Você está na página 1de 112

ZF BIBLIOTEKA Isaac Asimov FONDACIJA I CARSTVO Urednik Damir Mikulii Naslov izvornika Isaac Asimov FOUNDATION AND EMPIRE

Copyright Isaac Asimov 1952 Nakladnik IZVORI Zagreb Zagreb, 2004. Isaac Asimov FONDACIJA I CARSTVO Prijevod Nada Miheli NT IZVORI bo. v<e CIP - Katalogizag Nacionama i svflMfili na knji rtfSk- Zagreb UDK 821.111C ASIMOV, Isaac ' Fondacija i carstvo^isagJTAsimov; <prevela Nada Mil-ieli>. - Zagreb : Izvori, 2004 . - (ZF biblioteka) Prijevod djela: Foundation & Empire. ISBN 953-203-199-5 440719035 PROSLOV Galaktiko carstvo se raspadalo. Bilo je to golemo Carstvo koje se protezalo preko milijuna svjetova, s kraja na kraj velike dvostruke spirale koju zovemo Mlijena staza. I raspad njegov je bio j ednako tako impozantan i jednako velik. Uru avalo se neprimjetno stoljeima prije nego je konano jedan ovjek postao svjestan t og raspadanja. Bio je to Hari Sel-don, osoba koja je predstavljala onu iskru kre ativnog napora koja je u tom sustavnom raspadanju jo preostala. On je razvio i do vrhunca doveo psihohistoriku znanost. Psihohistorika se nije bavila ovjekom pojedincem, nego ljudskim masama. Bila je t o znanost koja se bavila gomilom, masom koju su sainjavale milijarde ljudi. Mogla je predviati njihove reakcije na podra aje i to tono u kakvom bi neke manje znaajne zna nosti mogle predvidjeti kako e odskoiti milijarde lopti. Nikakva poznata matematik a nije mogla predvidjeti reakciju pojedinca, ali reakcija milijarde je ipak ne to drugo. Hari Seldon je iscrtao dru tvene i gospodarstvene trendove, uoio smjer tih krivulja i predvidio nastavak i ubrzanje raspada civilizacije te razdoblje od trideset t isua godina koje e morati proi prije nego iz tih ru evina iznikne novo Carstvo. Bilo je prekasno da bi se poku alo zaustaviti taj pad, ali moglo se skratiti ono r azdoblje barbarstva koji e nakon toga uslijediti. Seldon je osnovao dvije Fondaci je na posve suprotnim stranama Galaktike, a lokacije su im bile odabrane tako da bi se u samo jednom kratkom mileniju dogaaji mogli ispreplesti i umre iti tako da mnogo ranije iznjedre pojavu jaeg i postojanijeg Drugog Carstva. 6 Knjiga Fondacija je ispriala priu jedne od tih Fondacija tijekom prva dva stoljea n jenog postojanja. A sve je zapoelo preseljenjem znanstvenika fiziara na planet Terminus. Prvi Dio general 1 v POTRAGA ZA AROBNJACIMA BEL RIOSE... Tijekom svoje relativno kratke karijere, Riose je zaslu io, i to po ten o zaslu io, naziv "Posljednji od Carskih". Prouavanje njegovih pothvata otkriva kak o je u strate kim sposobnostima bio ravan Peurifoyju, a nainom na koji je manipulir ao ljudima mo da ga je i nadma io. To to je roen u danima uru avanja Carstva samo je pog odovalo izjednaavanju rekorda kojeg je Peurifoy postavio kao osvaja. Ipakje riskir ao kada se, kao prvi general koji je to uinio, otvoreno suprotstavio Fondaciji... * Encyclopaedia Galactica

Bel Riose je putovao bez pratnje, a dvorska pravila nisu propisivala takav nain z a vou jedne flote stacionirane u nekom neuglednom zvjezdanom sustavu na periferij skoj zabiti Galak-tikog carstva. Ali Bel Riose je bio mlad i energian - dovoljno energian da ga proraunat i bezosjeaj an dvor po alje tako daleko na sam rub svemira koliko je to uope bilo mogue - a uz t o i radoznao. O njemu su stotine ljudi ponavljale udne i nevjerojatne prie koje su bile znane tisuama i intrigirale su svakog njegovog podreenog. Iza ao je iz neurednog terenskog vozila kojeg je prisvojio i po ao prema vratima oro nule zgrade koja je bila odredi te ovog * Svi citati iz Galaktike enciklopedije preuzeti su, s dopu tenjem nakladnika Encyc lopaedia Galactica iz 116. izdanja, objavljenog 1020.F.E., Terminus. 10 putovanja. ekao je. Fotoelija na ulazu je radila, no vrata je ipak otvorila neija r uka. Bel Riose se nasmije io starcu - Ja sam Riose... - Prepoznao sam vas. - Starac se nije iznenadio i ostao je stajati na svom mjest u. - Za to ste do li? Riose pomirljivo uini jedan korak natrag. - Dolazim u ime mira. Ako ste vi Ducem Barr, molim uinite mi uslugu i razgovarajte sa mnom. Ducem Barr je stupio u stranu, a zidovi u unutra njosti kue su se osvijetlili. Gene ral je zakoraio u danje svjetlo. Dotaknuo je zid radne sobe, a onda se zagledao u vr ke vlastitih prstiju. -1 to imate na Siveni? Barr se krto osmjehnuo - Mislim da drugdje toga i nema. Ja to sam popravljam i od r avam onako onoliko dobro koliko to mogu. Moram se ispriati to ste ekali pred vratim a. Automat registrira nazonost posjetitelja no vi e ne mo e otvarati vrata. - Ne znate ih popraviti? - U generalovom glasu titrala je natruha poruge. - Nema vi e dijelova. Izvolite sjesti, gospodine. Pijete li aj? - Na Siveni? Dobri moj gospodine, bilo bi dru tveno neprihvatljivo ne popiti ga ov dje. Stari patricij se tiho povukao, uz ceremonijalni polagani naklon kakvim se slu ila ranija aristokracija iz boljih vremena pro log stoljea. Riose je gledao za likom svojeg domaina koji je odlazio, a sva ona otmjenost i ug laenost koju su ga nauili sada je postajala pomalo nesigurna. Imao je potpuno vojn iko obrazovanje, a i iskustvo mu je bilo isto takvo. Ve prema tom kli eu on se mnogo puta suoio sa smru, no takva prijetnja je uvijek bila realna i vidljiva. Zato je sada bilo posve razumljivo da se ovaj idolizirani lav Dvadesete flote naje io na av i se odjednom u vla noj atmosferi stare sobe. General je uoio male crne pregrade du polica s knjigama. Naslovi su mu bili nepozn ati. Nagaao je kako bi ona velika stvar u kutu sobe mogla biti prijemnik koji je, prema