ANATOLIJA I HETITI

Anatolija je azijski dio dananje Turske (gr. anatole = istok). Ona je od najstarijeg doba prolazni put za seobe razliitih naroda i dobavlja bakra (prijeko potrebnog u mezopotamskoj kulturi). Tu je ivio seljaki narod koji je postao sjedilaki ve u 6.tis.p.Kr., no bio slabo otvoren prema novostima. Kulturni napredak je sveden na useljavanje i s time povezanom vladavinom stranog gornjeg sloja. Dok je na zapadnoj obali cvala trojanska kultura, unutranjost Anatolije pokazuje drugi razvoj. U zadnjim stoljeima 3. tis.p.Kr. nastaju gradska naselja napredna metalna tehnika, neobini pogrebni rituali upuuju na strane utjecaje. Postoji povezanost izmeu pogrebnog rituala iz kneevskih grobova u Alaa Hyku i Horoztepeu i kraljevskih grobova u Uru; no kneevski grobovi pokazuju tipino anatolski karakter. Groblja u Anatoliji se sastoje od pravokutnih jama u zemlji u koje se mrtvi pokapaju sa skupocjenim prilozima. Grobnica je uokvirena kamenjem , prekrivena drvenim gredama i posuta zemljom. Kneevski grobovi su vrlo slini grobu u Majkopu na Kavkazu; ukazuju na jedake ivotne navike. Nosilac te kulture u centralnoj Aziji je bio narod Hata. Imali su svoj jezik i u predhetitsko doba su bili udomaeni u Anatoliji. Kneevski grobovi Obiluju zlatnim posuem. Ukraeni su geometrijskim arama koje su izraene tehnikom iskucavanja. Oblik i dekor posuda su preuzeti iz starijih keramikih oblika. Tu su i bakrena zrcala (imala u udubljenju srebrnu plou), srebrni eljevi, zlatne fibule, nakit. Karakteristini su stijegovi u obliku ploa ili ivotinja. ivotinjski stijegovi su predstavljali ujelovljenje bogova, dok su ploe simbolizirale sunce ili svemir. Grobnim prilozima iz Alaa Hyka pripadaju i glineni i mealni idoli (priivani na sveeniku odjeu). Najbolji primjer je bronani kipi majke s djetetom iz jednog groba u Horoztepeu. Pojavljuju se trojanski vrevi s dvije ruke, karakteristina je i viebojna keramika. Peatnjaci sa geometrijskim arama upuuju na dodire s mezopotamskim kulturama. Tipina su gradska naselja koja su dobro utvrena.

HETITI (nakon 2000.p.kr.)

Rano hetitsko razdoblje Tragovi nasilnog razaranja oko 2000.p.kr. upuuju na invaziju koja je povezana s prvom indoevropskom seobom. Useljenici su bili Hetiti, koji su govorili jednim indoevropskim jezikom a domovina im je bila sjeverno od Kavkaza, zapadno od Kaspijskog mora. Hetiti su se brzo prilagodili novom zaviaju i postojeim prilikama, pa su nosioci nove kulture koja je nastajala bili Hetiti i Hati. Iz tog vremena potjeu i prva pismena svjedoanstva. S Hetitima poinje povijesno razdoblje u Anatoliji. U tom razdoblju trgovci su bili Asirci, koji su izvozili tkanine i kositar, a uvozili bakar. U arhivima Kania (Kltepe) naeno je tisue ugovora, pisama i isprava pisanih klinovim pismom. Faktorija je leala neto izvan zidina Kania. Prva hetitska dinastija Asirske tablice naene u Kaniu spominju ime Pitane, hetitskog kralja od Kusare i njegovog sina Anitu. Oni su nastojali stei vrhovnitvo nad gradskim dravama sredinje Anatolije kojima su upravljali hatski knezovi. Anita je razorio Hatusu i bacio na nju prokletstvo. Umio je zadobiti vrhovnitvo nad malim gradskim dravama (Calpa, Salativara i Buruanda). Umjetnost i graditeljstvo Najvanija nalazita su Kani, Aliar i Bogazky.

