2

Robert
Lomas
Tesla -
covjek
koji je
izumio
dvadeseto
stoljece
ZaboravIjeni
genij eIektriciteta
s engleskoga prevela:
Alma Keser-Brozovic
3
sadrzaj:
6 ZahvaIe
7 ProIog: Pocetak koji obecava
15 1. Predodreden za svecenika
24 2. Mala teorija sa dugorocnim posljedicama
32 3. Americki humor
41 4. Neka bude svjetlo!
49 5. Nerazumni covjek?
60 6. Stari Sparky
71 7. Vidimo se na sajmu
83 8. Zauzdati slapove Niagare
91 9. Rezonancija i radio
104 10. Bog munje
119 11. Energija koju ne prenose elektricni vodovi
"Novo i slavno doba za ljudski rod!"
130 12. Turbina, Nobelova nagrada i Edisonova medalja
143 Pogovor: Strogo cuvana tajna prepustena zaboravu
155 Literatura
157 O autoru
Nikola Tesla 1856.-1943. (u dobi od 35 godina)
5
Posveceno Elaine Ann, zbog njenog strpljenja, podrske i ohrabrivanja.
6
ZahvaIe
Ova knjiga nije napisana da bi bila znanstvena rasprava jer sam htio
napisati lako citljivu pricu o Nikoli Tesli. On je zaboravljeni junak
elektrotehnike i zasluzuje da ga se pamti. Nisam stavljao napomene o
ljudima koji su pomagali dajuci mi inIormacije i savjete, ili o knjigama,
casopisima i novinama koje sam koristio. Ipak, izuzetno sam im zahvalan.
Posebno bih zelio zahvaliti: gospodinu Tonyju Heyesu i doktorima
znanosti Michaelu Hampshireu i Robertu Tomlinsonu sa Sveucilista
SalIord sto su me naucili Ohmov zakon i ukazali na to da se ne zaboravim
i opustiti ponekad. Uveli su me u Teslin rad i prvi pobudili moje
zanimanje za njega; pokojnom dr Johnu Crooksu koji je godinama dijelio
istrazivacki laboratorij sa mnom i zivio sa mnom i nikad mi, dok su
trajala uzbudljiva ispitivanja eIekata magnetske rezonancije, nije prestao
biti prijateljem; gospodinu Gordonu Brownu, umirovljenom glavnom
inzenjeru PIRE, koji mi je prvi predlozio rad na Teslinom zivotopisu i
koji je za mene opsezno pisao o Teslinom radu; gospodinu Paulu Hoveru
koji me je naveo da shvatim kako Teslini radovi zasluzuju da budu
zapamceni i koji me upozorio na njihovu najnoviju primjenu: Jenny
Finder i osoblju knjiznice Menadzment centra BradIord koji su uvijek
voljni pomoci, bez obzira na to koliko nerazuman i nerazumljiv bio moj
zahtjev i bez obzira na to koliko svezaka zelim umnoziti; mojim
kolegama na sveucilistu BradIord koji su dali puno korisnih primjedbi o
Tesli i njegovom radu ispijajuci bezbrojne salice kave u proIesorskoj
zbornici; konacno, mojem agentu Billu Hamiltonu iz A. M. Heatha i
mojem izdavacu Dougu Youngu iz kuce Headline Books, dvojici gospode
koji su imali rijedak dar i strpljenje da zapletenu strukturu mojega nacrta
za knjigu razmrse i pronadu nit price medu mojim zamrsenim mislima.
ProIog
Pocetak koji obecava?
Ono sto sam napustio bilo fe predivno, umfetnicko i fascinantno
u svakom pogledu, ono sto sam :atekao bilo fe mehani:irano, grubo i
neprivlacno. Je li to Amerika?
Ona fe cifelo stolfece i:a Europe po civili:iranosti.
Nikola Tesla, 1884.
Bilo je lijepo ljetno jutro 1884.-te i vlak za Calais je upravo trebao
krenuti iz Pariza. Pored njega je na peronu stajao mrsavi mladic crne
guste kose s razdjeljkom po sredini. Njegovi moderni brkovi samo su
djelomicno prikrivali kako nervozno grize usnice, dok je uspaniceno
kopao po dzepovima odijela poput covjeka koji je zametnuo novcanik.
Ustvari, izgubio je i vise od novcanika: sva njegova prtljaga, koja je
sadrzavala i mizernu ustedevinu i kartu do New Yorka koju si je jedva
mogao priustiti, bila je ukradena. Dok je uvidao u kakvoj se groznoj
situaciji nalazi, zacuo je zvizduk, lupu zatvaranja vrata i osjetio miris pare
koja je sistala iz vlaka kojim je trebao uhvatiti brod.
Sto da uradi? U Parizu nije vise imao nista. Prodao je sve sto je imao,
napustio posao inzenjera i odjavio stan. Zazmirio je iz ocaja i,
zahvaljujuci svojem savrsenom pamcenju uspio dozvati u sjecanje broj
karte za parobrod. Moze li on uz pomoc te inIormacije ipak stici do New
Yorka? Svakako ce, kalkulirao je, brodski prijevoznik imati evidenciju o
broju karte, pa ce moci zahtijevati kopiju one izgubljene. Dok je
pokusavao pronaci slamku spasa, vlak je poceo lagano kretati. A da
propusti brod, njegova prilika da stigne do "Obecane zemlje blagostanja"
bila bi zauvijek izgubljena bas poput njegove prtljage.
Donijevsi odluku, okrenuo se i potrcao peronom, koristeci sve prednosti
svojih dugih, tankih nogu da sustigne vlak koji je ubrzavao i uskoci. Za
vrijeme duge voznje do obale imao je dovoljno vremena da se prisjeti
svih pojedinosti vezanih uz izgubljenu kartu.
Covjek zacudujuceg pamcenja bio je dvadesetosmogodisnji Srbin
imenom Nikola Tesla. Znamo sto se dogadalo tog dana, jer je kasnije u
8
zivotu napisao niz clanaka u kojima se prisjecao dogadaja iz proslosti, pa
i price o izgubljenim kovcezima.
Nije bilo dovoljno naprosto znati broj putne karte da uvjeri brodarsku
kompaniju kako ga trebaju pustiti da se ukrca. U to se uvjerio po dolasku
u luku. Prolazeci kroz istu situaciju ponovo, prekopavao je po dzepovima.
Tamo je nasao par novcica, maramicu, neke svoje pjesme i clanke, uredno
vezan paketic s papirima na koje je napisao proracune vezane uz
rjesavanje nerjesivog integrala, grubi nacrt za novi tip letece naprave, i
pismo.
Bilo je to pismo jednog prijatelja iz Engleske s kojim je cesto igrao
biljar u Parizu. Taj prijatelj, Charles Batchellor, koji je slucajno poznavao
poznatoga americkog izumitelja Thomasa Edisona, predlozio je Tesli da
ode u Ameriku, jer ce upravo tamo moci postati uvazeni znanstvenik.
Ponudio se da napise preporuku za Edisona.
Tesla je bolje pazio na to pismo nego na svoje kovcege. Mozda ga i sad
moze upotrijebiti da se izvuce iz neprilike. Pazljivo rasklopivsi pismo,
procitao je:
Postovanom gospodinu Thomasu Edisonu... donositelf ovog
pisma fe gospodin Nikola Tesla...
Eto dokaza njegovog identiteta. Pokazao je to pismo brodskim
sluzbenicima pa su mu, nakon sto se nije pojavio niti jedan drugi Nikola
Tesla koji je polagao pravo na kartu, dopustili da se uspne na brod
Plovili su mirnim morem, ali bez obzira na ugodno putovanje, Teslinu
nelagodu mozemo lako zamisliti. Dobivao je obroke i imao kabinu za
spavanje, ali osim onoga sto je bilo na njemu nije imao nista za
preodjenuti - cak ni donje rublje. To je bilo novo iskustvo za pedantnog,
kulturnog, visokoobrazovanog europskog gospodina. Sto je vise prolazilo
vrijeme, to mu je bilo sve neugodnije zbog neizbjeznog nedostatka
osobne higijene.
Bio je u toj mjeri svjestan sve neugodnijeg osobnog mirisa da je vecinu
voznje proveo sjedeci na krmi broda, u nadi da ce morski zrak rasprsiti
njegov tjelesni zadah. Kako je bio dobar plivac, podizao si je moral
mastajuci da ce neki milijunas upasti u more preko palube, te da ce ga on
spasiti i dobiti nagradu. To se nije dogodilo, pa je vecinu puta preko
Atlantika proveo sjedeci na palubi i muceci se, umjesto da uziva u
svjezem zraku.
Krenuo je traziti posao kod najpoznatijeg izumitelja na svijetu, mocnog i
9
uspjesnog poduzetnika koji je osvojio svijet. Tesla je prvi put vidio ime
E-D-I-S-O-N napisano sjajnim slovima na pomicnoj svjetlecoj reklami
iznad Edisonova paviljona, na berlinskoj izlozbi medicinske opreme.
Gladan priznanja svoje vlastite tehnicke vjestine i revolucionarnih ideja,
Tesla je htio priopciti poznatom izumitelju, koji je bio dvadeset godina
stariji od njega, da ideje koje ima na pameti mogu promijeniti mladu
industriju elektricnih naprava. Nadao se je da ce, nakon sto objasni svoju
novu teoriju izmjenicne struje velikom znanstveniku, Edison pozeljeti da
ulozi sredstva u nova istrazivanja.
Kao priznati elektrotehnicar, Edison je vec izumio mnoge sjajne naprave
koje je svijet pomamno kupovao, ukljucujuci IonograI - prvi gramoIon
koji je reproducirao tonske zapise, napravljen od vostanih cilindara - i
elektricno svjetlo, koje je takoder on patentirao.
Edison je, izgleda, bio covjek koji je znao ideje pretvoriti u novac.
Uocio je priliku da se obogati prodajom elektricne rasvjete shvativsi da
ljudi, osim sto hoce kupovati elektricne zarulje, zele imati i cijeli
elektricni sustav, zele zamijeniti plinsku rasvjetu u svojim kucama i na
radnim mjestima elektricnom rasvjetom, koja se lakse koristi.
U to vrijeme, kad je Edison poceo graditi sustav elektricne rasvjete koji
bi zamijenio plinski, industrija sustava plinske rasvjete vrijedila je cijelo
bogatstvo, zaradujuci 150 milijuna dolara godisnje.
Tesla je iz prve ruke saznao o Edisonovom ambicioznom pristupu
elektricnoj rasvjeti dok je radio za slicnu kompaniju u Parizu, koja se
zvala Continental Edison. Procitao je Edisonov intervju pariskim
novinama u kojem je pisalo:
"Zelim da strufa potpuno i ucinkovito :amifeni plin u svim
nfegovim namfenama. Zelim, :amifeniti plinsku rasvfetu -
rasvfetom pomocu strufe, pobolfsati osvifetlfenost do te mfere da
:adovolfi sve uvfete, od prirodnih do umfetnih i komercifalnih."
Znao je da Edison uziva ugled covjeka koji ne voli nedovrsene poslove;
da je poceo kao obicni telegraIist koji je otkrio nacin da usavrsi sustav
telegraIa; da je on stvorio napravu zvanu telegraIski relej, koji omogucuje
primanje telegraIskih poruka i onda ih odasilje sljedecoj postaji bez
potrebe za covjekom-operaterom. Taj korisni izum povecao je udaljenost
na koju se moze poslati poruka i ustedio mnogo novca trosenog za place
operatera. Isto tako, smanjio je mogucnost da bilo koji telegraIist
pogrijesi prilikom prepisivanja poruke.
10
Tesla se divio nacinu na koji je Edison usavrsio uslugu slanja cetiriju
poruka jednom telegraIskom linijom, i sad je jedini motiv njegova
putovanja preko Atlantika bila zelja da upozna ovoga carobnjaka
elektricnog svjetla. Zivopisne price koje su prenosili americki inzenjeri o
Edisonovim glasovitim ekshibicijama prosirile su se Parizom. Tesla je
znao za posluzitelja crnca sa sesirom koji bi zasvijetlio kad god bi ovaj
dodao letak posjetitelju, o stotinama ljudi koji su marsirali Petom
avenijom predvodeni vodom parade koji je mahao madionicarskim
stapicem na cijem je vrhu bila elektricna lampica, o plesacicama u
kostimima s elektricnom rasvjetom. Svako tko si je mogao priustiti ovako
skupe predstave, mislio je Tesla, zacijelo ima viska novca, a Charles
Batchellor je napomenuo da ce, ako ode u Ameriku, mozda uspjeti
nagovoriti Edisona da mu osigura sredstva za usavrsavanje novog izuma -
elektromotora.
Dok je Tesla bez prebijenog novcica sjedio na krmi parobroda, misao da
ce mu Edison dati novac za ostvarivanje ove zamisli na polju elektriciteta
davala mu je snagu i optimizam.
Iskrcavanje u New Yorku moralo je predstavljati sok za Teslu. Posjetivsi
Prag, Budimpestu, Berlin i Pariz, vidio je sve glavne gradove Europe, ali
nije bio pripremljen na sirovu jednostavnost New Yorka. Siroke elegantne
krivulje europske arhitekture Iascinirale su ga, njegova pjesnicka narav
divila se cipkastim strukturama i tornjicima koji su strsali u vis, ali New
York je bio prljava, prenapucena metropola sa zgradama toliko prostim
poput izokrenutih kutija. Bio je grubo rezanih obrisa, nedovrsen i poput
kosnica punih ljudi koji su mahnito trcali za svojim poslom.
Govorili su cudnim naglascima i rastegnutim vokalima. Stojeci pri dnu
brodskih stepenica sa samo cetiri centa u dzepu, mora da se zapitao kako
ce prezivjeti u tako grubom i zastrasujucem svijetu. Nije cak ni znao kako
pronaci Thomasa Edisona iz kompanije Edison Electric Light da mu uruci
svoje pismo s preporukom. Znao je da mu je ured u Petoj aveniji, ali gdje
je to?
Cim je krenuo iz luke ucas se izgubio. Uocivsi covjeka u uniIormi -ocito
njujorskog policajca - zamolio ga je da mu pokaze gdje su uredi Thomasa
Edisona. Nadvikujuci se sa bukom ulicnog prometa, policajac mu je
odgovorio nerazumljivo i agresivno. Niti jedan od brojnih jezika koje je
Tesla tecno govorio nije mu mogao pomoci u tom trenu, i svjestan
cinjenice da izgleda poput skitnice nakon sto se tako dugo nije presvukao,
nervozno je ponovio pitanje. Masuci velikom palicom, policajac je
pokazao niz ulicu.
11
Zahvalio mu je za pomoc i krenuo. New York se, sa svojom
uzurbanoscu, jako razlikovao od suvremenih europskih gradova koje je
poznavao. U europskim gradovima osjecao se kao kod kuce, poznavao
njihovo kulturno naslijede i arhitektonske oblike, ovdje je bio tudinac.
Cak je i jezik bio drukciji od onog skolskog engleskog koji je ucio u
Europi.
Izgubljen u kaoticnom prostoru, blatan i gladan, sa samo cetiri centa u
dzepu. Vec se primicalo podne i on se poceo pitati kako ce platiti sljedeci
obrok.
Godine 1917., u govoru sto ga je odrzao u Americkom institutu
elektroinzenjera, kad je nagraden Edisonovom zlatnom medaljom, sjetio
se tih prvih nekoliko sati u New Yorku, i ispricao kako je, dok je isao niz
ulicu, prosao pored otvorenih vrata male radionice, i prvi put otkad je u
Americi opazio poznat mu predmet. Tamo u radionici bio je veliki
dinamo, onakvog tipa kakvog je instalirao i u Parizu i u Stuttgartu. Neki
covjek je radio na njemu, i iz njegovog tona, dok je vikao, Tesla je
zakljucio da ovaj ima nekih problema.
Ne mogavsi odoljeti da ne ude unutra kako bi bolje pogledao stroj, Tesla
je upitao u cemu je stvar. Covjek se potuzio da strani dinamo nije moguce
popraviti, da je to europski stroj i da ne moze otkriti sto s njim ne valja.
Skinuvsi jaknu, sav sretan sto moze napraviti nesto korisno, Tesla je
ponudio pomoc. Do kasnog popodneva dinamo je bio popravljen, i covjek
ga je istog trena pozvao da radi kod njega na poslu servisera. Tesla je
uctivo odbio ponudu, objasnivsi mu da je upravo krenuo traziti posao kod
Edisona. Covjek mu je zahvalio i dao 20 dolara. Iznenaden i zadovoljan,
Tesla si je sada mogao priustiti spavanje te noci, i prije nego je otisao,
dobro se raspitao kako da dode do Pete avenije iduceg jutra.
"Ne mozete promasiti," rekao mu je majstor "nitko osim Edisona ne bi
stavio toliko roleta na kucu."
Iduceg dana - osvjezen, i s novim donjim rubljem i novim carapama -
poletan, Tesla se uputio u Edisonove urede na Petoj aveniji, broj 65 na
zapadnom kraju niza velikih mondenih kuca. Majstor je imao pravo,
razlikovala se od drugih elegantnih gradskih kuca jer je jedina imala
kricave, rebraste rolete na svakom od cetiriju prozora razmjestenih u tri
reda. Fasada je gledala na jug.
Hodajuci avenijom, Tesla je cuo tutnjavu parnog stroja koja je dopirala
iz male strojarnice sagradene zapadno od prizemlja. Zaustavivsi se kako
bi se divio kolonadi na verandi, zacijelo se zapitao zasto tako elegantnom
prilazu treba dodati kicasto, prugasto sjenilo koje zaklanja vrata od
12
sunceve svjetlosti. Prizemlje je bilo prilicno iznad razine ulice sa sirokim
zavojem od petnaest stepenica koje su vodile prema gore. Tamo se
nalazio impresivan ured cije su zarko obojene rolete privlacile pogled
danju, a propustale trake elektricne svjetlosti po mraku. Tesla je nekoliko
trenutaka stajao na vrhu stepenista gledajuci niz Petu aveniju. Stajao je na
istome mjestu na kojem je stajao i Edison prije njega, nadziruci veliku
paradu ljudi osvijetljenih elektricnim svjetiljkama, i nije imao pojma da
ce uskoro ljudi njemu odavati slicnu pocast. Usao je u ured, predajuci
Batchellorovo pismo i najavljujuci se Edisonu. Kad je uveden u ured,
Tesla je ugledao pretrpanu sobu s policama uzduz zidova, s radnom
klupom i stolom, osvijetljenu jakim elektricnim svjetlom. Sljedece
iznenadenje bilo je Edisonov jednostavni izgled - nosio je trodijelno
odijelo, bijelu kosulju i crnu leptir-kravatu.
Sasvim je izvjesno da nije izgledao tako nedostizno-herojski kako ga je
Tesla zamisljao, doimao se vise poput dobrostojeceg Iarmera odjevenog
za nedjeljnu misu. Podosta nizi od Tesle imao je prorijedenu sijedu kosu i
spustena ramena, ali je njegovo glatko obrijano lice zarilo
samopouzdanjem, sto je ukazivalo na cinjenicu kako je on navikao da sve
bude po njegovom. Pozdravivsi Teslu srdacno, procitao je Batchellorovo
pismo, i dao Tesli zaposlenje bez ikakva daljnjeg provjeravanja.
Tesla je gorljivo poceo objasnjavati Edisonu svoje matematicke
proracune mogucnosti iskoristavanja izmjenicne struje pri izradi novog
tipa motora. Edison je neko vrijeme slusao da bi potom odlutao mislima.
Na kraju je rekao Tesli da ga ne zanima nikakva nova teorija elektriciteta.
Dao mu je na znanje da je zadovoljan svojim vlastitim sustavom koji
dobro Iunkcionira, koji je sam razradio, i da se nema potrebe zamarati
matematikom.
Tesla je bio impresioniran ovim mocnim muskarcem koji je bez pomoci
ikakvih drustvenih veza i bez znanstvenog obrazovanja postigao tako
puno. Sa sumnjom u sebe, toliko nesvojstvenom njemu, upitao se je li
uzalud potrosio vrijeme uceci matematiku, Iiziku, knjizevnost, umjetnost i
tolike strane jezike. Mozda i nije trebao provesti toliko vremena u
knjiznici citajuci sve - od Newtonovih Principia do romana Paula de
Kocka. Ako je Edison mogao postati toliko uspjesan bez ikakvog
teorijskog obrazovanja, kakva je uopce korist od akademskih studija?
Na trenutak je Edisonov ocit nedostatak zanimanja za teoriju
elektriciteta natjerao Teslu da posumnja u svoje ucenje i obrazovanje, i
znao je da ce morati steci povjerenje tog covjeka dokazujuci se kao
inzenjer prakticar. Jedino ce tako Edison biti spreman poslusati njegove
13
ideje o buducnosti elektriciteta. Potom je, kako je Edison poslije pricao,
Tesla nasao nacina da demonstrira svoje inzenjerske sposobnosti.
Edison je dobio narudzbu od poznatog inzenjera brodogradnje, Louisa
Nixona da instalira rasvjetni sustav u SS Oregonu, putnickom brodu
sagradenom za prekooceansku plovidbu. Naknadno su ugradili dva
generatora, no ne bi ih mogli izvuci van, ako bi se ukazala potreba za
njihovim skidanjem. Na nesrecu su se, i rezervni i glavni dinamo
pokvarili u isto vrijeme i stoga brod nije mogao zaploviti.
Edison je u to doba bio takoder zaokupljen vijescu koju je upravo dobio,
da mu se zena razboljela od tiIusne groznice. Razumljivo, nije bio
raspolozen za slusanje radikalnih teorija mladoga srpskog inzenjera.
Tesla je podsjetio Edisona na to kako je vec dokazao da je sposoban
raditi na instalacijama dok je radio u Continental Edisonu u Parizu. Trazio
je da mu se dade prilika da popravi Oregon, i bio je sretan i iznenaden kad
se je Edison s time slozio.
Prije nego je izumljeno elektricno osvjetljenje, uljanice i svijece bile su
jedini nacin rasvjete na brodovima. Plinske svjetiljke nisu se mogle
koristiti jer nije bilo nacina da se dobije i uskladisti toliki plin na brodu.
Elektricni sustav rasvjete bio je puno zgodniji i ucinkovitiji i od uljanica,
pa kad je Edison poceo prodavati samostojece generatore za rasvjetu,
graditelji brodova vidjeli su priliku da usavrse svoje brodove. Louis
Nixon sagradio je SS Oregon, najbrzi, najudobniji, moderni linijski brod
na transatlantskoj plovidbi, primijenivsi najnovija znanstvena dostignuca,
ukljucujuci i Edisonov sustav rasvjete.
Na svojim prvim voznjama, novi elektricni sustav docekan je sa svim
pohvalama kao trijumI i vrhunsko rjesenje za rasvjetu brodova, ali u
kasno ljeto 1884. svjetla na Oregonu su se ugasila, i nisu ih mogli ponovo
upaliti.
Kad je Tesla dosao na brod primijetio je da su zice na glavnim
zavojnicama obaju dinama pregorjele. Edisonovo osoblje tvrdilo je da se
kvar moze popraviti jedino u tvornici, ali oba dinama su bili preveliki da
bi se izvukli iz strojarnice. Posto su ih ugradivali dok je brod bio u Iazi
dovrsavanja, sada ih nisu mogli izvuci kroz premale brodske otvore.
Premda malo iznerviran sto se nitko nije potrudio procijeniti velicinu
otvora za iskrcaj robe, sto bi omogucilo lako servisiranje generatora,
Tesla nije imao vremena da sada brine o tome. Brod nije mogao ploviti
bez svjetla, a vlasnici su gubili znatne svote novca dok je brod stajao
neiskoristen u luci. Ne gubeci vrijeme, organizirao je radnu grupu
mornara, rastavio strojeve, i radeci cijelu noc, popravio ih. U pet sati
14
sljedecega jutra, brod je bio u plovnome stanju.
Osjecajuci da se dokazao Edisonu, Tesla je bio umoran ali zadovoljan
dok se vracao prema gradu iz luke. Bilo je 5.30 ujutro i ulice su bile tihe
kad je naletio na Edisona. Na njegovo iznenadenje, uz Edisona je setao
Charles Batchellor. Umjesto da pozdravi Teslu, Edison se sarkasticno
obratio Batchelloru, " Vidi naseg Parizanina kako luta nocu".
Bio je, ipak, ugodno iznenaden kad mu je Tesla priopcio da je uspio
popraviti oba generatora na SS Oregonu, a Batchellorova inicijativa da
preporuci Teslu bila je ocito od Edisona odusevljeno prihvacena, jer
nakon sto su se dva muskarca udaljila, Tesla je cuo Edisonovu primjedbu,
"Batchellor, tvoj covjek je vraski dobar!"
01. Predodreden za svecenika
Dar uma dola:i od Boga, boanskog bica,
i ako se usredotocimo na tu istinu,
postafemo uskladeni s tom velikom moci.
Mafka me fe ucila da traim svu istinu
u Biblifi.
Nikola Tesla
Nikola, sin svecenika Milutina Tesle roden je u malom selu Smiljanu u
Hrvatskoj, dok je vani bjesnjela oluja i sijevale munje, kad je ura
odzvonila zadnju sekundu 10. srpnja 1856. Primalja koja je pomagala
njegovoj majci Duki bila je toliko isprepadana grmljavinom da je rekla
kako je novorodence zacijelo dijete groma. Tada nije mogla ni slutiti
koliko je taj opis tocan za covjeka koji je bio predodreden da stvori
umjetnu rasvjetu toliko jaku da osvijetli cijeli svijet.
Za svoga dugog zivota - umro je 1943. godine - Tesla je pricao mnoge
anegdote iz svog djetinjstva, i u svojim govorima i u razlicitim zapisima.
Upravo iz tih zapisa saznajemo ponesto o njegovim ranim razmisljanjima
i razvoju.
Tesla je uvijek tvrdio da se njegov interes za struju javio jednoga
hladnoga zimskog dana, kad je kao trogodisnjak osjetio peckanje iskri
elektriciteta na krznu Macka, svog ljubimca. Taj cudni Ienomen,
uzrokovan kombinacijom intenzivne hladnoce i suhog zraka, potaknuo ga
je na razmisljanje o elektricitetu; sijevanju za olujna vremena. "Je li
priroda jedna ogromna macka?" mislio je. "Ako je tako, tko je gladi po
ledima? To moze biti samo Bog."
Ta djecja znatizelja drzala ga je kroz citavu njegovu dugu karijeru
znanstvenika. Sjecajuci se tog dogadaja kad je imao osamdesetak godina,
priznao je da se jos uvijek pita, " Sto je to elektricitet? Osamdeset godina
je proslo i ja jos uvijek postavljam isto pitanje na koje ne mogu
odgovoriti."
Nikolu Teslu, cetvrto dijete i drugog sina svecenika Tesle, od milja su u
obitelji zvali Niko. Teslini su bili medusobno vrlo bliski i Niko je
obozavao svoga brata Danu, koji je bio sedam godina stariji od njega.
16
Dane je bio veseo mladic, nadaren za knjizevnost, i roditelji su se radovali
sto mu dobro ide u skoli, i sto ce ici ocevim stopama. Nije mu, ipak, bilo
sudeno da postane svecenik.
Otac Tesla imao je krasnog arapskog konja kojeg je obozavao. Zivotinja
mu je jednom spasila zivot za vrijeme snjezne mecave, dovodeci
spasitelje na mjesto gdje je pao. Taj konj postao je veliki mezimac svih u
obitelji, i sva su ga djeca voljela jahati. Jednog se dana, dok je
dvanaestogodisnji Dane jahao, konj spotakao. Dane je pao i zavrsio
zdrobljen pod konjskim kopitima. Nikola, koji je tada imao pet godina,
gledao je kako njegov brat pada s konja i uskoro nakon toga umire. Ova
nesreca ostavila je na njega duboke tragove, i puno godina poslije, prica o
ovome udesu:
"Taf konf bio fe kriv :a o:lfede od kofih fe umro mof brat. Bio
sam svfedokom tragicne scene, i premda fe od tada proslo
mnogo godina, strasna slika nife nimalo i:gubila na sna:i.
Sfecanfe na nfegove pothvate cinilo fe svaki mof napor blifedim u
usporedbi s nfegovima. Sve vrifedno potrcale sto bili fa ucinio,
fedino fe u:rokovalo da mofi roditelfi osfecafu svof gubitak fos
snanife. Tako sam rastao, stfecuci vrlo malo samopou:danfa."
Otac Tesla i gospoda Tesla bili su shrvani bolom. Niko je sada bio
njihov jedini prezivjeli sin uz dvije starije i jednu mladu sestru (Marica,
Angelina i Milka).
Osjecaj da mora zamijeniti svoga briljantnog, obozavanog brata,
natjerala je Niku da vrlo naporno radi i uci kako bi postigao velike stvari.
Ipak, posao svecenika nije ga zanimao. Htio je znati kako svijet
Iunkcionira i kako ga poboljsati. Nije se mogao nositi s pokojnim bratom
na podrucju knjizevnosti, ali je zato bio rodeni matematicar. Toliko je
brzo matematicki razmisljao da je u pocetku skolovanja njegova uciteljica
vjerovala kako je on sigurno vidio njena rjesenja matematickog testa prije
rjesavanja. Jedini nacin koji je mogao navesti njegove roditelje da se
ponose njime bio je da upotrijebi svoje matematicke sposobnosti, i da
postane poznati matematicar i izumitelj.
Niko je oduvijek bio mastovit. Njegov prvi izum bio je udica za hvatanje
zaba koju je smislio kao sestogodisnjak. Jednom od njegovih drugova u
igri dali su stap za pecanje kojeg su htjeli isprobati hvatajuci zabe. Njih je
u okolici sela bilo u izobilju. Posto se posvadio s vlasnikom stapa, Niku
su iskljucili iz zabolovne ekspedicije. Odlucio je napraviti vlastitu opremu
17
i sam se uputio u lov. Nasavsi komad savitljive zice, zaostrio je vrhove
stanjivsi ih izmedu dva kamena. Savio ju je u oblik udice i objesio na
dugu spagu. Ali, niti jedna zaba u potoku nije htjela zagristi, premda je
iskusao sve moguce mamce. Kad mu je vec bilo dosta bezuspjesnog
pokusavanja, opazio je jednu na panju pored potoka. Hitnuo je udicu,
mahnuo njome ispred zabe, tek da vidi sto ce se dogoditi. Izludena
mahanjem, zivotinja je zgrabila udicu i uhvatila se. Mali Niko je pronasao
jednostavan nacin za hvatanje zaba. U meduvremenu ce njegovi drugovi,
koji nisu imali uspjesan lov ni uz pomoc svog specijalnog stapa i opreme,
pozelenjeti od zavisti.
Niko ih je zadirkivao neko vrijeme, nije im htio reci kako je uspio
uloviti zabe. Samo je paradirao sa svojim velikim ulovom, drazeci ih.
Ipak, kad je prepirka bila zagladena, podijelio je s njima svoju tajnu.
Znatno su smanjili zablju populaciju u selu.
Cak i kad je bio mali zanimale su ga mehanicke stvari. Njegova obitelj
preselila se u gradic Gospic, gdje su ih pozvali na prvu probu gradskoga
vatrogasnog stroja. Poput ostalih mjestana, i Niko je bio razocaran kad
masina nije uspjela ispumpati vodu iz cijevi. Zestoki pokusaji grupe
gorljivih mjesnih dobrovoljaca nisu mogli pokrenuti stroj. Stariji su stajali
uokolo malodusni zbog neuspjeha probe, a mali je Niko zaronio u rijeku,
odvrnuo zaglavljenu usisnu pumpu, pustajuci vodu do pumpe stroja.
Iznenadni mlaz zatekao je sve, smocio mnoge od mjesnih velicina prije
nego sto su ga uspjeli savladati.
Nikola Tesla pohadao je Realnu gimnaziju u Karlovcu, prije nego je
otisao na tehnicke studije Politehnickog Iakulteta u Grazu i Praski
univerzitet. Bio je uzoran student, poznat po neumornom radu. Doimalo
se da se nikad ne bavi nicim osim ucenjem. Iz zabave bi ponekad
postavljao slozene matematicke probleme, potom ih rjesavao, govoreci da
mu to sluzi za opustanje. Bio je strasno razocaran kad je otac omalovazio
njegove rane akademske uspjehe.
Ubrzo nakon sto je diplomirao, Nikoli je umro otac, pa se je morao
pobrinuti oko nasljedstva. Dok se bavio sredivanjem papira, pronasao je
podosta pisama svojih proIesora koji su bili vrlo zabrinuti za njega.
Upozoravali su oca Teslu kako mora utjecati na sina da se prestane toliko
ubijati ucenjem.
Mozda se na Teslu ne bi lako moglo utjecati da se njegov otac nije toliko
jako bojao ponekad pohvaliti mladica. Ovako, zamjenske ocinske Iigure
iskoristavale su njegovu ranjivost i zelju da bude prihvacen.
Jos u mladosti, Nikola je smisljao neke zastrasujuce masine i uzivao
18
razradujuci sve njihove tehnicke detalje. Zamislio je podvodne cijevi koje
ce nositi pisma i pakete pod morem u kuglama dovoljno jakim da se ne
raspuknu od pritiska vode. Izracunao je potrebnu silu kojom bi pumpa
uspjesno tjerala vodu kroz cijevi. To bi bio iznimno brz nacin slanja
poruka, mislio je. Ali onda, nakon predavanja o trenju vode u cijevima,
shvatio je da je za ostvarenje ove ideje potrebno mnogo vise snage.
Jos u Karlovcu, Nikola, napredni i nezavisni mladac, prosirio je svoje
interese na podrucju elektrotehnike. Jednom kad bi usmjerio svoje snage
na nesto, nista ga vise od toga nije moglo odvratiti. Odlucio je postati
inzenjer i vjerovao da ce u tome biti izvanredan. Jednom dok se
oporavljao od neke djecje bolesti, priopcio je ocu da ne vjeruje u svoje
sposobnosti da postane svecenikom, ali da voli matematiku i tehniku.
Njegov otac, premda zabrinut zbog Nikoline sklonosti da radi do
iznemoglosti, rekao mu je da bude znanstvenik ako je to ono sto zeli.
Nikola je bio odlican i neustrasiv plivac. Najmanje dvaput se, ipak,
umalo utopio plivajuci u rijecnim brzacima. Uceci iz ovih plivackih
avantura poceo je pokazivati interes za snagu vode. Kako, pitao se, moze
pretvoriti tok vode u pokretacku silu.
Proracunao je koliko bi se energije moglo proizvesti iz snage rijecnoga
toka i bio zaprepasten rezultatom. Od tada nadalje u snazi rijeke vidio je
besplatan izvor energije. Kad bi samo ljudi mogli biti dovoljno pametni
da znaju kako je mogu upotrijebiti.
Premda je posjedovao akademsko znanje, Nikola nije imao smisla za
zaradivanje novca, mozda zato sto nitko iz njegove obitelji nikad nije
vodio nikakav unosan posao. Njegov otac, sin oIicira u Napoleonovoj
vojsci stekao je vojno obrazovanje prije nego sto je otisao u svecenike.
Jedan od njegovih striceva bio je proIesor matematike a drugi vojni
narednik. Nikola je bio odgojen tako da cijeni znanje samo po sebi, a ne
po tome koliko ono moze donijeti zarade.
Kad je otisao u prestiznu Realnu gimnaziju u Karlovcu bilo mu je daleko
putovati svakodnevno iz oceve parohije u Gospicu. Morao je otici zivjeti
daleko od kuce. Kako skola nije imala internat, mladic se uselio svome
stricu, umirovljenome vojnom naredniku.
Karlovac, smjesten u mocvarnoj nizini Hrvatske vrvio je komarcima i
stoga bio leglo malarije. Ubrzo po dolasku Tesla se zarazio, sto je
njegovu strinu strasno zabrinulo. Uvjerena da se daljnji napredak bolesti
moze izbjeci tako da se njegov probavni sustav ne opterecuje hranom,
drzala je Nikolu u stanju neprekidne gladi. Pricao je o tom razdoblju:
19
"Mofa strina bila fe ugledna dama, ena narednika kofi fe bio
stari veteran, sudionik mnogih bitaka. Nikad necu :aboraviti
vrifeme provedeno u nfihovof kuci. Niti fedna utvrda u ratu nife
bila pod facom stegom. Hranili su me kao kanarinca. Svi obroci
bili su vrhunske kvalitete, i:vrsno pripremlfeni, ali sto puta
oskudnifi nego sto bi trebali biti. Renfevi sunke kofe fe ona
re:ala bili su tanki kao papiric. Kad bi mi narednik stavio na
tanfur pristofnu kolicinu fela, ona bi od metala u:nemireno
protestirafuci, "Moras pa:iti. Niko fe strasno osfetlfiv." Mogao
sam tada festi kao vuk i stoga sam prola:io Tantalove muke. S
druge strane, ivio sam u profinfenom i umfetnickom o:racfu
skro: neuobicafenom :a to vrifeme."
Ova oskudica, u kombinaciji s vojnickom disciplinom, u stricevoj kuci
pomogla je Nikoli da razvije u sebi osjecaj samokontrole te krutog i
nezdravog postovanja prema autoritetu, sto ga je drzalo do kraja zivota.
Taktika izgladnjivanja koju mu je nametnula njegova autoritativna strina
za posljedicu je imala njegovo tipicno nepovjerenje prema zenama. Ipak,
jedna korisna stvar u svemu tome je bila sto je naucio da se snagom volje
moze postici puno toga.
Vecina ljudi ima barem jednog ucitelja koji je imao utjecaja na njihov
kasniji zivot i rad, pa tako i Tesla. U Karlovcu je imao tu srecu da ga
Iizici poucava proIesor Poeschl, koji je neprestano provodio neke nove
eksperimente da potakne svoje mlade ucenike. Predavao je teoretsku i
eksperimentalnu Iiziku. Tesla je Poeschla u svojim memoarima opisao
kao:
"... inventivnog covfeka kofi fe cesto demonstrirao fi:ikalne
:akone aparatima kofe fe sam i:umio. Sfecam se fedne od tih
naprava kofa fe bila u obliku slobodnorotirafuce arulfe omotane
folifom, kofa se br:o okretala kad fe bila pove:ana sa staticnim
strofem. Nemoguce mi fe i:reci snagu odusevlfenfa kofe me fe
obu:imalo dok smo promatrali manifestacife tog tafnovitog
fenomena. Svaki utisak budio fe tisuce odfeka u mofof masti. Htio
sam sa:nati vise o tof :acudufucof sili."
Jedno je predavanje stvarno odusevilo Teslu. Poeschl je donio jedan od
najsuvremenijih elektricnih dinama iz Pariza da pokaze svojim ucenicima
kako se generator moze rabiti kao motor.
20
Najraniji izvor struje bile su baterije koje su proizvodile samo
istosmjernu struju. Naravno, u vrijeme prvih elektromotora te baterije su
se koristile za njihovo pokretanje. Kad je Michael Faraday napravio prvi
elektricni generator primijetio je da ce poteci neobicna, izmjenicna, struja
ako pusti zavojnicu da se slobodno okrece unutar magnetskog polja.
Medutim, nitko nije mogao postici da ta ista cudna izmjenicna struja
pokrece motor.
Potom su otkrili da se postavljanjem mehanickih prekidaca postize
okretanje toka struje prema naprijed i unazad, tako da ona moze djelovati
slicno kao istosmjerna struja. Gramme dinamo, kojeg je proIesor Poeschl
donio iz Pariza, imao je te prekidace na napravi nazvanoj komutator.
Masina se je mogla upotrijebiti kao dinamo ili kao motor, ali kad ju je
Poeschl pokrenuo kao motor pocelo je iskriti i krckati na metalnim
cetkicama koje uspostavljaju kontakt izmedu komutatora i pokretnog
dijela. Rekao je proIesoru svoje opazanje: "Sigurno bi, profesore, bilo
moguce pokrenuti motor be: koristenfa tog postupka. Pogledafte kako
cetkice fako iskre. Bilo bi puno ucinkovitife be: nfih."
Svi dobri proIesori postupaju prema svojim ucenicima s uvazavanjem, a
proIesor Poeschl nije bio izuzetak. Primio je Teslinu primjedbu ozbiljno i
posvetio sljedece predavanje objasnjavanju zbog cega izmjenicna struja
ne moze pokrenuti elektromotor. Na kraju predavanja je rekao: "Gospodin
Tesla ce postici puno, ali mu nikad nece uspfeti pokrenuti motor
i:mfenicnom strufom. To bi bilo isto kao da uspife konstantnu linearnu
silu poput gravitacife pretvoriti u silu rotacife. To fe neostvariva idefa."
Tesla je bez obzira na to bio siguran da se to moze izvesti. Razmisljao je
ovako: "Ako i:mfenicna strufa nastafe i: krunog gibanfa, onda mora biti
moguce da i kruno gibanfe postane re:ultat i:mfenicne strufe"
Cak i najbolje obrazovanje jednom mora imati kraj. Tesla je uzivao u
studijima, ali nakon oceve smrti shvatio je da ne moze ocekivati od majke
da ga vjecito skoluje. Trebao je posao.
Gospodina Puskasa, dobrog prijatelja njegovoga pokojnog oca, koji je
vodio poduzece za uvodenje teleIonskog sustava u Budimpesti, nagovorili
su da zaposli Teslu. Tako je on zavrsio u Budimpesti. Jos uvijek uvjeren
da moze konstruirati motor na izmjenicnu struju, Tesla se toliko izludivao
pokusajima da napravi taj novi tip motora da je dozivio zivcani slom.
Najizrazeniji simptom njegova stanja bila je cudnovata preosjetljivost na
zvuk koja je uzrokovala da mu smeta svaki sum. Cijeli zivot, Tesla je
imao previse razvijen osjet sluha, ali u vrijeme zivcanog sloma postao je
toliko osjetljiv da mu je cak i zujanje muhe koja slijece na stol zvucalo
21
poput gromoglasnog trestanja.
Postavio je krevet na gumene jastucice da ublazi vibracije buke grada i
nastavio je tvrditi da mu se razgovori uokolo cine kao velika,
gromoglasna zbrka zvukova.
Mnogo kasnije, rekao je da je jedino sto ga je odrzavalo normalnim u to
vrijeme, bila zelja da proizvede rotacijske magnetsko polje koristeci
izmjenicnu struju. O toj opsjednutosti stvaranjem novoga tipa
elektromotora rekao je: "Sto se mene tice, to fe bio sveti :avfet, pitanfe
ivota i smrti. Zimo sam da cu propasti ako u tome ne uspifem."
Mozda je ta opsesija i uzrokovala zivcani slom. Jedno je sigurno -
premda je to mogla biti cista slucajnost - da se rjesenje problema s
izmjenicnom strujom poklopilo s njegovim izljecenjem. Za vrijeme
najtezih razdoblja bolesti, rekao je da je odgovor lebdio negdje u
podsvijesti, njemu izvan dosega.
U zbirci Teslinih clanaka napisanih mnogo godina kasnije i izdanih
posthumno kao njegova autobiografifa, opisao je otkrivenje koje je
dozivio dok je setao Budimpestom s jednim prijateljem.
Gledao je zalazak sunca i glasno govorio stihove Goetheovog Fausta:
"Poput blfeska munfe u tom trenu istina se ra:otkrila. Crtao
sam stapicem po pifesku difagrame mog motora. Dao bih sve
tafne svifeta, tisuce nfih na kofe sam nabasao slucafno, :a fednu
kofu elim sa:nati u inat svim preprekama i opasnostima po
ivot."
Teslina umjetnicka priroda se jasno vidi u nacinu na koji on prica o
svom velikom pronalasku. Rjesenje mu se ukazalo u obliku cjelovite i
Iantasticne poetske misli dok je promatrao ljepote prirode i uzivao
recitirajuci Goethea. Sebe je smatrao velikim umjetnikom cija su sredstva
nauka i priroda, covjekom koji je iznad banalnosti svijeta.
Njegova ideja bila je zadivljujuca. Nitko prije nije uspio napraviti motor
na izmjenicnu struju. Kad su drugi inzenjeri to pokusavali, dobili su za
rezultat magnetska polja stvorena izmjenicnom strujom koja se kovitlaju
ne pokrecuci motor. Magnetsko polje bi se ugasilo kad je struja
promijenila smjer pa je motor stao. Tesla je uveo dvije izmjenicne struje
koje nisu tekle u istom ritmu, istodobno. Poput valova koje stvaraju noge
stonoge koja se krece, magnetska polja djelovala su zajedno i okretala
osovinu motora. Koristeci vise od jednog seta struja omogucio je
pravodobni dotok struje uvijek dovoljno jak da pokrece motor.
22
Kad je jedna struja stala, druga je nastavila okretati motor. Magnetsko se
je polje okretalo povlaceci motor u svom smjeru, cineci to bez potrebe za
elektricnim spojevima s rotirajucom osovinom. Ucinio je ono sto je
obecao proIesoru Poeschlu - rijesio se neucinkovitog komutatora koji
iskri. Struja se napajala na vrteci rotor motora bezicnim putem
elektromagnetske indukcije. Dok je struja tekla zavojnicama koje su bile
dio statora stvarala je pokretno magnetsko polje kroz koje su prolazile
zavojnice rotora. U njima se je inducirao napon i tok struje bez potrebe za
vodicima koji spajaju rotor s pokretnom osovinom. Tada je Tesla shvatio
da je moguc prijenos struje bez koristenja elektricnih vodova.
Izum je bio jednostavan, te ga je bilo lako unovciti. Medutim, za razliku
od Edisona, Tesla nikada nije naucio kako adekvatno naplatiti svoj rad.
Njega je pokretala potreba da rijesi problem. Nakon sto ga je rijesio,
nikad se ne bi bavio mislju kako uvjeriti ljude da mu za to plate. To mu je
bila najveca slabost, od pocetka karijere.
Sljedecih nekoliko mjeseci Tesla je detaljno razradivao cijeli sustav
izmjenicne struje. Nacrtao je generatore, motore i transIormatore - sve sto
je bilo potrebno da uvede revoluciju u prijenos elektricne struje na
daljinu. Njegovo dobro pamcenje i sposobnost vizualizacije vlastitih
nacrta smanjili su potrebu za puno nacrta. Sve je drzao u glavi. U tom
izuzetno plodnom razdoblju osmislio je prototipe mnogih naprava koje bi
svakako mogle biti korisne i u danasnjem svijetu. Prosirio je svoju
zamisao koristenja dva seta na tri seta vodica. To bi, mislio je, poboljsalo
iskoristivost rada motora. Nazvao je svoj novi izum poliIaznim motorom.
Sve to napravio je i prije nego sto je konstruirao svoje prve dvoIazne
strojeve. Cijeli sustav strojeva na izmjenicnu struju postojao je samo u
njegovoj zamisli, ali zbog svog znanja teorije elektriciteta bio je siguran
da ce sve Iunkcionirati.
Tesla je bio pionir moderne elektrotehnike koja se velikim dijelom
oslanja na matematicko razumijevanje pojava. Proucavao je matematiku i
rad svojih prethodnika pa je znao zakone elektriciteta. Nije, jednostavno,
koristio metodu pokusaja i pogresaka poput Edisona. Razmisljao je o
problemu i razmisljao kako da ga rijesi prije nego bi pristupio izradivanju
naprave. Kad je bolje upoznao Edisona, nisu ga bas odusevile
neznanstvene metode Jelikog covfeka. Govorio je o njemu: "Kad bi
Edison dobio :adatak da pronade iglu u plastu sifena, pristupio bi tome
marlfivoscu pcele, pregledavafuci slamku po slamku dok ne pronade ono
sto trai." Edisonova vjestina, cini se, nije bila vezana zapravo uz rad sa
strujom, prije bi se mogla opisati kao sposobnost zaradivanja na tudim
23
idejama. Tesla je bio drukciji tip izumitelja. Njegov um je bio potpuno
samosvojan. Vidio je i uzorke i nacine kako ih upotrijebiti. Pokretala ga je
unutarnja zelja da se dokaze i nije bio spreman prihvatiti tude uvjerenje o
tome je li nesto moguce stvoriti ili nije. Ako su ga matematika i logika
uvjerile da je nesto izvedivo, poceo bi strahovito tvrdoglavo to dokazivati.
Nikad nije sumnjao u ispravnost vlastitog misljenja. Zbog svega toga, nije
nikakvo cudo sto je bas Tesla covjek cija ce teorija elektriciteta
promijeniti svijet.
02 MaIa teorija s dugorocnim posIjedicama
Strufa kofa tece strufnim krugom fe proporcionalna naponu
i obrnuto proporcionalna otporu
Georg Simon Ohm, 1827.
Jedva da postofi predmet kofi se ne moe matematicki
obraditi i poslfedica kofa se ne moe predvidfeti
te re:ultat kofi se ne moe prethodno i:racunati i: dostupnih
teoretskih i praktickih podataka
Nikola Tesla, 1919.
Teslin matematicki pogled na elektricitet bio je puno napredniji od
pogleda vecine znanstvenika kasnoga 19. stoljeca. Pristupom i nacinom
razmisljanja bio je uistinu toliko ispred svoga vremena, da mu danasnji
nacini analize elektriciteta, koje poucavaju na modernim katedrama
elektrotehnike, ne bi izgledali neobicno.
Dvije najkorisnije stvari koje mladi inzenjer elektrotehnike ikad nauci je
jednostavna Iormula: V IR (napon struja x otpor) - poznata kao
Ohmov zakon i kako izbjeci Iatalne posljedice strujnog udara. Neko
vrijeme su sve elektrotehnicare upucivali da drze jednu ruku u dzepu kad
rade s elektricnom opremom pod naponom. Razlog je jednostavan; strujni
udar putuje preko prsa, iz jedne ruke prema drugoj i uzrokuje zastoj rada
srca. Struja istog intenziteta koja putuje jednom stranom tijela rezultirat
ce samo jakim sokom. Odatle savjet da se jedna ruka drzi po strani da bi
se izbjegao udar preko prsa. Ako vam je ruka u dzepu ne mozete se
prevariti pa s njom dotaknuti aparat pod naponom.
Vrijednost Ohmovog zakona nije nikad za Ohmova zivota bila dovoljno
cijenjena. On je proveo godine praveci testove kojima bi potvrdio
valjanost svoje teorije i visestruko provjeravao njihove rezultate.
Znanstvenici njegova vremena nisu ni slutili kakvo im je prekrasno orude
stavio u ruke, pa mu tako i nisu odali nikakvo sluzbeno priznanje.
Proveo je vecinu zivota radeci slabo placene poslove. Tek je dvije
godine prije smrti unaprijeden na mjesto proIesora Iizike na sveucilistu u
Mnchenu. Nikola Tesla bio je prvi znanstvenik koji je uspjesno
iskoristio Ohmov zakon da sirem krugu ljudi omoguci koristenje
25
elektricne struje.
Ohmov zakon najava je buducnosti. Elektroinzenjeru on pruza
izvanredan uvid i precizno predvida kako ce se zadani strujni krug
ponasati i prije nego je realiziran. Struja koja tece vodicem i pritisak
napona koji tu struju potiskuje naprijed neprekidno se mijenjaju. Ako
strujni krug Iunkcionira onako kako je predvideno, njegov tvorac treba
znati zasto i kada se te promjene dogadaju. U ranoj Iazi izucavanja
elektriciteta, vecina inzenjera nije znala zasto se napon i struja mijenjaju.
Ohmov zakon objasnjava kako se ponasa elektricitet kad je u Iormi
elektricne struje, a vecina ranih znanstvenika izucavala je samo staticki
elektricitet. Nisu bili zainteresirani za tok struje, pa nisu vidjeli svrhu u
Ohmovom zakonu.
