enja izvr{nog postupka. Uz stav 4: Kao izuzetak od pravila iz stava 1. ovog ~lana, u ovom dijelu zakonske odredbe propisano je da se popis i zapljena izvr{enikovih stvari moè vr{iti po uru~enju rje{enja o izvr{enju, {to sud tako|e cijeni u svakom pojedinom slu~aju. Ovo zakonsko rje{enje na nov na~in propisuje pravila u pogledu obavje{tenja o zapljeni, a nametnula ga je dosada{nja sudska praksa. Brojni izvr{ni predmeti i te{ko}e organizacione prirode u sudovima ~esto ne omogu}avaju sprovo|enje popisa i zapljene istovremeno sa uru~enjem izvr{eniku rje{enja o izvr{enju. Stoga je ovaj propis dao mogu}nost da sud cijeni sve okolnosti pojedina~nog slu~aja koje bi opavdavale primjenu ovakvog zakonskog rje{enja. Uz stav 5: Propis ovog ~lana sadràn u stavu 5. nepromijenjen je u odnosu na istoimeni ~lan 73. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Kao {to je u komentaru ~lana 118. stav 2. ovog zakona re~eno, provo|enje
3 4
444 ^lan 120
izvr{nih radnji nakon {to traìlac izvr{enja podnese prijedlog za izvr{enje na pokretnim stvarima, dalji postupak izvr{enja sprovodi se po slu`benoj du`nosti, bez prijedloga stranke. Ova zakonska odredba daje mogu}nost traìocu izvr{enja da zatraì od suda da ga sud obavijesti o vremenu i mjestu zapljene. Ako je to traìo, sud }e o vremenu i mjestu zapljene obavijestiti traìoca izvr{enja. 7 Izvr{enje se sprovodi radnim danom u vremenu od 7 do 19 ~asova, a sud moè zaklju~kom odrediti i druga~ije, ako za to postoje opravdani razlozi (~lan 42. ovog zakona). Uz stav 6: Prema ovom propisu, odsustvo traìoca izvr{enja ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja. Raniji zakon (~lan 73. stav 4.) je propisivao da ni odsustvo du`nika ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja, {to nije sadràno u ovom ~lanu novog zakona. Uz stav 7: Propis o obavje{tavanju stranke (koja nije bila prisutna) o obavljenoj zapljeni nepromijenjen je u odnosu na ~lan 73. stav 5. ranije vaè}eg zakona i propisuje du`nost suda da o obavljenoj zapljeni obavijesti stranku koja zapljeni nije prisutna. Ovo zakonsko rje{enje je opravdano jer se time strankama pruà mogu}nost raspravljanja pred sudom, a obzirom da ovu izvr{nu radnju sprovodi sudski izvr{ilac na taj na~in se strankama pruà mogu}nost da ukaù na eventualne nepravilnosti pri sprovo|enju izvr{enja (~lan 45. ovog zakona). ^lan 120. Predmet zapljene (1) Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene. (2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika te njegove stvari koje se nalaze u posjedu traìoca izvr{enja. (3) Ako tre}a lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvr{enika koja je predmet izvr{enja, niti dokaù svoja prava na njima, smatra se da takva prava tre}ih ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu. (4) Smatra se da su bra~ni ili vanbra~ni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj ku}i, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti. (5) Izvr{enikove stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane. (6) Ako tre}e lice ne pristane na popis, sud }e zaklju~kom na traìoca izvr{enja, na njegov prijedlog, prenijeti izvr{enikovo pravo na predaju stvari radi sprovo|enja izvr{enja po pravilima o prenosu radi naplate.
^lan 120 445
Uz stav l: Zapljena kao izvr{na radnja obavlja se sastavljanjem popisa zapljene. Pljenidbeni popis, kojim se popisuju stvari kao predmet zapljene, propisivao je i ranije vaè}i zakon. Slijedi primjer iz sudske prakse o postupanju suda o slu~aju nepravilnosti prilikom popisa stvari koje mogu biti predmet popisa zapljene:
Ako poverilac posle popisa pokretnih stvari podneskom traì od suda da se otkloni nepravilnost koju je slu`beno lice u~inilo u sprovo|enju izvr{enja, sud je duàn, pre nastavljanja izvr{enja, da odlu~i o prigovoru poverioca u smislu ~lana 47. ZIP-a (Re{enje Okru`nog suda u [apcu G`-1604/99 od 2.11.1999. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, broj 6/00).
2 Uz stav 2: Ovaj dio zakonske odredbe je nepromijenjen u odnosu na ~lan 74. stav 1. ranijeg zakona. Sadrì propis o tome da se pri sastavljanju pljenidbenog popisa popisati mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu traìoca izvr{enja. Budu}i da se radi o namirenju nov~anog potraìvanja, stvari, kao predmet zapljene, trebaju biti u pravnom prometu. Iz sadràja ovog propisa proizlazi da se popisati mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika, kao i njegove stvari u posjedu traìoca izvr{enja, pri ~emu zakonodavac ne traì da stvari koje se popisuju budu u svojini izvr{enika, kao {to ne pravi ni razliku izme|u stvari u neposrednom posjedu i stvari u posrednom posjedu, iz ~ega slijedi zaklju~ak da predmet zapljene mogu biti stvari i u posrednom i u neposrednom posjedu izvr{enika. Posjed stvari propisan je odredbom ~lana 70. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima. Me|utim, u praksi se moè desiti da izvr{enik drì stvar u fakti~koj vlasti u ime drugog lica naprimjer radnik drì u posjedu stvar poslodavca (motorno vozilo i sl.) i postupa po njegovim uputstvima, i tada stvar nije u posjedu radnika, ve} poslodavca. Stvari izvr{enika koje se nalaze u posjedu traìoca izvr{enja mogu, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, biti predmet pljenidbenog popisa. U takvoj situaciji traìlac izvr{enja ima neposredni posjed, a izvr{enik posredni posjed stvari, pa kako se u tom slu~aju radi o stvarima izvr{enika koje se nalaze u posjedu traìoca izvr{enja iste mogu biti predmet pljenidbenog popisa. Primjer iz sudske prakse za odre|ivanje predmeta izvr{enja:
U situaciji kada naplata poverio~evog potraìvanja u stranom novcu nije uspela, prvostepeni sud je zakonito postupio kada je na predlog poverioca u skladu sa odredbom ~lana 27. ZIP-a pobijanim re{enjem odredio popis i prodaju du`nikovih pokretnih stvari, radi namirenja poverio~evog potraìvanja. (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-1577/96 od 28.8.1997. godine Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Poslovna politika, Beograd, broj 12/91)
5 Uz stav 3: Propis sadràn u stavu tre}em ovog ~lana predstavlja novinu jer odredba ovakvog sadràja nije bila u ranije vaè}em Zakonu o izvr{nom po-
446 ^lan 120
stupku. Iz njegovog sadràja proizlazi da zakonodavac polaze}i od zakonske definicije posjeda, kao fakti~ke vlasti na stvari (~lan 70. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima), kod ~injenice da tre}e lice ne obavijesti sud o svojim pravima na pokretnoj stvari koja je u posjedu izvr{enika, niti dokaè svoja prava na njima, u smislu ove zakonske odredbe - smatra se da takva prava tre}ih lica ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu. Ovdje zakonodavac govori o vlasni{tvu izvr{enika na stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu, smatraju}i da takvo pravo tre}eg lica ne postoji i imaju}i u vidu da su stvari u posjedu izvr{enika i polaze}i od pravila o teretu dokazivanja. 6 Uz stav 4: Ovaj dio zakonske odredbe predstavlja novinu u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Prema ovom propisu smatra se da su bra~ni ili vanbra~ni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj ku}i, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da se prevazi|u problemi koji su se javljali u dosada{njoj sudskoj praksi, kada su supru`nici (bra~ni ili vanbra~ni), ~esto u cilju izbjegavanja obaveze izvr{enika svojatali stvari koje se zateknu u posjedu izvr{enika. Ovakvo zakonsko rje{enje sadràno je i u odredbi ~lana 272. stav 1. Porodi~nog zakona Republike Srpske (Sl. gl. Republike Srpske, broj: 54/02), kojim je predvi|eno da svakome od bra~nih supru`nika pripada po zajedni~ke imovine. Dakle, zakonodavac polazi od zakonske pretpostavke o jednakim dijelovima u sticanju zajedni~ke imovine, s tim {to je istim zakonom data mogu}nost da svaki bra~ni supru`nik moè zahtijevati da mu sud odredi ve}i dio od pripadaju}e mu polovine zajedni~ke imovine ako dokaè da je njegov doprinos u sticanju zajedni~ke imovine o~igledno ve}i od doprinosa drugog bra~nog druga. Isto tako je i u ovom dijelu Zakona o izvr{nom postupku propisana zakonska pretpostavka o jednakim dijelovima bra~nih ili vanbra~nih supru`nika ili suvlasnika na pokretnim stvarima koje su predmet zapljene. Uz stav 5: Na~in popisivanja izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica ure|en je u ovom dijelu zakonske odredbe tako da se izvr{enikove stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica mogu, u smislu iste zakonske odredbe, popisati samo ako ono na to pristane. Na istovjetan na~in je ovo pitanje bilo propisano ~lanom 74. stav 2. ranije vaè}eg zakona. Zakon propisuje obavezu pristanka tre}eg lica koje je u ovom slu~aju neposredni posjednik (a izvr{enik je posredni posjednik), jer su stvari u fakti~koj vlasti tre}eg lica. Dakle, i ovdje se provla~i teza zastupljena kroz cijeli ovaj ~lan , da je posjed stvari od zna~aja za sastavljanje pljenidbenog popisa, obzirom da je u smislu odredbi Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima posjed stvari fakti~ka vlast na stvari. Stoga je za popis stvari koje su u posjedu tre}eg lica potreban izri~it pristanak tre}eg lica za popis tih stvari. Uz stav 6: Ukoliko se tre}e lice usprotivi popisu izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica, sud }e zaklju~kom, na prijedlog traìoca izvr{enja, prenijeti na njega izvr{enikovo pravo na predaju stvari, radi sprovo|enja izvr{enja po pravilima o prenosu radi naplate (vidi ~lan 146. stav 1. i stav 2. ovog zakona), kao {to je to bilo predvi|eno i ranije vaè}im zakonom, u ~lanu 74. stav 3. istog zakona.
^lan 121 447
^lan 121. Obim popisa zapljene (1) Popisa}e se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja i tro{kova izvr{enja. (2) Prvenstveno se popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi spre~avalo izvr{enje i stvari koje se najlak{e mogu unov~iti, pri ~emu }e se o tome uzeti u obzir i izjave prisutnih strana ka i tre}ih lica. 1 Uz stav 1: Prema odredbi ~lana 8. stav 1. i stav 2. ovog zakona sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu, a ako je predloèno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja sud moè ograni~iti izvr{enje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljne za ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja. Iz ove osnovne odredbe proizlazi pravilo o obimu popisa zapljene sadràno u stavu 1. ovog ~lana. Prema tom pravilu, popisa}e se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje traìoca izvr{enja i tro{kova izvr{enja. Popisuju se stvari koje su nazna~ene u prijedlogu za izvr{enje, ako su u prijedlogu stvari nazna~ene. Tako je sudska praksa zabiljeìla primjer obima popisa pokretnih stvari u niè navedenoj odluci:
Slu`bena osoba prilikom popisa pokretnina radi naplate nov~anog potraìvanja nije du`na utvrditi i popisati sve stvari koje se nalaze u posedu du`nika, nego samo one koje mogu biti predmet izvr{enja odnosno koje nisu izuzete od izvr{enja, a dovoljna su za namirenje verovnika (OS Slavonska Poèga, G`-345/80, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2000. godine, strana 134).
3 Uz stav 2: Pravilo je da se popisuju prvo stvari u pogledu kojih nema spora ni prigovora koji bi spre~avali izvr{enje, a zatim stvari ~ija }e se vrijednost na brz i pogodan na~in unov~iti na trì{tu, zbog ~ega sudski izvr{ilac prilikom popisa uzima u obzir i cijeni izjave prisutnih stranaka i tre}ih lica. Ranije vaè}im Zakonom o izvr{nom postupku u ~lanu 75. stav 3., bilo je propisano da sud na prijedlog tada{njeg du`nika, moè naknadno odrediti izvr{enje na predmetu ako postoji znatna nesrazmjera izme|u vrijednosti predmeta i potraìvanja. Ovom odredbom novog zakona nije preuzet naprijed navedeni propis koji je u ovom dijelu {titio interese tada{njeg du`nika. Kako prema novom Zakonu o izvr{nom postupku obje stranke imaju jednak procesnopravni poloàj, a sud u postupku popisivanja vodi ra~una o interesima stranaka, prednje navedena zakonska odredba ranije vaè}eg zakona opravdano nije preuzeta, jer je u suprotnosti sa samom koncepcijom novog zakona o poloàju stranaka u izvr{nom postupku.
448 ^lan 122
^lan 122. ûvanje popisanih stvari (1) Popisane stvari sudski izvr{ilac }e ostaviti na ~uvanje izvr{eniku, ako sud, na prijedlog traìoca izvr{enja, nije odredio da se one predaju na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu. (2) Rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu snosi traìlac izvr{enja, osim ako je uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile. (3) Gotov novac, hartije od vrijednosti i dragocjenosti preda}e se u sudski depozit. (4) U sudski depozit preda}e se i druge stvari ve}e vrijednosti, ako su pogodne za takav na~in ~uvanja. 1 Uz stav 1: Stav prvi ove zakonske odredbe promijenjen je u odnosu na raniji ~lan 76. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku koji je bio u primjeni prije stupanja na snagu novog Zakona o izvr{nom postupku. Zapljena se, u smislu ~lana 120. stav 1. ovog zakona (kao prva izvr{na radnja za sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima), obavlja sastavljanjem popisa zapljene. Popis zapljene (pljenidbeni popis) obuhvata pokretne stvari koje samim popisivanjem sti~u poseban pravni reìm. Na stvarima popisanim pljenidbenim popisom preduzima se sljede}a, zakonom propisana, izvr{na radnja procjena vrijednosti stvari. Zbog takvog pravnog statusa popisanih i procijenjenih stvari, ovom zakonskom odredbom propisan je na~in ~uvanja popisanih stvari do njihove prodaje. Prema pravilu sadrànom u stavu prvom ove zakonske odredbe, sudski izvr{ilac }e popisane stvari ostaviti na ~uvanje izvr{eniku. U tom slu~aju izvr{enik je ~uvar popisanih stvari do njihove prodaje. Poloàj izvr{enika kao ~uvara popisanih stvari podrazumijeva da izvr{enik stvari koje su obuhva}ene pljenidbenim popisom i koje su ina~e stvari izvr{enika ~uva, kao da se radi o tu|im stvarima. Ovakva zakonska formulacija, da se popisane stvari ostavljaju na ~uvanje izvr{eniku, ne zna~i da je izvr{enik ~uvar u tehni~kom smislu. To zna~i da u slu~aju predaje popisanih stvari izvr{eniku stvari ostaju i dalje smje{tene kod izvr{enika, da smje{taj mora biti odgovaraju}i kako bi se sprije~ilo propadanje ili uni{tavanje stvari, da ih izvr{enik ~uva od uni{tenja, propadanja, otu|enja i to sve do njihove prodaje. Pravni status pokretnih stvari koje sudski izvr{ilac ostavi na ~uvanje izvr{eniku jednak je statusu pokretnih stvari koje su predmet ugovora o ostavi, iz ~lana 712. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Prema ovoj zakonskoj odredbi ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavioca, te da je ~uva i da je vrati kad je ovaj bude zatraìo. Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na ~uvanje (~lan 716. Zakona o obligacionim odnosima). Iz sadràja stava 1. ove zakonske odredbe ne proizlazi da izvr{eniku pripada pravo na upotrebu pokretne stvari
^lan 122 449
koja je obuhva}ena pljenidbenim popisom, jer je istom odredbom propisana samo obaveza ~uvanja popisanih stvari. Me|utim, prema stavu 3. ~lana 716. istog zakona, kada je u ostavu data neka nepotro{na stvar i ostavoprimcu dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovara~a primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vra}anja stvari, sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi, ako ugovara~i nisu {to drugo odredili u tom pogledu. 4 Saglasno prednje navedenoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima, obzirom na pravni status stvari koje se nalaze na ~uvanju kod izvr{enika, nema smetnji da sudski izvr{ilac odredi (na zahtjev izvr{enika) da izvr{enik upotrebljava neke od stvari iz pljenidbenog popisa za vrijeme ~uvanja stvari ako time ne umanjuje vrijednost tih stvari i ako se na taj na~in stvari ne izlaù ve}em riziku, o{te}enjima ili propadanju. U tom slu~aju upotrebu odre|ene pokretne stvari od strane izvr{enika sudski izvr{ilac odobrava zaklju~kom, kojim se odre|uje i vrijeme za koje je upotreba stvari odobrena. Pravilo iz stava 1. ovog ~lana o ostavljanju popisanih stvari na ~uvanje izvr{eniku (o ~emu odluku donosi sudski izvr{ilac) ne}e se primijeniti ako traìlac izvr{enja sudu predloì da se stvari predaju na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu. Ovakav prijedlog traìlac izvr{enja moè podnijeti sve do prodaje stvari, tako da traìlac izv{enja moè, ukoliko je ranije predloìo ~uvanje stvari kod izvr{enika, taj prijedlog izmijeniti. O prijedlogu traìoca izvr{enja da se popisane stvari predaju na ~uvanje njemu ili tre}em licu odlu~uje sud. Odluku o oduzimanju stvari povjerenih na ~uvanje izvr{eniku i o povjeravanju istih stvari na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu sud donosi u obliku zaklju~ka. Dakle, pravo je traìoca izvr{enja da predloì sudu oduzimanje od izvr{enika stvari koje su ostavljene na ~uvanje kod izvr{enika i sud moè, samo na prijedlog traìoca izvr{enja, odrediti da se popisane stvari predaju na ~uvanje njemu ili tre}em licu. Ukoliko sud na prijedlog traìoca izvr{enja odredi oduzimanje stvari od izvr{enika i povjeri ih na ~uvanje tre}em licu, ugovor o ~uvanju, koji moè imati pravni karakter ugovora o ostavi, o uskladi{tenju i sl., sa tre}im licem, odre|enim za ~uvanje, u ime traìoca izvr{enja, zaklju~uje sudski izvr{ilac. Pravni odnos izme|u traìoca izvr{enja i tre}eg lica ure|uje se ugovorom, a na taj odnos se primjenjuju i pravila obligacionog prava. Ako se na prijedlog traìoca izvr{enja stvari oduzmu od izvr{enika i predaju traìocu izvr{enja, u tom slu~aju u li~nosti traìoca izvr{enja sjedinjeni su traìlac izvr{enja i ~uvar stvari. Ni traìlac izvr{enja nije ~uvar stvari u tehni~kom smislu te rije~i i njegova uloga ~uvara izjedna~ena je sa ulogom izvr{enika kao ~uvara stvari. U sudskoj praksi su rijetki slu~ajevi da traìlac izvr{enja predloì izuzimanje popisanih stvari od izvr{nika i njihovo povjeravanje samom traìocu izvr{enja ili tre}em licu. Razlozi za to su prvenstveno nedostatak prostora za smje{taj
450 ^lan 122
tih stvari radi ~uvanja istih i nedostatak nov~anih sredstava, {to je u obavezi traìoca izvr{enja da prethodno predujmi tro{kove za potrebe predaje na ~uvanje popisanih stvari tre}em licu. Ti tro{kovi spadaju u tro{kove izvr{nog postupka i oni se nadokna|uju iz iznosa dobivenog prodajom pokretnih stvari, prema pravilu o prvenstvenom namirenju. Me|utim, nadoknada tih tro{kova nije uvijek sigurna i sasvim izvjesna, a vrijeme u kojem }e se naplatiti i izvjesnost naplate tih tro{kova zavisi od duìne trajanja postupka, sprovo|enja izvr{enja prodajom pokretnih stvari i mogu}nosti prodaje stvari. Pored navedenog, u praksi su se kao smetnja za ostvarivanje ovog prava traìoca izvr{enja javljale te{ko}e oko obezbje|enja tre}eg lica koje prihvata ~uvanje popisanih stvari. 10 Sudska praksa u slu~aju ~uvanja popisanih stvari kod izvr{enika tako|e je pokazala odre|ene nedostatke. Nerijetko, izvr{enik kao nesavjestan ~uvar stvari, upotrebom i kori{tenjem stvari poslije sastavljanja pljenidbenog popisa, te stvari izlaè riziku, usljed ~ega se ~esto time odugovla~i postupak sprovo|enja izvr{enja. Navedeni nedostaci, koji se javljaju u praksi sudova u slu~aju ~uvanja popisanih stvari, bilo od strane izvr{enika bilo kod traìoca izvr{enja ili tre}eg lica, novim zakonskim rje{enjima u pogledu prodaje pokretnih stvari, kojim je znatno skra}en postupak same prodaje, trebali bi biti svedeni na manju mjeru. Uz stav 2: Ovaj stav je nepromijenjen u odnosu na stav 2. istoimenog ~lana 76. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Traìlac izvr{enja snosi tro{kove ~uvanja stvari kada sud na njegov prijedlog odredi da se popisane stvari predaju na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu. Pored tro{kova ~uvanja stvari, u tom slu~aju rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu snosi traìlac izvr{enja, osim ako je uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile. Propisivanje obaveze sno{enja rizika od uni{tenja ili o{te}enja stvari na ovakav na~in predstavlja jedan od razloga {to traìoci izvr{enja u praksi sudova rijetko predlaù oduzimanje stvari od izvr{enika i njihovu predaju na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu. Kao {to je u prethodnom stavu ove zakonske odredbe re~eno, odnos izme|u traìoca izvr{enja i tre}eg lica, kome je na prijedlog traìoca izvr{enja povjereno ~uvanje stvari, ure|uje se ugovorom i na taj obligacionopravni odnos primjenjuju se odredbe ugovora i pravila obligacionog prava kojim se ure|uje predmetni ugovorni odnos. Danom predaje stvari traìocu izvr{enja ili tre}em licu na ~uvanje traìlac izvr{enja snosi odgovornost za eventualno uni{tenje ili o{te}enje stvari, izuzev ako je do njega do{lo usljed vi{e sile i ako je sud odredio izvr{enje oduzimanjem stvari skladi{tenjem ili stavljajem u depozit suda po slu`benoj du`nosti, kada opasnost od uni{tenja stvari ili njenog o{te}enja prelazi na sud. To zna~i da ova zakonska odredba, prema ~ijem sadràju rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu snosi traìlac izvr{enja, propisuje da je slu~aj propasti ili o{te}enja stvari povjerene na ~uvanje tre}em licu koje nije izazvano vi{om silom pravno izjedna~ena sa namirenjem traìoca izvr{enja do visine vrijedno-
11
12
13
14
^lan 122 451
sti stvari ili dijela uni{tene stvari. Dakle, ova zakonska odredba ure|uje odnos traìoca izvr{enja i izvr{enika u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima i ne osloba|a odgovornosti (prema pravilima od{tetnog prava) tre}e lice, ukoliko to lice nije ispunjavalo obavezu ~uvanja preuzetih stvari na ugovoreni i zakonom propisani na~in, s tim da se taj ugovorni odnos traìoca izvr{enja i tre}eg lica ne ti~e izvr{enika ~ije su stvari uni{tene ili o{te}ene. 15 Traìlac izvr{enja, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, ne snosi rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih od strane suda (a na prijedlog traìoca izvr{enja) na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu ako je uni{tenje ili o{te}enje poslje. dica vi{e sile. U tom slu~aju, uni{tenje ili o{te}enje stvari bez pravnog je dejstva u odnosu na obavezu izvr{enika prema traìocu izvr{enja, tako da uni{tenjem ili o{te}enjem popisanih stvari, ta obaveza izvr{enika prema traìocu izvr{enja nije ispunjena. Uz stav 3: Stav 3. ove zakonske odredbe identi~an je stavu 4. ~lana 76. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Propisuje na~in ~uvanja gotovog novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti, kao stvari koje su obuhva}ene pljenidbenim popisom. Prema propisu ove zakonske odredbe, navedene stvari }e se uvijek na ~uvanje predati u sudski depozit. Po{to je za navedene stvari zakonom izri~ito propisano da }e se ove stvari predati u sudski depozit, to zna~i da iste stvari nije mogu}e ~uvati na druga~iji na~in nego {to je to propisano ovom zakonskom odredbom. Postupanje sa stvarima predatim u sudski depozit ure|eno je Pravilnikom o unutra{njem poslovanju redovnih sudova (Sl. list SR BiH broj 3/76). s Saglasno odredbi ~lana 170. navedenog Pravilnika, gotovina i vrijednosti (sud ski polozi), s namjerom da se odmah ili u kra}em roku upotrijebe za odre|enu svrhu, ili kojima u sudskom depozitu treba utvrditi korisnika, ~uvaju se u sudskoj blagajni ili na ra~unu suda, ili u sefu u banci, a ako je predmet sudskog pologa takav da zbog posebnih svojstava i opsega nije prikladan za ~uvanje u sudu ili sefu odredi}e se da se takav polog ~uva kod pravnog ili fizi~kog lica odnosno ustanove, s tim da svaki sudski polog ima svoj naziv, u kojem se navodi ime polagaoca i pravna stvar na koju se polog odnosi. Gotovina i vrijednosti prema ~lanu 171. istog pravilnika u sudski depozit se primaju preko organizacije koja se bavi platnim prometom, banke, po{te, ili neposredno u sudu. Primljene dragocjenosti popisuje komisija koju odredi predsjednik suda, a koja je du`na pobliè i ta~no popisati primljene predmete po komadima, kakvo}i, koli~ini, teìni, obliku i sl., tako da se isklju~i svaka mogu}nost zamjene, a zapisnik o popisu sastavlja se u dva primjerka, od kojih se jedan ulaè u odgovaraju}i spis a drugi u omot s popisanim vrijednostima (~lan 175. istog pravilnika). Vrijednosni papiri se popisuju tako da se navodi: dràva u kojoj je vrijednosni papir izdat, ime i naziv izdavaoca, serija i broj vrijednosnog papira, iznos na koji talon glasi, kuponi {to su povezani s vrijednosnim papirom i datum kada treba isplatiti ili realizovati prvi kupon (~lan 176. prednje navedenog pravilnika). Nadalje, {tedne i ulo`ne knjiìce popisuju se tako da se navodi naziv nov~ane organizacije koja ih je izdala, ime ulaga~a, broj {tedne i ulo`ne knjiìce i saldo na koji knjiìca glasi, a eventualno i posebni znak (~lan 177. pravilnika), dok
16
17
452 ^lan 123
je primanje isprava i ostalih vrijednosnih papira propisano ~lanom 178. Pravilnika, koji propisuje da se isti popisuju tako da se navodi: njihovo svojstvo, izdavalac, datum i mjesto izdavanja i drugi podaci, a isprave se evidentiraju po komadima, bez ozna~ava-nja vrijednosti. ^lanom 179. Pravilnika propisano je primanje strane valute, kada se u popis navodi naziv dràve u kojoj valuta vrijedi kao zakonsko sredstvo pla}anja, nominalna vrijednost na koju nov~anica glasi, naziv izdavaoca, serija i broj i eventualni drugi podaci, a vrijednost strane valute se navodi prema kursnoj vrijednosti na dan preuzimanja. Navedeni pravilnik sadrì i druge odredbe o postupanju sa stvarima predatim na ~uvanje u sudski depozit. 18 Uz stav 4: Identi~no kao stavom 4. ~lana 76. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, ovom zakonskom odredbom predvi|ena je mogu}nost da se u sudski depozit, pored stvari pobrojanih u prethodnom stavu, predaju i druge stvari od ve}e vrijednosti ako su podesne za takav na~in ~uvanja. Pitanje kruga stvari koje se u smislu ovog propisa predaju u depozit suda je u ocjeni suda, a to mogu biti npr. umjetni~ke slike, patent, tehni~ko unapre|enje i sl. ako su podesne za takav na~in ~uvanja. Kriteriji koji opredjeljuju stvari koje spadaju u krug drugih stvari koje se predaju u sudski depozit na ~uvanje su: vrijednost stvari, te pogodnost (obzirom na veli~inu i svojstva svake pojedine stvari) za ~uvanje na takav na~in. U ovoj zakonskoj odredbi nije sadràn stav 3. ~lana 76. ranijeg ZIP-a, kojim je propisan na~in ozna~avanja popisanih stvari, {to je sadràno u ~lanu 127. stav 3. ovog zakona. ^lan 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da raspolaù istim bez sudskog naloga. 1 Za razliku od istoimenog ~lana 77. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, kojim je u stavu prvom zabrana rasplaganja popisanim stvarima bila propisana samo u odnosu na tada{njeg du`nika, ova zakonska odredba, zabrana raspolaganja popisanim stvarima odnosi se na sva lica koja posjeduju popisane stvari ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima. Novina u ovom zakonu u pogledu zabrane popisanim stvarima je i u tome {to je ovom zakonskom odredbom predvi|eno da se licima nazna~enim u istoj zakonskoj odred. bi zabranjuje da rasplaù popisanim stvarima, bez sudskog naloga. Dakle, novim zakonskim rje{enjem pro{iren je krug lica na koja se odnosi zabrana rasplaganja popisanim stvarima i predvi|ena je mogu}ost da navedena lica mogu raspolagati tim stvarima, ali samo na osnovu sudskog naloga. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da se nesavjesnim licima (a to moè biti ne samo izvr{enik nego i zalo`ni traìlac izvr{enja i tre}e lice) onemogu}i raspolaganje popisanim stvarima i da se time sprije~i o{te}enje ili uni{tenje
19
^lan 123 453
stvari, tako da ovako izre~ena zabrana, kako je to propisano ovom odredbom novog Zakona o izvr{nom postupku, obezbje|uje efikasnije sprovo|enje postupka izvr{enja prodajom pokretnih stvari. 4 Ovim propisom predvi|ena je mogu}nost raspolaganja popisanim stvarima samo na osnovu sudskog naloga. To je razumljivo obzirom da se radi o stvarima koje su popisane u izvr{nom postupku radi namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja i koje samim tim imaju poseban pravni reìm, tako da samo sud, ukoliko to ocijeni cjelishodim, moè dati nalog za raspolaganje popisanim stvarima. To moè biti npr. slu~aj kada popisane stvari po svom organskom sastavu imaju takva svojstva da se radi o kvarljivim stvarima i da se zbog toga, kao i zbog duèg vremenskog perioda u kom te stvari imaju status ~uvanih popisanih stvari, prijeti potpuno uni{tenje, a s druge strane postoje izgledi da izvr{enik te stvari unov~i prije zakazanog ro~i{ta za njihovu prodaju. U praksi se mogu pojaviti i drugi brojni slu~ajevi u kojim bi lica koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima imala odre|eni interes za raspolaganje popisanim stvarima za vrijeme njihovog ~uvanja, ali odluku o tome, obzirom na njihov poseban pravni reìm koji su stekle po odluci suda, mora donijeti sud. Ovakvo zakonsko rje{enje je opravdano jer sama svrha popisa stvari i njihovo ~uvanje nije u tome da se raspolaganje zabranjuje po svaku cijenu, pa i po cijenu njihovog propadanja, ve} da se raspolaganje zabranjuje zbog daljeg i zbog brèg sprovo|enja postupka prodaje pokretnih stvari radi namirenja traìoca izvr{enja. Raspolaganje popisanim stvarima u smislu ove zakonske odredbe odnosi se na ovla{tenja koja su sadràna u pravu svojine. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima zna~i zabranu izmjene svojstava stvari, {to zna~i da stvarna i pravna svojstva stvari moraju biti nepromijenjena u odnosu na ta ista svojstva popisanih stvari prije njihovog obuhva}anja pljenidbenim popisom. Istoimenim ~lanom 77. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku u stavu 2. bila je propisana zabrana raspolaganja popisanim stvarima, kao i upozorenje (tada) du`nika na krivi~nopravne posljedice postupanja protivno zabrani, kakav propis nije sadràn u ovoj zakonskoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku. Propisivanje obaveznog uno{enja zabrane i upozorenja na krivi~nopravne posljedice, kao sastavnog dijela rje{enja, {to zakonodavac nije predvidio novim Zakonom o izvr{nom postupku, bespotrebno je. Ovo stoga {to ni kod ranijeg, naprijed navedenog zakonskog rje{enja, izostanak zabrane i upozorenja u rje{enju o izvr{enju nije isklju~ivao postojanje krivi~nog djela u slu~aju raspolaganja popisanim stvarima, suprotno ovoj zakonskoj odredbi kojom je izre~ena zabrana takvog raspolaganja. Ovom zakonskom odredbom, kao imperativnom normom, propisana je zabrana raspolaganja popisanim stvarima, a krivi~nopravnim propisima propisana je krivi~na odgovornost za krivi~no djelo o{te}enja tu|ih prava iz ~lana 251. stav 1. Krivi~nog zakona Republike Srpske, kao i za krivi~no djelo prijevara povjeritelja iz ~lana 229. Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,
454 ^lan 124
kojim je propisano: Ko u namjeri da osujeti ostvarenje prava na stvari otu|i, uni{ti ili o{teti svoju stvar na kojoj drugi ima zalo`no pravo ili pravo uìvanja i time ga o{teti, kazni}e se nov~anom kaznom ili zatvorom do jedne godine. ^lan 124. Sticanje zalo`nog prava (1) Traìlac izvr{enja sti~e popisom zapljene zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima. (2) Ako je popis obavljen u korist vi{e traìlaca izvr{enja, prvenstveni red prava iz stava 1. ovog ~lana ste~enog popisom ili zabilje{kom u zapisniku o popisu zapljene odre|uje se prema danu kad je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istog dana, njihova zalo`na prava imaju isti prvenstveni red. (3) Ako je prijedlog za izvr{enje upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom, dan predaje po{ti smatra se kao dan primitka u sudu. 1 Uz stav 1: Stav prvi ove zakonske odredbe identi~an je sa stavom 1. ~lana 78. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, izuzev izraza definisanog novim Zakonom o izvr{nom postupku (~lan 2. ta~ka 2. ovog zakona) za lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potraìvanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti. Shodno ovoj zakonskoj odredbi, traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima popisom zapljene. Zalo`no pravo na pokretnim stvarima ste~eno popisom zapljene u izvr{nom postupku je sudsko zalo`no pravo. Nastajanje prava zaloge na osnovu sudske odluke je jedan od zakonom propisanih na~ina sticanja zalo`nog prava (~lan 61. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima). Sadràj sudske zaloge ({to je zajedni~ka karakteristika svih oblika zalo`nog prava) je pravo zalo`nog traìoca izvr{enja da moè svoje potraìvanje naplatiti unov~enjem zaloène stvari ili prava prije ostalih traìlaca izvr{enja ako mu potraìvanje ne bude ispla}eno po dospjelosti, bez obzira u ~ijim se rukama nalazi zaloèna stvar. Iz formulacije ove zakonske odredbe koja propisuje sticanje zalo`nog prava proizlazi da se sudsko zalo`no pravo na pokretnim stvarima sti~e samim popi som zapljene stvari obuhva}enih pljenidbenim popisom, {to zna~i da predaja stvari traìocu izvr{enja kao zalo`nom povjeriocu ne predstavlja uslov za sticanje zalo`nog prava na pokretnim stvarima i da je za sticanje tog prava dovoljan popis zapljene. Dakle, i u slu~aju kada se stvari oduzmu od izvr{enika i povjere na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo u momentu popisa zapljene, a ne u momentu predaje stvari na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu. Neke od karakteristika sudske zaloge, kao pravnog instituta, obradio je Du{ko Medi}, autor publikacije nazvane Zalo`no pravo, Banja Luka 2002. godine,
^lan 124 455
na strani 32, rije~ima: Razlikuje se od ostalih zaloga po tome, {to je neprenosiva, zatim, {to ako se odnosi na pokretne stvari, predmet takve zaloge moè ostati u zalogodav~evom posjedu, {to se moè konstituisati samo na stvarima du`nika a ne i tre}ih lica i {to njenu sadrìnu odre|uju imperativni propisi o prinudnom izvr{enju, koje stranke ne mogu svojom voljom mijenjati.
Primjer iz sudske prakse:
Neosnovan je prigovor izvr{enika da u konkretnom slu~aju nema osnova za izvr{enje, jer je izvr{enje odre|eno na osnovu sporazuma stranaka iz odredbe ~lana 251. v) ranije vaè}eg ZIP-a u vezi sa ~lanom 230. novog ZIP-a, koji je u smislu odredbe ~lana 23. istog zakona izvr{na isprava (ranije ~lan 16. ZIP-a), kao {to je neosnovan i àlbeni prigovor da su rje{ejem o izvr{enju pogre{no ozna~ene pokretne stvari izvr{enika na kojima je utv|eno zalo`no pravo traìoca izvr{enja, jer iz stanja spisa proizlazi da je rje{enjem o izvr{enju odre|eno izvr{enje na pokretnim stvarima izvr{enika identi~no rje{enju kojim je utvr|eno zalo`no pravo na istim pokretnim stvarima izvr{enika (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-82/02 od 25.11.2003. godine). Prema stanju predmetnog spisa, stranke su saglasno zatraìle da prvostepeni sud odredi i provede popis pokretnih stvari du`nika, radi obezbje|enja nov~anog potraìvanja povjerioca prema du`niku po osnovu sredstava kredita odobrenog ugovorom o kratkoro~nom kreditu u iznosu od 50.000 DM obezbje|enjem zalo`nog prava na pokretnim stvarima du`nika (~lan 251b. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a - Sl. list SFRJ br. 27/90). Kod takvog stanja stvari, pravilno je prvostepeni sud postupio kada je rje{enjem o izvr{enju odredio izvr{enje na pokretnim stvarima na kojim je odre|eno zalo`no pravo. Sadràj zalo`nog prava je pravo unov~enja odnosno pravo povjerioca da moè svoje potraìvanje naplatiti iz zaloène stvari ili prava prije ostalih povjerilaca, ako mu ono ne bude ispla}eno po dospjelosti (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci br. P`-243/99 od 16.2.2000. godine).
5 Uz stav 2: U stavu drugom ove zakonske odredbe je, na ne{to druga~iji na~in u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, propisano odre|ivanje reda prvenstva zalo`nog prava na popisanim pokretnim stvarima za slu~aj vi{e traìlaca izvr{enja na popisanim stvarima. Prema odredbi ~lana 78. stav 2. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku red prvenstva zalo`nog prava kada je popis izvr{en u korist vi{e tada{njih povjerilaca definisan je na na~in da se red zalo`nog prava na popisanim stvarima u tom slu~aju odre|ivao prema danu izvr{enog popisa, odnosno danu kada je sastavljena zabilje{ka umjesto popisa. Na osnovu stava 3. iste zakonske odredbe red prvenstva zalo`nog prava na popisanim stvarima, kad se popis stvari vr{i istovremeno u korist vi{e tada{njih povjerilaca, bio je odre|en prema danu kad je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istog dana njihova zalo`na prava su imala isti red prvenstva.
456 ^lan 124
Prema prednje iznesenim ranijim pravilima izvr{nog postupka bili su propisani razli~iti kriteriji za odre|ivanje reda prvenstva u slu~aju kad je popis izvr{en u korist vi{e povjerilaca (prema danu kad je popis izvr{en, odnosno prema danu kad je stavljena zabilje{ka), a kada se popis stvari vr{i istovremeno u korist vi{e povjerilaca (prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu). Za razliku od naprijed navedenog propisa ~lana 78. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, ovom zakonskom odredbom propisano je da ako je popis obavljen u korist vi{e traìlaca izvr{enja red prvenstva zalo`nog prava na popisanim pokretnim stvarima odre|uje se prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu. Dakle, prema novom zakonskom rje{enju kriterij za odre|ivanje reda prvenstva zalo`nog prava za slu~aj vi{e traìlaca izvr{enja na popisanim stvarima je dan prijema prijedloga za izvr{enje u sudu. Novi Zakon o izvr{nom postupku, jednako kao i ranije vaè}i Zakon o izvr{nom postupku, red prvenstva zalo`nog prava na popisanim pokretnim stvarima za slu~aj popisa zapljene u korist vi{e traìlaca izvr{enja defini{e tako, da ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istoga dana u sudu, u tom slu~aju njihova zalo`na prava imaju isti prvenstveni red. a Novo zakonsko rje{enje prema kojem se prvenstveni red zalo`nog prava na popisanim stvarima, ako je popis obavljen u korist vi{e traìlaca izvr{enja, odre|uje prema danu prijema prijedloga za izvr{enje u sudu, kao generalno pravilo, prihvatljivije je od ranijeg zakonskog rje{enja, jer je u duhu pravila izvr{nog postupka o hitnosti i redoslijedu postupanja iz ~lana 5. ovog zakona. , Pored sticanja zalo`nog prava popisom zapljene, zalo`no pravo se sti~e i zabilje{kom u zapisniku o popisu zapljene. Zabilje{ka u zapisniku o popisu zapljene sa~injava se onda, kada su pokretne stvari, koje su ranije obuhva}ene pljenidbenim popisom u izvr{nom postupku radi namirenja traìoca izvr{enja, predmet ponovnog pljenidbenog popisa za druga potraìvanja istog ili drugog traìoca izvr{enja. Zapisnik o popisu zapljene i zabilje{ka umjesto popisa zapljene imaju isto pravno dejstvo u pogledu sticanja zalo`nog prava na popisanim pokretnim stvarima. Uz stav 3: Prvenstveni red zalo`nog prava na popisanim stvarima vi{e traìlaca izvr{enja od pravnog je zna~aja na redoslijed namirenja potraìvanja iz prodajne cijene pokretnih stvari nakon unov~enja tih pokretnih stvari. Prema pravilu iz prethodnog stava, prvenstveni red zalo`nog prava na popisanim stvarima za slu~aj vi{e traìlaca izvr{enja opredjeljuje dan kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu. U ovom dijelu zakonske odredbe propisano je da ako je prijedlog za izvr{enje upu}en putem po{te, preporu~enom po{iljkom, dan predaje po{ti smatra se kao dan primitka u sudu, {to je u skladu sa odredbom o rokovima iz ~lana 325. stav 2. Zakona o parni~nom postupku. Iz sadràja ove zakonske odredbe proizlazi da zakonodavac ne pravi nikakvu razliku u pogledu sticanja zalo`nog prava i odre|ivanja prvenstvenog reda zalo`nog prava na popisanim stvarima izme|u izvr{enja pokrenutog na prijedlog stranke i izvr{enja koje je pokrenuto po slu`benoj du`nosti.
10
11
12
13
^lan 125 457
^lan 125. Bezuspje{an poku{aj zapljene (1) Ako se pri zapljeni ne na|u pokretne stvari koje mogu biti predmet izvr{enja, sud }e o tome obavijestiti traìoca izvr{enja koji nije bio prisu tan zapljeni. (2) Traìlac izvr{enja moè u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti odnosno od dana poku{ane zapljene kojoj je bio prisutan predloìti da se zapljena ponovo sprovede. (3) Ako traìlac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne predloì ponovno sprovo|enje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne na|u stvari koje mogu biti predmet izvr{enja, sud }e obustaviti izvr{enje. 1 Uz stav 1: Stav prvi ovog ~lana nepromijenjen je u odnosu na ~lan 79. stav 1. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Predmet izvr{enja kod izvr{enja na pokretnim stvarima nije obavezan sastojak prijedloga za izvr{enje (~lan 36. ovog zakona). Prema novom Zakonu o izvr{nom postupku to pravilo je propisano i za izvr{enje na nepokretnostima, {to je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, prema kojem je predmet izvr{enja kod izvr{enja na nepokretnostima bio sastavni elemenat prijedloga za izvr{enje. U pogledu predmeta zapljene prihva}ena su dosada{nja zakonska rje{enja, koja su donekle dopunjena novim Zakonom o izvr{nom postupku, o ~emu je bilo rije~i u okviru ~lana 120. ovog zakona. Istom zakonskom odredbom propisan je krug pokretnih stvari koje mogu biti predmet pljenidbenog popisa. Sam naziv ovog ~lana upu}uje na njegov sadràj. Sudski izvr{ilac vr{i zapljenu pokretnih stvari sastavljenjem popisa zapljene. Stvari koje mogu biti obuhva}ene popisom zapljene odre|ene su odredbom ~lana 120. ovog zakona, a obim popisa zapljene odre|en je propisom ~lana 121. istog zakona. Pri sastavljanju popisa zapljene sudski izvr{ilac duàn je da postupa prema pravilima iz tih zakonskih odredbi. Ako pri zapljeni sudski izvr{ilac ne na|e pokretne stvari u posjedu izvr{enika, ako ne na|e stvari izvr{enika koje se nalaze u posjedu traìoca izvr{enja, kao i u slu~aju kad tre}e lice obavijesti sud o svojim pravima na pokretnim stvarima u posjedu izvr{enika koje su predmet izvr{enja, ili ako tre}e lice dokaè svoja prava na njima, te u slu~aju ako tre}e lice ne pristane na popis pokretnih izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tog (tre}eg) lica, poku{aj zapljene je bezuspje{an. Poku{aj zapljene je bezuspje{an i onda ako se pri popisu na|u stvari koje su u smislu odredbe ~lana 117. ovog zakona izuzete od izvr{enja. Imaju}i u vidu formulaciju zakonske odredbe o izuzimanju od izvr{enja, kojom nije taksativno nabrojano koji predmeti su neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, ni koli~ina hrane i ogreva za potrebe njihovog doma}instva za tri mjeseca (~lan 117. stav
4 5
458 ^lan 125
1. ta~ka 1. i 2. ovog zakona), nego je ostavljeno sudu da to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, u praksi su mogu}i slu~ajevi da traìlac izvr{enja, koji je prisutan poku{aju popisa, zahtijeva popis onih stvari koje su po ocjeni sudskog izvr{ioca izuzete od izvr{enja. Postavlja se pitanje dokle u takvoj situaciji seè ovla{tenje sudskog izvr{ioca? Budu}i da sudski izvr{ilac po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku na koje je ovla{ten odredbom ~lana 43. ovog zakona i da se sudski izvr{ilac ne moè u okviru datih mu ovla{tenja baviti pravnim pitanjima o kojima svoju pravnu ocjenu treba dati sud, sudski izvr{ilac moè izvr{iti na zahtjev traìoca izvr{enja zahtijevani popis stvari koje su (po ocjeni sudskog izvr{ioca) izuzete od izvr{enja, s tim da o daljoj pravnoj sudbini tih stvari odluku treba da donese sud. U svakom slu~aju, odredbom ~lana 45. ovog zakona propisan je instrument za{tite stranaka i u~esnika u izvr{nom postupku od nepravilnosti sudskog izvr{ioca pri sprovo|enju izvr{enja. 6 Ako sudski izvr{ilac ne na|e pokretne stvari za popis, to }e zabiljeìti na zapisnik i o bezuspje{nom poku{aju zapljene sud }e obavijestiti traìoca izvr{enja koji nije bio prisutan zapljeni. Prisutnom traìocu izvr{enja sudski . izvr{ilac }e u tom slu~aju saop{titi da je poku{aj zapljene bezuspje{an. Na isti na~in slu`beno lice }e postupiti i u slu~aju kada je izvr{ni postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti. Uz stav 2: Zakonodavac je propisao obavezu obavje{tavanja traìoca izvr{enja o bezuspje{nom poku{aju zapljene, kako u slu~aju kada je prisutan poku{aju zapljene tako i u slu~aju kada traìlac izvr{enja ne prisustvuje poku{aju zapljene. U ovom dijelu zakonske odredbe (koja odgovara stavu 2. ~lana 79. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku) predvi|ena je zakonska mogu}nost traìoca izvr{enja da u roku od tri mjeseca (koji za traìoca izvr{enja koji nije bio prisutan zapljeni te~e od dana dostave obavijesti o bezuspje{nom poku{aju zapljene, a za traìoca izvr{enja koji je bio prisutan zapljeni ovaj rok te~e od dana poku{ane zapljene) moè predloìti da se zapljena ponovo sprovede. Slijedi primjer iz sudske prakse o bezuspje{nom poku{aju zapljene:
Ako u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima du`nika ostane bezuspe{an poku{aj popisa stvari, jer kod du`nika nisu na|ene stvari koje mogu biti predmet izvr{enja, poverilac moè u roku od 3 meseca od prijema obave{tenja o neuspe{nom popisu predloìti da se ponovo sprovede popis. Ako poverilac u ozna~enom roku ne predloì ponovni popis stvari ili ako se ne na|u stvari podobne za izvr{enje kod du`nika, sud }e obustaviti izvr{enje (Vi{i privredni sud Srbije P`-10101/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2000. godina strana 136) Nisu ispunjeni uslovi za obustavu izvr{enja ako prilikom popisa nisu na|ene stvari koje mogu biti predmet izvr{enja, a popisu nije prisustvovao poverilac, niti je obave{ten od strane izvr{nog organa o neuspelom popisu stvari zbog toga {to iste nisu na|ene kod du`nika (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P-8409/97 od 9.9.1997. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, broj 3/98)
^lan 126 459
Uz stav 3: Posljedice propu{tanja traìoca izvr{enja da u ostavljenom mu roku od 3 mjeseca predloì da se zapljena ponovo sprovede pravno su izjedna~ene sa situacijom kada se ni pri ponovnoj zapljeni, ~ije je sprovo|enje predloèno u smislu stava 2. ovog ~lana, ne na|u stvari koje mogu biti predmet izvr{enja. U oba ova slu~aja sud }e obustaviti izvr{enje. Obzirom na pravne posljedice propu{tanja traìoca izvr{enja da predloì ponovno sprovo|enje zapljene u zakonom propisanom roku od tri mjeseca, obavje{tenje traìoca izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana, pored zakonom propisanog roka za predlaganje ponovne zapljene, treba da sadrì i upozorenje o posljedicama propu{tanja, ukoliko traìlac izvr{enja u zakonom propisanom roku ne predloì ponovno sprovo|enje zapljene. ^lan 126. Procjena (1) Istodobno s popisom zapljene obavi}e se i procjena vrijednosti pokretnih stvari. (2) Procjenu obavlja sudski izvr{ilac, ako sud nije odredio da je obavi sud ski procjenilac ili posebni vje{tak. (3) Stranka moè predloìti da procjenu obavi vje{tak iako to sud nije odredio. Ako sud prihvati taj prijedlog, tro{kove vje{ta~enja duàn je pre dujmiti predlaga~ u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude pla}en u roku, smatra}e se da je predlaga~ odustao od svog prijedloga. (4) O prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana sud odlu~uje zaklju~kom. (5) Tro{kove vje{ta~enja iz stava 3. ovog ~lana snosi predlaga~, bez obzira na ishod izvr{nog postupka. (6) Stranka moè, u roku od 3 dana od dana obavljene procjene, predloìti sudu utvr|ivanje niè odnosno vi{e vrijednosti zaplijenjenih pokretih stvari od procijenjene ili odre|ivanje nove procjene, izuzev ukoliko procjenu nije obavio vje{tak. O prijedlogu sud odlu~uje zaklju~kom.
Uz stav 1: Popis zapljene i procjena vrijednosti pokretnih stvari, kao izvr{ne radnje za sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima, obavljaju se istovremeno. Ukoliko se izvr{enik o zapljeni obavje{tava u skladu sa odredbom ~lana 119. stav 1. ovog zakona, prema kojoj sudski izvr{ilac u pravilu predaje izvr{eniku rje{enje o izvr{enju prije nego {to pristupi zapljeni, u tom slu~aju se istovremeno sa obavljanjem ovih izvr{nih radnji vr{i i izvr{na pravna radnja "obavijest o zapljeni". U sprovo|enju ovih radnji (koje sprovodi izvr{ni sud putem sudskog izvr{ioca koji preduzima navedene radnje) dolazi do izraàja na~elo oficijelnosti u izvr{nom postupku, prema kojem jednom pokrenuti izvr{ni postupak odre|uje i sprovodi sud odre|en zakonom. Istovremenost obavljanja popisa zapljene i procjene vrijednosti pokretnih stvari je preuzeto dosada{nje zakonsko rje{enje iz ~lana 80. stav 1. ranije vaè}eg
460 ^lan 126
Zakona o izvr{nom postupku. Ovakvo zakonsko rje{enje ima svoje puno opravdanje. Time je skra}en postupak prodaje pokretnih stvari. Popisom se izvr{enik li{ava odre|enih prava na tim stvarima (zabranom raspolaganja koja se uzgred re~eno odnosi i na druga lica iz ~lana 123. ovog zakona). Istovremenom procjenom i popisom zapljene omogu}ava se procjena vrijednosti stvari prema stanju u kakvom se popisane stvari nalaze u vrijeme sastavljanja pljenidbenog popisa, ~ime se izvr{enik onemogu}ava da radi osuje}enja prodaje o{te}enjem ili umanjenjem vrijednosti pokretnih stvari onemogu}i njihovu prodaju u cilju izbjegavanja namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja. Istovremenost obavljanja popisa i procjene opravdava i to {to se popis vr{i u onom obimu koliko je stvari potrebno za namirenje traìoca izvr{enja i tro{kova postupka, prilikom samog popisa (zbog obima popisa) potrebno je procijeniti pribli`nu vrijednost stvari iz ~ije prodajne cijene se moè namiriti potraìvanje traìoca izvr{enja, tako da se u odnosu na procijenjenu vrijednost jedne stvari moè odlu~iti da li }e se popisivati i druge pokretne stvari. 3 Ova izvr{na radnja je od zna~aja kako za stranke tako i za u~esnike koji u~estvuju u postupku namirenja. Procjenom se stvaraju materijalne pretpostavke za namirenja traìoca izvr{enja iz procijenjene, a zatim prodate vrijednosti pokretne stvari, zbog ~ega je ova izvr{na radnja zna~ajna i za traìoca izvr{enja. Zna~ajna je i za izvr{enika, jer je i u interesu izvr{enika da se stvar {to povoljnije procijeni, kako bi {to prije ispunio svoju obavezu prema traìocu izvr{enja. Prisustvo stranaka nije neophodno za procjenu vrijednosti pokretnih stvari. Od na~ina obavje{tenja o popisu zapljene (~lan 119. ovog zakona) zavisi da li }e stranke uop{te biti upoznate sa preduzimanjem ove izvr{ne radnje prije samog sprovo|enja procjene vrijednosti pokretne stvari. Uz stav 2: Stavom drugim ove zakonske odredbe je, u odnosu na stav 2. istoimenog ~lana 80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, pro{iren krug zakonom ovla{tenih lica za procjenu vrijednosti pokretnih stvari. U smislu ove zakonske odredbe, procjenu vrijednosti pokretnih stvari, pored sudskog izvr{ioca i vje{taka (koja lica su i prema ranijem Zakona o izvr{nom postupku bila ovla{tena da vr{e procjenu vrijednosti pokretnih stvari), za procjenu je ovla{ten i sudski procjenilac. Iz stilizacije ove zakonske odredbe proizlazi da procjenu vrijednosti pokretnih stvari u pravilu obavlja sudski izvr{ilac, a sudski procjenilac i vje{tak samo ako to sud odredi. Sudskom izvr{iocu je potrebno odre|eno saznanje o vrijednosti pokretnih stvari i o trì{nim kretanjima pokretnih stvari koje su naj~e{}e u prometu, jer procijenjena vrijednost pokretne stvari predstavlja po~etnu (utvr|enu) vrijednost na osnovu koje se odre|uje prodajna cijena na prvom ro~i{tu za prodaju. Me|utim, brojnost i raznolikost pokretnih stvari, ~ija je lepeza velika, stvara pote{ko}e prilikom procjene vrijednosti od strane sudskog izvr{ioca. U praksi su naj~e{}e predmet popisa zapljene tehni~ki aparati u doma}instvu, ma{ine i strojevi kao osnovna sredstva preduze}a, poljoprivredna mehanizacija, teretna i putni~ka vozila i sl., tako da se procjena vrijednosti vr{i uglavnom na osnovu iskustava sudskih izvr{ilaca. Elementi za procjenu vrijednosti stvari su funkcionalna, upotrebna i trì{na vrijednost, s tim {to se uvijek polazi od trì{ne vrijednosti stvari, zatim se cijeni vrijeme kori{tenja,
^lan 126 461
stanje u kakvom se stvari nalaze u vrijeme procjene, cijeni se ispravnost kao i drugi kriteriji. 6 Ukoliko izvr{ni sud ocijeni da postoje razlozi koji opravdavaju da procjenu odre|enih pokretnih stvari izvr{i sudski procjenilac, odredi}e procjenu vrijednosti pokretnih stvari putem sudskog procjenioca. Procjena vrijednosti putem sudskog procjenioca je novo zakonsko rje{enje koje nije poznavao raniji zakon. Sudski procjenilac je lice koje rasplaè odre|enim stru~nim znanjem koje je potrebno za procjenu vrijednosti pokretnih stvari. Izvr{ni sud }e odrediti posebnog vje{taka ako se radi o procjeni stvari koja je rijetka u prometu i kada je za procjenu vrijednosti potrebno posebno stru~no znanje kojim vje{tak rasplaè. Zadatak vje{taka shodno ovoj zakonskoj odredbi je procjena vrijednosti pokretne stvari, a izuzetno, u odre|enim slu~ajevima, pored procjene, zadatak vje{taka moè biti i popis zapljene. Primjer za ovakvo vje{ta~enje koje podrazumijeva utvr|ivanje vrijednosti i popis stvari je kod popisa zapljene umjetni~ke slike kada podatke o stvari koja se popisuje i koji su karakteristi~ni za tu stvar (ocjena da li je slika originalna ili se radi o reprodukciji, zatim odre|ivanje autora slike i sl.) moè dati samo stru~no lice ili posebna institucija. Ova lica i institucije ne moraju biti u funkciji sudskog vje{taka koga kao dokazno sredstvo propisuje Zakon o parni~nom postupku, ve} je za procjenu vrijednosti, a za odre|ene stvari i za popis zapljene, potrebno da raspolaù neophodnim stru~nim znanjem za obavljanje navedenih izvr{nih radnji. Uz stav 3: Zakonodavac je ovom odredbom, koja u ve}em dijelu odgovara stavu 3. ~lana 80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, omogu}io strankama da predloè procjenu putem vje{taka, iako to sud nije odredio. Ovdje je rije~ o prvoj procjeni, ~ije obavljanje stranka moè predloìti putem vje{taka, (umjesto procjene putem sudskog izvr{ioca i sudskog procjenioca), i o pravu stranke da predloì procjenu vrijednosti stvari putem vje{taka i sudskog procjenioca i kada sud to nije odredio. Ovakvim zakonskim rje{enjem strankama je pruèna mogu}nost da u~estvuju u postupku izbora onog zakonskog rje{enja pri procjeni vrijednosti pokretnih stvari koje predstavlja najve}u garanciju (prema shvatanju stranaka) za valjanost obavljanja procjene, jer je to u njihovom interesu, tim prije ako se radi o procjeni pokretih stvari koje su rijetko u pravnom prometu i za koje je op{tepoznato da se radi o stvarima ve}e vrijednosti. Opredjeljenje stranaka za izbor ovog zakonskog rje{enja (procjena vrijednosti putem vje{taka) moè biti zbog neslaganja sa li~nosti sudskog izvr{ioca ili zbog sumnje u njegovu stru~nu osposobljenost za vr{enje procjene vrijednosti odre|ene stvari, ili iz drugih razloga. Osnovanost prijedloga stranke za procjenu vrijednosti putem vje{taka i kad to sud nije odredio je u ocjeni suda. Ako sud prihvati taj prijedlog, tro{kove vje{ta~enja duàn je predujmiti predlaga~ u roku koji sud odredi. Kod odre|ivanja ovog (sudskog) roka za predujam tro{kova vje{ta~enja sud }e voditi ra~una da ostavljeni rok za uplatu predujma za vje{ta~enje treba biti razuman i dovoljan za takvo postupanje stranke. U slu~aju nepostupanja stranke po odluci suda kojom je prihva}en prijedlog stranke da procjenu obavi vje{tak, iako to sud nije odredio i kojom je stran-
462 ^lan 126
ka obavezana da predujmi tro{kove vje{ta~enja, smatra se da je predlaga~ odustao od svog prijedloga za procjenu vrijednosti stvari putem vje{taka. Ovo je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, kojim nisu bili propisane posljedice nepla}anja predujma po odluci suda, ~ime je otklonjena svaka nedoumica u pogledu daljeg postupanja izvr{nog suda ako predujam ne bude pla}en u roku. 10 Uz stav 4: Za razliku od istoimenog ~lana 80. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku koji nije propisivao oblike odluke suda povodom prijedloga stranke iz prethodnog stava ove zakonske odredbe za izmjenu odluke o na~inu procjene vrijednosti stvari, ovom zakonskom odredbom novog Zakona o izvr{nom postupku je izri~ito propisano da o prijedlogu stranke da procjenu obavi vje{tak i onda kada to sud nije odredio sud odlu~uje zaklju~kom. To je i razumljivo, obzirom da ovo pitanje spada u sferu upravljanja izvr{nim postupkom kada sud, u smislu odredbe ~lana 2. ta~ka 7. ovog zakona, odlu~uje zaklju~kom, a {to je i u duhu novog Zakona o izvr{nom postupku. I prema ranijem zakonskom rje{enju oblik ove odluke u vidu zaklju~ka (iako zakonska odredba nije sadràvala propis o tome) bio je opredijeljen time {to je, kada je u pitanju prijedlog stanke za promjenu na~ina odre|ivanja vrijednosti stvari, rije~ o radnji upravljanja postupkom, kada izvr{ni sud odlu~uje zaklju~kom. Uz stav 5: Ako sud prihvati prijedlog stranke da procjenu vrijednosti stvari obavi vje{tak, iako to sud nije odredio, tada tro{kove vje{ta~enja snosi predlaga~, bez obzira na ishod izvr{nog postupka. Na identi~an na~in je ovo pitanje bilo propisano ~lanom 80. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Zakonodavac je predvidio zakonsku mogu}nost da stranka predloì vje{ta~enje, ako to sud nije u~inio. Time je stranci pruèna mogu}nost da otkloni svaku sumnju u pogledu pravilnog postupanja suda u sprovo|enju ove izvr{ne radnje, s tim da stranka koja nije zadovoljna odlukom suda da procjenu vr{i sudski izvr{ilac ili sudski procjenilac mora sama snositi tro{kove predloènog, a zatim od strane suda prihva}enog vje{ta~enja. Zakonodavac polazi od zakonske pretpostavke da sud, cijene}i okolnosti svakog konkretnog slu~aja, vr{i pravilan i najbolji izbor na~ina odre|ivanja vrijednosti stvari, a ukoliko stranka nije zadovoljna tim izborom suda omogu}eno joj je da predloì vje{ta~enje i ako sud taj prijedlog stranke prihvati tro{kove vje{ta~enja snosi predlaga~, bez obzira na ishod spora. Prema tome, ako sud odredi da se procjena stvari obavi vje{ta~enjem, tro{kove vje{ta~enja procjene vrijednosti stvari prethodno snosi traìlac izvr{enja (~lan 16. stav 1. ovog zakona), a ako sud prihvati prijedlog stranke da procjenu vrijednosti stvari obavi vje{tak iako to sud nije u~inio, u tom slu~aju se odsupa od pravila o naknadi tro{kova postupka iz ~lana 16. stav 1. ovog zakona i tro{kove vje{ta~enja uvijek snosi predlaga~, bez obzira na ishod spora. Uz stav 6: Pored prijedloga stranke iz stava 3. ovog ~lana da se odredi da prvu procjenu vrijednosti stvari obavi posebni vje{tak, iako to sud nije u~inio, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, stranka moè predloìti sudu utvr|enje niè odnosno vi{e vrijednosti zaplijenjene pokretne stvari ili odre|ivanje nove pro-
11
12
13
14
^lan 126 463
cjene. Ovakav prijedlog stranke predstavlja u stvari prigovor na visinu vri jednosti zaplijenjene stvari i istovremeno prijedlog stranke da sud odredi niù ili vi{u vrijednost, ili novu procjenu stvari, {to zna~i da ovom prijedlogu prethodi ve} obavljena procjena vrijednosti stvari, kojom stranka nije zadovoljna. 15 Me|utim, za razliku od "prve" procjene koju prema stavu 2. ovog ~lana obavlja sudski izvr{ilac, sudski procjenilac ili posebni vje{tak, u slu~aju prigovora protiv izvr{ene procjene i prijedloga stranke za utvr|enje niè ili vi{e vrijednosti stvari, ili o odre|ivanju nove procjene, tada vrijednost stvari utvr|uje sud. Kada na|e da ovakav prigovor sa prijedlogom za ponovno utvr|ivanje vrijednosti stvari ima osnova, sud utvr|uje vrijednost stvari, bilo uz pomo} vje{taka ili stru~ne institucije, ili sam uz pomo} odgovaraju}ih podataka bez stru~ne pomo}i vje{taka, ukoliko je u mogu}nosti da na takav na~in utvrdi vrijednost stvari, a tako utvr|ena vrijednost stvari je kona~na. Isti je slu~aj i kod ponovljenog procjenjivanja stvari koje je odre|eno od strane suda, s tim {to se prilikom ponovljene procjene primjenjuje pravilo iz stava 2. ovog ~lana i tada procjenu obavlja sudski izvr{ilac, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenilac ili posebni vje{tak. Zakonom propisani rok za podno{enje sudu prijedloga stranke za utvr|ivanje niè ili vi{e vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene je skra}en sa ranije propisanog roka od 8 dana (~lan 80. stav 4. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku) na rok od 3 dana, jer je intencija zakonodavca da se skra}ivanjem rokova, gdje god je to bilo mogu}e, skrati izvr{ni postupak. Ovaj rok po~inje te}i od obavljene procjene. Obzirom na to od kada po~inje te}i zakonom propisani rok od 3 dana, na po~etak trajanja ovog roka moè biti od pravnog zna~aja odsutnost traìoca izvr{enja i izvr{enika sprovo|enju zapljene ({to ne spre~ava sprovo|enje zapljene), ali moè imati zna~aja za stranku nezadovoljnu procjenom u pogledu otpo~injanja roka za prigovor i prijedlog stranke iz stava 6. ovog ~lana, jer je ovaj rok objektivne prirode. Novina u ovom zakonu je da nema mjesta podno{enju prijedloga stranke sudu za utvr|ivanje vi{e odnosno niè vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene ukoliko je prvu procjenu vrijednosti stvari obavio vje{tak. Dakle, ukoliko je procjenu vrijednosti pokretne stvari obavio vje{tak, bilo po odluci suda, bilo po prijedlogu stranke prihva}enom od stane suda ili pak prilikom ponovljene procjene koju sud odredi na prijedlog stranke, tako utvr|ena vrijednost pokretne stvari u izvr{nom postupku je kona~na. I u ovom slu~aju jednako kao i u slu~aju kada sud utvr|uje vrijednost stvari po prijedlogu i prigovoru stranke na ve} izvr{enu procjenu vrijednosti, utvr|enu vrijednost pokretne stvari nezadovoljna stranka moè pobijati samo pobijanjem odluke o glavnoj stvari, ovdje rje{enjem o dosudi (~lan 93. stav 1. ovog zakona, a u vezi sa ~lanom 135. istog zakona). O prijedlogu stranke (koji, kao {to je naprijed re~eno, mora biti podnesen u roku od 3 dana od obavljene prve procjene) za utvr|ivanje niè ili vi{e cijene, ili za odre|ivanje nove procjene, sud odlu~uje zaklju~kom. Stavom 5. ~lana
16
17
18
19
464 ^lan 127
80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku bilo je propisano pravilo da o ovom prijedlogu sud odlu~uje rje{enjem protiv koga nije dozvoljena àlba. Ova odredba novog Zakona o izvr{nom postupku je prihvatljivija, jer je i ovdje rije~ o upravljanju postupkom, o ~emu sud odlu~uje zaklju~kom, tim prije kada se ima u vidu da ni prema odredbi ~lana 80. stav 5. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku protiv rje{enja suda o prijedlogu stranke nezadovoljne ve} izvr{enom procjenom za ponovno utvr|ivanje vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene nije bila dozvoljena àlba. Kod ovakvog stanja stvari navedeno rje{enje iz ranije zakonske odredbe ima isti pravni karakter kao i zaklju~ak, u obliku koje odluke sud odlu~uje o prijedlogu stranke prema ovoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku i pravne posljedice tog rje{enja izjedna~ene su sa pravnim posljedicama zaklju~ka iz ove zakonske odredbe. ^lan 127. Zapisnik o popisu zapljene i procjeni (1) O popisu zapljene i procjeni sastavlja se zapisnik. (2) U zapisnik se, uz ostalo, pojedina~no nazna~uju zaplijenjene stvari s nji hovom procjenom vrijednosti i unose izjave stranaka i u~esnika u postupku. (3) Na popisanim stvarima }e se na odgovaraju}i na~in nazna~iti da su zapli jenjene. (4) Zapisnik o popisu zapljene traìlac izvr{enja moè o svom tro{ku objaviti u sredstvima javnog informisanja. 1 Uz stav 1: U smislu ove zakonske odredbe, koja je identi~na sa odredbom ~lana 80. stav 1. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, o popisu zapljene i o procjeni, sastavlja se zapisnik. Polaze}i od pravila da popis zapljene sastavlja sudski izvr{ilac, te da sudski izvr{ilac u pravilu obavlja i procjenu vrijednosti pokretnih stvari, slijedi zaklju~ak da zapisnik o popisu zapljene i procjeni sastavlja sudski izv{ilac. Zapisnik se sastavlja na mjestu gdje se vr{i popis zapljene i procjena stvari (na mjestu gdje se stvari nalaze) i u vrijeme izv{avanja ovih izvr{nih radnji. Pravila u pogledu sastavljanja zapisnika kod parni~nog suda, propisana odredbom ~lana 374. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, shodno odredbi ~lana 21. ovog zakona, primjenjuju se i pri sastavljanju zapisnika o popisu zapljene i o procjeni. Prema tim, zakonom propisanim pravilima, zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ni{ta brisati, dodavati ili mijenjati, a precrtana mjesta moraju ostati ~itka. Uz stav 2: Iz formulacije ove zakonske odredbe kojom je propisano da se u zapisnik unose podaci koji su od zna~aja za individualiziranje svake pojedine pokretne stvari koja je predmet pljenidbenog popisa proizlazi da se zapisnik o popisu zapljene i procjeni sastoji iz dijela koji sadrì sve elemente vezane
^lan 127 465
za sudski predmet i dijela sa podacima u pogledu pokretnih stvari kao predmeta izvr{enja. 4 U zapisnik se, saglasno ~lanu 375. stav 1. i stav 2. Zakona o parni~nom postupku, a u vezi sa ~lanom 21. ovog zakona, unose podaci: o nazivu suda, mjestu gdje se vr{i radnja, dan i ~as kad se vr{i radnja, ~as po~etka i dovr{etka izvr{enja radnje, nazna~enje predmeta spora, ozna~avanje broja sudskog predmeta, ime i prezime sudskog izvr{ioca, imena prisutnih stranaka ili tre}ih lica i u~esnika u postupku i njihovih zakonskih zastupnika ili punomo}nika, na~in na koji je izvr{ena obavijest o zapljeni, ime vje{taka i sudskog procjenioca i sl. U zapisnik o popisu zapljene i procjeni unose se i podaci o svakoj pojedina~noj pokretnoj stvari koja je obuhva}ena popisom zapljene, tako {to se stvari pojedina~no opisuju i detaljno nazna~avaju svi podaci o svakoj pojedinoj stvari na osnovu kojih je stvar individualno odre|ena (marka, tip, boja, godina proizvodnje, stanje o~uvanosti i upotrebljivosti, naziv, koli~ina i dr.). U zapisnik o popisu zapljene i procjene unose se podaci o procijenjenoj vrijednosti za svaku pojedinu procijenjenu pokretnu stvar. Ovaj zapisnik tako|e sadrì sve radnje preduzete u sprovo|enju navedenih izvr{nih radnji, a u zapisnik se unose i izjave stranaka i u~esnika u postupku. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, prema kojem su se, pored izjava stranaka i u~esnika u postupku, u zapisnik unosile i izjave tre}ih lica o postojanju prava koja spre~avaju izvr{enje, prema novom Zakonu o izvr{nom postupku ove izjave tre}ih lica ne unose se u zapisnik. Ovakvo zakonsko rje{enje prema kojem se u zapisnik ne unose izjave tre}ih lica o postojanju prava koja spre~avaju izvr{enje posljedica je novog zakonskog rje{enja u ~lanu 120. stav 3. ovog zakona, prema kojoj zakonskoj odredbi tre}e lice mora obavijestiti sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvr{enika koja je predmet izvr{enja i dokazati svoja prava na njima, u suprotnom se smatra da takva prava tre}ih lica ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom posjedu. Zapisnik o popisu zapljene ima pravni zna~aj kod primjene instituta zabrana raspolaganja popisanim stvarima, kod sticanja zalo`nog prava traìoca izvr{enja, a popisom zapljene popisane stvari sti~u poseban pravni status i predaju se na ~uvanje do njihove prodaje. Uz stav 3: Istoimeni ~lan 81. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku nije sadràvao odredbu da }e se na popisanim stvarima na odgovaraju}i na~in nazna~iti da su zaplijenjene, jer je ova odredba bila sadràna u ~lanu 76. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, kojom je obaveza ozna~avanja na popisanim stvarima bila propisana samo za one popisane stvari koje su ostavljane tada{njem du`niku na ~uvanje.
6 7
10
11
466 ^lan 128
12
Novina u ovom ~lanu je u tome {to je novim Zakonom o izvr{nom postupku propisano pravilo da }e se na popisanim stvarima na odgovaraju}i na~in nazna~iti da su zaplijenjene. Dakle, obaveza naznake o zapljeni stvari propisana je za sve popisane stvari, bez obzira kome se popisane stvari predaju na ~uvanje (izvr{eniku, traìocu izvr{enja, tre}em licu ili u depozit suda). Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je ve}a publikacija zapljene, jer se zapljena ozna~ava na svim popisanim stvarima bez obzira gdje se one nalaze, ~ime se stvaraju pretpostavke za ve}i broj zainteresovanih u~esnika u postupku prodaje popisanih stvari. Zakonom nije propisan "na~in" ozna~avanja zapljene na popisanim stvarima u vidu standarda za nazna~enje zapljene, ve} je zakonskom formulacijom "na odgovaraju}i na~in", ostavljeno ocjeni suda da se, zavisno od vrste, koli~ine i drugih svojstava stvari izvr{i izbor odgovaraju}eg na~ina nazna~enja zapljene na popisanim stvarima. Nazna~enje zapljene treba da bude u pismenom obliku i da sadrì osnovne elemente o sudskom predmetu, koji se unose u zapisnik o popisu zapljene (broj sudskog predmeta na osnovu koga je odre|eno sprovo|enje izvr{enja, imena odnosno naziv stranaka, vrijeme oduzimanja stvari, potpis lica koje je stvar oduzelo ovjeren pe~atom suda). Kao na~in nazna~enja da su stvari zaplijenjene moè biti npr. vidna traka sa natpisom da su stvari zaplijenjene, ili da se stavi pe~at na vidnom mjestu zaplijenjenih stvari, s naznakom o zapljeni stvari. Uz stav 4: Novina u ovom ~lanu je u tome da ova odredba propisuje da zapisnik o popisu zapljene traìlac izvr{enja moè o svom tro{ku objaviti u sredstvima javnog informisanja. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je dvojak. S jedne strane daje se ve}a publikacija popisu zapljene, a time i svojevrsno obavje{tenje o tome da su popisane stvari predodre|ene za prodaju. Sa druge strane, nazna~enje zapljene na popisanim stvarima obezbje|uje popisane stvari od uni{tenja, o{te}enja ili otu|enja, jer }e se rijetko ko opredijeliti da stupa u pravni odnos u pogledu popisanih stvari sa licem kod koga se te stvari nalaze, obzirom na pravni status zaplijenjenih stvari. ^lan 128. Zabilje{ka umjesto popisa zapljene Ako se nakon popisa zapljene odredi izvr{enje na zaplijenjenim stvarima radi naplate drugog potraìvanja istog traìoca izvr{enja ili potraìvanja drugog traìoca izvr{enja, ne}e se obaviti ponovni popis i procjena tih pokretnih stvari, nego }e se u nastavku zapisnika samo zabiljeìti podaci iz kasnijeg rje{enja o izvr{enju.
13
14
15
16
Ovaj ~lan je nepromijenjen u odnosu na ~lan 82. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Kao {to je u ~lanu 73. stav 1, 2. i 3. ovog zakona propisano pristupanje izvr{enju kod izvr{enja na nepokretnosti, ovom zakonskom odredbom
^lan 128 467
propisano je da se ne}e obaviti ponovni popis i procjena pokretnih stvari ako se nakon popisa zapljene odredi izvr{enje na zaplijenjenim stvarima radi naplate drugog potraìvanja istog traìoca izvr{enja, ili potraìvanja drugog traìoca izvr{enja, a na istim pokretnim stvarima. U tom slu~aju u nastavku zapisnika o popisu zapljene zabiljeì}e se podaci iz kasnijeg rje{enja o izvr{enju. U oba ova slu~aja traìlac izvr{enja za ~ije je potraìvanje kasnije odre|eno izvr{enje na istoj stvari (bilo da se radi o istom traìocu izvr{enja a o drugom potraìvanju, ili o drugom traìocu izvr{enja) stupa u ve} pokrenuti izvr{ni postupak. 2 Prema tome, kao {to se kod izvr{enja na nepokretnosti nakon upisa zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige takva zabilje`ba izvr{enja ne}e upisivati u zemlji{ne knjige i na osnovu kasnije donesenog rje{enja o izvr{enju po prijedlogu istog ili drugog traìoca izvr{enja ne}e se ni kod izvr{enja na pokretnim stvarima na osnovu kasnije donesenog rje{enja o izvr{enju na zaplijenjenim pokretnim stvarima obavljati ponovni popis i procjena, s tim {to }e u ovim slu~ajevima traìoci izvr{enja po ~ijem je prijedlogu doneseno kasnije rje{enje o izvr{enju stupiti u ve} pokrenuti izvr{ni postupak. Stupanje traìoca izvr{enja u ve} pokrenuti izvr{ni postupak kod izvr{enja na pokretnim stvarima obezbje|uje se zabilje{kom podataka iz kasnijeg rje{enja u nastavku zapisnika o popisu zapljene i procjeni zaplijenjenih pokretih stvari. Pojam "odre|ivanja izvr{enja na zaplijenjenim stvarima" podrazumijeva takvo stanje stvari da su odre|ene pokretne stvari ve} obuhva}ene popisom zapljene na osnovu ranijeg rje{enja o izvr{enju, tj. u vrijeme kada se pristupa sprovo|enju izvr{enja po drugom, kasnije donesenom rje{enju o izvr{enju, u kojem je nazna~eno da se izvr{enje sprovodi upravo na stvarima koje su ve} obuhva}ene popisom zapljene. Zabilje`ba umjesto popisa zapljene ima pravno dejstvo popisa zapljene. Kako se radi o potpuno razli~itim izvr{nim predmetima, prestanak dejstva popisa zapljene (iz bilo kojeg razloga) ne zna~i istovremeno i prestanak popisa koji je sproveden zabilje{kom umjesto popisa. Prestanak dejstva prvog popisa od zna~aja je samo u pogledu prvenstvenog reda zalo`nih povjerilaca, jer prestankom dejstva prvog popisa, dolazi do pomjeranja u redu prvenstva zalo`nih povjerilaca. Autori Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i} u okviru komentara istoimenog ~lana 82. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, str. 164, navode: "Ovu zakonsku odredbu treba sasvim uslovno shvatiti jer se, pre svega, moraju ste}i svi drugi razlozi da bi se ona primenila. Sud mora, preko slu`benog lica, utvrditi da li je do{lo do promene stvari koja se popisuje, njene tehni~ke ispravnosti, funkcionalne ili upotrebne vrednosti, estetskog izgleda, smanjenja u koli~ini i sl. Vremenom moè do}i do pove}anja ili smanjenja trì{ne vrednosti iste stvari, {to tako|e uti~e na ostvarenje prava u smislu odredbe ~lana 80. stav 4. Sve ove promene moraju se nazna~iti u zapisniku o popisu i proceni, kao i one koje su vezane za broj predmeta ako je re~ o drugom predmetu izvr{enja, imenu ili nazivu stranaka, prigovorima tre}ih lica i sl. Stoga sma-
468 ^lan 129
tramo da je mnogo celishodnije uvijek sa~initi zapisnik iz ~lana 81. a ne samo zabele{ku umesto popisa iz odredbe ~lana 82."
7 Suprotno prednje navedenom, dr. Borivoj Starovi} u Komentaru zakona o izvr{nom postupku, 1991. godine str. 270, u pogledu istog pravnog pitanja, nazna~io je: "Tada, ako se izvr{enje sprovodi radi namirenja drugog nov~anog potraìvanja istog poverioca ili takvog potraìvanja drugog poverioca, sudski organ ne pristupa ponovnom popisivanju i proceni ovih stvari. Samo se u zapisnik o ranijem popisu unosi bele{ka da su stvari popisane i za namirenje drugog potraìvanja sa podacima iz tog drugog re{enja o izvr{enju." Iz sadràja zakonskog teksta ovog ~lana ne proizlazi zakonska mogu}nost sa~injavanja zapisnika ako je izvr{enje odre|eno na ve} zaplijenjenim stvarima, niti mogu}nost (u tom slu~aju) obavljanja nove procjene vrijednosti pokretne stvari. Ovo pitanje, primjenom novog Zakona o izvr{nom postupku, ne bi trebalo predstavljati ve}i problem s obzirom na to da se prema ovom zakonu, u pravilu, izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju i da je i sam postupak prodaje pokretnih stvari skra}en, ~ime se smanjuje mogu}nost da u relativno kra}em vremenskom periodu do|e do znatnijih poreme}aja na trì{tu, {to bi moglo biti od pravnog zna~aja na procijenjenu vrijednost pokretnih stvari predvi|enih za prodaju, kao i od pravnog zna~aja kod stavljanja zabilje{ke umjesto popisa zapljene, obzirom na jednako pravno dejstvo zapisnika o popisu zapljene i zabilje{ke umjesto zapljene. 3. Prodaja stvari ^lan 129. Vrijeme prodaje (1) Izme|u dana popisa zapljene i dana prodaje mora prote}i najmanje 15 dana. (2) Prodaje se moè sprovesti i prije isteka roka iz stava 1. ovog ~lana ako izvr{enik pristane da se prodaja obavi prije toga, ili ako su u pitanju stvari koje su podlo`ne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada njihove cijene, ili ako traìlac izvr{enja da obezbje|enje za {tetu koju bi bio duàn nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no. 1 Uz stav 1: Stav prvi ovog ~lana nepromijenjen je u odnosu na stav 2. ~lana 83. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Prema propisu sadrànom u ovoj zakonskoj odredbi, izme|u dana popisa zapljene, jednako kao i izme|u stavljanja zabilje{ke umjesto popisa zapljene (ako je prestalo dejstvo prvog popisa zapljene) i dana prodaje, mora prote}i najmanje 15 dana. Zakonodavac je ostavio ovakvim propisivanje roka period u trajanju od najmanje 15 dana kao najkra}e vrijeme izme|u dana popisa i dana prodaje, {to zna~i da taj rok moè biti i duì i da se produàvanjem ovog roka moè uticati na duìnu trajanja postupka prodaje pokretnih stvari, a time i na duìnu trajanja samog postupka izvr{enja.
^lan 129 469
Ovaj, zakonom propisani rok, kao najkra}e vrijeme koje mora prote}i izme|u popisa i prodaje, ostavljen je izvr{eniku kao jo{ jedan rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze ustanovljene izvr{nom ispravom. Zakonodavac je po{ao od toga da se, sprovo|enjem izvr{ne radnje popisa zapljene pokretnih stvari, izvr{enik prvi put susre}e sa prinudnom radnjom suda, ~ime mu se uskra}uju odre|ena prava na popisanim stvarima (npr. pravo raspolaganja) i da to moè imati uticaja na izvr{enika da obavezu ispuni dobrovoljno, jer izvr{eniku se oduzimanjem stvari jasno daje do znanja da }e se, ukoliko svoju obavezu ne ispuni u tom roku, putem suda sprovesti prinudno izvr{enje na zaplijenjenim pokretnim stvarima. U okviru propisanog roka od 15 dana moè se sprovoditi radnja odre|ivanja dana prodaje pokretnih stvari, s tim da od dana koji je odre|en za prodaju pokretnih stvari, pa do prodaje stvari, mora prote}i rok od najmanje 15 dana, po~ev od dana popisa zapljene. Ovaj rok se odnosi na prodaju stvari, bez obzira na na~in prodaje pokretnih stvari, {to zna~i kako na prodaju putem usmenog javnog nadmetanja, tako i na prodaju neposrednom pogodbom. Uz stav 2: Izuzetno od pravila iz prethodnog stava, da se prodaja pokretnih stvari ne moè obaviti prije nego {to protekne rok od najmanje 15 dana od dana popisa zapljene, saglasno stavu 2. ove zakonske odredbe, prodaja se moè sprovesti i prije isteka zakonom propisanog roka. Zna~ajna razlika izme|u ranijeg i novog zakonskog rje{enja u pogledu vremena prodaje pokretnih stvari je u tome {to se za razliku od ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, kojim je bilo propisano pravilo da se prodaja moè sprovesti tek po pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, prema novom Zakonu o izvr{nom postupku izvr{enje sprovodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (~lan 41. ovog zakona). Ve} ovom novinom koja je propisana novim Zakonom o izvr{nom postupku umnogome je skra}en postupak prodaje pokretnih stvari. Razlika je i u tome {to je pravilo prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku bilo da se prodaja pokretne stvari mogla sprovesti tek po{to rje{enje o izvr{enju postane pravosna`no. Isti zakon je sadràvao izuzetke od tog pravila o prodaji stvari nakon pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, a to su bili: pristanak tada{njeg du`nika da se prodaja izvr{i ranije, ako se radi o stvarima koje su podlo`ne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od pada njihove cijene. Prema tome, ono {to je prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku predstavljalo izuzetke, u kojima se prodaja stvari vr{ila prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, novim zakonom je propisano kao pravilo prema kojem se izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju, izuzev ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. Ovi isti izuzeci ranijim Zakonom o izvr{nom postupku bili su propisani kao izuzeci od pravila da izme|u popisa i prodaje mora prote}i najmanje 15 dana.
470 ^lan 129
Novim zakonom je pro{iren krug izuzetaka u kojim se prodaja moè sprovesti i prije isteka roka od 15 dana od dana popisa zapljene, tako da je pored izuzetaka iz ranije vaè}eg zakona nazna~enih u prednje navedenoj ta~ki 6, ovom zakonskom odredbom kao izuzetak propisan i slu~aj: "ako traìlac izvr{enja da obezbje|enje za {tetu koju bi bio duàn nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no". Propisivanjem najkra}eg roka od 15 dana koji mora prote}i od dana popisa zapljene do dana prodaje pokretnih stvari zakonodavac je "i{ao na ruku izvr{eniku", kako bi u ostavljenom mu roku, koji ne moè biti kra}i od 15 dana od dana popisa zapljene, ispunio svoju obavezu. Stoga, u slu~aju da izvr{enik pristane da se prodaja obavi prije toga, za {to izvr{enik ne mora dati nikakve razloge, jer je dovoljan sam pristanak, prodaja stvari moè se obaviti i prije isteka roka od najmanje 15 dana od dana popisa zapljene. Organska svojstva stvari koje su usljed toga podlo`ne brzom kvarenju mogu biti razlog za prodaju prije isteka roka koji ne moè biti kra}i od 15 dana od dana popisa zapljene, s tim {to sud cijeni opravdanost razloga u svakom konkretnom slu~aju. Interes stranaka i u~esnika u izvr{nom postupku je da se pokretne stvari prodaju po najpovoljnijoj cijeni. Zato, ako postoji opasnost da u okviru zakonom propisanog vremena od dana popisa zapljene pa do prodaje do|e do znatnog pada cijene, to moè biti razlog prodaje stvari i prije isteka zakonom propisanog roka. Novina u ovom ~lanu je da ako traìlac izvr{enja da obezbje|enje za {tetu koju bi bio duàn nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no, tada se prodaja pokretnih stvari moè sprovesti prije isteka zakonom propisanog roka od dana popisa zapljene. Izvr{enje se u smislu novog Zakona o izvr{nom postupku sprovodi u Zakonom propisanim slu~ajevima i prije izvr{nosti (~lan 12. stav 5. ovog zakona). Ako traìlac izvr{enja prije odluke po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju predloì prodaju pokretnih stvari prije isteka zakonom propisanog roka, koji ne moè biti kra}i od 15 dana po~ev od dana popisa zapljene, prodaja se moè sprovesti i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju samo ako traìlac izvr{enja da obezbje|enje za {tetu koju bi bio duàn nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no. Odre|ene sli~nosti sa prednje navedenim sadràne su u ~lanu 80. stav 2. ovog zakona, kojim je propisano da }e se utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupiti izuzetno i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (a ina~e je pravilo da se utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupa nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no) ako traìlac izvr{enja to predloì, unaprijed obezbijedi za to potrebna sredstva i izjavi da }e snositi tro{kove utvr|ivanja vrijednosti u slu~aju da izvr{enje bude obustavljeno. O prijedlogu traìoca izvr{enja da se u zakonom predvi|enim slu~ajevima prodaja sprovede prije isteka zakonskog roka sud odlu~uje zaklju~kom.
10
11
12
13
14
15
^lan 130 471
^lan 130. Na~in prodaje (1) Prodaja stvari se vr{i putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje zaklju~kom sud, paze}i na to da se postigne najpovoljnije unov~enje stvari. (2) Javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac ili drugo lice odre|eno od strane suda. (3) Prodaja neposrednom pogodbom obavlja se izme|u kupca, s jedne strane, i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove, s druge strane. Sudski izvr{ilac pokretne stvari prodaje, u ime i za ra~un izvr{enika, a lice koje obavlja komisione poslove u svoje ime, a za ra~un izvr{enika. (4) Prodaja javnim nadmetanjem odredi}e se ako su u pitanju stvari ve}e vrijednosti, a moè se o~ekivati da }e se prodati po ve}oj cijeni od procijenjene vrijednosti. (5) Prodaja stvari objavi}e se blagovremeno na oglasnoj tabli suda, a moè se objaviti i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. (6) Traìlac izvr{enja i izvr{enik obavijesti}e se o mjestu, danu i ~asu prodaje. 1 Uz stav 1: Ova zakonska odredba nema su{tinskih promjena u odnosu na ~lan 84. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, izuzev upu}uju}eg propisa o mogu}nosti objavljivanja prodaje pokretne stvari i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. Novim pravilom o definisanju na~ina objavljivanja prodaje pokretnih stvari (pored objave na oglasnoj tabli suda) zamijenjeno je dosada{nje uop{teno pravilo kojim je objava prodaje bila omogu}ena "i na drugi uobi~ajeni na~in". Prodaja je izvr{na radnja koju preduzima sud u izvr{nom postupku prilikom sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima. Prodajom zaplijenjenih pokretnih stvari izvr{enika obezbje|uju se nov~ana sredstva radi naplate nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja. Ova izvr{na radnja od zna~aja je kako za traìoca izvr{enja, tako i za izvr{enika jer je njihov zajedni~ki cilj (kada se izvr{ni postupak ve} na|e u ovoj fazi) da {to povoljnije unov~e pokretne stvari. Prodaja se vr{i nakon procjene vrijednosti pokretnih stvari i po ispunjenju i drugih, ovim zakonom propisanih pretpostavki, koje se ti~u: postojanja izvr{nog rje{enja o izvr{enju, osim u izuzetnim, ovim zakonom propisanim slu~ajevima, kada moè do}i do namirenja traìoca izvr{enja i prije odluke po prigovoru (~lan 12. stav 5. ovog zakona) i kada protekne rok od 15 dana od dana popisa zapljene, osim u slu~ajevima iz stava 2. prethodnog ~lana, u kojim se izuzetno prodaja pokretnih stvari moè sprovesti i prije isteka tog - zakonom propisanog roka. Osim ispunjenja prednje navedenih pretpostavki za prodaju pokretnih stvari, jedan od uslova za prodaju je da traìlac izvr{enja podnese dodatni prijedlog za izvr{enje koje je, prijedlogom za izvr{enje, ograni~io samo
472 ^lan 130
na sprovo|enje izvr{nih radnji zapljene i procjene vrijednosti stvari (~lan 118. st. 2. ovog zakona). 3 4 Kada sud utvrdi da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za sprovo|enje ove izvr{ne radnje, zaklju~kom odre|uje prodaju pokretnih stvari. Popisane i procijenjene stvari mogu se prodati putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje sud, zaklju~kom. Opredjeljenje suda za izbor jednog od ova dva na~ina za prodaju stvari zavisi}e od toga koji na~in prodaje stvari obezbje|uje najpovoljnije unov~enje stvari koje su predmet prodaje, prema tome, sud cijeni okolnosti svakog konkretnog slu~aja, a naro~ito: sredinu u kojoj se prodaja stvari vr{i, mentalitet, vrstu i stanje stvari, funkcionalnu upotrebljivost i sl., te na osnovu svih elemenata konkretnog slu~aja odre|uje onaj na~in prodaje pokretnih svari, za koji se u tim - datim okolnostima, o~ekuje najpovoljnije unov~enje stvari. Zaklju~ak o prodaji stvari usmenim javnim nadmetanjem sadrì podatke o predmetu, o na~inu i uslovima prodaje, te vrijeme (dan i ~as prodaje) i mjesto prodaje (to moè biti mjesto gdje se stvari nalaze, u sudskoj zgradi, na drugom mjestu u sjedi{tu suda, ili u drugom mjestu koje, obzirom na konkretne okolnosti, obezbje|uje u~e{}e ve}eg broja lica u nadmetanju). Uslovi prodaje sadrè podatke: bliì opis pokretnih stvari, vrijednost stvari, cijenu po kojoj se pokretne stvari mogu prodati, rok u kojem je kupac duàn poloìti cijenu i sl. Kao primjer iz sudske prakse o prodaji pokretnih stvari navodi se sljede}a odluka:
"Kada je prodaja stvari izvr{ena javnom dra`bom i stvar predana kupcu koji je stvar preuzeo i postao njezin vlasnik ne moè se vi{e u izvr{nom postupku s uspjehom traìti otklanjanje nepravilnosti koju je slu`bena osoba u~inila u sprovo|enju procene i prodaje stvari. Izvr{ni organ ne postupa pravilno kada istovremeno vr{i i procenu i prodaju stvari, osim izuzetno, {to me|utim ovde nije slu~aj (~lan 83. ZIP-a). Ali, kada je prodaja izvr{ena u usmenom javnom dra`bom (i stvar predana kupcu koji je stvar i preuzeo i postao njen vlasnik ne moè se vi{e nakon toga u izvr{nom postupku s uspehom traìti otklanjanje navedene nepravilnosti u sprovo|enju procene i prodaje" (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-112/81, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 138).
6 Zaklju~ak o prodaji neposrednom pogodbom, pored ozna~avanja na~ina prodaje, sadrì i uslove prodaje, jednako kao i kod prodaje usmenim javnim nadmetanjem, dok, obzirom na karakteristike ovog na~ina prodaje, ne sadrì obavje{tenje o mjestu, danu i ~asu prodaje stvari. Pravila o na~inu objavljivanja prodaje ista su kod oba na~ina prodaje, a saglasno propisu ovog ~lana predvi|eno je obavezno objavljivanje prodaje putem oglasne table suda, s tim da je ostavljena mogu}nost objave i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti.
^lan 130 473
Tako je u sudskoj praksi zabiljeèno:
"Odredba ZIP-a koja u javnom nadmetanju isklju~uje du`nika kao kupca vlastite stvari ne proteè se na suvlasnika u postupku civilne diobe nepokretnosti" (Vrhovni sud BiH br. Gvl. 32/86 od 16.10.1986. godine - Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj 4/86). "Pravo je, a ne obaveza zalogoprimca, da se iz vrijednosti zaloène stvari namiri, tako da on moè po svom izboru da zahtjeva vra}anje duga, a ne prodaju zaloène stvari" (Vrhovni sud Makedonije Rev. 1080/86 od 6.11.1986. godine, Sudska praksa br. 7/87, strana 45, objavljena u publikaciji - Du{ko Medi}, Zalo`no pravo, Banja Luka, 2000. godina, strana 75).
8 Uz stav 2: Novina u ovoj zakonskoj odredbi je u tome da javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac ili drugo lice odre|eno od strane suda. Dakle, za razliku od zakonskog rje{enja kod prodaje nepokretnosti putem usmenog javnog nadmetanja, kada se ro~i{te za prodaju odràva pred sudijom ili stru~nim saradnikom, kod prodaje pokretnih stvari javno nadmetanje ne provodi sudija. Ovako zakonsko rje{enje je opravdano iz razloga {to je vrijednost nepokretnosti u pravilu daleko ve}a od vrijednosti pokretnih stvari, a zakonom je ostavljena mogu}nost da sud kod prodaje pokretnih stvari putem usmenog javnog nadmetanja moè odrediti i drugo lice da umjesto sudskog izvr{ioca provede javno nadmetanje. Kao primjer iz sudske prakse o prodaji putem javnog nadmetanja navodi se sljede}a odluka:
"Kada prodavac nema interni akt o licitaciji, ona se sprovodi na osnovu odredaba Zakona o izvr{nom postupku" (Okru`ni sud Poàrevac, G`-930/94, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, strana 138).
9 Uz stav 3: Prodaja neposrednom pogodbom je prodaja izme|u kupca koji moè biti fizi~ko ili pravno lice, s jedne strane, i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove i koje po ovla{}enju suda vr{i prodaju popisanih i od izvr{enika oduzetih pokretnih stvari, s druge strane. Zajedni~ka karakteristika prodaje, kako kada prodaju neposrednom pogodbom obavlja sudski izvr{ilac, tako i kada tu prodaju vr{i lice koje obavlja komisione poslove, jeste u tome {to se u oba slu~aja pokretne stvari prodaju za ra~un izvr{enika. Razlikuje ih to u ~ije ime vr{e prodaju stvari jer sudski izvr{ilac prodaju stvari vr{i u ime izvr{enika, dok komisionar te poslove, saglasno op{tem pravilu o ugovoru o komisionu, obavlja u svoje ime. Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za ra~un komitenta jedan ili vi{e poslova koje mu povjerava komitent (~lan 771. Zakona o obligacionim odnosima). Prodaja pokretnih stvari putem komisiona pogodnija je kada se radi o prodaji stvari koje su ve}e vrijednosti ili ako se radi o dragocjenostima.
10
474 ^lan 130
11
Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaklju~uje sa kupcem sudski izvr{ilac suda ili lice koje je po nalogu suda u konkretnom slu~aju obavljalo komisione poslove. U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom mora se sa~initi zapisnik u koji se unose svi podaci o sudskom predmetu: broj, oznaka stranaka u postupku, lica koja prisustvuju prodaji, vrijeme i mjesto prodaje, naziv stvari sa bliìm podacima, po~etnu prodajnu cijenu, cijenu po kojoj je stvar prodata, naznaku da li je kupac preuzeo stvar ({to je od pravnog zna~aja za rizik), da li je ispla}ena cijena i u kom dijelu, kao i drugi podaci koji karakteri{u prodaju stvari. Prodaja neposrednom pogodbom ostvaruje se zaklju~ivanjem ugovora izme|u kupca i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove. Obzirom na uslove propisane odredbama ~lana 34. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima za sticanje prava svojine na pokretnoj stvari, pismena forma ugovora nije uslov za punova`nost ugovora o prodaji pokretne stvari. Prodaja bi se otuda mogla samo nazna~iti u sudskom zapisniku koji se sastavlja u postupku prodaje. Shodno odredbi ~lana 84. stav 6. ovog zakona, a u vezi sa ~lanom 135. istog zakona, ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo od dana dono{enju rje{enja o dosudi. Uz stav 4: Iz formulacije ovog dijela zakonske odredbe proizlazi da je pravilo kod prodaje pokretnih stvari "da se njihova prodaja obavlja neposrednom pogodbom", a prodaja javnim nadmetanjem odredi}e se ako su u pitanju stvari ve}e vrijednosti i ako se moè o~ekivati da }e se prodati po ve}oj cijeni od procijenjene. Zakonom nije definisan kriterij prema kojem se pokretne stvari smatraju da imaju ve}u vrijednost. Ostavljeno je sudu, da to pitanje cijeni u svakom konkretnom slu~aju u zavisnosti od vrste predmeta, trì{nih kretanja, ponude i potra`nje i sl. Krug lica koja ne mogu biti kupci u postupku prodaje pokretnih stvari, propisan je odredbom ~lana 88. ovog zakona, koji se shodnom primjenom odredaba o prodaji nepokretnosti primjenjuje i u postupku prodaje pokretnih stvari. Uz stav 5: Blagovremeno objavljivanje prodaje pokretnih stvari na oglasnoj tabli suda je na~in publikacije prodaje koji je preuzet iz ~lana 84. stav 4. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Me|utim, za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja, kojim je, pored obaveze ogla{avanja prodaje putem oglasne table suda, ostavljena mogu}nost objave prodaje pokretnih stvari i "na drugi uobi~ajeni na~in", novim Zakonom o izvr{nom postupku je bliè odre|ena mogu}nost dodatne publikacije prodaje pokretnih stvari propisivanjem da se njihova prodaja, moè objaviti i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. Prema ovoj zakonskoj odredbi, a u vezi sa ~lanom 82. stav 4. ovog zakona, stranka moè o svom tro{ku da objavi zaklju~ak o prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaklju~ku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti (npr. agenciju). Ovakav vid ogla{avanja prodaje pokretnih stvari daje ve}i publicitet sprovo|e-
12
13
14
15
16
^lan 131 475
nju ove izvr{ne radnje, {to moè imati zna~aja za ve}e u~e{}e potencijalnih kupaca i {to povoljniju prodaju, jer se ogla{avanje putem oglasne table suda odnosilo na uì krug lica kojima je taj vid publikacije bilo dostupan. 17 Zakonodavac je predvidio mogu}nost da stranka o svom tro{ku objavi zaklju~ak o prodaji, ~ime je prepu{teno strankama na volju koja }e od njih i da li }e uop{te objavljivati zaklju~ak o prodaji na prednje navedeni na~in, propisan kao oblik objavljivanja kod prodaje nepokretnosti. Uz stav 6: Traìlac izvr{enja i izvr{enik obavijestit }e se o mjestu, danu i ~asu prodaje dostavljanjem zaklju~ka o odre|ivanju na~ina prodaje pokretnih stvari. Izostanak stranaka u smislu odredbe ~lana 9. stav 5. ovog zakona ne spre~ava prodaju stvari. ^lan 131. Ro~i{te za javnu prodaju (1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe ~lana 89. stav 1. i 2. i ~lana 90. stav 5. ovog Zakona. (2) Ponu|a~ sa najve}om ponudom }e platiti cijenu za pokretnu stvar odmah nakon objavljivanja rezultata ako sud zaklju~kom ne odlu~i druga~ije. Ukoliko ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda, drugi ponu|a~ }e biti progla{en kupcem i plati}e onu cijenu koju je on ponudio i tako redom. (3) U slu~aju da ni jedan od ponu|a~a sa odgovaraju}om ponudom ne uplati cijenu odmah po pozivu suda, sud }e na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Zahtjev sudu za zakazivanje novog ro~i{ta stranka moè podnijeti u roku osam dana od odràvanja neuspjelog ro~ista. (4) Sud na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje postupa u skladu sa odredbama stava 1. do 3. ovog ~lana, ali se pokretna stvar koja je predmet prodaje moè prodati bez ograni~enja u pogledu iznosa njene cijene. (5) Sud }e obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloì odràvanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspi ju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe. (6) Neposrednom pogodbom ne moè se prodati pokretna stvar ispod jedne tre}ine procijenjene vrijednosti. 1 Uop{teno: Prodaja kao izvr{na radnja je novim zakonom o izvr{nom postupku ure|ena na ne{to druk~iji na~in,u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Novina se sastoji u tome {to je na druk~iji na~in (u odnosu na odredbu ~lana 85. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, kojom je propisana prodajna cijena) rije{eno pitanje cijene po kojoj se mogu prodati stvari obuhva}ene pljenidbe-
18
476 ^lan 131
nim popisom i {to je skra}en rok izme|u prvog i drugog ro~i{ta za javnu prodaju pokretnih stvari, pa je time, kao i propisivanjem na~ina prodaje na druk~iji na~in, skra}en izvr{ni postupak. 2 Uz stav 1: Propis stava prvog ovog ~lana upu}uje na shodnu primjenu odredaba ovog zakona o prodaji nepokretnosti i u postupku prodaje pokretnih stvari. Iz sadràja propisa ove odredbe proizlazi da se bez pristanka lica koje se u izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruje prije traìoca izvr{enja pokretne stvari na javnom nadmetanju, jednako kao i kod prodaje neposrednom pogodbom, ne mogu prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja. Lice koje se u izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruje prije traìoca izvr{enja je zalo`ni povjerilac, ~ija se potraìvanje na osnovu odredbe ~lana 98. stav 1. ta~ka 2. ovog zakona, po redu prvenstva namiruju prije traìoca izvr{enja. Zalo`nom povjeriocu prioritetno pravo na namirenje potraìvanja pripada onda kada su zaplijenjene pokretne stvari ~ija je prodaja odre|ena istovremeno i predmet zaloge kojim je obezbije|eno potraìvanje zalo`nog povjerioca. Pitanje postizanja prodajne cijene pokretnih stvari za koju se o~ekuje pristanak zalo`nog povjerioca i koja bar djelimi~no pokriva potraìvanje traìoca izvr{enja je pitanje o kojem se mora izgraditi pravni standard i to pitanje se cijeni u svakom konkretnom slu~aju. Ovakvim na~inom propisivanja i odre|ivanja prodajne cijene prvenstveno se {tite interesi zalo`nog povjerioca, za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja kojim su bili za{ti}eni interesi tada{njeg du`nika, ~ije se popisane stvari nisu mogle prodati na prvom ro~i{tu ispod njihove procijenjene vrijednosti (~lan 85. stav 1. ranijeg zakona). To je i razumljivo kada se ima u vidu pravna priroda zalo`nog prava, koje ima elemente stvarnog prava, na osnovu koga je zalo`ni povjerilac ovla{ten da se u slu~aju neispunjenja njegovog potraìvanja namiri iz vrijednosti odre|ene pokretne stvari koja mu je data u zalog radi obezbje|enja potraìvanja (predmeta zaloge). Zbog nedovoljnog publiciteta zalo`nog prava na pokretnim stvarima u dosada{njoj sudskoj praksi bile su prisutne te{ko}e u primjeni ovog instituta (prvenstveno namirenje zalo`nog povjerioca). Me|utim, uspostavom jedin stvenog registra na pokretnim stvarima, {to je za o~ekivati u skoroj budu}nosti, jer je to jedan od segmenata cjelokupne reforme u entitetima Bosne i Hercegovine, primjena ovog pravnog instituta }e do}i do svog punog izraàja. Ro~i{te za javno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari moè se odràti u zgradi suda, na mjestu gdje se pokretne stvari (~ija je prodaja odre|ena) nalaze, ili na drugom odgovaraju}em mjestu koje sud odredi. Ro~i{te se odràva pred sudskim izvr{iocem ili drugim licem odre|enim od strane suda. Ro~i{te za javno nadmetanje shodno odredbi ~lana 87. ovog zakona, a u vezi sa ~lanom 135. istog zakona, odrà}e se i kada na ro~i{tu prisustvuje samo
^lan 131 477
jedan ponudilac, s tim da }e u tom slu~aju sud zaklju~kom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ro~i{te za prodaju odgodi (za razliku od zakonskog rje{enja iz ~lana 161. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku prema kojem su odgodu ro~i{ta na kojem je prisustvovao samo jedan povjerilac, pored zalo`nog povjerioca, mogle traìti i stranke). 9 Kao {to je naprijed re~eno, krug lica koja ne mogu biti kupci na ro~i{tu za prodaju pokretnih stvari isti je kao i kod prodaje nepokretnosti. Ovdje je korisno navesti iskustva iz sudske prakse sudova Republike Hrvatske zabiljeèna u publikaciji "Mihajlo Dika, Novo ovr{no i ste~ajno pravo", Zagreb 1996. godina, strana 53, u kojoj je nazna~eno: "Kupac ne smije biti ovr{enik, sudac ili druga osoba koja slu`beno sudjeluje u postupku prodaje, a ni osoba koja po zakonu ne moè ste}i nekretninu koja je predmet ovrhe (~lan 96. OZ-a). U sudskoj praksi uz bitno istu odredbu ~lana 162. ZIP-a, re~eno je da se odredba ~lana 162. ZIP-a prema kojoj du`nik (sada ovr{enik) ne moè biti kupac ni na temelju dra`be ni na osnovi neposredne pogodbe ne primjenjuje kad je u pitanju prodaja nekretnine zbog civilne diobe. Ovu praksu smatramo aktualnom i u primjeni ~lana 96. OZ-a." Ova iskustva iz sudske prakse mogu se primijeniti i kod prodaje pokretnih stvari. Kada utvrdi da su ispunjeni uslovi za odràvanje prvog ro~i{ta za prodaju pokretnih stvari, sudski izvr{ilac, ili drugo lice koje je odre|eno od strane suda za provo|enje javnog nadmetanja, objavljuje da se pristupa javnom nadmetanju. Kao {to proizlazi iz ~lana 89. stav 2. ovog zakona u vezi sa ~lanom 131. stav 1. i ~lanom 135. istog zakona, pokretne stvari koje su popisane zapisnikom o zapljeni, odnosno zabilje{kom umjesto popisa, ne mogu se prodati na prvom ro~i{tu ispod polovine utvr|ene vrijednosti. Utvr|ena vrijednost u smislu prednje navedenog je procijenjena vrijednost pokretnih stvari (~lan 126. ovog zakona). Ta vrijednost (polovina utvr|ene vrijednosti stvari) uzima se kao po~etna prodajna cijena, ispod koje se pokretne stvari koje su predmet prodaje na javnom nadmetanju ne mogu prodati. Tako utvr|ena vrijednost predstavlja i po~etnu ponudu za prvo ro~i{te, {to zna~i da po~etne ponude za prvo ro~i{te na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti ne}e biti razmatrane. Propisivanje ovakvog, novog na~ina odre|ivanja po~etne cijene na ro~i{tu za javno nadmetanje kod prodaje pokretnih stvari posljedica nakog procesnopravnog poloàja stranaka u izvr{nom postupku, kakav im je dat novim Zakonom o izvr{nom postupku, koji ne favorizuje od stranaka. prvom je jedpoloàj nijednu
10
11
12
13
Ranije vaè}im Zakonom o izvr{nom postupku u ~lanu 85. stav 1. predvi|eno je da se popisane stvari ne mogu prodati ispod procijenjene vrijednosti na prvom nadmetanju, odnosno u roku koji sud odredi za prodaju neposrednom pogodbom. Za ovakav na~in zakonskog rje{enja za odre|ivanje cijene po kojoj su se mogle prodati pokretne stvari, neki od autora smatraju da je bio u interesu tada{njeg du`nika, kakav su pravni stav iznijeli Aleksandar \or|evi}
478 ^lan 131
i Josip Studin u Zakonu o izvr{nom postupku, Beograd, 1979. godine, strana 71. Suprotno prednje navedenom, autori Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i} u Zakonu o izvr{nom ostupku, Beograd, 1994. godina, strana 166. navode: "Po{tuju}i na~elo za{tite prava povjerioca, zakon predvi|a da se na prvom nadmetanju popisane stvari ne mogu prodati ispod procijenjene vrijednosti." Me|utim, kada se ima u vidu da je izvr{ni postupak proveden do ove izvr{ne radnje, kada ni izvr{enik ne moè preduzimati bilo kakve radnje koje bi spre~avale ili onemogu}avale provo|enje prodaje pokretnih stvari jer mu je zabranjeno raspolaganje popisanim stvarima, postizanje najpovoljnije cijene bi trebalo biti u interesu kako traìoca izvr{enja tako i izvr{enika. 14 [to se ti~e novog zakonskog rje{enja prema kojem po~etna cijena ne moè biti ispod polovine procijenjene vrijednosti pokretne stvari (bez obzira na na~in na koji se prodaja vr{i), ovim rje{enjem nije izraèno na~elo za{tite izvr{enika, {to je bio slu~aj sa ranijim du`nikom, niti je time favorizovan traìlac izvr{enja. Zakonodavac je kod ovakvog zakonskog rje{enja po{ao od toga da se u sprovo|enju izvr{nog postupka mora ustanoviti odre|ena "disciplina i izgraditi svijest izvr{enika" o tome da, ako je izvr{nom ispravom obavezan na ~inidbu prema traìocu izvr{enja i ako tu svoju obavezu nije izmirio dobrovoljno u paricionom roku, pa ni u roku od najmanje 15 dana od dana popisa zapljene pokretnih stvari, obzirom na ovakvo zakonsko rje{enje u pogledu na~ina odre|ivanja po~etne prodajne cijene pokretnih stvari i na mjere prinude koje karakteri{u izvr{enje prinudnim putem, izvr{enik mora biti spreman na to da }e njegova obaveza iz izvr{ne isprave na namirenje traìoca izvr{enja biti izvr{ena, makar to bilo i prodajom pokretnih stvari za iznos od polovine od utvr|ene vrijednosti tih stvari. S druge strane, traìlac izvr{enja samo traì namirenje onog potraìvanja koje mu je dosu|eno pravosna`nom i izvr{nom ispravom, koje je dospjelo i koje, ukoliko do|e do izvr{enja prodajom pokretnih stvari izvr{enika, o~ito ne moè, bez postupanja suda po njegovom prijedlogu za izvr{enje, sam namiriti. Javno nadmetanje na ro~i{tu za prodaju pokretnih stvari se zaklju~uje nakon proteka 10 minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude. Nakon zaklju~enja nadmetanja utvr|uje se lista ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma (iznad polovine od utvr|ene vrijednosti stvari) i da je pokretna stvar prodata najpovoljnijem ponu|a~u, ukoliko su ispunjeni i ostali uslovi, {to zna~i da ukoliko kupac ne plati kupoprodajnu cijenu poziva se drugi ponu|a~ sa liste ponu|a~a sa ponudom iznad utvr|ene cijene ispod koje se stvar ne moè prodati, {to prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku nije bio slu~aj, ve} je ro~i{te za prodaju zaklju~ivano ako kupac (najpovoljniji ponu|a~) ne plati ponu|enu cijenu. Uz stav 2: Po{to je u zapisniku o prodaji utvr|eno da je nepokretnost prodata odre|enom ponu|a~u kao najpovoljnijem ponu|a~u i u~esniku javnog nadmetanja, ponu|a~ sa najve}om ponudom }e platiti cijenu za pokretnu stvar odmah nakon objavljivanja rezultata. Objavljivanje rezultata, pored ostalog, podrazumijeva objavljivanje podataka o broju i imenima kupaca koji stavljaju ponude i nude cijenu, o najpovoljnijem ponu|a~u i podatke o najpovoljnijoj
15 16
17
^lan 131 479
cijeni za svaku pojedina~nu pokretnu stvar. Prema tome, pravilo je da najpovoljniji ponu|a~ na ro~i{tu za javnu prodaju pokretnih stvari plati prodajnu cijenu za pokretnu stvar odmah po objavljivanju rezultata. Izuzetak od ovog pravila u pogledu vremena pla}anja prodajne cijene pokretne stvari dozvoljen je propisom ovog ~lana prema kojem sud moè zaklju~kom o odre|ivanju na~ina prodaje (koji sadrì i druge uslove prodaje) odrediti i drugi rok u kojem je kupac duàn poloìti cijenu. 18 Ukoliko ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda ponu|enu cijenu, drugi ponu|a~ }e biti progla{en kupcem i plati}e onu cijenu koju je on ponudio. Ako ni drugi ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda cijenu koju je on ponudio, redom }e se ponavljati postupak progla{avanja kupcem sljede}eg sa liste ponu|a~a koji }e biti pozvan od strane suda da plati cijenu koju je on ponudio, sve do posljednjeg sa liste ponu|a~a koji je ponudio cijenu ve}u od ovim Zakonom utvr|enog minimuma prodajne cijene pokretnih stvari na prvom ro~i{tu za prodaju. Uz stav 3: Ako nijedan od ponu|a~a sa utvr|ene liste ponu|a~a ne uplati cijenu (koju je on ponudio) po pozivu suda, sud }e na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Dakle, prvo ro~i{te je neuspjelo, kako u slu~aju da po~etna ponuda za prvo ro~i{te bude na iznos manji od polovine procijenjene vrijednosti pokretnih stvari, tako i u slu~aju da nijedan od ponu|a~a sa utvr|ene liste ponu|a~a sa odgovaraju}om ponudom ne uplati ponu|enu cijenu po pozivu suda. U ovoj zakonskoj odredbi propisano je da }e sud na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Postavlja se pitanje, kod ovakve formulacije (da je za ogla{avanje od strane suda potreban zahtjev jedne od stranaka), kako }e sud postupiti kada na ro~i{tu za javnu prodaju ne prisustvuju stranke (a njihovo odsustvo ne spre~ava provo|enje ro~i{ta), ili ako pak nijedna od stranaka, iako prisutne na ro~i{tu, takav prijedlog (za ogla{avanje da je prvo ro~i{te neuspjelo) ne stavi. U svakom slu~aju, sud u zapisniku o prodaji konstatuje da prvo ro~i{te nije uspjelo, pa i u slu~aju da takav zahtjev ne stavi nijedna od stranaka, ili da nijedna od stranaka nije pristupila na ro~i{te. Nasuprot prednje navedenom, zahtjev stranke sudu za zakazivanje novog ro~i{ta (po{to prvo ro~i{te nije uspjelo) je neophodan za dalje provo|enje postupka prodaje. U slu~aju neuspjele prodaje na prvom ro~i{tu, odràvanje ro~i{ta za drugo nadmetanje zavisi od samih stranaka. I ovdje je data jednaka uloga strankama, jer i traìlac izvr{enja i izvr{enik mogu imati interes za zakazivanje drugog ro~i{ta za javno nadmetanje. Zahtjev sudu za zakazivanje drugog ro~i{ta stranka moè podnijeti u roku od 8 dana od dana odràvanja neuspjelog ro~i{ta. Kako ovaj rok te~e po~ev od dana odràvanja neuspjelog ro~i{ta, to moè imati za posljedicu obustavljanje postupka izvr{enja zbog neobavije{tenosti stranaka o neuspjelom prvom ro~i{tu za javnu prodaju, ako nijedna od stranaka ne bude prisutna na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje. Ovaj rok je znatno skra}en u odnosu na ranije
19
20
21
22
480 ^lan 131
zakonsko rje{enje, prema kojem je ovaj rok iznosio 30 dana (~lan 85. stav 4. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku). Skra}ivanje ovog roka doprinosi skra}ivanju samog postupka izvr{enja, {to je i bila intencija zakonodavca. Primjer iz sudske prakse o odràvanju ro~i{ta za javnu prodaju pokretne stvari slijedi iz niè navedene odluke:
"Po{to je izvr{en popis i procjena stvari du`nika (putni~kog automobila marke "subaru" proizvodnje 1977. godine reg. oznaka 948-T-064) i nakon neuspjele prve prodaje putem javnog nadmetanja prvostepeni sud je oglasio ponovnu prodaju - drugo javno nadmetanje i na ro~i{tu za drugo javno nadmetanje izvr{ena je prodaja du`nikove popisane stvari (putni~kog automobila) - povjeriocu. Obzirom da je najpovoljniji ponu|a~ na drugom javnom nadmetanju bio povjerilac, koji u smislu ~lana 90. ZIP-a, a u vezi sa ~lanom 162. ZIP-a moè biti kupac ove stvari na ro~i{tu za javno nadmetanje, pravilno je pravno shvatanje prvostepenog suda da se stvar koja je bila predmet prodaje, mogla predati povjeriocu i pored toga {to nije poloìo cijenu, jer se u konkretnom slu~aju radi o iznosu prodajne cijene koja je u granicama iznosa koji bi povjeriocu pripao iz postignute cijene (~lan 87. st. 2. ZIP-a)" (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-1239/01 od 21.7.2001. godine).