elji, pretvarao knjige u sliku i zvuk. On osobno nije nikada vidio kako to radi, no uo je za to. Jednom su mu rekli daje mnogo ranije, u zlatno doba kada 11 se Carstvo prostiralo diljem cijele Galaktike, od svakih deset kua devet imalo ov akve prijemnike i ovakve nizove knjiga. Ali sada su se nadzirala granina podruja; knjige su bile za starce. Polovica tih p ria o starim danima su ionako tek mitovi. I vi e nego polovica. Stigao je aj i Riose je sjeo. Ducem Barr je podigao svoju alicu - U va u ast! - Hvala. U va u! Ducem Barr tada namjerno ree - O vama se govori kako ste mlad. Trideset i pet? - Blizu ste. Trideset i etiri. - U tom sluaju - rekao je Barr, lagano nagla avajui svoje rijei - ne bih mogao bolje zapoeti nego da vam sa aljenjem ka em kako ne posjedujem ljubavne amajlije niti ikak ve ljubavne napitke. A nisam ni sposoban na bilo koji nain utjecati na naklonost neke mlade dame koja vam se mo da svia. - Nije mi potrebna nikakva umjetna pomo u tom smislu, gospodine. Prizvuk u genera lovom glasu dao je naslutiti kako ga ovo zabavlja. - Zar primate mnogo takvih za

htjeva. - Prilino. Na alost, neobavije teni ljudi su skloni pobrkati znanost s arobnja tvom, a in i se kako je upravo ljubavni ivot onaj imbenik koji zahtijeva najvi e arobnjakih inter vencija. -A ini se daje i prirodno to je tako. Ali ja nisam takav. Ja znanje ne povezujem n i s im drugim osim sa sposobno u pru anja odgovora na te ka pitanja. - Mo da grije ite koliko i oni - smrknuto je primijetio Si-venac. - Mo da, a mo da i ne. - Mladi general je spustio svoju alicu, prislonio je uz otvor a jnika i ona se ponovo napunila. Ubacio je u nju ponuenu kapsulu s okusom pa se po vr ina na trenutak uzburkala. - Recite mi onda, patricije, tko onda jest arobnjak? Tko su pravi arobnjaci? Barr je izgledao zauen ovim oslovljavanjem koje je ve dugo bilo izvan uporabe. - Ne ma arobnjaka - rekao je. -Ali ljudi govore o njima. Sivena je preplavljena priama o njima. Na njima je izg raen cijeli jedan kult. Postoji neka udna veza izmeu toga i onih skupina va ih zemlja ka koji jo uvijek lupetaju gluposti i sline za starim danima i za onim to zovu slo boda i autonomija. Ta pria bi konano mogla postati i opasna po dr avu. 12 Starac je odmahnuo glavom - Za to to mene pitate? Zar ste nanju ili neku pobunu kojo j bih ja bio na elu? Riose je slegnuo ramenima - Nikada. Nikada. Oh, to zapravo i nije tako smije na po misao. Va je otac svojedobno bio u egzilu, a vi ste u svoje vrijeme bili patriot i ovinist. Od mene je, kao gosta, netaktino to spominjati, no moj posao to zahtije va. A postoji li sada neka konspiracija? Sumnjam. Tijekom ove tri generacije slo mljen je duh Sivene. Starac je, uz pote koe, odgovorio - I ja u biti jednako tako nedelikatan kao domain k ako ste vi kao gost. Podsjetit u vas kako je jednom carski namjesnik vjerovao, ba kao i vi, da je Sivencima slomljen duh. Po njegovoj je naredbi moj otac postao s iroma ni izbjeglica, braa su mi postala muenici, a sestra samoubojica. Pa ipak je ta j namjesnik umro dovoljno stra nom smru, od ruke tih istih, navodno poslu nih Sivenac a. - Ah, da, i tu ste se gotovo dotakli neega to bih ja elio rei. Jer navodno misterioz na smrt tog carskog namjesnika meni nije bila nimalo zagonetna. U njegovoj osobn oj pratnji bio je mlad asnik iji su postupci bili zanimljivi. Vi ste bili taj mlad i, no mislim kako sada nema potrebe zalaziti u detalje. Barr je utio. - Nema nikakve potrebe. I to predla ete? - Da mi odgovorite na moja pitanja. -Ne pod prijetnjom. Ja jesam star, ali jo uvijek nisam toliko star da bi mi ivot p osebno mnogo znaio. - Dragi moj gospodine, ovo su te ka vremena - rekao je Riose znaajno - a vi imate d jecu i prijatelje. Imate zemlju prema kojoj ste u pro losti izra avali ljubav. Ma da jte, da sam odluio koristiti se silom ne bih se oborio na vas. - to elite? - hladno je upitao Barr. Dr ei praznu alicu, Riose je rekao - Slu ajte me, patricije. Ovo je vrijeme kada su na juspje niji vojnici oni koji praznikom u carskoj palai izvode sjajne mimohode i pra te blje tave brodove koje Njegovu Carsku Svjetlost odvoze na neke od planeta za lj etovanje. Ja... ja sam neuspje an. Ja sam u svojoj trideset i etvrtoj godini neuspj e an i takvim u i ostati. Jer, znate, ja se volim boriti. I zato su me i poslali ovamo. Tamo na dvoru izazivam previ e nevolja. Ne uklapam s e u ono to nala e etiketa. Vrijeam one tamo dendije i lordove-admirale, no previ e sam dobar voa ljudi i brodova da bi me se samo tako rije ili kratkim postupkom, ostavl jajui me izoliranog negdje u svemiru. Tako su umjesto 13 toga prona li Sivenu. To je svijet na samoj granici, buntovna i jalova provincija. I dovoljno je daleko da svi budu zadovoljni. I tako ja trunem. Nema pobunjenika koje bi trebalo zgaziti, a niti namjesnici u graninom podruju se ne bune, barem ne otkad je sjajni pokojni otac Njegovog Carsko g Velianstva dao primjer Mountele s Paramavja. - Jaki car - promrmljao je Barr. - Da, i trebamo jo takvih. On je moj gospodar, upamtite to. Ja uvam njegove intere

