Anika Makovac Mentor: dr.sc.

Biljana Kai Kolegij:Spolni i rodni identiteti

27. kolovoz, 2012.

Subjekti spola/roda/udnje
(seminarski rad)

1.UVOD

itajui djelo Nevolje s rodom autorice Judith Butler promijenila sam svoja razmiljanja i shvaanja spola, roda, seksualnosti i jezika. Usprkos njenom prepotentnom akademskom stilu pisanja zbog kojeg je esto prozivana, uistinu sam uivala itajui njeno djelo, a i upravo navedeni stil slui konstantnom ponovnom isitavanju i osigurava potpunu itateljevu pozornost. U ovom seminaru baviti u se analizom i kritikom prvog poglavlja navedene knjige , a upravo nas autorica potie da iznova preispitujemo ve shvaeno te da dovodimo autoritete u pitanje. U ovom poglavlju ona se dotie temeljnih postavki koje okruuju i tvore sam subjekt, govori o ulozi i ciljevima feminizma danas i prijeko potrebnoj transformaciji kroz koju feminizam kao pokret mora proi kako bi se prilagodio zahtjevima koji proistiu iz novih saznanja na podruju rodne/spolne tematike.

2.RAZRADA 2.1. SUBJEKT I MO

Feminizam je, kao to znamo, pokret nastao u devetnaestom stoljeu i cilj mu je bio uvesti ene na politiku scenu te borba protiv patrijarhata i rodne neravnopravnosti. Suvremena feministika kritika danas ima sline ciljeve, iako je od zaetka pokreta do danas prolo dvijestotinjak godina, poloaj ene u mnogim dijelovima svijeta nije nita bolji no onda. No tada je postojao univerzalno feministiki subjekt koji je bio razlog za borbu te ga je podupirao vrsti enski identitet, danas kada znamo da je identitet fluidan, trebaju nam nove postavke i naini djelovanja unutar feministikog pokreta. Butler nam prikazuje da subjekt da bi ga se takvim shvaalo, mora ispuniti odreene uvjete poopivosti . Pretpostavka da mora postojati vrsti, nepromjenjivi identitet ene koji je zajedniki svim kulturama, sama po sebi je paradoks, ali sve vie postaje postaje politiki problem. Butler se referira na Foucalta koji ukazuje na prijetnju juridikog sustava moi koji subjekte konstruira preko osi dominacije , tradicionalno nameui muke subjekte( vidljivo u rijenicima)1kao primarne. Na taj nain se bilo kakav prosvjed protiv takvog poretka automatski smjeta na niu razinu od one na kojoj se nalaze centri moi. Upravo ovdje nailazimo na problem, jer su ak i centri moi unutar samog feministikog pokreta levelirani. Na Zapadu ene formalno jesu jednake mukarcima, imaju pravo glasa, miljenja i slobodu kretanja (stoga ne moemo tvrditi da je tlaenje ena univerzalna pojava koja je sadrana u patrijarhatu kao takvom koji je zajedniki svim kulturama) te je jaz izmeu takve ene i one kojoj su uskraena njena prava, izgleda sve vie, nepremostiv. Postavlja se pitanje je li uope mogue takve razliite svjetove i razliite probleme spojiti u jednu poopenu definiciju
1