Povijesni dokumenti tog vremena dokazuju da je knez Pitana postigao prevlast. On je osvojio grad Nesu, svladani knez tog grada izgubio je prijestolje, a odnjete su i slike gradskih bogova. Kasniji hetitski tekstovi spominju Nesu kao novu Pitarinu rezidenciju. Karakeristini su novi polikromni tipovi keramike koja je samo dijelom izraena na lonarskom kolu. Kapadokijska keramika pkazuje samo strogo geometrijske ukrase i raena je rukom. To su jednobojne posude ivotinjskog oblika iz kojih se pilo. Kltepe keramika se razvila iz kapadokijske, ali je izraena na lonarskom kolu. Ukrasi su valovite linije. Oblici domae hatske keramike su tipini vitki vrevi otrih profila s dugim kljunastim izljevkom. Glina je fino razmuljena, a povrina tamnocrveno polirana. Brojni su idoli od olova, te zlatni i bjelokosni kipii bogova koji sjede. Velike plastike tog doba nisu ouvane. Na peatima, od kojih su mnogi zlatni, ima prikaza ivotinja. Graevina u Kaniu nam otkrivaju podatke o hetitskom graditeljstvu. To su monumentalne graevina s jakim kamenim temeljima i komadima zidova poput potpornjaka. I zidovi su bili kameni (vjerovatno ostaci hramske graevine). Jedna palaa u Karatepeu pokazuje slian nain gradnje. Imala je dva kata. Gradski zidovi u Aliaru i Karatepeu pokazuju gradnju zidova u kalupu (vidi se na kasnijim utvrdama Hatuse). Jednokatne stambene kue imaju vie prostorija (do 5), a u njima se nalaze lijepo ureena ognjita. Ulice su veinom poploene i kanalizirane. Stara hetitska drava (1680.(ili 1650.).-1460.p.Kr.) Smatra se da je kralj Labarna (1680.-1650. ili 1650.-1620.p.kr.) osniva stare hetitske drave. Za koju znamo po tzv. Telipinuovom textu. U toj ispravi pria se i o dogaanjima koja su se zbila 4 ili 5 generacija prije Telipinua. Kralj Labarna i njegovi sinovi i roaci su snanom rukom pobijedili neprijateljsku zemlju. Kao sljedeeg kralja Telipinu spominje Hatuilija I. , no vjerovatno je to bio samo Labarnin nadimak, jer je on obnovio Hatusu i uinio je svojom rezidencijom. Za njegove vladavine dravne granice su se protezale preko Arcave do Sredozemnog mora. Prodiranjem iz anatolske visoravni rema trgovakim sreditima sjeverne Sirije i prema obalnim gradovima u Iskenderunskom zaljevu, vlast hetitske drave nije se samo prostorno proirila. Anali priaju o osvajanju Alalaka, o vojni protiv Urua o prijelazu preko Eufrata. Pod kraljevima Murilijem I. (1620.p.kr.) i Hantilijem I. (1590.p.kr.) stara hetitska drava je postigla za kratko vrijeme svoje najvee proirenje. Murili I. je prolazno 1595.p.kr. osvojio Babilon i pomou Kasita sruio Samsuditanu, zadnjeg kralja dinastije Hamurabi. Granicama drave su zaprijetili Mitani i Hiksi. Kasitski kralj AgumII. ve je 1594.p.kr. u Babilonu stupio na vlast. Hantili I. nije mogao zadrati Siriju u svojem posjedu. Na sjeveru Anatolije prodrli su Kake u matino podruje hetitske drave. Hantili I. je ubijen za vrijeme dvorskih intriga plemikih porodica. Razdoblje pobuna i zavjera je zavrilo kad je oko 1525.p.kr. na prijestolje stupio Telipinu, koji je nastojao reformom nasljednog prava okonati razdoblje intriga i dvorskih umorstava i tako spasiti zemlju. Njie mogao sprijeiti raspad drave. Umjetnost i graditeljstvo Moe se ustanoviti daljnji razvoj tehnike, ali ni u keramici, ni u graditeljstvu, a ni u sitnoj plastici nema novog stila. Ritoni su postali umjetniki savreniji, a za razliku od onih iz prethodnih perioda pokazuju naturalistiki stil. Velika hetitska drava (1460.-1200.p.kr.) U Hatusi je na prijestolje stupio Tuthalija (1460.-1440.p.kr.) vladar nepoznata porijekla, praotac hetitske dinastije koja je vladala sljedeih 250 godina. U to je vrijeme najmonija drava bila drava Mitana. Hiksi i Mitani su ugroavali granice, dinastiji je trebalo pola stoljea da sredi politiki mete.