se. Barr je nezainteresirano slegnuo ramenima. - Kakve veze ima sve to? - Objasnit u vam u dvije rijei. Oni arobnjaci koje sam spominjao dolaze izvana... t amo izvan pograninih stra a, gdje je malo zvijezda i daleko su jedna od druge... - Tamo gdje je zvijezda malo i daleko su jedna od druge -citirao gaje Barr. -1 t amo gdje studen svemira prodire. - Zar je to poezija? - namr tio se Riose. U tom trenutku su se stihovi inili frivol nim. - U svakom sluaju oni dolaze s periferije, s jedinog dijela gdje mije dopu ten o boriti se u slavu Cara. -1 tako slu ite interesima Njegovog Carskog Velianstva, a udovoljavate i vlastitoj ljubavi prema dobroj borbi. - Upravo tako. Ali moram znati protiv koga se borim, a u tome mi vi mo ete pomoi. - Otkud bih ja to znao? Riose je gricnuo keks. - Jer sam tri godine pratio svaku glasinu, svaki mit, sva ki dah koji se odnosio na te arobnjake... i iz cijele te gomile informacija koje sam sakupio, samo se dvije injenice podudaraju i sigurno su tone. Prva je da arobnj aci dolaze s ruba Galaktike koji je nasuprot Si veni, a druga je da se va otac je dnom bio susreo s takvim arobnjakom, pravim i ivim, i daje razgovarao s njim. Ostarjeli Sivenac gaje gledao ne trepnuv i, a Riose je nastavio - Bit e najbolje da mi ka ete to znate... - I bilo bi zanimljivo da vam ka em neke stvari - zami ljeno ree Barr. - To bi bio mo j vlastiti psihohistoriki eksperiment. - Kakav eksperiment? - Psiho-historiki. - U osmijehu starca bilo je neeg neugodnog. Tada je ivahno dodao : - Predla em da si natoite jo aja, jer u vam odr ati cijeli jedan mali govor. 14 Duboko se zavalio u svom tapeciranom stolcu, svjetlost u zidovima se prigu ila pop rimiv i nijansu ru iaste slonovae, a to je omek alo ak i o tar profil ovog vojnika. Ducem Barr je zapoeo: - Moje vlastito znanje je rezultat dvije sluajnosti: sluajnos ti to sam roen kao sin moga oca i to sam roen u mojoj zemlji. Sve je zapoelo jo prije trdeset godina, nedugo nakon Velikog masakra, kada je moj otac bio izbjeglica u u mama na jugu, a ja sam bio topnik u namje-snikovoj osobnoj floti. Usput reeno, to je bila flota istog onog namjesnika koji je bio zapovjedio taj masakr i koji je kasnije umro tako okrutnom smru. Barr se gorko osmjehnuo i nastavio: - Moj otac je bio patricij Carstva i senator na Siveni. Zvao se Onum Barr. Riose ga nestrpljivo prekine. - Vrlo dobro znam okolnosti pod kojima je oti ao u e gzil. Ne morate zalaziti u detalje. Sivenac ga je ignorirao i mirno nastavio. - Dok je bio u egzilu k njemu je do ao n eki lutalica, trgovac s ruba Galaktike, neki mladi koji je govorio stranim naglas kom i koji nije znao ni ta o nedavnoj pro losti Carstva, a koji je imao osobni tit pr otiv polja sila. - Stit za pojedinca? - Riose je gledao u njega. - Govorite besmislice. Koji gene rator bi mogao biti toliko jak da zgusne tit oko samo jednog ovjeka? Tako vam Veli ke Galaktike, zar je sa sobom na nekim kolicima vukao izvor od pet tisua miria-to na atomske energije? - To je taj arobnjak o kojem ste uli govorkanja, prie i mitove - mirno je rekao Bar r - Taj naziv "arobnjaka" nije lako dobiven. Nije nosio nikakav generator koji bi bio toliko velik da bi ga se vidjelo, ali ni najte e runo naoru anje ne bi moglo pro biti taj njegov tit. - Zar je to cijela pria? Jesu li arobnjaci nastali blebetanjem starca slomljenog p atnjama i progonstvom? - Gospodine, ta pria o arobnjacima starija je od mog oca. A i dokaz je vrlo konkre tan. Oti av i od mog oca, taj trgovac kojeg su ljudi nazvali arobnjakom posjetio je u gradu nekog tehniara do kojega gaje moj otac odveo i tamo je ostavio jedan od ge neratora za titnog polja kakvo je on nosio. Vrativ i se iz egzila, nakon egzekucije onog krvavog namjesnika, moj je otac donio taj generator sa sobom. Trebalo je mn ogo vremena dok su... - Taj generator visi na zidu iza vas, gospodine. Ne radi. Ra15

dio je samo prva dva dana i nikada poslije, ali ako ga pogledate vidjet ete da ni kada nitko u Carstvu nije napravio ne to takvo. Bel Riose je posegnuo za pojasom napravljenim od metalnih karika koji je visio n a zakrivljenom zidu. Zauo se tih zvuk nalik sisanju kada se pri dodiru njegove ru ke sila adhezije prekinula. Pozornost mu je privukao mali dio ovalnog oblika pri vrhu pojasa. Bio je veliine oraha. -To... - rekao je. - .. .je bio generator - kimnuo je Barr. - Ali to je bio generator. Tajna o nainu na koji je radio je sada nedokuiva. Sube-lektronska istra ivanja su pokazala daje nastao fuzijom u jednu jedinstvenu grudicu metala, no ni najpomnija prouavanja di frakcijskih uzoraka nisu bila dostatna da bi se ustvrdilo koji su elementi sudje lovali pri toj fuziji. - Onda se va "dokaz" ipak oslanja tek na puste rijei, bez ikakvog konkretnog dokaz a. Bar je slegnuo ramenima. - Od mene ste tra ili da vam ka em to znam i prijetili ste k ako ete to iz mene izvui silom. Ako ste odluili sve to doekati sa skepsom, ja tu ne mogu ni ta. elite li da prekinem priu? - Nastavite! - grubo je rekao general. - Kad je moj otac umro, nastavio sam s njegovim istra ivanjima i tada mi je u pomo pritekla ona druga sluajnost koju sam vam spomenuo, jer Sivena je bila dobro pozn ata Hariju Seldonu. - A tko je Hari Seldon? -Hari Seldon je bio znanstvenik u vrijeme vladavine Dalu-bena IV. Bio je psihohi storik, posljednji i najvei od svih. Jednom je posjetio Sivenu, u vrijeme kada je bila veliko trgovako sredi te, puno umjetnosti i znanosti. - Hmff, - jetko je otpuhnuo Riose - postoji li igdje ikakav planet u stagnaciji na kojem ne tvrde kako su nekada bili preplavljeni bogatstvom? - Dani o kojima ja govorim su dani od prije dva stoljea, kada je vlast cara dopir ala i do posljednje zvijezde; kada je Sivena pripadala unutra njoj, a ne polubarba rskoj rubnoj provinciji. U tim danima je Hari Seldon predvidio opadanje moi imper ija i kako e na kraju i cijelu Galaktiku zahvatiti barbarstvo. Riose se odjednom nasmijao. - Stoje predvidio? Onda je on to lo e predvidio, dobri moj znanstvenice. Pretpostavljam 16 da vi sebe tako nazivate. Pa Carstvo je sada sna nije negoli je to bilo u cijelom