Bori,R., enski identitet u jeziku

ene, u ije ime treba govoriti, u ije se ime boriti, kako stvoriti njen ideal, te da li je dovoljno samo biti enom da shvatimo onu Drugu? Tu dolazimo do jo jednog problema, a to je izrabljivanje ena Treeg svijeta u raznim kampanjama protiv nasilja, te se feministkinje Zapada ovdje nalaze u svojevrsnoj ulozi kolonizatora, ne orujem, ve idejama ; za Trei svijet uvodi se generalizacija da je barbarski i nazadan, i tako se postie suprotan uinak od osvijeivanja o problemu, jer se stie dojam da je to tamo kod njih, a ovdje kod nas toga nema. Moramo se suoiti s problemima zlostavljanja i diskriminacije u vlastitom okruenju i nazivati stvari njihovim imenom kako bismo postali svijesni problema te da na koncu i djelujemo. Feministkinje upadaju u zamku i tlaitelja i kolonizatora te si uzimaju za pravo da one same kao Druge konstruiraju ene Treeg svijeta kao Druge Druge. Zato se uope namee ideja o jedinstvenom idealu ene kad je svaka od njih posebna i jedinstvena, feministiki pokret se mora zapitati da li takvim nastojanjima o objedinjavanju i generaliziranju postaje dio maine protiv koje su se nekad/sad borile. Autorica nas smjeta u fazu postfeminizma i tvrdi kako je nemogue na globalnoj razini nai jedan problem ( od mnogih naina tlaenja s kojima se suoavaju ene raznih kultura) oko kojeg bi se feministika stvar okupila, ve je potrebno da odustanemo od ustrajanja za nalaenjem nekog poopenog temelja za borbu, jer takav onemoguuje primjenu u stvarnim situacijama. Pitanje subjekta i kritike je ovdje od kljune vanosti jer ako je subjekt kao to smo rekli konstruiran unutar mukog juridikog sustava moi, koliko ansi za uspjeh imaju enske kritike ako su sva pravila usmjerena protiv njih, stoga nas Butler upuuje da moramo to hitnije sve zajedno raditi na dekonstruiranju centara moi.

2.2. SPOL /

ROD

Kako bismo razumijeli problematiku roda i spola kao danih aspekata subjekta moramo shvatiti nain njihove konstrukcije. Autorica se u prvom poglavlju koristi Foucaultovim tezama o seksualnosti, prema njemu spol je drutveni konstrukt. Foucault svoju tezu podupire tvrdnjom da tijelo nije seksualizirano samo po sebi, nego ga takvim ine kulturni procesi koji se koriste seksualnou kako bi proirili i odrali odnose moi. Butler na rod i spol gleda kao na kulturalnu izluevinu i oruje pomou kojeg se spolno tijelo objanjava kao preddiskurzivno i predkulturalno. Zahvaljujui najslavnijem citatu Simone de Beauvoir enom se ne raa, enom se postaje Butler je ostvarila novi smjer u razmiljanjima o razlici izmeu roda i spola. Dakle, enom se ne raa, nego postaje u danim kulturim i politikim te povijesnim okolnostima i mogunostima. Rod je kulturno konstruiran i nije uzrona posljedica biolokog spola, po njoj rod je u biti performans, svojevrsna predstava odnosno ono to kao drutveno konstituirani subjekti inimo u trenutnom kulturnom kontekstu te identitet koji nikako nije univerzalan i nepromjenjiv. Butler tvrdi da spol odnosno binarna suprotnost mukarac-ena nije prirodna injenica ve kulturna konvencija i performativna kategorija. Kategorija roda mogua je samo u

heteroseksualnom okviru, spol se pak uvrijeeno definira pomou genitalnih razlika izmeu ena i mukaraca, a njihova zajednika funkcija je svedena na ivotinjsko produljenje vrste, koje naalost daje oslonac upotrebi izraza prirodno, Wittig tvrdi kako takva postavka i jest ono to nas prisilno odrava unutar heteroseksualne matrice i ideje o binarnosti spolova. Kroz povijest nam se namee norma biologija je sudbina, koja kao drutveni konstrukt postaje zakonskom i zdravorazumskom , postavlja se pitanje determiniranosti subjekta zbog kulturalnog djelovanja nad njime, koliko prava polaemo na vlastita tijela koja na ovaj nain ispadaju poput praznog lista papira po kojem drutvo/ kultura ispisuje odreena odabrena i uvrijeena kulturna znaenja.