Izucavanje statickog elektriciteta izgledalo je poput naivnih
madionicarskih trikova. Slicili su onima kojima se bave djeca kada trljaju
balon o rukav da bi se on zalijepio za zid. Taj opsjenarski trik je izvediv
zbog statickog elektriciteta i bio je poznat jos u doba engleske kraljice
Elizabete I. Uocio ga je William Gilbert, kraljicin dvorski lijecnik i
covjek s mnogo razlicitih interesa. Kad se nije bavio kraljicinim
zdravljem, provodio je slobodno vrijeme izucavajuci skrivene tajne nauke
i prirode. Promatrao je cudne stvari koje se dogadaju sa sitnim
komadicima papira i drugim laganim predmetima.
Gilbert je otkrio da ce, trljajuci komad jantara krznom, postici da jantar
privlaci sitne predmete. Vecina skolaraca otada ponavlja ovaj poznati
pokus koji je prvi ukazao na postojanje statickog elektriciteta.
Iskidaju papir u sitne komadice i stave ih na stol. Zatim, uzmu obicnu
kemijsku olovku, protrljaju je o rukav jakne i priblize olovku papiricima.
Olovka ce potom privuci papirice.
Dr. Gilbert nije imao kemijsku olovku, ali zato je imao komad jantara
kad je prvi put izveo ovaj eksperiment. Tada nije postojalo ime za ovu
cudnu silu koja je privlacila lagane predmete, pa ju je doktor Gilbert
nazvao elektricnom, izvodeci naziv iz grcke rijeci za jantar, elektron.
Gilbert je studirao na koledzu St. John, u Cambridgeu, prije nego je
postao osobni lijecnik kraljice Elizabete. Poznat je kao prvi elektricar jer
je pronasao ime za tu pojavu.
Proucavao je elektricitet i magnetizam, otkrio da je Zemlja veliki
magnet i objasnio zasto se igla kompasa okrece prema Sjevernom polu.
Svoja otkrica objavio je u prvoj knjizi sa znanstvenom tematikom
napisanoj u Engleskoj pod nazivom O magnetima i magnetskim tifelima, i
velikom magnetu Zemlfi. U cast njegovog otkrica jedna od jedinica koje
26
koriste danasnji znanstvenici zove se gilbert.
Premda je Gilbert napisao knjigu o elektricitetu, godinama nitko nije
znao kako upotrijebiti tu cudnu silu. Ono sto znanstvenici nisu znali je
cinjenica da staticki elektricitet uzrokuju male elektricno nabijene cestice,
nazvane elektroni. Njih mozemo dodati ili oduzeti materijalima koje
zovemo izolatorima. (Izolator je nesto sto sprjecava strujni protok. Tipicni
primjeri izolatora su staklo, krpa i plastika) Ovi odvojeni elektroni
nazivaju se nabojem. Elektroni koji se krecu po vodicu uzrokuju
elektricnu struju. (Vodic je nesto sto provodi struju. Tipicni vodici su
bakar, zlato i srebro). Naboj u pokretu stvara struju.
Kad se plasticna olovka trlja o vuneni rukav dzempera, vuna izvlaci
elektrone iz olovke. To znaci da povrsina olovke gubi elektrone, a na
vunu prelazi taj visak. Elektroni se zatim pokusavaju vratiti u praznine na
olovci. Ako se papiric drzi blizu olovke, elektroni u papiru nastoje
popuniti praznine koje su otpusteni elektroni napravili na olovci.
Pokusavajuci se premjestiti na olovku elektroni vuku papir za sobom.
Dok je sve vise znanstvenika proucavalo ovu cudnu privlacnost, Francuz
Charles DuIay otkrio je da se staticki elektricitet javlja u dva oblika.
Uocio je da trljajuci dva komada jantara, jednog o drugi, pritom ih
priblizivsi, dobiva za posljedicu njihovo odbijanje. Tako je saznao da se
dva predmeta s manjkom elektrona odbijaju, na isti nacin kao i izolatori s
viskom elektrona. Predmeti se privlace jedino onda ako jednog s viskom
elektrona priblizite drugom s premalo elektrona.
Benjamin Franklin, americki znanstvenik i politicar, nazvao je ta dva
tipa polariteta pozitivnim i negativnim. Izrekao je i pravilo: "Dva se
istoimena pola odbijaju, dok se raznoimeni privlace." Danas znamo da su
predmeti s dodatnim elektronima negativnog naboja, a oni s premalo
elektrona pozitivnog. Kad trljamo izolator da bismo pokrenuli elektrone,
mi predmet elektriziramo. Jednom kad se predmet elektrizira
(dodavanjem ili oduzimanjem elektrona) on zauvijek moze zadrzati taj
naboj. Zato sto elektricni naboj samo sjedi na predmetu bez premjestanja,
zovemo ga staticki elektricitet. Elektroni koji su se nakupili pokusavaju
prijeci tamo gdje ima manjak elektrona. To mogu jedino onda kad postoji
vodic kojim ce poteci. Elektroni u pokretu tvore struju, a upravo nam
njeno ponasanje objasnjava Ohmov zakon.
Mnogi ljudi su iskusili iznenadno kretanje elektrona. Svatko tko nosi
najlonsku odjecu, na primjer, i trlja se o tepihe ili sjedalice, osjetit ce
elektricni udar kad sljedeci put dotakne metal. Trljanjem skidamo
elektrone s najlonskog materijala. Kad dotaknemo bilo kakav vodic,
27
elektroni iz tog vodice nahrupe prema najlonu uzrokujuci elektricni udar.
Kad se to dogodi, ljudi krive staticki elektricitet.
Do 1746. nisu poznavali nacin skladistenja elektricnog naboja. Tada su
znanstvenici Pieter van Musschenbroek i Ewald Georg von Kleist
napravili posudu u kojoj ce drzati elektricitet. Radili su na sveucilistu u
Levdenu pa je njihova inovacija nazvana Levdenskom bocom. Levdenska
boca je nalikovala tegli za kiselo povrce u kakvoj se drzi lucica, ali u nju
su se stavljali elektroni u metalu, a ne lucica u vinskom octu. Ova dva
znanstvenika uspjeli su uskladistiti elektrone. To je bilo jako zgodno u
danima prije izuma baterije. Danasnji inzenjeri zovu ove male Levdenske
posude kondenzatorima i jos uvijek ih koriste da zastite naboj na svim
vrstama strujnih krugova.
Levdenska boca i kondenzator rade na principu dvije odvojene metalne
ploce koje mogu zadrzati visak naboja i odrzati njihov manjak. Ako
zamislite teglicu pokrivenu iznutra i izvana metalnom Iolijom, sa staklom
koje odvaja dva metalna sloja, moci cete imati predodzbu kako ona
izgleda. Kad postoji neravnoteza u broju elektrona izmedu dva sloja,
teglica postaje naelektrizirana. Spojite li dvije Iolije vodicem, struja tece
dok god visak elektrona ne prijede tamo odakle su oduzeti. Kad obje
ploce postignu istu gustocu elektrona, ili stupanj naboja, struja prestane
teci. Sto je veci broj elektrona koji su bili odvojeni i kasnije razmijenjeni
medu plocama, to ih se veci broj skladisti. A sto ih se veci broj skladisti,
stvorena iskra bit ce dugotrajnija onda kad elektroni pocnu teci. Mozete
ovo bolje zamisliti ako si predocite branu. Sabrani elektroni su poput
nakupljene vode iza brane. Kad se digne zasun brane voda nahrupi. Sto je
visa razina vode iza brane, to je brze i snaznije otjecanje vode. Isto tako,
iskrenje je duze ako se izmedu dva sloja nalazi puno odvojenih elektrona.
Kad govorimo o snazi toka vode, mislimo na glavu vode. Sto je veca
glava, to vise pritiska stvara njen tok. Ta ideja se primijenila na elektricni
naboj i znanstvenici su poceli govoriti o pritisku naboja. Taj pritisak su
nazvali pokretnom silom naboja.
Mjerne jedinice su dobivale imena po znanstvenicima koji su se bavili
elektricitetom. Za dvojicu ste sigurno vec culi - Andre Marie Ampera i
groIa Allessandra Voltu. Amper, Irancuski matematicar i Iizicar, izumio
je instrument za mjerenje protoka struje i dobio jedinicu za jakost struje
po njemu nazvanu Amper. GroI Alessandro Volta, talijanski Iizicar,
osmislio je prvu bateriju, galvanski clanak, i u cast ovoga otkrica jedinica
mjere pokretne sile naboja (napona) nazvana je volt. Tesla, ciji je motor
koristio okretna magnetska polja, dao je ime jedinici magnetske sile.
28
Staticki elektricitet je najspektakularniji oblik elektriciteta. On stvara
dramaticne bljeskove, od njega se zablji bataci trzaju kao u kazalistu
lutaka, on uzrokuje grmljavinske oluje. Unatoc tome, on nikada nije imao
izravnu prakticnu primjenu. Korisni elektricitet izlazi iz baterija groIa
Volte.
20. ozujka 1800., Volta je napisao predsjedniku Kraljevskog drustva za
razvoj znanosti u Londonu sljedece retke: "Cast mi fe poslati Jam
:apanfufuce re:ultate kofe sam dobio provodeci pokuse s elektricitetom
kofi fe stvoren obicnim dodirom dvafu ra:licitih metala. Glavni ishod fe
ova naprava cifi se nabof automatski obnavlfa nakon svakog pranfenfa."
Tako je Volta opisao prvu bateriju na svijetu. Medutim, baterije se
prazne, a prazne baterije ne stvaraju napon. Dok se nije pronasao
postojaniji izvor elektricne struje, elektromotori i osvjetljenje bili su
preskupi jer su brzo crpili svoje baterije. Ono sto je bilo potrebno bio je
generator koji neprekidno proizvodi struju.
Michael Faradav izumio je prvi elektricni generator 1831. Struja koju je
Edison dobivao iz generatora pokretanih parom bila je istog tipa kao i
struja koja je izlazila iz Voltinih baterija. Brzo je shvatio da treba smanjiti
potrosnju struje njegovih svjetiljki upotrebom tanjih bakrenih zica u
distribucijskom sustavu. Znao je da ce smanjenje napona ograniciti
mogucnost slanja struje na vece udaljenosti ukoliko ne smanji jakost
struje koju je koristio. On je, ustvari, primijenio Ohmov zakon a da toga
uopce nije bio svjestan.
Edison je poceo karijeru kao telegraIist i zato je krivo procijenio daljinu
prijenosa struje. Njegovu kompaniju Iinancirali su ljudi koji su se
obogatili telegraIom i koji su smatrali da struja moze putovati jednako
daleko kao telegraIska poruka. Ali tada se to nije moglo ostvariti. Nitko
od ljudi povezanih s telegraIom nije razumio Ohmov zakon, pa nisu
predvidjeli prakticne probleme upotrebe istosmjerne jake struje. Uvidom
u povijest telegraIa lako cemo shvatiti sto ih je zbunilo.
Iste godine, 1831., kad je Faradav izumio elektricni generator,
Amerikanac Findlay Breeze Morse posjetio je Britaniju. Morse nije bio
pravi inzenjer, nego poznati slikar, kipar i dobitnik zlatne medalje
Drustva umjetnika u Londonu 1812. godine. Putovao je prekooceanskim
brodom SS Sully preko Atlantika, posto je primio nagradu, kad je od
jednog suputnika cuo za Faradayeve nove izume u elektrotehnici.
Takoder je znao da zeljeznicke kompanije u Engleskoj trebaju bolji oblik
slanja telegraIskih poruka i to mu je dalo novu ideju. Odlucio je osmisliti
nacin slanja poruka strujom.
29
Morse je bio proIesor Likovne umjetnosti na sveucilistu u New Yorku.
Po povratku u Ameriku trosio je svaku slobodnu sekundu na smisljanje
sustava slanja poruka zicom. To je postigao upotrebom kratkih i dugih
impulsa struje. Na drugom kraju zice struja je ili trzala iglu ili aktivirala
zvono. Poruka se sastojala od izmjene jednostavnog koda sastavljenog od
kratkih impulsa (tocke) i dugih impulsa (nazvanih crtice). To je bio
zgodan izum jer je poruka stizala naizgled istodobno kad je poslana. Ovaj
telegraIski sustav imao je jedan nedostatak; ako su zice koje spajaju
pocetnu i prijemnu stanicu dugacke vise od 20 milja (32 km) signal
postaje slabo cujan. Ako se htio ukloniti ovaj problem, morali su stanice
postaviti na razmak manji od 20 milja (32 km). Kad bi stigla poruka,
telegraIist bi je biljezio i prosljedivao iducoj stanici. Kongres SAD-a dao
je Morseu predujam od 30.000 dolara da postavi javni sustav prijenosa
poruka i 24. svibnja 1844. Morse je poslao prvi javni telegram od drzave
Washington do Baltimorea u Marylandu. Poruka je glasila: "Eto sto fe
Bofe dfelo."
Da je Edison mogao prenositi elektricnu struju na slicne udaljenosti,
njegov sustav trebao bi puno manje elektrana i bio bi bolji. On, naime,
nije shvatio da je struja koju hoce upotrijebiti previsoka da bi putovala
tako daleko. Zica bas i ne voli da struja ide kroz nju, i pokusava zaustaviti
elektrone koji njome prolaze. Prvo se zagrije, i ako pokusate povisiti
struju ona se istopi. Ne mozete ju prisiliti da prenese vise struje nego joj
je volja. Debela zica je tolerantnija i nosit ce vise struje, ali debele zice su
skupe jer trebaju vise bakra. Svaki vodic ima najvisu, apsolutnu granicu
opterecenja strujom koju prenosi.
Ohm je rekao da je "jakost struje koja putuje vodicem obrnuto
proporcionalna otporu". To znaci da pritisak napona vise pada ako pustite
jacu struju. Ako, pak, povecate struju mozete dobiti vecu voltazu na kraju
zice, ali ce je ona istopiti i unistiti. Tu je "kvaka" kod slabe struje, kod
koje se javlja manji pad napona na odredenom vodicu nego sto se to
dogada kod jake struje. Medutim, za pokretanje aparata potrebno vam je
nesto drugo - jaka struja. Kolicina svjetla koje dobijete od zarulje, ili
kolicina rada koju obavi elektromotor, ovisi o kolicini struje koja ih
napaja.
Zarulja treba dostatno napajanje ako hocemo da jako svijetli. Snaga je
stvarna sposobnost obavljanja rada. Kod elektriciteta se mjere dvije stvari
- napon i jakost. Da se stvori elektricna energija potrebno je da se napon i
struja pojave istodobno. Elektricno svjetlo bit ce sjajno jedino kada napon
i struja djeluju uskladeno.
30
Sto je jaca struja, to ce zarulja sjajnije svijetliti, ali postoje razliciti
nacini da jaku struju dovedemo do rasvjetnog tijela. Mozete kombinirati
jak napon i slabu struju ili obrnuto. Snagu izvora elektricne struje ili
njegov radni kapacitet izracunate tako da pomnozite napon i struju.
Napon je sposobnost elektriciteta da putuje vodicem. Sto je veci napon to
struja moze dalje putovati. Struja je broj pojedinih cestica elektriciteta
(ove male stvari zovu se elektroni) koje ustvari obave posao na izlazu iz
vodica.
Zato sto snaga struje jednako ovisi i o naponu i struji, ovo znaci da
elektricitet mora imati sposobnost da prolazi vodicem i dovoljno
elektrona da obavi posao kad dode do svjetiljke. Sto je dulja zica, to je
manje napona koji cemo moci upotrijebiti. I to nije cijela prica. Kad bi
bila, onda bismo jednostavno mogli upotrijebiti bilo koju duljinu zice.
Visoki napon omogucit ce da struja prolazi vodicem, ali isto tako
ljudskim tijelom. Ako covjek slucajno dode u dodir s visokim naponom,
napon ce potjerati dovoljno struje da ga ubije. Zbog opasnosti po zivot
odreduje se gornja granica visine napona za kucnu upotrebu. Vrlo je tesko
zastititi ljude od previsokog napona (tj. tesko je dostatno izolirati vodice)
Elektroni putuju zicom, sudaraju se s atomima zice i zagrijavaju je. Ova
pojava usporava tok elektrona i smanjuje napon. U slucaju da je vodic
koji ide od elektrane do vase kuce predug, on dovodi manje napona i vasa
svjetla nece biti bas previse sjajna.
Zelimo li iskoristiti prednosti Ohmova zakona, struja koju proizvedemo
mora biti jaka i niskonaponska (da izbjegnemo iskrenje i rastapanje
vodica u mehanickom generatoru). Ona se dalje prenosi u obliku slabe
struje s vrlo visokim naponom (da ne bi bilo toplinskih gubitaka u zicama
i da mozemo upotrijebiti tanje vodice). Na kraju, mi koristimo
niskonaponsku struju u kucama (da izbjegnemo pogibiju). U vrijeme kad
je struja otkrivena, nije bilo moguce postici sve ovo.
Postoje dva tipa struje; istosmjerna (DC)
*
i izmjenicna struja (AC)
*
.
Istosmjerna struja je kontinuirani tip elektriciteta koji nikad ne mijenja
smjer; izmjenicni se tip struje, koja stalno tece naprijed-nazad, uvijek
mijenja i obrce svoj tok. Izmjenicna struja koja ide iz uticnice mijenja
smjer najmanje sto puta u sekundi. Napon izmjenicne struje moze se
povecati ili smanjiti prolaskom kroz dvije zavojnice naprave koju zovemo
transIormator. Istosmjernoj struji mozemo smanjiti napon, ali ga onda
vise ne mozemo povecati. Prvi elektromotori koristili su samo
*
AC/DC - engleski akronim za alternating current/direct current
31
istosmjernu struju zato sto su u 19. stoljecu razmisljali jednako kao Teslin
karlovacki proIesor. Mislili su da izmjenicna struja ne moze imati
nikakvu uporabnu vrijednost - zato su je naprosto zaobilazili.
Naponi koje je Edison dobivao kad je poceo proizvoditi struju za
kucanstvo bili su toliko niski da su svjetla bila previse slabasna da bi ista
mogla osvjetljavati, ukoliko ste zivjeli vise od pola milje udaljenosti od
elektrane. To je bila osnovna slabost istosmjerne struje za javnu upotrebu.
Da bismo ovo bolje razumjeli, trebamo se sjetiti brane napunjene vodom,
i ovog puta zamislimo njen zasun. Napon je poput sile koja tjera tok, a
struja je protok vode kroz zasun. Ako iza brane nema vode, nista nece
otjecati kroz otvoreni zasun. Ako je voda dosegla do vrha brane, cak ce i
djelomicno otvaranje zasuna omoguciti snazno otjecanje.
Nakon sto otvorimo slavinu da mlaz vode dode u crijevo s kojim cemo
oprati auto, tada trebamo dobar pritisak da mlaz snazno spere prljavstinu.
Ako su pritisak i mlaz preslabi, iz cijevi ne dobivamo dovoljno vode pa
auto ne mozemo oprati kako treba. Preklopi li se cijev protok vode
usporava se ili prestaje. U slucaju da se pritisak smanji jer voda curi kod
slavine, necemo dobiti dovoljno jak mlaz da operemo auto.
Stvarna snaga pranja dolazi od jacine mlaza i pritiska. Elektricna
energija se slicno ponasa. Kod visokog napona i puno struje imamo velike
gubitke. Ako se napon gubi u prijenosnom vodicu, onda nema dovoljno
pritiska na kraju zice koji bi osigurao radni kapacitet. Povecanjem napona
mozemo smanjiti gubitke u vodicu i jos uvijek ga imati dovoljno na
izlaznom kraju. Kada prenosite elektricnu energiju visokog napona i slabe
struje postizete prijenos iste kolicine snage, ali s mnogo manjim gubicima
pritiska na vodicu. Morate jedino znati kako smanjiti previsok napon prije
nego struju pustite u kucu, da biste izbjegli da nekog ubije. Danas zice
nacionalnog dalekovoda kojima putuje struja izmedu dvaju masivnih
pilona, imaju napon od priblizno 11.000 volti. On se snizava na 240 volti
prije nego stigne u nase domove.
Danasnjem je covjeku normalno da javni izvori struje osvjetljavaju nase
kuce gdje god zivjeli, dok je prije to bilo pravo cudo.
03. Americki humor
Jodici ne mogu ovladati nifansama americkog humora
Mark Twain
Charles Batchellor je Englez koji se pridruzio Edisonu cetrnaest godina
prije osnivanja kompanije Edison Electric Light. Ovo dvoje ljudi prvo je
radilo na telegraIskom releju koji je Edison konstruirao u Newarku.
Poslije je Batchellor s Edisonom podijelio slavu koju im je donio
IonograI, i tijekom godina postao mu bliski prijatelj i povjerljivi
savjetnik. Bio je to visok, tamnoput, krupan muskarac kojeg su zene u
mladim danima smatrale zgodnim. Kad ga je Tesla upoznao, kosa i brada
bile su mu jos uvijek crne i guste, premda je bio tek nesto mladi od
Edisona.
Edison je imao kompaniju u Parizu koja je upala u probleme, pa je
poslao Batchellora da ih rijesi. Uputio ga je da treba sprijeciti pariske
inzenjere da ne prave tolike greske, te da pocnu zaradivati umjesto da mu
rasipaju novac.
Iskreno receno, tvrtka je djelovala u novom podrucju s nestrucnim
inzenjerima i neisprobanom opremom. Nitko od njih nije znao sto se od
njih ocekuje, a vecinu pogresaka napravila je dobronamjerna i radisna, ali
nesnalazljiva i nesposobna ekipa.
Kompanija Continental Edison u Parizu bila je podruznica kompanije
Edison Electric Light. Proizvodila je motore, rasvjetne sustave i dinama.
Ne moze se reci da su njihovi poslovi bili uspjesni, a pogotovo ne posao
uvodenja kompletnog sustava rasvjete kojeg su sklopili s njemackom
zeljeznicom. Na nesrecu, osoblje koje ga je uvodilo na stanici u
Strasbourgu napravilo je nekoliko ozbiljnih pogresaka. Dok je car
Willhelm I. prisustvovao otvaranju novog sustava rasvjete, doslo je do
kratkog spoja, eksplozije, a zid se srusio ravno pred kralja i njegovu
pratnju. Ni kralj niti narucitelji sustava nisu bili previse odusevljeni,
narocito zato sto su odnosi izmedu Francuske i Njemacke nakon
Irancusko-pruskog rata 1883. bili napeti i puni netrpeljivosti. Na
Irancusku kompaniju koja je skoro ubila njihovog cara, instaliravsi opasni
elektricni sustav, njemacke vlasti nisu bas gledale dobrohotno. Ta
33
nezgoda koju je skrivila kompanija Continental Edison bila im je, u
najmanju ruku, sumnjiva.
Situacija je bila iznimno neugodna po Edisona - smatrao je da ce taj
incident unistiti njegov ugled u Europi. Postojala je i opasnost da
kompaniji ne bude placen posao, te da ih jos i tuze za stetu. Svaki korak
koji poduzmu da poprave instalaciju trebat ce posebnu dozvolu Nijemaca.
Da ih uvjeri kako taj sustav vise nikada nece predstavljati opasnost,
Edison je poslao svojega najpovjerljivijeg casnika, Charlesa Batchellora,
u Pariz da izgladi stvar.
U to vrijeme Tesla je tek poceo raditi za Continental Edison. Nakon
diplome na Praskom sveucilistu, prvo je radio u telegraIskoj kompaniji u
Budimpesti sve dok ova nije bila prodana. Poslije je otisao sa svojim
seIom u Pariz. Tesla se nadao da ce mu ovo preseljenje pruziti priliku za
usavrsavanje ideja o asinkronom motoru. Kad je Batchellor dosao u Pariz,
on se tek privikavao na Continental Edison.
Kljucajuci od novih zamisli, izlagao ih je bez kraja i konca svakome tko
ga je imao volje slusati. Nije imao nikakvog smisla za cuvanje poslovnih
tajni niti dara za unosan posao, ali je zato bio opasan igrac biljara. Samo
je nekolicina americkih inzenjera u kompaniji Continental Edison, koji su
bili daleko od udobnosti vlastitog doma, cesto navecer igrala biljar. Tesla
bi im se pridruzio, i igrajuci biljar neoprezno objasnjavao svoje ideje
vezane uz izradu asinkronog motora i o svijetloj buducnosti uporabe
izmjenicne struje.
Tipovi opreme koju su izradivale Edisonove tvornice koristili su
istosmjernu struju. Tesla je razradio teoriju o izmjenicnoj struji i vjerovao
kako ce ona zamijeniti istosmjernu struju, cim ljudi shvate njene
prednosti. Malo je, medutim, ljudi od onih s kojima je radio u Parizu
vidjelo komercijalnu vrijednost njegovih ideja.
Svi patenti Edisonove kompanije bili su namijenjeni za izume koji rade
na istosmjernu struju, sav alat koji su prodavali takoder. Kad neka
kompanija ima monopol na odredeni izum, malo je vjerojatno da ce se
zainteresirati za novu ideju koja ce ga uciniti suvisnim. Na kraju krajeva,
upravo su ulozili velika sredstva u izgradnju elektrana za proizvodnju
istosmjerne struje i elektriIikacijski sustav.
Nova znanost o istosmjernoj struji uzrokovala je poprilicno problema
nekolicini vec uhodanih inzenjera koji su se cvrsto drzali svoje teorije.
Oni nisu htjeli odbaciti ulozeni trud, da bi se uhvatili provedbe neke nove
lude ideje. U Tesli su vidjeli ugodnog, darovitog ali i pomalo luckastog
covjeka. Zaposlili su ga na necem skroz prakticnom - gradnji motora na
34
istosmjernu struju i rjesavanju problema spajanja dinama.
Jedan od Teslinih partnera u biljaru, gospodin D. Cunningham, bio je
nadzornik mehanickog odjela kompanije. Bit ce da je vjerovao u Tesline
teorije, jer je predlozio mladom inzenjeru ozbiljan posao - osnivanje
dionickog drustva za razvoj Teslinih ideja. Cunningham je znao da je i
Edison poceo na slican nacin u New Yorku, i da je tada uspio izvuci dosta
novca od bogatih telegraIskih kompanija. Da je tada poslusao
Cunninghamove prijedloge, Teslin zivot tekao bi potpuno drugacije.
Umjesto toga, prasnuo je u smijeh kad je cuo sto ovaj govori. Porazen,
Cunningham je digao ruke od ovog sanjara u oblacima, pa je prva od
Teslinih prilika da se obogati tako propala.
Usprkos poslovnoj naivnosti, Tesla je bio izuzetno sposoban inzenjer.
Uhvatio se posla oko elektrana kompanije, u cemu je ubrzo pokazao
darovitost, poboljsavajuci nacrt motora na istosmjernu struju i izradujuci
automatski regulator dinama. Kad je Batchellor dosao u Pariz, ubrzo je
primijetio Tesline velike mogucnosti i unaprijedio ga u glavnu osobu
zaduzenu za rjesavanje problema u kompaniji.
Bile su potrebne radikalne mjere da se rijesi problem katastroIalnog
promasaja u Strasbourgu. Zbog njegovoga prakticnog i teorijskog znanja,
i zbog toga sto je bio najbolji inzenjer u Parizu, Teslu su poslali da hitno
osposobi sustav. Gotovo da su mu obecali nagradu za njegov prethodni
rad na regulatoru dinama, ali za to nije dobio ni novcica. Sada je Teslin
upravitelj natuknuo kako bi mu mogli isplatiti 25.000 dolara ako popravi
sustav u Strasbourgu.
Tesli nije bio problem rijesiti tehnicke probleme sustava, ali je imao
nevolje s Nijemcima koji su, naravno, jos bili sumnjicavi i inzistirali da za
svaki sitni korak koji napravi trazi pisano odobrenje. Htjeli su biti sigurni
da se vise nece dogadati eksplozije. Tesla je imao dosta slobodnog
vremena dok je zbog birokratskog odugovlacenja cekao dozvolu da pocne
raditi. On nije bio osoba koja bi besposlicarila. Unajmio je malenu
radionicu i napravio prvi svjetski motor na izmjenicnu struju i mali
dvoIazni generator izmjenicne struje koji je napajao motor o kojemu je
tako dugo sanjao.
Taj asinkroni motor bio je daleko ucinkovitiji od bilo kojeg drugog
motora do tada, jednostavnije konstrukcije i nije zahtijevao neprestanu
izmjenu cetkica komutatora. Nikome prije njega nije uspjelo napraviti
motor na izmjenicnu struju, jer su, kad su pokusali pokrenuti motor
izmjenicnom strujom, postigli samo da se on trese, a ne da se okrece.
Tesli je u meduvremenu sinula genijalna zamisao da upotrijebi vise od
35
jednog izvora napajanja. Uskladio je dva izvora napajanja, pa je tako
uspio dobiti magnetsko polje koje se je vrtjelo zajedno s osovinom
motora, bez potrebe za neucinkovitim cetkicama. One su kod prijasnjih
verzija ostvarivale kontakt motora i pokretnih dijelova.
Nije Tesla samo iskljucio iskrenje, vec se oslobodio i cetkica koje su
uzrokovale gubitak elektriciteta te stvorio napravu koju pokrece
visenamjenska izmjenicna struja, ciju je upotrebu on toliko zagovarao.
I tako je, nedugo nakon dvadeset sedmog rodendana, Tesla pokrenuo
svoj prvi ogledni motor na izmjenicnu struju u zabitoj ulicici Strasbourga.
Sada kad je imao prototip s kojim je mogao dokazati da je njegova
zamisao ostvariva, a odbio je Cunninghamov prijedlog o osnivanju
dionickog drustva, Tesla je trebao novca za nova ispitivanja. Ali,
nazalost, jos je jednom dokazao da nema poslovnog duha. Kako li ga je
lako bilo zadiviti i zbuniti drustvenim polozajem i gradskom pompom!
Poceo se druziti s bivsim gradonacelnikom. Pomijesavsi gradanski status
sa smislom za posao, pozvao je bivseg gradonacelnika Bauzina i njegove
prijatelje iz gradskog vijeca da pogledaju njegov novi motor. Nadao se da
ce mu bogati gradani Strasbourga dati novcanu potporu da konstruira
konacnu verziju motora. Oni, medutim, nisu bili u stanju razumjeti
mogucnosti njegova izuma. Teslin motor je za njih bio jos jedan u nizu
motora kakve je proizvodio Edison. Vec su prethodno ulozili previse
novca i vremena, pa nisu vidjeli razloga da to opet ucine zbog neceg za
sto su vec mislili da postoji.
Ako je Tesla i bio razocaran njihovim nedostatkom interesa, trudio se da
to ne pokaze. Njegov prijatelj, bivsi gradonacelnik, nije htio povrijediti
Teslu iskreno mu rekavsi sto misli o njegovoj ideji. Upotrijebio je sve
svoje vjestine politicara da uvjeri Teslu kako ce njegov motor postici
spektakularan uspjeh, te da ce ga docekati kao kralja ako se vrati u Pariz.
Tesla je, vjerujuci mu, odlucio da ce tek kada dobije obecanih 25.000
dolara, napraviti konacnu verziju motora i generatora. Cim ljudima
pokaze kako njegov izum Iunkcionira, svi ce se htjeti prebaciti na njegov
novi sustav i stari baciti u staro zeljezo, vjerovao je.
Po povratku u Pariz, otisao je ravno organizacijskom upravitelju koji ga
je poslao u Strasbourg. Izvijestio ga je da je sustav rasvjete popravljen, a
ugled kompanije vracen, i zatrazio obecanu nagradu. Upravitelj mu je,
rastapajuci se od zahvaljivanja i pohvala, objasnio da jedino racunovoda
moze odobriti isplatu bilo kakvog dodatnog novca. Tesla se uputio do
racunovode, koji ponovo nije stedio rijeci zahvale u ime kompanije, ali je
sa zaljenjem objasnio da je izvrsni upravitelj osoba kojoj se mora obratiti.
36
Ne dajuci se pokolebati, Tesla ugovara sastanak s izvrsnim upraviteljem,
a on opet, slatkorjecivo ga hvaleci, prebacuje stvar na organizacijskog
upravitelja kojem je, navodno, prepustio posao odobravanja isplata.
Rekao je da se on nikad ne mijesa u odluke svojih upravitelja. Sad je vec i
optimisticni Tesla vidio kako se ne treba vise vrtjeti u ovome zacaranom
krugu, i da je najbolje da zaboravi na svoj novac. Sto se kompanije tice,
posao je bio obavljen, uplata je stigla u banku, a ugled je bio spasen. Da
se nesto drugo pokvari, uvijek bi mogli naci kakvog drugog mladog
inzenjera da danonocno radi i popravi kvar.
Bas je cudno sto inzenjeri uvijek ocekuju neki novac, cak i onda kad
propisi kompanije ne odobravaju novcanu stimulaciju.
Mozda je ova kritika nepravedna. Mozda kompanija stvarno nije imala
novca da isplati Teslu. Mozda je sve to bio "nesporazum". A mozda i nije,
mozda je kompanija jednostavno prevarila Teslu.
Poput mnogih mladih inzenjera, Tesla je upravo dobio prvu lekciju o
zastiti vlastitih interesa. Da izbjegnes "nesporazume", sklapaj pisane
dogovore prije pocetka posla. Tesla je, kao sto je povjerio svojem
prijatelju i partneru u biljaru Batchelloru, "ocekivao da kompanifa odri
rifec."
Je li Batchellor imao udjela u prijevari? On je, na koncu, bio Edisonov
bliski osobni prijatelj i poslovni savjetnik i bio je lojalan tom covjeku. Za
vrijeme pariskih partija biljara, slusao bi Teslina razmisljanja o
buducnosti elektricne energije i u njima vidio siroke mogucnosti, ali i
prijetnju koju rad mladog inzenjera predstavlja kompaniji.
Pismo preporuke koje je napisao za Teslu pokazuje da je ozbiljno
shvacao mladog inzenjera. Jedna od recenica iz njega glasi: "Po:nafem
dva velikana i Ji ste fedan od nfih. Drugi fe ovaf mladic."
Batchellor je mozda bio zabrinut da ce Tesline ideje potkopati
Edisonovo rastuce carstvo struje, a mozda je i, na pocetku, odvagnuo da
je bolje dobiti takvog potencijalnog takmaca, kojem usput treba i novca, u
svoje okrilje.
Dok nagovara Teslu da ode raditi za njih u Ameriku, Batchellor je
potpuno upucen u teskoce na koje nailazi Edison u pokusaju da stvori
naprave koje ce stvarno biti djelotvorne. Edison je, ponavljam, bio
prakticar koji je zanemarivao teoriju i koji je stvarao svoje naprave
metodom pokusaja i pogresaka. U zadnje vrijeme dogadale su mu se
samo pogreske. U Teslinom matematickom pristupu strojarstvu
Batchellor je vidio nacin da izbjegne troskove uzrokovane provedbom
brojnih nasumicnih testova. Tesla je znao proracunati posljedice svojih
37
inzenjerskih postupaka prije nego je pristupio njihovoj realizaciji.
Predlazuci Tesli da ode u Ameriku, Batchellor se nadao da ce moci
upotrijebiti Teslinu darovitost u Edisonovu korist. Htio je iskoristiti
mladog inzenjera za rjesavanje problema koji mogu nastati kod uvodenja
novoga elektricnog sustava. Mladac je ocito bio darovit.
Mozda nikad necemo saznati je li Batchelloru dobro doslo sto je pariska
uprava zloupotrijebila Teslu, ili je cijelu prijevaru upravo on rezirao. Bilo
kako bilo, posljedice su bile iste. Teslu su nagovorili da proda svoje
knjige i ostale osobne stvari, rijesi se svojih modela, spakira crteze
projekata u putnu torbu i iseli u Ameriku.
Stvarno dobivamo dojam da je Batchellorov zadnji zadatak u Parizu bio
nagovoriti Teslu da pomogne u Edisonovoj americkoj operaciji, jer bi se u
suprotnom puno prije vratio u New York.
Ostalo je povijest. Kad dobro razmislimo, tesko se oteti sumnji da je
Batchellor podmetnuo Tesli, nadajuci se da ce ovaj, ogorcen nepravdom,
dopustiti da ga odvuku u Ameriku.
Prije nego sto je Tesla stigao u New York, najveci Edisonov problem
bilo je povezivanje dva dinama. Generator istosmjerne struje stvara kratke
impulse struje koji se pojacavaju i slabe u skladu s brzinom rotacije
zavojnice generatora. Zato sto su motor i generator gotovo isti strojevi,
ako jedan generator ima maksimalni izlazni impuls dok je drugi s kojim je
spojen na dnu ciklusa, onaj s visokim impulsom pokretat ce onoga sa
slabim. U slucaju da oba generatora nisu uskladeni na istu brzinu vrtnje,
posljedica ovog povezivanja bit ce povlacenje ili guranje, jer svaki od njih
pokusava poput motora okretati drugu napravu.
Edisonov prvi dinamo na parni pogon mogao je davati energiju malom
broju rasvjetnih tijela, nedovoljno za sve svjetiljke koje su njegovi
potrosaci zeljeli spojiti na sustav javne rasvjete. Najprije je pokusao
napraviti veci generator, kojeg je nazvao Jumbo po jednom slonu iz
Barnumovog cirkusa kojeg je obozavao gledati. Ali, cak je i Jumbo
generator mogao dati jedva dovoljno energije da napoji oko 400
rasvjetnih tijela. To nije bilo dovoljno za cijeli sustav javne rasvjete.
Edison nije mogao napraviti dovoljno velik generator koji ce sluziti
podmirenju potreba svih korisnika sustava javne rasvjete. Morao je
povezati dva-tri dinama da daju dovoljno energije, ali posto se nije
razumio u sinkronizaciju elektricnih impulsa njegovi povezani generatori
38
nisu radili onako kako je ocekivao.
Prvi put kad je povezao dva Jumbo generatora, shvatio je da se nasao
pred ozbiljnim problemom. Kad je kasnije pricao o ovom pokusu, rekao
je: "Pokrenuli smo drugog Jumba i spofili ili paralelno. Od svih cirkusa
od Adama naovamo, lfudi nisu vidfeli veci cirkus."
Edison je napravio mehanicku vezu dvaju ventila generatora na parni
pogon da zaustavi "setanje" generatora uzrokovano nesinkroniziranim
strujnim impulsima. Premda je bio nestrucno napravljen, taj sklop -
kojega je izradivao pred svjedocima - omogucio je tom paru generatora
istodobni rad. Medutim, Edison nije predvidio rjesenje elektricnog
kontrolnog sustava potrebnog da bi generatori trajno radili istodobno.
John Hopkinson, jedan od njegovih znanstvenih savjetnika, pisao mu je o
neispravnostima tih dinama, rekavsi: "Nuno fe napraviti kriticku studifu
ovih generatora s osvrtom na nfihovo pobolfsanfe, ali takoder moramo
dovesti sebe u po:icifu da moemo unaprifed odrediti nacin na kofi cemo
i:mifeniti strofeve u skladu s ra:licitim uvfetima."
Edison bas nije bio sklon primjenjivati matematicku teoriju na svoje
radove. Draze mu je bilo prvo nesto napraviti, a potom se hrvati s
problemom, u nadi da ce se vec nekako rijesiti "musica." Ponekad je
njegov stav davao rezultate, ali su mane njegovoga neznanstvenog
pristupa izazivale previse neugodnosti.
Puno prije nego je otisao u Pariz, Batchellor je bio upucen u Edisonove
probleme oko spajanja dinama. Uistinu je bio ukljucen i u predlaganje
rjesenja za neke velike privatne sustave. Kazaliste Haverlv u Chicagu je,
na primjer, imao Edisonov sustav rasvjete koji je napajao 647 rasvjetnih
mjesta. To je bilo puno vise nego je jedan dinamo mogao opskrbiti i za
polovicu vise od 400 zarulja kojima je Jumbo mogao dati svjetlo. Bilten
Edison Electric Light Companv izvijestio je o ovom impresivnom
projektu, ali nikad nije objasnio kako je izveden. Instalacija u kazalistu
sastojala se je ustvari od tri odvojena sustava rasvjete u istoj zgradi. Jedan
je dinamo davao struju svjetlima u vestibulu i ulaznim prostorima, drugi u
prostoriji gledalista, a treci svjetlima na pozornici i garderobama. Ta tri
sustava bila su odvojena.
Batchellor je shvatio kako je Tesla sposoban rijesiti problem
povezivanja generatora jos onda kad je mladi inzenjer skicirao automatski
regulator dinama - Edison je, opet, na svoj nacin, znao kako motivirati
Teslu. Rekli su mu da je Tesli od zivotne vaznosti kapital za istrazivanje
ideja o izmjenicnoj struji, i da je pripravan raditi dugo i iscrpljujuce da
dobije priliku za razvoj svojih izuma. Edison je ponudio Tesli 50.000
39
dolara da usavrsi nacrt generatora za njegove elektrane.
Tesla, koji nije nista naucio od pariske lekcije, uhvatio se posla s
voljom, tegleci svaki dan od deset ujutro do pet sljedecega jutra. I tako
godinu dana.
Napravio je nove nacrte dvadeset cetiri razlicita tipa standardnih strojeva
na istosmjernu struju. Oni ne samo da su davali puno jacu struju, nego ih
je bilo lakse regulirati i spojiti. Osmislio je i kontrolni sustav koji je
omogucavao da impulsi struje koje stvaraju povezani generatori budu
uvijek sinkronizirani.
To znaci da ti generatori nikada ne rade neuskladeno, regulator pomaze
da se oni neprekidno uskladuju. Kasnije je Tesla podsjecao na to sto mu
je Edison rekao kad je rijesio problem spajanja, "Ja imam puno marlfivih
pomocnika, ali Ji ste nenadmasni' "
Edison je proizveo Tesline nove generatore i testirao ih. Teslina
"regulacija pomocu trece cetkice" kod koje je pridodao jos par cetkica
Edisonovom nacrtu, omogucila je povezivanje neogranicenog broja
dinama. Strojevi su dobro radili, pa je Edison povukao svoj patent i poceo
zamjenjivati postojeca dinama.
Tada je Tesla zatrazio 50.000 dolara koji su mu bili obecani. Konacno
ce, mislio je, imati dovoljno novca da napravi konacnu verziju AC
motora. Dugi sati rada ce se isplatiti i imat ce dovoljan kapital za novi
pocetak. I tada je, po drugi put u dvije godine, Edisonova kompanija
prevarila Teslu.
Ulazeci u ured, podsjetio je Edisona na 50.000 dolara koje mu je ovaj
obecao za poboljsanje nacrta generatora. Edisonov ga je odgovor toliko
uzrujao da ga je navodio mnogo puta poslije. Edison je rekao, "Tesla, Ji
ne ra:umifete americki humor."
Jos jednom je bezobzirna Edisonova kompanija napravila budalu od
Tesle. Prvi put kad se to dogodilo zacijelo se je tjesio mogucnoscu da
Edison nije upoznat sa stanjem stvari.
Kako bi ga inace mogli nagovoriti da prijede pola svijeta, izgubi sve sto
posjeduje na putu, samo da bi mogao crnciti za Edisona osamnaest sati
dnevno, sedam dana tjedno. Isao je cak dotle da Edisonu dozvoli
neprijateljsko kritiziranje izmjenicne struje. Slijepo obozavajuci svog
junaka, nastojao je ostaviti utisak na Edisona i objasniti mu na koji nacin
se mogu usavrsiti manjkavi strojevi koje je Edison napravio. Na taj nacin
je osigurao buduci uspjeh Edisonovog sustava.
Edison nije niti malo bio zainteresiran za Teslinu odanost, gledajuci u
njemu divljeg barbarina kojem su slucajno motori isli od ruke. On jos
40
nikada nije posjetio Europu i imao je cudne predodzbe o njoj, smatrajuci
je zaostalim, barbarskim kontinentom. Jednom su ga culi kako pita Teslu
je li ikad jeo ljudsko meso, vjerojatno zamisljajuci da je Hrvatska dio
necivilizirane dzungle sredisnje Europe. Ali Tesla nije bio divlji barbarin,
i drsko krsenje obecanja konacno mu je sirom otvorilo oci. Bio je odgojen
kao europski gospodin, iz obitelji koja je stoljecima bila u sluzbi crkve ili
vojske. Sto se njega ticalo, rijec koju je dao gospodin strogo je
obvezivala.
Dao je otkaz istog trena, ne razmisljajuci o svom osobnom polozaju.
Godinu dana od dolaska u Ameriku ponovo je bio bez posla. Ovoga puta,
na srecu, imao je status odlicnog inzenjera elektrotehnike koji je stekao
znatno iskustvo radeci za uvazenu kompaniju Edison Electric Eight.
04. Neka bude svjetIo!
Da, tama se od tebe skrivala nife, nego fe noc
sfala ko dan, tama i svifetlo
fednaki su tebi
Psalmi, 139.
Kako napraviti svjetlost nakon sto zade sunce drevni je problem. Kad je
prvi covjek htio vidjeti u mraku, morao je naloziti vatru, ali ona nije bila
svjetiljka koja se mogla prenositi osim ako bi otkinuo granu drveta i
upalio je vatrom. I tada je ta primitivna baklja bila kratkog vijeka, i nije
bacala puno svjetla. Nekoc davno, netko je dosao na ideju da napravi
kamenu ili keramicku posudu, napuni je zivotinjskom masti ili uljem i u
to stavi upaljen plutajuci stijenj. Stijenj je trosio ulje i nastavljao gorjeti
sve dok ulje ne bi presusilo. Ove su se svjetiljke mogle prenositi i trajale
su dulje od primitivne baklje. Sve od biblijskih vremena cesto su bile
upotrebljavane.
Svijeca, cjevasti predmeti od sporogoreceg materijala poput sala ili
voska s vlaknastim stijenjom koji ide kroz sredinu, bila je iduce prenosivo
rjesenje problema rasvjete. Svijece su se koristile jos 3000 godine prije
Krista, i bile su vrlo popularan nacin osvjetljavanja domova, zbog
jednostavnosti upotrebe i izrade. Osim toga, davale su dobro svjetlo.
Sljedeci korak prema usavrsavanju rasvjete napravljen je u
yorkshirskom gradu na sjeveru Engleske, WakeIieldu. Godine 1684.
zupnik toga grada bio je velecasni John Clayton, koji se amaterski bavio
znanoscu kad nije brinuo o dusama svojih zupljana. Zainteresiralo ga je
vadenje ugljena u Yorkshireu, i znao je da ugljen otpusta eksplozivni plin.
Zagrijao je nesto ugljena, otkrio da on oslobada puno zapaljivog plina i
da, nakon sto se plin odvoji od ugljena, ostaje koristan katran.
Proizvodnja katrana ukljucuje zagrijavanje ugljena na taj nacin da mu se
ne dopusti da sagori. Da bi se sprijecilo da ugljen jednostavno plane, treba
ga grijati u zatvorenoj zeljeznoj posudi koristeci proces koji znanstvenici
zovu destilacija.
Stoljece kasnije, William Murdoch, Skot iz Ayrshirea shvatio je da
grijanjem ugljena u zatvorenoj posudi i odvodenjem plina cijevima iz nje
42
dobivamo plin koji se moze upotrijebiti. To mu je dalo ideju da "ugljeni
plin" iskoristi za rasvjetu. Godine 1792. sagradio je mali pogon za
destilaciju ugljena iza svoje kuce u Redruthu u Cornwallu i napravio
dovoljno plina za svoju kucu. Slava njegovoga rasvjetnog sustava brzo se
prosirila, pa su ga industrijalci naprosto opsjeli u zelji da naprave slicnu
rasvjetu za svoje tvornice. U iduce dvije godine sagradio je uspjesne
pogone za proizvodnju rasvjetnog plina u tvornicama Bultona i Watta u
Birminghamu i za pamucni pogon Phillipsa i Leea u Manchesteru.
Murdoch je upotrijebio sustav sagorijevanja ugljenog plina za tisucu
plinskih svjetiljki u pamucnom pogonu Phillips i Lee, cineci nocni rad
laksim i sigurnijim. Ugljen je trebalo zagrijavati u specijalno zapecacenim
posudama pod nazivom retorte, da bi se dobilo plin za rasvjetu. Pogon za
proizvodnju pamuka ili tvornica mogu si priustiti takvu opremu, ali ona je
bila prevelika i preskupa za rasvjetu domova pojedinaca. Plinska rasvjeta,
s druge strane, ima puno jednostavniju primjenu od svijeca ili uljanica.
Gorivo za rasvjetu moglo se dovoditi cijevima, i dok god plin tece svjetlo
ostaje upaljeno. Nece izgorjeti kao svijeca ili presusiti kao ulje u uljanici.
Murdochovi kolege znanstvenici bili su odusevljeni njegovim radom na
razvoju plinske rasvjete pa su ga 1808. nagradili RumIordovom zlatnom
medaljom Kraljevskog drustva za razvoj znanosti.
Otkricem plinskog svjetla bila je rijesena rasvjeta javnih prostora, i
uskoro je plinsko svjetlo bilo popularan nacin gradske rasvjete. Prva ulica
rasvijetljena na taj nacin bila je Pali Mali u Londonu, a uskoro je slijedio
Westminsterski most i ulice na Westminsteru.
Ulicne svjetiljke trebalo je ukljuciti i upaliti nocu, te iskljuciti i utrnuti
danju, pa su zaposlili covjeka s motkom i upaljacem da to obavlja.
Dvaput dnevno, u suton i u zoru, morao je obici svaku svjetiljku da je
upali i ponovo ugasi.
Plinske kompanije olaksale su mu posao uvodeci takozvano pilotsvjetlo,
plamicak koji je gorio danju i nocu. Da bi upalio svjetiljku trebao je samo
odvrnuti plinski ventil i pustiti plin. Kontrolno svjetlo bi onda zapalilo
plamen svjetiljke. Kad su gradovi uveli gradski plin i postavili mrezu
plinskih cijevi, ljudi su poceli bez problema rasvjetljavati svoje domove
plinskim svjetiljkama. Do 1875., vecina gradskih kuca imala je plinsku
rasvjetu. Plin je sagorijevao u nezasticenim ravnim plamenicima,
poznatim pod nazivom krilo sismisa, jer su imali takav oblik. Od jedne
tone ugljena moglo se proizvesti milijun kubicnih metara ugljenog plina
samo za potrebe Londona. Ogromni mjeraci plina, veliki celicni cilindri
potrebni da se uskladisti plin za potrebe grada, postali su sastavni dio
43
gradske panorame.
Njemacki izumitelj, Karl Auer von Welsbach povecao je kolicinu svjetla
koje isijava svjetiljka, kad je napravio ono sto je nazvao plinskim
kavezom. To je bila kugla od tanke zice koju je postavio na plamen.
Premazao ju je kemikalijom koja je plamenu davala jaci sjaj. Njegove
kaveze koji su omogucavali da svjetiljka isijava svjetlost 4000 svijeca
koristili su u rasvjeti ulica. Medutim, kavezi su bili krhki i lako ih je bilo
ostetiti prilikom paljenja plina.
Sredinom devetnaestoga stoljeca postojao je primitivan tip elektricnog
svjetla poznat kao elektricna lucna svjetiljka. Prvi put su ga upotrijebili u
svjetioniku na South Forelandu 1858. Svjetlo elektricne lucne svjetiljke
bilo je snazno. Funkcioniralo je na principu stvaranja neprekidnog
iskrenja izmedu dvije ugljene sipke. Ova je kontrolirana "munja" davala
svjetlo, ali je za kontinuirani rad trebala neprekidan nadzor educiranih
inzenjera. Elektricne lucne svjetiljke koristile su vrlo jaku struju iznimno
niskog napona. Morali su, takoder upotrijebiti vrlo debelu bakrenu zicu za
dovod struje sa generatora, i zato su te svjetiljke bile dosta skupe. Kad
bismo ih htjeli upotrebljavati bez nadzora, onda bismo trebali napraviti
sigurniju elektricnu lucnu svjetiljku.