mileniju. Va e starake oi zaslijepila je ova pusto granice. Poite jednom u unutra nje sv jetove, u toplinu i rasko centra. Starac je mrano odmahnuo glavom. - Cirkulacija najprije prestaje na vanjskim rubo vima. Jo e malo potrajati dok trule ne zahvati i samo srce. Ovo ovdje je oito rasulo , za razliku od onoga unutarnjeg, i ta je pria stara ve kakvih petnaestak stoljea. - I tako je taj Hari Seldon predvidio kako e barbarstvo jednoliko zahvatiti cijel u Galaktiku - rekao je Riose vedro. - I to e onda biti, ha? - I zato je on osnovao dvije Fondacije na dva potpuno suprotna kraja Galaktike.. .Fondacije onih najboljih, najmlaih i najsna nijih, kako bi se mno ile, rasle i razvi jale se. Svjetovi na kojima su one postavljene pomno su odabrani. Sve je ureeno t ako da u budunosti, kakvu je predvidjela neumitna matematika psihohistorike, najp rije budu izolirane od glavnine civilizacije Carstva, a kasnije postupno prerast u u zaetke Drugog galaktikog carstva... kratei onaj neizbje ni meuperiod barbarstva s trideset tisua godina na svega tisuu. - A gdje ste vi sve to saznali? ini se kako sve to znate u detalje. - Ne znam i nikada nisam ni znao - mirno je rekao patricij. - To je bolan rezult at spajanja nekoliko dokaza do kojih je do ao moj otac i ono ne to malo to sam sam pr ona ao. To je tek krhka, slaba na osnova koja je dobila romantinu nadgradnju kako bi se nekako premostilo goleme nepoznanice. No uvjeren sam kako je to u naelu tono. -Vasje lako uvjeriti. - Mislite? Na to sam utro io etrdeset godina istra ivanja. - Hmff! etrdeset godina! Ja bih to pitanje razrije io za etrdeset dana. Zapravo, vje rujem da bih to uinio. To bi bilo... drukije. - A kako biste vi to uinili? - Na nain koji je sasvim oit. Mogao bih postati istra iva. Mogao bih pronai te Fondaci

je koje spominjete pa se uvjeriti na vlastite oi. Ka ete da postoje dvije? - Zapisi govore o dvije. Dokazi su pronaeni samo za jednu, to je i razumljivo, jer se druga nalazi na suprotnom kraju dugake osi Galaktike. 17 - Pa dobro, posjetit emo ovu bli u. - General je ustao, popravljajui svoj opasa. - Zar znate kamo trebate poi? - upitao je Barr. - U izvjesnom smislu. U zapisima predzadnjeg namjesnika, onog kojega ste vi tako uinkovito ubili, postoje sumnjive prie o izvanjskim barbarima. Zapravo, jedna od njegovih keri se udala za takvog princa barbarina. Ve u ja pronai naina. Ispru io je ruku. - Zahvaljujem vam na va em gostoprimstvu. Ducem Barr je prstima dotakao tu ruku i sagnuo glavu izvev i formalan naklon. - Bi la mi je velika ast to ste me posjetili. - A to se tie ove obavijesti koju ste mi pru ili, - nastavio je Bel Riose - kada se vratim, znat u kako u vam zahvaliti. Ducem Barr je svojeg gosta ponizno ispratio do vanjskih vrata i, kad su kola ve n estajala u daljini, tiho je rekao -1 ako se vrati . 2 AROBNJACI FONDACIJA .. .Imajui iza sebe etrdeset godina napretka, Fondacija se na la suoena s o pasno u koja joj je prijetila od Riosa. Oni epski dani Hardina i Mallowa su pro li, a s njima i pone to surova smjelost i odlunost... Encyclopaedia Galctica U sobi je bilo etvero ljudi, a bila je rezervirana i nitko nije mogao u nju ui. Ov a etvorica su se pogledavala brzim, kratkim pogledima, a onda ostajali du e zagleda ni u stol koji ih je dijelio. Na stolu su bile etiri boce i isto toliko punih a a, n o nitko ih nije ni dotaknuo. A tada je ovjek koji je sjedio najbli e vratima ispru io ruku pa zapoeo polako i ritmik i bubnjati prstima po stolu. - Hoete li dovijeka tu sjediti i uditi se? - rekao je. - Zar je va no tko e govoriti prvi? - Onda ti govori prvi - rekao je krupan ovjek koji mu je sjedio nasuprot. - Ti si onaj koji bi trebao biti najvi e zabrinut. Sennett Forell se bezglasno i neveselo nasmijao. - Zato to misli da sam najbogatij i. Dobro... Ili oekuje da nastavim kada sam ve zapoeo. Ne vjerujem da ste zaboravili kako je upravo moja trgovaka flota bila ta koja je zarobila taj njihov izviaki bro d. - Imao si najveu flotu - rekao je trei - i najbolje pilote, to je samo jo jedan od n aina da se ka e kako si najbogatiji. Bio je to stra an rizik, a bio bi jo strasniji za nekog od nas. Sennett Forell se ponovo nasmijao. - Pri upu tanju u rizik postoji izvjesna vje tina koju sam naslijedio od moga oca. Pa konano, bitna stvar pri riskiranju je to da e ti ono to dobije 19 opravdati sve to. U ovom sluaju to je injenica da je neprijateljski brod bio odvoj en od grupe i uhvaen i da pritom nije upozorio druge, a mi na na oj strani nismo im ali gubitaka. U cijeloj Fondaciji se jasno znalo kako je Forell u nekom srodstvu s pokojnim ve likim Hoberom Mallowom, a pre utno je prihvaeno daje njegov nezakonit sin. etvrti ovjek kriomice zatrepe svojim sitnim oima. Izmeu tankih usana jedva su se prov ukle rijei. - U ovakvom trijumfu kao to je bio hvatanje tih malih brodia nema niega sramotnog. To e vjerojatno ubudue jo vi e razljutiti tog mladia. - Zar misli da njemu treba neka motivacija? - prezrivo je upitao Forell. - Mislim, a ovo bi mu moglo ili mu sigurno bude u tedjelo trud oko toga da sam izm isli neki razlog. - etvrti ovjek je govorio polako. - Hober Mallow je drukije radio . A i Salvor Hardin. Oni su pu tali druge neka se zapute nesigurnim stazama nasilj a, dok su oni manevrirali tiho i sigurno. Forell je slegnuo ramenima. - Ovaj je brod pokazao svoju vrijednost. Motivi su j eftini, a mi smo ovog prodali s profitom. - Ovaj roeni trgovac je zbog toga osjeao zadovoljstvo. Nastavio je. - Taj mladi je iz starog Carstva. - To znamo, - nezadovoljno je rekao onaj drugi, krupan ovjek.