23 Uz stav 4: Na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari sud postupa na isti na~in kao {to postupa na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje prodaje pokretnih stvari, {to zna~i sud postupa u skladu sa odredbama stava 1. do stava 3. ovog ~lana. Jedina razlika izme|u postupka prodaje javnim nadmetanjem na prvom ro~i{tu i istog tog postupka na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje je u tome {to se pokretna stvar koja je predmet prodaje na drugom ro~i{tu moè prodati bez ograni~enja u pogledu iznosa njene cijene. Prema tome, na drugom ro~i{tu se utvr|uje lista najpovoljnijih ponu|a~a, pri ~emu nema ograni~avaju}eg faktora za utvr|ivanje te liste u pogledu najniè prodajne cijene, koji je ovim zakonom propisan kod prodaje na prvom ro~i{tu. Novi Zakon o izvr{nom postupku je pribjegao ovakvom rje{enju polaze}i od toga da ako se stvar ne proda ni po najmanjoj zakonom propisanoj cijeni koja se utvr|uje za prodaju na prvom ro~i{tu, prodajnu cijenu }e odrediti zakoni ponude i potra`nje (zakoni trì{ta). Za razliku od zakonskog rje{enja predvi|enog prema novom Zakonu o izvr{nom postupku, prema istoimenom ~lanu 85. stav 2. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku pokretne stvari su se mogle prodati na drugom ro~i{tu ispod procijenjene vrijednosti, ali ne ispod tre}ine te vrijednosti. Prilikom sastavljanja pljenidbenog popisa, sudski izvr{ilac }e popisati pokretne stvari u onom obimu koliko je stvari potrebno za namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja i tro{kova postupka. Stoga se nadmetanje za javnu proda ju zaklju~uje ~im se postigne iznos iz kojeg se mogu namiriti svi traìoci izvr{enja, tro{kovi, kao i druga lica koja imaju pravo na namirenje.
24
25
26
^lan 131 481
27
Nadmetanje te~e sve dok u~esnici u nadmetanju stavljaju ve}e ponude i dok se ne postigne najpovoljnija cijena. Sudski izvr{ilac objavljuje prisutnima najpovoljniju ponudu, te vodi zapisnik o prodaji, u koji se unose podaci o mjestu i vremenu odrànog ro~i{ta o prisutnim i odsutnim licima, o stanju stvari koje su prodate, ako su ostale neprodate stvari, podaci i o tim stvarima, podaci o ponu|a~ima i njihovim ponudama, o kupcima, o postignutoj cijeni i sli~no. Postupak sprovo|enja prodaje, bez obzira na na~in prodaje, isti je u slu~aju kada su predmeti izvr{enja pokretne stvari kao cjelina (te stvari) odre|ena propisima koji ure|uju svojinu i druga stvarna prava, kao i u slu~aju kada je predmet prodaje suvlasni~ki dio pokretnih stvari (~lan 120. stav 4. ovog zakona). Kod sprovo|enja ove izvr{ne radnje, kupci nisu u obavezi da polaù jemstvo da bi se pojavili na nadmetanju, kakvu obavezu imaju kupci kod prodaje nepokretnosti, {to je i opravdano kada se ima u vidu da je vrijednost pokretnih stvari ~ija se prodaja vr{i, u pravilu, znatno manja od vrijednosti nepokretnosti, a izvr{ni sud moè traìti polaganje jemstva ukoliko je rije~ o prodaji pokretnih stvari ve}e vrijednosti. Sva pravila koja su ovim zakonom propisana za prodaju pokretnih stvari putem usmenog javnog nadmetanja primjenjuju se i na prodaju neposrednom pogodbom ukoliko se stvari nisu mogle prodati u visini procijenjene vrijednosti u od strane suda odre|enom roku, na {to upu}uje shodna primjena odredbe ~lana 89. ta~ka 9. ovog zakona, u vezi sa ~lanom 135. istog zakona. Uz stav 5: Ukoliko nijedna stranka ne predloì odràvanje drugog ro~i{ta za javno nadmetanje u propisanom roku (koji je kod prodaje usmenim javnim nadmetanjem zakonski rok i iznosi 8 dana od odràvanja neuspjelog ro~i{ta, a kod prodaje neposrednom pogodbom taj rok odre|uje sud), ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe, sud }e obustaviti postupak. Obustavom postupka nije isklju~ena mogu}nost da traìlac izvr{enja ponovo podnese prijedlog za izvr{enje na istim pokretnim stvarima koje su bile predmet neuspjele prodaje. Rje{enje o obustavi postupka ima pravne posljedice rje{enja iz ~lana 63. stav 7. ovog zakona i tim rje{enjem ukinu}e se sve do tada sprovedene izvr{ne radnje ako se time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica. Uz stav 6: Za razliku od prodaje pokretne stvari na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje, na kojem se stvar koja je predmet prodaje moè prodati bez ograni~enja, u smislu ove zakonske odredbe, neposrednom pogodbom se pokretna stvar ne moè prodati ispod jedne tre}ine procijenjene vrijednosti, {to je iz ranijeg zakona preuzeto zakonsko rje{enje. Raniji Zakon o izvr{nom postupku je u ~lanu 85. stav 3, a u vezi sa stavom 2. iste zakonske odredbe, predvidio ograni~enje prodajne cijene kod prodaje pokretnih stvari neposrednom pogodbom, na koji na~in se stvari nisu mogle prodati ispod tre}ine procijenjene vrijednosti. Ovakvo rje{enje novog Zakona o izvr{nom postupku je opravdano s obzirom na to da u prodaji neposrednom pogodbom u~estvuju kupci i sudski izvr{ilac ili komisionar i da se u tom postupku "nadmetanjem"
28
29
30
31
32
482 ^lan 132
postiè odgovaraju}a cijena, {to nije slu~aj kod prodaje neposrednom pogodbom, zbog ~ega je radi za{tite interesa stranaka ovim zakonom ograni~ena najnià prodajna cijena u visini od jedne tre}ine procijenjene vrijednosti stvari kod prodaje neposrednom pogodbom. ^lan 132. Predaja stvari prije pla}anja (1) Sudski izvr{ilac preda}e stvar kupcu i ako nije poloìo cijenu, ako na to, na svoj rizik pristane traìlac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prven stva kod namirenja, u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cijene. (2) Ako kupac ne poloì cijenu u roku koji mu je odre|en, lica iz stava 1. ovog ~lana mogu zatraìti od suda da u istom postupku naloì kupcu da im plati cijenu te nakon pravosna`nosti i izvr{nosti tog rje{enja protiv njega predloìti izvr{enje. 1 Uz stav 1: Sudski izvr{ilac, koji sprovodi prodaju pokretnih stvari, zaklju~uje nadmetanje u odnosu na stvari koje su predmet prodaje i najpovoljnijeg ponu|a~a poziva da odmah (ako zaklju~kom ne odlu~i druga~ije) plati cijenu koju je on ponudio za pokretnu stvar. Kada najpovoljniji ponu|a~ poloì tu cijenu, sudski izvr{ilac mu predaje stvar koja je bila predmet prodaje. Predajom stvari, kupac sti~e pravo svojine na istoj. O ~injeni~noj i pravnoj situaciji ukoliko kupac ne poloì cijenu koju je on ponudio (iz bilo kojih razloga) bilo je rije~i u prethodnom ~lanu. Prema tome, pokretna stvar se predaje kupcu u postupku sprovo|enja izvr{ne radnje prodaje (bez obzira na na~in prodaje), po{to kupac po pozivu suda uplati onu cijenu koju je on ponudio, odnosno cijenu postignutu u postupku prodaje neposrednom pogodbom. Me|utim, ovom zakonskom odredbom, jednako kao i odredbom ~lana 87. stav 2. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, data je mogu}nost da sudski izvr{ilac preda stvar kupcu i ako ovaj nije poloìo cijenu. Uslovi za predaju stvari kupcu i prije pla}anja prodajne cijene su da na prvom ro~i{tu (i prije pla}anja cijene) traìlac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja (u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cijene) na to pristanu {to zna~i da se njihov pristanak odnosi samo na iznos koji bi im pripao iz prodajne cijene. Uz stav 2: Stav drugi ove zakonske odredbe je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, koje nije sadràno u istoimenom ~lanu 87. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Kao instrument obezbje|enja pla}anja prodajne cijene kod predaje pokretne stvari prije pla}anja, propisom ove zakonske odredbe, predvi|eno je da ako kupac ne poloì cijenu u roku koji mu je odre|en traìlac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja mogu zatraìti od suda da u istom postupku naloì kupcu da im plati cijenu. U tom slu~aju sud donosi rje{enje kojim nalaè kupcu da traìocu izvr{enja i licima koja imaju pravo prvenstva kod namirenja plati prodajnu cijenu.
^lan 133 483
Rje{enje kojim je naloèno kupcu da navedenim licima plati cijenu dobija karakter izvr{ne isprave. Nakon pravosna`nosti i izvr{nosti tog rje{enja, kao izvr{ne isprave, traìlac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja mogu protiv kupca koji nije poloìo cijenu predloìti izvr{enje, tako da se u istom postupku izvr{enja donosi rje{enje o nalaganju kupcu da navedenim licima plati cijenu i sprovodi se izvr{enje tog istog rje{enja. 4 Na ovaj na~in, traìlac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja aktivno su legitimisana lica za namirenje potraìvanja, ali sada - ne od izvr{enika, ve} od kupca na koga se prenosi obaveza sa izvr{enika (kupac u ovom spornom pravnom odnosu postaje izvr{enik). Ovim novim na~inom ure|ivanja odnosa izme|u kupca koji nije poloìo cijenu i traìoca izvr{enja te drugih aktivno legitimisanih lica omogu}eno je traìocu izvr{enja i u~esnicima koji imaju pravo prvenstva kod namirenja da u istom izvr{nom postupku u kojem se sprovodi izvr{na radnja "prodaja pokretne stvari", koja je predata kupcu prije pla}anja, da zatraè od izvr{nog suda dono{enje rje{enja i nametanje obaveze kupcu da tim licima plati cijenu. Prednost navedenog zakonskog rje{enja sastoji se u tome {to je kod naprijed navedenog stanja stvari traìlac izvr{enja izmiren za svoje potraìvanje u odnosu na izvr{enika na koga je glasila obaveza ~inidbe prema traìocu izvr{enja, te u slu~aju da traìocu izvr{enja kupac ne plati iznos koji mu pripada jedina mogu}nost bi bila da traìlac izvr{enja pokrene parnicu protiv kupca, u slu~aju da to pitanje nije ure|eno na prednje navedeni na~in. Ovim novim propisom doprinosi se efikasnosti izvr{nog postupka, a istovremeno se parni~ni sud ne optere}uje ovom vrstom predmeta i izvr{ni sud (~ije rje{enje o nalaganju kupcu da traìocu izvr{enja i drugim licima plati cijenu, ima svojstvo izvr{ne isprave) moè o ovom spornom pitanju odlu~iti u izvr{nom postupku jer je to pitanje vezano za sprovo|enje postupka izvr{enja. 4. Namirenje traìoca izvr{enja ^lan 133. Namirenje jednog traìoca izvr{enja (1) Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan traìlac izvr{enja, sud }e, bez odràvanja ro~i{ta, rje{enjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari i glavno potraìvanje. (2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane izvr{eniku ako za to nema smetnji. 1 nakon namirenja preda}e se
Uz stav 1: Ovaj ~lan je nepromijenjen u odnosu na ~lan 88. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku. Namirenje traìoca izvr{enja iz iznosa dobivenog prodajom je posljednja izvr{na radnja u sprovo|enju postupka izvr{enja pro-
484 ^lan 133
dajom pokretnih stvari. Sam naziv ovog poglavlja govori o sadràju ove zakonske odredbe prema kojoj se iz nov~anih sredstava koja su bila oduzeta od izvr{enika ili su pribavljena prodajom pokretnih stvari izvr{enika - namiruje traìlac izvr{enja. 2 Ovim ~lanom propisan je postupak namirenja ako se izvr{enje vodi u korist samo jednog traìoca izvr{enja. U tom slu~aju traìocu izvr{enja (jedino njemu) pripada zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima. Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan traìlac izvr{enja, sud }e bez odràvanja ro~i{ta rje{enjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namiri traìlac izvr{enja sa pripadaju}im nov~anim iznosom i prema ovom zakonskom odredbom - propisanom redu namirenja. Prema redu namirenja prvo se namiruju tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari i glavno potraìvanje. Propisani red namirenja nije od pravnog zna~aja ukoliko se iz iznosa dobivenog unov~enjem pokretnih stvari mogu namiriti sva potraìvanja traìoca izvr{enja, do potpunog namirenja. Pri dono{enju rje{enja o namirenju prilikom namirenja jednog traìoca izvr{enja uze}e se u obzir samo ona potraìvanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no, {to je posljedica novog zakonskog rje{enja o izvr{enju nepravosna`nih rje{enja o izvr{enju. Iz sadràja ove zakonske odredbe proizlazi da se prema propisanom redu namirenja prvo namiruju tro{kovi izvr{nog postupka. Prema tome, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, zahtjev za naknadu tro{kova izvr{nog postupka mora se podnijeti sudu prije dono{enja rje{enja o namirenju, tako da se u postupku namirenja jednog traìoca izvr{enja ne primjenjuje pravilo iz ~lana 16. stav 6. ovog zakona u smislu kojeg se zahtjev za naknadu tro{kova podnosi najkasnije 15 dana od dana zavr{etka postupka. Pravila o redu namirenja pojedinih vrsta potraìvanja koja su ustanovljena ovom zakonskom odredbom, u saglasnosti su sa odredbom ~lana 313. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da ako du`nik pored glavnice duguje kamate i tro{kove ura~unavanje se vr{i tako {to se prvo otpla}uju tro{kovi, zatim kamate i najzad glavnica. U pogledu namirenja tro{kova odre|enih u izvr{noj ispravi nema dileme da se nadokna|uju oni tro{kovi koji su dosu|eni izvr{nom ispravom, onako kako izvr{na isprava glasi. Kamate na glavno potraìvanje (za koje je u izvr{noj ispravi nazna~en rok od kada teku), saglasno ovoj zakonskoj odredbi, teku do dana unov~enja stvari, s kojim pravilom bi trebalo izjedna~iti i obra~un kamata na nov~ana sredstva oduzeta od izvr{enika i rok za kamate na ta sredstva ra~unati sa danom oduzimanja nov~anih sredstava od izvr{enika. Uz stav 2: Po namirenju traìoca izvr{enja, ako ima dovoljno nov~anih sredstava da se cjelokupno potraìvanje traìoca izvr{enja izmiri i ako preostanu
^lan 134 485
sredstva, ostatak nov~anih sredstava preda}e se izvr{eniku, ako za to nema smetnji. 9 Kada se propis ovog ~lana ima u vidu, onda se saglasno istom potvr|uje prednje navedeno pravilo da traìlac izvr{enja treba da podnese zahtjev za naknadu tro{kova izvr{nog postupka prije dono{enja rje{enja o namirenju. Kako izvr{ni sud rje{enjem o namirenju odre|uje da se iz dobijenog nov~anog iznosa traìlac izvr{enja namiruje onim redom koji je propisan u ovom ~lanu, a preostali iznos se vra}a izvr{eniku, slijedi zaklju~ak da se zahtjev za naknadu tro{kova postupka koji je podnesen nakon dono{enja rje{enja o namirenju i njihovo namirenje ne moè ostvariti jer se preostali, neutro{eni dio prodajne cijene vra}a izvr{eniku, tako da nema nov~anih sredstava za namirenje tog izdatka ako se zahtjev ne podnese prije dono{enja rje{enja o namirenju. Dono{enjem rje{enja o namirenju jednog traìoca izvr{enja prestaje zalo`no pravo tog traìoca izvr{enja na drugim popisanim stvarima koje nisu prodate (obzirom na pravnu prirodu zalo`nog prava). Pravila o na~inu dostavljanja rje{enja o namirenju, ako nu`nost za odràvanje ro~i{ta za diobu nije propisana ovim zakonom (kao {to je to ovdje slu~aj), kao i pravila o izvr{enju rje{enja o namirenju koja su propisana za namirenje iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti iz ~lana 109. stav 6. stav 7. i stav 8. ovog zakona, shodnom primjenom - primjenjuju se i kod namirenja jednog traìoca izvr{enja iz prodajne cijene pokretne stvari. Definicija u ovoj zakonskoj odredbi koja defini{e "vra}anje vi{ka prodajne cijene izvr{eniku ako za to nema smetnji" podrazumijeva postojanje okolnosti usljed kojih se ta preostala sredstva ne mogu predati izvr{eniku. To moè biti, naprimjer, slu~aj smrt izvr{enika koji nema nasljednika, ili ako je u pogledu tih nov~anih sredstava odre|ena neka od sudskih mjera obezbe|enja i sl. ^lan 134. Namirenje vi{e traìlaca izvr{enja (1) Ako se u izvr{nom postupku namiruje vi{e traìlaca izvr{enja odnosno ako se, pored traìlaca izvr{enja namiruju i lica ~ija prava prestaju prodajom stvari, oni se uz shodnu primjenu ~lana 98. ovog Zakona iz prodajne cijene namiruju onim redom kojim su stekli zalo`no ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za odre|ena potraìvanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja. (2) Traìoci izvr{enja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, namiruju se razmjerno iznosima svojih potraìvanja. (3) Pri dono{enju rje{enja o namirenju sud }e uzeti u obzir samo ona potraìvanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana dono{enja rje{enja o namirenju.
10
11
12
486 ^lan 134
Uz stav 1: Izraz "traìlac izvr{enja" u ovoj zakonskoj odredbi nema samo zna~enje stranke u izvr{nom postupku (~lan 2. ta~ka 2. ovog zakona), {to zna~i da je pored traìoca izvr{enja u procesnopravnom smislu koji je pokrenuo izvr{ni postupak i koji je pristupio izvr{nom postupku, traìlac izvr{enja u smislu ove zakonske odredbe je i zalo`ni traìlac izvr{enja. Jednak procesnopravni poloàj s traìocem izvr{enja u postupku namirenja potraìvanja u smislu ove zakonske odredbe imaju i lica ~ija prava prestaju prodajom stvari. Kada se u izvr{nom postupku iz iznosa dobijenog prodajom pokretnih stvari namiruje vi{e traìlaca izvr{enja, onda se redoslijed namirenja njihovih potraìvanja, uz shodnu primjenu ~lana 98. ovog Zakona, odre|uje prema vremenu sticanja zalo`nog prava, ili drugog prava koje prodajom stvari prestaje, ako zakonom za odre|ena potraìvanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja. Prema tome, za razliku od pravila kod namirenja jednog traìoca izvr{enja, gdje je prethodnim ~lanom propisan redoslijed namirenja za pojedine vrste potraìvanja, za razliku od odredbe ~lana 98. stav 3. ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku kojim je propisano da tro{kovi izvr{nog postupka, tro{kovi odre|eni izvr{nom ispravom i kamata imaju isti red prvenstva kao i glavno potraìvanje, u ovom ~lanu je predvi|eno kao pravilo da se redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja odre|uje prema danu sticanja zalo`nog prava na pokretnim zaplijenjenim stvarima, uz shodnu primjenu pravila o prvenstvenom namirenju propisanih kod prodaje nepokretnosti. Rje{enje o namirenju vi{e traìlaca izvr{enja sud donosi nakon odrànog ro~i{ta, kako je to predvi|eno ~lanom 109. ovog zakona, na ~iju shodnu primjenu kod prodaje pokretnih stvari upu}uje ~lan 135. istog zakona, tako da je kod namirenja vi{e traìlaca izvr{enja sud obavezan da odrì ro~i{te. Time je pruèna mogu}nost licima koja se namiruju iz prodajne cijene prodatih pokretnih stvari da, ako to uti~e na njihovo namirenje, ospore drugom takvom licu postojanje potraìvanja, ili njegovu visinu i red namirenja, a {to ta lica mogu u~initi najkasnije na ro~i{tu za diobu. Protiv rje{enja o namirenju vi{e traìlaca izvr{enja nije dozvoljen prigovor, ali se moè izjaviti àlba. U rje{enju o namirenju se nazna~uje u kojem iznosu se namiruju traìoci izvr{enja, a koja potraìvanja nisu izmirena, {to je od pravnog zna~aja za dalje postupanje traìoca izvr{enja koji moè predloìti dalje sprovo|enje izvr{enja ili pokretanje novog izvr{nog postupka radi izvr{enja prodajom drugih pokretnih stvari. U pogledu izvr{enja rje{enja o namirenju, kako u slu~aju izjavljivanja àlbe u roku protiv rje{enja o namirenju, tako i u slu~aju da àlba ne bude izjavljena, primjenjuju se pravila iz ~lana 109. stav 7. i stav 8. ovog zakona, a u vezi sa ~lanom 135. istog zakona. Uz stav 2: Stav 2. ovog ~lana ostao je nepromijenjen u odnosu na ~lan 89. stav 2. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, tako da je na istovjetan na~in
^lan 135 487
dat odgovor na pitanje - kako se namiruju traìoci izvr{enja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti? Saglasno ovoj zakonskoj odredbi, traìoci izvr{enja istog prvenstvenog reda (u koji spadaju sva lica iz ove zakonske odredbe ~iji su prijedlozi za izvr{enje primljeni u sudu istoga dana), koji se iz prodajne cijene pokretnih stvari ne mogu potpuno namiriti, namiruju se srazmjerno iznosima svojih potraìvanja. Sud u rje{enju o namirenju nazna~uje u kojem iznosu je svaki od traìlaca izvr{enja namiren u odnosu na ukupna potraìvanja, {to moè imati pravnog zna~aja kod podno{enja novog prijedloga za izvr{enje na drugim sredstvima izvr{enja ili na drugim pokretnim stvarima. 9 Uz stav 3: Prilikom dono{enja rje{enja o namirenju kod prodaje pokretnih stvari, ako se vi{e traìlaca izvr{enja namiruje iz prodajne cijene, sud }e uzeti u obzir samo ona potraìvanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Ovo je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje iz ~lana 98. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Ovim novim rje{enjem je, kao uslov za dono{enje rje{enja o namirenju predvi|ena - izvr{nost rje{enja o izvr{enju, umjesto dosada{njeg zakonskog rje{enja iz prednje navedene odredbe ranije vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku, prema kojoj su se za namirenje uzimala u obzir samo ona potraìvanja traìoca izvr{enja ~ija su rje{enja o izvr{enju postala pravosna`na do dana prodaje, uklju~uju}i i sam dan prodaje. Namirenje potraìvanja za koja je rje{enje o izvr{enju pri dono{enju rje{enja o namirenju postalo izvr{no posljedica je novog zakonskog rje{enja u provo|enju izvr{enja prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, {to u mnogome skra}uje sam postupak prodaje pokretnih stvari, a time se doprinosi i skra}ivanju postupka izvr{enja. 5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnostima ^lan 135. Odredbe ovog Zakona o izvr{enju na nepokretnostima, izuzev ~lana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije druga~ije odre|eno. 1 Ovim ~lanom, koji je nepromijenjen u odnosu na ~lan 90., ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, propisano je da }e se odredbe ovog Zakona o izvr{enju radi namirenja nov~anog potraìvanja prodajom nepokretnosti primjenjivati na odgovaraju}i na~in i u postupku izvr{enja radi namirenja nov~anog potraìvanja prodajom pokretnih stvari. Ova zakonska odredba koja upu}uje na shodnu primjenu odredaba o prodaji nepokretnosti i kod izvr{enja na pokretnim stvarima izuzima od ovakve shodne primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnosti - ~lan 71. ovog zakona, kojim je propisana promjena predmeta izvr{enja i koja se otuda primjenjuje samo kod prodaje nepokretnosti. To je opravdano kada se ima u vidu vrijednost nepokretnosti, kao predmeta izvr{enja, posljedice prodaje nepokretnosti
488 ^lan 135
(koje su daleko teè od posljedica prodaje pokretnih stvari) i propisani uslovi iz iste zakonske odredbe, koji bi opravdavali promjenu predmeta izvr{enja, kakvi razlozi ne stoje kod prodaje pokretnih stvari, obzirom na samu njihovu vrijednost koja je u pravilu neuporedivo manja od vrijednosti nepokretnosti kao predmeta izvr{enja. 3 Isto tako, primjenu odredbi o izvr{enju na nepokretnosti i u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima ovaj ~lan ograni~ava tako {to se pravila odredbi o prodaji nepokretnosti shodno primjenjuju i kod prodaje pokretnih stvari, ali samo pod uslovom da odredbama glave XI (kojom je predvi|eno izvr{enje na pokretnim stvarima) ovog zakona nije druga~ije odre|eno. p Kod primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnosti, definicija "primjenjuju se na odgovaraju}i na~in" i u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima zna~i da se neka od pravila izvr{enja na nepokretnostima primjenjuju kod prodaje pokretnih stvari, i to neposredno, na osnovu zakonske odredbe, a da se ostala pravila glave X ovog zakona (kojom je propisan na~in izvr{enja na nepokretnosti), koja se ne mogu primijeniti neposredno, zna~i onako kako su izre~ene i kako glase, ve} se te odredbe primjenjuju u postupku prodaje pokretnih stvari onako kako to odgovara samom postupku prodaje pokretnih stvari. Primjer iz sudske prakse shodne primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnostima, koje se primjenjuju i kod prodaje pokretnih stvari:
"Kupovina parcele na javnoj dra`bi je orginaran na~in sticanja prava svojine i prava vlasni{tva kupca ne zavise od prava vlasni{tva izvr{enika pod uslovom da je dra`beni kupac bio savjestan" (Vrhovni sud Srbije G`-2218/77, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, strana 139) - Istina ovaj primjer iz sudske prakse odnosi se na sticanje prava svojine na nepokretnosti, ali je ovdje nazna~en samo primjera radi, obzirom da je i prodaja pokretnih stvari u izvr{nom postupku, jednako kao i prodaja nepokretnosti, jedan od zakonom propisanih na~ina za originarno sticanje prava svojine na pokretnm stvarima.
XII - IZVR{ENJE
NA NOV ~ANOM POTRA ÌVANJU IZVR {ENIKA
Izvr{enje na nov~anom potraìvanju izvr{enika (~l. 136-176.) spada u najefikasnije sredstvo izvr{enja radi ostvarenja nov~anog potraìvanja od izvr{enika. Traìlac izvr{enja se naj~e{}e odlu~uje za ovaj vid izvr{enja jer je postupak izvr{enja na pokretnim i nepokretnim stvarima povezan sa dosta izvr{nih radnji, dosta ~ekanja i sa dosta tro{kova.
^lan 136 489
1. Op{te odredbe ^lan 136. Mjesna nadle`nost (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nov~anom potraìvanju i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enika, a ako izvr{enik nema prebivali{te u Republici Srpskoj, nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalazi izvr{enikovo boravi{te. (2) Ako izvr{enik nema u Republici Srpskoj ni boravi{te, mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enikova du`nika, a ako ovaj nema prebivali{te u Republici Srpskoj, nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te izvr{enikova du`nika. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana koje se odnose na prebivali{te fizi~kog lica na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na sjedi{te pravnog lica. (4) Izuzetno, traìlac izvr{enja zakonskog izdràvanja moè podnijeti prijed log za izvr{enje i sudu na ~ijem podru~ju ima prebivali{te ili boravi{te. 1 Uop{te: Ovim ~lanom je jedinstveno ure|ena mjesna nadle`nost za odlu~ivanje i za sprovo|enje izvr{enja kod namirenja na nov~anom potraìvanju izvr{enika. Isti sud je mjesno nadleàn za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nov~anom potraìvanju i za sprovo|enje tog izvr{enja. Nema razdvajanja mjesne nadle`nosti na sud odlu~ivanja i sud sprovo|enja izvr{enja. Treba napomenuti da pokretnu imovinu izvr{enika, pored tjelesnih pokretnih stvari, ~ine njegova nov~ana potraìvanja prema tre}im licima (tzv. izvr{enikov du`nik), zatim njegova potraìvanja na predaju ili isporuku odre|enih pokretnih stvari ili na predaju nepokretnosti i njegova druga imovinska, odnosno materijalna prava. (Jelisaveta Gajovi}: Gra|ansko procesno pravo sa komentarom, str. 501; Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, 1979, str. 76). Uz stav 1. i 2: Za izvr{enje na nov~anom potraìvanju izvr{enika koji je fizi~ko lice mesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te . izvr{enika (Vrhovni sud Srbije, P 239/77), a ako izvr{enik nema prebivali{te u Republici Srpskoj/FBiH nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalazi izvr{enikovo boravi{te. Na ovaj na~in odre|ena je i me|unarodna nadle`nost sudstva u Republici Srpskoj/FBiH. Postojanje prebivali{ta (mesto gdje jedno lice stanuje sa namjerom da tu stalno ìvi) u Republici Srpskoj/FBiH spre~ava primjenu pravila o pomo}noj f ili supsidijarnoj mjesnoj nadle`nosti (forum subsidale) po boravi{tu (mjesto gdje lice privremeno boravi). Ovo pravilo ne vaì u slu~aju kada izvr{enik ima prebivali{te u stranoj dràvi, a boravi{te u Republici Srpskoj/FBiH, jer je tada nadleàn sud Republike Srpske/FBiH. Zakonodavac ide i dalje u
490 ^lan 136
primjeni supsidijarne mesne nadle`nosti, pa ako izvr{enik nema u Republici Srpskoj/FBiH ni boravi{te mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enikovog du`nika, a ako ovaj nema prebivali{te u Republici Srpskoj/FBiH nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te izvr{enikovog du`nika. Moèmo zaklju~iti da }e sud Republike Srpske/FBiH uvijek biti mjesno nadleàn za odlu~ivanje i sprovo|enje kod namirenja na nov~anom potraìvanju izvr{enika kad izvr{enik ili izvr{enikov du`nik imaju prebivali{te ili boravi{te u Republici Srpskoj/FBiH. 5 Uz stav 3: Navedena pravila koja se odnose na prebivali{te fizi~kog lica na odgovaraju}i se na~in primenjuju i na sjedi{te pravnog lica. Za su|enje u sporovima protiv Republike Srpske/FBiH, op{tine, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije, op{te mjesno nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te njihove skup{tine (~l. 30. st. 1. Zakona o parni~nom postupku RS/FBiH), a za ostala pravna lica njihovo registrovano sedi{te. U sumnji se uzima da je to mjesto u kome se nalaze njihovi organi upravljanja. Uz stav 4: Izuzetno, traìlac izvr{enja zakonskog izdràvanja moè podnijeti prijedlog za izvr{enje i sudu na ~ijem on podru~ju ima prebivali{te ili boravi{te. Ovde je mjesna nadle`nost ustanovljena u korist traìoca izvr{enja jer se po pravilu radi o licima koja su materijalno neobezbje|ena, pa im je radi njihove lak{e za{tite omogu}eno da svoja prava ostvaruju u svome prebivali{tu ili boravi{tu. Ina~e, zakonska obaveza izdràvanja postoji izme|u bra~nih drugova u toku braka, izme|u razvedenih bra~nih drugova pod odre|enim uslovima, izme|u odre|enog kruga krvnih srodnika i izme|u odre|enih srodnika po tazbini - izme|u o~uha, odnosno ma}ehe i pastor~adi. Zapljenu potraìvanja obezbije|enog zalo`nim pravom upisanim u javni registar sprovodi sud prema mjestu gdje se vode javne knjige. (~l. 145.)
7 8
Sud se moè po slu`benoj du`nosti oglasiti mesno nenadle`nim najkasnije do dono{enja re{enja o izvr{enju. (VSH, R-343/83. od 15.XII 1983 - PNZ 24/84; VSH R-310/84 od 19.XII 1984 - PNZ 27/85; Odluka Vrhovnog suda BiH R-369/87 od 24.II 1988 - SP 5/89.). Me|utim, kad du`nik blagovremeno istakne prigovor mesne nenadle`nosti suda koji je doneo re{enje o izvr{enju, pa taj sud usvoji odnosni prigovor pre ustupanja predmeta nadle`nom sudu, sud je duàn da stavi van snage svoje re{enje o izvr{enju i ukine sprovedene radnje. (Savezni sud Grs. 180/89.) Kraj navedenih ~injenica, a imaju}i u vidu iznete procesne odredbe i s time u vezi pozitivne propise koji reguli{u pitanje {to se smatra prebivali{tem, moè se zaklju~iti da nije bilo mesta upu}ivanju predmeta Op{tinskom sudu K, jer s odlaskom na izdràvanje vremenske kazne (u konkretnom slu~aju 6. meseci) du`nik ne gubi svoje prebivali{te, a niti mesto izdràvanja kazne ima zna~aj prebivali{ta du`nika. (VSH, R 330/85)
^lan 137, 138 491
^lan 137. Izuzimanje od izvr{enja (1) Izuzeta su od izvr{enja primanja po osnovu zakonskog izdràvanja, ukoliko se ne radi o potraìvanjima iste vrste. (2) Predmet izvr{enja ne mogu biti potraìvanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom. 1 Odredbama ovog ~lana odre|eno je koja primanja izvr{enika ne mogu biti a predmet izvr{enja (apsolutno izuzeta potraìvanja od izvr{enja). Ta potraìvanja su u zakonu taksativno navedena, a to su: 1) primanja po osnovu zakonskog izdràvanja, ukoliko se ne radi o potraìvanjima iste vrste i 2) potraìvanja po osnovu poreza, taksa i doprinosa propisanih zakonom. U stavu 1. napravljen je izuzetak samo u odnosu na potraìvanja iste vrste, tj. na potraìvanja po osnovu zakonskog izdràvanja. Ovde se postavlja pita-nje do kog se iznosa moè staviti zapljena na primanjima po osnovu zakonskog izdràvanja. Mislimo da bi ovde trebalo primijeniti rje{enja predvi|ena u ~l. 138. ^lan 138. Ograni~enje izvr{enja (1) Izvr{enje na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skra}eno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog o{te}enja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomo}i, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomo}i u~enicima i studentima i nadoknada za rad osu|enika moè se sprovesti do iznosa od jedne polovine. (2) Ograni~enja izvr{enja na nov~anim potraìvanjima izvr{enika iz stava 1. ~lana primjenjuju se samo ako potraìvanja ne prelaze 1.000 KM mjese~no. Na dijelu potraìvanja koji prelazi 1.000 KM mjese~no, izvr{enje se moè sprovesti do iznosa od dvije tre}ine potraìvanja. 1 Ovaj ~lan reguli{e ograni~enje izvr{enja na potraìvanjima izvr{enika. To zna~i da se izvr{enje moè sprovesti, ali samo do odre|ene granice. Izvr{enje se moè sprovesti do iznosa od jedne polovine: na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skra}eno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog o{te}enja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomo}i, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomo}i u~enicima i studentima i naknada za rad osu|enika. Sprovo|enje izvr{enja na navedenim potraìvanjima izvr{enika moè se provesti do iznosa od jedne polovine samo ako potraìvanja ne prelaze 1000 KM mese~no. Na dijelu potraìvanja koji prelazi 1000 KM mjese~no, izvr{enje se moè sprovesti do iznosa od dvije tre}ine potraìvanja.
492 ^lan 139, 140
Sud je duàn da po slu`benoj du`nosti odbije prijedlog za izvr{enje kad se isti odnosi na primanja du`nika koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja. Ako sud to propusti, pa dopusti izvr{enje na potraìvanjima koja su izuzeta odnosno za dio koji je ograni~en od izvr{enja, izvr{enik ima pravo prigovora protiv rje{enja o izvr{enju. Rje{avaju}i o prigovoru sud }e izvr{enje obustaviti, a sprovedene izvr{ne radnje }e ukinuti. (Strahil Panovski: Izvr{enje na nov~anom potraìvanju du`nika, str. 37; Bogoljub Popovi}-Vuka{in Risti}: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 114).
Pravo na zahtev za ograni~enje ili izuzimanje od izvr{enja izvr{enik . moè ostvariti tokom ~itavog postupka prigovorom.(Zaklju~ci sa Savetovanja u Saveznom sudu, 10-11. juna 1981.) Za{titni dodatak koji pripada korisnicima penzije koji primaju iznos penzije manji od utvr|enog grani~nog iznosa najnièg penzijskog osiguranja po svojoj prirodi ima karakter socijalne pomo}i. (OS. Vara`din, G`-992/85) Ograni~enje izvr{enja ne odnosi se samo na du`nika koji prima zagarantovani li~ni dohodak, ve} i na du`nika koji prima penziju manju od utvr|enog grani~nog iznosa najnièg penzijskog osiguranja. (OS Vara`din, G`992/85) Ograni~enje izvr{enja na li~nom dohotku u slu~aju kada se li~ni dohodak ispla}uje putem ìro-ra~una vaì samo za li~ni dohodak primljen za teku}i i naredne mesece. (Zaklju~ak pro{irene sednice Parni~nog odeljenja VSV od 1.10.1980.)
^lan 139. Izvr{ne radnje Izvr{enje na nov~anom potraìvanju sprovodi se zapljenom i prenosom, ako ovim zakonom za pojedine slu~ajeve nije druga~ije odre|eno. 1 Izvr{enje na nov~anim potraìvanjima izvr{enika sprovodi se izvr{nim radnjama zapljenom i prenosom potraìvanja na traìoca izvr{enja. Izvr{enje na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima regulisano je posebnim odredbama (~l. 158-165) kao i izvr{enje na potraìvanju po ra~unu kod banke (~l. 166-176). ^lan 140. Obim izvr{enja (1) Zapljena i prenos nov~anog potraìvanja mogu se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potraìvanje.
^lan 141 493
(2) Ako vi{e traìlaca izvr{enja traì izvr{enje na istom potraìvanju koje je djeljivo, zapljena i prenos odre|uje se u odgovaraju}im iznosima, poseb no u korist svakog traìoca izvr{enja. 1 Zapljena i prenos mogu se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja. Za prenos nedjeljivog potraìvanja predvi|eni su posebni uslovi (~l. 147.). U slu~aju da vi{e traìlaca izvr{enja traì da se namiri iz istog djeljivog potraìvanja izvr{enika, onda se za svakog traìoca izvr{enja odre|uje zapljena i prenos u odgovaraju}im iznosima. Po prigovoru izvr{enika sud }e obustaviti izvr{enje u dijelu koji nije potreban za namirenje traìoca izvr{enja (~l. 63.). 2 U literaturi se pravi razlika izme|u obustave izvr{enja i obustave izvr{nog postupka. Kod obustave izvr{nog postupka izvr{ni postupak se u cjelini i potpuno dovr{ava, kao {to je to npr. slu~aj kod odbijanja ili odbacivanja prijedloga za izvr{enje. Me|utim, obustava izvr{enja se odnosi samo na stadijum sprovo|enja izvr{enja, pa se odre|ivanjem obustave izvr{enja dovr{ava tek ovaj stadijum (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 237). 2. Zapljena potraìvanja ^lan 141. Dejstvo zapljene (1) Zapljena se sprovodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju kojim se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku isplati nov~ano potraìvanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to potraìvanje n a p l a t i i l i d a i n a ~ e r a s p o l a ` e n j i m i z a l o g o m k o j i j e d a t z a n je g o v o obezbje|enje. (2) Zapljena je sprovedena danom dostave rje{enja o izvr{enju izrv{enikovom du`niku. (3) Traìlac izvr{enja potraìvanju. zapljenom sti~e zalo`no pravo na izvr{enikovom
(4) Izvr{enikov du`nik nema pravo prigovora niti àlbe protiv rje{enja o izvr{enju. 1 Sprovo|enje zapljene vr{i se dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju u kojem se izri~u dve zabrane: prvom se zabranjuje izvr{enikovom du`niku da izvr{eniku ispuni nov~ano potraìvanje, a drugom se zabranjuje izvr{eniku da to potraìvanje naplati ili da ina~e raspolaè njim i zalogom koji je dat za njegovo obezbje|enje. Budu}a potraìvanja koja ne postoje u
494 ^lan 141
momentu pokretanja izvr{nog postupka ne mogu biti predmet izvr{enja u postupku izvr{enja na nov~anom potraìvanju izvr{enika. 2 Zapljenom izvr{enikovog potraìvanja traìlac izvr{enja sti~e podzalo`no pravo na zalozi koju izvr{enik ima radi obezbje|enja svog potraìvanja. Traìlac izvr{enja moè na osnovu prenosa svoje potraìvanje naplatiti iz stvari koju izvr{enik drì kao zalogu, kao i da zatraì da se zaloèna stvar oduzme od izvr{enika i preda na ~uvanje kod tre}eg lica, kao i za ~uvanje popisanih pokretnih stvari (~l. 122). Zbog toga je bitno da u prijedlogu za izvr{enje izvr{enikovo potraìvanje bude ta~no nazna~eno i opisano tako da se lako moè identifikovati (npr. ako izvr{enik ima vi{e potraìvanja prema svom du`niku) jer se zalo`no pravo moè ste}i samo na odre|enom potraìvanju. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 81)
Re{enje o izvr{enju zaplenom izvr{enikovih potraìvanja proizvodi pravno dejstvo dostavljanjem re{enja izvr{enikovom du`niku, pa stoga za zaplenu nije potrebna saglasnost izvr{enika. (Vrhovni privredni sud, Sl. 1191/70) Protiv re{enja o izvr{enju izvr{enikov du`nik nema pravo prigovora niti àlbe. Ovo zbog toga {to se on ne stavlja u teì pravni poloàj od onog u kom je bio do tada. On ima ista prava prema traìocu izvr{enja koja je imao i prema svom originarnom poveriocu-izvr{eniku u izvr{nom postupku. Me|utim, ako sud svojim re{enjem odredi da se zaplenjeno potraìvanje prenese na ìro-ra~un traìoca izvr{enja, onda izvr{enikovom du`niku treba priznati pravo prigovora na takvo re{enje. (Vi{i privredni sud, P`-372/80)
3 Izvr{enik ima pravo prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a traìlac izvr{enja ima pravo àlbe ako smatra da po njegovom prijedlogu za izvr{enje nije pozitivno odlu~eno.
Ako je u izvr{nom postupku traìlac izvr{enja stekao zalo`no pravo na potraìvanju svoga du`nika od tre}eg lica, to lice nije ovla{}eno da isplati dugovanje svom prvobitnom poveriocu-izvr{eniku. (Vrhovni privredni sud, Sl1110/58) Zalo`nim pravom ste~enim izvr{enjem na tra`bini izvr{enika prema tre}im licima nastaje odnos izme|u traìoca izvr{enja i tre}ih lica. (Vrhovni privredni sud, Sl-525/64-3). Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka traìlac izvr{enja samom zabranom potraìvanja izvr{enika prema tre}em licu ne sti~e pravo da to potraìvanje ostvaruje tu`bom protiv tog tre}eg lica nego tek onda kad potraìvanje na traìoca izvr{enja bude preneto, tj. kada se izvr{i sudska cesija. (Presuda Vrhovnod suda, Sl-1719/67) Ako izvr{enikov du`nik podmiri izvr{eniku njegovo potraìvanje po{to je ono zaplenjeno, takva isplata nema za posledicu ga{enje obaveze izvr{eni-
^lan 142 495
kovog du`nika, pa traìlac izvr{enja moè sudskim putem od njega zahtevati da i njemu ponovo podmiri zaplenjeno izvr{enikovo potraìvanje. (Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, G`-2442/73) Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonskog osnova da ulaè àlbu protiv re{enja o zabrani da du`nikovo potraìvanje izmiri du`niku. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1707/80) U sprovo|enju izvr{enja protiv odre|enog izvr{enika ne mogu se pleniti sredstva njegovog solidarnog du`nika ako protiv ovoga nije doneto re{enje o dozvoli izvr{enja. (Vrhovni privredni sud, Sl-87/70) Traìlac izvr{enja ne moè samo na osnovu ste~ene zaloge da traì od izvr{enikovog du`nika naplatu tra`bine, niti da se ona poloì u sudski depozit, ako prethodno nije izvr{en njen prenos. (Vi{i privredni sud u Novom Sadu, Sl-90/65)
^lan 142. Zapljena potraìvanja zasnovana na vrijednosnom papiru (1) Zapljenu nov~anog potraìvanja zasnovanu na vrijednosnom papiru koji s e p r e n o s i i n d o s a m e n t o m , i l i za ~ i j e j e o s t v a r e n j e i n a ~ e p o t r e b a n t a j p a p i r , s p r o v o d i s u d s k i i z v r { i l a c o d u z i m an j e m p a p i r a o d i z v r { e n i k a i n j e govom predajom sudu. Zapljena je obavljena oduzimanjem papira od izvr{enika. (2) Pravne radnje potrebne za o~uvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stava 1. ovog ~lana, obavlja u izvr{enikovo ime sudski izvr{ilac na osnovu zaklju~aka suda. 1 Predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja moè biti i nov~ano potraìvanje izvr{enika iz vrijednosnog papira koji se prenosi indosamentom ili za ~ije je ostvarenje ina~e potreban taj papir. Sprovo|enje izvr{enja na ovakvom potraìvanju tako|e se vr{i radnjama zapljenom i prenosom. (~l. 148.) Vrijednosni papiri mogu biti na donosioca, po naredbi ili na ime, a naplata potraìvanja se postiè samo prezentacijom papira. 2 Zapljenu sprovodi sudski izvr{ilac oduzimanjem papira od izvr{enika i predajom papira u sud. Oduzimanjem papira od izvr{enika zapljena se smatra obavljenom. Sprovo|enje oduzimanja vr{i se po op{tim pravilima o vr{enju izvr{nih radnji i pravilima sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima. O oduzimanju vrijednosnog papira sudski izvr{ilac sa~injava zapisnik. Sudski izvr{ilac na osnovu zaklju~ka suda preduzima u izvr{enikovo ime sve pravne radnje koje su potrebne za o~uvanje ili ostvarenje prava iz vrijednosnog papira.
496 ^lan 143, 144
^lan 143. Zalo`no pravo na kamate Zalo`no pravo ste~eno na potraìvanju po kojem teku kamate odnosi se i na kamate koje dospijevaju nakon zapljene. Po svojoj pravnoj prirodi kamata je sporedno potraìvanje i dijeli sudbinu glavnog duga. Zbog toga je logi~no da se zalo`no pravo ste~eno na potraìvanju po kojem teku kamate odnosi i na kamate koje dospijevaju posle zapljene. U protivnom, izvr{enik bi mogao slobodno da raspolaè tim iznosima.
Zalo`nim pravom ste~enim izvr{enjem na tra`bini izvr{enika prema tre}im licima nastaje odnos izme|u traìoca izvr{enja i tre}ih lica. (Vrhovni privredni sud, Sl-525/64-3) Ako je u izvr{nom postupku traìlac izvr{enja stekao zalo`no pravo na potraìvanju svog du`nika od tre}eg lica, to lice nije ovla{}eno da isplati dugovanje svom prvobitnom poveriocu-izvr{eniku. (Vrhovni privredni sud, Sl1110/58)
^lan 144. Prvenstveni red (1) Prvenstveni red zalo`nih prava vi{e traìlaca izvr{enja odre|uje se prema danu primitka izvr{nog prijedloga. (2) Ako je izvr{ni prijedlog upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom, dan predaje po{ti smatra se kao dan predaje sudu. (3) Ako su izvr{ni prijedlozi vi{e traìlaca izvr{enja primljeni u sudu istog dana, zalo`na prava imaju isti prvenstveni red. (4) Potraìvanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti. (5) Ako zbog sprovedbe izvr{enja na nov~anom potraìvanju prestaju zalo`na i druga prava koja su ste~ena prije pokretanja postupka, prvenstveni red u namirenju tih prava odre|uje se prema propisima koji ure|uju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvr{nog postupka. 1 Red prvenstva zalo`nih prava vi{e traìlaca izvr{enja odre|uje se prema danu prijema izvr{nog prijedloga u sudu. Na utvr|ivanje reda prvenstva zalo`nih prava nema uticaja ~injenica kada su donijeta rje{enja o zapljeni po prijedlogu svakog izvr{enika, odnosno kada su ta rje{enja dostavljena izvr{enikovom du`niku. (~l. 141. st. 2. i 3.) Dan predaje po{ti izvr{nog prijedloga upu}enog preporu~enom po{iljkom smatra se kao dan predaje na sudu.
^lan 145, 146 497
U slu~aju da su izvr{ni prijedlozi vi{e traìlaca izvr{enja primljeni u sud istog dana, zalo`na prava imaju isti red prvenstva i namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti. Prvenstveni red u namirenju zalo`nih i drugih prava koja su prestala zbog sprovo|enja izvr{enja na nov~anom potraìvanju odre|uje se prema propisima koji ure|uju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvr{nog postupka. ^lan 145. Zapljena potraìvanja obezbije|ena zalo`nim pravom upisanim u javni registar (1) Zapljena potraìvanja obezbije|ena zalo`nim pravom upisanim u javni registar sprovodi se upisom zapljene u taj registar. (2) Upis se obavlja po slu`benoj du`nosti uz naznaku da je zapljena, na osnovu koje je na potraìvanju ste~eno zalo`no pravo, odre|eno radi namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja. (3) Ako ima vi{e traìlaca izvr{enja, prvenstveni red njihovih potraìvanja odre|uje se prema vremenu upisa. 1 Nov~ano potraìvanje izvr{enika na kome se sprovodi izvr{enje moè biti obezbije|eno zalo`nim pravom koje je upisano u javni registar (zemlji{ne, intabulacione i zastavne knjige i drugi javni registri). Zapljena tog potraìvanja sprovodi se upisom zapljene u javni registar. Upis se obavlja po slu`benoj du`nosti uz naznaku da je zapljena, na osnovu koje je na potraìvanju ste~eno zalo`no pravo, odre|eno radi namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja. Prema vremenu upisa zapljene odre|uje se red prvenstva potraìvanja kada ima vi{e traìlaca izvr{enja. Dejstvo upisa zalo`nog prava kao stvarnog prava djeluje prema svim tre}im licima. Titular zalo`nog prava prioritetno namiruje svoje potraìvanje prije svih drugih poverilaca. Zbog toga bi preduze}a trebala da koriste ovaj na~in izvr{enja kod izvr{enika ~iji su ra~uni blokirani, jer bi se tako brè do{lo do namirenja njihovih potraìvanja po{to im je zalo`no pravo upisano u javni registar. 3. Prenos potraìvanja Op{te odredbe ^lan 146. Vrste prijenosa (1) Zaplijenjeno potraìvanje prenosi se na traìoca izvr{enja u skladu s nje govim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate.
498 ^lan 147
(2) Traìlac izvr{enja je duàn ve} u izvr{nom prijedlogu zatraìti da se potraìvanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. O vrsti prenosa sud odlu~uje rje{enjem o izvr{enju. (3) U rje{enju o izvr{enju ili posebnom rje{enju o prenosu pozva}e se izvr{enikov du`nik da du`ni iznos poloì kod suda uplatom na odre|eni ra~un i da o tome obavijesti sud. 1 Zapljenom potraìvanja obezbje|eno je namirenje, ali da bi do njega do{lo potrebno je da se potraìvanje izvr{enika prenese na traìoca izvr{enja. To se postiè izvr{nom radnjom prenosom. Zakon poznaje dve vrste prenosa: prenos radi naplate i prenos umjesto isplate. Prenosom radi naplate rje{enjem se ovla{}uje traìlac izvr{enja da naplati izvr{enikovo potraìvanje od njegovog du`nika. On je tako|e ovla{}en da preduzima sve radnje koje su neophodne da bi naplatio svoje potraìvanje. Smatra se da je izvr{enje sprovedeno i da je traìlac izvr{enja namiren tek po{to izvr{enikov du`nik plati dug za koji je stavljena zapljena na izvr{enikovom potraìvanju. Prenos umjesto isplate predstavlja jedan poseban slu~aj cesije (ustupanje potraìvanja) gdje se samim prenosom potraìvanja traìlac izvr{enja smatra namirenim u visini prenesenog potraìvanja. Ova vrsta prenosa je nepovoljnija za traìoca izvr{enja, jer se izvr{ni postupak okon~ava sprovo|enjem prenosa, a stvarna naplata prenesenog potraìvanja moè biti neizvjesna. Traìlac izvr{enja je obavezan da ve} u prijedlogu za izvr{enje odredi vrstu prenosa i sud je njegovim prijedlogom vezan. Sud o vrsti prenosa odlu~uje re{enjem o izvr{enju. U rje{enju o izvr{enju ili u posebnom rje{enju o preno su pozva}e se izvr{enikov du`nik da dugovani iznos poloì kod suda uplatom na odre|eni ra~un i da o tome obavijesti sud. Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka traìlac izvr{enja ako ne moè naplatiti potraìvanje od svog du`nika, ovla{}en je podnijeti prijedlog da se zaplijene izvr{enikova potraìvanja. Dostavom re{enja izvr{enikovom du`niku kojim se pleni izvr{enikovo potraìvanje prema njemu i prenosi na traìoca izvr{enja radi naplate, nastaje neposredni pravni odnos izme|u traìoca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika. (Vrhovni privredni sud, Sl. 128/72) ^lan 147. Posebni uslovi za prenos nedjeljivog potraìvanja (1) Potraìvanje koje se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za ~ije je ostvarenje potrebno podno{enje tog papira,
^lan 147 499
ili koje se iz drugih razloga ne moè dijeliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, moè se prenijeti samo u svom punom iznosu. (2) Ako taj iznos prelazi iznos potraìvanja traòca izvr{enja, zaplijenjeno potraìvanje }e se prenijeti po{to povjerilac poloì jemstvo da }e taj vi{ak predati sudu. (3) Potraìvanje koje je djelimi~no izuzeto od izvr{enja ili koje je ve} zabranjeno u korist drugih lica, prenosi se po{to povjerilac poloì jemstvo da }e sudu predati dio koji je izuzet od izvr{enja. (4) Ako je vi{e traìlaca izvr{enja podnijelo prijedlog za prenos u sud }e prenijeti potraìvanje na traìoca izvr{enja koji je prvi jedlog, a ako je vi{e traìlaca izvr{enja podnijelo prijedlog potraìvanje }e se prenijeti na traìoca izvr{enja ~ije je najve}e. razne dane, podnio pri istog dana, potraìvanje
Kada se radi o prenosu nov~anog potraìvanja koje se ne moè dijeliti, odstupa se od pravila iz ~l. 140. prema kojem se izvr{enje odre|uje i sprovodi u iznosu koji je potreban za namirenje nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja. Prednost se daje namirenju traìoca izvr{enja po cijenu zahvatanja cjelovitog potraìvanja, uz obezbje|enje interesa izvr{enika i drugih lica. Za odre|ivanje koje je potraìvanje nedjeljivo u postupku namirenja na nov~anom potraìvanju izvr{enika nije bitna njegova priroda, jer su ona po predmetu uvek djeljiva, ve} je mjerodavna pravna tehnika prenosa i na~in njegovog ostvarivanja. Potraìvanje po svemu moè biti djeljivo, a da u izvr{nom postupku bude nedjeljivo ako instrumenti prenosa ili ostvarivanja traè da se ono prenese u cjelini na traìoca izvr{enja. Tako, naprimjer, nov~ano potraìvanje je nedjeljivo ako je obaveza izvr{enikovog du`nika uslovljena predajom odre|ene nedjeljive stvari ili druge takve protiv~inidbe. Zbog nedjeljivosti protiv~inidbe po predmetu ili odredbi da se ima ispuniti u jednom mahu, treba uzeti da je nedjeljivo i nov~ano potraìvanje izvr{enika. 1 Ako se potraìvanje zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosa mentom ili za ~ije ostvarenje je potrebno podno{enje tog papira, ili koje se iz drugih razloga ne moè dijeliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, moè se prenijeti samo u svom punom iznosu. Ako je iznos potraìvanja traìoca izvr{enja manji od punog iznosa, zaplijenjeno potraìvanje }e se prenijeti po{to povjerilac poloì jemstvo da }e taj vi{ak predati sudu. Ako je potraìvanje djelimi~no izuzeto od izvr{enja ili koje je ve} zabranjeno u korist drugih lica, prenosi se po{to povjerilac poloì jemstvo da }e sudu predati dio koji je izuzet od izvr{enja. Jemstvo se daje u gotovini, ali sud moè odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, hartija od vrijednosti, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na trì{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Protivna stranka na datom jemstvu sti~e zakonsko zalo`no pravo. (~l. 18. st. 1. i 3.)
500 ^lan 148
U slu~aju da je vi{e traìlaca izvr{enja podnijelo prijedlog za prenos u razne dane, sud }e preneti potraìvanje na traìoca izvr{enja koji je prvi podnio prijedlog. Me|utim, kad vi{e traìlaca izvr{enja podnese prijedlog istog dana, potraìvanje se prenosi na traìoca izvr{enja ~ije je potraìvanje najve}e. On se namiruje prije ostalih traìlaca izvr{enja za razliku od potraìvanja koje je djeljivo, gde se traìoci izvr{enja namiruju srazmjerno ako se ne mogu namiriti u cjelini, jer tada imaju isti red prvenstva. ^lan 148. Provo|enje prenosa (1) Prenos potraìvanja je sproveden rje{enja kojim je prenos odre|en. dostavom izvr{enikovom du`niku
(2) Prenos potraìvanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja ina~e potrebno podnijeti, sproveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda traìocu izvr{enja. 1 Uz stav 1: Ovde Zakon pravi razliku izme|u sprovo|enja prenosa obi~nog potraìvanja i sprovo|enja prenosa potraìvanja zasnovanog na vrijednosnom papiru. Prenos obi~nog potraìvanja je sproveden dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja kojim je prenos odre|en. Ovim momentom izvr{enikov du`nik saznaje da je do{lo do prenosa potraìvanja i da sada obavezu treba da ispuni traìocu izvr{enja. Uz stav 2: Prenos potraìvanja zasnovan na vrijednosnom papiru sproveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda traìocu izvr{enja. Posebno se izdvajaju vrijednosni papiri koji se prenose indosamentom, ali se dodaje da se ovaj reìm odnosi i na sve druge vrijednosne papire za ~ije je ostvarenje ina~e potrebno da budu podneseni. Ovo podvajanje je bilo nepotrebno, jer za sve vrijednosne papire je pravilo da se naplata potraìvanja moè posti}i samo njihovim podno{enjem, pa i za one koji se prenose indosamentom. Mo`da se samo htjelo ista}i da se i prenos potraìvanja koje je zasnovano na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, prenosi na traìoca izvr{enja na isti na~in kao i svi drugi vrijednosni papiri. Re{enje o dozvoli izvr{enja plenidbom i prenosom du`nikove tra`bine daje verovniku-traìtelju izvr{enja samo pravo da od tre}e osobe traì isplatu du`nikove tra`bine. Postojanje i dospelost prenesene tra`bine ne re{ava se u izvr{nom postupku ve} u sporu pred sudom izme|u traìtelja izvr{enja i izvr{enikovog du`nika. (Vi{i privredni sud u Ljubljani, Sl-145/71)
Traìtelj izvr{enja ne moè u izvr{nom postupku cesijom prenositi izvr{nu tra`binu. (Vi{i privredni sud u Beogradu, I-1290/72)
^lan 149 501
^lan 149. Obaveze izvr{enika i traìoca izvr{enja (1) Izvr{enik je duàn u roku koji odredi sud, a na zahtjev traìoca izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno, dati obja{njenja koja su traìocu izvr{enja potrebna radi ostvarivanja tog potraìvanja i predati mu isprave koje se na to potraìvanje odnose. (2) Traìlac izvr{enja na koga je prenesen dio potraìvanja duàn je, ako to izvr{enik zatraì, u roku koji odredi sud, dati obezbje|enje da }e nakon ostvarenja tog potraìvanja vratiti isprave koje se odnose na potraìvanje. (3) Sud }e na prijedlog traìoca izvr{enja sprovesti izvr{enje protiv izvr{enika radi predaje isprava ako ih on sam ne preda. (4) Predaja isprava koje se nalaze kod tre}eg lica traìlac izvr{enja moè zahtijevati tu`bom, ako bi to pravo imao izvr{enik. (5) Na ispravi koja se daje traìocu izvr{enja sud }e zabiljeìti da je sprove den prenos potraìvanja za koje je odre|eno izvr{enje. Prenosom potraìvanja traìlac izvr{enja sti~e sva prava koja je imao izvr{enik. On sti~e pravo da od izvr{enikovog du`nika traì samo naplatu prenetog potraìvanja pod istim uslovima kao i izvr{enik, dakle, samo utoliko ukoliko isto potraìvanje postoji i ukoliko izvr{enikov du`nik nema nikakvih prigovora tom potraìvanju. (Vrhodni privredni sud, Sl. 862/68) Postojanje i dospelost prenesene tra`bine ne re{ava se u izvr{nom postupku ve} u sporu pred sudom izme|u traìoca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika. (Vi{i privredni sud Ljubljana, Sl. 145/71) Na zahtjev traìoca izvr{enja izvr{enik je duàn da u roku koji odredi sud da obja{njenja koja su traìocu izvr{enja potrebna radi ostvarivanja tog potraìvanja i da mu preda isprave koje se na to potraìvanje odnose (npr. da mu preda priznanicu o dugu, dokaz o zalozi i sl.). Ako je na traìoca izvr{enja prenesen samo dio potraìvanja duàn je, ako to izvr{enik zatraì, a u roku koji odredi sud, dati obezbje|enje da }e nakon ostvarenja tog potraìvanja vratiti isprave koje se odnose na potraìvanje. Ovde se radi o obezbje|enju izvr{enika za onaj dio potraìvanja koji je prestao po naplati potraìvanja traìoca izvr{enja. Izvr{enik se ne moè prinuditi na davanje obavije{tenja traìocu izvr{enja, ali se od njega mogu prinudnim putem oduzeti isprave koje se odnose na zaplijenjeno potraìvanje. Me|utim, ako se isprava o zaplijenjenom potraìvanju nalazi kod tre}eg lica, traìlac izvr{enja moè predaju isprave zahtijevati samo u parni~nom postupku, ako to lice predaju ne izvr{i dobrovoljno i pod uslovom da i izvr{enik ima pravo na predaju isprave. U cilju mogu}nosti legitimisanja traìoca izvr{enja kod izvr{enikovog du`nika o prenosu odnosnog potraìvanja, na ispravi koja se predaje traìocu izvr{enja konstatuje se da je sproveden prenos potraìvanja.
502 ^lan 150
^lan 150. Polaganje novca kod suda (1) Izvr{enikov du`nik kojem je dostavljeno rje{enje o izvr{enju ili posebno rje{enje o prenosu ispunjava svoju obavezu polaganjem novca ili hartija od vrijednosti kod suda koji sprovodi izvr{enje. (2) Ako je radi naplate prenesenog nov~anog potraìvanja traìlac mogao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili organ koji stupak, u odluci kojom prihvata zahtjev traìoca izvr{enja izvr{enikovom du`niku da du`ni iznos poloì kod suda koji izvr{enje. izvr{enja vodi ponaloì}e sprovodi
(3) Na osnovu odluke kojom je izvr{enikovom du`niku naloèno da du`ni isnos poloì kod suda koji sprovodi izvr{enje, na prijedlog traìoca izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno sprove{}e se izvr{enje protiv izvr{enikova du`nika i novac napla}en tim izvr{enjem, nakon podmirenja tro{kova postupka, dozna~iti po slu`benoj du`nosti sudu koji sprovo di izvr{enje. Prenosom potraìvanja traìlac izvr{enja sti~e pravo da naplati preneseno potraìvanje od izvr{enikovog du`nika. Pla}anjem od strane savesnog izvr{enika on se osloba|a obaveze. Me|utim, re{enje o izvr{enju ili posebno re{enje o prenosu nema snagu sudskog akta kojim je utvr|eno da potraìvanje postoji i da pripada izvr{eniku, te da je naloèno izvr{enikovom du`niku da dugovanje isplati traìocu izvr{enja pod pretnjom sankcija u izvr{nom postupku. Moè se desiti da dug ne postoji ili da postoje druge smetnje za pla}anje ili da se uop{te ne duguje izvr{eniku onda izvr{enikov du`nik ne treba da plati. Ako izvr{enikov du`nik plati po re{enju o izvr{enju ili po posebnom re{enju o prenosu iako duguje drugom, a ne izvr{eniku, odnosno poveriocu, on se ne osloba|a obaveze iz tog dugovanja. (Dr Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 322.) 1 Zbog takve pravne prirode rje{enja o izvr{enju ili posebnog rje{enja o prenosu i pozicije izvr{nog du`nika, njemu je dozvoljeno da svoju obavezu ispuni polaganjem novca ili hartija od vrijednosti kod suda koji sprovodi izvr{enje. Polaganje se vr{i u korist traìoca izvr{enja i ima svojstvo voljne predaje pred meta potraìvanja koji se nalazi kod tre}eg lica. U trenutku deponovanja kod suda izvr{enikov du`nik se osloba|a svoje obaveze. Ako je traìlac izvr{enja morao radi naplate prenesenog nov~anog potraìvanja pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili organ koji vodi postupak, u odluci kojom prihvata zahtjev traìoca izvr{enja, naloì}e izvr{enikovom du`niku da dugovani iznos poloì kod suda koji sprovodi izvr{enje. Na osnovu te odluke, a na prijedlog traìoca izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno, sprove{}e se izvr{enje protiv izvr{enikova du`nika i novac napla}en tim izvr{enjem, nakon podmirenja tro{kova postupka, dozna~i}e se po slu`benoj du`nosti sudu koji sprovodi izvr{enje.
^lan 151 503
b) Prenos radi naplate ^lan 151. Ovla{tenja traìoca izvr{enja (1) Prenosom potraìvanja radi naplate ovla{}uje se traìlac izvr{enja da traì od izvr{enikova du`nika isplatu iznosa nazna~enog u rje{enju o izvr{enju ili u posebnom rje{enju o prenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja sve radnje koje su potrebne radi o~uvanja i ostvarenja prenesenog potraìvanja i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za obezbje|enje tog potraìvanja. (2) Prenosom potraìvanja radi naplate traìlac izvr{enja nije ovla{}en na teret izvr{enika zaklju~iti poravnanje, izvr{enikovom du`niku oprostiti dug ili prenesenim potraìvanjima ina~e raspolagati, te ni s izvr{enikovim du`nikom sklopiti ugovor da odluku o potraìvanju, ako je ona sporna, donese arbitraà. (3) Traìocu izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje radi naplate izvr{enikov du`nik moè istaknuti samo prigovore koje bi mogao istaknu ti izvr{eniku. (4) Ustupanje prenesenog potraìvanja izvr{eno od strane izvr{enika poslije prenosa nema pravnog dejstva na prava koja je traìlac izvr{enja stekao prenosom. 1 Prenos potraìvanja radi naplate je jedna posebna vrsta cesije koja je normirana pravilima izvr{nog postupka ali i pravilima obligacionog prava. Prema ~lanu 444. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima kad du`nik ustupi svome poveriocu svoje potraìvanje samo radi napla}ivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno smanjuje tek kad poverilac naplati ustupljeno potraìvanje (ustupanje radi napla}ivanja). Ustupanje radi napla}ivanja razlikuje se od ustupanja umesto ispunjenja po tome {to kod ustupanja umesto ispunjenja zaklju~enjem ugovora o ustupanju potraìvanje prelazi iz imovine ustupioca u imovinu prijemnika, dok kod ustupanja radi napla}ivanja ne prelazi, ve} i dalje ostaje u imovini ustupioca. Du`nik ustupljenog potraìvanja radi napla}ivanja moè svoj dug da isplati i ustupiocu i prijemniku. (Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, str. 933) Traìlac izvr{enja na koga je prenijeto potraìvanje radi naplate ovla{}en je na preduzimanje pravnih i drugih radnji u cilju brè i efikasnije naplate svog potraìvanja. Tako, naprimjer, traìlac izvr{enja je ovla{}en da po{alje opomenu izvr{enikovom du`niku i da na taj na~in prouzrokuje dospjelost, da podnese tu`bu u vezi izvr{enja, kao i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za obezbje|enje tog potraìvanja. Me|utim, on ne smije preduzimati radnje kojima bi se oteào poloàj izvr{enika u vezi naplate potraìvanja. Tako, on ne moè na teret izvr{enika zaklju~iti poravnanje, izvr{enikovom du`niku oprostiti dug ili prenesenim potraìvanjem ina~e raspolagati, te ni s izvr{enikovim du`nikom sklopiti ugovor da odluku o potraìvanju, ako je ona sporna, donese arbitraà.
504 ^lan 152, 153
Imaju}i u vidu da je traìlac izvr{enja samo predstavnik izvr{enika, koji je i dalje subjekt potraìvanja, to izvr{enikov du`nik moè traìocu izvr{enja ista}i samo one prigovore koje bi mogao ista}i i izvr{eniku. Ako izvr{enik poslije izvr{enog prenosa ustupi preneseno potraìvanje tre}em licu, to ustupanje nema pravnog dejstva na prava koja je traìlac izvr{enja stekao prenosom.
Na potraìvanjima izvr{enika prema tre}em licu, prenosom zaplenjenog potraìvanja na traìoca izvr{enja, ovaj prema tre}em licu izvr{enikovom du`niku - sti~e samo onoliko prava koliko ih je imao izvr{enik. (Vrhovni privredni sud, Sl-1884/68) Prenosom potraìvanja izvr{enika prema tre}em licu na traìoca izvr{enja, traìlac sti~e samo pravo da od tog tre}eg lica traì samo naplatu prenetog potraìvanja pod istim uslovima kao izvr{enik, dakle, samo utoliko ukoliko isto potraìvanje postoji i ukoliko tre}e lice - izvr{enikov du`nik - nema kakvih pirgovora tom potraìvanju. (Vrhovni privredni sud, Sl-862/68)
^lan 152. Prenos radi naplate potraìvanja upisanog u javni registar Prenos radi naplate potraìvanja upisanog u javni registar upisa}e se po slu`benoj du`nosti. 1 Ako se prijedlog za izvr{enje odnosi na potraìvanje izvr{enika koje je upisano u javni registar, onda nije potreban poseban prijedlog za prenos, jer }e se upis u javni registar obaviti po slu`benoj du`nosti. U vezi ovog ~lana videti obja{njenje uz ~lan 145. ^lan 153. Uslovljenost obaveze izvr{enikovog du`nika predajom stvari (1) Ako obaveza izvr{enikovog du`nika da isplati potraìvanje zavisi od obaveze izvr{enika da mu preda odre|enu stvar koja se nalazi u posjedu izvr{enika, a ta je obaveza utvr|ena pravosna`nom presudom, sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno radi naplate, naloìti izvr{eniku predaju stvari sudu radi predaje izvr{enikovom du`niku. (2) Na prijedlog traìoca izvr{enja, sud }e prema izvr{eniku koji nije predao stvar u odre|enom roku, sprovesti izvr{enje radi predaje stvari. Ovde se radi o slu~aju kada je obaveza izvr{enikovog du`nika na pla}anje potraìvanja vezana za predaju odre|ene stvari od strane izvr{enika. Za ovu vrstu izvr{enja potrebno je da se ispune dva uslova.
^lan 154 505
Prvi uslov jeste da je izvr{enikova obaveza na predaju stvari utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom. Treba ista}i da obaveza izvr{enika na predaju odre|ene stvari izvr{enikovom du`niku moè biti utvr|ena i nekom drugom izvr{nom ispravom, a ne samo presudom. Drugi uslov je da traìlac izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje radi naplate stavi prijedlog za izru~enje stvari od strane izvr{enika. Ako su ovi uslovi ispunjeni, sud }e naloìti izvr{eniku da stvar, u odre|enom roku, preda sudu radi predaje izvr{enikovom du`niku. U slu~aju da izvr{enik ne postupi po nalogu suda, onda se oduzimanje stvari od izvr{enika i predaja izvr{enikovom du`niku vr{i po odredbama zakona za izvr{enje radi ostvarenja nov~anog zahtjeva predajom odre|enih stvari. Ako izvr{enikov du`nik ne}e izvr{enja, traìlac izvr{enja koji bi mogao prinudnim putem potraìvanje, treba da podnese da isplati preneseno potraìvanje traìocu ne posjeduje izvr{nu ispravu na osnovu koje da prisili izvr{enikovog du`nika da plati tu`bu radi naplate prenesenog potraìvanja.
Ima mi{ljenja da bi pravila iz ~l. 153. Zakona o izvr{nom postupku trebalo na odgovaraju}i na~in primeniti i u slu~ajevima kada protivobaveza izvr{enika ima drugi predmet, a ne predaju stvari. (M. Dika: Zakon o izvr{nom postupku, str. 137) To se pravda funkcijom izvr{nog postupka koja ima za cilj uspostavljanje naru{enog pravnog poretka, a ako se na drugi na~in ne moè posti}i namirenje traìoca izvr{enja onda bi odredbu ~lana 153. trebalo {ire tuma~iti. ^lan 154. Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu prenesenog potraìvanja Traìlac izvr{enja koji je podnio tu`bu radi naplate prenesenog potraìvanja duàn je bez odlaganja obavijestiti izvr{enika o pokrenutoj parnici, a u protivnom odgovara izvr{eniku za {tetu koja mu je tim propustom nanesena. Ovim ~lanom normira se za traìoca izvr{enja obaveza da obavijesti izvr{enika o pokrenutoj parnici protiv izvr{enikovog du`nika radi naplate prenesenog potraìvanja, jer ako to ne u~ini odgovara izvr{eniku po osnovu krivice za svu {tetu koja mu je tim propustom nanesena (nemogu}nost naplate potraìvanja zbog propu{tenog roka, nepotrebni tro{kovi spora, kamata i sl.). Izvr{enikov du`nik u sporu sa traìocem izvr{enja moè da istakne sve prigovore koje bi mogao da istakne i izvr{eniku (~l. 151. st. 3.). Neobavje{tavanjem izvr{enika o pokrenutoj parnici njemu se uskra}uje pravo da pobija istinitost prigovora, kao i mogu}nost da u~estvuje u parnici kao umje{a~. (~l. 369. ZPPRS/FBiH)
506 ^lan 155
Traìoci izvr{enja u ~iju je korist preneseno potraìvanje tako|e zabranjeno (~l. 141. i 144.) imaju pravo da se ume{aju u parnicu na strani traìoca izvr{enja koji je pokrenuo parnicu, jer je i njihov interes da traìlac izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje uspe u parnici. Ovo tim pre {to se dejstvo presude, po na{em mi{ljenju, proteè na sve traìoce izvr{enja u ~iju je korist utuèno potraìvanje zabranjeno. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 94) 1 Zakon nema odredbu da obavje{tenje o parnici treba da bude upu}eno izvr{eniku preko suda, pa bi se moglo zaklju~iti da se ono moè uputiti i preko po{te, preporu~enom po{iljkom. Ako imamo u vidu supsidijarnu primjenu Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. st. 1.), onda u ovom slu~aju treba primijeniti ~l. 372. ZPPRS/FBiH prema kome se obavje{tenje tre}eg lica o pokrenutoj parnici upu}uje preko parni~nog suda podneskom. U podnesku treba ozna~iti sud pred kojim se vodi postupak, parni~ne stranke i njihove zakonske zastupnike, odnosno punomo}nike, predmet spora i njegov pravni osnov. Uz podnesak treba dostaviti i primjerke tu`be, a ako je stadijum postupka odmakao izvr{enika treba obavijestiti i o stanju parnice, uz ozna~enje dokaza koje su stranke predloìle, odnosno koje je sud do tada izveo. Obavje{tenje o parnici trebalo bi vr{iti na po~etku postupka, da bi izvr{enik, ako pristane da u~estvuje u svojstvu umje{a~a, mogao od samog po~etka parnice aktivno u~estvovati i izbje}i mogu}nost prekluzije pojedinih procesnih i materijalnih rokova. Nadle`nost parni~nog suda da re{ava u sporu izme|u traìlaca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika radi naplate prenesenog potraìvanja utvr|uje se po op{tim pravilima. Ovaj postupak nema kvalitet spora koji nastaje u toku i povodom sudskog... izvr{nog postupka iz ~l. 45. ZPPRS/FBiH, pa ne povla~i isklju~ivu mesnu nadle`nost suda izvr{enja. Povod parni~nom postupku je naplata potraìvanja od izvr{enikovog du`nika koji to ne}e voljno da u~ini, a ne izvr{ni postupak ili neki akt preduzet u izvr{nom postupku. (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Novi Sad, 1991, str. 330) ^lan 155. Zaka{njenje u naplati prenesenog potraìvanja (1) Traìlac izvr{enja koji se ne brine za naplatu prenesenog potraìvanja odgovara za {tetu koja je time nanesena drugom traìocu izvr{enja koji ima zalo`no ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potraìvanja. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud moè, na prijedlog drugog traìoca izvr{enja, ukinuti rje{enje o prenosu potraìvanja na neurednog traìoca izvr{enja i potraìvanje prenijeti na drugog traìoca izvr{enja. 1 Uz stav 1: Ovaj stav je u odnosu na stav 1. ~l. 114. starog zakona izmijenjen tako {to je pojam staranja zamenjen pojmom brige i {to je u novom zakonu izba~ena obaveza traìoca izvr{enja da zbog svoje nebrige odgovara za {tetu nanesenu izvr{eniku. Nije sporno da i izvr{enik moè da pretrpi {tetu
^lan 155 507
nebri`nim pona{anjem traìoca izvr{enja za naplatu prenesenog potraìvanja. Tako, naprimjer, traìlac izvr{enja koji ne preduzima radnje da naplati potraìvanje zaustavlja to potraìvanje i spre~ava sve druge da potraìvanje ostvare - izvr{ni postupak i dalje te~e protiv izvr{enika sve dok se traìlac izvr{enja ne namiri. To je posebno nepovoljno za izvr{enika u slu~aju kad je potraìvanje traìoca izvr{enja niè od prenesenog potraìvanja, pa izvr{enik ne moè da ostvari svoje potraìvanje u dijelu iznad potraìvanja traìoca izvr{enja. Me|utim, ako imamo u vidu op{ta opredjeljenja novog zakona da se teì{te za{tite pomjeri sa izvr{enika na traìoca izvr{enja, onda je i razumljivo rje{enje ovog pitanja na navedeni na~in, tj. suàvanjem odgovornosti traìoca izvr{enja. Prethodnim ~lanom utvr|ena je obaveza za traìoca izvr{enja da obavijesti izvr{enika o pokrenutoj parnici protiv izvr{enikovog du`nika radi naplate prenesenog potraìvanja i odre|ena je sankcija ako on to propusti da u~ini. Pored ove utvr|ene obaveze traìlac izvr{enja moè u parnici, ali i izvan nje, da se pona{a nebri`ljivo u pogledu naplate prenesenog potraìvanja i da na taj na~in pri~ini {tetu drugom traìocu izvr{enja koji ima zalo`no ili neko drugo pravo koje se namiruje iz potraìvanja. Tako, naprimjer, on moè da vodi parnicu bez potrebne stru~ne pomo}i, da izostaje sa ro~i{ta ili da ne predlaè va`ne dokaze, da spre~ava korisnu intervenciju izvr{enikovog du`nika itd. Prije i izvan parnice traìlac izvr{enja moè da ne podiè tu`bu za naplatu potraìvanja, da ne predlaè izvr{ni postupak radi prinudnog namirenja potraìvanja, da ne pobija pravne radnje izvr{enikovog du`nika i sl. Sva ova njegova postupanja mogu da dovedu do nastanka {tete drugom traìocu izvr{enja koji ima zalo`no pravo ili neko drugo pravo koje se namiruje iz potraìvanja. Za nastalu {tetu odgovara nebri`ni traìlac izvr{enja po na~elu krivice. Ako se radi o nedjeljivom potraìvanju koje se po svojoj prirodi prenosi samo u cjelini i ako ima vi{e traìlaca izvr{enja samo na jedno od njih, onda u krug o{te}enih i onih koji imaju pravo na naknadu {tete ulaze i drugi traìoci izvr{enja za koje je isto potraìvanje zaplijenjeno (~l. 147.). 2 Uz stav 2: Ako se traìlac izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje ne stara o tom potraìvanju na na~in koji je potreban da bi se ono o~uvalo i naplatilo, drugi traìoci izvr{enja su ovla{}eni da predloè da sud ukine rje{enje o prenosu potraìvanja na tog traìoca izvr{enja i da se potraìvanje novim rje{enjem prenese na drugog traìoca izvr{enja. Sud cijeni opravdanost ovog prijedloga. On moè odrediti rok traìocu izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje da ispravi svoje propuste ili postupi na drugi na~in koji smatra najcjelishodnijim u toj izvr{noj stvari. Kad sud utvrdi da se traìlac izvr{enja na koga je preneseno potraìvanje ne stara o njegovoj naplati, ukinu}e rje{enje o prenosu potraìvanja na neurednog traìoca izvr{enja i potraìvanje }e prenijeti na drugog traìoca izvr{enja. Rje{enjem kojim se ukida raniji prenos i odre|uje se prenos na drugog traìoca izvr{enja ne dira se u red prvenstva traìoca izvr{enja na koga je potraìvanje bilo preneseno, kao ni u njegova druga prava ste~ena u izvr{nom postupku. Ovde se radi o sankciji koja je ograni~ena samo na ukidanje rje{enja o prenosu i oduzimanju prava tom traìocu izvr{enja da on naplati potraìvanje. Prvenstveni red zalo`nih prava
508 ^lan 156
vi{e traìlaca izvr{enja nije kriterijum za odre|ivanje na koga }e se ovde potraìvanje prenijeti. (vidi uz ~l. 144. i 147. st. 4.) Ovde se moè postaviti pitanje kako }e sud postupiti ako se radi samo o jednom traìocu izvr{enja. Mislimo da bi tada rje{enje o prenosu trebalo ukinuti i uz konstataciju da je izvr{enje neuspje{no narediti obustavu postupka. ^lan 156. Namirenje traìoca izvr{enja (1) Traìlac izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno radi naplate namiru je se iz sredstava poloènih kod suda. (2) Namirenje traìoca izvr{enja i drugih lica ~ija prava prestaju sprovo|enjem izvr{enja sprovodi se uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~l. 133. i 134. ovog zakona. 1 Uz stav 1: Ovaj stav je izmijenjen u odnosu na ~lan 115. starog zakona. Naime, stari ~lan je imao formulaciju kojom se odre|ivalo da je povjerilac na koga je potraìvanje preneseno namiren tek kada je efektivno naplatio iznos od du`nikovog du`nika. Novi stav govori samo o tome da se traìlac izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno radi naplate namiruje iz sredstava poloènih kod suda. Stari ~lan reguli{e pravna dejstva prenosa radi naplate, dok novi stav odre|uje na~in ispunjavanja obaveze izvr{enikovog du`nika. On ispunjava svoju obavezu polaganjem novca u sudski depozit. (~l. 150. st. 1.) Izvr{enikov du`nik se osloba|a svoje obaveze, ali je traìlac izvr{enja tek onda namiren kada primi iz depozita odgovaraju}u nov~anu svotu. Ako traìlac izvr{enja primi samo dio potraìvanja, smatra se namirenim samo za taj dio. Ako se traìlac izvr{enja ne naplati od izvr{enikovog du`nika ili se iz sredstava poloènih kod suda naplati drugi traìlac izvr{enja koji ima ja~e pravo, izvr{enje se obustavlja kao neuspje{no. U postupku naplate potraìvanja postoji trojan odnos: prvi je izme|u traìoca izvr{enja i izvr{enika, drugi izme|u izvr{enika i izvr{enikovog du`nika i tre}i izme|u traìoca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika. Ovi odnosi mogu prestati istovremeno ili nezavisno jedan od drugog. Istovremeno prestaju u slu~aju kad izvr{enikov du`nik isplati potraìvanje neposredno traìocu izvr{enja, tada prestaju sve obaveze - i izvr{enikovog du`nika prema traìocu izvr{enja i izvr{enika prema traìocu izvr{enja. Odnosi prestaju nezavisno jedan od drugog u slu~aju kada izvr{enikov du`nik iznos koji duguje izvr{eniku preda u depozit suda, od tog trenutka prestaje njegova obaveza i prema izvr{eniku i prema traìocu izvr{enja. Me|utim, time nije prestao odnos izme|u traìoca izvr{enja i izvr{enika, jer obaveza izvr{enika prema traìocu izvr{enja prestaje tek kada traìlac izvr{enja primi novac, ali pod uslovom da je time u celini izmirena obaveza prema traìocu izvr{enja. (Neboj{a @arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 183)
^lan 157 509
Dug je izmiren kada banci kod koje se vodi ra~un poverioca stigne nov~ana doznaka u korist poverioca ili nalog (virman) tuènikove banke, a ne kada su dozna~ena sredstva legla na ìro ra~un poverioca. (Vi{i privredni sud, P`-073/96)
2 Uz stav 2: Novi je stav i upu}uju}eg je karaktera, tj. odre|uje da se namirenje traìoca izvr{enja i drugih lica ~ija prava prestaju sprovo|enjem izvr{enja sprovode uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~l. 133. i 134. ovog zakona. v) Prenos umjesto isplate ^lan 157. (1) Zaplijenjeno potraìvanje prelazi prenosom umjesto isplate na traìoca izvr{enja prenesenog iznosa, sa dejstvom ustupanja potraìvanja uz naknadu. (2) Ako je preneseno potraìvanje obezbije|eno zalo`nim pravom upisanim u javni registar, sud }e po slu`benoj du`nosti, prenijeti izvr{enikova prava na traìoca izvr{enja a brisati zalo`no pravo upisano u korist izvr{enika. (3) Traìlac izvr{enja na kojeg je potraìvanje preneseno umjesto isplate duàn je potraìvanje naplatiti po pravilima koja vaè za potraìvanja prenesena radi naplate, s tim da se novac dobijen ostvarenjem potraìvanja ispla}uje neposredno traìocu izvr{enja, osim u slu~aju iz stava 4. ovog ~lana. (4) Traìlac izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno umjesto isplate sma tra se namirenim i samim prenosom, u visini tog potraìvanja, ako u izvr{nom postupku nije u~estvovalo vi{e traìlaca izvr{enja ili drugih povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potraìvanja. Ako u izvr{nom postupku u~estvuju takva lica, traìlac izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno umjesto isplate smatra}e se traìocem izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno radi naplate. (5) Okolnost da je na traìoca izvr{enja potraìvanje preneseno umjesto isplate ne uti~e na odgovornost izvr{enika za istinitost i naplativost pre nesenog potraìvanja. 1 Uz stav 1: Ovaj stav je u odnosu na st. 1. ~l. 117. starog zakona ostao neizmenjen. Njime se reguli{e drugi na~in namirenja nov~anog potraìvanja d traìoca izvr{enja putem prenosa umesto isplate (datio in solutum). Zaplenjeno potraìvanje se cesijom prenosi na traìoca izvr{enja, i to tako da on u svemu postaje titular potraìvanja, dok izvr{enik sasvim izlazi iz tog obligacionog odnosa. On vi{e nije poverilac u odnosu na svog du`nika, a ni izvr{enik za potraìvanje koje se namiruje do visine prenesenog potraìvanja. Prenosom umesto isplate zaplenjeno potraìvanje prelazi na traìoca izvr{enja prenesenog iznosa sa dejstvom ustupanja potraìvanja uz naknadu (cesija). (Rje{enje
510 ^lan 157
Vrhovnog privrednog suda Sl. 1000/57) To zna~i kao da je izvr{enik sam ustupio, tj. preneo svoje potraìvanje traìocu izvr{enja uz naknadu. Zbog toga traìlac izvr{enja moè slobodno da raspolaè prenesenim potraìvanjem, {to nije slu~aj kod prenosa radi naplate. (~l. 151.) (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 96, 97) Izvr{enikov du`nik moè u sporu sa traìocem izvr{enja ista}i kako prigovore koje ima prema njemu, tako i prigovore koje je mogao ista}i prema izvr{eniku do momenta kada je za prenos saznao. 2 Uz stav 2: Ovaj stav je u odnosu na stari zakon tako|e ostao neizmenjen. Rje{enje sadràno u odredbi ovog stava uglavnom je sli~no rje{enjima predvi|enim u ~l. 145. s tom razlikom {to se izvr{enikova prava (zalo`no pravo) prenose na traìoca izvr{enja, a bri{e zalo`no pravo izvr{enika. Prema tome, ako je preneseno potraìvanje obezbje|eno zalo`nim pravom upisanim u javni registar, na osnovu rje{enja o prenosu potraìvanja umjesto isplate, sud }e po slu`benoj du`nosti prenijeti izvr{enikova prava na traìoca izvr{enja i brisa}e zalo`no pravo upisano u korist izvr{enika. Upis se moè izvr{iti samo do visine prenesenog iznosa, koji mora brojno da se utvrdi u rje{enju suda. Ovo pravilo vaì i za brisanje zalo`nog prava, koje se bri{e samo do visine prenesenog iznosa, tako da izvr{enikovo zalo`no pravo ostaje i dalje za onaj ostatak preko prenesenog iznosa. Uz stav 3. i 4: Stav 3. novog zakona je nov stav, a stav 4. novog zakona je pro{iren stav 3. starog zakona. U ova dva stava odre|uju se pravila po kojima se namiruje traìlac izvr{enja na kojeg je potraìvanje preneseno umjesto isplate, i to u zavisnosti od toga da li je u izvr{nom postupku u~estvovao jedan traìlac izvr{enja ili vi{e traìlaca izvr{enja ili drugih poverilaca koji se namiruju iz prenesenog potraìvanja. Ako je u izvr{nom postupku u~estvovao samo jedan traìlac izvr{enja na kojeg je potraìvanje preneseno umjesto isplate, onda se on smatra namirenim samim prenosom potraìvanja u visini tog potraìvanja. Ako je u izvr{nom postupku u~estvovalo vi{e traìlaca izvr{enja ili drugih , povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potraìvanja, onda je traìlac izvr{enja na koga je potraìvanje preneseno umjesto isplate duàn potraìvanje naplatiti po pravilima koja vaè za potraìvanja prenesena radi naplate s tim da se novac dobijen ostvarenjem potraìvanja ispla}uje neposredno traìocu izvr{enja. Uz stav 5: Ovaj stav odgovara stavu 4. ~l. 117. starog zakona. Prenosom umesto isplate smatra se da je traìlac izvr{enja namiren, ali to ne uti~e na odgovornost izvr{enika za istinitost i naplativost prenesenog potraìvanja. Prema jednom shvatanju, izvr{enik odgovara traìocu izvr{enja za postojanje samog potraìvanja u trenutku izvr{enog prenosa, kao i za naplativost prenetog potraìvanja, pa ako potraìvanje izvr{enika ne postoji ili nije naplativo on je u obavezi prema traìocu izvr{enja za {tetu koju traìlac izvr{enja ima zbog toga {to je predmet vo|enja parni~nog postupka. (Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za pri-
^lan 158 511
menu Zakona o izvr{nom postupku, str. 184) Prema drugom shvatanju, koje se oslanja na pravila obligacionog prava i koje je preovla|uju}e, ustupilac odgovara za naplativost (za efektivnu naplatu ina~e valjanog potraìvanja) prenesenog potraìvanja samo ako je tako ugovoreno sa povjeriocem (~l. 443. ZOO). Po{to Zakon o izvr{nom postupku RS/FBiH upu}uje na odredbe Zakona o obligacionim odnosima, to po ovom pravilu traìlac izvr{enja nema osnov da od izvr{enika zahteva obe{te}enje ako se pokaè da potraìvanje istina postoji ali da je nenaplativo. Izvesno je da nije ugovorena poja~ana odgovornost izvr{enika, a sud nije ovla{}en da to konstitui{e svojim re{enjem o prenosu. Traìlac izvr{enja zato prihvata ovaj rizik ako se opredeli za prenos potraìvanja umesto isplate. (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 335)
4. Posebne odredbe o izvr{enju na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima ^lan 158. Primjena odredbi glave XII ovog zakona U izvr{enju na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima primjenjuju se odredbe ~l. 137. do 157. ovog zakona, ako odredbama ~l. 158. do 165. ovog zakona nije druga~ije odre|eno. 1 Ovaj ~lan odgovara ~lanu 118. starog zakona, s tim {to je precizniji u odre|ivanju koje se odredbe o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika (glava XII) primjenjuju kod izvr{enja na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima. Prvo je postavljeno op{te pravilo da se u izvr{enju na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima primjenjuju odredbe ~l. 137. do 157. ovog zakona, a zatim je dodato, osim ako odredbama ~l. 158 do 165. ovog zakona nije druga~ije odre|eno. Me|utim, treba re}i, da op{te pravilo ne}e biti ~esto u primjeni, jer su posebnosti ovde toliko izraène da isklju~uju op{tost u postupku sprovo|enja ovog izvr{enja. Izvr{enje na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima sprovodi se jednostavnim tehnikama ostvarivanja nov~anih potraìvanja traìoca izvr{enja. Ona i pored toga obezbje|uju efikasno i pouzdano namirenje. U praksi su vrlo ~esta, pa su zbog toga i posebno regulisana u ~l. 158-165. ovog zakona.
Kada je predmet izvr{enja samo nov~ana tra`bina koju izvr{enik potraùje kao svoju zaradu na radnom mestu, izvr{enje se sprovodi tako {to sud koji dozvoljava izvr{enje i kada nije op{te mesno nadleàn za izvr{enika, plenidbu sprovodi neposrednom dostavom dozvole izvr{enja ustanovi odnosno organizaciji na ~ijoj blagajni izvr{enik prima zaradu. (Vrhovni sud Jugoslavije, R. 47/58)
2
Administrativna zabrana na li~ni dohodak radnika ne izjedna~uje se u dejstvu sa sudskim re{enjem o izvr{enju, pa ukoliko organizacija nije vr{ila obustave, sud ne moè dozvoliti neposredno izvr{enje protiv te organizacije jer to moè ~initi samo ako nije vr{ena obustava po sudskom re{enju o izvr{enju, a ne po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-72/85)
512 ^lan 159
Radniku pripada kamata na li~ni dohodak ukoliko je radna organizacija u docnji a sredstva su transferisana na njen devizni ra~un.
Pogre{io je prvostepeni sud kada je radniku na ispla}eni iznos li~nog dohotka utvrdio i pravo na kamatu. Ovo stoga {to se devizni deo li~nog dohotka moè ispla}ivati samo iz deviznog priliva organizacije udruènog rada ostvarenog u radnoj jedinici u kojoj je radnik upu}en na rad u inostranstvo, radio. Ako deviznih sredstava iz tog izvora nema, kao {to je to u konkretnom slu~aju, a organizacija isplatu pripadajau}eg iznosa izvr{i radniku iz nekih drugih sredstava, onda radnik nema pravo na kamatu, jer prema odredbi ~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima du`nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje pored glavnice i kamatu. Prema tome radnik bi imao pravo na kamatu da je organizacija pala u docnju. U konkretnom slu~aju organizacija bi pala u docnju od prvog narednog dana od transfera deviznih sredstava na svoj ìro ra~un. Kako transfer sredstava jo{ nije izvr{en, ve} su radnicima ispla}eni zara|eni iznosi li~nog dohotka iz drugih izvora to organizacija nije u obavezi da plati kamatu. Kako je prvostepeni sud pogre{io kada je organizaciju obavezao da radniku plati kamatu to je àlbu valjalo usvojiti, pobijanu odluku preina~iti a zahtev radnika, kao neosnovan, odbiti. (Odluka Suda udruènog rada Srbije, SD. 496/90)
^lan 159. Rje{enje o izvr{enju (1) Rje{enjem o izvr{enju na plati odre|uje se zapljena odre|enog dijela plate i nalaè se poslodavcu koji izvr{eniku ispla}uje platu da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati, odnosno ispla}uje traìocu izvr{enja nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Rje{enje o izvr{enju odnosi se i na pove}anje plate do kojeg do|e nakon dostave rje{enja o izvr{enju kao i na sva primanja izvr{enika po osnovu rada. 1 Uop{te: Ovaj ~lan odgovara ~l. 119. i 120. starog zakona. Naime, st. 2. ~l. 159. novog zakona obuhvata st. 2. ~l. 119. i ~l. 120. starog zakona. Pojmovi dràvni organ ili drugo pravno lice, organizacija ili zajednica zamijenjeni su jedinstvenim pojmom poslodavac. Prema ~lanu 3. Zakona o radu Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 38/2000) poslodavcem se smatra preduze}e, ustanova, banka, organizacija za osiguranje, udruènje, agencija, zadruga i svako drugo pravno i fizi~ko lice koje radniku, na osnovu ugovora o radu, daje zaposlenje, dok je prema ~lanu 3. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/1999, izmjene i dopune 32/2000) poslodavac svako fizi~ko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na osnovu ugovora o radu. Prema starom zakonu povjerilac se namiruje po pravosna`nosti rje{enja, a prema novom traìlac izvr{enja se namiruje nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju.
^lan 159 513
Uz stav 1: Rje{enjem o izvr{enju na plati odre|uje se zapljena odre|enog dijela plate i nalaè se poslodavcu isplata ili pla}anje iznosa do namirenja traìoca izvr{enja. Zapljena je sprovedena danom dostave re{enja o izvr{enju izvr{enikovom du`niku (~l. 141. st. 2.). Dejstva zapljene sastoje se u tome da se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku ispuni nov~ano potraìvanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to potraìvanje naplati ili da ina~e raspolaè njim i zalogom koji je dat za njegovo obezbe|enje (~l. 141. st. 1.). Traìlac izvr{enja zapljenom sti~e zalo`no pravo na zaplijenjenom dijelu plate (~l. 141. st. 3.). Prvenstveni red zalo`nih prava vi{e traìlaca izvr{enja odre|uje se prema danu prijema izvr{nog prijedloga u sudu ili danom predaje po{ti preporu~enog pisma (~l. 144. st. 1. i 2.). Rje{enje o izvr{enju, tj. o zapljeni je jedina izvr{na radnja. Ovde se ne donosi rje{enje o prenosu. Zbog toga, kad rje{enje o izvr{enju (zapljeni) postane izvr{no, traìocu izvr{enja se ispla}uje iznos za koji je odre|eno izvr{enje. O izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (zapljeni) sud je obavezan da obavijesti poslodavca koji izvr{eniku ispla}uje platu, odnosno druga stalna nov~ana primanja. Po prijemu rje{enja o izvr{enju (zapljeni) poslodac koji izvr{eniku ispla}uje platu duàn je da odmah sprovede zapljenu, odnosno da iz dijela plate izvr{enika na koji se izvr{enje moè sprovesti obustavi nov~ani iznos za koji je izvr{enje odre|eno, a po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (zapljeni) obustavljeni iznos isplati traìocu izvr{enja. Ako sprovedenom obustavom traìlac izvr{enja nije namiren za svoje potraìvanje, onda }e se nastaviti sa obustavom i isplatom do kona~nog namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja.
Obustava i isplata nov~anog iznosa za koji je odre|eno izvr{enje odnosi se ne samo na fiksno potraìvanje izvr{enika nego i na ona potraìvanja koja dospijevaju u odre|enim vremenskim razmacima (tzv. povremena davanja), odnosno koja }e dospjeti ubudu}e, kao {to je npr. zakonsko izdràvanje, nov~ana renta zbog naru{enja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili izgubljenog izdràvanja usljed smrti davaoca izdràvanja. To zna~i da rje{enje o izvr{enju (zapljeni) ima dejstvo i na budu}a potraìvanja, tj. prema dospjelosti pojedinih obroka. Kod potraìvanja koja povremeno dospevaju va`no je u re{enju o izvr{enju (zapleni) navesti od kada ona po~inju da teku (po datumu), da se ozna~i kada dospeva svaki obrok (npr. prvog, petnaestog u mesecu i sl.). Pored toga potrebno je da se nazna~i i vreme trajanje povremenog davanja bilo kalendarski ili nastupanjem odre|enog doga|aja, kao {to je npr. punoletstvo, stupanje u brak, zavr{etak redovnog {kolovanja i sl. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 98, 99)
Uz stav 2: Visina plate radnika je promenljiva kategorija. Ona se ne moè utvrditi u fiksnom, nepromenjenom iznosu. (Ustavni sud Makedonije, U-100/75)
514 ^lan 160
Zbog toga traìlac izvr{enja nije uvek u mogu}nosti da u predlogu za izvr{enje (zapleni) ozna~i ta~an iznos ovih primanja, jer mu ti podaci ~esto nisu ni dostupni. Imaju}i ovo u vidu zakonodavac je odredio da se re{enje o izvr{enju (zapleni) odnosi i na pove}anje plate do kojeg do|e posle dostavljanja re{enja o izvr{enju (zapleni), kao i na sva primanja izvr{enika po osnovu rada. Tako, na primer, ako re{enje o izvr{enju (zapleni) obuhvati iznos do jedne polovine plate ili drugih primanja koja izvr{enik ostvaruje na svom radovnom radnom mestu, sva pove}anja i naknade koje nastupe inkorporiraju se u re{enje o izvr{enju (zapleni), te }e se ono sprovesti i na ovom delu. (Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 186) Me|utim, ako bi poslije dostavljanja rje{enja do{lo do umanjenja plate izvr{enika, ovla{}eno lice izvr{enikovog du`nika bi moralo, i bez izmjene rje{enja o izvr{enju (zapljeni), da smanji obroke koje ispla}uje traìocu izvr{enja, da ne bi povrijedilo dio primanja izvr{enika koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kome je izvr{enje ograni~eno. Ovla{}eno lice (ra~unopolaga~) izvr{enikovog du`nika je u obavezi da kod svake obustave prethodno utvrdi iznos ~iste plate izvr{enika pa odre|eni dio da isplati traìocu izvr{enja. Treba napomenuti da se sredstva koja se raspodjeljuju na plate radnika koriste i za naknade plata za vreme dràvnih praznika, za vreme kori{}enja godi{njeg odmora, bolovanja, stru~nog usavr{avanja, pa se otuda i rje{enje o izvr{enju odnosi ne smao na plate radnika nego i na ove naknade.
Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na li~nom dohotku, samo u vezi s redosledom naplate (~lan 119. ZIP-a), ali se ne moè smatrati sudskim re{enjem na osnovu koga se moè neposredno doneti re{enje o izvr{enju protiv dru{tveno-pravnog lica koje je propustilo da svome radniku izvr{i obustave dospelih rata kredita po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-4583/83) Re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika ne dejstvuje prema pravnom licu u kome du`nik nije, niti je bio u radnom odnosu. Ovo i u slu~aju kada je re{enje o izvr{enju pogre{no dostavljeno tom pravnom licu a ono o tome nije obavestilo sud niti je re{enje dostavilo drugom pravnom licu u kome je du`nik u radnom odnosu. (Vi{i sud u Somboru, G`-1209/85.) Obaveza du`nika je u potpunosti izvr{ena time {to mu je na osnovu administrativne zabrane organizacija kod koje radi izvr{ila obustavu li~nog dohotka do visine duga bez obzira {to blagajna nije poveriocu dostavila sve obustavljene iznose, ili {to je neke iznose pogre{no dostavila drugom licu umesto poveriocu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 468/73)
^lan 160. Izvr{enje kada pravo na izdràvanje ima vi{e lica (1) Ako pravo na zakonsko izdràvanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdràvanje zbog smrti davaoca izdràvanja prema istom
^lan 161 515
izvr{eniku ima vi{e lica, a ukupni iznos njihovih potraìvanja prelazi dio plate koji moè biti predmet izvr{enja, izvr{enje se odre|uje i sprovodi u korist svakog od takvih traìlaca izvr{enja srazmjerno visini njihovih potraìvanja. (2) Ako nakon zapo~etog sprovo|enja izvr{enja na plati, odnosno drugom stalnom nov~anom primanju bude podnesen novi prijedlog za izvr{enje na potraìvanje iz stava 1. ovog ~lana, sud }e prije doneseno rje{enje o izvr{enju izmijeniti po slu`benoj du`nosti u smislu stava 1. ovog ~lana i odrediti iznos koji }e se ubudu}e ispla}ivati pojedinim traìocima izr{enja. (3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, rje{enje o izvr{enju dostavlja se i rani jem traìocu izvr{enja koji protiv tog rje{enja moè izjaviti prigovor. 1 Uop{te: Ovaj ~lan uglavnom odgovara ~l. 121. starog zakona. Pravilo koje je regulisano u ovom ~lanu predstavlja izuzetak od pravila da se red zalo`nih prava vi{e traìlaca izvr{enja odre|uje prema danu prijema prijedloga u sudu odnosno po{ti. (~l. 144. st. 1. i 2.) Ako su izvr{ni prijedlozi vi{e traìlaca izvr{enja primljeni u sudu istog dana, zalo`na prava imaju isti prvenstveni red ako se ne mogu namiriti u cijelosti, namiruju se srazmjerno (~l. 144. st. 3. i 4.). Uz stav 1: Ovde se radi o dva privilegovana potraìvanja: iz zakonskog izdràvanja i rente (naknade) za izgubljeno izdràvanje zbog smrti davaoca izdràvanja. Zbog zna~aja ovih potraìvanja za traìoce izvr{enja, zakon je odredio da se ta potraìvanja namiruju srazmjerno visini svakog od njih i u korist svakog traìoca izvr{enja, bez obzira kada su prijedlozi traìlaca izvr{enja primljeni u sud odnosno po{tu. Ovo pravilo }e se primjeniti samo u slu~aju ako zbir svih potraìvanja prelazi dio plate odnosno drugih primanja izvr{enika koja mogu biti predmet izvr{enja. Uz stav 2. i 3: Ako se nakon zapo~etog sprovo|enja izvr{enja na plati odnosno drugom stalnom nov~anom primanju pojavi novi traìlac izvr{enja, onda }e sud ranije doneseno rje{enje izmijeniti po slu`benoj du`nosti i odredi}e iznos koji }e se ubudu}e ispla}ivati pojedinim traìocima izvr{enja. Razumljivo je da }e sud ovako postupiti samo ako se novo potraìvanje ne moè namiriti u potpunosti iz dijela plate koji moè biti predmet izvr{enja. Novo izmijenjeno rje{enje o izvr{enju dostavlja se i ranijem traìocu izvr{enja koji protiv tog rje{enja moè izjaviti prigovor. Navedenim rje{enjima spre~eno je da se neka potraìvanja namiruju u potpunosti, a neka da ostanu prakti~no nenamirena, iako u su{tini poti~u iz istog osnova. ^lan 161. Mjesto isplate (1) Potraìvanja za koja nije propisano bezgotovinsko pla}anje traìlac izvr{enja napla}uje neposredno na blagajni na kojoj se izvr{eniku ispla}uje plata.
516 ^lan 161
(2) Traìlac izvr{enja ima pravo da zahtijeva da mu se obustavljeni iznos ispla}uje po{tom na adresu koju nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke, uz odbijanje tro{kova doznake. 1 Uop{te: Ovaj ~lan je uglavnom ostao isti kao i ~lan 122. starog zakona. Pro{iren je samo st. 2. prema kome se traìlac izvr{enja moè da naplati putem po{te pored adrese koju nazna~i i na odre|en ra~un kod banke. Ina~e, ovim ~lanom je regulisano mjesto isplate za potraìvanja za koja nije propisano bezgotovinsko pla}anje. Uz stav 1: Kada su u pitanju traìoci izvr{enja koji su pravna lica i koji nov~ani promet obavljaju putem ra~una, obavezni su da pla}anje potraìvanja izvr{e preko ra~una koji se vodi kod organizacije za platni promet. Me|utim, traìoci izvr{enja koji ne spadaju u ove subjekte napla}uju potraìvanje neposredno na blagajni na kojoj se izvr{eniku ispla}uje plata. Traìoci izvr{enja su du`ni po{tovati pravila rada subjekta koji vr{i isplatu iz plate izvr{enika. Uz stav 2: Traìlac izvr{enja moè da zahtjeva da mu se isplata potraìvanja izvr{i preko po{te na adresu koju nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke, uz odbijanje tro{kova doznake. To zna~i da tro{kovi padaju na teret traìoca izvr{enja, a ne na teret izvr{enika, s obzirom na to da je zakon upravo traìocu izvr{enja utvrdio mogu}nost da to potraìvanje napla}uje na blagajni izvr{enika. Subjekt isplate ne moè da bira na~in pla}anja i duàn je da se povinuje zahtjevu traìoca izvr{enja. Ako traìlac izvr{enja ne da nikakav zahtjev, subjekt isplate treba da mu na blagajni stavi na raspolaganje nov~ani iznos obustavljenog potraìvanja, a mjesto pla}anja je mjesto u kome izvr{enik prima platu. Zahtjev da mu se obustavljeni iznos isplati preko po{te na ozna~enu adresu ili na ra~un kod banke traìlac izvr{enja moè staviti u prijedlogu za izvr{enje ili kasnije, sve dok potraìvanje nije namireno. Smatra se da je obaveza izvr{ena odnosno da je dug ispla}en u momentu kada banci odnosno organizaciji kod koje se vodi ra~un traìoca izvr{enja stigne nov~ana doznaka u korist traìoca izvr{enja ili nalog (virman) izvr{enikove banke odnosno organizacije da odobri na ra~un traìoca izvr{enja iznos ozna~en u nalogu (~l. 318. st. 1. ZOO). Tako, naprimjer, ako izvr{enik ~ekovnom uputnicom uputi odre|eni iznos novca na ra~un traìoca izvr{enja putem banke kod koje se ovaj ra~un vodi, smatra}e se da je izvr{enik dug isplatio u momentu kad je novac sa ~ekovnom uputnicom poloìo toj banci. Pe~at banke sa datumom na ~ekovnoj uputnici ozna~ava dan pla}anja. Izvr{enika ne interesuje kada }e ova banka odobriti taj iznos na ra~un traìoca izvr{enja. To je banka traìoca izvr{enja, ona radi za njega, pa neka traìlac izvr{enja snosi rizik njene poslovnosti. Na izvr{enika se ne moè prebaciti rizik neposlovnosti ove banke. 4 U slu~aju da se ra~un traìoca izvr{enja vodi kod druge banke, smatra se da je isplata izvr{ena kada toj banci stigne izvr{enikova nov~ana doznaka od strane banke kod koje je pla}anje izvr{eno. Izvr{enik koji je izvr{io pla}anje snosi rizik poslovanja banke kod koje je izvr{io pla}anje ~ekovnom uputni-
^lan 162 517
com. Sve dok ova banka ne dostavi izvr{enikovu nov~anu doznaku banci kod koje se vodi ra~un traìoca izvr{enja, pla}anje nije izvr{eno. Izvr{enik ovo mora imati na umu kada vr{i pla}anje preko druge banke. Na isti na~in je regulisano vreme pla}anja, kada se ono vr{i virmanskim nalogom (virmanskim ili obra~unskim ~ekom). Ako se izvr{enikov ra~un i ra~un traìoca izvr{enja vode kod iste banke, pla}anje je izvr{eno kad ta banka primi (vizira) izvr{enikov virmanski nalog. Izvr{enika se ne ti~e kada }e banka izvr{iti preknjiàvanja sa ra~una izvr{enika na ra~un traìoca izvr{enja i obavestiti traìoca izvr{enja o upla}enom. To je istovremeno i banka traìoca izvr{enja, pa i on treba da snosi rizik njene poslovosti. U slu~aju da je ra~un izvr{enika i traìoca izvr{enja kod razli~itih banaka, onda }e se pla}anje smatrati izvr{enim kada virmanski nalog izvr{enikove banke stigne banci traìoca izvr{enja da ga odobri ra~unu traìoca izvr{enja. Izvr{enik mora voditi ra~una o ~injenici da svaki od subjekata snosi rizik poslovanja svoje banke. Zbog toga on mora birati banku kod koje }e se voditi njegov ra~un, tj. da izabere onu banku koja je najposlovnija, koja }e njegove virmanske naloge odmah obra|ivati i dostavljati banci traìoca izvr{enja. (Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, str. 777, 778) Kada se pla}anje vr{i putem po{te nov~anom uputnicom, smatra se da je izvr{enik isplatio svoj dug kada je novac sa uputnicom predao po{ti (~l. 318. st. 2. ZOO). Po{tanski pe~at sa datumom na priznanici uputnici je oznaka dana izvr{enog pla}anja. Po{ta u ovom slu~aju radi za ra~un traìoca izvr{enja. Izvr{enika se ne ti~e kada }e novac oti}i traìocu izvr{enja. ^lan 162. Prestanak rada (1) Kad izvr{eniku prestane rad, rje{enje o izvr{enju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg du`nik stupa na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rje{enje o izvr{enju. (2) Prija{nji poslodavac izvr{enika duàn je bez odgode preporu~enom po{iljkom s povratnicom dostaviti rje{enje o izvr{enju novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud. (3) Prija{nji poslodavac obavijesti}e sud o prestanku rada izvr{enika bez odlaganja ako mu nije poznat novi poslodavac, o ~emu }e sud obavijestiti traìoca izvr{enja odre|uju}i mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu. (4) Ako traìlac izvr{enja ne obavijesti sud u roku koji mu je odre|en o novom poslodavcu, sud }e obustaviti izvr{enje. 1 Uop{te: U odnosu na ~lan 123. starog zakona, ovaj ~lan je izmijenjen u tom smislu {to je pojam pravnog lica zamijenjen pojmom poslodavac. Tako|e je promijenjen i naziv ~lana, pa umesto Prestanak radnog odnosa sada stoji Prestanak rada. Na{e je mi{ljenje, bar sa zakonskog stanovi{ta, da je stari
518 ^lan 162
naziv Prestanak radnog odnosa pravilniji, jer Zakon o radu Republike Srpske ( Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 38/2000) govori o Prestanku radnog odnosa (~l. 112-127.) a Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/1999) o Prestanku ugovora o radu (~l. 86-100.). 2 Uz stav 1. i 2: Ako je izvr{eniku prestao rad poslije dostavljanja rje{enja o izvr{enju, onda ex lege rej{enje ima dejstvo i prema drugom poslodavcu kod kojeg je izvr{enik stupio na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rje{enje o izvr{enju. Prija{nji poslodavac izvr{enika obavezan je da bez odlaganja preporu~enom po{iljkom s povratnicom uputi re{enje o izvr{enju novom poslodavcu i da o tome obavijesti sud. Zbog navedenog dejstva rje{enja izvr{enik ne moè traìti produènje rokova za prigovor ili neka druga procesna ovla{}enja samo zbog toga {to je u rej{enju ozna~en poslodavac kod koga je on ranije bio u radnom odnosu. Sva ovla{}enja mogao je koristiti i ranije, tj. od prijema rje{enja o izvr{enju, pa je logi~no da ne moè insistirati na ovla{}enjima koja bi se zasnivala na njegovom nesavjesnom pona{anju. Treba napomenuti da obaveza prija{njeg poslodavca da re{enje o izvr{enju uputi novom poslodavcu kod koga je izvr{enik zasnovao radni odnos moè biti oteàna pona{anjem izvr{enika koji nema zakonsku obavezu da obavesti svog biv{eg poslodavca da li }e i gde zasnovati radni odnos. Praksa je pokazala da su nesavesni i prezaduèni izvr{enici ~esto menjali mesto svog zaposlenja da bi osujetili izvr{enje na svojim primanjima. (Bogoljub Popovi} - Vuka{in Risti}: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primenu, Beograd, 1978. str. 125)
Re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika ne dejstvuje prema dru{tveno-pravnom licu u kome du`nik nije niti je bio u radnom odnosu. Ovo i u slu~aju kada je re{enje o izvr{enju pogre{no dostavljeno tom dru{tveno-pravnom licu a ono nije o pogre{noj dostavi obavestilo sud niti je re{enje dostavilo drugom dru{tveno-pravnom licu u kome je du`nik u radnom odnosu. (Vi{i sud u Somboru, G`-1209/85) Sud je na{ao da se tuìo~evo potraìvanje nije moglo zasnovati na ~injenici {to tuèni nije odbijao mese~ne obroke i ispla}ivao ih prema re{enju o izvr{enu. Ovo radi toga {to du`nik kome je trebalo odbijati mese~ne obroke, nije bio u radnom odnosu kod tuènog u vreme dono{enja re{enja o izvr{enju. Prema tome, u tom slu~aju tuèni nije duàn da re{enje o izvr{enju dostavlja dru{tveno-pravnom licu kod koga je du`nik zasnovao novi radni odnos, a niti je duàn da o tome obave{tava sud ili poverioca. (Okru`ni privredni sud u Titogradu, P. br. 855/79, od 12.11.1979. i Vrhovni sud Crne Gore, P`-411/79, od 13.5.1980.)
4
Samim neobave{tavanjem verovnika da je du`niku radniku prestao radni odnos i da organizacija udruènog rada nije u mogu}nosti da obustavi dospele rate po administrativnoj zabrani, ne stvara jo{ obavezu naknade {tete namirenja svih dospelih rata od organizacije udruènog rada kod koje je du`nik bio zaposlen. Ovakva obaveza postoji samo onda ako postoji izvorna
^lan 163 519
veza izme|u propusta obave{tavanja verovnika i nastanka {tete, tj. ako je propustom organizacije udruènog rada kod koje je radnik bio zaposlen verovnik bio onemogu}en da dospele rate naplati putem obustave od druge dru{tveno pravne osobe kod koje se du`nik kasnije zaposlio. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3683/82. i Vi{i privredni sud, P`-3762/83) Isto tako, samim propustom organizacije udruènog rada da obavesti davaoca kredita da je korisnik kredita napustio organizaciju koja je vr{ila obustave na li~nom dohotku radnika, jo{ ne stvara obavezu naknade {tete u vidu neispla}enih dospelih rata. Ako je pri tome davalac kredita istovremeno podneo tu`bu i kod op{tinskog suda za naplatu dospelih rata od samog korisnika kredita, obaveza naplate dospelih rata kredita od organizacije udruènog rada postojala bi tek onda kada se u postupku pred op{tinskim sudom poverilac ne bi mogao naplatiti od glavnog du`nika. U protivnom, do{lo bi do dvostruke naplate istog potraìvanja. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-4709/85).
5 Uz stav 3. i 4: Obaveza da se bez odlaganja obavijesti sud od strane prija{njeg poslodavca postoji i u slu~aju kada nije poznato kod kog je novog poslodavca izvr{enik zasnovao radni odnos. O tome }e sud obavijestiti traìoca izvr{enja i odredi}e mu rok u kome treba da pribavi podatke o novom poslodavcu. Rok je sudski i moè se produìti. Ako traìlac izvr{enja izvijesti sud o novom radnom odnosu izvr{enika kod drugog poslodavca, rje{enje o izvr{enju }e se dostaviti tom poslodavcu. Ako u odre|enom roku traìlac izvr{enja ne obavijesti sud o novom poslodavcu, sud }e obustaviti izvr{enje. Kada sazna kod koga je poslodavca izvr{enik zasnovao radni odnos, traìlac izvr{enja moè naknadno podnijeti prijedlog za izvr{enje ili predloìti drugo sredstvo izvr{enja, kao {to je prodaja pokretnih stvari ili prodaja nepokretnosti. Tuèni nema obavezu da rje{enje o izvr{enju dostavlja poslodavcu kod koga je izvr{enik zasnovao radni odnos ako izvr{enik nije bio u radnom odnosu kod tuènog u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju. ^lan 163. Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata (1) Traìlac izvr{enja moè predloìti da sud u izvr{nom postupku rje{enjem naloì poslodavcu da mu isplati sve rate {to ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rje{enju o izvr{enju. (2) Prijedlog iz stava 1. ovog ~lana traìlac izvr{enja moè podnijeti do zavr{etka izvr{nog postupka. (3) Rje{enje kojim se usvaja prijedlog traìoca izvr{enja ima dejstvo rje{enja o izvr{enju.
520 ^lan 163
(4) Poslodavac koji nije postupio prema rje{enju o izvr{enju ili je propustio postupiti po ~lanu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za {tetu koju je traìlac izvr{enja zbog toga pretrpio. 1 Uop{te: Ovaj ~lan odgovara ~lanu 124. starog zakona. Njim je predvi|ena odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata traìocu izvr{enja. Uz stav 1. i 2: Poslodavac koji je propustio da obustavi i isplati traìocu izvr{enja prema re{enju o izvr{enju odre|ene iznose iz plate izvr{enika, izlaè se opasnosti da traìlac izvr{enja predloì sudu da u izvr{nom postupku re{enjem utvrdi obavezu i naloì poslodavcu da mu isplati sve rate {to ih je propustio obustaviti i isplatiti prema re{enju o izvr{enju. Za poslodavca nastaje obaveza pla}anja bez obzira da li se traìlac izvr{enja moè namiriti daljim obustavama plate ili iz druge imovine izvr{enika. Dovoljno je da se utvrdi da je poslodavac bio duàn da obustavi i isplati te iznose i da se to moglo prema visini raspoloìvog dela plate. (Borivoj Starovi}: Komentar zakona o izvr{nom postupku, str. 345, 346.) Traìlac izvr{enja moè predloìti naplatu navedenih rata sve do okon~anja izvr{nog postupka. Prijedlog treba da sadrì i oznaku sredstava izvr{enja kojim se traì prinudno namirenje potraìvanja (~l. 36. st. 1.), a to je ovde po pravilu izvr{enje na ra~unu koji se vodi kod organizacije za platni promet.
Nije bila du`nost tuènika da plati umesto tuìteljevog du`nika, nego da mu pod odre|enim uslovima izvr{i obustavu li~nog dohotka i to uplati u korist tuìtelja, u smislu odredbe ~lana 124. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku. Sud bi mogao obavezati tuènika na pla}anje umesto du`nika da je propustio obustaviti od isplate deo li~nog dohotka. (VPSH, P`-2112/83)
3
Administrativna zabrana na li~ni dohodak radnika ne izjedna~uje se u dejstvu sa sudskim re{enjem o izvr{enju, te ukoliko organizacija udruènog rada nije vr{ila obustavu po istoj, sud ne moè u izvr{nom postupku re{enjem obavezati tu organizaciju da izmiri poveriocu sve obroke koje je propustila da obustavi (~lan 124. stav 1. ZIP-a), ve} to moè u~initi samo ako nije vr{ena obustava po sudskom re{enju o izvr{enju, a ne i po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-572/85) Kako treba postupiti izvr{ni sud ako verovnik predlogom iz ~lana 124. stav 1. ZIP traì od dru{tvene pravne osobe da mu izmiri iznose koje je propustio obustaviti i naplatiti na osnovu re{enja o administrativnoj zabrani? Izvr{ni sud }e odbaciti takav predlog, jer moè postupiti po odredbi ~lana 124. Zakona o izvr{nom postupku (Sl. List SFRJ, br. 20/78 i 6/82) samo ako je sud doneo re{enje o izvr{enju. Administrativna zabrana se ne moè izjedna~iti sa re{enjem o izvr{enju na li~nom dohotku u pogledu ovog pravnog u~inka (arg. Iz ~lana 125. ZIP). Po ~lanu 19. stav 1. ZPP parni~ni sud }e