Butler odbacuje takve materijalne ili bioloke elemente nune za konstrukciju identiteta. Te proiruje Foucaltovu tezu i ustvruje, da je i rod, isto kao i spol drutveni i kulturalni konstrukt to nas dovodi u poziciju u kojoj razlike izmeu spola i roda , nema. Da je drutvo sposobno spol i rod iskonstruirati pokazuje se na primjeru fenomena virdina koji je zabiljeen upravo na podruju Balkana. U situacijama nedostatka mukog potomstva Virdina se zavjetuje na celibat, poprima/imitira fizike karakteristike mukaraca , dobiva muko ime, ponaa se poput mukarca i ismijava ene, nosi oruje i ide u rat, sudjeluje u mukim skupovima i sijelima i to je najbitnije, ima gotovo sva javna prava mukarca, u inae strogo patrijahalnim drutvima . Primjer koji navodi Butler iz Foucaltova djela govori nam o tome kako sve vrste 'rodnih ideniteta' koje se ne prilagoavaju normi heteroseksualne matrice predstavljaju se i doivljavaju kao ..razvojni neuspjesi i logike nemogunosti.... Upravo je sluaj Herculinea Barbina,

hermafrodita iz 19. st. iz Francuskoj takav primjer, on nadilazi samu tjelesnost, razliku izmeu spola/roda i spoznatljivosti/raspoznatljivosti. Prema Foucaultu, Barbin je neobjanjiv/a unutar medicinsko-legalnog diskursa normativne heteroseksualnosti te njegova spolnost onemoguuje stvaranje stabilnog identiteta. Razmjeri nedefiniranosti Barbina unutar uvrijeenih matrica heteroseksualnosti, potencirana je i njegovom biseksualnou. Ono to Butler predlae kako bi razrijeila zavrzlamu oko heteroseksualizacije jest smjenjivanje falogocentrizma i time postavlja prislinu heteroseksualizaciju na vrh planine uzroka rodnog tlaenja .

2.3.Metafizka supstancije
Metafizika supstancije predoava nam osobni identitet i njegov kontinuitet kao konano obiljeje. Pitanje koje se postavlja jest to je to identitet,kako prepoznajemo svoj, je li on onaj ideal koji zamiljamo ili ono to uistinu jesmo? Subjekt nema stabilan identitet jer se mi konstantno mijenjamo i razvijamo (ili nazadujemo), moemo samo pretpostaviti u kojoj mjeri na nas utjeu normirani binarni parametri spola, roda i spolnosti, u koje je poeljno da se uklopimo. Kao to je ve navedeno heteroseksualizacija je najvanija regulacijska praksa koja onemoguava djelovanja u kojima rod izlazi iz spola i u kojima je udnja usmjerena prema asimetrinom svojstvu. Kao to smo ve vidjeli na sluajevima Herculinea Barbina i Virdina spolni i rodni identiteti su na razne naine pregovorljivi i ovisni o kulturnim i drutvenim situacijama i postavkama, konstrukt spolnosti u ovim primjerima je ili neovisan o fizikom spolu ili pak zbunjen od strane istog. Feministika teoretiarka Simone de Beauvoir u Drugome spolu implicira enski spol kao unaprijed definiran, ne biolokom ve drutvenom definicijom, te prikazuje shvaanje sebe kao ene, formirano pod utjecajem okoline. Ona kae enom se ne raa enom se postaje ime naglaava da je kategorija ena promjenjivo kulturno postignue te da se nitko ne raa s rodom ve da je on steen, dok je po njoj bioloki spol nepromjenjiva injenica. Kao i za Simone de Beauvoir ovo poistovjeivanje ena sa kategorijom spola oznaava svoenje ena kao subjekata na njihovu tjelesnost to rezultira uskraivanjem moi i autonomije koja onda pripada iskljuivo mukarcima. Wittig poput Butler poziva na dekonstrukciju, ali se ograniava na dekonstrukciju spola i pojanjava da je cilj te dekonstrukcije da ene dobiju status univerzalnog subjekta. Kao pozitivan primjer izdvaja lezbijke kao hrabre pionirkinje koje su se ospjele osloboditi stega spola, izdvaja ih kao trei rod. Lacan pak spolnu razliku odbija gledati kroz prizmu

