UVOD

Agresivno i antisocijalno ponaanje u suvremenom drutvu postaju sve vei problemi, stoga im razliite drutvene djelatnosti i institucije poklanjaju sve veu panju, Znanstveni interes za agresivno ponaanje i initelje koji utjeu na njegov razvoj u posljednjih je nekoliko desetljea takoer sve intenzivniji. Kako se taj oblik socijalnog ponaanja razvija i stabilizira prilino rano u djetinjstvu, velik je dio istraivanja usmjeren upravo na djeju agresivnost i njezin razvoj. I.

ODREENJE AGRESIVNOSTI I NJENE GLAVNE VRSTE

o

lat. aggredi = pristupiti nekome, navaliti

AGRESIVNOST je sloena pojava i stanje koje se motivacijskim emocionalno i akcijski manifestira kao nagon, srdba, ljutnja, neprijateljstvo, posezanje i napadanje na osobu, objekt, teritorij, skupinu i ire. Ona je biopsiholoko svojstvo osnovano na instinktu samoodranja i tenji k afirmaciji linosti; oituje se u inima napadanja na sve to spreava (ili bi moglo sprijeiti) zadovoljenje ivotnih potreba, ali i okrnjiti drutveni ugled, uspjeh, slobodu akcije, itd. Teorije agresivnosti 1) INSTINKTIVISTIKE TEORIJE predstavnici ove teorije agresivno ponaanje smatraju posljedicom razmjerno stabilnog biolokog pokretaa instinkta Znaajne struje:

PSIHOANALITIKA prema Freudu, ljudsko ponaanje odreuju instinkti ivota (Eros) i smrti (Thanatos). Ta dva suprotstavljena instinkta u neprestanoj su borbi za prevlast, a ljudsko ponaanje posljedica je te borbe. Djelovanje Thanatosa izaziva tenju za samounitenjem ili autoagresivnost, dok je prevlast Erosa razlog da se agresivnost usmjeri prema drugima. NEOANALITIKA pokuaj kompromisa izmeu instinktivistikih i sredinskih teorija (E. Fromm) ETIOLOKA Lorenz smatra da je agresija uroeni potencijal . Agresivnost objanjava nakupljanjem energije u neuralnim sreditima, to dovodi do eksplozije, bez obzira na vanjske poticaje 2) TEORIJE KOJE AGRESIVNOST OBJANJAVAJU REAKCIJOM NA ODREENU SITUACIJU

javljaju se sredinom 20. stoljea pod utjecajem biheviorizma

FA TEORIJA AGRESIVNOSTI agresivnost kao posljedica frustracije (Dollard, Doob, Miller)

1

NEOBIHEVIORISTIKA modifikacija F-A hipoteze, smatra se da odnos F-A nije izravan (Berkowitz)

3) TEORIJE SOCIJALNOG UENJA posredno oponaanjem agresivnog modela neposrednim potkrjepljenjem neki oblici agresivnog ponaanja se nagrauju viktorijansko uenje na osnovu promatranja aktivnosti drugih osoba (Bandura) 4) KOGNITIVNE TEORIJE strah je najea emocionalna reakcija na psihiku ili fiziku opasnost, a uobiajena reakcija na strah je bijeg ili agresivnost. to e pojedinac odabrati ovisi o njegovim intelektualnim procesima u kombinaciji s emocijama (Dodge & Huesman) 5) BIOLOKE TEORIJE predstavnici ove teorije objanjavaju agresivnost kao rezultat funkcioniranja odreenih bioloko-fiziolokih struktura ili promjena u organizmu (Hook).

Vrste agresivnosti Manifestacijski oblici agresivnosti vrlo su razliiti i kreu se od obinog zadirkivanja, izrugivanja, ignoriranja, do tjelesnog ozljeivanja, krvnih delikata, ubojstva i samoubojstva.

FIZIKA / VERBALNA razlikuju se s obzirom na nain izraavanja agresivnosti MANIFESTNA a) PRIMARNA neposredan fiziki napad

b) SEKUNDARNA ponajprije izraz straha, nastaje zbog dugotrajne frustracije

LATENTNA ovisi o podraljivosti ivanog sustava, meutim, vanjske e okolnosti odrediti hoe li se ona pojaviti u ponaanju osobe TIHA AGRESIVNOST odbijanje AUTOAGRESIVNOST a) SAMOPOVRJEIVANJE do 4. godine esto je i bezazleno (grienje, bockanje, upanje).