^lan 163 521
takvu tu`bu smatrati predlogom za dono{enje re{enja u smislu ~lana 124. stav 1. ZIP. (Stav privrednih sudova, 3-5. juna 1986.) Za su|enje o zahtevu OUR-a radi regresa iznosa koji je isplatila tre}oj osobi (poveriocu) umesto tuènika (du`nika), svog biv{eg radnika, prema odredbama ~lana 123. i 124. ZIP (odgovornost za propu{tenu obustavu i isplatu dospelih rata alimentacije) nadleàn je redovni sud. (VSH, R. 304/81) Sud koji je doneo re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika i time zapo~eo izvr{ni postupak, ostaje nadleàn da re{ava i po predlogu poverioca stavljenom u smislu ~lana 124. Zakona o izvr{nom postupku da se dru{tveno pravno lice, koje je propustilo da obustavi i isplati od li~nog dohotka du`nika iznose odre|ene re{enjem o izvr{enju, obaveè da izmiri poveriocu odnosne obroke. Tako se, s obzirom na kontinuitet izvr{nog postupka, obezbe|uje da sud koji je zapo~eo i okon~a odre|eni izvr{ni postupak. (Savezni sud, Grs-134/85)
4 Kada je kod poslodavca stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak po njegovom pristanku, isto kao i kada je rje{enjem o izvr{enju izvr{nog suda dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku, povjerilac moè predloìti da izvr{ni sud rje{enjem obaveè poslodavca da izmiri povjeriocu sve obroke koje je propustio da obustavi i naplati. Ovim se du`nik ne osloba|a nov~ane obaveze prema povjeriocu. Tako, utvrdiv{i ~injenice, da je tuèni kupio od tuìoca robu za cijenu od 90.820 dinara, sa isplatom cijene u {est jednakih obroka po 16.470 dinara mjese~no po~ev od 1. avgusta 1986. godine, s tim da isplata cjelokupne cijene dospjeva u slu~aju da tuèni ne isplati dva obroka, uz administrativnu zabranu na li~ni dohodak tuènog kod organizacije kod koje je u radnom odnosu, te da tuèni nije isplatio ni jedan obrok, niti je njegova organizacija vr{ila obustavu i naplatu njegovog li~nog dohotka, drugostepeni sud je na podlozi ovih ~injenica pogre{nom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tuìoca za isplatu zakonske zatezne kamate na neispla}eni iznos kupoprodajne cijene. Naime, u smislu zaklju~enog ugovora o prodaji pokretne stvari sa obro~nim otplatama cijene (~lan 542. ZOO) tuèni je pao u docnju sa isplatom cjelokupne cijene dana 1. oktobra 1986. godine, pa je u smislu ~lana 277. stav 1. ZOO duàn da plati zakonsku zateznu kamatu na iznos cijene po~ev od dana padanja u docnju. Drugostepeni sud je u pogledu kamate pogre{no primijenio propis ~lana 124. stav 1. i ~lana 125. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku.
Kada je stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak du`nika po njegovom pristanku, koja ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na li~nom dohotku (~lan 125. stav 1. ZIP-a) isto kao i kada je re{enjem o izvr{enju izvr{nog suda dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku du`nika ~lan 119. stav 1. ZIP-a, poverilac moè predloìti da izvr{ni sud re{enjem obaveè pravno lice da izmiri poveriocu sve obroke koje je propustio da obustavi i naplati (~lan 124. stav 1. ZIP-a). Odredba ~lana 124. stav 1. ZIP-a data je u korist poverioca radi efikasnog namirenja njegovog nov~anog potraìvanja, a ne u korist du`nika. Nasuprot mi{ljenju drugostepenog suda, ovim propisom du`nik
522 ^lan 164
se ne osloba|a obaveze da isplati glavnicu i kamate za slu~aj docnje u isplati glavnice kada organizacija kod koje je du`nik u radnom odnosu nije postupila po administrativnoj zabrani. (Presuda Vrhovnog suda Vojvodine Gzz21/90, od 28.XII.1990.)
5 Uz stav 3: Po prijedlogu traìoca izvr{enja sud donosi rje{enje kojim utvr|uje obavezu poslodavcu da plati traìocu izvr{enja odgovaraju}i iznos i nalaè mu da to u~ini u odre|enom roku. (~l. 25. st. 1.) U rje{enju se tako|e odre|uje i sredstvo izvr{enja, tj. na koji na~in }e se namiriti potraìvanje traìoca izvr{enja. Zakon je odredio da ovo rje{enje (rje{enje kojim se usvaja prijedlog traìoca izvr{enja) ima dejstvo rje{enja o izvr{enju, a to zna~i da se po proteku roka za dobrovoljno ispunjenje pristupa prinudnoj naplati utvr|enog nov~anog iznosa. Protiv ovog rje{enja poslodavac moè upotrebiti pravni lek prigovor. On poslodavcu pruà mogu}nost pravne za{tite za eventualne povrede njegovih prava. Uz stav 4: Poslodavac koji nije postupio prema re{enju o izvr{enju ili je propustio da postupi po ~lanu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za {tetu koju je traìlac izvr{enja zbog toga pretrpio. Ovaj postupak se vodi prema op{tim pravilima parni~nog postupka o dokazivanju stvarne {tete ili izmakle dobiti koju je traìlac izvr{enja imao zbog radnji, odnosno propu{tanja izvr{enika da izvr{i isplatu, odnosno postupi po re{enju o izvr{enju. (Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 188.) (Okru`ni sud Zagreb, G`-5517/84) ^lan 164. Zapljena po pristanku du`nika (1) Du`nik moè ovjerenom ispravom dati saglasnost da se radi naplate potraìvanja povjerioca zaplijeni dio njegove plate i da se isplati neposredno povjeriocu, na na~in odre|en u toj ispravi. Takva isprava ima pravno dejstvo rje{enja o izvr{enju. (2) Ispravu iz stava 1. ovog ~lana sa dejstvima dostave rje{enja o izvr{enju poslodavcu dostavlja povjerilac preporu~enom po{tanskom po{iljkom sa povratnicom. (3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, zapljena na osnovu saglasnos ti du`nika nema uticaja na sprovo|enje izvr{enja na plati radi namirenja potraìvanja po osnovi zakonskog izdràvanja, naknade {tete nastale po osnovi naru{enja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade {tete po osnovi izgubljenog izdràvanja zbog smrti davaoca izdràvanja. 1 Uop{te: Ovaj ~lan je pro{iren u odnosu na ~lan 125. starog zakona u tom smislu {to se sada odre|uje na~in davanja saglasnosti od strane du`nika i {to se propisuje obaveza za povjerioca da poslodavcu dostavi ispravu kojom je du`nik dao saglasnost.
^lan 164 523
Prema ~l. 260. st. 2. Zakona o op{tem upravnom postupku Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 13/2002) izvr{enje radi ispunjenja nov~anih obaveza sprovodi se sudskim putem, a izuzetno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa moè se sprovesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika. Izvr{enje po pristanku du`nika sprovodi se i radi naplate drugih nov~anih potraìvanja, ako je to odre|eno posebnim propisima. Kod ovih potraìvanja najzna~ajnija je naplata potraìvanja nastalih iz potro{a~kih kredita, koje gra|anima odobravaju banke, preduze}a ili druga pravna lica na to ovla{}ena. Povjerilac kao davalac kredita moè po zakonu da davanje kredita uslovi pristankom du`nika da se na dio njegove plate stavi zapljena i utvrdi obaveza da se zaplijenjeni deo plate ispla}uje povjeriocu. 2 Uz stav 1. i 2: Davanje saglasnosti du`nik moè dati ovjerenom ispravom da se radi naplate potraìvanja povjerioca zaplijeni dio njegove plate i da se isplati neposredno povjeriocu na na~in odre|en u toj ispravi. Ova isprava ima pravno dejstvo rje{enja o izvr{enju. To ne treba shvatiti tako da akt administrativne zapljene postaje rje{enje o izvr{enju, ve} da su pravne posljedice koje proizvodi administrativna zapljena jednake pravnim dejstvima rje{enja o izvr{enju. U njihovoj me|usobnoj konkurenciji ova izvr{enja nastupaju ravnopravno, pa se povjeriocima administrativnog izvr{enja priznaje isti rang kao i povjeriocima sudskog izvr{enja. Uz stav 3: Ovde je propisan izuzetak prema kojem zapljena na osnovu saglasnosti du`nika nema uticaja na sprovo|enje izvr{enja na plati radi namirenja tzv. privilegovanih potraìvanja. To su potraìvanja: po osnovu zakonskog izdràvanja, naknade {tete nastale po osnovu naru{enja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade {tete po osnovu izgubljenog izdràvanja zbog smrti davaoca izdràvanja. Povjerioci ovih potraìvanja namiruju se prije povjerilaca po administrativnoj zapljeni. Privilegovana potraìvanja namiruju se do punog iznosa njihovog potraìvanja, pa tek kad se ono obezbijedi, ide se na izvr{enje po administrativnoj zapljeni. Administarivna zabrana nije rje{enje o izvr{enju te stoga sud ne moè samo na osnovu iste dozvoliti izvr{enje.
Administrativna zabrana ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju u smislu ~lana 125. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku samo u vezi s redosledom naplate, ali sud ne moè u izvr{nom postupku na osnovu administrativne zabrane u smislu ~lana 124. stav 4. Zakona o izvr{nom postupku na predlog poverioca re{enjem obavezati dru{tveno-pravno lice da izmiri sve obaveze koje je propustio obustaviti po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-2879/84) Ako pravno lice nije uredno vr{ilo obustave li~nog dohotka po administrativnoj zabrani radniku dok je bio u radnom odnosu kod nje onda je ona du`na da te iznose naknadi davaocu kredita. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1222/79)
524 ^lan 164
Organizacija udruènog rada koja propustom u radu ne izvr{i obustave na li~nom dohotku svoga radnika po administrativnoj zabrani, odgovorna je za {tetu organizaciji udruènog rada koja svoje potraìvanje zbog toga nije naplatila od radnika. Zatezna kamata na iznos naknade {tete koja se potraùje od organizacije udruènog rada koja nije blagovremeno obustavljala dospele rate kredita svome radniku i ako se na to obavezala administrativnom zabranom, obra~unava se po stopi od 7,5% a ne po stopi odre|enoj Odlukom o visini stope zatezne kamate, jer osnov potraìvanja nije ugovor u privredi. (Vi{i privredni sud, P`-1485/85) Kada je kod poslodavca stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak du`nika po njegovom pristanku, isto kao i kada je re{enjem o izvr{enju izvr{nog suda dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku du`nika, poverilac moè predloìti da izvr{ni sud re{enjem obaveè poslodavca da izmiri poveriocu sve obroke, koje je propustio da obustavi i naplati. (Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-21/90) Obaveza du`nika je u potpunosti izvr{ena time {to mu je na osnovu administrativne zabrane organizacija kod koje radi izvr{ila obustavu li~nog dohotka do visine duga bez obzira {to blagajna nije poveriocu dostavila sve obustavljene iznose, ili {to je neke iznose pogre{no dostavila drugom licu umesto poveriocu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 468/73) Verovnik ima pravo tu`bom zahtevati da mu dru{tvena pravna osoba namiri sve obroke {to ih je propustila obustaviti i isplatiti prema administrativnoj zabrani. (Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, P`-633/77 od 15.II.1979, Privreda i pravo, br. 1/80) Ako organizacija nije uredno vr{ila obustave li~nog dohotka po re{enju o administrativnoj zabrani, za radnika koji je bio kod nje u radnom odnosu, ona je na taj na~in o{tetila davaoca kredita, pa je du`na ove iznose da mu nadoknadi, jer administrativna zabrana, ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju (~lan 125. ZIP). (Vi{i privredni sud, P`-1918/79)
Organizacija udruènog rada je du`na platiti sve dospele rate kredita ako se na to obavezala administrativnom zabranom, a ove obustave nije vr{ila iako je to bila u mogu}nosti ~initi po{to je radnik bio kod nje u radnom odnosu. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-265/86)
Zabrana po pristanku du`nika (administrativna zabrana) iz ~l. 125. ZIP nije sudsko re{enje o izvr{enju, te se na osnovu nje ne moè podneti predlog za izvr{enje. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3030/84) Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) nema karakter izvr{ne isprave iz ~l. 16. Zakona o izvr{nom postupku na osnovu koje se moè pokrenuti sudski postupak izvr{enja. Ona samo ima pravni u~inak re{enja o izvr{enju u vezi s redosledom naplate na odre|enom delu li~nog dohotka. (Vrhovni sud Crne Gore, P`-460/84)
^lan 165 525
Samom obustavom od li~nog dohotka, na blagajni isplatioca li~nog dohotka, na osnovu administrativne zabrane, radi naplate nov~ane obaveze iz kredita nije prestala nov~ana obaveza du`nika prema poveriocu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1193/83)
Organizacija udruènog rada je du`na da po administrativnoj zabrani na jednoj tre}ini li~nog dohotka nastavi obustavu i isplatu utvr|enih mese~nih obroka i kada kasnije primi sudsko re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku istog radnika sve do potpune isplate zabranjenog iznosa li~nog dohotka. Ovo sa razloga {to administrativna zabrana ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na li~nom dohotku prema ~lanu 125. ZIP. Stoga }e se sudsko re{enje sprovesti tek po{to se obustave svi obroci po administrativnoj zabrani. Izneseno pravilo se ne primjenjuje kad se radi o namirenju potraìvanja iz ~lana 125. stav 2. ZIP. U tom slu~aju sudsko re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika odlaè sprovo|enje administrativne zabrane ako se iz preostalog dela li~nog dohotka, koji moè biti predmet izvr{enja (~lan 93. ZIP), ne moè namiriti i potraìvanje po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`2803/82)
Prvostepeni sud je pravilno postupio kad je izuzeo od izvr{enja primanja du`nika koje ~ine invalidnina i invalidski dodatak obzirom na odredbu ~lana 93. ta~ka 4. ZIP, koja predvi|a da se izvr{enje na primanjima ratnih mirnodopskih vojnih invalida, po osnovu invalidnine, ortopedskog i invalidskog dodatka moè sprovesti samo za potraìvanja po osnovu zakonskog izdràvanja, gubitka radne sposobnosti i naknade {tete za izgubljeno izdràvanje usled smrti davaoca izdràvanja, i to do iznosa do tog primanja, po{to potraìvanje poverioca poti~e od nepla}ene zakupnine-podstanarine. (Vi{i sud u Novom Sadu, G`-2687/79) Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na li~nom dohotku, samo u vezi sa redosledom naplate (~lan 119. ZIP-a), ali se ne moè smatrati sudskim re{enjem na osnovu koga se moè neposredno doneti re{enje o izvr{enju protiv dru{tveno-pravnog lica koje je propustilo da svome radniku izvr{i obustave dospelih rata kredita po administrativnoj zabrani. (Re{enje Vi{eg privrednog suda Srbije, P`-4583/84 od 24.XII.1984, Privrednopravni priru~nik, br. 6/85)
^lan 165. Primjena odredaba Odredbe ~l. 158. do 164. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na drugih stalnim nov~anim primanjima izvr{enika. Ovaj ~lan sli~an je ~lanu 126. starog zakona, ali se od njega razlikuje po tome {to je u njemu upotrebljena generalna formulacija, tj. odre|eno je da se posebne odredbe o izvr{enju na plati na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na izvr{enje na drugim stalnim nov~anim primanjima izvr{enika. Nije re~eno koja su
526 ^lan 166
to primanja nov~ana i koja imaju karakter stalnosti. Jedno isto nov~ano potraìvanje u jednoj situaciji moè imati karakter stalnosti dok u drugoj moè da se upu}uje na suprotan zaklju~ak. Zbog toga je, mislimo, zakonodavac pravilno postupio kada je ostavio praksi da se od slu~aja do slu~aja, zavisno od pojedinih situacija, izrazi o svakom pojedinom primanju izvr{enika. Radnici koji se nalaze u radnom odnosu kod drugih lica (poslodavac) zaklju~uju sa njima ugovor o radu koji mora biti u skladu sa zakonom i sadràvati pored ostalog, odredbe o li~nom dohotku i naknadama koje pripadaju radniku umesto li~nog dohotka.
Zakon odre|uje da se odredbe ovog odeljka imaju shodno primenjivati i na izvr{enje na tim primanjima, kao i primanjima po osnovu socijalnog osiguranja (starosna, invalidska i porodi~na penzija, naknada za slu~aj telesnog o{te}enja i dr), ugovorena doìvotna renta, naknada po osnovu gra|anskopravnog odnosa i dr. (Vi{i privredni sud, P`-572/85)
5. Izvr{enje na potraìvanju po ra~unu kod banke ^lan 166. Prinudno izvr{enje (1) Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potraìvanja prema izvr{eniku moè se sprovesti na svim sredstvima na njegovim ra~unima kod banke, osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na transakcijskom ra~unu izvr{enika nalaè se banci da nov~ani iznos za koji je izvr{enje odre|eno prenese sa transakcijskog ra~una izvr{enika na transakcijski ra~un traìoca izvr{enja, a za potraìvanja za koja nije propisana r naplata preko ìro-ra~una kod banke, da isplati taj iznos traìocu izvr{enja u gotovom novcu. (3) Izvr{enje na nov~anom potraìvanju, koje po {tednom ulogu, teku}em ili ìro-ra~unu, deviznom i drugim ra~unima kod banke izuzev transakcijskog r ra~una, pripada izvr{eniku, odre|uje se tako {to se rje{enjem o izvr{enju nalaè banci da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati traìocu izvr{enja nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. To rje{enje ima dejstvo rje{enja o izvr{enju kojim su odre|eni zapljena nov~anog potraìvanja i prenos radi naplate. (4) U rje{enju o izvr{enju iz st. 2. i 3. ovog ~lana odredi}e se broj ra~una izvr{enika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj ra~una traìoca izvr{enja na koji isplatu treba obaviti ili drugi na~in obavljanja isplate. (5) Sud }e rje{enjem o izvr{enju obavezati banku da dostavi izvje{taj o svim promjenama na ra~unu izvr{enika ako sredstava na ra~unu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraìvanja odre|enog rje{enjem o
^lan 166 527
izvr{enju. Izvje{taj obuhvata promjene na ra~unu za period od 30 dana do dono{enja rje{enja o izr{enju i mora da sadrì svaku transakciju na ra~unu, uklju~uju}i podizanje gotovine, uplate na ra~un i isplate sa ra~una, unutar bankarske i me|ubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na me|ubankarske prenose moraju sadràvati, izme|u ostalog, ime primaoca i broj ra~una u odredi{noj banci. (6) Ugovor o {tednom ulogu i svakom drugom depozitu se raskida po sili zakona danom izvr{nosti rje{enja o izvr{enju bez obzira da li je oro~en ili ne. Po namirenju potraìvanja primijeni}e se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora. 1 Uop{te: Za razliku od starog zakona iz 1978. koji ima samo jedan ~lan posve}en izvr{enju na potraìvanju po ra~unu kod banke (~l. 127.), novi zakon Republike Srpske od 2003. godine (Slu`beni glasnik Republike Srpske) je posvetio cijeli jedan odjeljak ovoj vrsti izvr{enja (~l. 166-176). Naime, prema starom zakonu izvr{enje na nov~anom potraìvanju du`nika pravnog lica, koje se vodi na ra~unu kod organizacije za platni promet, ostvaruje se po posebnim pravilima o izvr{enju na nov~anim sredstvima pravnih lica (~l. 207. i 208.). Izvr{enje na {tednom ulogu gra|ana kod banke ili druge organizacije koja je ovla{}ena da vodi {tedno-kreditno poslovanje, u pogledu zabrane potraìvanja posebno je ure|eno ~l. 98. starog zakona. Prema ~l. 1. Zakona o bankama Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 44/2003) pod bankom se podrazumijevaju pravna lica koja obavljaju poslove primanja nov~anih depozita i davanje kredita kao i obavljanje drugih poslova u skladu sa ovim zakonom u Republici Srpskoj. Ovim zakonom je tako|e ure|eno osnivanje, poslovanje, upravljanje, supervizija i prestanak rada banke. Sva sredstva izvr{enika koja se nalaze na njegovim ra~unima kod banke podlijeù prinudnom izvr{enju radi ostvarenja nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja. 2 Kada se radi o nov~anim sredstvima koja se vode na transakcijskom ra~unu izvr{enika, onda se rje{enjem o izvr{enju nalaè banci da nov~ani iznos za koji je izvr{enje odre|eno prenese sa transakcijskog ra~una izvr{enika na transakcijski ra~un traìoca izvr{enja. Za potraìvanja za koja nije propisana isplata preko ìro-ra~una kod banke, isplata se traìocu izvr{enja vr{i u gotovom novcu. Sprovo|enje izvr{enja na nov~anom potraìvanju koje izvr{enik ima po {tednom ulogu, teku}em ili ìro-ra~unu, deviznom i drugim ra~unima kod banke (izuzev transakcijskog ra~una) sprovodi se tako {to se re{enjem o izvr{enju nalaè banci da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati traìocu izvr{enja, i to nakon izvr{enosti rje{enja o izvr{enju. Sud je duàn da obavijesti banku o izvr{enosti rje{enja o izvr{enju, jer tek po njegovoj izvr{enosti nastaje obaveza za banku da traìocu izvr{enja isplati nov~ani iznos odre|en u spomenutom rje{enju. Navedeno rje{enje ima dejstvo rje{enja o izvr{enju
528 ^lan 166
kojim su odre|eni zapljena (sti~e se zalo`no pravo) nov~anih potraìvanja i prenos potraìvanja radi naplate. Banka je po prijemu rje{enja du`na da iznos za koji je odre|eno izvr{enje blokira, odnosno da taj iznos izdvoji radi namirenja potraìvanja traìoca izvr{enja. Traìlac izvr{enja je obavezan da u prijedlogu za izvr{enje, pored onoga {to je nu`no za podno{enje urednog prijedloga za dozvolu izvr{enja, nazna~i i broj ra~una izvr{enika s kojeg treba obaviti isplatu, kao i broj ra~una traìoca izvr{enja na koji isplatu treba izvr{iti ili navesti na~in isplate. Ako traìlac izvr{enja ovako ne postupi, sud }e mu naloìti da uredi prijedlog. Ukoliko traìlac izvr{enja u ostavljenom roku ne uredi prijedlog, sud }e ga odbaciti kao neuredan. Sudska praksa se opredelila za to da sud u izuzetnim slu~ajevima, kada traìlac izvr{enja (npr. starosni ili invalidski penzioner, lice koje vi{e nije u radnom odnosu kod izvr{enika) u~ini verovatnim da nije u mogu}nosti da pribavi podatak o broju ra~una izvr{enika, po slu`benoj du`nosti pribavi ovakav podatak. Koriste}i se na~elom pomo}i neukoj stranci, sud }e i u drugim sli~nim slu~ajevima pomo}i traìocu izvr{enja da ostvari svoje pravo. (Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 230.) 3 Ako sredstava na ra~unu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraìvanja traìoca izvr{enja, sud }e rje{enjem o izvr{enju obavezati banku da dostavi izvje{taj o svim promjenama na ra~unu izvr{enika i to za period od 30 dana do dono{enja rje{enja o izvr{enju. Izvje{taj mora da sadrì svaku transakciju na ra~unu, kao npr. podizanje gotovine, uplate i isplate sa ra~una, kao i unutarbankarske i me|ubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju za me|ubankarske prenose moraju da sadrè, izme|u ostalog, ime primaoca i broj ra~una u odredi{noj banci.
Danom izvr{nosti re{enja o izvr{enju raskida se po sili zakona ugovor o {tednom ulogu i svakom drugom depozitu bez obzira da li je oro~en ili ne. Po namirenju potraìvanja primenjuju se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora. Tajnost podataka o poslovanju po ìro-ra~unu, ne predstavlja smetnju za naplatu dosu|enih potraìvanja. Naime, prema ~lanu 198. ZIP, propisano je da je poverilac duàn da u predlogu za izvr{enje ozna~i jedinicu SDK kod koje se vode njegova i du`nikova nov~ana sredstva, kao i broj svog i du`nikovog ìro-ra~una. S obzirom na to da prema pravilima bankarskog poslovanja ìro-ra~uni predstavljaju poslovnu tajnu banaka, podnosilac inicijative za ocenjivanje ustavnosti navedenog propisa smatra da ne postoji mogu}nost izvr{enja na sredstvima ìro-ra~una du`nika, i da je stoga osporeni propis ZIP neustavan. Zakon o SDK je utvrdio obavezu ove organizacije da svakom korisniku dru{tvenih sredstava dostavi podatke o drugom korisniku takvih sredstava pa i podatke o stanju na ìro-ra~unu odre|enog KDS, s tim da o tome obavesti i onoga o ~ijem je ra~unu dala podatke. Korisnik koji je traìo podatke o ìro-ra~unu drugog korisnika, duàn je ove podatke ~uvati kao poslovnu tajnu. Protivno postupanje predstavlja privredni prestup.
^lan 529
Poverilac koji èli da se naplati iz sredstava sa ìro-ra~una du`nika, prema tome, po odredbama Zakona o SDK, uvek ima mogu}nosti da do|e do podataka koji su mu neophodni da bi ostvario svoja potraìvanja. To i onda kad ne raspolaè tim podacima, pre nego {to se obrati nadle`noj jedinici SDK. Okolnost {to on to mora ~initi, da bi predlog za izvr{enje u~inio potpunim i izvr{ivim, ne zna~i mogu}nost naplate njegovih potraìvanja, odnosno izvr{enja pravnosna`ne odluke, niti to osporeni propis ~ini nasaglasnim sa Ustavom. Zbog toga, Ustavni sud Jugoslavije nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka, za ocenjivanje ustavnosti ~l. 198. ZIP. (Ustavni sud Jugoslavije, U. br. 142/84, od 20.VI. 1984.) Kad izvr{na isprava glasi na devizni iznos, tada se izvr{enje prema pravnom licu moè sprovesti na svim sredstvima na ra~unu du`nika kod organizacije koja obavlja poslove pravnog prometa, pa i na dinarsku protivvrednost deviznih sredstava. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-578/94) Ne smatra se neurednim predlog za izvr{enje, pa se ne moè ni odbaciti kao takav, ako sud prethodno nije obavestio verovnika o izvr{enju SDK da je u predlogu ozna~en ìro-ra~un du`nika uga{en. Ovo zato {to bi verovnik mogao predloìti izvr{enje na drugoj du`nikovoj imovini. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1870/80) înjenica da du`nik nije znao broj verovnikovog ìro-ra~una ne opravdava njegovo zaka{njenje pla}anja nov~anog duga. (VPSH, P`-735/81) Sud nije duàn po slu`benoj du`nosti u izvr{nom postupku pribavljati broj du`nikovog ìro-ra~una. U tom slu~aju ne}e se promeniti ni odredba ~lana 148. ZPP. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1093/82) Pravilno sud odlu~uje kada predlog za izvr{enje koji ne sadrì ta~an broj ìro-ra~una du`nika u smislu odredbe ~lana 198. Zakona o izvr{nom postupku odbacuje kao neuredan. (VPSH, P`-2175/83) Ako poverilac u predlogu za dozvolu izvr{enja nije ozna~io ìro-ra~un du`nika, a ovo nije u~inio ni u naknadnom roku po pozivu suda, sud }e predlog za izvr{enje odbaciti kao neuredan. (Vi{i privredni sud, P`-2219/91) Naplata potraìvanja poverilaca sa svojstvom pravnog lica, kako doma}ih tako i stranih, moè se vr{iti samo preko njihovih ra~una, a ne i preko ra~una punomo}nika. (VSCG, P`-176/94) Sud ne moè odbaciti predlog za izvr{enje zato {to je verovnik posle nastupanja pravosna`nosti ve} donesenog re{enja o izvr{enju nije dostavio ta~an broj ìro-ra~una du`nika radi sprovo|enja izvr{enja. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1143/81) Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva du`na je izvr{iti nalog suda onako kako glasi, a ako to nije mogu}e, du`na je o tome obavestiti sud. Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva je u izvr{nom postupku pomo}ni organ suda i stoga
530 ^lan 167
nije ovla{}ena donositi bilo kakve odluke, ve} mora postupati po nalogu suda. (VPSH, P`-201/87) Kad poverilac i du`nik nemaju teku}i ra~un kod iste Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, smatra se da je izvr{enje sprovedeno tek kad jedinici Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, kod koje poverilac ima teku}i ra~un, stigne nalog jedinice Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, kod koje du`nik ima teku}i ra~un, da odobri teku}em ra~unu poverioca iznos na koji nalog glasi. (Vrhovni sud Kosova, P. 245/80) Banka je du`na, bez obzira na izvesne nejasno}e u pogledu kamate, da postupi po re{enju o izvr{enju i obezbedi naplatu potraìvanja zaplenom onog nov~anog iznosa koji nije u sumnji. (Vrhovni privredni sud, Sl. 707/64) Ho}e li sud raspravljati o prigovoru du`nika protiv re{enja o izvr{enju, odnosno o àlbi du`nika protiv re{enja kojim je prigovor du`nika odbijen ili odba~en ako je izvr{enje sprovedeno na nov~anim sredstvima du`nika koja se vode na ra~unu kod SDK (~l. 199. st. 3. ZIP)? Sud je duàn raspraviti o prigovoru, odnosno àlbi du`nika i ako je izvr{enje na nov~anim sredstvima du`nika sprovedeno. Ovo zato {to du`nik ima pravni interes da se o tome odlu~i. (Stav privrednih sudova 21. do 23. maja 1984.)
^lan 167. Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu izvr{enju, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. dostave rje{enja o
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rje{enja o izvr{enju po danu i vremenu dostave i izdaje traìocu izvr{enje, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraìvanja u tom redoslijedu. (3) Banka ne moè sprovesti nalog izvr{enika prije isplate potraìvanja utrvr|enog rje{enjem o izvr{enju, ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno. (4) S rje{enjem o izvr{enju izjedna~ena je isprava za koju je to predvi|eno posebnim zakonom. 1 Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rje{enja o izvr{enju po danu i vremenu dostave. Dan i vrijeme dostave rje{enja o izvr{enju va`ni su radi odre|ivanja prava na naplatu u slu~aju kada banka na ra~unu nema dovoljno nov~anih sredstava za sva pla}anja. v Na zahtjev traìoca izvr{enja banka }e mu izdati potvrdu o mjestu njego-vog potraìvanja u tom redosledu. Po prijemu re{enja o izvr{enju banka treba odmah da ga uvede u evidenciju primljenih re{enja o izvr{enju, po redu prijema danu i vremenu dostave.
^lan 168 531
Banka po prijemu re{enja o izvr{enju, putem po{te, dostavne knjige ili na drugi na~in, na samom re{enju ozna~ava dan, sat i minut dostave. Ako se primi putem po{tanske po{iljke istovremeno vi{e re{enja o izvr{enju protiv istog izvr{enika, na tim re{enjima se ozna~ava isto vreme dostave, a u evidenciji se uvode prema rednom broju po{tanske po{iljke, odnosno rednom broju iz dostavne evidencije. Ukoliko tog broja nema ili ne moè da se utvrdi, onda prema datumu dono{enja re{enja o izvr{enju po~ev od najranijeg datuma pa nadalje. Ako se desi da su re{enja donesena sa istim datumom, tada se uzima redni broj pod kojim je re{enje o izvr{enju doneseno, i to po~ev od najnièg broja (istog suda). Ako se ni na jedan od ovih na~ina ne moè utvrditi red prijema re{enja, onda radnik banke koji vodi evidenciju odre|uje red po kojem se evidentiraju re{enja o izvr{enju. (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, 1991., str. 510) Rje{enja o izvr{enju koja su primljena preko dostavne knjige uvode se u evidenciju onim redom po kojem su bila upisana u dostavnoj knjizi. Pla}anje po rje{enjima o izvr{enju banka vr{i prema njihovom redu u evidenciji. Nalog izvr{enika banka ne moè sprovesti prije isplate potraìvanja utvr|enog rje{enjem o izvr{enju, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lan 168. Povremena davanja (1) Ako je rje{enjem o izvr{enju banci naloèno pla}anje odre|enih iznosa u odre|enim razmacima, to }e lice obavljati isplate u skladu s nalogom iz rje{enja o izvr{enju. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana redoslijed naplate svih budu}ih rata ra~una se prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju. (3) Banka vodi posebnu evidenciju rje{enja o izvr{enju kojim su naloèna budu}a povremena pla}anja. 1 Rje{enjem o izvr{enju sud moè naloìti pla}anje nov~anih iznosa u odre|enim vremenskim razmacima za budu}a povremena davanja, kao {to je npr. obaveza izdràvanja djece od strane roditelja kome ona nisu povjerena na brigu, ~uvanje i vaspitanje, nov~ana renta usljed naru{enja zdravlja, tjelesnog o{te}enja, ili umanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti ili zbog smrti davaoca izdràvanja i dr. Rje{enje o izvr{enju kojim je banci naloèno pla}anje odre|enih iznosa u odre|enim vremenskim razmacima ima za banku obavezuju}e dejstvo sve dok se ne donese druga odluka kojom se mijenja, ukida ili preina~uje izvr{na isprava, a potom i rje{enje kojim je dozvoljeno izvr{enje prvobitne odluke. Prema tome, sud nije obavezan da u izvr{nom postupku svakih mjesec dana ili u vremenskim intervalima koji su odre|eni sudskom odlukom dostavlja novo rje{enje o dozvoli izvr{enja. Banka }e bez ponovnog zahtjeva traìoca izvr{enja vr{iti pljenidbu sredstava sa ra~una izvr{enika i dozna~ava}e ih traìocu
532 ^lan 169, 170
izvr{enja. Na ovaj na~in traìlac izvr{enja se za{ti}uje od stalnog obra}anja sudu, a na~elo ekonomi~nosti dolazi do izraàja, jer sud ne mora da donosi rje{enje svaki mjesec ili u odre|enim vremenskim intervalima. U rje{enju o izvr{enju treba da se odredi iznos, ta~an datum dospjelosti pojedinih potraìvanja i vrijeme do kada }e se izvr{enje sprovesti. Banka vr{i pla}anje u skladu s nalogom iz rje{enja o izvr{enju, a redoslijed naplate svih budu}ih rata ra~una se prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju. Ina~e, za naplatu budu}ih povremenih davanja banka vodi posebnu evidenciju rje{enja o izvr{enju. ^lan 169. Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu (1) Ako na ra~unu ozna~enom u rje{enju o izvr{enju nema sredstava, banka }e u korist tog ra~una izvr{iti prenos izvr{enikovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una u toj banci, a prema redoslijedu koji ozna~i traìlac izvr{enja. (2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini da naplati izvr{eno potraìvanje zbog nedostatka sredstava na ra~unu, drà}e rje{enje o izvr{enju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na ra~un, ukoliko rje{enjem o izvr{enju nije druga~ije odre|eno. (3) O tome da nema sredstava na ra~unu, banka }e obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka }e dostaviti sudu i izvje{taj o promjenama na ra~unu iz stava 5. ~lana 166. ovog zakona. Pravilima ovog ~lana ure|uje se situacija kada je traìlac izvr{enja predloìo izvr{enje sa sredstvima izvr{enika na ra~unu kod banke, pa se rje{enje o izvr{enju ne moè sprovesti usljed nedostatka sredstava na ra~unu izvr{enika. U tom slu~aju }e banka u korist tog ra~una izvr{iti prenos izvr{enikovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una u toj banci, a prema redoslijedu koji ozna~i traìlac izvr{enja. Ako banka i tada ne uspije da u cjelini naplati izvr{no potraìvanje, zadrà}e rje{enje o izvr{enju u posebnoj evidenciji i po njemu }e obaviti prenos kad sredstva pristignu na ra~un. Banka }e bez odlaganja obavijestiti sud o nedostatku sredstava na ra~unu, a uz obavje{tenje }e dostaviti i izvje{taj o promjenama na ra~unu. ^lan 170. Postupak u slu~aju smetnji za sprovo|enje izvr{enja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvr{enje po odredbama glave XII ovog zakona, zadrà}e rje{enje o izvr{enju, izvr{iti zapljenu sredstava izvr{enika i o smetnjama obavijestiti sud.
^lan 171 533
(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode sud }e obustaviti postupak a u slu~aju drugih razloga obavijesti}e traìoca izvr{enja i banku o daljem postupanju. 1 Ovaj ~lan je potpuno novi ~lan. U njemu je odre|eno da banka moè da zadrì rje{enje o izvr{enju ako smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvr{enje po odredbama koje se primjenjuju za sprovo|enje izvr{enja na nov~anim potraìvanjima izvr{enika. U tom slu~aju ona }e izvr{iti zapljenu sredstava izvr{enika i o smetnjama }e obavestiti sud. Ako su smetnje trajne prirode, sud }e obustaviti postupak, a u slu~aju drugih razloga obavijesti}e traìoca izvr{enja i banku o daljem postupanju. ^lan 171. Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku (1) Ako na osnovu izvr{ne isprave dva ili vi{e izvr{enika solidarno odgovara ju, sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja, protiv njih donijeti jedno rje{enje o izvr{enju kojim se vr{i zapljena ra~una izvr{enika, u iznosima odre|enim rje{enjem o izvr{enju. (2) Traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje odrediti redoslijed po kojem }e se obaviti naplata od pojedinih izvr{enika, a ako to nije u~injeno, naplata }e se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu. (3) Namirenje se vr{i po odredbama iz stava 2. ovog ~lana tako da banka koja nema dovoljno sredstava na ra~unima izvr{enika dostavlja rje{enje o izvr{enju na sprovo|enje banci narednog izvr{enika uz izvje{taj o do tada sprovedenom izvr{enju, o ~emu obavje{tava sud bez odlaganja. Ovaj ~lan je sli~an ~lanu 203. starog zakona. Njim je regulisano izvr{enje prema solidarnim izvr{enicima. Sud }e na prijedlog traìoca izvr{enja donijeti jedno rje{enje o izvr{enju kada prema izvr{noj ispravi dva ili vi{e izvr{enika solidarno odgovaraju. Navedenim rje{enjem vr{i se zapljena ra~una izvr{enika u iznosima odre|enim rje{enjem o izvr{enju. Traìlac izvr{enja ima pravo da u prijedlogu za izvr{enje odredi redoslijed po kojem }e se obaviti naplata od pojedinih izvr{enika, a ako on to ne u~ini, naplata }e se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu. Namirenje se vr{i tako da banka koja nema dovoljno sredstava na ra~unima izvr{enika dostavlja rje{enje o izvr{enju na sprovo|enje banci narednog izvr{enika uz izvje{taj o do tada sprovedenom izvr{enju, o ~emu obavje{tava sud bez odlaganja.
Poverilac moè protiv supsidijarnih odnosa solidarnih du`nika, traìti izvr{enje samo po{to prethodno u parni~nom postupku ishodi pravosna`nu sudsku odluku ili ako raspolaè drugom izvr{nom ispravom takvog sadràja. (Na~elni stav zajedni~ke sjednice Saveznog suda od 25. januara 1979. g; Vrhovni sud Hrvatske, R. 322/79 od 13.12.1979. godine, Pregled sudske prakse br. 16/79; VSH, Gzz-73/85, PNZ 29/86; Rje{enje Vi{eg privrednog suda Srbije,
534 ^lan 171
P`-1875/80 od 29.10.1980, Sudska praksa br. 9/82) Zbog toga je neosnovan predlog za izvr{enje kojim se izvr{enje traì protiv solidarnog du`nika na osnovu izvr{ene isprave prema glavnom du`niku. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-525/82; Vrhovni privredni sud, Sl-87/70) Tako, na primer, kada izvr{na isprava glasi samo protiv du`nika-radne organizacije, ne moè se izvr{enje sprovesti protiv solidarnog, odnosno supsidijarnog du`nika osnovne organizacije udruènog rada. (Vi{i privredni sud Srbije P`-863/93 od 15.3.1983. godine, Zbornik sudske prakse br. 44/83) Povjerilac koji je ishodio izvr{nu ispravu protiv radne organizacije koja je u vrijeme podno{enja tu`be organizovane OOUR-e u svom sastavu, tako|e ne moè u izvr{nom postupku naplatu svog potraìvanja ostvarivati od ostvarene organizacije udruènog rada, bez obzira {to je samoupravnim sporazumom o udruìvanju u radnu organizaciju predvi|ena solidarna odgovornost osnovnih organizacija udruènog rada za obaveze radne organizacije. (Re{enje Vi{eg privrednog suda Srbije, P`-373/81 od 13.2.1981. Sudska praksa br. 11/81)
Poverilac nije ovla{ten da u izvr{nom postupku radi naplate svoje tra`bine od solidarnih du`nika pokre}e postupak istovremeno i odvojeno protiv svakog od solidarnih du`nika za naplatu cele tra`bine, ve} je duàn da, prema odredbi ~l. 203. ZIP pokrene postupak jednim predlogom protiv svih solidarnih du`nika uz predlaganje redosleda naplate tra`bine i kad su du`nici fizi~ka lica. (Okru`ni sud Vara`din, G`-261/79 od 29.3.1979., Pregled sudske prakse br. 15/79) Ako poverilac nije odredio redosled naplate, onda se naplata vr{i onim redom kojim su du`nici u predlogu navedeni.
Kada su u izvr{noj ispravi ozna~ena dva tuèna kao solidarni du`nici, poverilac ima pravo da izvr{enje zahteva prema svakom ili samo prema jednom solidarnom du`niku. (Vi{i privredni sud, P`-3118/90). Ista ovla{}enja povjerilac ima i kod neograni~enog solidarnog jemstva. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1249/90). Solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema poveriocu nema pravo da od sadu`nika iz izvr{ne ispave traì izvr{enje pozivaju}i se na ~injenicu da je dug platio i za sadu`nika. To pravo moè ostvariti u parni~nom postupku. (Vi{i privredni sud Srbije, P`2685/81) Kad su u pitanju solidarni povjerioci, du`nik se moè osloboditi svoje obaveze prema tim poveriocima, ako svoju obavezu izmiri prema bilo kom solidarnom poveriocu. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3092/79) Moè li poverilac traìti kod jednog mesno nadle`nog suda izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave koja glasi na vi{e samostalnih du`nika (ne solidarnih), ako se njihovi ra~uni vode kod raznih jedinica Slu`be dru{tvenog knjigovodstva ~ija su sedi{ta na podru~ju vi{e prvostepenih sudova? U ovakvom slu~aju poverilac mora podneti predlog za izvr{enje protiv svakog du`nika onom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem podru~ju du`nik ima ìro-ra~un kod Slu`be dru{tvenog knjigovodstva (isklju~ena je primena odredaba iz ~lana 203. ZIP, jer se ovaj propis isklju~ivo odnosi na solidarne du`nike). (Stav privrednih sudova od 3. do 5. juna 1986. godine)
^lan 172, 173 535
^lan 172. Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica Ukoliko izvr{enik ima nov~ana sredstva na vi{e ra~una kod jedne ili vi{e banaka, shodno se primjenjuju odredbe ~lana 171. ovog zakona. Stari zakon je u ~lanu 204. odredio da se potraìvanja prema pravnim licima namiruju prvenstveno iz sredstava koja se vode na njegovom ìrora~unu. Ako na ìro-ra~unu nema sredstava, organizacija koja vr{i poslove platnog prometa }e u korist ìro-ra~una du`nika izvr{iti prenos njegovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una, a prema redoslijedu propisanom saveznim zakonom. Pravno lice je ovla{}eno da unaprijed odredi druga~iji redoslijed kori{tenja njegovih sredstava na tim drugim ra~unima, ali to mora pismeno saop{titi organizaciji koja obavlja poslove platnog prometa. Novi zakon je ovo pitanje rije{io tako {to je odredio da se u slu~aju kada izvr{enik ima nov~ana sredstva na vi{e ra~una kod jedne ili vi{e banaka, tada imaju shodno primijeniti odredbe ~lana 171. o izvr{enju prema solidarnom izvr{eniku. Odredba je upu}uju}eg karaktera i sigurno }e izazvati mnoge nedoumice u primjeni analognih rje{enja iz navedenog ~lana. ^lan 173. Izvr{enje na sredstvima na deviznom ra~unu Ako se izvr{enje sprovodi radi naplate potraìvanja u drugim nov~anim sredstvima, sredstva s deviznog ra~una izvr{enika prera~unavaju se u ta sredstva po kursu po kojem bi banka kod koje se vodi ra~un obavila to prera~unavanje na zahtjev izvr{enika i isplata se obavlja po pravilima o isplati s ra~una koji se vode u tim sredstvima. Ovde se radi o slu~aju kada izvr{enik ima sredstva samo na deviznom ra~unu, a izvr{enje se treba sprovesti radi naplate potraìvanja u drugim nov~anim sredstvima. Tada se izvr{enje sprovodi tako {to se sredstva s deviznog ra~una izvr{enika prera~unavaju u ta sredstva po kursu po kojem bi banka kod koje se vodi ra~un obavila ta prera~unavanja na zahtjev izvr{enika, a isplata se obavlja po pravilima o isplatama s ra~una koji se vode u tim sredstvima.
Ako je SDK sprovode}i izvr{enje re{enja postupala nepravilno ili suprotno sadrìni izreke toga re{enja onda je sud na osnovu ~l. 47. ZIP ovla{}en i duàn da SDK kao pomo}nom organu suda pri sprovo|enju izvr{enja nad du`nikovim sredstvima naloì otklanjanje nepravilnosti koje je u~inio u postupku izvr{enja. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-261/81) U izvr{nom postupku stranu valutu treba obra~unati u dinarskim sredstvima prema kursu vaè}em na dan isplate u smislu odredbe ~l. 206. ZIP. (IV op{tinski sud u Beogradu, 1.VII 1172/83)
536 ^lan 174
Ako na ìro-ra~unu nema dinarskih sredstava iz kojih bi se mogla naplatiti tra`bina, koja glasi na dinare, onda je traìlac izvr{enja ovla{}en da traì dopunu izvr{enja plenidbom i prodajom izvr{enikovih deviznih sredstava, radi namirenja svoje tra`bine u dinarima. (Vi{i privredni sud, I. 730/69)
^lan 174. Izvr{enje radi naplate potraìvanja u stranoj valuti (1) Ako potraìvanje utvr|eno u izvr{noj ispravi glasi na stranu valutu i ako izvr{enik ima devizni ra~un u toj valuti, rje{enjem o izvr{enju naloì}e se banci kod koje se vodi devizni ra~un izvr{enika da prenese odgovara ju}i iznos u stranoj valuti s ra~una izvr{enika na ra~un traìoca izvr{enja, ili da isplatu u stranoj valuti izvr{i na neki drugi dozvoljen na~in. (2) Traìlac izvr{enja moè zatraìti da se izvr{enje radi namirenja njegovog potraìvanja u odre|enoj stranoj valuti odredi i sprovede na drugim ra~unima ili predmetima izvr{enika kao izvr{enje radi naplate potraìvanja u iznosu koji je potreban da bi se od ovla{}enog lica kupila du`na devizna sredstva. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana primjenjuju se i kada se izvr{enje odre|uje protiv izvr{enika koji nisu pravna lica. 1 Izvr{enje po izvr{noj ispravi kada glasi na stranu valutu prema izvr{eniku koji ima devizni ra~un u toj valuti, sprovodi se tako {to se rje{enjem o izvr{enju nalaè banci kod koje se vodi devizni ra~un izvr{enika da prenese odgovaraju}i iznos u stranoj valuti s ra~una izvr{enika na ra~un traìoca izvr{enja. Zakon tako|e predvi|a mogu}nost da se isplata u stranoj valuti moè izvr{iti i na neki drugi na~in. Za ostvarenje svog potraìvanja u stranoj valuti traìlac izvr{enja moè zahtijevati da se ono odredi i sprovede na drugim ra~unima ili predmetima izvr{enika kao izvr{enje radi naplate potraìvanja u iznosu koji je potreban da bi se od ovla{}enog lica kupila du`na devizna sredstva. Navedena pravila o izvr{enju primijenjuju se prema fizi~kim i prema pravnim licima. Ako obaveze u izvr{noj ispravi glase na stranu valutu, a du`nik nema na svom deviznom ra~unu sredstava u toj valuti, a povjerilac stavi prijedlog da du`nik svoju obavezu isplati u dinarskim sredstvima, onda se postavlja pitanje prema kom momentu treba prera~unati stranu valutu u dinarska sredstva. Sudska praksa o tome ima razli~ite stavove. Prema jednom shvatanju to je momenat stavljanja preijdloga da se izvr{enje sprovede prenosom dinarskih sredstava sa ìro ra~una. (Vi{i privredni sud Srbije P`-4168/73) Po drugom mi{ljenju to je kurs koji vaì u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju (VSH, G`-78/83), dok je po tre}ima to dan isplate. (Savezni sud, Gzs-53/86, Stav privrednih sudova od 25. i 26. juna 1980. godine i od 21. do 23. maja 1984. godine, kao i zaklju~ak sa savjetovanja u Saveznom sudu od 10. i 11. juna
^lan 175, 176, 177 537
1981. godine) Na{e je mi{ljenje da je tre}e shvatanje najpravilnije, jer se jedino tako obezbe|uje povjeriocu iznos dinara potreban da na deviznom trì{tu pribavi onaj iznos deviza koji mu je pravosna`no dosu|en. U postupku po zahtjevu inopovjerioca ~ije se potraìvanje sastoji u stranoj valuti, banka ima poloàj du`nikovog du`nika ~ije je pravo na àlbu isklju~eno. (Vrhovni sud Crne Gore, P`-178/90)
^lan 175. Odgovornost banaka za {tetu Banka koja ne postupi u skladu sa rje{enjem o izvr{enju i drugim sud skim nalozima, odgovara za {tetu prouzrokovanu traìocu izvr{enja po op{tim pravilima o naknadi {tete. Banka odgovara za {tetu prouzrokovanu traìocu izvr{enja po op{tim pravilima o naknadi {tete ako nije postupala u skladu sa rje{enjem o izvr{enju i drugim sudskim nalozima. ^lan 176. Primjena odredbi glave XII ovog zakona U izvr{enju na potraìvanju po ra~unu kod banke na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~l. 136. do 157. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno. Odredbe o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika koje su op{teg karaktera, kao i one koje se odnose na zapljenu i prenos potraìvanja, na odgovaraju}i na~in se primijenjuju u izvr{enju na potraìvanju po ra~unu kod banke, ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno.
XIII - IZVR{ENJE
NA POTRA ÌVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU ~E POKRETNE STVARI ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST
1. Op{te odredbe ^lan 177. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o izvr{nom prijedlogu na izvr{enikovom potraìvanju da mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalaze te stvari. Traìlac izvr{enja moè radi namirenja svog nov~anog potraìvanja traìti izvr{enje na svakoj izvr{enikovoj stvari ili pravu na kojima se po zakonu moè
538 ^lan 177
sprovesti izvr{enje, tj. ukoliko ona nisu izuzeta od izvr{enja ili na njima izvr{enje nije ograni~eno (~l. 6. st. 2.). Traìlac izvr{enja moè svoje nov~ano potraìvanje da ostvari izvr{enjem na nov~anim potraìvanjima izvr{enika ili na njegovim pokretnim stvarima, kao i na izvr{enikovom potraìvanju da mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari. Od traìoca izvr{enja zavisi za koje }e se sredstvo izvr{enja opredijeliti. On }e u svakom slu~aju izabrati ono sredstvo na kome }e najprije i za minimalne tro{kove namiriti svoje potraìvanje. Traìlac izvr{enja }e podnijeti prijedlog za izvr{enje ako je izvjesno da izvr{enik na stvari koja se nalazi kod njegovog du`nika ima pravo svojine i ako izvr{enikov du`nik ima obavezu da mu tu stvar preda. Ovo sredstvo izvr{enja razlikuje se od izvr{enja radi ostvarenja nenov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja predajom i isporukom pokretnih stvari (glava XVII), odnosno ispra`njenjem i predajom nepokretnosti (glava XVIII) po tome {to se kod ovog sredstva izvr{enja nov~ano potraìvanje traìoca izvr{enja namiruje prodajom stvari koje su u svojini izvr{enika, a koje se kod njega ne nalaze. Ako izvr{enikovo potraìvanje prema tre}em (izvr{enikovom du`niku) ne vodi sticanju prava svojine ili vindikaciji odnosno vra}anju stvari koja je ve} njegova svojina, onda se ovim putem ne moè traìti izvr{enje. Tako, naprimjer, izvr{enik ima pravo da mu tre}e lice kao vlasnik stvari, preda tu stvar na kori{}enje po ugovoru o zakupu. Kod izvr{enja radi ostvarenja nenov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja predajom i isporukom pokretnih stvari, odnosno ispra`njenjem i predajom nepokretnosti, traìlac izvr{enja ne mora biti vlasnik. Cilj izvr{enja je da se traìocu izvr{enja predaju odnosno isporu~e stvari u stanju u kakvom se nalaze. Na taj na~in okon~ava se izvr{ni postupak. (Bogoljub Popovi} - Vuka{in Risti}: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 142) 1 Za odlu~ivanje o izvr{nom prijedlogu, kao i za sprovo|enje tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba prodati (forum rei sitae). Zbog toga traìlac izvr{enja mora u prijedlogu za izvr{enje da ozna~i mesto gdje se stvari nalaze, ina~e je prijedlog bez tih podataka neuredan. Ako potraìvanje izvr{enika glasi na predaju pokretnih i nepokretnih stvari, a one se nalaze na podru~ju razli~itih sudova, tada bi po atrakciji bio nadleàn sud prema mjestu nalaènja nepokretnosti, a sud gdje se nalaze pokretne stvari bi postupao po zamolnici. U slu~aju da se pokretne stvari nalaze na podru~ju vi{e sudova, onda je nadleàn svaki od njih po izboru traìoca izvr{enja. Odre|ivanje nadle`nosti kod individualno odre|enih pokretnih stvari je relativno lako, ali to nije tako kad su u pitanju generi~ne stvari. Ako se radi o generi~nim stvarima koje se trebaju izdvojiti iz jedne mase, kao {to je to npr. silos, magacin, ili ako ih treba preuzeti sa odre|ene plantaè, onda nema ve}ih pote{ko}a. Me|utim, u drugim slu~ajevima, a posebno kada izvr{enikov du`nik pribavlja na drugoj strani generi~ne stvari i isporu~uje ih svom povjeriocu (izvr{eniku), tada nije mogu}e re}i gdje se one nalaze. Za ove slu~ajeve
^lan 178 539
nadle`nost bi se trebala odre|ivati po mjestu u kojem je izvr{enikov du`nik obavezan da ispuni svoju obavezu po ugovoru ili zakonu. Ako mjesto ispunjenja nije odre|eno ugovorom, a ne moè se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, onda se odre|uje prema prebivali{tu odnosno boravi{tu ili sjedi{tu izvr{enikovog du`nika (~l. 319. i 471. ZOO).
Kad poverilac u predlogu za izvr{enje ozna~i da traì izvr{enje na nepokretnim stvarima du`nika ma gde se one nalazile, funkcija suda kome je podnet takav predlog za izvr{enje sastoji se u dono{enju re{enja o izvr{enju i iscrpljuje se predajom re{enja o dozvoli izvr{enja poveriocu ukoliko ne postoje uslovi za atrakciju nadle`nosti za dono{enje i sprovo|enje izvr{enja, tj. ukoliko se stvari du`nika ne na|u i na podru~ju suda koji je doneo re{enje o izvr{enju. Ukoliko nema uslova za atrakciju nadle`nosti, za postupak sprovo|enja izvr{enja u slu~aju iz ~l. 70. Zakona o izvr{nom postupku mesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalaze pokretne stvari du`nika u vreme kad poverilac podnese predlog za sprovo|enje izvr{enja pa taj sud ne moè da ne prihvati nadle`nost zato {to je drugi sud doneo re{enje o izvr{enju bez obzira da li je taj sud pogre{no prihvatio nadle`nost za dono{enje re{enja o izvr{enju. (Savezni sud, Grs-82/85)
^lan 178. Izvr{ne radnje Izvr{enje na izvr{enikovom potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost sprovodi se zapljenom tog potraìvanja, njegovim prenosom na traìoca izvr{enja i prodajom stvari. U ovom ~lanu, koji je ostao nepromijenjen u odnosu na ~l. 129. starog zakona, razra|uje se na~in sprovo|enja izvr{enja (novi zakon upotrebljava naziv izvr{ne radnje) na izvr{enikovom potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost tako {to se utvr|uju tri osnovne faze: zapljena tog potraìvanja, njegov prenos na traìoca izvr{enja i prodaja stvari. Ova pravila ~ine jednu kombinaciju pravila o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika i pravila o izvr{enju na pokretnim i nepokretnim stvarima radi namirenja nov~anog potraìvanja traìoca izvr{enja uz intervenciju odredbi specifi~nih za ovo izvr{enje. Pravila ~l. 177-182. ovog zakona su zajedni~ka, tj. op{ta za izvr{enje putem ovog sredstva izvr{enja. Na zapljenu i prenos primenjuju se pravila o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika (~l. 137-155.); na prodaju pokretnih stvari i namirenje traìoca izvr{enja primjenjuju se pravila o izvr{enju na pokretnim stvarima (~l. 122. i 126-135.); na prodaju nepokretnosti i namirenje traìoca izvr{enja primjenjuju se pravila o izvr{enju na pokretnim stvarima (~l. 67-113.). Ova pravila se primjenjuju ako nije ne{to drugo propisano i ako odgovaraju prirodi i tehnici ovog izvr{enja. Traìlac izvr{enja nema obavezu da posebno predloì vrstu prenosa potraìvanja, jer on nema alternativu, dovoljno je da predloì izvr{enje zapljenom i
540 ^lan 179, 180, 181
prenosom potraìvanja i predajom stvari (vidi ~l. 179.). Zapljena na potraìvanju spre~ava kompenzaciju. Naime, prema ~l. 342. Zakona o obligacionim odnosima du`nik ne moè vr{iti prebijanje ako je njegovo potraìvanje dospjelo tek po{to je neko tre}i stavio zabranu na povjerio~evo potraìvanje prema njemu. Po ~l. 141. ZIPRS/FBiH zapljena se sprovodi dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju kojim se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku ispuni nov~ano potraìvanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to potraìvanje naplati. Ovo pravilo ima za cilj da uskrati raspolaganje izvr{enikovim potraìvanjem, a kompenzacija je jedan od vidova raspolaganja uzajamnih tra`bina. Ako to ne bi bilo tako, onda bi interesi tre}eg lica (traìoca izvr{enja) na ~iji zahtjev je i stavljena zapljena na to potraìvanje, bili izigrani, jer bi se kompenzacijom to zaplijenjeno potraìvanje ugasilo. Navedenim pravilom iz Zakona o obligacionim odnosima htjela se otkloniti svaka neizvijesnost u pogledu nemogu}nosti kompenzacije zapljenjenog potraìvanja u navedenim okolnostima. ^lan 179. Dejstvo prenosa Prenos zaplijenjenog izvr{enikovog nov~anog potraìvanja radi naplate. potraìvanja ima dejstvo prenosa
Odredbama ovog ~lana zakon izjedna~ava prenos zaplijenjenog izvr{enikovog potraìvanja sa prenosom nov~anog potraìvanja radi naplate. Ovde je isklju~en prenos umjesto isplate, jer je nespojiv sa ovim izvr{enjem. Naime, samo zaplijenjeno potraìvanje za predaju nema svoju vrijednost (nominalnu), da bi se moglo znati do kog bi iznosa potraìvanje traìoca izvr{enja bilo namireno prenosom umjesto isplate. ^lan 180. Nedospjelost izvr{enikovog potraìvanja Ako izvr{enikovo potraìvanje jo{ nije dospjelo, sud izvr{enikovom du`niku predaju stvari nakon dospije}a. }e naloìti
Ako u vrijeme dono{enja rje{enja o prenosu radi naplate izvr{enikovo potraìvanje nije jo{ dospjelo, sud }e naloìti izvr{enikovom du`niku da stvari preda po dospjelosti potraìvanja. Izvr{enikov du`nik ne smije da preda stvar izvr{eniku (vidi ~l. 141.). ^lan 181. Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika Protiv izvr{enikovog du`nika koji nije voljan stvari da preda, traìlac izvr{enja moè tu`bom traìti predaju, ako o obavezi predaje nema izvr{nu ispravu.
^lan 182, 183 541
Traìlac izvr{enja je ovla{}en da pokrene parnicu protiv izvr{enikovog du`nika ako on odbije predaju stvari, ali samo u slu~aju ako ne raspolaè izvr{nom ispravom kojom se utvr|uje obaveza izvr{enikovog du`nika na predaju stvari. O pokrenutoj parnici traìlac izvr{enja je duàn da obavijesti izvr{enika, jer u protivnom odgovara izvr{eniku za {tetu koja mu je tim propustom nanesena (~l. 154.). Ako traìlac izvr{enja, po odbijanju izvr{enikovog du`nika da preda stvar iako je primio rje{enje o prenosu, ne pokrene parnicu protiv izvr{enikovog du`nika radi predaje stvari, onda odgovara za {tetu koja je time nanesena drugom traìocu izvr{enja koji ima zalo`no ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potraìvanja (~l. 155.). Ako traìlac izvr{enja uspije u toj parnici, tek onda moè, na osnovu presude kojom je usvojen tu`beni zahtjev, predloìti izvr{enje protiv izvr{enikovog du`nika za predaju stvari, razumije se, ako obavezu ne ispuni dobrovoljno. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 107) ^lan 182. Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potraìvanju. Odredbe glave XII ovog zakona o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno. Izvr{enje na potraìvanju izvr{enika da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili preda nepokretnost nije u svemu odre|eno posebnim pravilima o ovom sredstvu izvr{enja. Uglavnom se upu}uje na druga sredstva izvr{enja, pa je tako i u ovom ~lanu odre|eno da se odredbe o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na izvr{enje na potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno. 2. Pokretne stvari ^lan 183. Predaja stvari na ~uvanje (1) Rje{enjem kojim se odre|uje prenos izvr{enikovog potraìvanja sud }e po prijedlogu traìoca izvr{enja, naloìti izvr{enikovom du`niku da pokretne stvari na koje se to potraìvanje odnosi sam ~uva, ako na to pristane, odnosno preda slu`benom licu ili drugom licu na ~uvanje. (2) Na ~uvanje stvari na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 122. ovog zakona. Po prijedlogu traìoca izvr{enja sud }e rje{enjem o prenosu izvr{enikovog potraìvanja naloìti izvr{enikovom du`niku da pokretne stvari na koje se to
542 ^lan 184, 185
potraìvanje odnosi sam ~uva (ako na to pristane), slu`benom licu ili drugom licu na ~uvanje. O predaji stavlja zapisnik u kojem nazna~uje pojedina~no stvari du`nik predao. Tako|e se u zapisnik unose i zahtjevi polaù neko pravo na predatim stvarima.
odnosno da ih preda stvari slu`beno lice sakoje mu je izvr{enikov i izjave drugih lica koji
Predajom ili isporukom pokretnih stvari izvr{enikov du`nik izvr{ava svoju obavezu iz pravnog odnosa sa izvr{enikom. Pod drugim licem kome se mogu dati na ~uvanje stvari treba smatrati i traìoca izvr{enja. Rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje traìocu izvr{enja ili drugom licu snosi traìlac izvr{enja, osim ako je uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile (~l. 122. st. 2.). ^lan 184. Prodaja stvari i namirenje traìoca izvr{enja Prodaja pokretnih stvari predatih na ~uvanje, te namirenje traìoca izvr{enja obavljaju se prema odredbama glave XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnih stvarima. Tre}a faza izvr{enja na izvr{enikovom potraìvanju iz ~l. 177. sastoji se u prodaji predatih stvari i namirenju traìoca izvr{enja. Prenos potraìvanja je sproveden dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja kojim je prenos odre|en (~l. 148.). Prije toga izvr{enikov du`nik ne bi trebalo da preda ili isporu~i stvari koje duguje izvr{eniku. Procenu stvari vr{i sud saglasno pravilima iz ~l. 126. Prodaja stvari se odre|uje i sprovodi po pravilima iz ~l. 129-132. Namirenje traìoca izvr{enja vr{i se po pravilima iz ~l. 133-135. Nepokretnost ^lan 185. Predaja traìocu izvr{enja (1) Rje{enjem kojim se odre|uje prenos izvr{enikovog potraìvanja sud }e naloìti izvr{enikovom du`niku da nepokretnost na koju se to potraìvanje odnosi preda traìocu izvr{enja. (2) Traìlac izvr{enja je duàn nepokretno{}u, u ime i za ra~un izvr{enika, upravljati kao dobar privrednik, odnosno dobar doma}im, i da sudu, na njegov zahtev, poloì ra~un o upravljanju. Izvr{ne radnje predvi|ene za izvr{enje na izvr{enikovom potraìvanju za predaju odre|enih pokretnih stvari (~l. 178-182.) vaè i za izvr{enje na izvr{eni-
^lan 186 543
kovom potraìvanju za predaju odre|ene nepokretnosti: zapljena potraìvanja, prenos potraìvanja na traìoca izvr{enja i prodaja nepokretnosti s tom razlikom {to se nepokretnost predaje traìocu izvr{enja, a ne slu`benom ili drugom licu (~l. 185. st. 1.). Traìlac izvr{enja je duàn da upravlja predatom nepokretno{}u u ime i za ra~un izvr{enika, a ne u svoje ime, kao dobar privrednik, odnosno dobar doma}in, i da sudu, na njegov zahtjev, poloì ra~un o upravljanju. Traìlac izvr{enja odgovara izvr{eniku za {tetu po pravilima imovinskog prava. 1 Izvr{enikov du`nik je obavezan da preda nepokretnost traìocu izvr{enja. Ako tako ne postupi, traìlac izvr{enja moè podnijeti tu`bu radi predaje stvari. Ako o predaji nekretnine ve} postoji izvr{na isprava, onda traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog radi izvr{enja predajom nepokretnosti (~l. 181.). ^lan 186. Prodaja i namirenje traìoca izvr{enja (1) Traìlac izvr{enja moè radi namirenja svog potraìvanja, u roku koji ne moè biti duì od 30 dana od dana kad mu je nepokretnost predana, predloìti sudu prodaju te nepokretnosti. (2) Ako traìlac izvr{enja ne predloì blagovremeno prodaju, sud }e obustaviti izvr{enje i ukinuti sve sprovedene izvr{ne radnje. (3) Nepokretnost se prodaje i traìlac izvr{enja namiruje prema odredbama glave X ovog zakona o izvr{enju na nepokretnostima. 1 Odredbama ovog ~lana objedinjeni su ~l. 136. i 137. starog zakona, a u sadrìnskom smislu izme|u njih nema nikakve razlike. Traìlac izvr{enja dobija na upravljanje nepokretnost od izvr{enikovog du`nika i obavezan je da u odre|enom roku predloì njenu prodaju. Rok za podno{enje prijedloga je ili zakonski rok od trideset dana (ne moè se produìti) ili sudski rok koji se moè odrediti samo u kra}em trajanju. Rok te~e od dana kada je traìocu izvr{enja predata nepokretnost na upravljanje. Sudski rok moè biti odre|en ve} u rje{enju o prenosu potraìvanja ili docnije, posebnim zaklju~kom suda, i on se moè produìti. (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 372) Ako traìlac izvr{enja propusti da blagovremeno predloì prodaju nepokretnosti, sud }e obustaviti izvr{enje i ukinu}e sve sprovedene izvr{ne radnje. Sud rje{enjem odre|uje obustavu izvr{enja po slu`benoj du`nosti, a navedeno rje{enje ima deklarativni karakter. Na~elo hitnosti je ovde do{lo do izraàja, jer je upravljanje nepokretno{}u ograni~eno i na taj na~in je sprije~eno odugovla~enje izvr{enja. Prodaja nepokretnosti i namirenje traìoca izvr{enja obavlja se po odredbama o izvr{enju na nepokretnostima (~l. 67-113). To zna~i da sve ono {to vaì za prodaju nepokretnosti, vaì i za prodaju po ovom ~lanu (po ~l. 186.).
544 ^lan 187
XIV IZVR{ENJE
1
NA DIONICI I OSTALIM REGISTROVANIM HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI , TE NA ~LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU
Uop{te: Ovo je potpuno novo poglavlje koje u ~l. 187-192. reguli{e izvr{enje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti, kao i izvr{enje na ~lanskom udjelu u pravnom licu. Prema zakonskoj definiciji, hartija od vrijednosti je prenosiva isprava u nematerijalizovanom obliku elektronskom zapisu, emitovana u seriji na osnovu koje imaoci, tj. lica koja su vlasnici hartije od vrijednosti mogu da ostvaruju svoja prava prema emitentu. Najva`nijim vrstama hartija od vrijednosti smatraju se akcije, obveznice i druge hartije od vrijednosti koje utvr|uje Komisija za hartije od vrijednosti. Ova komisija ustanovljena je Zakonom o hartijama od vrijednosti pre~i{}en tekst Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 4/2002.
Akcije (deonice) su vlasni~ke hartije od vrijednosti koje emituje akcionarsko dru{tvo u skladu sa Zakonom o preduze}ima i Zakonom o hartijama od vrijednosti. Na ovoj hartiji od vrijednosti je nazna~en dio kapitala akcionarskog dru{tva koji je prilikom osnivanja tog dru{tva odre|en kao jedinica uloga pojedinca. Ta jedinica uloga je nominalna vrijednost akcije. Kupovinom akcije ulaga~ postaje suvlasnik akcionarskog dru{tva, a njegov suvlasni~ki dio zavisi od broja akcija koje je kupio prema ukupnom broju akcija koje su izdate (emitovane) pri osnivanju akcionarskog dru{tva, ili kasnije pri pro{irivanju akcionarskog dru{tva. Akcionarsko dru{tvo je preduze}e, pa i ono kao i svako drugo preduze}e ostvaruje odre|eni profit godi{nje. Akcionari za svaku kupljenu akciju imaju pravo na dio profita. Taj dio profita koji godi{nje pripada akcionarima naziva se dividenda. (Slobodan Babi} Dragi{a Mili}evi}: Ekonomija, str. 200, 201; Op}a Enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Knj. 2, str. 342). Obveznice su du`ni~ke hartije od vrijednosti koje imaocu daju pravo na naplatu glavnice i kamata, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji. Hartije od vrijednosti mogu da glase na ime i na donosioca (vidi ~l. 3. i 4. Zakona o hartijama od vrednosti Republike Srpske). ^lan 187. Mjesna nadle`nost (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti (u daljem tekstu: dionice), te osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom lucu i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te odnosno sjedi{te izvr{enika kao vlasnika dionice ili udjela. (2) U slu~aju da izvr{enik nema prebivali{te, odnosno boravi{te ili sjedi{te na podru~ju Bosne i Hercegovine, mjesno je nadleàn sud prema mjestu sjedi{ta emitenta hartije od vrijednosti, odnosno sjedi{te pravnog lica u kojem izvr{enik ima udio.
^lan 188, 545
Pod Registrovanim hartijama od vrijednosti podrazumijevaju se hartije od vrijednosti u kojima je navedeno ime njihovog vlasnika. Prenos prava na hartije od vrijednosti, kao i vr{enje svih prava inkorporisanih u hartije od vrijednosti, zahtjeva obaveznu i bezuslovnu identifikaciju njihovih vlasnika. Zakon o izvr{nom postupku RS/FBiH za izvr{enje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti upotrebljava skra}eni naziv dionice (~l. 187. st. 1.). Ovim ~lanom se odre|uje da je za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na dionici i na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu, kao i za sprovo|enje tog izvr{enja mjesno nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, odnosno sjedi{te izvr{enika kao vlasnika dionica ili udjela. Ako izvr{enik nema prebivali{te, odnosno boravi{te ili sjedi{te na podru~ju Bosne i Hercegovine, onda je mjesno nadleàn sud prema mjestu sejdi{ta emiten ta hartije od vrijednosti, odnosno sjedi{ta pravnog lica u kojem izvr{enik ima udio. Emitent je pravno lice koje izdaje hartije od vrijednosti u cilju prikupljanja sredstava i koji prema vlasnicima hartija od vrijednosti ima sve obaveze nazna~ene u hartiji od vrijednosti. Emitent moè biti Republika Srpska, op{tina, investicioni fond i svako drugo pravno lice organizovano kao akcionarsko dru{tvo ili dru{tvo sa ograni~enom odgovorno{}u (~l. 2. i 9. Zakona o hartijama od vrijednosti Republike Srpske). ^lan 188. Izvr{ne radnje (1) Na dionici izvr{enje se sprovodi zapljenom dionice, njenom procjenom i prodajom, te namirenjem traìoca izvr{enja. Izuzetno, dionica se na pri jedlog traìoca izvr{enja a uz saglasnost izvr{enika moè prenijeti na traìoca izvr{enja u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate. (2) Na udjelu u pravnom licu izvr{enje se sprovodi zapljenom udjela, nje govom procjenom i prodajom, te namirenjem traìoca izvr{enja. (3) Izvr{ne radnje iz ovog ~lana sprovode se i kada je ugovorom ili pravil ima pravnog lica ograni~eno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.
Na dionici i na udjelu u pravnom licu izvr{enje se sprovodi zapljenom deonica odnosno udjela, njihovom procjenom i prodajom, te namirenjem traìoca izvr{enja. Samo se izuzetno dionica moè na prijedlog traìoca izvr{enja, a uz saglasnost izvr{enika prenijeti na traìoca izvr{enja u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate. Navedene izvr{ne radnje }e se sprovesti i u slu~aju da je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograni~eno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.
546 ^lan 189
^lan 189. Zapljena dionice (1) Zapljena dionice obavlja se dostavom rje{enja o izvr{nju Centralnom registru hartija od vrijednosti RS. Zapljenom traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na dionici. Rje{enje o izvr{enju se istovremeno dostavlja depozi taru i emitentu dionice. (2) Centralni registar hartija od vrijednosti RS duàn je u Centalnom registru upisati da je na dionici zasnovano zalo`no pravo u korist traìoca izvr{enja momentom prijema rje{enja o izvr{enju. Centralni registar je duàn bez odlaganja obavijestiti sud o zakonskim smetnjama za zasni vanje zalo`nog prava. (3) Nakon upisa zapljene u Centralnom registru hartija od vrijednosti RS, Centralni registar ne smije u odnosu na zaplijenjene dionice obaviti u Centralnom registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvr{enika. Centralni registar je duàn bez odlaganja obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica, posebno o prisilnom izvr{enju radi naplate kojeg drugog potraìvanja ili o obezbje|enju takvog potraìvanja. (4) Izvr{eniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom. Upozorenje o toj zabrani, te o krivi~no-pravnim posljedicama njene povrede unije}e p se u rje{enje o izvr{enju. 1 Uz stav 1. i 2: Centralni registar hartija od vrijednosti u Republici Srpskoj osnovan je Zakonom o Centralnom registru hartija od vrijednosti (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 4/2002), kojim je odre|en njegov pravni status i njegova nadleènost. Rje{enje o izvr{enju sud dostavlja istovremeno Centralnom registru, depozitaru i emitentu dionice. Dostavljanjem rje{enja Centralnom registru obavlja se zapljena dionice, kojom traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na dionici. Ovu ~injenicu Centralni registar je obavezan evidentirati u svom registru. On je tako|e duàn da bez odlaganja obavijesti sud o eventualnim zakonskim smetnjama za zasnivanje zalo`nog prava. Uz stav 3. i 4: U rje{enju o izvr{enju sud zabranjuje izvr{eniku da raspolaè zaplijenjenom dionicom i upozorava ga na tu zabranu kao i na krivi~nopravne posljedice te povrede. Zbog toga, Centralni registar hartija od vrijednosti Republike Srpske, nakon upisa zapljene, ne smije u odnosu na zaplijenjene deonice obaviti u Centralnom registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvr{enika. O svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica Centralni registar je duàn da bez odlaganja obavijesti sud. Ova obaveza je posebno nagla{ena kada se radi o prinudnom izvr{enju radi naplate nekog drugog potraìvanja ili o obezbje|enju takvog potraìvanja.
^lan 190 547
^lan 190. Procjena i prodaja dionica, te namirenje traìlaca izvr{enja (1) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tima prodaju se u s kladu sa Zakonom o hartijama od vrijednsoti, uz posredovanje brokera kojeg sud odabere, nakon izvr{nosti rje{enja o i z v r { e n j u . N a m i r e n j e l i c a u p o s t u p k u i z v r { e n ja o b a v l j a s e u z o d g o v a r a j u } u p r i m j e n u o d r e d b i g l a v e X I o v o g z a k o n a o i z v r {e n j u n a p o k r e t n i m stvarima. (2) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tima prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Neposrednom pogodbom dionice prodaje sudski izvr{ilac ili lice ovla{}eno za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Sudski izvr{ilac ili lice ovla{}eno za prodaju dionica sklapaju ugovor o prodaji dionica u ime izvr{enika na osnovu zaklju~aka suda koji ih na to ovla{}uje. (3) Ako se dionice prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, procjena, utvr|ivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje traìoca izvr{enja obavljaju se uz odgovaraju}u primjenu odredbi glave XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima. (4) Ako se dionice iz stava 1. ovog ~lana ne prodaju u roku od dva mjese ca od dana prve ponude za prodaju na berzi ili u slu~aju neuspjele prodaje iz stava 2. ovog ~lana, traìlac izvr{enja moè zahtijevati izvr{enje putem prenosa dionice u svojinu, umjesto isplate. Rje{enjem o prenosu dionice se dostavlja Centralnom registru hartija od vrijednosti RS. (5) Sud }e o ovom pravu izvjestiti traìoca izvr{enja kada se ispune uslovi iz stava 4. ovog ~lana i pozvati ga da u odre|enom roku podnese pri javu za prenos dionica. (6) Ako traìlac izvr{enja ne podnese prijavu iz stava 5. ovog ~lana, postu pak }e se obustaviti. 1 Uop{te: Hartije od vrijednosti (dionice) koje su emitovane uz javni poziv za prodaju organizovano se prodaju na berzi i na drugim ure|enjim javnim trì{tima, koja se osnivaju radi stvaranja uslova za povezivanje ponude i tra`nje hartija od vrijednosti (dionica). Komisija za hartije od vrijednosti svojim propisom utvr|uje uslove pod kojima se hartijama od vrijednosti (dionicama) koje nisu emitovane uz javni poziv uz prodaju, moè trgovati na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tima. Berza hartija od vrijednosti (deonica) osniva se kao akcionarsko dru{tvo od najmanje pet pravnih lica ovla{}enih za poslovanje hartijama od vrijednostima (dionicama) u Republici Srpskoj. Akcionari berze mogu biti samo ~lanovi berze.
548 ^lan 191
d Pod drugim ure|enim javnim trì{tima podrazumijevaju se trì{ta koja su ugovorom ustanovila pravna lica ovla{}ena za poslovanje sa hartijama od vrijednosti (dionicama). Na njima se promet hartija od vrijednosti (dionica) obavlja po unaprijed utvr|enim pravilima. Zahtjev za uvr{tavanje hartija od vrijednosti (dionica) u promet na drugom ure|enom javnom trì{tu moè podnijeti emitent i preduze}e za poslovanje sa hartijama od vrijednosti (dionicama). (~l. 51, 52, 55, 77. i 78. Zakona o hartijama od vrijednosti Republike Srpske). Uz stav 1. i 2: Dionice koje se obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tem prodaju se u skladu sa Zakonom o hartijama od vrijednosti uz posredovanje brokera kojeg sud odabere, nakon izvr{enosti rje{enja o izvr{enju. Brokeri su fizi~ka lica ovla{}ena za obavljanje poslova trgovine hartijama od vrijednosti, koja posluju u svojstvu zaposlenog u pravnom licu ovla{}enom za poslovanje sa hartijama od vrijednosti ili kao nezavisni trgovci. U postupku izvr{enja lica se namiruju u skladu sa odredbama o izvr{enju na pokretnim stvarima (primjena glave XI ovog zakona). Dionice koje se obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tem prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Dionice prodaje neposrednom pogodbom sudski izvr{ilac ili lice ovla{}eno za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Navedena lica zaklju~uju ugovor o prodaji dionica u ime izvr{enika na osnovu zaklju~ka suda koji ih na to ovla{}uje. Procjena, utvr|ivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje traìoca izvr{enja obavlja se uz odgovaraju}u primjenu odredbi o izvr{enju na pokretnim stvarima (primjena glave XI ovog zakona).
Uz stav 3, 4. i 5: Ako se dionice koje se obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tima ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju ili u slu~aju neuspjele prodaje kod dionica koje se prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, tada traìlac izvr{enja moè zahtijevati izvr{enje putem prenosa dionice u svojinu, umjesto isplate. O ovom pravu sud }e obavijestiti traìoca izvr{enja kada se ispune gore navedeni uslovi i pozva}e ga da u odre|enom roku podnese pri javu za prenos dionice. Ako traìlac izvr{enja u odre|enom roku ne podnese prijavu, postupak }e se obustaviti. ^lan 191. Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu (1) Zapljena osniva~kog ili drugog udjela vr{i se dostavljanjem rje{enja o izvr{enju registarskom sudu, odnosno drugom nadle`nom registarskom organu radi zabilje`be zalo`nog prava. (2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu.
^lan 192, 193 549
Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu sprovodi se zapljenom tog udjela dostavljanjem rje{enja o izvr{enju registarskom sudu ili nekom drugom nadle`nom registarskom organu radi zabilje`be zalo`nog prava. Odredbe ovog zakona o izvr{enju na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti, te na ~lanskom udjelu u pravnom licu, kao i odredbe o izvr{enju na pokretnim stvarima na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu. ^lan 192. Pravo pre~e kupovine Ako drugi dioni~ari, odnosno suosniva~i ili sunosioci udjela imaju pravo pre~e kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 83. ovog zakona. U slu~aju da drugi dioni~ari, odnosno suosniva~i ili sunosioci udjela imaju pravo pre~e kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, onda oni imaju prednost pred najpovoljnijim ponudiocem ako odmah po zaklju~enju nadmetanja izjave da dionicu ili ~lanski udio u pravnom licu kupuju za iste uslove.
XV IZVR{ENJE
NA DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA
^lan 193. Izvr{ne radnje Izvr{enje na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodouìvanju i nekom sli~nom izvr{enikovom pravu, sprovodi se zapljenom tog prava, te nje govim unov~enjem u skladu s odredbama ovog zakona o prodaji pokretnih stvari. 1 Izvr{enje na drugim imovinskim pravima ovde je regulisano samo u jednom ~lanu, dok je u starom zakonu bilo regulisano u dva ~lana (~l. 138. i 139.). Radi se o izvr{enju na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodouìvanju i drugim sli~nim pravima. Pod sli~nim pravima podrazumijevaju se prava koja jo{ uvijek nisu dovoljno izgra|ena i na kojima se izvr{enje moè voditi tek uz {iru interpretaciju pravila o izvr{nom postupku. To bi bilo npr. autorsko pravo, izvo|a~ko pravo, pravo proizvo|a~a fonograma, pravo radio-difuznih ustanova itd. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (Slu`beni glasnik BiH, br. 7/2002.) i Zakon o patentima Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 36/1999) nemaju odredbi o izvr{enju na ovim pravima. Samo je u ~l. 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini re~eno da Pravo slije|enja ne moè biti predmet prinudnog izvr{enja. Pravo slije|enja zna~i da autor dela likovne umjetnosti, kao i autor originalnog rukopisa imaju pravo na u~e{}e u dobiti od pet odsto od prodajne cijene prilikom prodaje njihovog djela od strane
550 ^lan 193
vlasnika djela (oni su autori, a vlasnik je drugo lice koje stavlja dalje u pravni promet njihovo djelo). Ova pravila se ne primenjuju na djela arhitekture i na djela primijenjene umjetnosti. Autorsko pravo i druga srodna prava ne mogu biti predmet prinudnog izvr{enja, jer se ova prava sastoje djelimi~no i od li~nopravnih ovla{}enja. Ako se ima u vidu op{te pravilo da li~nost i idealna dobra povezana sa njom ne mogu biti predmet izvr{enja, onda je zakonodavac, mislimo, pravilno postupio kada je propisao da ova subjektivna prava u cjelini ne mogu biti predmet izvr{enja. Me|utim, imovinskopravna ovla{}enja iz autorskog ili nekog drugog srodnog prava (autorski honorar) mogu biti predmet izvr{enja. (Slobodan M. Markovi}: Autorsko pravo i srodna prava, str. 380, 381). Ako bi se autorski honorar sastojao u ne~emu {to nije izvr{enikovo nov~ano potraìvanje, ni potraìvanje da mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari, {to se u praksi doga|a samo izuzetno, onda se izvr{enje na osnovu ovoga ~lana ne bi moglo traìti. (Aleksandar \or|evi} Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 110). 3 Plodouìvanje (usus fructus) kao li~na slu`benost ne prenosi se na drugo lice, jer je ovo pravo vezano za odre|enu li~nost. Me|utim, vr{enje ovoga prava moè se prenositi na druga lica, kod drugih li~nih slu`benosti, tj. kod prava stanovanja i upotrebe ovo ne dolazi u obzir. Pravo stanovanja i pravo upotrebe su strogo li~na prava i ne mogu se ni u kom obliku prenositi na tre}e lice, tj. ne moè se prenositi ni samo vr{enje prava upotrebe ili stanovanja na tre}e lice. Zbog toga ona i ne mogu biti predmet izvr{enja. Patent je pravo kojim se {titi pronalazak koji predstavlja novo tehni~ko rje{enje odre|enog problema, koje ima inventivni nivo i koje je primjenljivo (~l. 2. Zakona o patentima Republike Srpske, Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 36/1999.) Postupak sticanja patenta pokre}e se podno{enjem prijave nadle`nom organu (patentnom zavodu). Od dana podno{enja prijave pronalaza~ ima pravo prvenstva na patent prema svakom drugom licu koje bi podnijelo prijavu za isti pronalazak. Na osnovu sprovedenog postupka u kome je utvr|eno da su ispunjeni svi uslovi predvi|eni zakonom, patentni zavod donosi rje{enje o priznanju i registraciji patenta. Pronalaza~ sti~e patent upisom u odgovaraju}i registar, a vaì od datuma podno{enja prijave. Patent traje 20 godina od dana podno{enja prijave. Titular patenta moè pojedina ili sva ovla{}enja iz patenta prenijeti na drugo lice ugovorom o licenci, koji mora biti sastavljen u pismenoj formi. Na zahtjev jedne od ugovorenih strana ugovor se upisuje u odgovaraju}i registar. Ugovor koji nije upisan u navedeni registar ne proizvodi pravno dejstvo prema tre}im licima. Modelom, uzorkom i ìgom tako|e se priznaju i {tite odre|ena prava autora. (vidi Zakon o ìgovima i Zakon o modelima i uzorcima Republike Srpske, oba objavljena u Slu`benom glasniku Republike Srpske, br. 36/1999.)
^lan 193 551
Model je pravo kojim se {titi novi spoljni oblik odre|enog industrijskog ili zanatskog proizvoda, odnosno njegovog dijela (npr. automobila, namje{taja, pepeljare i sl.). Uzorak je pravo kojim se {titi nova slika ili crte` koji moè da se prenese na odre|eni industrijski ili zanatski proizvod, odnosno na njegov dio (npr. tkanine, namje{taja i sl.). Model, odnosno uzorak traje 15 godina, ra~unaju}i od dana podno{enja prijave.
@ig je pravo kojim se {titi znak koji u prometu sluì za razlikovanje robe, odnosno usluga jednog fizi~kog ili pravnog lica od iste ili sli~ne robe, odnosno usluga drugog fizi~kog ili pravnog lica (robni ili uslu`ni ìg). Pravo na ìg traje 10 godina, ra~unaju}i od dana podno{enja prijave, ali se njegovo vaènje moè produàvati neograni~eni broj puta. Izvr{enje na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodouìvanju ili nekom sli~nom izvr{enikovom pravu sprovodi se zapljenom tog prava i njegovim unov~enjem shodno odredbama o prodaji pokretnih stvari. (Gordana Stankovi}: Novo izvr{no procesno pravo, str. 80; Veroljub Rajovi}: Sudski izvr{ni postupak, str. 70.). Zapljenom se zabranjuje izvr{eniku da raspolaè tim pravom i njegovim unov~enjem. Ovde nema izvr{enikovog du`nika, jer je pretpostavka da izvr{enik jo{ nije raspolagao sa pravom. Zapljena ima zna~aj popisa stvari i nastaje prema izvr{eniku u momentu dostavljanja rje{enja o izvr{enju. Tada traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo.
Unov~enje prava postiè se prodajom prava (njegovom cesijom) ili ustupanjem ovla{}enja na upotrebu prava (davanje licence). Prenos ovla{}enja na iskori{}avanje predmeta prava plodouìvanja moè se ostvariti putem ugovora o zakupu. Unov~enje prava plodouìvanja sastoji se u prodaji ovla{}enja na vr{enje prava plodouìvanja, tj. davanja u zakup odre|ene nepotro{ne stvari. Prodaja ovla{}enja na vr{enje prava plodouìvanja moè trajati najduè dok traje i pravo plodouìvanja, pod uslovom da prije toga potraìvanje traìoca izvr{enja ne bude namireno. Kod ove vrste izvr{enja od izuzetnog je zna~aja procjena vrijednosti koristi do koje se dolazi iskori{}avanjem stvari koja je predmet plodouìvanja. Do unov~enja patenta dolazi kada nosilac patenta (pronalaska) uop{te ne iskori{}ava pronalazak, odnosno kada patent nije primijenjen u proizvodnji, niti su predmeti izra|eni prema patentom za{ti}enom pronalasku pu{teni u promet. Ovde se patent izlaè prodaji po odredbama koje vaè za prodaju pokretnih stvari, a to su procjena, prodaja i namirenje jednog ili vi{e traìlaca izvr{enja iz iznosa koji je dobijen prinudnom prodajom prava iskori{}avanja pronalaska. Me|utim, ako je nosilac patenta ustupio pravo iskori{}avanja patenta drugom licu, tada traìlac izvr{enja moè samo da traì izvr{enje na njegovom potraìvanju (naknada za iskori{}avanje pronalaska) prema licu kome je ustupio pravo iskori{}avanja pronalaska. Ovo vaì samo ako ta
552 ^lan 194
naknada nije ve} u cijelosti ispla}ena pronalaza~u. U ovom slu~aju izvr{enje se sprovodi po odredbama o izvr{enju na nov~anom potraìvanju izvr{enika. U praksi su vrlo rijetka izvr{enja na patentu putem prodaje. (Aleksandar \or|evi} Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 111.) C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOVÂNOG POTRA@IVANJA
XVI - SUDSKI
PENALI
^lan 194. Izricanje sudskih penala (1) Kad izvr{enik ne izvr{i u roku neku svoju nenov~anu obavezu utvr|enu izvr{nom ispravom, sud koji bi bio nadleàn da odredi izvr{enje na nenov~anom potraìvanju }e u izvr{nom postupku, na prijedlog traìoca izvr{enja, rje{enjem odrediti izvr{eniku naknadni primjereni rok i izre}i izvr{eniku da }e, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti duàn isplatiti traìocu izvr{enja odre|eni iznos novca za svaki dan zaka{njenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), u smislu pravila o obligacionim odnosima po~ev od isteka tog roka. (2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana moè se izjaviti samo àlba u roku od osam dana. @alba ne odlaè izvr{enje. (3) Naknadno odre|eni primjereni rok iz stava 1. ovog ~lana po~inje te}i od dostave izvr{eniku prvostepenog rje{enja kojim je taj rok odre|en. @alba ne uti~e na tok tog roka. (4) Ako izvr{enik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravosna`nosti rje{enja iz stava 1. ovog ~lana ispuni svoju obavezu sud moè u istom izvr{nom postupku, na zahtjev izvr{enika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obaveze, smanjiti iznos dosu|enih penala vode}i ra~una o svrsi zbog koje je naredio njihovo pla}anje. Podno{enje tog zahtjeva bez uti caja je na odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na osnovu pravosna`nog rje{enja o pla}anju sudskih penala iz stava 1. ovog ~lana. (5) Pla}anje sudskih penala moè se traìti sve dok se, na osnovu izvr{ne isprave, ne predloì izvr{enje radi ostvarenja nenov~anog potraìvanja. (6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podno{enja prijedloga za izvr{enje iz stava 5. ovog ~lana. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana moè se traìti u smislu ~lana 195. ovog zakona. (7) Ako izvr{enje iz stava 6. ovog ~lana bude obustavljeno pravo traìoca izvr{enja na sudske penale ponovo se moè ostvarivati.
^lan 194 553
Op}enito: Prema odredbama ranijeg zakona, materija glave XVI, koja se odnosi na sudske penale, bila je smje{tena u razdio drugi, koji se isklju~ivo odnosio na izvr{enje nov~anih obaveza. Za{to je to bilo tako, razlog vjerovatno treba traìti u ~injenici da se pod zakonom odre|enim uslovima, odre|ivanjem sudskih penala odre|uje du`niku pla}anje odre|enog nov~anog iznosa, te se od tog momenta za du`nika pored osnovne, nenov~ane obaveze, stvara i dodatna, nov~ana obaveza, koju on mora da ispuni. îni se da je za zakonodavca iz 1978. godine to bila odlu~uju}a karakteristika izricanja sudskih penala, na osnovu ~ega su oni i razvrstani u razdjel koji se bavio naplatom nov~anih potraìvanja. Me|utim, u novoj sistematizaciji ZIP-a, materija glave XVI se nalazi u razdjelu koji se odnosi na nenov~ane obaveze. Takva izmjena u sistematizaciji ZIP-a napravljena je iz uvjerenja da karakter instituta sudskih penala primarno odre|uje karakter osnovne obaveze iz koje i proizlazi i osnovno pravo na odre|ivanje sudskih penala, a ne samo pla}anje sudskih penala. Zakonodavac naime u stavu 1. ovog ~lana nedvosmisleno navodi da je osnovni preduslov za odre|ivanje sudskih penala postojanje nenov~ane obaveze koja nije ispunjena po njenoj dospjelosti, te je na osnovu toga i institut sudskih penala smjestio u razdio C. Zakona koji se ti~e izvr{enja nenov~anih obaveza izvr{enika. Komentar uz stav 1: Sudski penali predstavljaju jedan vid pritiska na izvr{enika u cilju ispunjenja njegove dospjele obaveze. Po toj svojoj karakteristici, tj. nastojanju da se izvr{enik prisili na vr{enje svoje du`ne radnje, sud ski penali su vrlo bliski sredstvima prinude koja se koriste u sudskom izvr{nom postupku. Me|utim, po svojoj pravnoj prirodi sudski penali predp stavljaju zapravo obligaciono-pravni institut i kao takavi su i regulirani ~lanom 294. ZOO, i to u glavi koji nosi naslov Vjerovnikova prava u nekim posebnim slu~ajevima. Tim ~lanom date se njihove osnovne, materijalnopravne karakteristike, dok odredbe ~lanova 194. i 195. ZIP-a uglavnom govore o sudskim penalima u procesnopravnom smislu, tj. postupku njihova izricanja. Kada se odre|eno lice na|e u situaciji da su joj izvr{nom ispravom utvr|ena odre|ena nenov~ana prava koja u odre|enom roku treba da ispuni izvr{enik, ta osoba, ukoliko se izvr{enik na|e u docnji, ima pred sobom dvije mogu}nosti: 1) 2) da traì prinudno izvr{enje dugovane radnje u sudskom izvr{nom postupku nekim od predvi|enih sredstava izvr{enja; da u sudskom izvr{enom postupku traì odre|ivanje i pla}anje sudskih penala sve dok se dugovana radnja ne ispuni.
Sloboda traìoca izvr{enja pri izboru nije ni~im ograni~ena i sud je duàn da postupa po njegovom zahtjevu bez obzira na postojanje gornje alternative. To }e u praksi zna~iti da sud ne}e biti u mogu}nosti da, ukoliko su ispunjeni za to zakonom predvi|eni uslovi, odbije zahtjev za odre|ivanje sudskih penala i da eventualno traìoca izvr{enja uputi da svoje prava ostvaruje u klasi~nom sudskom izvr{nom postupku. Traìlac izvr{enja je taj koji odre|uje, u skladu sa svojim procjenama i interesima, koji mu postupak vi{e odgovara i na taj
554 ^lan 194
izbor uticaja nemaju ni sud niti izvr{enik (v. isto, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Savremena administracija, Beograd, 1983. godine, str. 1014). Ovakvo rje{enje ne vodi {ikani izvr{enika, odnosno zloupotrebi prava od strane traìoca izvr{enja, kako se to u ranijoj teoriji moglo ~uti, jer je sada cilj izvr{nog postupka da se primjenom svih zakonom dozvoljenih sredstva ostvari tra`bina traìoca izvr{enja, a izvr{enik, ~ija je obaveza utvr|ena izvr{nom ispravom, uvijek moè sprije~iti odre|ivanje sudskih penala odnosno sudski izvr{ni postupak ispunjenjem svoje dugovane ~inidbe. 5 Da bi se izrekli sudski penali, ~lan 194. ZIP-a odre|uje koji se sve kumulativni uslovi moraju ispuniti. To su: 1) Postojanje dospjele nenov~ane obaveze. Sudski penali se prema ~lanovima 294. ZOO i ~l. 194 i 195 ZIP-a mogu izre}i samo kada se radi o nenov~anim obavezama. Ukoliko postoje nov~ane obaveze, sudske penale nije mogu}e odre|ivati, jer za nov~ane obaveze od dana njihovog dospije}a te~e zakonska zatezna kamata. Me|utim, treba re}i da i pored me|usobnih razlika izme|u zakonske zatezne kamate i sudskih penala, od kojih su najva`nije moment njihovog nastanka i na~in odre|ivanja njihove visine, njihova funkcija je istovjetna, oba ova instituta sluè stvaranju pritiska na izvr{enika da svoju dugovanu ~inidbu i ispuni. S obzirom na istu svrhu i njihov zadatak, kumuliranje zateznih kamata i sudskih penala, pored zakonskih prepreka, ne bi principijelno bilo mogu}e niti svrsishodno. Zakonodavac u stavu 1. govori o nenov~anoj obavezi, ne preciziraju}i da li sadrìna te obaveze mora da bude davanje, ~injenje, trpljenje ili ne~injenje. Ni ranije odredbe o sudskim penalima nisu sadràvale takva odre|enja, ali se u teoriji i praksi sudskog izvr{nog postupka vodila ìva diskusija o tome kakve sadrìne nenov~ana obaveza mora da bude da bi sud po zahtjevu traìoca izvr{enja mogao da odredi pla}anje sudskih penala. Prevladavaju}i stav je bio da je to mogu}e jedino ako se dugovana ~inidba sastoji od radnje ~injenja, ~ime se isklju~ivala primjena sudskih penala u slu~aju radnji davanja, ne~injenja ili trpljenja. Me|utim, to ograni~enje je i{lo jo{ i dalje pa se traìlo da se sudski penali primjenjuju samo u slu~aju neispunjenja nezamjenjive radnje ~injenja, tj. radnje ~injenja koju moè da ispuni samo izvr{enik a ne neko tre}e lice ili sam povjerilac. Argumenti koji su nu|eni u ovom smislu uglavnom su se odnosili na cjelishodnost i prakti~nost takvog rje{enja, te spre~avanja eventualne zloupotrebe sudskih penala na {tetu izvr{enika. Tako se smatralo da bi se u slu~aju odre|ivanja sudskih penala za radnju ne~injenja ili pak radnje davanja ili ~injenja koju moè obaviti i tre}e lice, traìlac izvr{enja zloupotrebljavao svoja prava traè}i odre|ivanje sudskih penala, ~ije pla}anje bi i{lo u njegovu korist, dok sa druge strane postoji mogu}nost da se kroz ~isti sudski izvr{ni postupak dobiju ovla{tenja za poduzimanje dugovane radnje ili od strane traìoca izvr{enja ili od strane tre}ih lica (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 482, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Beograd, 1983. godine, str. 1014 i 1015). Me|utim, s obzirom da jezi~kom tuma~enjem stava 1. nije mogu}e praviti ovakve razlike u primjeni
^lan 194 555
instituta sudskih penala, zaklju~io bih da nema mjesta ograni~enju primjene sudskih penala samo na radnje ~injenja koje moè obaviti jedino izvr{enik. Takvo tuma~enje nema utemeljenja u zakonu, niti u prakti~nosti ili cjelishodnosti, jer se ne vidi razlog zbog kojeg bi u drugim slu~ajevima primjena sudskih penala bila isklju~ena. Sudski penali predstavljaju alternativno pravo traìoca izvr{enja koje on moè da koristi kad god se radi o dospjelima a neispunjenim nenov~anim obavezama i kad god on ocijeni za potrebno. Prijedlog za odre|ivanje sudskih penala i u slu~aju npr. povrede posjeda ne bi trebalo isklju~ivati samo na osnovu ~injenice da se prisilno vra}anje u posjed stvari moè posti}i i kroz klasi~ni izvr{ni postupak. Kako je ve} vi{e puta re~eno, traìlac ima alternativu da koristi klasi~ni izvr{ni postupak ili odre|ivanje sudskih penala, ta alternativa mu je zakonom priznata, i ograni~enje tog prava kroz proizvoljno tuma~enje zakonskih odredbi bi vodilo direktno uspostavi stanja koje je bi po mom mi{ljenju bilo u suprotnosti sa u zakonskom tekstu jasno izraènim namjerama zakonodavca. 6 2) Postojanje izvr{ne isprave. Raniji tekst ZIP-a dozvoljavao je odre|ivanje sudskih penala samo ako je dospjela nenov~ana obaveza bila utvr|ena pravosna`nom sudskom presudom. Jezi~ki tuma~e}i raniji propis, odre|ivanje sudskih penala bilo je uglavnom ograni~eno na izvr{enje nenov~ane obaveze utvr|ene pravosna`nom sudskom presudom, ~ime je van doma{aja primjene sudskih penala ostajalo izvr{enje svake nenov~ane obaveze utvr|ene pravosna`nim sudskim rje{enjem (za{tita posjeda, npr.) ili sklopljenim sudskim poravnanjem (s tim u vezi v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 481). Prema novoj koncepciji predvi|enoj novim ZIP-om, sudski penali se sada mogu odre|ivati kad god dospjela nenov~ana obaveza utvr|ena nekom izvr{nom ispravom nije ispunjena po njenom dospije}u. Time se u odnosu na ranije zakonsko rje{enje pro{iruje djelokrug upotrebe sudskih penala na sve one nenov~ane obaveze koje su utvr|ene bilo kojom od izvr{nih isprava, uklju~uju}i sudska rje{enja, presude, sudska poravnanja. Dakako, preduslov za to je da svaka od navedenih vrsta isprava bude izvr{na, u smislu odredbi ~l. 23. ZIP-a. Ve} je gore napomenuto da su materijalnopravni aspekti sudskih penala kao obligaciono pravnog instituta regulirani ~lanom 294. ZOO. Interesantno je primijetiti da ZOO u tom ~lanu govori samo o pravosna`nim sudskim odlukama, ~ime se na odre|eni na~in isklju~uje odre|ivanje sudskih penala za ispunjenje nenov~anih obaveza utvr|enih sklopljenim sudskim poravnanjem. U takvoj situaciji, u kojoj izme|u materijalnopravnih (ZOO) i procesnopravnih odredbi (ZIP) o odre|ivanju sudskih penala postoje izvjesne razlike, ako ne i kontradiktornosti, jedino se moè zaklju~iti da procesno pravne odredbe u ovom slu~aju poprimaju karakter materijalnopravnih, te pro{iruju djelokrug primjene sudskih penala u odnosu na njihovo materijalno pravno zna~enje utvr|eno ZOO. Sud dakle ne bi trebao da ima dileme oko toga u kakvoj vrsti isprave treba da bude utvr|ena nenov~ana obaveza, kada se radi o odre|ivanju sudskih penala. To }e po meni biti u svakom slu~aju kada je nenov~ana
556 ^lan 194
obaveza utvr|ena bilo kojom izvr{nom ispravom, predvi|enom odredbama ZIPa, bez obzira {to bi se izolovanim tuma~enjem samo odredbe ~lana 294. ZOO mogao izvu}i potpuno suprotni stav. 9 Drugi bitan aspekt ovog problema predstavlja zahtjev zakonodavca da isprava kojom je utvr|eno postojanje nenov~ane obaveze bude izvr{na. Ranije odredbe ZIP-a su govorile o pravosna`nosti sudske presude, dok odredbe ~lana 294. ZOO govore o pravosna`nosti sudske odluke. U oba slu~aja zakonodavac je insistirao ili jo{ uvijek insistira (za ZOO) na odrednici pravosna`nosti. To zna~i da se po ovim odredbama nije moglo odrediti pla}anje sudskih penala za neizvr{enje nenov~ane obaveze utvr|ene nepravosna`nom presudom odnosno sudskom odlukom, iako je ista mogla biti izvr{na i prije svoje pravosna`nosti (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 481). Na taj na~in se dolazilo u nelogi~nu situaciju u kojoj se moglo predlagati sudsko prinudno izvr{enje izvr{ne a nepravosna`ne sudske presude a da se istovremeno za izvr{enje te nenov~ane ~inidbe nije moglo zahtijevati pla}anje sudskih penala. Koji su razlozi za ovakvo postupanje zakonodavca zaista nije bilo jasno, ali bi se sa sigurno{}u moglo re}i da takvo rje{enje nije bilo konzistentno sa generalnim ciljem odre|ivanja sudskih penala, tj. dodatnim pritiskom na izvr{enika da svoju dospjelu nenov~anu obavezu ispuni. Istina je da je mnogo sigurnija pravna situacija kada je nenov~ana obaveza utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom, ali nema razloga smatrati toliko pravno nesigurnom utvr|enje postojanja nenov~ane obaveze nepravosna`nom a izvr{nom sudskom odlukom, ako je takva odluka prinudno izvr{iva u sudskom izvr{nom postupku. Takav razli~it tretman po mom mi{ljenju nije bio pravno opravdan, {to je do{lo do izraàja i u novom stavu zakonodavca da je dovoljno da nenov~ana obaveza bude utvr|ena ispravom koja je izvr{na, bez obzira da li je ona istovremeno i pravosna`na. Prijedlog traìoca izvr{enja. Izvr{ni sud rje{enje o odre|ivanju sudskih penala moè donijeti samo na prijedlog traìoca izvr{enja, s obzirom da on disponira svojim zahtjevom i odlu~uje o momentu i na~inu realizacije tog svog prava. Takvu odluku ni pod kakvim uslovima sud ne moè donijeti po slu`benoj du`nosti. Primje}uje se da zakonodavac ovdje koristi izraz traìlac izvr{enja iako do prinudnog izvr{enja osnovne, nenov~ane obaveze niti kasnije, nov~ane obaveze, u momentu odre|ivanja sudskih penala jo{ uvijek nije do{lo. U tom smislu moglo bi se raspravljati o tome je li u ovoj fazi odre|ivanja pla}anja sudskih penala opravdana upotreba izraza traìoca izvr{enja s obzirom da izvr{ni postupak jo{ uvijek nije formalno zapo~eo. Mo`da se ovdje mogao upotrijebiti i izraz povjerilac u njegovom materijalnopravnom smislu jer ~injenica da se o ovom zahtjevu odlu~uje u izvr{nom postupku jo{ uvijek ne zna~i da se radi o postupku izvr{enja, jer toj fazi prethodi faza u kojoj povjerilac pribavlja izvr{ni naslov, na osnovu kojeg }e eventualno kasnije pokrenuti izvr{ni postupak usmjeren na prinudnu naplatu odre|enih sudskih penala. Nadalje, u stavu 1. zakonodavac odre|uje da je za odlu~ivanje o rje{enju kojim se odre|uje pla}anje sudskih penala nadleàn sud koji bi bio nadleàn za izvr{enje na nenov~anom potraìvanju. Tako se moè desiti da, zavisno od
10
11
^lan 194 557
vrste nenov~ane obaveze, bude nadleàn sud na ~ijoj teritoriji se nalazi pokretna ili nepokretna stvar, na ~ijoj teritoriji treba obavezu ispuniti, odnosno gdje je zasnovan radni odnos. Zakon s druge strane ne odre|uje koji je sud nadleàn za izvr{enje rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala, {to je i logi~no, jer su pravila o mjesnoj nadle`nosti suda, zavisno od sredstva izvr{enja predloènom od strane traìoca izvr{enja (radi izvr{enja sudskih penala), ve} odre|ena odredbama ZIP-a te se te odredbe primjenjuju i na odre|ivanje i provo|enje izvr{enja rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala (isto, v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str 237. i 238). 12 Visinu sudskih penala odre|uje sud, na prijedlog traìoca izvr{enja. Prijedlog za odre|ivanje sudskih penala treba da izme|u ostalog sadrì i visinu sudskih penala. Me|utim, sud nije vezan ovim prijedlogom, i on moè odrediti isti, niì ili vi{i iznos od predloènog Kriterij za odre|ivanju visine sudskih penala nije dat u samom ~lanu 194. ZIP-a, ali je posredno nazna~en kroz ~lan 294. ZOO, na koji upu}uje i tekst stava 1. (u smislu pravila o obligacionim odnosima...). U tom ~lanu zakonodavac odre|uje da se sudski penali odre|uju radi uticanja na izvr{enika i neovisno o svakoj {teti..., {to bi zna~ilo da sud u svakom konkretnom slu~aju mora da ocijeni o kakvoj du`noj radnji se radi te koja je to visina sudskih penala potrebna da bi se uticalo na izvr{enika da ispuni svoju obavezu. Pri tome bi sud trebao voditi ra~una o zna~aju du`ne radnje za traìoca izvr{enja a mogao bi uzeti u obzir eventualnu {tetu koju radi neispunjenja traìlac izvr{enja trpi. Me|utim, kriterij {tete ovdje nije odlu~uju}i, on ovdje moè imati samo pomo}nu funkciju, jer ZOO u svom ~lanu 294. izri~ito kaè da se visina sudskih penala odre|uje neovisno o svakoj {teti (u tom smislu sudska praksa: Sud je ovla{ten, s obzirom na okolnosti slu~aja, ocijeniti da li }e du`nika nenov~ana obaveza obvezivati na pla~anje sudskih penala zbog zaka{njenja u izvr{enju obaveze, a s obzirom na okolnosti koje se odnose na pona{anje du`nika vezano za ispunjenje obaveze prema vjerovniku. Posebno s obzirom na ~injenicu da je du`nik u cijelosti ispunio obavezu, pa makar u toku postupka, pravilan je zaklju~ak prvostepenog suda da nema mjesta izricanju sudskih penala. To je zato {to sudski penali nemaju svrhu naknadu {tete vjerovniku, ve} predstavljaju sredstvo uticaja na du`nika da svoju obavezu ispuni. - Os Split, G`-234/88, od 29.1.1988. PSP 38/118, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 148). Dakle, primarno bi za sud, po mom mi{ljenju, bilo ustvari da utvrdi kakav zna~aj za traìoca izvr{enja ima dugovana ~inidba te koji je to iznos novca koji bi bio dovoljan da natjera izvr{enika da {to brè ispuni tu svoju obavezu, pri ~emu valja imati na umu da sud ovdje nije vezan nov~anim iznosima iz ~lana 17., kao kod nekih sredstava izvr{enja. Po svojoj karakteristici da nisu vezani za nastanak {tete, institut sudskih penala se time u zna~ajnoj mjeri pribliàva ugovornoj kazni i zateznoj kamati. Naime, kod svih ovih vrsta kazni odnosno kamata, trpljenje {tete nije preduslov za njihovu odre|ivanje odnosno isplatu. Me|utim, {teta bi se i kod sudskih penala kao i kod ugovorne kazne i zatezne kamate mogla posebno dokazivati i njena nadoknada traìti,
13
558 ^lan 194
ali se naknada {tete i isplata kamate odnosno kazne ne bi mogli kumulirati. U takvim slu~ajevima naknada {tete bi se mogla ispla}ivati ali samo u onom iznosu koji prelazi iznos kamata odnosno kazne (Vidi detaljnije: Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Beograd, 1983. godine, str. 1014). 14 Vrijeme za koje sudski penali mogu maksimalno te}i tako|er nije odre|eno, {to je i logi~no s obzirom da je svrha odre|ivanja sudskih penala izvr{enje dugovane ~inidbe. Odre|ivanjem zakonskog roka ili maksimalnog nov~anog iznosa koji se moè izre}i na ime sudskih penala na odre|en na~in bio bi onemogu}en osnovni cilj sudskih penala ispunjenje dugovane ~inidbe. Me|utim, u tom smislu treba imati u vidu stav 5. ovog ~lana, po kome pravo na odre|ivanje sudskih penala prestaje momentom podno{enja zahtjeva za prinudno izvr{enje osnovne, nenov~ane obaveze. U samom tekstu ovog stava zakonodavac je u odnosu na raniji tekst precizirao da se rje{enjem o odre|ivanju sudskih penala izvr{eniku daje primjeren rok za dobrovoljno ispunjenjenje njegove nenov~ane obaveze. Time se izvr{eniku dakle obavezno ostavlja primjereni paricioni rok za ispunjenje nenov~ane obaveze, kako je to uobi~ajeno i za svaku drugu izvr{nu ispravu, {to rje{enje o odre|ivanju sudskih penala po svojoj pravnoj prirodi i jeste. Koliko je dug taj paricioni rok, zakonodavac ovdje ne odre|uje, ostavljaju}i time sudu da u svakom pojedinom slu~aju odredi njegovo trajanje, zavisno od prirode nenov~ane obaveze koju izvr{enik treba da ispuni (da preda stvar, da stvori odre|eno djelo i sl.). Takvo rje{enje zakonodavca pored toga {to je logi~no (razli~ita nenov~ana obaveza izvr{enika zahtijeva i razli~ito vrijeme za njegovo ispunjenje), ono je i u skladu sa ~lanom 179. ZPP-a, koji odre|uje da se kod nenov~anih obaveza paricioni rok moè odrediti i u duèm trajanju od onog koji je uobi~ajen (30 dana). Komentar uz stav 2: U stavu drugom ovog ~lana, koji u ranijem tekstu Zakona nije postojao, zakonodavac odre|uje koji se pravni lijek moè uloìti protiv rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala. Tim stavom je izri~ito navedeno da je to àlba, ~ime je isklju~ena mogu}nost ulaganja prigovora. Na ovaj na~in otklonjene su sve dileme vezane za ulaganja prigovora, koje su mogle nastati s obzirom na to da se ovo rje{enje donosi u izvr{enom postupku i na ~injenicu da ~lan 12. st. 2. odre|uje da se prigovor uvijek moè izjaviti protiv prvostepene odluke donesene u izvr{enom postupku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Isklju~enje mogu}nosti ulaganja prigovora na ovom mjestu nam se ~ini logi~nim iz razloga {to se ovdje ne radi o klasi~nom rje{enju o izvr{enju, nego rje{enju koje ustvari predstavlja izvr{nu ispravu i protiv kojeg, ukoliko su doneseni u drugim postupcima (sudskom, upravnom), a ne izvr{nom, tako|er nije mogu}e uloìti prigovor (u tom smislu i ranija sudska praksa: O vjerovnikovom zahtjevu za obavezivanje du`nika nenov~ane obaveze, utvr|ene pravomo}nom presudom, odlu~uje se u izvr{enom postupku, a na temelju pravomo}nog rje{enja o pla}anju sudskih penala, sud }e na vjerovnikov prijedlog donijeti rje{enje o izvr{enju, iz ~ega slijedi da se o vjerovnikovom prijedlogu za pla}anje sudkih penala ne moè odlu~iti rje{enjem o izvr{enju, ve} rje{enjem koje, u skladu sa odred-
15
16
^lan 194 559
bom ~lana 345 ZPP-a u vezi s ~l. 14. ZIP-a, mora biti obrazloèn i protiv kojeg je pravni lijek àlba, a ne prigovor., Os Split, G`-1409/91, od 5.IV 1991. godine. PSP 49/101, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 148).
17 Dakle, jedini pravni lijek protiv ovog rje{enja je àlba, koja se ulaè u roku od 8 dana od dana prijema. Prema odredbama ~lana 12., koji je primjenjiv i na situaciju iz ~lana 194., o àlbi odlu~uje sud drugog stepena, i to u roku koji je odre|en ~lanom 217. ZPP-a. Nadalje, stav drugi kaè da uloèna àlba ne odlaè izvr{enje, {to bi u ovom slu~aju zna~ilo da sudski penali teku od isteka naknadnog, paricionog roka za ispunjenje nenov~ane obaveze, i pored toga {to je àlba uloèna. Me|utim, naplata tako odre|enih sudskih penala moè do}i u obzir tek kada to rje{enje postane pravosna`no (v. ~lan 195. stav 1). Komentar uz stav 3: Ovaj stav posredno odre|uje moment od kada sudski penali po~inju te}i, te otklanja sve dileme vezano za to koje su zbog nedostatka ovakve jedne odredbe ranije postojale. Tako vi{e nije mogu}e ra~unati moment po~etka naknadnog paricionog roka od dana pravosna`nosti rje{enja o odre|ivanju sudskih penala, niti od dostave drugostepene odluke, kako bi se to po op{tim pravilima parni~nog postupka ovdje dalo zaklju~iti. Zakonodavac u novom tekstu ovog ~lana odre|uje da paricioni rok iz rje{enja o odre|ivanju sudskih penala po~inje te}i dostavom prvostepenog rje{enja izvr{eniku. Da bi se dvostruko osigurao u zna~enju ovog stava, te jo{ jednom naglasio va`nu izmjenu op{teg pravila koje je navedeno ovdje, zakonodavac je u drugoj re~enici ponovio da àlba ni na koji na~in ne uti~e na moment od kada taj paricioni rok po~inje da te~e. Komentar uz stav 4: U prethodnom tekstu komentara uz ovaj ~lan ve} smo naveli da se sudski penali smatraju jednom vrstom pritiska na izvr{enika kako bi on svoju nenov~anu obavezu, koja je i osnov odre|ivanja sudskih penala, ispunio u {to skorije vrijeme. Isto tako ranije smo ve} rekli da se vi{e ne moè smatrati da sudski penali predstavljaju jedan vid {ikane izvr{enika, zbog toga {to je traìocu izvr{enja uvijek otvorena mogu}nost da u klasi~nom izvr{nom postupku prinudi izvr{enika da svoju obavezu ispuni. Potvrda tome je i novi stav 4. ovog ~lana, u kome je zakonodavac na posredan na~in odredio cilj izricanja sudskih penala. Naime, ovdje se predvi|a da sud moè, pod datim uslovima, smanjiti iznos odre|enih i dospjelih sudskih penala, motiviraju}i i na taj na~in izvr{enika da svoju osnovnu, nenov~anu obavezu ispuni. Pri tome se nije mogu}e oteti utisku da je zakonodavac ovdje ustvari modifikovao sli~no rje{enje predvi|eno ~lanom 209. stav 4. (radnja koju moè obaviti samo izvr{enik), daju}i na isti na~in kao i tamo do znanja da sam obra~un i naplata sudskih penala nije samo sebi svrha, nego je njihov osnovni cilj natjerati izvr{enika da ispuni svoju osnovnu, nenov~anu obavezu. Pored toga, osnov za ovakvu odredbu ~lana 194. ZIP-a predstavlja i ~lan 294. stav 2. ZOO, gdje je odre|eno da sud moè smanjiti izre~enu svotu sudskih penala, pod uslovom da izvr{enik naknadno ispuni svoju obavezu.
18
19
560 ^lan 194
20