Svijet je postajao sve svjetlije mjesto, ali i dalje je bio potreban napor
paljenja i gasenja svake pojedinacne plinske svjetiljke ujutro i navecer.
Ugljeni plin je, osim toga, bio vrlo otrovan. Ako niste primijetili da
svjetiljka ne svijetli, plin bi nastavio teci, sto je zavrsavalo Iatalnim
posljedicama. Postojala je i opasnost od eksplozije ako plinska cijev u
zgradi propusta. Moderni distributeri plina upotrebljavaju prirodni plin
koji nije otrovan, ali i dalje treba paziti na opasnosti od moguce eksplozije
uzrokovane istjecanjem plina.
Elektricne lucne svjetiljke radile su na principu sagorijevanja ugljenih
stapica. Ako njihov razmak neprestano ne prilagodavate, svjetiljke ce
prestati svijetliti. Upotrebljavali su ih na svjetionicima gdje je bio
potreban po jedan covjek koji se stalno brinuo da svjetiljka Iunkcionira.
Nisu bile pogodne za rasvjetu domova i ulica. Plinske svjetiljke je trebalo
obilaziti jedino u vrijeme paljenja i gasenja. Thomas Edison je shvatio da
trzistu treba predstaviti bolji proizvod nego sto ga ima kompanija za
plinsku rasvjetu, ako od toga kane napraviti posao. Znao je za britanskog
znanstvenika Sir Josepha Swana koji je napravio zarulju sa zarnom niti
(zarulju koja je svijetlila poput vjecnog plamena). Nazalost, Swanov
plamen je bio daleko od vjecnog, trajao je samo nekoliko minuta, i onda
se ugasio. Upotrijebio je papirnatu traku prevucenu ugljikom i preko nje
44
pustio struju u zarulju iz koje je bio izvucen zrak. Traka bi tinjala
svjetloscu bijelog usijanja, i sto je jos bolje, nije ju trebalo paliti sibicom.
Dovoljno je bilo pritisnuti prekidac pored vrata kroz koja ulazite.
Edison je bio genijalno vjest u kradi tudih nedotjeranih zamisli.
Majstorski ih je pretvarao u nesto isplativo, pa je tako bilo i sa Swanovom
zaruljom. Iskusao je razlicite materijale, razlicite tipove staklenih zarulja,
i razlicite plinove unutar zarulje te uspio proizvesti zarulju sa zarnom niti
koja dobro Iunkcionira. Njegova prva zarulja trajala je cetrdeset sati, sto
je relativno kratko ako je usporedimo s danasnjim zaruljama, ciji je vijek
trajanja oko 1000 sati. Bez obzira na to, za 1880. godinu to je bilo
zapanjujuce otkrice. Edison je bio spretan poslovni covjek i znao je da
nije dovoljno napraviti upotrebljivu svjetiljku - treba ponuditi kompletnu
uslugu. Ako zeli prodavati zarulje, treba takoder dovesti struju do njih.
Godine 1882., Edison je otvorio svoju prvu elektranu u Ulici Pearl u
New Yorku. Ona je opskrbljivala osamdeset potrosaca s dovoljno energije
da napoji oko cetiristo zarulja. Prvi put, zahvaljujuci Edisonovom sustavu
istosmjerne struje ljudi su mogli odagnati mrak skljocanjem prekidaca.
Nevolja je, medutim, bila sto je to svjetlo pritiskom na prekidac moglo
obasjati tek nekoliko povlastenih kuca, jer je Edison mogao distribuirati
svoju struju na samo pola milje udaljena mjesta. Stoga je svatko tko je
zelio elektricnu rasvjetu morao zivjeti blizu elektrane, ili biti dovoljno
bogat da nabavi vlastitu. Velika je vecina domova izvan New Yorka
nastavila koristiti plinsku rasvjetu, uljanice ili svijece. Malo je mjesta
izvan grada imalo neku vrstu javne rasvjete.
1885. godine Edisona nije zanimala javna rasvjeta, pa nije imao kontrolu
nad cjelokupnom industrijom struje. Zato je Tesla, nakon sto je napustio
Edisonovu kompaniju, mogao iskoristiti svoju vjestinu na tome podrucju
koje je vec bilo zrelo za promjene. Sto je bilo jos i vaznije, postojali su
ljudi koji su bili spremni uloziti u njega.
U godinu dana provedenih u Americi, Tesla je naucio ponesto o
poslovnom svijetu, ali ne toliko koliko je mislio da zna. Njegov prijatelj
Ernest Osborne predstavio ga je grupi poslovnih ljudi koji su predlozili
osnivanje dionickog drustva koje ce proizvoditi elektricne lucne svjetiljke
za javnu rasvjetu i tvornice. Tesla jos nije naucio da je prekasno
pregovarati nakon sto se jednom potpise ugovor, i opet je bio na putu da
to nauci na tezi nacin.
Uvidio je da je Edisonova mogucnost da kontrolira vlastita istrazivanja
proizasla iz njegove pozicije u dionickom drustvu. Znao je da takva
kompanija Iinancira provedbu pokusa, a novac vraca prodajom
45
realiziranih izuma. Ono sto nije primijetio bila je cinjenica da ciljeve
kompanije kontroliraju njeni osnivaci, a ti osnivaci ponudili su mu samo
mali dio kolaca - nekoliko dionica kompanije i laboratorij u ulici Liberty
u New Yorku da tamo usavrsi elektricno lucne svjetiljke.
Njegov udio u dionicama bio je premalen da bi mu omogucio kontrolu
poslovanja. Nije dobio pravo glasa u upravi kompanije, ali je prihvatio
izazov vjerujuci da ce moci uvjeriti vecinu dionicara u prednosti ulaganja
u njegov asinkroni motor. Bila je to kriva procjena.
Kasnije, dok je govorio o tome, prisjecao se je: "Eto, konacno se
pofavila mogucnost da usavrsim motor, ali kad sam naceo tu temu pred
svofim novim partnerima oni su rekli,"Ne, mi hocemo elektricnu lucnu
svfetilfku. Nife nas briga :a tu vasu i:mfenicnu strufu"
Tesla nije shvacao beskorisnost svojega izuma u tadasnjim uvjetima. On
je bio preskup, jer se njegovo napajanje nije moglo izvrsiti iz javnog
izvora izmjenicne struje. Onaj koji prodaje asinkrone motore treba stvoriti
kompletnu inIrastrukturu javnog izvora elektricne struje; elektrane,
distribucijske vodove, razvodne kutije, rasklopna postrojenja,
transIormatore i kucne mjerace struje. Njegovi poslovni partneri to su
znali pa su procijenili da je njihov kapital nedostatan za razvoj tako
velikog sustava. Jedini javni izvor energije bio je onaj Edisonov na
istosmjernu struju koji nije mogao napajati Teslin motor, cak i kad bi ga
napravili.
Poslovni covjek nije vidio mogucnost zarade u prodaji motora kojeg
niste mogli ukljuciti na izvor gradske struje. Moze se zaraditi na gradskoj
rasvjeti, ne na izradi motora kojeg nitko nije htio. Gradska rasvjeta trebala
je biti znatno jaca od one sto su je davale slabasne zarulje s ugljenom
zarnom niti na kojima je Edison zaradivao. Njegova zarulja imala je
snagu od otprilike sesnaest svijeca, sto nije davalo dovoljno svjetla za
osvjetljavanje javnih prostora americkih gradova. Elektricna lucna
svjetiljka bila je jaci izvor svjetla i Edison nije bio takmac na ovome
neiskoristenom trzistu. Ovdje je bilo mjesta za poduzetnog poslovnog
covjeka, pod uvjetom da on zna kako napraviti dobru elektricnu lucnu
svjetiljku.
Tesla je znao napraviti ono sto im je trebalo, pa je to i ucinio.
Takva svjetiljka daje jako svjetlo, ali ona traje samo dok se ne istrose
ugljeni stapici. Struja sagorijeva ugljen stapica sve dok razmak izmedu
njih ne postane prevelik pa ona prestaje teci, i svjetlo se ugasi.
Prvu upotrebljivu elektricnu lucnu svjetiljku napravio je Rus imenom
Paul JablochkoII, deset godina ranije. On je bio direktor telegraIskog
46
sustava koji je spajao Moskvu s Kurskom, do 1875., kad je odlucio dati
otkaz i otputovati na Veliku izlozbu 1876. Dospio je samo do Pariza jer se
tamo zaustavio da malo popuni svoje Iondove radeci neko vrijeme kao
inzenjer. U to doba izumio je prvu upotrebljivu elektricnu lucnu svjetiljku
i dobio ugovor od gradskih otaca da moze postavljati rasvjetu na neke
javne gradske prostore. JablockhoIIove svijece, kako se zvao njegov
izum, imale su dva paralelna ugljena stapica razdvojena tankim
izolacijskim slojem zbuke. Gornji krajevi stapica bili su utaknuti u dvije
bakrene cjevcice koje su stvarale kontakt s izvorom struje. Tanka ugljena
traka spajala je ugljene stapice na slobodnom kraju. Kad je svijeca bila
upaljena tanka traka bi gorjela zatvarajuci luk.
Kako su ugljeni stapici brzo sagorijevali, zbuka bi otpala otkrivajuci
svjezi sloj ugljena. To bi se nastavilo dok se sav ugljen ne bi potrosio.
JablockhoIIova svijeca trajala bi oko devedeset minuta, i onda bi je
trebalo zamijeniti novom koja se mogla samo jednom upaliti. Ako bi
svjetlo zagasili na prekidacu nije mogla ponovo zasvijetliti.
Dok je zivio u Parizu, Tesla je cesto setao bljestavo osvijetljenom
Avenue de l'Opera do Place de Opera. Vidio je pedeset sest rasvjetnih
stupova, i na svakome od njih "svijecnjak" koji je mehanicki mijenjao
izgorjele svijece. Tesla je bio sto posto siguran da moze poboljsati
JablockhoIIov jednostavni nacrt i napraviti bolje elektricne lucne
svjetiljke. Ako bi u tome uspio, onda bi njegovi partneri pristali
Iinancirati razvoj njegovoga asinkronog motora.
Pune dvije godine radio je na nacrtu samoupaljive elektricne lucne
svjetiljke koja ima mehanizam automatskog napajanja i neprekidno
mijenja ugljene stapice koji se istrose. Istodobno je trosio svoju malu
placu i preostalo slobodno vrijeme na rad oko generatora i motora na
izmjenicnu struju.
Potom je otisao do direktora sada dobrostojece kompanije i ponovo
pokusao zatraziti njihovu potporu razvoju svojih ideja. Opet su mu rekli
da ih to ne zanima.
Kompanija je osnovana da bi pravila i proizvodila elektricne lucne
svjetiljke i to je ono s cime se ona bavi. Ako gospodin hoce raditi
samostalno, neka samo izvoli.
Tesla je zelio saznati koliko vrijede njegove dionice u poduzecu i dobio
bolnu pouku o Iunkcioniranju privatnih dionickih drustava. Kako dionice
nisu na javnoj drazbi, svoj udio moze prodati jedino kupcu kojeg odredi
vecina dionicara. Niti jedan od predlozenih kupaca nije htio otkupiti
Tesline dionice. Gorko je komentirao: "1889. fe mof sustav elektricnih
47
lucnih svfetilfki bio usavrsen i prihvacen :a rasvfetu tvornica i favnih
mfesta. Ja sam bio slobodan, ali be: ikakvih sredstava. Imao sam samo
prekrasno otisnut certifikat o posfedovanfu dionica hipoteticne
vrifednosti."
I opet je Tesla napustio ljude koje jedino iz pristojnosti nije nazvao
nepostenjacima. Nije ih shvacao i vise nikad s njima nije htio raditi.
Ovoga puta briljantnog inzenjera nije cekala poslovna ponuda, jer je
stekao glas osobe s kojom je tesko suradivati. Jos je uvijek morao jesti, pa
ga je njegov revolucionarni motor cekao u kuci u kojoj je stanovao dok je
on provodio dane kopajuci kanale. Dugo obrazovanje i izuzetna
kreativnost inzenjera nisu mu donijeli slavu i novac, njegova marljivost
koristila je jedino njegovim suparnicima. Opsesija asinkronim motorom
oduzela mu je nesto sto bi mnogi smatrali uspjesnom karijerom i natjerala
ga da radi tezak Iizicki posao. Vizije srpskog sanjara nisu se mogle
natjecati s realnoscu u kojoj vladaju nemilosrdni poslovni obicaji
devetnaestoga stoljeca.
U tom se trenutku cinilo da izumi koje danas uzimamo zdravo za
gotovo, nikada nece ugledati danje svijetlo.
Tesla je jasno vidio da je problem Edisonovog sustava ograniceni napon
kojeg mogu proizvesti generatori istosmjerne struje. Za sve prakticne
namjene on je iznosio oko 115 volti. Edisonov sustav nije mogao raditi na
visokom naponu kakvim se koristimo danas, pa je, kako smo i rekli,
ostajao bez pritiska na pola milje od elektrane. Za bogatase ovo nije bio
problem jer su si mogli priustiti vlastitu elektranu u blizini ili u samoj
kuci. Ljudi koji nisu imali novca nisu mogli dobiti elektricnu struju.
Edisonov rani uspjeh bazirao se na prodaji "pojedinacnih" kompleta za
rasvjetu bogataskih kuca. Svojim sustavom on nikada nije ni namjeravao
stvoriti jeItinu energiju za svakoga, kao sto je to zelio Tesla.
Tesla je kreativno primjenjivao Ohmov zakon jer ga je u potpunosti
razumio. Otkrio je da napon izmjenicne struje moze transIormirati
mijenjajuci ga na visu ili nizu vrijednost putem naprave sa dvije povezane
zavojnice, koju je nazvao transIormatorom. TransIormator prebacuje
energiju u oblik s visokim naponom i slabom strujom koja putuje dugim
tankim vodicima. Kad je htio iskoristiti tu energiju, mogao ju je vratiti na
oblik s niskim naponom i jakom strujom. Znao je kako ce iskoristiti
Ohmov zakon do krajnjih granica, ali je imao strahovit problem kako
natjerati ljude da ga saslusaju. Samo posjedovanje dobre ideje ne znaci da
ce ona biti i prihvacena.
Danas kad smo naucili da imamo struju kad god nam zatreba, tesko nam
48
je i zamisliti drugaciji nacin zivota. Trebalo bi nam oprostiti sto tesko
shvacamo da je bilo tko mogao odbiti i opirati se tako korisnom izumu.
Ali, u to vrijeme, Teslin elektricni sustav bio je prijetnja renomiranim
izumiteljima koji su vec ulozili trud i dokazali se izradom manje eIikasnih
sustava.
Ta cinjenica mu nikako nije donijela popularnost. Njegovi suparnici
shvatili su da bi njegov izum mogao potkopati njihova poslovna ulaganja.
Teslu je, naprotiv, tjerala zelja da dokaze kako je "vazan" izumitelj
kojim bi se njegovi roditelji morali ponositi, i uvjerenje da je na pravome
putu. Nije zelio odustati od svog sna o asinkronom motoru, niti
prostituirati svoju strucnost pravljenjem elektricnih lucnih svjetiljki
iskljucivo zbog zarade.
05. Nerazumni covjek
George Bernard Shaw fe fednom rekao da sav napredak
ovisi o nera:umnom covfeku. To fe potkrifepio
cinfenicom da se ra:uman covfek prilagodava svifetu,
dok nera:uman neprestano pokusava prilagoditi
svifet sebi, :ato svaku promfenu stanfa stvari
moramo pripisati nera:umnom covfeku
Charles Handy
Uspjesni poslovni ljudi moraju brzo djelovati. Ako propuste rokove
isplate na kraju tjedna, prestaju biti poslovni ljudi, i bankrotiraju. Ova
cvrsta disciplina tjera ih da postave kljucno pitanje, "Koliko ce izrada te
stvari kostati? Koliko brzo je mogu prodati? Koliko ce je ljudi htjeti
kupiti? Koliko ce mi se brzo isplatiti?" Neke je stvari lako proizvesti i
prodati. Svijeca je bila i ostala uspjesan proizvod, jer ju je jednostavno
napraviti i prodati, i ne zahtijeva popravljanje nakon sto se proda. Takav
posao se isplati. Proizvodac pravi i opskrbljuje trziste jednim proizvodom,
a kupac se vraca po jos.
Gotovo cjelokupnu prodaju robe siroke potrosnje i alata cine proizvodi
te vrste. Americki pioniri trgovine uvidjeli su da vlada potraznja za
prehrambenim proizvodima i jednostavnim alatima, pa su i veliki poput
Searsa i Roebucha zasnovali svoje trgovacko carstvo prodajuci takvu
robu.
Kako drustvo postaje soIisticiranije i slozenije, javlja se potreba za
drugacijim tipom proizvoda. Jednostavnu svijecu zamijenila je plinska
svjetiljka. Kupcima je bila puno zgodnija za koristenje, a poslovni ljudi
imali su sto raditi. Kupac ju je mogao koristiti jedino ako ima dovod
plina. Ako ju je htio prodavati, proizvodac se morao pobrinuti za
uvodenje sustava dovoda plina kojeg mora biti dovoljno dvadeset cetiri
sata dnevno. Potrebno je bilo provesti cijeli niz postupaka kako bi plinsko
svjetlo Iunkcioniralo. Prvo, trebalo je sagraditi ugljenu pec koja ce
zagrijavati ugljen, te veliki spremnik proizvedenog plina. Morali su
postaviti podzemne cijevi do kuca potrosaca.
Za takav pothvat poslovni covjek mora pronaci dosta novca kojim ce
50
placati unajmljene radnike koji rade na uvodenju plina, postavljanju
cijevi, i kontroli redovite, danonocne opskrbe. Moraju ocitavati plinske
mjerace, slati racune, i obavljati nuzno tekuce odrzavanje poput popravka
cijevi koje cure. Moraju se izloziti riziku kapitalnog izdvajanja i prije
nego sto kupac uopce odluci kupiti svjetiljku.
Produ i godine prije nego sto se poslovni covjek oporavi od takvih
izdataka i pocne ostvarivati zaradu. U slucaju da se netko, u
meduvremenu pojavi s idejom o novom, boljem nacinu rasvjete, njegove
investicije pretvorit ce se u Iinancijsku katastroIu.
I tako je, Edison, koji je poceo ni od cega, ziveci od svoje dosjetljivosti i
pokazujuci izuzetnu senzibilnost za potrebe svojih potrosaca kad je
krenuo s razvitkom sustava elektricne rasvjete, 1878., ponudio zgodniji
nacin proizvodnje svjetla koji je predstavljao ogromnu prijetnju industriji
plinske rasvjete.
Edisonovo znanje Iizike bilo je povrsno; bio je, medutim, veliki glumac
sto je dokazao izvanrednom marketinskom vjestinom. Posljedica toga bila
je njegova uspjesnost u uvjeravanju ljudi da im stvarno treba njegovo
elektricno svjetlo, cak i prije nego je sagradio prvu elektranu.
Edisona smatramo "velikim izumiteljem" premda bi ga se prije moglo
opisati kao velemajstora marketinga. Za potporu svojim javnim nastupima
- paradama djevojaka osvijetljenih strujom - zaposljavao je svu silu ljudi
u prodaji svojih sustava i motivirao ih saljuci im bilten kompanije Edison
Electric Light svakih deset dana. Pored odusevljenih izvjestaja o novim
napravama, bilten nikad nije propustio blacenje konkurentske plinske
rasvjete. Sljedeci odlomak, koji veletrgovcima opisuje jednu spravu
kompanije Edison Electric Light, tipican je za njegov nastup:
"U ovof prostorifi pedeset slubenika radi svof slubenicki
posao po cifeli dan. Grifanfe prostorifa plinom poka:alo se
otrovnim :a nfihovo :dravlfe, a plinsko svfetlo ostecivalo ini fe
vid. Ovu prostorifu sada osvfetlfava fedna od nasih elektrana, a
otrovno dfelovanfe plina potpuno fe otklonfeno"
Sto je eksplozija plina bila sireg razmjera, to su kritike bile krvolocnije i
s vise detalja; neprovjerenoj tvrdnji da plinsko svjetlo uzrokuje
kratkovidnost dali su mjesto medu udarnim napisima.
I tako, dok je Tesla svoga prvog dana boravka u New Yorku bio
zaokupljen popravkom dinama u zabitoj ulicici, Edison je bio razapet na
sve strane boreci se sa dobro ukopanom, bogatom industrijom plina. Po
51
sadrzaju njegovog biltena mozemo vidjeti da je bezobzirno sirio lazi o
svojim suparnicima. Cak i Operator and Electrical World, tada jedan od
vodecih casopisa za elektriku napisao je, u sali, o Edisonu sljedece,
"...citiramo iz sumnjivoga znanstvenog izvora, koji navodi da je veliki
nasljednik Barnuma stvorio sedamdeset posto prvobitne energije, i ocito
se nada da ce to udvostruciti." (Barnum na kojeg se poziva ovaj komentar
je P. T. Barnum, poznati cirkuski umjetnik toga doba. Ocito je sposobnost
Edisonovog marketinskog glumatanja nadmasila njegovo poznavanje
aritmetike).
Uporno je ponavljao ljudima da je njegovo elektricno svjetlo bolje nego
plin. Neprekidno je svojim kupcima ponavljao i isticao sve mane plinske
rasvjete. Plin je opasan, uzrokuje eksplozije kad curi, a kad bi stvarno i
procurio, to su saznali svi njegovi prodavaci i sirili vijest uokolo.
Krenuvsi u napad na bogatu i uspjesnu industriju rasvjete plinom,
Edison je dizajnirao cjelokupni zamjenski sustav - od elektrana do sjenila
za stolne svjetiljke - te prodavao americkoj javnosti ideju sigurnije, cisce,
zdravije, i sjajnije rasvjete za njih i njihove voljene.
Svaka promjena predstavlja iskusenje necijem bogatstvu, moci i
prestizu. Plinske kompanije istisnule su proizvodace svijeca i putujuce
trgovce s uljanicama; sada Edison hoce njima izmaknuti tlo pod nogama.
Zamjena industrije plinske rasvjete industrijom elektricnog svjetla
zahtijevala je vise novca nego li ga je on imao. Stekao je bliskog prijatelja
u osobi Grosvenora Lowreya, jednog od vodecih njujorskih odvjetnika
koji se bavio patentima, i odlucio s njim porazgovarati o svojim idejama i
mogucnostima Iinancijske potpore. Lowrey, kojem su se dopale
predlozene poslovne mogucnosti, odlucio je pokusati okupiti grupu
kapitalista koji bi Edisonu osigurali novac. Krenuo je u pregovore s
direktorima mocne kompanije Western Union Telegraph i drugim
bogatim klijentima.
To je rezultiralo osnivanjem kompanije Edison Electric Light s pocetnim
kapitalom od 300.000 dolara sacinjenim od 3000 dionica; 2500 je dobio
Edison, a ostalih 500 kupio je sindikat za 50.000 dolara. Zauzvrat, Edison
je kompaniji prepustio zaradu od svih patenata vezanih uz elektricno
svjetlo koje je kanio izumiti u sljedecih pet godina. Ustvari, investitori su
osnovali tvrtku koja istrazuje proizvod koji jos ne postoji. Danas to
zovemo tvrtkom za razvoj i istrazivanje proizvoda, a ona je 1878. bila
prva takve vrste. Edison je osnivanje komentirao ovako, "Njihov novac je
bio ulozen s povjerenjem da ce ga moja strucnost vratiti." Kljucni covjek
u tom poslu bio je kapitalist, bankar J. P. Morgan. Morgan je igrao vaznu
52
ulogu u razvoju elektricne struje u Americi, a odredivat ce i sudbinu
Nikole Tesle, nesto kasnije u ovoj prici.
Edison je ponudio svojim Iinancijerima priliku da ugrabe bogatstvo i
prestiz nad plinskom industrijom, te je mamio potrosace usluga plinske
kompanije svojim vizijama bolje buducnosti. Igrao je na kartu njihovih
najvecih strahova, nabrajajuci opasnosti koje prijete od plina, "Hocete li
da vam dijete i zena oslijepe, da umru u pozaru izazvanom eksplozijom?"
Na taj nacin naveo ih je da povjeruju u njegovu istinu da elektricno
svjetlo nije samo novi proizvod, nego put izbavljenja iz vrazjih kandzi.
Postao je novi Mojsije koji vodi svoje potrosace u Obecanu zemlju.
Jedan od razloga Edisonova neprijateljstva prema Teslinom novom
izumu su i gadne teskoce u kojima se nasla Edisonova kompanija zbog
ogranicenja koje je nametala istosmjerna struja. Njena proizvodnja nije
mogla namiriti visoke potrebe kupaca koje je Edison stvorio. Nije htio da
njegovi sponzori saznaju za ove probleme. Edison se uistinu borio da
ostane na povrsini. Sagradio je prvu javnu elektranu u Ulici Pearl u New
Yorku, ali ona je kostala vise od ocekivanog, njena gradnja trajala je
dulje, i nije privukla planirani broj potrosaca. Ako zeli da mu elektricni
sustav dozivi uspjeh, treba napraviti jos elektrana.
Dijelove elektricnih strojeva treba masovno proizvoditi da bi se smanjila
cijena strojeva, ali Edisonovi Iinancijeri odbijaju riskirati dodatni novac
proizvodeci te dijelove. Manjak osnovnih novcanih sredstava kocio je
razvoj Edisonovog sustava javne opskrbe strujom.
Drugim rijecima, Edison je morao osnovati svoju vlastito poduzece za
proizvodnju dijelova za elektricne strojeve. Tri godine ranije podigao je
svojih 78.000 dolara zarade od prethodnih izuma, i prodao svoj udio u
kompaniji Edison Electric Light svojim Iinancijerima. Ni tada nije imao
dovoljno novca da otvori tvornicu za proizvodnju generatora i elektricnih
komponenti. Bio je prisiljen staviti hipoteku na svoju buducu zaradu od
Europske tvornice, pa nije bilo nikakvo cudo sto je bio toliko zabrinut za
eksploziju jednog od svojih sustava u Strasbourgu, koja je stavila na
kocku svu ostvarenu dobit. Bankrotirat ce, a njegovo vlastito bogatstvo
potonut ce u blatu zabitih ulicica, ako propadne i tvornica u ulici Goerck
na broju 104-106.
Prema javnosti je pokazivao neustrasivo, uspjesno lice, medutim, bio je
tako blizu propasti tih ranih 1880-tih godina. Neprestano je brinuo oko
tjedne isplate placa svojim zaposlenicima. Stalno je zapitkivao tajnika
svojeg poduzeca Sammyja Insulla, "Sammy, mislis li da bi opet mogao
zaradivati za zivot kao stenograI? Ako ti vjerujes u to, onda bih se i ja
53
mogao nadati da cu prezivjeti kao telegraIist. Ne moramo se brinuti da
cemo umrijeti od gladi."
Plinske kompanije budno su motrile svaki Edisonov pokret. Kad bi
izgubio povjerenje javnosti, oni bi iskoristili svaki novi problem da ga
diskreditiraju. Dok je povlacio sklopku svoga jedinog generatora u Ulici
Pearl u tri popodne u rujnu 1882., rekao je, "Uspjeh je za mene opce
prihvacanje plana izrade moje centrale. Neuspjehom cu smatrati gubitak
novca, prestiza, i odustajanje od ovog poduhvata." Elektricni sustav kojeg
je osmislio, morao je Iunkcionirati ukoliko je zelio natrag svoje
bogatstvo. Dok je samo jedna plinska kompanija mogla opskrbljivati
cijeli New York, Edison je trebao graditi elektranu na svaku milju
udaljenosti. Ako ne uspije povecati izlaznu snagu stanica, sto se moglo
postici jedino paralelnim spajanjem vise od dvaju dinama, bit ce
ogranicen ne samo udaljenoscu do koje moze isporuciti struju, nego i
brojem svjetiljki koje napaja. Ovaj osnovni nedostatak njegove izvorne
zamisli sprjecavao ga je u ostvarenju bilo kakve zarade od skupe opreme
koju je ugradio. Potreba za velikim brojem lokalnih elektrana kostat ce
jos i vise, sto ce smanjiti popularnost Edisonovog sustava. Sada se je,
ustvari, prvi put susreo s teskocama, iskustvo steceno radom u
telegraIskom sustavu nije mu bilo od pomoci.
Nadao se da ce moci opskrbiti strujom potrosace udaljene dvadesetak
milja (32 kilometra) od generatora, a to je udaljenost do koje struja
telegraIa moze prenijeti poruku. No, nije mogao postici da njegov sustav
Iunkcionira na taj nacin.
Kad je Tesla stigao u New York prodaja Edisonovih izdvojenih
rasvjetnih sustava bila je jedini izvor zarade za kompaniju. Prodajuci
kompletan pogon i rasvjetni sustav svakom kupcu, Edison je zaobisao
problem paralelnog spajanja generatora koji nije bio u stanju rijesiti. Kako
je svaki potrosac bio neovisan o drugome, nikad se nije pojavila potreba
proizvodnje vise struje.
Bez obzira na to, cinjenica da nije uspio rijesiti nacin paralelnog
povezivanja, znatno je usporila sirenje njegovih javnih sustava i
onemogucila zaradu od uvodenja elektricnih vodova. Da stvar bude jos
gora, Edison se suocio s enormnim odstetnim zahtjevima vlasnika SS
Oregona, nakon sto je jedan od sustava na brodu montiran a da se nije
vodilo racuna o mogucnosti njegova skidanja i servisiranja. Bio je u krizi
i zbog zenine teske bolesti (ubrzo nakon toga je umrla), i zbog cinjenice
da je njegova jedina uspjesna kompanija pred raspadom. Ugled i prodaja
njegovih izoliranih sustava morali su porasti, inace bi cijeli posao dozivio
54
krah, a te 1884-te sve je to bilo opasno ugrozeno. Zbog toga sto je utrosio
cijeli svoj zivot i imetak u komercijaliziranje svog proizvoda, Edison je
bio prisiljen na prijevaru navesti Teslu da upotrijebi sve svoje teorijske i
izumiteljske vjestine i rijesi osnovne probleme kojima on sam nije znao
stati nakraj. Nakon sto je Srbina iskoristio, diskreditirao ga je bez
oklijevanja.
Edison se dobro snalazio u okruzenju beskrupuloznih poslovnih ljudi i
imao je spremne odgovore na sva njihova pitanja o novcu i povratu
kapitala. Bio je razuman covjek, sto se toga tice. Nasuprot njemu, Tesla je
vrlo malo znao o onome sto pokrece poslovne ljude. Zivio je u svijetu
ideja, volio je stvarati mentalne slike svojih izuma i zamisljati ih kako
rade. Kad bi ga pitali, "Koliko bi izrada toga kostala?", jednostavno bi
prebacio razgovor na opisivanje elegancije rotacijskog magnetskog polja.
Kad svi htjeli znati, "Koliko bi ljudi tu stvar zeljelo kupiti?", samo bi
demonstrirao kako je ona eIikasna. Upitan, "Kako bi se to dalo prodati?",
ne obracajuci paznju na pitanje, rekao bi, "Samo ti meni daj radionu, i
napravit cu ti jednog ovakvog." "Kako brzo ce mi se isplatiti ulaganje?",
bilo je pitanje o kojem nije htio ni misliti. Radio je za boljitak
covjecanstva - tko tome moze odrediti cijenu? Ukratko, Tesla je bio toliko
naivan da je vjerovao kako ce Edison odbaciti svoje zivotno djelo, baciti u
smece ulaganja svojih investitora, zanemariti sve sto je postigao, da bi
zapoceo iznova sa asinkronim motorom.
Tesli nije palo na um da bi Edison time mogao izgubiti svoju tesko
stecenu poziciju u bici s plinskim kompanijama. Vidio je samo da je
izmjenicna struja nadmocna nad istosmjernom i vjerovao kako to Edison
mora zapaziti. Nije ni cudo sto je prakticni Edison poceo Teslu smatrati
naivnom budalom, dok je Tesla drzao da je Edison lajavi prevarant koji
javnosti maze oci svojim inIeriornim elektrosustavom.
Teslin izlet na podrucje elektricne lucne rasvjete samo je dokazao
Edisonu da ima pravo iskoristiti mladog Srbina punog problema, a potom
ga se i rijesiti. "Taj covjek je toliko nerazuman," ustvrdio je, "da niti jedan
ozbiljan poslovni covjek nece suradivati s njim." Razumni izumitelji su
nacisto s cinjenicom da bogati i mocni nastoje potisnuti i cenzurirati
njihove ideje, i spremni su se ulizivati bankarima da bi izbjegli sukob. Na
koncu, ako Iinancijeri ne vjeruju da ce neki izum povecati njihov imetak,
moc i prestiz, nece ga ni podupirati. Samo bi budala rekla ulagacima da
ne znaju sto rade i samo bi nerazuman izumitelj dao otkaz u vrijeme
ekonomske krize kad je tako tesko doci do posla.
Ostavljajuci Edisonov posao, Tesla je prestao raditi na sustavima
55
istosmjerne struje i iskljucio se iz proizvodnje elektricnih lucnih svjetiljki.
Neovisnost moze biti i prednost - vjera u vlastite izume je temeljna
osobina izumitelja - ali izumitelji takoder trebaju i Iinancijsko zalede,
laboratorije, i opremu. Lopata i hrpa zemlje nisu sirovine za gradnju
svjetski prihvacenoga elektricnog sustava! Kopanje rovova za
kanalizaciju je Iizicki iscrpljujuce, a pokusaj prezivljavanja uz nadnicu od
dva dolara natjerao je Teslu da se upita zasto to radi, sto pokusava
dokazati. Mozda se nije obogatio radeci za Edisona, ali je tada barem
imao sigurnost redovnog zaposlenja u kojem je uzivao. Zasto je inzistirao,
ocekujuci od poslovnih ljudi da podrze njegovu genijalnu rotirajucu
napravicu, zasto je tako uporno slijedio svoju viziju pretvaranja snage
toka vode u izmjenicnu struju koja ce poboljsati ljudski zivot? Odgovor je
bio da se on jos uvijek trudi dokazati svojem pokojnom ocu koliko
vrijedi.
Uvijek opsjednut osobnom cistocom, Tesla je bio Ianatican sto se tice
pranja. Nikad nije dvaput upotrijebio isti rucnik, uvijek je inzistirao na
svjeze opranom, kod svakog umivanja. Zasigurno mu je bila
nepodnosljiva prljavstina u kojoj je svakodnevno radio. Rekao je tada,
"Prozivio sam tu godinu, ocajan, gorko placuci, a moju patnju je
povecavala silna materijalna oskudica." Sigurno se pitao koliko su
njegove zelje vrijedne te muke. Mozda je cak i razmisljao o tome da se
vrati Edisonu i pravi motore. Takvi trenuci bili su rijetki jer je znao da je
njegov sustav izmjenicne struje neusporedivo bolji oci bilo kojeg tada
dostupnog nacina dobivanja energije. Jednostavno nije mogao razumjeti
zasto se nitko ne zanima za njega.
U predahu od teskog rada, Tesla je oplakivao tuznu sudbinu, te u
vrijeme uzine pricao predradniku o svojim snovima, izumima i nadama u
buducnost elektriciteta. Bila je cudna ta 1887. godina. Mnogi su ljudi bili
slabe srece, i morali su prihvatiti bilo kakav posao. Spomenuti predradnik,
koji je slucajno bio prijatelj gospodina A. K. Browna iz Western Union
Telegrapha, ispricao je Teslinu pricu Brownu, i ovaj se zainteresirao za
njegov san. Brown je imao stalan posao i sigurne prihode, a mozda je
pomalo bio i kockar koji je znao cijeniti vrijednost Teslinih ideja koje ce
promijeniti svijet. Projekt se cinio tesko ostvarivim, ali ne i nemogucim, u
slucaju da uspije nagovoriti jednog poznanika da podijeli rizik ulaganja u
srpskog izumitelja, dok ovaj ne realizira svoje patente. Te patente bi onda
mogli prodati i ostvariti dobit.
Brown je znao da je Tesla vec napravio elektricnu lucnu svjetiljku koja
se dobro prodavala pa je pretpostavljao da ce on i ovog puta napraviti
56
nesto slicno. Pogodba je bila sklopljena. Nikola je po posljednji put
ostrugao blato sa cizama. Nagovorivsi prijatelja da podijele rizik, Brown
je osnovao kompaniju Tesla Electric. Tesli su dali pedeset posto dionica i
pravo odlucivanja, gospodin Brown i njegov prijatelj uzeli su pedeset
posto dionica i pola udjela u zaradi na izumima koje Tesla uspije prodati.
Objasnili su izumitelju kako njegov motor nece biti koristan sam po sebi,
da ce trebati projektirati generatore, transIormatore, sve druge prijeko
potrebne detalje i dijelove.
I tako, pet godina nakon neuspjele demonstracije pred bivsim
gradonacelnikom i njegovim prijateljima, Tesla se konacno uhvatio posla
oko razrade svih elemenata njegovog sustava izmjenicne struje. Napravio
je tri potpuno Iunkcionalna seta motora. Najjednostavniji od njih bio je
onaj koji je davao jednoIazni elektricitet, i koristio dva vodica mijenjajuci
smjer struje pedeset puta u sekundi. Takav tip struje danas koristi vecina
domacinstava. Sagradio je dvoIazni sustav koji je koristio dvije paralelne
struje i troIazni sustav sa tri struje. DvoIazni motor bilo je najlakse
napraviti, dok je troIazni davao najvise snage pogodne za industrijsku
upotrebu.
Kroz sljedecih sest mjeseci Tesla je izradio prototipe cetrdeset razlicitih
motora, generatora i transIormatora koji su bili potrebni za povisivanje i
snizavanje napona. Ta mogucnost mijenjanja napona ucinila je njegov
sustav izuzetno ucinkovitim. Mogao je koristiti tanke vodice za prijenos
slabe struje visokog napona na velike udaljenosti, i povecavati jakost do
te mjere da moze pokretati motore i napajati svjetla tamo gdje je bilo
potrebno. Nakon sest mjeseci truda bio je spreman demonstrirati izradenu
opremu. Poslao je dvoIazni motor sveucilistu Cornell, gdje su ga testirali i
ustanovili da je jednako djelotvoran kao i najbolji motor na istosmjernu
struju toga vremena. Tesla je cijeli sustav prijavio u kompletu ukljucujuci
sve alternatore, transIormatore i motore. Medutim, Ured za patente
inzistirao je na njegovom razdvajanju na jednostavnije serije i detaljnije
patente.
Njegovi izumi bili su tolika novost da su mu tom prilikom garantirali
prihvacanje trideset razlicitih patenata kroz iducu godinu, sto je znacilo da
i kompanija dobiva pravo na potpunu kontrolu poslova jos uvijek
nepostojece industrije izmjenicne struje.
Tako velik priliv novih patenata privukao je inzenjersku elitu, Tesli su
naveliko laskali i pozvali ga da odrzi predavanje i objasni novi sustav
izmjenicne struje u Americkom institutu inzenjera elektrotehnike. Bilo
koji ambiciozni inzenjer trebao bi biti polaskan sto moze govoriti pred
57
ovako uvazenim skupom, a za Teslu je taj poziv bio dokaz da su ga veliki
i slavni ljudi Amerike konacno poceli priznavati. To je bila cast zbog koje
se isplatilo kopati kanale; konacno je uspio potvrditi svoje kvalitete.
Jedino mu je bilo zao sto otac nije pozivio da bi uzivao u sinovljevu
trijumIu.
Ovo predavanje bila je njegova velika prilika; bit ce slavan; drustveno
nadmocni ljudi sjedit ce mu do nogu i diviti se znanstvenoj eleganciji
njegovih okretnih magnetskih polja. Imao je pravo sto je bio
beskompromisan. Unatoc cinjenici da je bio na rubu iscrpljivanja
investicija gospodina Browna, i unatoc tome sto mu patenti nisu donijeli
ni dolara, zaboravio je na poslovne probleme i usmjerio pozornost na
pripremu predavanja koje ce ga uzdici u ocima akademske zajednice.
To predavanje postalo je klasikom elektrotehnike. Obrazlozio je princip
rada izmjenicne struje i njenu ulogu na podrucju energetike, kombinirao
matematicke pojmove i prakticnu demonstraciju rada strojeva, te dokazao
da je njegova grupa patenata temelj cjelokupnog elektricnoga sustava
buducnosti. Bio je to najvazniji korak na podrucju teorije elektriciteta koji
je ikad itko napravio. Zbog prednosti koje su mu osigurale njegova
darovitost i razvijena sposobnost shvacanja biti problema, danasnji
inzenjeri smjestaju Teslu iznad Faradaya na popisu osnivaca moderne
teorije elektriciteta.
Tesla je zavrsio predavanje izvan sebe od srece. Poslije je pricao
gospodinu Brownu i rekao, "Bilo mi je veliko zadovoljstvo pred
Institutom americkih inzenjera govoriti o svome radu oko motora na
izmjenicnu struju. S velikim su odusevljenjem prihvatili moje ideje i
postavljali brojna pitanja. S istinskom americkom velikodusnoscu
upucivali su mi sve pohvale." Prije predavanja Brown je bio zabrinut oko
Iinancijskih vidova svog udjela u Teslinoj kompaniji. Troskovi razvoja
prototipova i izvedba cetrdeset patenata progutali su vecinu novca
kompanije. Ove patente trebalo je pretvoriti u proizvode koji se mogu
prodati, ali Tesla nije bio pravi covjek za to.
Na srecu, radeci u kompaniji Western Union Telegraph, Brown je susreo
poduzetnika koji je zelio izazvati mocnog Edisona na polju izrade javnih
elektricnih sustava, covjeka koji se zvao George Westinghouse.
George Westinghouse roden je u obitelji inzenjera na zeljeznici. Nakon
diplome na sveucilistu Schenectady, radio je u ocevoj tvornici
zeljeznickih vozila u drzavi New York. Jos kao student izumio je napravu
koja omogucuje vlaku mijenjanje kolosijeka i nazvao svoj izum
"zeljeznickom zabom", jer je pomocu nje vlak "skakao" s kolosijeka na
58
kolosijek.
Pripadao je drugoj generaciji ljudi koji su se obogatili na zeljeznici a
imao je i dobro obrazovanje na podrucju strojarstva. Postepeno je
dokazao svoje poslovne vjestine izumivsi napravu za automatsko kocenje,
zracne kocnice koje se aktiviraju kad se dio vlaka otkaci. Prodao je izum
zeljeznickim kompanijama za veliki novac.
Ako je Brown namjeravao pobrati zaradu od udjela u Tesli, trebao je
nekoga tko ce izaci na trziste s Teslinim inovacijama i pribliziti ih
javnosti. George Westinghouse je prava osoba za to, zakljucio je, i
pozvao ga na Teslino predavanje 16. svibnja, 1888. Westinghouse je
ponesto znao o Ohmovu zakonu i izmjenicnoj struji. 1883. kupio je
americka prava na engleski patent transIormatora izmjenicne struje. Onih
50.000 dolara koliko je platio za njega, znao je, nije uludo utrosen novac.
Kad bi mogao iskoristiti prednosti manjeg troska oko prijenosa uz visoki
napon i smanjiti napon u domovima na sigurnu razinu, pomeo bi
Edisonov sustav istosmjerne struje.
Vec je tada zaposlio odredeni broj vrsnih inzenjera a medu njima i
mladica pod imenom William Stanley, koji se je razumio u
transIormatore. Stanley je sagradio prvu elektranu za proizvodnju
izmjenicne struje za Westinghousea, 23. ozujka 1886., koja je proradila u
Westinghouseovom rodnom gradu Great Barringtonu, u Massachusettsu.
Westinghouse je u potpunosti iskoristio kupljeni patent. Struja stvorena u
elektrani imala je napon od 500 volti, a zatim se prenosila do potrosaca,
gdje su je transIormatori prije koristenja snizavali na bezopasnih 50 volti.
Sustav izmjenicne struje treba samo mali dio duzine vodica Edisonovog
sustava da bi mogao provoditi struju, odrzavanje i postavljanje kostalo je
daleko manje, ali je granica zarade bila zato znatno visa. Kad je rijec o
udaljenim mjestima, sustav je imao strahovitu prednost pred Edisonovim.
Stanley mu je objasnio da je ucinkoviti transIormator kljuc uspjesnog
Iunkcioniranja izmjenicne struje. Mozda je to i bila istina, ali
Westinghouse je takoder znao da je Edison kroz svoj DC sustav pruzio
svojim potrosacima sve sto su trebali - rasvjetu, grijanje i motore za
mehanicki pogon. Westinghouseov AC sustav imao je u svom sastavu
samo grijalice, ali ne i motore i rasvjetu.
TransIormator sam nije bio dovoljan ukoliko Edison ne bi dao licencu za
proizvodnju zarulja svojem konkurentu. Westinghouse se domogao
Edisonove zarulje vrlo sumnjivim sredstvima. Od Sawyera i Manna kupio
je kompaniju pod imenom United States Electric, koja je drzala setove
patenata za rasvjetu zaruljama (koji su mu omogucili da napravi svoje
59
zarulje koje nisu narocito dobro radile). Nakon toga je kopirao Edisonove
zarulje s ugljenim punjenjem tvrdeci da su one sastavni dio Sawyer -
Mannovih patenata, cija je izvedba bila puno losija od Edisonove. Premda
je Edison tuzio Westinghousea, tuzba se povlacila po sudu, te nije uspio
sprijeciti proizvodnju konkurentskih zarulja. Dok god je tuzba bila jos u
Iazi podnosenja, a slucaj nerijesen, Westinghouse je mogao polagati
pravo na izradu zarulja s ugljenim punjenjem koje su bile identicne onim
Edisonovim. Pri tom mu nije placao tantijeme. Vaznost ove dugotrajne
borbe postat ce jasnija u daljnjem razvoju price.
Westinghouse je dokazao da je jednako dobar u marketingu kao i
Edison. Kasno pojavljivanje na trzistu pretvorio je u svoju prednost. Evo
kako je reklamirao svoj novi sustav rasvjete izmjenicnom strujom ljudima
Great Barringtona,
"Drimo da fe nase odugovlacenfe oko ulaenfa na triste
elektricne strufe, sto smo napravili tek nedavno, sretna okolnost.
Na taf smo nacin mogli primifeniti tude opce iskustvo, pa
ula:imo u utrku sa minimumom i:dvafanfa novca :a
eksperimente. Drugim rifecima, nasa organi:acifa oslobodena fe
tereta kofeg druga podu:eca :a elektricnu strufu nose. Jolfeli
bismo podifeliti ove blagodati sa nasim potrosacima."
Unatoc tome, Westinghouse je morao, ukoliko je htio dominirati
trzistem, opskrbiti motorima one industrijalce koji su ih zeljeli imati. On
sam, medutim, nije imao motor pa je poziv na Teslino predavanje dosao u
pravi cas i posluzilo ostvarenju Westinghouseovih poslovnih interesa.
Ako je Tesla stvarno napravio djelotvoran asinkroni motor, tada ce
Westinghouseov sustav izmjenicne struje moci izgurati Edisonov. Bit ce u
prilici, dakle, ponuditi industrijalcima nesto daleko bolje od icega sto je
Edison ikad prodao.
Westinghouse je zadivljen otisao s Teslinog predavanja - sve Tesline
komponente; generator, transIormator i motori, bile su pazljivo uskladene.
Ali, znao je i da ga ceka problem; njegova velika elektrana u Barringtonu
koristila je jednoIaznu struju s reverzibilnom Irekvencijom od 133
promjene u sekundi. To je bilo puno brze od dvoIazne i troIazne struje s
Irekvencijom od 50 do 60 promjena smjera u sekundi, na kojoj su radili
Teslini motori. To i nije neki problem, tjesio se, ako ga Tesla i Stanley
pocnu zajedno rjesavati.
06. Stari Sparky
6. kolovo:a, :atvorske vlasti New Yorka pogubile su
na elektricnom stolcu Williama Kemmlera osudenog :a ubofstvo.
Elektricni napon bio fe preslab,
a alfkavi posao trebali su ponovo obaviti, sto se i:rodilo
u fe:oviti spektakl, mnogo gori od vfesanfa
New York Times, 7. kolovoza, 1890.
Samo mjesec dana nakon Teslinog predavanja na Institutu,
Westinghouse je s njim ugovorio sastanak. Nasli su se u Teslinom
laboratoriju, tek nekoliko ulaza dalje od Edisonovih ureda na Petoj
aveniji. Prolazeci mimo Edisonova ureda, Westinghouse nije mogao
suspregnuti zadovoljni osmijeh zbog utrke s rivalom koju ce dobiti na
prijevaru.
Tesla, kojeg je Westinghouse odmah impresionirao, rekao je poslije,
"Svi se drzimo prvih utisaka. Volim zamisljati Westinghousea onakvim
kakvog sam ga prvi put dozivio. Ogromna energija ove osobe tek je
djelomicno poprimila svoj kineticki oblik, ali i povrsnom promatracu
njena latentna snaga bila je maniIestna. Uvijek nasmijesen, pristupacan i
prijazan, bio je susta suprotnost sirovinama s kojima sam dotad imao
posla."
Nizak, bradat, i deset godina stariji od Tesle, taj uctiv ali nemilosrdan
muskarac izgledao je Tesli snazan i odlucan, tip autoritativne osobe
kakvima se pokoravao u mladosti. Instinktivno ga je zelio zadiviti i
udovoljiti zahtjevima tog covjeka koji je dosao procijeniti njegove
strojeve. Predstavio je Westinghouseu svoje izume, a ovaj odmah u njima
vidio priliku da Edisonu uzme iz ruku industriju elektroopskrbe. Ponudio
je Tesli milijun dolara za njegove patente.
Tesla je razmislio o ponudi, a onda opet pokazao da nista nije naucio o
Iinancijama: "Milijun dolara plus dolar od tantijema po konjskoj snazi, i
posao je sklopljen", rekao je.
Ucio je, ali ne dovoljno brzo. Dogovorio je visoke tantijeme, ali, hoce li
ih moci sabrati? Nije znao da je Westinghouse vec proizvodio Edisonove
zarulje bez placanja tantijema Edisonu, a sigurno mu nije bila poznata
61
krada dizajna zarulje, skrivanje iza lazi o krivo protumacenim patentima
Sawyer-Mannove tvornice.
Tesla je predocavao svoj AC sustav kao jednu veliku ideju, a ustvari je
prodao svojih cetrdeset patenata, dobivsi tek po 25.000 dolara za svaki
pojedini izum. To je bilo oko polovice cijene koju je Westinghouse bio
spreman platiti. Ipak, Tesla je bio siguran da ce tantijeme donijeti veliku
zaradu.
Mnogo godina kasnije, u govoru pred Institutom za skrb o useljenicima,
Tesla je rekao o Westinghouseu: "George Westinghouse bio fe, po mom
mislfenfu, fedini covfek na kugli :emalfskof kofi fe mogao preu:eti mof
sustav i:mfenicne strufe u postofecim okolnostima, i dobiti bitku s
predrasudama i financifskim mocnicima. On fe bio pionir i:nimnog
:nacafa, pripadnik istinske svfetske elite, na kofeg Amerika moe biti vise
nego ponosna, kome covfecanstvo dugufe ogromnu :ahvalnost."