- Mi smo tek sumnjali daje tako - obazrivo gaje ispravio Forell. - Ako ovjek doe s brodovima i robom pa prijateljski ponudi trgovanje, onda je razumno suzdr ati se od neprijateljstva prema njemu sve dok nismo sigurni da takva maska ipak nije nj egovo pravo lice. Ali sada... U glasu treeg ovjeka osjeao se prizvuk nalik tihom cviljenju. - Trebali smo biti jo oprezniji. Trebali smo se najprije raspitati. Trebali smo ne to saznati prije nego smo mu dopustili otii. To bi bila prava mudrost. - O tom smo raspravljali i to je sreeno - rekao je Forell, odbaciv i tu temu jednom jasnom kretnjom ruke. - Vlada je popustljiva - alio se trei ovjek. - Gradonaelnik je idiot. etvrti ovjek je redom gledao ovu preostalu trojicu i izvadio opu ak cigare iz svojih usta. Le erno gaje odbacio u za to predvienu posudu. - Vjerujem kako je gospodin k oji je posljednji govorio sve to izrekao samo iz navike. Ovdje si mo emo etiti se kako smo zapravo mi ta vlada - rekao je amor odobravanja. etvrtog ovjeka zagledale su se u stol. - Onda ostavimo sad to kako vlada vlada. Ta j mladi ovjek...taj stranac, mogao je biti potencijalna mu terija. Bilo je takvih s luajeva. A vi, sva trojica, poku ali ste ga namamiti na predugovor. Imamo sporazum, d entlmenski sporazum protiv toga, no vi ste ipak poku ali. -1 ti si poku ao - zare ao je drugi ovjek. - Znam - mirno je odgovorio etvrti. - Dajte, pustimo sad to to smo trebali ranije uiniti - nestrpljivo ih je prekinuo Forell - i prijeimo na ono to sada trebamo uiniti. Konano, to bi bilo da smo ga uhiti li i zatvorili ili ga ubili, to bismo onda? Ni sada nismo sigurni u njegove namje re, no nismo mogli uni titi Carstvo smanjujui ga tako da jednom ovjeku oduzmemo ivot. Moglo je biti brodova i brodova koji su samo ekali da se on ne vrati. - Tono - slo io se etvrti ovjek. - I to si sada dobio s tim tvojim zarobljenim brodom? Ja sam prestar za sve ove razgovore. - Sve to mo e stati u nekoliko rijei - smrknuto je rekao Forell. - On je general Ca rstva, ili kako oni ve nazivaju ne to to odgovara tom rangu. To je mlad ovjek koji se dokazao svojom sjajnim vojnim sposobnostima... tako su mi rekli...i koji je svo jim podinjenima idol. Jedna posve romantina karijera. Barem polovica tih pria koje oni o njemu priaju su, bez sumnje, la i, no ak i tako ispada kako je pravo udo od ovje ka. - Tko su to "oni" - upitao je drugi ovjek. - Posada sa zarobljenog broda. Slu aj, snimio sam na mikrofilm sve njihove izjave i pohranio to na sigurno mjesto. Kasnije, ako bude elio, mo e ih pogledati. Mo e i sam p orazgovarati s tim ljudima, ako dr i da je to nu no. Ja sam rekao samo ono bitno. - Kako si to izvukao iz njih? Kako zna da ti govore istinu? Forell se smrknuo. Nisam ba bio ljubazan, dobri moj gospodine. Mlatio sam ih, drogirao ih do ludila i nemilosrdno se slu io svim sreds tvima istrage. Govorili su. Mo e im se vjerovati. - U starim vremenima - rekao je trei ovjek - koristili 21 bi se istom psihologijom. Bezbolno, zna , ali vrlo pouzdano. Bez ikakve mogunosti da te navede na krivi trag. - E to su dobre stvari koje su imali u ono doba - suho je rekao Forell. - Sada j e drugo vrijeme. -Ali zastoje elio doi ovamo, taj general, taj romantini super junak? - upitao je etv rti ovjek. - U njemu je bilo toliko odlunosti i upornosti Forell mu dobaci o tar pogled - Zar misli da on svojoj posadi povjerava potankosti dr avne politike? Oni to ne znaju. U tom smislu se ni ta nije moglo izvui iz njih, a poku avao sam, samo Galaktika zna koliko sam poku avao. -1 to sada? - Sada, oito, moramo izvesti na e vlastite zakljuke - Fo-rellovi prsti su sada opet tiho bubnjali po stolu. - Taj mladi je vojni voa Carstva, a ipak se pona ao kao mali beznaajni princ kakvih raspr enih zvijezda u nekom zabitom kutu periferije. Ve bi n as to trebalo uvjeriti kako mu ba ne bi i lo u prilog kada bismo saznali njegove pr ave motive. Pove emo li prirodu njegovog posla s injenicom da je nas je u vrijeme m oga oca Carstvo ve jednom napalo, mogunosti su zastra ujue. Onaj prvi napad im nije u spio. Sumnjam daje taj neuspjeh potaknuo neku ljubav Carstva prema nama.