Preduslov udovoljenju takvom zahtjevu izvr{enika, prema odredbama ZIP-a, jeste da je on ispunio svoju nenov~anu obavezu u roku od 15 dana od pravosna`nosti rje{nja o odre|ivanju sudskih penala i da je takav zahtjev za smanjenje sudskih penala podnesen u roku od 8 dana od dana kada je ispunio svoju nenov~anu obavezu. Me|utim, kako bi rije{io dilemu vezano za suspenzivno dejstvo tog zahtjeva, zakonodavac izri~ito propisuje da podno{enje tog zahtjeva ne uti~e na izvr{ni postupak zapo~et radi prinudne naplate ve} dospjelih sudskih penala. Komentar uz stavove 5. i 6: U donekle izmijenjenim tekstovima ovih stavova u odnosu na raniji zakon, zakonodavac ovdje odre|uje vrijeme do kojeg se traìlac izvr{enja moè sluìti pravom da se izvr{eniku odre|uje pla}anje sudskih penala. Time je jo{ jednom potvr|ena akcesorna priroda sudskih penala, uz jasno isticanje nemogu}nosti njihovog obra~una od momenta od kada traìlac izvr{enja zatraì prisilno izvr{enje nenov~ane obaveze klasi~nim sredstvom izvr{enja, ~ime se u stvari isklju~uje kumulacija prinudnog ispunjenja nenov~ane obaveze sa obra~unavanjem sudskih penala. Ve} smo vidjeli da zakonodavac daje pravo izvr{eniku da u svakom trenutku moè prekinuti obra~un sudskih penala (ispunjenjem nenov~ane obaveze), uz njegovu privilegiju da, pod odre|enim uslovima, moè traìti i smanjenje ve} dospjelih i obra~unatih penala. Me|utim, stavom 5. i 6. zakonodavac tako|er daje pravo i traìocu izvr{enja da se predomisli i da se i nakon rje{enja o odre|ivanju sudskih penala odlu~i da pribjegne klasi~nom sudskom postupku u kojem }e klasi~nim sredstvima izvr{enja prinuditi izvr{enika na ispunjenje nenov~ane obaveze. Kao jedinu posljedicu takvog postupanja traìoca izvr{enja zakonodavac odre|uje obustavu daljeg obra~una sudskih penala (u tom smislu i sudska praksa: Na pla}anje sudskih penala, u smislu ~l. 187 ZIP-a, moè biti obavezan du`nik nenov~ane obaveze utvr|ene pravosna`nom presudom odnosno sudskim poravnanjem, samo ako do dana podno{enja prijedloga za odre|ivanje sudskih penala nije predloèno izvr{enje sudske odluke., rje{enje Vi{eg suda Sombor G`-763/83 od 7. IX 1983. godine, navedeno po: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 486). To me|utim ne zna~i da se do tada dospjeli sudski penali ne mogu naplatiti u korist traìoca izvr{enja. Kako bi otklonio dileme iz ranije sudske prakse, koje su nastale zbog nejasno}e ranijeg zakonskog teksta, na{ zakonodavac sada izri~ito potcrtava tu mogu}nost. Mi{ljenja sam da se u situaciji naplate dospjelih sudskih penala, kada ve} postoji prijedlog za prinudno izvr{enje nenov~ane obaveze, sudski penali vi{e ne pojavljuju kao sredstvo pritiska na izvr{enika, nego imaju odre|eni kazneni karakter, koji i te kako doprinosi vjerodostojnosti ovog instituta. Samo insistiranje na mogu}nosti traìoca izvr{enja da i pored pokretanja klasi~nog izvr{nog postupka on moè istovremeno zatraìti i da se naplate obra~unati sudski penali samo moè doprinijeti afirmaciji instituta sudskih penala kao mo}nog sredstva za prinudno ostvarenje izvr{enikove tra`bine. Svako drugo rje{enje koje bi zakonodavac predvidio (da se u ovakvom slu~aju ne mogu naplatiti dospjeli sudski penali) po mom mi{ljenju bi apsolutno imalo negativan uticaj na efikasnost i uop{te svrhu postojanja sudskih penala. Komentar uz stav 7: Stav sedmi je tako|er novi stav u institutu sudskih penala, kojim je zakonodavac opet uspio da otkloni raniju dilemu u sudskoj
21
22
^lan 195 561
praksi. Naime, ranije se postavljalo pitanje da li bi se neuspjehom izvr{nog postupka usmjerenog na prinudno ostvarenje nenov~ane tra`bine moglo govoriti o oìvljenju prava na sudske penale. Zakonodavac u ovom stavu daje pozitivan odgovor, ali bi se to valjalo tuma~iti tako da se to moè samo odnositi na situaciju kada je do obustave izvr{enog postupka do{lo krivicom izvr{enika. Ukoliko bi do obustave izvr{enja do{lo bez krivice izvr{enika, jer je takvo izvr{enje npr. postalo nemogu}e, mi{ljenja sam da nema mogu}nosti da na zahtjev traìoca izvr{enja ponovo krene obra~un sudskih penala, s obzirom da je priroda sudskih penala akcesorna, tj. ovisna o mogu}nosti ispunjenja nenov~ane obaveze. ^lan 195. Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala (1) Na osnovu pravosna`nog rje{enja o pla}anju sudskih penala iz ~lana 194. ovog zakona, sud }e u istom izvr{nom postupku u kojem je donio to rje{enje, na prijedlog traìoca izvr{enja, donijeti rje{enje o izvr{enju radi prinudne naplate dosu|enih penala. (2) Ako izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju istakne da je svoju obavezu ispunio sud }e njegov prigovor prihvatiti u izvr{nom postupku samo ako njegovu osnovanost dokaè javnom ili privatnom ispravom koja ima zna~enje javne isprave. 1 Op}enito: ^lan 195. kao poseban ~lan u ranijem zakonskom tekstu nije postojao. Istina, stav prvi ovog ~lana je postojao kao skoro istovjetan, poseban stav u sklopu ranijeg ~lana 187., koji je jedini ranije ure|ivao institut sudskih penala. S druge strane, stav drugi ovog ~lana je potpuno nova odredba u Zakonu. Osnovni cilj zakonodavca u ~lanu 195. je bio da napravi {to jasniju distinkciju izme|u rje{enja o odre|ivanju sudskih penala i rje{enja o izvr{enju koje se donosi kada izvr{enik ne postupi po rje{enju o odre|ivanju sudskih penala. Pored toga, o~igledna je namjera zakonodavca i da sudu olak{a postupanje po zahtjevu traìoca izvr{enja u trenutku kada izvr{enik tvrdi da je on svoju nenov~anu obavezu ispunio, te kada za dono{enje rje{enja iz ~lana 195. st. 1. nisu ispunjeni zakonom predvi|eni uslovi. Na predvi|eni na~in sud }e imati mogu}nost da bez rasprave, na osnovu strogo formalnih dokaza (javne ili privatne isprave koje imaju zna~enje javne isprave), donese odluku o takvom prigovoru izvr{enika. 2 Komentar uz stav 1: Rje{enje kojim sud odre|uje pla}anje sudskih penala predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu koje je mogu}e traìti prinudno izvr{enje. Zakonodavac naime u nekoliko slu~ajeva daje mogu}nost izvr{nom sudu da u izvr{nom postupku donese izvr{nu ispravu kojom se odre|uje druga~ija obaveza izvr{eniku od one koja je odre|ena prvobitnom izvr{nom ispravom. Tako se naprimjer u glavi XVII izvr{ni sud ovla{}uje da, po zahtjevu traìoca izvr{enja, donese izvr{nu ispravu sa druga~ijom vrstom ~inidbe
562 ^lan 195
(u pravilu nov~ana) ukoliko se kod izvr{enika ili tre}eg lica ne na|u dugovane odre|ene ili zamjenjive stvari. U tim se postupcima, dakle, kao i u postupku za pla}anje sudskih penala, prvobitno nenov~ana obaveza izvr{enika, pod odre|enim uslovima, pretvara u nov~anu obavezu. Me|utim, za razliku od pla}anja sudskih penala, kod drugih se sredstava izvr{enja jednom pretvorena nenov~ana obaveza u nov~anu gasi i traìlac izvr{enja od tog momenta ima pravo samo da traì izvr{enje nov~ane obaveze. S druge strane, kod pla}anja sudskih penala, prvobitno odre|ena nenov~ana obaveza se ne gasi, nego postoji paralelno sa obavezom pla}anja sudskih penala, te }e u slu~aju da dugovana nenov~ana obaveza bude ispunjena prestati i pravo na dalje zara~unavanje sudskih penala. 3 Za razliku od sredstava izvr{enja iz glave XVII, gdje odmah po izdavanju rje{enja o zamjeni nenov~ane ~inidbe nov~anom traìlac izvr{enja moè zatraìti njegovo prinudno izvr{enje, bez ~ekanja na njegovu pravosna`nost, kod odre|ivanja pla}anja sudskih penala traìlac izvr{enja mora da prije no {to zatraì prinudno izvr{enje do tada zara~unatih sudskih penala sa~eka i pravosna`nost rje{enja kojim je obaveza pla}anja sudskih penala i odre|ena. S tim u vezi postavlja se pitanje na koji na~in treba da reaguje izvr{eni sud kada izvr{enje nenov~ane obaveze postane nemogu}e. Ukoliko je ve} doneseno rje{enje o obavezi pla}anja sudskih penala, smatram da oni momentom nemogu}nosti ispunjenja nenov~ane obaveze treba da prestanu da teku, s tim da bi se dospjeli iznosi sudskih penala, po zahtjevu traìoca izvr{enja, trebali prinudno naplatiti. Naime, mi{ljenja sam da traìlac izvr{enja ne treba da snosi posljedice izbjegavanja izvr{enika da izvr{i svoju nenov~anu obavezu, ~ak ako je ta mogu}nost kasnije otpala, jer situacija u kojoj se nenov~ana obaveze vi{e ne moè ispuniti ne bi ni nastala da je izvr{enik svoju obvezu na vrijeme ispunio. U takvim slu~ajevima, dakle, smatram da traìlac izvr{enja ima pravo na prinudnu naplatu ve} dosu|enih sudskih penala, koji }e u tom slu~aju predstavljati jedan vid naknade {tete koju je traìlac izvr{enja trpio zadocnjenjem ispunjenja od strane izvr{enika. Ako sa druge strane ispunjenje nenov~ane obaveze postane nemogu}e prije dono{enja rje{enja o obavezi pla}anja sudskih penala, izvr{ni sud ne}e mo}i donijeti to rje{enje, nego }e morati primjenom ~lana 63. st. 3. eventualno obustaviti izvr{ni postupak. Zanimljivo je da je u stavu 1. nazna~eno da }e o prijedlogu za prinudno izvr{enje sudskih penala odlu~ivati isti sud koji je i donio rje{enje o pla}an ju sudskih penala. Time je zakonodavac odstupio od svog generalnog pravila da se mjesna nadle`nost suda odre|uje prema sredstvu izvr{enja. Me|utim, u ovom slu~aju bi}e mogu}e da naprimjer rje{enje o izvr{enju radi naplate sudskih penala prodajom izvr{enikove nekretnine donese sud na ~ijoj teritoriji se nekretnina uop{te ne nalazi. U takvim slu~ajevima, smatramo da sud koji je donio rje{enje o obavezi pla}anja sudskih penala jedino moè donijeti rje{enje o izvr{enju, dok samo provo|enje tog rje{enja treba da obavi sud na ~ijoj se teritoriji nalazi nekretnina, po zamolnici suda koji je donio rje{enje o izvr{enju.
^lan 195 563
Prema stavu 1. ovog ~lana sud }e rje{enje o izvr{enju radi naplate sudskih penala donijeti samo na prijedlog traìoca izvr{enja, te je time i ova odredba u saglasnosti sa op{tim principom datim u ~lanu 3. op{teg dijela ZIP-a, po kojem se izvr{ni postupak vodi samo po zahtjevu traìoca izvr{enja. Ukoliko traìlac izvr{enja to ne predloì, sudski penali }e te}i sve do momenta do kada izvr{enik ne ispuni svoju nenov~anu obavezu. Na prvi pogled takvo rje{enje ide na {tetu izvr{enika, jer se moè desiti da nov~ana obaveza na pla}anje sudskih penala pre|e eventualnu vrijednost nenov~ane obaveze. Me|utim, treba imati u vidu da je obaveza pla}anja sudskih penala i nastala zbog neispunjavanja nenov~ane obaveze izvr{enika, te }e njenim ispunjenjem, osnovni preduslov za pla}anje sudskih penala otpasti. Stoga sam mi{ljenja da u situaciji kada traìlac izvr{enja ne zatraì da prinudno izvr{i dospjele sudske penale, ne treba voditi ra~una o izvr{enikovoj poziciji u odnosu na nagomilavanje nov~anih obaveza po osnovu sudskih penala, jer uvijek treba imati u vidu da je izvr{enik taj koji svojim ispunjenjem nenov~ane obaveze prekida dalje obra~unavanje sudskih penala, te pored toga, dodatno, jo{ i stvara uslove da mu sud primjereno smanji do tada prispjele iznose sudskih penala, vode}i ra~una o vrsti nenov~ane obaveze te svrsi koja se sudskim penalima èljela posti}i (v. ~l. 194 st. 4.). Komentar uz stav 2: U ovom stavu zakonodavac na nov na~in odre|uje dosta stroge uslove na osnovu kojih izvr{enik moè zaustaviti izvr{enje rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudkih penala. Tako se navodi da kad god u prigovoru izvr{enik prigovori da je on svoju nenov~anu obavezu ve} ispunio, on o tome mora priloìti dokaz u vidu javne ili privatne isprave koja ima zna~enje javne isprave. Na taj na~in zakonodavac je obesmislio svaku odbranu izvr{enika koja se zasniva samo na tvrdnjama, te je na odre|en na~in uveo formu na osnovu koje se tvrdnje izvr{enika moraju dokazivati. U su{tini radi se o jednoj vrsti formalnih dokaza bez ~ijeg postojanja izvr{enik ne}e mo}i zaustaviti prinudno izvr{enje za naplatu dospjelih sudskih penala. Zakonodavac u stvari ovim na izvr{enika vr{i pritisak da kad god svoju nenov~anu obavezu izvr{i u toku izvr{nog postupka, u kojem mu je odre|eno da za svaku jedinicu vremena svoje docnje plati traìocu izvr{enja odre|eni iznos sudskih penala, on o tome sastavi javnu ili privatnu ispravu koja je izjedna~ena sa javnom. Razlog tome treba traìti u olak{avanju rada izvr{nog suda, kako se on ne bi optere}ivao u izvr{nom postupku za naplatu sudskih penala, dodatnim raspravama o tom da li je nenov~ana obaveze naknadno izvr{ena ili ne. S tim u vezi postavlja se pitanje da li }e izvr{enik koji je zaista ispunio svoju nenov~anu obavezu mo}i sprije~iti prinudnu naplatu dospjelih sudskih penala, iako o tome nije sastavio javnu ili privatnu ispravu, odnosno ako iste ne posjeduje. Po mom mi{ljenju, takvo izvr{enje sud ne}e mo}i zaustaviti po prigovoru izvr{enika, jer bi se druga~ijim tuma~enjem (da se ispunjenje nenov~ane obaveze izvr{enika moè dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, a ne samo onim navedenim u stavu drugom) potpuno obesmislilo zna~enje stava 2. ovog ~lana i o~igledna intencija zakonodavca da na minimum svede raspravu, a time i utro{eno vrijeme na tu raspravu, u prinudnom izvr{enju povodom sudskih penala.
564 ^lan 196
XVII - IZVR{ENJE
RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI
^lan 196. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e odre|enih stvari ili radi isporuke odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari, te za provo|enje izvr{enja nadleàn je sud na ~ijem se podru~ju nalaze stvari. 1 Op}enito: Odredbe ~lana 196. odre|uju mjesnu nadle`nost suda kada se radi o izvr{enju da se predaju odre|ene stvari ili da se isporu~i odre|ena koli~ina zamjenjivih stvari, na isti na~in kako je to odre|ivao i ~lan 212. ranijeg zakona. Odre|ivanjem mjesno nadle`nog suda prema podru~ju gdje se nalaze te stvari, zakonodavac dosljedno slijedi princip koji je ve} ranije do{ao do izraàja u ~lanovima 114. i 177. Zakona, po kojima se na istovjetan na~in odre|uje mjesna nadle`nost suda za izvr{enja na pokretnim stvarima i na potraìvanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari. Sam ~lan daje jasno odre|enje mjesno nadle`nog suda kada se radi o odre|enoj stvari. To }e biti sud koji je nadleàn za podru~je na kojem se ta stvar nalazi. Sam traìlac izvr{enja treba da u prijedlogu za izvr{enje navede ta~no odre|enu stvar i lokaciju na kojoj se ona nalazi, te }e se zavisno od toga, relativno lako i odrediti mjesna nadle`nost suda. Eventualni problem nepoznavanja mjesta na kojoj se nalazi potraìvana stvar, traìlac izvr{enja prvo moè da rije{i primjenom instituta utvr|ivanja izvr{enikove imovine iz ~lana 37. Zakona. Ako bi kojim slu~ajem informacija o lokaciji dugovane stvari ostala nedostupna i nakon toga (traìlac izvr{enja ili tre}e lice negira da je dugovana odre|ena stvar u posjedu izvr{enika), smatram da bi traìlac izvr{enja u tom slu~aju imao na raspolaganju dvije opcije: ili da se koristi alternativnim pravom datim ~lanom 198. ZIP-a (ispunjenje kada se stvari nisu mogle na}i kod izvr{enika ili tre}eg lica) ili da insistira na predaji dugovane stvari, uprkos svemu. Ako se odlu~i za ovo posljednje, traìlac izvr{enja bi po mom mi{ljenju mogao koristiti rje{enja dana u ~lanu 115. ZIP-a, uprkos tome {to se u glavi XVII nigdje striktno ne spominje analogna ili shodna primjena toga ~lana. Prije ulaènja u dublju analizu ovog na{eg stava, èljeli bismo dati nekoliko generalnih napomena, kao polazno stanovi{te za daljnje razmatranje. 3 Naime, èljeli bismo ponoviti da je osnovna ideja koja stoji iza zadnje reforme izvr{nog postupka bila da se pobolj{a poloàj traìoca izvr{enja i da mu se omogu}i da, u zakonom predvi|enim uslovima, na {to brì i efikasniji na~in realizuje svoje pravo iz izvr{ne isprave. Pri tome se imao u vidu i interes izvr{enika u mjeri u kojoj je to neophodno, ali taj interes vi{e nije za{ti}en na {tetu prava traìoca izvr{enja. U tom smislu kod razmatranja balansa za{tite traìoca izvr{enja i izvr{enika smatram da uvijek treba po}i od stanovi{ta da je traìlac izvr{enja taj koji je izvr{nom ispravom dobio pravo koje on treba da realizuje u izvr{nom postupku, a da je
^lan 196 565
izvr{enik taj koju svoju obavezu mora da ispuni, bez obzira na njegovo htijenje ili stav o tome. 4 Ponekad zakonodavac nije u mogu}nosti da predvidi sve mogu}e situacije u kojima se traìlac izvr{enja i izvr{enik mogu na}i, i mnoge situacije, ~isto pravno tehni~ki, ostaju neregulirane. Formalnopravno uzev{i, takve situacije bi ostajale nerije{ene sve dok zakonodavac ne preduzme odre|ene mjere u tom smislu. S obzirom da je zakonodavni aparat po svojoj definiciji spor i detaljan ({to ne zna~i da mu ta karakteristika ne daje i odre|en kvalitet, s obzirom da zakoni moraju biti dobro i detaljno pripremljeni), postavlja se pitanje da li neregulirane situacije treba ostavljati da se razrje{avaju same po sebi, ili ipak poku{ati uticati na njihovo rje{avanje, primjenjuju}i neka zakonom ve} data rje{enja. Ako bismo sada htjeli da budemo malo konkretniji, mogli bismo re}i da }e u slu~aju gornjem, ako primjena ~lana 37. ZIP-a ostane bezuspje{na, traìlac izvr{enja, ukoliko ne do|e do informacija gdje se stvar nalazi, morati ili odustati od izvr{enja, sve dok tu informaciju ne dobavi, ili se obratiti sudu sa zahtjevom iz ~lana 198. ZIP-a. U slu~aju da insistira na predaji odre|ene stvari, informacija gdje se nalazi odre|ena stvar je za traìoca izvr{enja klju~na, jer se na osnovu nje odre|uje mjesna nadle`nost suda koji }e postupati po ovom sredstvu izvr{enja. Istina je da Zakon nije predvidio {ta dalje uraditi u vezi sa ovakvom situacijom i, ~isto formalnopravno tuma~e}i, svaki bi sud trebao da odbije prijedlog za izvr{enja ako u njemu nije navedeno gdje se stvar nalazi, a traìlac izvr{enja istovremeno ne podnose zahtjev za primjenu ~lana 198. Me|utim, valja se prisjetiti stava zakonodavca koji provijava kroz ~itav zakon, da kad god to ne kr{i prava izvr{enika sud treba da omogu}i traìocu izvr{enja da na brz i efikasan na~in ostvari svoja prava odre|ena izvr{nom ispravom. Smatraju}i ovakav stav poèljnim, treba napomenuti da bi analogna primjena ~lana 115. Zakona zna~ila da traìlac izvr{enja moè zahtjev za odre|ivanje izvr{enja podnijeti sudu prebivali{ta, odnosno boravi{ta du`nika, ne navode}i gdje se stvar nalazi. Taj sud bi samo u ovakvim slu~ajevima donosio rje{enje o izvr{enju, bez poduzimanja konkretnih radnji izvr{enja. Traìlac izvr{enja bi potom sudu na ~ijem se teritoriju nalazi naknadno prona|ena dugovana stvar podnosio rje{enje o izvr{enju sa posebnim zahtjevom za njegovo izvr{enje, odnosno poduzimanjem konkretnih izvr{nih radnji. Naravno, to podrazumijeva da traìlac izvr{enja ipak mora da naknadno prikupi informacije o lokaciji dugovane stvari i da, zavisno od tih informacija, podnese zahtjev za izvr{enje rje{enja o izvr{enju sudu na ~ijoj se teritoriji nalazi dugovana stvar. Me|utim, kori{tenje mogu}nosti iz ~lana 115. ZIP-a traìocu izvr{enja daje bolju poziciju u izvr{nom postupku, jer mu omogu}ava da mnogo efikasnije taj postupak vodi, te da izvr{enika sprije~i u eventualnom sakrivanju stvari, s obzirom da izvr{ni organ u ovakvim slu~ajevima moè odmah pristupiti izvr{nim radnjama (oduzimanje predmeta i njihova predaja traìocu izvr{enja), bez prethodnog obavje{tavanja izvr{enika o tome (v. sli~no, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 254).
566 ^lan 196
Problem mjesne nadle`nosti suda u drugom obliku se pojavljuje i u situaciji kada izvr{enje zapo~ne jedan mjesno nadleàn sud, a u toku izvr{nog po, stupka, pokretne stvari se premjeste na teritoriju drugog mjesno nadle`nog suda. Postavlja se pitanje da li }e se tada prvobitno nadle`ni sud morati oglasiti mjesno nenadle`nim i ustupiti predmet mjesno nadle`nom sudu na ~ijoj teritoriji se te stvari sada nalaze? Odgovor na ovo pitanje zavisi od faze u kojoj se nalazi izvr{ni postupak u trenutku kada se odre|ena stvar prenese na teritoriju drugog suda. Uzev{i u obzir da se prema ~lanu 21. ZIP-a u izvr{nom postupku shodno primjenjuju odredbe ZPP-a, ovdje treba imati u vidu ~lan 19. ZPP koji odre|uje da se sud moè proglasiti mjesno nenadle`nim samo do podno{enja odgovora na tu`bu. Smatramo da ovoj fazi parni~nog postupka odgovara faza prigovora na rje{enje o izvr{enju, jer se u oba postupka tim aktima druga strana prvi put upu{ta u raspravljanje po predmetu postupka. To }e zna~iti da }e se sud morati oglasiti nenadle`nim i ustupiti predmet mjesno nadle`nom sudu na ~ijoj teritoriji se dugovana stvar nalazi, ukoliko se odre|ena stvar premjesti na teritoriju drugog suda prije izjavljenog prigovora na rje{enje o izvr{enju. Primjenjuju}i ~lan 20. stav 3. ZPP-a, radnje prvobitno nadle`nog suda ne bi bile nevaè}e samo radi toga {to je u me|uvremenu promijenjena mjesna nadle`nost suda. Ukoliko bi se me|utim stvar koja je predmet izvr{enja premjestila na teritorij drugog mjesno nadle`nog suda nakon podno{enja prigovora na rje{enje o izvr{enju, taj sud bi ipak ostao mjesno nadleàn da postupa po zapo~etom izvr{enju, a pojedine izvr{ne radnje vezane za tu stvar bi mogao provoditi jedino sud na ~ijoj se teritoriji nalazi dugovana stvar, po zamolnici prvobitno mjesno nadle`nog suda, tj. suda na ~ijoj su se teritoriji prvobitno nalazile stvari (v. isto: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin Luki}, Beograd, 1986, str. 320). Problem mjesne nadle`nosti javlja se i kod odre|ivanja mjesno nadle`nog suda kada se izvr{enje vodi radi isporuke odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari. Mi{ljenja sam da taj problem ne postoji, odnosno da je on lako rje{iv ukoliko uop{te i postoji, ako se radi o isporuci odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari koje su dio neke poznate mase stvari za koju se lako moè identifikovati njena lokacija (silos, plantaà i sl). U takvim slu~ajevima to }e biti mjesno nadle`ni sud na ~ijoj se teritoriji nalaze masa stvari iz koje treba izdvojiti odre|enu koli~inu zamjenjivih stvari. Me|utim, ovo pravilo nije vaè}e za primjenu u slu~aju da se radi o odre|enoj koli~ini zamjenjivih stvari koje izvr{enik tek treba da nabavi negdje na strani. Mi{ljenja sam da se u ovakvoj situaciji kao jedino mogu}e rje{enje moè navesti rje{enje koje je zastupao Dr. Starovi} (Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 341). On je iznio stav da je u ovakvim slu~ajevima jedino mogu}e odrediti mjesno nadleàn sud odgovorom na pitanje na ~ijoj teritoriji izvr{enik treba da ispuni obavezu iz izvr{ne isprave. Po njemu ovdje treba primijeniti ~lan 319. ZOO i njegove odredbe o mjestu ispunjenja obligacije, te ukoliko nije mogu}e odrediti mjesto ispunjenja obaveze, po njenoj prirodi, po njemu, tim mjestom se ima smatrati mjesto prebivali{ta odnosno boravi{ta izvr{enika.
^lan 197 567
^lan 197. Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica (1) Izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika provodi se tako {to sudski izvr{ilac oduzima te stvari od izvr{enika i predaje ih uz potvrdu traìocu izvr{enja. (2) Na na~in iz stava 1. ovog ~lana izvr{enje }e se provesti i kad se stvari nalaze kod tre}eg lica koje ih je voljno predati sudskom izvr{iocu. (3) Ako tre}e lice nije voljna predati stvari, traìlac izvr{enja moè sudu predloìti da na njega prenese izvr{enikovo potraìvanje prema tre}em licu na predaju stvari. (4) Na postupak po prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana primjenjuju se odredbe glave XVII ovog zakona o izvr{enju nad potraìvanjima izvr{enika da se predaju ili isporu~e pokretne stvari. 1 Op}enito: U ovom ~lanu zakonodavac je usvojio gotovo istovjetan tekst u odnosu na onaj iz ranijeg zakona. Osim jezi~kog prilago|avanja novoj terminologiji ZIP-a, tekst ovog ~lana ne sadrì dakle nijednu novinu u odnosu na tekst ~lana 213. ZIP-a iz 1978. godine. Komentar uz stav 1: Iz teksta ovog stava vidljivo je da primjena ovog ~lana dolazi u obzir samo kada se radi o individualno odre|enim stvarima koje se nalaze u posjedu samog izvr{enika ili, pod odre|enim uslovima, predvi|enim u st 2. i 3, i tre}eg lica. To zna~i da predmet izvr{enja kod ovog sredstva izvr{enja moè biti samo ta~no odre|ena stvar (npr. automobil odre|ene marke, ma{ine odre|enih identifikacijskih brojeva, u detalje opisani nakit itd.). S tim u vezi, izuzetno je bitno da podaci o pokretnoj stvari iz izvr{ne isprave i rje{enja o izvr{enju odgovaraju podacima i svojstvima pokretne stvari koja je i predmet izvr{enja. Ukoliko prijedlog za izvr{enje u sebi ne sadrì identifikacijske oznake stvari istovjetnim onima nazna~enim u izvr{noj ispravi, sud bi u takvim slu~ajevima, subsidijarno primjenjuju}i odredbe ~lana 336. ZPP-a, trebao da pozove traìoca izvr{enja da uredi svoj prijedlog za izvr{enje, pa bi sud, ovisno o daljem postupanju traìoca izvr{enja, nastavljao izvr{enje, odbacivao prijedlog ili smatrao prijedlog za izvr{enje povu~enim. U kasnijoj fazi izvr{nog postupka, podrazumijeva se da sudski izvr{ilac moè provesti izvr{ne radnje radi oduzimanja stvari i njene predaje traìocu izvr{enja samo ukoliko se zaista radi o stvari ~ije su identifikacijske oznake i svojstva stvari identi~ne onima navedenim u rje{enju o izvr{enju. Ako bi u odre|enim slu~ajevima ipak izvr{enjem bile obuhva}ene stvari koje nisu mogle biti predmetom izvr{enja (radi pogre{nog postupanja sudskog izvr{ioca, oduzeta i predana traìocu izvr{enja stvar koja nema iste identifikacijske oznake iz rje{enja o izvr{enju npr.), smatram da sud s tim u vezi ne bi trebao poduzimati nikakve radnje po slu`benoj du`nosti, nego samo po zahtjevu izvr{enika. Dakle izvr{enik bi
568 ^lan
bio taj koji bi morao reagovati prema izvr{nom sudu, pri ~emu bi on tu svoju reakciju morao provesti u dvije faze: prvo bi morao u postupku po pravnom lijeku istaknuti ~injenicu da je izvr{enje provedeno nad predmetom koji nije mogao biti obuhva}en izvr{enjem, a potom bi, pod uslovom da rje{enje o izvr{enju bude pravosna`no ukinuto te da sud potom ukine sve provedene izvr{ne radnje, du`nik mogao svojim zahtjevom za protivizvr{enje traìti od suda da naredi traìocu izvr{enja da vrati ono {to je on bez osnova stekao prvim izvr{enjem. 4 Prilikom provo|enja izvr{nih radnji po ovom sredstvu izvr{enja sud ne treba da o tim radnjama unaprijed obavje{tava izvr{enika. To prije svega proizlazi iz ~lana 40. stav 7. Zakona, u kojem se kaè da se rje{enje o izvr{enju nad pokretnim stvarima dostavlja izvr{eniku prilikom poduzimanja prve izvr{ne radnje. U praksi }e to zna~iti da }e se izvr{enik o rje{enju o izvr{enju prvi put obavje{tavati u istom onom trenutku kada se i poduzima prva (i u stvari jedina) izvr{na radnja - oduzimanje stvari i njena predaja traìocu izvr{enja. Osim {to je ovakvo stanovi{te prihvatljivo sa pravnog stanovi{ta (postoji osnov u samom zakonu), ovakvo rje{enje je jedino i logi~no, s obzirom da u izvr{enju nad pokretnim stvarima uvijek postoji opravdana bojazan da }e izvr{enik, ukoliko unaprijed dobije obavijest o rje{enju o izvr{enju, biti u prilici da onemogu}i provedbu izvr{enja time {to }e predmet izvr{enja sakriti, uni{titi i sl. Stoga kod prinudne predaje pokretnih stvari traìocu izvr{enja ne moè biti govora o prethodnom dostavljanju rje{enja o izvr{enju te davanju novog primjerenog roka za ispunjenje du`ne radnje u izvr{nom postupku, analogno odredbama iz ~lana 203. ZIP-a (predaja nekretnine). Istekom paricionog roka iz izvr{ne isprave isteklo je vrijeme za dobrovoljno ispunjenje dugovane ~inidbe i novo davanje roka u rje{enju o izvr{enju samo bi oduìlo ~itav postupak izvr{enja, daju}i izvr{eniku jo{ jednu priliku da skrivanjem, o{te}enjem ili uni{tenjem pokretnih stvari osujeti prinudno ispunjenje svoje obaveze. Izvjesnu pote{ko}u za ovakvu primjenu ovog ~lana stvara ~lan 12. stav 5. koji u op{tem dijelu Zakona odre|uje da se ... namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru... Nadalje, u ~lanu 41. stav 1. Zakon izri~ito odre|uje da se izvr{enje provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. Na taj na~in, ova dva ~lana op{teg dijela ZIP-a nadopunjavaju jedan drugog i djeluju u pravcu zaklju~ka da se na prvi pogled nijedno izvr{enje, s obzirom da se radi o odredbama koje su primjenjive na sva sredstva izvr{enja, ne moè dovesti do kraja prije no {to je odluka po prigovoru donesena. Primjena ~lana 12. stav 5. kod ovog sredstva izvr{enja bi tako zna~ila da se izvr{eniku prvo treba uru~iti rje{enje o izvr{enju a oduzimanje predmeta izvr{enja i njegova predaja traìocu izvr{enja (tj. njegovo namirenje) bi bilo mogu}e tek nakon proteka roka za prigovor (ako nije izjavljen) odnosno nakon odluke po prigovoru. Takav je zaklju~ak me|utim u suprotnosti sa zaklju~kom koji proizlazi iz odredbi ~lana 40. stav 7, po kojem se rje{enje o izvr{enju, ukoliko se radi o izvr{enju nad pokretnim stvarima, dostavlja izvr{eniku prilikom poduzimanja prve izvr{ne radnje. Prva i jedina izvr{na radnja kod ovog sredstva izvr{enja, kako smo to ve} gore vidjeli, jeste oduzimanje pokretne stvari iz
^lan 198 569
posjeda izvr{enika, ili pod odre|enim uslovima tre}eg lica, i u istom momentu njena predaja traìocu izvr{enja. 6 U situaciji kako je to ovdje navedeno, odgovor na pitanje koju odredbu primjenjivati kod ovog sredstva izvr{enja moè se dati samo nakon tuma~enja svake od njih ponaosob. Su{tinsko pitanje tuma~enja ovdje je da li se ~lan 12. stav 5. primjenjuje na prinudnu predaju pokretnih stvari? Naime, jezi~ka analiza ~lana 12. stava 5. pokazuje da zakonodavac u tom ~lanu koristi izraz namirenje traìoca izvr{enja, termin kojeg opet on ni na jednom mjestu ne koristi u dijelu koji govori o predaji pokretnih stvari. U tom djelu zakonodavac isklju~ivo govori o predaji ili isporuci pokretnih stvari traìocu izvr{enja, nikada o njegovom namirenju. Tako se po mom mi{ljenju, a i po analizi ~lanova u kojem je taj izraz upotrijebljen (v. npr. ~l. 97, 98, 109, 133, 134), da zaklju~iti da kad god zakonodavac upotrebljava izraz namirenje, on pod tim podrazumijeva prije svega prijem novaca od strane traìoca izvr{enja. S obzirom da se kod predaje pokretnih stvari ne radi o prijemu novca radi ispunjenja du`ne obaveze, mi{ljenja sam da se ~lan 12. stav 5. ne bi trebao primjenjivati na ovo sredstvo izvr{enja. Pored toga, kod nov~anih obaveza izvr{enje se sastoji od niza radnji koje se mogu me|usobno uslovljavati i razdvajati, od kojih je zadnja faza namirenja (ustvari, prijem novca) traìoca izvr{enja. Sa druge strane, kod predaje pokretnih stvari izvr{na radnja se sastoji od jednog akta, jedne (prve i posljednje) konkretne izvr{ne radnje, i nju nije mogu}e podijeliti na razli~ite faze u kojoj bi samo namirenje, odnosno samo ispunjenje obaveze prema traìocu izvr{enja bio njen zadnji stadij (kao {to je to slu~aj sa nov~anim obavezama). Kod predaje pokretnih stvari, prvi konkretan akt izvr{enja je istovremeno i akt prijema ispunjenja obaveze od strane traìoca izvr{enja, te se taj akt ne moè razdijeliti ni vremenski niti prostorno. Imaju}i u vidu gore navedeno jezi~ko tuma~enje odredbi, potrebu efikasnog sprovo|enja ove vrste izvr{enja, te ve} pomenute opasnosti kojim bi se traìlac izvr{enja izloìo ako bi sud unaprijed dostavio izvr{eniku rje{enje o izvr{enju, mi{ljenja sam da ~lan 12. stav 5. nije primjenjiv na ovo sredstvo izvr{enja (sli~no, Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 530). Za suprotno mi{ljenje vidjeti Daupovi}, komentar ~lana 41/5 ovog zakona. Iako zakonodavac ne odre|uje koja je svrha potvrde iz stava 1., on ipak odre|uje obavezu njenog izdavanja. Zakonodavac o toj potvrdi ne govori ni{ta drugo, i moè se zaklju~iti da sadrìna za njega nema toliki zna~aj, koliko sama ~injenica njenog izdavanja. Time je po mom mi{ljenju svjesno ostavljena sloboda sudskoj praksi da uredi detalje oko sadrìne ove potvrde, pri ~emu bi se ona trebala rukovoditi prije svega njenom svrhom. S obzirom da se u tekstu ~lana pominje samo obaveza njenog izdavanja, smatram da ta potvrda ne moè imati nikakvu drugu svrhu osim dokazne, jer da je njena uloga druga~ija, za pretpostaviti je da bi to zakonodavac i izri~ito naglasio. Zna~i za samo sticanje prava traìoca izvr{enja (stvarno pravna ili obligacionopravna) potvrda ne igra nikakvu ulogu, ona moè imati va`nu ulogu jedino prilikom dokazivanja prava ste~enih u izvr{nom postupku nad oduzetim stvarima. Imaju}i u vidu takvu svrhu potvrde, njen sadràj bi trebalo ograni~iti na samu identifikaciju stvari, izvr{nog postupka (podaci iz rje{enja o izvr{enju)
570 ^lan 197
te samih stranaka u izvr{nom postupku, ukratko na sve one podatke koji su neophodni da bi se identificirao na~in na koji je nastalo pravo traìoca izvr{enja u izvr{nom postupku. 8 Na tragu ranijih razmatranja, iz jezi~kog i logi~kog tuma~enja teksta ~lana proizlazi da se oduzeta stvar predaje traìocu izvr{enja na licu mjesta. S obzirom da ZIP ne predvi|a mogu}nost da se oduzeta stvar oduzme od izvr{enika i deponuje u prostorijama suda ili tre}eg lica, kako je npr. to odre|eno u ~lanu 204. (ispra`njenje i predaja nepokretnosti), dalo bi se zaklju~iti da sud kod ovog sredstva izvr{enja uveliko zavisi od toga da li }e traìlac izvr{enja poduzeti sve neophodne mjere kako bi potraìvanu stvar i preuzeo od izvr{enika u momentu njenog oduzimanja. Ukoliko traìlac izvr{enja kojim slu~ajem ne bi postupio na predvi|eni na~in, po tekstu zakona bi se ~inilo da sud mora da odgodi poduzimanje izvr{nih radnji (oduzimanje i predaja stvari) sve dok traìlac izvr{enja ne obezbjedi uslove za prijem oduzete stvari. Me|utim, zaklju~ci koji su gore navedeni ~ine mi se neprihvatljivim sa stanovi{ta potrebe suda da {to efikasnije obavlja svoje poslove. Te{ko je prihvatiti da bi sud, pod gore navedenim uslovima, postao talac pona{anja traìoca izvr{enja, te postao potpuno ovisan o njegovim reakcijama. To naro~ito u uslovima postojanja ogromnog broja nerije{enih izvr{nih predmeta i hroni~nog zaostataka u njihovom rje{avanju. U tom smislu, u nedostatku preciznih zakonskih odredbi o ovome, a imaju}i u vidu ogromnu potrebu na{eg pravnog poretka za {to ve}om efikasno{}u izvr{nih sudova, sklon sam zaklju~iti da obavezu obezbje|enja tehni~kih uslova za prijem oduzete stvari treba prebaciti na traìoca izvr{enja. Na taj na~in stav prvi bi se tuma~io u smislu nametanja traìocu izvr{enja implicitne obaveze da u momentu oduzimanja stvari od izvr{enika, obezbijedi sve uslove kako bi se primopredaja te stvari i tehni~ki obavila. To bi zna~ilo da bi se u slu~aju primopredaje ma{ine, automobila, ili neke druge ve}e stvari traìlac izvr{enja morao postarati da ve} u momentu oduzimanja stvari od izvr{enika, obezbjedi sve uslove (transportna sredstva, fizi~ku snagu i sl.) kako bi uzeo u posjed identificiranu stvar. U tom smislu sud bi trebao traìoca izvr{enja u rje{enju o izvr{enju ili posebnim dopisom upozoriti na tu obavezu, pod prijetnjom gubitka njegovog prava na stvarnu primopredaju traène stvari u okviru zapo~etog izvr{nog postupka. Tako bi sud, pod navedenim uslovima, tj. ukoliko traìlac izvr{enja ne obezbijedi takve uslove za prijem pokretne stvari, mogao da okon~a izvr{enje, tako {to bi prisutnom traìocu izvr{enja izdao potvrdu o preuzimanju stvari, bez obzira {to bi identifikovana stvar fakti~ki i dalje ostala u neposrednom posjedu izvr{enika, sve zbog nemogu}nosti traìoca izvr{enja da fizi~ki stvar preuzme. Jedino bi se dakle na taj na~in mogla stvoriti presumpcija da je postupak izvr{enja okon~an, iako je mo`da stvar ostala u posjedu izvr{enika. Time bi traìlac izvr{enja bio prinu|en ili da trpi sve negativne posljedice situacije da je izvr{ni postupak okon~an iako on ustvari jo{ uvijek nije preuzeo posjed nad stvari, ili da postupi u skladu sa zahtjevom suda i pobrine se da i stvarno preuzme stvar u svoj posjed.
10
^lan 571
11
Nadalje, s tim u vezi se nadovezuje problem prisustva traìoca izvr{enja provo|enju izvr{enja. Kako naime provesti izvr{ne radnje ukoliko na licu mjesta nije prisutan traìlac izvr{enja? Realno gledaju}i, ovakva situacija ne}e biti ~esta u praksi, s obzirom da je za pretpostaviti da je za uspje{no okon~anje izvr{nog postupka traìlac izvr{enja i te kako zainteresiran i da }e stoga imati interes da prisustvuje radnjama izvr{enja. Me|utim, ukoliko ipak do takve situacije do|e, odgovor na ovu situaciju bi se mogao nalaziti u supsidijarnoj primjeni ZPP-a, s obzirom da ovakva situacija nije regulisana Zakonom o izvr{nom postupku. Tako se prema ~lanovima 84. st. 1. i 97. st. 3 ZPP-a nedolazak tuìtelja na pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu smatra povla~enjem tu`be, uz odre|ene izuzetke. Analogno sudskom ro~i{tu u parnici, oduzimanje pokretne stvari i njena predaja traìocu izvr{enja u izvr{nom postupku se obavlja u prisustvu sudskog izvr{ioca i po zakonom odre|enoj slu`benoj formi. Time se radnje koje poduzima sudski izvr{ilac izjedna~avaju sa radnjama suda na ro~i{tu. Nadalje, ako se i parni~ni i izvr{ni postupak vode po zahtjevu tuìoca odnosno traìoca izvr{enja, te ako su oni ti koji disponiraju svojim zahtjevima, logi~no bi bilo da se i rje{enje u pogledu odsustva tuìoca odnosno traìoca izvr{enja sa va`nih sudskih radnji i ista. Zna~i, imaju}i u vidu supsidijarnu primjenu ZPP-a, u odsustvu uredno obavije{tenog traìoca izvr{enja, sud bi mogao donositi odluku o obustavi izvr{enja, djeluju}i na presumpciji da time traìlac izvr{enja demonstrira svoju odluku da odustane od daljeg izvr{enja. Sud bi na taj na~in trebao djelovati bez ikakvog izuzetka, pogotovo kada se zna da bi odga|anje izvr{enja moglo imati negativne posljedice kako po samog traìoca izvr{enja (sakrivanje predmeta prije nastavka izvr{enja) tako i za sud, koji i pored svih poduzetih radnji nije dovr{io zapo~eti izvr{ni postupak. Tim vi{e ovakvo postupanje suda bi mi se ~inilo opravdanim s obzirom na nepostojanje tehni~kih i materijalnih uslova da se izvr{enje provede tako {to bi se pokretna stvar oduzela i deponovala u prostorijama suda ili tre}ih lica (suprotno gledi{te navedenom, vidjeti komentar Daupovi} 9/7, 8 i 10 i Obradovi} 48/6) U praksi se ponekad javljala i dilema da li se izvr{enje mora nastaviti iako je dugovana stvar na|ena kod izvr{enika ali o{te}ena u tolikoj mjeri da je njena upotrebna i svaka druga vrijednost znatno pogor{ana. U tom smislu bilo je razmi{ljanja po kojima bi traìlac izvr{enja u takvim slu~ajevima trebao da ima alternativno pravo kojim bi se mogao sluìti kao da stvar nije na|ena kod izvr{enika. Tako bi se po ovim tuma~enjima znatno o{te}enje stvari ili njeno uni{tenje smatralo dovoljnim razlogom da se traìocu izvr{enja da pravo da pretpostavi da stvar kod izvr{enika (ili tre}eg lica) nije na|ena. Na osnovu te pretpostavke on bi imao pravo da u izvr{nom postupku traì od izvr{nog suda da procijeni vrijednost dugovane stvari i naloì izvr{eniku da mu plati tu vrijednost u odre|enom roku, prema ~lanu 198. (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 529) Po mom mi{ljenju, takvo tuma~enje nije prihvatljivo iz vi{e razloga. Prvo, takva mogu}nost je izri~ito dana samo odredbama ~lana 198., i to za slu~aj da stvari nisu na|ene, dok se u toj ili bilo kojoj drugoj odredbi nigdje ne govori o o{te}enim stvarima. Drugo, postavlja se pitanje u kojoj mjeri stvar mora da
12
13
572 ^lan 197
bude o{te}ena kako bi se ovo pravo priznalo traìocu izvr{enja? To bi zna~ilo da bi zakonodavac ili sama sudska praksa morali preciznije definisati uslove za kori{tenje ovog prava, kako bi se izbjegle eventualne zloupotrebe traìlaca izvr{enja kojima bi i za najmanje o{te}enje oni svoj izvr{ni, nenov~ani zahtjev preina~avali u nov~ani. Imaju}i u vidu problem procjene o{te}enja stvari, rasprava o tome u okviru izvr{enog postupka bi vodila izjedna~enju izvr{nog postupka sa parnicom za naknadu {tete. Nadalje, ovakvo postupanje bi u su{tini vodilo i izvr{enju koje vi{e ne ide za prinudnim izvr{enjem prava iz izvr{ne isprave, nego nekog drugog prava, koje me|utim zakonom kao takvim nije priznato. Na osnovu svega navedenog, smatram da bi se i u slu~aju o{te}enja stvari izvr{ni postupak trebao okon~ati oduzimanjem i predajom stvari traìocu izvr{enja, ukoliko je on jo{ uvijek za to zainteresovan. Ukoliko nije, on bi, po meni, svoja druga prava (isplata nov~anog iznosa umjesto isporuke dugovane stvar) mogao ostvarivati samo u posebnoj parnici. 14 Komentar uz stav 2: Prethodna pravila, kako smo to rekli, primjenjuju se kada se stvar nalazi kod samog izvr{enika. Me|utim, mogu}e su i situacije po kome se dugovana stvar nalazi u posjedu tre}eg lica. Stvar u posjedu tre}eg lica moè do}i kako pravnim poslom, tj. voljom izvr{enika, tako i neovisno od njegove volje (oduzimanjem posjeda, npr.). Bilo kako bilo, sudski izvr{ilac }e na isti na~in, opisan u komentaru uz stav 1., postupati i kada se stvar nalazi kod tre}eg lica, uz uslov da je tre}e lice spremno da traènu stvar dobrovoljno preda. To zna~i da sudski izvr{ilac nema mogu}nost da oduzme stvar iz posjeda tre}eg lica prisilno, nego on dugovanu stvar moè predati traìocu izvr{enja tek ukoliko mu stvar tre}e lice dobrovoljno ustupi. Bez obzira {to se na prvi pogled ova odredba ~ini neefikasnom sa stanovi{ta izvr{nog postupka, smatramo da bi svako drugo rje{enje ovakave situacije vodilo mogu}oj zloupotrebi od strane izvr{enika. Tako bi se moglo desiti da tre}e lice nekim pravnim poslom stekne stanovito pravo nad dugovanom stvari, a da nakon toga izvr{enik u izvr{nom postupku poku{a da dolozno usmjeri izvr{enje ka tom tre}em licu. Formalno, tre}e lice u izvr{nom postupku protiv izvr{enika nema nikakvo pravno sredstvo, i prisilno oduzimanje stvari od tre}eg lica bi se moglo smatrati jednostranim zadiranjem u prava tre}eg lica, bez mogu}nosti da ono u izvr{nom postupku ta prava i odbrani. S obzirom na to, zakonodavac se odlu~io za rje{enje da, kad god se tre}e lice usprotivi predaji stvari traìocu izvr{enja, to smatra jednom vrstom pravnog lijeka na koji sud mora da reaguje i da sa puno vi{e opreza nastavi izvr{enje protiv tog lica. Komentar uz stavove 3. i 4: Zakon odre|uje da u slu~aju da tre}e lice odbi je da stvar preda, traìlac izvr{enja moè traìti da se na njega prenese izvr{enikovo potraìvanje koje, vezano za tu stvar, izvr{enik ima prema tre}em Ukoliko takav prijedlog traìoca izvr{enja ne uslijedi, sudu ne bi preostalo ni{ta drugo do da, uz primjenu ~lana 63. stav 3. Zakona, obustavi izvr{ni postupak, smatraju}i da je dalje izvr{enje nemogu}e. Pri tome treba imati u vidu da eventualno protivljenje prijenosu od strane izvr{enika nema nikakvog uticaja na odluku suda (isto v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 529).
15
16
^lan 197 573
17
Nakon {to je prijedlog traìoca izvr{enja za prijenos potraìvanja upu}en sudu, sud }e primjenom ~lana 197. stav 3. u vezi sa ~lanovima 182. i 146. st. 3. ZIP-a donijeti posebno rje{enje o prijenosu potraìvanja, i to rje{enje dostaviti du`niku, tre}em licu i traìocu izvr{enja. Shodnom primjenom ~lana 150., to rje{enje treba da sadrì i naredbu tre}em licu da, u odre|enom roku po prijemu rje{enja o prijenosu, dugovanu stvar preda sudu. Protiv navedenog rje{enja i traìlac izvr{enja i izvr{enik imaju pravo da izjave prigovor, ali se prijenos, shodnom primjenom ~lana 148 st. 1. ZIP-a, ima smatrati provedenim dostavom tog rje{enja tre}em licu. To zna~i da }e traìlac izvr{enja, pod uslovom da raspolaè izvr{nom ispravom kojom dokazuje pravo izvr{enika u odnosu na tre}e lice, shodnom primjenom ~lanova 181. i 150. stav 3. ZIP-a mo}i odmah po dostavi rje{enja o prijenosu tre}em licu, pokrenuti izvr{ni postupak protiv tog lica, traè}i prinudnu predaju dugovane stvari. Imaju}i ovo rje{enje u vidu, treba napomenuti da traìlac izvr{enja nema pravo da se koristi alternativnim pravom datim u ~lanu 198. (pretpostavka da se stvari nisu mogle na}i niti kod tre}eg lica), ako tre}e lice i pored postojanja izvr{ne isprave te rje{enja o prijenosu, ne èli dobrovoljno predati stvar. U toj situaciji traìlac izvr{enja bi morao prvo pokrenuti izvr{ni odnosno parni~ni postupak, pa tek ukoliko se dugovane stvari ne bi mogle na~i ni na taj na~in, on bi imao mogu}nost da se koristi pravom iz ~lana 198. (suprotno v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 529). Ukoliko me|utim traìlac izvr{enja ne raspolaè izvr{nom ispravom kojom dokazuje punova`nost zahtjeva izvr{enika za predaju stvari od tre}eg, traìlac izvr{enja prema ~lanu 181. Zakona ne moè pokretati izvr{ni postupak na osnovu donesenog rje{enja o prijenosu, nego na osnovu izvr{ne isprave koju tek treba da stekne pokretanjem parni~nog postupka u kojem }e se dokazivati pravo traìoca izvr{enja na predaju dugovane stvari od tre}eg lica. Kao uslov za pokretanje izvr{nog postupka na osnovu donesenog rje{enja o prijenosu, Zakon ne propisuje pravosna`nost tog rje{enja. S obzirom da se ovdje radi o sudskoj cesiji , smatram da je ovakav stav zakonodavca opravdan, jer se samim tim rje{enjem ni na koji na~in ne ugroàva pravo tre}eg lica. Momentom dostave rje{enja o prijenosu, tre}e lice se jedino obavje{tava kome njegova ~inidba treba da bude ispunjena, te da ispunjenje obaveze izvr{eniku ne zna~i njegovo osloba|anje od obaveze. Tako }e on u slu~aju da ipak dugovanu ~inidbu (tj. predaju dugovane stvari) ispuni izvr{eniku, ostati u obavezi da traìocu izvr{enja eventualno naknadi nastalu {tetu, ukoliko traìlac izvr{enja to bude zahtijevao u posebnoj parnici. Na kraju, postavlja se pitanje {ta }e se dogoditi ako traìlac izvr{enja, nakon dono{enja rje{enja o prijenosu, ne raspolaè izvr{nom ispravom kojom bi dokazao pravo izvr{enika prema tre}em, niti u tome, iz razloga koji mu se ne mogu staviti na teret, uspije u pokrenutoj parnici. Jedini valjan odgovor na to pitanje bi po mom mi{ljenju bio taj da je u ovakvoj situaciji, na osnovu pretpostavke da stvar nije na|ena niti kod izvr{enika a ni tre}eg lica, traìlac izvr{enja ovla{ten da se koristi alternativnim pravom iz ~lana 198.
18
19
574 ^lan 198
^lan 198. Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica (1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica sud }e u istom postupku, na prijedlog traìoca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih stvari i rje{enjem naloìti izvr{eniku da traìocu izvr{enja u odre|enom roku isplati iznos te vrijednosti. (2) Traìlac izvr{enja moè prijedlog iz stava 1. ovog ~lana podnijeti u roku od tri dana od dana obavijesti da stvari nisu na|ene. Ako traìlac izvr{enja ne podnese taj prijedlog u odre|enom roku, sud }e obustaviti izvr{enje. (3) Na osnovu rje{enja iz stava 1. ovog ~lana traìlac izvr{enja moè predloìti u istom postupku izvr{enje radi naplate dosu|enog iznosa. Taj se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od osam dana od dono{enja rje{enja iz stava 1. ovog ~lana. (4) Ako prijedlog iz stava 3. ovog ~lana ne bude podnesen u odre|enom roku sud }e obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1. ovog ~lana i druge provedene radnje. (5) Traìlac izvr{enja moè zajedno s prijedlogom za izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona spojiti i prijedlog za dono{enje rje{enja iz stava 1. ovog ~lana. U tom se slu~aju izvr{enje prema ~lanu 197. ovog zakona i postupak iz ovog ~lana provode istovremeno. Sud moè odrediti izvr{enje u smislu odredbe stava 3. ovog ~lana i zapo~eti s njezinim provo|enjem, ali se radnje unov~enja zaplijenjenih dijelova imovine izvr{enika ili prijenos sredstava s njegovog ra~una ne mogu provesti prije nego {to se utvrdi da se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona nije moglo provesti. (6) Ako se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona provede sud }e po slu`benoj du`nosti obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1. ovog ~lana i druge provedene radnje u smislu odredbe stava 5. ovog ~lana. U tom slu~aju traìlac izvr{enja snosi u cijelosti tro{kove izazvane podno{enjem prijedloga iz stava 5. ovog ~lana. 1 Op}enito: Zakon u ovom ~lanu govori o situaciji kada dugovone stvari nisu na|ene ni kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica. Kako bi traìlac izvr{enja u takvoj situaciji izbjegao ponovno vra}anje na dugotrajnu parnicu radi utvr|ivanja svog prava na isplatu vrijednosti dugovane stvari, po osnovu naknade {tete ili sticanja bez osnova, zakonodavac mu omogu}ava da pod istim uslovima, u izvr{enom postupku koji jo{ uvijek te~e, stekne novu izvr{nu ispravu koja sada glasi na nov~ani iznos. Taj nov~ani iznos je ograni~en samo na vrijednost dugovane stvari, te time nije obuhva}ena {teta koju traìlac izvr{enja eventualno trpi zbog docnje izvr{enika. Za eventualni iznos {tete koji prelazi vrijednost dugovane stvari, traìlac izvr{enja }e morati pokrenuti poseb-
^lan 198 575
nu parnicu, gdje }e sud prilikom odre|ivanja iznosa {tete, po prigovoru izvr{enika, voditi ra~una o vrijednosti stvari koja je eventualno ispla}ena traìocu izvr{enja u izvr{nom postupku. 2 U odnosu na raniji tekst Zakona, stavovi peti i {esti su u potpunosti novi, dok je u ostalim stavovima na nekoliko mjesta istaknuto da se sve radnje predvi|ene ovim ~lanom odvijaju u okviru istog izvr{nog postupka, uz poo{travanje discipline pona{anja koje se traì od traìoca izvr{enja po ovom ~lanu (prijetnja gubitkom tih prava). O~igledan cilj ovako koncipiranog ~lana je bio da traìocu izvr{enja omogu}i maksimalno pove}anje efikasnosti kori{tenja ovog instituta koji je postojao i u ranijem zakonu, uz istovremeno poo{trenje njegove odgovornosti da sva svoja prava koristi na na~in i u vrijeme kako je to predvi|enim ovim ~lanom. Komentar uz stav 1: Kod postupka iz stava 1. ovog ~lana radi se u su{tini o jednoj vrsti skra}ene parnice za isplatu vrijednosti dugovane stvari kao dijela naknade {tete, ~ija je specifi~nost da se vodi po pravilima izvr{nog postupka. Taj postupak se odvija gotovo po automatizmu i efikasniji je nego sama parnica, s obzirom da se ovdje ne treba dokazivati pravni osnov zahtjeva, a sudija ili stru~ni saradnik koji treba da donese rje{enje kao izvr{nu ispravu je dovoljno upoznat sa predmetom, da moè brzo i efikasno odgovoriti na zahtjev traìoca izvr{enja. Me|utim, sa druge strane, treba imati u vidu da je jedna od karakteristika ovog postupka dvostepenost odlu~ivanja, gdje je, za razliku od parnice, isklju~en tre}i stepen odlu~ivanja po vanrednom pravnom lijeku, jer u izvr{nom postupku, prema ~lanu 14 ZIP-a, nije dozvoljeno ulaganje revizije ili ponavljanja postupka. Na taj na~in traìlac izvr{enja treba da bude svjestan da su njegova prava vi{e limitirana u ovom postupku, nego {to bi to bilo u slu~aju pokretanja parni~nog postupka, ali je s druge strane ovaj postupka nesumnjivo efikasniji. Ovim pravom se traìlac izvr{enja moè koristiti u roku od tri dana od kada je obavije{ten da stvari nisu na|ene kod izvr{enika ili tre}eg lica. Ovaj izraz na|en kojeg zakonodavac koristi kada govori o tre}em licu, uzrokovao je odre|ene diskusije i dileme u praksi, jer je postojalo stanovi{te da stvari kod ovog sredstva izvr{enja ne mogu biti na|ene kod tre}eg lica, s obzirom da sudski izvr{ilac nema prava da prisilno traì i oduzima odre|enu stvar od tog lica. Samim tim, po ovom stanovi{tu, stvari ne mogu biti na|ene od strane sudskog izvr{ioca, koji se, po ovom mi{ljenju, u pogledu nalaènja stvari kod tre}eg lica mora osloniti na volju tog lica, odnosno njegovo htijenje da stvar dobrovoljno preda (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 531). Mi{ljenja sam me|utim da ovakvo stanovi{te nema svoje upori{te u tekstu zakona, s obzirom da se i tre}e lice moè prisiliti na predaju odre|ene stvari, ako se pravo na predaju sa izvr{enika prenese na traìoca izvr{enja te ako traìlac izvr{enja posjeduje izvr{nu ispravu kojom dokazuje svoje pravo na predaju dugovane stvari od tre}eg lica. Na taj na~in zaklju~ujem da ovo pravo iz stava 1. traìlac izvr{enja ne moè koristiti kada tre}e lice odbije da dobrovoljno preda stvar, nego on mora do}i u situaciju da utvrdi da se stvar ne nalazi
576 ^lan 198
kod tre}eg lica. Da bi to utvrdio, traìlac izvr{enja mora od suda zatraìti prijenos potraìvanja i izvr{nu ispravu kao uslov za prinudno oduzimanje stvari od tre}eg. Tek ukoliko se kod tre}eg ni tada ne na|e dugovana stvar, on bi se mogao sluìti svojim pravom iz ovog ~lana. 6 Nadalje, kako smo to ve} ranije naveli u komentaru ove glave, smatram da se ovim pravom traìlac izvr{enja ne moè koristiti ni u slu~aju da je dugovana stvar na|ena kod izvr{enika ili tre}eg lica, ali u takvom stanju da je njena upotrebna i svaka druga vrijednost znatno umanjena. Za detaljnije obrazloènje ovog stava upu}ujem na odgovaraju}e mjesto komentara uz ~lan 197/12 i 13. Zakon ni{ta ne govori na koji na~in se vr{i procjena stvari. U nekim komentarima su se pojavljivale ideje po kojima bi se procjene stvari vr{ile analognom primjenom odredbi ~lana 126. ZIP-a, {to bi zna~ilo da procjenu po redovnom toku stvari vr{i sudski izvr{ilac, a vje{tak samo ako sud tako odlu~i (v. Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 183). Me|utim, imaju}i u vidu tekst ~lana 198, smatram da takvom tuma~enju nema mjesta i da se na ~lan 198, prema ~lanu 21. ZIP-a, imaju shodno primijeniti odredbe ~lanova 147. do 162. ZPP koje govore o vje{ta~enju , (v. isto Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin Luki}, Beograd, 1986, str. 321). To prije svega zna~i da }e procjenu obaviti vje{tak, na na~in i pod uslovima kako je to odre|eno odredbama ZPP-a. Samim tim, izvr{ni sud }e, nakon {to se stranke izjasne o predloènom vje{taku, zaklju~kom odrediti vje{ta~enje vrijednosti dugovane stvari, te narediti pismeno dostavljanje nalaza i mi{ljenja vje{taka sudu. Smatram da bi sud trebao u tom zaklju~ku zatraìti odre|ivanje vrijednosti dugovane stvari koja je ona imala u momentu dospije}a obaveze na njenu predaju, s obzirom da je {teta, djelomi~no izraèna kroz vrijednost stvari, nastala od momenta kada se ta stvar trebala predati traìocu izvr{enja. S obzirom da prije dono{enja rje{enja iz stava 1. ovog ~lana zakon ne predvi|a odràvanje ro~i{ta, proizlazi da nema potrebe da o nalazu i mi{ljenju vje{taka raspravljaju stranke prije nego rje{enje iz ovog stava bude donijeto. S tim u vezi, smatram da sud svoju ocjenu vje{ta~enja daje u samom rje{enju, na koje stranke, umjesto rasprave na glavnom ro~i{tu, imaju pravo prigovora (s obzirom da se radi o prvostepenom rje{enju u izvr{nom postupku v. ~l. 12. st. 2), a potom i àlbe na samo rje{enje po prigovoru. U tom rje{enju, sud }e dakle ne samo odrediti vrijednost dugovane stvari nego }e i pozvati izvr{enika da odre|eni iznos plati traìocu izvr{enja u odre|enom roku (paricioni rok), pod prijetnjom izvr{enja. Nakon {to rje{enje po prigovoru postane pravosna`no, moglo bi se re}i da utvr|enje vrijednosti dugovane stvari ovim rje{enjem ima status ve} presu|ene stvari, i da se o tome u izvr{nom ili u naknadnom parni~nom postupku vi{e ne moè raspravljati, odnosno da }e po prigovoru druge strane, iz tog razloga sud morati odbiti prijedlog za izdavanje novog rje{enja ili tu`be za utvr|ivanje vrijednosti dugovane stvari (u tom smislu i sudska praksa: Povjerilac ne moè u parni~nom postupku da zahtjeva utvr|enje vrijednosti stvari koje su mu dosu|ene presudom a koje prilikom prinudnog izvr{enja
^lan 198 577
nisu prona|ene kod du`nika, ve} to moè zahtjevati samo u izvr{nom postupku. Ovim nije isklju~ena parnica o naknadi {tete., Vrhovni sud Makedonije, Rev. 598/86, od 5. VI 1986, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 257).
9 Komentar uz stav 2:. Pravo koje je dato traìocu izvr{enja ovim ~lanom samo za njega predstavlja mogu}nost, koju on ne mora iskoristiti. Imaju}i u vidu karakteristike samog izvr{nog postupka, traìlac izvr{enja moè ne iskoristiti dato mu pravo, te se odlu~iti da ta svoja prava ostvaruje u posebnoj parnici. Na to nesumnjivo upu}uje ~lan 201. ZIP-a, koji izri~ito odre|uje da pravo koje traìlac izvr{enja ima po ovom ~lanu, nije smetnja pokretanju posebne parnice za naknadu {tete. Za obustavu izvr{nog postupka dovoljno je da traìlac izvr{enja u roku tri dana od obavijesti da stvar nije na|ena ne zahtijeva od suda dono{enje rje{enja kojim bi se izvr{eniku naredilo da traìocu izvr{enja isplati nov~ani iznos. U takvom slu~aju sud je obavezan da donese rje{enje o obustavi izvr{enja, {to sa druge strane ne bi trebalo biti prepreka za pokretanje novog izvr{nog postupka, kojeg traìlac izvr{enja opet moè pokrenuti radi predaje odre|ene stvari. Komentar uz stav 3. i 4: Kako smo ve} ranije rekli, ova mini parnica u okviru izvr{nog postupka rezultira novom izvr{nom ispravom. Da bi se otpo~eo izvr{ni postupak po toj novoj izvr{noj ispravi, rje{enje ne mora biti pravosna`no, jer je o~ito iz stava 3. da se prijedlog za izvr{enje tog rje{enja mora podnijeti u roku od 8 dana od dono{enja rje{enja. To }e zna~iti da eventualno izjavljeni pravni lijek od strane izvr{enika povodom tog rje{enja ne}e imati nikakav uticaj na njegovo izvr{enje, ukoliko traìlac izvr{enja pravovremeno podnese zahtjev za njegovo izvr{enje. Zakonodavac u stavu ~etvrtom izri~ito kaè da }e u slu~aju propu{tanja tog roka sud obustaviti izvr{ni postupak. Kao {to sam naveo i u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, kod obustave izvr{nog postupka radi propu{tanja podno{enja zahtjeva za dono{enje rje{enja iz stava 1. ovog ~lana, mi{ljenja sam da sama ~injenica da je postupak obustavljen po stavu ~etvrtom ne zna~i da traìlac izvr{enja ne moè pokrenuti novi izvr{ni postupak, usmjeren na predaju odre|ene stvari. Iz tog novog postupka traìlac izvr{enja bi opet imao pravo na isplatu nov~anog iznosa, u slu~aju da stvar nije na|ena kod izvr{enika ili tre}eg lica, odnosno pravo na prinudno izvr{enje takvog rje{enja, ukoliko izvr{enik ili tre}e lice dobrovoljno ne plati dugovani nov~ani iznos (v. isto Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 256). Kada traìlac izvr{enja stekne pravo da zatraì izvr{enje rje{enja kojom se naredilo izvr{eniku da traìocu izvr{enja isplati odre|eni nov~ani iznos na ime dugovane stvari, traìlac izvr{enja u svom prijedlogu odre|uje na kojoj izvr{enikovoj imovini }e se provesti izvr{enje radi namirenja nov~ane tra`bine. Prema op{tim pravilima ZIP-a, to moè biti bilo koja imovina izvr{enika (pokretnine, nekretnine, potraìvanja). Me|utim, za razliku od drugih izvr{enja gdje se mjesna nadle`nost odre|uje prema sredstvu izvr{enja, ovdje to nije slu~aj, nego zakonodavac u stavu 3. ovog ~lana odre|uje nadle`nost istog suda (u istom postupku). To dalje zna~i da }e izvr{enje voditi ranije mjesno
10
11
578 ^lan 198
nadle`ni sud, a sud na ~ijoj teritoriji se nalazi predloèni predmet izvr{enja, ukoliko je razli~it, }e eventualno postupati samo kao zamoljeni sud. 12 Komentar uz stav 5:. Prema novim rje{enjima stava 5. i 6. ovog ~lana, prijedlog za pokretanje izvr{nog postupka usmjerenog na predaju stvari moè se kombinovati sa zahtjevom da se odredi vrijednost koju izvr{enik treba da plati za slu~aj da se dugovana stvar ne na|e ni kod izvr{enika niti kod tre}eg lica. To }e zna~iti da }e se u istom prijedlogu za izvr{enje od suda zahtijevati i oduzimanje dugovane stvari i odre|ivanja njene nov~ane vrijednosti te da }e se postupci za obje ove vrste izvr{enja voditi istovremeno. Me|utim, u praksi, u ve}ini slu~ajeva }e se izvr{enje oduzimanjem stvari od izvr{enika provoditi prije, s obzirom da se ono sastoji od tri sudske radnje (izdavanje rje{enja o izvr{enju, uru~enje tog rje{enja i oduzimanje na|ene stvari) koje se relativno lako i brzo provode. Stoga }e se, kada se radi o oduzimanju stvari od izvr{enika, po na{em mi{ljenju, vrlo te{ko do}i u situaciju koju odre|uje zakonodavac u stavu 5., po kojem izvr{enje po rje{enju o pla}anju vrijednosti dugovane stvari nije mogu}e prije no {to postane jasno da izvr{enje putem oduzimanja stvari nije dalo rezultate. Jedina mogu}nost da do toga do|e postoji ako se oduzimanje stvari vr{i od tre}eg lica, s obzirom da taj postupak traje duè, i da je potrebno preduzeti niz sudskih radnji prije no {to do|e do poku{aja da se stvar prisilno oduzme od tre}eg lica (prijenos tra`bine, poseban postupak izvr{enja za predaju stvari od tre}eg lica i dr). U toj bi se dakle situaciji moglo desiti da se u istom momentu kada sud obavijesti traìoca izvr{enja da stvar nije na|ena ni kod tre}eg lica, postupak izvr{enja po rje{enju o procijenjenoj vrijednosti dugovane stvari ve} nalazi u fazi prodaje stvari koje su predloène za izvr{enje, odnosno prijenosa sredstava sa ra~una. Samim time zakonodavac isti~e da se prodaja stvari odnosno prijenos sa ra~una moè obaviti samo ako je utvr|eno da stvar nije na|ena ni kod izvr{enika niti tre}eg lica. Komentar uz stav 6:. U stavu 6. zakonodavac reguli{e situaciju kada je postupak izvr{enja rje{enja o odre|ivanju visine vrijednosti dugovane stvari ve} zapo~eo a dugovana stvar je u me|uvremenu predana traìocu izvr{enja. Zakon u ovakvoj situaciji logi~no odre|uje da }e sud po slu`benoj du`nosti obustaviti dalje izvr{enje, ukinuti sve provedene radnje, te odrediti da traìlac izvr{enja snosi tro{kove nedovr{enog izvr{enja. Sudska praksa:
13
Kakav je odnos izme|u ~lana 293. ZOO i ~lana 214. ZIP-a? Kada du`nik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je odre|en pravomo}nom odlukom, vjerovnik moè traìti izvr{enje odluke u sudskom izvr{nom postupku, ili }e pozvati du`nika da obavezu ispuni u naknadnom, primjerenom roku i izjaviti da ne}e primiti ispunjenje, ve} }e traìti naknadu zbog neispunjenja. Ako je vjerovnik koristio mogu}nost predvi|enu odredbom ~lana 293, st. 1. ZOO-a, on ne moè vi{e traìti prisilno izvr{enje pravomo}ne odluke (~lan 293 st. 2. ZOO), jer se time odrekao prava da traì prisilno izvr{enje. Iz toga
^lan 199 579
slijedi zaklju~ak da poslije podno{enja zahtjeva za prisilno izvr{enje pravomo}ne odluke vjerovnik ne moè vi{e koristiti pravo iz ~lana 293, st.1. ZOO. No, to ne zna~i da u tom slu~aju ne moè vi{e traìti naknadu {tete u slu~aju da prisilno izvr{enje nije bilo uspje{no, u skladu s odredbom ~lana 214. ZIP-a, ili po op{tim pravilima o naknadi {tete bez kori{tenja prava iz spomenute odredbe (~lan 218. ZIP-a). (Stav privrednih sudova (XX), od 10. do 12. VI 1987. Informator, br 3510/87, navedno po: Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 166)
^lan 199. Izvr{enje radi isporuke zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Ako je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza na isporuku odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, izvr{enje se provodi na na~in propisan za predaju odre|enih stvari. 1 Op}enito: Tekst ovog ~lana se u su{tini nije mijenjao u odnosu na raniji tekst zakona. Kao i u ranijem rje{enju, kada se radi o izvr{enju radi isporuke zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, Zakon upu}uje na primjenu odredbi koje reguli{u predaju odre|enih stvari. Prema tome, nema razlike u postupku izvr{enja radi o oduzimanju stvari od izvr{enika ili tre}eg lica, bez obzira da li se radi o odre|enim ili zamjenjivim stvarima. ZIP ne daje definiciju zamjenjivih stvari, pa se taj pojam odre|uje prema op{tim pravilima stvarnog prava. Najop{tija definicija kaè da su zamjenjive stvari one pokretne stvari koje su odre|ene po rodu i vrsti. Obaveza ~iji je predmet zamjenjiva stvar se u pravnoj nauci naziva generi~kom obligacijom i njena najva`nija karakteristika je da njen predmet nije u potpunosti odre|en. Ta neodre|enost ~esto u ìvotu prouzrokuje nesuglasice izme|u du`nika i povjerioca, prije svega u odnosu na kvalitetu zamjenjive stvari koja je predmet obaveze i koju ta stvar treba imati. Ista vrsta problema pojavljuje se i u izvr{nom postupku, ukoliko je obaveza iz izvr{ne isprave neodre|ena na spomenuti na~in. Ukoliko kvaliteta i karakteristike predmeta generi~ke obligacije nije odre|ena izme|u du`nika i povjerioca, ZOO, odredbama ~lana 311. st. 1., predvi|a da je du`nik u obavezi predati zamjenjivu stvar srednje kvalitete. Smatram da se navedena odredba moè primijeniti i u slu~aju da je generi~ka obligacija odre|ena izvr{nom ispravom. Me|utim, i pored ovih odredbi, jo{ uvijek ima prostora za razli~ito tuma~enje termina srednje kavlitete izme|u du`nika i povjerioca, te bi, u cilju izbjegavanja bilo kakvih nedoumica, trebalo u~initi sve da se u izvr{noj ispravi obaveza izvr{enika na predaju zamjenjivih stvari defini{e na {to iscrpniji na~in (naro~ito u odnosu na kvalitetu dugovanih stvari). U suprotnom, izvr{ni sud }e se morati rukovoditi gore navedenim odredbama
580 ^lan 200
ZOO, kako prilikom oduzimanja stvari od izvr{enika, tako i u slu~aju procjene stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika. To bi moglo uzrokovati odre|ene probleme u primjeni odredbe ~lana 311. stav 1. ZOO jer }e izvr{ni sud morati odlu~iti koja kvaliteta se u svakom pojedina~nom slu~aju smatra srednjom. 4 U vezi sa ~lanom 199. ZIP-a postavlja se i pitanje njegove primjene kada izvr{na isprava odre|uje samo obavezu izvr{enika da isporu~i traìocu izvr{enja zamjenjive stvari, bez navo|enja da se te stvari nalaze kod izvr{enika. S tim u vezi, smatram da se ovo sredstvo izvr{enja ne moè primijeniti na takve slu~ajeve, odnosno da se ono ima primijeniti samo onda kada izvr{na isprava izri~ito odre|uje obavezu izvr{enika da isporu~i zamjenjive stvari traìocu izvr{enja koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica. Sa tim se mogu izjedna~iti i u praksi ~esti slu~ajevi kada se lokacija zamjenjivih stvari moè odrediti indirektno, prema mjestu gdje se nalazi masa zamjenjivih stvari (silos, plantaà, skladi{te i dr.), iz kojih se treba izdvojiti dugovana koli~ina zamjenjivih stvari, a koje pripadaju izvr{eniku ili tre}em licu. Kada se radi o izvr{enju izvr{ne isprave koja glasi samo na obavezu isporuke zamjenjivih stvari, bez navo|enja gdje se te stvari nalaze, mi{ljenja sam da se u takvim slu~ajevima moè samo primijeniti ~lan 208. ZIP-a, jer je ta obaveza takva po svojoj prirodi da je moè ispuniti i druga osoba. U pogledu svega drugog vezanog za izvr{enje obaveze da se isporu~e zamjenjive stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, upu}ujem na komentare koji su dati uz ~lan 197. Zakona. ^lan 200. Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica (1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica, izvr{enje }e se provesti uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~lana 198. ovog zakona. Prilikom procjene vrijednosti stvari uzet }e se u obzir potreba njihove nabavke na drugoj strani. (2) Ako tokom izvr{nog postupka do|e do promjene vrijednosti zamjenjivih stvari, traìlac izvr{enja moè zatraìti od suda novu procjenu, te naloìti izvr{eniku pla}anje razlike u vrijednosti. U tom slu~aju primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe stava 1. ovog ~lana. 1 Op}enito: U odnosu na raniji zakon, ovaj ~lan je pretrpio su{tinske izmjene. Prema ranijem zakonu u ovakvim situacijama traìlac izvr{enja je pod odre|enim uslovima dobijao ovla{tenje da zamjenjive stvari nabavi na strani, dok sada to vi{e nije slu~aj. Razlog ovakvim izmjenama ovog ~lana treba traìti u stavu zakonodavca da se dosada{nji mehanizam prinudnog izvr{enja u ovakvim slu~ajevima pokazao neefikasnim, te ga je u potpunosti valjalo mijenjati.
^lan 200 581
Komentar uz stav 1: Kako smo ve} rekli, prema ranijim odredbama ~lana 216. ZIP-a, u situaciji kada nije mogao da na|e dugovane zamjenjive stvari ni kod izvr{enika niti kod tre}eg lica, traìlac izvr{enja je bio ovla{ten da od suda traì odobrenje da na tro{ak izvr{enika sam nabavi zamjenjive stvari na strani, te da sud odredi izvr{eniku da poloì iznos novca iz kojeg bi traìlac izvr{enja pla}ao nabavu tih stvari. Tek onda ako traìlac izvr{enja ne bi uspijevao da u datom mu roku pribavi stvari na drugoj strani, odnosno i prije toga, ukoliko bi dokazao da se te stvari ne mogu nabaviti na takav na~in, on bi bio ovla{ten da od suda traì procjenu dugovanih stvari i naredbu izvr{eniku da mu isplati taj nov~ani iznos. Po pravosna`nosti tog rje{enja, traìlac izvr{enja bi u odre|enom roku mogao pokrenuti izvr{ni postupak, ali sada radi namirenja nov~anog potraìvanja. Prema tome, isplata vrijednosti dugovane stvari mogla se po ranijim propisima traìti samo ukoliko traìlac izvr{enja nije uspio da nabavi stvari na drugoj strani, ~ime se vr{ila sudska kontrola nabave tih stvari, radi izbjegavanja eventualne manipulacije od strane traìoca izvr{enja. Novi Zakon o izvr{nom postupku napu{ta ovakav koncept izvr{enja kada dugovane zamjenjive stvari nisu na|ene ni kod izvr{enika niti kod tre}eg lica, te elimini{e kao suvi{nu raniju fazu po kojoj je traìlac izvr{enja bio obavezan da prvo poku{a nabaviti dugovane stvari na drugoj strani. Smatralo se da ta faza nepotrebno odugovla~i izvr{ni postupak, te da na traìoca izvr{enja stavlja dodatni teret, ~iji je jedini cilj za{tita izvr{enika od eventualnih zloupotreba traìoca izvr{enja. Prema novoj koncepciji ZIP-a, gdje izvr{enik mora da snosi sve eventualne negativne posljedice izvr{enja s obzirom da je on u paricionom roku propustio da svoju obavezu ispuni traìocu izvr{enja, izvr{enje u slu~aju isporuke zamjenjivih stvari je pojednostavljeno i izjedna~eno u postupanju sa izvr{enjem radi predaje odre|ene stvari. S tim u vezi upu}ujem na odgovaraju}e komentare uz ~lan 198., gdje su navedena op{irnija obja{njenja ovog sredstva izvr{enja. Komentar uz stav 2:. U odnosu na izvr{enje radi predaje odre|ene stvari, razlika je u tome {to ovdje zakonodavac posredno odre|uje da sud utvr|uje vrijednost zamjenjivih stvari u trenutku kada se ova ispla}uje traìocu izvr{enja. Do takvog se zaklju~ka dolazi tuma~enjem ovog stava, koji predvi|a da }e traìlac izvr{enja, u slu~aju promjene vrijednosti stvari do izvr{enja obaveze o pla}anju, imati pravo da traì korekciju te vrijednosti, o ~emu sud odlu~uje na na~in opisan u ~lanu 198. (tj. rje{enjem). Prema tome, ukoliko je sud ve} izvr{io procjenu dugovanih stvari, te donio rje{enje o obavezi izvr{enika da isplati procijenjeni iznos vrijednosti, to zna~i da }e sud, po zahtjevu traìoca izvr{enja, mo}i mijenjati dio rje{enja koji se odnosi na procjenu vrijednosti sve dok izvr{enje nije zavr{eno. Uzmimo, naprimjer, da je traìlac izvr{enja traìo izvr{enje protiv izvr{enika radi isplate 1000 KM zbog nemogu}nosti da se zamjenjive stvari na|u kod izvr{enika ili tre}eg lica. Pretpostavimo zatim da je traìlac izvr{enja predloìo izvr{enje na izvr{enikovim pokretnim stvarima radi isplate ovih 1000 KM. Taj se postupak, kao {to je opisano u glavama X i XI ZIP-a, sastoji od vi{e faza, i po pravilu traje jedan duì vremenski period. U tom periodu mogu}e je da se vrijednost dugovanih zamjenjivih stvari promijeni, i prema stavu 2. ~lana 200., traìlac izvr{enja je
582 ^lan 201
u mogu}nosti da u toku izvr{nog postupka traì izmjenu procijenjene vrijednosti, u skladu sa promjenama na trì{tu. U takvim uslovima, po zahtjevu traìoca izvr{enja, sud ne}e obustavljati zapo~eto izvr{enje, nego }e samo izmijeniti ve} doneseno rje{enje u dijelu koji se ti~e odre|ivanja vrijednosti dugovanih stvari, te isplatiti iz prodajne cijene pokretnih stvari novoodre|eni iznos. 5 Izmjena prvobitnog rje{enja, po mom mi{ljenju trebala bi se izvr{iti dono{enjem drugog rje{enja, protiv kojeg bi izvr{enik imao pravo da izjavi poseban prigovor. Pod tim uslovima, sud ne bi mogao namiriti traìoca izvr{enja u izmijenjenom iznosu prije no {to bi rje{enje o izmjeni vrijednosti postalo izvr{no. Ako bi se u me|uvremenu traìlac izvr{enja namirio u iznosu koji je ranije bio odre|en rje{enjem o izvr{enju, on bi ostvario pravo na isplatu dodatnog iznosa novca naknadno. Me|utim, traìlac izvr{enja ne}e imati pravo da podnese zahtjev za novu procjenu dugovanih stvari ukoliko je ve} namiren. ^lan 201. Pravo na nadoknadu {tete Odredbama glave XVII ovog zakona ne dira se u pravo traìoca izvr{enja da u parnici traì od izvr{enika nadoknadu {tete koja mu je nanesena tim {to mu predaja odnosno isporuka stvari nije obavljena. 1 2 Op}enito: U ne{to druga~ijem jezi~ko tehni~kom stilu, ista odredba je postojala i u ranijem zakonu. Prema ~lanovima 197. i 200. ZIP-a traìlac izvr{enja moè, ukoliko je prinudno izvr{enje za oduzimanje dugovanih stvari bezuspje{no poku{ano, zatraìti od suda da procijeni vrijednost tih stvari (i odre|enih i zamjenjivih) te da u okviru istog postupka pokrene izvr{enje za naplatu tog nov~anog iznosa. Kako sam ve} isticao i u komentaru uz ~lan 197., smatram da se ovdje u stvari radi o naknadi djelimi~ne {tete koju svaka osoba u ovakvoj situaciji trpi. To je {teta koju zakonodavac izraàva kroz vrijednost dugovane stvari i pod tim uslovima traìlac izvr{enja ima privilegiju da to svoje pravo u odnosu na vrijednost dugovane stvari ostvaruje odmah u izvr{nom postupku, bez potrebe da po op{tim pravilima pokre}e parnicu za naknadu {tete (v. isto Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 260). Pored {tete izraène u vrijednosti dugovane stvari, traìlac izvr{enja moè da trpi i druge vidove {tete. Tu se moè raditi npr. o afekcionoj vrijednosti koju je dugovana stvar imala za traìoca izvr{enja, o {teti zbog zadocnjenja sa izvr{enjem obaveze i sl. Nadalje, traìlac izvr{enja moè pretrpjeti {tetu i u odnosu na izmaklu dobit. Takvi se vidovi {tete traìoca izvr{enja me|utim ne mogu ostvarivati prema ~lanu 198. odnosno 200. ZIP-a, nego }e on u tu svrhu morati pokrenuti posebnu parnicu. ^lan 201. upravo nagla{ava da bez obzira na eventualnu naplatu vrijednosti dugovane stvari u izvr{nom postupku, traìlac izvr{enja i dalje ima pravo da u posebnoj parnici dokazuje nastanak i drugih vrsta {teta po njega.
^lan 202 583
Ostaje otvoreno pitanje da li materijalnopravna odredba ~lana 201. zna~i i da se naknada {tete po osnovu vrijednosti dugovanih stvari moè ostvarivati u parnici prije a i neovisno o tome da li je traìlac izvr{enja zatraìo primjenu ~lana 198. odnosno 200. ZIP-a u izvr{nom postupku. U praksi su postojala mi{ljenja da se posebna parnica za naknadu {tete u vrijednosti dugovane stvari ne bi mogla pokrenuti, jer takvu mogu}nost traìlac izvr{enja ima samo u okvirima izvr{nog postupka. Slijedom takvog tuma~enja, imali bismo situaciju po kojoj bi traìlac izvr{enja, ukoliko propusti da koristi pravo dato mu ~lanom 198. i 200., radi ispravke tog propusta jedino mogao da ponovo pokrene izvr{eni postupak radi predaje odre|enih ili zamjenjivih stvari, kako bi opet eventualno bio u poziciji da se koristi pravom iz ~lanova 198. i 200. Mi{ljenja sam da se takvo tuma~enje odredbi ~lana 201. kao i posljedice koje bi iz toga proizlazile mogu smatrati apsurdnim. Imaju}i u vidu sam tekst ~lanova 198., 200. i 201. ZIP-a, smatram da zakonodavac ni u jednom ~lanu ne spominje gubitak prava na pokretanje posebne parnice za naknadu {tete. Smatram da bi zakonodavac tako ozbiljne posljedice morao i htio izri~ito napomenuti u tekstu zakona. S obzirom da o~igledno to nije tako, mi{ljenja sam da su ~lanovi 198. i 200. samo alternativna prava traìoca izvr{enja, pored postoje}ih op{tih pravila za ostvarenje naknade {tete, a nikako njihova zamjena. Na taj na~in smatram da tu`bu traìoca izvr{enja za naknadu {tete u odnosu na vrijednost dugovane stvari parni~ni sud ne moè odbaciti zbog nedostatka njegovog pravnog interesa, jer bi se time ~lanovima 198,, 200. te 201. ZIP-a, dalo zna~enje koje oni ni po jednom tuma~enju ne mogu imati (v. sli~no Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 538).
XVIII - IZVR{ENJE
RADI ISPRA `NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI
^lan 202. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti i za provedbu tog izvr{enja, mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. 1 Op}enito: ^lan gotovo identi~nog teksta postojao je i u ranijem ZIP-u. Dakle, u odnosu na mjesnu nadle`nost suda, u novom ZIP-u nije bilo nikakvih izmjena od su{tinskog zna~aja. Odredbama ove glave Zakon odre|uje izvr{enje ispra`njenjem i predajom nekretnine. Pod nekretninom se po op{tim principima stvarnog prava podrazu mijevaju zemlji{te i zgrade. Na ovaj na~in sud vr{i prinudno izvr{enje samo na osnovu izvr{ne isprave koja je donijeta u sudskom postupku. Pored sudskog izvr{enja, izvr{enje
584 ^lan 203
ispra`njenjem i predajom nekretnine moè se vr{iti i u upravnom postupku na osnovu odluke iz tog postupka, kada samo prinudno izvr{enje vr{e upravni . organi po pravilima administrativnog izvr{nog postupka. 4 Za odlu~ivanje, kao i za provedbu ispra`njenja i predaje nepokretnosti, mjesno nadleàn je sud na ~ijoj se teritoriji i nalazi ta nekretnina. Time ZIP dosljedno slijedi princip iz ~lana 42. ZPP-a po kojem je za su|enje o pravima na nekretninama isklju~ivo nadleàn sud na ~ijoj se teritoriji nalazi ta nekretnina. Istim ~lanom ZPP-a je odre|eno i da }e u slu~aju da se nekretnina nalazi na teritoriji vi{e sudova svaki od tih sudova biti nadleàn za rje{avanje spora povodom te nekretnine. U ovakvim slu~ajevima, dakle, ostavlja se na volju tuìocu da bira kojem }e od vi{e nadle`nih sudova podnijeti tu`bu. Primjenjuju}i ove principe na osnovu ~lana 21. stav 1. ZIP-a na postupak sudskog izvr{enja, to }e zna~iti da }e, u 5 slu~aju da se nekretnina nalazi na teritoriji vi{e sudova, jedan od tih sudova kojem je podnijet prijedlog za izvr{enje biti mjesno nadleàn za izvr{enje na ~itavoj nekretnini, tj. taj sud }e odrediti i provesti izvr{enje na ~itavoj nekretnini, bez obzira {to se dijelovi te nekretnine nalaze i na teritoriji drugih sudova. U slu~aju da se traìlac izvr{enja obrati sa svojim prijedlogom za izvr{enje mjesno nenadle`nom sudu, analogno ~lanu 19. ZPP-a, izvr{ni se sud moè oglasiti mjesno nenadle`nim, po slu`benoj du`nosti ili po prijedlogu izvr{enika, najkasnije povodom uloènog prigovora izvr{enika na rje{enje o izvr{enju. Naime, smatram da odgovoru na tu`bu iz ~lana 19. ZPP u izvr{nom postup, ku odgovara ulaganje prigovora izvr{enika, jer se tim podneskom izvr{enik, kao i tuèni odgovorom na tu`bu u parni~nom postupku, prvi put upu{ta u spor povodom odre|enog izvr{enja. Shodnom primjenom ~lana 20. ZPP-a, u slu~aju da se sud rje{enjem oglasi mjesno nenadle`nim, nakon pravomo}nosti tog rje{enja, uputit }e predmet mjesno nadle`nom sudu najkasnije u roku od tri dana, a radnje koje je poduzeo ne}e biti bez va`nosti samo radi toga {to ih je poduzeo mjesno nenadle`ni sud. ^lan 203. Na~in provo|enja izvr{enja (1) Izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sud ski izvr{ilac, nakon {to udalji lice i ukloni stvari s nepokretnosti, preda je nepokretnost u posjed traìoca izvr{enja. (2) Ispra`njenju i predaji nepokretnosti moè se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rje{enja o izvr{enju, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rje{enja kojim je prigovor izvr{enika odbijen. (3) Ako je to potrebno, sud }e protiv lica koja ometaju provo|enje izvr{enja izre}i nov~ane kazne iz ~lana 17. ovog zakona. (4) Na zahtjev suda, policija i organ socijalnog staranja du`ni su pruìti svu potrebnu pomo} u provo|enju radnji iz stava 1. ovog ~lana.
^lan 203 585
(5) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provo|enja izvr{enja duàn je osigurati traìlac izvr{enja na zahtjev sudskog izvr{ioca koji traìocu izvr{enja mora biti saop{ten najkasnije osam dana prije provo|enja izvr{enja. 1 Op}enito: Ovaj ~lan sadrì nove stavove - tri, ~etiri i pet, koji u ranijem tekstu zakona nisu postojali. Isto tako, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, u stavu drugom sada je preciziran moment od kojeg izvr{eniku te~e rok za ispra`njenje i predaju nekretnine. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio pojasniti postupanje suda, njegova ovla{tenja u odnosu na policiju, organe socijalnog staranja i traìoca izvr{enja, te poo{triti odgovornost ne samo izvr{enika nego i svih lica i organa koja ne postupaju po nalozima suda. 2 Komentar uz stav 1: Sama tehnika poduzimanja radnji u ovom sredstvu izvr{enja je, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, ostala ista. Sudski izvr{ilac je dakle taj koji prvo uklanja lica i pokretne stvari sa nekretnine, te je potom predaje traìocu izvr{enja u posjed. Eventualno protivljenje izvr{enika radnja ma izvr{enja, odnosno njegovo nepostupanje po nalogu suda da isprazni i napusti nekretninu (zaklju~avanje prostorija npr.) i dalje ne predstavljaju razlog za bilo kakvo odga|anja sprovo|enja ovog sredstva izvr{enja. Na po~etku valja istaknuti da se ovo sredstvo izvr{enja moè predloìti i sprovesti samo ako je osnov ispra`njenja i predaje nekretnine sudska odluka ili sudsko poravnanje. Podrazumijeva se, dakle, da ako se radi o upravnom rje{avanju tada postupak ispra`njenja i predaje nekretnine u posjed vodi upravni organ po pravilima upravnog izvr{nog postupka. Izvr{ne radnje kojim se ostvaruje ovo sredstvo izvr{enja mogu se podijeliti u dvije grupe: a) radnje ispra`njenja nekretnine od stvari i lica i b) radnje predaje te nekretnine u posjed traìoca izvr{enja. Same radnje ispra`njenja nekretnine obuhvataju uklanjanje lica te uklanjanje pokretnih stvari sa nekretnine. Kada se govori o ispra`njenju nekretnine od lica, treba imati na umu da je ovo izvr{enje usmjereno protiv samog izvr{enika i svih onih koji se po osnovu posjeda izvr{enika (dakle bez posebnog pravnog osnova) nalaze u ili na nekretnini (v. isto Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa) Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 541) To }e zna~iti da }e u slu~aju da izvr{na isprava glasi samo na obavezu izvr{enika da nekretninu, slobodnu od lica i stvari, preda u posjed traìocu izvr{enja, izvr{enjem biti zahva}ena i sva ona lica koja svoj posjed nekretnine izvode iz takvog posjeda izvr{enika (~lanovi porodice, namje{tenici i dr.). U situaciji kada se u posjedu nekretnine nalaze tre}a lica, koja svoje pravo na posjed izvode po osnovu nekog pravnog posla sa izvr{enikom (dakle postoji poseban pravni osnov za njihov posjed, npr. ugovor o zakupu), u dosada{njoj sudskoj praksi i teoriji je bilo dominantno stanovi{te da se prinudno ispra`njenje nekretnine u izvr{nom postupku ne moè odnositi na njih. U odnosu na pomenuti posjed tre}ih lica, smatra se da se izvr{enik nalazi samo
586 ^lan 203
u posrednom posjedu, te se i nekretnina moè predati traìocu izvr{enja samo u takav posjed. U slu~aju da se radi o predaji posrednog posjeda, smatraju zastupnici ovog stanovi{ta, tada se traìocu izvr{enja nekretnina ne predaje u fizi~ki posjed, nego se samo neposredni posjednik obavje{tava da posredni posjed vi{e ne drì izvr{enik nego traìlac izvr{enja. Nadalje, po ovom stanovi{tu, predaja nekretnine traìocu izvr{enja u neposredan posjed (odnosno uklanjanje pod ovakvim okolnostima tre}ih lica sa nekretnine) moglo bi biti samo eventualno predmet nekog novog i posebnog parni~nog te nakon toga i izvr{nog postupka (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2211, i Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 541). 6 Vezano za lica koja moraju napustiti nekretninu, treba isto tako napomenuti da ukoliko se neko tre}e lice nalazi u suposjedu nekretnine zajedno sa izvr{enikom, a pri tome svoje pravo ne izvodi iz prava izvr{enika i njegovog posjeda nad nekretninom, izvr{enje ne moè biti usmjereno protiv tog lica ukoliko i ono nije navedeno u izvr{noj ispravi. Ovakav stav proizlazi iz op{tih pretpostavki za izvr{enje, po kojima izvr{na isprava mora da defini{e prije svega vrstu obaveze i njenog nosioca (~lan 27). U praksi nisu bili rijetki slu~ajevi da tre}a lica koja prisustvuju izvr{enju, prilikom poduzimanja pojedinih izvr{nih radnji, zatraè od sudskog izvr{ioca da zastane sa izvr{enjem, s obzirom na postojanje nekog njihovog prava koji spre~ava provo|enje izvr{enja. Smatram da bi uprkos tom zahtjevu, sudski izvr{ilac u ovakvim slu~ajevima morao nastaviti provo|enje prinudnog izvr{enja, pri ~emu bi eventualno mogao samo da zainteresovano lice uputi da zahtjev te sadrìne podnese sudu (kao prigovor tre}eg lica). Ovakvo se rje{enje ~ini logi~nim prije svega zbog ~injenice da sudski izvr{ilac nije ovla{ten niti da raspravlja o prigovoru tre}eg lica, niti da zbog toga odga|a provo|enje izvr{enja. Druga~iji stav vodio bi otvaranju mogu}nosti odugovla~enja i odga|anja postupka izvr{enja, {to je u izrazitoj suprotnosti sa toliko puta ponavljanom novom koncepcijom ZIP-a. Kod ovog sredstva izvr{enja naj~e{}i slu~aj }e biti da se sve radnje izvr{enja poduzimaju hronolo{kim redom i u istom vremenskom periodu (danu), neophodnim za okon~anje izvr{enja. Me|utim, kod ovog sredstva mogu}e je i takvo izvr{enje kod koga }e radnje biti podijeljene u dvije grupe koje }e se izvr{avati u dva vremenski odvojena perioda. Tako je dakle mogu}e da sudski izvr{ilac, po ranijem dogovoru sa traìocem izvr{enja, prvo isprazni nekretninu od lica i stvari, da bi je tek kasnije (sljede}i dan, recimo) predao traìocu izvr{enja. Mogu}e je da se na ovakav na~in izvr{enja odlu~i i sudski izvr{ilac iz opravdanih razloga, o ~emu je svakako neophodno prethodno upozoriti traìoca izvr{enja. Pored lica, sudski izvr{ilac uklanja i pokretne stvari sa nekretnine, bez obzira na protivljenje izvr{enika ili tre}ih lica. On, dakle, uklanja pokretne stvari bez obzira da li radnjama izvr{enja prisustvuje izvr{enik i bez obzira da li su prostorije nekretnine eventualno zaklju~ane. Pri tome sudski izvr{ilac ne mora da
^lan 203 587
vodi ra~una o pravu vlasni{tva na stvari koje su u posjedu izvr{enika. Vlasni~kopravni odnos nije bitan za sudskog izvr{ioca jer se stvari koje se zateknu u posjedu izvr{enika predaju njemu, traìocu izvr{enja ili pod odre|enim uslovima drugim licima. Samim uklanjanjem stvari, dakle, sud ne dira u vlasni~kopravne odnose, i sva prava vlasnika }e se ostvarivati po op{tim pravilima stvarnog ili obligacionog prava (naknada {tete, naprimjer). 10 Kod ovog sredstva izvr{enja mogu}e je i takvo postupanje po kojem bi se traìocu izvr{enja u posjed predala samo nekretnina, bez uklanjanja stvari sa nje. Preduslov za ovo je svakako sporazum izme|u stranaka, i ukoliko takvo ne{to postoji, predajom u posjed same nekretnine, trebalo bi se smatrati da je izvr{ni postupak okon~an. Na taj na~in sud vi{e ne bi bio ovla{ten intervenisati u slu~aju da sporazum stranke ne ispo{tuju, i na to bi se traìlac izvr{enja trebao izri~ito upozoriti. Traìlac izvr{enja bi, dakle, sam snosio rizik zaklju~enja takvog sporazuma, i trpio sve negativne posljedice eventualnog nepo{tivanja tog dogovora. Ne{to druga~ija situacija bi bila ako bi izvr{enik odbio da primi stvari, a traìlac izvr{enja izjavi da on pristaje da ih ~uva do odre|enog roka. U tom slu~aju sudski izvr{ilac }e stvari predati na ~uvanje traìocu izvr{enja sa pozivom izvr{eniku da stvari preuzme u odre|enom roku, pod prijetnjom njihove prodaje i namirenja tro{kova ~uvanja (~l. 204). Pored toga, ovo sredstvo izvr{enja mogu}e je koristiti i ukoliko je nepokretnost ve} ispra`njena, pa bi se radnje izvr{enja sastojale samo od predaje nekretnine u posjed traìocu izvr{enja. Nakon {to se sa nekretnine udalje sva lica te uklone sve pokretne stvari, nekretnina se predaje u posjed traìocu izvr{enja. Ta predaja ima svoje simboli~no ali i pravno zna~enje. Naime, od momenta predaje u posjed traìocu izvr{enja, on postaje posjednik te nekretnine, pa od tog momenta on sti~e i pravo na pravnu za{titu svog posjeda, kako protiv izvr{enika, tako i protiv svih drugih lica (tako: Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 262). U tim smislu je vrlo bitno da sudski izvr{ilac traìocu izvr{enja preda zapisnik o poduzetim radnjama na licu mjesta, jer }e on prije svega sluìti traìocu izvr{enja kao dokaz o na~inu i momentu njegovog uvo|enja u posjed nekretnine. Kako smo ve} naprijed istakli, ovo izvr{enje, koje ide za ispra`njenjem i predajom nekretnine moè biti provdeno i u fazama, tako {to }e se prvo stvari i lica ukloniti sa nekretnine a tek naknadno ta nekretnina predati u posjed traìocu izvr{enja. Iz teksta stava prvog ovog ~lana proizlazi da je za uspje{no okon~anje izvr{nog postupka kod ovog sredstva izvr{enja neophodno da traìlac izvr{enja obavezno prisustvuje izvr{enju (Zakon kaè ...predaje . nepokretnost u posjed traìoca izvr{enja). Tom logikom, sud, dakle, ne bi bio u mogu}nosti da izvr{ni postupak okon~a ukoliko traìlac izvr{enja ne preuzme posjed nad ispra`njenom nekretninom. Kao posljedica takvog tuma~enja ove odredbe, nije rijedak slu~aj u praksi da izvr{ni sud drì otvorenim izvr{ni postupak jer traìlac izvr{enja (iz raznoraznih razloga) i pored zahtjeva suda ne}e da preuzme posjed nad ispra`njenom nekretninom, pri ~emu sud jo{ mora bez ograni~enja vremenskog roka da vodi ra~una i o toj nekretnini (koja je po pravilu zape~a}ena). Po mom mi{ljenju, u ovakvim situacijama, sud bi
11
12
588 ^lan 203
uz analognu primjenu ~lanova 63. st. 3 ZIP-a i 84. i 97. ZPP (o presumpciji povla~enja tu`be kod izostanka tuìoca sa pripremnog ro~ista ili glavne rasprave) morao biti u poziciji da obustavi izvr{ni postupak zbog nemogu}nosti izvr{enja odnosno presumcije povla~enja prijedloga za izvr{enje, i na taj na~in kazni traìoca izvr{enja zbog nepostupanja po nalogu suda (sli~no, v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 543). U tom smislu, sud bi u ovakvim situacijama putem obavje{tenja trebao pozivati traìoce izvr{enja da u ostavljenim im rokovima preuzmu posjed nad ispra`njenim nekretninama, pod prijetnjom obustave izvr{enja zbog nemogu}nosti sprovo|enja izvr{enja odnosno presumpcije odustanka od prijedloga za izvr{enje (o mogu}nosti analogije sa ZPP v. suprotno Daupovi} 9/7, 8 i 10 i Obradovi} 48/6). 13 Komentar uz stav 2: Tekst prvog dijela ovog stava je ostao skoro u potpunosti istovjetan ranijem, s tim {to je novim zakonom ovaj stav u izvjesnoj mjeri pro{iren. Kao prvo treba istaknuti da je obaveza suda da ne postupa po rje{enju o izvr{enju najmanje osam dana od dostave tog rje{enja izvr{eniku. Time je fakti~ki zakonodavac izvr{eniku dao novi rok za dobrovoljno postupanje po izvr{noj ispravi, pri ~emu nije od zna~aja da li je taj rok i nazna~en u rje{enju o izvr{enju. Dakle, sud ne moè postupiti po rje{enju o izvr{enju prije no {to dodatni rok ostavljen ovim ~lanom istekne, bez obzira da li je to u tom rje{enju navedeno ili ne. Iako je u postupku dono{enja novog ZIP-a postojala ideja da se ovaj dodatni rok od osam dana eliminira kao nepotreban, zakonodavac je smatrao da se svim izvr{enicima kod ovog sredstva izvr{enja mora ostaviti dovoljno vremena za njihovo dobrovoljno iseljenje, odnosno napu{tanje nekretnine. U ovakvom stavu zakonodavca moè se prepoznati zahtjev za uvaàvanjem socijalnog momenta dana{nje BiH, jer je ~injenica da su ovom sredstvu izvr{enja danas ponajvi{e izloèna lica koja su iz raznoraznih razlo. ga u toku i nakon rata u BiH mijenjala svoja boravi{ta odnosno prebivali{ta. Rok od osam dana po~inje da te~e od dostave rje{enja o izvr{enju izvr{eniku, pod uslovom da prigovor nije izjavljen. Ako je on izjavljen, taj rok, prema izri~itom zakonskom rje{enju u ovom ~lanu, te~e od dana dostave odluke po . kojoj je uloèni prigovor odbijen. Iako iz gore navedenog proizlazi da ovaj rok obavezuje sud, bez obzira da li je on nazna~en u rje{enju o izvr{enju ili ne, mi{ljenja sam da pozivanje na njega u tom rje{enju sud nikako ne bi smio propustiti. Naime, po mom vi|enju time se na izvr{enika vr{i svojevrsni pritisak da dobrovoljno napusti nekretninu, ili da se, u slu~aju da ne postupi po rje{enju o izvr{enju, pripremi na njeno prinudno napu{tanje. Sud bi dakle trebao formulisati rje{enje o izvr{enju na taj na~in da se izvr{eniku jasno stavi do znanja da sud po protoku tog roka od osam dana moè u svakom trenutku pristupiti prinudnom izvr{enju. Uz male preinake sadrìne rje{enja o izvr{enju (da se nazna~i da }e se po proteku osam dana od prijema rje{enja o izvr{enju ili odbijanju prigovora organizovati prinudna provedba izvr{enja), smatram da se i dalje moè zadràti
14
15
16
^lan 203 589
dosada{nja praksa sudova u kojima je rje{enjem o izvr{enju samo odre|ivano izvr{enje iseljenjem i predajom nekretnine, dok se zakazivanje konkretne deloàcije za odre|eni dan, odre|ivanja obaveze traìoca izvr{enja u tom smislu (obezbje|enje uslova) kao i policije i drugih organa neophodnih za provedbu izvr{enja, moè odrediti naknadno, posebnim zaklju~kom, nakon {to se utvrdi da su ispunjeni svi uslovi za provedbu rje{enja o izvr{enju (protok osam dana od dostave, eventualno obezbje|enje nu`nog smje{taja i dr.). 17 U dosada{njoj sudskoj praksi dosta ~est slu~aj je bio da izvr{na isprava sadrì obavezu izvr{enika da isprazni i preda nekretninu traìocu izvr{enja uz istovremeno obavezu traìoca izvr{enja, da prije nego u|e u posjed te nekretnine izvr{eniku osigura nu`ni smje{taj. Sudovi su u takvim slu~ajevima postupali tako {to su odbijali prijedloge za izvr{enja uz koji traìlac izvr{enja nije priloìo i dokaz da je ispunio obavezu sa svoje strane. U to svrhu kao dokaz su mogli posluìti samo javna isprava ili prema zakonu ovjerena privatna isprava. Sudovi su dakle ispravno tuma~ili da se u ovakvim slu~ajevima radi o uzajamnoj obavezi traìoca izvr{enja i izvr{enika te su postupali u sladu sa odredbama tada{njeg zakona koje danas odgovaraju ~lanu 31. ZIP-a (v. u tom pravcu: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 542) U tom smislu, ne vidim razloge da se i po novom ZIP-u u ovakvim slu~ajevima ne postupa na isti na~in. Raniju sudsku praksu po kojoj ispra`njenje iz stana ili ku}e ne treba vr{iti u zimskom periodu treba napustiti, jer u samom zakonskom tekstu ne postoji upori{te za takvo postupanje sudova. Pored toga, sudovi moraju da imaju u vidu da je ovakva praksa nastala kao logi~an slijed koncepcije ranijeg ZIP-a, po kojem se prije svega vodilo ra~una o interesima izvr{enika. Sa promjenom ove koncepcije kroz novi tekst Zakona, koji sada u izvr{nom postupku prije svega vodi ra~una o interesima traìoca izvr{enja, sudska praksa bi tako|er morala postupati u tom smislu. U takvim uslovima diskusija o odlaganju ovog sredstva izvr{enja u zimskom periodu postaje apsolutno deplasirana. Sli~no stanovi{te bi se trebalo zauzeti i kad je u pitanju pravo izvr{enika da pobere ljetinu sa nekretnine prije nego {to do prinudnog izvr{enja uop{te do|e. Komentar uz stav 3: U ovom stavu zakonodavac daje mogu}nost izvr{nom sudiji da u slu~aju potrebe izrekne nov~anu kaznu iz ~lana 17. ovog zakona. Pri tome zakonodavac ne pravi razliku izme|u izvr{enika i tre}ih lica, te se moè zaklju~iti da se sva lica, uklju~uju}i i samog izvr{enika, mogu na}i pod udarom ovog stava. Me|utim, na prvi pogled, iz samog konteksta ovog i ~lana 17. ovog zakona, nije jasna intencija zakonodavaca u pogledu cilja koje se ovom odredbom trebao ostvariti. Naime, posmatraju}i ~itavu glavu XVIII Zakona, proizlazi da se prinudno izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nekretnine provodi direktno protiv osobe izvr{enika i ostalih sa njim povezanih lica, tako {to se oni, ~ak i uz pomo} policije ako je to potrebno, prinudno udaljuju iz nekretnine, nakon ~ega se ona predaje u posjed traìocu izvr{enja. Dakle, same opstrukcije pri provo|enju izvr{nih radnji se otklanjaju direktnom primjenom sile, te se ne
18
19
20
590 ^lan 203
vidi svrha izricanja nov~anih kazni u momentu izvr{enja. Ovo naro~ito ako se ima u vidu dugotrajnost postupka izricanja i naplate nov~anih kazni, predvi|enih ~lanom 17. Zakona. 21 Eventualni smisao izricanja nov~anih kazni bio bi prije svega naknadno ka`njavanje izvr{enika i drugih lica zbog ometanja samog postupka izvr{enja, ako samo izvr{enje iz nekog razloga ipak nije uspjelo, i to krivicom izvr{enika ili drugih lica. Ka`njavanje izvr{enika ili drugih lica me|utim ne bi moglo do}i u obzir ukoliko je, i pored opstrukcija, nekretnina ispra`njena i predana traìocu izvr{enja, jer ovdje nov~ana kazna prije svega ima za cilj uspje{no okon~anje izvr{nog postupka, i ondje gdje je ono ipak na kraju sprovedeno mislim da nema mjesta naknadnom izricanju ili pak izvr{enju ve} izre~enih nov~anih kazni. (19) Komentar uz stav 4: Ovaj stav izri~ito defini{e obavezu policije i organa starateljstva da, po zahtjevu suda, pruè svu neophodnu pomo} pri ispra`njenju i predaji nekretnine u posjed traìocu izvr{enja. Sud na osnovu svoje vlastite procjene odlu~uje da li }e u konkretnom slu~aju zatraìti pomo} navedenih organa. Pomo} policije }e biti neophodna kada sud o~ekuje otpore pri izvr{enju, za ~ije otklanjanje }e biti potrebna primjena fizi~ke sile, dok }e se pomo} organa socijalnog staranja naj~e{}e traìti ukoliko sud ocjeni da se zbog za{tite interesa djece tokom izvr{enja trebaju angaòvati stru~njaci iz te oblasti. Organ socijalnog staranja je dakle taj organ koji privremeno treba da preduzme sve neophodne mjere kako bi djeca {to bezbolnije pro{la kroz iskustvo prinudnog ispra`njenja nekretnine, te se, u skladu sa mogu}no{}u tih organa, pobrinuo o njihovom smje{taju, ako se za to ukaè potreba. To naravno ne zna~i da }e prilikom svakog slu~aja provo|enja ovog sredstva izvr{enja sud morati zatraìti pomo} navedenih organa, nego }e to zavisti od okolnosti svakog pojedinog slu~aja. Isto tako, ovu odredbu treba shvatiti prije svega kao pomo} sudu prilikom prinudnog izvr{enja, a nikako kao eventualnu prepreku pri izvr{enju sudskih odluka, u slu~aju opstrukcije organa socijalnog staranja ili njihove nemogu}nosti da eventualno socijalnim kategorijama obezbijede smje{taj. Uz sve po{tovanje prema situaciji u kojoj bi se prinudnim izvr{enjem eventualno mogao na}i izvr{enik i njegova porodica, sud uvijek mora imati na umu da je traìlac izvr{enja taj koji ima izvr{ni naslov i kojem izvr{ni postupak treba da na {to efikasniji i brì na~in pomogne da ostvari svoja ste~ena prava. Nalog suda ovim organima, da sudskom izvr{iocu pruè neophodnu pomo}, sud odre|uje u formi zaklju~ka. To zna~i da }e sud, kada po slu`benoj du`nosti utvrdi da su se po dostavljanju rje{enja o izvr{enju izvr{eniku stekli svi uslovi za prinudno izvr{enje rje{enja o izvr{enju (istekao rok od osam dana, eventualno obezbije|en nu`ni smje{taj kao obaveza traìoca izvr{enja iz izvr{ne isprave i dr.), zaklju~kom odrediti datum prinudnog izvr{enja, uz istovremeni nalog policiji i organu socijalnog staranja da sudskom izvr{eniku na licu mjesta pruè svu neophodnu pomo}. Pomenuti zaklju~ak }e biti
22
23
24
25
26
^lan 203 591
neophodno dostaviti ne samo traìocu izvr{enja, policiji i organu socijalnog staranja nego i samom izvr{eniku, kako bi se i on obavijestio o zakazanoj deloàciji. Pored toga, ne treba smetnuti sa uma da se opravdano o~ekuje da }e se dostavom ovog zaklju~ka izvr{eniku na njega izvr{iti dodatni pritisak da poduzme sve korake kako bi do zakazanog prinudnog izvr{enja dobrovoljno ispraznio nekretninu i predao je u posjed sudskom izvr{iocu. 27 Na kraju, potrebno je naglasiti da je sudski izvr{ilac taj koji na licu mjesta rukovodi prinudnim izvr{enjem, te tako i svim organima koji mu pomaù prilikom provedbe izvr{enja. Da ne bi bilo nesporazuma u ovom smislu, i da bi se otklonile sve eventualne nejasno}e koje su mo`da do sada postojale, Zakon je izri~ito u svom ~lanu 44. odredio da je sudski izvr{ilac taj koji policiji izdaje naloge za djelovanje prilikom preduzimanja pojedinih radnji izvr{enja. Iako to nigdje u Zakonu nije izri~ito predvi|eno, smatramo da se isti princip moè primijeniti i za organe socijalnog staranja, imaju}i u vidu da se jedino na taj na~in moè posti}i puna efikasnost provo|enja prinudnog izvr{enja. Komentar uz stav 5: Ovim stavom je djelimi~no ozakonjena dosada{nja praksa sudova po kojoj je sud zaklju~kom o zakazivanju prinudnog izvr{enja odre|ivao i obavezu traìocu izvr{enja da obezbijedi uslove za efikasno provo|enje izvr{enja. Tako se tim zaklju~kom suda nalagalo traìocu izvr{enja ) da o svom tro{ku) obezbijedi radnu snagu za uklanjanje pokretnih stvari izvr{enika, njihov prevoz i eventualno smje{taj stvari na odgovaraju}em mjestu i dr. Novom odredbom ovog ~lana obaveza traìoca izvr{enja da obezbijedi radnu snagu i prevozna sredstva iz dosada{nje sudske pre{la je u zakonsku, pri ~emu je pone{to druga~ije ure|en na~in na koji se ovaj zahtjev upu}uje traìocu izvr{enja. Prvo, obaveza ovog tipa za traìoca izvr{enja postoji samo ukoliko sudski izvr{ilac to od njega zatraì, {to zna~i da ova obaveza ne postoji ukoliko tog zahtjeva nema. Drugo, o ovoj obavezi sudski izvr{ilac je duàn obavijestiti traìoca izvr{enja najmanje osam dana prije provo|enja prinudnog izvr{enja, kako bi mu se omogu}ilo neophodno vrijeme za obavljanje neophodnih priprema. Dakle, na osnovu ovih odredbi zakonodavac je odredio da obaveza traìoca izvr{enja da obezbijedi neophodnu radnu snagu i prevozna sredstva moè nastati samo po zahtjevu sudskog izvr{ioca, s tim da on mora biti podnesen traìocu izvr{enja pravovremeno. Zakon u svom ~lanu 11. st. 1. odre|uje da odluke u postupku izvr{enja donosi sudija pojedinac. U istom ~lanu, ali u njegovom stavu 2., odre|uje se da dono{enje odluka u izvr{nom postupku sudija moè povjeriti i stru~nom saradniku. Na osnovu toga ~lana mogu}e je dakle zaklju~iti da sudski izvr{ilac nema mogu}nosti da donosi zaklju~ak kojim bi traìocu izvr{enja naloìo obezbje|enje gore navedenih uslova za izvr{enje. Me|utim, zakonodavac i ne predvi|a takvo ne{to, nego u ovom stavu odre|uje da je za takvu obavezu traìoca izvr{enja dovoljno i obavje{tenje sudskog izvr{enika. Prema tome, za zasnivanje obaveze traìoca izvr{enja dovoljno je samo da je traìlac izvr{enja o tome obavije{ten od strane sudskog izvr{ioca. U pogledu na~ina obavje{tavanja traìoca izvr{enja, smatramo da bi sudski izvr{ilac po redov-
28
29
30
592 ^lan 204
nom toku stvari ipak trebao da koristi obavje{tavanje u pismenoj formi, dakle pismeni dopis traìocu izvr{enja. To dakako ne zna~i da se time isklju~uje mogu}nost obavje{tavanja traìoca izvr{enja i nekim drugim putem (telefonom, direktni razgovor i dr.), ali bi to ipak trebalo primjenjivati samo u izuzetnim slu~ajevima, gdje hitnost situacije to nalaè, pri ~emu bi svakako bilo neophodno da sudski izvr{ilac sastavi i slu`benu zabilje{ku o provedenim radnjama. 31 Iz dosada{njeg izlaganja vidljivo je da je zakonodavac svojim izmjenama ovog ~lana stvorio dilemu da li ubudu}e izvr{ni sudija moè da traìocu izvr{enja naloì da obezbijedi odre|ene uslove za provo|enje prinudnog izvr{enja, ili je to ovla{tenje ostavljeno samo sudskom izvr{iocu, kao operativnom organu suda. Iako se na osnovu jezi~kog tuma~enja ove norme zaista ~ini da ovo pitanje nije jasno rije{eno, odnosno da je jasno rje{eno na na~in, da to pravo ima samo sudski izvr{ilac, smatramo ipak da sudija pojedinac (a po njegovom ovla{tenju i stru~ni saradnik), na osnovu ovla{tenja da rukovodi cjelokupnim postupkom izvr{enja (~lan 11. st. 1. ZIP-a), zadràva pravo da zaklju~kom naloì traìocu izvr{enja da obezbijedi navedene uslova za provo|enje izvr{enja. Dakle, po mom mi{ljenju, zakonodavac je ovdje samo oti{ao korak dalje, pa je i sudskom izvr{iocu dao ovla{tenje da u istom smislu interveni{e kod traìoca izvr{enja, za slu~aj da je to sudija (ili stru~ni saradnik) iz nekog razloga propustio da u~ini. ^lan 204. Uklanjanje pokretnih stvari (1) Pokretne stvari koje su uklonjene s nepokretnosti predaju se izvr{eniku, a ako on nije prisutan odraslom ~lanu njegovog doma}instva ili njegovom punomo}niku. (2) Ako pri preduzimanju izvr{nih radnji nije prisutno nijedno od lica koji ma se stvari mogu predati, ili ih ta lica ne}e da prime, stvari se predaju na ~uvanje drugom licu na tro{ak izvr{enika. Traìlac izvr{enja je duàn osigurati drugo lice kojem }e se predati uklonjene stvari. Traìlac izvr{enja moè sam preuzeti stvari izvr{enika na ~uvanje. (3) Uklonjene stvari predaje na ~uvanje drugom licu ili traìocu izvr{enja sudski izvr{ilac. Radnju sudskog izvr{ioca potvr|uje sud zaklju~kom. Sud moè naknadno zaklju~kom odrediti da se stvari povjere nekom tre}em licu umjesto onom kome su predate. (4) O predaji drugom licu i o tro{kovima ~uvanja sud obavje{tava izvr{enika, ako je to mogu}e, ostavljaju}i mu primjeren rok u kojem moè zatraìti predaju stvari nakon {to nadoknadi tro{kove ~uvanja. (5) Uz obavijest iz stava 4. ovog ~lana sud }e upozoriti izvr{enika da }e, nakon isteka odre|enog roka, stvari biti prodate i da }e se iz prodajne cijene namiriti tro{kovi ~uvanja i prodaje stvari.
^lan 204 593
Op}enito: Ovaj ~lan Zakona je u odnosu na ranije odredbe ~lana 221. ZIP-a promijenjen u svojim stavovima drugom i tre}em. U stavu drugom dodate su tre}a i ~etvrta re~enica, a stav tre}i je u ovaj ~lan ugra|en kao potpuno novi, i u ranijem tekstu zakona nije ni postojao. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio da se ve} pri samom izvr{enju osigura ~uvanje uklonjenih stvari kada te stvari ne}e da prime lica koja su pozvana da ih prime ili ako ona nisu prisutna radnjama izvr{enja, kako ta ~injenica ne bi bila uzrokom zastoja ili odugovla~enja izvr{nog postupka.
Komentar uz stav 1: U ~lanu 203. Zakona ve} je re~eno da se ovo sredstvo izvr{enja sprovodi uklanjanjem lica i stvari sa nekretnine i njenom predajom traìocu izvr{enja. Vezano za postupanje suda sa pokretnim stvarima koje su u postupku izvr{enja uklonjene sa nekretnine, zakonodavac u ~lanu 204. postavlja kao generalno pravilo njihovu predaju izvr{eniku, ukoliko je on bio prisutan radnjama izvr{enja. Me|utim, kako smo ve} isticali u komentaru uz ~lan 203. ZIP-a, odsustvo izvr{enika pri poduzimanju ovih radnji, kao ni zaklju~ane odnosno zatvorene prostorije nekretnine, ne predstavljaju smetnju provo|enju ovih izvr{nih radnji. U praksi se dakle moè desiti (zapravo to je i dosta ~est slu~aj) da se radnje izvr{enja ispra`njenja nekretnine provode i bez prisustva izvr{enika. Zakonodavac za takve slu~ajeve u stavu 1. ~lana 204, kao prvu alternativu, odre|uje da }e se pokretne stvari uklonjene sa nekretnine poku{ati predati kojem od odraslih ~lanova doma}instva izvr{enika. Na ovom mjestu skrenuo bih pa`nju da se iz upotrijebljene formulacije zakonodavca jasno vidi da to ne mora biti punoljetno lice (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakono-davstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 545). Dakle to bi moglo biti svako lice, pa i maloljetno, koje bi po svom psihofizi~kom razvoju bilo u stanju da vodi ra~una o stvarima, te da izvr{enika obavijesti o preuzimanja uklonjenih pokretnih stvari sa ili iz nekretnine. Iako bi odluka suda kome predati uklonjene pokretne stvari u ovakavim situacijama zavisila od okolnosti svakog slu~aja posebno, smatram da bi se te stvari mogle predavati samo licima koja su minimalno u starosnoj dobi mla|ih maloljetnika (14 godina i starije), jer bi se moglo sa prili~no sigurnosti tvrditi da lice te starosne dobi ima one psihofizicke sposobnosti koje su neophodne za staranje o preuzetim stvarima te obavje{tavanje izvr{enika o njegovim pravima. Komentar uz stav 2: U drugom stavu su odre|eni uslovi pod kojima je mogu}e uklonjene stvari predati na ~uvanje drugom licu ili ~ak samom traìocu izvr{enja. Naime, sudska praksa je pokazala da su do sada postojali stanoviti problemi kod ove vrste izvr{enja, u pogledu predaje ili smje{taja uklonjenih stvari, i to u situacijama kada ni izvr{enik niti neko od odraslih ~lanova njegove porodice ili punomo}nika ne prisustvuje izvr{nim radnjama, odnosno kada ta lica, iako prisutna radnjama izvr{enja, pokretne stvari sa nekretnine naprosto ne}e da prime. U takvim okolnostima, sudski izvr{ilac je bio u situaciji ili da za
594 ^lan 204
odre|eni vremenski period odloì poduzimanje pojedinih izvr{nih radnji (uklanjanje pokretnih stvari), ili da sam (ukoliko ve} od traìoca izvr{enja to nije zatraìo) unaprijed obezbijedi lice koje }e uklonjene stvari preuzeti na ~uvanje. 7 Novim odredbama ovog stava (druga i tre}a re~enica), u ovakvim situacijama sada je teret pripreme i obezbje|enja uslova za smje{taj pokretnih stvari preba~en na traìoca izvr{enja, koji ima ili mogu}nost da obezbijedi lice koje }e te stvari preuzeti, ili da se o njihovom ~uvanju sam stara. Dakle, pored toga {to je traìlac izvr{enja sada obavezan da obezbijedi uslove za smje{taj uklonjenih stvari, nova je zakonska mogu}nost i da se te stvari sada predaju na ~uvanje i traìocu izvr{enja. Traìlac izvr{enja za predate stvari odgovara po op{tim pravilima o 3 odgovornosti za nastanak {tete, pri ~emu rizik slu~ajne propasti stvari snosi izvr{enik. Ovakvo rje{enje ima u vidu da je propu{tanjem izvr{enika do{lo do situacije po kojoj su uklonjene stvari predate drugom licu ili traìocu izvr{enja, pa prema tome on snosi rizik propasti stvari sve dok nema krivice na strani traìoca izvr{enja ili drugog lica (u tom smislu i sudska praksa: Tuìlja koja nije prisustvovala sprovo|enju izvr{enja preuzela je na sebe rizik budu}e sudbine stvari. Izvr{enja je sprovedeno u prisustvu izvr{nog organa suda i milicionera koji su izjavili da u stanu tuìlje nije bilo dragocjenosti, prilikom iseljenja stvari u sobi koja je zape~a}ena. O danu sprovo|enja izvr{enja tuìlja je bila obavje{tena, pa se u ovom slu~aju nije pona{ala kao dobar doma}in, te stvari nije preuzela, pa je time primila i rizik budu}e sudbine stvari. Okru`ni sud u Beogradu, G`-2676/74, navedeno po: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978., str. 188) Komentar uz stav 3: Da bi u procesnom smislu bio potpuno jasan, zakonodavac ovim stavom defini{e radnje i na~in njihovog poduzimanja kako bi se na siguran na~in utvrdilo lice te stvari koje su mu povjerene na ~uvanje. Naime, da bi se otklonile postoje}e dvojbe u sudskoj praksi, sada zakonodavac odre|uje da je sudski izvr{ilac taj koji na licu mjesta odre|uje kome }e se uklonjene stvari predati na ~uvanje. On to ~ini direktnom predajom stvari drugom licu ili traìocu izvr{enja, bez formalne pismene odluke, i bez mogu}nosti stranaka da po tome pitanju izjavljuju pravni lijek. Dakako, obaveza je sudskog izvr{ioca da po izvr{enoj predaji na ~uvanje uklonjenih stvari, o stvarima i licima kojima su te stvari povjerene na ~uvanje, sastavi detaljan zapisnik, iz koga }e se u svakom momentu mo}i utvrditi odgovornost svakog lica za ~uvanje svake mu povjerene stvari. Ovakvo postupanje sudskog izvr{ioca je od izuzetne va`nosti, jer se time predupre|uju svi eventualni sporovi koji mogu nastati u vezi sa identifikacijom stvari te odgovornosti za njihovo ~uvanje. U vezi sa pravom stranaka da ospore naprijed opisani izbor sudskog izvr{ioca (kome da se povjere pokretne stvari na ~uvanje), valja napomenuti da strankama uvijek na raspolaganju stoji mogu}nost da po odredbama ~lana 45. Zakona obavijeste sud o uo~enim nepravilnostima pri radu sudskog izvr{ioca, koji bi onda na osnovu toga mogao svojim zaklju~kom te nepravilnosti i otkloniti, odnosno svojom naknadnom odlukom povjeriti stvari na ~uvanje drugom licu (vidjeti komentar dolje).
^lan 204 595
10
Me|utim, predaja tre}em licu od strane sudskog izvr{ioca podlijeè naknad nom odobrenju suda. Jasno je re~eno u ovom stavu da sud naknadno zaklju~kom potvr|uje izbor sudskog izvr{ioca, ili taj izbor mijenja tako {to tim zaklju~kom stvari predaje drugim licima u odnosu na ona koja je izabrao sudski izvr{ilac. To }e zna~iti dvije stvari. Prvo, sud ima apsolutno pravo da promijeni izbor sudskog izvr{ioca kod povjeravanja stvari nekom licu, i pri tome sud nije ni~im vezan. Dakle, sud moè pokretne stvari izvr{ioca povjeriti kako licima koja su prisustvovala radnjama izvr{enja tako i nekim drugim. Drugo, sud o tome odlu~uje u formi zaklju~ka, protiv kojeg nema pravnog lijeka, te tako, na ovaj izbor suda, niti jedna stranka ne moè uticati u smislu ulaganja pravnog lijeka. Komentar uz stav 4: Raniji tekst zakona u ovom stavu je odre|ivao da }e se o ~uvanju uklonjenih stvari obavijestiti izvr{enik , uz poziv da nakon pla}anja tro{kova ~uvanja, te stvari i preuzme. Isto rje{enje predvi|a i novi zakon, s tim da zakonodavac kao novinu sada uvodi mogu}nost da sud, radi efikasnosti izvr{nog postupka, izvr{enika i ne obavje{tava o tim njegovim pravima (time {to su dodane rije}i ako je to mogu}e). O~igledno je da je zakonodavac time poku{ao olak{ati sudu ograni~avanjem njegove obaveze da izvr{enika obavje{tava o njegovim pravima i posljedicama nekori{tenja tih prava, samo u onim situcijama gdje je to zaista i mogu}e. Iz zakonskog teksta nije jasno kada zakonodavac predvi|a da za sud ne}e biti mogu}e obavijestiti izvr{enika o ovome. Naime, treba imati u vidu da }e sud o tro{kovima ~uvanja i roku za preuzimanje uklonjenih stvari obavijestiti izvr{enika dostavljanjem zaklju~ka iz stava 3. ovog ~lana ponajprije na adresi na kojoj je vr{eno dostavljanje i za druga pismena u izvr{nom postupku. Pri tome se na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe glave XVII ZPP-a, gdje su izme|u ostalog izri~ito navedeni i na~ini dostave u slu~aju promjene adrese izvr{enika u toku postupka, kao i dostave u slu~aju da se izvr{enik vi{e ne nalazi ni na adresi svog zadnjeg registrovanog prebivali{ta odnosno sjedi{ta dru{tva. Na osnovu ovoga, ~ini nam se da }e izvr{ni sud uvijek biti u prilici da izvr{enika obavijesti o tro{kovima ~uvanja i mogu}nostima preuzimanja pokretnih stvari, pri ~emu }e mu na raspolaganju biti kori{tenje svih zakonskih rje{enja predvi|enih ZPP-om i ZIP-om, uklju~uju}i i presumpcije o obavljenoj dostavi. Kao zaklju~ak, po na{em mi{ljenju, proizlazi da zakonodavac u ovom dijelu nije sihronizovao odredbe ZIP-a sa onim rje{enjima iz glave XVII ZPP-a, ~ime je nepotrebno stvorio nedoumice u primjeni ove odredbe ZIP-a.