Westinghouse je ponudio Tesli posao savjetnika u tvornici u Pittsburghu
da pomogne pripremiti strojeve za proizvodnju. Tesla je prihvatio unatoc
tome sto je htio ostati u New Yorku i nastaviti istrazivanja. Sada je
zabava mogla poceti.
Stigavsi u Pittsburgh, Tesla je morao raditi sa Stanleyem, koji se je
razumio u komercijalne vidove posla. Stanley je znao da sto brze treba
pretvoriti prototip Teslinog motora u proizvod spreman za prodaju zeli li
da Westinhouseov poduhvat uspije. Ako bi predstojeca bitka s Edisonom
na sudu bila neuspjesna, Westinghouse ne bi mogao proizvoditi elektricne
zarulje, i cijeli bi se poslovni projekt raspao. Westinghouse je 1888. imao
sve elemente izvrsnog sustava izmjenicne struje, ali su ga samo Stanley i
Tesla znali pokrenuti.
Nazalost ta se dvojica inzenjera nisu dobro slagali. Tesla je navikao na
samostalan rad i mrzio je raditi pod pritiskom rokova. Imao je viziju o
tome kako bi njegov sustav trebao sluziti svijetu, napose koristiti ljudima
u udaljenim podrucjima poput Smiljana, mjesta gdje je proveo rano
djetinjstvo. Vjerovao je da bi njegova majka bila mnogo smirenija osoba i
s mnogo vise ljubavi da su joj bile dostupne sve olaksice civiliziranog
drustva koje omogucuje elektricna struja, i to mu je bio pokretacki motiv.
Sada je naumio drugim ljudima dati priliku koju njegova majka nikad nije
imala.
Znajuci da sustav od 133 ciklusa nije primjenjiv na njegov motor Tesla
nije, po obicaju, htio napraviti kompromis. Stanley je, s druge strane,
mislio da struja vise Irekvencije poboljsava eIikasnost rada motora pa nije
htio koristiti Tesline nize Irekvencije. Tesla mu je odgovorio argumentom
62
da njegovi transIormatori rade na sezdeset promjena smjera, te su bolji od
Stanleyevih. To nije bilo njihovo jedino razmimoilazenje u misljenjima.
Tesla je htio upotrijebiti svoju dvoIaznu struju da ucini dizajn motora
elegantnijim, ali Stanley je inzistirao na jednoIaznoj jeItinijoj varijanti.
S namjerom da zagladi prepirku, Westinghouse predlaze Tesli da bi
mozda bilo dobro za njega vratiti se u New York i nastaviti svoja
istrazivanja. Mozda bi mogao prirediti par demonstracija izmjenicne
struje da ublazi los publicitet koji je poceo stvarati Edison. Mogao je
dobiti posao savjetnika kad i ako bi mu se to prohtjelo raditi. Tesla se s
radoscu vratio u svoj laboratorij; Stanley se opet radovao, vidjevsi da ovaj
odlazi, i mislio kako sada on moze prionuti na posao i zavrsiti prakticni
razvoj Teslinih patenata. Iz Teslinih zapisa jasno se vidi kako uopce nije
uzivao u vremenu provedenom u Pittsburghu.
"Predstofe nam velike poteskoce kofe treba savladati. Mof
sustav se :asnivao na uporabi strufa niskih frekvencifa, a
Westinghouseovi strucnfaci su prihvatili sustav sa 133 ciklusa,
eleci postici prednosti u procesu transformacife. Oni se nerado
odricu svofih standardnih oblika aparata i mofi se napori trebafu
sada usmferiti na prilagodbu motora tim uvfetima. Druga stvar
kofu treba nuno napraviti fe motor kofi moe uspfesno raditi na
tof frekvencifi sa dva vodica, sto nife lagan cilf. Pred kraf 1889.,
mofa pomoc u Pittsburghu vise nife bila prifeko potrebna pa sam
se vratio u New York i poceo odmah raditi na profektu strofeva
kofi rade na visokim frekvencifama."
Kasnije je jako likovao zbog cinjenice sto je Stanley bio prisiljen
upotrijebiti nize Irekvencije da postigne pouzdanost sustava.
Dosavsi u New York, Tesla je sada imao novi predmet proucavanja.
Njegove prepirke sa Stanleyem potaknule su ga na razmisljanje o
posljedicama promjene Irekvencije elektricne struje. Sada, kad je
dovoljno bogat moze se udubiti u problem i istraziti ga. Uzivao je u ulozi
velikog izumitelja i planirao proputovati Europu. Majci nije bilo dobro, i
on je zelio podijeliti srecu zbog svog uspjeha s njom, htio je cuti kako mu
priznaje da je konacno uspio dostici svog pokojnog brata.
Tesla nikad nije bio opusten u prisutnosti zena, ponajmanje svoje majke,
a i nije poznavao mnogo zena. One koje je znao bile su uglavnom udate
za njegove kolege i suradnike. Zaokupljenost poslom nije Tesli bas
ostavljala mnogo vremena za druzenje, a osim toga imao je problema u
63
odnosima s ljudima koji nisu bili inzenjeri. Da je sreo neku znanstvenicu
koja dijeli njegove napredne nazore o elektrotehnici mozda bi ga i
privukla, ali on nikad nije upoznao takvu zenu. I tako, prije nego sto,
mozda, nade nesto vremena da posjeti majku, htio je provesti
eksperimente s razlicitim Irekvencijama struje.
U meduvremenu, Edison je smislio nov nacin da Westinghouseu uzvrati
udarac, a taj ce potez staviti Teslu i njegov sustav izmjenicne struje
izmedu dvije vatre - dva beskompromisna poslovna covjeka. Koristeci
snaznu retoriku, Edison je u svom Biltenu izdao javno upozorenje,
opisujuci smrtne slucajeve uzrokovane visokim naponom koji se koristi
kod nekih sustava elektricnih lucnih svjetiljki, ukazao na nisku moralnu
razinu "kradljivaca patenata", koje optuzuje da se bave davoljom rabotom
uvodenja opasnih struja u domove pristojnih gradana. Postao je Jeremija
industrije elektriciteta, koji predvida unistenje Jeruzalema ukoliko ga ljudi
ne budu slusali. Citirajuci ga, Bilten je izvijestio, "Westinghouse ce bez
iznimke, kao sto to radi smrt, ubiti svakog potrosaca u roku od sest
mjeseci nakon sto uvede njegov sustav bilo koje velicine. On ima novi
proizvod, a to zahtijeva mnogo opita prije nego sto ga pocnemo
upotrebljavati. Nikad nece biti potpuno bezopasan."
Takva tracerska proza mora se potkrijepiti dokazima da bi izgledala
vjerodostojnijom, pa je Edison odlucio osnaziti svoje tvrdnje i
demonstrirati smrtonosne namjere svojih protivnika. Pred novinarima i
ostalim uzvanicima, proveo je opite na zivotinjama koristeci napon
izmjenicne struje. Charlesa Batchellora je pozvao da polozi macku ili psa
lutalicu na kositreni lim koji su povezali zicama na izvor struje napona
1000 volti, da uvjere novinske promatrace u smrtne posljedice
"westinghauzacije" Toliko je pasa i macaka lutalica otkupljeno od
skolaraca u West Orangeu, da se cinilo kako ce ova mala zivotinjska
populacija biti istrijebljena.
Nije svaka pokazna egzekucija strujom tekla glatko. Jednom
legendarnom prilikom, Batchellor, odani krvnik, umalo je i sam
nastradao. U ovom testu, struju su spojili sa zdjelom na metalnom tanjuru
u kojoj je bila voda, ali stene odabrano za demonstraciju opasnosti
izmjenicne struje, odbilo je popiti svoj smrtonosni gutljaj. Nagnuo se
naprijed da psa navede na vodu, a struja ga je stresla i odbacila na drugu
stranu prostorije. Jako uzdrman, poslije je opisivao kako je imao utisak da
mu tijelo raskida velika gruba turpija koju vuku kroz njega.
On je prezivio, ali je stene uginulo i postalo mucenikom Edisonovih
opita.
64
U to vrijeme, reIormatori na podrucju smrtne kazne zahtijevali su od
Savezne drzave New York da pronade humaniji nacin izvrsenja kazne od
vjesanja. Komisija koju su sacinjavali dr. Carlos McDonald, dr. A. D.
Rockwell i dr. Edvard Tatum, na celu s Haroldom Brownom,
"strucnjakom za struju", bivsim Edisonovim asistentom, dobila je zadatak
ispitivanja mogucnosti. Brown, asistent u nekim od Edisonovih
smrtonosnih testova na zivotinjama, uocio je mogucnost koristenja
izmjenicne struje kao metode izazivanja "trenutacne, bezbolne i humane
smrti". Edison je zato ponudio Brownu na koristenje laboratorij kako bi
provodio eksperimente s "Westinghouseovom strujom" i mogao
savjetovati komisiju na osnovi vlastitog iskustva. Umjesto da jednostavno
opise Edisonove eksperimente, Brown je ponovo provodio brojna javna
pogubljenja - velikih pasa i jednoga nesretnog konja.
U jesen 1888., zakonodavstvo drzave New York prihvatilo je zakon koji
dopusta upotrebu "elektricnog stolca" umjesto vjesanja, kao sredstva
smrtne kazne. Stolcu su uskoro popularne novine dale ime "Stari
Sparky"
*
, a Harold Brown je, dajuci to javnosti na znanje, obavio kupnju
tri Westinghouseova alternatora kao najbolje opreme za ubijanje osudenih
kriminalaca. Istodobno, Westinghouseu je ocajnicki trebala slicna javna
maniIestacija uspjesnosti Teslinog sustava. Lucius Nunn, zivopisni
provincijalac iz rudarskog gradica Telluridea uskoro ce mu je pruziti.
Pravnik po struci, Nunn, preselio se u Telluride, novootkriveni rudarski
grad u Coloradu 1881.,upravo kad je tamo zavladala kriza s gorivom.
Rudnici na velikim nadmorskim visinama su u to doba koristili u radu
energiju pare. Oni iznad granice sume, nakon sto su potrosili dostupno
drvo, morali su dovoziti ugljen na mulama. Kad su povrsinski kopovi
iscrpljeni, rudari su morali kopati dublje i trebali jos vise energije za
pumpanje, otkopavanje i izradu dubljih prokopa. Trosak dopreme ugljena
na mulama gurao ih je u bankrot.
Jedan od rudnika pred zatvaranjem, rudnik Gold King, unatoc
neiscrpljenim zalihama zlata, bio je na rubu propasti, pa je Nunn 1888.
prisilio konzorcij da krene u njegovo spasavanje. Vidio je da problem lezi
u izdacima za energente, ali je isto tako znao da u rijeci San Miguel lezi
neiscrpan izvor snage. Kad bi je iskoristili, rijeka bi mogla stvoriti 2000
konjskih snaga, vise nego dovoljno za podmirenje potreba cijeloga
podrucja. Jedini problem bila je udaljenost rijeke - dvije i pol milje (4
*
znacenje engleske rijeci spark je iskra, dok je sparky saljivdzija, osoba
puna zivota (napomena prevoditeljice)
65
kilometra) od rudnika, predaleko kad se koristi Edisonov sustav
istosmjerne struje. Izolirani Edisonovi sustavi ne bi bili ni od kakve
koristi stoga sto ih mora pokretati para, a doprema ugljena kosta pedeset
milja po toni. Jedini nacin na koji rudnik Gold King moze ponovo postati
isplativ bio je posezanje za besplatnom energijom brzog toka udaljene
rijeke, ali, je li to izvedivo?
Sreca je htjela da Nunnov brat Paul bude clan Instituta elektroinzenjera,
da prisustvuje Teslinom predavanju o sustavima izmjenicne struje te da
zna za Westinghouseove aktivnosti oko izrade Teslinih patenata.
Westinghouseu treba sluziti na cast sto je vec tada izveo Iunkcionalan
sustav izmjenicne struje u Massachussettsu; jedan drugi clan konzorcija
Gold King, Benjamin Butler, bivsi guverner Massachussettsa uvjerio se
vlastitim ocima u uspjeh Westinghouseovog AC sustava. 1890. godine,
konzorcij Gold King odlazi Westinghouseu i zamoljava ga da im ugradi
prvi Teslin sustav opskrbe industrijskih pogona.
To je bio najveci test za nove Tesline strojeve, na cijim je prilagodbama
za masovnu proizvodnju William Stanley toliko naporno radio. Ugovor za
Gold King podrazumijevao je vodenu turbinu promjera sest inca (1.8 m)
koja pokrece generator od 100 konjskih snaga, izmjenicne struje izlaznog
napona 3000 volti. Sagradili su dvije i pol milje (4 km) naponske mreze
koja je vodila struju od rijeke, preko brda do rudnika gdje je pokretala
motor od 100 konjskih snaga. Kad je Westinghouse potpisao ugovor,
nista od te opreme jos nije bilo napravljeno. Bio je to potpuni skok u
nepoznato, ali ako uspiju ispuniti uvjete ugovora, bit ce to konacni dokaz
da su Tesline ideje bile zdravih temelja. Westinghouse je objavio ugovor
u novinama u nadi da ce tako usutkati zlobni publicitet koji je Edison
potpirivao napadajuci izmjenicnu struju. Ugovor je bio tako vazan da je
bio voljan potrositi oko njega jos 25.000 dolara vise, kako bi osigurao
uspjeh.
Edison je uvidio da njegova kampanja stvaranja loseg publiciteta samo
sto nije dozivjela kratki spoj, pa je poticao uzasavajuce debate. Po
novinama su se poceli pojavljivati clanci o pogubljenju kriminalaca
osudenih na smrt.
Harold Brown je na sva usta hvalio Edisona, izrazivsi pred novinarima
zaljenje sto im Edisonovi neprijatelji nikad nisu oprostili uspjesno
dokazivanje, putem demonstracije, cinjenice da izmjenicna struja ubija i
uz vrlo niski napon. U svojstvu predsjedavajuceg Komisije, Brown je
ocito bio jako zainteresiran za rad elektricnog stolca, i mogao je do u
tancine objasniti njegovo koristenje. Znao je da osudeniku obriju glavu i
66
noge da bi se mogle pricvrstiti zice, pritegnu ga remenjem u drvenom
stolcu, nabiju mu metalnu kapu, svezu mu metalnu plocu za nogu, sve
brizljivo namoce otopinom potase da omoguci dobar elektricni kontakt.
Opisao je kako, kad se pritisne prekidac, zlocinca trenutno dotuce snazno
grcenje njegovih vlastitih misica. "Tako ce pravda i zakon biti zadovoljeni
bez Iizicke patnje," dodao je gospodin Brown da ublazi sablaznjenost
prisutnih.
Unatoc ovim pohvalama, postalo je jasno da se gospodinu Brownu ne
svida izmjenicna struja. "Poznavajuci opasnu prirodu izmjenicne struje,"
kasnije je rekao, "ne mogu razumjeti zasto javnost ne zahtijeva od
zakonodavaca da je zabrane na ulicama i zgradama, i tako prekinu
bespotreban pokolj neduznih ljudi."
Westinghouse nije sutio za vrijeme ove debate. Istaknuo je da duboko
zali sto je borba za kontrolu ove industrije postala toliko ogorcena i
osobna. Unatoc izrazenom zaljenju, krenuo je u osobni napad na Edisona,
i citirao ga, "Nife me toliko briga :a :aradu, koliko mi fe bitno da
preteknem protivnika," i "mofa intimna elfa fe potpuna :abrana upotrebe
i:mfenicne elektricne strufe."
"Ovako govori covjek koji koristi opasnih 220 volti za svoje nadzemne
opskrbne vodove," dodao je Westinghouse. Zatim je organizirao javnu
demonstraciju u tijeku koje je istosmjernom strujom spekao jednu stranu
odreska u manje od dvije minute. Koristili smo struju iz kucanstava od
samo 115 volti, uvjeravao je svoje svjedoke. Zakljucio je demonstraciju
rijecima: "Gospodin Edison uvijek govori kako onaj sustav koji ne koristi
struju niskog napona za kucanstva, ne moze raditi na duge staze. Dugi
vijek je ono sto sustav izmjenicne struje omogucuje."
Javnost je bila potpuno zbunjena ovim verbalnim ratom, ali vjerovali su
Edisonu i bili sigurni da je njegov najbolji argument smrt osudenika na
smrt. Ubojici Williamu Kemmleru bila je ukazana ta "cast" da bude prvi
covjek smaknut na elektricnom stolcu.
Westinghouse je zatim platio Kemmlerovom odvjetniku da ulozi zalbu
na ovaj novi nacin pogubljivanja, a Edison je pozvan da svjedoci i dade
misljenje o koristenju elektricne struje u svrhu pogubljivanja. U tijeku
unakrsnog ispitivanja pod zakletvom, Edisona su upitali svjedoci li na
osnovi svog uvjerenja ili znanja, a on je odgovorio vjerovanja, posto
nikad nije osobno ubio nikoga strujom.
Zalba je odbijena, a Kemmlerova osuda na smrt na elektricnom stolcu
potvrdena. Presuda je izvrsena 6. kolovoza 1890., medutim njegova smrt
nije bila tako brza i bezbolna kako je obecao Harold Brown. Struja koju
67
su koristili bila je preslaba da izazove trenutacnu smrt, pa je nevoljni
Kemmler proveo petnaest minuta przeci se lagano u stanju grcevitog
trzanja. Onda su, kad je struja iskljucena, otkrili da je jos ziv. Zatim su je
ponovo ukljucili, da bi nakon beskonacnog przenja i agonije grca,
konacno umro. Vjesanje bi bilo puno brze i plemenitije. Nakon ovog
uzasa, o kojem je pisao New York Times, Westinghouse je morao ponovo
steci povjerenje javnosti u izmjenicnu struju. Da bi to postigao, odao je
novost o uspjesnom napredovanju u Tellurideu reporteru casopisa The
Electrical World. Reporterova ekskluzivna vijest objavljena je 21 ozujka
1891:
"Elektrana u Tellurideu obecava da ce postati fedna od
naf:animlfivifih elektrana :a opskrbu rudnika u svifetu :bog
prirode svog poloafa, kofi fe :ahtifevao opskrbu elektricnom
energifom, te narocito :bog odvanog nacina upotrebe
asinkronog motora, u: pomoc kofeg fe savladana teskoca
iskoristavanfa ovog velikog potencifala."
Nekoliko tjedana kasnije pokrenut je Teslin sustav izmjenicne struje u
rudniku Gold King, sto je bio pun pogodak. Radio je trideset dana bez
prekida. Ovo razdoblje pokusnog rada oduzilo se zbog straha da sustav
nece moci ponovo pokrenuti, ukoliko ga ugase. Ta se je bojazan pokazala
neutemeljenom. Elektrana je bila pouzdana i sigurna. Medutim, javnost je
trazila nesto vise od demonstracije u nekom opskurnom rudarskom
gradicu, kako bi se uvjerila u vrline izmjenicne struje. Trebalo je napraviti
nesto spektakularnije.
Po povratku u njujorski laboratorij, Teslu je poceo zanimati ucinak
visokoIrekventnih elektricnih struja, te je otkrio pojavu nazvanu
rezonancija, prirodni eIekt koji male pokrete uvecava i pojacava.
Zamislite dijete na ljuljacki: prvo odguravanje usmjerava dijete naprijed i
nazad; dok ljuljacka mijenja smjer, dijete se u jednom trenu potpuno
zaustavi. Ako nastavite pomalo gurati ljuljacku svaki put kad nakratko
stane prije pocetka novog ciklusa, onda ce brzina i pokret postajati sve
veci i veci. Uskoro cete morati uistinu prestati s guranjem ako ne zelite da
vam dijete preleti vrh. Ovo povecavanje amplitude ljuljacke laganim,
vremenski ugodenim odguravanjem zove se rezonancija.
68
Tesla je uvidio da se strujni krugovi koji imaju zavojnice i kondenzatore
ponasaju rezonantno te da bi dodavanjem male kolicine elektriciteta tom
tipu strujnog kruga u pravo vrijeme, kao rezultat, mogao dobiti vrlo
visoke napone i visokoIrekventne struje. U laboratorijskoj biljesci 1890.,
napisao je:
"Prvo pitanfe na kofe traim odgovor bilo bi fe li moguce
stvoriti ciste efekte re:onancife. Teorifa i eksperiment poka:ufu
da takvo nesto nife moguce u prirodi fer, dok oscilacife postafu
snanife, gubici kod vibrirafucih tifela i okolnih medifa naglo
rastu, i neminovno utfecu na vibracife kofe bi drugacife trafale
:auvifek. Sretna fe okolnost sto cistu re:onancifu nife moguce
proi:vesti, fer da fest, tesko fe reci kakve bi se opasnosti krile :a
nevinog istraivaca."
To razmisljanje dovelo je do izuma Tesline zavojnice, naprave koja je
koristila rezonanciju za stvaranje visokoIrekventnog, visokonaponskog,
elektriciteta. U isto vrijeme, razvio je sustav biranja i podesavanja
pomocu sustava kondenzatora i zavojnice koji je osnova cijele moderne
televizije i radija.
Tesla je patentirao "Teslinu zavojnicu" i napravu za biranje stanica sest
godina prije izlaska prvog Marconijevog patenta za radio, a to je tema
kojoj cu se vratiti kasnije.
Tesla je otkrio vrlo vazan princip vezan uz struje visoke Irekvencije -
ona ne putuje kroz srediste zice ili kakvog drugog tipa vodica; ona prolazi
njenim rubovima. Taj eIekt poznat medu suvremenim inzenjerima pod
nazivom "povrsinski eIekt", iskoristava se kod celicnih zica s vanjskim
slojem bakra; celik daje kablu cvrstocu a bakar omogucuje maleni otpor
vanjske povrsine kojom struja putuje. Taj "povrsinski eIekt" potaknuo je
Teslu na razmisljanje o ponasanju valova. On je bio prvi znanstvenik koji
je zapazio da su toplinski, svjetlosni, radio, zvucni valovi, valovi
elektromagnetizma i izmjenicne struje matematicki jedna te ista pojava.
Kad bi samo mogao shvatiti prirodu jedne od njih, onda bi mu sve druge
bile jasne.
U tom produktivnom razdoblju zivota, Tesla je izumio svjetiljku sa
Iluorescentnim plinom kakva jos i danas osvjetljava dosta ureda i javnih
gradevina. One isijavaju vrlo visoku kolicinu svjetla i daleko su eIikasnije
u pretvaranju elektricne energije u svjetlost od zarulje s niti. Dopremio je
veliku zavojnicu i namjestio je s vanjske strane zida laboratorija, te kroz
69
nju pustio visokoIrekventnu struju iz specijalnog alternatora. Postavio je
po laboratoriju i niz Iluorescentnih svjetiljki koje bi zasvijetlile dok je
pustao struju kroz zavojnicu. Te cijevi mogle su se staviti na bilo koje
mjesto u laboratoriju, jer su Iunkcionirale na "bezicnom" principu.
Emitirao je snagu iz velike zavojnice, a nju je slao preko male zavojnice
prikopcane na krajeve svake od Iluorescentnih svjetiljki.
Tesla je proveo niz dramaticnih eksperimenata sa svojim novim
visokoIrekventnim strujama. Saznao je kako bez opasnosti moze pustiti
visoke napone kroz vlastito tijelo, pod uvjetom da jakost struje ostane
niska. Otkrio je nesto sto svaki elektricar koji je dozivio udar struje zna -
struja je ta koja ubija, ne napon. Pet tisuca ampera koji produ grudima
zaustavit ce rad srca, ali dva milijuna volti struje jakosti milijunskog
dijela ampera, samo ce vam bezazleno podici kosu u zrak.
Nakon predavanja i prodaje patenata Westinghouseu, Tesla je postao
popularan medu piscima znanstvenih tema u njujorskim novinama.
Westinghouse ga je poticao da objasnjava kako je izmjenicna struja
sigurna i znatizeljni novinari su cesto pozivali Teslu na veceru. Nikad nije
imao vlastito domacinstvo, uvijek je zivio u hotelima i jeo po restoranima.
Zato je, da im uzvrati gostoprimstvo, pozivao grupe znanstvenih
dopisnika na rucak u restorane, a onda ih vodio u svoj laboratorij i
zabavljao madionicarskim trikovima sa strujom.
S novostecenim novcem, Tesla je poceo provoditi veceri uzivajuci u
drustvenom zivotu New Yorka. Postao je gurman jos u vrijeme dok je
boravio u Karlovcu, kod svoje pedantne tetke. Sad kad je imao viska
novca upustio se u pozivanje ljudi na velike zabave u pomodnim
okupljalistima, poput WaldorI Astorie i Delmonicovog restorana. Te
zabave postale su popularne i njujorska drustvena krema zudjela je da
bude pozvana. Ljubav prema dobroj hrani i vjestina inteligentnog i
nacitanog sugovornika, uz europske manire i opcepoznatu milijunsku
pogodbu s Westinghouseom, ucinili su njegove pozive na zabave
pozeljnima medu pripadnicima visokih drustvenih krugova. Neke
pretjerano optimisticne mame pokusavale su ga zainteresirati za svoje
kceri. Tesla je bio time polaskan, ali nije zapoceo niti jednu romanticnu
vezu.
Duboko ukorijenjeno strahopostovanje prema autoritativnim osobama i
snobovski stav doveli su ga do toga da se pocne praviti vazan pred svojim
novim "prijateljima", a njegovo naginjanje pretencioznosti i pokazivanju
pameti navelo ga je da zaboravi tko je, i izvede veci broj bizarnih
demonstracija, ukljucujuci prikazivanje pojedinih zastrasujucih svojstava
70
visokonaponske, visokoIrekventne, struje.
Znao je, da ako napon vibrira na vrlo visokoj Irekvenciji, struja koju
nosi nece proci kroz njegovo tijelo nego povrsinom koze. Koristeci to
znanje i vlastito tijelo kao vodic, priredio je spektakularnu predstavu da bi
dokazao kako izmjenicna struja nije opasna. Jedan od trikova koji su
promatrace ostavljali bez daha sastojao se od slijedeceg: drzao je zicu
Tesline zavojnice u jednoj ruci, izvlaceci, poput madionicara, iskru iz
prstiju druge ruke kako bi upalio zarulju.
Ovi znanstveni cirkusi zbivali su se u njegovom laboratoriju, kao
klimaks vecernjim zabavama. Nekad bi stavio i svileni cilindar da poveca
svoju i tako impresivnu visinu, a kocio bi se i vi cizmama s visokim
potplatama koje su mu dodale jos sest inca (15 cm) i sluzile kao gumena
izolacija od poda.
Zacijelo je izgledao poput kakvog modernog boga, dok je iskrio i
pucketao po svom zamracenom laboratoriju, palio svjetiljke sjajem iz
prsta. Mora da im je priredio strasan spektakl.
Na drustvenim stranicama njujorskih novina pocele su se pojavljivati
slike Tesle ovjencanog iskrama, u kucnom ogrtacu. Tipican naslov ovako
je izgledao:
"NIKOLA TESLA. Jeliki i:umitelf ovfencan slavom be:brofnih
fe:ika elektricnog plamena nakon sto fe sam sebe napunio
elektricitetom."
Posljedice Edisonove tuzbe zbog smrtonosnih svojstava izmjenicne
struje uklonjene su na najspektakularniji nacin. Stvari su za Teslu i
njegovu izmjenicnu struju krenule nabolje, ali poslovni je svijet imao u
pricuvi jos jednu tesku lekciju za njega.
07. Vidimo se na sajmu
"Mofa mafka bila fe prvoklasni i:umitelf,
i ona bi, vferufem, postigla velike stvari da nife bila
toliko otcfeplfena od modernog svifeta i mnogostrukih
prilika kofe on prua."
Nikola Tesla
Poslovni ljudi cesto ne cijene um. "Prepametan je na vlastitu stetu"
govore, "ciljevi i musice sto ih imaju znanstvenici su, jednostavno,
previse neprakticni." Teslin je izum mozda i spasio rudarstvo Tellaridea,
ali njegovi gradani mu nisu odali pocast, niti su kompanije koje su od
njegovih ideja imale koristi, izrekle i jednu rijec zahvale.
Na srecu, bio je previse zaposlen proucavanjem rezonancije
visokoIrekventnih struja da bi brinuo oko javnog priznanja. Bio je gladan
pohvala, ali nije ocekivao da ce ih dobiti. Naucio je, jos kao dijete, da
nista sto napravi nece zadovoljiti roditelje koji su zalili za starijim sinom.
Ovaj problem nedovoljnog samopostovanja pratio ga je i poslije oceve
smrti, ali sad je majka bila u centru brige zbog njegovih umisljenih
propusta.
Uzivao je u istrazivanjima, i lose majcino zdravlje bila je jedina briga
koja ga je kopkala. Ona je bila jedina zena s kojom je bio u bilo kakvoj
vezi, ali kao sto se vidi iz uvodnog citata, vise ju je cijenio zbog
inventivnosti nego njene majcinske ljubavi. Napokon je odlucio da, cim
uhvati vremena, ode u Europu i posjeti je.
Sreca zbog uspjeha nametala mu je osjecaj krivnje zbog tog sto ne
odrzavaju kontakt, ali nije se istinski zelio suociti s njom.
Cesto bi kao nagradu za svoje prve eksperimente sa zracnom puskom i
macevima izrezbarenim od komada namjestaja dobio po straznjici, i
majcina kazna jos je uvijek izazivala osjecaj "da ne pripada normalnim
ljudima, nego je cudak." Jasno se vidi iz Tesline "autobiograIije" da je,
unatoc osjecaju griznje savjesti sto je nije posjetio, odgadao taj posjet sto
je moguce vise. U svojim memoarima napisao je:
72
"Opsfedafuca elfa da fe vidim bila fe sve faca. Ovaf osfecaf bio
fe toliko inten:ivan, da sam odlucio ostaviti sav posao i utaiti
svofu cenfu, ali bilo mi fe vrlo tesko napustiti laboratorif."
PoliIazni sustav izmjenicne struje zazivio je u potpunosti. Inzenjeri
sirom svijeta poceli su uvidati da je ta metoda jedini nacin prijenosa
elektriciteta na vece udaljenosti. Kako mu je ugled rastao, Tesla je
nastavio trositi na svoje skupe eksperimente, siguran da mu je
Westinghouse vec odavno poceo isplacivati tantijeme. Radovala ga je
buducnost materijalno osiguranog istrazivanja, i javnog priznanja zbog
truda koji ulaze da svijet ucini boljim za sve, ali stvari se nisu odvijale
onako glatko kako je ocekivao.
Poceli su cijeniti izmjenicnu struju jer je ona poslovnim ljudima nudila
mogucnost vece zarade. Edisonov sustav istosmjerne struje gubio je pravo
prvenstva, premda su najvazniji patenti rasvjetne opreme bili jos uvijek u
rukama Edisona, koji je nemilosrdno proganjao one kompanije koje su
mu krale njegove patente. Westinghouse je bio glavni protivnik u
njegovim bitkama na sudu. Dugotrajne nesuglasice Edisonove kompanije
i Westinghousea kulminirale su 1891.
Izlika Georgea Westinghousea za koristenje Edisonovih patenata bez
placanja tantijema bila je da je patente za zarulju koju izraduje kupio od
Sawyera i Manna. Problem te zarulje je u njenoj zarnoj niti, koja je debela
i nezgrapna i ne svijetli propisno. Pregarala je za nekoliko minuta.
Edisonova je zarulja, naprotiv, imala tanku zarnu nit koja je trajala
stotinama sati. Stoga je Westinghouse kopirao Edisonove svjetiljke i
pretvarao se da su zakonito napravljene po nedoradenim Sawyer -
Mannovim patentima. Kompanija Edison Electric Light dala je slucaj na
sud, ali se zakonska bitka otegnula na vise od sest godina te je izgledalo
da se stvari nece srediti sve dok patentu ne istekne rok, 1894.
Westinghouse nije bila jedina kompanija koja je pokusala prisvojiti
Edisonove patente. Kompanija Thompson-Huston, koju je vodio bivsi
trgovac cipela, bila je drugooptuzeni u dugotrajnom sudskom sporu.
Patent zarulje, kao i ostali Edisonovi patenti, bili su vlasnistvo kompanije
Edison Electric Light. Tu kompaniju su sada vodili Edisonovi bankari.
Dvojica najvaznijih u odboru kompanije bili su J. P. Morgan i Edward
Adams. Posto su bili bankari, ovi poslovni ljudi bili su vise zaokupljeni
zaradom nego tehnickim pitanjima. Nisu podrzavali Edisona kad je
osnivao tvornice za izradu komponenti elektricnih strojeva, no brzo su se
uklopili nakon sto je poceo zaradivati njihovom prodajom.
73
Edison je trpio isti problem kao i vecina ljudi koji sire poslove,
ponestalo mu je novca. Zbog uspjesnog poslovanja poceo je dobivati sve
vise narudzbi, ali obicno nije bio isplacivan prije isporuke robe. U
meduvremenu, morao je namiriti novac za isplatu 2000 placa svaki
tjedan, uz to je sirovine nabavljao mnogo prije isplate gotove opreme. Sto
je imao vise posla, to je vise novca trebalo posudivati da ne potone.
Do 1889., ozbiljno se zaduzio, pun problema oko isplate placa svojim
zaposlenicima. Da mu Westinghouse i Thompson-Hudson nisu otimali
posao, koristeci njegove patente, Edison mozda ne bi bio na tako
nesigurnu tlu. Bez obzira na razlog Iinancijskih poteskoca, bankari su u
njima vidjeli priliku da preuzmu Edisonov posao u proizvodnji.
Kompanija Electric Light bila je ustanova samo administrativne naravi,
sa svrhom skupljanja tantijema od Edisonovih patenata, pa su sad bankari
koji su je vodili ponudili otkup ostalih tvornica. Pregovori o kupnji su
potrajali, i nakon duzeg vremena, Edison je konacno pristao na prodaju za
1.750.000 dolara. Osjetio je olaksanje sto netko drugi preuzima
odgovornost oko isplate tjednih placa radnicima, i nakon niza godina prvi
put otisao na odmor, u Europu. Novo bankarsko poduzece nazvali su
Edison General Electric Company. Ovo povezivanje velikog dijela
elektroindustrije ucinilo je manje kompanije ranjivima, cim su drugi
bankari poceli uvidati prednosti spajanja manjih kompanija u vece
jedinice, bez obzira na to htjeli to njihovi vlasnici ili ne.
Jedan od bankarskih direktora EEL-a bio je zabrinut sto se sustav
energije istosmjerne struje tako dugo uspjesno odrzava. Taj covjek,
Edward Adams, slucajno je bio prijatelj Georga Westinghousea. Znajuci
da njih dvojica, Edison i Westinghouse posjeduju sve patente vazne za
buducnost elektroindustrije, pokusao ih je nagovoriti da zaglade svoje
razmirice, ali dobio je bahati Edisonov odgovor:
"Jrlo dobro ini fe po:nato stanfe Westinghousovih resursa i
elektrane. Po:nate su mi i nfegove metode vodenfa posla, kofe u
:adnfe vrifeme i:gledafu kao da pripadafu covfeku kome fe novac
udario u glavu, i kofi leti na :mafu s kofim ce tresnuti u blato
prife ili kasnife."
Dvadeset godina poslije, Edison ipak priznaje da nije bio u pravu
odbivsi Adamsov prijedlog da suraduje s Westinghouseom. Da ga je
prihvatio, izbjegao bi skupu i nemilosrdnu "bitku struja".
74
Godine 1889., pravni postupak dozivio je vrhunac u sudnici suca
Okruznog suda Sjedinjenih Drzava u Pittsburghu, gospodina Bradleya.
Prepirka se izrodila iz protuargumenta da Edison nije prvi izumio zarulju,
i da njegov patent iz 1879. ne pruza dovoljno inIormacija tehnicaru koji bi
htio napraviti takvu svjetiljku.
Sudac Bradley je znao da su i raniji izumitelji pravili zarulje sa zarnom
niti, ali i to da su sve bile neuspjele, jer su svijetlile tek nekoliko minuta i
nisu imale nikakvu komercijalnu vrijednost. Njegova sudska presuda
glasila je ovako:
"I:gleda da su slifedili krive principe, princip malog otpora
arne niti i fake strufe elektriciteta, veliko otkrice struke bio fe
visoki otpor vodica male svfetlece povrsine i odgovarafuce
smanfenfe fakosti strufe. To fe Edisonovo ostvarenfe."
Da bi valjano proveo Zakon o patentima SAD-a i podrzao Edisona,
Bradlev je uzeo u obzir Ohmov zakon. Zamisao o upotrebi tanke zarne
niti kojoj za svijetljenje treba niska struja, bio je velik iskorak. Edison je
primijenio Ohmov zakon, i on je bio osnova njegovog patenta, pa je 4.
listopada 1889. sudac Bradley presudio Edisonu u korist.
Ta je odluka dovela i Westinghousea i kompaniju Thomson-Huston u
tezak polozaj. Do tada je, Edison rasprodao svoje udjele u novoj Edison
General Electric Company, premda je jos uvijek bio njen upravitelj, a
bankari koji su vodili kompaniju namjeravali su nametnuti teske uvjete
stranama koje su izgubile parnicu. Uskoro ce oni morati ili platiti
tantijeme, ili zatvoriti tvornicu. Da dobiju na vremenu, Westinghouse i
Thompson- Huston ulozili su zalbu Federalnom sudu.
Edisona je Irustrirala "piratska" taktika odugovlacenja kojom su se ovi
sluzili, nastavljajuci mu remetiti poslove. Njegovi znanstveno
neobrazlozeni napadi na opasna svojstva njihove izmjenicne struje postali
su jos otrovniji.
Ohmov zakon, je takoder, bio kao prevrtljiva ljubavnica. Dao mu je
priliku da dobije pravnu bitku, no oduzeo svaku nadu u daljnju buducnost
sustava istosmjerne struje, koji su bili osnova njegove kompanije. Uskoro
ce ga jos jednom "zaribati". Sudac Bradlev ga je iskoristio da podrzi
Edisona, ali istosmjerna struja, unatoc tome, nije htjela putovati brze od
izmjenicne.
Sud u New Yorku procitao je Westinghouseovu zalbu. Uposlio je tim
znanstvenih strucnjaka i vrhunskih odvjetnika da javno ponize Edisona.
75
Westinghouse je ovako rezonirao: "Ako se uspjeh tog patenta zasniva na
primjeni Ohmova zakona, onda ce on na otvorenom sudenju pokazati da
Edison ne razumije taj princip." Zacijelo mu je palo na um kako ce
dokazivanjem Edisonovog nerazumijevanja principa elektriciteta, tvrdnje
velikana da je izmjenicna struja opasna po zivot izgubiti kod javnosti na
tezini. Tada bi iskoristio Edisonovo svjedocenje i novosti o uspjesnosti
elektrane u Tellurideu da govori u korist izmjenicne struje. Nikakvo cudo
sto je bio pripravan sagraditi Telluride i po cijenu gubitaka. Njegov
trijumI jasno je pokazao da Edison nije razumio principe elektriciteta kad
je govorio protiv upotrebe visokog napona za prijenos struje na daljinu.
Elektrana Telluride radila je neprekidno mjesec dana prije nego je
Edison svjedocio pred sucem Williamom E. Wallaceom. Edisonu su toga
lijepog lipanjskog jutra priustili unakrsno ispitivanje kako bi dokazali
njegovo nepoznavanje teorije elektriciteta. Zapis sa sudenja pokazuje
bolne pojedinosti ponizavanja Edisona:
"Sto ste :nali o Ohmovu :akonu kad ste poceli praviti svofu
arulfu sa arnom niti, gospodine Edison?" upitao fe odvfetnik.
"Nisam bas ra:umio sve u ve:i Ohmova :akona kad sam poceo
raditi 1878., fer da fesam, to bi me sprifecilo da i:vodim
eksperimente," odgovorio fe i:umitelf.
"Kako fe moguce da bi vas po:navanfe Ohmova :akona
sprifecilo u eksperimentiranfu?"
"U tom slucafu bih pokusavao rifesiti problem matematicki, a
fa imam mnogo matematicara kofi rade :a mene :adnfih deset
godina, i oni su svi apsolutne nule."
"Ali nisu li vam upravo :akoni :nanosti o elektricitetu poka:ali
put do arne niti visokog otpora?"
"Nife bas tako. I:gleda da matematika uvifek dola:i poslife
eksperimenta, ne prife."
"Gospodine Edison, feste li se koristili matematikom u vasem
radu?"
Edison fe odgovorio, "fa mogu unafmiti matematicare, ali oni
ne mogu mene."
Dokazavsi Edisonov manjak teorijskog znanja, odvjetnici su na klupu za
svjedoke pozvali Edisonovog unajmljenog matematicara koji je, unatoc
unakrsnom ispitivanju, potpuno obranio rezultate njegovih eksperimenata.
76
Westinghouse je uspio poniziti Edisona, ali nije mogao poljuljati
njegovu tuzbu. Postojala je jos samo jedna slaba nada. Njegov odvjetnik
je tvrdio kako nije moguce napraviti Iunkcionalnu zarulju ako slijedi
Edisonovu originalnu speciIikaciju patenta. Stoga patent mora biti
nevazeci.
Uvijek prakticar, Edison je poslao po tehnicara i rekao mu da u
nazocnosti sudskih sluzbenika napravi svjetiljku, slijedeci njegove upute.
Zarulja je nakon 600 sati jos uvijek svijetlila. Edisonova tuzba bila je
dokazana i sudac Wallace presudio je u njegovu korist.
Sudski spor kostao je Edison General Electric preko dva milijuna dolara,
a Westinghousea dovela na prosjacki stap, pa ipak, "bitka dviju struja"
nije bila jos gotova. Sudskom odlukom Westinghouseu }e oduzeto pravo
da zarulju prodaje u sklopu ijednog buduceg energetskog sustava. Cinilo
se da ce morati cekati dvije godine, dok Edisonovom patentu istekne rok
prije nego ponovo napravi zarulju. Kad se uzme u obzir stanje njegovih
Iinancija, moglo bi biti kasno za to.
Bez obzira na to sto je i Edison General Electric bio u dugovima, on je
ipak imao nadzor nad industrijom rasvjete najmanje iduce dvije godine.
Charles CoIIin, bivsi trgovac cipelama koji je upravljao Thomson-
Hustonom (TH), vidio je samo jedan izlaz iz te situacije. Otisao je do J. P.
Morgana, koji je kontrolirao Edison General Electric (EGE) i predlozio
spajanje dvaju kompanija kako bi se rijesila dva problema u jednom
potezu. Svoje razloge obrazlozio je cinjenicom da, zbog sudske odluke,
Tkompson- Huston ne moze praviti zarulje, a Edison General Electric ima
poteskoce zbog dugova cija je visina i do 3,500.000 dolara. Bez obzira na
izdatke oko pravne bitke, TH je bio Iinancijski jak. Spajanje dvaju
kompanija omogucit ce im kontrolu nad tri cetvrtine trzista rasvjete SAD-
a i osnaziti osnove Iondova. Dogovor je sklopljen. CoIIin je postao novi
izvrsni upravitelj a Edisonovo ime izostavljeno je iz naziva kompanije
General Electric (GE).
Ovakvi su bili naslovi njujorskih novina:
GOSPODINA EDISONA BOJKOTIRALI - NIJE DOVOLJNO
PRAKTICAN ZA BANKARSKI SVIJET
Povezivanje kompanija je maknulo Edisona sa scene, ali je i
Westinghouse sada imao ozbiljnih novcanih problema. GE je trenutacno
posjedovao velik komad postojeceg trzista rasvjete, no, Westinghouse je
raspolagao Teslinim patentima i oni su mu bili zalog buducnosti.
77
Imao je samo nekoliko aduta u rukavu, ali oni su bili jaki. Samo ako
dobro odigra partiju.
Otisao je do svojih bankara koji su mu predlozili rjesenje koje je
podrazumijevalo da ce, poput Edisona, izgubiti kompaniju. Oba
izumitelja zanemarili su osnovno poslovno pravilo: kompanijama u
razvoju treba novaca, dok je kompanijama u brzom razvoju prijeko
potreban veliki novac. Imati ideju i prodati je ljudima predstavlja samo
dio tajne uspjeha, potrebna je i zdrava kontrola Iinancija. Westinghouse
ce ovu lekciju svojih bankara nauciti na tezi nacin.
Ponudili su Iinanciranje ustroja nove kompanije koja bi ukljucila mnoge
od preostalih nezavisnih tvrtki. US Electric Company i Consolidated
Electric Eight Company spojile bi se sa kompanijom Westinghouse
Electric Light i osnovale kompaniju Westinghouse Electric and
ManuIacturing. Ali u ovom dogovoru lezala je zamka. Teslini patenti bili
su glavni ulog koji je Westinghouse morao ponuditi, ali njegovi bankari
nisu htjeli priznati vazeci ugovor s Teslom o tantijemama jer im je bio
preskup.
Westinghouse je nagovorio Teslu da proda svoje pravo na tantijeme za
216.000 dolara. Neki romanticni biograIi naveli su da ih se on odrekao u
velikom stilu, kako bi osigurao uspjeh svojih izuma, ali istina je mnogo
prozaicnija. Tesla je napisao jednom prijatelju kako je vjerovao da je
odustajanje od prava na tantijeme bio samo privremeni sporazum, te da
hitno treba povecu sumu za svoje eksperimente. I stvarno, kad je nekoliko
godina kasnije bio svjedok u nekom procesu, pod zakletvom je izjavio da
nije bio upoznat s pojedinostima sporazuma, jer je rjesavanje takvih stvari
uvijek ostavljao svojim poslovnim suradnicima. Bez sumnje, takav
njegov stav je bio uzrok sto nikad nije uspijevao zadrzati zaraden novac, i
sto je uvijek bio u dugovima.
Nedostatak novca bio je Teslin kronicni problem. Opiti koje je htio
izvesti kostali su vise od onoga sto mu je preostalo; a nastavak
eksperimentiranja bilo je jedino u sto je ulagao. Kad mu je Westinghouse
ponudio otkup tantijema, on zasigurno nije vidio dalje od svog narednog
eksperimenta. Iznos od 216.000 dolara koje mu je Westinghouse nudio
bio je, vise nego dovoljan za put u Europu. Nesporazum oko takozvanog
"privremenog sporazuma" kostao ga je 12,000.000 dolara, ali je spasio
Westinghouseovu kompaniju. Mozda se Westinghouse nije previse ni
trudio razjasniti Tesli njegove mogucnosti, a mozda je Tesla, osjecajuci
griznju savjesti zbog majke, naprosto brzo trebao novac za put kuci. Sto
god da je tocno, Tesla je zanemario jos jedan zdrav poslovni princip -
78
uvijek procitaj ono sitno napisano u ugovoru, bez obzira na to koliko ti se
zurilo.
Projekt Telluride dokazao je pouzdanost rada izmjenicne struje, ali
uspjeh u malom industrijskom projektu u nekom rudarskom gradicu nije
mogao izbrisati rezultat loseg publiciteta nastalog zbog "Starog Sparkya".
Ako zele dokazati neskodljivost i pouzdanost izmjenicne struje, bit ce
potrebna bolja reklama. Stjecajem okolnosti, Svjetski sajam trebao se
odrzati u Chichagu, i njegovi organizatori koji su trebali rasvjetni sustav,
trazili su izvodaca da postavi 90.000 rasvjetnih mjesta za osvjetljavanje
terena.
General Electric bio je skroz siguran u dobivanje ugovora, jer je
Westinghouse E&M imao sudsku zabranu uporabe konkurentskih
patenata u proizvodnji rasvjete. Kompanija je bila toliko sigurna u
dobivanje posla, da je vec ponudila cijenu od 18,5 dolara po zarulji uz
koristenje istosmjerne struje. Tada se Westinghouse odlucio kockati: spor
oko patenta mozda i podrazumijeva zabranu proizvodnje zarulja s
ugljenom zarnom niti u staklenim zaruljama u jednom komadu, ali nece
prekrsiti zabranu uporabe patenta GE-a ako napravi zarulje s metalnom
zarnom niti u zacepljenim bocama. Predlazuci Teslin sustav izmjenicne
struje, ponudio je posao po cijeni od 4,32 dolara po zarulji. To nije
pokrivalo troskove, ali je bilo vrijedno, odvagnuo je, publiciteta; i tako je
ponudio opskrbu proizvodima koje jos nije ni napravio.
Dobio je ugovor, ali je morao potpisati garancije da ce podmiriti sve
troskove koje bi imali organizatori Sajma, ukoliko ne isporuci zarulje na
vrijeme. Ako mu to ne uspije, propast ce; nece mu biti dovoljan ni dodatni
prihod od Teslinih tantijema da ga spasi. Imajuci na raspolaganju manje
od godine dana da stvori sto je obecao, dao se na posao izrade dvodijelne
zarulje sa cepom i celicnom zarnom niti.
Dok je "rat struja" bjesnio oko njega, Tesla je, nezabrinut njegovim
komercijalnim odjecima, bio zaposlen zadovoljavanjem svoje znatizelje i
promatranjem eIekata visokoIrekventne struje. Fasciniralo ga je
izucavanje rezonancije, i stalno mu je dolazio na um jedan dogadaj iz
njegove mladosti kad se je, s prijateljima, penjao po strmoj, snijegom
pokrivenoj planini. Iz zabave su igrali igru u kojoj su morali,
naizmjenicno, pokusati gurati grudu snijega dalje od ostalih. Iznenada je
jedna gruda ocito presla svoja prirodna ogranicenja. Umjesto da se
79
zaustavi, kotrljala se sve brze i brze, pobiruci sve vise i vise snijega, dok
nije postala ogromna i obrusila se u dolinu uzrokujuci lavinu. Toga je
dana Tesla bio svjedokom rezonancije na djelu, i bio je uvjeren da se isto
moze primijeniti i na elektricitet. Kako bi to dokazao, napravio je vise
vrsta naprava za stvaranje struja razlicitih Irekvencija potrebnih za
testove.
Mislio je da bi se elektricitet mogao iskoristiti i u medicinske svrhe, i da
provjeri te ideje, odlucio je na sebi izvrsiti eksperimente. Na nacin koji je,
bez sumnje, bio nepromisljen, pustao bi visokoIrekventne struje kroz
razlicite dijelove tijela, i promatrao posljedice. Kad je pustio struju kroz
glavu, osjetio je ugodan osjecaj omamljenosti pa je napisao clanak o
mogucnosti da se visokoIrekventna struja, jednog dana, koristi kao
anestetik. Bio je u pravu sto se tice ucinaka elektricnog polja na mozak,
ali nije shvatio koliko dramaticni mogu biti ucinci uporabe ovakve vrste
opreme. Moderna medicina sa svojim sve bogatijim poznavanjem
elektricnih procesa koji se dogadaju u mozgu, sada koristi ovaj tip
lijecenja - poznat pod nazivom elektrokonvulzivna terapija - u lijecenju
mentalnih oboljenja. Medutim, jedna od mogucih nuspojava ovakve
terapije je gubitak pamcenja - nesto u sto ce se Tesla uvjeriti, sasvim
slucajno, u vrlo nezgodnim okolnostima.
Neposredno nakon prodaje tantijema Westinghouseu, Tesla je odlucio
otici u Europu. Prihvativsi ponudu da govori ispred Britanske ustanove
elektroinzenjera, u Londonu, poceo se naporno pripremati za predavanje
koje je dozivjelo ogroman uspjeh. Potom je otputovao za Pariz, gdje je
odrzao predavanje Irancuskim elektroinzenjerima, koje je takoder bilo
pun pogodak. Na koncu, uputio se u posjet bolesnoj majci.