- Zar u tvojim nalazima nema nieg pouzdanog? - oprezno je upitao etvrti ovjek. - Ni si li nam ne to zatajio? - Ja ne mogu ni ta zadr ati za sebe - glatko mu je odgovorio Forell. - Odsad se pita nje poslovnog rivalstva vi e ne postavlja. Prisiljeni smo na jedinstvo. - Patriotizam? - u piskutavom glasu treeg ovjeka osjetilo se malo prezira. - Kakav vra ji patriotizam - tiho je rekao Forell. - Zar misli da bih ja i ta dao za to budue Drugo carstvo? Misli li da bih riskirao ma i jednu trgovaku misiju kako bi h mu olak ao put? Ali, isto tako, ne misli valjda kako bi tvojem ili mojem poslu ko ristilo kad bi nas Carstvo osvojilo. Ako Carstvo pobijedi, javit e se puno gladni h le inara koji e se itekako eljeti domoi ratnog plijena. - A mi smo taj plijen - suho je dodao etvrti ovjek. Drugi ovjek je prekinuo svoju utnju i tako je naglo pokrenuo svoje krupno tijelo d a je stolac pod njim za kripio. -Ali za to govorimo o tome. Carstvo ne mo e pobijediti , zar ne? Imamo Seldonova uvjeravanja kako emo na kraju ipak 22 formirati Drugo carstvo. Ovo je samo jo jedna kriza. Dosad su ve bile tri. - Da, samo jo jedna kriza! - zami ljeno je rekao Forell. - Ali tijekom prve dvije krize imali smo Salvora Hardina koji nas je vodio, a u treoj smo imali Hobera Mallowa. A koga imamo sada? Pogledao ih je smrknutim pogledom i nastavio - Seldo-novi zakoni psihohistorike, na koje seje tako utje no osloniti, jamano imaju kao jednu od svojih varijabli nek akvu normalnu inicijativu od strane ljudi iz same Fondacije. Njegovi zakoni poma u onima koji si i sami pomognu. - Vrijeme iznjedri ovjeka - rekao je trei ovjek. - Ima jo takvih izreka. - Ne mo e se na to raunati, ne s apsolutnom sigurno u - mrmljao je Forell. - Ja to vidim ovako: ako je ovo etvrta kriza, onda ju je Sel don predvidio. Ako ju je predvidio, onda se nju mo e i savladati pa mora postojati nain kako e se to uiniti. - Sada je Carstvo jae od nas, oduvijek je i bilo. Ali sada nam po prvi puta prije ti opasnost od njihovog izravnog napada pa ta njihova snaga postaje stra an izvor opasnosti. A ako ih se mo e pobijediti, onda se to mo e, kao i u svim ranijim krizam a, izvesti na neki drugi nain, a ne silom. Moramo pronai slabu toku neprijatelja i na nju se okomiti. - A to je ta slaba toka? - upitao je etvrti ovjek. - Namjerava li sada razvijati neka kvu teoriju? - Ne. U tome i jest stvar. U pro losti su na i veliki voe uvijek uoili te slabe toke i ustremili se na njih. Ali sada... U glasu mu se osjeala nemo i nitko nije urio tome pridodati vlastiti komentar. Tada etvrti ovjek ree - Potrebne su nam uhode. Forell se ustro okrene k njemu - Tono! Ne znam kada e nas Carstvo napasti. Mo da imam o vremena. - Hober Mallow je sam oti ao u podruje koje je bilo pod upravom Carstva - pripomenu o je drugi ovjek. Ali Forell je odmahnuo glavom - Ni ta tako izravno. Nitko od nas vi e nije u cvijetu mladosti i ve smo zahrali utonu-v i u administrativne vode. Trebaju nam mladi ljudi koji sada djeluju... - Misli na neovisne trgovce? Forell je kimnuo i pro aptao - Ako jo ima za to vremena. 3 POGUBNI UTJECAJ Kad je njegov pomonik otvorio vrata, Bel Riose je prestao nervozno koraati po sobi i pogledao ga pogledom punim nade. - Ima li ikakvih vijesti o StarletP. -Ni ta. Izviai su podijelili prostor na etiri dijela, ali instrumenti nisu ni ta otkril i. Zapovjednik Yume je javio kako je flota spremna odmah napasti i osvetiti se. General je odmahnuo glavom - Ne, ne zbog jednog patrolnog broda. Jo ne. Reci mu n eka sve ponovo pretra i... ekaj! Napisat u mu poruku. Kodiraj to i po alji uskopojasno m zrakom. Napisao je to to je rekao i predao papir asniku koji je ekao. - Je li Sivenac ve stigao? -Nije jo . - Dobro, pobrini se da ga dovedu ovamo im stigne. Pomonik je ustro odpozdravio i ot

i ao. Riose je nastavio hodati gore-dolje. Kada su se vrata drugi puta otvorila, na pragu je stajao Ducem Barr. Polako, uz pomo Rioseovog pomonika, u ao je u pretjerano dekoriranu sobu iji strop je bio ukra en stereo-skopskim modelom Galaktike, a u sredini sobe stajao je Riose, odjeven u s voju borbenu odoru. - Dobar dan, patricije! - General je nogom gurnuo stolac, a rukom pokazao pomonik u neka ide, govorei: - Ova vrata e ostati zatvorena sve dok ih ja ne otvorim. Stajao je pred Sivencem ra irenih nogu, s rukama na leima, lagano se ljuljajui, zami l jen. - Patricije, jeste li vi lojalan carev podanik? - o tro je upitao. Barr je, namr tenih obrva, dotad utio. - Nemam razloga voljeti carsku vlast. 24 - to je jako daleko od toga da biste bili izdajica. - Tono. Ali sama injenica da nisam izdajica je takoer jako daleko od toga da prista jem biti aktivni pomaga. -1 to je tono. Ali u ovom trenutku e se odbijanje pru anja pomoi - Riose je govorio p olako i razgovijetno - smatrati izdajom i tako e se prema tome i postupiti. Barrove obrve su se skupile. - Sauvajte te verbalne toljage za va e podreene. Meni j e dovoljno ako mi jednostavno izrazite va e potrebe i elje. Riose je sjeo i stavio nogu preko noge. - Barr, prije pola godine smo ve imali je dan razgovor. - O va im arobnjacima? - Da. Sjeate se to sam rekao da bih ja uinio? Barr je kimnuo. Ruke su mu poivale u krilu. - I li ste ih posjetiti na njihovom ter enu pa vas nije bilo ova etiri mjeseca. Jeste li ih prona li? - Prona ao? Jesam - odgovorio je Riose. Dok je govorio usne su mu bile stisnute. in ilo se da ula e velik napor kako ne bi kripao zubima. - Patricije, to nisu arobnjaci , to su vragovi. To je naprosto nevjerojatno. Zamislite samo! To je svijet veliin e d epnog rupia, veliine nokta, gotovo bez sirovina i energije, s brojem stanovnika d a ih se mora