Kod starije djece pojavljuje se rjee, ali postaje ozbiljnije (gaenje opuaka na rukama, zarezivanje iletom ili noem). Neka djevca postaju autoagresivna ve samo zbog toga to su jako uzbuena preko boli koju sami sebi nanose ponovno mogu jasno opaati, a to ih doista moe i smiriti.

b) SAMOUBILAKI POKUAJI najee predstavljaju poziv za pomo, kanjavanje sebe ili drugih, igru, bjeanje od zastraujuih i nepodnoljivo bolnih okolnosti i ucjenjivanje okoline. Obavljaju se uzimanjem lijekova, otrim predmetima (rezanjem vena), skakanjem s visokih mjesta, vjeanjem i ubojitim orujem.

HETEROAGRESIVNOST usmjerena je prema drugima, ispoljava se kroz grienje, pljuvanje, psovanje, udaranje, muenje, krae, bjeanje, nasilje i, kod djece rijetko, ubijanje drugih EMOCIONALNA AGRESIVNOST usmjerena je prvenstveno nanoenju tete ili povrede drugoj osobi, a motivirana je snanim emocionalnim uzbuenjem INSTRUMENTALNA primarni cilj nije povreivanje nekog drugog, ve ostvarivanje nekog eljenog cilja POMAKNUTA AGRESIVNOST usmjerena je na nedune objekte, a ne na sam izvor frustracije; nastaje kada se zbog razliitih razloga ne usuujemo napasti izvor frustracije ili kada nam je on nedostupan REAKTIVNA AGRESIVNOST ponaanje koje se pojavljuje kao reakcija na situacijske uvjete, najee na provokaciju PROAKTIVNA AGRESIVNOST odsutnost provokacije ADAPTIVNA AGRESIVNOST nastaje zbog izloenosti nasilju i agresiji u djetetovoj okolini NEADAPTIVNA AGRESIVNOST pojavljuje se u vrlo ranoj dobi, a njen intenzitet i ozbiljnost s vremenom sve vie rastu I.

UZROCI I RAZVOJ AGRESIVNOG PONAANJA

2.1. Uzroci agresivnog ponaanja Teko je otkriti sve uzroke agresivnog ponaanja i zamrene odnose meu njima, naroito na tako sloenom polju kao to je ovjekova dua. Meutim, postoji niz faktora za koje se moe tvrditi da svakako predstavljaju potencijalna izvorita problema agresivnosti: 1) Nasljedni initelji pridonose razvitku agresivnog ponaanja, npr. u oblikovanju djetetova temperamenta. Dijete koje je vrlo aktivno sklonije je razvitku agresivnosti. Znatan utjecaj imaju i neuropsiholoke manjkavosti, te razine testosterona u krvi, kao i viak jednog mukog kromosoma kod nekih osoba (xyy). 2) Situacija u obitelji prema mnogima najvaniji faktor u nastanku djejeg agresivnog ponaanja. Odnosi se ponajprije na nepovoljnu emocionalnu klimu u obiteljima, posebno onih s niim socio-ekonomskim statusom, antisocijalnu linost majke ili oca, te brano nezadovoljstvo roditelja. Uzroci agresivnog ponaanja tiu se i odgojnog stila roditelja ako se roditelji ponaaju
3

agresivno, djeca e usvojiti njihov model; ako doputaju agresivno ponaanje, djeca e ga i razvijati. Zlostavljanje u djetinjstvu na emocionalnom planu rezultira potiskivanjem straha, bola, ponienja, dok na spoznajnom planu dijete moe zakljuiti da je agresivno ponaanje nain preivljavanja. 3) Situacija u drutvu posebice ratne okolnosti. Uzdrmane su sve vrijednosti i pravila, to se odraava i u koli i u obitelji. Rat i stresni dogaaji mogu se shvatiti kao niz opasnosti, prijetnji, ogranienja i frustracija, tj. niz dogaaja koji izazivaju negativne emocije i povisuju opu razinu pobuenosti pojedinca te tako poveavaju agresivnu motivaciju i vjerojatnost agresivnog reagiranja. Velika mogunost uenja agresivnih oblika ponaanja, praena poveanom tolerancijom takvog ponaanja, kao i poveanom spremnou na takvo reagiranje, mogui su mehanizmi kojima rat utjee na poveanje djeje agresivnosti. 4) Situacija u koli uenici strahuju od neuspjeha, od neispunjavanja oekivanja; prevelika zahtjevnost izvor je straha i nesigurnosti, a svaka ispitna situacija pridonosi napetosti, to moe generirati agresivno ponaanje. Agresivni potencijal donesen u kolu uveava se akademskim i osobnim neuspjesima, nekorektnim postupcima drugih, loom komunikacijom. 5) Suvremeni stil ivljenja loa prehrana (junk food) potencira rast adrenalina to pak utjee na agresivnost. Snane posljedice ima i nekontrolirani utjecaj medija istraivanja pokazuju da djeca, gledajui mnogo nasilja na TV-u, videu i raunalnim igricama, esto postaju agresivnija i manje suosjeajna sa rtvama nasilja. 2.2. Razvoj agresivnog ponaanja Prvi oblici agresivnog ponaanja pojavljuju se ve prije navrene godine dana ivota. U najranijoj dobi prevladava instrumentalna, direktna i fizika agresivnost (Caplan i sur.). Takvi se oblici agresivnosti s dobi postupno smanjuju i ustupaju mjesto verbalnoj, indirektnoj, interpersonalnoj, hostilnoj i osvetnikoj agresiji, koje poinju prevladavati u kolskom razdoblju. U kolskoj dobi dolazi do smanjenja ukupne koliine agresivnog ponaanja, emu u najveoj mjeri doprinose razvoj samoregulacije i s njome povezan razvoj inhibicije agresivnosti, te kognitivni razvoj i razvoj socijalnih vjetina. Ako dijete ipak ne naui nove naine ponaanja, ako ga u agresivnim ispadima okolina svjesno ili nesvjesno podrava, povremena agresija postat e s vremenom uobiajeni nain ponaanja.
4