Kad je dosao do majcine postelje, nasao ju je na umoru. Tesko je iz
lijecnickih zapisa razabrati kakvu je bolest imala, ali prema opisima boli i
patnje tijekom posljednjih sest tjedana zivota, mozemo zakljuciti da se
radi o raku. Tesla je tih zadnjih sest tjedana probdio pored njene postelje,
napustajuci je jedino kad bi odlazio na spavanje u hotel.
Njegova majka potjecala je iz obitelji izumitelja s dugom tradicijom;
djed i pradjed s majcine strane izumili su "mnoga pomagala za uporabu u
domacinstvima, poljoprivredi i drugdje". Sjedeci pored majke, Tesla se
prisjetio da ga je znala uhvatiti kako do kasno u noc bdije uz oceve knjige
i svjetlost svijece koju je sam napravio. Dobio je batina, ali ga nije odala
ocu. Sjetio se i prigode kad je otkrila da je izgubio sav novac na kartama -
a ipak zapocinjao novu partiju - i kada mu je dala smotak novcanica
govoreci, "Hajde, zabavi se. Bit ce bolje da sto prije izgubis sve sto imas,
80
Znam da ce te to proci." Bila je u pravu. Izazvala je u njemu takav osjecaj
krivnje da otada vise nikad nije kockao.
Prisjetio se njihovih setnji planinom dok se priblizavala oluja. Oblaci su
se nisko spustili, premda jos nije kisilo. Iznenada je sijevnula munja i
uslijedio pljusak. Govorio joj je o povezanosti ovih dvaju Ienomena,
sijevanje je uzrokovalo kisu. Razmatrali su neizmjerno veliku mogucnost
kontrole vremenskih prilika, te kako bi za covjekove potrebe, koristenje
sunca bio najeIikasniji nacin te kontrole.
Sada je, sjedeci uz uzglavlje jedine zene koja ga je ikad inspirirala,
mogao samo bespomocno gledati kako joj svaki hroptavi udah uzrokuje
sve vecu bol. Batine su bile oprostene, jer je vidio da ce ga zauvijek
napustiti.
Posto je vjerovao da mu je majka genijalna zena, s velikom snagom
intuicije, bio je uvjeren da nece umrijeti bez da ga upozori, pa je iscrpljen
od bdijenja, na nagovor sestara otisao spavati u hotel. Poslije je pricao o
toj noci:
"Cifelu fe noc svaka stanica moga mo:ga bila napeta od
iscekivanfa, ali nista se nife dogodilo sve do futra, kad sam
utonuo u san, ili moda bunilo, i vidio oblak na kofem su sfedile
andeoske spodobe. Jedna od nfih gledala me s lfubavlfu, i
postepeno poprimila oblicfe mofe mafke. Prika:a fe lagano
plovila sobom pa nestala, a mene fe premda i: sna neopisivo
nfena pfesma mnogih glasova. U tom trenutku sam bio toliko
siguran da fe mafka umrla, da to rifecima ne mogu opisati."
Kad se probudio, zabrinula ga je cudna vizija, a onda se prisjetio da je
nekoc vidio sliku koja alegorijski predstavlja jedno godisnje doba u vidu
oblaka s grupom andela. Istu sliku je vidio u snu, samo sa svojom
majkom u sredistu. Muzika je potjecala od zbora iz obliznje crkve gdje se
odrzavala rana misa na Uskrsnje jutro. Bio je zadovoljan sto cijelu viziju
moze objasniti objektivnim uzrocima, ali kad je ustao iz kreveta dobio je
poruku da je majka upravo umrla.
Zacijelo je osjecao ogroman teret zbog nemoci da bilo sto ucini, osim da
je gleda kako umire. Govoreci na njenom pogrebu, rekao je: "Bila fe
istinski velika ena, rifetkih sposobnosti, hrabrosti i snage, kofa fe iskusila
mnoge olufe u ivotu i prosla kro: brofna iskusenfa. Moram pripisati
mafcinom utfecafu svu intuicifu kofu posfedufem."
Nakon pogreba pao je u nesvijest i izgubio pamcenje. Iskusavao je svoje
81
elektricne anestetike na sebi, a mozda ih je koristio i kao sredstvo
uspavljivanja u razdobljima napetosti. Zbog eksperimenata na samom
sebi, napora oko pripreme predavanja i majcine smrti, dozivio je slom
zivaca.
Dok se oporavljao, polako mu se vracalo pamcenje, ali je postao jos
povuceniji. Prijatelji su govorili kako on nikad nije napustao svoj svijet
tehnickih problema, cesto crtajuci skice po stolnjaku dok je cekao rucak,
ili prekidajuci razgovor da bi pricao o eksperimentima. Kasnije je u
clanku pod naslovom "Moji izumi", napisao:
"Kad sam pri:dravio, poceo sam planirati povratak
aktivnostima u Americi.... Osfecao sam da se moram
koncentrirati na nesto veliko... Dar snage uma dola:i od Boga,
boanskog bica, i ukoliko usredotocimo nasu umnu energifu na
tu istinu, postafemo uskladeni s mocnom silom. Mafka me ucila
da istinu traim u Biblifi, stoga sam posvetio slfedecih nekoliko
mfeseci proucavanfu toga. Kad bismo mogli stvoriti elektricne
efekte elfene kvalitete, promifenili bismo cifeli ovaf planet, i
uvfete ivota na nfemu... Nfihova iskoristivost ovisi o nasof
sposobnosti da stvorimo elektricne sile istog ranga kao one u
prirodi.
To fe i:gledalo kao be:nadan pothvat, ali fa sam odlucio
pokusati... nakon kratke posfete prifatelfima u Watfordu, u
Engleskof, :apoceo fe profekt kofi fe meni postafao sve
:animlfivifi, fer su sredstva iste vrste trebala :a uspfesan prifenos
energife be: vodica. U tom ra:doblfu nastavio sam palfivo
proucavati Biblifu, i pronasao klfuc u Otkrivenfu."
Kao pokoru zbog tog sto nije bio uz majku u casu smrti, Tesla si je
odredio zadatak da procita cijelu Bibliju, za sto mu je trebalo dva mjeseca
neprekidnog citanja. Nikad, ustvari, nije razjasnio ljudima sto je pronasao
u Knjizi Otkrivenja, ali je, od tada, postao Iasciniran djelovanjem
prirodnih sila - to je ono sto ce ga zacijelo dovesti do krocenja sile
Niagarinih slapova i jos do brojnih drugih stvari.
Vratio se u Ameriku bas u pravo vrijeme da pomogne Westingouseu oko
priprema za Svjetski sajam. Tvornice u Pittsburghu uspjele su napraviti
zarulju koja nema dodirnih tocaka s patentom General Electrica. Sve je
doslo na svoje mjesto, Westinghouseovo kockanje je uspjelo.
Na otvorenju Sajma, 1. svibnja 1893., bilo je 96.620 Westinghouseovih
82
zarulja sa zarnom niti, napajanih Teslinim generatorima, koje su
osvjetljavale teren. Tesla je demonstrirao i izlozio metalno jaje na
barsunastom postolju. Kad je ukljucio struju, jaje se uspravilo i nastavilo
rotirati velikom brzinom, pokretano magijom izmjenicne struje. Mnostvo
se guralo da bi ga vidjeli u cilindru, Iraku i visokim gumenim cizmama,
promatrali ga dok je pustao milijune volti kroz vlastito tijelo i palio
svjetiljke iskrama iz vrha prsta. Edisonove lazi o neotklonjivoj opasnosti
od izmjenicne struje, konacno su raskrinkane pred masama koje su se
slijevale na Sajam. "Rat struja" privodio se kraju.
08. Zauzdati sIapove Niagare
Posto fe prifenos elektricne energife
nafekonomicnifi po:nati proces,
on nuno mora dobiti vanu ulogu u buducnosti,
be: ob:ira na kofi se nacin primarna energifa dobiva
od sunca. Od svih nacina, iskoristavanfe energife slapa i:gleda
naffednostavnife, te stvara nafmanfe gubitaka... (on)
uopce ne podra:umifeva potrosnfu ikakvih materifala.
Nikola Tesla
Rijeka Niagara tece duz djela sjeverne granice SAD-a i Kanade. Ta
rijeka povezuje jezera Erie i Ontario, i cini prirodnu granicu drzava New
York i Ontario. Pocinje s jezerom Erie pored grada BuIIala, i tece tek
nesto vise od 33 milje (53 kilometra) do utoka u Ontario. Nadmorska
visina jezera Ontario je 326 stopa (100 metara) niza od jezera Erie.
Ontario je smjesten podno velike vapnenacke litice preko koje se
obrusava Niagara. Rijeka pada spektakularnih 180 stopa (55 metara) na
mjestu nazvanom Niagarini slapovi, gdje snaga vode koja pada tvori
neprekidnu izmaglicu duga dok sunce prosijava kroz rasprsene cestice
vode
Slapovi stvaraju nevjerojatan prizor. Nakon sto Niagara obide otok Goat
surva se preko stijene pokazujuci snagu od kojeg vam zastaje dah, svaki
sat protece gotovo 272,000.000 kubicnih metara mocne vode slapa. Oni
su poznata turisticka atrakcija, kako Kanade tako i SAD-a, i bogat izvor
energije. Rijeka je bila izvor energije skoro dvjesto godina, od vremena
kad je Dan Joncaire napravio prvu pilanu s kolom koje je okretao tok
Niagare.
Tesli je bila znana snaga toka vode. Kao mladic dobro je plivao,
ponekad se upustao u podvige izvan svojih mogucnosti. Kad mu je bilo
sesnaest godina gotovo se utopio dok je sam plivao u jednoj od
karlovackih rijeka, uzvodno od visoke brane pored mlina. Nije primijetio
visok vodostaj rijeke, i da umjesto normalnih 2 -3 inca (5-7 cm) iznad
brane prelazi 12 inca (30 cm) brze zapjenjene vode. Dok je pokusavao
isplivati van kroz sredinu akumulacijskog jezera, struja ga je zahvatila i
84
povukla prema brani. Da ga je odvukla preko ruba brane u dubinu od 50
stopa (15 metara) vjerojatno bi poginuo.
Pokusao je plivati protiv struje, ali odvuklo ga je na zid brane, gdje je
vratio prisebnost, i cvrsto se za njega uhvatio. U tom je polozaju bio
zakucan kao leptir u staklenoj vitrini. Snaga vode ga je gnjecila, no, da se
pustio, opasni pritisak povukao bi ga preko i smrskao o stijene u
podnozju. Drzao se grcevito, ocajnicki pokusavajuci naci izlaz. Nije
vrijedilo zvati u pomoc, nitko ga ne bi cuo. Nije mogao plivati protiv
struje cija mu je snaga izbijala zrak iz pluca. Otpustiti se, usred ove brze
vodurine, znacilo bi kraj.
Poslije je Tesla pricao kako ga je ozbiljnost tadasnje situacije navela da
jasno razmislja. Posto ga je voda pritiskala na zid, bilo je logicno da
pritisku treba izloziti manju povrsinu tijela. Kako to moze izvesti?
Odgovor je bio jednostavan ali mudar; okreni se postrance prema bujici.
Tako je smanjio pritisak za trecinu, pa se lagano u tom polozaju povlacio
prema rubu, i iscrpljen, stigao na obalu. Tu je naucio nesto sto nikad nece
zaboraviti - koliko jaka moze biti voda u pokretu.
Moc vode ga je nakon toga uvijek opcinjala, pa je, vidjevsi jednom sliku
ogromnih Niagarinih slapova, prepoznao u njima beskrajnu snagu.
Sjecanja na skolske dane opisao je u magazinu Electrical Experimenter
1919:
"Medu svim skolskim aktivnostima posebno mi fe panfu
privukao rad na vodenim turbinama. Konstruirao sam ih mnogo,
i silno uivao isprobavafuci nfihov rad... Gutao sam opis, :a
mene fascinantnih Niagarinih slapova, i :amislfao si veliko kolo
sto se tamo okrece. Rekao sam stricu da cu otici u Ameriku i
oivfeti tu idefu... Trideset godina kasnife mofi snovi o Niagari
postali su stvarnost."
Gradani Niagare bili su svjesni da im grad lezi pored ogromnog izvora
besplatne energije, samo nisu znali na koji nacin da je upotrijebe. Godine
1886. osnovali su sedamnaesteroclanu komisiju pod predsjedanjem Lorda
Kelvina, jednog od najpoznatijih znanstvenika toga doba, svjetski
najpoznatijeg autoriteta na podrucju elektriciteta. Kao proIesor na
sveucilistu Glasgow u Skotskoj, Lord Kelvin je stekao ugled zahvaljujuci
otkricima na polju elektriciteta i magnetizma. Posao komisije bio je
ispitivanje i izvjestavanje o mogucnosti koristenja velikog
85
vodopada na Niagari u proizvodnji struje. Komisija je ponudila 20.000
dolara za izradu prakticnog plana kojeg ce realizirati kompanija pod
privremenim nazivom Cataract Construction Company, posebno
osnovana za tu svrhu. Do 1891., komisija je zaprimila sedamnaest
planova za koristenje Niagare u svrhu proizvodnje elektricne energije, ali
sve ih je odbila.
Westinghouse je bio suvise mudar poslovni covjek a da bi pozurio
poslati planove samo zbog raspisane nagrade. Znao je da General Electric
nije dostavio plan za Slapove jer nije mogao koristiti Tesline patente; i da
se samo jedna tvornica, ona na Niagari, obvezala da ce otkupljivati struju.
The Pittsburgh Reduction Company zeljela je koristiti struju za redukciju
aluminija u elektricnim pecima. Ako bi sustav stvarno bio vrijedan
gradnje, mogli bi prenijeti elektricitet do industrijskog grada BuIIala, 22
milje (35 km) udaljenog od Slapova. Kako je Ohmov zakon prijecio
prijenos istosmjerne struje na tolike daljine, Westinghouse je - svjestan da
bi svoje Iinancije i resurse opteretio do krajnosti kad bi pokusao djelovati
samostalno, - odlucio sklopiti posao sa General Electricom i dati im
licencu za Tesline patente. Na to su ga nagovarali i clanovi odbora koje je
morao poslusati ako je zelio da njegova kompanija prezivi. To je
omogucilo dvjema kompanijama da podnesu zajednicku prijavu na
natjecaj za gradnju elektrane na Slapovima. Postojala su dva glavna
uvjeta ponudacu; tri generatora od 5000 konjskih snaga na vodeni pogon,
postavljanje vodenih cijevi i izgradnja zgrade elektrane; te izgradnja
prijenosnih vodova do distribucijskog sustava u gradu BuIIalu.
Pod tim uvjetima, Westinghouse bi mogao ostvariti zaradu od tantijema,
Teslinih tantijema, koje ce General Electric platiti kompaniji
Westinghouse Electric. Ovaj genijalni poslovni potez vezao je ruke
drugim proizvodacima struje u SAD-u iducih 100 godina, a pravnici
Westinghouse Electrica zastitili su Tesline patente u toj mjeri da ih nitko
drugi nije mogao ni primirisati bez placanja. To je ucinilo Teslino ime
sinonimom za sudski postupak zastite autorskih prava, premda on,
prodavsi svoje strahovito isplative tantijeme Westinghouseu, nije od
patenata imao nikakve koristi. Ishod igre koju je Westinghouse odigrao
pomocu svoga jedinog uloga, Teslinih patenata, deIinitivno je bio
presudan u tome sto su Westinghouse Electric i General Electric postale
dvije najvece svjetske kompanije.
Edisonova kompanija ga je nakratko pretekla prihvacajuci Teslinu
tehnologiju izmjenicne struje, medutim, njegov potez osigurao je
buducnost Kompanije Westinghouse i uspjeh sustava izmjenicne struje.
86
"Rat struja" konacno je zavrsio i obje kompanije izasle su kao pobjednici.
Jedini gubitnici bili su Tesla i Edison - dva izumitelja koji nisu mogli
zivjeti zajedno, i nositi se zakonitostima poslovnog svijeta. Edison se,
shvativsi sto se dogodilo, prebacio na posao s rudnicima, a Tesla jos neko
vrijeme nije shvacao koliko ga bezocno iskoristava poslovni svijet.
General Electric i danas sve vise jaca. The London Sunday Times
izvjestava o njihovom neprekidnom usponu, u studenome 1997., u clanku
pod naslovom:
GENERAL ELECTRIC NADIRE U EUROPU NA SVIM
FRONTOVIMA
"U svofstvu upravitelfa podu:eca :a rasvfetu General Electrica,
Mike Zafirovski slifedi stope Thomasa Edisona, i:umitelfa
elektricne rasvfete, i osnivaca, po mferilima trista, nafvece
kompanife u svifetu. Osim toga, Zafirovskom pripada vodeca
uloga u novof revolucifi. Jec 105 godina, od kad fe Edison
osnovao GE, u tof kompanifi vidimo americkog Levifatana s
rastucim brofem prekomorskih aktivnosti. Danas fe nfegova slika
fos impresivnifa. GE... stvara kadrovsku elitu korporacife kofa ce
dominirati svfetskim poslovanfem 21. stolfeca."
U svakom slucaju, izgleda da su poslovni ljudi bolje vodili posao
upravljanja kompanijama od izumitelja, pa kompanije koje su osnovali
Westinghouse i Edison jos i danas imaju svoje izvorne nazive, aktivnost i
status.
Na svoj tipicno kockarski nacin, Westinghouse je gradanima Niagare
obecao stopostotni uspjeh opskrbnog sustava. Na srecu, njegova suradnja
s kompanijom General Electric pokazala se dobrom. Za izradu nacrta i
gradnju elektrane odabrao je skotskog inzenjera Georga Farbesa.
Opreznog Earbesa Iascinirala je tipicna "americka odrjesitost" kapitalista i
tvornicara. Nadahnuti Westinghouseovom propagandom, ulagali su
ogromne svote u gradnju tvornica koje ce koristiti hidroenergiju buduce
elektrane, mnogo prije nego je elektrana bila dovrsena. Forbes je
projektirao elektranu koja je koristila tri Teslina generatora jacine 5000
konjskih snaga. Bio je, za to doba, prilicno pazljiv prema okolisu, te je
svojim projektom pokusao "ne povrijediti prirodne ljepote mjesta."
Sagradio je kanal kojim voda ide iz uzvodnog dijela slapa prema
elektrani, gdje se propusta na turbinu kroz 7,5 stopa (2,2 m) siroku cijev.
Nakon pokretanja velikih generatora, voda putuje tunelom ispod grada
87
Niagare, te izlazi u rijeku ispod slapova.
Grad ima modernu kanalizacijsku mrezu, elektricne pumpe za dovod
ciste vode, elektricnu javnu rasvjetu, te lijepo poplocane ulice. Sagraden
kao uzorno cisto industrijsko mjesto, zavrsen je u isto vrijeme kad i
elektrana. Regija je pocela sigurno napredovati nakon sto je, 20. travnja
1895., elektrana na Niagari prvi put iz snage vode proizvela
hidroenergiju.
Novine su nazvale projekt "najvecim inzenjerskim radovima na svijetu".
Okoncanje "rata struja", Teslin sustav izmjenicne struje docekao je
ovjencan slavom. Konacna pobjeda uslijedila je naredne godine, kad je
General Electric, kompanija koju je osnovao Edison, dovrsila elektricni
vod do BuIIala i platila Westinghousu za povlasticu koristenja patenata
koje je Edison odbacio kad mu ih je deset godina ranije, Tesla pokusao
dati. Sala o 50.000 dolara na Teslin racun, kostala je Edisona kako
kompanije tako i ugleda. Konacno je Tesla bio onaj koji se zadnji smije.
Novinari su se jatili oko Tesle, hvalili ga i pisali da je "Nikola Tesla nas
najbolji elektrotehnicar - bolji cak i od Edisona" Nesto grublji novinski
izvjestaj o Edisonu sazet je u sljedecem komentaru: "Edison je bio
odvazan i odrjesit inovator. Sada je postao oprezna i konzervativna osoba
koja brani status quo"
Ustvari, Edison se ponasao prema Tesli isto onako kako su se plinske
kompanije odnosile prema njemu, a vjerojatno i s istim razlogom: iz
straha da ce sav trud, oprema i kapitalna ulaganja u istosmjernu struju biti
upropasteni ukoliko prijede na izmjenicnu struju. Nazalost, bit velikih
naucnih radova njihova je prolaznost, njih uvijek zamjenjuju neka nova
otkrica. Edison je bio veliki junak, no sada ga je zamijenio novi idol,
Nikola Tesla.
Na takvu se idolatriju mozete navici. Tesla se upravo poceo privikavati
na slavu, i to ga je moglo pretvoriti u ogorcenog, neomiljenog hvalisavca.
Osjetljivi deckic koji je cucao u njemu nije ocekivao hvalospjeve,
uspjesni inzenjer kojem su pohvale upucene prvi put, nije ih se mogao
naslusati. Da ga je bilo manje briga za misljenje drugih ljudi, mozda je
mogao postici javno priznanje za kojim je zudio. Umjesto toga, premda
ga inzenjeri i znanstvenici ne zaboravljaju, mase ljudi koje su od njegova
genija imale, i jos uvijek imaju koristi, ne znaju ni njegovo ime. Njegovi
poslovni propusti i neuspjele osobne veze zalostan su uzrok sveopceg
zaborava.
Slucaj je htio da njegova slava dode u najgore vrijeme za nekoga tko je,
poput njega, bio gladan prihvacanja od strane "modernog svijeta." Na
88
njegovu nesrecu, prvi mu je uspjeh dosao u vrijeme kad su novine bile
zaokupljene tiskanjem senzacionalistickih izdanja da bi privukle citaoce.
Kao rezultat toga, Teslin ugled u kasnijem zivotu uvelike je ugrozila
njegova navodna povezanost sa skandaloznim urotama, i cinjenica da je
bio nesposoban odbiti davanje bilo kakve grandiozne izjave, ukoliko bi ga
ona dovodila na naslovnice. Ali to spada u kasniji dio price o njemu.
Trenutno, uzivajmo u plodovima pobjede u "ratu struja", premda su
Teslini kasniji propusti iznikli iz njihova sjemena.
Tvorci projekta koji je kasnije dobio naziv The Niagara Falis Poiuer and
Conduit Company, odlucili su proslaviti uvodenje hidroelektricne
energije u grad BuIIalo odrzavanjem banketa u Ellicot klubu,
najotmjenijem mjestu u gradu. Pozvali su istaknute goste iz cijeloga
svijeta da proslave trijumI americkog kapitalizma. Nakon banketa, glavna
zdravica je podignuta u cast Elektriciteta, a Nikola Tesla pozvan je da
odrzi govor.
Na nesrecu, krivo je procijenio situaciju. Zamislio je da drzi predavanje
obrazovanoj publici i zapoceo opisivati viziju buducnosti, isticuci razvoj
bogatstva u gradovima, uspjeh naroda, napredak cijeloga ljudskog roda, i
sve to zahvaljujuci elektricnoj energiji.
Vecera je bila raskosna i vino je teklo u potocima te veceri 12. sijecnja
1897. Vec je bilo kasno, kad je Tesla ustao da odrzi govor u svecanoj
dvorani u BuIIalu. Govorio je o covjekovoj potrebi za energijom i o tome
kako su tu potrebu zadovoljavali energijom pare dok je nije zamijenio
elektromotor. Govorio je o vaznosti elektromotora za buducnost
industrije, i potrebi stvaranja struje na jeItin i ucinkovit nacin. Opisao im
je svoje zamisli nacrta turbine, i brzom rastu broja novih nacina primjena
struje, kao sto su X-zrake, varenje, elektricna zeljeznica, teleIon, i
rasvjeta. Hvalio je znanstvenike koji su omogucili taj napredak: "Rad tih
darovitih ljudi nije ovog trenutka ni priblizno zavrsen", dodao je "Slijedi
jos mnogo toga."
A slijedilo je jos i mnogo njegova izlaganja. Opisivao je Niagaru kao
spomenik prosvjetljenja i mira koji je svjedok covjekova ovladavanja
prirodom: "Bez obzira sto pokusali, bez obzira na koje podrucje usmjerili
svoja nastojanja, ovisimo o energiji. Ako svakom pojedincu koji to
zasluzuje zelimo pruziti sve sto je potrebno za neopterecen zivot jednog
inteligentnog bica, trebamo proizvesti vise strojeva, vise energije."
Njegova publika vrtjela je nestrpljivo case, pitajuci se kad ce posluzivati
porto. Tesla je uporno nastavljao objasnjavati nove nacine proizvodnje
struje, metode iskoristavanja prirodnih zemaljskih izvora za dobrobit
89
ljudskog roda. Rekao je kako je vrlo blizu rjesenju problema proizvodnje
besplatne energije dobivene koristenjem elektricnog naboja samog
planeta.
I onda produzio pricom o potrebi prijenosa struje svuda po svijetu. Kako
se predavanje otegnulo, oni nemirniji medu zarobljenom publikom mozda
su propustili ovu usputnu napomenu: "I:mislio sam nacin kofi ce nam
omoguciti koristenfe prifenosa snage pokretnim silama elektriciteta
mnogo vecom od onih sto ih koriste obicni aparati. Ustvari, napredak na
tom podrucfu dao mi fe novu nadu u ispunfenfe fednog od mofih nafdraih
snova, naime, radi se o prifenosu snage od postafe do postafe be:
upotrebe vodica."
Bankar J. P. Morgan bio je u publici, te se vjerojatno zapitao kako Tesla
namjerava zaraditi na tom besplatnom prijenosu energije svijetu, ali nije
mogao postaviti pitanje, jer je ovaj jos pricao. Tesla je upravo taknuo u
zabrinjavajuci scenarij o kojem Morgan nije htio ni razmisljati. Jedini
nacin da se korisniku isporuci elektricna energija bio je, u to vrijeme,
prijenos vodicem od elektricne centrale do potrosaca. Bilo je jasno kome
proizvodac mora poslati racun za potrosenu energiju jer je korisnik imao
snopove bakrenih zica koji mu vode ravno u kucu. Ako ne plati, bit ce
iskopcan. Medutim, Tesla sad prica o tome da struju treba poslati u zrak,
kako bi je svatko mogao koristiti. Tako bi se bez sumnje ustedio novac
potreban za postavljanje vodica, ali, ideja je zazvonila na uzbunu u
Morganovoj poslovnoj glavi. Govori li Tesla stvarno o tome kako svatko i
na svakom mjestu moze jednostavnim postavljanjem antene napajati
svoju kucu, ili cak tvornicu, strujom koju su antene skupile iz zraka?
Kako ce kompanije koje prodaju energiju zaradivati svoj novac? Osim
toga, kako ce, u slucaju da ne placaju, potrosace biti moguce iskljuciti, a
da pritom ne uskratis energiju ostalim korisnicima? Morgan je, iznenada
uvidjevsi da Tesla jos govori, prestao razmisljati o svemu ovome i
nastavio slusati govornika.
Tesla se blizio svome cetrdesetpetminutnom maratonu i namjeravao
zavrsiti zahvalom gradu sto je bio domacin ovoj predivnoj prigodi za
njegovu promociju. "Zadovolfstvo fe gledati ovu prifatelfsku naklonost i
podrsku gradana Buffala poslovnom pothvatu kanadske vlade. Nadafmo
se da ce i ostali gradovi slifediti primfer Buffala. Ovom sretnom gradu
treba cestitati. S nevidenim resursima, poslovnim obfektima i
pogodnostima kakve malo kofi grad u svifetu ima, te s entu:ifa:mom i
naprednim duhom nfegovih gradana, on ce :acifelo postati fedan od
nafvecih industrifskih gradova svifeta."
90
Vratio se na mjesto pracen burnim aplauzom. Izrekao je svoju viziju
buducnosti, viziju koja se pokazala iznenadujuce tocnom u nekim
podrucjima a ludo optimisticna u drugima, no zasijao i sjeme sumnje u
glavi JP Morana koji je kontrolirao General Electric. Edisonova stara
kompanija bila je nedugo prije ovog dogadaja prisiljena na otkup prava na
Tesline patente, kako bi mogla i dalje prodavati struju. Pokusava li sada
Tesla smisliti sustav koji ce stvarati besplatnu energiju i izbaciti General
Electric iz igre?
09. Rezonancija i radio
Problem stvaranfa svfetla bio fe slican problemu
odravanfa :vuka visokog tona pomocu :vona.
Treba reci da fe to fedva cufan :vuk, ni ove rifeci
ga ne bi mogle i:ra:iti, toliko fe i:vanredna
osfetlfivost oka. Moemo udarati fako
u dugim intervalima, potrositi mnogo energife, a da opet
ne postignemo ono sto elimo, ili moemo odravati :vuk
ucestalim nfenim kuckanfem i postici cilf trosenfem mnogo manfe
energife
Nikola Tesla
Pola milijuna dolara svakom znaci mnogo novca, a Nikoli Tesli je, kad
mu je Westinghouse otkupio patente za tu sumu 1888. godine, to bila
cijena slobode. Morao je podijeliti dio te svote s partnerima, ali makar
polovica preostala je da s njom radi sto hoce. Potpuno nepokolebljiv u
svojoj odluci da se bavi naukom i izumima, radovao se sto moze nastaviti
eksperimentiranje. Medutim, prije nego je poceo uzivati u svome
novostecenom bogatstvu, trebao je ispuniti uvjete koji su bili dio
dogovora, te provesti odredeno vrijeme u Westinghouseovoj tvornici
"pomazuci" u razvitku proizvodnje njihovih strojeva.
Godinu dana poslije, i on i Westinghouseovi inzenjeri bili su sretni sto
su postigli dovoljan napredak, i to mu je omogucilo da napusti Pittsburgh
i ode u New York, te nastavi eksperimente. Diskusije i prepirke s
Westinghouseovim inzenjerima navele su ga na razmisljanje o brzini
promjene smjera izmjenicne struje. Sinula mu je nova zamisao s kojom se
zelio poigrati. Zasto je ucestalost promjene smjera bila toliko bitna?
Brzina kojom struja mijenja smjer zove se Irekvencija. Do tada je u radu
koristio Irekvencije cije vrijednosti nisu bile vise od sesnaest ciklusa ili
promjena smjera u sekundi, i sve od rasprave sa Stanleyem oko izbora
Irekvencije izmjenicne struje prijeko potrebne za pokretanje svojih
motora, Tesla se pitao zbog cega je taj izbor bitan?
Znao je da motori bolje rade na niskim, a transIormatori vise vole visoke
Irekvencije. Sad je odlucio ispitati uzroke toj razlici.
92
U ljeto 1889. godine, Tesla se vratio u New York, jedva cekajuci da
dode u svoj laboratorij i pocne istrazivanja. Sada si je mogao priustiti
kupnju materijala i bavljenje onim sto ga zanima, posto je konacno bio
sam svoj gazda.
Rezonancija i Irekvencija igrale su se u njegovom umu, i u sjecanje mu
se vracala scena grude koja se kotrlja padinom, postajuci sve vecom i
vecom. Tog trenutka bio je svjedok maloj snazi koja je imala velike
posljedice. Nije bilo lako razumjeti uzrok te pojave. Pokusao je analizirati
problem pomocu domino eIekta. Zamislivsi dugacki niz domina
postavljenih uspravno, u kojem je jedan domino blizu drugog, gurnuo je
onog krajnjeg i gledao kako drugi redom padaju. Kako moze jedan lagani
dodir potaknuti takvu energiju? Tesla je iznenada shvatio da je prvi
domino koristio gravitacijsku silu da pogura sve ostale. Uvidio je kako
upotrebom te sile domino moze postici mnogo veci ucinak nego sto bi
sam po sebi to mogao.
Sto bi se dogodilo da ima niz domina, u kojem je svaki sljedeci malo
veci od prethodnog? Kad bi niz bio dovoljno dugacak, guranje prvog
sicusnog domina bio bi uzrok sto zadnji ogromni domino dobiva toliko
snage da smrska Empire State Building! Svaka karika u lancu povecala bi
porast raspolozive energije, tako da bi pomocu dovoljno dugacka lanca i
laganog trzaja mogao srusiti golemi kameni blok.
Poceo je promatranjem mehanicke vibracije. Sagradio je vibrirajucu
platIormu da provjeri kako razlicite stvari reagiraju na razlicite brzine
vibracije. Taj podij, sto cemo vidjeti u par odlomaka dalje, imao je u isto
vrijeme i cudne i dramaticne ucinke na covjeka - ucinke koji su
potencijalno bili vrlo nezgodni!
Sve ovo dogadalo se u vrijeme kad je Tesla, koji je postao najpomodniji
organizator zabava u New Yorku, priredivao rado posjecene vecere. Jedne
je noci pisac Samuel Clemens, bolje znan pod pseudonimom Mark
Twain, stigao s grupom novinara. Dok je bio dijete, Tesla se zarazio
malarijom, i lezeci u bolesnickom krevetu, citao Avanture Toma Sawvera
i nastavak te knjige Avanture Huckleberrv Finna. Tomovi i Huckovi
podvizi toliko su ga odusevili da je bio uvjeren kako su mu te knjige
podigle moral i pomogle ozdravljenju. I onda, dvadeset pet godina poslije,
bio je presretan sto moze upoznati Clemensa, i reci kako su mu njegove
knjige spasile zivot. Clemens je nakon toga postao redovnim posjetiteljem
Teslina laboratorija na jugu Pete avenije, broj 35, koji je bio blizu njegove
kuce. Tesla je, kako izgleda, trebao ocinsku Iiguru da javno hvali njegov
rad; Clemens je dobio priliku da se istakne druzeci se s Teslom.
93
Za vrijeme jednog od tih posjeta, Clemens je slucajno demonstrirao
neugodne posljedice mehanicke vibracije. Nekako u to vrijeme Tesla je
dovrsio vibrirajuci podij kako bi vidio koliko se Iizicke konstante
mijenjaju promjenom brzine vibracije. Podij je bio postavljen na elasticne
jastuke, a pokretao ga je komprimirani zrak, tako da je vibrirao velikom
preciznoscu u sirokom rasponu brzina. Tesla je tvrdio da je njegov rad
toliko pouzdan da ga mozemo usporediti s Iunkcioniranjem preciznog
klatna sata. Jednog dana, dok je izvodio eksperiment, stao je na podij koji
je bio u pokretu i primijetio "cudan ali ugodan osjecaj" izazvan tresnjom
tijela. Potom je pozvao svog asistenta da iskusa platIormu i ustanovio
kako i on smatra taj osjecaj ugodnim. Onda je Tesla, koji je proveo dulje
vrijeme na platIormi od svog asistenta, uocio da su vibracije opustile
njegova crijeva u tolikoj mjeri da je uspio stici do zahoda tek sekundu
prije katastroIe. Dok je sjedio na skoljci, sinulo mu je da je izumio
mehanicki laksativ.
I Tesla i njegov asistent, kojima je preslo u naviku da na brzinu pojedu
rucak kako bi se mogli vratiti poslu, poceli su redovito koristiti platIormu.
Ona je bila dobra i za olaksavanje probavnih smetnji. Tesla o tome kaze:
"Patili smo od bolova u trbuhu i ra:licitih elucanih smetnfi, mucnine,
:atvora, nadutosti i drugih problema, svih prirodnih poslfedica takvog
neurednog ivota. No, nakon samo tfedan dana primfene (vibrirafuceg
podifa) svi ovi oblici nelagode nestali su kao rukom odneseni."
Kako je Samuel Clemens patio od konstipacije, Tesla je rekao da mu
moze poboljsati zdravstveno stanje koristenjem "mehanicke terapije" Kad
je Clemens na to pristao, vibracije su mu se ucinile tako ugodnima da je
prekoracio razumno vrijeme. Tesla mu je pokusao objasniti da je dosta
drmanja, ali Clemensu se svidalo da ostane jos malo. Posljedica toga, bila
je da su morali nekoga poslati Clemensovoj kuci po ciste gace i par hlaca.
Njegov zatvor je, naime, bio izlijecen!
Izuzetno odusevljen tom spravom, Clemens je razmatrao njene moguce
namjene s Teslom koji se slozio da ona moze biti vrlo korisna u medicini.
Takoder je vjerovao kako se od nje moze napraviti kozmeticko pomagalo:
"Nafvecu ce korist od ove mofe sprave imati ene, kofe ce nfome
moci smanfiti teinu be: uobicafenih Tantalovih muka
gladovanfa, odricanfa, rtvovanfa vremena i novca te mucenfa
kofa morafu podnositi.
Jidlfivo ce popraviti svof i:gled, oci ce im postati bistrife, a ten
cisci. Moemo sa sigurnoscu tvrditi da ce postici dugotrafnom
94
primfenom takvu ensku lfepotu kakvu fos do sada nismo vidfeli."
Mozda su ovi njegovi cudni pogledi na bit zenske ljepote bili uzrokom
sto Teslu nisu smatrali "muskarcem koji se svida zenama". Mnogi
muskarci bi malo promislili prije nego zenama kazu da ce biti ljepse
ukoliko budu obilno koristile taksativnu napravu! Tesla, naprotiv, nije
imao takve kocnice, pa je objavio raspravu o direktnoj povezanosti zenske
ljepote i urednog rada crijeva. Premda podosta zgodan i zasigurno
pedantan, nikad se nije ozenio, niti imao romanticnu vezu. Ustvari,
izgleda kako je njegovo istrazivanje bilo jedino sto ga je zanimalo.
Pocetni test s malom vibrirajucom napravom gotovo je uzrokovao velik
udes kad je tu napravu pricvrstio trakama za jedan od zeljeznih potpornih
stupova radione te pustio niz razlicitih vibracijskih Irekvencija kroz njega.
Laboratorij je bio na zadnjem katu cetverokatnice, a Tesla je, pojacavajuci
povecati ucestalost vibracija, pogodio brzinu, sto je uzrokovalo da se
zgrada prilagodi Irekvenciji te pocne ljuljati. Cijeli se laboratorij ljuljao
poput vinske case koja ce prsnuti cim pjevac otpjeva pravi ton, pa je
morao brzo iskljuciti motor prije nego se zgrada raspadne u komade.
Otkrio je da svi predmeti imaju prirodnu vibracijsku Irekvenciju, nazvanu
rezonantnom Irekvencijom; te ako ih treses na odredenoj Irekvenciji, bilo
koji od njih divlje ce titrati i na koncu se raspasti. Bas poput one grude
koju vise nista nije moglo zaustaviti nakon sto je velicinom presla
odredenu granicu dok se kotrljala padinom, i mali su impulsi vibratora
rasli dok god se zgrada nije pocela tresti kao da je potres.
Tesla koji je sada imao pred ocima napravu za izazivanje potresa,
izracunao je kolika bi Irekvencija bila dovoljna da razbije Zemlju u
komadice. Izazivanje dugog niza manjih eksplozija, vremenski podesenih
da odgovaraju rezonantnoj Irekvenciji Zemlje, smrvilo bi planet, izjavio
je. Vrijeme izmedu eksplozija trebalo bi iznositi jedan sat i cetrdeset
minuta. Svaka mala eksplozija potresla bi Zemlju, a narednu bismo dodali
udarnom valu upravo na vrijeme da se izazove maksimalni ucinak. Na
srecu, odlucio je to ne provesti, napisavsi u svoju biljeznicu da uspjeh tog
eksperimenta ne bi imao "pozeljan ishod". Nazvao je to svoje istrazivanje
znanoscu o telegeodinamici, i rekao da bi ono moglo biti upotrebljivo za
trazenje rudace pod zemljom. U tom aspektu svoga istrazivanja, Tesla je
preteca moderne seizmologije cija se znanja koriste za lociranje
podzemnih zila rudace.
Dok je razmisljao o elektricnim vibracijama, ucinilo mu se takoder da ce
upotrebom brzopromjenjivog kontakta moci proizvesti struju koja brzo
95
mijenja smjer. I tako je, koristeci vrlo brze magnetske prekidace i
alternatore, napravio struje s mnogo razlicitih Irekvencija. Sada se mogao
poigravati sa cijelim rasponom strujnih Irekvencija od jednog do 20.000
ciklusa u sekundi.
Koristenjem tih brzih promjena toka struje u radu s transIormatorima,
otkrio je da pomocu njih moze proizvesti vrlo visoki napon izrazen u
milijunima volti. Medutim, izgleda da su mogucnosti mehanickog
prekidaca bile ogranicene te da ti mehanicki nacini dobivanja
visokoIrekventnih struja ne rezultiraju uvijek zeljenom preciznoscu. Da bi
otklonio ove probleme, Tesla je odlucio napraviti vibrator bez pokretnih
dijelova, i na koncu spojio neku vrstu Levdenske boce, kondenzatora,
preko zavojnice i otkrio da oni zajedno mogu zatitrati nekoliko milijuna
puta u sekundi. Taj strujni krug, nazvan krug promjenjivog kondenzatora,
baza je svih danasnjih radio aparata i televizora.
Strujni krug promjenjivog kondenzatora omogucava postojanje
radioprijenosa. Tesla je napravio velik broj razlicitih zavojnica i
kondenzatora i otkrio kako razliciti strujni krugovi reagiraju ukoliko im
promijeni unaprijed stvorenu Irekvenciju. Od stotinu razlicitih zavojnica
samo je jednoj mogao prilagoditi svoju opremu i samo je jedna reagirala.
To se dogodilo a da pritom nije imao potrebe vodicima spajati strujne
krugove, pa je stoga zakljucio da je bezicni prijenos moguc.
Otkrio je i novi tip bezicnih zarulja, kad je uocio da one mogu jarko
svijetliti i bez struje dovedene vodicem, pod uvjetom da izvuce vecinu
zraka iz staklenih cijevi i postavi ih u visokoIrekventno elektricno polje.
Koristio je te bezicne zarulje da omoguci pomicnu rasvjetu svog
laboratorija.
Tesla se nije bojao elektriciteta. Znao je da ovaj moze biti ubojit -
elektricni stolac bio je dokaz - ali znao je i da struja koja prolazi ljudskim
tijelom ne uzrokuje uvijek smrt. Ovo je bilo razdoblje kad je prvi put
pokusao pustati struju kroz svoje vlastito tijelo i promatrati sto ce se
dogoditi. Znao je da su ucinci mehanickog laksativa korisni, pa je tako
poceo razmatrati i druge ljekovite mogucnosti elektriciteta. Napravu koja
je bila rezultat ovih eksperimenata nazvao je terapeutska
elektroterapifska naprava.
Neko vrijeme izmedu 1893. i 1895., zivio je sjajno - zivot mu je bio
bajka. Imao je novca, laboratorij, i bio bezbrizan, ako izuzmemo jednu
jedinu obavezu - onu koju je imao prema svojoj masti. Bilo je to iznimno
kreativno razdoblje njegovoga zivota. Dokazao je provedivost zamisli o
radioprijenosu prije nego li je Marconi poslao ijednu notu u eter. Izumio
96
je bezicnu Iluorescentnu rasvjetu i koristio je u svom laboratoriju. Za
vrijeme eksperimenta s IotograIskim osvjetljenjem, napravio je svjetlosnu
cijev koja je emitirala X-zrake i snimao IotograIije kostiju svoje sake. Tek
je mnogo godina kasnije, dok je citao izvjestaj Wilhelma Conrada
Roentgena o X-zrakama, shvatio sto je bio napravio. Dopisivao se s
Roentgenom i poslao mu detaljan opis eksperimenata koje je proveo, ali
nikad nije pokusao traziti pravo prvenstva na otkrice, jer nije ni objavio
svoj pronalazak.
Izumio je krug promjenljivih kondenzatora i postigao da svaki
pojedinacni strujni krug od njih 200 reagira na njegove naredbe. Napravio
je katodnu cijev i elektronski mikroskop prije nego je itko drugi uopce
znao za postojanje elektrona. Izradio je "Teslinu zavojnicu" i s njom
stvarao strahovito visoke napone.
Svake bi noci vecerao u restoranu Delmonico i odvodio svoje
pomodarsko drustvo u laboratorij da vide njegove nove izume. Pisao je
ucene rasprave u New Yorku, Londonu i Parizu i bio priznati genij medu
kolegama znanstvenicima. Radni dan mu je trajao iznimno dugo, radio je
svakog dana u tjednu, sve dok ne bi, od umora, zaspao na klupi. Bio je
opijen srecom i slavom. Trosio je ogromne svote na svoje eksperimente, a
zaradivao nije nista.
Nakon majcinog pogreba, onesvijestio se i privremeno izgubio
pamcenje. Medutim, u tom razdoblju primjenjivao je svoju napravu za
terapeutsku elektroterapiju kad bi zelio zaspati, a s tim je eksperimentima
mozda i prouzrocio vlastitu amneziju. Bez obzira na uzrok, boravak kod
prijatelja u WatIordu i citanje Knjige Otkrivenja pomogli su mu da
prizdravi. Nadahnut tim dijelom Biblije, vratio se u New York s jos
jednom novom zamisli, koju je nazvao teleautomatikom (automatskom
kontrolom na daljinu). Evo kako je opisuje svom asistentu:
"Sagradit cu sustav slanfa poruka be: vodica. Moda cu,
takoder, moci na isti nacin prenositi elektricnu silu. Moram prvo
odrediti koliko se vibracifa u sekundi postigne pobudom mase
elektriciteta kofu ima Zemlfa. Mof prifenosnik mora vibrirati
istom ucestaloscu kao i Zemlfa kako bi se uskladio s nfenom
masom."
Posto Tesla jos nije uspio potrositi sav novac od tantijema koji je primao
od Westinghousea, sad je upotrijebio sve sto mu je preostalo da napravi
svoj prvi radioprijenosnik i prijemnik - sustav koji je bio toliko ispred
97
svoga vremena. Upotrijebivsi niskotlacne elektronske cijevi kao senzore
postigao je iste ucinke kao da je koristio termionicke i vakuumske cijevi.
Poslije ce takve cijevi postojati u svakom radiju napravljenom pocetkom
dvadesetoga stoljeca. Spojivsi elektronsku cijev na jedan rezonantni
strujni krug, poslao je struju na slican rezonantni krug na drugom kraju
laboratorija. Cijev se upalila. Iskusao je i usavrsio ovu ideju u
laboratoriju, a onda je i prosirio tako sto je umjesto cijevi, bezicnim
prijenosom energije, pokrenuo mali motor.
Godine 1893., odrzao je predavanje u National Light Association
*
u St.
Louisu. Jos svjez od uspjeha na Svjetskom sajmu, Tesla je zelio svakome
objasniti svoju zamisao svjetskog sustava radioprijenosa. Otvorio je
predavanje s nekoliko rijeci o rezonanciji: "U ve:i s ucincima re:onancife
i problemima prifenosa energife, volio bih reci nekoliko rifeci o prifenosu
ra:umlfivih signala ili, moda, cak i snage, na udalfenost be: upotrebe
vodica."
Nastavio je govoriti kako je uvjeren da su takve stvari moguce, te da ih
vrlo skoro namjerava demonstrirati javnosti. Objasnio je da je sama
Zemlja jedan veliki vodic koji nosi elektricni naboj. Iskoristavanje Zemlje
za prijenos energije ukljucivalo bi nuznost mjerenja njenog elektricnog
kapaciteta. Medutim, to je nesto sto jos nije uspio napraviti, ali vjeruje
kako je ona naelektrizirana pa se njen prirodni elektricitet moze
iskoristiti: "Ako ikad budem mogao ustanoviti u kofem vremenskom
ra:maku Zemlfin nabof, kad se pobudi, oscilira u ovisnosti o sistemu ili
ustanovlfenom strufnom krugu suprotnog nabofa, tada cu imati podatak
od i:nimne vanosti :a cifeli lfudski rod."
Dodao je kako ce radijski sustav trebati spojiti na zemlju i predlozio je
gradsku vodovodnu mrezu kao moguce rjesenje. Radio ce takoder morati
biti spojen s praznim prostorom koji okruzuje Zemlju, putem izoliranog,
visoko postavljenog vodica. Jos je rekao kako ce se, u slucaju da izmedu
dvije tocke koristimo visokoIrekventnu struju, ucinci koje ta struja
postigne vidjeti u jako udaljenim podrucjima. To ce biti moguce ako se uz
to upotrebljavaju i odgovarajuci rezonantni strujni krugovi te elektronska
cijev. Zavrsio je predavanje rijecima: "Taf eksperiment imat ce veliku
naucnu vrifednost i pretpostavlfam da ce od nfega nafvise koristi imati
brodovi na moru... na taf nacin prenosit ce se tafne informacife."
Na tom je javnom predavanju, koje je odrzao tri godine prije nego je
Marconi uopce proveo prve eksperimente s bezicnim prijenosom, Tesla
*
Nacionalno udruzenje za rasvjetu (napomena prevoditeljice)
98
opisao pet osnovnih elemenata radijskog sklopa. To su: antena, zemna
veza, zemni strujni krug s antenom za ugadanje Irekvencije; odasiljacki i
prijemni set uskladenih rezonancija ili Irekvencija; te elektronski detektor
signala.
Tesla je, u biti, izumio radio tri godine prije Marconija, otkrivsi da moze
stvoriti rezonantni eIekt ukoliko stvori visokoIrekventnu struju i pusti je
da tece kroz vodic i kondenzator. Tako osmisljena naprava bi onda
djelovala na daljinu, bez potrebe za vodovima i bila bi "bezicni"
prijenosnik.
Krug pojava koje je otkrio mozemo opisati na sljedeci nacin: Kad se
struja prvi put pusti u strujni krug kondenzatora i zavojnice, kondenzator
nije pod naponom. Prazni kondenzator upije svu tu struju i postaje
elektriziran. Ni malo struje ne prelazi u zavojnicu jer prazni kondenzator
djeluje poput kratkog spoja i preuzima sve raspolozive elektrone kako bi
se napunio. Kad je kondenzator pun, visak struje moze preci u zavojnicu.
Dok taj prelazak traje, struja stvara magnetsko polje cijelom duljinom
zavojnice. To kombinirano elektromagnetsko polje je radioval koji se siri
u svim smjerovima. Zamislite da su ti valovi poput krugova koji se sire
ribnjakom u koji bacite kamencic.
Od trenutka kad se zavojnica napunila strujom, izmjenicna struja koja je
napajala strujni krug pocinje slabiti, spremajuci se da promjeni smjer i
zapocne novi ciklus. Kako dovod struje slabi u zavojnici, tako
uskladisteni naboj u kondenzatoru pocinje teci prema njoj. To prazni
kondenzator, puni zavojnicu i odrzava elektromagnetsko polje zavojnice
jedno duze razdoblje. Na koncu, kad se kondenzator isprazni ponovo
zapocinje cijeli ciklus.
Brzina kojom se ovo dogada ovisi o broju namota, i velicini vodica, a i o
velicini kondenzatora. Razliciti parovi zavojnica i kondenzatora reagirat
ce na razlicitim Irekvencijama.
Tesla je otkrio kako elektromagnetsko polje postaje vrlo jako ukoliko je
Irekvencija ulazne struje podesena tako da zapocinje novi ciklus cim se
kondenzator isprazni. Medutim, ako ulaznoj struji promijenimo smjer
prije praznjenja kondenzatora, struja koja jos tece iz kondenzatora u
zavojnicu pretekne ulaznu struju i onemoguci stvaranje radio vala. Strujni
krug proizvodi radioval jedino ako je ulazna struja prilagodena prirodnoj
Irekvenciji para - zavojnice i kondenzatora.
Na kraju sustava gdje se primaju signali nalazi se zavojnica na koju
djeluju emitirani elektromagnetski radiovalovi. Zamislivsi krugove koji se
sire na povrsini jezerca, mozemo predociti radiovalove koji dolaze cio
99
prijemne zavojnice i ritmicno je zapljuskuju. Kako elektricna i magnetska
polja prozimaju namotaje prijamne zavojnice tako u njima induciraju
napon i uzrokuju tok struje. Jakost ove struje raste i pada u ritmu
odaslanih radio valova.