tra iti mikroskopom, kakav se ne javlja ni u najzabaenijim svjetovima onih pra inom prekrivenih prefektura Tamnih Zvijezda. A uz sve to, ti su ljudi tak o ponosni i ambiciozni da tiho i sustavno sanjaju o tome kako e zavladati Galakti kom. - Toliko su sigurni u sebe da im se ak i ne uri. Djeluju polako i flegmatino, govor e o stoljeima koja su nu na. A onda u slobodno vrijeme gutaju svjetove vukui se kroz sustave i nastojei im ugoditi. - I uspijevaju u tome. Nema nikoga tko bi ih zaustavio. Ustrojili su nekakvu u lji vu trgovaku zajednicu koja je svojim pipcima obuhvatila sustave udaljenije od ono ga to se te njihove igrake od brodova usuuju dosegnuti. Parseke * i parseke duboko prodiru ti njihovi trgovci... tako ti njihovi agenti sebe nazivaju. Ducem Barr je prekinuo ovaj izljev bijesa. - Koliko od * 1 parsek = 3,26 svjetlosnih godina (op. prev) 25 ovih informacija odgovara stvarnosti, a koliko je tek posljedica bijesa? Vojnik je napokon do ao do daha i malo se smirio. - Mene moj bijes ne zasljepljuje . Ka em vam da sam bio na svjetovima koji su bli i Siveni nego Fondaciji i daje tamo Carstvo tek daleki mit, a ovi trgovci su zbilja. I za nas su pomislili da smo t rgovci. - Je li vam sama Fondacija rekla da u Galaktici namjeravaju osvajati dominione? - Rekli mi?! - Riose je opet pobjesnio. - Ne radi se o tome to e oni meni rei! Njih ovi du nosnici ne govore ni ta. Govore iskljuivo kroz posao. Ali razgovarao sam s obin im ljudima. Slu ao sam te obine ljude, njihov "manifest sudbine", njihovo mirno pri hvaanje te nekakve velike budunosti. To je ne to to se ne mo e sakriti; oni i ne poku ava ju kriti taj univerzalni optimizam. Sivenac je otvoreno pokazao izvjesno tiho zadovoljstvo. - Zapazit ete kako se, barem do sada, ini da se moja rekonstrukcija dogaaja, iz oni h neva nih podataka koje sam sakupio, pokazala tonom. - Nema sumnje - odgovorio je Riose ljutitim sarkazmom - da to govori u prilog va im analitikim sposobnostima. Ali to je i posve jasan i g lasan komentar o tome kako su posjedi Njegovog Carskog Velianstva u sve veoj opasn

osti. Slije ui ramenima Barr je pokazao koliko ga to brine, a Riose se naglo nagnuo napri jed, primio starca za ramena i nekom udnom nje no u mu se zagledao u oi. - No, pustimo sada to, patricije - rekao je. - Nemam nikakve elje pona ati se poput kakvog barbara. Sto se mene tie, ta mr nja koja se meu Sivencima prenosi prema Cars tvu, te ak je teret i uinio bih sve da ga ne bude. No ja sam nadle an za vojne stvari i ne mije am se u civilne poslove. Jer to bi odmah uni tilo moju uinkovitost i dovel o do mog opoziva. Uviate li to? Znam da to uviate. Zato neka, meu nama reeno, to nep rijateljstvo od prije etrdeset godina bude osve-eno onom va om osvetom prema ovjeku k oji je sve to bio prouzroio, pa zaboravimo sve to. Potrebna mije va a pomo. Iskreno vam to priznajem. U glasu mladia se osjealo od kolike mu je to va nosti, no Ducem Barr je sasvim polak o odmahivao glavom, dajui mu tako negativan odgovor. 26 - Vi ne razumijete, patricije, - u glasu Riosea osjeala se molba - a ja sumnjam u svoje sposobnosti da vas mogu u to uvjeriti. Ne mogu se s vama sporiti na va em t erenu. Vi ste znanstvenik, a ne ja. Ali mogu vam rei samo ovo: ma to vi mislili 0 Carstvu, priznat ete da vam i koristi. Njegove oru ane snage su poinile pojedinana zlodjela, no u svojoj glavnini bile su snage mira i civilizacije. Carsko zrakopl ovstvo je to koje je stvorilo Pax Imperituri, tisuama godina na snazi diljem cije le Galaktike. Usporedite ta dva milenija mira pod simbolom Sunce i svemirski bro d i dva milenija meuzvjezdane anarhije koja su im prethodila. Prisjetite se ratov a i devastacija iz tih dana pa mi recite zar Carstvo, uz sve njegove mane, nije zavrijedilo da ga se sauva? - Razmislite - nastavio je silovito - na to su se svele vanjske granice i kako se Galaktika sada smanjila odcjepljivanjem rubnih dijelova i progla avanjem njihove neovisnosti, pa se upitajte biste li, po cijenu neke bijedne osvete, eljeli da Si ve-na ostane bez svog polo aja provincije pod za titom monih Zranih snaga i da postane tek barbarski svijet u nekoj barbarskoj galaktici koja je posvema zaokupljena f ragmentarnim neovisnostima i zajednikom bijedom i propadanjem? - Zar je to ve tako lo e... tako brzo? - promrmljao je Si-venac. -Ne - priznao je Riose. - Mi bismo kao osobe bili sigurni 1 kada bi se na ivotni vijek uetverostruio. Ali ja se borim za Carstvo i za vojnu tr adiciju koja meni osobno ne to znai i to ne mogu objasniti. To je vojna tradicija s azdana na instituciji carstva kojoj slu im. - Tonete u mistiku, a meni je uvijek bilo te ko prodrijeti u misticizam neke druge osobe. - Nije va no. Shvatili ste opasnost koja prijeti od te Fondacije. - Prije nego ste i krenuli sa Sivene upravo sam ja bio taj koji vas je upozorio da ba tra ite nevolje. - Onda shvaate kako mene treba zaustaviti jo u samom zaetku ili uope ne poku avati. Vi ste znali za tu Fondaciju prije nego je itko drugi za nju uo. Znate o njoj vi e ne go bilo tko drugi u Carstvu. Vjerojatno znate i kako bije bilo najbolje napasti i vjerojatno biste me mogli upozoriti na njihove protumjere. Dajte, budimo prija telji. Ducem Barr je ustao. - Pomo kakvu bih vam ja mogao 27 pru iti ne znai ni ta - glatko mu je odgovorio. -1 zato u vam je uskratiti, usprkos va e m tako odlunom zahtjevu. - Ja u biti taj koji e procijeniti koliko mi ta pomo znai. - Ne, govorim ozbiljno. Ni sva mo Carstva ne bi mogla skr iti taj siu ni svijet. - Za to ne? - Oi Bela Riosea su divlje zasjale. - Ne, ostanite tu gdje jeste. Ja u v am rei kada mo ete otii. Za to ne? Ako mislite da ja podcjenjujem tog neprijatelja koj eg sam otkrio, varate se. Patricije, - rekao je oklijevajui. - Na povratku sam iz gubio jedan brod. Nemam nikakvog dokaza da je pao u ruke Fondacije, ali od tada ga nismo uspjeli locirati, a da je po srijedi bila nesrea na li bismo trup broda ne gdje na ruti kojom smo se kretali. Nije to neki velik gubitak... posve beznaajan. .. ali to bi moglo znaiti kako je Fondacija ve otpoela s otvorenim neprijateljstvom . Takva njihova ustrina i neobaziranje na posljedice moglo bi znaiti raspolaganje silama o kojim ja ne znam ni ta. Mo ete li mi pomoi odgovoriv i mi na jedno izravno pit