11
12
13
Komentar uz stav 5: Kao i raniji tekst ZIP-a, i novi Zakon predvi|a prodaju uklonjenih stvari ukoliko izvr{enik u odre|enom roku ne preuzme te stvari. Rok kojeg sud daje izvr{eniku za preuzimanje stvari je sudski, a ne zakonski rok (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 545), pa se prema tome kao takav moè i produàvati, zavisno od okolnosti slu~aja i odluke suda.
596 ^lan 205
^lan 205. Prodaja pokretnih stvari (1) Sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti zaklju~kom prodaju stvari za ra~un izvr{enika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraì njihovu predaju i ne naknadi tro{kove ~uvanja. (2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja tro{kova ~uvanja i prodaje stvari polaè se kod suda u korist izvr{enika. (3) Prodaja stvari obavlja se prema odredbama glave XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima. 1 Op}enito: Tekst ovog ~lana je nepromijenjen u odnosu na raniji zakon, osim {to je sada u stavu prvom precizirano da sud prodaju uklonjenih pokretnih stvari odre|uje zaklju~kom. Tom malom izmjenom zakonodavac je poku{ao da do kraja pojednostavi postupak prodaje tih stvari, elimini{u}i sve eventualne pravne lijekove koji bi se na tu odluku suda mogli izjaviti. Kao i ranije, rje{enja zakonodavaca iz ovog ~lana idu prije svega za tim da se tro{kovi ~uvanja uklonjenih stvari ne nagomilavaju, te da izvr{ni postupak ne traje unedogled. Bez toga, u situacijama kada ni traìlac izvr{enja (jer je on ve} preuzeo posjed nad nekretninom, slobodnom od ljudi i stvari) niti izvr{enik (stvari male vrijednosti, npr) vi{e nisu zainteresirani za okon~anje izvr{nog postupka, taj se postupak ne bi mogao zaklju~iti. Ujedno se ovakvim zakonskim rje{enjem olak{ava i poloàj tre}eg lica kojemu su stvari predate na ~uvanje, jer mu se jasno stavlja u izgled do kada njegova obaveza ~uvanja tih stvari moè da traje. 2 Komentar uz stav 1; Zakonodavac je u gotovo nepromijenjenom tekstu usvojio raniji tekst ovog stava (osim {to je sada odre|eno da prodaju stvari sud odre|uje zaklju~kom), o~igledno smatraju}i da je problematika o kojoj on govori ve} ranije bila na zadovoljavaju}i na~in rije{ena. Naime, kao i ranije, sud }e, nakon {to prema odredbi ~lana 204. odredi izvr{eniku primjeren rok za preuzimanje uklonjenih stvari i pla}anje time nastalih tro{kova, po slu`benoj du`nosti, pratiti dalji tok doga|aja. To zna~i da }e sud, ukoliko rok za izvr{enika iz ~lana 204. bezuspje{no prote~e, po slu`benoj du`nosti odrediti da se uklonjene stvari prodaju za ra~un izvr{enika. Pri tome sud }e proda. vati sve stvari koje su predate na ~uvanje, bez obzira na ~injenicu da se mo`da i prodajom jednog dijela tih stvari mogu nadoknaditi tro{kovi njihovog ~uvanja. Cilj je dakle ne samo nadoknaditi tro{kove ~uvanja nego i okon~ati obavezu tre}eg lica ili traìoca izvr{enja da te stvari ~uva. Naravno, informacije sudu o tome da li je ili ne izvr{enik platio tro{kove ~uvanja stvari, odnosno preuzeo uklonjene stvari, dolaze od lica kojemu je povjereno ~uvanje stvari. Stoga bi sud zaklju~kom iz ~lana 204. st. 3. trebao naloìti licima kojima je sudski izvr{ilac povjerio izvr{enikove stvari na ~uvanje, da o ne preuzimanju stvari od strane izvr{enika ili bilo kojoj drugoj promjeni obavijeste sud bez odlaganja.
^lan 206 597
Kao {to smo ve} u uvodu komentara na ovaj ~lan iznijeli, sud u ovom slu~aju odre|uje prodaju stvari svojim zaklju~kom, a ne rje{enjem o izvr{enju, kao kod ostalih sredstava izvr{enja. Samim tim izvr{enik nema mogu}nost za ulaganje pravnih lijekova na ovu odluku suda, ~ime je postupak prodaje u izvjesnoj mjeri i ubrzan. 3 Komentar uz stav 2: Zakonodavac ovdje odre|uje da se dio iznosa dobijenog prodajom stvari prije svega odvaja za namirenje tro{kova ~uvanja tih stvari te njihove prodaje. Iznos koji nakon podmirenja tih tro{kova preostane, sud polaè u sudski depozit u korist izvr{enika, {to zna~i da sud nije u obavezi da eventualni vi{ak nov~anih sredstava dostavi izvr{eniku. S obzirom da izri~ito nije odre|eno u kojem roku izvr{enik treba da preuzme poloèni iznos, sud }e u ovakvim stvarima primijeniti op{ta pravila kojima je ure|eno postupanje suda u poslovima sudskog depozita (sudski poslovnik). Komentar uz stav 3: Prodaja stvari koje po slu`benoj du`nosti naredi sud, obavlja se prema odredbama glave XI ovog zakona. To }e izme|u ostalog zna~iti da }e sudski izvr{ilac morati naknadno izvr{iti procjenu stvari, s obzirom da bi se u ovakvoj situaciji moglo smatrati da su one zaplijenjene ve} njihovim popisivanjem i predajom tre}im licima (tako: Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 112). Ostale izvr{ne radnje prodaje pokretnih stvari su istovjetne onima predvi|enima u glavi XI ovog zakona. Iz gore navedenog vidjeli smo da se u slu~aju da izvr{enik ne preuzme uklonjene stvari, te stvari prodaju za njegov ra~un. S tim u vezi postavlja se pitanje da li izvr{enik moè da preuzme odnosne stvari i onda kada je postupak njihove prodaje ve} zapo~eo? Smatram da takvo pravo izvr{enik ima sve do momenta njihove prodaje, uz uslov da prethodno plati do tada nastale tro{kove ~uvanja stvari kao i postupka njihove prodaje. U tom smislu smatram ispravnim stanovi{te po kojem bi sud sve do trenutka prodaje stvari imao mogu}nost da na osnovu ove ~injenice obustavi ovaj postupak (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 546). ^lan 206. Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka (1) Traìlac izvr{enja moè u prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti zatraìti da se zajedno s izvr{enjem odredi izvr{enje na izvr{enikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti s nepokretnosti radi naplate tro{kova izvr{nog postupka. (2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana odre|uje se i provodi prema pravilima glave XI ovog zakona o izvr{enju na izvr{enikovim pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potraìvanja, a na prijedlog traìoca izvr{enja. Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje.
598 ^lan 206
Op}enito: Ovo je novi ~lan u odnosu na raniji zakon, u kojemu nisu postojale sli~ne odredbe. Cilj ovog zakonskog rje{enja je omogu}avanje traìocu izvr{enja da izvr{enje radi namirenja tro{kova preuzimanja nekretnine u posjed usmjerava odmah na stvari koje su uklonjene sa nekretnine i na odre|eni na~in ve} dostupne sudu i traìocu izvr{enja. Time }e se svakako skratiti i sveukupna duìna izvr{nog postupka kod ovog sredstva izvr{enja.
Komentar uz stav 1: Za razliku od ~lana 205. Zakona, gdje sud odre|uje prodaju pokretnih stvari izvr{enika po slu`benoj du`nosti, radi njegovog propu{tanja da preuzme uklonjene stvari u odre|enom mu roku, u ovom slu~aju zakonodavac reguli{e situaciju prodaje tih stvari po zahtjevu traìoca izvr{enja, a radi namirenja tro{kova koje je traìlac izvr{enja snosio u toku preuzimanja nekretnine u posjed. Prema zakonskom tekstu, taj zahtjev traìlac izvr{enja moè podnijeti samo zajedno sa prijedlogom za izvr{enje ispra`njenjem i predajom nekretnine. Ovakvo rje{enje zakonodavca je na tragu ostvarenja na~ela procesne ekonomije, jer mi se ~ini da se samo u ovom momentu ovaj zahtjev moè podnijeti a da to na strani suda ne uzrokuje potrebu za dodatnim radnjama sudskog izvr{ioca, koje bi vodile i odugovla~enju samog postupka. Tako }e se dakle desiti da }e samo u ovom slu~aju sudski izvr{ilac biti u stanju da izvr{i popis i procjenu stvari koje su uklonjene sa nekretnine, a da vr{enje tih dodatnih radnji vremenski dodatno ne optere}uje postupak izvr{enja. S druge strane, to je i za traìoca izvr{enja mnogo prakti~nije rje{enje, jer ga usmjerava da naknadu svojih tro{kova ostvaruje kroz prodaju stvari koje su ve} dostupne sudskom izvr{iocu, za koje dakle nisu potrebne nikakve dodatne radnje kako bi se one prona{le kod izvr{enika. U vezi sa gore navednim, postavlja se i pitanje da li se pokretne stvari uklonjene sa nekretnine, odnosno nov~ani iznos ostvaren njihovom prodajom, za slu~aj da izvr{enik ne preuzme stvari u odre|enom mu roku, mogu koristiti kao predmet izvr{enja i za ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja koje on protiv izvr{enika ima po nekoj drugoj osnovi? îni nam se da bi odgovor na ovo pitanje morao biti pozitivan, uz prethodni uslov da sud donese rje{enje o izvr{enju u tom smislu (isto v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 263).
Komentar uz stav 2: Ovdje zakonodavac odre|uje da se pljenidba i prodaja uklonjenih stvari radi namirenja tro{kova izvr{enja sprovodi prema odredbama glave XI Zakona. Tu prodaju, prema ovom stavu, odre|uje izvr{ni sud rje{enjem o izvr{enju, koje se, s obzirom na iznijeto u komentaru uz stav 1., po mom mi{ljenju, moè donijeti samo u sklopu rje{enja o izvr{enju kojim se odre|uje ispra`njenje i predaja nepokretnosti traìocu izvr{enja. Prema tome, posebno rje{enje o ovom zahtjevu traìoca izvr{enja nije neophodno donositi, iako bi se na prvi pogled iz formulacije ovog stava mogao nazrijeti i druga~iji stav. Ovdje treba napomenuti jednu razliku u odnosu na komentar uz stav 2. ~lana 204., gdje je re~eno da u slu~aju da drugo lice ili traìlac izvr{enja prime na
^lan 599
~uvanje uklonjene stvari, zbog toga {to su stvari sa nekretnine uklonjene u odsustvu izvr{enika ili usljed njegovog odbijanja da ih pruzme, oni odgovara ju za eventualnu {tetu prema op{tim pravilima o naknadi {tete. Me|utim, u slu~aju da se uklonjene stvari popisane i zaplijenjene radi naknade tro{kova izvr{nog postupka u skladu sa ~lanom 206. ZIP-a, a pri tome su ostavljene traìocu izvr{enja ili drugom licu na ~uvanje, odgovornost onih koji ~uvaju stvari se poo{trava prema odredbama ~lana 122. st. 2. ZIP-a, gdje sada oni odgovaraju za svaku {tetu na stvarima, osim ako dokaù da je ona nastala usljed vi{e sile.
XIX - IZVR{ENJE
RADI OSTVARENJA POTRA ÌVANJA NA RADNJU , TRPLJENJE ILI NE ~INJENJE
Jedna od specifi~nosti sredstava izvr{enja iz ove glave jeste da u ve}ini slu~ajeva sud izvr{enika prisiljava na ispunjenje njegove obaveze putem izricanja nov~anih kazni. Te nov~ane kazne se prema izri~itim odredbama novog ZIP-a izri~u u skladu sa njegovim ~lanom 17., i u tom smislu moè se re}i da se radi o novom rje{enju u odnosu na raniji tekst zakona. Veliki pomak u odnosu na ranija rje{enja kod ~lana 17. predstavlja visina nov~anih kazni koja se moè izre}i izvr{eniku (sada je to mnogo ve}i iznos), kao i neograni~enost visine ukupno izre~enih nov~anih kazni izvr{eniku (ranije maksimalno desetorostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). Me|utim, pored pozitivnih promjena koje ~lan 17. uvodi kod ovih sredstava izvr{enja, taj ~lan ima i jedan veliki nedostatak, koji naro~ito dolazi do izraàja kod njegove primjene na postupke izvr{enja predvi|ene ovom glavom. Naime, u stavu 11. ~lana 17. izri~ito je navedeno da se nov~ane kazne izre~ene u skladu sa odredbama tog ~lana ne mogu pretvarati u kaznu zatvora. Ne bismo èljeli ovdje ponavljati obja{njenje ciljeva i argumenata zakonodavca po ovom pitanju, ali bismo èljeli jo{ jednom skrenuti pa`nju na {tetnost ovakvog stava zakonodavca, naro~ito kad se imaju u vidu sredstva izvr{enja iz ove glave. Primjenjuju}i dakle zakonska pravila, treba imati u vidu da }e sud kod radnje koju moè izvr{iti samo izvr{enik, odnosno radnje trpljenja ili ne~injenja na koju je on obavezan, imati na raspolaganju samo imovinske sankcije protiv izvr{enika. Za pretpostaviti je da }e u ve}ini slu~ajeva ovo biti dovoljno da se on prinudi na ispunjenje svoje obaveze. Me|utim, sud }e se zasigurno u praksi sresti i sa situacijom u kojem imovinska sankcija, izre~ena u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona, ne}e imati efekta, s obzirom na slabo imovinsko stanje izvr{enika. U takvim slu~ajevima, sud prema odredbama ~lana 17. ne}e mo}i izricati bilo koju drugu sankciju (zamjena nov~ane kazne zatvorom), {to }e u jednom broju slu~ajeva ostaviti traìoca izvr{enja bez adekvatne za{tite u izvr{nom postupku. Imaju}i u vidu gore navedene potencijalne probleme, za nadati se da }e zakonodavac kroz izvjesno vrijeme spoznati nu`nost davanja mogu}nosti zamjene nov~ane kazne zatvorskom, jer }e se, sigurni smo, uskoro pokazati da }e se bez te opcije, u jednom broju slu~ajeva, predvi|ena sredstva izvr{enja
600 ^lan 207, 208
pokazati kao apsolutno neefikasna. Za zakonodavca }e dakle jedan od prvih zadataka pri daljoj reformi na{eg izvr{nog prava biti da preispita ponu|eno rje{enje u kontekstu efikasnosti nabrojanih sredstava izvr{enja, pri ~emu treba imati u vidu ~injenicu da se mogu}nost izricanja ili zamjene nova~ena kazne zatvorskom predvi|a i u zakonodavstvima svih nama susjednih zemalja Za donekle razli~it stav od navedenog, pogledati A. Daupovi}, komentar uz ~lan 17/11 ovog zakona. ^lan 207. Mjesna nadle`nost Ako je izvr{enik duàn po izvr{noj ispravi obaviti odre|enu radnju ili trpjeti odre|ene radnje ili se suzdràti od odre|ene radnje, za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provedbu izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem podru~ju izvr{enik treba ispuniti obavezu po izvr{noj ispravi. Ovaj tekst ~lana je nepromijenjen u odnosu na isti ~lan ranijeg zakona (raniji ~lan 223.). Kao i ranije, zakonodavac je ostao kod rje{enja da se kod ove vrste izvr{enja mjesna nadle`nost izvr{nog suda uspostavlja prema mjestu gdje se du`na radnja utvr|ena izvr{nom ispravom ima izvr{iti. U vezi odre|ivanja tog mjesta treba, me|utim, napomenuti da se izvr{nom ispravom redovno ne odre|uje mjesto ispunjenja obaveze, pa se to mjesto, ukoliko ono nije odre|eno zakonom, odre|uje prema prirodi te obaveze. Me|utim, u jednom broju slu~ajeva priroda obaveze }e biti takva da }e se ona mo}i ispuniti i na vi{e mjesta (izrada odre|ene stvari koju moè izvr{iti samo izvr{enik, npr), ~ime se postavlja pitanje izbora jednog od vi{e mogu}ih nadle`nih sudova. U takvim slu~ajevima, o mjesnoj nadle`nosti suda }e se odlu~ivati shodnom primjenom pravila obligacionog prava odnosno pravila kojim je ure|en sudski parni~ni postupak. Pravilima obligacionog prava odre|uje se mjesto ispunjenja nenov~anih obaveza ali po{to ispunjenje obaveze na radnju moè pored obligacionopravnog da poti~e iz stvarnopravnog, porodi~nopravnog ili drugog osnova, tada, ako se ne moè utvrditi mjesto ispunjenja obaveze, valja primijeniti pravila parni~nog procesnog prava o op{toj mesnoj nadle`nosti (Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 550). ^lan 208. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice (1) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti i drugo lice provodi se tako da sud ovla{}uje traìoca izvr{enja da na tro{ak izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.
^lan 208 601
(2) U prijedlogu za izvr{enje traìlac izvr{enja moè predloìti da sud rje{enjem naloì izvr{eniku da unaprijed poloì odre|eni iznos kod suda potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od drugog lica ili traìoca izvr{enja. Visinu iznosa sud odre|uje po slobodnoj ocjeni, uzimaju}i u obzir, po mogu}nosti, tro{kovnik lica ovla{tenog za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za izvr{enje priloì traìlac izvr{enja. (3) Kona~no rje{enje o visini tro{kova iz stava 2. ovog ~lana sud donosi na prijedlog traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika. Ako se naknadno pokaè da je na osnovu rje{enja iz stava 2. ovog ~lana pribavljeno od izvr{enika vi{e sredstava nego {to je bilo potrebno za pokri}e tro{kova obavljanja radnje i tro{kova izvr{nog postupka, sud }e, na izvr{enikov prijedlog, razliku vratiti izvr{eniku ako on raspolaè sredstvima pribavljenim od izvr{enika, odnosno naloìt }e traìocu izvr{enja da u odre|enom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspolaganje. 1 Op}enito: Ovaj ~lan je promijenjen u odnosu na raniji tekst zakona. Najva`nije izmjene su sadràne u st. 2., druga re~enica, i st. 3., druga re~enica, gdje je detaljno razra|en na~in odre|ivanja iznosa predujma kojeg pla}a izvr{enik kako bi drugo lice ili traìlac izvr{enja ispunio du`nu radnju umjesto njega, odnosno kako sud postupa u slu~aju da je taj iznos odre|en u previsokom iznosu. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio da se na odre|en na~in onemogu}i procesna zloupotreba stava 2. po kojoj bi izvr{enik, radi odugovla~enja postupka, traìo od suda da vje{ta~enjem odredi ta~an iznos predujma. Na osnovu analize odredbi ovog ~lana, vidljivo je da vje{ta~enje predujma, osim {to odugovla~i postupak, nije ni potrebno, jer se rje{enjem o izvr{enju ne odre|uje kona~na visina potrebnih tro{kova za izvr{enje ona se odre|uje posebnim rje{enjem iz stava 3. ovog ~lana. Na ovaj na~in zakonodavac dopunjenim odredbama daje jasne odrednice sudu na koji se na~in vr{i procjena predujma neophodnih tro{kova, i dosada{nja sudska praksa u pogledu vje{ta~enja ovog iznosa treba biti napu{tena kao apsolutno nepotrebna. Pored toga, u novom stavu 3. poja{njeno je na koji na~in sud postupa ako su sredstva bila neutro{ena, odnosno prevelika u odnosu na potrebe izvr{enja. 2 Komentar uz stav 1: Kada zakonodavac govori o radnjama ~injenja, on ima u vidu da ta radnja moè imati svoja dva oblika. Radnju ~injenja koju moè da ispuni samo du`nik i radnju ~injenja koju umjesto du`nika moè da obavi i drugo lice. Prve vrsta radnji ~injenja se naziva nezamjenjivom, i o njima zakonodavac govori u ~l. 209., dok bi se druga mogla nazvati zamjenjivom, tj. onom koju umjesto du`nika mogu obaviti i druge osobe, i o njima zakonodavac govori u ~lanu 208. U slu~aju zamjenjivih radnji ~injenja, izvr{enje se vr{i tako {to, na zahtjev traìoca izvr{enja, sud ovla{}uje traìoca izvr{enja da sam ili uz angaòvanje drugih lica ispuni dugovanu radnju, na tro{ak izvr{enika (kao primjere zamjenjivih radnji sudska praksa navodi i ovo: Kad izvo|a~ ne otkloni nedostatke na gra|evini utvr|ene izvr{nom presudom, naru~ilac kao vjerovnik ima zakonsko ovla{tenje da zahtijeva putem suda da
602 ^lan 208
se ti nedostaci otklone na tro{ak izvo|a~a. U prijedlogu za izvr{enje vjerovnik moè predloìti da sud rje{enjem naloì du`niku da unaprijed poloì u sudski depozit, iznos potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati izvr{enjem radnje od strane druge osobe ili vjerovnika., VpsH, P`-461/83 od 8.12.1983. Izv, navdeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 171 i Kad je po izvr{noj ispravi du`nik duàn da kupi povjeriocu stan, izvr{enje se provodi po ~l. 224 ZIP-a. U konkretnom slu~aju, izvr{nom ispravom je, pored ostalog, predvi|eno da du`nik kupi povjeriocu jedan jednosoban komforan stan. To je takva radnja koju moè izvr{iti drugo lice, te je prvostepeni sud bio duàn da prijedlog za izvr{enje cijeni u smislu ~l. 224. Zakona o izvr{enju., Okru`ni sud u Ni{u, G`-1117/81, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 265).
3 Traìlac izvr{enja dakle nije ovla{ten da od suda traì da prinudi izvr{enika da ispuni zamjenjivu radnju izricanjem nov~anih kazni (kako se to ~esto u praksi moè vidjeti), jer se ovakva vrsta izvr{enja predvi|a samo za nezamjenjivu radnju ~injenja (v. ~l. 209.) (u tom smislu i sudska praksa: Prinu|avanju izvr{enika nov~anom kaznom da izvr{i ~inidbu ima mjesta samo onda, ako tu ~inidbu ne moè, umjesto izvr{enika, izvr{iti drugo lice, a izvr{enje ~inidbe zavisi isklju~ivo od volje izvr{enika. Sud ne}e prema tome udovoljiti prijedlogu traìoca izvr{enja da se izvr{enik nov~anom kaznom prinudi na preuzimanje robe, jer se traìlac izvr{enja moè osloboditi robe na tro{ak i rizik izvr{enika, Vrhovni privredni sud, Sl. 614/56, navedno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 190). Isto tako, iz formulacije teksta odredbe ovog ~lana o~igledno je da kod ovog sredstva izvr{enja sud ne moè u rje{enju o izvr{enju ostaviti naknadni paricioni rok izvr{eniku za izvr{enje du`ne radnje, za razliku od situacija predvi|enih ~lanom 203. st. 2 ili ~lanom 209., st. 1, gdje zakonodavac izri~ito predvi|a tu mogu}nost. U tom smislu, stav zakonodavca da u ~lanu 208. ne dozvoli novi paricioni rok izvr{eniku je po mom mi{ljenju ispravan, jer je paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze istekao prije pokretanja izvr{nog postupka i nema svrhe otezati postupak izvr{enja davanjem jo{ jednog takvog roka izvr{eniku, ovaj put u sklopu izvr{nog postupka. Izvr{ni postupak se kod ovog sredstva izvr{enja pokre}e podno{enjem prijedloga za izvr{enje mjesno nadle`nom sudu, u skladu sa ~lanom 207. (prema mjestu gdje se radnja izvr{enja ima obaviti). Treba imati na umu da traìlac izvr{enja taj prijedlog moè podnijeti samo na osnovu izvr{ne isprave, jer vjerodostojna isprave moè samo da glasi na nov~anu obavezu (v. ~lan 29). U prijedlogu za izvr{enje, traìlac izvr{enja treba da od izvr{nog suda jasno zatraì ovla{tenje da na tro{ak izvr{enika, on sam ili od njega angaòvano drugo lice, ispuni dugovanu radnju koju je izvr{enik propustio da ispuni u paricionom roku. Pri tome treba imati u vidu da je traìlac taj koji ima potpunu slobodu da odlu~i da li }e on ovla{tenje na ispunjenje du`ne radnje traìti samo za sebe ili neko drugo lice. Stvar je njegove procjene kako }e tu
^lan 208 603
postupiti, i na tu odluku uticaja nemaju ni sud niti izvr{enik. Treba napomenuti da bez gore pomenutog ovla{tenja traìlac izvr{enja ne moè obaviti radnju umjesto izvr{enika, odnosno ukoliko je i obavi ne}e imati pravo na naknadu tro{kova predvi|enu ovim ~lanom. Ako bi dakle traìlac izvr{enja ipak obavio tu radnju bez ovla{tenja suda, eventualnu naknadu nastalih tro{kova on bi samo mogao traìti tu`bom, prema pravilima gra|anskog prava (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2226). U slu~aju da traìlac izvr{enja od izvr{nog suda traì ovla{tenje za obavljanje radnje od strane drugog lica, smatram da nije neophodno da on u prijedlogu za izvr{enje navede ime te druge osobe (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 551). Dovoljno bi bilo samo da traìlac izvr{enja od suda zatraì ovla{tenje da pri obavljanju tog posla angaìra i drugo lice. Druga~ije tuma~enje, u prilog obavezi traìoca izvr{enja da u prijedlogu za izvr{enje navede ta~no ime druge osobe kao ovla{tenika, sa stanovi{ta traìoca izvr{enja, bi bilo oteàvanje njegovog poloàja, jer bi u tom slu~aju, pod pretpostavkom da imenovano lice iz nekog razloga odbije da obavi izvr{nu radnju umjesto izvr{enika, traìlac izvr{enja opet bio prinu|en da traì izmjenu rje{enja o izvr{enju, {to bi svakako dodatno produìlo ionako dugotrajan postupak izvr{enja. U prilog ovoj tezi ide i ~injenica da angaòvano lice nije stranka niti u~esnik u postupku, nego lice ~iji se status ure|uje ugovorom sa traìocem izvr{enja (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 551), te se ne vidi svrha zahtjeva da se njeno ime ima smatrati obaveznim sadràjem rje{enja o izvr{enju. Dakle, traìlac izvr{enja moè angaòvati drugo lice na ugovornoj osnovi tek nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, i u taj odnos (nastanak, prestanak i dr.) ne mogu se mije{ati ni izvr{enik niti sud. U tom smislu treba naglasiti da s obzirom na ~injenicu da je tre}e lice u ugovornom odnosu sa traìocem izvr{enja, eventualnu naknadu tro{kova tre}e lice moè traìti samo od traìoca izvr{enja, a nikako od izvr{enika ili izvr{nog suda (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2226). 6 Kao {to smo vidjeli, traìlac izvr{enja prijedlogom traì od suda da ovlasti njega ili drugo lice na ispunjenje du`ne radnje. Potpuno je dakle jasno da ovo sredstvo izvr{enja nije usmjereno na li~nost izvr{enika, te da ispunjenje du`ne radnje ne zavisi od njega samog. On se na izvjestan na~in izbjegava u izvr{nom postupku, s tim da se u tom postupku obavezuje da snosi tro{kove vr{enja dugovane radnje. Ipak, izvr{enik ima pravo da prema op{tim pravilima izvr{nog postupka ispuni dugovanu ~inidbu u toku cjelokupnog izvr{nog postupka, ~ime sti~e preduslov da od suda traì obustavu izvr{nog postupka i ukidanje svih provednih izvr{nih radnji. U takvom razvoju doga|aja, traìlac izvr{enja }e imati pravo da svoje tro{kove za pokretanje i eventualno vo|enje izvr{nog postupka naknadi prema op{tim pravilima o naknadi tro{kova u izvr{nom postupku (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2227). Kada primi prijedlog za izvr{enje, sastavljen na gore opisan na~in, sud najprije treba da utvrdi da li je on mjesno nadleàn za odre|ivanje i provo|enje
604 ^lan
ovog postupka izvr{enja. Sud }e biti mjesno nadleàn ako se du`na radnja treba izvr{iti u mjestu koje se nalazi na podru~ju djelovanja tog suda. Nakon ovoga sud mora da utvrdi da li prijedlogom za izvr{enje traìlac izvr{enja zahtjeva izvr{enje ~inidbe koja je zamjenjiva ili nezamjenjiva, u smislu ve} navedenih kriterija. Ovo odre|enje ima direktni uticaj na sredstvo kojim se ta dugovana ~inidba moè ostvariti u izvr{nom postupku, a {to }e odrediti sud svojim rje{enjem o izvr{enju (u tom smislu i sudska praksa: Na{e sudsko izvr{no pravo ne dopu{ta svaki na~in odabira sredstava izvr{enja. Tako, ako je posrijedi radnja koju moè izvr{iti druga osoba (~l. 224 ZIP-a), kako je to u ovom slu~aju (postavljanje stuba), onda se ovrha ne moè provoditi kao da se radi o radnji koju moè izvr{iti samo du`nik (~l. 225 ZIP-a), dakle izricanjem globa (nov~anih kazni). Izvr{enje se naprotiv mora provesti sredstvom predvi|enim za tzv. zamjenjive radnji., Os Dubrovnik, G`-764/91, od 28.8.1991. PSP 50/145, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 172). 8 Iako je odredbom ovog stava odre|eno da sud rje{enjem o izvr{enju ovla{}uje traìoca izvr{enja ili drugu osobu da ispune du`nu radnju umjesto izvr{enika, to jo{ uvijek ne zna~i da sud u samom postupku provo|enja ovog sredstva izvr{enja ima pasivnu ulogu. Naime, iako kod ovog sredstva izvr{enja sud ili sudski izvr{ilac ne poduzimaju neposredne radnje izvr{enja, smatram da, ovisno o potrebi u svakom konkretnom slu~aju, sud jo{ uvijek ima obavezu da, preko sudskog izvr{ioca, obezbijedi uslove za provo|enje izvr{ne radnje, time {to }e svojim, i eventualno prisustvom drugih slu`benih lica (organa sigurnosti npr.) omogu}iti traìocu izvr{enja ili drugom licu da obave radnju na koju su rje{enjem o izvr{enju ovla{teni. Komentar uz stav 2: Pored toga {to ima pravo da u izvr{nom postupku traì od suda ovla{tenje da on ili drugo lice obavi dugovanu ~inidbu (stav 1.), traìlac izvr{enja ima pravo i da u prijedlogu za izvr{enje predloì sudu da izvr{enika obaveè na uplatu predujma tro{kova koji }e zbog takvog na~ina izvr{enja nastati za traìoca izvr{enja ili drugo lice. Prema zakonskom tekstu, takav prijedlog traìlac izvr{enja moè da istakne jedino u prijedlogu za izvr{enje. Me|utim, propust traìoca izvr{enja da ovaj zahtjev sudu istakne u prijedlogu za izvr{enje, jo{ uvijek ne zna~i da }e traìlac izvr{enja sam snositi tro{kove ispunjenja radnje na koju je ovla{ten. Naime, iako nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje, traìlac izvr{enja vi{e nema mogu}nosti od suda traìti obavezivanje izvr{enika da plati predujam, kona~ni tro{ak ovakvog izvr{enja }e ipak na kraju biti prevaljen na teret izvr{enika ukoliko po izvr{enju du`ne radnje, traìlac izvr{enja zatraì od suda da posebnim rje{enjem obaveè izvr{enika na uplatu kona~nih tro{kova koje su traìlac izvr{enja ili drugo lice imali pri vr{enju te radnje (v. stav 3. ovog ~lana). Prema tome, propust traìoca izvr{enja da to u~ini u po~etnoj fazi postupka, tj. u prijedlogu za izvr{enje, ne}e u kona~nici imati negativne konsekvence po traìoca izvr{enja ukoliko on iskoristi prava koja su mu dana stavom tre}im ovog ~lana. Ukoliko zahtjev za uplatu predujma nije istakao u prijedlogu za izvr{enje, a ipak èli
10
^lan 605
da obavi du`nu radnju umjesto izvr{enika, traìlac izvr{enja }e prethodno sam morati snositi tro{kove takvog izvr{enja, sve do dono{enja rje{enja iz stava 3. ovog ~lana. 11 Zakonodavac odre|uje da }e sud o prijedlogu traìoca izvr{enja da se izvr{enik obaveè na uplatu predujma odlu~iti u formi rje{enja, ne odre|uju}i precizno da li se radi o posebnom rje{enju ili samom rje{enju o izvr{enju. Iako dakle to u zakonu nije precizirano, smatram da se o predujmu moè odlu~ivati samo u sklopu rje{enja o izvr{enju, i to iz dva razloga. Prvi se odnosi na ~injenicu da je zakonodavac u ovoj odredbi izri~ito precizirao da se ovakav zahtjev moè istaknuti samo u prijedlogu za izvr{enje. S obzirom da sud o svim zahtjevima iz prijedloga za izvr{enje odlu~uje u formi rje{enja o izvr{enju, mi{ljenja sam da nema mjesta takvom tuma~enju ovih odredbi po kojem bi se o ovakvom zahtjevu moglo odlu~iti i posebnim, odnosno naknadnim rje{enjem. Drugi se razlog odnosi na primjenu na~ela procesne ekonomije, kao op{teg na~ela svih sudskih postupaka. Smatram da bi se dono{enje posebnog rje{enja o pla}anju predujma moglo okarakterizirati kao odstupanje od tog na~ela, naro~ito imaju}i u vidu ~injenicu da sud u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju ima pred sobom i ovaj zahtjev traìoca izvr{enja. Ovo tim vi{e {to bi u slu~aju odvojenog rje{avanja po ovom zahtjevu, izvr{enik fakti~ki imao pravo da na oba donesena rje{enja uloì pravne lijekove, {to bi u svakom slu~aju vodilo usporavanju postupka izvr{enja. Prema ranijem tekstu ovog ~lana, ukoliko bi sud odredio da izvr{enik plati predujam za izvr{enje dugovane ~inidbe, to rje{enje se izvr{avalo i prije njene pravosna`nosti. S obzirom da je op{ti princip novog ZIP-a da ulaganje pravnog lijeka ne zadràva rje{enje, te da se po pravilu izvr{enje okon~ava i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, u novom kontekstu zakona ovakva odredba vi{e ne bi imala smisla, zbog ~ega je i izostavljena. Nadalje, raniji tekst ovog ~lana je odre|ivao i da }e se, u slu~aju da izvr{enik u odre|enom roku ne uplati predujam, mo}i predloìti prinudno izvr{enje te obaveze. S obzirom da je u ranijem tekstu zakonodavac upotrebljavao izraz predloìti, iz tog se izvodio zaklju~ak da se moè raditi samo o pravu traìoca izvr{enja, a nikako obavezi suda da po slu`benoj du`nosti napla}uje taj iznos od izvr{enika. Pri tome je traìlac izvr{enja po op{tim pravilima imao slobodu da sam predloì predmet izvr{enja radi prinudne naplate od suda odre|enog predujma (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 552). Novi tekst ovog ~lana, kao {to smo vidjeli, nema odredbe ovog sadràja, ali sam mi{ljenja da, na osnovu op{tih odredaba novog ZIP-a, nema smetnji za primjenu istih rje{enja (da je na to ovla{ten samo traìlac izvr{enja, bez obaveze suda da po tome postupa po slu`benoj du`nosti, i da traìlac izvr{enja predlaè sredstvo kojim }e se taj predujam prinudno naplatiti). Tako bi dakle traìlac izvr{enja bio i dalje ovla{ten da u prijedlogu za izvr{enje, pored ovla{tenja za li~no obavljanje du`ne radnje (ili preko drugog lica), istakne kako zahtjev da sud naloì izvr{eniku da uplati neophodni predujam, tako i zahtjev za prinudno izvr{enje naplate tog predujma, prema op{tim pravilima ZIP-a (pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvr{enika, npr.).
12
606 ^lan 208
13
Kada sud rje{enjem o izvr{enju odredi da izvr{enik poloì du`ni iznos, on taj iznos upla}uje u depozit suda, a ne traìocu izvr{enja ili drugom licu ovla{tenom za izvr{enje dugovane ~inidbe (u tom smislu: Na koji na~in sud odre|uje iznos koji du`nik treba unaprijed poloìti u smislu odredbe ~l. 224 ZIP-a, da li se taj iznos moè isplatiti neposredno vjerovniku ili u depozit, i na koji na~in se vr{i isplata vjerovniku naknade u~injenih tro{kova? Visinu potrebnog iznosa sud }e utvrditi na osnovu obrazloènog prijedloga vjerovnika kojim je u~inio vjerovatnim visinu potrebnog iznosa. Upla}eni iznos ne smije se ni u kom slu~aju isplatiti neposredno vjerovniku. On se polaè kod suda ili banke. Iz tog iznosa sud }e vjerovniku na teret du`nika ispla}ivati odre|ene iznose na temelju dokumentacije iz koje proizlazi da je vjerovnik stvarno imao te izdatke u vezi sa izvr{enjem ~inidbe koja se obavlja umjesto toga da je obavi sam du`nik. Sve te isplate vjerovniku imaju po svojoj pravnoj prirodi karakter akontacije, a o tome koliko vjerovniku stvarno pripada, odlu~it }e sud kona~nim rje{enjem o tro{kovima., stav privrednih sudova (XVII) od 21. do 23. 5. 1984. PSP 24/212, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 171). Rok za uplatu pre dujma odre|enog rje{enjem o izvr{enju po~inje te}i od dostave rje{enja o izvr{enju, bez obzira da li je na to rje{enje izjavljen pravni lijek. Takav stav proizlazi iz op{tih pravila izraènim u ~l. 12. st. 5. ZIP-a po kojem ulaganje bilo kojeg pravnog lijeka ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, s tim da se kona~no namirenje, odnosno u ovom slu~aju ispunjenje dugovane ~inidbe, ne moè dogoditi prije no {to sud donese odluku po eventualno uloènom prigovoru. Ve} smo rekli da sud obavezu pla}anja predujma odre|uje na osnovu zahtjeva traìoca izvr{enja istaknutog u prijedlogu za izvr{enje. U tom svom zahtjevu traìlac izvr{enja bi morao precizirati svoj zahtjev u odnosu na predujam u ta~no nazna~enom iznosu, kako bi sudu makar dao osnov za procjenu visine neophodnog predujma (u tom smislu i sudska praksa: Sud moè naloìti du`niku da unaprijed poloì iznos novca potreban za namirenje tro{kova koji }e nastati izvr{enjem radnje od druge osobe ili vjerovnika. Visnu tro{kova odre|uje sud, ali na odre|eni vjerovnikov prijedlog, Odre|eni iznos novca se polaè u sud, a ne ispla}uje se vjerovniku., PsH, P`-1665/91, od 18.06. 1991. PSP 50/164, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 172). Pri tome naravno sud ne bi bio ograni~en prijedlogom traìoca izvr{enja, ali bi mu prijedlog traìoca izvr{enja dao jasniju sliku o predstoje}im tro{kovima izvr{enja. Sam zakon je zato u drugoj re~enici ovog stava izri~ito odredio da sud iznos predujma odre|uje po slobodnoj procjeni, pri ~emu moè imati u vidu, kako zakonodavac kaè ... po mogu}nosti..., i tro{kovnik osobe ovla{tene na preduzimanje radnje, a koju uz prijedlog za izvr{enje podnosi traìlac izvr{enja. Iz formulacije ovog ~lana ~ini nam se da proizlazi obaveza traìoca izvr{enja da u svakom slu~aju, uz prijedlog za odre|ivanje uplate predujma podnese i o~ekivani tro{kovnik, bez obzira {to sud tim iznosima ne}e biti vezan.
14
15
^lan 208 607
16
Formulacija druge re~enice ovog stava postiè jo{ jedan, naizgled skriveni cilj. Zakonodavac je naime ovakvom formulacijom preduprijedio razvoj sudske prakse u pravcu odre|ivanja obaveznog vje{ta~enja visine traènog predujma tro{kova, pri ~emu su samo vje{ta~enje, pa onda i prigovori na to vje{ta~enje imali i te kako uticaja na odugovla~enje ovog postupka. Pri tome se naravno gubila iz vida op{ta potreba za brzim i efikasnim izvr{enjem dugovane ~inidbe. Na osnovu formulacije ove re~enice, sada je jasno da vje{ta~enje u tu svrhu nije potrebno, tim vi{e {to se ne radi o kona~nom utvr|enju u~injenih tro{kova, {to ure|uje stav 3. ovog ~lana. Na kraju bih dodao da pod odre|enim uslovima polaganje predujma tro{kova moè biti i obaveza traìoca izvr{enja. Naime, obaveza izvr{enika da izvr{i radnju po izvr{noj ispravi moè biti uslovljena obavezom traìoca izvr{enja da plati naknadu za izvr{enje radnje, u toku vr{enja (po etapama) ili poslije dovr{etka radnje. Zavisno od toga kako je definisana obaveza traìoca izvr{enja, sud bi primjenom ~lana 31. ZIP-a ili umanjio iznos koji izvr{enik treba da poloì kao predujam, ili po prijedlogu izvr{enika, naloìo traìocu izvr{enja da poloì cjelokupni iznos potrebnog predujma (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 552). Komentar uz stav 3: Kako smo ve} istakli u na{em komentaru uz stav 2. ovog ~lana, traìlac izvr{enja ima pravo da uz prijedlog za izvr{enje istakne zahtjev sudu kojim }e se izvr{enik obavezati na pla}anje neophodnog predujma tro{kova. Isto tako smo istakli da to pravo traìlac izvr{enja moè iskoristi samo ukoliko ga pravovremeno zatraì, tj. ukoliko zahtjev istakne u prijedlogu za izvr{enje. U suprotnom, traìlac izvr{enja }e snositi prethodne tro{kove izvr{enja sve do kona~ne odluke suda o tro{kovima poduzimanja du`ne radnje, iz stava 3. ovog ~lana. Rje{enje o visini kona~nih tro{kova za obavljanje dugovane radnje sud donosi na prijedlog traìoca izvr{enja ili izvr{enika. Radi se o posebnom rje{enju o utvr|ivanju visine tro{kova, koji se odnose samo na tro{kove radnji na ~ije je poduzimanje rje{enjem ovla{ten traìlac izvr{enja ili drugo lice. To rje{enje treba razlikovati od rje{enja iz ~lana 16. ZIP-a, jer ovi tro{kovi obuhva}aju tro{kove koje je traìlac izvr{enja imao ne samo u odnosu na poduzimanje izvr{ne radnje nego i one tro{kove koji su i procesne prirode (pla}anje sudskih taksi, tro{kovi odràvanja ro~i{ta, nagrade i tro{kovi advokata, vje{ta~enje i sl.). Me|utim, ne vidi se smetnja da, u skladu sa na~elima procesne ekonomije, sud o oba ova zahtjeva traìoca izvr{enja odlu~i jednim rje{enjem, pod uslovom da su oba podnesena sudu u isto vrijeme. U pogledu roka do kada se moè traìti kona~no rje{enje o tro{kovima za obavljanje du`ne radnje, smatram da to izvr{enik ili traìlac izvr{enja mogu uraditi najkasnije u roku od 15 dana od okon~anja izvr{nog postupka, {to je rok do kada se mora podnijeti i zahtjev za isplatu kona~nih tro{kova izvr{nog postupka (v. ~lan 16. st. 6.), ukoliko neki od njih nisu bili ve} odre|eni rje{enjem o izvr{enju. Ako nijedna stranka u tom roku ne podnese ovaj zahtjev, sud }e odrediti da se eventualni vi{ak iznosa novca na depozitu vrati
17
18
19
20
608 ^lan 209
du`niku i okon~ati izvr{ni postupak (v. isto Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 553). 21 Visinu tro{kova iz stava 2. ovog ~lana traìlac izvr{enja treba da u~ini vjerovatnim dostavom predra~una odnosno ra~una za izvr{ene radove ili na neki drugi podesan na~in. Sud naravno nije vezan zahtjevima traìoca izvr{enja, i on }e njegove podneske tretirati kao i svaki drugi dokaz u sudskom postupku. Rje{enje suda koje se po tom zahtjevu donese ima karakter izvr{ne isprave, i traìlac izvr{enja, nakon odluke suda po uloènim prigovorima, moè zatraìti njeno prinudno izvr{enje. Prilikom dono{enja navedenog rje{enja, sud }e u najve}em broju slu~ajeve naloìti izvr{eniku da uplati odre|en (ili dodatni) iznos novca za ra~un traìoca izvr{enja. Mogu}e je, me|utim, da }e sud, na osnovu upla}enog predujma i podnesenog zahtjeva traìoca izvr{enja za odre|ivanje kona~nog iznosa tro{kova, biti u poziciji da konstatuje vi{ak sredstava upla}enih po osnovu predujma na osnovu rje{enja iz stava 2. ovog ~lana. U takvom slu~aju zakonodavac odre|uje da }e sud, na osnovu prijedloga izvr{enika, dakle ne po slu`benoj du`nosti, odrediti da se eventualni vi{ak vrati izvr{eniku. Takvo ne{to }e biti mogu}e samo ako je eventualni vi{ak sredstava nepotreban ne samo za naknadu tro{kova izvr{enja radnje, nego i tro{kova izvr{nog postupka u cjelini. To }e dakle zna~iti da sud odluku o povratu eventualnog vi{ka sredstava izvr{eniku moè donijeti tek nakon odluke o tro{kovima iz ~lana 16. ovog zakona. Odre|ivanje povrata vi{ka sredstava sud }e narediti bez obzira da li se taj vi{ak jo{ uvijek nalazi kod suda ili traìoca izvr{enja, po osnovu ranije isplate cjelokupnog iznosa predujma. Ako se radi o ovom posljednjem, rje{enjem o utvr|ivanju visine tro{kova, sud }e narediti traìocu izvr{enja, da u ostavljenom mu roku vrati eventualni vi{ak primljenog po osnovi isplate predujma. Takva isprava predstavlja izvr{nu ispravu, i nakon {to sud odlu~i o eventualno uloènom prigovoru, izvr{enik moè u istom izvr{nom postupku traìti izvr{enje te obaveze od traìoca izvr{enja. ^lan 209. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti samo izvr{enik (1) Ako radnju moè obaviti samo izvr{enik, sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti izvr{eniku primjereni rok za ispunjenje obaveze. (2) Rje{enjem o izvr{enju sud }e istovremeno zaprijetiti izvr{eniku, a i odgovornim licima u izvr{eniku pravnom licu da }e im izricati nov~ane kazne u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako u odre|enom roku ne ispune obavezu. (3) Ako izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni obavezu, sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja, dalje postupati prema odredbama ~lana 17. ovog zakona.
22
^lan 209 609
(4) Izvr{enik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio d u` a n j e b e z o d l a g a n j a o t o m e o b a v i j e s t i t i s u d i p r i l o ` i t i n e s u m n j i v e dokaze o tome. Nesumnjivim }e se dokazom smatrati ovjerena pisana izjava traìoca izvr{enja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sud skog izvr{ioca o obavljanju radnje, nalaz i mi{ljenje sudskog vje{taka da je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatrat }e se da radnja nije obavljena. (5) Ako radnja koju moè obaviti samo izvr{enik ne zavisi isklju~ivo o nje govoj volji (npr. stvaranje odre|enog umjetni~kog djela i sl.), traìlac izvr{enja nema pravo traìti izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana, ve} samo nadoknadu {tete. 1 Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, ~lan 209. je znatno promijenjen, prije svega u smislu na~ina izvr{enja radnje koju moè da obavi samo izvr{enik. Tako se kod ovog sredstva izvr{enja nov~ane kazne izvr{eniku sada izri~u prema odredbama ~lana 17. ZIP-a, pri ~emu treba imati u vidu da sud vi{e nije vezan ranijim ograni~enjima o maksimalnom iznosu te kazne (deseterostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). Nakon analize odredaba ~lana 17., postaje o~igledno da je namjera zakonodavca pri uvo|enju ovih izmjena bila da se prije svega poo{tre sankcije koje se izvr{eniku mogu izre}i za neizvr{enje njegove obaveze, uz istovremeni poku{aj pojednostavljenja procedure primjene nekih instituta ovog sredstva izvr{enja. Komentar uz stav 1: Kao {to smo ve} ranije vidjeli, kod ispunjenja ~inidbe iz izvr{ne isprave koja glasi na radnju ~injenja, zakonodavac pravi razliku izme|u takozvane zamjenjive i nezamjenjive radnje ~injenja, odnosno one radnje koju umjesto izvr{enika moè izvr{iti ovla{teno tre}e lice i radnje koju moè izvr{iti samo izvr{enik. U komentaru ~lana 208., ve} je bilo govora o na~inu ostvarenja zamjenjive ~inidbe iz izvr{ne isprave, te se u vezi toga upu}uje na taj dio zakona. U ~lanu 209. zakonodavac se bavi samo sredstvom izvr{enja radi ispunjenja nezamjenjive radnje izvr{enika. Prva pote{ko}a koja se moè pojaviti vezano za primjenu ovog ~lana jeste odre|ivanja prirode du`ne radnje ~injenja, odnosno odre|ivanje kriterijuma po kojima se pravi razlika izme|u zamjenjive i nezamjenjive radnje ~injenja. Traìlac izvr{enja i sud pri tome moraju da imaju u vidu da se pod neza mjenjivom radnjom ~injenja moè smatrati samo ona radnja koja je neposredno vezana za li~nost izvr{enika, odnosno samo ona ~inidba ~iju osnovnu karakteristiku ~ini na~in na koji }e ona biti ispunjena od strane izvr{enika. Treba imati u vidu da se o prirodi ove obaveze moè saznati na dva na~ina: prvi je da je to o~igledno iz odredba ugovora kao izvora te obligacije (ugovori intuitu personae) a druga je da se to zaklju~uje iz okolnosti posla odnosno prirode stvari (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 554). Dakle, odgovor na pitanje da li se radi o nezamjenjivoj radnji ~injenja dolazi iz odgovora na pitanje da li je jedino izvr{enik taj koji moè da obavi du`nu radnju (u tom smislu i sudska praksa: U postupku izvr{enja predaje individualno odre|ene pokretne stvari, ne mogu se izricati nov~ane kazne. U konkretnom slu~aju,
610 ^lan 209
ne moè se primijeniti ~l. 225. ZIP-a kako to ~ine prvostepeni i drugostepeni sud. Naime, predaju individualno odre|ene pokretne stvari ne predstavlja radnju koju moè izvr{iti sam du`nik. Stoga se sprovo|enje ovog rje{enja ne moè vr{iti po odredbama ~l. 225. ZIP-a, tj. ne mogu se izricati nov~ane kazne. Izricanje nov~anih kazni je izuzetno predvi|eno ZIP-om u ta~no odre|enim slu~ajevima. Stoga se ovi propisi prinudne prirode ne mogu ekstenzivno tuma~iti. Kako je u pitanju oduzimanje pokretne stvari od strane du`nika i predaja povjeriocu, u konkretnom slu~aju imaju se primijeniti propisi glave XV ZIP o predaji i isporuci pokretni stvari., Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-12/86 od 17.9.1986; Nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi da se rje{enjem o izvr{enju istovremeno izrekne nov~ana kazna du`niku ako u odre|enom roku ne ispuni obavezu kada imaju}i u vidu prirodu izvr{ne isprave i prirodu du`nu ~inidbu moè da izvr{i i drugo lice., Okru`ni sud u Beogradu, G`-3539/85 od 28.5.1985, navedeno sve po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 266. i 267). Naj~e{}i }e primjeri ovakve obaveze biti: obaveza umjetnika ili nau~nika da stvori odre|eno umjetni~ko odnosno nau~no djelo, obaveza roditelja da preda dijete drugom roditelju kojem je povjereno na ~uvanje i brigu, obaveza majstora koji je jedini obu~en za odre|enu vrstu posla, da taj posao obavi i dr. Pored obaveza fizi~kih lica ovdje ne treba zaboraviti ni nezamjenjive obaveze ~injenja pravnih lica kao {to su: obaveza vra}anja uposlenika na rad, obaveza odre|enog specijalizovanog preduze}a da izradi proizvod odre|enih karakteristika, koje je u stanju samo ono da proizvede i sl. Sve ovo treba da ima u vidu sam traìlac izvr{enja prilikom podno{enju prijedloga za izvr{enje, a naro~ito sud, kojem je prije dono{enja rje{enja o izvr{enju prvi zadatak da utvrdi da li se radi o zamjenjivoj ili nezamjenjivoj radnji ~injenja.
4 Traìlac izvr{enja nije u poziciji da jednu nezamjenjivu radnju ~injenja prekvalifikuje u zamjenjivu tako {to }e izjaviti da je spreman da primi izvr{enje i od drugog lica (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 554). Pri tome je uloga i pozicija suda od presudnog zna~aja, jer je sud, prema ~lanu 8. st. 1. ZIP-a, vezan prijedlogom traìoca izvr{enja, i on nije u poziciji da mijenja prijedlog za izvr{enje traìoca izvr{enja. U slu~aju da traìlac izvr{enja na ve} gore opisani na~in prekvalifikuje nezamjenjivu obavezu u zamjenjivu, odnosno da kao sredstvo izvr{enja nezamjenjive obaveze predloì na~in izvr{enja predvi|en u ~lanu 208. ZIP-a, sudu ne preostaje ni{ta drugo no da rje{enjem odbije prijedlog za izvr{enje kao nedozvoljen (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2230). Ukoliko su ispunjeni gore odre|eni uslovi, tj. da se zaista radi o radnji koja je nezamjenjiva po svojoj prirodi, te da je na osnovu toga traìlac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje ispravno predloìo sredstvo izvr{enja predvi|enim ~lanom 209., sud }e rje{enjem o izvr{enju dozvoliti prinudno izvr{enje nezamjenjive radnje ~injenja, tako {to }e odrediti izvr{eniku novi primjereni rok za njeno dobrovoljno ispunjenje. Ovakvo rje{enje, koje je identi~no onom iz ranijeg teksta ZIP-a, ~esto je kritikovano kao nepotrebno i arbitrarno u odnosu na duìnu roka (v. npr. Priru~nik za primjenu Zakona o
^lan 209 611
izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 266). Pri tome su se naro~ito isticali prigovori apsurdnosti davanja fakti~ki novog paricionog roka u izvr{nom postupku, u situaciji kad je jedan ve} ranije bezuspje{no protekao. îni se da je argumentacija tih prigovora jo{ uvijek aktuelna, jer se zaista ne vidi razlog davanja izvr{eniku novog primjerenog roka za ispunjenje obaveze. Po mom mi{ljenju, ovo sredstvo izvr{enja bi bilo mnogo efikasnije da se izvr{eniku rje{enjem o izvr{enju odmah, bez ostavljanja naknadnog roka, izri~e nov~ana kazna, koja bi se napla}ivala po slu`benoj du`nosti nakon odluke o eventualno uloènom prigovoru. Ovako, postupak izvr{enja se bespotrebno produàva sa vrlo upitnim {ansama za izvr{enje.
6 U pogledu duìne roka, zakonodavac ne odre|uje nikakva ograni~enja, {to mi se u situaciji, kada ve} rok postoji, ~ini i opravdanim. Treba imati u vidu da kod ovog sredstva izvr{enja, gdje predmet ispunjenja obaveze moè varirati od predaje djeteta roditelju, preko vra}anja na rad uposlenika, pa do izrade odre|ene skulpture od strane umjetnika, zakonodavac te{ko da ima drugi izbor od onog da sudu povjeri zadatak da, zavisno od okolnosti svakog pojedinog slu~aja, odredi duìnu novog roka u kojem }e izvr{enik dobrovoljno ispuniti svoju nezamjenjivu obavezu. To }e, naprimjer, zna~iti da rok za predaju djeteta ne moè da bude istovjetan roku u kojem slikar, recimo, mora da naslika sliku sa unaprijed odre|enim karakteristikama. Na sudu je velika odgovornost da odre|ivanjem duìne novog roka ne produì ionako usporen postupak prinudnog izvr{enja.. Kao {to }emo vidjeti u daljem tekstu komentara uz ovaj ~lan, kod ovog sredstva izvr{enja radi se o kompleksnoj tehnici izvr{enja i prinude koja }e nerijetko potrajati vi{e no {to bi efikasan izvr{ni postupak trebao to da dopusti. Zbog toga sud stalno treba imati u vidu ~lan 5. ZIP-a koji nalaè sudu hitnost postupanja u izvr{nim predmetima. Imaju}i sve ovo u vidu, sud u svakom pojedina~nom slu~aju treba da odredi takav rok, koji }e s jedne strane dati dovoljno vremena izvr{eniku da tehni~ki obavi du`nu radnju ~injenja, a s druge strane omogu}iti traìocu izvr{enja da u {to skorijem periodu realizuje svoje pravo iz izvr{ne isprave. U pogledu davanja izvr{eniku novog primjerenog roka za ispunjenje du`ne radnje, vrlo je bitno razrije{iti mogu}u dilemu koja moè nastati upore|ivanjem teksta prvog stava ovog ~lana sa ~lanom 8. st. 1. ZIP-a. Ako se ima u vidu ~lan 8. ZIP-a prema kojem sud u odre|ivanju izvr{enja vezan sredstvom i predmetom koji predloì traìlac izvr{enja, postavlja se naime pitanje, ko odre|uje duìnu ovog roka? Traìlac izvr{enja u svom prijedlogu, pri ~emu je sud vezan tim prijedlogom na osnovu ~lana 8. ZIP-a ili sud, nezavisno od prijedloga traìoca izvr{enja? Iako se na prvi pogled moè ~initi druga~ijim, ~ini mi se ipak da ove dvije odredbe zakona nisu u me|usobnoj koliziji. Naime ~lan 8. st. 1., ZIP-a govori o predmetu i sredstvu izvr{enja dok ~lan 209. st. 1. govori samo o primjerenom roku u kojem ta obaveza mora biti izvr{ena. Prema tome odredbe ~lana 8. st. 1. ne isklju~uju ovla{tenje suda iz ~lana 209. st. 1., jer se tek radi o odre|ivanju primjerenog roka, a ne sredstvu ili predmetu izvr{enja. Zaklju~ujem dakle da je, prema mom mi{ljenju, sud taj koji odre|uje duìnu primjerenog roka za novo ispunjenje du`ne
612 ^lan 209
~inidbe, pri ~emu on nije vezan prijedlogom traìoca izvr{enja, ukoliko je on uop{te i dat. 9 U pogledu momenta od kojeg za izvr{enika te~e od suda mu odre|eni rok, treba imati u vidu ~lan 12. stav 5. ZIP-a i 179. st. 3. ZPP-a. Naime, prema op{tim pravilima parni~nog postupka, rok za izvr{enje ~inidbe te~e od momenta dostave sudske odluke po kojoj je utvr|ena ta obaveza. Ukoliko du`nik obaveze uloì pravni lijek, taj rok po~inje da te~e od momenta prijema odluke po pravnom lijeku, pod uslovom da pravni lijek ima suspenzivno dejstvo. S obzirom da u izvr{nom postupku, prema ~lanu 12. stav 5. ulaganje pravnog lijeka ne odlaè izvr{enje rje{enja, moè se zaklju~iti da rok za izvr{enika u kojem mora da ispuni svoju obavezu po~inje da te~e od dana prijema rje{enja o izvr{enju. Komentar uz stav 2: U ovom stavu zakonodavac najprije precizira da }e sud u rje{enju o izvr{enju zaprijetiti izvr{eniku izricanjem nov~ane kazne ako, u roku odre|enim u skladu sa stavom 1. ovog ~lana, ne postupi po obavezi iz izvr{ne isprave. Za razliku od ovog rje{enja, prema ranijim tekstu ove odredbe, sud nije samo prijetio izricanjem nov~ane kazne, nego je ve} samim rje{enjem o izvr{enju izricao tu kaznu, koju bi onda sud izvr{avao po slu`benoj du`nosti, za slu~aj da izvr{enik ne ispuni svoju obavezu ni u novom mu datom roku. Me|utim, prema novom rje{enju zakonodavca, izraènim u stavovima drugom i tre}em ovog ~lana, rje{enjem o izvr{enju se vi{e ne izri~e nov~ana kazna, nego se samo prijeti njenim izricanjem, ukoliko u ostavljenom roku izvr{enik ne ispuni svoju obavezu. Time se taj element u sadràju rje{enja o izvr{enju iz ranga posebnog rje{enja o izricanju nov~ane kazne spu{ta tek na rang upozorenja, za ~iju }e pak realizaciju trebati provesti poseban postupak, predvi|en ~lanom 17. ZIP-a. Vidljivo je dakle da umjesto nekada{njeg jednog rje{enja o izvr{enju, koje je sadràvalo i odre|ivanje izvr{enja i rje{enje o izricanju nov~ane kazne, sada imamo dva rje{enja, koja se donose u dva razli~ita momenta, protiv kojih je pojedina~no mogu}e uloìti prigovor, a nakon toga i àlbu protiv odluke o prigovoru. Po mom mi{ljenju takvo rje{enje ~lana 209. predstavlja korak nazad u odnosu na ranija rje{enja, ~ime }e se zakonodavac zasigurno u najskorijoj budu}nosti morati pozabaviti. Na kraju, treba ista}i da se prema odredbi stava drugog ovog ~lana prijetnja o izricanju nov~ane kazne moè ista}i samo u rje{enju o izvr{enju, a nikako u posebnom rje{enju kojim bi se odlu~ivalo o ovom pitanju naknadno. Zakonodavac u ovoj odredbi odre|uje da se prijetnja izricanjem nov~ane kazne moè izre}i prije svega izvr{eniku, pri ~emu se izvr{enikom ima smatrati kako fizi~ka tako i pravna osoba koja je obaveznik ~inidbe. Kao novinu u ovom stavu, zakonodavac je odredio da se prijetnja izricanjem nov~ane kazne sada moè uputiti ne samo izvr{eniku - pravnoj osobi nego i odgovornoj osobi u njoj, {to ranije nije bio slu~aj. Moè se re}i da je time poja~an pritisak na izvr{enika pravno lice, jer se sada pored ka`njavanja pravnog lica moè kazniti i odgovorno lice u tom pravnom licu. Za o~ekivati je da ova mjera na izvjestan na~in osigura efikasnije ostvarivanje potraìvanja traìoca izvr{enja, jer }e od sada i odgovorno lice u pravnom licu biti zainteresovano za ispunjenje du`ne ~inidbe, s obzirom da je ono, prema odredbi ovog stava, sada i li~no odgovorno za neispunjenje obaveze u izvr{nom postupku.
10
11
^lan 209 613
12
Postavlja se pitanje {ta zakonodavac podrazumijeva pod izrazom zaprijetiti... da }e im izricati nov~ane kazne...? Da li se pod tim podrazumijeva samo uop{tena prijetnja izricanjem nov~ane kazne u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a (npr. ... uz prijetnju da }e se izvr{eniku po prijedlogu traìoca izvr{enja izre}i nov~ana kazna u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a, ako ne izvr{i du`nu radnju u datom mu roku...), ili je ve} na tom mjestu zakonodavac ovlastio izvr{ni sud da zaprijeti izricanjem nov~ane kazne u sasvim konkretizovanom nov~anom iznosu (npr. ...uz prijetnju da }e se izvr{eniku po prijedlogu traìoca izvr{enja izre}i nov~ana kazna u iznosu od 3.000 KM, ako ne izvr{i du`nu radnju u datom mu roku...). Po mom mi{ljenju, prema zakonskom tekstu, sud ve} prilikom dono{enja rje{enja o izvr{enju ima ovla{tenje da izvr{eniku zaprijeti izri canjem nov~ane kazne u konkretnom iznosu. Na osnovu toga, sud bi se trebao koristiti tom mogu}no{}u, naro~ito imaju}i u vidu potrebu efikasnog sprovo|enja postupka izvr{enja, te vjerovatnost da prijetnja izricanjem nov~ane kazne u konkretnom iznosu ve} tada stvara svojevrsni pritisak na izvr{enika da postupi po obavezi iz izvr{ne isprave. Komentar uz stav 3: Zakonodavac u ovom stavu odre|uje kako sud postupa u slu~aju ako izvr{enik ne ispuni svoju obavezu iz rje{enja o izvr{enju. Naime prema odredbama ovog stava, sud }e u takvom slu~aju primijeniti ~lan 17. ZIP-a kojim je na jedinstven na~in regulisan postupak izricanja nov~anih kazni, bilo da se radi o nov~anoj kazni kao sredstvu izvr{enja, ili da se radi o izricanju nov~anih kazni kada je to posebnom odredbom ZIP-a odre|eno. Kako smo to ve} ranije istakli u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, na osnovu analize odredbi ~lana 17. ZIP-a mogu}e je zaklju~iti da je zakonodavac ovakvim rje{enjem u ~lanu 209, podijelio postupak ovog sredstva izvr{enja na dva dijela. Prvi dio se odnosi na dono{enje rje{enja o izvr{enju, u kojem je pored dozvole izvr{enja, sadràna i prijetnja izricanjem nov~anih kazni za slu~aj da izvr{enik ne postupi po rje{enju o izvr{enju u ostavljenom mu roku. Druga faza izvr{enja se sastoji u tome da sud, nakon {to ga o tome obavijesti traìlac izvr{enja, donosi posebno rje{enje o izricanju nov~anih kazni, koje pod odre|enim uslovima izvr{ava sud po slu`benoj du`nosti. U praksi dono{enje ovog drugog rje{enja u skladu sa ~lanom 17. }e biti sloèno, zbog samih odredbi toga ~lana. Naime, prvi postulat ~lana 17. je da se rje{enje o nov~anoj kazni ne moè donijeti prije nego se izvr{eniku, odnosno ka`njenoj osobi, omogu}i izja{njenje na okolnosti doga|aja (v. st. 4. ~lana 17). Primjenjeno na ovo sredstvo izvr{enja, to }e zna~iti da }e sud i pored prijetnje o izricanju nov~ane kazne, sadrànoj u rje{enju o izvr{enju, morati prije dono{enja rje{enja o izricanju nov~ane kazne ponovo pozvati izvr{enika na izja{njenje u povodu neizvr{enja njegove obaveze. îni se da se radi ne samo o nepotrebnoj novoj obavezi za sud nego i nerazumljivom zahtjevu zakonodavca koji }e nesumnjivo imati velikog uticaja na neefikasnost i duìnu izvr{nog postupka. Druga, vrlo bitna karakteristika ~lana 17. je da po dono{enju rje{enja o izricanju nov~ane kazne, izvr{enik ili tre}e lice na koga se to rje{enje odnosi ima pravo prigovora, pri ~emu izjavljeni prigovor odlaè izvr{enje rje{enja (v. ~lan 17 st. 8. u vezi sa ~lanom 13. st. 1. i 2.). Zna~i da }e u slu~aju da izvr{enik ne ispuni du`nu obavezu u ostavljenom mu roku,
13
14
15
16
614 ^lan 209
on ne samo imati pravo na ponovno saslu{anje pred sudom na okolnosti zbog kojih nije ispunio svoju obavezu nego }e izvr{enik imati i pravo ulaganja prigovora na rje{enje o izricanju nov~ane kazne, koja se ne moè izvr{iti prije njene izvr{nosti, odnosno prije odluke po prigovoru. K tomu jo{ treba dodati da u rje{enju o izricanju nov~ane kazne sud ponovo mora izvr{eniku ostaviti paricioni rok za dobrovoljno pla}anje nov~ane kazne (v. ~lan 17 st. 5), koji te~e od dana kada je rje{enje dostavljeno izvr{eniku, ako prigovor nije izjavljen, odnosno po dostavljanju odluke po prigovoru, ako je ovaj pravni lijek uloèn. Iz svega navedenog, nije te{ko zaklju~iti da je zakonodavac u procesnom smislu olako pristupio izmjenama ranijeg teksta ovog ~lana, i u odnosu na ranija rje{enja, u znatnoj mjeri oteào poloàj traìoca izvr{enja kod ovog sredstva izvr{enja. 17 S druge strane, izmjene odredbi o visini nov~anih kazni zasigurno }e doprinijeti ve}oj disciplini izvr{enika i odgovornih lica u izvr{enicima pravnim osobama. Naime, u ~lanu 17., koji se primjenjuje i kod sredstva izvr{enja iz ~lana 209., odre|eni su rasponi nov~anih kazni koje se mogu izre}i kako fizi~kim (od 100 do 5.000 KM) tako i pravnim (od 1.000 do 100.000 KM) odnosno odgovornim licima (od 500 do 5.000 KM). Za na{e prilike visoke kazne, po zamislima zakonodavca, treba da odlu~uju}e uti~u na izvr{enika da ispuni svoju obavezu. U okviru datih raspona, sud }e na osnovu kriterija iz ~lana 17. st. 5., za svaki konkretan slu~aj, odrediti ta~an iznos te kazne. Traìlac izvr{enja moè da u prijedlogu za izvr{enje predloì iznos nov~ane kazne kojom }e sud zaprijetiti izvr{eniku u slu~aju ne postupanja po rje{enju o izvr{enju, ali valja napomenuti da tim prijedlogom sud nije vezan, te on nov~anu kaznu moè izre}i i u vi{em i u nièm iznosu od predloènog (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2230). Pored toga, u ~lanu 17. st. 3. zakonodavac sada dopu{ta sudu da u cilju izvr{enja rje{enja o izvr{enju ponavlja izricanje nov~anih kazni sve dok izvr{enik ne postupi po nalogu suda (u tom smislu je zanimljiva i sudska praksa u odnosu na primjenu ranijeg ZIP-a: Kad du`nik ispuni svoju nenov~anu obavezu, u~ini du`nu nezamjenjivu radnju, makar i nakon protoka roka za ispunjenje, ali prije nego {to se donese rje{enje o provo|enju izvr{enja rje{enja o izre~enoj nov~anoj kazni (~l. 225, st. 2 3 i 4. ZIP-a), izre~ena nov~ana kazna se ne izvr{ava. Ovo stoga {to izvr{enje (uvjetno) izre~ene nov~ane kazne iz ovog propisa nije sankcija za nepravodbno izvr{enje du`ne obaveze, nego je to uz izricanje nove nov~ane kazne sredstvo prinude na izvr{enje obaveze, pa ono gubi svaki smisao i svrhovitost nakon {to je obaveza ispunjena., Os Dubrovnik, G`-486/85, od 7.6.1985. PSP 28/108, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 173). Prema novom zakonskom tekstu ~lana 209. a i odredbama ~lana. 17. st. 3, sada kod ponavljanja izricanja nov~ane kazne, izvr{ni sud vi{e ne mora davati izvr{eniku novi paricioni rok za postupanje po izvr{noj ispravi (kako je to bilo ranije), nego }e sud jednostavno na novi prijedlog traìoca izvr{enja samo donositi i izvr{avati nova rje{enja o nov~anoj kazni. Pri tome sud vi{e nije vezan niti visinom prethodno izre~ene kazne (razumije se u
18
^lan 209 615
okviru odre|enih raspona), niti maksimalnim iznosom koji se sveukupno moè izre}i (raniji deseterostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). To zna~i da }e sud sada biti u mogu}nosti da odmah u prvom rje{enju o izricanju nov~ane kazne izrekne maksimalno dozvoljeni iznos nov~ane kazne za pojedine kategorije izvr{enika i da onda tu kaznu, u istoj visini, izri~e neograni~en broj puta, sve dok izvr{enika ne prinudi na ispunjenje du`ne ~inidbe. Analiziraju}i ovo pravilo, lako je zaklju~iti da sud ima i mogu}nost da kod ponavljanja izricanja nov~ane kazne progresivno pove}ava njen iznos (pod uslovom da prva nov~ana kazna ne glasi na maksimalna iznos) sve do dozvoljenog limita po pojedina~no izre~enoj kazni. 19 Iz gore navedenih analiza o sloènosti postupka izricanja i naplate nov~anih kazne kod ovog sredstva izvr{enja, jasno proizlazi da je na sudu velika odgovornost da, imaju}i u vidu hitnu prirodu izvr{nog postupka, odre|enu ~l. 5. ZIP-a, {to je mogu}e vi{e skrati trajanje tog postupka time {to }e ve} u rje{enju o izvr{enju zaprijetiti izricanjem konkretne nov~ane kazne u takvom iznosu, da }e sama prijetnja njom na izvr{enika stvoriti dovoljan pritisak da on ispuni svoju ~inidbu. Naravno, kriteriji za odre|ivanje visine nov~ane kazne su ve} dati u st. 5. ~lana 17., no sud treba da bude svjestan opasnosti da }e, ukoliko izvr{enik ne postupi ni po rje{enju o izricanju nov~anih kazni, morati ponovo primijeniti dugotrajni postupak njenog izvr{enja, odnosno izricanje nove kazne, doprinose}i na taj na~in i dugotrajnosti izvr{nog postupka. Na kraju, treba ista}i da je zakonodavac odredio da }e sud izricati nov~ane kazne samo po zahtjevu traìoca izvr{enja. Dakle, nema vi{e postupanja po slu`benoj du`nosti, kako je to ranije odre|ivano kod ovog sredstva izvr{enja, i sud vi{e nije obavezan da prati izvr{enje rje{enja za ra~un traìoca izvr{enja. Umjesto toga, sada je obaveza traìoca izvr{enja da u skladu sa svojim interesima prati razvoj izvr{nog postupka, te da pravodobno reaguje prema sudu u vidu prijedloga predvi|enim ovim stavom. Time je sud stavljen u pasivniju ulogu u odnosu na ranija rje{enja, {to bi generalno trebalo da doprinese i efikasnijem radu suda i efikasnijem izvr{nom postupku uop{te. Komentar uz stav 4: Kako je ve} re~eno u posljednjem pasusu komentara uz stav 3., zakonodavac je ulogu suda u ovom sredstvu izvr{enja nastojao maksimalno pasivizirati, elimini{u}i sve one radnje suda koje su se po ranijim rje{enjima u ovom sredstvu izvr{enja vr{ile po slu`benoj du`nosti. Slijede}i isti princip, fakti~ki u stavu 4. ovog ~lana zakonodavac odre|uje da sud postupa po donesenim rje{enjima (rje{enju o izvr{enju ili rje{enju o izricanju nov~ane kazne), ne vode}i ra~una da li je izvr{enik u me|uvremenu postupio po nalogu suda. Naime, jasno je da je na izvr{eniku sada obaveza da na odre|eni na~in zaustavi sud u njegovom postupanju (bilo dono{enju rje{enja o izricanju nov~ane kazne, bilo izvr{enju te kazne po slu`benoj du`nosti), ukoliko je on svoju obavezu ispunio, ali samo tako {to }e sudu priloìti nesumnjive dokaze o tome. Da bi omogu}io sudu da u ovakvom slu~aju {to lak{e donese odluku po zahtjevu izvr{enika, odnosno da u {to je ve}oj mjeri ograni~i dokazivanje i spor pred sudom oko ove ~injenice, zakonodavac je odredio da se prijed-
20
21
22
616 ^lan 210
logu izvr{enika moè udovoljiti samo ako se na okolnost ispunjenja njegove obaveze priloè nesumnjivi dokazi. [ta se smatra nesumnjivim dokazima zakonodavac ne daje odgovor, ali kao primjer navodi: ovjerenu pismenu potvrdu traìoca izvr{enja, zapisnik sudskog izvr{ioca, nalaz i mi{ljenje sudskog vje{taka i sl. Zakonodavac je dakle ostavio otvorenim pitanje nesumnjivosti drugih dokaza u ovom smislu, i mogu}nosti da se krug poimence pomenutih nesumnjivih dokaza i pro{iri. Me|utim, pri razmatranju njihove nesumnjivosti, uvijek treba imati u vidu da je iz kvalitete pobrojanih dokaza kao nesumnjivih vidljivo da je zakonodavac zahtijevao vrlo visoke standarde sigurnosti da se odre|ena ~injenica i dogodila. 23 Komentar uz stav 5: Izvr{enik ima obavezu da svoju obavezu iz izvr{ne isprave ispuni samo ukoliko ispunjenje zavisi od njegove volje. Ako izvr{enje te obaveze ne zavisi od njegove volje, zakonodavac izri~ito odre|uje da traìlac izvr{enja ne moè traìti prisilno ispunjenje nego naknadu pretrpljene {tete. Kada }e to biti zavisi od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja, pri ~emu je vrlo bitno istaknuti da sud o tome treba da vodi ra~una po prigovoru izvr{enika, a nikako po svojoj slu`benoj du`nosti. ^lan 210. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje (1) Ako je izvr{enik duàn trpiti preduzimanje neke radnje ili se suzdràvati od njenog preduzimanja, sud }e, na prijedlog traìoca izvr{enja koji tvrdi da se izvr{enik pona{a protivno svojoj obavezi, rje{enjem naloìti izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom i zaprijetiti mu nov~anom kaznom u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako se nastavi tako pona{ati. (2) Traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog da se izvr{eniku izrekne nov~ana kazna zato {to se i nakon naloga suda pona{ao protivno svojoj obavezi u roku od 15 dana od saznanja za takvo pona{anje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obaveze. Ako ovi rokovi bezuspje{no proteknu, sud }e rje{enjem odbiti zahtjev za izricanje nov~ane kazne i obustaviti postupak, a traìlac izvr{enja gubi pravo na podno{enje novog prijedloga za izvr{enje na osnovu te izvr{ne isprave. (3) Na izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 209. ovog zakona. 1 Op}enito: Ovaj ~lan je u potpunosti promijenjen u odnosu na raniji zakonski tekst. Pored toga {to se vi{e nov~ana kazna ne odre|uje istim rje{enjem kojim se izvr{eniku ostavlja naknadni rok da svoje pona{anje uskladi sa obavezom iz izvr{ne isprave (kako je to bilo regulisano ranije), ovaj ~lan vi{e ne sadrì niti odredbe o obaveznom jemstvu koje izvr{enik, na zahtjev traìoca izvr{enja, mora da poloì po osnovu osiguranja naknade {tete, a koja zbog pona{anja suprotno obavezi iz izvr{ne isprave, moè nastati na strani traìoca izvr{enja.
^lan 210 617
Komentar uz stav 1: Ovo sredstvo izvr{enja primjenjuje se na izvr{enje odluka po kojima je izvr{enik u obavezi da ne{to trpi ili se suzdrì od poduzimanja radnje na koju bi ina~e bio ovla{ten. Naloèna obaveza trpljenja ili suzdràvanja od preduzimanja radnje u pravilu postaje izvr{na od pravosna`nosti sudske odluke kojom je ta obaveza izvr{eniku i naloèna (v. ~l. 25. stav 2), a ne po protoku paricionog roka, kako je to odredjeno za radnju davanja ili ~injenja (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 557). Od tog momenta izvr{enik se dakle vi{e ne smije protiviti odre|enim radnjama povjerioca odnosno ne moè da vr{i radnje nazna~ene u izvr{noj ispravi. Kao primjeri radnje trpljenja ili suzdràvnja od njenog poduzimanja mogu se navesti: trpljenje prolaza preko nekretnine (Kad postoji slu`nost prolaza u korist vjerovnikove nekretnine na strani du`nika, kao vlasnika poslu`nog dobra, postoji du`nost trpljenja da se preko njegova zemlji{ta prolazi u opsegu te slu`nosti. Ovo trpljenje du`nika u izvr{nom postuku ostvaruje se samo nov~anim ka`njavanjem u smislu ~l. 226. u vezi s ~l. 225 ZIP-a, a ne uvo|enjem u posjed prolaza vjerovnika, uz prisutnost slu`bene osobe suda., Os Zadar, G`-847/82, od 10.XII 1982. PSP 22/111, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 175), uzdràvanje od podizanja objekta na odre|enom mjestu koji moè da smeta traìocu izvr{enja ili mu pri~injava {tetu, pravo da se razgleda predmet zakupa prije isteka zakupa, obaveza da se ne nabavlja odnosno ne prodaje druga roba, osim one ugovorene i sl. Obaveza trpljenja ili propu{tanja moè dakle poticati iz stvarnopravnih (vlasni{tvo, slu`nosti, posjed) ali i iz obligacionopravnih odnosa. Kako je ve} nagla{eno, zakonodavac je izmijenio ovu odredbu u odnosu na raniji tekst zakona tako da se rje{enjem o izvr{enju, kojim se izvr{eniku ostavlja naknadni rok za uskla|ivanje svog pona{anja, istovremeno vi{e ne izri~e nov~ana kazna, nego se tim rje{enjem izvr{eniku samo izri~e prijetnja da }e mu se u slu~aju nepostupanja po rje{enju o izvr{enju, izre}i nov~ana kazna u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a. Kako je to ve} ranije istaknuto uz komentar stava 2. ~lana 209., mi{ljenja sam da je vezivanjem za ~lan 17. Zakona, zakonodavac kod ovakvih sredstava izvr{enja (iz ~lanova 209. i 210.) dodatno opteretio rad suda (dodaju}i im odre|eni broj obaveznih radnji, npr. saslu{anje izvr{enika prije izricanja nov~ane kazne, posebno pravo na prigovor protiv tog rje{enja) i ugrozio i onako slabu efikasnost postupka izvr{enja gdje se oni ostvaruju izricanjem nov~anih kazni. U vezi zna~enja formulacije zakonodavca kojom odre|uje da }e sud prilikom dono{enja rje{anja o izvr{enju izvr{eniku zaprijetiti izricanjem nov~ane kazne, upu}uje se ~italac na podrobniju analizu koja je data uz komentar stava 2. ~lana 209. ZIP-a. Da bi rje{enjem o izvr{enju sud naloìo izvr{eniku ispunjenje obaveze iz izvr{ne isprave uz prijetnju izricanjem nov~ane kazne, zakonodavac traì samo da traìlac izvr{enja tvrdi da se izvr{enik pona{a protivno obavezi iz izvr{ne
618 ^lan 210
isprave. Dakle, vi{e se ne traì da traìlac izvr{enja dokazuje ili ~ini vjerovatnim da je izvr{enik zaista postupio protivno obavezi iz izvr{ne isprave, nego se sada traì samo tvrdnja traìoca izvr{enja o tome (sli~no, v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2235). Ovakvo rje{enje se u odnosu na ono ranije ~ini i logi~nim, s obzirom da su rje{enja o izvr{enju i rje{enja o izricanju nov~ane kazne prema ~lanu 17. sada dva odvojena rje{enja, po sadrìni i vremenu njihovog dono{enja. Da li je ili ne izvr{enik zaista postupio protivno obavezi iz izvr{ne isprave, u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju vi{e nije relevantno s obzirom da nikakve materijalne posljedice po imovinu izvr{enika rje{enje o izvr{enju jo{ uvijek nema. To rje{enje je samo neka vrsta upozorenja za izvr{enika {ta moè o~ekivati pri ponovljenoj povredi obaveze iz izvr{ne isprave. Materijalne posljedice po imovinu izvr{enika }e nastupiti tek ukoliko on ne postupi po rje{enju o izvr{enju (odnosno izvr{noj ispravi) i sud izrekne nov~anu kaznu u skladu sa ~lanom 17. Me|utim, treba imati u vidu da izvr{enik, ukoliko tvrdnja traìoca izvr{enja da je postupio protivno obavezi iz izvr{ne isprave nije ta~na, ima dvostruku mogu}nost da tu tvrdnju i osporava. Prva je mogu}nost isticanjem prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a druga prilikom njegovog saslu{anja na okolnosti slu~aja, koje je izvr{ni sud obavezan izvesti prije dono{enja rje{enja o izricanju nov~ane kazne. 7 Ina~e, nov~ane kazne mogu se odrediti samo zbog protivne radnje, koja je u~injena poslije dozvole rje{enja, a ne i za onu radnju koja bi bila u~injena u vremenu izme|u podno{enja prijedloga i dozvole izvr{enja (sli~no rje{enje postojalo je i prema Zakonu o izvr{enju i obezbje|enju iz 1937, v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2237). Po tome se dakle da zaklju~iti da se izvr{enik moè neka`njeno pona{ati protivno obavezi iz izvr{ne isprave prije no {to rje{enje o izvr{enju bude doneseno, s tim da prava materijalna sankcija slijedi po njega tek u slu~aju da se na isti na~in pona{a i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju. Komentar uz stav 2: Pored ve} istaknutih razlika u odnosu na tekst ranijeg zakona, ovdje bih èlio da istaknem jo{ jednu bitnu novinu kod ovog sredstva izvr{enja. Naime, prema ranijim odredbama, sud je kod ovog sredstva izvr{enja (kao u ostalom i kod izvr{enja iz sada{njeg ~lanu 209. ZIP-a, ranijeg 225) ve} u samom rje{enju o izvr{enju izricao nov~anu kaznu, te je prinudno napla}ivao po slu`benoj du`nosti. U takvoj situaciji, dakle, sud je bio optere}en zadatkom da po slu`benoj du`nosti prati provo|enje rje{enja o izvr{enju i pona{anje izvr{enika, {to je svakako optere}ivalo kapacitete suda, te ~inilo ovo sredstvo izvr{enja u izvjesnoj mjeri nerealnim i neefikasnim. Prema novim rje{enjima u ovom ~lanu, izvr{ni sud o provo|enju rje{enja o izvr{enju i pona{anju izvr{enika nakon dono{enja tog rje{enja, vi{e ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti. Sud je sada u poziciji da izri~e nov~ane kazne posebnim rje{enjem, i to samo po zahtjevu traìoca izvr{enja, koji tvrdi da se izvr{enik pona{ao suprotno svojoj obavezi iz izvr{ne isprave odnosno rje{enja o izvr{enju. Dakle, traìlac izvr{enja je sada taj koji vr{i kontrolu pona{anja izvr{enika i upozorava sud na nepostupanje po izvr{noj ispravi. Na
^lan 210 619
ovaj na~in provo|enje izvr{enja ovim sredstvom je dovedeno u sklad sa prinicpom dispozitivnosti ve} izraènim u ~lanovima 3. (pokretanje postupka), 38. (povla~enje i ograni~enje prijedloga) i 60. (odlaganje izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja) ZIP-a, po kojima je traìocu izvr{enja prepu{tena inicijativa za ostvarivanje i za{titu svojih prava u okviru izvr{nog postupka. 10 Zakonodavac kao novinu sada traìocu izvr{enja odre|uje i subjektivne i objektivne rokove u kojima moè predloìti izricanje nov~ane kazne izvr{eniku, kao posljedicu njegovog nepostupanja po obavezi iz izvr{ne isprave. Tako sada to svoje pravo traìlac izvr{enja moè koristiti u subjektivnom roku od 15 dana od kada je saznao za sporno pona{anje izvr{enika, odnosno objektivnom roku od jedne godine od kada je izvr{enik obavezu iz izvr{ne isprave povrijedio. Radi se dakle o zastarnim rokovima koji su neuporedivo kra}i od onih predvi|enim op{tim pravilima iz ZOO, ~ijim se protekom gasi samo mogu}nost prinudnog ostvarenja obaveze iz izvr{ne isprave, ali ne i sama obveza, koja tada postaje naturalna obaveza. Na iste posljedice zastare, kao i one iz ZOO, jasno ukazuje zakonski tekst ovog ~lana koji izri~ito predvi|a da traìlac izvr{enja gubi pravo na podno{enje novog prijedloga za izvr{enje na osnovu . te izvr{ne isprave. S obzirom da u istoj stvari ve} postoji izvr{na isprava (presu|ena stvar), traìlac izvr{enja dakle ne}e biti u mogu}nosti da izdejstvuje novu izvr{nu ispravu u novom sudskom postupku, ~ime je jasno da obaveze izvr{enika iz postoje}e izvr{ne isprave poprimaju novi, naturalni karakter. U vezi sa gore navedenim postavlja se i zanimljivo pitanje kolika je vremen ska va`nost rje{enja o izvr{enju kod ovog sredstva izvr{enja, odnosno koliko dugo doneseno rje{enje o izvr{enju moè sluìti kao osnov za dono{enje posebnog rje{enja o izricanju nov~ane kazne, ukoliko izvr{enik nastavi da se pona{a suprotno svojim obavezama? Drugim rije~ima, da li }e se traìlac izvr{enja mo}i koristiti opisanim mehanizmom prinude (dono{enjem rje{enja o izricanju nov~ane kazne) i ukoliko izvr{enik, recimo, tri godine nakon donesenog rje{enja o izvr{enju, prvi put postupi suprotno obavezi iz izvr{ne isprave? Kako sama odredba u tom smislu ne daje nikakav konkretan odgovor, smatramo da se odgovaraju}e rje{enje jedino moè na}i u op{tim pravilima Zakona o obligacionim odnosima, koja se odnose na zastaru prinudnog ostvarenja obaveze iz sudskih odluka. Dakle, zastarni rok od 10 godina bi vaìo i za obavezu izre~enu rje{enjem o izvr{enju, pri ~emu bi traìlac izvr{enja morao traìti izricanje nov~ane kazne izvr{eniku u strogim subjektivnim i objektivnim rokovima, ve} naprijed opisanim. Dakle, u ovom smislu, rje{enje o izvr{enju bi se moglo tretirati kao posebna sudska odluka, razli~ita od izvr{ne isprave, kojom je utvr|ena osnovna obaveza za izvr{enika. Kod sporova zbog smetanja posjeda ~est je slu~aj da se rje{enjem o smetanju posjeda nalaè trpljenje i ne~injenje izvr{enika pod prijetnjom nov~ane kazne (dispozitiv obi~no sadrì tekst kao npr. zabrana daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne). Takva mogu}nost formulacije dispozitiva rje{enja proizlazi iz odredbe ~l. 84. FBiH Zakona o vlasni~kopravnim odnosima odnosno ~lana 79. RS Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. U praksi se javljaju slu~ajevi da dispozitivi ovih rje{enja sadrè kako uop{tene formulacije o prijetnjama nov~anim kaznama u slu~aju ponovljenog
11
12
620 ^lan 210
smetanja (bez navo|enja konkretnog nov~anog iznosa) tako i rje{enja gdje se ve} u njima, za slu~aj ponovljenog smetanja, navodi konkretni nov~ani iznos koji }e se izre}i kao nov~ana kazna (npr. pod prijetnjom nov~ane kazne od 10.000 KM), u slu~aju nepostupanja po rje{enju o smetanju posjeda (zanimljiva je i sa tog stanovi{ta i sljede}a odluka suda: U postupku zbog smetanja posjeda sud je izrekom rje{enja ovla{ten samo zaprijetiti nov~anom kaznom, a o visini te kazne odlu~it }e se u izvr{nom postupku, Os Zagreb, G`3523/87-2, od 26.5.1987. godine, Informator, br. 3616/88 i Izv, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994I., str. 174) 13 U oba ova slu~aja postavlja se pitanje odnosa tih rje{enja i eventulano rje{enja o izricanju nov~ane kazne prema ~l. 210. ZIP-a. U prvom slu~aju, kada rje{enje o smetanju posjeda ne sadrì konkretan nov~ani iznos (formulacija zabrana daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne), smatram da ne postoje nikakve prepreke da se na te slu~ajeve ~lan 210. primijeni u cijelosti (prvo prijetnja nov~anom kaznom u rje{enju o izvr{enju, a onda posebno rje{enje o izricanju nov~ane kazne prema ~lanu 17. ZIP-a). Me|utim, ako se radi o ovoj drugoj vrsti rje{enja o smetanju posjeda (formulacija tipa pod prijetnjom nov~ane kazne od 10.000 KM), gdje se ve} u tom rje{enju odre|uje konkretni iznos nov~ane kazne za slu~aj nepostupanja po toj izvr{noj ispravi, situacija je unekoliko druga~ija. Smatram naime da se u ovakvim slu~ajevima ~lan 210. ima tako primijeniti da izvr{ni sud, po zahtjevu traìoca izvr{enja, vi{e ne treba donositi rje{enje o izvr{enju sa prijetnjom izvr{eniku da }e mu se u slu~aju daljeg postupanja suprotno njegovim obavezama, na prijedlog traìoca izvr{enja, izre}i nov~ana kazna, s obzirom da je ta kazna ve} izre~ena u samoj izvr{noj ispravi (sli~no, v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2237, isto, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 115). Traìlac izvr{enja }e dakle, kod ovih slu~ajeva, u prijedlogu za izvr{enje traìti od izvr{nog suda da ve} u rje{enju o izvr{enju izvr{eniku izrekne nov~anu kaznu u iznosu navedenim u izvr{noj ispravi (rje{enju o smetanju posjeda), a samu naplatu te kazne bi trebao vr{iti izvr{ni sud nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, i to po slu`benoj du`nosti (analogno ~lanu 17. stav 6.). Zanimljiv je ovdje i odnos zaprije}enog, konkretnog nov~anog iznosa iz izvr{ne isprave sa iznosima koji su navedeni u ~lanu 17. ZIP-a. Naime, postaa vlja se pitanje da li je izvr{ni sud obavezan konkretnim nov~anim iznosom iz izvr{ne isprave, bez obzira na ~injenicu da je ona odre|ena preko ili ispod maksimuma odre|enog ~lanom 17, odnosno bez obzira {to izvr{ni sud smatra da je s obzirom na okolnosti slu~aja zaprije}eni iznos odre|en u previsokom ili preniskom iznosu? S tim u vezi je i pitanje da li izvr{ni sud, u slu~aju da naplata prvo izre~ene kazne ne polu~i rezultate, tj. ne prisili izvr{enika na pona{anje u skladu sa izvr{nom ispravom, moè prilikom izricanja naredne nov~ane kazne, njen iznos povisiti, u granicama predvi|enim ~lanom 17? Po mom mi{ljenju, kao odgovor na prvo pitanje, generalno bi trebalo imati u vidu da je izvr{ni sud uvijek vezan dispozitivom izvr{ne isprave u kojoj je
14
15
^lan 211 621
definisana i obaveza izvr{enika. Preciznije, prijedlog za izvr{enje je taj koji opredjeljuje izvr{ni sud u njegovom postupanju, s tim da taj prijedlogu u svemu mora biti saobrazan izvr{noj ispravi u pogledu odre|ivanja obaveze izvr{enika. Dakle, kao zaklju~ak, smatram da je izvr{ni sud uvijek kod prvog izricanja nov~ane kazne vezan onim iznosom kazne navedenim u izvr{enoj ispravi, bez obzira {to izvr{ni sud smatra da je njen iznos odre|en previsko ili prenisko, odnosno iznad ili ispod zakonom odre|enog iznosa. Za izvr{ni sud taj iznos je utvr|en izvr{nom ispravom, i po prijedlogu traìoca izvr{enja, on bi morao da taj iznos nov~ane kazne i izrekne u rje{enju o izvr{enju. 16 Kada se ti~e problema vi{estrukog izricanja nov~ane kazne odre|ene izvr{nom ispravom, gdje prvobitno izricanje i naplata te kazne nije privolila izvr{enika na postupanje u skladu sa izvr{nom ispravom, smatramo da je izvr{ni sud ovla{ten da iznos izre~ene kazne mijenja sa svakim novim rje{enjem o izricanju nov~ane kazne. Pri tome bi se imalo pretpostaviti da je iznos nov~ane kazne iz izvr{ne isprave u stvari utvr|en od strane izvr{nog suda, ~ime bi se onda otvorila mogu}nost za primjenu ~l. 17. st. 3., po kojem svaki slijede}i iznos nov~ane kazne moè biti utvr|en u druga~ijoj visini (vi{i ili niì), pod uslovom da nov~ani iznos iz izvr{ne isprave ve} nije dosegao maksimum iznosa utvrdjenog u ~lanu 17. ZIP-a. Svako druga~ije rje{enje bi vodilo formalisti~kom tuma~enju prava, gdje bi izvr{ni sud bio li{en instrumenata za efikasno sprovo|enje izvr{enja, za koje je ipak u krajnjoj liniji on odgovoran. Komentar uz stav 3: Ovaj stav upu}uje na shodnu primjenu ~lana 209., {to se ~ini i logi~nim. Naime, po svojoj tehnici izvr{enja, ovo sredstvo se u su{tini ne razlikuje od onog predvi|enog u ~lanu 209., s obzirom da se u oba slu~aja radi o onim obavezama izvr{enika ~ije ispunjenje zavisi isklju~ivo od njegove volje. Me|utim, s obzirom da ~lan 210. detaljno odre|uje na~in dono{enja rje{enja o izvr{enju te rje{enja o izricanja nov~ane kazne ({to se po tehnici odre|ivanja i sprovo|enja izvr{enja ne razlikuje od onog predvi|enog ~lanom 209.), a ~lan 17. tehniku izricanja nov~ane kazne te njenu prisilnu naplatu, ne vidim koje bi se odredbe ~lana 209., osim onih predvi|enim u njegovim stavovima 4. i 5., mogle shodno primjenjivati u ~lanu 210. Po meni samo ta dva stava bi mogla na}i mjesta za primjenu u ~lanu 210. Zakona. Za podrobniju analizu zna~enja stavova 4. i 5. ~lana 209. na ovom mjestu se upu}uje na komentare date uz taj ~lan. ^lan 211. Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja (1) Ako je zbog pona{anja izvr{enika protivno obavezi iz izvr{ne isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom traìoca izvr{enja, sud }e ovlastiti traìoca izvr{enja, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi prija{nje stanje na tro{ak i rizik izvr{enika.
17
622 ^lan 211
(2) U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje tro{kova za uspostavljanje prija{njeg stanja i odre|ivanja kona~ne visine tih tro{kova primjenjuju se odredbe o tro{kovima za izvr{enje radnje koju moè pored izvr{enika obaviti i drugo lice. (3) Ako je do promjena iz stava 1. ovog ~lana do{lo nakon nastanka izvr{ne isprave, sud }e postupiti u skladu s odredbom stava 1. ovog ~lana tek po{to utvrdi da je do promjene do{lo zbog pona{anja izvr{enika. 1 Op}enito: U odnosu na ranija zakonska rje{enja, ovaj ~lan sadrì novi stav tre}i, dok su prvi i drugi stav u potpunosti istovjetni ranijem zakonskom tekstu. Osnovni cilj uvo|enja novog stava tre}eg je htijenje zakonodavca da uspostavu prija{njeg stanja odredi na tro{ak i rizik izvr{enika samo u slu~aju ako je promjenu stanja izazvao izvr{enik, i to nakon dono{enja izvr{ne isprave. Iako je to u praksi bio dosta rijedak slu~aj, od sada izvr{enik vi{e ne snosi tro{kove uspostave prija{njeg stanja za slu~aj da promjenama tog stanja on ni~im nije doprinio. 2 Komentar uz stav 1: Primjena ovog ~lana dolazi u obzir naj~e{}e kada obaveza iz izvr{ne isprave glasi na trpljenje ili propu{tanje odre|ene radnje. Naime, nekad }e postojati situacija da, uprkos primjeni ~lana 210. i izre~enim nov~anim kaznama prema ~lanu 17. ZIP-a, sve posljedice postupanja izvr{enika protivno izvr{noj ispravi ne budu otklonjene. Pri tome nije vi{e od uticaja ni ~injenica da se izvr{enik prinudnim radnjama prinudio da vi{e ne poduzima zabranjene radnje. Dakle, kao posljedica pona{anja izvr{enika nakon dono{enja izvr{ne isprave u odre|enim situacijama }e ostati odre|eno novouspostavljeno stanje, ~ak i ako se izvr{enik vi{e ne pona{a suprotno svojoj obavezi (npr. ru{enje ograde izme|u dvije parcele, izgradnja odre|enih objekata koji smetaju traìocu izvr{enja, zapre~avanje puta kao nu`nog prolaza i sl.). U takvim slu~ajevima zakon predvi|a posebnu vrstu dopunskog izvr{enja, gdje traìlac izvr{enja, pored ka`njavanja izvr{enika nov~anim kaznama za pona{anje suprotno obavezi iz izvr{ne isprave, moè od suda traìti da se uspostavi i ranije postoje}e stanje stvari. Treba naglasiti da se ovim izbjegava novo vo|enje parnice radi uspostave ranijeg stanja, {to bi ina~e bilo nu`no, a traìlac izvr{enja svoja prava ostvaruje odmah u izvr{nom postupku (tako: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 194, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 116). Pod tim uslovima sud }e, na zahtjev traìoca izvr{enja, u istom rje{enju kojim je odredio mjere iz ~lana 210., ovlastiti tog traìoca da on sam ili preko drugog lica uspostavi ranije postoje}e stanje, a moè to odrediti i posebnim rje{enjem, ako traìlac izvr{enja takav zahtjev podnese naknadno. Iako zakonski tekst ne predvi|a davanje ovla{tenja drugom licu za poduzimanje neophodnih radnji, imaju}i u vidu komentar uz stav 1. ~lana 208. kao i ~injenicu da traìlac izvr{enja jednostavno ne}e uvijek biti u poziciji da sam uspostavi ranije stanje bez anga`mana drugog lica koje ima stru~ne kvalifikacije za to (da ukloni
^lan 211 623
putem bagera prepreku sa zemlji{ta na kojoj postoji slu`nost puta, npr.), mislim da sudska praksa treba dozvoliti traìocu izvr{enja da analogno ~lanu 208., on moè od suda traìti ovla{tenje za poduzimanje radnji radi uspostave ranijeg stanja kako za sebe tako i za drugo lice (sli~no Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2238). Za detaljnije analize ko moè biti drugo lice i koji je njihov status u okviru izvr{nog postupka upu}ujemo na komentar uz ~lan 208. stav 1. Nadalje, treba napomenuti da sud odre|uje postupanje sudskog izvr{ioca kao jednu vrstu obezbje|enja i pomo}i vr{enju neophodnih radnji, ali samo po prethodnom obrazloènom zahtjevu traìoca izvr{enja i uz uslov da je to po procjeni suda zaista i neophodno. 4 Pored toga {to sredstvo izvr{enja iz ovog ~lana naj~e{}e sluì kao dopunsko onom predvi|enim u ~lanu 210., ono kao takvo moè sluìti i uz druga sredstva izvr{enja. Isto tako treba imati u vidu da pored toga {to uspostava prija{njeg stanja uglavnom funkcioni{e kao dopunsko, ono se moè traìti i kao samostalno, posebno sredstvo izvr{enja (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 560). Kod ovog sredstva izvr{enja treba primijetiti da ono dolazi u obzir samo u slu~aju da je do promjene stanja od strane izvr{enika do{lo nakon dono{enja izvr{ne isprave. Prema tome, samo promjena stanja utvr|enog izvr{nom ispravom moè dovesti do primjene ovog sredstva izvr{enja. U suprotnom, ako je uspostava ranijeg stanja predvi|ena ve} samom izvr{nom ispravom, tad sud za uspostavu takvog stanja moè odrediti samo ono sredstvo izvr{enja iz ~lana 208., za radnje koje moè obaviti i drugo lice (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 560, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 195). Komentar uz stav 2: Uspostava prija{njeg stanja je gotovo uvijek povezana sa odre|enim nov~anim izdacima. Zbog toga traìlac izvr{enja ima zakonsku mogu}nost da te tro{kove ne samo nadoknadi nego da od suda zatraì da obaveè izvr{enika da ih i prije poduzimanja neophodnih radnji i predujmi. Pri tome zakon odre|uje da se predumljivanje tih tro{kova, njihovo kona~no utvr|ivanja te pla}anje obavlja prema pravilima iz ~lana 208. U vezi sa primjenom pravila iz ~lana 208., ovdje se upu}uje na komentar dat u sklopu tog ~lana. 7 Komentar uz stav 3: Kao {to je ve} re~eno u uvodu komentara za ovaj ~lan, radi se o novom stavu koji u ranijem tekstu zakona nije postojao. Najprije bismo èljeli ukazati na nespretnu formulaciju teksta prvog dijela ovog stava. Naime, zakonodavac u ovom stavu kao preduslov za njegovu primjenu odre|uje da se on ima primijeniti samo ako je do promjena iz stava 1. ovog ~lana do{lo nakon nastanka izvr{ne isprave.... U vezi sa tim, moglo bi se
624 ^lan 212
argumentum a contrario zaklju~iti da do uspostave pre|a{njeg stanja po ovom sredstvu izvr{enja moè do}i i ako je obaveza uspostave ranijeg stanja predvi|ena samom izvr{nom ispravom. Iako je moje mi{ljenje povodom ovog problema ve} navedno uz komentar stava 1. ovog ~lana, èlio bih jo{ jednom na ovom mjestu istaknuti moj stav da se ovo sredstvo izvr{enja moè odre|ivati samo ukoliko je promjena stanja nastala nakon dono{enja izvr{ne isprave. Za uspostavu ranijeg stanja predvi|enog izvr{nom ispravom, sud moè samo odrediti izvr{enje onim sredstvom predvi|enim u ~lanu 208. a nikako ovim, predvi|enim u ~lanu 211.
Cilj ovog stava je da ograni~i odgovornost izvr{enika samo na uspostavu pre|a{njeg stanja ondje gdje je on svojim radnjama tome i doprinio. Dakle, samo u takvim slu~ajevima traìlac izvr{enja }e biti u mogu}nosti da traì ovla{tenje za sebe ili druge da preduzme neophodne radnje na uspostavi pre|a{njeg stanja, dok }e izvr{enik samo u tom slu~aju biti duàn da snosi tro{kove te uspostave. U svakom drugom slu~aju traìlac izvr{enja }e sam morati da snosi te tro{kove, bez obzira kako je promjena ranijeg stanja nastala. ^lan 212. Ponovno smetanje posjeda (1) Ako je na osnovu izvr{ne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, izvr{enje provedeno ili je izvr{enik dobrovoljno ispunio svoju obavezu, pa poslije toga ponovo u~ini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prija{njeg, sud }e na prijedlog traìoca izvr{enja, na osnovu iste izvr{ne isprave, ako je njom zabranjeno takvo budu}e pona{anje, donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostave prija{njeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti izvr{eniku izricanjem nov~ane kazne ako ponovo po~ini smetanje posjeda. U tom se slu~aju na odgo varaju}i na~in primjenjuju odredbe ~l. 209. i 210. ovog zakona. (2) Prijedlog za izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana traìlac izvr{enja moè podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja. 1 Op}enito: Novi tekst ovog ~lana se u izvjesnoj mjeri razlikuje od onog iz ranijeg zakona, i to po tekstu stava prvog. Novom formulacijom tog stava zakonodavac je stavio ta~ku na neke od dilema koje su postajale u primjeni ranijeg zakona u ovom dijelu, naro~ito vezano za podobnost svake izvr{ne isprave da bude osnov ovog sredstva izvr{enja (ako je njome zabranjeno takvo budu}e pona{anje). Isto tako promjenom jezi~ke formulacije (radi uspostave prija{njeg stanja) trebalo bi sada biti jasnije da se u primjeni ovog ~lana mogu koristiti kako sredstva izvr{enja iz ~lanova 209. (izvr{enje radi ostvarenja radnje koje moè obaviti samo izvr{enik), 210. (izvr{enje radi ostvarenja radnje na trpljenje i ne~injenje) i 211. (izvr{enje radi uspostave pre|a{njeg stanja) tako i sredstva izvr{enja predvi|ena ~lanom 197. (izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}ih lica) i glavom XVIII ZIP-a (izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretne stvari).
^lan 212 625
Time je ne samo upotpunjeno zna~enje ove odredbe i poja{njen njen domet u primjeni nego je, za pretpostaviti, i olak{an poloàj traìoca izvr{enja kod ostvarivanja njegovog prava. 2 Komentar uz stav 1: Institut izvr{enja kod ponovnog smetanja posjeda na osnovu iste izvr{ne isprave uveden je u na{ pravni sistem ZIP-om iz 1978. godine. Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka (naslonjenih na Zakon o izvr{enju i obezbje|enju iz 1937. godine) koja su bila u primjeni prije tog zakona, takva mogu}nost nije postojala. Do ZIP-a iz 1978. godine, zbog nedefinisanosti odgovora na pitanje kako postupati u slu~aju ponovljenog smetanja posjeda, koji je po svojoj prirodi istovjetan onom smetanju utvr|enom u izvr{enoj ispravi, sudska praksa je postupala dvojako. Jedni sudovi nisu dozvoljavali novo izvr{enje na osnovu iste izvr{ne isprave, smatraju}i da je kod ponovljenog smetanja posjeda do{lo do novog smetanja, koje mora da se utvr|uje u novoj parnici, dok su odre|eni sudovi smatrali da se va`nost izvr{ne isprave o smetanju posjeda nije iscrpila prinudnim ili dobrovoljnim postupanjem po njoj, nego da ta izvr{na isprava moè imati va`nost i za sva budu}a smetanja, koja su iste prirode kao i ona utvr|ena u izvr{noj ispravi. Tvorac zakona iz 1978. godine se u svom tekstu opredijelio za rje{enje kojim }e se olak{ati pozicija traìocu izvr{enja, tako {to vi{e ne}e mo}i (a ni morati) pokretati nove parnice za svako ponovljeno smetanje posjeda, koje je po svojoj prirodi istovjetno onom utvr|enom u izvr{enoj ispravi. Pored toga, dozvola izvr{enja kod ponovljenog smetanja posjeda nije samo olak{anje za samog traìoca izvr{enja, nego je to i olak{anje za rad sudova, jer se izbjegava nepotrebno vo|enje novih parnica (u tom smislu i sudska praksa: U slu~aju ponovnog smetanja posjeda koje se u biti ne razlikuje od prija{njeg, sud }e na prijedlog vjerovnika i na temelju te izvr{ne isprave donijeti rje{enje o izvr{enju kojim se nalaè vra~anje stvari u posjed. Tu`ba je odba~ena i tuìtelj odbijen s tu`benim zahtjevom za pruànje posjedovne za{tite jer je pravomo}nim rje{enjem od 17.XII 1974, broj P-315/74, utv|eno da je tuèni smetao tuìtelja u posljednjem mirnom i fakti~kom posjedu slu`nosti kolnika Radi se o ponovnom smetanju posjeda pa je tuìtelj zbog za{tite tog posjeda trebao staviti zahtjev za pokretanje izvr{nog postupka (~l. 228. ZIP-a)., Os Sisak, G`-853/83, od 14.VII 1983. PSP 23/179; Kada je posjedovna za{tita zatraèna u parni~nom postupku, dakle podnesena tu`ba zbog smetanja posjeda, a iz sadràja zahtjeva se vidi da su ispunjene pretpostavke iz ~l. 228. ZIP-a, tada bi prvostepeni sud trebao obustaviti parni~ni postupak temeljem ~l. 19 ZPP i po pravomo~nosti tog rje{enja nastaviti ovaj postupak po propisima ZIP-a (kao izvr{ni postupak), jer je izvr{ni postupak po svojoj pravnoj prirodi izvanparni~ni postupak, pa se u konkretnom slu~aju ima primjeniti ve} navedena odredba ZIP-a., Os Vara`din, G`-49/88 od 10.I 1988, Informator, br. 4097/93, male stranice, str. 20; Pravomo}no je utvr|eno da je tuèni smetao tuìteljicu u posljednjem posjedu {ume time {to je sru{io u toj {umi hrastovo stablo, te je obavezan da se kloni svakog takvog i sli~nog smetanja. Ne radi se o ponovnom i novom smetanju posjeda, u slu~aju kad nakon izvjesnog vremena, tuèni opet u toj {umi sru{i hrastovo stablo. Ispravno je
626 ^lan 212
u tom slu~aju odbaciti tu`bu, jer je tuìteljica u svrhu za{tite svog posjeda, trebala staviti prijedlog radi pokretanja postupka po pravilima o izvr{enju. Nije osnovano stajali{te Javnog tuìla{tva Hrvatske da se u predmetnom slu~aju radi o ponovnom smetanju posjeda nakon {to je prija{nje smetanje posjeda u 1972. godini poravomo}no rje{eno i da postoji presu|ena stvar, pa je tuìteljica bila ovla{tena da podnese novu tu`bu radi smetanja posjeda, a ne da traì izvr{enje prija{nje odluke. Ovo sa razloga {to je drugostepeni sud pravilno ocjenio da je tuìteljici pruèna posjedovna za{tita za posjed iste {ume u predmetu istog prvostepenog suda pod br. P-809/72 i da se u ovom predmetu, u stvari, radi o smetanju zbog kojeg se ne moè pokrenuti novi spor, ve} je tuìteljica trebala staviti prijedlog radi pokretanja postupka po pravnim pravilima o izvr{enju u svrhu za{tite svog posjeda. Prema tome, drugostepni sud je pravilno odbacio tu`bu tuìteljice., VsH, Gzz-63/75, od 31.VII 1975, Informator, br. 4097/93, male stranice, str. 20, sve navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 178. i 179).
5 Kao prvi preduslov za primjenu ovog ~lana zakonodavac predvi|a postoja-nje izvr{ne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda. Dakle, nije neva`no iz kojeg postupka dolazi izvr{na isprava na osnovu koje se moè dozvoliti izvr{enje na osnovu ovog ~lana. To moè biti samo izvr{na isprava iz postupka o smetanju posjeda, a nikako isprava proistekla iz postupka pokrenutog petitornom tu`bom, odnosno izvr{na isprava koja je upravljena na predaju stvari po osnovu npr. prava vlasni{tva. U takvim slu~ajevima ni po zakonu iz 1978., a ni po novom ZIP-u nije bilo, niti sada ima mjesta primjeni ovog ~lana (u tom smislu i sudska praksa: Da bi se smjelo donijeti novo rje{enje o izvr{enju u smislu ~lana. 228. st. 1. ZIP-a, mora postojati ranija izvr{na isprava koja je donesena u postupku po tu`bi zbog smetanja posjeda. Takvo se, novo, rje{enje ne smije donijeti ako je ranije izvr{na isprava osu|uju}a presuda u parinci radi ostvarenja prava stvarne slu`nosti. U ranijoj petitornoj parnici naloèno je (sada) du`nicima da uklone ì~anu ogradu i vo}ke s pravca slu`nosti. Kako dakle ne postoji izvr{na isprava donesena u postupku po tu`bi zbog smetanja posjeda, vec petitorna odluka suda, to nije bilo mjesta dono{enju novog rje{enja o izvr{enju u smislu ~lana 228, st. 1. ZIP-a., Os Zagreb, Gz-2917/86-2. od 20.V.1986, PSP 34/126, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, str. 176). Tuìlac je u takvim slu~ajevima prisiljen u slu~aju povrede svog posjeda najprije u posjedovnoj parnici utvrditi u~injeno smetanje, pa tek onda na osnovu dobijene izvr{ne isprave zatraìti njeno prinudno izvr{enje. Pored toga {to izvr{na isprava treba da proizlazi iz postupka zbog smetanja posjeda, ne moè ni svaka izvr{na isprava iz tog postupka predstavljati osnov za primjenu ovog ~lana. Naime, zakonodavac u ovom stavu odre|uje da }e se rje{enje o izvr{enju donijeti na osnovu iste izvr{ne isprave, ako je njom zabranjeno takvo budu}e pona{anje... (istakao FZ). Ovdje se treba samo nakratko podsjetiti da prema ~lanu 84. FBiH Zakona o vlasni~kopravnim odnosima, odnosno 79. RS Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima,
^lan 212 627
odluka o smetanju posjeda treba sadràvati obavezu tuènog na povra}aj posjeda ili uspostavu pre|a{njeg stanja i zabranu tuènom da vr{i dalje smetanje. Me|utim, isto tako, poznato je da se parni~ni sud uvijek kre}e u granicama postavljenog tu`benog zahtjeva, tako da }e se u slu~aju da tu`beni zahtjev glasi samo na uspostavu pre|a{njeg stanja ili povra}aj posjeda (bez zahtjeva da se obaveè tuèni da se ubudu}e kloni daljeg smetanja), i sudska odluka ograni~iti samo na tako postavljeni zahtjev. Dakle nije rijedak slu~aj u praksi da dispozitiv odluke o smetanju posjeda sadrì samo obavezu tuènog o povratu posjeda na stvari, odnosno povratu u pre|a{nje stanje, ~ime je takva odluka diskvalificirana kao osnov za primjenu ~lana 212. novoga ZIP-a. Na osnovu takve odluke suda, koja ne sadrì obavezu tuènog da se ubudu}e kloni smetanja posjeda tuìtelja, traìlac izvr{enja ne}e mo}i traìti sudsku za{titu u skladu sa ~lanom 212. ZIP-a. 7 Sljede}i uslov za primjenu ovog ~lana jeste da je izvr{enik po donesenoj izvr{enoj ispravi ve} postupio, bilo dobrovoljno ili prinudno, po pokrenutom izvr{nom postupku. Zahtijeva se dakle da je pona{anje izvr{enika ve} bilo uskla|eno sa zahtjevom iz izvr{ne isprave. Taj zahtjev nam se ~ini i logi~nim, jer se ponovljeno smetanje posjeda moè desiti tek kad je uspostavljeno pre|a{nje stanje. Ako nema uspostavljenog pre|a{njeg stanja, onda se ne radi o ponavljanju smetanja posjeda, nego o prvobitnom smetanju koje jo{ traje i koje se u izvr{nom postupku, na osnovu izvr{ne isprave, moè ukloniti, pod uslovom da je prijedlog za izvr{enje podnesen u zakonom odre|enim rokovima. Na prijedlog traìoca izvr{enja sud po ponovljenom smetanju posjeda moè reagovati samo ako se to smetanje u biti ne razlikuje od prija{njeg. Da li se novo smetanje posjeda u su{tini razlikuje od prija{njeg je fakti~ko pitanje o kojem odlu~uje svaki sud zavisno od okolnosti svakog slu~aja. Ovdje samo valja istaknuti da zakonodavac ne traì da se radi o istovjetnom smetanju, nego je dovoljno da se ono u su{tini ne razlikuje od prija{njeg. Postupaju}i po ovoj odredbi, mogao bi se izvesti zaklju~ak da bi izvr{ni sud morao prije dono{enja rje{enja o izvr{enju na efikasan i svrsishodan na~in utvrditi da li se ponovljeno smetanje po svojoj su{tini razlikuje od ranijeg. U tom smislu u nekoj literaturi se sudovima predlaè da prije dono{enja odluke o rje{enju o izvr{enju obavezno izvedu potrebne dokaze, te eventualno i odrè ro~i{te, ukoliko je potrebno (v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Savremena administracija, Beograd, 1990, str. 269, Komentar Zakona o vlasni~kopravnim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb, 1980, str. 522, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 196), a slijedom toga i sudska praksa Kad sud primi prijedlog za izvr{enje zbog ponovnog smetanja posjeda, duàn je na brz i svrsishodan na~in utvrditi da li se u su{tini radi o smetanju posjeda koje je u~injeno na isti ili sli~an na~in ili s istim sadràjem, ili je pak smetanje izvr{eno pod drugim okolnostima i na drugi na~in i da li je prijedlog stavljenu roku iz ~l. 228 st. 2 ZIP-a (Os Gospi}, G`-336/85, od 12.IX 1985. PSP 30/110, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 176).
628 ^lan 212
Sa druge strane, me|utim, ima prostora i za takvo postupanje izvr{nog suda po kojem bi se samo na osnovu prijedloga traìoca izvr{enja (dakle bez posebnog izvo|enja dokaza) donosilo rje{enje o izvr{enju, pri ~emu bi se izvr{eniku ostavljalo da ulaganjem prigovora istakne neta~nost navoda traìoca izvr{enja i razliku izme|u dva u~injena smetanja (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 564). Smatram da je ovo posljednje rje{enje mnogo prakti~nije i svrsihodnije sa stanovi{ta suda, a i sa stanovi{ta traìoca izvr{enja, jer se teret dokazivanja sa traìoca izvr{enja, u fazi podno{enja novog prijedloga za izvr{enje, prebacuje na teret izvr{enika, i to u ne{to kasnijoj fazi postupka (ulaganja prigovora), kada je izvr{enje ve} odre|eno. Kada je, dakle, po~injeno ponovljeno smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od onog ranijeg, utvr|enog u izvr{noj ispravi, na prijedlog traìoca izvr{enja, sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju kojim }e narediti uspostavu pre|a{njeg stanja. Uspostava pre|a{njeg stanja je postavljena vrlo {iroko, i ~ini nam se da to moè obuhvatiti sva ona sredstva izvr{enja kojim }e se traìocu izvr{enja omogu}iti da povrati posjed nad stvari (~lan 197 - izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}ih lica; Glava XVIII - izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretne stvari). Isto tako, ukoliko izvr{enik nije pribavio posjed stvari, ali je taj posjed na odre|eni na~in ometao (pri ~emu su odre|ene posljedice i ostale), ~ini nam se da na osnovu zakonske formulacije radi uspostave pre|a{njeg stanja mogu primijeniti i sredstva izvr{enja predvi|ena sljede}im ~lanovima: 209. (izvr{enje radi ostvarenja radnje koje moè obaviti samo izvr{enik), 210. (izvr{enje radi ostvarenja radnje na trpljenje i ne~injenje) i 211. (izvr{enje radi uspostave pre|a{njeg stanja). Ovdje je interesantno napomenuti da se u oviru ranijeg ~lana kojim je regulisano izvr{enja zbog ponovnog smetanja posjeda, kod uspostave pre|a{njeg stanja, ~esto dolazilo do kombinovane primjene dva sredstva izvr{enja: onog iz ~lana 197. i onog iz ~lana 209. Zamislimo, naprimjer situaciju da je posjed traìoca izvr{enja nad nekom pokretnom stvari oduzet po drugi put od strane izvr{enika. Primjenom ~lana 212., a po zahtjevu traìoca izvr{enja, sud }e u takvom slu~aju rje{enjem o izvr{enju odrediti provo|enje radnji radi predaje stvari traìocu izvr{enja. Me|utim, ukoliko se te stvari nisu mogle na}i kod izvr{enika, tada sud ne bi postupao u pravcu procjene nov~anog ekvivalenta traène stvari, i obaveze izvr{enika da taj nov~ani iznos isplati, kako je to odre|eno ~lanom 197., nego su sudovi, opet po zahtjevu traìoca izvr{enja, od tog momenta postupali u skladu sa ~lanom 209., tretirajuci dakle dalje obavezu izvr{nika da preda pokretnu stvar traìoca izvr{enja kao onu koju moè izvr{iti samo izvr{enik. U pravnoj teoriji ovakav stav se pravdao mi{ljenjem da cilj ~lana 212. (tada 228) jeste uspostavljanje pre|a{njeg stanja, a ne pla}anje nov~anog ekvivalenta oduzete stvari, kako je to predvi|eno ~lanom 197. (v. detaljnije o ovome: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 562). Smatram, prema tome, da }e u svakoj situaciji traìlac izvr{enja mo}i u svom prijedlogu za izvr{enje, na osnovu ranije izvr{ne isprave, predloìti takvo sredstvo izvr{enja pomo}u kojeg }e biti mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje, naru{eno ponovljenim smetanjem posjeda.
10
^lan 212 629
11
Ovdje valja skrenuti paznju da traìlac izvr{enja moè u svom prijedlogu za izvr{enje pored uspostave ranijeg stanja iz ~lana 212. zatraìti od suda da rje{enjem o izvr{enju izvr{eniku isto tako zaprijeti i izricanjem nov~ane kazne za slu~aj da se smetanje posjeda ponovi i ubudu}e. Radi se dakle o svojsvrsnom dodatnom pritisku na izvr{enika koji sud vr{i samo na zahtjev traìoca izvr{enja, a koji }e, za o~ekivati je, prisiliti izvr{enika da odustane od daljeg smetanja posjeda traìoca izvr{enja. U pogledu prijetnje suda izricanjem nov~ane kazne za slu~aj da izvr{enik ne uskladi svoje pona{anje sa izvr{nom ispravom, upu}ujemo na detaljnije komentare date uz stav 2. ~lana 209. U pogledu prijetnje i izricanja nov~ane kazne, zakonodavac upu}uje na shodnu primjenu ~lanova 209. i 210. ZIP-a. Dakle, i u ovom slu~aju }e se u rje{enju o izvr{enju izvr{eniku zaprijetiti izricanjem nov~ane kazne ukoliko ne postupi po rje{enju o izvr{enju, te naknadno, po zahtjevu traìoca izvr{enja, posebnim rje{enjem izre}i ta kazna, u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a. O prijetnji izricanjem nov~ane kazne, kao i samom izricanju, detaljnije vidjeti komentare uz ~lanove 209. i 210. ZIP-a. Komentar uz stav 2. Na na~in predvi|en u stavu prvom sud }e mo}i postupati samo u slu~aju da je prijedlog traìoca izvr{enja podnesen u okviru predvi|enih objektivnih i subjektivnih rokova. Zakonodavac naime odre|uje da traìlac izvr{enja prijedlog kojim traì novo rje{enje o izvr{enju na osnovu ranije izvr{ne isprave moè podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana (od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda) ali svakako u okviru objektivnog roka od jedne godine (u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja). Samo pitanje objektivnih i subjektivnih rokova u praksi i teoriji ne bi predstavljalo problem da ne postoji jedna druga dilema koja se isto tako ti~e vremenskog vaènja ove odredbe. U tom smislu postavlja se pitanje do kada se posjedovna za{tita predvi|ena ~lanom 212. moè traìti u izvr{nom postup ku? Iz zakonskog teksta ovog ~lana nije vidljivo da li se pravo traìoca izvr{enja, pod pretpostavkom po{tivanja subjektivnih i objektivnih rokova u odnosu na samu radnju smetanja posjeda, moè realizovati i ukoliko je ponovljeno smetanje posjeda u~injeno i, recimo, pet godina nakon {to je izvr{enik uskladio svoje pona{anje sa obavezom iz iste izvr{ne isprave. Ovo pitanje je pobudilo veliko inetersovanje predratne prakse i teorije, pa se kao rezultat javilo dvojako tuma~enje ove odredbe. Naime, na zajedni~koj sjednici vrhovnih sudova biv{ih Republika SFRJ, biv{eg saveznog i vojnog suda iskristalisala su se dva stava. Po jednom pravo na za{titu posjednika u izvr{nom postupku odredbama ZIP-a nije ure|eno, ~ime se otvara put za primjenu ~l. 379. ZOO po kome se izvr{enje sudske odluke moè traìti u roku do 10 godina kada je du`nik (izvr{enik) bio duàn izvr{iti svoje obaveze. Po tom mi{ljenju, dakle, mogu}e je traìti posjedovnu za{titu u izvr{nom postupku u roku od 10 godina od izvr{nosti izvr{ne isprave. Po drugom mi{ljenju (manjinskom), iako precizan odgovor na ovo pitanje ne postoji usljed nepreciznosti zakonskih odredbi, tu treba primijeniti op{ta pravila za{tite po-
12
13
14
15
630 ^lan 213