Kad se struja inducirana radiovalovima prikupi u zavojnici, ona pocinje
puniti kondenzator. Nakon sto se zavojnica isprazni, kondenzator joj
moze poceti vracati struju nazad. Ako se prirodna rezonancijska
Irekvencija ove zavojnice i kondenzatora poklapa s Irekvencijom
predajnika, onda ce struje iz kondenzatora i zavojnice djelovati uskladeno
i povecati svoju izlaznu jakost. Ali, ukoliko se prirodna Irekvencija ne
poklapa, struja iz kondenzatora preteci ce struju predajnika i one ce
ponistiti jedna drugu.
Tesla je napravio puno parova sa zavojnicom i kondenzatorom razlicite
velicine. Mijenjanjem Irekvencije na svom odasiljacu, stvorio je
mogucnost koristenja eIekta rezonancije prilikom odabira bilo kojeg
prijemnika koji prenosi struju na zarulju.
Ovaj sustav radijskog prijenosa, o kojem smo govorili, ima sve osnovne
sastavnice danasnjih sustava emitiranja zvuka, ukljucujuci i prijem
velikog broja radioprograma. Premda je Tesla patentirao ovaj sustav,
nikad od njega nije imao materijalne koristi, niti se potrudio da ga objasni
javnosti. Tek sest mjeseci nakon njegove smrti, americki sud uvazio je
Teslin zahtjev da mu se prizna kako je prijavio patent radija prije
Marconija, ali tada su obojica bili vec mrtvi. U povijesnim je knjigama i
dalje pisalo kako je radio izumio Marconi.
Kako je doslo do toga da Teslu ne pamtimo kao tvorca radija?
Djelomicno je to uzrokovano njegovom zeljom da postigne savrsenstvo i
strahom od promasaja. Nije zelio demonstrirati bilo koji od svojih izuma
prije nego bi bio siguran da ce savrseno raditi. Bio je poput umjetnika koji
neprekidno pokusava popraviti gotovo zavrsenu sliku, nikad siguran da je
ono sto je stvorio spremno za javno pokazivanje. Kad je drzao predavanje
u St. Louisu, mogao je lako, u predavaonici, pokazati kako njegov radio
Iunkcionira, ali umjesto toga, on je pricao o bezicnom sustavu koji
pokriva cijeli svijet. Buduci da nije bio spreman pokazati radio, nije
pokazao nista, izgubio se u nejasnim poopcavanjima. Htio je napraviti i
ispitati prototip, i zastititi patent, prije nego zapocne opsirnije objasnjavati
svoje zamisli.
Po povratku u New York napravio je puno setova za odasiljanje i
primanje signala, ove prethodne testirao u laboratoriju, pa ih odnio van u
grad kako bi ih iskusao. Prepravljao je i testirao svoju opremu dok
100
konacno ne bi bio spreman. Dogovorio je unajmljivanje malog broda na
rijeci Hudson za jutro 14. ozujka 1895. Zacijelo je bio izvan sebe od
uzbudenja kad se vratio u hotelsku sobu noc prije zavrsnog testa. Te noci
nije oka sklopio, ali ne zbog uzbudenja, nego zato sto ga je u sitne sate
probudila policija.
Izbila je vatra na nizim katovima ispod laboratorija. Prije nego je itko
primijetio pozar, plamen je vec podosta zahvatio zgradu i potpuno je
unistio. Sva Teslina oprema, materijal, alat i zapisi bili su izgubljeni. To
je vec samo po sebi bilo strasno, ali je stvar jos pogorsalo to sto Tesla, u
svojoj tipicno neposlovnoj maniri nije osigurao vlasnistvo. Njegova
kompanija izgubila je sve, bas kao sto je i on utopio sav novac kojeg je
dobio od Westinghousea u eksperimente s radijskim prijenosom. Bio je
upropasten. Sve sto mu je ostalo, bilo je nekoliko tantijema od njemacke
upotrebe sustava izmjenicne struje. Novac dobiven od njih mogao ga je
prehraniti, ali ne i vratiti spaljene aparate. Srecom, imao je dobro
pamcenje pa njegove ideje nisu otisle u nepovrat. Ako nista, a ono je sada
barem znao kako napraviti radiosustav, ali nije imao ni laboratorija, ni
alata, niti novca.
The New York Sun, izvjescujuci o pozaru, navodi kako je on znacio
mnogo vise od privatnog peha, te ga karakterizira "nesrecom cijelog
svijeta." Magazin ScientiIic American kaze kako se Teslin "gubitak ne
moze mjeriti dolarima i centima", i izrazava zabrinutost zbog posljedica
koje ce taj gubitak imati na njegovo zdravlje, i nadu da ce se pronaci
nacin za pruzanje pomoci tom covjeku kojeg nazivaju "inzenjerom -
kontrolorom projekta elektrane na Niagari".
U pomoc je pritekla osoba, cija je pojava u tom nesretnom trenu
izgledala najmanje ocekivanom: Edward Adams, bankar zaposlen u grupi
banaka JP Morgan, on daje Tesli 40.000 dolara novcane pomoci za novi
pocetak. Zbog cega je Adams to ucinio? Cini se da ga je osobno zanimao
Teslin rad, i smatra se kako je zelio da Tesla osnuje novu kompaniju u
kojoj ce Adams zaposliti svog sina, i koju ce Iinancirati grupa JP Morgan.
Buduci da je JP Morgan kontrolirao tri cetvrtine elektroindustrije SAD-a,
i imao jak utjecaj na Westinghousea koji je drzao preostalu cetvrtinu, on
je Tesli mogao biti utjecajna veza.
Adams se, prisjecate se, vec jednom potrudio objediniti sve vazne
patente vezane uz proizvodnju struje, onom prilikom kad je pokusao
ugovoriti sastanak Edisona i Westinghousea. Zasigurno je vjerovao da je
Tesla na putu da znanost o elektricitetu odvede u novo doba bezicnog
prijenosa energije. Bilo bi svojstveno njegovoj naravi da donese Tesline
101
nove ideje u okruzje General Electrica, ili makar u oblast koju kontrolira
banka JP Morgan.
Novcana potpora koju je dao Tesli bila je takoder odlican propagandni
potez, napravljen upravo neposredno nakon Westinghouseovog otvaranja
elektrane na Niagari. Banku je taj potez predstavio kao briznu ustanovu,
te povezao njeno ime s Teslom, kojeg su u novinskim izvjestajima o
pozaru uvijek nazivali inzenjerom koji je ukrotio Niagaru. Da je Adams
uspio iskoristiti Teslinu nevolju te ga trajno vezati uz Morgan grupu, bio
bi to pun pogodak. U isto vrijeme, Tesla bi morao u svom radu voditi
racuna o njihovim poslovnim interesima i biti usmjeren na njih. U tom
slucaju nastavak bi, barem onih istrazivanja koja se poklapaju s
planovima General Electrica, bio adekvatno Iinanciran.
Tesla se, medutim, prisjecao samo posljednjih dana provedenih u radu
za jednog industrijalca. Nije uzivao radeci u Westinghouseovim
pogonima u Pittsburghu. Bilo je jos svjeze sjecanje na polet i
samopouzdanje sto su ga pratili u sest godina slobode. Poput djeteta koje
se igra vani do kasno uvecer, a netko ga zove da ude u kucu, nije zelio da
djetinjastim igrama na suncu dode kraj. Jos je ostalo dosta leptira za
hvatanje, jos cvijeca za branje, jos otkrica koja su trebala ugledati
svjetlost. Premda se spustala noc, htio je ostati vani. I ostao je. Uzeo je
novcanu pomoc, primjereno se zahvalio putem tiska, i rekao "ne" bilo
kakvom daljnjem vezivanju uz grupu JP Morgan. Zelio je i dalje raditi
samostalno.
Tesla je iskoristio 40.000 dolara za osnivanje nove kompanije u novom
laboratoriju, na broju 46 u Ulici East Huston. Cetiri mjeseca nakon
preseljenja u nove prostorije, poceo je ponovo raditi na radijskom sustavu
kojeg je izgubio u pozaru. Ali, unatoc IotograIskom pamcenju, trebale su
mu dvije godine da ga osposobi za ponovno Iunkcioniranje, pa ga nije
mogao patentirati do 2. rujna, 1897.
Kad je patent bio sigurna cinjenica, na pozornici dvorane Madison
Square Gardena, napravio je demonstraciju izuma. Njenu je provedbu
platio jedan od rudarskih inzenjera iz Kolorada, koji je poslao dar od
10.000 dolara kako bi mu pomogao da ponovo stane na svoje noge.
Pokazao je camac kojeg je pokretao daljinskim radijskim upravljacem. Za
tu predstavu konstruirao je veliki spremnik vode usred dvorane. Camac je
bio 5 stopa (1.5 m) dug, s nizovima razlicito obojenih svjetala na sebi.
Tesla je naveo camac da slijedi njegove komande, pokretao ga i
zaustavljao, i svojom voljom palio i gasio svjetla. Dopustio je ljudima u
publici da izraze zelju za kretanjem camca na odredeni nacin, a onda ga
102
natjerao da se tako krece.
Camac je cak uronio i upravljao je njegovim podvodnim kretanjem. U
tom trenutku je, ustvari, demonstrirao rad mocnog oruzja - teledirigiranog
torpednog camca - i opisao nacin na koji se, pomocu njegove
teleautomatske metode, moze stvoriti podvodni razarac: "Spreman sam
objaviti izum podvodnog torpednog camca, za kojeg sam uvjeren da ce
postati najjace oruzje koje je mornarica ikada posjedovala."
Objasnio je kako su camci koje je spanjolska ratna mornarica koristila u
proslom ratu bili beskorisni - preslabi i previse izlozeni neprijateljskoj
vatri. Opisao je teledirigiranu podmornicu bez posade koja ce nositi sest
torpeda. Posto ne prevozi ljude, bit ce puno kompaktnija, i njome ce moci
upravljati ljudi s obicnog ratnog broda kao s podvodnim razaracem: moci
ce je cak i poslati medu neprijateljsko brodovlje prije nego zapocne okrsaj
torpedima iz blizine. Osmislio je cak i kontrolnu napravu za automatsku
korekciju balasta koja bi uskladila ravnotezu broda nakon sto se s njega
ispali torpedo. Procijenio je da bi svaka od ovih visekratno upotrebljivih
podmornica kostala 50.000 dolara, i rekao~ Njihova nemjerljiva prednost
bit ce u tome sto su nevidljive neprijatelju, sto zahvaljujuci njima ne
izlazemo riziku ljudski zivot ili parni kotao koji bi pogoden, mogao
eksplodirati i sve unistiti" Zatim je dodao "Koliko ce stvarno takva
podmornica biti upotrebljiva u ratu, ostavljam na procjenu mornarickim
takticarima"
Vojska nije nikad preuzela njegovo oruzje. Da jest, mozda bi povijest
radija i ratovanja izgledala potpuno drugacije. Ponovno je Tesla pokazao
nedostatak poslovnog duha, zbunjujuci prisutne ljude dvjema potpuno
razlicitim zamislima. Izumivsi visekanalni bezicni telegraI, prvi te vrste u
svijetu, vidio je nacin na koji moze poboljsati vec postojece mornaricko
oruzje, ali je sve ostalo samo na demonstraciji novog tipa torpednog
camca. Vecina prisutnih ljudi propustila je vidjeti velike mogucnosti
radijskog sustava kojeg je upotrijebio za usmjeravanje camca. Tesla je
onda jos vise zbunio prisutne, pretvarajuci se kako upravlja camcem
snagom vlastite volje. Tako lose vodena predstava dodatno je zbunila
mornaricu i javnost. Kao rezultat toga, pojavili su se popularni novinski
napisi koji su govorili o demonstraciji Tesline "kontrole pomocu uma".
Oni su zasigurno nastetili njegovom ugledu znanstvenika. Mornarica nije
htjela imati veze s tim razaracima "koje kontroliramo energijom uma" i
zato ni oni, niti javnost, nisu shvatili da im se nudio visekanalni sustav
prijenosa energije. Zbog toga su oba izuma zanemarena.
Zbog tako slabog interesa Tesla je digao ruke od komercijalizacije
103
teleautomatike. Umjesto toga preusmjerio se na nesto novo - na zamisao
koju je spomenuo u govoru, poslije vecere u BuIIalu - sustav koji prenosi
elektricnu energiju bez vodica Znao je da ce taj sustav Iunkcionirati jer je
to dokazao camcem na daljinsko upravljanje. Sada ce pokazati svijetu
kako je imao pravo. Samo, ako to zeli postici treba provesti vece
eksperimente u vecem laboratoriju.
10. Bog munje
Kad tmurna noc mora skrife
Ni mfeseca, ni :vife:da i:nad vise nife
Okrenuli kompas, upalili luci
Be: straha se poceli s vfetrovima tuci
Jer kompas ih usmferi k :vife:di.
Guyot de Provins (preveo Nikola Tesla)
Ne postoji mnogo IotograIija Nikole Tesle. Izdavac njegove
"autobiograIije" uspio je pronaci tek cetiri, ali ako ih promatramo u
kronoloskom slijedu, vidjet cemo opis njegovog uspona i pada.
"AutobiograIija" kojoj je dao ime "Moji izumi", bila je sastavljena,
ustvari, od niza clanaka koje je Tesla pisao magazinu Electrical
Experimenter. Uvijek je obecavao da ce napisati "propisnu"
autobiograIiju kad nade slobodna vremena, ali umro je prije nego se toga
prihvatio. I tako su, jedina svjedocanstva u kojima iznosi svoje misli
kompilacija clanaka i radne biljeske.
Na najranijoj IotograIiji Tesla je glatko izbrijan, kratko osisane kose, s
povelikim usima, nervozna izraza lica, s velikom objesenom leptir-
kravatom, neposredno nakon diplome u Pragu. Naredna IotograIija,
snimljena u vrijeme kad je radio za Edisona, nedugo nakon dolaska u
SAD, prikazuje samopouzdana mladica koji kosu ceslja na razdjeljak po
sredini, i nosi brkove ponad polunasmijesenih usana. Gleda svijet ocima
covjeka koji je siguran da je u pravu. Nosi moderno odijelo s uskim
prugama i svijetlu kravatu; svijetu pokazuje sliku kultiviranog mladica
koji umije prevoditi srednjovjekovnu poeziju, citirati knjizevna djela, i
prouzrociti okretanje magnetskog polja. Njegova ranjivost i potreba za
pohvalom od strane zamjenskih oceva na ovoj su slici dobro prikriveni.
Sljedeca IotograIija potjece iz razdoblja neposredno pred otvaranje
elektrane na Niagari, i prije katastroIalnog pozara u njegovom
laboratoriju. Samopouzdan i uspjesan covjek gleda pravo u Iotoaparat,
glave nagnute poput grabljivice koja ceka priliku da napadne. Do ovog
trena, Tesla je vec dozivio priznanja i slavu, i poceo nositi ozbiljna, tamna
odijela u skladu sa svojim polozajem. Iako se blizio cetrdesetoj, kosa i
105
brkovi bili su mu crni kao ugljen i nisu pokazivali znakove prorjedivanja.
Zadnja IotograIija u nizu, snimljena prilikom Teslinog odlikovanja
Edisonovom nagradom, pokazuje ogorcena covjeka. U dobi od sezdeset
godina, kosa mu je jos uvijek gusta i crna, ali brk se prorijedio. Na
usnama vise ne lebdi zagonetni osmijeh samopouzdanja, one odaju
razocaranje. Jos uvijek nosi neku vrstu crnog ozbiljnog odijela kao i prije
dvadeset godina. Lako ga je zamisliti kako se silovito svada - onako kako
je to obicavao ciniti - s jednako razdrazljivim J. P. Morganom.
Do 1889. je godine Tesla bio u besparici, ali postajao sve sposobniji
izumitelj. Pred njim su jos bila najradikalnija tehnicka otkrica, sanjao je
novi uspjeh i govorio ljudima kako ce uskoro postati multimilijunas. U
tehnickoj izvedbi tezio je savrsenstvu. Zgrazajuci se nad inzenjerima koji
zure prodati svoje izume prije nego obave sve moguce testove na njima,
rekao je: "Ugodnu suprotnost takvima predstavlfafu oni lfudi kofi strplfivo
istraufu, kofi ce radife ostati be: pri:nanfa :a svofa otkrica nego svofe
i:ume predstavlfati svifetu u neusavrsenom obliku, oni kofi svfesno
oblikufu svofe stavove, nakon dugog i palfivog proucavanfa, i poslife ima
malo toga sto trebafu ispraviti."
Mozda bi Tesla imao vise novca, da je i sam bio spreman na "naknadno
ispravljanje".
Dokazao je da se bezicni prijenos moze izvesti, ali zanimalo ga je nesto
vaznije od obicne telegraIije. Htio je realizirati prijenos energije bez
upotrebe zica i predvidio stvaranje globalne sheme koja prenosi govor,
muziku, slike i elektricnu energiju. Ono s cim je raspolagao bilo je vrlo
daleko ispred Marconijevog rada, ali ni priblizno dobro Tesli, koji je tezio
savrsenstvu.
Pokretale su ga tri opsesije. Impresioniran strahovitom snagom
elektriciteta munja, zelio je istraziti ekstremno visoke napone koji se
mjere u milijunima volti. Htio je znati sto se dogodi kad stvori struje
jakosti mjerene tisucama ampera; i zelio nadzirati "misteriozne udaljene
aktivnosti" ciji su uzrok snazne elektricne vibracije. Opisao je sebe kao
"umornog lutalicu koji trazi osvjezavajuce bobice". Ceznuo je za novim
otkricima i htio biti prvi koji kroci neistrazenim stazama. Ni u jednoj od
svojih biljezaka ne pokazuje interes za rjesavanje poslovnih pitanja, niti
ga zanima tko ce platiti njegove skupe testove - testove koji predstavljaju
korak koji ce cijelom svijetu omoguciti upotrebu besplatne elektricne
energije. Onda kad postigne taj cilj, bit ce mu osigurano mjesto u
povijesti i njegova zelja za priznanjem potpuno zadovoljena.
Vec je u mislima vidio svoje iduce pokuse. Pokusao je podici napon i
106
jakost struje na vrijednosti koje nitko prije njega nije postigao, i dok je
pravio sve vecu i jacu opremu, uvidio je kako laboratorij u Ulici Houston
nije mjesto pogodno za taj tip aktivnosti. Stvarno je bilo tako, jednom ga
je umalo uspio spaliti kad je stvorio iskru od 4,000.000 volti koja je,
umjesto da prijede na terminal, izvela spektakularan skok na celicnu
konstrukciju zgrade. To je bilo presudno za odluku da napravi veci
laboratorij u udaljenijem kraju.
Ostao je u prijateljskim odnosima sa svojim prvim odvjetnikom koji se
bavio poslovima oko patenata, Leonardom Curtisom. Taj se povukao iz
guzve svog njujorskog ureda i otisao zivjeti u Colorado Springs, gdje je
postao direktorom kompanije Colorado Springs Poiver. Teslin sustav
izmjenicne struje spasio je rudarsku industriju tog mjesta, i kako je
vrijeme prolazilo, njegova trajna korisnost za regiju ucinila je Teslu
narodnim herojem u ocima stanovnika Colorada.
Kad je Tesla rekao Curtisu kako treba laboratorij izvan grada, Curtis mu
je ponudio besplatan teren i stavio na raspolaganje neogranicenu kolicinu
jeItinije struje. Zauzvrat, Tesla se obavezao da ce koristiti pravnicke
usluge tvrtke Hall, Preston, Bobbitt and Curtis iz Little Londona u
Colorado Springsu, za poslove oko bilo kojeg buduceg patenta.
Curtisova ponuda bila je dobra, ali Tesla svejedno nije imao dovoljno
sredstava da podigne novi laboratorij u Coloradu, i zato je morao posuditi
dodatnih 40.000 dolara od prijateljski nastrojenih dobronamjernika. Medu
takvima bili su vlasnik restorana u kojeg je cesto navracao i vlasnik
njegove mjesne trgovine opremom. Sad kad je imao dovoljno novca da
zapocne posao, povjerio je njujorski laboratorij na cuvanje svom asistentu
Georgu ScherIIu, i zaputio se u Colorado Springs 18. svibnja 1899.
Do lipnja, Tesla je dovrsio gradnju velike drvene hale koja ce postati
prostor za laboratorij i poceo useljavati svoju opremu. Na srecu, u tijeku
boravka u Coloradu, vodio je detaljne biljeske. Inace to nije cesto radio,
jer se oslanjao na svoje pamcenje, medutim, problemi nastali oko vodenja
dvaju laboratorija uvjerili su ga da su pisane upute nuzne ako hoce biti
siguran da ce Georg SherII, kad se vrati u Ulicu Houston, tocno znati sto
napraviti za nove testove. Teslin radni dnevnik voden je od 1. lipnja 1899.
do 7. sijecnja 1900., i daje najbolju sliku koju imamo o njegovom nacinu
rada, i misaonim procesima kroz koje prolazi dok razvija svoje zamisli.
107
Teslin laboratorij i toranj u Colorado Springsu
Neki pisci misle da ga je gubitak laboratorija u Petoj aveniji naucio
pameti i da je zato poceo voditi biljeske, ali u to ne vjerujem, jer je
prestao voditi dnevnik rada cim se vratio u New York i cim vise nije
morao trcati od jednog do drugog laboratorija.
Biljeznice iz Colorado Springsa, koje je, srecom, u cijelosti objavio
Teslin muzej u Beogradu, daju vrijedan uvid u neobicni, briljantni um
toga covjeka. Sastoje se, pretezno, od niza zapisa o eksperimentima i
rezultatima tih eksperimenata, no, medu tehnickim inIormacijama
mozemo naci i poneku slicicu okolnog pejzaza ili divljaci. Razmislja u
njima o ucincima planinske klime na zdravlje i prirodu, o olujama i
oblacima, ali malo govori o detaljima svakodnevnog radnog okruzenja.
Na primjer, sa sobom je poveo asistenta gospodina Alleya, koji pozira
na puno IotograIija s imenom ispod slike. Medutim, njega niti jednom
108
nije spomenuo u biljeskama. Izgleda kako Tesla nikad nije pokazivao
prevelik interes za ljude.
Nadalje, pise i o tri osnovna cilja koja je sebi postavio prije nego je
otisao u Colorado Springs. To su bili: stvoriti prijenosnik velikih sila;
usavrsiti nacine izdvajanja i razdvajanja prenesene energije; ustanoviti
zakone sirenja struja kroz Zemlju i njenu atmosIeru.
Prve stranice dnevnika otkrivaju nam njegove dvojbe oko nacina na koji
ce pristupiti problemima. Sastavlja listu mogucih tehnika i njihovih
primjena. Jasno se vidi da je zabrinut jer ne zna kako izvesti mjerenja i
kako pronaci tipove energije. Razmisljanje o problemima mjerenja odvelo
ga je na put koji je mogao biti izuzetno isplativ da je promislio kako
prodati instrumente koje je pri tom napravio. Ali to ga nije zanimalo.
Planine Colorada bile su idealno mjesto za proucavanje munja u prirodi.
Zbog ciste atmosIere i povisenog polozaja, s tog mjesta pruzao se
predivan pogled. Jasno su se mogli vidjeti planinski lanci udaljeni 150
milja (240 km). Zrak je bio vrlo suh u tim visokim planinama. Nije bilo
vode da stvara izmaglicu sto smanjuje vidljivost. Zbog suhog planinskog
zraka i tisine koja je vladala krajem, mogli su cuti zvukove koji su
dolazili iz jako velike udaljenosti. Tesla je zapisao da se zvuk crkvenih
zvona u gradu, nekoliko milja udaljenom, cuje jednako dobro kao da mu
zvone bas pred vratima laboratorija.
Okolica laboratorija bila je skrta pustos s vrlo malo biljnog i
zivotinjskog svijeta - samo nesto prerijskih pasa zivjelo je u ovim
pustinjskim uvjetima - i Tesla se tuzio sto ne moze cuti pticji pjev niti
promatrati ptice. Nebeske promjene, naprotiv, bile su predmet njegovoga
neprekidnog zanimanja. Iz zabave, razvrstao je oblake koje je promatrao u
razlicite kategorije: crvene oblake ranog jutra; bijele oblake prijepodneva;
zlatne grude oblaka u predvecerje; oblake poput mase uzarenog metala za
koje je vjerovao da prelamaju tamno isijavanje sunca i pretvaraju ga u
svjetlost.
Smatrao je svjetlost u Coloradu ljepsom od bilo cega sto je vidio u
Italiji, i rekao o tome odvjetniku Curtisu sljedece: "Navikli smo Italiju
nazivati "suncanom Italijom", ali u usporedbi s Coloradom ta zemlja prije
izgleda kao maglovita Engleska."
Iznenadilo ga je kako je sunce u Coloradu jako. Stvarno, silno se
zacudio sto mu se ostetila oprema koju je ostavio na suncu. Vrucina je
rastalila i unistila transIormator i nekoliko barela koncentrirane slane
otopine, a drvena se lopta, omotana kositrenom Iolijom doslovce zapalila.
109
Dijelovi Teslinog pojacavajuceg prijenosnika unutar zastitnog prstena
Vjerovao je kako sunceva svjetlost Colorada posebno dobro utjece na
zdravlje, posto ima "speciIicno antibakterijsko djelovanje." Bakterije su
bile stalna Teslina opsesija. Neprekidno je prao ruke, nerijetko to cineci i
dva-tri puta u tijeku jednog obroka. Ostavio je grozan utisak na osoblje
Alta Vista hotela zbog svoje nezasitne potrebe za cistim rucnicima. Kod
svakog pranja ruku uzimao bi nov, cist. (Jos u ono vrijeme kad je natjeran
nuzdom trpio prljavstinu ploveci preko Atlantika bez prtljage, ili mozda
one godine provedene u kopanju kanala, zarekao se da nikad nece dvaput
upotrijebiti isti rucnik.) Ta opsjednutost cistocom podrazumijevala je i
posteljno rublje, i zahtijevao je njegovo mijenjanje svakog dana prilikom
isporuke osamnaest cistih rucnika.
Eksperimentiranje je islo dobro. Napravio je nekoliko vrlo osjetljivih
naprava za mjerenje elektricnog polja i, slucajno, imao jednu od njih
spremnu za mjerenja. Pocela je grmljavinska oluja, pa je mogao mjeriti
posljedice elektricnih praznjenja dok su olujni oblaci putovali dalje. Dok
se oluja ujednacenom brzinom premjestala prema udaljenim planinama,
Tesla je vidio na instrumentima kako snaga elektricnog praznjenja raste
do vrhunca, onda pada, i zatim se ponavlja cijeli ciklus. Grmljavinska
oluja proizvela je nesto sto danasnji inzenjeri zovu stojnim valom.
110
Nikola Tesla sjedi unutar kaveza s umjetnom munjom
Taj tip radiovala proizvodi ujednacene napone koje mozemo mjeriti dok
se odmicemo od njihovog izvora. Obrazac koji stvaraju izgleda kao niz
bregova u slijedu, jer napon raste do najvise vrijednosti, zatim pada do
nule, prije nego ciklus opet zapocne. Tesla je shvatio da taj ucinak
dokazuje kako su Zemlja i njezina atmosIera nabijene elektricitetom.
Oluja je stvorila obrazac na podlozi konstantnog naboja Zemlje. Radovala
bi ga zapazanja ruske svemirske stanice Mir iz 1997. godine, po kojima
vidimo da se grmljavinske oluje razmjestaju u pravilno razmaknutim
linijama na tamnoj strani Zemljine kugle. Sigurno bi rekao: "To sam
shvatio za vrijeme boravka u Coloradu"
Bilo je to iznimno vazno otkrice koje je znacilo da prijenos energije nije
samo moguc, nego i lako izvediv. Evo sto je Tesla rekao, nakon sto je
izvukao zakljucak iz rezultata eksperimenta:
"Kad se i:vor poremecafa (olufa) poceo udalfavati, prifemni
strufni krug uspfesno ga fe prenio na svofe :avofnice i spofeve.
Koliko nam god to i:gledalo nemoguce, ovaf se planet, usprkos
svofof ogromnof povrsini, ponasa poput vodica ogranicenih
dimen:ifa. Strahovita vanost ove cinfenice :a prifenos energife
111
mofim sustavom vec mi fe potpuno fasna. Ne samo da nfu
moemo primifeniti na slanfe telegrafskih poruka na bilo kofu
udalfenost be: ica, vec ona obfasnfava i mogucnost odasilfanfa
naffinifih modulacifa lfudskog glasa u bilo kofi dio ove planete, a
sto fe nafvanife, ra:fasnfava nam prifenos snage u neo-
granicenim kolicinama na bilo kofu :emalfsku udalfenost be:
imalo gubitaka."
Da lakse shvatite zasto je to toliko vazno, probajte zamisliti korito s
vodom. Ako je korito puno, a vi lagano micete uronjenu ruku naprijed-
nazad, voda ce se poceti kretati. Micite rukom amo-tamo skroz polako, a
voda ce se zatalasati. Nastavite li tako, pocet ce pljuskati preko ruba. Ova
razmjerno velika gibanja vode prouzrocili su sasvim mali pokreti vase
ruke. Da Zemlja nema elektricnog naboja, bilo koji pokusaj da izazovemo
vibracije elektricnog polja blizu njene povrsine ne bi dao rezultata. Sama
Zemlja upila bi puno elektriciteta prije nego bi se dogodila bilo kakva
promjena. Bilo bi to isto kao da pokusavate zatalasati vodu u praznom
koritu bez eIekta pojacavanja pokreta vode. Rezonancija je moguca jer je
korito puno vode koja uvecava snagu laganog pomaka vase ruke. Zemlja
nam omogucava manipulaciju stojnim valom pomocu malih kolicina
energije jer njene velike mase naboja u pokretu pojacavaju male sile
prijenosnika. Tesline biljeske pokazuju koliko je bio ushicen dok je pisao:
"Promatranfa obavlfena sinoc. Bila su takva da ih necu tako
skoro :aboraviti... cudesna i i:u:etno :animlfiva s naucnog
gledista. Jasno su poka:ala postofanfe stacionarnih valova, fer
kako bi se ta :apaanfa drugacife mogla i obfasniti. Od
ogromnog su :nacafa."
Nakon toga, bio je potpuno siguran da moze svoje znanje o rezonanciji
iskoristiti za osmisljavanje prijenosa energije bez upotrebe vodica. Vec je
otkrio da Zemljom moze zazvoniti kao sa zvoncem, ako udari svaka dva
sata. Sada je mogao izazvati titranje njenog elektricnog naboja.
Preracunao je da elektrorezonantna Irekvencija Zemlje iznosi otprilike
deset ciklusa u sekundi. (To je vrlo tocan proracun, jer je vrijednost s
kojom se danasnji inzenjeri sluze 7.8 ciklusa u sekundi.)
U otkricima vezanim uz radio, otisao je mnogo dalje od ostalih pionira
bezicnog prijenosa Hertza i Marconija. Oni su koristili daleko vise
Irekvencije koje nisu mogle izazvati titranje Zemljinog elektro-
112
magnetskog polja. Tesla je za svoje radiovalove koristio vrlo velike valne
duzine koje su lako obilazile cijelu Zemlju. Danas takav tip valova
zovemo valovima vrlo niske Irekvencije. Njih od tad koristi mornarica pri
uspostavljanju radiokontakta s podmornicama, gdje god da se one
nalazile. Valovi veoma niske Irekvencije imaju tu prednost da se mogu
hvatati na bilo kojem dijelu Zemljine povrsine pa cak i ispod mora.
Pa ipak, to Teslino otkrice ljudi su poceli veoma kasno koristiti - tek
nakon njegove smrti.
Tesla je vec u prvim eksperimentima uspio poslati radiovalove koji su
obisli Zemlju, dok Marconijevi nerezonantni kratki valovi nisu mogli
prenijeti signal na udaljenost vecu od 62 milje (100 km). Teslini nacrti
bili su daleko ispred Marconijevih. Da nije toliko "dugo i detaljno
izucavao...i imao toliko toga naknadno za ispraviti", mogao se obogatiti,
ali to nije bio njegov stil. Umjesto toga, prepravljao je i usavrsavao svoj
sustav, sve dok ga Marconi nije pretekao i pobrao novac.
Izvana je laboratorij u Colorado Springsu izgledao kao veliki drveni
sjenik visine oko 40 stopa (12 m). Imao je siroka vrata na sredini sa po
jednim prozorom sa svake strane i bio pojacan s masivnim drvenim
potpornjima na ostala tri kraja. Iznad ulaza nalazio se toranj poput onog
iznad naItne busotine, triput visi od gradevine. S vrha tornja strsala je
bakrena motka, koja je na vrhu pridrzavala veliku bakrenu loptu. Lopta se
nalazila na visini od 200 stopa (61 m) iznad tla. Ravno iznad tornja
postavljen je izolator u obliku gljive. Bakrena motka spustala se dolje u
laboratorij na vrh najvece i najmocnije zavojnice koju je Tesla ikad
napravio. Tesla je tu napravu nazvao transIormatorom za pojacavanje
napona. Ona je mogla stvarati napone od 100,000.000 volti (100
megavolti).
Unutra je gradevina jos vise nalikovala velikom staglju. Sredistem
podija dominirala je divovska zavojnica transIormatora za pojacavanje
napona. Krov iznad nje mogli ste otvoriti i vidjeti nebo. Nasred hale
nalazilo se nesto sto je, na prvi pogled, nalikovalo prstenastom podiju s
kojeg prodavaci stoke izvikuju cijene na nekom cudnovatom stocnom
sajmu. Pod prstena bio je od drvenih dasaka, a oko njegova oboda
nalazila se 6 stopa (2 m) visoka ograda poput plota, oko cijeg se vrha
protezao jak zicani kabel. S vrha krovnog otvora prema centru prstena
spustala se uspravna drvena sipka, nalik sredisnjoj motki cirkuskog
satora. Izmedu prevelikog podija sa stocnog sajma i necega nalik kavezu
za divlje zivotinje nalazila se devet stopa (3 m) visoka konstrukcija u
obliku kriza, napravljena od uspravnih, drvenih sipki. Njen drveni okvir
113
bio je omotan s mnogo navoja zice i predstavljao golemu zavojnicu.
Kavez je stajao na klimavoj platIormi napravljenoj od grubih, drvenih
potpornja, 3 stope (1 m) iznad visine prstena. Oko prstena nalazilo se
nesto, sto je bilo nalik krdu nadrealnih stvorenja; vertikalni cilindar
rasirenih nogara na kvadratu; struktura s izgledom ziraIe s elegantnim
nogama i dugom motkom koja je poput vrata zivotinje nosila bakrenu
kuglu glave; i dva zdepasta uspravna cilindra bez nogara sto su stajali
ispred visokoga tankog, izduzenog, cetveronoznog cilindra iz cije je glave
virio cuperak zice.
Izvan prstena, poput grupa okupljenih Iarmera na prodajnom sajmu
stoke stajali su, red za redom, niski kvadratni kondenzatori. Bili su
okupljeni oko prstena bas kao da pokusavaju svojim izlaznim rupicama
procijeniti tezinu cudnim stvorenjima iz parade. Pored vrata stajao je
visok transIormator s vijugastim uzorkom, nalik na strazara u prugastoj
uniIormi koji cuva ulaz.
Prijenosnik je mogao stvoriti snagu od 10.000 watta, dovoljnu za rad
200 zarulja prosjecne jacine. Zavojnica transIormatora bila je napravljena
u obliku istegnute spirale. Bila je konstruirana tako da prima impulse
niskonaponske izmjenicne struje iz mjesne elektrane i pretvara ih u
iznimno visoke napone mnogo visih Irekvencija. Mnogo je eksperimenata
u Coloradu Tesla izvodio pomocu struja cije su Irekvencije bile izmedu
480 i 130.000 titraja u sekundi. Vodio je racuna o dobrom doticaju s
atmosIerom, i u nastojanju da poboljsa tu vezu, otkrio je princip
rezonantne antene koji mi danas koristimo. Uocio je kako antena
podesena na cetvrtinu valne duzine Irekvencije prijenosnika stvara najveci
napon u radio aparatu.
Dok je postavljao opremu, Tesla je otkrio da razlicite brzine vibracija
proizvode stojne valove razlicitog tipa na njegovoj bakrenoj motki.
Pronasao je nesto sto danasnji inzenjeri zovu valnom duzinom signala.
Tesla je mogao promijeniti duzinu motke i pazljivim "ugadanjem"
duljine, dobiti maksimum napona na bakrenoj lopti. Antena na modernom
mobitelu jos uvijek radi pomocu podesene antene koju je Tesla izumio.
Njegove biljeznice nam otkrivaju da je potrosio puno vremena na
ugadanje svojih naprava, kako bi one stvarale najvece moguce napone.
Konacno je bio spreman zapoceti.
Postavio je izvjestan broj prijemnih stanica oko laboratorija. Svaka od
njih sastojala se od velike zavojnice koja je jednim krajem bila
pricvrscena na klin zabijen u zemlju, a drugim spojena na zarulju koja
emitira svjetlo ioniziranog plina. Izgledale su poput starih bacvi za naItu
114
sa cijeg vrha viri zarulja. Vanjski prsten predstavljao je krug uzemljenja
koji je postavio da rastrkane iskre ne bi zahvatile drvenu zgradu. Zica na
vrhu potporne ograde bila je uzemljena. Na IotograIijama nekih Teslinih
pokusa vidimo munje koje bljeskaju s vanjskih dijelova sredisnjeg kaveza
prema prizemnoj prstenastoj ogradi u spektakularnoj igri elektricne struje.
Na zidu pored transIormatora nalazila se mala drvena struktura, nesto
poput golubinjaka. Bio je to poklopac glavne sklopke prijenosnika s
eIektom pojacavanja Irekvencije. Tesla je poslije stavio dodatni prekidac
u unutarnji krug prstena, nakon sto je jednom prilikom skoro nastradao
radeci sam u laboratoriju. Slucajno je aktivirao pojacivac dok je stajao
unutar prstena. Zavjesa iskri spustila se pucketajuci s vrha vanjskog dijela
centralnog kaveza, prema prizemnom prstenu, zarobivsi ga unutar kruga.
Jednom kad sijevajuca naprava pocne raditi, jedini nacin da je se zaustavi,
jest gasenje putem sklopke, a ona se nalazila s druge strane zavjese od
munja. Srecom je Tesla nosio gumene cizme s debelim potplatima pa
elektricitet nije mogao prijeci na njegovo tijelo. Nije mu se nista
dogodilo, prezivio je, pa nam je mogao ispricati ovu pricu, ali je nakon
toga izvrsio prepravku laboratorija kako bi u buducnosti izbjegao slicnu
opasnost. To nije bio eksperiment koji bi itko zelio ponoviti.
Tesla je nagovijestio prijatelju, gospodinu Curtisu, kako ce mu uskoro
zatrebati velike kolicine struje. Dogovorio se s kompanijom za
proizvodnju struje da ce pokuse izvesti rano uvecer kad grad ne trosi puno
struje, i kad generatori imaju visak kapaciteta. Znao je da moze putem
zraka poslati elektricitet koji ce upaliti njegove prijemne stanice, no
trebao je otkriti sto bi se dogodilo da pri tom upotrijebi vrlo visoke
napone. Spremao se na pokusaj stvaranja munje.
Prvi pokus bio je vrlo kratak. Velika zavojnica bila je spojena na gradski
dovod struje tek jednu sekundu. Rezultat je bila spektakularna iskra koja
je sijevnula iz bakrene kugle. Tesla je znao iz svog proucavanja
rezonancije kako produzavanjem dotoka energije dobiva visoke napone.
Stajao je vani, na mjestu s koga je mogao jasno vidjeti motku s kuglom.
"Drzi struju upaljenu dok ti ne kazem da prekines," doviknuo je svome
asistentu.
Iskrenje je raslo, pojacavajuci snagu, sve dok prvi bljesak munje Tesline
proizvodnje nije sjurio s kugle. Bio je dugacak oko 200 stopa (61 m).
Snazno je zagrmjelo kad je elektricitet proparao zrak. Mjesne novine
izvijestile su da se grmljavina cula skroz do 20 milja (32 km) udaljenog
Creeple Creeka. Uslijedilo je iznenadno zatisje, kao da je prekinut dovod
struje transIormatoru za pojacavanje napona. "Ponovno ga ukopcaj, nisam
115
jos zavrsio," rekao je Tesla a njegov ljutiti glas odjekivao je kroz tisinu.
Ali gospodin Alley, njegov asistent, struju nije iskopcao. Eksperiment je
preopteretio generator lokalne elektrane, koji se zapalio. Te noci vise nije
bilo pokusa - ustvari nije ih bilo jos dosta dugo poslije toga. Kompanija
za proizvodnju struje odlucila je Teslinom laboratoriju dati na koristenje
pomocni generator, kako ne bi u buducnosti ponovo prekinuo opskrbu
grada strujom. Curtis je rekao Tesli da ce mu pomocni generator biti na
raspolaganju tek kad popravi onoga kojeg je upravo spalio.
Prvi posao kojeg je Tesla obavljao dvadeset sest godina prije dolaska u
Ameriku bio je popravak generatora. Ponovo su njegove prakticne
vjestine dosle do izrazaja te je, u tjedan dana, premotao generator i
nastavio s pokusima.
U iducih nekoliko tjedana detaljno je razradivao nacin prijenosa
elektricne energije bez upotrebe vodica. Testirao je prijemne jedinice u
razlicitim dijelovima grada i postavljao ih na sve vece i vece udaljenosti.
Maksimalni doseg kojeg je uspio postici u tim testovima bilo je 26 milja
(46 km), a strujom s tog prijemnika uspio je upaliti zarulju od 10.000
watta. Dvije stotine svjetiljki koje je napajao jedan od bacvastih
prijemnika stvaralo je upecatljiv dojam. Bio je to glavni dokaz da njegov
bezicni sustav Iunkcionira sto je Curtisu zadalo jos posla oko patentiranja.
Tesla je 20. ozujka 1902. izdao taj prvi patent za bezicni prijenos
elektricne energije (br. 645. 576). On je do 1902. godine drzao sve
patente koji kontroliraju bezicni prijenos energije.
Nakon sto je dokazao metodu bezicnog prijenosa, Tesla je upotrijebio
laboratorij da istrazi djelovanje grmljavine. U tom je poslu slijedio staru
americku tradiciju koju je zapoceo jedan drugi poznati Amerikanac,
Benjamin Franklin. Franklin se poceo zanimati za grmljavinu dok je bio
zamjenik glavnog upravitelja poste u Philadelphiji. Proveo je mnogo
pokusa kako bi ustanovio sto je, ustvari, grmljavina. Munje, koje
uzrokuju grmljavinske oluje su, kao sto nam je poznato, strahovito
razorne ako udare u zgradu. Franklin je vjerovao da je sijevanje prirodni
elektricitet pa je, usred oluje, proveo vrlo opasan pokus sa zmajem da tu
cinjenicu dokaze. Njegovo izucavanje pomoglo mu je da napravi
gromobran: malu metalnu sipku postavljenu na vrh zgrade, spojenu sa
zemljom pomocu debele zice. Ta jednostavna naprava stiti kuce od udara
munje, a spasila je i mnoge zivote od Franklinova doba naovamo. Tesla
je, ipak, htio ici dalje - htio je napraviti stroj koji stvara munje.
Fascinirale su ga loptaste munje, ali ih nikad nije vidio uzivo. Pojacavsi
snagu stroja za stvaranje munja, uspio je proizvesti vatrene kugle. Vatrene
116
kugle su loptaste svjetlece pojave koja ponekad nastaju za grmljavinske
oluje. One imaju promjer oko 25 centimetara (10 inca) i mogu biti svih
boja. Kuglasta munja ne ponasa se poput strjelaste munje, vec se giba vrlo
sporo i ponekad izgleda kao da visi u zraku.
Tesla je vec znao kako pomocu plina u cijevi dobiti svjetlost, pravio je
cjevaste svjetiljke-tinjalice i prije, te ih koristio kao senzore pri prijenosu
elektriciteta. Neonske cjevaste tinjalice rade pomocu neceg sto Iizicari
zovu plazma. Plazme nastaju kad molekulama plina pomocu jakog
elektricnog polja oduzmemo dio elektrona i pretvorimo ih u ione. Ta ce
mjesavina elektrona i iona, koju u danasnje vrijeme zovemo ionizirani
plin, jako tinjati i otpustati svjetlo i toplinu. Najcesce navodeni primjer
plazme koja daje svjetlo i toplinu je Sunce. Sunce je divovska kugla
plazme koja grije nas planet. Uzarene kugle koje nastaju za vrijeme oluje
minijaturna su sunca, i Tesla je zelio naci nacin da ih stvori.
Fizicari danasnjice smatraju kako su vatrene kugle zone plazme koje
stvara protok elektricnih struja. Sacinjava ih jako magnetsko polje unutar
kojeg je ionizirani zrak. (Ionizirani zrak sadrzi molekule kojima je
oduzeto nesto elektrona, i koje su zato naelektrizirane)
Uzrok pojave lopti je eIekt rezonancije s elektromagnetskim poljem
Zemlje. Stvaranje vatrenih lopti zahtijeva puno energije. Treba najmanje
5000 watta da bi se mogla stvoriti jedna velicine 35 centimetara (14 inca).
Jednom kad se pokrene, plazma ce nastaviti titranje u skladu s
magnetskim i elektricnim poljem Zemlje, i zadrzati se izvjesno vrijeme.
Teslino razumijevanje nacina nastanka vatrenih kugli bilo je zacudujuce
dalekovidno. Bio je daleko ispred Iizicara svoga vremena, i njegovo
objasnjenje pojave jos uvijek danasnjim Iizicarima zvuci smisleno. Iz
teorijskih napomena u biljeskama iz Colorada, jasno se vidi da je on znao
stvarati elektromagnetske plazme sedamnaest godina prije nego je taj
naziv uopce i nastao. Njegovi patenti navedeni su kao izvor ideje o oruzju
s plazma granatama koje bi sluzile za unistavanje spijunskih satelita. Ono
je napravljeno, testirano i isprobano te pripada dijelu projekta Star Wars
*
.
Do sredine sijecnja 1900., Tesla je opet ostao bez novca. Potrosio je
posudenih 40.000 dolara i trebao jos novca kako bi nastavio rad. Napravio
je niz nevjerojatno vaznih otkrica. Mogao je prenositi telegraIske signale
sirom svijeta, u vrijeme kad su Marconiju pljeskali zbog njegove borbe
*
Ratovi zvijezda - projekt koji su planirah vojni strucnjaci SAD-a na
inicijativu Ronalda Raegana. ponovo aktualan u danasnje vrijeme
(napomena prevoditeljice)
117
oko prijenosa poruka na vrlo kratke udaljenosti. Tesla je mogao prenositi
struju bez upotrebe vodica i s gotovo nikakvim gubitkom energije. Kako
nije koristio zice, nije se imalo sto grijati i gubiti energiju. Znao je
napraviti umjetnu munju i shvatio zastrasujucu snagu vatrenih kugli. Znao
je i kako potaknuti elektricno polje Zemlje da zatitra na nacin koji bi se,
kako je vjerovao, mogao upotrijebiti za kontrolu vremenskih prilika.
Ova otkrica imaju neprocjenjivu vaznost. Mnogi znanstvenici vjeruju da
je loptasta munja mozda kljuc za razumijevanje procesa koji se odvijaju
na Suncu, i kljuc za dobivanje jeItinog elektriciteta. Nase danasnje
nuklearne elektrane koriste proces nazvan Iizija koji stvara radioaktivni
otpadni materijal, poput plutonija. Termonuklearna Iuzija krije u sebi
mogucnost stvaranja jeItine i ciste nuklearne energije pretvaranjem
vodika u helij i otpustanjem energije tijekom procesa.
Fuzija se, nazalost, zbiva pod toliko visokim temperaturama da ne
postoji tvar na Zemlji koja se ne bi istopila kad bi u njoj pokusali stvoriti
reakciju. Jedino sto bi moglo izdrzati toliku vrucinu materijala je boca u
kojoj se stvara plazma. To je upravo ona stvar koju je Tesla napravio kad
je stvarao svoje loptaste munje, i posljedica njenog otkrica od vitalne je
vaznosti za izucavanje kvantne Iizike. To je dovelo Teslu u verbalni
sukob s Einsteinom u kasnijem razdoblju, jer su ga njegovi eksperimenti
uvjerili da je gravitacija eIekt polja, sto se naravno kosilo s Einsteinovim
objasnjenjem gravitacije pomocu ideje o zakrivljenom prostoru.
Jos je jedno vazno otkrice Tesla napravio u Coloradu. Otkrio je kako
mozemo stvoriti elektricne stojne valove kojima se mozemo posluziti kao
sredstvom prijenosa snage sirom svijeta. Danasnji znanstvenici znaju da u
Zemljinoj atmosIeri postoji podrucje koje zovu Schumannova supljina,
prostor izmedu ravnine tla na Zemljinoj povrsini i elektricno nabijene
ionosIere. Znanost o elektricitetu vidi u Schumannovoj supljini veliki
Zemljin kondenzator atmosIerskog elektriciteta. Tesla je natjerao cijeli taj
veliki kondenzator da zatitra od energije. Da je bilo tko, bilo gdje, u tome
trenutku imao pravu vrstu obicne prijemne naprave, mogao je povuci silu
koju je Tesla prenosio. Izgleda da spomenuta supljina utjece na raspored
grmljavinskih oluja svuda po svijetu, a Tesla je dokazao da je moze
potaknuti na titranje.
Iako mu je jedini interes bila dobrobit covjecanstva, nije mogao bez
novca i Iinancijske pomoci razvijati svoje zamisli. Ali, da bi skupio
sredstva, morao je otici u New York. Dobro je odmakao u dovrsavanju
kompleta patenata koji pokrivaju sve vidove bezicnog prijenosa energije i
podataka. Siguran da ti patenti vrijede milijune, zaputio se u New York
118
vjerujuci da je na pravome putu da izvrsi veliki utjecaj na svijet i prikupi
dovoljno novca za svoje buduce eksperimente.
11. Energija koju ne prenose eIektricni
vodovi
"Novo i sIavno doba za covjecanstvo"
"Uspfeh neke idefe u praksi, neovisno o nfenim
unutarnfim kvalitetama, ovisi o tome kakav stav
prema nfof imafu suvremenici.
Ako se pofavi u pravo vrifeme, lfudi fe br:o prihvate, ako ne,
tada fe kao mladicu bilfke toplina sunca
namami i: tla samo s fednim cilfem - da fe prvi mra:
o:lifedi i uspori fof rast."
Nikola Tesla
Mladalacki san o besplatnoj energiji za cijeli svijet, koji je Tesla
podijelio sa svojom majkom jednom davno za vrijeme jedne oluje bio je
na putu da postane zbiljom. Upravo onako kako je ukrotio snagu
Niagarinih slapova, tako je sada zauzdao samu Zemlju pretvorivsi je u
vodic elektricne struje, i donio sa sobom iz Colorada svoje veliko otkrice.
Ali komu je ono trebalo?
Razvio je, sada, daleko bolji nacin prijenosa snage od svog sustava
izmjenicne struje koji je, opet, sam po sebi, daleko superiorniji od
Edisonovog. Ali, bez obzira na kvalitete, sustav izmjenicne struje za
uspjeh moze zahvaliti jedino Teslinoj sreci sto je u George
Westinghouseu nasao borca za trziste, koji je smislio kako unistiti
Edisonovu premoc na podrucju elektricne energije. U jednom kratkom,
sretnom razdoblju, interesi su im se poklapali, i Teslini su se patenti
izmjenicne struje pokazali kao dobro Westinghouseovo oruzje za
slamanje Edisonovog monopola na trzistu elektricne energije. Bile su to
pogodne okolnosti za uspjeh izmjenicne struje, i one rijeci citirane na
pocetku ovog odlomka, koje je Tesla napisao potkraj zivota, govore istinu
koja se njemu samom jako sporo razotkrivala.