2.3. Karakteristike agresivne djece Djeca sklona agresivnosti nesigurna su, nesretna, orijentirana iskljuivo na sebe i svoje potrebe. Imaju problema u percipiranju socijalnih situacija, uvijek se osjeaju ugroeno. Brzopleto donose zakljuke i ne trae dodatna objanjenja o situaciji pretjerana emocionalna uzbuenost tjera ih na akciju. Vee znaenje pridaju dominantnosti i osveti nego socijalizaciji, manje ih zanimaju posljedice. Takva djeca imaju izrazito nisku razinu samopotovanja i, prema istraivanjima Kendalla (1991.g.), naroito puno potekoa u odravanju pozornosti i pronalaenju socijalno prihvatljivog naina ponaanja. 2.4. Spolne razlike u izraavanju agresivnosti Neke agresivne reakcije imaju bioloki temelj jer mukarci i ene nemaju jednake potencijale, ali veliku ulogu imaju i posebnosti u odgoju jer se na drugaiji nain utjee na djevojice, tj. djeake. Iako u prve 2-3 godine ivota spolne razlike u agresivnosti nisu jae izraene, ve u predkolskoj dobi one postaju vrlo upadljive, dok su u kolskoj dobi jo izraenije. Djevojice su sklonije verbalnoj agresivnosti i decentnim oblicima agresivnosti (npr. izoliranje pojedinca), dok djeaci pokazuju upadljive oblike agresivnosti koji su ei, glasniji i odreeniji. 2.5. Stabilnost agresivnog ponaanja Istraivanja pokazuju da je agresivno ponaanje jedan od najstabilnijih oblika ponaanja. Ako postoji vremenska i situacijska stabilnost agresivnog ponaanja, tada moemo govoriti o agresivnosti kao osobini linosti. Velik broj istraivaa pokazuje da je agresija vrlo trajna osobina linosti koja se moe gotovo usporeivati s inteligencijom. Postoje takoer podaci da se stabilnost agresivnosti poveava s dobi, te podaci koji upuuju na meugeneracijsku stabilnost i prijenos agresivnosti. II.

NAINI POSTUPANJA S AGRESIVNIM PONAANJEM

Rad s djecom agresivnog ponaanja zahtijeva strpljivost, ustrajnost i kreativnost uz suradnju roditelja, profesora, pedagoga i uenika. Od osobite je vanosti pravodobna pedagoka intervencija, a da bi se postavila uinkovita pedagoka strategija, potrebno je otkriti etiologiju, tj. razmotriti pojavni tijek i oblik, istraiti uzroke agresivnosti. U praksi je primijeeno da se iza napadnih oblika ponaanja skriva tajna razina znaenja koju moramo protumaiti; napadni oblici uenikovog ponaanja zapravo su poziv u pomo, a svatko zove u pomo na svoj nain.

Pedagog odluuje o nainu rada nakon upoznavanja uenika, njegovog problema i uzroka koji ga izazivaju. Program rada za svakog uenika zaseban je i specifian i u svakom sluaju inzistira na suradnji s roditeljima, nastavnicima i razredom. Nakon upoznavanja roditelja i njihove situacije upuuje ih se u konstruktivno rjeavanje osobnih problema, po potrebi i u obiteljsko savjetovalite ili neku primjereniju ustanovu.