jednostavne binarnosti. Za njega kategorija spola je uvedena prohibitivnim zakonima koji proizvode kulturalno spoznatljive rodove, tvrdi da je muki subjekt fiktivna konstrukcija dok ensko niti nije obiljeje subjekta, on ensko negira kao rod. Time nas uvodi u mizogeni muki jezik,ali i znanstvene institucije koje su do kraja 20.stoljea bile mjesto iskljuivo za bijele mukarce, u kojem je enski nesubjekt znak nedostatka oznaenog simbolikim nizom jezinih pravila koja stvaraju spolnu razliku. Jedan od naina dekonstrukcije kojim se bavi Judith Butler jest i dekonstrukcija mizogenog jezika. Lacanova uenica Luce Irigaray tvrdi da je enski spol toka jezine odsutnosti, nemogunost gramatiki odreene supstancije. Ona smatra da postoji samo jedan spol, muki , koji se razvija preko proizvodnje Drugog koje namee enama, ena se nikada ne moe shvatiti kao subjekt jer je ona feti predstavnitva i kao takva nepredstavljiva, ona je samo smicalica pomou koje se definira mukost.

3.ZAKLJUAK
Tijelo moemo promatrati kao cjelinu psihikog, organskog i kulturnog djelovanja. Zbog tog sveobuhvatnog poloaja, tijelo moe biti termin kojim e se uzdrmati tradicionalno razmiljanje u dihotomijama i stvoriti neki novi okvir u kojima e biti radikalno drugaije shvaanje spola i njegove materijalnosti. Danas je pak zbog napretka suvremene tehnologije i medicine mogue fiziki izmijeniti navodno, nepromjenjivi, spol. Operativni zahvati i hormonska terapija omoguili su promjenu spola. U skladu s time, poto spol gubi svoju konstantu, jo je tee teorijski odrediti razliku spola i roda. Judith Butler smatra se najvaniom teoretiarkom za preispitivanje takvog razlikovanja roda i spola. Ona dekonstruira tri vrlo vane binarne opozicije: muko i ensko kao spolne kategorije, mukost i enskost kao rodne kategorije, i naposljetku samu konceptualnu distinkciju rod/spol. Kontroverza koja ih okruuje i argumenti o kojima smo raspravljali na satu i o kojima itamo u ovoj knjizi ne donose neke zaokruene stavove, ve nam pomau da konstantno otvaramo nova vrata i postavljamo nova pitanja, da shvatimo kako konstruiranje nije odgovor, a dekonstrukcija konstruirane heteroseksualne matrice mogue rijeenje, ali postavlja se pitanje to nakon dekonstrukcije postojeeg poretka, gdje nai nova rjeenja, moda je upravo na nama kulturolozima da razmislimo o tome. Mogu samo zakljuiti da spol i rod nisu apsolutni, ve su povijesno, kulturno i individualno promjenjiva kategorija. Biti enom ili mukarcem, ne predstavlja nita vjeno, konkretno ili jo manje prirodno. Karakteristike koje odreuju mukost ili enskost simboliki su uspostavljene te drutveno posredovane kroz obitelj, kolstvo, znanost, medije, politiku i najdulje kroz religijske vrijednosti i dogme. Nuno je da shvatimo da trebamo i moemo govoriti o vie rodova/ spolova jer to to priznajemo i poznajemo samo dva spola zapravo je problem naeg drutva i kulture.

4.literatura
Bori,Rada., enski identitet u jeziku Butler, Judith. Nevolje s rodom. Zagreb, enska infoteka, 2000.

Michel Foucault (1994b): Znanje i mo, Nakladni zavod Globus/ Filozofski fakultet, Zavod za filozofiju, Zagreb