Po povratku u New York, svim se srcem predao nastojanju da postane
najveci svjetski dobrocinitelj, dajuci na raspolaganje svoja otkrica
prenosenja energije u bilo koji dio svijeta, svakome tko tu energiju hoce
120
koristiti, i to besplatno. Nije mu ni palo na um da od toga ima bilo kakvu
materijalnu korist. Netko ce, vjerovao je, uloziti novac u ovu zamisao.
Gajio je nezasitnu zed za upoznavanjem svijeta i njegovih principa,
poput djeteta vjerujuci da ga moze popraviti. Tu uvjerenost je vec jednom
opsirno izrazio u svome govoru nakon vecere u BuIIalu, zahvaljujuci se
na pocastima koje su mu bile ukazane zbog uspjesno obavljenog posla na
Niagari: "Zelimo li stati nakraj siromastvu i bijedi... tada je elektricna
energija nase glavno sredstvo borbe, osnovni izvor energije potrebne za
obavljanje raznovrsnih ljudskih aktivnosti. Onda kad raspolazemo s
dovoljno energije tada mozemo zadovoljiti vecinu nasih htijenja i u stanju
smo osigurati sigurnu i udobnu egzistenciju svakom covjeku"
Iz Colorada se Tesla vratio s rijesenim problemom - znao je kako
omoguciti udobnu egzistenciju svakom covjeku. Ovoga je puta mislio da
vlada situacijom. Smatrajuci da ce, zbog povjerenja koje je vec zadobio
kod Westinghousea, ovaj prihvatiti njegova nova otkrica, napisao mu je
dugo, zbrkano pismo u kojem predlaze obnovu partnerstva u koristenju
njegovih novih sustava:
"Upravo sam dosao i: Colorada gdfe sam provodio neke
eksperimente... Uspfeh fe bio veci od ocekivanog...
Demonstracife i:uma kofe sam napravio u Coloradu isklfucufu
mogucnost bilo kakvog propusta... Nisam se pobrinuo :a novac...
Posto sam prisilfen :atraiti :afam, obracam se Jama da mi date
predufam na otkup prava na tantifeme... ili ako vam fe drae, da
ih odmah otkupite.
Kako mi treba novac, tfesim se da ce mofa prava na tantifeme,
ako nista drugo, u Jasim rukama povecati svofu vrifednost posto
ce pruiti Jasof kompanifi dodatnu priliku :a prosirenfe posla, te
se usudufem predloiti Jam gore navedeni posao."
Westinghousea je, bez sumnje, ovo pismo uznemirilo. Do 1900. su
godine njegova vlastita kompanija i General Electric medusobno
podijelile kompletan monopol na opskrbu potrosaca izmjenicnom strujom
i obje su kompanije dobro zaradivale radeci taj posao. Sada je poruka,
vidljiva iz Teslinog pisma, glasila: Izumio sam nesto sto ce pretvoriti
tvoja prosla ulaganja u hrpu bezvrijednog smeca. Namjeravam besplatno
dijeliti energiju, umjesto da je naplacujem, ali mi treba novac da
provedem taj naum. Kako bi bilo da mi ga ti posudis? Nikakvo cudo sto
se, ovoga puta, Westinghouseovi i Teslini interesi nisu podudarali, pa je
121
Westinghouse odbio ovu strahovito naivnu ponudu.
Tesla je i dalje bio bez novca, ali sto je jos gore, pod pritiskom
zajmodavaca iz Colorada, pa je izlaz potrazio u pisanju za Century
Magazine. Izdavac, stari Teslin prijatelj koji je znao da ce znanstvenikovo
ime prodavati novine, bio je sretan sto je dobio priliku otkupiti clanak o
njegovim istrazivanjima. Ali s Teslom nije bilo lako, makar se radilo
samo o izvrsavanju jednostavnog zadatka kao sto je pisanje o izumima.
Clanak kakvog je on zelio napisati bio je IilozoIska rasprava o pobudama
i teznjama covjecanstva, a ne zanimljiv opis uzbudenja koje osjecas dok
stvaras munje, kakav je casopis trazio. Odbili su mu prvu grubu verziju uz
komentar, "Narodu dajete Euklida, a oni ne zele Euklida. Oni ce Vasu
svaku dubokoumnu ideju nazvati mracnom i nerazumljivom."
Tri puta su mu vracali clanak kako bi ga prepravio, dok konacno nisu
postigli kompromis koji nije usrecio ni jednu stranu. Century Magazine
morao se konacno sloziti sa senzacionalnim clankom pod naslovom
"Problem povecavanja energije za potrebe covjecanstva" u kojem Tesla
predlaze Svjetski sustav koji bi omogucio "trenutacan i precizan prijenos
svih vrsta signala, tekstualnih ili slikovnih poruka u sve dijelove svijeta."
Nece "biti granica osim onih koje namece Iizicka dimenzija Zemlje." To
sigurno nije bio zivopisni opis savladavanja elektriciteta kakvoga je
Century htio.
Pisuci o matematickim zakonitostima koje upravljaju ljudskim
djelatnostima, Tesla se rasplinjavao, razglabao o problemima pica, tvrdio
da necista voda uzrokuje vise smrti nego whisky, govorio protiv kockanja
i konzumiranja mesa, i izricao zapanjujuce zamisli o kristalu kao obliku
zivota, izumu aviona koji ce pridonijeti uspostavi svjetskog mira. Pisao je
o slanju toplinske energije na Sjeverni pol, pravljenju leda u tropima,
slanju slika sirom svijeta i emitiranju muzike svijetu. Najsmionija je bila
njegova tvrdnja kako ce covjek moci izvlaciti neogranicenu kolicinu
besplatnog elektriciteta iz Zemlje i kako ljudski rad vise nece biti
potreban. Mir i blagostanje postat ce univerzalne vrijednosti. Bila je to
cista vizija zemlje Utopije, bez ikakvog ekonomskog uvida u problem,
koja je bila uzrokom sto je Tesla stekao reputaciju opsjednutog proroka
buducnosti.
Medu citateljima clanka "Problem povecavanja energije za potrebe
covjecanstva" bio je i John Piermont Morgan. On se autora clanka sjecao
s proslave otvorenja elektrane na Niagari, kojom prilikom je ovaj govorio
o svojoj zelji da stvori sustav bezicnog prijenosa. Tesla, koji je ukrotio
Niagaru i iza sebe imao niz uspjesnih primjenjivih zamisli, sada je tvrdio
122
da je ostvario svoj san. J. P. Morgana ta je tvrdnja zaintrigirala, pa je
pozvao Teslu na veceru.
Teslin Svfetski sustav koristi pet najvaznijih u cijelome nizu vaznih
izuma/pronalazaka, a to su: Teslina zavojnica (naprava koja stvara
visokonaponske, visokoIrekventne struje strahovite jakosti); prijenosnik
visokoIrekventnih valova (naprava koja stvara bljeskajuca polja koja
titraju u skladu sa Zemljinim vlastitim nabojem); bezicni prijenos (Teslina
metoda prijenosa elektricne energije bez vodica); umijece
individualizacije (nacin na koji se svaki prijemnik moze "ugoditi" na
svoju vlastitu valnu duzinu. Koristenjem principa rezonancije, Tesla je
osmislio nacin koji svakoj stanici ponaosob osigurava prijem vlastitih
odvojenih poruka); Zemaljski stacionarni valovi (Tesla je otkrio da ce
Zemlja odgovoriti na elektricne vibracije odredenog intenziteta - ona je
poput velike zvucne viljuske koja titra u skladu sa zvukom odredene
visine tona - i planirao napraviti stacionarne valove svuda oko Zemlje te
koristiti Zemljino elektricno polje za prijenos elektriciteta bez gubitaka
energije).
Izlozio je radikalnu viziju svega sto bi njegov Svjetski sustav dao
ljudskom rodu, navodeci dvanaest glavnih univerzalnih olaksica koje bi
bile dostupne covjeku ukoliko bi spojili sve svjetske telegraIske urede.
Taj projekt spajanja omogucio bi sigurnost i tajnost usluge slanja vladinih
poruka; dao mogucnost korisniku teleIona da razgovara sa drugom
osobom; pruzio svjetskim novinama uslugu prijenosa vijesti; ponudio
privatnim licima priliku da brzo i sigurno razmjenjuju osobne poruke;
povezao sve burze; prenosio muziku bilo kuda; ponudio svjetski
automatski sustav podesavanja satova "s astronomskom tocnoscu";
omogucio prijenos natipkanog ili rukom pisanog teksta ili cekova;
osigurao sustav navigacije koji bi pokazivao svakom navigacijskom
strucnjaku tocan polozaj broda u bilo kojem trenutku; dao mogucnost
slanja tiskanih poruka u bilo koje mjesto na kopnu i moru; omogucio
reprodukciju IotograIija i crteza bezicnim putem; i osigurao prijenos
elektricne energije u bilo koji dio svijeta.
Citajuci ovaj popis gotovo sto godina poslije njegovog nastajanja,
necemo primijetiti nista cudno u prvih jedanaest stavki, jer se one sve
danas svakodnevno koriste, premda su povezivanje burzi i sustav
navigacije u upotrebi tek zadnjih nekoliko godina. Ipak, cinjenica da se
ostvarilo jedanaest, od dvanaest ,Teslinih prorocanstava cini tog covjeka
prorokom bez premca. Cak je i njegovo zadnje predvidanje postalo
predmetom ispitivanja u posljednjih nekoliko godina, kad se pokazalo
123
ostvarivim u tehnickom smislu.
U vrijeme kad je Tesla iznio gore navedene zamisli, Marconi se jos
uvijek mucio slanjem kodiranih poruka na bijednih 50 milja (80 km).
Medutim, Marconi je bio taj koji je pretvorio zamisli koje Tesla nije
realizirao u napravu koju vec dugo upotrebljavamo, pa zato njega
smatramo ocem radija. U cemu je razlika izmedu njih dvojice? Marconi je
imao poslovnog duha, a Tesla nije. Dok je usavrsavao svoje naprave
Marconi je suradivao sa vladinim organizacijama i vojskom, Tesla je
nastojao raditi samostalno sve dok sustav ne bi potpuno dovrsio. Teslin
poriv za stvaranjem savrsenog sustava doista je bio toliko snazan da bi on
radije odbio novac za svoj izum, nego dopustio njegovu upotrebu u obliku
kojeg je smatrao nedovrsenim. Odbio je ponudu doslu od londonskog
Lloydsa za kupnju bezicnog sustava kojeg su njihovi ljudi vidjeli u New
Yorku, i zeljeli ga iskoristiti na jahtama, sudionicama internacionalne
utrke.
Rekao je Georgu SherIIu, svom jadnom asistentu, kako je igrarija s
komunikacijom brodova koji plove na malim razdaljinama cisti gubitak
vremena, i kako ne moze trositi svoje dragocjene sate posvecene
istrazivanju na izradu takve opreme. Medutim, da je prihvatio tu ponudu,
dobio bi deset godina prednosti pred Marconijem, i on bi, a ne Marconi,
bio upamcen kao tvorac radija. SherII je predlozio Tesli da izradi prvi
komplet instrumenata, angazira upravitelja koji bi vodio kompaniju za
prodaju bezicne navigacijske opreme za pomorce, i koristi novac zaraden
na tom poslu za nastavak svojih istrazivanja. Ali Tesla nije htio da ga
takvo sto ometa, pa je prokockao tu priliku. Zbog svoje poslovne
nespretnosti Tesla je svoj status u javnosti sveo na status pisca presmione
znanstveno-Iantasticne proze, a mozda je i sam pomalo nastrano uzivao u
toj ulozi, tvrdeci da ce uskoro poceti slati poruke vanzemaljcima.
To sto se tvrdnja da je takvo nesto moguce, sezdeset godina poslije
njegove smrti, pokazala tocnom nije promijenilo tadasnje stanje njegovog
racuna.
Neki dnevnici optuzivali su Teslu da izmislja takve price samo da bi mu
se ime pojavilo u novinama. Njegovi rivali na znanstvenom planu, pisuci
u Collier's Weekly, rekose:
"Napise gospodina Tesle moramo prosudivati s velikom do:om
opre:a, fer eksperimente na podrucfu elektriciteta moemo
vrednovati samo po nfihovom komercifalnom uspfehu, no,
nagadanfa gospodina Tesle toliko su nepromislfena da vise
124
nikoga ne :animafu, a nfegova fe filo:ofifa toliko neutemelfena
da i:gleda be:vrifedno."
No, dok sam gledao smione ludorije NASA-ine svemirske sonde
Sojourner koju kontroliraju iz Hustona preko radioveze s Marsom, nisam
mogao, a da ne pomislim na Teslu. Teslu bi gledanje slika koje su preko
kamere na Sojourneru stigle na internet direktno s crvenog planeta,
uvjereni smo, prije obradovalo nego iznenadilo. Njegov bi duh tada
zacijelo pomislio: "A lijepo sam vam govorio!"
Pisuci jos jedan "presmion" clanak za Colliers Weeklv, 9. veljace 1901.,
Tesla je rekao:
"Mogucnost kontakta s drugim svfetovima stara fe :amisao. No,
godinama se na tu idefu gledalo kao na poetski san kofi nikad
nece postati fava. Pa ipak, s i:umom i usavrsavanfem teleskopa i
s neprekidnim produblfivanfem po:navanfa nebesa, taf kontakt
sve vise pocinfe :aokuplfati nasu mastu. Potaknuta :nanstvenim
otkricima s konca devetnaestog stolfeca, pomifesanima s
Goetheovorn tenfom :a idealom prirode, ta se :amisao toliko
prosirila, da postafe ocito kako ce postati dominantnom idefom u
stolfecu kofe fe upravo pocelo".
Bio je potpuno u pravu. Procitavsi ove rijeci, medutim, mnogi su
tadasnji citatelji poceli smatrati Teslu neobuzdanom osobom koja nema
veze s realnoscu. Medu ljudima koji su razmisljali poput Tesle bilo je i
iznimaka koje su znale iskoristiti svoj talent, kao sto je to primjerice bio J.
P. Morgan, koji je stekao bogatstvo jer je sagledavao stvari unaprijed te
vjesto uocavao buduca kretanja. Morgan je pokrenuo ideju osnivanja
kompanije General Electric i zato je u Teslinom Svjetskom sustavu vidio
prijetnju neometanoj kontroli trzista koje su dijelili GE i Westinghouse.
Znao je da su Teslini patenti izmjenicne struje bili temelj uspjeha obiju
kompanija, i procijenio je da im se sada nudi novi sustav koji ce
zamijeniti onaj postojeci. Ako je Tesla u pravu, jos jednom ce mu poci za
rukom okrenuti proizvodnju struje naglavacke; ako, pak, nije, Morganova
ulaganja u General Electric svejedno su sigurna. Posto je nedostatak
novca ocito bila jedina stvar koja je sprjecavala Teslu da dokaze
djelotvornost novog sustava, Morgan je odlucio da nece zanemariti niti
jednu stranu u toj igri, te da ce na taj nacin ostvariti pobjedu. Ipak je bolje
da Teslu drzi pod kontrolom, nego da brine o prijetnji koju ovaj
125
predstavlja.
Buduci da je hitno trebao novac, Tesla nije bio u prilici pregovarati o
izrabljivackim uvjetima nagodbe koje mu je Morgan predlozio -150.000
dolara za pedeset jedan posto udjela u svim patentima utemeljenima na
"bezicnoj tehnologiji" koju Tesla eventualno stvori. Taj je novac smatrao
jedinim sredstvom za nastavak istrazivanja nakon kojeg ce moci dokazati
da je bio u pravu, nije imao drugog nacina Iinanciranja - cak ga je i
Westinghouse odbio - pa je stoga, jos jednom, za sitnis prodao izum koji
mu je mogao donijeti bogatstvo. Tesla je, 10. prosinca 1900., napisao
Morganu pismo u kojem pristaje na dogovor:
"Ji vladate situacifom, veci dio pripada Jama. Sto se tice
mofeg udfela, bit ce kako kaete, fer Ji ste osoba kofof fe po:nata
vrifednost otkrica i umfetnickih tvorevina."
Njihov dogovor bio je naoko posten sporazum koji nije trebalo
komentirati pred javnoscu, i kojega je Tesla sve do svoje smrti smatrao
korektnim. Medutim, J. P. Morgan bio je svakakav, samo ne posten, i
pravi su razmjeri njegove pobjede nad Teslom postali ociti tek nakon
smrti izumitelja, kad su oba pisma postala dostupna citaocima u Knjiznici
Kongresa Sjedinjenih Americkih Drzava.
On je javno podrzavao Teslu da bi zastitio vlastite interese, sto je s
njegove strane bio vrlo lukav potez. Na taj je nacin mogao postici da
Tesla ne dobiva dovoljno sredstava da ostvari uspjeh; a sredivsi da o toj
njegovoj "podrsci" pisu sve novine, odbio je sve potencijalne investitore.
Tesla je zbog toga ostao prepusten na milost i nemilost covjeku koji je bio
vise nego dobro upoznat sa cinjenicom da mu kontrola ulaganja u patente,
uz pravo da ih odbije, daje i mogucnost da te patente iskoristi.
Tesli, naravno, nije bilo ni nakraj pameti da posumnja u Morganove
dobre namjere, jer je bio previse zaokupljen snovima o proizvodnji
besplatne energije za svakog covjeka i namjerom gradnje modernog grada
koji bi opskrbljivao njegov Svjetski sustav. Da bi te zamisli ostvario,
prihvatio se i pregovora oko terena s agentom za razvoj naselja koji je
posjedovao velike zemljisne parcele na Long Islandu, mjestu gdje su Tesli
dopustili gradnju laboratorija i tornja za prijenos valova pojacane
Irekvencije. Vlasnik zemljista se nadao da ce graditi i prodavati kuce
hordi ljudi koja dode ovamo raditi, i tako ostvariti veliku zaradu od
nagodbe s Teslom. Radovi su poceli 23. srpnja 1901. na mjestu koje se
trebalo zvati Wardencliff.
126
Tesla je uspio nagovoriti i poznatog arhitektu StanIorda Whitea da
napravi projekte za gradevine u kojima ce biti smjesten Svjetski sustav.
Projekt je takoder ukljucivao gradnju ogromnoga drvenog tornja koji bi
nosio elektrode prijenosnika s pojacanom Irekvencijom. Svaki visoki
toranj izlozen je udarima jakih visinskih vjetrova zimi, ako se nalazi na
nezasticenom polozaju, ali Whiteu je uspjelo konstruirati slozenu i
stabilnu strukturu koja je dugo prezivjela zahvaljujuci njegovom
arhitektonskom umijecu.
Dvije godine poslije, Tesla je imao laboratorij i zgradu elektrane, obje
od cigle, sa njihovim sastavnim dijelom, Whiteovim tornjem, koji je
dominirao cijelim sklopom. Da bi mogao poceti prijenos, trebao je jos
samo bakrenu kupolu ucvrscenu na vrh tornja. Prodao je veci dio svega
sto je posjedovao i podigao zajam od 10.000 dolara, ali ponovo je
ponestalo novca. Na osnovi svega sto je dotad napravio, Tesla je ponovo
zamolio Morgana za novcanu pomoc u dovrsenju projekta. Morgan mu je,
voden nama poznatim, sebicnim Iinancijskim interesima, rekao "Ne"
Pokusavajuci uvjeriti Morgana da njegov projekt valja, Tesla je
razgovarao s predstavnicima kanadske vlade koji su mu pristali dati
10.000 konjskih snaga struje za iducih dvadeset godina ako pristane na
Slapovima sagraditi elektranu za bezicni prijenos energije u sve dijelove
Kanade. U toj Iazi, Morgan je jasno pokazao da namjerava prekinuti
suradnju. Pisao je Tesli, odbijajuci mu dati bilo kakav novac i poduzeo
sve da obavijesti tisak o ovom odbijanju. Pocele su kolati glasine da se
Morgan boji ulagati u Teslin projekt, a kad se on boji, onda s tim
projektom nesto nije u redu. Vladalo je misljenje da su Teslini kriticari
mozda ipak u pravu: on je neobuzdani sanjar kome se ne moze povjeriti
zadatak da napravi nesto sto ce biti unosno. Kad pregledamo njegova
pisma J. P. Morganu (arhiv mikroIilmova u Knjiznici Kongresa
Sjedinjenih Americkih Drzava), postaje nam vidljivo kako Tesla postaje
sve ogorceniji. U pismu od 14. sijecnja 1904, napisao je:
"Krecemo od mofe situacife... financifski neodrive. Ji
povlacite uasne poslovne pote:e, prisilfavate me da sve placam
dvostruko, tferate me da mfesecima cekam na strofeve. Nife vam
ni to dosta, nego pocinfete stvarati paniku. Kad sam teskom
mukom sloio sve sto sam mogao, i dosao Jam poka:ati da sam
pritom dao sve od sebe, vi me otpustate kao kurira i tako urlate
da vas cufu sest blokova dalfe, ni pare. Takva glasina krui
gradom, fa sam diskreditiran, a krdo mofih neprifatelfa slatko se
127
smife."
Prepiska koja traje od 10. prosinca 1900. do 16. veljace 1906., pokazuje
kako se stupica koju je Morgan postavio pretjerano lakovjernom Tesli
polako zatvara. Prisiljen da prihvati cinjenicu kako mu Morgan vise ne
namjerava davati novac za dovrsenje Svjetskog sustava, Tesla pokusava
prodati sav preostali imetak da bi prikupio dovoljno gotovine - bez icije
pomoci. Kolao je cak i oglas u kojem ljudima nudi usluge davanja svojih
inzenjerskih savjeta. Izgledao je vrlo impresivno za jedan oglas: otisnut
na pergamentu, izdan u hotelu WaldorI Astoria, i rastegnut na cetiri
stranice.
Prva stranica sadrzavala je Teslinu osobnu ponudu, koja je zapocinjala
latinskom Irazom "Nihil in Sacculo quod non fuerit Capite" (U novcaniku
je samo ono sto je prije bilo u glavi). U maniIestu je bila slika tornja
WardencliII ispod koje pise "Prijenos snage bez vodica", a uz rubove
prednje stranice rukom napisan okvir sacinjen od povezanih rijeci:
Deset milifuna konfskih snaga faka aktivnost elektricne
oscilacife - oscilirafuca visokofrekventna :avofnica -
konfiguracifa ugodenih strufnih krugova - kontrola industrifske
automati:acife na dalfinu - prifenos i umnoavanfe poruka -
umfetna manipulacifa industrifskim rashladnim uredafima -
transformatori :a pofacavanfe napona i wattmetri - sinkroni
motori.
Ispod Teslinog kicenog potpisa nalazi se slika njegovih ruku koja drzi
sjenograI, ispod koje pise: "Sagorijevanje atmosIerskog dusika visokom
Irekvencijom oslobada dvanaest milijuna volti"
Taj dokument je ocajnicki pokusaj cetrdesetosmogodisnjeg Tesle da
vrati samopostovanje i zadobije ugled u javnosti. U njemu nabraja sva
devedeset i tri patenta prijavljena na njegovo ime. Prva stranica pokazuje
njegov san buducnosti; na zadnjoj je slika njegovog stvarnog postignuca
na Niagarinim slapovima.
Tesla sebi vise nije mogao dozvoliti takav luksuz da moze reci, "Necu se
zamarati s takvim sitnicama, moram raditi na vaznijim zamislima." Sada
je bio prisiljen industriji elektriciteta reci slijedece:
"Zelim oglasiti da pruam profesionalne usluge u svofstvu
elektricara i inenfera kofi dafe savfete ve:ane u: komercifalno
128
uvodenfe mofih i:uma... Obavlfam eksperimentalno ispitivanfe i
usavrsavanfe svofih :amisli, metoda i naprava, smislfam nova
korisna pomagala te - narocito isticem - pravim nacrte i
konstrukcife strofeva pomocu kofih postiete elfeni re:ultat.
Svaki :adatak kofi mi postavite i kofeg se prihvatim bit ce
obavlfen savfesno i u potpunosti."
Osim sto ju je dao na uvid mogucim klijentima, Tesla je ovu ponudu
objavio u izdanju magazina Electrical World and Engineer za veljacu
1904. Ne treba se cuditi sto je u to vrijeme pisao Morganu da podnosi
Jobove muke pokusavajuci ocuvati svoju viziju buducnosti, no njegovim
mukama jos nije dosao kraj. Zbog Morganove javno iskazane nevoljkosti
da ga podrzi, Teslin oglas pobudio je vrlo malo interesa. Jos se jednom
obratio Morganu, ovog puta prijedlogom da ga oslobodi svih obaveza i da
mu vrati prava na patente kako bi ih mogao iskoristiti i vratiti Morganu
njegovih 150.000 dolara. Morgan je odgovorio da je dogovor - dogovor;
on je ispunio svoj dio pogodbe, i red je na Tesli da i on ispuni svoj. Tesla
je napokon jasno vidio u kakvom se polozaju nalazi pa je, 19. prosinca
1904., poslao Morganu pismo puno ljutnje:
"Ji tvrdite da ste postovali nas ugovor. Ja mislim da niste. Kad
smo ula:ili u pregovore, ponudio sam prava na patente, mofu
inenfersku i elektricarsku strucnost i svofe dobre namfere. Ji ste
trebali osigurati novac, strucnost u vodenfu poslova i poka:ati
dobre namfere. }a sam Jama predao patentna prava, a ona su
deset puta vrednifa od vasih ulaganfa... Pokopali ste me."
U veljaci 1905., Tesla je uputio J. P. Morganu svoj zadnji prijedlog sa
sugestijom da Morgan razmijeni svoja prava na patente za jednu trecinu
dionica u novoj kompaniji koju Tesla namjerava osnovati. Ovaj je
odgovorio da ce sa zadovoljstvom ulagati u novu kompaniju, pod uvjetom
da investicije budu sigurne, ali kako nema namjeru odustati od prava na
kontrolu nad "bezicnim" patentima. Tada je pokopan Teslin san o
besplatnoj bezicnoj energiji, ubila ga je Morganova prepredenost. Vise
nije predstavljao opasnost sustavu izmjenicne struje, koji je bio glavni
oslonac sve uspjesnijoj elektroindustriji.
Tesla nije nikad otvoreno govorio o nacinu na koji se Morgan ponasao
prema njemu, pa se dubina njegovog razocaranja moze nazrijeti samo
kroz pisma. U javnosti je zadrzao dostojanstven stav, i jos uvijek je,
129
premda ga je Morgan doslovno unistio, znao naci snage da kaze nesto
lijepo o tome covjeku. Kad se, kao sedamdesetogodisnjak prisjetio
Morgana u jednom intervjuu, nakon sto mu je vremenski odmak
omogucio da bolje sagleda tadasnju situaciju, rekao je:
"Na ra:nim mfestima cuo sam mislfenfa da se gospodin J.
Pierpont Morgan nife :animao :a mene :bog poslovnih interesa,
vec radi onog svog sirokog duha kofi ga fe tferao da pomae i
mnogim drugim istraivacima, u sto ne vferufem. No, on fe u
potpunosti ispunio svofe velikodusno obecanfe i ne bi bilo
ra:umno ocekivati od nfega da ucini ista vise. On fe fako cifenio
mofa dostignuca i pruio doka:e svofe potpune vfere u mofu
sposobnost da do krafa postignem ono sto sam naumio.
Nisam sklon pruiti :adovolfstvo nekim uskogrudnim i
lfubomornim pofedincima kofi ele omalovaiti mofe napore. Ti
lfudi meni ne predstavlfafu nista vise od mikroba neke opake
bolesti. Mof profekt onemogucili su prirodni :akoni. Svifet nife
bio spreman :a nfega. Bio fe toliko ispred svoga vremena, no, ti
ce isti :akoni prevladati, i na koncu ga pretvoriti u trifumfalni
uspfeh."
Medutim, citajuci izmedu redaka, mozemo vidjeti njegovu gorcinu koja
jos ni tada nije isceznula.
Svjetski sustav bio je dobar ali neprihvacen projekt i, u dobi od pedeset
godina, Tesla se ponovo nasao u kozi siromasnog useljenika koji se
prehranjuje samo pomocu svoje snalazljivosti.
12. Turbina, NobeIova nagrada i
Edisonova medaIja
"Krivo sam procifenio Teslu. Mislim da smo ga svi mi krivo procifenili.
Smatrali smo ga :anesenfakom i vi:ionarom.
Istina da fe sanfao, ali su se ti snovi i ostvarivali, imao fe
vi:ife ali to su bile vi:ife moguce, a ne
i:mastane buducnosti.
Charles A. Terry, u govoru povodom urucivanja
Edisonove medalje Tesli, 1917. godine
Pedeset godina nije idealna dob za nove pocetke na potpuno novom
podrucju, no, Tesla nije imao drugog izlaza. Ponovo je ostao bez novca; J.
P. Morgan kontrolirao je sve njegove "bezicne" patente, a Westinghouse
sva ulaganja u energiju izmjenicne struje koja se prenosi vodicima. Sve
sto je Tesli preostalo bile su njegove biljeske s "presmionim"
predvidanjima buducnosti koje nije mogao nikome ponuditi. Spisateljski
dio njegove licnosti neprekidno je narusavao njegov ugled inzenjera, a
nakon sto je Morgan stavio pod kljuc njegov Svjetski sustav, Tesla je
izgubio svaku Iinancijsku vjerodostojnost.
Na svoj pedeseti rodendan, Tesla je sjedio sam u restoranu Delmonaco
razmisljajuci o neizvjesnoj buducnosti. Jos kao mladic, odbacio je obicaj
slavljenja rodendana, tvrdeci da zbog tog sto je roden na zadnji otkucaj
sata u ponoc, izmedu dva dana, nema rodendan. Njegov pedeseti
rodendan i tako nije donio nista vrijedno slavlja.
S pedeset se obicno prisjecamo proslosti, i pitam se je li se Tesla u
takvom raspolozenju prisjecao svog djetinjstva dok je cekao da stigne
vecera? Mozda je razmisljao o vremenu kad je bio glavni lovac na zabe, o
vremenu prije jednog ruznog iskustva koje ga je natjeralo da prestane
hvatati ptice. Njegova metoda lova bila je jednostavna. Otisavsi u sumu,
sakrio bi se iza grma, oponasao glasanje vrane i tako nastavio dok god
vrana ne bi dosla blizu. Potom bi, bacivsi nesto da preplasi pticu, skocio
na nju prije nego bi ona uspjela izletjeti iz niskog raslinja. Ulovio je
mnostvo ptica na taj nacin i mislio kako je njegova metoda savrsena.
Jedan dan uspio je uhvatiti dvije ptice te je, drzeci ih za noge, nosio svoj
131
ulov kuci. Ulovljene vrane su, za nevolju, pocele tako grozno graktati da
su privukle veliko jato ostalih vrana koje su se okupile spremne za napad.
U prvi cas Teslu je to zabavljalo ali je, dobivsi prvi udarac u glavu zbog
kojeg se srusio, shvatio da to vise nije smijesno. Jato ga je napalo tako
silovito da je morao pustiti one dvije ulovljene ptice i sakriti se u spilju
dok se spasitelji vrana nisu razletjeli.
Na svoj pedeseti rodendan trebao je istu takvu spilju u koju bi se mogao
sakriti - ovog puta od krda protivnika koji su jedva cekali priliku da ga
uniste.
Njegova licnost bila je uzrokom mnogih problema: nije ga zanimao
novac; njegovo djetinje nezdravo povjerenje u autoritete nije se moglo
poljuljati ni onda kad su takvi otvoreno djelovali protiv njega; ponos mu
nikad nije dopustao da prizna kako se nesto ne moze uraditi; manjak
novca prisilio ga je da se upusti u pisanje o svojim vizijama, sto se moglo
iskoristiti u senzacionalistickom smislu i upotrijebiti za propagandisticke
akcije svih vrsta. Te Tesline clanke lako su mogli drugi pisci navoditi kao
izvor svojih nevjerojatnih teorija, ili uzeti kao predmet ismijavanja. Bez
obzira na motive takvih clanaka izdavaci su ih tiskali, ali
senzacionalisticki napisi poceli su Tesli stetiti, i izolirati ga od glavnih
tokova i svijeta inzenjera.
Izdavanje clanka "Problem povecavanja energije covjecanstva", zbog
kojeg je dosao na los glas i koji je potpomogao katastroIalnom ishodu
poslovne avanture s J. P. Morganom, upotrijebilo se za dokaz njegove
nepouzdanosti, i otad nadalje sve njegove tvrdnje prihvacale su se s
rezervom. O cemu god da je govorio, izazvao bi istu reakciju: "To je
samo stari Tesla koji opet nesto nabraja!"
Unatoc tome, kako je stario, postajao je sve plodniji pisac. Zasto? Imao
je vise slobodnog vremena, posao inzenjera tesko se nalazio, a trebao je
novac za zivot. Medutim, nije samo potreba za prezivljavanjem tjerala
Teslu da se bavi pisanjem. Njegov oglas kojim je ponudio inzenjerske
usluge nije polucio uspjeh i ostavio je Teslu u uvjerenju da ga svijet ne
cijeni i ne razumije. Dok su mu roditelji bili zivi, uvijek je osjecao da ga
oni dovoljno ne cijene, no sada se taj osjecaj odnosio na cijeli svijet.
Oglas je bio pokusaj da dokaze kako je cijenjeni izumitelj i pouzdan
inzenjer i osjecaj nemoci, pri pokusaju da pridobije nekog novog mecenu
ili ponovo vrati nekog od ljudi koji su ga prije podrzavali, zacijelo ga je
jako tistao. Samo jako povrijeden covjek moze svoje vlastite patnje
usporediti s patnjama Joba. Job se osjecao napustenim od Boga; Nikola je
osjecao da ga je cijeli svijet napustio. Nastavio je pisati da se dokaze tome
132
bescutnom svijetu.
Kako se nikad nije zenio, nije imao priliku iskusiti dusevni uzitak
ljubavi i prihvacanja zbog onog sto jest, a ne zbog onog sto je postigao.
Kakav-takav osjecaj vlastite vrijednosti koji je stekao bio je posljedica
njegova rada i poslovnih veza, ali i tu je imao malo prijatelja, i to
iskljucivo muskih, a ni s njima nije bio osobito blizak. Samuel Clemens
(Mark Twain) bio je mozda najblize onome sto podrazumijevamo pod
bliskim prijateljem, ali i to je prijateljstvo nastalo zbog njegovog
idealiziranja poznatog pisca, i pretpostavljam da je ono mnogo vise
znacilo Tesli, nego Clemensu. Tesla je u Clemensu vidio jos jednu
ocinsku Iiguru; a cinjenica da je Clemens poceo vrlo neuvijeno izrazavati
svoja misljenja prije smrti 1910., mozda je i Teslu potaknula na slicno
ponasanje. Razlika je medu njima, medutim, bila u tome sto je Clemens
mogao sebi dozvoliti direktan nastup jer kao pisac nije bio ovisan o
ulaganjima kapitala ili Iinancijerima. Tesla je, naprotiv, mogao nastaviti
istrazivanja samo ako su mu Iinancijeri vjerovali; osim toga poslovni
investitori iskrenost ne smatraju vrlinom.
Teslu su izgleda privlacili pisci, jer je nakon Clemensove smrti prijatelja
nasao u osobi Roberta Johnsona, izdavaca koji je prvi objavio njegov
"neobuzdani" clanak "Problem povecavanja energije covjecanstva"
Godine 1905., Tesla je zadnji put pokusao u tisku braniti svoj Svjetski
sustav. Napisao je preopsiran, kompliciran clanak pod nazivom "Prijenos
elektricne energije bez vodica, nacin da se dode do mira" (zasigurno mu
je Electrical World and Engineer placao po rijeci jer je clanak vrlo dug i
nepovezan, a Nikola je bio tako kratak s novcem). Clanak je, kao sto ovaj
uvodni odlomak pokazuje, bilo tesko razumjeti:
"Ako pretpostavimo da fe SJEOPCI MIR moguce ostvariti u
punom smislu tih rifeci, ne trebafu proci vfekovi da se on stvori,
koliko god :vucalo logicno kako to ipak mora dugo trafati,
sudeci po i:nimno sporom ra:vofu svih velikih reformatorskih
idefa proslosti. Covfek, kao masa u pokretu, neodvofiv fe od
inertnosti i dugog trafanfa kofi se favlfafu u manifestacifama
nfegovoga ivota, ali ta cinfenica ne proi:la:i i: toga sto se bilo
kofa prola:na fa:a, ili bilo kofe trafno stanfe nase eg:istencife
mora neminovno doseci putem stalaktitskog ra:vofnog procesa."
Tesla je dalje nastavio obrazlagati prirodu mira, diskutirati o stvarima
vezanim uz komunikacije, kratko Ilertovati s idejom uvodenja jednog
133
univerzalnog jezika, spominjati kako se udaljenost moze savladati
poboljsanim nacinom prijevoza, pricati o nedovoljnom iskoristavanju
svojstava elektriciteta, i isticati koliko je vazno imati jeItini nacin
prijenosa snage. Upotreba Iraza poput, "Izveo sam tako velicanstven
eksperiment tog nezaboravnog dana da mi je mracni bog groma milostivo
pokazao svoj beskrajni laboratorij koji je odzvanjao i ostavljao me
nijemog od strahopostovanja" mozda je i privukla pobornike okultnog, ali
nije ucinila nista da mu spasi ugled racionalnog inzenjera.
Citajuci ovaj clanak i imajuci na umu situaciju u kojoj se Tesla nasao,
stjece se dojam da je ovo izljev jada covjeka koji je dosao do ruba, i koji
poduzima posljednji ocajnicki pokusaj da se dokaze, jer vidi kako mu se
san rasplinjuje. Zasto bi inace zavrsio ovaj napis rijecima:
"Ovo nife san, to fe fednostavan pothvat elektrotehnicke
:nanosti, samo fe svifet koristolfubiv, slifep, malodusan,
sumnficav' Lfudski rod nife dovolfno napredan da prepusti
vodstvo gorlfivom istraivackom duhu i:umitelfa. Ali, tko :na?
Moda fe bolfe da se - u ovakvom svifetu u kakvom mi ivimo -
umfesto da im se revolucionarna idefa ili i:um hvale i da im se
plfesce, s nfima postupa lose i da ih se koci u :acetku :bog
nedostatka novca, sebicnih interesa, pedanterife, gluposti i
ne:nanfa, da ih se napada i onemogucufe, da morafu prola:iti
kro: gorka iskusenfa i poteskoce, kro: nemilosrdnu borbu :a
komercifalni opstanak. I: toga se rodila nasa rasvfeta. Na isti fe
nacin sve sto fe bilo veliko u proslosti bilo i:vrgavano ruglu,
proklinfano, osporavano, potiskivano, da bi i: bitke i:aslo fos
face i velebnife."
Ovaj clanak je izvanredan primjer iz kog vidimo kako su izdavaci
koristili Teslino ime samo da bi bolje prodali casopise. Izdavac mu nije
napravio nikakvu uslugu time sto je prihvatio ovu ne bas citku vjezbu
samoopravdavanja, a jedini motiv objave napisa mogao je biti taj sto je
Teslino ime na naslovnici prodalo vise primjeraka. U svakom slucaju,
clanak je samo dodao dokaze Teslinoj rastucoj reputaciji neprilagodenog i
nepouzdanog covjeka, a on sam, svakako nije izasao "kao pobjednik iz
ove bitke". Morgan je, procitavsi ovo, zacijelo potvrdio svoj stav da je
bilo opravdano skrenuti s kolosijeka ovog briljantnog ali nepouzdanog
ludaka prije nego sto im bezicno poslana struja ne pocne zujati oko usiju.
Clanak je, isto tako, otvorio neke stare rane kad se ponovo oglasio
134
Edison. U intervjuu za New York World, Edison je komentirao kako on
ne vjeruje da Tesla sada moze omoguciti razgovor s nekim na drugom
kraju svijeta, ali da misli kako ce Marconi, prije ili kasnije, usavrsiti svoj
sustav. Cijeli svijet elektrotehnike okrenuo se protiv Tesle i odbacio ga.
Vrane su se opet sjatile da bi ga napale, ali njemu ce kroz pecinu u kojoj
se sklonio, ovog puta teci potok.
Teslu je opcinjavala voda jos od onda kad je kao dijete prvi put osjetio
njenu snagu. Nikad nije zaboravio onu skoro Iatalnu nezgodu kad je
umalo odnesen preko ruba brane snagom rijecnog toka, i zato je nastavio
eksperimentirati s tim tokom cak i u vrijeme dok je radio na bezicnom
prijenosu energije. Istina, opet je skoro nastradao kad se cilindar od
lijevanog zeljeza kojeg je upotrebljavao za tlacenje vode rasprsnuo, a
komadic letece krhotine okrznuo njegovu glavu. Prezivio je, ali je
rasprsnuti cilindar napravio poprilicnu stetu na laboratoriju u
WardencliIIu.
Sjetio se da je kao djecak gradio mala mlinska kola koja su mu bila
zabavne igracke, da je napravio jedno koje je posebno dobro
Iunkcioniralo. Nacinio je plosnat drveni kotac; prerezao je poprecno
drveni trupac i oblikovao ga u krug. Kroz sredinu je stavio osovinu i
objesio ga iznad potoka. Kolo se vrtjelo gonjeno snagom vode i radilo
mjesecima bez zaustavljanja. Razmisljajuci o tom jednostavnom
djecackom pokusu, Tesla se prisjetio da je voda koja je tekla preko
plosnatog kola ipak pokretala kolo, da korpe i lopatice koji se koriste na
mlinskom ili vodenom kolu uopce nisu potrebni. Ovdje je uocio priliku da
se preusmjeri na novo podrucje; para se koristila u vecini proizvodnih
procesa, a parni strojevi imali su cilindre koji su se gibali naprijed-nazad,
razbacujuci energiju; turbina bez lopatica, naprotiv, bila bi ucinkovitija.
Tako se Tesla odlucio na konstrukciju jedne takve turbine, i nagovorio
svoga novog poznanika, bogatog proizvodaca raIiniranog secera, da mu
posudi novac te krenuo s poslom.
Prva turbina bila je sklop vrlo tankih diskova promjera otprilike 6 inca
(15 cm) koji su se vrtjeli u uskom kucistu s razmaknicama izmedu
rotirajucih diskova. Paru koja prolazi kroz kuciste usporava trenje s
diskovima. To trenje uzrokuje okretanje diskova, koji se okrecu sve brze i
brze, sve dok se trenje ne svede na minimum. Prva turbina dobro je
Iunkcionirala, no, tako se brzo okretala da su se diskovi rotora deIormirali
od brzine rotacije pa je morao povecati kuciste za inc (2,54 cm) na svakih
trideset sekundi rada, da omoguci ekspanziju.
Kod brzine od 35.000 okretaja u minuti, Tesla je trebao pazljivo
135
izbalansirati rotor kako bi izbjegao mogucnost da se ovaj raspadne od
tresnje. Djecacka zamisao bila je odista djelotvorna.
U iduce cetiri godine Tesla je napravio turbinu promjera 12 inca (30
cm), koja je razvijala 100 konjskih snaga. Nagovorio je kompaniju
General Electric da mu dozvole isprobati njezin rad u jednoj od njujorskih
elektrana, stanici Waterson, koja je prije radila na istosmjernu struju, a
sada se koristila kao elektrana s izmjenicnom strujom Teslinih generatora.
Vrijednost publiciteta koji ce biti stvoren Teslinim isprobavanjem
revolucionarne nove parne turbine u njihovim pogonima, spojena s
mogucnoscu da je on ipak stvorio korisno novo sredstvo kojim ce sniziti
troskove proizvodnje struje, potakla je GE da mu dopusti pokus.
Provedba tog pokusa nije tekla glatko. Tesla, prava nocna ptica, stekao
je naviku sve kasnijeg ustajanja po danu i rada do dugo u noc. Ocito je
zamijenio dan za noc. Dok je samo radio u svom vlastitom laboratoriju na
Broadwayu to nije predstavljalo problem, ali je on sad imao posla u GE-u.
Stanica za proizvodnju struje njujorske elektrane bila je najvise
opterecena u razdoblju izmedu kasnog poslijepodneva, veceri i ponoci,
dok je potrosnja bila manja danju, i zato su jutarnji sati bili mnogo
povoljniji termin za Tesline probe. Ali zbog istog pomanjkanja vjestine
snalazenja u osobnim kontaktima koje je pokazivao cijeli zivot, Tesla je
inzistirao da dode u pet poslijepodne i ostane do ponoci.
Na njegovu odluku da ne radi ujutro nije utjecao niti jedan zahtjev
upucen od osoblja stanice, pa je svima odlanulo kad je konacno zavrsio s
pokusima.
Napravio je dvije turbine promjera 18 inca (45 cm) i proveo na njima
neobican test stvaranja opterecenja u suprotnim smjerovima. Dvije
turbine jacine 200 konjskih snaga povezao je s osovinom koja je mjerila
okretaje i podesio ih da se vrte u suprotnim smjerovima. Osovina je
mirovala, ali je mjerac spojen na nju pokazivao koliki napor materijala
proizvode sile koje djeluju u suprotnim smjerovima. Nikola i ostali
promatraci imali su srece sto se osovina pokazala dovoljno cvrstom, jer
da je pukla, posljedice bi bile spektakularne i kobne.
Neki od radnika u elektrani koji su promatrali eksperiment nisu shvatili
da dvije turbine moraju mirovati tijekom eksperimenta i rekli su ostalim
kolegama da su one potpun promasaj. Te price nisu pomogle Tesli da
ponovo vrati ugled. Posto je vec dotad potrosio sav novac, trebao je
partnera iz industrije. Allis Chambers oI Milwauki bili su proizvodaci
konvencionalnih turbina, pa je Tesla otisao ponuditi svoje ideje toj
kompaniji.
136
No, umjesto da pokaze izvjesnu dozu takta prema inzenjerskom osoblju
Allis Chambersa i najprije njih upita za misljenje, upotrijebio je svoj
prijasnji ugled i ugovorio prijem kod predsjednika kompanije, te uvjerio
tog covjeka da je njegova turbina dar s neba za njihovu kompaniju. Ovo
ignoriranje inzenjerskog dijela osoblja, nije mu priskrbilo njihovu
naklonost, i nije pripomoglo povoljnom prijemu njegovih novih ideja. Iz
tog su se razloga ocjene njegovih "kolega", nakon sto su ugradene i
testirane dvije parne turbine, svodile na ostru kritiku koja je isticala da se
diskovi prilikom normalnog rada deIormiraju te da Tesla ima cudan nacin
rada jer ne koristi inzenjerske nacrte. Izvjestaj koji su dali upravi glasio
je:
"Kad su fedinice rastavlfene, vidfelo se kako su diskovi
deformirani do tog stupnfa da fe nase mislfenfe kako oni
definitivno ne bi valfali nakon sto bi turbina radila i:vfesno
vrifeme. Plinska turbina nife konstruirana stoga sto kompanifa
nife bila u mogucnosti od gospodina Tesle dobiti dovolfno
informacifa, cak ni onih o priblinof :amisli nacrta."
Teslina reakcija na to ponovo je pokazala kako nije sposoban odrzati
dobre meduljudske odnose - napustio je taj posao uz komentar, "Svefedno
ne bi napravili turbine kakve fa elim". To je bio kraj njegovim
pokusajima da stvori karijeru konstrukcijom turbina. Njegov nacrt je,
medutim imao u osnovi zdrave temelje i danas se njegove ideje koriste pri
izradi modernih plinskih turbina.
Teslin nezreli poriv da ugada autoritetima dosao je do izrazaja kad je
New York Times tiskao clanak s laznom glasinom kako Edison i Tesla
trebaju podijeliti Nobelovu nagradu za Iiziku. Obojica su intervjuirani.
Edison je jednostavno izjavio kako o tome ne zna nista i kako ne zeli dati
nikakav komentar. Tesla je dao kompletnu izjavu, na kraju zakljucivsi
kako je svijet napokon prepoznao vrijednost njegovog otkrica prijenosa
elektricne energije bez vodica. Zagrijan za tu temu, dodao je:
"Moemo rasvifetliti nebo i ra:biti tamu oceana' Moemo
povuci ogromne kolicine vode i: oceana i upotrifebit fe :a
natapanfe' Moemo naciniti tlo plodnim i upotrifebiti energifu
sunca' U iducih tisucu godina bit ce mnogo dobitnika Nobelove
nagrade. Ali, fa sam taf kofi u tehnickof literaturi ima vise od
cetiri tuceta i:uma pod svofim imenom'"
137
Zacijelo se osjecao vrlo glupo kad je na koncu nagrada otisla WH & WL
Braggu. Edison koji je dobro znao kako laureate osobno obavjestavaju da
im je dodijeljena Nobelova nagrada prije nego za to dozna tisak, bio je
dovoljno mudar da ne daje izjave.
Tesla je konacno dosao do priznanja 1917., kad mu je dodijeljena
Edisonova nagrada Americkog instituta za elektrotehniku, sto je bila
svojevrsna ironija - dvosjekli mac. Edisonova medalja je redovna
nagrada, koju je uvela grupa Edisonovih obozavatelja da se obiljeze
dostignuca u znanosti o elektricitetu. Izvorni uvjeti dodjele ukljucivali su
kandidate, studente elektrotehnike u Sjedinjenim Americkim Drzavama i
Kanadi koji su imali najbolji diplomski rad. Buduci da u cetiri godine
nitko nije konkurirao za nju, promijenili su uvjete, tako da se mogla
dodijeliti bilo kojem zivucem stanovniku SAD-a, stanovnicima njemu
pripadajucih teritorija ili Kanade za vazno otkrice na polju elektrotehnike.
Prvih sest nagrada dobili su Elihu Thompson, Frank J. Sprague, George
Westinghouse, William Stanley, Charles F. Brush i Alexander Graham
Bell. Godine 1917., komitet je odlucio da nagradu dodijeli Nikoli Tesli.
Svecanost dodjele bila je odrzana u zgradi udruzenja elektroinzenjera u
gradu New Yorku u petak 18. svibnja. Predsjednik udruzenja, gospodin
W. W. Rice Jr. otvorio je sastanak u 8.30 uvecer. Voden je kompletan
zapisnik, u kojem su bili i govor o Teslinim zaslugama i njegov odgovor
na to. Brojne legende stvorene su o toj nagradi. Neki pisci kazu da Tesla
nije prisustvovao svecanosti jer nije htio da ga se bilo kako povezuje s
Edisonom; drugi tvrde da je skup napustio ranije da bi otisao u park
hraniti golubove. Zapisnik Americkog instituta elektroinzenjera, naprotiv,
pokazuje da je prisustvovao cijelom sastanku i da je njegov uzvratni
govor, povodom ukazane casti, bio srdacan i veoma dug.
Te veceri, prema zapisniku, dr Kennelly, predsjedavajuci Komiteta za
dodjelu Edisonove nagrade, objasnio je znacaj Edisonove medalje, onda
je predsjednik Rice pozvao gospodina Charlesa A. Terryja, da kaze
nekoliko rijeci o ranim naporima i radu gospodina Tesle. "Smatram jako
znakovitom cinjenicu sto gospodin Tesla prima sedmu medalju - po
mnogim racunicama najbolje je biti sedmi", rekao je Charles Terry. Onda
je nastavio o tome kako su ljudi s vizijom i inteligencijom otkrili stvari od
velike vaznosti za pripadnike njihovog roda, i nabrajao velikane proslosti,
poimence Mikelandela, Galilea, Sir Christophera Wrena, Livingstonea,
Newtona, Franklina, Westinghousea, i naravno, Edisona.