Kod postupanja s agresivnou kljuni su faktori:

osvijetenost i ukljuivanje svih rad u samoj koli zauzimanje jedinstvenog gledita u odnosu prema agresivnosti

rad s nastavnicima (inzistiranje na strunosti i strpljenju, ne na kanjavanju) rad u razredu rad s roditeljima rad sa samim uenikom na individualnoj razini Najvanije je potaknuti promjenu uenikova stava prema njemu samome kako bi spoznao samog sebe, osvijestio problem svog ponaanja i mogao ga korigirati i regulirati intenzitet. To se nastoji postii:

tehnikama izraavanja i kreativnog oblikovanja vjebama percepcije vjebama samokontrole i ustrajnosti vjebanjem sposobnosti uivljavanja i iskazivanja osjeaja vjebama oputanja komunikacijom i kontaktnim igrama pruanjem pomoi u pronalasku naina za prihvatljivo samopotvrivanje i njegovanje samopotovanja

Uitelji bi trebali proirivati svoje znanje o uzrocima posljedicama agresivnog ponaanja uenika jer neznanje moe biti uzrok njihove nespremnosti da u tekim situacijama postupe na pedagoki primjeren nain. Trebali bi poveavati samokontrolu, prepoznavati prve znakove emocija koje e se pojaviti izvan granice normalnoga i pronalaziti snagu u sebi da postupe, kad zatreba, i razumom i srcem i ivotnim iskustvom.

Roditelje treba pouiti o ulozi roditeljskih i obiteljskih uvjeta u modeliranju agresivnog naina ponaanja, da agresivnost ne suzbijaju agresivnou ve emocijama pozitivnog predznaka, prije svega razumijevanjem i tolerancijom, te o vanosti potrebe da uitelji i roditelji djeluju u istom smjeru prema prosocijalnom ponaanju.

ZAKLJUAK
Obiljeja linosti, obiteljske prilike, neuspjesi u koli, nain provoenja slobodnog vremena, vrnjake skupine, dobna supkultura, ivotna okolina i ire drutvene okolnosti sve su to faktori koji ine potencijalne uzroke drutveno neprihvatljivog i nasilnikog ponaanja, a upravo ta sloenost uzroka agresivnog ponaanja ukazuje kako je problem nasilja teko otkriti, kontrolirati, pa tako i lijeiti. Vano je rano uoiti potencijalne oblike poremeena ponaanja i pravilno i senzibilno se odnositi prema njima, posebice od strane roditelja i uitelja koji su djetetu u toj ranoj dobi najblii. kola svojim odgojnim postupcima moe puno pomoi na otklanjanju porasta agresivnosti, stvaranjem poeljne pedagoko-psiholoke klime za zdrav rast i razvoj djece i mladih. Davanjem vanosti i mogunosti izbora sadraja koji e zadovoljiti interese uenika pridonijet e se smanjivanju agresivnog ponaanja prema sebi, vrnjacima i stvarima. Da bi negativna energija svakodnevnog ivota pokrenula pozitivan pristup ivotu, potrebno je okupiti cjelokupno drutvo i u takvom okruenju raditi na uspostavljanju ravnotee i strpljenja u suodnosima. Sve to trebalo bi biti popraeno veim suglasjem rijei i djela odraslih jer nema rjeavanja problema agresivnosti djece bez rjeavanja cijelog niza pitanja kvalitete ivota ljudi u drutvu.

LITERATURA
1. Laplanche, J. & Ponfalis, J.B.: Rjenik psihoanalize, Naprijed, Zagreb, 1992.g. 2. Psihologijski rjenik,uredio: B. Petz; Prosvjeta, Zagreb 1992.g. 3. Klain, E. i suradnici: Psiholoka medicina, Golden Marketing, Zagreb 1999.g. 4. Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, sv. 1, Zagreb 1977.g. 5. Psihijatrija, uredio: D. Kecmanovi; Medicinska knjiga, Beograd Zagreb 6. Agresivnost (nasilje) u koli, uredio: H. Vrgo; Hrvatski pedagokoknjievni zbor, Zagreb 1999.g. 7. Raundalen, M.: Agresivnost: prirunik za savjetnike roditelja, Udruenje Djeca prva, Zagreb 1998.g. 8. Haug Schnabel, G.: Agresivnost u djejem vrtiu, Educa, Zagreb 1997.g. 9. Kereste, G.: Djeje agresivno i prosocijalno ponaanje u kontekstu rata, Naklada Slap, Jastrebarsko 2002.g.

SADRZAJ ODREENJE AGRESIVNOSTI I NJENE GLAVNE VRSTE

Teorije agresivnosti Vrste agresivnosti str 1 str 1 str 2 str 3 str 5 str 5 str 5 str 5 str 7

UZROCI I RAZVOJ AGRESIVNOG PONASANJA

Karakteristike agresivne djece Spolne razlike u izraavanju agresivnosti Stabilnost agresivnog ponaanja NAINI POSTUPANJA S AGRESIVNIM PONAANJEM ZAKLJUAK