sjeda, po kojem je taj postupak sumaran i hitan. Slijedom toga, zastupnici ovog stava su tvrdili da se za{tita u ponovljenom smetanju posjeda moè pruìti samo u okviru jedne godine (objektivni rok) od dana kada je nastala obaveza iz izvr{ne isprave. Dakle, po ovom mi{ljenju, ako je ponovljeno smetanje posjeda izvr{eno dvije godine nakon izvr{nosti izvr{ne isprave, traìlac izvr{enja za za{titu svog prava na mirno uìvanje posjeda mora pokrenuti novu posjedovnu parnicu. Kao primjer sudske prakse koja podràva ovo stanovi{te vidjeti neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`-1919/02 od 22.1.2004. godine, navedeno u komentaru ~lana 47. ta~. 4. ovog ZIP-a. 16 Iako oba mi{ljenja imaju svoje argumente i slabosti, smatram da je prvo mi{ljenje objektivnije, a i bliè jezi~kom tuma~enja stava 2. ~lan 212. Dakl,e moje je stanovi{te da se za{tita kod ponovljenog smetanja posjeda u izvr{nom postupku moè traìti u roku od 10 godina od dana izvr{nosti izvr{ne isprave (v. detaljnije Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 565). ^lan 213. Pravo na nadoknadu {tete Odredbama Glave XIX ovog zakona ne dira se u pravo traìoca izvr{enja da u parnici traì nadoknadu {tete koja mu je nanesena time {to se izvr{enik pona{ao protivno svojoj obavezi utvr|enoj u izvr{noj ispravi. 1 Op}enito: U ranijem tekstu zakona ova odredba nije postojala. Me|utim, u su{tini postojanje te odredbe ne daje traìocu izvr{enja nikakvo novo pravo koje on po ranijem zakonu nije ve} imao. Naime, isti se cilj odredbe, tj. obezbje|enje naknade {tete za traìoca izvr{enja usljed nepostupanja izvr{enika po obavezi iz izvr{ne isprave, mogao ostvariti prema op{tim pravilima izvr{nog i obligacionog prava, koja su bila na snazi i prije dono{enja novog ZIP-a. Razlog zbog ~ega se zakonodavac opredijelio da u Zakonu o izvr{nom postupku izri~ito spomene pravo traìoca na naknadu {tete, neovisno o uspje{nosti ili neuspje{nosti prinudnog izvr{enja u izvr{nom postupku, treba najvjerovatnije traìti u njegovoj te`nji da u postupanju sudova po ovom pitanju obezbjedi maksimalnu ujedna~enost i konzistentnost sudske prakse. Izri~itim pominjanjem ovog prava traìoca izvr{enja, zakonodavac je dakle otklonio i posljednje dileme po ovom pitanju. Pretpostavljamo da su dileme oko naknade {tete postojale prije svega u slu~aju uspje{nog okon~anja izvr{nog postupka. Nije naime neobi~no da se naknada traì za {tetu nastalu neuspje{nim prinudnim izvr{enjem. Sama ~injenica da izvr{enik nije ispunio svoju obavezu prirodno vodi slijedu doga|aja po kome traìlac izvr{enja, ukoliko trpi zbog toga {etetu, njenu naknadu moè traìti u posebnoj parnici. Me|utim, u slu~aju uspje{nog okon~anja izvr{nog postupka, dilema oko naknade nastale {tete postoji, s obzirom da bi se moglo smatrati da je prinudni postupak izvr{enja (uz izricanje i naplatu nov~ane kazne) dovoljna
^lan 213 631
kazna za izvr{enika zbog nepostupanja po izvr{noj ispravi, zbog ~ega ne bi bilo ni mjesta odvojenom postupku naknade {tete. 3 Odredbom ~lana 212. prethodne dileme su rje{ene. Po izri~itoj zakonskoj odredbi sada traìlac izvr{enja moè da traì naknadu {tete bez obzira da li je postupak prinudnog izvr{enja uspje{no ili neuspje{no okon~an. Stanovi{te je zakonodavca da je bitno samo da je {teta zbog nepostupanja po izvr{noj ispravi nastala, a da li je izvr{enje okon~ano ili ne za naknadu {tete ne}e biti odlu~uju}e.
XX - IZVR{ENJE
RADI VRA }ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLU `BU
U Glavi XX ovog zakona zakonodavac je ostao kod osnovnih rje{enja iz ranijeg ZIP-a. Tako je dakle i sada mogu}e da se kod prinudnog izvr{enja sudske odluke o vra}anju zaposlenika na rad, odnosno u slu`bu djeluje na poslodavca na dva na~ina: putem nov~anih kazni te obra~unom i isplatom plata i doprinosa zaposleniku za ~itav period od pravomo}nosti izvr{ne isprave do njegovog povratka u radni odnos. Me|utim, odluka zakonodavca da kopira ve} ranije razra|ena sredstva izvr{enja za ostvarenje ovih prava zaposlenika, nije pro{la bez odre|enih dilema na njegovoj strani. Osnovna dilema po ovom pitanju se odnosila na obavezu poslodavca da vrati zaposlenika u radni odnos, prinudno, na osnovu odluke suda. Postavilo se naime pitanje ima li smisla u sistemu liberalizacije razloga za raskid radnog odnosa, koji se kod nas evidentno gradi, prisiljavati poslodavca da zapo{ljava ljude mimo svoje volje (po nalogu suda) kad je on realno ve} u sljede}em trenutku u situaciji da raskine radni odnos sa nekada{njim traìocem izvr{enja iz novog ili sli~nog razloga (ovo se odnosi prije svega na privatnog poslodavca). Pored toga, postavilo se i pitanje da li i dalje insistirati na povratku zaposlenika na rad mimo volje poslodavca, kada praksa pokazuje da se zaposlenik prilikom prinudnog povratka kod poslodavca vrlo ~esto izlaè njegovoj {ikani, neprijateljskom okruènju, rasporedu na druga, teà radna mjesta, te, u krajnjem, ponovnom otkazu iz drugih razloga, kao osvete za ranije izgubljeni radni spor. I pored postoje}ih dilema kod provo|enja ovog sredstva izvr{enja, radna grupa za izradu prednacrta novog ZIP-a se ipak odlu~ila za preuzimanje ranijih zakonskih rje{enja, prije svega imaju}i u vidu na{e postoje}e radno zakonodavstvo, koje i sada predvi|a pravo zaposlenika da u radnom sporu traì vra}anje u radni odnos. Iako se u vrijeme nastanka novog ZIP-a ve} naga|alo o izmjenama radnog zakonodavstva po ovom pitanju (svo|enje prava radnika u radnom sporu samo na naknadu {tete u slu~aju nezakonitog otkaza), radna grupa je ipak stala na stanovi{te da ZIP mora sadràvati ova sredstva izvr{enja sve dotle dok materijalni propis koji reguli{e ovu materiju daje to pravo zaposlenicima.
632 ^lan 214
^lan 214. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu naloèno da zaposlenika vrati na rad i da ~lana organa izvr{enika vrati u slu`bu i za provedbu izvr{enja, mjesno je nadleàn sud na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos. 1 Op}enito: Tekst ovog ~lana je promijenjen u odnosu na raniji zakon. Ta promjena se odnosi na odre|ivanja mjesno nadle`nog suda u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu naloèno da zaposlenika vrati na rad. Po ranijim propisima to je bio sud sjedi{ta poslodavca, dok je sada to sud na ~ijoj teritoriji je radni odnos zasnovan. U pogledu tuma~enja zna~enja rije~i zasnovan (radni odnos) treba po}i od toga da se pod zasnivanjem prije svega ima razumjeti sklapanje ugovora kojim se radni odnos zasniva (ugovor o radu ili rje{enje o prijemu u radni odnos). Dakle, zakonodavac ovdje ne govori vi{e o sjedi{tu poslodavca ili mjestu obavljanja tog posla, kao kriterijima za zasnivanje mjesne nadle`nosti suda, jer da je to zakonodavac htio, za pretpostaviti je da bi upotrebio one izraze koje je koristio i u ZPP-u (v. ~l. 40. ZPP-a FBiH i ZPP-a RS). Ovdje zakonodavac jasno odre|uje da je kriterij koji odre|uje mjesnu nadle`nost suda zapravo mjesto sklapanja ugovora o radu (izdavanja rje{enja o prijemu u radni odnos). U pogledu mjesta sklapanja ugovora o radu (rje{enja o prijemu u radni odnos) treba napomenuti da se, kao op{te pravilo, prema ~l. 31. ZOO, mjestom sklapanja ugovora smatra mjesto na kojem su prisutne stranke postigle suglasnost i eventualno zaklju~ile dati ugovor. Pri tome treba kazati da se mjestom zaklju~enja moè smatrati i bilo koje drugo mjesto za koje ugovorne strane postignu suglasnost, jer su odredbe ~lana 31. ZOO dispozitivne prirode. Prema istom ~lanu, ukoliko se ugovor o radu zaklju~uje izme|u odsutnih stranaka, tada bi vrijedilo pravilo da se mjestom zaklju~enja smatra mjesto u kojem ponudilac ima sjedi{te odnosno prebivali{te u trenutku oda{iljanja ponude za sklapanje ugovora. Cilj ovoga novog rje{enja je eliminisanje dosada{njih problema u praksi koje je proizvodila primjena ranijeg rje{enja. Naime, formulacija ranijeg ~lana je odre|ivala da se po izvr{nom naslovu za povratak na rad moè podnijeti prijedlog za izvr{enje samo sudu na ~ijem se podru~ju nalazilo sjedi{te poslodavca, bez obzira na mjesto gdje je ugovor o radu sklopljen ili gdje je rad obavljan (u sjedi{tu ili u poslovnici poslodavca). Takvo rje{enje, sa procesnog stanovi{ta, kao i stanovi{ta traìoca izvr{enja, nije bilo prakti~no niti efikasno, i sudska praksa je, da bi rije{ila ovaj problem, supsidijarnom primjenom pravila ZPP o izberivoj nadle`nosti, otvorila mogu}nost da se mjesno nadle`nim sudom smatra i onaj sud na ~ijem se podru~ju rad obavljao, odnosno ondje gdje je radni odnos zasnovan (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 568, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 270).
^lan 215 633
Novim rje{enjem, ovaj problem je rije{en na takav na~in da se nadle`nim sudom smatra svaki onaj sud na ~ijem teritoriju je radni odnos zasnovan. Imaju}i u vidu gore navedeno, to }e mo}i biti kako mjesto kojem se sporazumiju obje ugovorne strane, mjesto gdje je sporazum o ugovoru postignut, ili mjesto sjedi{ta poslodavaca koji je on imao u momentu oda{iljanja ponude, ukoliko je ugovor o radu sklopljen izme|u odsutnih stranaka. Zna~i, samo sjedi{te poslodavaca vi{e ne}e odre|ivati nadle`nost suda u izvr{nom postupku, nego }e to biti samo slu~aj kada je ugovor o radu zasnovan izme|u dviju strana koje su u trenutku postizanja sporazuma bile odsutne. U pogledu odre|ivanja mjesne nadle`nosti suda prema mjestu gdje je radni odnos zasnovan, smatram da se u ovom slu~aju radi o isklju~ivoj nadle`nosti suda u izvr{nim stvarima, s tim da konkretna mjesna nadle`nost suda zavisi od gore pomenutih elemenata. Mi{ljenja sam, dakle, da ovdje nema mjesta susbidijarnoj primjeni pravila ZPP-a o izberivoj mjesnoj nadle`nosti (prema mjestu gdje se rad obavljao, npr.), jer se pravila ZPP-a, prema ~lanu 21. ZIPa, primjenjuju samo ukoliko odredbama ZIP-a nije druga~ije re~eno. S obzirom da ~lan 214. izri~ito odre|uje mjesnu nadle`nost suda za postupanje kod ovog sredstva izvr{enja, smatram da u ovom slu~aju ne bi bilo mjesta za analognu primjenu odredaba ZPP-a koji reguli{u pitanje mjesne nadle`nosti suda. Za istovjetni stav da se kod mjesne nadle`nosti suda u izvr{nom postupku uvijek radi o isklju~ivoj nadle`nosti vidi tako|er komentare uz ~lan 2/14 i 4/8. ^lan 215. Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje (1) Prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu naloèno da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bu moè se podni jeti u roku od 30 dana od dana kada je traìlac izvr{enja stekao pravo da taj prijedlog podnese. (2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog ~lana po isteku roka za dobrovoljno izvr{enje odre|eno u izvr{noj ispravi.
Op}enito: U odnosu na ranije rje{enje, novi ZIP je u ovom ~lanu skratio rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje na osnovu sudske odluke o vra}anju zaposlenika na rad sa ranijih 6 mjeseci na 30 dana. Pored toga, dodan je novi stav, drugi, koji ranije nije ni postojao. Cilj ovih zakonskih rje{enja je bio da se skra}ivanjem roka za podno{enje prijedloga za izvr{enje oja~a pravna sigurnost kako za poslodavca tako i za traìoca izvr{enja. Kona~no, stavom drugim samo je poja{njeno od kada rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje te~e, kako bi traìlac izvr{enja, zbog zna~ajnih pravnih posljedica propu{tanja tog roka, bio precizno instruiran kako za{tititi i ostvariti svoja prava.
Komentar uz stav 1: Kako je ve} gore re~eno, jedina promjena u odnosu na raniji tekst jeste skra}ivanje roka u kojem se prijedlog za izvr{enje kod ovog
634 ^lan 215
sredstva izvr{enja moè podnijeti, sa ranijih {est mjeseci na 30 dana. Zakonodavac je pri tome imao na umu da, u cilju pravne sigurnosti, rokove treba skratiti kako bi se definitivno u {to kra}em roku utvrdilo da li je zaposlenik zainteresovan za povratak na rad. Naime, ranije su neki od zaposlenika odugovla~ili sa podno{enjem prijedloga za izvr{enje do krajnjeg roka, na taj na~in drè}i u neizvjesnosti izvr{enika da li treba da ra~una na traìoca izvr{enja kao zaposlenika u procesu rada. S druge strane, postojala je ranije i mogu}nost da zaposlenik ne podnese prijedlog za izvr{enje do krajnjeg roka od 6 mjeseci, a da nakon toga, uz sam prijedlog ili kasnije, podnese sudu zahtjev za obra~un i isplatu plata od pravosna`nosti izvr{ne isprave do povratka na rad (nekada{nji ~lan 232., sada 217.) Na taj na~in vr{ile su se u odre|enom smislu zloupotrebe prava danih u cilju za{tite traìoca izvr{enja, {to se novim rje{enjem (skra}ivanjem roka) sada u izvjesnoj mjeri onemogu}ava. 3 Bez obzira na ove namjere zakonodavca, u zakonskom tekstu je ostala jedna dilema koja je postojala i u ranijem zakonu. Naime, postavlja se pitanje koja je pravna posljedica nepo{tivanja ovog roka, ili jo{ konkretnije, da li se u ovom ~lanu govori o zastarnim ili prekluzivnim rokovima za ostvarenje potraìvanja traìoca izvr{enja? Razlika je vrlo bitna, s obzirom na razli~ito postupanje suda u jednom ili drugom slu~aju. Kod zastarnih rokova sud o tome ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti ({to zna~i da sud vodi postupak do isticanja prigovora zastare), a sama zastara se ti~e gubitka prava na traènje ostvarenja svog potraìvanja (~ime to potraìvanje postaje naturalna obligacija). S druge strane, kod prekluzivnih rokova sud o tome mora da vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, a posljedice propu{tanja prekluzivnih rokova su mnogo teè, jer vode ne samo gubitku prava na tu`bu u materijalnom smislu (prinudno ostvarenje) nego i gubitka samog materijalnog prava. (v. Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb, 1979, str. 1311-1312). Jasan odgovor na ovo pitanje daje ~lan 370. ZOO, koji odre|uje da se pravila o zastari ne}e mo}i primjenjivati u slu~ajevima kada su u zakonu izri~ito odre|eni rokovi u kojima treba podnijeti tu`bu ili da se izvr{i odre|ena radnja pod prijetnjom gubitaka prava. To zna~i da kad god poseban zakon odredi poseban rok za ostvarenje nekog prava treba uvijek smatrati da se radi o prekluzivnim rokovima, osim ako iz samog zakonskog teksta ne proizlazi da zakonodavac misli ne zastaru kao pravnu posljedicu (v. Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb, 1979, str. 1312). Ako se imaju u vidu navedene odredbe i njegova tuma~enja, kao i formulaciju koju je zakonodavac upotrijebio u ~lanu 215. ZIP-a, mi{ljenja sam da se ovdje ne radi o zastarnom nego o prekluzivnom roku, koji prema tome vodi do gubitka ne samo zahtjeva za prinudno izvr{enje nego i samog materijalnog prava njegovog ovla{tenika (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 531, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 271, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin Luki}, Beograd, 1986, str. 330, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 118). Dakle, propu{ta-
^lan 635
njem podno{enja prijedloga za izvr{enje u roku od 30 dana od dana izvr{nosti isprave, traìlac izvr{enja trajno gubi pravo da traì izvr{enje prava sadrànog u njoj. 5 Kao {to je ve} naprijed re~eno, izvr{ni sud }e shodnom primjenom ~lana 67. ZPP-a po slu`benoj du`nosti odbaciti neblagovremen prijedlog za izvr{enje. Kada bi se radilo o zastarnim rokovima, sud ne bi imao potrebu da o tome vodi ra~una bez prigovora suprotne strane, te bi bio u poziciji da do tog prigovora nesmetano vodi izvr{ni postupak (odnosno donese rje{enje o izvr{enju i provodi dalji postupak). Gubitak prava na podno{enje prijedloga za izvr{enje sa sobom povla~i i nemogu}nost isticanja zahtjeva iz ~l. 217. (obra~un i isplata plata i doprinosa od momenta pravomo}nosti odluke do povratka na rad), jer se taj zahtjev moè podnijeti samo ili uz prijedlog za izvr{enje ili nakon {to je taj prijedlog podnesen. Kao rezultat gubitka prava iz izvr{ne isprave zbog propu{tanja roka od 30 dana vrlo je mogu}e da traìlac izvr{enja poku{a iskoristiti mogu}nost da u novom sudskom postupku poku{a da izdejstvuje novu izvr{nu ispravu sa istom sadrìnom kao i ona ranije. Me|utim, prema ~lanu 67. ZPP-a sud o presu|enoj stvari vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, pa }e eventualno novu tu`bu odbaciti kao nedopu{tenu. Naravno, prigovor presu|ene stvari u parnici moè staviti i tuèni (izvr{enik). Sa druge strane, ~injenica je da se nepostupanjem po izvr{noj ispravi traìocu izvr{enja nanosi odre|ena {teta. U takvom slu~aju traìocu izvr{enja ostaje jedino da u novom sudskom postupku, ~iji tu`beni zahtjev ne}e glasiti na povrat na rad, nego na naknadu {tete pri~injene nepostupanjem izvr{enika po izvr{noj ispravi, poku{a ostvariti svoja prava. Na taj na~in traìlac izvr{enja bi imao mogu}nost da makar djelimi~no ublaì posljedice svog propu{tanja podno{enja prijedloga za izvr{enje u prekluzivnom roku iz ovog ~lana (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 198, str. 569). Komentar uz stav 2: U ranijem tekstu ovaj stav nije postojao, iako je zna~enje stava drugog bilo sadràno u op{tim odredbama ZIP-a. Naime prema time odredbama sudska odluka je postajala izvr{na momentom iste ka roka za dobrovoljno ispunjenje (protokom paricionog roka) nazna~enog u izvr{enom naslovu, te je sud odbacivao prijedlog za izvr{enje ukoliko nije bio ispunjen ovaj uslov. Ta op{ta pravila ZIP-a su preuzeta u gotovo neizmijenjenom obliku i u novom ZIP-u, te su i sada primjenjiva. I pored toga, zakonodavac se u ovom ~lanu odlu~io naglasiti od kada te~e rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje, vjerovatno èle}i da zaposleniku i na ovom mjestu skrene pa`nju na to, s obzirom na ozbiljne pravne posljedice propu{tanja tog roka. Ovdje valja imati u vidu da prema ~lanu 421. novog ZPP-a u oba entiteta rok za dobrovoljno postupanje po odluci suda iz radnog spora iznosi 15 dana, za razliku od op{teg paricionog roka od 30 dana, kako je to predvi|eno ~lanom 179. istog zakona.
636 ^lan 216
^lan 216. Na~in provo|enja izvr{enja Izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je izvr{eniku naloèno da traìoca izvr{enja vrati na rad odnosno u slu`bu provodi se primjenom odgovaraju}ih odredbi ~lana 17. i odredbama glave XIX ovog zakona o izvr{enju radi ostvarenja obaveze na radnju koju moè obaviti samo izvr{enik. 1 Op}enito: Iako se na prvi pogled ~ini da se ovaj ~lan tekstualno razlikuje od onog u ranijem zakonu, u su{tini se radi o istom ~lanu jer se predvi|aju ista sredstva izvr{enja za ostvarenje ove vrste nenov~anog potraìvanja. Ipak, kao formalnu novinu treba napomenuti da vi{e ne postoje dva stava ovog ~lana ({to je bio slu~aj sa ranijim zakonom), te da se promjene u izvr{nom postupku uvedene ~lanom 17. (kod izricanja i naplate nov~anih kazni kao sredstva izvr{enja) prirodno odraàvaju i na ~lan 216. Ta promjena je ovdje najvidljivija u odnosu na krug lica kojima se nov~ana kazna po ~lanu 17. moè izre}i. Naime, poznato je da se po ranijem zakonu ta kazna izricala samo pravnom licu ili organu u kojoj se traìlac izvr{enja treba vratiti na rad (tj. izvr{eniku). Me|utim, sada, primjenom ~lana 17. st. 2. ta nov~ana kazna se pored pravnog lica kao izvr{enika moè izre}i i odgovornom licu unutar tog lica. Radi se o dalekose`noj promjeni jer je za pretpostaviti da }e se istovremenim izricanjem nov~ane kazne kako pravnom licu kao izvr{eniku tako i odgovornom licu u njemu pove}ati pritisak za izvr{enjem rje{enja o izvr{enju, te u kona~nici za{tititi prava traìoca izvr{enja. Pored toga {to se odgovornom licu moè izre}i nov~ana kazna u izvr{nom postupku, treba podsjetiti da odgovorno lice moè biti i krivi~no (~lan 284. Krivi~nog zakona FBiH, odnosno ~lan 371. Krivi~nog zakona RS) odnosno prekr{ajno odgovorno (samo u Republici Srpskoj, v. ~l. 150. st. 2. t. 7. Zakona o radu RS) zbog same ~injenice da nije postupalo po rje{enju o izvr{enju. Pri tome krivi~na i prekr{ajna odgovornost su usmjerene na ~injenicu da nije postupano po rje{enju o izvr{enju (bez obzira da li je to rje{enje naknadno, uz pomo} izricanja kazni iz ~lana 17., i sprovedeno), dok se kod izricanja nov~anih kazni odgovornom licu prema ~lanu 17. radi o tome da se te kazne samo izri~u dok se izvr{enik ne prisili da postupi po rje{enju o izvr{enju (njihov cilj je sprovo|enje izvr{enja, v. sli~no Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 572). Stoga nema mjesta izricanju ili naplati nov~anih kazni prema ~lanu 17. ako je rje{enje o izvr{enju sprovedeno, ~ak i ako je nov~ana kazna u tom trenutku izre~ena ali jo{ uvijek nije napla}ena. Po svojoj su{tini, obaveza pravnog lica ili nekog organa da vrati na rad ili u slu`bu traìoca izvr{enja predstavlja nezamjenjivu radnju izvr{enika, koju umjesto njega ne moè obaviti nijedno drugo lice. Stoje}i na tom stanovi{tu, zakonodavac je logi~ki i odredio da se u tom slu~aju primjenjuje sredstvo izvr{enja koje je i predvi|eno za radnju koju moè obaviti samo izvr{enik. To samim tim uklju~uje izricanje nov~anih kazni u skladu sa ~lanom 17. i za
^lan 216 637
detaljnija obja{njenja na~ina sprovo|enja ovog sredstva izvr{enja ~italac se upu}uje na komentare date uz ~lanove 17. i 209. ZIP-a. 5 Kod ovog sredstva izvr{enja najinteresantnijim se pak ~ine pitanja obustave 6 izvr{nog postupka zbog nemogu}nosti izvr{enja, te odre|ivanja momenta kada je izvr{enje sprovedeno. Naime, u ranijoj sudskoj praksi su se javljali slu~ajevi u kojima je izvr{enik traìo obustavu izvr{enja zbog nemogu}nosti izvr{enja, gdje je kao razloge naj~e{}e navodio da je odnosno radno mjesto ukinuto (Kad je izvr{nim naslovom izvr{eniku, tj. organizaciji udruènog rada naloèno da traìtelja izvr{enja radnika vrati na njegovo prija{nje radno mjesto, izvr{ni sud nema pravo baviti se pitanjem da li je ukinuto radno mjesto na koje prema izvr{nom naslovu ima vratiti radnik, odnosno ima li u organizaciji udruènog rada drugo odgovaraju}e radno mjesto., Okru`ni sud u Zagrebu, G`-1340/74, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203), da je popunjeno drugim licem (OOUR je duàn da radnika vrati na ranije radno mjesto na osnovu pravosna`ne sudske odluke ako ono nije ukinuto, nego popunjeno drugim radnikom, a ne da ga raspore|uje na drugo odgovaraju}e radno mjesto, jer se ne radi o slu~aju u kojemu je radnik duàn da radi na drugom radnom mjestu., Okru`ni sud u [ibeniku, G`-34/78, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203) i dr. Kao odgovor na pitanje obustave zbog nemogu}nosti izvr{enja iz ovih razloga, sudska praksa je zauzela stav (po meni ispravan) da u ovakvim slu~ajevima izvr{enik mora da primi u radni odnos traìoca izvr{enja (Vra}anje radnika na rad ne moè biti onemogu}eno time {to je u me|uvremenu ukinuto radno mjesto na kojem je radnik radio. U ovakvim slu~ajevima radna organizacija je du`na rasporediti radnika na druge odgovaraju}e poslove i zadatke, pod uslovom da radnik pristane da radi na drugim sli~nim poslovima., Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. 132/69, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 271), te da ga u slu~aju ukidanja tog radnog mjesta naknadno on mora rasporediti na drugo radno mjesto, {to opet moè biti predmet za{tite prava zaposlenika u posebnoj parnici (Ako je sudskom odlukom naloèno da OOUR radnika vrati na njegovo prija{nje mjesto, nije time isklju~ena mogu}nost da se radnik rasporedi na drugo odgovaraju}e radno mjesto OOUR, jer je va`no jedino to da je OOUR primio radnika natrag, dok zakonitost rasporeda moè biti predmet drugog spora., Okru`ni sud u Zagrebu, br. G`-6513/75, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203; U izvr{nom postupku izvr{ni sud je utvrdio obavezu du`nika da povjerioca vrati na poslove i radne zadatke na kojima je radio do dono{enja odluke o prestanku radnog odnosa, koja je poni{tena odlukom suda udruènog rada. Po stanovi{tu suda, povjerilac ima pravo da radi na istim poslovima do dono{enja nezakonite odluke o njegovom prestanku sa radom, jer se mora utvrditi pravni kontinuitet sa prethodnim stanjem. Nakon sprovo|enja izvr{enja, povjerilac, kao i svaki drugi radnik, moè biti, u skladu sa zakonom ili normativnim aktom,
638 ^lan 217
raspore|en na druge poslove kada sti~e dalje pravo samoupravne za{tite u OOUR ili pred sudom. IV op{tinski sud u Beogradu, I.VII 711/85, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 271).
7 U slu~aju da je na sporno radno mjesto ve} raspore|eno drugo lice, obaveza je izvr{enika bila da to drugo lice rasporedi na drugo mjesto, a da traìoca izvr{enja rasporedi na poslove i zadatke koje je ranije obavljao (ako tako glasi obaveza iz izvr{ne isprave). Na kraju valja ista}i da se po ranijoj sudskoj praksi postupak izvr{enja smatrao okon~anim ispunjenjem dva kumulativna uslova: da je traìlac izvr{enja vra}en na rad i da je sa njim zaklju~en ugovor o radu (doneseno rje{enje o raspore|ivanju, za slu`benike i namje{tenike) (OOUR nije postupio po izvr{noj odluci suda da radnika vrati na njegovo radno mjesto ako ga je samo pozvao da do|e na posao, jer je morao u izvr{enju sudske odluke donijeti pismeno rje{enje., Okru`ni sud u Zagrebu, G`-1799/77, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 201). Smatram da je ovo rje{enje najcjelishodniji odgovor na ovo pitanje, te da na{i sudovi trebaju na ovaj na~in i dalje postupati. ^lan 217. Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad (1) Traìlac izvr{enja koji je podnio prijedlog da bude vra}en na rad odnosno u slu`bu moè predloìti da sud donese rje{enje kojim }e odrediti da mu je izvr{enik duàn isplatiti na ime pla}e mjese~ne iznose dospjele od pravosna`nosti odluke pa dok ponovo ne bude vra}en na posao, te odrediti izvr{enje radi naplate dosu|enih iznosa. (2) Prijedlog za naknadu moè se spojiti s prijedlogom za izvr{enje radi vra}anja na rad, odnosno u slu`bu ili moè biti podnesen naknadno do zavr{etka izvr{nog postupka. (3) Rje{enje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima djelovanje rje{enja kojim se utvr|uje postojanje obaveze izvr{enika i djelovanje rje{enja o izvr{enju. (4) Izvr{enik moè predloìti da se rje{enje iz stava 3. ovog ~lana stavi izvan snage ako su se nakon njegovog dono{enja izmijenile okolnosti na osnovu kojih je doneseno. (5) Mjese~na naknada pla}e odre|uje se u iznosu koji bi traìlac izvr{enja ostvario da je bio na radu. Mjese~na naknada obuhvata i pla}anje poreza te drugih davanja po osnovi pla}e.
^lan 217 639
(6) Traìlac izvr{enja moè svoje pravo na nadoknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom. (7) Ako je sud djelimi~no prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit }e traìoca izvr{enja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom. 1 Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, moè se re}i da nema su{tinske razlike u odnosu na nekada{nji ~lan 232, koji je gotovo na istovjetan na~in regulisao obavezu isplate mjese~nih iznosa na ime plate. Razlike koje postoje samo su tehni~kopravne prirode, i njima se preciznije ure|uje pravo traìoca izvr{enja iz ovog ~lana. Tako je na primjer poja{njeno da mjese~na nadoknada pla}e obuhvata pla}anje kako plate tako i poreza i doprinosa na tu platu. Nadalje, precizirano je i da rje{enje kojim se udovoljava ovom zahtjevu traìoca izvr{enja ima dejstvo kako posebnog rje{enja kojim je utvr|ena ta obaveza tako i rje{enja o izvr{enju, ~ime se sada zakonski definira stav koji je kao takav ve} bio izgra|en u teoriji i sudskoj praksi. Komentar uz stav 1: U ovom stavu odre|uju se preduslovi za ostvarenje prava traìoca izvr{enja predvi|enog ovim ~lanom. Prema zakonskom tekstu, traìlac izvr{enja moè traìti svoja prava predvi|ena ~lanom 217. samo ako je pri jedlog za izvr{enje koji ide za povratkom na rad, ve} podnesen (traìlac izvr{enja koji je podnio prijedlog...; u tom smislu i sudska praksa: Radnik koji nije podnio izvr{ni prijedlog za vra}anje na rad (a takav se prijedlog ne moè podnijeti jer nije pravomo}na presuda u dijelu kojim je presu|eno o njegovom vra}anju na rad), ne moè postaviti zahtjev za dono{enje rje{enja kojim se odre|uje da je organizacija udruènog rada du`na isplatiti mu na ime osobnog dohotka mjese~ne iznose dospjele od pravomo}nosti presude da ponovnog vra}anja na rad., Os Vara`din, G`-619/81, od 22. V 1981. PSP 19/145, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 181). U vezi sa time, smatram da nema prepreka da traìlac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje istakne zahtjeve iz ~lanova 216. i 217. zajedno, te da o tim zahtjevima i sud odlu~uje jednim rje{enjem (u slu~aju udovoljenja oboma zahtjevima, jednim rje{enjem o izvr{enju). Dakle, bilo bi mogu}e da traìlac izvr{enja jednim prijedlogom za izvr{enje traì izvr{enje radi ostvarenja nov~ane tra`bine (prodajom pokretne ili nepokretne imovine, zapljenom sa ra~una u banci i sl. radi naknade parni~nih i tro{kova izvr{enja, te kapitalizovanog iznosa plata dospjelih do podno{enja prijedloga za izvr{enje), povratka na rad (izricanjem nov~anih kazni u skladu sa ~lanom 17), te budu}e isplate odre|enih mjese~nih iznosa na ime plata za svaki mjesec neizvr{enja obaveze povratka na rad, koje dospijevaju ubudu}e (zapljenom i prenosom sa bankovnog ra~una izvr{enika, u pravilnim vremenskim razmacima, npr.). U samom tekstu ~lana zakonodavac govori o mjese~nim iznosima koji su dospjeli od momenta pravosna`nosti sudske odluke pa do momenta kada se radp nik vrati na rad. Ovdje pod pravosna`nom odlukom treba smatrati kako sudsku odluku tako i sudsko poravnanje. Iako bi se jezi~kim tuma~enjem
640 ^lan 217
odredbe moglo izme|u sudske opravdanja, jer snagu (obje su 5
do}i do suprotnog zaklju~ka, smatram da pravljenje razlike odluke i poravnanja u ovom smislu ne bi imalo nikakvog obje isprave u smislu ZPP-a i ZIP-a imaju jednaku pravnu izvr{ne isprave prema ~lanu 23. ZIP-a).
U pogledu mjese~nih iznosa koje traìlac izvr{enja moè traìti na ime plate, ovdje treba imati u vidu dvije stvari. Najprije, postoje mjese~ni iznosi koji su dospjeli do momenta podno{enja prijedloga za izvr{enje (a koji teku od pravosna`nosti sudske odluke), i traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje treba da od izvr{enika traì njihovu isplatu u kapitalizovanom iznosu. Me|utim, postoje i mjese~ni iznosi koji do momenta podno{enja prijedloga za izvr{enje jo{ nisu dospjeli (ali dospijevaju u pravilnim vremenskim razmacima - odre|enog datuma u mjesecu), niti se uop{te zna njihov kona~an broj (to zavisi od momenta kada traìlac izvr{enja bude primljen na rad). Isplatu tih iznosa traìlac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje treba da istakne kao pojedina~an mjese~ni iznos koji dospijeva uvijek istog dana narednog mjeseca. Visinu mjese~nog iznosa, koji je bitan i za onaj kapitalizovani dio, kao i odre|ivanje pojedina~nih mjese~nih iznosa koji tek dospijevaju, odre|uje izvr{eni sud. Ta visina treba da odgovara mjese~noj pla}i traìoca izvr{enja koju bi on ostvarivao da je vra}en na rad, odnosno u slu`bu, {to }e zavisiti od okolnosti svakog slu~aja ponaosob. Prilikom odre|ivanja visine mjese~nog iznosa izvr{ni sud se moè rukovoditi iznosom ranije plate traìoca izvr{enja (koju je ostvarivao kod izvr{enika), visinom plate u istom preduze}u koja se pla}a za obavljanje sli~nih poslova, kao i odredbama pravilnika kojim se ure|uje visina pla}a u nekom pravnom licu i sl. (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa) Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 574). Pored toga, ukoliko to okolnosti slu~aja zahtijevaju, izvr{ni sud moè radi utvr|ivanja spornih iznosa zakazati i ro~i{te (v. ~lan 9. stav 2.), ~ije bi odràvanje trebalo doprinijeti jasnijem stavu suda po ovom pitanju. U velikoj mjeri, brzina postupanja po podnesenom prijedlogu za odre|ivanje mjese~nih iznosa, kao i eventualno potreba za zakazivanjem ro~i{ta na kojem bi se raspravljalo o tome, zavisit }e od realnosti prijedloga traìoca izvr{enja, koje je iznio u svom prijedlogu za izvr{enje, te dokaza koje je u tom smislu i predloìo. Stoga je za traìoca izvr{enja od posebne va`nosti da svaki put kad zahtijeva ostvarenja svojih prava prema ~lanu 217. ZIP-a u prijedlogu istakne realnu visinu mjese~nog iznosa, kao i da istovremeno podnese relevantan dokaz na kojem zasniva taj svoj zahtjev (raniji ugovor o radu, platnu listu, ili ugovor o radu drugih zaposlenika, npr.). U tekstu novog ZIP-a predvi|eno je da se u sklopu zahtjeva za isplatu dospjelih mjese~nih iznosa na ime plate od izvr{nog suda zatraì da se istim rje{enjem odredi i njegovo izvr{enje. Iako je i prema ranijem tekstu ovog ~lana ovo rje{enje smatrano rje{enjem o izvr{enju, tek se prema novom tekstu stava 1. ovog ~lana od traìoca izvr{enja traì da u prijedlogu za izvr{enje postavi i zahtjev sudu za prinudnim izvr{enjem tog rje{enja. Nalaganje obaveze traìocu izvr{enja da uz pla}anje mjese~nih iznosa na ime plate zatraì i izvr{enje tog rje{enja kao izvr{ne isprave ~ini mi se logi~nim i skladu sa odredbom iz stava tre}eg ovog ~lana.
^lan 217 641
Komentar uz stav 2: Ovaj stav se gotovo nije ni mijenjao u odnosu na raniji tekst, samo su radi preciznosti izraza dodane rije~i radi vra}anja na rad, odnosno slu`bu izme|u ostalog i da bi se istaklo da se u dràvnim organima ne radi o povratku na rad, nego povratku u slu`bu, shodno Zakonu o dràvnoj slu`bi (Zakon o dràvnoj slu`bi u institucijama BiH, Zakon o dràvnoj slu`bi u FBiH, Zakon o administrativnoj slu`bi u upravi RS). Kao {to sam tekst kaè, prijedlog za ostvarenje ovakvih prava traìlac izvr{enja moè podnijeti kako uz sam prijedlog za izvr{enje tako i nakon toga, sve dok izvr{enje nije okon~ano. Ako je izvr{enje okon~ano, tada traìocu izvr{enja jedino ostaje da u posebnom parni~nom postupku dokazuje {tetu koju je pretrpio zbog nepostupanja izvr{enika po izvr{enoj ispravi, pri ~emu }e jedan dio te {tete ~initi i neispla}eni mjese~ni iznosi na ime pla}e. Komentar uz stav 3: Kao {to se vidi iz teksta ovog stava, dvostruka je prav na priroda ovog rje{enja. Prvo, to je rje{enje kojim se utvr|uje obaveza, koje nije bilo u izvr{noj ispravi. Zapravo, ovo rje{enje predstavlja izvr{nu ispravu koja nastaje u toku izvr{nog postupka, i analogno je, recimo, rje{enju iz ~lana 198. ZIP-a. Drugo, zakonodavac odre|uje da pored toga {to se ovo rje{enje smatra izvr{nom ispravom, ono se smatra i rje{enjem o izvr{enju. Dakle, tim rje{enjem ne samo da se odre|uje obaveza pla}anja mjese~nih iznosa na ime plate nego se istim rje{enjem odmah odre|uje i izvr{enje te nov~ane obaveze izvr{enika, ~ime se traìocu izvr{enja, koji sada ne treba podnositi naknadni prijedlog za izvr{enje tog rje{enja, olak{ava poloàj i omogu}ava efikasnija za{tita njegovih prava. Bez obzira u kojem svojstvu se posmatra ovo rje{enje, da li kao izvr{na isprava ili rje{enje o izvr{enju, prema izmijenjenom ~lanu 12. ZIP-a prigovor se moè uloìti protiv svakog rje{enja koje je u izvr{enom postupku doneseno u prvom stepenu. Kako se zasigurno moè re}i da se u ovom slu~aju radi o rje{enju kojeg u izvr{enom postupku donosi sud prvog stepena, to se uvijek ima smatrati da izvr{enik ima pravo na prigovor protiv ovog rje{enja. Kada se pak govori o traìocu izvr{enja, pored ~injenice da prema novom ~lanu 46. Zakona sada i on moè uloìti prigovor na rje{enje o izvr{enju, ovdje treba imati u vidu stav 7. ~lana 217. ZIP-a, iz kojeg proizlazi da on to pravo ne bi imao u odnosu na visinu ili obim mjese~ne nadoknade na ime plate. Naime, stav 7. ~lana 217. izri~ito govori da }e sud za neusvojeni dio predloènog zahtjeva, uputiti traìoca izvr{enja da svoja prava za preostali iznos ostvaruje u posebnom sudskom postupku (parnici). Prema tome, zakonodavac ne daje mogu}nost traìocu izvr{enja da nakon dono{enja rje{enja o njegovom zahtjevu raspravlja po ovom pitanju pred izvr{nim sudom, dok sa druge strane tu mogu}nost izvr{eniku ne isklju~uje. Iako smatram da nedozvoljavanje raspravljanja pred izvr{nim sudom po ovom pitanju ima svoje opravdanje (efikasnost izvr{nog postupka, uz mogu}nost ostvarivanja ovih prava u posebnoj parnici zbog naknade {tete), mi{ljenja sam da ne postoji opravdanje za nejednak tretman traìoca izvr{enja i izvr{enika u tom smislu. Komentar uz stav 4: Tekst ovog stava se nije mijenjao u odnosu na onaj raniji. Kao {to je to bilo i ranije, izvr{enik je taj koji naknadno, nakon {to je doneseno rje{enje iz stava 1. ovog ~lana, ima pravo od izvr{nog suda zatraìti
10
11
642 ^lan 217
stavljanje van snage tog rje{enja ukoliko su se okolnosti u me|uvremenu promijenile. Pod tom situacijom zakonodavac vjerovatno podrazumijeva vra}anje radnika na posao, ali isto tako i neke druge okolnosti (odbijanje radnika da prihvati ponu|eni mu raspored npr) koje ~ine izli{nim sprovo|enje donesenog rje{enja. 12 Postavlja se zanimljivo pitanje, da li se rje{enje iz stava 1. moè djelimi~no staviti van snage, odnosno da li izvr{enik ima pravo da traì smanjenje iznosa mjese~nih naknada na ime plate. Sklon sam vjerovati da to nije mogu}e jer ni zakonodavac to nije izri~ito predvidio (uobi~ajena formulacija u zakonima je u cjelini ili djelimi~no). Pored toga, nije ni jasno zbog ~ega bi izvr{enik to mogao traìti, jer je njegova obaveza da postupi po izvr{noj ispravi u paricionom roku, i trebalo bi mu dozvoliti da obustavi izvr{enje rje{enja iz stava 1., odnosno da ga stavi van snage samo kada vrati radnika na rad ili ga pozove da to u~ini, a traìlac izvr{enja bez opravdanih razloga tu mogu}nost ne iskoristi (za ne{to druga~iju argumentaciju ali isti zaklju~ak v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 575). Komentar uz stav 5: Ve} smo u komentaru uz stav 1. rekli da izvr{ni sud svojim rje{enjem odre|uje visinu mjese~nog iznosa na ime plate. U ovom stavu je precizirano da to treba da bude onaj iznos koji bi traìlac izvr{enja ostvario da je vra}en na rad po osnovu izvr{ne isprave. U pogledu visine tog iznosa, tako|er smo rekli da izvr{ni sud taj iznos utvr|uje svojim rje{enjem (rje{enjem o izvr{enju ili posebnim rje{enjem), pri ~emu zaklju~ke o visini tih iznosa moè donijeti na osnovu ranijih plata traìoca izvr{enja ostvarenih kod izvr{enika, upore|ivanjem plate zaposlenika izvr{enika sli~nih kvalifikacija i opisa radnih zadataka, pravila o platama utvr|enih za svako pojedino preduze}e (organ) i sl. Radi izbjegavanja bilo kakvih nejasno}a {ta se pod mjese~nim iznosom na ime plate podrazumijeva, zakonodavac je u drugoj re~enici jasno precizirao da taj iznos obuhvata sve dad`bine koje se pla}aju na platu (doprinosi, porezi, takse i dr.), ~ime se traìlac izvr{enja, koji se nalazi u ovoj situaciji, u potpunosti izjedna~ava sa onim licem koje se nalazi u radnom odnosu i na radu kod izvr{enika. Komentar uz stav 6: Iako je ova odredba u ranijem tekstu zakona bila pone{to druga~ije formulisana, radi se u su{tini o istovjetnoj odredbi kojom se traìocu izvr{enja dozvoljava da svoja prava vezano za naknadu mjese~nih iznosa na ime plate ostvaruje i u posebnom sudskom postupku. Samom ~injenicom da ova svoja prava moè ostvariti u okviru izvr{nog postupka olak{ava se traìocu izvr{enja da efikasnije ostvari svoja prava, ali time zakonodavac ne spre~ava traìoca izvr{enja da svoje pravo na naknadu {tete ostvari u posebnoj parnici. Istina, postupak naknade {tete u parnici se moè odnositi na {tetu druge vrste ili obima, tako da se moè desiti da tuìlac (traìlac izvr{enja) u tom postupku traì naknadu mjese~nog iznosa na ime plate, ali samo kao dio ukupno pretrpljene {tete (jer pored plate on moè traìti i isplatu zatezne kamate, npr.).
13
14
15
^lan 217 643
16
Traìlac izvr{enja u skladu sa ovom odredbom moè uop{te ne zapo~injati izvr{ni postupak nego direktno svoja prava ostvarivati u posebnoj parnici, moè tako|er djelimi~no ostvarivati svoja prava i u izvr{nom i u parni~nom postupku, a isto tako moè da za neprihva}eni dio zahtjeva, po uputi izvr{nog suda, pokrene posebnu parnicu za ostvarenje svoga prava. U ovom posljednjem slu~aju traìlac izvr{enja, imaju}i u vidu sve pobrojane mogu}nosti, ima pravo i da u parnici u koju je upu}en pove}a visinu spornog iznosa u odnosu na onaj koji je kao sporan utvr|en od strane izvr{nog suda (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 575). Pred traìocem izvr{enja se zaista nalazi lepeza razli~itih mogu}nosti, i na njemu je da procijeni na koji na~in }e najbolje za{tititi svoja prava. Imaju}i u vidu pravo traìoca izvr{enja da pravo na nadoknadu mjese~nih iznosa na ime plate ostvaruje u posebnoj parnici, te odredbe ~lana 215. ZIPa, moè se zaklju~iti da za traìoca izvr{enja ipak postoji mogu}nost da u parnici za naknadu {tete makar djelimi~no ublaì negativne posljedice ne postupanja po tom ~lanu (podno{enje prijedloga za izvr{enje u roku od 30 dana). Smatram dakle da i pored propu{tanja podno{enja prijedloga za izvr{enje u roku predvi|enim ~lanom 215., traìlac izvr{enja u posebnoj parnici moè od suda zatraìti da mu dosudi naknadu {tete koja mu je nastala nepostupanjem izvr{enika po izvr{noj presudi, pri ~emu se dospjeli mjese~ni iznosi na ime plate (istina, to moè biti najvi{e 1,5 plata, s obzirom da je rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje 30 dana plus 15 dana paricionog roka) mogu tretirati kao jedan vid nastale {tete. S druge strane, kako smo to ve} ranije istakali, ta {teta moè biti obimom i ve}a od iznosa na koje bi traìlac izvr{enja bio ovla{ten prema ~lanu 217. ZIP-a. Komentar uz stav 7: Kako je ve} isticano u komentaru uz stav 3., kod ulaganja pravnih lijekova na rje{enje o odre|ivanju obaveze isplate mjese~nih iznosa na ime plate valja uo~iti odredbu stava 7. ovog ~lana i pravilo koje ta odredba uspostavlja. Naime, sud, kada odre|uje visinu mjese~nog iznosa na ime plate ili njihov broj i obim, u svom rje{enju moè samo djelimi~no usvojiti prijedlog traìoca izvr{enja. Odredba stava 7. govori da u tom slu~aju izvr{ni sud ne}e odbiti traìoca izvr{enja sa preostalim (spornim) iznosom, nego }e ga istim rje{enjem uputiti da svoja prava u odnosu na taj dio zahtjeva ostvaruje u posebnom postupku (parnici). Iz toga bi proizlazilo da traìocu izvr{enja ne treba dozvoliti pravo na prigovor protiv ovog rje{enja koji bi se ticao utvr|ene odnosno osporene visine ili obima mjese~ne naknade, jer bi pravnu za{titu u ovom smislu uìvao u posebnoj parnici (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 576). S druge strane, izvr{ni sud bi na odre|eni na~in, a u cilju efikasnosti sprovo|enja izvr{nog postupka, bio oslobo|en raspravljanja o spornim dijelovima zahtjeva traìoca izvr{enja nakon dono{enja rje{enja o njegovom zahtjevu. Ovakva formulacija, stav i intencija zakonodavca bi se mogli opravdati argumentom da izvr{ni sud samo odlu~uje o mjerama kojim }e se izvr{enik prisiliti na izvr{enje izvr{ne odluke koja glasi
17
18
19
644 ^lan 217
na povrat traìoca izvr{enja na rad. U tom smislu za izvr{ni sud je dovoljno da pribli`no odredi visinu i obim tih mjese~nih iznosa, jer }e i sa tom visinom vjerovatno posti}i osnovni cilj ~lana 217., a to je povratak na rad traìoca izvr{enja. Za slu~aj spora o ta~noj visini ili obimu tih mjese~nih iznosa sud svojim rje{enjem upu}uje traìoca izvr{enja da u posebnom parni~nom postupku ostvari svoja prava po ovom pitanju, ~ime se teret raspravljanja prebacuje na parni~ni sud, bez optere}ivanja izvr{nog postupka tom problematikom. Iz sudske prakse:
U àlbi je istaknuto da je radnik, poslije poni{tavanja odluke o prestanku radnog odnosa i obavezivanja OOUR da ga vrati na rad, radni odnos prestao zbog potpune nesposobnosti za rad. Ova okolnost uti}e na izvr{enje pravosn`zne odluke o vra~anju na rad, pa OOUR treba da u izvr{nom postupku istakne prigovor nedopustivosti izvr{enja. Nemogu}nost reintegracije radnika ne uti~e, me|utim, na ostvarivanje prava na naknadu {tete zbog izostalog LD i od prestanka radnog odnosa po nezakonitoj odluci do prestanka radnog odnosa po sili zakona. (SUR Srbije, br. 7689/81, od 17.IX 1981, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 272)
XXI - IZVR{ENJE
DIOBOM STVARI
Prinudno izvr{enje predvi|eno ovom glavom novog ZIP-a nije pretrpjelo gotovo nikakve promjene u odnosu na raniji tekst zakona. Zakonodavac je napravio promjene samo pravno-tehni~ke i jezi~ke prirode, koje nisu zadirale u osnovne principe ovog sredstva izvr{enja, onako kako je to ranije bilo regulisano. Pravo na diobu stvari u suvlasni{tvu regulisano je odredbama Zakona o vlasni~kopravnim odnosima (u FBiH ~l. 18), odnosno Zakonom o svojinskopravnim odnosima (u RS ~l. 16). Po tim odredbama svaki suvlasnik ima pravo da traì razvrgnu}e zajednice, a prema odredbama Zakona o vanparni~nom postupku (~lan 162) svaki od njih se moè pojaviti u ulozi predlaga~a (vanparni~ni), odnosno tuìoca (parni~ni postupak) ako je dioba zbog nekih od zakonom predvi|enih razloga od vanparni~nog suda kvalifikovana kao sporna. Isto tako svaki od suvlasnika ima pravo i da se u izvr{nom postupku, na osnovu izvr{ne isprave, pojavi kao traìlac izvr{enja, pri ~emu se svi ostali suvlasnici pojavljuju kao izvr{enici, bez obzira {to su neki od njih u postupku nastanka sudske izvr{ne isprave pojavljivali kao tuìoci ili predlaga~i. (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2218). Ovakav zaklju~ak proizlazi iz odredaba materijalnog prava, po kojem svaki suvlasnik ima pravo na diobu zajedni~ke stvari (v. ~l. 16. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima). Me|utim, treba imati na umu da poloàj izvr{enika i traìoca izvr{enja kod ovog sredstva izvr{enja
^lan 218 645
moè da bude donekle razli~it od klasi~nog odnosa traìlac izvr{enja izvr{enik, s obzirom na neke specifi~ne odredbe kojima se ure|uje suvlasni{tvo, odnosno vanparni~ni i parni~ni postupak u kojima se odlu~uje o diobi zajedni~ke stvari (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 585, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 276). Dioba stvari u izvr{nom postupku se vr{i ako je to odre|eno izvr{nom ispravom koja, po na{oj sudskoj praksi, moè poticati iz vanparni~nog ili parni~nog postupka. Po redovnom toku stvari, ova izvr{na isprava }e poticati iz vanparni~nog postupka, ali ona, zbog na{e pogre{ne sudske prakse (o ~emu detaljnije u komentaru uz ~lan 219.), moè poticati i iz parni~nog postupka, koji je pokrenut zbog toga {to je kod diobe pravo na stvar ili suvlasni~ki dio bio sporan, a o ~emu se nije moglo raspravljati u vanparni~nom postupku (v. ~l. 163. Zakona o vanparni~nom postupku). ^lan 218. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje diobom zajedni~ke stvari i za provedbu tog izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju nalazi stvar. 1 Nadle`nost suda za odlu~ivanje o diobi i na~inu diobe odre|ena je ~lanom 161. Zakona o vanparni~nom postupku. ^lanom 218. ZIP-a odre|ene je nadle`nost suda za sprovo|enje sudske odluke o diobi. Ako se stvar nalazi na podru~ju vi{e sudova, svaki od tih sudova moè biti nadleàn za sprovo|enje diobe (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 584, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 121, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 209), analogno ~lanu 162. Zakona o vanparni~nom postupku. Izbor suda vr{i povjerilac, podno{enjem prijedloga za izvr{enje. U slu~aju da predmet diobe predstavlja vi{e stvari koje se ne nalaze na podru~ju istog suda, mjesno je nadleàn svaki od sudova na ~ijem se teritoriju nalazi neka od tih stvari, s tim da }e postupak odre|ivanja i sprovo|enja izvr{enja diobe nad tim stvarima voditi jedan sud, kojem povjerilac dostavi svoj prijedlog o izvr{enju (v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Savremena administracija, Beograd, 1990, str. 275). On }e, dakle, voditi jedinstven postupak sudskog izvr{enja diobom nad svim stvarima iz izvr{ne isprave, bez obzira {to se na njegovom podru~ju ne nalaze sve te stvari koje su predmet diobe.
646 ^lan 219
^lan 219. Fizi~ka dioba (1) Fizi~ku diobu zajedni~ke stvari sud }e odrediti ako je takva dioba predvi|ena izvr{nom ispravom. (2) Pojedine radnje provo|enja fizi~ke diobe preduzima, prema okolnostima slu~aja, sudija ili po njegovom ovla{tenju stru~ni saradnik ili sudski izvr{ilac. (3) Sud }e pozvati u~esnike da prisustvuju provo|enju diobe. (4) U slu~aju potrebe sud }e odrediti i vje{ta~enje. 1 Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, ovaj ~lan je izmijenjen u smislu stava ~etvrtog. Naime, iako je u ranijoj praksi vje{ta~enje bilo kori{teno prilikom predaje u posjed realnih dijelova nekada{nje zajedni~ke stvari nastalih diobom, odnosno izrade nacrta diobe (u slu~aju da je izvr{ni sud u izvr{nom postupku bio obavezan odrediti dopunske uslove fizi~ke diobe), zakonodavac je odlu~io da potrebu i mogu}nost upotrebe vje{taka prilikom provo|enja fizi~ke diobe jo{ ja~e naglasi, njegovim isticanjem u stavu ~etvrtom ovog ~lana. U su{tini, uvo|enje stava ~etvrtog je samo pravno tehni~ko pobolj{anje izraza ~itavog ~lana i ove glave, ali su{tinski on ne mijenja ni{ta. Pravo upotrebe vje{taka prilikom dono{enja sudske odluke, odnosno provo|enja sudskog postupka je svakako omogu}eno shodnom primjenom Zakona o parni~nom postupku, te se, osim pravno tehni~ki razloga, ne vidi druga svrha uvo|enja ovog stava. Pored toga, novom odredbom stava 2. sad je predvi|eno da se, zavisno od okolnosti slu~aja, odre|eni poslovi u vr{enju diobe u izvr{nom postupku mogu povjeriti i sudskom izvr{iocu. Ovakvim postupanjem zakonodavca se mogu}nost angaòvanja sudskih izvr{ilaca, i pored postoje}e prakse, sada izri~ito nagla{ava u zakonskom tekstu, vjerovatno sa ciljem da se sudijama ukaè na jedan od mogu}ih puteva za pove}anje efikasnosti sudijskog rada kod ovog sredstva izvr{enja. Komentar uz stav 1: Kako smo ve} ranije istakli u uvodu ove glave, sud po odredbama ~lanova od 218. do 222. ZIP-a postupa ako je dioba odre|ena izvr{nom ispravom. Isto tako smo rekli da prema vaè}im zakonskim odredbama takva izvr{na isprava moè biti u obliku rje{enja suda u vanparni~nom postupku, presude u parni~nom postupku, te sudskog poravnanja postignutog u oba ova postupka (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 583). Prilikom utvr|ivanja na~ina i uslova za diobu stvari kao i odre|ivanja njenog provo|enja, u sudskoj praksi se javlja jedan zanimljiv fenomen. Naime, odredbama ~lanova od 161. do 167. Zakona o vanparni~nom postupku odre|eno je da se dioba stvari i nekretnina u suvlasni{tvu vr{i prema pravilima
^lan 219 647
vanparni~nog postupka. U slu~aju spora o pravu na stvarima, veli~ini suvlasni~kih dijelova i ~injenici da li odre|eni dijelovi pripadaju zajedni~koj stvari, ~lanom 163. Zakona o vanparni~nom postupku odre|eno je da }e vanparni~ni sud prekinuti postupak i uputiti predlagatelja diobe da pokrene parnicu kako bi dokazao sporna prava i ~injenice (u tom smislu i sudska praksa: Mogu}e je razvrgnu}e imovinske zajednice sudskim putem i izme|u vanzemlji{noknji`nih suvlasnika, ali je u tom slu~aju u postupku potrebno uvu}i i zemlji{noknji`nog vlasnika. U ovom slu~aju, ako bi zemlji{noknji`ni vlasnik insistirao na tom vlasni{tvu, predlaga~ bi morao biti upu}en na parnicu., Okru`ni sud u Novom Sadu, G`-1911/67; Pravosna`nost rje{enja vanparni~nog suda o razvrgnu}u zajednice (diobi) moè djelovati samo na na~in diobe kod nespornih udjela i opsega zajedni~ke imovine. îm je ovo sporno, ne moè o diobi odlu~ivati vanparni~ni sud, a ako je odlu~io to ne moè u odnosu na kvote i opseg zajedni~ke imovine imati u~inak pravosna`no presu|ene stvari., Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-66/67; Kad se izme|u u~esnika pojavi spor o predmetu diobe, o pravu suvlasnika ili po obimu toga prava, vanparni~ni sud mora uputiti predlaga~e na parnicu a ne protivstranku, jer protivstranka nije du`na da pokrene postupak za raskinu}e zajednice., Okru`ni sud u Rijeci, G`-276/73, sve navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 211). S obzirom da se vanparni~ni postupak prekida do razrje{enja spornih stvari u parnici, o~igledno je da se po pravosna`nosti presude iz parnice vanparni~ni postupka i nastavlja (ukoliko je predlagatelj uspio sa svojim tu`benim zahtjevom), tim {to }e se po provedenom postupku donijeti rje{enje u kojem }e se nazna~iti kako i pod kojim uslovima }e se sprovesti dioba, odnosno taj vanparni~ni postupak obustavlja (ukoliko je tu`beni zahtjev odbijen, odnosno ako je tu`ba odba~ena). Prema tome, iz zakonskih odredaba Zakona o vanparni~nom postupku proizlazi da je vanparni~ni sud jedini nadleàn za odre|ivanje na~ina diobe zajedni~ke stvari i njenih uslova, precizno odre|enih u ~lanu 167. tog Zakona (koji govori {ta precizno treba da sadrì rje{enje o diobi). 6 Me|utim, u na{oj sudskoj praksi dioba stvari se odre|uje i presudom suda u parnici. Naime, prema Zakonu o vanparni~nom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjivao sve do 1989. godine, kada je donesen novi Zakon o vanparni~nom postupku SRBiH, u parnici koja je pokrenuta po osnovu spora nastalog u vanparni~nom postupku za diobu zajedni~ke stvari, sud je svojom odlukom (presudom) u tom postupku odlu~ivao o svim pitanjima diobe (na~in, uslovi, prava tre}ih na zajedni~koj stvari i dr., v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 584). Dakle, ne samo da se po okon~anju parnice nije nastavljao vanparni~ni postupak nego je parni~ni sud donosio sve relevantne odluke potrebne za provo|enje diobe. Iako je ta pravna mogu}nost dono{enjem Zakona o vanparni~nom postupku iz 1989. godine otpala, sudska praksa je nastavila da djeluje na opisani na~in po inerciji. Me|utim, navedeno ne bi predstavljalo problem da se iz donesenih presuda u ovim parnicama mogu identifikovati svi oni uslovi neophod-
648 ^lan 219
ni za provo|enje diobe (ozna~enim u ~lanu 167. Zakona o vanparni~nom postupku). Parni~ni sudovi se uglavnom kre}u u okvirima tu`benog zahtjeva, koji naj~e{}e sadrì samo zahtjev upravljen na priznanje prava na diobu i utvr|enje suvlasni~kog dijela, a samo ponekad i na obavezu tuènika da trpi diobu ili zahtjev na samo razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice. Usvajaju}i tu`beni zahtjev u gore pomenutom smislu (bez obaveze tuènika da trpi sprovo|enje diobe ili bez zahtjeva za razvrgnu}em suvlasni~ke zajednice), parni~ni sud u stvari donosi deklaratornu presudu, koje se ina~e ne mogu sprovoditi u izvr{enom postupku. Dakle izvr{ni sudovi bi zahtjev za izvr{enjem (diobom) zasnovan na takvoj izvr{noj ispravi trebali odbijati zbog nepodobnosti izvr{ne isprave za izvr{enje (v. ~l. 27 ZIP-a). Ako pak tu`beni zahtjev glasi i na obavezu tuènog da trpi sprovo|enje diobe odnosno da se u parni~nom postupku razvrgne zajednica (Razvrgava se zajednica nekretnina), parni~ni sud donosi osu|uju}u, kondemnatornu presudu, koja se po svojoj prirodi i provodi prinudno u izvr{nom sudskom postupku. Me|utim, u ovom slu~aju zbog nedostatka osnovnih elementa iz ~lana 167. Zakona o vanparni~nom postupku (uslovi i na~in diobe, opis fizi~kih dijelova, stvarna prava tre}ih nad zajedni~kom stvari), ova je presuda fakti~ki neprovodiva, osim ako izvr{ni sud, u postupku izvr{enja, ne utvrdi sve one elemente koje je vanparni~ni sud trebao da utvrdi po pomenutom ~lanu 167. Dakle, parni~ni sudovi prema zakonskim odredbama relevantnih zakona bi se u ovoj vrsti spora samo trebali ograni~avati na utvr|ivanje spornih ~injenica i prava, a svaki zahtjev da se tuèni obaveè da trpi vr{enje diobe, odnosno za razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice bi trebalo odbiti, s obzirom da se radi o nadle`nosti vanparni~nog suda. Sudska praksa me|utim nastavlja da postupa na opisani na~in (razvrgavanje zajednice na osnovu odluke parni~nog suda, bez svih neophodnih elemenata za postupanje po toj izvr{noj ispravi), i u izvr{nom postupku je izvr{ni sud, kako bi proveo diobu odre|enu parni~nom presudom, primoran da se postavlja u ulogu vanparni~nog suda te da provodi sve one radnje predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku (ro~i{ta, vje{ta~enja, izrada nacrta diobe, rje{enje o diobi i dr). Stavom prvim ~lana 219. odre|eno je da }e sud odrediti fizi~ku diobu stvari ako je takva dioba odre|ena izvr{nom ispravom. Iz gore navedenih napomena jasno je da rje{enje o diobi iz vanparni~nog postupka uvijek mora sadràvati na~in izvr{enja diobe, te sa tog stanovi{ta, kod ovih rje{enja, izvr{ni sud ne bi trebao imati problema oko toga. Problem se javlja kod dioba koje su odre|ene parni~nim presudama koje u odre|enom broju slu~ajeva ne sadrè odredbe o na~inu diobe (niti druge neophodne detalje za provo|enje diobe) i pored jasnog stava sudske prakse da se u tu`bi mora predloìti i na~in diobe (Kad se u parni~nom postupku traì razvrgnu}e imovinske zajednice zbog toga {to su sporni suvlasni~ki dijelovi, onda se tu`bom moraju obuhvatiti svi suvlasnici, a ne samo oni koji osporavaju suvlasni~ke dijelove i protive se razvrgnu}u. U tu`bi se mora postaviti zahtjev u pogledu na~ina razvrgnu}a imovinske zajednice., Vrhovni sud Vojvodine, G`-809/71, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 210).
10
^lan 219 649
11
U takvim slu~ajevima zakonodavac predvi|a da }e izvr{ni sud sam donijeti odluku o na~inu diobe, u skladu sa ~lanom 221. Zakona o izvr{nom postupku, o ~emu ne{to detaljnije u komentaru uz taj ~lan. Kada se radi o rje{enju iz vanparni~nog postupka koji sadrì sve elemente nepohodne za sprovo|enje fizi~ke diobe (~lan 167. Zakona o vanparni~nom postupku), traìlac izvr{enja treba da u prijedlogu za izvr{enje predloì provo|enje izvr{enja identifikacijom dijelova svakog od vlasnika nekada{nje zajedni~ke stvari (ocrtavanjem na nekretnini uz pomo} vje{taka, npr.), onako kako je to odre|eno rje{enjem vanparni~nog suda, predajom tih dijelova svakom od novih vlasnika u posjed (Rje{enje izvanparni~nog suda o fizi~koj diobi nekretnine izvr{na je isprava na osnovi koje se moè traìti predaja nekretnine u posjed u izvr{nom postupku., Os Zagreb, G`-4060/88 2, od 7.VI 1988, Informator, br. 3602/88, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994. str. 184), te u slu~aju da se radi o nekretnini, provo|enjem fizi~ke diobe u nadle`noj katastarskoj slu`bi (radi provo|enja promjena u katastarskom operatu) i zemlji{noknji`nom sudu (radi otpisa dijelova zemlji{noknji`nog tijela, koje je prije diobe bilo u suvlasni{tvu, i formiranja novih zemlji{noknji`nih uloàka). Ako udovolji prijedlogu za izvr{enje, sud }e samim rje{enjem o izvr{enju (ili kasnijim rje{enjem) zakazati ro~i{te na licu mjesta (uvi|aj) radi provo|enja fizi~ke diobe na na~in predvi|en izvr{nom ispravom. Na tom ro~i{tu sud }e u prisustvu stranaka, tre}ih lica koja imaju stvarno pravo na zajedni~koj stvari i eventualno angaòvanih vje{taka, identifikovati svaki dio stvari kako je to odre|eno izvr{nom ispravom i na simboli~an na~in predati u posjed svakom od navedenih vlasnika u izvr{noj ispravi. Va`nost te predaje sastoji se u tome da od tog momenta lice iz izvr{ne isprave sti~e posjed nad svojim dijelom ozna~enim u toj ispravi, te samim tim i pravo na posjedovnu za{titu predvi|enim odredbama materijalnog i procesnog prava. U slu~aju da se dioba zajedni~ke stvari odre|uje presudom parni~nog suda, kako smo ve} rekli, naj~e{}e takva isprava nema sve elemente neophodne za provo|enje diobe u izvr{nom postupku. Naj~e{}e takva presuda sadrì samo na~in diobe i veli~inu udjela suvlasnika, bez opisa dijelova koji pripadaju svakom od suvlasnika, odnosno stvarnih prava tre}ih lica koja imaju nad zajedni~kom stvari. U takvim uslovima izvr{nom sudu, kada dobije prijedlog za izvr{enje na osnovu takve izvr{ne isprave, ne preostaje ni{ta drugo nego da poduzme sve one radnje koje su za diobu predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku. Traìlac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje na osnovu gore opisane sudske presude treba da od izvr{nog suda zatraì izvr{enje odre|ivanjem izdvajanja suvlasni~kih dijelova i njihovim pretvaranjem u realne dijelove zajedni~ke stvari, njihovom identifikacijom (ako su u pitanju nekretnine formiranjem novih katastarskih ~estica), predajom izdvojenih dijelova u posjed novim vlasnicima, te provedbom diobe u katastarskom operatu i zemlji{nim knjigama, ako se radi o nepokretnostima.
12
13
14
650 ^lan 219
15
Na osnovu gore navedenog prijedloga, izvr{ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju, s tim da za provedbu tog rje{enje o izvr{enju on mora poduzeti niz aktivnosti predvi|enih Zakonom o vanparni~nom postupku. Tako, }e nakon n dono{enja rje{enje o izvr{enju, izvr{ni sud najprije zakazati ro~i{te (na licu mjesta, ako se radi o nekretnini) na koje }e pozvati sve suvlasnike i tre}a lica koja imaju odre|ena stvarna prava nad zajedni~koj stvari te eventualno angaìrane sudske vje{take. Na tom ro~i{tu izvr{ni sud }e najprije morati saslu{ati stranke na okolnosti diobe, te eventualno postizanja sporazuma o fizi~koj diobi zajedni~ke stvari (~l. 164. i 165. Zakona o vanparni~nom postupku). Ukoliko se takav sporazum ne postigne, sud }e pristupiti procjeni zajedni~ke stvari te izdvajanju (i identifikaciji) pojedinih suvlasni~kih dijelova i njihovom pretvaranju u realne dijelove zajedni~ke stvari, na osnovu izjava i potreba stranaka te mi{ljenja vje{taka (~lan 166. Zakona o vanparni~nom postupku). Kada se radi o nekretnini, izvr{ni sud moè na osnovu rezultata odrànog ro~i{ta odrediti vje{taku geodetske struke da izradi nacrt diobe, te odràti posebnu raspravu povodom tog nacrta. Nakon toga sud }e donijeti rje{enje kojim }e odrediti uslove fizi~ke diobe stvari (shodnom primjenom ~lana 167 Zakona o vanparni~nom postupku), te po izvr{nosti tog rje{enja predati u posjed identificirane dijelove zajedni~ke stvari i odrediti njegovo provo|enje u zemlji{noknji`nom sudu te organu nadle`nom za vo|enje katastra. Iako se na prvi pogled ~ini ~udnim, smatram da se protiv rje{enja kojim se u izvr{nom postupku utvr|uju uslovi fizi~ke diobe, a koje u su{tini predstavlja dopunu izvr{ne isprave, moè ulagati prigovor (jer se radi o prvostepenom rje{enju u izvr{nom postupku, v. ~l. 12. ZIP-a), a izvr{avati po njegovoj izvr{nosti, i prije nego {to je odlu~eno o eventualno uloènoj àlbi (v. ~l. 12. st. 5. ZIP-a). Prema tome, sud }e nakon {to odlu~i po prigovoru, pristupiti provo|enju tog rje{enja identifikacijom dijelova zajedni~ke stvari i njihovom predajom u posjed novim vlasnicima, te dostaviti zemlji{noknji`nom sudu i organu nadle`nom za vo|enje katastra, radi provo|enja neophodnih promjena u njihovim evidencijama. Na kraju, treba napomenuti da nije potreban pristanak na diobu onih lica u ~iju su korist upisana stvarna prava na nekretnini onda kad se za pojedine suvlasni~ke dijelove otvaraju novi zemlji{noknji`ni ulo{ci i u iste upisuju sva ona prava koja su upisana na nepokretnini (Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2219) Komentar uz stav 2: U skladu sa ~lanom 11. ZIP-a, izvr{ni sudija moè povjeriti poduzimanje svih radnji i dono{enje svih odluka stru~nom saradniku, osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno (izri~itim zakonskim odredbama odre|eno je da odluku o prigovoru ~l. 49. st. 1., i rje{enja o izricanju nov~ane kazne ~l. 17. st. 5., moè da donese samo izvr{ni sudija). Na liniji tog na~ela, zakonodavac u stavu 2. ~lana 219. ide dalje pa odre|uje da pojedine radnje koje izvr{ni sud poduzima mogu po ovla{tenju sudije obavljati ne samo stru~ni suradnik nego i sudski izvr{ilac. Za razliku od ranijeg teksta, sada je izri~ito u zakonu predvi|eno da se ove radnje od strane stru~nog saradnika ili sudskog izvr{ioca mogu obavljati samo po izri~itom ovla{tenju izvr{nog sudije i stvar je okolnosti svakog slu~aja kada }e sudija na}i za shodno da po-
16
17
18
^lan 651
vjeri vr{enje tih radnji navednim licima. Pri tome sudija ima potpunu slobodu u izboru radnji i navedenih izvr{ilaca tih radnji. Kao osnovni kriterij, usudio bih se procijeniti, trabalo bi koristiti sloènost posla te uticaj sudske odluke na prava u~esnika u postupku. Me|utim, bez obzira na jezi~ko zna~enje ove odredbe, po kojoj bi se doslovnim tuma~enjem moglo zaklju~iti da sudija moè ovlastiti stru~nog saradnika da pod odre|enim uslovima donese i rje{enje o diobi (kada izvr{ni sud preduzima sve one radnje predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku), smatramo da takvo rje{enje ipak treba donositi samo sudija, s obzirom da se radi o rje{enju kojim se zadire u imovinska prava stranaka, svih suvlasnika i tre}ih lica, a koje moè imati velike posljedice, s obzirom da se izvr{ava i prije svoje pravosna`nosti (vidi komentar uz st. 1). 19 Komentar uz stav 3: Kako je ve} to opisano u komentaru uz stav 1., izvr{ni sud u svakoj varijanti, bilo da vodi izvr{ni postupak zasnovan na rje{enju vanparni~nog suda ili presudi parni~nog suda, treba da pozove sve u~esnike da prisustvuju provo|enju diobe. Pod provo|enjem diobe ovdje treba razumjeti kako ro~i{te gdje se na osnovu odluke iz vanparni~nog postupka identificiraju i izdvajaju dijelovi zajedni~ke stvari kako bi se predali novim vlasnicima (jedna vrste simboli~ne predaje, pred javno{}u), tako i ro~i{ta koja se odràvaju kako bi sud odlu~io na koji na~in fizi~ki podijeliti nekretninu (ako izvr{na isprava nema svih nepohodnih podataka za diobu, pa provodi djelimi~an postupak predvi|en Zakonom o vanparni~nom postupku). Isto tako valja naglasiti da zakonodavac u ovom stavu koristi izraz u~esnike a ne stranke, {to zna~i da izvr{ni sud ne samo da na provo|enje diobe treba pozvati sve stranke (suvlasnike zajedni~ke stvari) nego i tre}a lica, koja imaju neka od stvarnih prava na zajedni~koj stvari (slu`nosti, zalo`no pravo i dr., v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 586). To je naro~ito nu`no u postupku kada izvr{ni sud rje{enjem tek identificira i izdvaja realne dijelove zajedni~ke stvari u posebne cjeline, kako bi se odredilo koja prava prestaju a koja nastavljaju da postoje nad svim dijelovima nekada{nje zajedni~ke stvari. Iz teksta ovog stava je vidljivo da je sud samo obavezan da pozove u~esnike da prisustvuju diobi, pri ~emu se oni, na svoj rizik, mogu odlu~iti da se ne koriste tim svojim pravima. Time oni sami sebe dovode u opasnost da sud ne sazna za ~injenice koje mogu biti relevantne za njihova prava. Izvr{ni sud dakle nije obavezan da diobu vr{i samo u prisustvu u~esnika, te ne moè biti govora ni o odga|anju odràvanja ro~i{ta samo iz tog razloga {to mu ne prisustvuje neko od pozvanih. Komentar uz stav 4: Iako zakonodavac alternativno daje pravo sudu da po potrebi angaùje vje{taka prilikom sprove|nja diobe, imaju}i u vidu sve {to je re~eno u komentaru ovog ~lana, te{ko je zamisliti da sud postupak izvr{enja diobe moè provesti bez pomo}i vje{taka. Najprije se to odnosi na izdvajanje i predaju u posjed dijelova zajedni~ke stvari koji su ve} identificirani rje{enjem o diobi (ili gotovo nemogu}e pretpostaviti, u presudi parni~nog suda), gdje je pomo} vje{taka, naro~ito kod podjele nekretnine, jednostavno neophodna. S druge strane, ta ista pomo} vje{taka je neophodna i ako izvr{ni sud preduzima radnje predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku, u
20
21
652 ^lan 220
kojem tek treba napraviti fizi~ku podjelu zajedni~ke stvari i identificirati dijelove koje }e pripasti svakom suvlasniku ponaosob. Prema tome, iako je angaòvanje vje{taka pri sprovo|enju izvr{enja dano samo kao mogu}nost o kojoj odlu~uje sudija, te{ko }e biti zamisliti provo|enje fizi~ke diobe bez u~e{}a vje{taka u postupku. ^lan 220. Dioba prodajom Ako na osnovu izvr{ne isprave zajedni~ku stvar treba radi njene diobe prodati, prodaja }e se obaviti na na~in propisan ovim zakonom za izvr{enje na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o poje dinim pitanjima druga~ije ne sporazumiju. 1 Op}enito: Novim ZIP-om zakonodavac je u potpunosti preuzeo tekst ovog ~lana iz ranijeg zakona. I pored odre|enih problema u primjeni ovog ~lana, koje je sudska praksa na prili~no efikasan i jasan na~in rije{ila, zakonodavac nije na{ao za shodno da ta rje{enja ugradi u zakonski tekst, niti eventualno da ih druga~ije rije{i. Stoga }e poznavanje stavova sudske prakse vezane za pojedine probleme u primjeni ovog ~lana biti i dalje od izuzetne va`nosti kako za one koji primjenjuju zakon tako i za one koji pred sudom ostvaruju svoja prava. Na po~etku treba se podsjetiti da se prema ~lanu 19. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima FBiH, odnosno ~lanu 16. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima RS, razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice moè vr{iti sporazumom izme|u stranka ili po odluci suda. Po istoj odredbi odre|eno je da sud (a po analogiji i stranke na osnovu sporazuma) diobu zajedni~ke stvari moè vr{iti bilo fizi~kom podjelom, bilo prodajom zajedni~ke stvari, uz naknadnu raspodc jelu ostvarenog nov~anog iznosa (civilna dioba). Nadalje, odredba ~lana 20. Zakona u FBiH, odnosno ~lana 16. Zakona u RS propisuje da }e sud odrediti civilnu diobu tek ukoliko fizi~ka dioba zajedni~ke stvari nije mogu}a, odnosno ukoliko je ona povezana sa nesrazmjerno visokim tro{kovima diobe. Dakle prema odredbama materijalnog prava, prilikom diobe zajedni~ke stvari u suvlasni{tvu, prioritet se uvijek daje na~inu diobe odre|enim sporazumom izme|u suvlasnika. Ukoliko takvog sporazuma nema, onda zakonodavac odre|uje obavezu suda da prvo poku{a fizi~ki podijeliti zajedni~ku stvar (pri ~emu se prvenstveno treba voditi ra~una o iskazanim interesima svih suvlasnika), a tek u slu~aju nemogu}nosti sprovo|enja takve diobe sud treba odrediti razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice civilnom diobom (u tom smislu i sudska praksa: Razvrgnu}u imovinske zajednice putem javne dra`be nema mjesta, ako su suvlasnici me|usobno izvr{ili podjelu zgrada prema fizi~kim dijelovima i tako je koristili., Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-26/57, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 212). Pri tome treba imati na umu da se prema odredbama FBiH Zakona o vlasni~kopravnim odnosima (~lan 20.), odnosno Zakona o osnovnim svojinsko-
^lan 220 653
pravnim odnosima (~lan 16.) te Zakona o vanparni~nom postupku (~l. 166.), civilna dioba moè javiti u dva oblika: prvom, u kome se zajedni~ka stvar prodaje tre}em licu, a ostvareni nov~ani iznos dijeli me|u suvlasnicima srazmjerno njihovom suvlasni~kom dijelu, i drugom, u kome se zajedni~ka stvar ostavlja u vlasni{tvu nekog od suvlasnika, uz njegovu obavezu da ostalim suvlasnicima isplati odre|en nov~ani iznos, srazmjeran njihovom vlasni~kom dijelu, i to na osnovu procjene koju je utvrdio sud svojom odlukom (u tom smislu i sudska praksa: Ako se iz ekonomskih razloga nekretnine smatraju nedjeljivom cjelinom, one se imaju podijeliti putem civilne diobe na na~in da se prodaju, pa dobivena kupoprodajna cijena podjeli po suvlasni~kim djelovima ili da ih ostavi u vlasni{tvo jednog suvlasnika a druge isplate u novcu., Vrhovni sud Hrvatske, G`-202/67, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978 str. 214). 3 Fakti~no je pitanje kada }e se smatrati da razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice fizi~kom diobom nije mogu}e. U principu, to }e uvijek biti onda kada se radi o nedjeljivoj stvari odnosno stvari ~ija podjela ne bi bila mogu}a bez gubitka bitnih svojstava te stvari kao cjeline. Tako }e se, naprimjer, uvijek morati odrediti civilna dioba kada zajedni~ku stvar ~ine automobil, neka ma{ina, ìvotinja i sl. Da li se kod diobe nekretnine radi o djeljivoj ili nedjeljivoj stvari zavisi od niza faktora. Pri tome treba imati u vidu da se po pravilu kod zemlji{ta radi o djeljivoj stvari, te se razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice na zemlji{tu rijetko vr{i na osnovu civilne diobe. Mnogo je ~e{}i slu~aj takve diobe kod razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice koja postoji nad objektima izgra|enim na zemlji{tu, jer se ~esto radi o stvarima koji nisu pogodni za fizi~ku podjelu (npr. jedan stan u stambenoj zgradi). S druge strane opet nije ni mali broj slu~ajeva kada se i izgra|eni objekti na zemlji{tu mogu podjeliti fizi~ki, ukoliko se, po ocjeni stru~njaka i vje{taka, takva podjela moè izvr{iti bez reme}enja su{tine stvari (zgrada sa odvojenim spratovima i ulazima, npr.). U ovakvim slu~ajevima logi~no je da sud svoju odluku donosi tek nakon saslu{anja nalaza i mi{ljenja vje{taka. Izvr{ni sud odre|uje diobu zajedni~ke stvari suvlasnika prodajom prema ~lanu 220. ZIP-a samo kada je to odre|eno izvr{nom ispravom. On dodu{e moè i sam odlu~iti o ovakvom na~inu podjele, ali samo pod uslovima iz ~lana 221. ovog zakona. Zakonodavac u ~lanu 220. odre|uje da }e sud, kada bude odlu~ivao o prijedlogu traìoca izvr{enja u kojem se traì provo|enje civilne diobe u izvr{nom postupku, odrediti rje{enjem sprovo|enje onih izvr{nih radnji koje se poduzimaju kada se vr{i prodaja nekretnina odnosno pokretnih stvari u izvr{nom postupku. Me|utim, zakonodavac ovdje dozvoljava odstupanje od predvi|enih pravila prodaje u izvr{nom postupku, u smislu i obimu predvi|enim sporazumom svih suvlasnika. Takav se stav zakonodavca ~ini i opravdanim s obzirom da se ovdje ne radi o klasi~nom izvr{nom postupku, gdje izvr{enik prinudno gubi neka od svojih prava, nego o postupku u kojem svaki od suvlasnika zajedni~ke stvari na kraju realizuje svoje pravo (postaje vlasnikom realnog dijela nekad zajedni~ke stvari), bez obzira da li je on u izvr{nom postupku
654 ^lan 220
u ulozi izvr{enika ili traìoca izvr{enja. Dakle, u pokrenutom izvr{nom postupku mogu}e je da se ve} prilikom podno{enja prijedloga za izvr{enje, a svakako i naknadano, suvlasnici sporazumiju o na~inu i postupku prodaje, koji odstupa od onog predvi|enog odredbama ZIP-a. Da li takav sporazum postoji, najcelishodnije za izvr{ni sud bi bilo da to utvrdi na posebnom ro~i{tu prije dono{enja rje{enja o izvr{enju. 6 Sud u je u tom slu~aju duàn da rje{enjem o izvr{enju ili u svojim naknadnim odlukama i radnjama (ako je sporazum uslijedio nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju) uvaì sporazum i djeluje na na~in kako je to tim sporazumom i odre|eno. U literaturi postoje razli~ita stanovi{ta u kom obimu suvlasnici svojim sporazumom mogu izmijeniti pravila izvr{nog postupka. Autori tih stanovi{ta uglavnom smatraju da se ovdje moè samo raditi o manjim izmjenama postupka prodaje (odredbi o procjenjivanju vrijednosti stvari, roka isplate kupovne cijene, nekim rokovima i sl. v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 276, Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 589) Me|utim, nasuprot mi{ljenju ve}ine autora, smatram da suvlasnici odredbom ~lana 220. ZIP-a dobijaju mnogo {ira ovla{tenja, uz pomo} kojih mogu mijenjati odredbe ZIP-a o prodaji stvari u mnogo ve}em obimu nego {to to gore iznose pomenuti autori. Naime, uvijek treba imati u vidu karakter ovog sredstava izvr{enja i materijalne odredbe kojim je ure|eno pravo na razvrgavanje suvlasni~ke zajednice. U tim odredbama (Zakon o vlasni~kopravnim odnosima/Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima i Zakon o vanparni~nom postupku) vrlo je nagla{eno pravo suvlasnika da autonomno ure|uju na~in razvrgnu}a svoje zajednice. Zakonodavac je takvu autonomiju suvlasnicima potvrdio i u ~lanu 220 ZIP-a, te s obzirom da u kori{tenju tog autonomnog prava u materijalnom pravu nisu predvi|ena niti primjenjiva bilo kakva ograni~enja ne smatramo ni da se bilo kakva ograni~enja mogu primijeniti u izvr{nom postupku, pogotovo zbog ~injenice da takva ograni~enja zakonodavac izri~ito nije predvidio. Naravno, pod pravom suvlasnika da autonomno urede svoje odnose (pa tako i razvrgnu svoju zajednicu na na~in kako to oni odrede) treba shvatiti samo pravo da urede svoje me|usobne odnose. To pravo se ne moè pro{irivati na ure|enje njihovih odnosa sa drugim licima, sve dok ta lica na takvo ure|enje ne pristanu. Dakle, stvarna prava tre}ih lica koja ona imaju u odnosu na zajedni~ku stvar ne mogu se regulirati sporazumom suvlasnika bez saglasnosti tih tre}ih lica. Njihova prava su zakonom za{ti}ena i mogu se mijenjati samo saglasno{}u njihovih ovla{tenika. U situaciji kada nema sporazuma stranaka o na~inu i postupku prodaje stvari radi razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice, izvr{ni sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti da se stvar proda po pravilima izvr{nog postupka. Prema zakonskom tekstu ~lana 220., sud bi samo trebao da primjenjuje predvi|ena pravila prodaje, pri ~emu ne bi bilo prostora za bilo kakvo odstupanje u pogledu primjene odredbi. Me|utim, primjena predvi|enih pravila ne moè se vr{iti po automatizmu, jer bi se u ovom slu~aju doslovnom primjenom predvi|enih pravila prodaje naru{ili osnovni postulati instituta razvrgnu}a suvlasni~ke zajed-
^lan 220 655
nice. S obzirom da zakonski tekst ne sadrì nikakve odredbe o tome, sudska praksa je bila prinu|ena da godinama gradi sljede}e stavove (bliè o ovome vidjeti B. Starovi}, str. 588 i 589): a) kod razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice civilno diobom, i to prodajom u izvr{nom postupku, izvr{eniku se ne moè uskratiti pravo da nastupi kao ponudilac, kako je to odre|eno ~lanom 88. ZIP-a (u tom smislu i sudska praksa: Na javnoj dra`bi nekretnina odre|enoj u svrhu razvrgnu}a imovinske zajednice, ovla{teni su su svi suvlasnici na dra`bovanje, bez obzira da li u dozvoli izvr{enja ozna~eni kao traìoci izvr{enja ili kao izvr{enici, a isto tako je bez uticaja na njihovo pravo dra`bovanja i okolnost da li su u vanparni~nom postupku bili predlaga~i ili protivnici predlaga~a., Okru`ni sud u Novom Sadu, G`-22/67; Kad sud dozvoli prodaju zajedni~ke stvari radi diobe onda se i traìlac izvr{enja i izvr{enik mogu pojaviti kao ponu|a~i na licitaciji., Presuda Vrhovnog suda Srbije, Gzz-8/74, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 212; U javnom nadmetanju radi prodaje zajedni~ke nepokretne stvari povjerioca i du`nika, kad nije mogu}a njena fizi~ka dioba, kao kupci mogu u~estvovati obje stranke. Okru`ni sud Titovo Uìce, G`-47/81 od 14.I 1981, navedeno po Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 594). Ovaj pravni stav je izgra|en prije svega na tragu odredaba materijalnog prava po kojem svaki od suvlasnika sporazumom ili odlukom suda moè zadràti stvar, s tim da svakom od ostalih suvlasnika posebno isplati nov~ani ekvivalent njegovih suvlasni~kih dijelova. Kada dakle svaki od suvlasnika ima pravo zadràti zajedni~ku stvar, onda je stav i sudske prakse bio da se takvo pravo mora dozvoliti (dodu{e kroz kupovinu u izvr{nom postupku) i suvlasniku koji ima poloàj izvr{enika u izvr{nom postupku; b) u istom postupku primjenjuju se pravila o polaganju jamstva i za izvr{enika (~lan 86. ZIP-a, u tom smislu i sudska praksa: Kod sprovo|enja raskinu}a zajednice nekretnina civilnom diobom putem prinudne prodaje, svaki suvlasnik, ako namjerava da stavlja ponudu nije duàn da poloì jem~evinu u odnosu na svoj suvlasni~ki dio., Okru`ni sud u Vara`dinu, G`-944/72, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 212). S obzirom da odredba ~lana 86. ZIP-a predvi|a osloba|anje od polaganja jemstva samo za traìoca izvr{enja i nosioce prava koja prestaju prodajom nekretnine, sudska praksa je u skladu sa svojim stavom iznesenim gore pod a) morala korigovati i primjenu ove odredbe; c) pitanja stvarnih prava na nepokretnosti u suvlasni{tvu koja se dijeli (zaloge, slu`nosti, stvarni tereti) rje{avaju se u postupku u kojem se donosi izvr{na isprava, te se ta odluka samo prenosi u izvr{ni postupak. Zato se odredbe izvr{nog postupka o prestanku zalo`nih i drugih prava tre}ih lica ovdje ne primjenjuju, osim ako je to odre|eno u izvr{noj ispravi. Smatra se da ukoliko nema pristanka tre}ih lica, njihova prava ostaju, i kupac ih preuzima zajedno sa kupljenom stvari (v. ~lan 65. i 68. Zakona o vlasni~kopravnim
656 ^lan 221
odnosima i ~lan 59. i 63. RS Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima); d) s obzirom da se svaka stvar u suvlasni{tvu moè i mora podijeliti bilo fizi~kom ili civilnom diobom, kod civilne diobe koja se vr{i prema odredbama ZIP-a ne primjenju se odredbe koje se odnose na izuze}e pojedinih stvari od izvr{enja (u tom smislu i sudska praksa: Kod prisilne civilne diobe me|u suvlasnicima ne primjenjuju se odredbe o izuzimanju od izvr{enja (~l. 152. ZIP-a)., VsH, Gzz-27/84, od 25.VI 1984. PSP 25/134, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Informator, Zagreb, 1994, str. 184). ^lan 221. Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda p (1) Sud odlu~uje, prema propisima o vlasni~ko-pravnim odnosima, ho}e li se dioba obaviti fizi~ki ili prodajom, ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en niti su se stranke o tome sporazumjele. (2) Dioba }e se obaviti prodajom ako se u izvr{nom postupku utvrdi da fizi~ka dioba, odre|ena izvr{nom ispravom, nije mogu}a ili je mogu}a samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari. 1 2 Op}enito: Iako se ova odredba u izvjesnoj mjeri pravno tehni~ki razlikuje od odredbe istog ~lana ranijeg zakona, radi se ustvari o jednom te istom ~lanu. Komentar uz stav 1: Prema odredbama ovog stava, sud ne}e odbiti prijedlog za izvr{enje koji ide za izvr{enjem diobe ako u izvr{noj ispravi nije naveden na~in sprovo|enja te diobe. Dakle, iako Zakon o vanparni~nom postupku u svom ~lanu 167. odre|uje na~in diobe kao obavezan element izvr{ne isprave (rje{enja), zakonodavac odredbom ~lana 221. ZIP-a odre|uje da }e se u i slu~aju nepotpune izvr{ne isprave (u odnosu na na~in diobe) izvr{ni postupak sprovesti i suvlasni~ka zajednica razvrgnuti, na na~in odre|en od strane izvr{nog suda. Podsje}anja radi, valja napomenuti da smo se problemom izvr{enja nepotpunih izvr{nih isprava koje glase na razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice bavili u komentaru uz stav 1. ~lana 219. ZIP-a. Da ne bismo ponavljali probleme i na~ine njihovog rje{avanja koji se javljaju u ovakvim slu~ajevima, upu}ujemo ~itaoca da detaljnije vidi taj dio ovog komentara. Ovdje bih samo èlio istaknuti ~injenicu da se u sudskoj praksi ~esto kao izvr{ne isprave javljaju sudske presude koje u svom dispozitivu sadrè samo predmet diobe, veli~inu suvlasni~kih dijelova te obavezu razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice. Za postupanje izvr{nog suda po toj presudi minimalno bi bilo potrebno da ta isprava sadrì i na~in kako }e se suvlasni~ka zajednica razvr}i, jer je bez toga (kao u ostalom i bez svih onih elemenata navedenih u ~lanu 167. Zakona o vanparni~nom postupku) ovakva izvr{na isprava fakti~ki neprovodiva. Kako u takvim slu~aje-
^lan 221 657
vima izvr{ni sud ne bi donosio rje{enja kojim bi se odbijao prijedlog za izvr{enje na osnovu nepodobnosti takve isprave za izvr{enje (v. ~lan 27. ZIPa), zakonodavac je ZIP-om iz 1978. godine uveo mogu}nost da sud u toku izvr{nog postupka sam odredi na~in sprovo|enja odre|ene diobe. Zakonodavac i sudska praksa su time stali na stanovi{te da se radi dopunjavanja ovakvih izvr{nih isprava ne treba vra}ati u vanparni~ni postupak (jer je vanparni~ni sud jedini nadleàn za odre|ivanje razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice diobom), ve} da to mjerodavno moè u~initi i sud u izvr{nom postupku, koji ustvari u tom postupku preuzima ulogu vanparni~nog suda (u tom smislu i sudska praksa: Izvr{ni postupak pruà mogu}nost da izvr{ni sud odlu~i, po pravilima imovinskog prava, o na~inu diobe (da li }e diobu izvr{iti fizi~ki ili prodajom) ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en niti su se stranke o tome sporazumjele., VsH, Rev. 1498/82, od 22.XII 1982. PSP 22/112; Ako je izvr{nom ispravom dioba odre|ena prodajom, izvr{ni sud ne moè preispitivati ispravnost takve odluke o na~inu diobe, niti je mijenjati. Po ~l. 241. ZIP-a, sud pred kojim te~e izvr{ni postupak odlu~uje, po pravilima imovinskog prava, da li }e se dioba izvr{iti fizi~ki ili prodajom, samo ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en niti su se stranke o tome sporazumjele. Izuzetak od tog pravila dan je u st. 2. istog ~lana, ali samo time {to je odre|eno da }e se dioba izvr{iti prodajom ako se u izvr{nom postupku utvrdi da fizi~ka dioba nije mogu}a, premda je fizi~ka dioba odre|ena izvr{nom ispravom., Os Dubrovnik, G`-512/89, od 30.VIII 1989. PSP 45/106, sve navedno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 185). Kako bi na valjan na~in obavio tu svoju novu ulogu, izvr{nom sudu ne preostaje ni{ta drugo nego da u ovom dijelu izvr{nog postupka shodno primjenjuje odredbe Zakona o vanparni~nog postupka kojim se ure|uje postupak razvrgavanja suvlasni~ke zajednice (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 591). 4 Odredba stava 1. je po svojoj prirodi imperativnog karaktera, {to zna~i da sud po njoj obavezno postupa. Iz toga proizlazi zaklju~ak da bez obzira da li je traìlac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje predloìo neki od na~ina diobe zajedni~ke stvari, izvr{ni sud tim prijedlogom nije vezan. [tavi{e, mi{ljenja sam da je u ovakvoj situaciji traìlac izvr{enja u takvoj poziciji da u svom prijedlogu ne mora niti predlagati na~in diobe, jer o tome ionako odlu~uje izvr{ni sud po slu`benoj du`nosti. Iz formulacije stava 1. ~lana 221. ZIP-a proizlazi da je za izvr{ni sud prije odre|ivanja na~ina razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice neophodno prvo utvrditi da li o tom na~inu postoji saglasnost svih suvlasnika. U tom smislu on bi trebao prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zakazati ro~i{te na kojem bi ispitao ovu mogu}nost (tako Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 591). Ukoliko se na tom ro~i{tu ispostavi da takve saglasnosti me|u suvlasnicima nema, nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, izvr{ni sud bi trebao pristupiti radnjama koje su odre|ene ~lanovima od 161. do 167. Zakona o vanparni~nom postupku, o ~emu detaljnije vidjeti u komentaru uz stav 1. ~lana 219. ovog
658 ^lan 222
zakona. Ovdje se kao jedina razlika u odnosu na ono {to je tamo iznijeto navodi potreba izvr{nog suda da prije nego {to pristupi drugim radnjama prvo donese odluku o na~inu razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice, vode}i pri tome ra~una o pravilima kojim su ure|eni vlasni~kopravni odnosi, odnosno da li ima sporazuma suvlasnika oko na~ina diobe zajedni~ke stvari, da li se radi o djeljivim ili nedjeljivim stvarima, da li fizi~ka dioba djeljive stvari zahtijeva nesrazmjerne tro{kove, koji su interesi suvlasnika i sl. (v. ~lan 20. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima, odnosno 16. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima). 6 Komentar uz stav 2: Ovim stavom pro{irena je nadle`nost izvr{nog suda za odre|ivanje na~ina diobe zajedni~ke stvari. Tako izvr{ni sud ne}e samo postupati kada na~in diobe nije odre|en izvr{nom ispravom (kako je to odre|eno stavom prvim ovog ~lana), nego i onda kada je fizi~ka dioba stvari odre|ena izvr{nom ispravom, ali je ona zbog nekog razloga neprovodiva u izvr{nom postupku. U takvom slu~aju izvr{ni sud ne}e obustavljati izvr{ni postupak zbog neprovo divosti izvr{ne isprave nego }e i bez prijedloga traìoca izvr{enja izmijeniti prvobitno rje{enje o izvr{enju tako {to }e njime odrediti provo|enje izvr{nih radnji radi provo|enja civilne diobe zajedni~ke stvari, tj. prodaje (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 592). Detaljnije o radnjama za provo|enje prodaje stvari vidjeti komentar uz ~lan 220. ovog zakona. ^lan 222. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove provo|enja izvr{enja prema odredbama glave XXI ovog zakona, snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedni~koj stvari. (2) Stranka koja je prouzrokovala posebne tro{kove du`na ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale. 1 Op}enito: Kao i u nekim drugim ~lanovima ove glave, zakonodavac jeste u izvjesnoj mjeri jezi~ki promijenio tekst ovog ~lana, ali su ranija pravila za postupanje u ovakvim situacijama zadràna i u njegovom sada{njem tekstu. Komentar uz stav 1. Prema ~lanu 16. st. 4. Zakona o izvr{nom postupku, kao op{ti princip vrijedi pravilo da je izvr{enik duàn naknaditi tro{kove izvr{enja koje je traìlac izvr{enja u vezi sa izvr{enjem imao. Me|utim, zakonodavac u ~lanu 222. stavu 1, pravi izuzetak od op{teg pravila utvr|enog u ~lanu 16., za slu~ajeve izvr{enja diobom stvari. Prema tom izuzetku, svaki od suvlasni ka snosi tro{kove izvr{nog postupka, srazmjerno svom suvlasni~kom dijelu u zajedni~koj stvari. Iz toga proizlazi da zakonodavac smatra da je vo|enje izvr{nog postupka radi diobe stvari u interesu svakog od suvlasnika (bez obzira da li je on u izvr{nom postupku u ulozi traìoca izvr{enja ili izvr{enika),
^lan 222 659
te da u skladu sa tim svako od njih treba da u~estvuje u pla}anju tro{kova tog postupka (tako v. Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 215, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 122). 3 Treba podsjetiti da je, i pored ovog izuzetka, traìlac izvr{enja kod izvr{enja radi diobe zajedni~ke stvari jo{ uvijek duàn predujmiti tro{kove izvr{enja, u skladu sa ~lanom 16. stav 1. ZIP-a. Me|utim, za razliku od op{teg pravila iz ~lana 16. st. 4. ZIP-a, po kome je na kraju izvr{enik duàn nadoknaditi traìocu izvr{enja tro{kove koje je u vezi postupka izvr{enja imao, sud }e u rje{enju o izvr{enju u postupku diobe zajedni~ke stvari odrediti da tro{kove izvr{enja traìocu izvr{enja naknade svaki od suvlasnika, srazmjerno svom dijelu u zajedni~koj stvari. Naknada tro{kova traìocu izvr{enja moè se ostvariti da dva na~ina: jedan, po kojem sud rje{enjem odre|uje da su sve ostale stranke u postupku diobe du`ne nadoknaditi srazmjeran iznos predujmljenih tro{kova traìocu izvr{enja, i drugi, po kojem nakon {to je stvar prodata na ime civilne diobe sud iz ostvarenog nov~anog iznosa najprije nakna|uje predujmljene tro{kove postupka traìocu izvr{enja, a tek potom vr{i raspodjelu tog iznosa me|u suvlasnicima, srazmjerno njihovom suvlasni~kom dijelu (tako v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 277). Komentar uz stav 2: Pravilom iz ovog stava zakonodavac je samo potvrdio op{te pravilo iz ~lana 16. stav 4. i 5. po kojima se traìocu izvr{enja nadokna|uju samo oni tro{kovi koji su bili neophodni za provo|enje izvr{enja, odnosno da je traìlac izvr{enja duàn nadoknaditi izvr{eniku neosnovano prouzrokovane tro{kove. Zakonodavac u stavu 2. ~lana 222. sada samo to pravilo konkretizuje na situaciju ve} odre|enu stavom 1. ovog ~lana, po kojoj svaki od suvlasnika pla}a dio tro{kova izvr{nog postupka, srazmjeran svom dijelu u zajedni~koj stvari. Dakle, svaki od suvlasnika ne samo da pla}a dio tro{kova izvr{enja nego pla}a i eventualno dodatne tro{kove koje je u postupku svaki od suvlasnika imao, ukoliko ih je on svojim postupanjem i neopravdano prouzrokovao.
XXII - OSTVARENJE
POTRA ÌVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE REGISTRE
Prema sistematizaciji ranijeg ZIP-a, odredbe koje slijede su bile razdvojene u dvije zasebne glave. Davanje izjave volje je ~inilo posebnu glavu koja je imala samo jedan ~lan (~lan 243. ranijeg zakona), dok je upisivanje prava u javnu knjigu kao posebna glava bila sastavljena iz ~etiri ~lana (~lanovi 234., 235., 236. i 237.). Prema ranijim odredbama ZIP-a ovakvo razdvajanje u posebne glave je bilo opravdano ~injenicom da su se sa stanovi{ta radnji neophodnih u izvr{nom postupku, ostvarenja obaveza na davanje izjave volje i upisa prava u javne knjige me|usobno razlikovali. Za prvu nije bilo potrebno pokretanje bilo kakvog izvr{nog postupka jer se pravosna`no{}u odluke odnosno dospije}em obaveze iz sudskog ili upravnog poravnanja smatralo da je du`nik
660 ^lan 223
svoju obavezu i ispunio. Za razliku od toga, kod upisivanja prava u javne knjige bilo je predvi|eno pokretanje i vo|enje izvr{nog postupka, na osnovu ~ega bi se na kraju postupka i izvr{io upis prava iz izvr{nih isprava u javne knjige. Zahvaljuju}i izmjenama u novom ZIP-u, sada vi{e, sa stanovi{ta potrebe za pokretanjem izvr{nog postupka, nema razlike izme|u obaveze na davanje izjave volje i upisa prava u javne knjige. Ni u jednom slu~aju sada povjerilac za ostvarenje svojih prva ne mora pokretati izvr{ni postupak, nego je sam on ovla{ten da samostalno preduzme sve radnje (podno{enje izvr{ne isprave zemlji{noknji`nom sudu radi upisa, npr.) neophodne za kona~no ostvarenje svojih prava. Imaju}i u vidu takvo stanje, u novom ZIP-u oba ova sredstva izvr{enja, ako ih uop{te moèmo tako i nazvati (o ~emu detaljnije u komentarima koji slijede), se na osnovu ovog kriterija nalaze u istoj glavi Zakona. ^lan 223. Bezuslovno potraìvanje (1) Ako je du`nik odlukom koja ima svojstvo izvr{ne isprave obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadrìne kao u izvr{noj ispravi dao momentom pravosna`nosti te odluke. (2) Ako je du`nik sudskim ili upravnim poravnanjem obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadrìne kao u poravnanju dao danom dospije}a njegove obaveze. 1 Op}enito: Sve ranije odredbe kojima je bilo regulisano izvr{enje obaveze izvr{enika da izjavu odre|enu izvr{nom ispravom da bile su sadràne u jednom ~lanu koji se sastojao od tri stava. Prema novoj sistematizaciji ZIP-a, problematika iz prva dva stava ranijeg ~lana su sada sadràna u ~lanu 223, a problematika iz stava tre}eg ranijeg ~lana je sada odvojeno regulisana posebnim ~lanom (~lan 224.). U odnosu na ~lan 223., zakonodavac nije ni{ta mijenjao u odnosu na ranija rje{enja, osim izmjena teksta u jezi~ko-tehni~kom smislu. 2 Komentar uz stav 1. Ovaj ~lan reguli{e postupak izvr{enja kada se radi o obavezi izvr{enika da u odre|enom roku da izjavu neke sadrìne odre|ene izvr{nom ispravom. To moè biti obaveza na davanje bilo kakve izjave, ~ijim izricanjem izvr{enik zasniva odre|ene pravne posljedice (davanje izjave klauzule intabulandi, davanje saglasnosti na odre|eni pravni akt, davanje pristanka na cesiju, priznanje o~instva pred mati~arem, opozivanje izjave uvredljivog sadràja i sl.). Za razliku od drugih ~lanova ZIP-a, koji govore o prinudnom ostvarenju obaveze izvr{enika, ~lan 223. ne govori o na~inima prinudnog ostvarenja obaveze na davanje izjave volje, nego samo odre|uje da se ta obaveza smatra izvr{nom momentom kada odluka kao izvr{na isprava postane pravo-
^lan 224 661
sna`na. Skre}e se ovdje pa`nja da zakonodavac ne traì izvr{nost izvr{ne isprave (protok paricionog roka), nego samo njenu pravosna`nost. Tim momentom dakle zakonodavac smatra da je izvr{enik zasnovao sve one pravne posljedice koje eventualno pravni poredak veè za davanje te izjave volje. Ustvari, sam ~lan odre|uje da je izvr{enik pravosna`no{}u izvr{ne isprave ve} ispunio svoju obavezu, ~ime se generalno obesmi{ljava pokretanje i vo|enje bilo kakvog izvr{nog postupka u tom smislu. Prema tome, moglo bi se re}i da traìlac izvr{enja kod ovih izvr{nih isprava nema pravnog interesa za pokretanje izvr{nog postupka, te bi sud u tom slu~aju trebao odbiti njegov prijedlog za izvr{enje. Zakonodavac je na ovaj na~in kod obaveze na davanje izjave volje isklju~io primjenu ~lana 209. koji predvi|a prinudno izvr{enje obaveze koju moè obaviti samo izvr{enik. Smatralo se dakle da iako pravno tehni~ki postoji put da se izvr{enik prinudi da ispuni ovu svoju obavezu (primjenom ~l. 209, v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 595), izvr{ni postupak nije potreban da bi se zasnovale pravne posljedice davanja te izjave volje, nego je mnogo efikasnije i ekonomi~nije umjesto toga formirati zakonsku neoborivu pretpostavku da je ta izjava volje i dana. Na kraju, treba naglasiti da ako je izvr{enik koji je obavezan na davanje izjave maloljetan ne}e biti potrebno za takvu izjavu volje maloljetnika zatraìti odobrenje staratelja, s obzirom da se radi o pravosna`noj presudi koja nadomje{ta odobrenje staratelja (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1994, str. 2252). Komentar uz stav 2. Dok se stav 1. ovog ~lana bavi problemom ispunjenja obaveze na davanje izjave volje utvr|enom odlukom kao izvr{nom ispravom, stav drugi ovog ~lana govori o obavezi davanja izjave volje kada je ona utvr|ena sudskim ili upravnim poravnanjem. Za razliku od stava prvog, u kojem je re~eno da se izjava volje smatra datom momentom kada izvr{na isprava postane pravosna`na, ovdje se smatra da je takva izjava volje dana kada dospijeva obaveza du`nika da takvu izjavu i da. Ovakvo pravilo je u skladu sa generalnim pravilom iz ~lana 26. stav 1. ZIP-a koji govori o izvr{nosti poravnanja. ^lan 224. Uslovno potraìvanje Ako ispunjenje potraìvanja na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja neke obaveze povjerioca ili kojeg drugog uslova, smatra se da je du`nik dao izjavu volje kad povjerilac ispuni svoju obavezu ili kad bude ispunjen koji drugi uslov.
Op}enito: U novom ~lanu 224., u odnosu na raniji tekst ove odredbe, sada je na istovjetan na~in ure|en moment davanja izjave volje izvr{enika bilo da se radi o uzajamnoj, bilo o uslovnoj obavezi izvr{enika. Ranijim tekstom zako-
662 ^lan 224
nodavac je samo regulisao postupanje kada se radilo o uzajamnoj obavezi izme|u povjerioca i du`nika, dok je postupanje izvr{nog suda kada se radilo o uslovnoj obavezi bilo fakti~ki neregulisano. 2 Prema postoje}em tekstu ZIP-a, zakonodavac ostaje na istim principima na kojima je formulisao i ~lan 223. Kada se radi o obavezi du`nika da da izjavu volje utvr|enu u izvr{noj ispravi, izvr{ni postupak za ostvarenje te obaveze nije potreban, nego se smatra da je du`nik, u razli~itim momentima, zavisno od dospije}a obaveze iz izvr{ne isprave, svoju obavezu ve} ispunio. Tako se u ~lanu 224. govori da se smatra da je du`nik kod uslovne ili uzajamne obaveze svoju obavezu ispunio u momentu ispunjenja protiv~inidbe povjerioca odnosno ispunjenja neophodnih uslova, ~ime se jasno stavlja do znanja da pokretanje izvr{nog postupka za ostvarenje ove obaveze du`nika nije mogu}e. Me|utim, u literaturi se mogu na}i i mi{ljenja po kojima bi se po ~lanu 224. trebalo voditi izvr{ni postupak kako bi izvr{ni sud svojim rje{enjem o izvr{enju samo konstatovao da je traìlac postupio po ~lanu 31. st. 1. ZIP-a (dokazao da je ispunio svoju protiv~inidbu odnosno da je ispunjen uslov) te da se dono{enjem rje{enja o izvr{enju smatra da je izvr{enik dao du`nu izjavu volje (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 596). Za razliku od tog mi{ljenja, smatram da je ~lan 224. u tom smislu potpuno jasan, te da on, analogno ~lanu 223., ne predvi|a nikakav postupak izvr{enja. Naime, oba ova ~lana na donekle sli~an na~in uspostavljaju zakonski neoborivu pretpostavku da je izvr{enik momentom pravosna`nosti odluke, dospjelo{}u poravnanja, ispunjenjem protiv~inidbe povjerioca ili ispunjenjem neophodnog uslova, ispunio svoju obavezu davanja izjave volje, ~ime se, kao {to je ve} naprijed re~eno, ~ini izli{nim pokretanje bilo kakvog izvr{nog postupka u ovom smislu. S druge strane, ne moè se negirati da postoji problem odre|ivanja momen ta kada izvr{enik kod uzajamne ili uslovne obaveze daje izjavu volje na koju je obavezan izvr{nom ispravom. U tom pravcu, mi{ljenja sam da ako se odre|ene pravne posljedice veù za moment davanja izjave volje izvr{enika tada povjerilac, kao zainteresovana strana, mora da organu ili licu kod koga ostvaruje neko svoje pravo na osnovu izjave du`nika (zemlji{noknji`ni sud, mati~ni ured, razne vrste javnih registara i sl.) dokaè da je on svoju protiv~inidbu i ispunio. Tako, naprimjer, ukoliko bi se radilo o obavezi du`nika da da klauzulu intabulandi kako bi se povjerilac upisao u zemlji{nu knjigu kao ovla{tenik nekog zemlji{noknji`nog prava, uz istovremeno postojanje uzajamne obaveze povjerioca da i on sa svoje strane ispuni neku protiv~inidbu, povjerilac bi u skladu sa ~lanovima 224. i 225. ZIP-a zemlji{noknji`nom sudu uz prijedlog za upis svog zemlji{noknji`nog prava morao podnijeti kako pravosna`nu izvr{nu ispravu tako i dokaz da je on sa svoje strane ispunio svoju protiv~inidbu. Po mom mi{ljenju, zemlji{noknji`ni sud tek bi na osnovu toga mogao donijeti rje{enje o upisu prava povjerioca, zasnovanu na ~injenici da je klauzula intabulandi izvr{enika data u momentu ispunjenja protiv~inidbe povjerioca. Me|utim, u slu~aju da se radi o alternativnoj obavezi izvr{enika, gdje je obaveza davanja izjave volje odre|ene sadrìne dana kao alternativna ~inid-
^lan 225 663
ba, uz neku drugu obavezu (v. ~l. 32. ZIP-a), u literaturi postoji skoro nepodijeljen stav da bi u tom slu~aju trebalo da traìlac izvr{enja vodi izvr{ni postupak, gdje bi izvr{ni sud svojim rje{enjem o izvr{enju ustvari samo konstatovao izbor traìoca izvr{enja i momenat od kada se smatra da je neophodna izjava i dana (ne vi{e pravosna`no{}u sudske odluke odnosno dospije}em poravnanja, nego momentom dono{enje rje{enja o izvr{enju). Dakle, jedina svrha izvr{enog postupka bi u tom slu~aju bila da se utvrdi momenat kada je ta obaveza dana, a nikako da se izvr{enik prisiljava da primjenom ~lana 209. izvr{i svoju obavezu. U tom smislu, sloìo bih se sa argumentacijom danom uz ova obrazloènja i konstatovao da bi pod tim uslovima zaista bilo neophodno da se u ovom cilju izvr{ni postupak i vodi (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ûlinovi}, Beograd, 1940, str. 2251, Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 596). ^lan 225. Upis prava u javne registre (1) Odredbe ~l. 223. i 224. ovog zakona na odgovaraju}i na~in i saglasno pravilima vo|enja javnih knjiga primijenit }e se kada je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza davanja isprave podobne za upis u javni registar. (2) Ako je izvr{nom ispravom naloèn upis u javni registar obavit }e se na osnovu izvr{ne isprave na kojoj je potvrda o izvr{nosti. 1 Op}enito: Materija nekada{nje glave devetnaeste ranijeg zakona, koja je bila sastavljena od ~etiri ~lana, sada je regulisana samo ovim ~lanom. Prema novom rje{enju, bilo da se radi o obavezi du`nika da izda ispravu podobnu za upis u javnom registru, bilo o pravu upisa zemlji{noknji`nog prava odre|enog izvr{nom ispravom, za ostvarenje ovih svojih prava povjerilac vi{e ne mora da pokre}e i vodi izvr{ni postupak. Cilj ovakvog rje{enja zakonodavca je bio da se postupak ostvarenja prava odre|enih izvr{nom ispravom pojednostavi koliko je god to vi{e mogu}e, kako povjerilac u ostvarenju svoga prava ne bi nepotrebno gubio vrijeme na vo|enje izvr{nog postupka, te time optere}ivao rad ionako pretrpanih izvr{nih sudova. 2 Komentar uz stav 1: U ovom ~lanu zakonodavac pro{iruje primjenu ~lanova 223. i 224. i na ispunjenje obaveze du`nika da u skladu sa izvr{nom ispravom izda ispravu podobnu za upis u javnom registru (da izda ispravu u kojoj je sadràna tabularna izjava, npr.). Naime, ~im takva obaveze postoji, smatra se da je ona ispunjena momentom pravosna`nosti odluke, dospjelo{}u poravnanja, ispunjenjem protiv~inidbe povjerioca ili ispunjenjem neophodnog uslova, (vidi detaljnije komentare uz ~lanove 223. i 224.), te povjerilac svoje pravo na upis kod javnog registra ostvaruje direktnim podno{enjem izvr{ne isprave tom registru, iz koje }e se vr{iti upis neophodnih podataka.
664 ^lan 225
Komentar uz stav 2: Izvr{nom ispravom utvr|eno pravo povjerioca na zemlji{noknji`ni upis moè da poti~e iz stvarnopravnog, obligacionopravnog ili bilo kojeg drugog osnova. Za upis tog prava smatra se da je dovoljno da je u izvr{noj ispravi utvr|eno pravo povjerioca na zasnivanje, ograni~enje ili ukidanje prava u zemlji{noj knjizi. Nije potrebno da je izvr{nom ispravom utvr|eno da je povjerilac ovla{ten da zahtijeva upis, a du`nik da taj upis trpi (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 579). Za razliku od ranijeg propisa koji je predvi|ao obavezu pokretanja izvr{nog postupka radi relizacije prava iz izvr{ne isprave, zakonodavac je sada stao na stanovi{te da, sli~no situacijama u ~lanovima 223. i 224., za realizaciju tog prava izvr{ni postupak vi{e nije potreban. Sada se upis prava iz izvr{ne isprave u javne registre vr{i direktno zahtjevom za upis zemlji{noknji`nom sudu (ili drugim javnim registrima), uz prilaganje izvr{ne isprave. Ustvari time se izjedna~io postupak upisa zemlji{noknji`nih prava na osnovu privatne isprave (ugovora, npr.) sa onim postupkom upisa koji se vr{i na osnovu izvr{ne isprave kao javne isprave. Naime, prema ranijim propisima postupak upisa prava u zemlji{ne knjige na osnovu izvr{ne isprave je bio mnogo rigorozniji i sloèniji u odnosu na onaj ~ija je osnova bila privatna isprava. Pravo se u zemlji{nu knjigu na osnovu privatne isprave moglo direktno upisivati kod zemlji{noknji`nog suda (pokre}u}i odgovaraju}i postupak kod tog suda), dok se za upis prava u zemlji{nu knjigu na osnovu izvr{ne isprave kao javne isprave prvo morao pokretati izvr{ni postupak iz kojeg je onda izvr{ni sud po slu`benoj du`nosti pokretao postupak pred zemlji{noknji`nim sudom. Po mi{ljenju zakonodavca, ovdje se radilo o neopravdano razli~itom tretmanu izvr{ne isprave kao javne isprave, gdje se gubilo iz vida da je ta isprava pro{la kontrolu sudske (ili javne) vlasti, i za koju se na osnovu toga moè re}i da daje ve}u pravnu sigurnost nego neka privatna isprava. Zakon o izvr{nom postupku vi{e ne sadrì posebne odredbe vezano za problem upisa prava povjerioca u zemlji{nu knjigu u situaciji kada du`nik u tu knjigu nije upisan kao stvarno pravni ovla{tenik. Prema ranijim propisima, postojale su posebne odredbe u ZIP-u koje su regulisale to pitanje (biv{i ~lanovi 236. i 237.), kojih sada vi{e nema, {to zna~i da se sada u takvim situacijama postupa u skladu sa op{tim pravilima zemlji{noknji`nog prava. To }e zna~iti da }e podno{enjem zahtjeva za upis na osnovu izvr{ne isprave, zemlji{noknji`ni sud biti u obavezi da upi{e takvo pravo povjerioca u zemlji{nu knjigu, bez obzira {to po tom registru prethodnik povjerioca nije du`nik, nego neka tre}a osoba. U takvom slu~aju tabularna izjava knji{kog prethodnika ili njegova saglasnost nije potrebna za promjenu zemlji{noknji`nog stanja, s obzirom da je pravo nastalo ne po osnovu pravnog posla (dobrovoljno), nego po osnovu izvr{ne isprave, gdje nije potrebna tabularna izjava (v. ~l. 41. Zakona o zemlji{nim knjigama). Sli~no je i sa situacijom kada predmetna nekretnina uop{te nije upisana u zemlji{ne knjige. Da bi upisao svoje pravo iz izvr{ne isprave, povjerilac }e
^lan 226 665
najprije morati pokrenuti postupak upisivanja te nekretnine u zemlji{nu knjigu, prema postupku uspostavljanja novog zemlji{noknji`nog ulo{ka, kako je to predvi|eno ~lanom 66. Zakona o zemlji{nim knjigama.
10
XXIII - PREDAJA
DJETETA
Ovom glavom Zakona o izvr{nom postupku Republike Srpske regulisano je izvr{enje koje se ti~e predaje djeteta, i u tom smislu radi se o najve}oj razli ci izme|u zakona dvaju BiH entiteta. Naime, Zakon o izvr{nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ne sadrì ova tri ~lana, jer je zakonodavac u FBiH odlu~io da tu materiju reguli{e u okviru Porodi~nog zakona tog entiteta. Zapravo, u momentu izrade prednacrta Zakona o izvr{nom postupku FBiH, na nivou Vlade FBiH kao predlaga~a zakona ve} je bila donesena odluka da se ta materija uredi u sklopu novog Porodi~nog zakona FBiH, kako bi se na jednom mjestu regulisala sva pitanja koja se ti~u porodi~nih odnosa. Me|utim, zakonodavac u Republici Srpskoj se zauzeo za ne{to druga~ije stanovi{te, insistiraju}i prije svega na stavu da je Zakon o izvr{nom postupku Republike Srpske sistematski zakon koji mora da sadrì sve odredbe koje se ti~u sudskog prinudnog izvr{enja. Dakle, u Republici Srpskoj se smatralo da odredbama o izvr{enju radi predaje djeteta nije mjesto u Porodi~nom zakonu tog entiteta, nego upravo u Zakonu o izvr{nom postupku, kao sistematskom zakonu koji ure|uje ovu oblast. Pored toga, u vrijeme izrade prednacrta Zakona o izvr{nom postupku u Republici Srpskoj tehni~ki vi{e nije bilo prostora ni za jednu drugu opciju, jer je Porodi~ni zakon Republike Srpske ve} bio donesen u toku 2002. godine (godinu dana prije stupanja na snagu ZIP-a). ^lan 226. Mjesna nadle`nost (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu predaja djeteta roditelju ili dijete povjereno na ~uvanje mjesno nadleàn za stranku se podru~ju zatekne dijete. za izvr{enje odluke suda kojom se drugom licu, odnosno organizaciji i vaspitanje, nadleàn je sud koji koja zahtijeva izvr{enje, kao i sud nare|uje kojoj je je op{te na ~ijem
(2) Za provo|enje izvr{enja mjesno je nadleàn sud na ~ijem se podru~ju zatekne dijete. 1 Op}enito: Na po~etku treba primijetiti da posebne odredbe o predaji djeteta nisu postojale u ranijem ZIP-u. U takvoj situaciji, sudovi su samostal-
10
Glava XXIII "Predaja djeteta" postoji samo u Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, zbog ~ega }e se u daljem tekstu komentara nagla{avati razlika u numeraciji ~lanova zakona dva entiteta, uzrokovanom ovom ~injenicom.
666 ^lan 226
no razvijaju}i sudsku praksu izvr{enja sudskih odluka koje su se ticale predaje djeteta, ve}inom postupali na dva na~ina: ili su predaju djeteta posmatrali kao radnju ~ije izvr{enje samo moè da obavi izvr{enik (izvr{enje putem izricanja nov~anih kazni izvr{eniku), ili su pak postupali tako da su rje{enjima o izvr{enju odmah odre|ivali da se dijete uz pomo} sudskog izvr{ioca bukvalno prisilno oduzme od izvr{enika i preda traìocu izvr{enja. 2 U pogledu odredbi o mjesnoj nadle`nosti suda kod prinudne predaje djeteta, ovdje treba ista}i da postupanje po njima, i pored ~injenice da nisu postojale u ranijem ZIP-u, nije potpuna nepoznanica na prostorima biv{e SFRJ. Naime, odredbe identi~ne sadrìne nalazile su se u nekim od ranijih porodi~nih zakona biv{ih republika SFRJ (SR Srbija, SR Hrvatska). Me|utim, u Porodi~nom zakonu SRBiH, koji je kasnije preuzet i u zakonodavstvu oba BH entiteta, takvih odredbi nije bilo, te se analogno tuma~enju ve}ine sudova u SRBiH da se kod predaje djeteta radi o radnji koju samo moè da obavi izvr{enik, primjenjivalo pravilo da se mjesna nadle`nost izvr{nog suda odre|uje prema mjestu na kojem izvr{enik treba da obavi du`nu radnju. Nove odredbe ZIP-a Republike Srpske o mjesnoj nadle`nosti izvr{nog suda kod predaje djeteta o~igledno imaju za cilj olak{avanje poloàja traìoca izvr{enja kod pokretanja i provo|enja ove vrste izvr{enja, te samo rje{avanje nekih od navedenih dilema koje su po ovom pitanju postojale u ranijoj sudskoj praksi. Komentar uz stav 1: Iz analize stava prvog ovog ~lana vidljivo je da zakonodavac ovdje daje izberivu mjesnu nadle`nost suda koji treba da donese rje{enje o izvr{enju radi prinudne predaje djeteta. Naime, kako bi mu se olak{alo pokretanje izvr{nog postupka radi predaje djeteta, zakonodavac daje traìocu izvr{enja alternativu. On u tom smislu moè da podnese prijedlog za izvr{enje ili pred sudom na ~ijem se podru~ju nalazi njegovo prebivali{te odnosno boravi{te kao fizi~ke osobe, odnosno sjedi{ta kao pravne osobe (ako je traìlac izvr{enja organizacija kojoj je dijete povjereno na ~uvanje), ili pred sudom na ~ijoj se teritoriji dijete zateklo. Zanimljivo je ovdje ista}i da zakonodavac kao prvu alternativu daje mjeo snu nadle`nost suda prema op{toj mjesnoj nadle`nosti za stranku koja zahtijeva izvr{enje. Najprije, ovakva formulacija moè da izazove niz nedoumica, s obzirom da ista ne postoji u ZPP-u koji se na osnovu ~lana 21. ZIP-a supsidijarno primjenjuje i na postupke izvr{enja. Naime, u ~lanu 28. ZPP-a spominje se samo op{ta mjesna nadle`nost za tuènog, a ne i za tuìoca (tj. traìoca izvr{enja), pri ~emu se onda u ~lanu 29. tog zakona defini{e i {ta op{ta mjesna nadle`nost za tuènog zna~i. U kasnijim ~lanovima 34. i 36. ZPP-a se me|utim spominje mjesna nadle`nost parni~nog suda i prema prebivali{tu odnosno boravi{tu tuìoca, pri ~emu se ne koristi formulacija op{te mjesne nadle`nosti za tuìoca. Dakle, slijedom ove analize, postavlja se pitanje {ta op{ta mjesna nadle`nost za stranku koja zahtijeva izvr{enje zna~i? Da li bi se pod tim moglo razumijevati i op{ta pravila ZPP-a o mjesnoj nadle`nosti (prebivali{te, boravi{te ili sjedi{te tuènog, tj.