Gospodin Terry koji je ocito bio brbljav covjek, nastavio je: "Premda
elfa :a nagradom moe, i s pravom treba, postofati kao dodatni poticaf
138
ostvarenfu takvih pothvata, glavna snaga kofa takve lfude tfera na
neprekidni rad i osobne rtve fest imperativ "moram" kofi dola:i i:
nfihove duse. Potreba nasih velikana :a pri:nanfem bolfe se :adovolfava
svifescu da su postigli cilf i :ahvalom kofu im upucufu nfihovi blinfi,
nego materifalnim nagradama, osim kad im ovo poslfednfe slui kao
pomoc u ostvarivanfu nfihovih :adataka."
Zatim je primijetio kako dobri inzenjeri nisu zavidni ljudima koji su
postigli velike stvari, nego su zahvalni i sretni sto mogu biti svjedocima
takvih dostignuca - upravo onako kako su svi prisutni clanovi presretni
sto mogu odati pocast gospodinu Tesli, onom istom Tesli koji je prije
dvadeset devet godina stao pred njih urucivsi im svoj opis izuma
transIormatora i motora na izmjenicnu struju.
Sazimajuci Teslina dostignuca, izjavio je da: "fe Teslinom genifu
svofstveno krotiti neukrotive, neobu:dane i stoga suprotstavlfafuce
elemente prirode i lfudskih vfestina te ih :au:dati kako bi mogli pokretati
lfudske strofeve", i hvalio Teslinu imaginaciju, radisnost, ustrajnost i
brojne uspjehe. Okrenuvsi se prema Tesli, zavrsio je svoj govor rijecima:
"Nife moguce u ovom kratkom osvrtu dotaknuti se svih podrucfa
aktivnosti u kofima se okusao gospodin Tesla, pa se moramo :adovolfiti
ovakvim nedostatnim predstavlfanfem karakteristicnih doka:a
:apanfufuceg genifa ovoga covfeka, kofega imamo cast docekati s
dobrodoslicom kao gradanina nase :emlfe - :emlfe kofu fe on prife
dvadeset devet godina prihvatio kao svofu domovinu."
Konacno, pruzivsi ruku da sluzbeno predstavi Teslu uzvanicima i cestita
mu, dodao je: "Gospodine Tesla, :aista cemo uasno pogrifesiti ako ne
budemo nafsrdacnife cifenili vas rad, rad :a kofega :namo da fe
koristan."
Pljesak se prolomio dvoranom i Tesla je dostojanstveno, sa skromnim
smijeskom, prihvatio ovu pocast koju su mu ukazali clanovi Instituta.
Predsjednik je tada zamolio gospodina B. A. Behrenda da se obrati
nazocnima:
"Gospodine predsfedavafuci Americkog instituta
elektroinenfera. uvaeni clanovi, dame i gospodo. Neobicnim
stfecafem okolnosti, prife tocno dvadeset devet godina, istog
dana i sata, ispred ovog Instituta stafao fe gospodin Nikola
Tesla."
Ponovio je pricu o Teslinoj karijeri i raznjezio se izricuci pohvale:
139
"Svaka stvar ima svofe vrifeme. Suvisno fe ka:ati, kad bismo
morali u:eti i maknuti i: naseg svifeta industrife re:ultate Teslina
rada, kotaci industrife prestali bi se vrtfeti, nasi elektricni
automobili i vlakovi :austavili bi se, nasi gradovi utonuli u mrak,
a nasi mlinovi :amrli i utihnuli. Da, toliko fe sveobuhvatno to
dfelo, da fe postalo osnova i potka industrife."
Onda je presao na dugacko obrazlaganje tehnickih detalja Teslina opusa,
i nije mogao odoljeti a da ne istakne svoju vlastitu ulogu u njegovom
impresivnom razvoju.
Tesla je, u meduvremenu, istinski uzivao. Konacno je, u dobi od
sezdeset, nakon deset godina muke i izrugivanja, dobio priznanje koje
zasluzuje. Zaista treba uzivati u trenucima poput ovih cijelim svojim
bicem.
"Molimo", rekao je Behrend, "gospodina Teslu da prihvati ovu medalfu.
Ne cinimo to :bog pukog nagradivanfa nfegovih i:u:etnih kvaliteta, ili
ocuvanfa tradicife, fer dok god se lfudi kod nas budu bavili industrifom,
nfegov rad bit ce u svacifof predodbi utfelovlfenfe umifeca, i ne postofi
opasnost da cemo fednom :aboraviti Teslino ime, isto kao ni Faradavevo
ili Edisonovo."
Kad je rijec o ovoj zadnjoj tvrdnji, pokazalo se da Behrend nije bio u
pravu. Kao sto sad znamo, Teslino ime potpuno su zaboravili svi, osim
ljudi koji se bave elektrotehnikom.
"Doivfeli ste da moete vidfeti pri:nanfe dfelovanfu vasega genifa,"
Behrend fe nastavio. "Sto covfek moe poelfeti vise od toga? Glasno nam
:voni parafra:a Popeovih stihova o Newtonu. "Priroda spava, a :akon
nfen lei u mraku sapet". Bog rece,"Neka bude Tesla, i svfetlost u hipu
obasfa svifet."
Behrend je sjeo nakon burnog aplauza u kojem je Tesla, opet, beskrajno
uzivao. Upravo je proslo deset sati kad se predsjednik ustao i obratio mu
se:
"Lako fe, smatram, inenferima i :nanstvenicima u:eti :dravo
:a gotovo stvari kofe su otkrica proslosti. Kad sfednemo pod
stablo fabuke i promatramo kako otpadafu fabuke, to drimo
prirodnim fenomenom, fasni su nam :akoni gravitacife, ali Sir
Isaaca Newtona fe, mnogo godina prife, ovaf fenomen kofi fe
nama danas tako fednostavan, potaknuo na cin kreativne
imaginacife kofa fe be: premca."
140
Onda je nastavio s jos jednim pregledom Teslinog rada, ovaj put
skrenuvsi prisutnima pozornost na gradnju Elektrane na Niagarinim
slapovima, i usporedio Teslu s Faradayem. Zavrsio je ovako:
"Gospodine Tesla, danas ste mogli cuti mnogo pohvala
upucenih Jama, ali one nisu samo buketi baceni samo :ato da bi
ulfepsali proslavu - one su Jam i:recene u: istinsko uvaavanfe
elektrotehnicarske profesife, te Jam urucufemo ovu medalfu kao
doka: tog uvaavanfa, visoko cifeneci sve sto ste ucinili :a nas, i
iskreno se nadafuci da cete i u buducnosti nastaviti davati svof
doprinos nasof struci."
Kad je ovaj sjeo popracen velikim pljeskom, prisutni su ocekivali
zavrsetak svecanosti jer je, tradicionalno, govor dobitnika medalje bio
kratak, ali Tesla, koji je uzivao u svom trenutku slave, ustao je i poceo:
"Gospodine predsfednice, darne i gospodo, elim vam od srca
:ahvaliti na vasim i:ra:ima uvaavanfa i simpatife. Ne
:avaravam se ustvari, cega ste :acifelo svi svfesni, uvelike
pretferanim pohvalama mofim skromnim ostvarenfima kofe su
i:rekli govornici. Covfek u ovakvof situacifi ne treba biti ni
ravnodusan niti odvec samouvferen, i u tom smislu pri:nat cu da
se do i:vfesne mfere meni mogu pripisati :asluge :a otvaranfe
nekih novih putova, no :amisli kofe sam ra:vifao trifumfirale su
kasnife, sile i elementi bili su pobifedeni, a velicina dostignuta,
kro: suradnfu mnogih sposobnih lfudi, od kofih su neki, drago mi
fe ka:ati, prisutni veceras u ovof dvorani, i:umitelfi, inenferi,
crtaci, proi:vodaci i financiferi davali su svof obol sve dok se
nife iskovala, kao sto fe gospodin Behrend rekao, ogromna
revolucifa u prifenosu i transformacifi energife. Dok smo pod
dofmom postignutih re:ultata nastavlfamo dalfe, nadahnuti
nadom i uvferenfem da fe ovo samo pocetak, prethodnica
dalfnfih i fos vecih dostignuca."
Njegova publika ocekivala je zavrsnu rijec zahvale, medutim, Tesla je
tek zapocevsi nastavio potanko opisivati ta buduca znacajnija ostvarenja
koja je prethodno spomenuo, onda je pricao o svojem djetinjstvu, o
dubokoj starosti koju su dozivjeli njegovi stricevi i ujaci, strine i ujne,
141
babe i djedovi (ne obaziruci se na to sto publika i sama pocinje dobivati
sijede od beskonacnih prica!). Opisivao je svoje metode rada, kako voli
koristiti svoju mastu, govorio je o zivotu poslije smrti i o tome kako je
"napisano puno novinskih clanaka u kofima sam bio proglasavan
neuspfesnim covfekom be: osfecafa :a prakticno, i kako su me mnogi
fadni pisci, kofi se bore :a opstanak proglasili vi:ionarom. Takva fe
nepromislfenost i kratkovidnost svifeta."
Usamljen covjek, kakav je bio, uhvativsi publiku koja ga je morala
slusati, a uz to nije bilo nikoga tko bi mu diskretno rekao da sjedne, samo
je govorio i govorio.
Jedan od uvjeta bio je da se Edisonova medalja dodijeli zivoj osobi i
Tesla je, posvetivsi se tome, sada objasnjavao kako on ima sve preduvjete
da dobije medalju jer je, za covjeka njegovih godina, skroz ziv i zdrav.
Onda je nabrajao, vrlo podrobno, svaku djecju nezgodu i bolest koja mu
je ugrozavala zivot; i nema sumnje da su vec neki u publici pozalili sto je
prezivio!
Kritizirao je Edisonove metode rada i dokazivao kako su njegove daleko
bolje, te da bi ih buduci inzenjeri trebali uzeti za uzor. Pricao je kako su
ga studenti psihologije, Iiziologije i drugih struka molili da im objasni
svoju sposobnost predvidanja: "Ji moda mislite da fa imam halucinacife.
To nife kod mene moguce. Halucinacifu stvara bolestan i traumati:iran
mo:ak. Mofa glava fe uvifek bila bistra kao potok, i niceg se nisam bofao.
Hocete li da vam ispricam cega se sfecam u ve:i s tim?" pitao je gospodu
u parketu, koji su stresavsi se, probudeni iz poludrijemeza, samo nemocno
kimnuli u znak potvrde. Onda je, bez ikakva obzira prema prisutnima,
nastavio zbrda-zdola raspredati o tome koja je od njegovih dviju starih
strina bila ruznija; kako je ludak kojeg su zvali Luka trcao po njegovom
rodnom selu i plasio djecu; kako ga je kad je bio mali i lutao poljem gol
ugrizao za trbuh razjareni gusan; kako i sad od tog ima oziljak na trbuhu.
Hvala bogu, nije im isao pokazivati oziljak!
U ocima slusatelja, ovo izlaganje zacijelo je pocelo poprimati nadrealan
karakter kad se prebacio na opisivanje srpskih pogrebnih obicaja. Dotad
su vec oni koji su sjedili pred njim bez sumnje molili Boga da mu
ponestane anegdota prije ponoci. Ali, Tesla koji se nije dao smesti, sada je
poceo opisivati na koji nacin on moze putovati u mislima uz pomoc
mentalne vizualizacije; objasnjavati kako on nema rodendan jer je roden
kad je sat otkucao zadnju sekundu prethodnog dana; kako je njegovo srce
preslo s jedne strane grudi na drugu, na iznenadenje medicinskih
djelatnika; kako je prezivio noc zakljucan u kapeli opsjednutoj duhovima.
142
Zasigurno je sada njegova nestrpljiva publika pomislila da je iscrpio
teme, ali, ne! Evo ga, pocinje s cjelokupnom povijescu svog obrazovanja,
koja je ukljucila i mimiku ciji je cilj bilo opisivanje duljine nogu
njegovog nastavnika Iizike. Onda je, po cetvrti put te veceri, uslijedila
prica o cijeloj njegovoj karijeri, ovoga puta obogacena nepodnosljivim
obiljem osobnih pojedinosti, poput one koja opisuje kako je objasnjavao
pioniru radijske tehnike Iunkcioniranje stojni valovi: "Rekao sam
gospodinu Stoneu. "Jeste li vidfeli mof patent?" On je odgovorio: "Da,
vidio sam ga, ali sam mislio da ste poludfeli." Publika je, bez sumnje bila
na strani gospodina Stonea, ali Tesla je, tvrd na usima kao i uvijek,
nastavio objasnjavati kako je Stonea uvjerio u svoju genijalnost.
Na samom kraju, puni sat nakon sto je uzeo rijec da bi izrekao "kratku"
zahvalu, Tesla je rekao: "Da :aklfucim, gospodo, dola:imo do velikih
re:ultata, ali moramo se pripremiti na stanfe :astofa kofe ce trafati
i:vfesno vrifeme. Gledamo u oci kri:i kakvu fos svifet nife vidio, i, dok se
stanfe ne popravi, nafbolfa stvar kofu moemo napraviti fe smislfanfe
nekog nacina na kofi moemo svladati podmornice, a time se fa trenutno
bavim."
Nakon te zadnje domoljubne napomene, koja se ticala ratnih aktivnosti
usmjerenih protiv njemackih podmornica, sjeo je. Publika ga je pocastila
aplauzom osjetivsi ogromno olaksanje sto je konacno zavrsio. Ali nije jos
sve bilo gotovo! Gospodin AlIred Cowles, odlucivsi ne propustiti svoj
trenutak slave, pokazao je Tesli kopije IotograIija snimljenih u Coloradu
za vrijeme eksperimenta s munjama, i Tesla, ustavsi da mu zahvali, stade
ponovo pricati. Negodovanje publike nije, naravno zabiljezeno u
zapisniku, no, lako ga mozemo zamisliti.
"Naucio sam kako sastaviti pogon kofi ima napon od 100,000.000 volti i
kako vladati nfime tako da bude potpuno siguran." "Ovaf pogon", rekao
je, masuci IotograIijama sada vec potpuno nepazljivoj publici, "bio fe u
Coloradu. Da bi se itko tko se nife bavio takvim eksperimentima tako
dugo kao fa, upustio u taf posao, sigurno bi nastradao."
Zanimljivo, ali on nije nastradao te veceri, premda je nastavio zvrndati o
eksperimentima u Coloradu jos iducih petnaest minuta. Kad je Tesla
ponovno sjeo, predsjednik je brzo skocio: "Ako nemamo vise posla,
smatrafmo ovaf sastanak :avrsenim."
Zapisnik, kojeg je u obliku stenograIskog zapisa vodio sekretar gospodin
Hutchinson, sadrzi vise od 16.000 rijeci. Teslina reputacija
visokostrucnog ali neobuzdanog ekscentrika bila je tom prigodom
deIinitivno ucvrscena.
143
Pogovor
Strogo cuvana tajna prepustena zaboravu
Sirenfe civili:acifa moemo usporediti sa sirenfem poara,
Prvo, iskrica, onda vatra kofa se rasplamsava, te napokon
neobu:dani poar, kofi sve bre i face :ahvaca svifet.
Nikola Tesla
Sve do 1960-ih, svi novopeceni inzenjeri imali su obicaj vjezbati
kretanje s jednom rukom u dzepu. To nisu cinili iz nemarnosti ili zato sto
bi demonstrirali protiv ustroja poduzeca, nego zbog toga sto su ih vec kod
prvih laboratorijskih vjezbi upozorili da to rade, rijecima: "Ako vani
strufni udar prifede preko prsa, ubit ce vas, isti takav udar, pri kofem
strufa prola:i fednom stranom tifela, samo ce vas :drmati."
Zahvaljujuci tom savjetu, inzenjeri elektrotehnike koji zele ostati na
zivotu automatski stavljaju jednu ruku u dzep kad god su blizu otvorenog
izvora struje.
Biljeske Nikole Tesle iz Colorado Springsa kazuju nam da je on bio prvi
inzenjer koji je preporucio tu mjeru zastite na radu i, zbog toga mu mnogi
inzenjeri elektrotehnike duguju zivot. On je izumio i brzinomjer u
automobilu, brojac okretaja motora, radioprijenos, izmjenicnu struju i
turbine bez lopatica.
Kako je moguce da jedan toliko mnogostruko darovit covjek, ciji su
izumi omogucili postojanje nase suvremene civilizacije, bude
zaboravljen? Sva su imena njegovih suvremenika, Edisona, Marconija,
Westinghousea pa cak i J. P. Morgana, postala legende koje i dalje zive,
medutim, Tesla je nepoznat onoj javnosti koja i danas ima od njegova
rada velike koristi.
Znanstvena zajednica ga cijeni, a jedinica mjere za magnetizam dobila je
ime po njemu. Na neki mu je nacin to adekvatan spomenik, buduci da se
nalazi u dvorani velikana poput Volte, Amperea, Gilberta, Henryja,
Hertza, Ohma, Faradaya, tamo je sa svim onim velikim znanstvenicima
po kojima su jedinice za razne pojave u elektromagnetizmu dobile nazive.
Ali, premda mu upuceni ljudi odaju priznanje, ja se ne mogu oteti dojmu
da bi on pozelio i naklonost sirih krugova.
144
Na koncu, kvaliteta naseg suvremenog nacina zivota ovisi o neprekidnoj
opskrbi strujom koju je omogucila njegova vizija. Tocno je, inzenjeri
znaju njegovo ime, naucili su ga u obliku naziva mjerne jedinice za
gustocu magnetskog toka, ali tek nekolicini je poznata prica o covjeku
koji je izumio dvadeseto stoljece, a jos manjem broju ljudi padne na um
koliko mu dugujemo.
Kad sam prvi put cuo za Nikolu Teslu, bio sam djecarac odusevljen
strujom koji je zarko zelio vlastiti radio. Nije me mogao zadovoljiti
obican radio, htio sam svoj vlastiti radioprijemnik AR 88., kakav je prije
koristila vojska, i proveo mnoga subotnja popodneva u potrazi po
ducanima polovnim stvarima u Manchesteru, ne bih li pronasao tu zarko
zeljenu napravu.
Imao sam prijatelje koji su posjedovali vlastiti radioaparat, a ponekad bi
mi i roditelji dopustili koristenje njihovoga velikog radiograma u
dnevnom boravku, ali to mi nije moglo zamijeniti vlastiti prijemnik.
Podesavajuci radiogram sve do dna skale, malo iza Irekvencije na kojoj se
nalazi Radio Luksemburg, mogao sam cuti ljude koji su imali vlastite
radio stanice, kako razgovaraju o tome kako njihovi kratki radio valovi
mogu prijeci nevjerojatne udaljenosti, i kako se hvale cinjenicom da
mogu komunicirati s vrlo udaljenim radiooperaterima. Zelio sam znati
vise o tome - i znatizelja me nagnala da nastavim potragu i po
pristupacnoj cijeni nabavim vlastiti radioprijemnik kratkih valova.
Lutajuci od ducana do ducana, pazljivo cuvajuci svoju malu ustedevinu
u dzepu, detaljno sam pretrazivao hrpu za hrpom odbacenih stvari i
proveo sate i sate promatrajuci sa ceznjom nove prijemnike za koje nisam
imao novca. Dan je vec odmakao kad sam, nakon jos jedne uzaludne
subotnje potrage, ugledao nesto na prasnjavoj polici, koja nije izgledala
kao mjesto gdje bi to trebalo stajati - sjajni uglacani poklopac na drvenoj
kutiji koju sam jednostavno morao otvoriti i istraziti. Eto kako sam
potrosio svoju brizljivo skupljanu ustedevinu na Teslin terapeutski stroj
za elektroterapiju.
Pazljivo podigavsi poklopac, podigao sam i prasinu koja se skupila
unutra, usla mi u nos i natjerala me na kihanje. Kad sam pogledao unutra,
stroj zasticen podstavom od crvenog samta izgledao mi je citav. Tamo je
bila svjetlucava zavojnica od emajlirane zice, dva bakrena cilindra
spojena pomicnim zicanim kablom, bakreni prekidac i prazan prostor gdje
je trebalo uloziti veliku bateriju. Na izblijedjeloj naljepnici s donje strane
poklopca bile su nabrojene sve kvalitete izmjenicne struje koju je nekoc
ocito proizvodila ova cudna sprava:
145
"Strufe kofe ova naprava stvara idealan su tonik :a lfudski
ivcani sustav. One pobolfsavafu rad srca i probavu, takoder
omogucavafu :drav san, oslobadafu kou od stetnih i:lucevina i
toplinom kofu stvarafu lifece prehlade i gro:nicu. Stimulirafu
odumrle i parali:irane difelove tifela, olaksavafu sve vrste
tegoba i svake godine spase tisuce ivota."
Radio ce sada, odlucio sam, malo pricekati. Ispred mene se nalazio zivi
primjerak elektricnoga magicnog stroja! Putujuci kuci s njim u
elektricnom vlaku, mastao sam o pokusima koje cu napraviti, i ovaj
pomalo primitivni ali ucinkoviti stroj za stvaranje elektrosokova bio je,
ustvari, izvor mojih mnogih djetinjih zadovoljstava. Cim sam stavio novu
bateriju, veliku bateriju za Ienjere od sest volti, koju je trebalo posebno
naruciti kod mjesnog prodavaca radioaparata, zavojnica je pocela zujati i
iskriti na spektakularno zanimljiv nacin. Uzevsi bakrene cilindre, svaki u
jednu ruku, osjetio sam cudno skakljanje.
Bio sam vrlo zainteresiran za eIekte koje stvara visokoIrekventna
terapeutska struja gospodina Tesle, nagovorio sam neke prijatelje da stanu
u krug. Zatim smo se svi uhvatili za ruke i preko dvije bakrene elektrode
zatvorili strujni krug. Bockave iglice elektriciteta sirile su se iz ruke u
ruku unutar kruga, tjerajuci neke da pocikuju od iznenadenja dok su
putovale nasim udovima i grcile nam misice.
Taj uspjesno izvedeni prvi eksperiment predstavljao je pocetak mojeg
interesa za tajnovite ucinke elektriciteta koji me drzi citav zivot.
Elektricitet, koji je tek odnedavna postao vazan ljudskoj zajednici, jos je
uvijek razmjerno nova stvar. Moja generacija je mozda prva generacija
koja struju uzima zdravo za gotovo. Na jugozapadu Irske, primjerice,
nalazi se mala dolina koju jos i danas zovu Black Valley (Crna dolina) jer
je, do prije nekoliko godina, bila jedino mjesto u Irskoj bez javne opskrbe
elektricnom strujom. Samo sto godina je proslo od vremena kad je
jednostavan pokret poput pritiska na prekidac zacijelo izgledao poput
nemoguce carolije - bez struje svijet bi bio mnogo tamniji i neugodniji za
zivot.
Upitajte bilo kojeg intelektualca, "Tko je izumio struju?" i on ce vam
reci, "Michael Faradav". Posjetite li bilo koju elektranu ili provedete kviz
u djecjoj ucionici, rezultati ce vas uvjeriti kako je prijasnji odgovor
svakako ispravan. Medutim, Faradav nije izumio nas strujom pokretan
svijet. On je samo proveo eksperimente koji su dokazali da se elektricitet i
magnetizam uvijek pojavljuju zajedno i napisao vaznu knjigu koja se
146
zove Istrazivaci elektriciteta. Covjek koji je ljudima dao struju zove se
Nikola Tesla - isti onaj covjek koji je napravio stroj za elektrosokove sto
me toliko zaokupljao dok sam bio djecak - covjek ciji zivotni put velica
ova knjiga.
Kako se onda moglo dogoditi da umre sam i siromasan u hotelskoj sobi?
Zasto je njegovo tijelo pronadeno tek dva dana poslije, zbog cega nije bilo
moguce odrediti tocan datum smrti, bas kao sto ni on sam nije znao
precizno navesti datum svojega rodenja? Zasto onda vecina ljudi koji
imaju koristi od njegove inventivnosti ne zna njegovo ime?
Nije postao slavan, a za to je djelomicno kriv i on sam. Za razliku od
Edisona, Westinghousea, Marconija i Morgana, cije kompanije cuvaju i
nose njihova imena te drze njihove izume svojim vlasnistvom, Tesla nije
ostavio spomenik takve vrste. Javnost je, ukoliko uopce ista zna o njemu,
to saznala preko novinskih clanaka koje je punio svojim skandaloznim
istupima. Pogledajte kako izgledaju naslovi nekih od njegovih kasnijih
napisa:
Teslin plimni val kofi eliminira mogucnost nastanka rata.
Spavafte pomocu strufe. Kako slati signale na Mars. Gospodin
Tesla o buducnosti. Nikola Tesla planira drati "beicne
palceve" na brodovima na moru. Cuda buducnosti. Glasovite
:nanstvene ilu:ife. Nikola Tesla govori kako moemo letfeti na
visini od osam milfa br:inom od 1000 milfa na sat. Moe li radio
pokrenuti balon? Signali poslani na Mars :asnovani na nadi da
postofi ivot na tom planetu. Meduplanetarna komunikacifa.
Zvakaca guma opasnifa od ruma, kae Tesla. Ra:bifanfe
tornada. Nikola Tesla predlae nacin na kofi cemo braniti
Etiopifu ako ih napadnu Talifani. Slanfe poruka na druge
planete, kako predvida dr Tesla na svof rodendan.
U razdoblju od dvadeset sest godina, koliko je proteklo od primanja
Edisonove nagrade do Tesline smrti 1943., javnost je potpuno promijenila
misljenje o njemu. Prestali su ga smatrati ozbiljnim inzenjerom i poceli u
njemu gledati starca koji se ne moze kontrolirati i koji se bavi
predvidanjem cuda. Istina je da se vecina tih cuda ostvarila, ali nikad,
nazalost, njemu u korist. Nije znao postupati s ljudima, ni s pojedincima,
niti s gomilom. Njegove najsmionije izjave uvijek su se zasnivale na
teoretskim argumentima. Ponekad bi objasnjavao svoje zamisli, a
ponekad bi glumio "Velikog covjeka" te ocekivao od citatelja da
147
bezrezervno prihvate sve sto kaze. Cesto bi prelazio na novu ideju prije
nego sto dovrsi misao prethodne, i to mu je priskrbilo reputaciju
neusredotocenog covjeka.
Povremeno bi se svijet sjetio odati mu pocast.
Na sedamdeset peti rodendan, primjerice, dospio je u casopis Time,
nakon sto su mu usli u trag prateci ga do hotela Grosvoner Clinton, gdje
je zivio zahvaljujuci ljubaznosti upravitelja, posto je prethodno bio
istjeran iz svih ostalih hotela zbog nepodmirivanja racuna. Nedugo nakon
toga, otisao je iz hotela Grosvoner Clinton, takoder ne plativsi troskove pa
su mu zaplijenili prtljagu. Razdoblje velike ekonomske krize jos je vise
odmoglo njegovom Iinancijskom stanju, pa je nasao "utociste" tek kad mu
je jugoslavenska vlada, smilovavsi se nad svojim najpoznatijim sinom
koji zivi u siromastvu, dodijelila malenu mirovinu od 7200 dolara
godisnje. Bez obzira na to, opet je morao redovno mijenjati hotele jer je
mamio golubove u sobu hraneci ih na radnome stolu.
Cesto je tvrdio kako se jos u djetinjstvu zakleo da ce se posvetiti poslu i
da nikad nece tratiti vrijeme na brak. Medutim, vjerojatno je u starijoj
dobi, kad je postao brbljav i osjecao se zanemarenim, pozalio sto nema
blize rodbine koja ce slusati njegove govorancije.
Sve su Tesline sestre umrle prije njega, pa je jedini pripadnik obitelji
kojeg je vidao prije smrti, ali s kojim se nije dobro slagao, bio njegov
necak Sava Kosanovic. Ocito osamljen, trazio bi prijatelje medu mladim
znanstvenim novinarima, nazivao ih u svako doba dana ili noci da bi
satima s njima razgovarao.
Poceo je proslavljati rodendan, onaj isti za kojeg je tvrdio da ne postoji,
pozivao goste na vecere za koje nije imao novca, zalazio u poznate
njujorske restorane da bi pocastio prijatelje novinare, a onda ih
nepodnosljivo dugim pricama o buducnosti natjeravao da "dragovoljno
podmire" racun za veceru. Ostao je Iizicki aktivan sve do svoje osamdeset
prve kad se je, nakon sto ga je udario njujorski taksi dok je prelazio ulicu,
njegovo zdravlje pocelo pogorsavati.
Na taj, osamdeset prvi rodendan, umjesto da drzi govor uz veceru, izdao
je pisano priopcenje. Bez obzira sto je to bilo ubrzo nakon automobilske
nesrece, njegov um je, ocito, jos uvijek bio u stanju pripremiti napad na
Einsteinovu teoriju relativnosti:
"Detalfno sam ra:radio dinamicku teorifu gravitacife te se
nadam da cu fe obfelodaniti vrlo br:o. Ona obfasnfava u:roke te
sile i gibanfa nebeskih tifela pod utfecafem gravitacife na toliko
148
adekvatan nacin, da ce on staviti tocku na puka nagadanfa i
krive koncepcife kao sto fe to koncepcifa :akrivlfenog prostora.
Prema relativistima, prostor naginfe :akrivlfivanfu saru po sebi
ili :bog prisutnosti nebeskih tifela.
Jamciti privid realnosti ovof nestvarnof idefi, samo fe po sebi
kontradiktorno. Svaku akcifu prati odgovarafuca reakcifa i
poslfedice reakcife ra:mferno su proporcionalne poslfedicama
akcife. I: pretpostavke da tifela dfelufu na okolni prostor
u:rokufuci nfegovo :akrivlfivanfe, mof fednostavni um odmah
i:vlaci :aklfucak da i :akrivlfeni prostori morafu dfelovati na
tifela, stvarafuci suprotne efekte, i:ravnavafu :akrivlfenu
povrsinu. Posto se principi akcife i reakcife medusobno
nadopunfufu, slifedi da fe pretpostavlfena :akrivlfenost prostora
potpuno nemoguca. No, cak i da ona postofi, ne bi mogla biti
u:rokom kretanfa tifela, kao sto se smatra. Jedino postofanfe
polfa sile moe obfasniti ta kretanfa tifela, i pretpostavka da
polfe sile postofi kosi se s teorifom :akrivlfenog prostora. Sva
literatura na tu temu falova fe i osudena na :aborav."
Velika je steta sto Tesla nije nikad objavio svoju dinamicku teoriju
gravitacije. Suvremena izucavanja gravitacije otkrila su da teski predmet
u pokretu emitira gravitacijske valove koji se krecu brzinom svjetlosti. Ti
gravitacijski valovi ponasaju se slicno kao mnogi ostali tipovi valova.
Teslina najveca otkrica zasnivaju se na izucavanju valova. Uvijek je
smatrao kako su zvuk, svjetlost, toplina, X-zrake i radiovalovi povezani
Ienomeni koji se mogu izucavati koristenjem istog tipa matematickih
Iormula. Njegove nesuglasice s Einsteinom ukazuju na to da je Tesla
prosirio svoj interes na gravitaciju.
Osamdesetih godina prosloga stoljeca dokazalo se da je bio u pravu.
Izucavanje gubitaka energije kod duple neutronske zvijezde pulsara pod
nazivom PSR 1913 16 dokazalo je da gravitacijski valovi postoje.
Teslinu ideju da je gravitacija eIekt polja danas mnogi uzimaju daleko
ozbiljnije nego onda Einstein. Ali Tesla, nazalost, nije nikom otkrio sto ga
je navelo na takav zakljucak, nikad nije objasnio svijetu svoju teoriju
gravitacije. Napad koji je izveo na Einsteinov rad u tadasnjim
institucionaliziranim znanstvenim krugovima smatrao se necuvenim
ispadom, i tek mi, koji danas raspolazemo dovoljnim saznanjima o
gravitaciji, shvacamo da je Tesla bio u pravu.
Tesla je potom nastavio s jos jednim "neuracunljivim" zahtjevom, i
149
sljedeca tvrdnja potpomogla je da on bude bacen u potpunu anonimnost
nakon smrti:
"Posvetio sam vecinu svog vremena ove godine usavrsavanfu
novog malog i kompaktnog aparata pomocu kofeg energifu
moemo i:baciti u medu:vfe:dani prostor u velikim kolicinama
na bilo kofu udalfenost be: ikakvog rasapa. Smatram kako ce mi
biti do:volfeno da Francuskom institutu predocim tocan opis
naprava s podacima i proracunima te :ahtfevom :a dodfelu
nagrade Pierre Gu:man kofa i:nosi 100.000 franaka :a i:um
metode komunikacife s i:van:emalfskim svfetovima, i pri tom
sam potpuno siguran da ce mi ista biti urucena. Taf novac,
naravno, predstavlfa simbolicnu nagradu, a ono :a sto bih
gotovo bio u stanfu dati vlastiti ivot fe cast sto cu biti prvi kofi fe
postigao to cudo."
Nije dobio ni novac niti priliku da objasni svoj izum. Francuska vlada
nije vise s njim imala bilo kakvih kontakata, posto svi ih pretekli tadasnji
dogadaji. Hitler je poceo siriti svoj utjecaj Europom pa je Francuska
okupirana vec 1940.
Najvjerojatnije je naprava o kojoj Tesla govori ili laser ili plazma-pistolj
koji proizvodi visokoenergetske cestice u gornjim slojevima atmosIere.
Njegove biljeske iz Colorada pokazuju da je znao za mogucnost stvaranja
obje naprave, sto bi bio logican nastavak njegovih eksperimenata s
munjama.
Godine 1940., neposredno nakon osamdeset osmog rodendana, dao je
intervju New York Ti mesu koji su objavili 22. rujna:
"Nikola Tesla, fedan od istinski velikih i:umitelfa, kofi fe
proslavio svof rodendan 10. srpnfa, i:favio fe piscu clanka da fe
spreman vladi SAD-a otkriti tafnu svog "teledirigiranog orufa"
pomocu kog ce, kako fe rekao, biti moguce rastaliti avionske
motore i: dalfine od 250 milfa, i na taf nacin stvoriti nevidlfivi
obrambeni Kineski :id oko drave."
Clanak je prosao bez ikakva komentara od strane ostalih znanstvenika.
Vec je stekao glas osobe cija zelja za publicitetom daleko premasuje
njenu vjerodostojnost, pa nitko nije smatrao njegov clanak ozbiljnim.
Osim toga, svi su imali drugih preokupacija posto je Hitlerovo
150
napredovanje u Europi, izazvalo opcu zabrinutost.
Sjedinjene Americke Drzave su do 1941. usle u Drugi svjetski rat, i
Tesla je zasigurno bio zabrinut kad su njegovu domovinu pokorili
njemacki okupatori, nekako u to isto doba. Sto da napravi sa Smrtonosnim
:rakama", kako je popularni tisak nazivao njegovo teledirigirano oruzje?
Htio ga je dati vladi SAD-a da bi ona pomogla kako njegovoj novoj, tako
i staroj domovini.
Tesla je 5. sijecnja 1943. nazvao Ratni stozer SAD-a i razgovarao s
pukovnikom Erskineom, nudeci mu tajne svog "teledirigiranog oruzja".
Erskine je, ne znajuci tko je Tesla, pretpostavio da je osoba koja ga zove
luda, obecao mu da ce nazvati kasnije i zaboravio na njega. To je bila
Teslina posljednja poruka u zivotu. Tad je stanovao u hotelu New Yorker
i vec bio prilicno narusena zdravlja, sa slabim srcem koje je izazivalo
napade vrtoglavice. Te veceri, 5. sijecnja, naredio je da ga se ne ometa i
otisao na spavanje. U tom je razdoblju, cesto znao reci osoblju da ga puste
na miru dva do tri dana, no, tog su ga dana zadnji put vidjeli ziva.
Prica se dalje odvija poput napeta trilera. Tesla je umro od zatajenja srca
negdje izmedu utorka navecer, 5. sijecnja i petka ujutro 8. sijecnja. Nasla
ga je sobarica u petak ujutro. Jedini poznati rodak, njegov necak Sava
Kosanovic, izbjeglica iz Jugoslavije koji je pobjegao u SAD pred
njemackom invazijom, bio je, poput mnogih drugih izbjeglica pod
prismotrom FBI-ja kao potencijalni spijun.
Nocu 8. sijecnja, Sava Kosanovic je, s jos dvojicom ljudi, Georgeom
Clarkom i Kennethom Sweezeyem (mladi znanstveni novinar) otisao do
Tesline hotelske sobe da s bravarom otvori seI. Kosanovic je rekao ovoj
drugoj dvojici da trazi Teslinu oporuku. Tri pomocnika upravitelja hotela
New Yorker i predstavnik jugoslavenskog konzulata bili su prisutni kao
svjedoci. Sweezy je uzeo knjigu iz seIa, a zatim je seI ponovno zatvoren s
novom kombinacijom koju su dali Savi Kosanovicu. Ako je Kosanovic i
pronasao oporuku, nikad to nije obznanio jer se Tesla vodi kao umrli bez
oporuke. (Sasvim izvjesno je kako je Kosanovic, ipak, sakupio sve
preostale Tesline rukopise i opremu koji se danas cuvaju u Teslinom
muzeju u Beogradu).
Iste je veceri pukovnik Erskine nazvao FBI i rekao im da je Tesla umro i
kako je njegov necak Kosanovic pokupio papire koji se mogu upotrijebiti
protiv vlade SAD-a. FBI je proveo hitnu istragu u New Yorkeru, potvrdio
da su Kosanovic i ostali usli u Teslinu sobu s bravarom. Zatim su stupili u
vezu sa sluzbenikom za zastitu imovine stranaca i naredili mu da
Teslinom necaku oduzme stvari koje je ovaj odnio, i vodi ih kao drzavno
151
vlasnistvo.
Gospodin Fitzgerald iz organizacije za kontrolu imovine stranaca potom
je otisao u hotel i odnio svu preostalu Teslinu imovinu, koje je bilo
dovoljno za dva kamiona. Predmete su onda zapecatili i prebacili u
skladiste Manhattan Storage and Warehouse Co. NY, gdje je od 1934. u
trideset zapecacenih bacvi i zavezljaja bila uskladistena ostala Teslina
imovina. Sluzbenik za zastitu imovine stranaca zatim je u subotu ujutro
odnio Tesline stvari, i pozvao mornaricke vlasti da snime kopije njegovih
rukopisa na mikroIilmove.
FBI je takoder otkrio da je Tesla 1932. pohranio jedan izum u kutiju u
seIu hotela Grosvoner Clinton, no kad su ga agenti zatrazili, hotel je
odbio predati sadrzaj kutije sve dok se ne podmire Teslini neplaceni
racuni. Hotel je, ipak pristao da obavijesti FBI ako se itko drugi pokusa
docepati Teslinih stvari.
Zapisi FBI-ja biljeze da je Sava Kosanovic pokusao doci do Teslinih
stvari, i da su se bojali kako bi Sava Kosanovic mogao omoguciti
neprijatelju da dode do podatka o tom gdje se nalaze Tesline stvari. FBI
se savjetovao s znanstvenim savjetnikom dopredsjednika Wallacea, pa im
je receno da ne gube vrijeme i ucine sve sto je potrebno da zastite Tesline
osobne stvari. Takoder su saznali da je Tesla zavrsio i usavrsio pokuse
vezane uz bezicni prijenos snage te stvorio novi torpedo. Planovi i radni
model, cija je izvedba stajala 10.000 dolara, bili su u kutiji seIa u hotelu
Grosvoner Clinton. Bila je rijec o modelu ili Tesline Smrtonosne zrake ili
bezicnog prijenosa elektricne struje.
Biro, kojem je bilo naredeno da neprekidno obavjestava dopredsjednika
o svim akcijama koje poduzmu, odlucio se obratiti Drzavnom
odvjetnistvu u vezi s mogucnoscu da uhapse Savu Kosanovica pod
sumnjom za provalu, te na taj nacin dodu do biljezaka koje je on odnio iz
seIa. FBI-jev zapis zavrsava konstatacijom da je sluzbenik za zastitu
imovine stranaca preuzeo odgovornost za cuvanje Tesline imovine.
J. Edgar Hoover poslao je okruznicu s uputom da "sve podatke vezane
uz pokojnog Nikolu Teslu drze u najvecoj tajnosti kako bi se izbjegao
publicitet nastao oko Teslinih izuma i da poduzmu sve mjere
predostroznosti potrebne da bi se ocuvala tajnost tih izuma"
Tako je Teslino zivotno djelo bilo proglaseno NAJSTROZOM
TAJNOM a svaki je razgovor o njemu bio zabranjen.
Kakve li ironije, Teslina Smrtonosna zraka bila je izvediva stvar, a
suvremena znanost ga je u tome dostigla tek zadnjih nekoliko godina.
Ministarstvo obrane SAD-a je 18. listopada 1993. objavio da pocinje s
152
gradnjom eksperimentalnih postrojenja za istrazivanje ionosIere u Gakoni
na Aljasci. Ovaj projekt, poznat pod kraticom HAARP
*
(aktivni
istrazivacki program visokoIrekventnog zracenja), pokrenula je
korporacija Ravtheon i on u svoj program eksperimentiranja s
rezonantnim svojstvima Zemlje i njezine atmosIere ukljucuje sveucilista
Alaska, Massachusetts, Stanford, Penn State, Tulsa Clemson, Marvland,
Cornell, UCLA, i MIT. Veza s Teslinim istrazivanjima jasna je . HAARP
proucava potpuno iste Ienomene kojima se Tesla bavio prije gotovo sto
godina u Coloradu.
HAARP se zasniva na zamislima Bernarda Eastlunda, koji je zaduzen za
tri drzavna patenta (biljar.605 - 4,712.158 - 5,038.664), od kojih su sva tri
bila odobrena kao poboljsane verzije patenata prethodno izdanih Tesli
nakon njegovih pokusa u Coloradu. Nazivi patenata koji su zasigurno
ukazali na svoju namjenu i prije izdavanja, jesu: metoda i naprava za
mijenjanje podrucja u Zemljinoj atmosIeri, ionosIeri i/ili magnetosIeri;
metoda i naprava za stvaranje umjetnog elektronsko-ciklotronskog
podrucja zagrijavanja plazme; metoda za stvaranje skoljke od
relativistickih cestica na izvjesnoj visini iznad Zemljine povrsine.
Ovaj zadnji patent, koji opisuje stit za obranu od projektila koji moze
razoriti elektronicke komponente neprijateljskih projektila i satelita,
predstavlja ostvarenje Tesline Smrtonosne zrake. Radi na principu
stvaranja kugli plazme sastavljenih od visokoenergetskih cestica - Teslina
kuglasta munja u usavrsenom obliku.
I tako je, u dva slucaja, Tesla imao priliku da se zadnji nasmije: njegovo
"teledirigirano oruzje" je napokon naslo primjenu i dobio je bitku oko
patenta s Marconijem kad je, sest mjeseci nakon Tesline smrti, Visoki sud
SAD-a potvrdio da je Tesla covjek koji je izumio radio! To je, dakako,
bila Pirova pobjeda s obzirom da su istekli rokovi oba patenta, da su oba
covjeka umrla i da nitko o tom nije smio govoriti jer je naredba cuvanja
stroge tajne zabranjivala razgovor o Teslinom radu.
Krajnji rezultat toga tuznog slijeda dogadaja je skoro potpuni zaborav u
koji je utonuo ovaj najveci dobrocinitelj covjecanstva. Tesla je umro kako
je i zivio, sam, osamljen i pretvoren u strogo cuvanu tajnu, gurnuvsi sebe
u visegodisnji zaborav, i to zbog svoje zadnje ponude koja je izazvala
uzbunu u vladi SAD-a.
Bio je znanstvenik briljantnog uma, prorok koji je zaista gledao u
*
HAARP je engleski akronim za High Frequency Active Auroral
Research Program (napomena prevoditeljice)
153
buducnost, nepriznat u razdoblju u kojem je zivio, Bio je takav
individualist, toliko egocentrican da nikad nije ostvario blisku vezu ni s
kim, muskarcem ili zenom. No, bio je kultiviran, govorio mnogo stranih
jezika i bio vrlo nacitan. U svojoj kasnijoj dobi, djelomicno je zaradivao
za zivot prevodeci knjizevna djela na istocnoeuropske jezike. Medutim,
nikad nije uspostavio trajne poslove niti veze s bilo kojom ustanovom
koja bi sacuvala zapis o njegovim dostignucima. Od njegove smrti do
osnivanja Teslinog muzeja u Beogradu proslo je mnogo vremena. Prilika
da se oda pocast njegovim zivotnim dosezima izgubljena je zbog panike
koju je njegova smrt izazvala u SAD-u koji je bio u ratu -njegovo zivotno
djelo arhivirano je kao Stroga tajna kod FBI-ja, mornarice SAD-a i
dopredsjednika Wallacea, i tek ga se sada, gotovo sezdeset godina
kasnije, mozemo sjecati bez opreza. Zacijelo je bilo tesko s njim
suradivati, njegov radoholicarski pristup i njegova netrpeljivost prema
gluposti, cesto su bili uzrok da inzenjeri nizeg ranga pate zbog njegova
ostra jezika. No, kakvo li je sjajno drustvo zasigurno bio na vecernjim
zabavama koje je priredivao u svojoj mladosti.
Sjedim ovdje okruzen ostavstinom toga covjeka: kompjuter kojeg napaja
struja je pored mene u mojoj radnoj sobi, osvijetljen sam Iluorescentnim
elektricnim svjetlom, grijan vodom koju pumpa indukcijski motor na
izmjenicnu struju, slusam glazbu koja dopire s mog radija prikljucenog na
strujnu mrezu. I moj skener i internetski modem su na stolu, spremni da
posalju i prime slike i poruke iz cijelog svijeta. Ja se koristim Teslinom
ostavstinom.
Dok sunce zalazi za brda Pennina, gledam u nizove Teslinih
"spomenika" koji nose elektricnu struju sirom zemlje. U daljini se vide
kablovi nacionalnog dalekovoda koji nosi megavolte, rastegnut izmedu
visokih pilona koji sikcu i pucketaju na vlazi vecernjeg zraka. Preko
doline pruzen je dvostruki mjesni razdjelni vod od 11.000 volti izmedu
drvenih T stupova, a jedva vidim transIormator koji snizava napon na
bezopasnih 240 volti i vodi struju do kratkog kabla koji ulazi u moju
kucu.
Kad sljedeci put ugledate niz pilona koji nose struju koja vam
omogucuje civilizirano zivljenje, stavite jednu ruku u dzep i potrosite
trenutak da zahvalite Nikoli Tesli, osamljenom, zaboravljenom,
pricljivom, opsesivnom, briljantnom covjeku koji vam je poklonio takav
zivot.
Tesla je cijeli svoj zivot izrazio u ovih nekoliko rijeci:
154
"Neprekidno osfecam nei:recivu srecu :bog spo:nafe da se mof
polifa:ni sustav koristi sirom svifeta kako bi olaksao tegobe
covfecanstva i povecao covfekovu udobnost i srecu, te :bog toga
sto se mof beicni sustav, u svim svofim osnovnim crtama, koristi
:a pruanfe usluga i osiguranfe :adovolfstva lfudima u svim
difelovima svifeta."
Literatura
Colorado Springs notes, 1899-1900., Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle,
Beograd, 1978.
Edison. A Biographv, Matthew Josephson, Eytre i Spottiswoode,
Connecticut 1961.
Edison. The Man who mode the Future, Ronald W, Macdonald and
Jane's, London, 1977.
Experiments with Alternate Currents, Nikola Tesla, McGraw Publishing,
CaliIornia, 1904. Ponovljeno izdanje u Omni Publications, CaliIornia,
1979.
George Westinghouse, Francis G Leupp, McGraw Publishing, New York,
1918.
A Historv of Electric Light and Power, Brian Bowers, Peter Peregrinus
Ltd u suradnji s Science Museum London, London, 1982.
A Historv of the Marconv Companv, WJ Baker, Methuen, London, 1970.
Lecturers, Patents, Articles, Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle u
Beogradu, 1956.
Lightning in His Hand. The Life Storv of Nikola Tesla, Inez Hunt i
Wanetta W Draper, Omni Publications, CaliIornia, 1977.
Mv Inventions. The Autobiographv of Nikola Tesla, izdao Ben Johnson,
Hart Brothers, u New Yorku, 1985.
Pioneers of Wireless, E Hawks, Methuen, London, 1927.
Prodigal Genius. The Life of Nikola Tesla, John J O'Neill, Neville
Spearman, London, 1968.
Tesla Said, Zapisi koje je sabrao John T RatzlaII, Tesla Book Company,
New York,
1984.
U spomen Nikoli Tesli (suvremeni ogledi o nfegovom radu), Muzej Nikole
Tesle, Beograd, 1961.
Turning Points in American Electrical Historv, Izdao James E Brittain,
IEEE Pres, New York, 1977.
156
Novine, casopisi i ostaIe pubIikacije
Centurv Maga:ine, Colliers, Electrical Engineer, Engineering News,
Literarv Digest, Newsweek, Time, North American Review, Scientific
American, World Todav, The Times (London), New York Times, New
York Sun, New York Herald Tribune, Sundav Times (London)
Zapisnici s godisnjeg sastanka Americkog instituta elektroinzenjera, koji
je odrzan u Zgradi drustva inzenjera, u New Yorku, u petak uvecer, 18.
svibnja 1917, IEEE Press
O autoru
Dr. Robert Lomas predaje inzenjerski menadzment na Sveucilistu
BradIordu, u Yorkshireu, Velika Britanija. Kako je cijelog zivota Teslin
obozavatelj, na Teslinu primjeru poucava studente kako se ne smifu voditi
poslovi. On je, takoder, koautor bestselera, trilogije, Hiramov klfuc.
Svi znamo da je Thomas Edison proizveo elektricno
svjetlo i elektricni sustav za opskrbu domacinstava
da je Gugliermo Marconi smislio radio i George
Westinghouse sagradio prvu hidroelektranu... Svi
znaju te "cinjenice", ali nisu u pravu. Covjek koji je
sanjao ove stvari i izumio ih jest
NIKOLA TESLA
jedan od najvecih nepriznatih heroja
znanosti 20. stoljeca
Koristenjem Teslinih vlastitih zabiljeski,
zapisa suvremenika, sudskih transkripata te
nedavno objavljenih dosjea FBI-ja - koji je
nakon Tesline smrti namjerno tajio podatke
o njemu - Lomas je slozio sliku o iznimnom
dosegu Teslinoga znanstvenog genija i
neobicnu pricu o tome sto se dogodilo da
Teslino ime bude u toj mjeri zaboravljeno.
Medu Teslinim izumima jesu:
radio indukcijski motor na izmjenicnu struju
generator za proizvodnju izmjenicne struje
sustav distribucije elektricne energije
Teslin transIormator Iluorescentna rasvjeta
pomocu visokoIrekventnih struja uredaji za bezicni
prijenos elektricne energije model broda na
daljinsko upravljanje Teslina turbina turbina bez
lopatica preteca radara svjetska komunikacijska
mreza osnove seizmologije
Dr. Robert Lomas predaje inzenjerski menadzment
na Sveucilistu BradIord, u Yorkshireu, Velika
Britanija. Kako je cijelog zivota Teslin obozavatelj, na
njegovu primjeru poucava studente kako se ne smiju
voditi poslovi. On je takoder koautor bestselera,
trilogije, "Hiramov kljuc".