Tad je na prijestolje doao Supiluliuma I. (1375.-1335.p.kr.) i hetitska drava je dola do punog razvoja. Njegov sin Muruli se istaknuo jo kao princ osobitim vojnikim zaslugama. Supiluliuma I. bio je osniva velike hetitske sile koja je u to vrijeme bila ravnopravna Egiptu i Babiloniji. Prvi pohod u dravu Mitana nije uspio; Supiluliuma je sklopio ugovor s mitanskim kraljem Artatamom, no to ga nije sprijeilo da povede drugi rat kad je vojska ojaala. Hetitskim vazalom je postao i Sarupsi od Nuhasea sa svojom malom dravom (izmeu Eufrata i Hamatha). Za vrijeme rata protiv mitanskog kralja Tuarte Supiluliuma je preao preko gornjeg toka Eufrata i pod svoju vlast podvrgnuo Halpu (Alep), glavni grad drave Jamhad, a i neke junije poloene drave. Velikom kralju se pridruio i Nikmadu II. od Ugarita. Supiluliuma je bio u ivahnj korespondenciji s Egiptom. Nakon ubojstva Tuarte dolo je do borbi za njegovo prijestolje. Mativaca je prebjegao hetitskom kralju, kojeg je Supiluliuma privezao uz dinastiju vjenanjem s jednom princezom. 1335.p.kr. Supiluliuma je umro u Hatusi od kuge. Njegovi nasljednici su nastojali svoju valst proiriti prema jugu, pa je pod Muvatalijem (1306.-1282.p.kr.) dolo do oekivanog razraunavanja s Egiptom u kome je vladao Ramzes II. Muvatali porazio egipatsku vojsku u blizini Kadea na Orontu. Zatim je prolo jo 15 godina do konanog mira bitnog za Hetite. Taj je mir osnaen Ramzesovom enidbom za jednu od kerki Hatuilija III. (1280.-1250.p.kr.). Nakon smrti Hatuilija III. zapoeo je lagani raspad hetitske drave. Njegovom nasljedniku Tuthaliji IV. (1250.-1220.p.kr.) opasan protivnik je postala Asirija pod TukultiNinurtom I. Pod njegovim sinom Arnuvandom (1220.-1190.p-kr.) doo je do potpunog sloma zbog invazije pomorskih naroda, koji su preplavili zapadnu stranu Bliskog istoka. Umjetnost Za vrijeme velike drave hetitska umjetnost je procvjetala. Teite je bilo na monumentalnoj arhitekturi i velikoj plastici. U hatusi je otkopano 5 hramova. Naeno je mnotvo glinenih ploica, ostataka knjinice. Za hetitsko graditeljstvo je karakteristina asimetrija graevina i primjena etverokutnih stupaca kao potpornjaka. Slikom Hatuse vlada zamak Bykkale. Gradski zidovi utvrda iz tog doba vrlo su jaki, a njihov se tok prilagouje i najteem terenu, te su strateki vrlo dobro sluili za utvrenje. U likovnoj umjetnosti najvaniji su reljefi velikog formata. U svetitu u Yazilikaji isklesane su u grupi stijena slike koje su karakteristine za to razdoblje. Sredinja scena prikazuje hetitske bogove (boga oluje, boga neba i ensku glavnu boicu). Na stijeni manje komore je povorka 12 bogova. Na tom je reljefu 2 puta prikazan kralj Tuthalija, pod ijom vladavinom je svetite i nastalo. U reljefnoj ujmetnosti ikonografske pojedinosti su svugdje jednake. Vjera Za hetitsku vjeru je karakteristian velik broj bogovakoji nisu stajali u vrstojmeusobnoj povezanosti. Veina bogova je predstavljala utjelovljenje prirodnih sila. Glavni je bio olujni bog Hatuse, kojeg je simbolizirao bik, a prepoznatljiv je po znaku munje. Njegova ena, glavna boica Arina, bila je boica Sunca. Kralj je ujedino bio i veliki sveenik. Nakon njegove smrti oboavali su ga kao boga i prinosili mu rtve. Pismo Hetiti su se sluili babilonskim klinovim pismom koje su upoznali tijekom 18. i 17.st.p.kr. Tim pismom su uglavnom pisani ugovori i dopisi s inozemnim silama, s Egiptom, Babilonijom, Asirijom i dravom Mitana; uvijek je na akadskom jeziku koji je tada bio gl. diplomatski jezik. Religiozni textovi su pisani na 3 indoeurposka dijalekta: nesijskom (pravi hetitski), luvijskom i palajskom. Hetiti su razvijali i hijeroglifsko slikovno pismo koje je poznato iz natpisa na stijenama i iz peata. To pismo su nakon raspada hetitske drave prihvatile gradske drave u Siriji.