^lan 226 667
izvr{enika), ili mjesna nadle`nost prema prebivali{tu, boravi{tu ili sjedi{tu traìoca izvr{enja. 6 Po mom mi{ljenju, iako se ovdje koristi termin koji nije definisan niti u ZIPu niti u ZPP-u, analognom primjenom odredbi ~lanova 34. i 36. ZPP-a bi se samo moglo zaklju~iti da se pod pojmom op{te mjesne nadle`nosti za stranku koja zahtijeva izvr{enje podrazumijeva prebivali{te, boravi{te ili sjedi{te traìoca izvr{enja. Za pretpostaviti je dakle da zakonodavac pod ovim pojmom nije podrazumijevao op{tu mjesnu nadle`nost za tuènog (izvr{enika) kako je to odre|eno u ~lanu 28. ZPP-a, jer bi, da je to namjeravao, koristio istu terminologiju koja je kori{tena i tamo. U drugoj alternativi, zakonodavac je dao mogu}nost da se prijedlog za izvr{enje podnosi i izvr{nom sudu na ~ijoj se teritoriji zatekne dijete. U najve}em broju slu~ajeva traìlac izvr{enja }e kao izuzetno zainteresovano lice za izvr{enje u~initi sve da sazna gdje se dijete zaista nalazi. Me|utim, u jednom broju slu~ajeva, i pored uloènih napora, traìlac izvr{enja ne}e uspjeti da sazna na kojem se mjestu nalazi dijete, prije svega zbog mogu}nosti da }e drugi roditelj ili lice koje treba da preda dijete dati sve od sebe kako bi osujetio izvr{enje. U takvom slu~aju, kako od nalaènja djeteta ne bi zavisilo samo pokretanje izvr{nog postupka (iako }e sama prinudna predaja zavisti od toga - v. komentar uz st. 2. ovog ~lana), zakonodavac ipak daje mogu}nost traìocu izvr{enja da postupak prinudne predaje djeteta pokrene i pred izvr{nim sudom svoga prebivali{ta, odnosno boravi{ta. Na taj na~in traìlac izvr{enja moè pokrenuti izvr{ni postupak, dobiti rje{enje o izvr{enju, na osnovu kojeg kasnije moè svakom sudu na ~ijoj se teritoriji nalazi dijete odmah predloìti preduzimanje izvr{nih mjera radi oduzimanja djeteta. Zanimljivo je tako|er ista}i da zakonodavac u ovom ~lanu odre|uje da se na strani traìoca izvr{enja mogu pojaviti kako roditelji, tako i druga lica, ili ~ak organizacije kojima je dijete povjereno na odgoj i staranje. Ma koliko to bilo neobi~no, takav stav jeste samo logi~an nastavak rje{enja iz Porodi~nog zakona po kojem se dijete, slijedom odredbi o starateljstvu (~lanovi od 175. do 230.), moè povjeriti i ovim licima na odgoj i staranje. Komentar uz stav 2: Za provo|enje rje{enja o izvr{enju zakonodavac odre|uje mjesnu nadle`nost suda na ~ijoj se teritoriji nalazi dijete. Takvo rje{enje se ~ini logi~nim kada rje{enje o izvr{enju glasi na prisilno oduzimanje djeteta koje se nalazi kod izvr{enika. Naime, po logici stvari za provo|enje prinudne predaje djeteta moè biti nadleàn samo onaj sud na ~ijoj se teritoriji dijete zatekne. Me|utim, nije jasno za{to zakonodavac insistira na mjesnoj nadle`nosti ovog suda u svakom slu~aju, pa ~ak i kada su u pitanju izvr{ne radnje izricanja nov~ane kazne kao sredstva prinude na predaju djeteta. Mi{ljenja sam da bi se ova situacija mogla jedino prevazi}i na taj na~in {to bi se ipak, {ire tuma~e}i propis ~lana 227. st. 3., postupalo na taj na~in da se izvr{enje nov~ane kazne, pa tako i mjesna nadle`nost suda za provo|enje tih radnji, vr{i shodnom primjenom odredbi ~lana 207. u vezi sa 209. Zakona.
668 ^lan 227
^lan 227. Na~in provo|enja izvr{enja (1) Prilikom provo|enja izvr{enja, sud posebno vodi ra~una o potrebi da se u najve}oj mjeri za{titi interes djeteta. (2) Sud }e rje{enjem o izvr{enju izvr{eniku ostaviti rok od tri dana od dana dostavljanja rje{enja da preda dijete roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dijete povjereno na ~uvanje i vaspitanje, pod prijet njom izvr{enja nov~ane kazne. (3) Nov~ana kazna se izri~e i njeno izvr{enje provodi prema odredbama ovog zakona o izvr{enju radnje koju moè izvr{iti samo izvr{enik. (4) Ako se izvr{enje nije moglo provesti izricanjem i izvr{enjem odluke o nov~anoj kazni, izvr{enje }e se provesti oduzimanjem djeteta od lica kod kojeg se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu ili organizaciji kojoj je ovo dijete povjereno na ~uvanje i vaspitanje. (5) U postupku izvr{enja, sud }e zahtijevati pomo} organa starateljstva. 1 Komentar uz stav 1: Za razliku od drugih vrsta izvr{enja, gdje se prije svega {titi interes traìoca izvr{enja koji ima izvr{nu sudsku odluku, zakonodavac kod ovog sredstva primarno vodi ra~una o interesu djeteta. Isticanjem tog zahtjeva na ovakav izri~it na~in zakonodavac ustvari daje osnovni princip prema kojem se trebaju ravnati svi u~esnici u postupku ovog izvr{enja, a naro~ito sud koje to izvr{enje i provodi. [ta predstavlja interes djeteta, zavisi od svakog slu~aja pojedina~no, ali bi se generalno moglo ocijeniti da interes djeteta sigurno ne predstavlja traumati~an izvr{ni postupak u kojem se ono prisilno oduzima od jednog roditelja i predaje drugom. Me|utim, s obzirom da treba cijeniti okolnosti svakog slu~aja pojedina~no, moè se re}i da }e nekada ~ak i takvo prisilno oduzimanje djeteta biti u njegovom interesu, ukoliko bi ostanak kod izvr{enika, po nekim aspektima, ugrozio njegov fizi~ki ili psihi~ki integritet, ili mogu}nost njegovog normalnog fizi~kog ili psihi~kog razvoja. Komentar uz stav 2: Zakonodavac je ovim stavom decidno odredio koje sredstvo izvr{enja svojim rje{enjem o izvr{enju sud najprije treba da odredi. Zanimljivo je pri tome da izgleda zakonodavac ne ~ini zavisnim takvo postupanje suda od prijedloga za izvr{enje. Poznato je naime da se izvr{ni sud prilikom odre|ivanja sredstva izvr{enja rukovodi samo sredstvom i predmetom izvr{enja koji su navedeni u prijedlogu za izvr{enje (v. ~lan 8. Zakona). Stoga se kod ovog ~lana postavlja pitanje kako postupati ako jedan od roditelja kao traìlac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje predloì prinudnu predaju djeteta odmah, bez poku{aja izvr{enja putem izricanja nov~ane kazne izvr{eniku? Prema usvojenom tekstu novog ZIP-a, proizlazi da u takvoj situaciji, kod predaje djeteta kao sredstva izvr{enja, sud nije vezan sredstvom izvr{enja
^lan 227 669
predloènim od strane traìoca izvr{enja. Izvr{ni postupak sa traumati~nim posljedicama za samo dijete jeste ne{to {to zakonodavac ovdje poku{ava izbje}i, odre|uju}i sudu da, bez obzira na druga~iji zahtjev traìoca izvr{enja, najprije poku{a izvr{enika nov~anim kaznama prinuditi na predaju djeteta. 5 Prilikom dono{enja rje{enja o izvr{enju, sud }e za dobrovoljnu predaju djeteta odrediti novi, paricioni rok od 3 dana. Ovdje se odmah postavlja pitanje opravdanosti davanja ovog roka, pogotovo ukoliko je originalni paricioni rok iz izvr{ne isprave ve} bezuspje{no protekao. Osim {to po mom mi{ljenju taj rok predstavlja nepotrebno gubljenje vremena, davanje tog dodatnog roka izvr{eniku za dobrovoljnu predaju djeteta }e u velikom broju slu~ajeva biti znak da prinudno oduzimanje djeteta predstoji, ~ime mu se daje vrijeme da u~ini sve {to moè da onemogu}i predaju djeteta (njegovo sakrivanje, npr.). Rok od 3 dana za dobrovoljnu predaju djeteta po~inje da te~e od dana dostave rje{enja, {to zna~i da na taj paricioni rok ne uti~e ni izjavljeni prigovor, a pogotovo izjavljena àlba. Dakle, izvr{enik bi po zakonodavcu imao tri dana od prijema rje{enja o izvr{enju da dobrovoljno preda dijete, i na taj paricioni rok ne uti~e ni prigovor ni àlba. Primjena ~lana 12. stav 5. po kojem do namirenja traìoca izvr{enja ne moè da do|e prije no {to se o prigovru odlu~i, ovdje ne dolazi u obzir, jer se jo{ uvijek ne radi o prinudnom nego dobrovoljnom ispunjenju obaveze izvr{enika. Kada donese rje{enje o izvr{enju i odredi rok od 3 dana za dobrovoljno ispui njenje obaveze, sud }e istim rje{enjem zaprijetiti izvr{enjem nov~ane kazne za slu~aj nepostupanja izvr{enika po nalogu suda. Na prvi pogled ovo se rje{enje o izvr{enju razlikuje od onog predvi|enog u ~lanu 209. koji ure|uje izvr{enje radnje koju samo izvr{enik moè da obavi. Za razliku od tog ~lana, gdje sud u rje{enju o izvr{enju samo prijeti izricanjem nov~anih kazni, u skladu sa ~lanom 17. Zakona, upotrijebljena formulacija izvr{enjem nov~ane kazne mogla bi sugerisati da ve} u samom rje{enju o izvr{enju konkretna nov~ana kazna mora da bude odre|ena, jer se samo pod tim uslovima izvr{eniku moè prijetiti izvr{enjem nov~ane kazne. Iako bi ovakvo tuma~enje, po mom mi{ljenju, naprosto vi{e odgovaralo svrsi izvr{enja kod ovog va`nog sredstva izvr{enja, jer bi bilo pune efikasnije nego u slu~aju izricanja nov~anih kazni prema ~lanu 17. Zakona (vidjeti o tome bliè u komentaru uz ~lan 209. Zakona), prije dono{enje zaklju~ka da li se kod ovog sredstva izvr{enja nov~ane kazne mogu izricati i izvan postupka koji je ure|en ~lanom 17. treba imati u vidu stav 3. ~lana 227. Zakona, koji izri~ito odre|uje da se kod izricanja i izvr{enja nov~anih kazni shodno primjenjuju odredbe ~lana 209. Zakona. Dakle stav 2. ~lana 227. Zakona tuma~en u vezi sa stavom 3. istog ~lana daje odgovor na ovu dilemu. Povezanim tuma~enjem tih dviju odredbi dolazi se do zaklju~ka da u rje{enju o izvr{enju izvr{ni sud moè samo da zaprijeti izricanjem nov~anih kazni u skladu sa ~lanom 17. Zakona, analogno rje{enju iz ~lana 209. Zakona, a da tek naknadno, ako izvr{enik propusti iz ma kojeg razloga da postupi po nalogu suda, izvr{ni sud moè posebnim rje{enjem i izre}i konkretnu nov~anu kaznu.
670 ^lan 227
Komentar uz stav 3. Ovim stavom zakonodavac je, vezano za postupak izri canja nov~ane kazne, odre|ivanje njene visine, kao i na~in njenog prinudnog izvr{enja, uputio na primjenu ~lana 209. Zakona. Da se ne bi ponavljali opisi tog mehanizma, njegove pozitivne i negativne strane, ~italac se upu}uje da detaljnija obja{njenja tog mehanizma pogleda u komentaru uz taj ~lan. Ovdje bi samo zna~aja radi trebalo skrenuti pa`nju na ogroman zna~aj odre|ivanja visine nov~ane kazne kod prvog njenog izricanja. Kako se po mom mi{ljenju u ~lanu 17. Zakona radi o dosta neefikasnom postupku izricanja i naplate nov~anih kazne, i to onda kada se nov~ana kazna koristi kao sredstvo izvr{enja, uloga je izvr{nog suda da posljedice takvog mehanizma izricanja i naplate te kazne na odre|en na~in ublaì tako {to }e prvu nov~anu kaznu odrediti u takvoj visini da sama mogu}nost njene prinudne naplate ima takav uticaj na izvr{enika da on ve} kod same prijetnje tom kaznom postupi po nalogu suda. Istina, prema ~lanu 17. Zakona maksimalni nov~ani iznos koji se moè izre}i fizi~koj osobi je 5.000 KM, i smatram da }e ta visina imati izuzetni limitiraju}i efekat po efikasnost izvr{enog postupka. Naime, s obzirom da se radi o djetetu kao jednoj od najve}ih vrijednosti koje pojedinac moè da ima, za o~ekivati je da bi prijetnja izricanjem nov~ane kazne u iznosu od 5.000 KM, za slu~aj da ne postupi po rje{enju o izvr{enju, imala uticaja na vrlo mali broj izvr{enika. Pored toga, postavlja se i pitanje na koji na~in nov~ana kazna moè uticati ako je izvr{enik u takvoj materijalnoj situaciji da jednostavno ne postoji mogu}nost prinudne naplate te kazne. Naime, moè se opravdano dovesti u pitanje efikasnost ovakvog rje{enja u slu~ajevima kada se unaprijed zna da ono ne}e biti efikasno (izvr{enik nema nikakve imovine ili je ona vrlo mala), a sud je obavezan da postupi po ~lanu 227. st. 3., prije no {to odredi izvr{enje prisilnim oduzimanjem djeteta od izvr{enika. Komentar uz stav 4: Kako sam ve} ranije nazna~io u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, prema formulaciji cjelokupnog ~lana 227. proizlazi da izvr{ni sud, u svrhu predaje djeteta, najprije mora da odredi izvr{enje putem nov~anog ka`njavanja izvr{enika. Isto tako sam naveo da je realno o~ekivati da takav na~in izvr{enja ne}e uvijek biti efikasan, te slijedom toga i iznio sumnju u opravdanost insistiranja da se u svakom pojedina~nom slu~aju prvo poku{a ovakav na~in izvr{enja. U ovom stavu zakonodavac je kao alternativu izvr{enju iz stava drugog odredio da se predaja djeteta moè izvr{iti i prinudnim putem, tj. njegovim oduzimanjem od izvr{enika i predajom traìocu izvr{enja. Kao neophodan uslov da sud odredi ovakav na~in izvr{enja potrebno je da se prvo izvr{enje putem izricanja nov~ane kazne pokaè kao neuspjelo. Na koji na~in neuspje{nost izvr{enja putem izricanja nov~ane kazne treba cijeniti, me|utim, zakonodavac nije precizno odredio. Prije nego {to poku{am dati odgovor na ovo pitanje, prethodno bi se valjalo podsjetiti na nekoliko stvari vezanih za ~lan 17. ZIP-a. Najprije treba uzeti u obzir da je maksimalna nov~ana kazna koja se u postupku izvr{enja moè
10
11
12
13
14
^lan 227 671
izre}i fizi~kom licu 5.000 KM (v. ~lan 17. st. 1.). Nadalje, stav 3. istog ~lana odre|uje da se ta kazna moè izricati neograni~eni broj puta, sve dok izvr{enik ne postupi po svojoj obavezi. Dakle, iz tuma~enja ovih odredbi novog ZIP-a proizlazi da izvr{enik u postupku izvr{enja moè biti ka`njavan neograni~en broj puta, {to ranije nije bio slu~aj. Prema ranijim rje{enjima, ova nov~ana kazna se maksimalno mogla izre}i u desetorostrukom iznosu prvobitno izre~ene kazne, nakon ~ega se, ukoliko bi izvr{enik i dalje postupao suprotno svojoj obavezi, izvr{ni postupak morao obustavljati. 15 Kada se sada poveè zna~enje ~lana 227. st. 4. i prethodne odredbe ~lana 17., nije jasno na koje je situacije zakonodavac mislio kada je u ~lanu 227. st. 4. navodio da se izvr{enje nije moglo provesti. Obustava izvr{nog postupka zbog nemogu}nosti suda da izvr{eniku izrekne destorostruki iznos prvobitno izre~ene nov~ane kazne, zbog njegovog upornog nepostupanja po izvr{noj ispravi, vi{e nije mogu}, i ostaje otvorena dilema dakle koje su to situacije u kojima postoji nemogu}nost izvr{enja putem izricanja i izvr{enja nov~anih kazni. Po mom mi{ljenju, to }e najprije biti slu~aj kada izre~ena nov~ana kazna ne bi mogla imati nikakav efekat s obzirom na slabo imovinsko stanje izvr{enika. Dakle, sud bi, po meni, mogao da odmah po procijeni da nov~ana kazna nema efekat zbog slabog imovnog stanja izvr{enika, po slu`benoj du`nosti odredi da se izvr{enje sprovede prisilnim oduzimanjem djeteta. Me|utim, nemogu}nost uticaja nov~ane kazne na izvr{enika ovdje ne treba samo vezivati sa njegovim slabim imovinskim stanjem. Takva mogu}nost bi po meni postojala i ako izvr{enik nije slabog imovnog stanja, ali je o~igledno da nakon izricanja nekoliko nov~anih kazni one ne mogu dati èljeni efekat. Dakle, stav 4. ovog ~lana bi se mogao tuma~iti i na takav na~in koji omogu}ava sudu da fleksibilno odlu~i u kojem momentu treba da odustane od izvr{enja putem izricanja nov~anih kazni i odredi onaj efikasniji, putem prisilnog oduzimanja. Pri tome, naravno da sud mora voditi i ra~una o interesima djeteta, kako je to odre|eno i stavom 1. ovog ~lana, ali istovremeno i o obaveznosti izvr{ne isprave, pravima traìoca izvr{enja te okon~anju izvr{nog postupka u realnom vremenu. Kako smo to ve} isticali u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, smatram da sud o zamjeni sredstava izvr{enja iz stava 2. u sredstvo predvi|eno stavom 4. odlu~uje po slu`benoj du`nosti, neovisno od prijedloga samog traìoca izvr{enja. Ovo utoliko vi{e jer bi sud, u skladu sa gornjim tuma~enjem, sam trebao ocjenjivati da li bi u konkretnom slu~aju izricanje nov~ane kazne dalo rezultate ili bi se ipak dijete trebalo predati traìocu izvr{enja prinudnom predajom. U pogledu samog na~ina oduzimanja djeteta zakonodavac nije dao nikakve upute. Me|utim, tuma~enjem odredbi op{teg dijela zakona mogu}e je postaviti odre|ena pravila. Pri tome, najva`nijim mi se ~ini odnos momenta uru~enja rje{enja kojim se odre|uje prinudna predaja djeteta prema momentu samog sprovo|enja prinudnog oduzimanja djeteta (zapravo istovremenost tih radnji), s obzirom da je za o~ekivati da }e izvr{enik, ukoliko izme|u ta dva momen-
16
17
18
672 ^lan 227
ta postoji jedan vremenski interval, zasigurno poku{ati sve kako bi, nakon obavijesti o takvom na~inu izvr{enja putem uru~enja rje{enja, izbjegao prinudno sprovo|enje predaje djeteta. Prema op{tim pravilima ZIP-a (v. ~lan 12. st. 5.), pravilo je da se u postupku izvr{enja momenat uru~enja rje{enja o izvr{enju ne poklapa sa okon~anjem prinudnog izvr{enja na tom sredstvu izvr{enja, s obzirom da izvr{enik ima pravo prigovora, o kojem sud, prije nego namiri traìoca izvr{enja, mora da donese odluku. Dakle prema op{tim pravilima prigovor ima supenzivno dejstvo u odnosu na namirenje traìoca izvr{enja zbog ~ega prije odluke po prigovoru nije mogu}e ni namiriti traìoca izvr{enja. Me|utim, kako sam to ve} ranije isticao (vidjeti detaljnije komentar uz ~lan 197/5. i 6.) to pravilo nije primjenjivo za prinudno izvr{enje nenov~anih obaveza, iz niza razloga. S obzirom na to, proizlazi da je zavisno od prirode i broja izvr{nih radnji kod svakog pojedinog sredstva izvr{enja nenov~anih potraìvanja, mogu}e da se uru~enje rje{enja o izvr{enju obavi istovremeno sa poduzimanjem prinudnih izvr{nih radnji, kojim se fakti~ki sama svrha izvr{enja i postiè (uru~enjem rje{enja o izvr{enju istovremeno sa oduzima i predaje dugovana pokretna stvar, npr.). 19 Imaju}i u vidu navedeno, a primjenjuju}i istu logiku, dolazimo do zaklju~ka da bi sud trebao odrediti da se kod ovog sredstva izvr{enja uru~enje rje{enja iz ~lan 8. st. 3. (kojim se mijenja sredstvo izvr{enja) vr{i istovremeno sa prinudnom radnjom oduzimanja djeteta. Pri tome takvo postupanje ne bi smjelo da uti~e na pravo izvr{enika da pod op{tim uslovima iz ~lana 12, izjavi prigovor na samo rje{enje iz ~lana 8. st. 3. Zakona, ali ovaj put taj prigovor ne bi imao ono suspenzivno dejstvo kakvo ima kod izvr{enja radi nov~anih potraìvanja. Dakle, izvr{enik bi i nakon {to mu je dijete oduzeto i predato traìocu izvr{enja imao pravo prigovora protiv rje{enja iz ~lana 8. stav 3., bez obzira {to je fakti~ki sama radnja oduzimanja djeteta ve} izvr{ena, a nakon toga i pravo àlbe na rje{enje o prigovoru. Iz tuma~enja odredbi op{teg dijela Zakona (~lanovi 41. do 45. ZIP-a) proizlazi tako|er da bi prisilno oduzimanje djeteta trebao izvr{iti sudski izvr{ilac, u vremenu od 7.00-19.00 sati, uz prisustvo organa starateljstva, ~iju pomo} je izvr{ni sud obavezan zatraìti prema stavu 5. ovog ~lana. Me|utim, s obzirom na teìnu izvr{enja predajom djeteta, vrijednosti koje dijete za svakog roditelja ili staraoca po samoj svojoj prirodi ima, odredbu ~lana 227. st. 4. bi trebalo tuma~iti na tako fleksibilan na~in da se izvr{nom sudu omogu}i da slobodno odlu~i o svakoj tehnici oduzimanja djeteta, ovisno o okolnosti svakog slu~aja pojedina~no. Tako bi dakle sud morao imati mogu}nost da svojim rje{enjem odredi i drugo vrijeme u kojem }e se oduzimanje djeteta izvr{iti (~l. 42. st. 2.), u prostorijama izvr{enika ili na drugom mjestu gdje se dijete nalazi (vrti}, {kola i dr.), tako da se postigne svrha izvr{enja, uz istovremeno minimalno traumati~no iskustvo za dijete koje se predaje traìocu izvr{enja. Komentar uz stav 5: Kako sam to ve} nazna~io i u komentaru uz stavove 1. i 4. ovog ~lana, sud prilikom provo|enja izvr{nih radnji najprije treba da vodi ra~una o interesima djeteta. Za pretpostaviti je da taj interes predstavlja prije svega izbjegavanje svih traumati~nih situacija koje za dijete mogu nastati poduzimanjem pojedinih radnji izvr{enja. U tom smislu, s obzirom da sud
20
21
^lan 228 673
(ni sudija ni sudski izvr{ilac) ne raspolaè stru~nim znanjem za postizanjem tog cilja uz istovremeno izvr{enje obaveze iz izvr{ne isprave, zakonodavac je u ovom stavu odredio obavezu sudu da kod ove vrste sudskog izvr{enja obavezno zatraì stru~nu pomo} organa starateljstva. 22 Zanimljivo je me|utim istaknuti da je ovim sudu nametnuta ne samo obaveza da zatraì stru~nu pomo} od organa starateljstva prilikom prinudne predaje djeteta, (stav 4. ovog ~lana) nego je to obaveza suda i kad se ovo izvr{enje poku{ava provesti izricanjem nov~anih kazni izvr{eniku (stav 3. ovog ~lana). Do ovakvog zaklju~ka se moè do}i tuma~e}i odredbu ovog stava, u kojem zakonodavac, kod odre|ivanja ove obaveze suda, ne razlikuje ove dvije situacije. ^lan 228. Nastavak izvr{enja Sud }e, na prijedlog stranke kojoj je dijete povjereno, nastaviti izvr{enje po istom rje{enju o izvr{enju, ako se dijete u toku od 60 dana od dana predaje ponovo zatekne kod lica od kojeg je oduzeto. 1 Odredba sli~ne sadrìne se nalazi i u ~lanu 212. ovog zakona, s tim da se sama ta odredba odnosi na izvr{enje radi ponovnog smetanja posjeda. Me|utim, i jedna i druga odredba ~ini se da imaju isti cilj: omogu}iti traìocu izvr{enja da u istom izvr{nom postupku brè ostvari svoja prava iz izvr{ne isprave, bez ponovnog postupka pribavljanja te isprave (ponovno smetanje posjeda) ili novog rje{enja o izvr{enju (predaja djeteta). Primjenom odredbe ~lana 228. ZIP-a, kod izvr{enja radi predaje djeteta, postiù se dva efekta. Prvo, traìlac izvr{enja, ukoliko reaguje u roku od 60 dana od oduzimanja djeteta, ne mora ponovo pokretati parni~ni postupak u kojem bi se ponovo traìla dodjela djeteta traìocu izvr{enja na odgoj i staranje. Drugo, traìlac izvr{enja ne samo da ne mora kroz parni~ni postupak pribavljati novu izvr{nu ispravu koja bi mu omogu}ila predaju djeteta nego on fakti~ki ne mora niti pokretati novi izvr{ni postupak. To zapravo zna~i da }e se u slu~aju pravodobne reakcije traìoca izvr{enja ono ranije izvr{enje, koje je okon~ano predajom djeteta traìocu izvr{enja, sada samo nastaviti na osnovu novog rje{enja suda. Pri tome to rje{enje ne}e biti rje{enje o izvr{enju (~lan 39. Zakona) nego rje{enje o nastavku izvr{enja, kojim }e se odmah odrediti provo|enje pojedinih izvr{nih radnji (bilo izricanje nov~anih kazni, bilo prisilno oduzimanje djeteta), pri ~emu samo sprovo|enje tih izvr{nih radnji treba da bude u skladu sa tehnikama koje su opisane u komentarima uz ~lan 227. ovog zakona. Do nastavka ovog izvr{enja moè do}i samo na zahtjev stranke kojoj je dijete povjereno na odgoj i staranje, a nikako po slu`benoj du`nosti suda. Me|utim, postavlja se pitanje kako bi sud trebao da postupi, ako traìlac izvr{enja ne traì nastavak ranijeg izvr{nog postupka, nego podnese novi prijedlog za izvr{enje. U takvoj situaciji, imaju}i u vidu odredbu ~lana 227. stav 1. Zakona,
674 ^lan 226
sklon sam stavu da bi sud, vode}i ra~una o interesima dijeteta, mogao postupiti po slu`benoj du`nosti, te taj prijedloga za izvr{enje (fakti~ki zahtjev za pokretanje novog izvr{nog postupka) tretirati kao prijedlog za nastavak ranijeg izvr{nog postupka. Na taj na~in, sud bi odmah mogao da preduzima pojedine radnje izvr{enja, ~ime bi se, u interesu djeteta, skra}ivalo trajanje novog postupka izvr{enja za njegovu predaju. 4 Nastavak ranijeg postupka izvr{enja mogu} je samo ukoliko traìlac izvr{enja u predvi|enom roku zatraì nastavak izvr{enja radi predaje djeteta. Postavlja se me|utim pitanje kako postupati kada traìlac izvr{enja prekora~i dati objektivni (dakle ne subjektivni) rok od 60 dana i koja sa njegova prava u slu~aju takvog prekora~enja? Sa stanovi{ta suda, odgovor na ovo pitanje je prili~no jednostavan. Sud }e naime zahtjev podnesen nakon isteka roka od 60 dana, rje{enjem odbaciti kao neblagovremen, protiv ~ega bi traìlac izvr{enja imao pravo prigovora, a potom i àlbe, pod uslovima odre|enim ~lanom 12. ZIP-a. Me|utim, sama ~injenica da je traìlac izvr{enja propustio da iskoristi svoje pravo po ~lanu 228. jo{ uvijek ne zna~i da on, nakon novog oduzimanja djeteta mora da pribavlja novu izvr{nu ispravu koja bi mu bila osnov za novi postupak izvr{enja radi predaje djeteta. Smatram naime da bi u takvoj situaciji traìlac izvr{enja jo{ uvijek imao mogu}nost da na osnovu ranije izvr{ne isprave pokrene novi izvr{ni postupak radi predaje dijeteta, s obzirom da obaveza postupanja po odluci suda ne zastarijeva deset godina od njene pravosna`nosti. Dakle izvr{enik je na osnovu ranije izvr{ne isprave duàn da po njoj postupi, i prinudno ostvarenje te obaveze od njega, bez obzira koliko puta se to od suda traì (u ovom slu~aju drugi put), se moè zahtijevati u roku od 10 godina od dana pravosna`nosti izvr{ne isprave (~lan 379. ZOO).
11
XXIII - PRIJELAZNE
I ZAVR {NE ODREDBE
^lan 226.12 Postupci u toku Postupak izvr{enja zapo~et do dana po~etka primjene ovog zakona okon~at }e se prema odredbama ovog zakona. 1 Ovdje se radi o odredbi koja reguli{e prijelazni aranàman primjene novog zakona na na~in koji je u na{em dosada{njem pravnom poretku u velikoj mjeri bio neuobi~ajen. Naime, u na{oj zakonodavnoj praksi redovan slu~aj je bio da zakonodavac odre|uje primjenu novog zakona samo za one slu~ajeve koji nastanu nakon po~etka primjene tog zakona, {to zna~i da su odredbe novog zakona mogle djelovati samo za ubudu}e. Takva praksa je u na{om ranijem
11 12
U ZIP-u Republike Srpske, ovo je Glava XXIV U ZIP-u Republike Srpske, ovo je ~lan 229.
^lan 227 675
sistemu proizlazila iz ustavne odredbe po kojoj su zakoni samo izuzetno mogli imati retroaktivno dejstvo. Sa stanovi{ta na{eg novog ustavnog prava, moè se konstatovati da Ustav RS (~lan 110) i dalje pruà tu garanciju, dok Ustav FBiH i Ustav BiH ne govore ni{ta o tome, i drè to pitanje otvorenim. U pogledu opredjeljenja zakonodavca da primijeni retroaktivni model primjene ZIP-a, razlog tomu treba traìti u hitnoj potrebi rje{avanja zaostataka koji su se u posljednjim godinama primjene starog ZIP-a nagomilali pred izvr{nim sudovima. Pored materijalnih i drugih uzroka u radu sudova, poseban doprinos takvom stanju su davale i neke od sistematskih odredbi ranijeg ZIP-a koje su konstantno usporavale mogu}nost izvr{nih sudova da efikasno okon~aju neki predmet. Kako je novim ZIP-om veliki dio tih odredbi sada eliminisan, zakonodavac je po{ao od pretpostavke da }e izvr{ni sudovi sa novim ZIP-om imati puno bolje pretpostavke za brè rje{avanje svojih zaostataka. U tom smislu moglo bi se sa pravom postaviti pitanje nije li to bio dovoljan razlog za odre|ivanje retroaktivnog dejstva zakona i po pravilima koja su se ranije primjenjivali u ovoj oblasti (v. ~l. 221. Ustava SRBiH)? U vezi sa ovom odredbom, o razli~itim na~inima na koji su sudovi postupali sa prijedlozima za izvr{enje po osnovu vjerodostojnih isprava, podnesenim prije stupanja na snagu ovog zakona, vidjeti op{irnije u komentaru ~lana 29/2 ovog zakona. ^lan 227. Vaènje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Dok se zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim zakonom sud }e primjenjivati odredbe ~l. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o izvr{nom postupku (Slu`beni list RBiH, br. 2/92, 16/92 i 13/94)14. 1 U toku izrade prednacrta Zakona, u okviru radne grupe koja je bila angaòvana na njegovoj izradi, vi{e puta je ponavljano stajali{te da poslove zasnivanja zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pod hitno treba izmjestiti iz nadle`nosti izvr{nog suda, pa i suda uop{te. Prema statisti~kim pokazateljima dostupnim u to vrijeme, radilo se o jednom ogromnom broju predmeta ~ije rje{avanje je iziskivalo ogroman napor ionako pretrpanih odjeljenja izvr{nih sudova. U tom pravcu, radna grupa je zakonodavcu predloìla, a on je to usvajanjem odredbe ovog teksta i prihvatio, da se iz teksta Zakona o izvr{nom postupku izostave detaljne odredbe koje reguli{u ovu iznimno
13
13 14
U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 230. U ZIP Republike Srpske, ovaj ~lan glasi: "Do stupanja na snagu drugog odgovaraju}eg zakona, sud }e primjenjivati odredbe ~l. 251a, 251b, 251v, 251g, 251d i 251| Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i "Slu`beni glasnik Repubilke Srpske", br. 17/93 i 14/94)"
676 ^lan 227
va`nu materiju, kao jasan znak opredjeljenja zakonodavca da poslove ove vrste izmjesti iz nadle`nosti redovnih sudova. 2 Pored toga, javnosti je ve} poznato da se u oba entiteta na snagu stupili zakoni koji uspostavljaju notarske/bilje`ni~ke slu`be (FBiH Zakon o notarima, Slu`bene novine FBiH, br. 45/02, i Zakon o notarima Republike Srpske, Slu`beni glasnik Republike Srspke, br. 86/04). Prema usvojenim zakonima, upravo je ova slu`ba ta koja treba da preuzme poslove uspostave zalo`nog prava iz nadle`nosti sudova oba entiteta, s tim da se neka od procesnih pravila zasnivanja zalo`nog prava sporazumom stranaka pred notarom, razlikuju od onih iz dosada{njeg ZIP-a. Zbog toga, kako se novi tekst ZIP-a ne bi optere}ivao tekstom odredbi koje }e sa skora{njom primjenom propisa koji reguli{u notarsku slu`bu ionako postati nevaè}e, zakonodavac je prihvatio prijedlog radne grupe za izradu ZIP-a, da samo na privremenoj osnovi (zadràvanjem dosada{nje prakse) uredi ovo pitanje u dijelu kojim se ure|uju prelazni i zavr{ni aran`mani, a koji ionako po svojoj prirodi imaju privremeni karakter. Ina~e, gledaju}i na ovaj problem ~isto sa stanovi{ta sistematizacije pravnih propisa, materija zasnivanja zalo`nog prava po sporazumu stranaka ne spada u oblast izvr{nog prava. Cjelokupan Zakon o izvr{nom postupku odre|uje samo razli~ita sredstava prinudnog izvr{enja izvr{enikove obaveze utvr|ene izvr{nom ispravom, dok se u slu~aju zasnivanja zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka u stvari radi o poslovima kojima se izvr{na isprava tek stvara. Iz prednjeg dakle nije jasno po kome kriteriju je zakonodavac jo{ 1991. godine, kada je uveden ovaj institut u Zakon o izvr{nom postupku, ove poslove smjestio u nadle`nost izvr{nih sudova, a ne u nadle`nost vanparni~nih sudova, s obzirom da se ovdje radi o poslovima koji su po svojoj prirodi najbliì onima koji se rje{avaju primjenom pravila vanparni~nog sudskog postupka. Azbu~na numeracija koju je zakonodavac koristio kako bi ozna~io odredbe ~lanova koji }e se nastaviti primjenjivati i nakon {to se stari ZIP stavi van snage, izazvale su na samom po~etku primjene novog ZIP-a odre|ene nedoumice. Naime, nije bilo sigurno da li je slovne oznake uz ~lanove, napisane latini~nim pismom, zakonodavac poredao po azbu~nom ili abecednom redu. S tog stanovi{ta, u praksi se nakratko javila nesigurnost u pogledu tuma~enja koje su odredbe starog zakona preuzete ~lanom 228. Ta dilema je danas ve} otklonjena, s obzirom da je sada jasno da se radi o svih {est ~lanova koji su ure|ivali postupak za zasnivanje zalo`nih prava sporazumom stranaka, te je bojazan da su samo neki od tih ~lanova preuzeti (na osnovu ~injenice da latini~na slova nisu poredana po abecednom nego azbu~nom redu) ve} davno otklonjena. Razlog zbog ~ega je zakonodavac u ovom slu~aju koristio azbu~nu numeraciju treba vjerovatno traìti u ~injenici da je ovakva numeracija (azbu~na) ~lanova bila kori{tena i u originalnom tekstu izmjena i dopuna ZIP-a iz 1991. g. (v. Slu`beni list SFRJ br. 35/91), a na{ zakonodavac je bio obavezan da u slu`bene svrhe koristi samo onu numeraciju iz originalnog teksta zakona.
^lan 228 677
^lan 228.15 Prestanak vaènja odredbi drugih zakona U izvr{nom postupku reguliranim ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvr{enja.16 1 Ve} smo rekli da je jedan od osnovnih motiva reforme izvr{nog prava kod nas bilo eliminisanje poslovi~no sporog izvr{nog postupka sa nebrojenim mogu}nostima izvr{enika da prekida, odlaè i na drugi na~in odugovla~i taj postupak. Time se po op{tem mi{ljenju obesmi{ljavao ~itav prethodni sudski postupak (parnica), koji je vo|en radi utvr|enja prava traìoca izvr{enja. Pou~en tim iskustvom dugotrajnih i neefikasnih postupaka izvr{enja, kao i dosada{njom praksom da se kroz druge, materijalne propise, na mala vrata nekriti~ki uvode mogu}nosti odlaganja i prekida sudskih postupka, vrlo ~esto mimo uslova odre|enih procesnim zakonima, zakonodavac se odlu~io da u ZIP uvede jednu ovakvu odredbu. Po mi{ljenju zakonodavca, na taj na~in se onemogu}uje uvo|enje dodatnih razloga za prekid i odlaganja izvr{nih postupaka, mimo onih odre|enih u Zakonu o izvr{nom postupku, a time se on (zakonodavac) stavlja u mnogo o povoljniju poziciju iz koje moè da kontroli{e sve budu}e promjene, izmjene i dopune ZIP-a u ovom smislu. Sa stanovi{ta svakog pravnika u na{oj zemlji, zanimljivim se ~ini nedavno uvedena praksa zakonodavca da se u razli~itim zakonima odre|uje da se odredbe drugih zakona ne}e primjenjivati na materiju tih zakona. Navedeno ne bi predstavljalo nikakav problem da se ~esto ne javlja slu~aj o~igledne neuskla|enosti pravnih normi koje parcijalno reguli{u istu oblast, kao posljedice nekonzistentnosti i nedostataka koordinacije u izradi i usvajanju tih propisa. Jedan od takvih slu~ajeva je i odnos Zakona o izvr{nom postupku i njegovog ~lana 228. sa Zakonom o ste~ajnom postupku, ~lanom 15., st. 3. i ~lanom 58. U ovoj pravnoj situaciji stanje je takvo da ZIP propisuje da se nijedna odredba drugog zakona vezana za prekid i obustavu izvr{enja ne}e primjenjivati u postupku izvr{enja, dok sa druge strane npr. ~lan 58. Zakona o ste~ajnom postupku u vezi sa ~lanom 378. ZPP-a (koji bi se na osnovu ~lana 21. ZIP-a trebao primijeniti i u izvr{nom postupku) odre|uje prekid svih izvr{nih postupaka, kad god se otvori ste~ajni postupak nad imovinom traìoca izvr{enja ili izvr{enika. Ovakva jedna situacija apsolutno zasluùje da joj zakonodavac hitno posveti du`nu pa`nju, te da hitnim izmjenama i dopunama ovih zakona uskladi zna~enja navedenih odredbi. U tom pravcu smatram da }e u ovom slu~aju
15 16
U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 231, i on glasi: "Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvr{enja ne}e se primjenjivati u izvr{enom postupku" U ZIP Republike Srpske, izmjenama i dopunama zakona od 1.10.2003. godine, dodat je ~lan 231a ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 85/03), koji glasi: "Primjena ~lana 231. Zakona odlaè se do dono{enja posebnih zakona kojima }e se regulisati izvr{enje sudkih odluka po osnovu isplate stare devizne {tednje, ratne {tete, i isplata po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potraìvanja iz perioda ratnih dejstava izme|u 20. maja 1992. i 19. juna 1996. godine"
678 ^lan 229, 230
zakonodavac apsolutno morati u izvr{nom postupku dozvoliti primjenu odredbi iz Zakona o ste~ajnom postupku odnosno Zakona o parni~nom postupku u odnosu na prekid i odlaganje izvr{enja, jer bi svako drugo rje{enje vrlo negativno djelovalo na temeljni institut ste~ajnog prava, a to je kolektivno namirenje povjerilaca iz imovine ste~ajnog du`nika. 4 U me|uvremenu, izvr{nim sudovima ne preostaje ni{ta drugo do da u ovoj situaciji ve} daju prednost primjeni odredbi Zakona o ste~ajnom postupku, na osnovu ~injenice da se radi o zakonu lex specialis, koji se kao takav primjenjuje na vrlo raznovrsne pravne oblasti pobrojane u tom zakonu (parni~ni i izvr{ni postupak, ugovor o najmu i zakupu, ugovor o nalogu, uslovi pobijanja pravnih radnji i mnogi drugi). Bez ovakvog postupanja izvr{nih sudova, samo radi tehni~ke neuskla|enosti dviju pravnih normi, dovodi se u opasnost opstojnost osnovnog postulata ste~ajnog postupka, a to je kolektivno namirenje ste~ajnih povjerilaca, {to bi moglo da ima nesagledive posljedice kako po prava mnogobrojnih povjerilaca u ste~ajnim postupcima tako posredno i po cjelokupna privredna kretanja u zemlji. ^lan 229.17 Prestanak vaènja vaè}ih zakona o izvr{nom postupku Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je ure|en izvr{ni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana po~etka primjene ovog zakona. Ovom odredbom prestao je da vaì Zakon o izvr{nom postupku (Slu`beni list RBiH br. 2/92, 16/92 i 13/94, odnosno Slu`beni list SFRJ, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i Slu`beni glasnik Repubilke Srpske, br. 17/93 i 14/94) koji su se u gotovo istovjetnom tekstu primjenjivali na teritoriji Federacije BiH i Republike Srpske. Na taj na~in Zakon, koji zna~ajnije nije mijenjan jo{ od vremena socijalisti~kog dru{tvenog ure|enja, je nakon vi{e od 25 godina svog postojanja prestao da postoji. ^lan 230.18 Stupanje na snagu Zakona Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Slu`benim novinama Federacije BiH, a po~et }e se primjenjivati po isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.
17 U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 232, i on glasi: "Prestanak vaènja vaè}eg Zakona o izvr{nom postupku Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da vaè odredbe Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i "Sluèbni glasnik Repubilke Srpske", br. 17/93 i 14/94)" U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 233, i on glasi: "Stupanje na snagu zakona Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine"
18
^lan 230 679
FBiH Zakon o izvr{nom postupku je donesen dana 30.4.2003. godine i objavljen je u Slu`benim novinama FBiH br. 32/03, od 18.7.2003. godine. Prema odredbi ovog ~lana, on se po~eo primjenjivati na teritoriji Federacije BiH dana 19.09.2003. godine. U Republici Srpskoj Zakon je donesen dana 28.05.2003. godine, i objavljen je u Slu`benom glasniku Republike Srpske br. 59/03 od 18.7.2003. godine. Prema svojoj odredbi ~lana 233, zakon se na teritoriji Republike Srpske pri-mjenjuje od 1.8.2003. godine.
681
BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA
Asaf Daupovi}, ro|en 13.3.1953. godine u Sarajevu, gdje je zavr{io redovno {kolovanje i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Dvije i pol godine radio je kao upisni~ar, arhivar i knjigovo|a u Okru`nom privrednom sudu u Sarajevu; Deset godina bio je {ef pisarnica u Okru`nom sudu u Sarajevu; Dvije godine je bio stru~ni saradnik na poslovima upisa u registar privrednih dru{tava u Vi{em sudu u Sarajevu (ranije Okru`ni sud u Sarajevu); Od februara 1996. godine izabran je za sudiju Op}inskog suda I u Sarajevu (9 godina), i od tog dana raspore|en je na poslove izvr{nog sudije do dana{njeg dana, i predsjednik je vanparni~nog odjeljenja od navedenog datuma. U~esnik je radne grupe za dono{enje Zakona o izvr{nom postupku, a koji Zakon je stupio na snagu u septembru mjesecu 2003. godine. Objavio je vi{e autorskih radova iz oblasti prava i izvr{nog postupka u stru~nim ~asopisima. Objavio je knjigu poezije Prostor za cvjetanje, ARS, Sarajevo, 1982. godina. Rosa Obradovi}, ro|ena 23.11.1955. godine u Skender Vakufu / Kneèvo. Po zavr{enom osnovnom i srednjem obrazovanju, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci diplomirala je 28.06.1978. godine. Pravosudni ispit je poloìla u Sarajevu 1987. godine. Radni odnos je zasnovala 1979. godine u GRO KRAJINA Banja Luka gdje je u periodu od zaposlenja pa do 31.8.1999. godine obavljala pravne poslove na mjestu referenta, poslove Rukovodioca pravne slu`be i poslove Direktora sektora za pravne, kadrovske i op{te poslove. Za Sudiju Osnovnog suda u Banjoj Luci imenovana je 1.9.1992. godine, a za Sudiju Okru`nog suda u Banjoj Luci dana 1.1.1999. godine. U proteklom periodu bila je angaòvana na brojnim seminarima edukativnog karaktera, kako u zemlji tako i u inostranstvu, organizovanim od strane Savjeta
682
Evrope, kancelarija u Sarajevu, Udruènja sudija i tuìlaca Republike Srpske, Centra za edukaciju Republike Srpske, USAID-a, ABA-CEELI, i time dala svoj doprinos u reformi pravosu|a u Bosni i Hercegovini. Doc. dr. Meliha Povlaki} ro|. Deni{li}, ro|ena je u Sarajevu 16.12.1957. godine. [kolovala se u Sarajevu, gdje je nakon zavr{ene gimnazije u {kolskoj 1976/77. godini upisala Pravni fakultet. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirala je 1980. godine. 1981. godine zapo{ljava se na Pravnom fakultetu u Sarajevu kao asistent na predmetu Gra|ansko pravo. Zvanje magistra pravnih nauka stekla je 1988. godine na pravnom fakultetu u Beogradu, odbraniv{i magistarski rad pod naslovom Pravna priroda zalo`nog prava na pravima. U periodu 1992. do 1998. g. bila je zaposlena u notarijatu Jungsberger - Dr. Wirner u Minhenu, a nakon povratka u BiH od 1998. do 1999. g. bila je zaposlena kao rukovodilac pravnog odjela u firmi ASA Holding, Sarajevo. Od marta 1999. g. ponovo se zapo{ljava na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Doktorsku tezu pod naslovom Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbje|enja potraìvanja sa posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu) zalogu odbranila je 30.04.2002. U novembru 2002. g. je izabrana za docenta na predmetu Gra|ansko pravo. Objavila je vi{e nau~nih radova u bosanskohercegova~kim i stranim publikacijama, te u~estvovala na nau~nim skupovima u zemlji i inostranstvu. Uè nau~ne oblasti kojima se bavi su stvarno pravo, pravo osiguranja kredita i notarsko pravo. Bila je angaòvana u nizu ekspertnih timova za izradu zakonskih tekstova (Zakon o registrovanoj zalozi na pokretnim stvarima i ~lanskim udjelima, Zakon o notarima, Zakon o zemlji{nim knjigama, Zakon o ste~aju, Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima). Fe|ad Za}iragi}, ro|en je 1970. godine u Jajcu. Osnovnu i srednju {kolu je zavr{io u Jajcu, a Pravni fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirao 1995. godine. Nakon sticanja diplome prva profesionalna iskustva je stekao kao pravnik u sjedi{tu Ministarstva unutra{njih poslova RBiH, gdje je radio do kraja 1996. godine. Od 1997. do 2001. godine radio je kao pravni stru~njak u Uredu Ombudsmena za BiH, prvenstveno na primjeni Evropske konvencije o ljudskim pravima u doma}em pravnom sistemu. Istovremeno, kao pripravnik volonter, radio je od 1998. do 2000. godine i u advokatskoj kancelariji Emine Za}iragi}, u Sarajevu. Nakon {to je poloìo pravosudni ispit u toku 2001. godine, dobija posao du`nosnika za reformu pravosu|a u Nezavisnoj pravosudnoj komisiji pri Uredu visokog predstavnika za BiH, gdje je na izradi prijedloga razli~itih zakonskih i podzakonskih akata kojim su provedene reforme u BiH pravosu|u radio sve do kraja 2003. godine. Od 2004. godine radi kao stru~njak za ste~ajno pravo u projektu FILE u Sarajevu, koji je finansiran od strane USAID-a (pomoc vlade SAD), sa prvenstvenim ciljem pobolj{anja privrednog okruènja u BiH.
683
Prof. dr. Milorad @ivanovi} ro|en je u Beogradu 1950. godine. Pravni fakultet je zavr{io u Banjoj Luci, a magistrirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Objavio je 22 knjige i preko 150 nau~nih i stru~nih radova iz oblasti gra|anskog i gra|anskog procesnog prava. Zaposlen je na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci gdje predaje Gra|ansko procesno pravo i Gra|ansko pravo. Glavni je i odgovorni urednik ~asopisa Godi{njak Pravnog fakulteta u Banjoj Luci i ~asopisa Srpska pravna misao, kao i ~lan redakcija i izdava~kih savjeta vi{e nau~nih i stru~nih ~asopisa. Od 1996. do 2000. g. vr{io je funkciju prodekana, a od 2000. g. vr{i funkciju dekana na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci. Za svoj rad u nauci i na Fakultetu dobio je vi{e priznanja i nagrada.
685
REGISTAR KLJU^NIH RIJEÎ
Napomena: Prvi broj nazna~en uz klju~nu rije~ ozna~ava ~lan Zakona, dok drugi broj ozna~ava redni broj klju~ne rije~i u okviru komentara tog ~lana (a ne stav) u kojoj je taj pojam detaljnije obja{njen (npr. Adhezioni postupak 11/4 ozna~ava da u komentaru ~lana 11 Zakona klju~na rije~ broj ~etiri detaljnije obja{njava taj pojam).
ADHEZIONI POSTUPCI 11/4 ALTERNATIVNA OBAVEZA alternativna obaveza 32/1 izvr{enik se ovla{tenjima moè koristiti samo u paricionom roku 32/2 gubitak prava izbora alternativno postavljenih obaveza iz izvr{ne isprave 32/3 razlika izme|u alternativne i fakultativne ~inidbe 32/4 BANKA 2/13 BEZUSPJE[AN POKU[AJ ZAPLJENE POKRETNIH STVARI predmet izvr{enja nije obavezan sastojak prijedloga za izvr{enje 125/1 kad se smatra da je poku{aj zapljene bezuspje{an 125/3 ovla{tenje sudskog izvr{ioca 125/5 obavje{tavanja traìoca izvr{enja o bezuspje{nom poku{aju zapljene 125/7 obustava izvr{enja 125/8 CIJENA kod prodaje neposrednom pogodbom 89/19, 20 najnià 89/2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10 najnià cijena na prvom ro~i{tu 89/3, 4 najnià cijena na drugom ro~i{tu 89/8 najnià cijena na tre}em ro~i{tu 89/9
najve}a 90/4 i 5 nedovoljna za namirenje traìoca izvr{enja, v. nedostatak pokri}a odre|ena sporazumom 89/15-17 polaganje 92/1-3 prekomjerno o{te}enje 90/11 vi{ak prodajne cijene 97/6 zelena{ki ugovor 90/12 ÛVANJE POPISANIH STVARI popis zapljene 122/1 popisane stvari ostavljaju se na ~uvanje izvr{eniku 122/2 pravni status pokretnih stvari koje sudski izvr{ilac ostavi na ~uvanje izvr{eniku 122/3 upotreba odre|ene pokretne stvari od strane izvr{enika 122/4 predaja stvari na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu 122/5 oduzimanje od izvr{enika stvari koje su ostavljene na ~uvanje kod izvr{enika 122/6 ugovor o ~uvanju 122/7 u sudskoj praksi su rijetki slu~ajevi povjeravanja stvari samom traìocu izvr{enja ili tre}em licu 122/9 tro{kove ~uvanja stvari 122/12 rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje traìocu izvr{enja ili tre}em licu 122/13 traìlac izvr{enja snosi odgovornost za eventualno uni{tenje ili o{te}enje stvari 122/14
686
na~in ~uvanja gotovog novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti 122/16 sudski polozi 122/17 DAVANJE IZJAVE VOLJE obaveza se smatra izvr{nom momentom kada odluka kao izvr{na isprava postane pravosna`na 223/3 izjava volje je dana kada dospijeva obaveza du`nika da takvu izjavu i da 223/7 pravni interes za pokretanje izvr{nog postupka 223/4 uslovna i uzajamna obaveza 224/2 momenat kada izvr{enik kod uzajamne ili uvjetne obaveze daje izjavu volje na koju je obavezan izvr{nom ispravom 224/3 alternativna obaveza izvr{enika 224/4 DIOBA STVARI ako se stvar nalazi na podru~ju vi{e sudova, svaki od tih sudova moè biti nadleàn za sprovo|enje diobe 218/2 mjesna nadle`nost kada se vi{e stvari ne nalaze na podru~ju istog suda 218/3 mogu}nost upotrebe vje{taka 219/1 utvr|ivanje na~ina i uslova za diobu stvari 219/5 dioba stvari se odre|uje i presudom suda u parnici 219/6 dioba zajedni~ke stvari odre|ena presudom parni~nog suda 219/13 deklaratorna presuda 219/7 kondemnatorna presuda 219/8 fizi~ka dioba stvari 219/10 neophodni elementi za sprovo|enje fizi~ke diobe 219/12 prijedlog za izvr{enje na osnovu sudske presude 219/14 ro~i{te na licu mjesta 219/15 radnje koje mogu po ovla{tenju sudije obavljati ne samo stru~ni suradnik nego i sudski izvr{ilac 219/18
poziv za sve u~esnike da prisustvuju provo|enju diobe 219/19 angaòvanje vje{taka 219/21 civilna dioba 220/2 nedjeljiva stvar 220/3 prodaja stvari po pravilima izvr{nog postupka 220/8 odstupanje od predvi|enih pravila prodaje u izvr{nom postupku 220/5 sporazumom se mogu izmijeniti pravila izvr{nog postupka 220/6 ure|enje odnosa sa drugim licima 220/7 nepotpune izvr{ne isprave 221/2 sud u toku izvr{nog postupka sam odre|uje na~in sprovo|enja odre|ene diobe 221/3 da li o na~inu diobe postoji saglasnost svih suvlasnika 221/5 neprovodivost izvr{ne isprave 221/6 suvlasnik snosi tro{kove izvr{nog postupka srazmjerno svom suvlasni~kom dijelu u zajedni~koj stvari 222/2 predujam tro{kova izvr{enja diobe zajedni~ke stvari 222/3 nadokna|uju se samo oni tro{kovi koji su bili neophodni za provo|enje izvr{enja 222/4 DOKAZ VLASNI[TVA IZVR[ENIKA izvod iz zemlji{ne knjige 70/2 kad nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige 113/3 kada je u pitanju vanknji`no vlasni{tvo 70/13-17 kod izvr{enja na nepokretnosti 70/1 DOSTAVA RJE[ENJA O IZVR[ENJU KOD IZVR[ENJA NA POKRETNIM STVARIMA predaja rje{enja o izvr{enju 119/1 rje{enje o izvr{enju izvr{eniku se dostavlja naknadno 119/2 dostavljanje rje{enja o izvr{enju 119/3 uru~enje rje{enja o izvr{enju vr{i se prije poku{aja popisa i zapljene izvr{enikovih stvari 119/4
687
popis i zapljena izvr{enikovih stvari moè se vr{iti po uru~enju rje{enja o izvr{enju 119/5 DOSTAVA RJE[ENJA O IZVR[ENJU NA DALJE PROVO\ENJE dostavljanje rje{enja o izvr{enju na dalje sprovo|enje sve do potpunog namirenja traìoca izvr{enja 116/1 rje{enje se dostavlja drugom sudu na dalje sprovo|enje 116/5 obavje{tenje o do tada sprovede/ nom izv{enju 116/6 DOSTAVLJANJE U IZVR[NOM POS TUPKU dostavljanje po pravilima o dostavljanju tu`be iz ZPP 10/2 dostavljanje ostalih pismena 10/3 adresa odnosno sjedi{te prijavljena kod nadle`nog organa 10/4 li~na dostava 10/5 promjena adrese {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka 10/6 efikasnost u izvr{nom postupku 10/7 uredno uru~enje pismena 10/8 kritika zakonskih rje{enja 71/6, 7 prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja 71/7 rje{enja o dosudi 93/4, 96/1 rje{enja o namirenju 108/6, 109/8, 10 zaklju~ka o prodaji 82/10 12 zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem kupcu 90/6, 7 zaklju~ka o prodaji u slu~aju nepolaganja cijene 92/1 DOSTAVLJANJE RJE[ENJA O IZVR[ENJU o dono{enju rje{enja o izvr{enju istovremeno se obavje{tava i poznati zalo`ni povjerilac 40/4 urednost dostave rje{enja 40/5 dostava strankama koje imaju zakonskog zastupnika 40/6
sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje 40/7 sud je o dono{enju rje{enja o izvr{enju duàn obavijestiti sve suvlasnike 40/8 prava suvlasnika i zajedni~ara 40/9 ostava izvr{enikovom du`niku 40/10 dostava rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu vjerodostojne isprave 40/11 rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku prilikom preduzimanja prve izvr{ne radnje 40/12 DOVR[ENJE IZVR[ENJA ne postoji definicija dovr{enja izvr{enja 64/1 {ta je dovr{enje izvr{enja 64/3 dovr{enje izvr{enja pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga 64/4 dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem izvr{ne radnje 64/5 dovr{enje izvr{enja na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju 64/6 dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem izvr{ne radnje 64/7 DRU[TVENO VLASNI[TVO mogu}nost izvr{enja 70/6 prava iz dru{tvenog vlasni{tva 70/8, 9 EFIKASNOST IZVR[ENJA NA NEPOKRETNOSTIMA kod predaje nepokretnosti kupcu 93/1 i 3 kod pristupanja namirenju 96/1 kod utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti 80/1 kod zaklju~ka o prodaji 82/1 op}enito 68/4 - 6 skra}enje rokova 71/3
688
FAKULTATIVNA OBAVEZA izvr{enikova nov~ana obaveza 33/2 fakultativne obaveze 33/3 do kada fakultativno ovla{tenje izvr{enika traje 33/5 ovla{}enje da bira ima samo izvr{enik 33/6 naknada nastalih tro{kova do obustave izvr{nog postupka 33/8 FORUM REI SITAE v. mjesna nadle`nost GRADSKO GRA\EVINSKO ZEMLJI[TE 70/10 - 12 HIPOTEKA v. zalo`no pravo ISELJENJE drugih lica 112/1-3 gubitak prava na posjed 110/1-6 izvr{enika 110/2, 3, 111/1-2 izvr{enje rje{enja o predaji 112/4, 5 ISPRA@NJENJE I PREDAJA NEKRETNINE pod nekretninom se podrazumijevaju zemlji{te i zgrade 202/2 ispra`njenje i predaja nekretnine u upravnom postupku 202/3 izvr{enje upravnog organa po pravilima upravnog izvr{nog postupka 203/3 mjesna nadle`nost suda 202/4 nekretnina koja se nalazi na teritoriji vi{e sudova 202/5 protivljenje izvr{enika radnjama izvr{enja 203/2 ispra`njenje nekretnine od lica 203/4 tre}a lica u posjedu nekretnine 203/5 suposjed nekretnine 203/6 prigovor tre}eg lica 203/7 pokretne stvari sa nekretnine 203/9
predaja nekretnina bez uklanjanja stvari sa nje 203/10 nekretnina se predaje u posjed traìocu izvr{enja 203/11 traìlac izvr{enja obavezno prisustvuje izvr{enju 203/12 rok za dobrovoljno postupanje po izvr{noj ispravi 203/14 uzajamna obaveza 203/17 ispra`njenje iz stana ili ku}e u zimskom periodu 203/18 nov~ana kazna iz ~lana 17. ovog zakona 203/19 pomo} policije i organa socijalnog staranja 203/23 za{tita interesa djece tokom izvr{enja 203/24 nalog policiji i organu socijalnog staranja 203/26 obezbje|enje radne snage za uklanjanje pokretnih stvari izvr{enika, njihov prevoz i eventualno smje{taj 203/29 odsustvo izvr{enika 204/3 odrasli ~lanovi doma}instva izvr{enika 204/4 predaja stvari na ~uvanje drugom licu ili traìocu izvr{enja 204/5 obezbje|enje uslova za smje{taj pokretnih stvari 204/7 odgovornosti za nastanak {tete 204/8 kome se uklonjene stvari predaju na ~uvanje 204/9 predaja pokretnih stvari tre}em licu po naknadnom odobrenju suda 204/10 o ~uvanju uklonjenih stvari se obavje{tava izvr{enik 204/11 rok izvr{eniku za preuzimanje stvari 204/13 sud po slu`benoj du`nosti odre|uje da se uklonjene stvari prodaju 205/2 sudski depozit 205/3 procjena stvari 205/4 na~ela procesne ekonomije 206/2 odgovornost za {tetu 206/3
689
IZUZIMANJE OD IZVR[ENJA izuzimanje u pogledu predmeta izvr{enja 7/2 ograni~enja predmeta izvr{enja 7/4 izvr{enje na nov~anim sredstvima na ra~unu dru{tveno politi~ke zajednice 7/5 sredstva zajedni~ke potro{nje, poslovne zgrade, depozit, oro~enje 7/6 sud po slu`benoj du`nosti vodi ra~una da li u konkretnom slu~aju ima mjesta primjeni odredbi o izuze}u 7/8 dobrovoljno zalo`no pravo 79/2, 3 kod promjene predmeta izvr{enja 71/8, 71/17 nepokretnosti od izvr{enja 79/1 poljoprivredno zemlji{te 79/1 IZUZIMANJE OD IZVR[ENJA KOD POKRETNIH STVARI izuzimanje od izvr{enja 117/1 stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja 117/2 predmeti koji sluè za zadovoljenje osnovnih ìvotnih potreba izvr{enika i ~lanova njegovog porodi~nog doma}instva 117/3 hrana i ogrjev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog porodi~nog doma}instva 117/5 gotov novac izvr{enika po osnovu potraìvanja koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja 117/6 medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~anog prstena, li~nih pisama, rukopisa i drugih li~nih spisa izvr{enika i porodi~nih fotografija 117/7 po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku 117/8 stvari optere}ene ugovornim zalo`nim pravom nisu izuzete od izvr{enja 117/9 grupa predmeta izuzetih od izvr{enja ne moè se odrediti drugim zakonom 117/10
izuzimanje od izvr{enja je razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju 117/11 IZVR[ENIK 2/4 IZVR[ENJE KOD PRODAJE POKRETNIH STVARI izvr{ne radnje kojima se sprovodi izvr{enje na pokretnim stvarima 118/1 prijedlogom za izvr{enje moè se zahtijevati sprovo|enje samo izvr{nih radnji zapljene i procjene 118/2 sprovo|enje izvr{enja po slu`benoj du`nosti 118/3 postupak izvr{enja sprovodi se po slu`benoj du`nosti, bez prijedloga stranke 119/6 kad se izvr{enje obustavlja 118/4 vrijeme sprovo|enja izvr{enja 119/7 izvr{enje uz odsustvo traìoca izvr{enja 119/8 obavje{tavanje o obavljenoj zapljeni stranke koja nije bila prisutna 119/9 IZVR[ENJE NA SUVLASNI^KOM DIJELU 69/5 10, 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4 IZVR[ENJE NA BANKOVNOM RAÛNU izvje{taj o svim promjenama na ra~unu izvr{enika 166/3 evidencija redoslijeda rje{enja o izvr{enju 167/1 potvrda o mjestu potraìvanja u redoslijedu 167/2 budu}a povremena davanja 168/1 obustava postupka 170/1 izvr{na isprava koja glasi na stranu valutu 174/1 IZVR[ENJE NA DIONICI I ^LANSKOM UDJELU hartija od vrijednosti/ Uvod glave XIV/1
690
Akcije (dionice) / Uvod glave XIV/2, 2/18 suvlasnik akcionarskog dru{tva / Uvod glave XIV/3 dividenda/ Uvod glave XIV/4 obveznice/ Uvod glave XIV/5 registrovane hartije od vrijednosti 187/1 mjesno nadleàn sud 187/2 emitent 187/3 zapljena dionica odnosno udjela 188/1 Centralni registar hartija od vrijednosti 189/1 kada traìlac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na dionici 189/2 berza hartija od vrijednosti (dionica) 190/2 druga ure|ena javna trì{ta 190/3 dionice koje se obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tem 190/4 dionice koje se obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim trì{tem 190/5 izvr{enje putem prenosa dionice u svojinu 190/6 IZVR[ENJE NA NOVÂNOM POTRA@IVANJU IZVR[ENIKA pokretna imovina izvr{enika 136/2 prebivali{te 136/3 forum subsidale 136/4 sjedi{te pravnog lica 136/5 traìlac izvr{enja zakonskog izdràvanja 136/6 javni registar 136/7 prigovor mjesne nenadle`nosti 136/8 apsolutno izuzeta potraìvanja od izvr{enja 137/1 ograni~enje izvr{enja na potraìvanjima izvr{enika 138/1 kada sud po slu`benoj du`nosti odbija prijedlog za izvr{enje 138/2 zapljena i prenos potraìvanja na traìoca izvr{enja 139/1
razlika izme|u obustave izvr{enja i obustave izvr{nog postupka 140/2 sprovo|enje zapljene 141/1 podzalo`no pravo na zalozi 141/2 prigovor protiv rje{enja o izvr{enju 141/3 oduzimanjem papira od izvr{enika 142/2 red prvenstva zalo`nih prava vi{e traìlaca izvr{enja 144/1 upis zapljene u javni registar 145/1 prenosom radi naplate 146/2 prenos umjesto isplate 146/3 posebno rje{enje o prenosu 146/4 indosament 147/1, 142/1 jemstvo 147/2 prenos obi~nog potraìvanja 148/2 prenos potraìvanja zasnovan na vrijednosnom papiru 148/3 voljna predaja predmeta potraìvanja koji se nalazi kod tre}eg lica 150/1 prenos potraìvanja radi naplate 151/1 upis u javni registar se obavlja po slu`benoj du`nosti 152/1 obaveza izvr{enika na predaju odre|ene stvari izvr{enikovom du`niku 153/1 prijedlog za izru~enje stvari od strane izvr{enika 153/2 obavje{tenje tre}eg lica o pokrenutoj parnici 154/1 rje{enje o ukidanju ranijeg prenosa i prenosu na drugog traìoca izvr{enja 155/2 prenos umjesto isplate (datio in solutum) 157/1 namirenje samim prenosom potraìvanja 157/4 potraìvanja prenesena radi naplate 157/5 odgovornost izvr{enika za istinitost i naplativost prenesenog potraìvanja 157/6
691
IZVR[ENJE NA PLATI I DRUGIM STALNIM PRIMANJIMA izvr{enja na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima 158/1 administrativna zabrana 158/2, 163/3 i 4 kamata na li~ni dohodak 158/3 poslodavac 159/1 rje{enje o izvr{enju na plati 159/2 potraìvanja koja dospijevaju u odre|enim vremenskim razmacima (tzv. povremena davanja) 159/3 privilegovana potraìvanja 160/2, 164/3 isplata potraìvanja se vr{i preko po{te na adresu koja se nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke 161/3 pla}anje virmanskim nalogom 161/4 prestanak radnog odnosa 162/1 rje{enje ima dejstvo ex lege i prema drugom poslodavcu 162/2 obaveza prija{njeg poslodavca da rje{enje o izvr{enju uputi novom poslodavcu kod koga je izvr{enik zasnovao radni odnos 162/3 rok za dobrovoljno ispunjenje 163/5 povjerioci administrativnog izvr{enja 164/2 transakcijski ra~un izvr{enika i transakcijski ra~un traìoca izvr{enja 166/2 IZVR[ENJE NA POTRA@IVANJU DA SE PREDAJU POKRETNE STVARI I NEKRETNINE forum rei sitae 177/1 tu`ba radi predaje stvari 185/1 obustava izvr{enja po slu`benoj du`nosti 186/1 IZVR[ENJE NA DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA pravo slije|enja 193/1 plodouìvanje (usus fructus) 193/3 patent 193/4 ugovor o licenci 193/5 model 193/6 uzorak 193/7
ìg 193/8 unov~enje prodajom prava ili ustupanjem ovla{}enja na upotrebu prava (davanje licence) 193/9 IZVR[ENJE PO SLU@BENOJ DU@NOSTI sno{enje tro{kova obustavljenog izvr{nog postupka zbog nedostatka pokri}a 81/1 IZVR[NE RADNJE na nepokretnostima 68/3 IZVR[ILAC 2/11 IZVR[NA ISPRAVA izvr{na isprava 23/2 legitimacija stranaka 23/4 podobnost isprave za izvr{enje 23/5 izvr{ne isprave doma}ih i stranih sudova 23/7 koja je isprava izvr{na isprava 23/8 izvr{na javnobilje`ni~ka / notarska isprava 23/9 odluke i poravnanja 23/10 platni nalog 23/11 odluke sudova i izvr{na sudska poravnanja donesena u Bosni i Hercegovini 23/13 {ta se smatra sudskom odlukom 24/2 platni nalog 24/3 svojstvo izvr{ne isprave imaju i neke sudske odluke - rje{enja - donesene u izvr{nom postupku 24/5 sudska nagodba 24/7 rje{enja i zaklju~ci organa uprave koja glase na nov~ano potraìvanje 24/8 IZVR[NOST sadrìna izraza izvr{nosti 25/1 izvr{nost sudske odluke 25/2 pravosna`nost izvr{ne isprave 25/6 paricioni rok 25/7 kad je odluka donesena u upravnom postupku izvr{na 25/9
692
pravosna`nost dijela dispozitiva odluke koji je podoban za izvr{enje 25/10 pravni lijek ne zadràva izvr{enje odluke 25/11 izvr{nost poravnanja 26/2 dospjelost potraìvanja 26/3 poravnanje koje je postalo izvr{no u jednom dijelu 26/5 IZVR[NOST RJE[ENJA O IZVR[ENJU pojam izvr{nosti rje{enja o izvr{enju 13/2 namirenje povjerioca i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju 13/4 izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave 13/5 rje{enje o izvr{enju provodi i prije njegove izvr{nosti i pravosna`nosti 13/6 IZVR[ENJE ODLUKE STRANOG SUDA prethodno pitanje 19/1 Zakon o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima 19/2 sudske nagodbe zaklju~ene pred stranim sudom 19/3 svojstvo strane sudske odluke 19/4 odbijanje priznanja strane sudske odluke 19/5 da li rje{enje o izvr{enju mora sadràvati i obrazloènje 19/6 prigovor 19/8 presuda zbog izostanka 19/10 apsolutni razlog za uskra}ivanje priznanja i izvr{enja strane odluke 19/11 priznanje strane sudske odluke 19/12 klauzula izvr{nosti 19/14 rje{enje o priznanju strane sudske odluke pobija se àlbom 19/16 IZVR[ENJE NA IMOVINI STRANE DR@AVE izvr{enje na imovini strane dràve 20/2
izvr{enje na imovini me|unarodnih organizacija 20/3 saglasnost za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja je diskreciono ovla{}enje 20/4 saglasnost strane dràve ili me|unarodne organizacije 20/5 imovina stranog pravnog lica 20/6 izvr{enje u stranoj dràvi 20/7 JAVNI REGISTRI NEPOKRETNOSTI katastar nekretnina 70/6 knjiga poloènih ugovora 70/7 op}enito 70/5 zemlji{na knjiga 70/1, 2, 3, 2/16 upis po slu`benoj du`nosti 70/16 JAVNO NADMETANJE v. prodaja usmenim javnim nadmetanjem JEMSTVO jemstvo u izvr{nom postupku i uvjeti za davanje istog 18/2 na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo 18/3 osiguranje 18/5 osiguranje u javnom nadmetanju 86/1 kod promjene predmeta izvr{enja 71/10 ko ne daje osiguranje u javnom nadmetanju 86/3 namirivanje tro{kova ro~i{ta 92/4 oblik osiguranja 86/2 osiguranje nepokretnosti 78/1-2 u slu~aju osporavanja potraìvanja 103/7 visina osiguranja 86/4 vra}anje osiguranja 86/5, 92/4-5 KAMATA red namirenja 98/6-8, 99/3 za nedospjela potraìvanja 104/2-6 upisane u zemlji{nu knjigu 99/6 namirenje kamata dospjelih za posljednje tri godine 99/4 namirenje ranije dospjelih kamata 99/5 za nedospjelo potraìvanje 104/3
693
KLAUZULA IZVR[NOSTI uz prijedlog podnosi se izvr{na isprava sa klauzulom izvr{nosti 35/2 izvr{na isprava notara 35/3 klauzula izvr{nosti moè ukinuti samo po prijedlogu izvr{enika 35/4 kod vjerodostojne isprave se ta isprava prilaè u originalu ili ovjerenom primjerku 35/5 dovoljan broj primjeraka za sud i stranke 35/6 klauzulu izvr{nosti ukida organ koji je snabdio izvr{nu ispravu istom 35/7 postupak ukidanja klauzule izvr{nosti nije regulisan 35/8 KOMISORNA KLAUZULA 68/4 KONTROLA RADA SUDSKIH IZVR[ILACA odbijanje zahtjeva za otklanjanje nepravilnosti 45/1 kontrola rada sudskog izvr{ioca 45/2 rok u kojem se moè zahtijevati otklanjanje nepravilnosti 45/3 odlaganje izvr{enja do okon~anja postupka po zahtjevu za otklanjanje nepravilnosti 45/4 otklanjanje nepravilnosti nakon provedbe postupka javne dra`be i predaje stvari kupcu 45/5 KUPAC NEPOKRETNOSTI bra~ni drug kao kupac 88/6 izvr{enik kao kupac 88/4 ko ne moè biti kupac 88/2 li~ni du`nik kao kupac 88/7 povjerilac kao kupac 89/13 stranci kao kupci 88/8-11 sudija i slu`beno lice kao kupac 88/3 suvlasnik kao kupac 88/5 traìlac izvr{enja kao kupac 92/6 uvjeti koje mora ispuniti kupac 85/2, 88/5 LI^NE SLU@NOSTI 75/10 naknada u slu~aju prestanka 100/1, /2
preuzimanje od strane kupca 75/13, 100/3 red namirenja 98/5 LI^NI DU@NIK KAO KUPAC 88/7 MJERE OSIGURANJA 11/10 MJESNA NADLE@NOST na nepokretnostima 67/1 NAÊLA IZVR[NOG POSTUPKA oficioznosti 9/7, 21/6 materijalne istine 21/5 nulla executio sine titulo 22/5 formalnog legaliteta 26/4, 36/23 dispozicije stranaka 9/6, 38/1 za{tite izvr{enika 8/12, 14/3, 43/2 vremenskog prioriteta 5/5 NAÊLA ZEMLJI[NIH KNJIGA na~elo javnosti 70/3 na~elo povjerenja 70/8, /13, 72/2 na~elo prvenstva 75/12 na~elo upisa 70/8, /13, 75/2 zabilje`ba spora 107/5 zemlji{noknji`na plomba 70/4 NAÊLO SOCIJALNOSTI 65/1, 2 kod promjene predmeta izvr{enja 71/1, /17, 110/1 NAÊLO SAVJESNOSTI I PO[TENJA v. venire contra factum proprium NAÎN PRODAJE POKRETNIH STVARI objavljivanje prodaje pokretne stvari 130/1 prodaja se odre|uje zaklju~kom 130/3 na~in prodaje 130/4 zaklju~ak o prodaji stvari usmenim javnim nadmetanjem 130/5 zaklju~ak o prodaji neposrednom pogodbom 130/6 na~in objavljivanja prodaje 130/7 javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac 130/8
694
prodaja neposrednom pogodbom 130/9 prodaja pokretnih stvari putem komisiona 130/10 neposredna pogodba je pravilo kod prodaje pokretnih stvari 130/14 krug lica koja ne mogu biti kupci 130/15 objavljivanje prodaje pokretnih stvari 130/16 dostavljanje zaklju~ka o odre|ivanju na~ina prodaje pokretnih stvari 130/18 NADHIPOTEKA 99/2 NADLE@NOST apsolutna nadle`nost sudova u izvr{nom postupku 1/10 stvarno nadle`ni sudovi 1/3 izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom 4/2 pravila o sukobu nadle`nosti 4/6 mjesna nadle`nost suda zavisi od predmeta i sredstva izvr{enja 4/8 pismeni sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti 2/14 ogla{avanje suda mjesno nenadle`nim po slu`benoj du`nosti 2/15 NADLE@NOST SUDA KOD IZVR[ENJA NA POKRETNIM STVARIMA izvr{nost rje{enja o izvr{enju 114/4 mjesna nadle`nost sudova 114/6 isklju~iva mjesna nadle`nost 114/8 na~elo efikasnosti postupka 114/10 isti sud ostaje mjesno nadleàn i u slu~aju kada izvr{enje nije moglo biti provedeno 114/11 kad se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti 114/12 mjesna nadle`nost ako nije poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze 115/1 pravila op{te mjesne nadle`nosti za tuènog 115/4
prebivali{te odnosno boravi{te fizi~kog lica 115/6 sjedi{te pravnog lica 115/7 prijedlog za sprovo|enje izvr{enja 115/9 NAJAM v. Ugovor o zakupu NAKNADA {tete zbog osporavanja potraìvanja 103/8 tro{kova v. naknada tro{kova za li~ne slu`nosti 100/1, /2 NAMIRENJE KOD NEPOKRETNOSTI lica koja se namiruju 97/1, /2 kamata 98/6-8, 99/4-8 nadhipoteke 99/2 nedospjela potraìvanja 104/1-3 nedospjela potraìvanja povremenih primanja 105/1-4 nepla}eni porezi 97/4 potraìvanja uz uvjet 106/1-4 potraìvanja za koja je predbiljeèno zalo`no pravo 107/2-4 potraìvanja za koja je upisana zabilje`ba spora 107/5 pristupanje namirenju 96/2 privilegirana potraìvanja 97/3 srazmjerno namirenje 101/1, 2 NAMIRENJE TRA@IOCA IZVR[ENJA KOD POKRETNIH STVARI namirenje traìoca izvr{enja iz iznosa dobivenog prodajom 133/1 postupak namirenja ako se izvr{enje vodi u korist samo jednog traìoca izvr{enja 133/2 zahtjev za naknadu tro{kova izvr{nog postupka 133/5 tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi 133/6 kamate na glavno potraìvanje 133/7 ostatak nov~anih sredstava 133/8 prestanak zalo`nog prava 133/10 dostavljanje rje{enja o namirenju 133/11
695
vra}anje vi{ka prodajne cijene izvr{eniku ako za to nema smetnji 133/12 zalo`ni traìlac izvr{enja 134/1 namirenje vi{e traìlaca izvr{enja 134/3 redoslijed namirenja vi{e traìlaca izvr{enja 134/4 rje{enje o namirenju vi{e traìlaca izvr{enja 134/5 izvr{enja rje{enja o namirenju 134/7 namirenje traìlaca izvr{enja istog reda ako se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti 134/8 uslov za dono{enje rje{enja o namirenju 134/9 NEDOSTACI IZVR[NE ISPRAVE izvr{na isprava koja nema zakonom utvr|eni sadràj nije podobna za izvr{enje 27/3 otklanjanje nedostataka i manjkavosti izvr{ne isprave 27/4 svojstvo stranaka traìoca izvr{enja i izvr{enika 27/6 predmet potraìvanja 27/7 izvr{enje koje se temelji na izvr{noj ispravi koja ne sadrì rok ispunjenja 27/10 izvr{ne isprave notara 27/11 NEDOSTATAK POKRI]A 81/1 3, 89/1 2 NEPOKRETNOST kao predmet izvr{enja 65/4, 69/3 neupisane u zemlji{nu knjigu v. NEUKNJI@ENE NEPOKRETNOSTI novine u izvr{nom postupku na nepokretnostima 68/4, 68/5, 68/6 pripadak 69/2 sastavni dijelovi nepokretnosti 69/3 suvlasni~ki dio nepokretnosti kao predmet izvr{enja 69/1 69/5 10, 80/7, 82/3, 85/4, 86/3, 90/3, 91/3 vrste izvr{enja na nepokretnosti 68/1 zemlji{noknji`no tijelo 65/4, /8, 69/4
NEUKNJI@ENE NEPOKRETNOSTI op}enito 113/1 pravila o izvr{enju na neuknjiènim nepokretnostima 113/2 dokaz o vlasni{tvu 113/3 zastajanje sa izvr{enjem 113/4 postupak uspostavljanja zemlji{ne knjige 113/5 zabilje`ba izvr{enja i pljenidbeni popis 113/6-8 zalaganje neuknjiènih nekretnina 113/9 ranije zasnovano zalo`no pravo 113/10 zabilje`ba izvr{enja 72/14 NOVÂNA KAZNA nov~ana kazna se moè u izvr{nom postupku izricati i u slu~ajevima nepo{tivanja suda 17/3 visine nov~ane kazne 17/4 nov~ana kazna se moè ponovo izricati 17/5 priroda obaveze i institut nov~ane kazne 17/6 sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni o nov~anoj kazni 17/8 paricioni rok za postupanje izvr{enika 17/9 nov~anu kaznu napla}uje sud po slu`benoj du`nosti 17/10 nov~ana kazna se ne moè pretvarati u kazna zatvora 17/12 NOTAR forma ugovora o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom 84/7 u~e{}e u neposrednoj pogodbi 84/11 uloga kod izja{njenja o pravu pre~e kupovine 83/11 OBIM IZVR[ENJA na nepokretnostima 65/4 na nepokretnostima u suvlasni{tvu 69/7 op}enito 65/3
696
OBIM POPISA ZAPLJENE obimu popisa zapljene 121/1 koje se stvari prvo popisuju 121/3 OBJAVLJIVANJE pljenidbenog popisa nepokretnosti 113/8 rje{enja o dosudi 93/9 rje{enja o izvr{enju 72/10 rje{enja o namirenju 109/8 zaklju~ka o prodaji 82/7 9 zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem kupcu 90/6 zaklju~ka o prodaji neposrednom pogodbom 91/5 OBUSTAVA IZVR[NOG POSTUPKA razlozi koji dovode do obustave izvr{enja po slu`benoj du`nosti 63/2 prigovor izvr{enika protiv rje{enja o izvr{enju je istovremeno prijedlog za obustavljanje izvr{enja 63/5 pravosna`no ukidanje potvrde izvr{nosti 63/6 prestanak obaveze prema pravilima materijalnog prava 63/7 ispunjenje obaveze 63/9 nemogu}nost provo|enja izvr{enja 63/10 kada je izvr{enje postalo nemogu}e 63/11 obustava zbog nepredujmljivanja tro{kova postupka 63/12 obustava u slu~aju smrti traìoca izvr{enja 63/13 obustava u slu~aju smrti izvr{enika 63/14 obustava kada traìlac izvr{enja povu~e u cijelosti ili djelimi~no prijedlog za izvr{enje 63/15 obustava kada se nepokretnost nije mogla prodati 63/16, 95/1 obustava kada se ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige 63/17, 113/5 obustava u slu~aju neposredne pogodbe 95/2
obustava zbog nedostatka pokri}a 81/1 89/1 obustava kada se ne predloì ponovno provo|enje zapljene stvari 63/18 obustava kada se ne predloì odràvanje drugog javnog nadmetanja 63/19 obustava kada se ne podnese prijava za prenos dionice 63/20 obustava izvr{nog postupka kad je rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave 63/21 obustava izvr{enja kod predaje odre|enih pokretnih stvari 63/23 poziv traìocu izvr{enja da predloì novo sredstvo ili predmet izvr{enja 63/24 obustava radi ograni~enja sredstava i predmeta izvr{enja 63/25 obustava kada su zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju 63/26 rokovi za podno{enje prijedloga izvr{enika za obustavu izvr{nog postupka 63/28 pravne posljedice obustave izvr{enja 63/29 ukidanje svih sprovedenih radnji 63/30 ste~ena prava tre}ih lica 63/31 ODLAGANJE IZVR[ENJA na~elo dispozicije stranaka i na~elo oficijelnosti u izvr{nom postupku 60/5 odlaganje izvr{enja moè predloìti samo traìlac izvr{enja 60/1 prijedloga za odlaganje izvr{enja pripada samo traìocu izvr{enja 61/1 odlaganje izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja 60/10 odlaganje kada vi{e traìlaca izvr{enja u~estvuje u izvr{nom postupku 60/13, 73/8-11 ograni~enje odlaganja izvr{enja 60/7 potpuno ili djelimi~no odlaganje izvr{enja 60/9
697
odlaganje izvr{enja ako izvr{enje nije otpo~elo 60/8, 60/11 odlaganje izvr{enja ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo 60/14 kad otpo~inje izvr{enje 60/12 krajnji rok za podno{enje prijedloga za odlaganje izvr{enja 60/15 kada sud odlu~uje o opravdanosti prijedloga za odlaganje izvr{enja 60/15 odlaganje izvr{enja nastaje u momentu pravosna`nosti rje{enja 61/6 pravne posljedice odlaganja izvr{enja 61/5 odlaganje izvr{enja zasutavlja dalji tok izvr{nog postupka 60/6 odluka o vremenu za koje se izvr{enje odlaè 61/3 rok za koji je izvr{enje odloèno 62/6 odlaganje izvr{enja za vrijeme koje je traìlac izvr{enja odredio 61/7 nastavljanje odloènog izvr{enja 62/1 nastavak izvr{enja na prijedlog traìoca izvr{enja 62/2 nastavak odloènog izvr{enja je u dispoziciji traìoca izvr{enja 62/4 pasivno drànje traìoca izvr{enja 62/8 nastavak izvr{enja po slu`benoj du`nosti 62/3 nastavak i prije isteka roka za koje je izvrsenje odloèno 62/5 obustava izvr{nog postupka 62/7 odlaganje u slu~aju da je potraìvanje osporeno 102/3 ODLUÎVANJE O PRIGOVORU na~elo kontradiktornosti 48/1 odgovor na prigovor 48/2 rok od 3 dana za odgovor nije prekluzivan 48/3 prigovor je dvostran pravni lijek 48/4 ro~i{te za raspravljanje o prigovoru 48/6
sudija ne moè povjeriti dono{enje rje{enja o prigovoru stru~nom saradniku 49/1 kad se prigovor odbacuje 49/2 kad je prigovor neblagovremen 49/4 kad je prigovor je nepotpun 49/5 kad je prigovor nedopu{ten 49/6 rje{enje o izvr{enju u nepobijanom dijelu postaje pravosna`no 49/8 na {ta sud po slu`benoj du`nosti pazi u postupku po prigovoru 49/9 usvajanje prigovora 49/10 preina~enje rje{enja o izvr{enju 49/11 obustava izvr{enja 49/12 ODRE\IVANJE IZVR[ENJA osnov na kome se temelji potraìvanje traìoca izvr{enja 22/2 stadij odlu~ivanja i stadij provo|enja izvr{enja 22/3 o prigovoru odlu~uje sud koji je i donio rje{enje o izvr{enju 22/4 legitimacija stranaka - aktivna i pasivna 22/6 OGRANIÊNJA SREDSTAVA I PREDMETA IZVR[ENJA op}enito 71/1 drugo sredstvo izvr{enja umjesto onoga koje je predloìo traìlac izvr{enja 8/1 vi{e sredstava izvr{enja radi ostvarenja istog potraìvanja 8/3 sud ima fakultativno ovla{tenje da odredi da li }e izvr{enje ograni~iti 8/4 spre~avanje prekomjernog zahvatanja izvr{enikove imovine 8/6 ograni~enje tokom postupka 8/7 suàvanje broja sredstava izvr{enja 8/8 odluka o ograni~enju izvr{enja u pogledu predmeta izvr{enja se treba donijeti u formi zaklju~ka 8/11 novo sredstvo ili predmet izvr{enja 8/13
698
prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu 8/16 ograni~enje na poljoprivrednom zemlji{tu 79/1 ograni~enje u slu~aju dobrovoljnog zalo`nog prava 79/2 OSIGURANI POVJERIOCI v. zalo`ni povjerioci OSIGURANJE v. Jemstvo OSNOVE ZA ODRE\ENJE IZVR[ENJA potraìvanje 2/2 izvr{enje sudskih odluka koje glase na ispunjenje obaveze 1/4 odluke donijete u upravnom ili prekr{ajnom postupku 1/5 odluke organa uprave koje glase na nov~ano potraìvanje 1/6 odluke Doma za ljudska prava 1/7 odluke Komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu 1/8 OSPORAVANJE POTRA@IVANJA davanje osiguranja 103/7 deponovanje iznosa osporenog potraìvanja 103/4 odga|anje namirenja 103/3 op}enito 102/1 ovla{tena lica 102/2 predmet osporavanja 102/4 upu}ivanje na parnicu u slu~aju osporavanja potraìvanja 103/1, 2, 5 vrijeme osporavanja 102/3 PLJENIDBENI POPIS nepokretnosti koje nisu upisane u zemlji{ne knjige 113/7 POKRETANJE IZVR[NOG POSTUPKA izvr{ni postupak je dvostrana~ki postupak 3/2 jednostrana~ki izvr{ni postupak 3/7 pokretanje i vo|enje postupka 3/3 na koji se na~in pokre}e izvr{ni postupak po slu`benoj du`nosti 3/5
pokretanje postupka po prijedlogu lica i organa 3/4 forme akta kojim se traì provo|enje presude radi naplate tro{kova postupka 3/9 legitimacija stranaka 2/7 aktivna legitimacija za pokretanje postupka 3/10 rje{enja o usvajanju prigovora izvr{enika 4/10 POKRETANJE NOVOG POSTUPKA IZVR[ENJA na nepokretnostima zbog nemogu}nosti prodaje na tre}em ro~i{tu 95/4 PODNESCI sud prevashodno odlu~uje na osnovu podnesaka i drugih pismena 9/2 forme i sadrìne podnesaka 9/3 dostava priloga uz podnesak 9/4 POLAGANJE CIJENE nepolaganje u odre|enom roku 92/2, 3 Rok za polaganje cijene 92/1 POSTUPCI IZVR[ENJA PROPISANI POSEBNIM ZAKONOM 1/9 POSTUPAK PRODAJE POKRETNIH STVARI shodna primjena odredaba ovog zakona o prodaji nepokretnosti 131/2 ne mogu se pokretne stvari prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potraìvanja traìoca izvr{enja 131/3 za{tita interesa zalo`nog povjerioca 131/5 jedinstveni registar na pokretnim stvarima 131/6 ro~i{te za javno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari 131/7
699
ro~i{tu za javno nadmetanje kojem prisustvuje samo jedan ponudilac 131/8 krug lica koja ne mogu biti kupci 131/9 po~etna ponuda za prvo ro~i{te 131/11 po~etne cijene na prvom ro~i{tu 131/12 lista ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma 131/16 rok u kojem je kupac duàn poloìti cijenu 131/17 progla{avanje kupcem sljede}eg sa liste ponu|a~a 131/18 kada prvo ro~i{te za javno nadmetanje nije uspjelo 131/19 zahtjev stranke sudu za zakazivanje novog ro~i{ta za javno nadmetanje 131/21 obustavljanje postupka izvr{enja zbog neobavije{tenosti stranaka o neuspjelom prvom ro~i{tu za javnu prodaju 131/22 drugo ro~i{te za javno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari 131/23 lista najpovoljnijih ponu|a~a 131/24 zaklju~enje nadmetanje za javnu prodaju 131/26 postizanje najpovoljnije cijene 131/27 suvlasni~ki dio pokretnih stvari kao predmet prodaje 131/28 polaganje jemstva 131/29 prodaju neposrednom pogodbom 131/30 obustava postupka prodaje pokretnih stvari 131/31 ograni~enje prodajne cijene kod prodaje pokretnih stvari neposrednom pogodbom 131/32 POVLAÊNJE ILI OGRANIÊNJE PRIJEDLOGA ZA IZVR[ENJE odlu~ivanje o prijedlogu traìoca izvr{enja za povla~enja prijedloga izvr{enja bez prethodne saglasnosti ili pak izja{njenja izvr{enika 38/3
obustava izvr{enja u cjelini ili djelimi~no 38/4 povla~enje prijedloga ne spre~ava traìoca izvr{enja da podnese novi prijedlog 38/5 zahtjev traìoca izvr{enja ne mora izri~ito glasiti da povla~i prijedlog za izvr{enje 38/6 odlaganje izvr{enja po prijedlogu izvr{enika 38/7 PRAVNI LIJEKOVI U IZVR[NOM POSTUPKU sistem redovnih pravnih lijekova u izvr{enom postupku 12/3 suspenzivnost pravnih lijekova 12/18 jednakoprocesni poloàj stranaka u postupku 12/8 nedostatak pravnog interesa i dispozicije stranke 12/22 prigovor 12/4 sadràj prigovora 9/5 povjerilac i du`nik mogu pobijati rje{enje o izvr{enju samo prigovorom 12/7 prigovor je samostalan, remonstrativan, dvostran, dilatoran i suspenzivan pravni lijek 12/13 àlba 12/5, 12/14 àlba je devolutivan i dvostrani pravni lijek 12/16 sporne ~injenice me|u strankama 12/9 rok od 8 dana 12/11 rok za prigovor prekluzivan 12/12 neblagovrmen prigovor 12/24 izmjena odnosno ispravka rje{enja o izvr{enju 12/15 pravo na podno{enje prigovora i àlbe imaju i tre}e osobe 12/20 àlba du`nika protiv rje{enja kojim se odbija prigovor na rje{enje o izvr{enju drugog du`nika 12/2 àlba na rje{enje o dosudi 93/3 àlba na rje{enje o namirenju 109/5 i 9 zaklju~ak 2/10, 11/8
700
na zaklju~ak kao odluku donesenu u izvr{nom postupku nisu dozvoljeni pravni lijekovi 12/25 PRAVO KORI[TENJA v. Dru{tveno vlasni{tvo PRAVO GRA\ENJA 75/8 Pravo kori{tenja kao sinonim za pravo gra|enja 75/3 PRAVO NAMIRENJA v. sudsko zalo`no pravo PRAVO PREÊ KUPOVINE pravo pre~e kupovine kod prodaje neposrednom pogodbom 83/9 pravo pre~e kupovine lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja 89/14 pravo pre~e kupovine u slu~aju javnog nadmetanja 83/8 suvlasnika 69/5, 83/4 ugovorno pravo pre~e kupovine 83/5-7 zakonsko pravo pre~e kupovine 69/5, 83/1-3 za{tita titulara prava pre~e kupovine u izvr{nom postupku 83/12 poni{tenje javne prodaje zbog povrede prava pre~e kupovine 83/13 PRAVO PRVENSTVA izme|u vi{e traìlaca izvr{enja 66/1, 98/9 kod obrade zemlji{noknji`nih zahtjeva 75/8 kod sudskog zalo`nog prava (prava na namirenje) 72/6 promjena reda prvenstva 98/10 stvarnih prava 75/3, 101/1 PRAVO RASPOLAGANJA v. dru{tveno vlasni{tvo PRAVO SLIJE\ENJA kao prerogativa stvarnih prava 75/3
kod sudskog zalo`nog prava (prava na namirenje) 72/6 PRAVO UPRAVLJANJA v. dru{tveno vlasni{tvo PREDAJA DJETETA izberiva mjesna nadle`nost suda 226/4 op{ta mjesna nadle`nost za stranku koja zahtijeva izvr{enje 226/5 provo|enje rje{enja o izvr{enju 226/9 interes djeteta 227/1 sredstvo izvr{enja kod predaje djeteta 227/3 paricioni rok od 3 dana 227/5 izvr{enje nov~ane kazne 227/7 postupak izricanja nov~ane kazne 227/9 odre|ivanja visine nov~ane kazne 227/10 predaja djeteta se moè izvr{iti i prinudnim putem 227/13 nemogu}nost izvr{enja putem izricanja i izvr{enja nov~anih kazni 227/15 o zamjeni sredstava izvr{enja sud odlu~uje po slu`benoj du`nosti 227/17 na~in oduzimanja djeteta 227/18 stru~na pomo} organa starateljstva 227/21 novo rje{enje o izvr{enju 228/1 novi prijedlog za izvr{enje 228/3 prekora~enje objektivnog roka od 60 dana 228/4 PREDAJA STVARI KUPCU predaja stvari koja je bila predmet prodaje 132/1 predaja stvari kupcu i ako ovaj nije poloìo cijenu 132/2 obezbje|enja pla}anja prodajne cijene kod predaje pokretne stvari prije pla}anja 132/3
701
PREDAJA I ISPORUKA POKRETNIH STVARI nepoznavanja mjesta na kojoj se nalazi potraìvana stvar 196/2 premje{tanje pokretnih stvari na teritoriju drugog mjesno nadle`nog suda 196/7 individualno odre|ene stvari 197/2 o provo|enju izvr{nih radnji ne treba unaprijed obavje{tavati izvr{enika 197/4 potvrda o predaji stvari 197/7 oduzeta stvar se predaje traìocu izvr{enja na licu mjesta 197/8 prisustvo traìoca izvr{enja provo|enju izvr{enja 197/11 o{te}enje dugovane stvari 197/12 posjed tre}eg lica na dugovanoj stvari 197/14 odbijanje tre}eg lica da stvar preda 197/16 rje{enje o prijenosu potraìvanja 197/17 sudska cesija 197/18 kada stvari nisu na|ene kod izvr{enika ili tre}eg lica 198/5 skra}ene parnice za isplatu vrijednosti dugovane stvari 198/4 procjena stvari 198/7 zahtjev da se odredi vrijednost dugovane stvari 198/12 obustava izvr{nog postupka 198/9 obustava daljeg izvr{enja po slu`benoj du`nosti 198/13 nova izvr{na isprava 198/10 zamjenjive stvari 199/2 kvaliteta i karakteristike predmeta generi~ke obligacije 199/3 nemogu}nost da se na|u dugovane zamjenjive stvari 200/2 sud utvr|uje vrijednost zamjenjivih stvari u trenutku kada se ova ispla}uje traìocu izvr{enja 200/4 izmjena prvobitnog rje{enja 200/5 naknada djelimi~ne {tete 201/2 posebna parnica za naknadu {tete u vrijednosti dugovane stvari 201/4
PREDAJA NEPOKRETNOSTI KUPCU v. rje{enje o dosudi PREDAJA POSJEDA I ISPRA@NJENJE NEPOKRETNOSTI v. iseljenje PREDBILJE@BA dobrovoljnog zalo`nog prava 107/2 kao sudska mjera osiguranja 72/4-6, opravdanje predbilje`be 107/4, /5 predbilje`ba sudskog zalo`nog prava 107/3 uop}e 107/1 zalo`nog prava 70/6 PREDMET ZAPLJENE KOD POKRETNIH STVARI pljenidbeni popis 120/1 predmet zapljene 120/2 izvr{enik je vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu 120/5 zakonska pretpostavka o jednakim dijelovima bra~nih ili vanbra~nih supu`nika ili suvlasnika na pokretnim stvarima 120/6 na~in popisivanja izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica 120/7 protivljenje tre}eg lica popisu izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica 120/8 PREKID IZVR[NOG POSTUPKA reducirani razlozi za prekid izvr{nog postupka 34/2 smrt stranke vi{e nije razlog za prekid postupka 34/3 razrje{enja nekog prethodnog pitanja 34/4 pitanje regulisanja postupka priznanja odluka stranih sudova od doma}ih sudova 34/5 imenovanje privremenog zastupnika 34/7 imenovanje privremenog zastupnika traìocu izvr{enja kada je umro 34/9 koja se lica mogu imenovati za privremenog zastupnika 34/10
702
nasljedni~ka zajednica 34/11 imenovanje privremenog zastupnika za slu~aj smrti izvr{enika 34/12 obustava postupka 34/13 kona~ni tro{kovi traìoca izvr{enja 34/14 preuzimanje postupka 34/15 odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid postupka 34/16 PRIGOVOR NEDOSTATKA POKRI]A v. nedostatak pokri}a PRIGOVOR rje{enje o izvr{enju ne moè se pobijati àlbom 46/4 prigovor na rje{enje o tro{kovima izvr{nog postupka 46/1 prigovor kao redovan pravni lijek 46/6 prigovor protiv rje{enja o izvr{enju nema suspenzivno dejstvo 46/8 poseban postupak izdavanja platnog naloga 46/5 sli~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju i prigovora protiv otkaznog naloga 46/7 specifi~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju 46/9 {ta prigovor mora da sadrì 46/10 prigovor zastare 46/11, 47/17 prigovor prebijanja 46/12 pravilnost i zakonitost rje{enja o izvr{enju se ispituje po slu`benoj du`nosti 46/13 ispitivanje procesnih pretpostavki nu`nih za pokretanje izvr{nog postupka 46/15 odbacivanje prijedloga za izvr{enje kao nedopu{tenog 46/16 odluka o osnovanost prijedloga za izvr{enje 46/17 na~elo pismenosti 46/19 PRIGOVOR NA RJE[ENJE O IZVR[ENJU NA OSNOVU VJERO DOSTOJNE ISPRAVE {ta je rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave 50/1
odre|ivanje dijela u kom se pobija rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave 50/2 odre|ivanje obima pobijanja 50/3 prigovor protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave mora biti obrazloèn 50/4 pravna snaga vjerodstojne isprave 50/5 odga|anje izvr{enja 50/6 ako traìlac izvr{enja uspije sa tu`bom u parni~nom postupku 50/7 obustava izvr{nog postupka 50/9 ako se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje 50/10 prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije dvostran i remonstrativni pravni lijek 50/12 PRIGOVOR TRE]E OSOBE definisanje predmeta izvr{enja 51/1 nedopu{tenost izvr{enja samo u jednom dijelu 51/3 pretpostavke za prigovor tre}eg lica 51/4 prigovor tre}eg lica nema karakter pravnog lijeka 51/5 prigovor suvlasnika pravno je izjedna~en sa prigovorom tre}eg lica 51/6 prigovor od strane tre}eg lica ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja 51/7 blagovremenost, dopu{tenost i potpunost prigovora 51/8 prigovor tre}eg lica dostavlja se i izvr{eniku 51/9 o prigovoru tre}eg lica odlu~uje i izvr{ni sud 52/1 da li su ispunjeni uslovi da se meritorno odlu~uje o prigovoru tre}eg lica 52/4 upu}ivanje na parnicu ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja 53/1 o prijedlogu tre}eg lica za odlaganje izvr{enja odlu~uje se u parni~nom, a ne u izvr{nom postupku 53/2
703
uslovljavanje odlaganja izvr{enja polaganjem jemstva 53/4 usvajanje prijedloga za odlaganje izvr{enja 53/5 izvr{ni sud, po prijemu rje{enja parni~nog suda o odlaganju izvr{enja zaklju~kom odga|a dalje izvr{enje 53/6 kad sud nastavlja izvr{enje koje je odgo|eno 53/7 ukidanje rje{enja o izvr{enju i obustava izvr{nog postupka 53/8 ostvarivanje prava protiv traìoca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici 53/9 kada se tre}e lice moè koristiti pravom da traì odlaganje izvr{enja 53/10 PRIJEDLOG ZA IZVR[ENJE prijedlog za izvr{enje mora sadràvati zahtjev za izvr{enje 36/4 prijedlog za izvr{enje mora sadràvati i sredstvo kojim izvr{enje treba provesti 36/5 nazna~enje traìoca izvr{enja i izvr{enika 36/5 nazna~enje ta~nog prebivali{ta, odnosno sjedi{ta izvr{enika 36/7 podno{enje zahtjeva za utvr|ivanje izvr{enikove imovine uz prijedlog za izvr{enje 36/10 {ta prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadràvati 36/11 {ta prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave vi{e ne mora sadràvati 36/12 kad se prijedlog ima smatrati tu`bom 36/13 urednost prijedloga 36/15 neuredan povjerio~ev prijedlog za izvr{enje 21/11 kada sud odbacuje prijedlog za izvr{enje 36/16 rokovi u kojima traìlac izvr{enja moè podnijeti prijedlog za izvr{enje 36/17
op{ti rok za zastaru 36/18 podno{enje prijedloga za izvr{enje po isteku zakonom propisanog roka 36/19 jedan prijedlog za ostvarenje svih svojih potraìvanja 36/20 preina~enje prijedloga 36/21 prilozi uz prijedlog za izvr{enje 36/22 isplata na ruke punomo}nika 36/24 ako se izvr{enje traì na temelju nagodbe kao izvr{ne isprave 36/25 PRIJELAZ POTRA@IVANJA ILI OBAVEZE prijelaz prijelaza potraìvanja ili obaveze 30/1 ozna~enje stranaka 30/2 uskla|ivanje stvarnog stanja u odnosu na stanje iz izvr{ne isprave 30/3 univerzalna sukcesija 30/4 spajanje, pripajanje ili razdvajanje, te prestanak pravnog lica 30/5 teret dokazivanja 30/6 nesklad u ozna~enju traìoca izvr{enja kao stranke u izvr{nom postupku 30/7 izvr{enje moè odrediti i prema nasljednicima tuènog 30/8 istovjetnosti u osobama tuènog i izvr{enika u izvr{nom postupku 30/10 osporavanja obaveze na ispunjenje duga od strane tre}eg lica 30/11 kada su stranke pravni subjekti koji posluju preko transakcijskih ra~una 30/12 prigovor pasivne legtimacije 30/13 dokaz o pravnom sljedni{tvu 30/14 PRIMJENA DRUGIH ZAKONA U POSTUPKU IZVR[ENJA subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku u izvr{nom postupku 21/3 na~elo oficioznosti 21/6 mjesna nadle`nost 21/7
704
izuze}e sudije 21/8 primjenjuju se odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi 21/9 primjena supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona 21/10 PRINUDNA UPRAVA 68/2 PRISILNO PROVO\ENJE IZVR[NIH RADNJI uslovi za pretraìvanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine 43/3 du`ni obzir 43/4 pitanje prisustva javnosti pri preduzimanju izvr{nih radnji 43/5 gra|anin kao svjedok 43/6 upotreba sile pri ulasku u prostoriju 43/7 ulazak u izvr{enikov prostor od strane neovla{tenog lica 43/8 pomo} policije 44/2 nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca 44/3 granice upotrebe sile 44/4 PRISTUPANJE IZVR[ENJU 73/1 i dalje PROCJENA ZAPLIJENJENIH STVARI procjena vrijednosti pokretnih stvari 126/1 istovremenost obavljanja popisa zapljene i procjene 126/2 prisustvo stranaka 126/3 ovla{tena lica za procjenu vrijednosti pokretnih stvari 126/4 procjena vrijednosti se vr{i uglavnom na osnovu iskustava sudskih izvr{ilaca 126/5 sudski procjenitelji i vje{taci 126/6 procjena putem vje{taka 126/7 tro{kovi vje{ta~enja 126/8 izmjena odluke o na~inu procjene vrijednosti 126/10 mogu}nost za stranku da predloì vje{ta~enje 126/12 tro{kove vje{ta~enja uvijek snosi predlaga~ 126/13
prigovor na visinu vrijednosti zaplijenjene stvari 126/13 vrijednost stvari utvr|uje sud 126/14, 16 rok za podno{enje sudu prijedloga stranke za utvr|ivanje niè ili vi{e vrijednosti 126/17 kada nema mjesta podno{enju prijedloga stranke sudu za utvr|ivanje vi{e odnosno niè vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene 126/18 utvr|ivanje niè ili vi{e cijene ili za odre|ivanje nove procjene, sud odlu~uje zaklju~kom 126/19 PRODAJA NEPOKRETNOSTI v. prodaja neposrednom pogodbom i prodaja usmenim javnim nadmetanjem PRODAJA NEPOSREDNOM POGODBOM 84/3 forma ugovora o prodaji nepokretnosti 84/7 kad ugovor proizvodi dejstvo 84/512 kad rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no 91/2 objavljivanje zaklju~ka o prodaji 91/5 u slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu 91/4 zaklju~ak o prodaji 91/1 zaklju~enje ugovora 84/3-6 PRODAJA USMENIM JAVNIM NADMETANJEM 84/1-2 jedan ponu|a~ 87/1-3 lista pon|a~a 90/5 odgoda ro~i{ta 87/4-7 odràvanje prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju 90/1 postupak nadmetanja u slu~aju prodaje suvlasni~kog dijela 90/3 prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju 90/1 pristupanje i tok nadmetanja 90/2 prodaja najpovoljnijem ponu|a~u 90/6
705
prodajna cijena v. cijena zaklju~enje nadmetanja 90/4 zapisnik 90/7 PROKAZNI POSTUPAK v. utvr|ivanje du`nikove imovine PROMJENA PREDMETA IZVR[ENJA na prijedlog du`nika kod izvr{enja na nepokretnosti 71/1-20 PROTIVIZVR[ENJE generalno o protivizvr{enju 54/1 prijedlog za protivizvr{enje 55/1 podno{enje prijedloga za protivizvr{enje je u dispoziciji stranke (izvr{enika) 54/7 postupak protivizvr{enja moè se voditi i po prijedlogu tre}eg lica 58/2 prizananje svojstva tre}eg lica onom licu na ~iji teret je namireno potraìvanje traìoca izvr{enja 58/8 protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku 59/1 rok za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje 54/8 u postupku protivizvr{enja procesno legitimisane su stranke izvr{nog postupka 58/1 pasivno legitimisano lice 58/3 aktivno legitimisano lice 58/4 prijedlog za protivizvr{enje sadrì elemente kao i tu`ba u parni~nom postupku 55/6 protivizvr{enje ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva 54/3 protivizvr{enje ako je rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno 54/4 protivizvr{enja radi dvostrukog namirenja traìoca izvr{enja 54/5 pla}anje zakonskih zateznih kamata u protivizvr{enju 54/6 podno{enje tu`be u parni~nom postupku 54/9
procesne pretpostavke za odlu~ivanje o prijedlogu za protivizvr{enje 55/2 {ta ako se traìlac izvr{enja protivi prijedlogu ili se u roku ne izjasni o njemu 55/4 u postupku protivizvr{enja donose se dva rje{enja 55/5 rje{enje o prihvatanju prijedloga za protivizvr{enje 56/1 rje{enje o protivizvr{enju 56/2 uspostava ranijeg fakti~kog i pravnog stanja izvr{enikove imovine 55/7 uspostavljanje jednostrane restitucije 57/1 ako je stvar u me|uvremenu izmijenila bitna svojstva 57/4 promjene na stvari mogu biti stvarne i pravne 57/5 protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog zakona o izvr{enju 56/4 na~in provo|enja postupka protivizvr{enja na prijedlog tre}eg lica 58/7 kako se postupak protivizvr{enja sprovodi 59/4 uzimanje u obzir samo izvr{nih rje{enja o izvr{enju 59/2 predlaga~ ima svojstvo traìoca izvr{enja a protivpredlaga~ svojstvo izvr{enika 59/5 PROVO\ENJE IZVR[ENJA namirenje traìoca izvr{enja prije pravnosna`nosti rje{enja o izvr{enju 41/3 àlba na rje{enje po prigovoru nema suspenzivno dejstvo 41/5 izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne moè otpo~eti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju 41/6 pljenidba izvr{enikovih sredstava na osnovu rje{enja o izvr{enju odre|enog temeljem ~eka i mjenice kao vjerodostojnih isprava 41/8
706
izvr{enje se provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju 41/9 PRVENSTVENO NAMIRENJE isplatni redovi 98/3-5 lica koja imaju pravo na namirenje 98/3 namirenje kamata 98/6-7, 99/4-8 op}enito 66/1 promjena reda namirenja 98/10 srazmjerno namirenje 101/1 tro{kova izvr{nog posupka 98/2 vi{e lica koja pripadaju istom redu namirenja 98/9 RADNJA KOJU UMJESTO IZVR[ENIKA MO@E OBAVITI I DRUGA OSOBA zamjenjive radnje ~injenja 208/2 naknadni paricioni rok 208/3 angaòvanje drugog lica 208/5 vrijeme ispunjenja dugovane ~inidbe 208/6 predujam tro{kova izvr{enja 208/9 o predujmu se moè odlu~ivati samo u sklopu rje{enja o izvr{enju 208/11 rok za uplatu predujma 208/13 visina neophodnog predujma 208/14 tro{kovnik 208/15 obavezno vje{ta~enje visine traènog predujma tro{kova 208/16, 1 predujam tro{kova moè biti i obaveza traìoca izvr{enja 208/17 visina kona~nih tro{kova za obavljanje dugovane radnje 208/19 vi{ak sredstava upla}enih po osnovu predujma 208/22 RADNJA KOJU MO@E OBAVITI SAMO IZVR[ENIK nezamjenjiva radnja ~injenja 209/3 ispunjenje koje zavisi od izvr{enikove volje 209/23 prekvalifikacija nezamjenjive radnje u zamjenjivu 209/4 novi primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje 209/5
duìna roka za dobrovoljno ispunjenje 209/6 momenat od kojeg za izvr{enika te~e rok 209/9 izricanje nov~ane kazne 209/10 nov~ana kazna odgovornoj osobi u pravnom licu 209/11 prijetnja izricanjem nov~ane kazne u konkretnom iznosu 209/12 izja{njenje na okolnosti doga|aja 209/15 prigovor odlaè izvr{enje rje{enja 209/16 visina nov~anih kazni 209/17 ponavljanje izricanja nov~anih kazni 209/18 sud izri~e nov~ane kazne samo po zahtjevu traìoca izvr{enja 209/20 nesumnjivi dokazi 209/22 RASPOLAGANJE POPISANIM STVARIMA zabrana raspolaganja popisanim stvarima 123/1 mogu}nost raspolaganja popisanim stvarima samo na osnovu sudskog naloga 123/4 upozorenje du`nika na krivi~nopravne posljedice postupanja protivno zabrani 123/6 RAZGLEDANJE NEPOKRETNOSTI 77/1-5 RAZLOZI ZA PRIGOVOR prigovor mora da sadrì razloge iz kojih se pobija rje{enje o izvr{enju 47/1 razlozi za prigovor nisu taksativno navedeni 47/2 obaveze suda po slu`benoj du`nosti 47/3 izri~ito spomenuti razlozi za prigovor 47/4 rje{enje o izvr{enju na temelju odluke koja ne predstavlja izvr{nu ispravu 47/5 izvr{nost izvr{ne isprave 47/6
707
ukidanje, poni{tenje ili preina~enje izvr{ne isprave 47/7 sporazum da se na osnovu izvr{ne isprave ne traì izvr{enje 47/8 protek roka u kojem se po zakonu moè traìti izvr{enje 47/9 predmet izvr{enja koji je izuzet od izvr{enja 47/11 ograni~enje mogu}nosti izvr{enja 47/12 ovla{tenje traìoca izvr{enja da traì izvr{enje 47/13 uslovne i uzajamne obaveze 47/14 prestanak potraìvanja 47/15 kada potraìvanje dospijeva 47/16 REDOSLIJED RJE[AVANJA IZVR[NIH PREDMETA sud u izvr{nom postupku postupa hitno 5/2 sud je duàn da predmete uzima u rad prema redoslijedu prijema 5/3 posebne okolnosti 5/4 REDOSLIJED POSTUPANJA 66/1, 101/1, 102/4 REDOSLIJED NAMIRENJA v. red namirenja RELATIVNA NESUSPENZIVNOST PRAVNIH LIJEKOVA kod izvr{enja na nepokretnostima 68/7, 80/4, 90/1, 6, 93/3, 94/1 RJE[ENJE O DOSUDI 93/1 Objavljivanje 93/9 Sadrìna rje{enja o dosudi 93/2 Stjecanje vlasni{tva 93/3 Upis u zemlji{ne knjige 93/5 @alba na rje{enje o dosudi 93/4, /6, /7 RJE[ENJE rje{enja rje{enje dozvola O IZVR[ENJU 11/9 o izvr{enju 2/9 izvr{enja 39/2
zavr{ni akt stadijuma odlu~ivanja o izvr{enju 39/3 sprovo|enja izvr{enja po svom obimu moè biti uì od rje{enja o usvajanju prijedloga izvr{enja 39/4 rje{enje o izvr{enju je po svojoj pravnoj naravi konstitutivno 39/5 vra}anje prijedloga na ure|enje 39/6 {ta sud prethodno utvr|uje po slu`benoj du`nosti 39/7 rje{enje o izvr{enju mora biti istovjetno sa du`nikovom obavezom sadrànom u ispravi 39/8 {ta se u sudskoj praksi smatra pod rje{enjem o izvr{enju 39/9 obra~un kamate 39/10 rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave 39/11 rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazloèno 39/12 pouka o pravnom lijeku 39/13 rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelomi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazloèno 39/15 odluka se u izvr{nom postupku uvijek donosi u formi rje{enja 39/16 ukidanje ili preina~enje nakon provo|enja rje{enja o dosudi 94/1 RJE[ENJE O NAMIRENJU izvr{enje rje{enja o namirenju 109/9 obavje{tenje o dono{enju rje{enja o namirenju i dostavljanje 108/8 potraìvanja koja se uzimaju u obzir 109/2 potraìvanja za koje rje{enje o izvr{enju nije izvr{no 109/3, 4 rok za dono{enje 109/1 zalo`ni povjerioci 109/5 povjerioci zemlji{nog duga 109/6 pravni lijekovi 109/7 10 ROÎ[TA pripremno i ro~i{te za glavnu raspravu 9/9 izostanak jedne ili obiju stranaka 9/10
708
ROÎ[TE ZA DIOBU obavje{tavanje 108/6 odre|ivanje ro~i{ta 108/1 pozivanje na ro~i{te za diobu 108/3-4 rasprava na ro~i{tu za diobu 108/5 ROÎ[TE ZA NADMETANJE I PRODAJU v. prodaja usmenim javnim nadmetanjem SHODNA PRIMJENA ODREDBI O PRODAJI NEPOKRETNOSTI shodnu primjenu odredaba o prodaji nepokretnosti i kod izvr{enja na pokretnim stvarima 135/2 primjena na odgovaraju}i na~in 135/4 SIMULTANA HIPOTEKA v. Zajedni~ka hipoteka SLU@BENI ORGANI IZVR[NOG POSTUPKA stru~ni sradnik 11/2 sudija pojedinac 11/3 slu`bene osobe i pomo}ni sudski organi 11/5 SREDSTVA IZVR[ENJA sredstva izvr{enja 6/2 izvr{ne radnje radi naplate nov~anog potraìvanja 6/5 sredstva izvr{enja radi ostvarenja nenov~ane tra`bine 6/6 vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev 6/7 STANARSKO PRAVO 76/6 STRANKA 2/5 STRANCI kao kupci nepokretnosti 88/8-11 STVARNE SLU@NOSTI 75/1, /2, /4-6
STVARNI TERETI 75/2, /4, /5, /9 SUDSKO IZVR[ENJE 1/2 SUDSKE MJERE OSIGURANJA 68/2, 72/5, /6, 107/3-5 SUDSKI PENALI cilj izricanja sudskih penala 194/19 sudski penali kao obligacionopravni institut 194/1 nadle`ni sud za odlu~ivanje o rje{enju kojim se odre|uje pla}anje sudskih penala 194/11 dospjelost nenov~ane obaveze 194/5 postojanje izvr{ne isprave 194/6 pravosna`nost isprave 194/9 prijedlog traìoca izvr{enja 194/10 visina sudskih penala 194/12 vrijeme za koje sudski penali mogu te}i 194/14 moment od kada sudski penali po~inju te}i 194/18 paricioni rok za ispunjenje nenov~ane obaveze 194/15 pravni lijek protiv rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala 194/16 vrijeme do kojeg se traìlac izvr{enja moè sluìti pravom da se izvr{eniku odre|uje pla}anje sudskih penala 194/21 oìvljenje prava na sudske penale 194/22 o prijedlogu za prinudno izvr{enje sudskih penala odlu~uje isti sud koji je i donio rje{enje o pla}anju sudskih penala 195/5 rje{enje kojim sud odre|uje pla}anje sudskih penala predstavlja izvr{nu ispravu 195/2 rje{enje o izvr{enju radi naplate sudskih penala donosi se samo na prijedlog traìoca izvr{enja 195/6 nemogu}nost izvr{enja nenov~ane obaveze 195/4 zaustavljanje izvr{enja rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala 195/7
709
SUDSKO ZALO@NO PRAVO na nepokretnosti 66/1, 68/2, 72/4, 72/5, 72/6 SUVLASNI[TVO v. Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu TRA@ILAC IZVR[ENJA 2/3 sudjelovanje vi{e osoba u ulozi traìoca izvr{enja 2/8 TRO[KOVI tro{kovi izvr{enja 16/1 tro{kove postupka prethodno snosi traìlac izvr{enja 16/3 tro{kovi postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti 16/4 zahtjeva za naknadu tro{kova postupka 16/5 obezbje|enja nu`nog smje{taja 16/6 oslobo|enje od tro{kova postupka za stranku 16/7 o tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i izvr{enju radi njihova ostvarenja 16/8 tro{kovi kod obustave postupka usljed nemogu}nosti ostvarenja tra`bine 16/9 tro{kovi izvr{nog postupka u slu~aju protivizvr{enja 16/10 kada povjerilac nema pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka 16/11 na koje tro{kove traìlac izvr{enja ima pravo u izvr{nom postupku 16/13 kod obustavljanja zbog nedostatka pokri}a 81/5 namirenje iz osiguranja 92/4 redoslijed namirenja 98/2 tro{kovi postupka u slu~aju promjene predmeta izvr{enja 71/5, 71/8 tro{kovi ro~i{ta za javno nadmetanje i prodaju 92/4 TRPLJENJE I NEÎNJENJE obaveza da ne{to trpi ili se suzdrì od poduzimanja radnje 210/2
prijetnja izricanjem nov~ane kazne 210/4 tvrdnja traìoca izvr{enja 210/6 radnja koja je u~injena poslije dozvole rje{enja 210/7 pra}enje provo|enja rje{enja o izvr{enju po slu`benoj du`nosti 210/8 subjektivni i objektivni rokovi 210/10 vremenska va`nost rje{enja o izvr{enju 210/11 rje{enjem o smetanju posjeda nalaè se trpljenje i ne~injenje izvr{enika pod prijetnjom nov~ane kazne 210/12 odnos zaprije~enog, konkretnog nov~anog iznosa iz izvr{ne isprave sa iznosima koji su navedeni u ~lanu 17. ZIP-a 210/14 shodna primjena ~lana 209 210/17 UÊSNIK U POSTUPKU IZVR[ENJA 2/6 dostavljanje rje{enja o namirenju 109/7-9 dostavljanje zaklju~ka o prodaji 82/10-12 UPISIVANJE U JAVNE REGISTRE izdavanje isprave podobne za upis u javnom registru 225/2 upis prava iz izvr{ne isprave u javne registre 225/4 USLOVNA I UZAJAMANA OBAVEZA obaveza traìoca izvr{enja uslovljena nastupanjem neke budu}e neizvjesne okolnosti 31/2 sudska presuda postaje perfektna izvr{na isprava 31/3 deklaratorna presuda o dospjelosti obaveze izvr{enika 31/6 sud izvr{enja po slu`benoj du`nosti ima da utvrdi da li je obaveza dospjela 31/7 uzajamna obaveza 31/8 na~in i obim izvr{enja du`ne protu~inidbe traìoca izvr{enja 31/10
710
USPOSTAVA PRE\A[NJEG STANJA uspostava ranije postoje}eg stanja stvari 211/3 uspostava ranijeg stanja predvi|enog ve} samom izvr{nom ispravom 211/5 predumljivanje tro{kova 211/6 nove parnice za svako ponovljeno smetanje posjeda 212/4 izvr{ne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda 212/5 zabrana tuènom da vr{i dalje smetanje 212/6 uslov da je izvr{enik po donesenoj izvr{enoj ispravi ve} postupio 212/7 da li se ponovljeno smetanje po svojoj su{tini razlikuje od ranijeg 212/8 uspostava pre|a{njeg stanja 212/10 izricanje nov~ane kazne 212/11 objektivni i subjektivni rokovi 212/13 do kada se posjedovna za{tita predvi|ena ~lanom 212. moè traìti u izvr{nom postupku 212/14 naknade nastale {tete u slu~aju uspje{nog okon~anja izvr{nog postupka 213/2 UTVR\ENJE DU@NIKOVE IMOVINE teì{te iznalaènja i utvr|ivanja izvr{enikove imovine sada je preba~eno sa traìoca izvr{enja na postupaju}i sud 37/2 zahtjev za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine 37/5 zahtjev traìoca izvr{enja za utvr|ivanje izvr{enikove imovine je akcesorne prirode 37/6 forma 37/7 ocjena vjerovatnosti da pravna ili fizi~ka lica imaju podatke o izvr{enikovoj imovini 37/8
prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine moè se podnijeti i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju 37/10 Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u izvr{nom postupku 37/11 zaklju~kom o utvr|ivanju izvr{enikove imovine sud utvr|uje i rok 37/13 nov~ane kazne 37/14 davanje la`nog iskaza pred sudom 37/15 podaci o izvr{enikovoj imovini mogu se dati i na ro~i{tu pred sudom 37/16 UGOVOR O ZAKUPU preuzimanje od traìoca izvr{enja 76/2 iseljenje zakupca 76/7, /8 naknada {tete zakupcu 76/5 op}enito 76/1 pravila obligacionog prava 76/3 prestanak 76/4 upis ugovora o zakupu 76/2 UTVR\IVANJE DU@NIKOVE IMOVINE kod nepokretnosti koje nisu upisane u zemlji{nu knjigu 113/3 kod vanknji`nog vlasni{tva 70/14 UVJETI PRODAJE 85/1-4 kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu 85/5 VANKNJI@NO VLASNI[TVO 70/1, /13-17 VANREDNI PRAVNI LJEKOVI ulaganja vanrednih pravnih lijekova nije dozvoljeno u izvr{nom postupku 14/2 povrat u prija{nje stanje 13/6 rokovi su po svom karakteru instruktivni 14/2 VENIRE CONTRA FACTUM PROPRIUM 71/19, 79/3
711
VJERODOSTOJNE ISPRAVE zakon taksativno nabraja vjerodostojne isprave 29/6 nov~ana potraìvanja i pravne i fizi~ke osobe 29/7 smanjenje broja vjerodostojnih isprava 29/8 forma i sadrìna vjerodostojnih isprava 29/11 podobnost vjerodostojne isprave 29/12 zaduènje za zatezne kamate 29/13 odbijanje prijedloga za izvr{enje 29/14 ugovor sastavljen u pismenom obliku 29/15 da li se faktura smatra vjerodostojnom ispravom 29/16 prijelazne i zavr{ne odredbe Zakona 29/2 aktivno legitimisani subjekti 29/4 postojanje nov~ane tra`bine 29/5 VRA]ANJE IZVR[ENIKA NA RAD isklju~iva nadle`nost suda u izvr{nim stvarima 214/5 sud na ~ijem teritoriju je radni odnos zasnovan 214/4 mjesto sklapanja ugovora o radu 214/2 rok u kojem se prijedlog za izvr{enje kod ovog sredstva izvr{enja moè podnijeti 215/2 zastarni ili prekluzivni rokovi 215/3 odbacivanje prijedloga za izvr{enje kao neblagovremenog 215/5 presu|ena stvar 215/6 sudska odluka je postajala izvr{na momentom isteka roka za dobrovoljno ispunjenje 215/8 krug lica kojima se nov~ana kazna po ~lanu 17. moè izre}i 216/2 krivi~na i prekr{ajna odgovornost 216/3 nezamjenjiva radnja izvr{enika 216/4 obustave izvr{nog postupka zbog nemogu}nosti izvr{enja 216/5 odre|ivanja momenta kada je izvr{enje sprovedeno 216/6
prava predvi|ena ~lanom 217. mogu se ostvariti samo ako je prijedlog za izvr{enje koji ide za povratkom na rad ve} podnesen 217/2 isticanje zahtjeva iz ~lanova 216. i 217. zajedno 217/3 pravosna`na odluka 217/4 mjese~ni iznosi koje traìlac izvr{enja moè traìti na ime plate 217/5 visina mjese~nog iznosa 217/6 dvostruka pravna priroda rje{enja 217/9 izvr{enik ima pravo na prigovor protiv rje{enja 217/10 stavljanje van snage rje{enja 217/11 visina mjese~nog iznosa na ime pla}e 217/13 dad`bine koje se pla}aju na platu 217/14 ostvarenje prava na naknadu {tete u posebnoj parnici 217/15 posebno rje{enje o upu}ivanju traìoca izvr{enja da svoja prava ostvaruje u posebnom postupku (parnici) 217/19 VRIJEDNOSNI PAPIR 2/17 VRIJEDNOSTI NEPOKRETNOSTI na~in utvr|ivanja 80/1, 80/3 procjena vje{taka 80/5 podaci poreske uprave 80/6 postupak utvr|ivanja vrijednosti 82/2 utvr|ivanje sporazumom stranaka 80/3, 80/8 zna~aj 80/2 VRIJEME IZVR[ENJA vrijeme u danu u koje se mogu preduzimati izvr{ne radnje 42/3 izvr{enje radnim danom 42/4 izvr{enje u neradne dane ili no}u 42/5 odluku o izvr{enju u neradni dan sud donosi u formi zaklju~ka 42/6
712
VRIJEME PRODAJE POKRETNIH STVARI najkra}e vrijeme izme|u dana popisa i dana prodaje 129/1 radnja odre|ivanja dana prodaje pokretnih stvari 129/3 prodaja se moè sprovesti i prije isteka zakonom propisanog roka 129/4 stvari koje su podlo`ne brzom kvarenju 129/10 znatan pad cijene stvari 129/11 prodaja se moè provesti i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju 129/13 ZABILJE@BA i zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka 72/10 izvr{enja 72/2, /3 kod promjene predmeta izvr{enja 71/20 na neuknjiènoj nepokretnsti 72/14, 113/6-8 op}enito 72/1, 107/6 pravne posljedice 72/7, /9-13 sudske mjere osiguranja 72/5-6 zabilje`ba zalo`nog prava 70/10 zabrane otu|enja i optere}enja 72/2, /5, zabrane otu|enja i optere}enja kod dobrovoljne hipoteke 72/9 ZABILJE@BA UMJESTO POPISA ZAPLJENE stupanje u ve} pokrenuti izvr{ni postupak 128/1 ponovni popis i procjena 128/2 zabilje{ka podataka iz kasnijeg rje{enja 128/3 zabilje`ba umjesto popisa zapljene 128/5 ZAJEDNI^KA HIPOTEKA 65/9 ZAJEDNI^KO VLASNI[TVO Izvr{enje na neokretnosti u zajedni~kom vlasni{tvu 69/10
ZAKUP v. Ugovor o zakupu ZAKLJUÂK o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u 90/6 o prodaji 90/1, 82/1, 82/2-4 o na~inu utvr|ivanja vrijednosti 80/1 zaklju~ak o prodaji kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu 82/6, 69/6 o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u 90/5 o prodaji neposrednom pogodbom 91/1, 4 ZALO@NO PRAVO kad ne prestaje prodajom o izvr{nom postupku 74/3 kao optere}enje prava koje se namiruje 99/3 nedospjela potraìvanja 104/2 neprijavljena potraìvanja 97/1 predbiljeèno zalo`no pravo 107/2 prestanak 74/2 prinudno zalo`no pravo 66/3, 68/3, 72/8, 78/2 red namirenja 66/1, 74/1 rje{enje o izvr{enju nije izvr{no 109/3-4 srazmjerno namirenje 101/1, /2 uvjetna potraìvanja 106/1-4 zalo`ni povjerioci 74/1 ZALO@NO PRAVO NA OSNOVU SPORAZUMA STRANAKA PRED SUDOM 70/10, 72/7, 72/8 izuzimanje i ograni~enje izvr{enja 79/2 na neuknjiènim nepokretnostima 72/10, 113/9-10 predbilje`ba zalo`nog prava 107/2 ZALO@NO PRAVO NA POKRETNIM STVARIMA sudsko zalo`no pravo 124/2 sudsko zalo`no pravo na pokretnim stvarima sti~e samim popisom zapljene 124/3
713
red prvenstva zalo`nog prava 124/5 red prvenstva zalo`nog prava za slu~aj vi{e traìlaca izvr{enja na popisanim stvarima 124/8 zalo`no pravo se sti~e i zabilje{kom u zapisniku o popisu zapljene 124/11 prijedlog za izvr{enje upu}en putem po{te 124/12 ZAPISNIK O POPISU I PROCJENI zapisnik o popisu zapljene i o procjeni 127/1 pravila u pogledu sastavljanja zapisnika 127/2 podaci koji se unose u zapisnik 127/4 u zapisnik se ne unose izjave tre}ih lica o postojanju prava koja spre~avaju izvr{enje 127/9 pravni zna~aj zapisnika o popisu zapljene 127/10 obaveza ozna~avanja na popisanim stvarima 127/11 zapisnik o popisu zapljene moè se objaviti u sredstvima javnog informisanja 127/16
ZA[TITA PRAVA KUPCA 94/1 ZATEZNE KAMATE promjena visine stope zatezne kamate 28/2 ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u izvr{noj ispravi 28/3 primjena konformnog metoda pri obra~unu zakonske zatezne kamate 28/5 ZAVR[NE ODREDBE zakoni samo izuzetno mogu imati retroaktivno dejstvo 226/1 zasnivanje zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka 227/1 notarske/bilje`ni~ke slu`be 227/2 prekid svih izvr{nih postupaka 228/3 Zakon o ste~aju je lex specialis 228/4 ZEMLJI[NI DUG 74/4, 109/5 ZEMLJI[NA KNJIGA v. javni registri nepokretnosti ZEMLJORADNIK 2/12

Komentar Zakona o Ovršnom Postupku

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Komentar Zakona o Ovršnom Postupku

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Naziv knjige: Izdava~:

XV XVII XIX XXIV XXV XXVIII 1

IZVR[NI POSTUPAK Dio drugi A. ZAJEDNI^KE ODREDBE

78 82 86 88 92 95 101 116 123 127 130 131 133 139

142 150 156 158 163

167 170 172 174 175

177 184 196 197 200

Pretpostavke za prigovor Odluke suda po prigovoru tre}eg lica Upu}ivanje na parnicu

205 209 211

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA

^lan 65. ^lan 66.

Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja

430 433 436 437 440

NA NOV ^ANOM POTRA @IVANJU IZVR [ENIKA

497 498 500 501 502

503 504 504 505 506 508 509

NA POTRA @IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU ^E POKRETNE STVARI

ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

537 539 540 540 540 541 541 542

NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ,

TE NA ^LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU

544 545 546 547 548 549

C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOV^ANOG POTRA@IVANJA

^lan 194. ^lan 195. ^lan 196. ^lan 197.

Izricanje sudskih penala Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala

^lan 198. ^lan 199. ^lan 200. ^lan 201.

RADI OSTVARENJA POTRA @IVANJA NA RADNJU , TRPLJENJE ILI NE ^INJENJE

^lan 209. ^lan 210.

600 608 616

^lan 211. ^lan 212. ^lan 213.

^lan 228. ^lan 229. ^lan 230.

BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA REGISTAR POJMOVA

Matthias Weckerling Direktor

Michael Humphreys {ef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini

Guy de Vel generalni direktor pravnih poslova Vije}a Evrope

KRATKE INFORMACIJE ^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA

Dr. Stefan Prner Rechtsanwalt Stru~ni suradnik IRZ fondacije za BiH

PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE

Josipovi}, Tatjana: Zemlji{no knji`no pravo, Zagreb, 2001.

OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI

SPISAK PROPISA SPOMENUTIH U TEKSTU KOMENTARA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU

(Vidjeti i komentar uz ~l. 2/14. i 15.)

u Republici Srpskoj, ovo je ~lan 230.

A. ZAJEDNI^KE ODREDBE II - IZVR{NA

I ODRE\IVANJE IZVR {ENJA

TRE }EG LICA

Primjeri iz sudske prakse za ispunjenje pretrpostavki za prigovor tre}eg lica:

Slijedi primjer iz sudske prakse:

OBUSTAVA I OKON ~ANJE IZVR {ENJA

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA IX OP}E

250 ^lan 67, 68

predmet izvr{enja prodaju. U skladu suvlasni~kom dijesud vrlo restriktiv-

390 ^lan 100

^lan 101 391

392 ^lan 102

^lan 102 393

394 ^lan 103

^lan 103 395

396 ^lan 103

^lan 103 397

398 ^lan 103