Novohetitska epoha (nakon 1200.p.kr.) Nakon pljakanja Hatuse i zaposjednua itavog srednjoanatolskog podruja od strane Pomorskih naroda, napadai su pokrenuli struju bjegunaca koji su zbog geografskih prilika bili prisiljeni traiti put prema jugoistoku. Tako su se bjegunci iz sredine hetitske drave pomjeali s luvijskim Hetitima (na sirijskoj granici). Od tada su se Hetiti grupirali u malim dravama, pri emu su gradovi Malatija i Karkemi imali istaknuti poloaj. Tu su bili i Sam'al s glavnim gradom Zincirlijom u gorju Taunus i Gurgum s glavnim gradom Marasom, dok su Luvijci imali utjecaj u ravnici Amqei u Hami. Niz kraljeva tih kneevina u 9.st.p.kr. je nosilo imena koja podsjeaju na znamenite hetitske kraljeve u 2.tis.p.kr.: Sapalulme, Luburna, Katuril, Mutalu. U posljednjoj etvrtini 8.st.p.kr. Asirci su unitili zadnje ostatke hetitskog naroda i pri tom sve to je podsjalo na njega. U hetitske kneevine su prodirali Aramejci i Feniani. Feniani su imali utjecaj na posthetitsku civilizaciju, to se najvie osjea u umjetnosti. Aramejci su bili grupa nomada koja se bavila stoarstvom i koji su izmeu 14. i 11. st.p.kr. u sjevernoj Mezopotamiji naselili razliita mjesta. U Sam'alu, Hami, Alepu, a u blizini Til Barsipa su osnovali kraljevstvo Bit-Adini. Od najveeg znaaja je aramejski jezik koji je kasnije postao asirski i babilonski diplomatski jezik. Umjetnost Prilino su bili omiljeni bit-hilani, tipine sjevernoasirske graevine. Upola semitske, a upola hetitske bit-hilane prepoznajemo po konstrukciji zabatnog poratla kojeg nose 2 ili 3 stupa. esto se nalaze reljefi i to najvie na vratima. U Sam'alu je naen reljef Bar-Zakaba s njegovim pisarom. Taj reljef pokazuje trei i posljednji stil hetitske umjetnosti; karakteristina je aramejska odjea. To je tzv. aramejska stilska epoha (850.-700.p.kr.). Pri kraju te epohe se moe prepoznati feniki utjecaj, posebno na motivima slika koje se vrlo razlikuju od slika na drugim reljefima (reljefi iz Karatepea). Red stilskih epoha novohetitskog razdoblja zapoeo je tradicionalnim stilom na koji je utjecala hetitska plastika iz doba cvata drave (1050.-850.p.kr.; kultni reljefi iz Malatije i Karkemia). Paralelno s aramejskom epohom je trajala epoha tzv. asirskog stila. Tematska slinos s aramejskim je uoljiva na lovnim prizorima (lov na lavove). Vjera Aramejci su imali velik udio u razvoju sirijske vjere. Moni bog oluje Hadad je uivao velik ugledu aramejskim i sirijskim gradovima, pa ak i izvan njih. tovali su ga i Kanaanci. Njegov enski partner je bila Atargatis, boica ljubavi i plodnosti. Hetiti su Hadada nazvali Teub, a Rimljani su mu konano dali ime Jupiter. U zincirliju ga nalazimo na jednom natpisu kao Ba'ala vode.