anje? Kolika je njihova vojna mo? - Nemam pojma. - Onda mi pojasnite va e vlastite rijei. Za to ka ete kako Carstvo ne mo e poraziti tog m alenog neprijatelja? Sivenac je ponovo sjeo i skrenuo pogledom s Riosea koji je zurio u njega. Polako je izgovorio: - Zato to imam povjerenje u naela psihohistorike. udna je to znanost . Dosegnula je svoju matematiku zrelost za vrijeme jednog ovjeka, Harija Seldona, i onda je umrla zajedno s njim, jer nitko drugi nije bio u stanju nositi se s nj ezinom kompleksno u. No u tom kratkom vremenu pokazala se najmonijim instrumentom ik ada stvorenim za prouavanje ljudi. Bez pretenzija da e pretka-zati akcije pojedina ca, formulirala je vrste zakone po kojima se mo e matematikim analizama i operacijam a upravljati i predviati masovne akcije ljudskih grupa. -Pa? - Psihohistorika je bila ta koju su, Seldon i ljudi koji su s njim radili, primi jenili kako bi uspostavili Fondaciju. I vrijeme i mjesto i uvjeti, sve je to mat ematiki odabrano, tako je odreen i razvitak Univerzalnog carstva. Rioseov glas je podrhtavao od indignacije. - elite li rei kako ta njegova umjetnos t pretkazuje kako u napasti Fondaciju i izgubiti takvu i takvu bitku zbog takvih i takvih razloga? 28 eli te li rei kako sam tek neki blesavi robot koji slijedi unaprijed utvren put u d estrukciju? - Ne - o tro je odgovorio stari patricij. - Ve sam vam rekao kako se ta znanost ne bavi akcijama pojedinaca. Sagledana je daleko ira slika dogaaja. - Znai, dakle, da smo vrsto stisnuti u monoj aci bo ice Povijesne Nu nosti. - Nu nosti psihohistorike - meko ga ispravi Barr. - A ako se ja poslu im mojim prerogativima slobodne volje? Ako odaberem napasti sl jedee godine ili ako uope ne napadnem? Koliko e onda ta bo ica biti fleksibilna i ing eniozna? Barr je slegnuo ramenima. - Napadnite sada ili nikada, s jednim brodom ili cijel om flotom Carstva, vojnom silom ili ekonomskim pritiskom, otvorenom objavom rata ili izdajama i zasjedama. inite to elite, koristei se pritom u potpunosti svojom sl obodom volje. Ipak ete izgubiti. - Zbog pogubnog utjecaja Harija Seldona? - Zbog pogubnog utjecaja matematike ljudskog pona anja koje se ne mo e ni zaustaviti ni skrenuti niti odgoditi. Neko vrijeme su se netremice gledali, sve dok general nije to prekinuo jednostav no rekav i: - Prihvatit u taj izazov. Pogubna snaga mrtvoga protiv volje ivoga. 4 CAR CLEON II. ... poznat pod nazivom "Veliki". Posljednji sna an car Prvog carstva va an je, jer je za vrijeme njegove duge vladavine do lo do obnove politike i umjetnost i. Najbolje je znan kao romantiar, no zbog njegove povezanosti s Belom Riose-om o n je jednostavno "Rioseov car". Va no je ne dopustiti da dogaaji u vrijeme posljedn je godine njegove vladavine zasjene etrdeset godina od... Encyclopaedia Galctica Cleon II. je bio gospodar svemira. Cleon II. je takoer patio od bolne i nedijagno sticirane bolesti. udnim spletom dogaanja takva dva dr avnika u jednom ne samo da se nisu uzajamno iskljuivala nego nisu bili ak ni djelomice nespojivi. U povijesti i ma beskonaan niz takvih primjera. No Cleona II. nije bilo nimalo briga za takve njegove prethodnike. Meditiranje n ad dugim popisom slinih sluajeva ne bi nimalo olak alo njegove osobne patnje. Jednak o mu tako nije bilo nimalo lak e od pomisli da, tamo gdje je njegov prapradjed uzu rpirao vlast na planetu ne veem od trunice pra ine, on sam, kao nasljednik loze vlad ara Galaktike, sada provodi vrijeme u rasko i palae Ammenetika Velikog. Sada ga nij e tje ilo niti to to su, zahvaljujui naporima njegova oca, oi ene one tamne mrlje pobuna pa je obnovljen mir i jedinstvo kakvo su u ivali pod Stanelom VI. i, kao posljedi ca toga, tijekom dvadeset i pet godina njegove vladavine jo se nije pojavio niti jedan oblak revolta koji bi zasjenio blje tavilo njegove slave. Car Galaktike i Gospodar Svega tiho je stenjao, a glava mu je klonula na mekane

jastuke koji su mu vraali snagu i on se malo opustio. S te koama se pridigao u sjedei polo aj i 30 mrko zurio u udaljene zidove te goleme sobe. Nije to bila soba u kojoj bi bilo d obro boraviti sam. Bila je prevelika. Sve su te sobe bile prevelike. No bolje je za vrijeme ovakvih groznih napadaja bolova biti sam nego podnositi t eto enje dvorjana i slu ati njihove tihe, pretjerane izraze suosjeanja. Bolje je biti sam nego gledati te bezline maske iza kojih su se kovitlale kalkulacije hoe li um rijeti i tko e ga naslijediti. To gaje navelo na razmi ljanje. Imao je tri sina; tri uspravna mladia puna vrlina i obeanja. Gdje li su oni za ovakvih lo ih dana? ekaju, nema sumnje. Svatko od njih p omno promatra druge, a sva trojica promatraju njega. Bolno se premjestio u krevetu. A sada je Brodrig tra io audijenciju. Njegov odani Brodrig, odan zato to su ga svi tako zdu no mrzili da je to bila jedina toka oko koj e je bilo jedinstveno svih desetak klika koje su razdirale njegov dvor. Brodrig - taj njegov odan ljubimac koji je morao biti odan, jer bi ga inae, osim ako bi imao najbr i brod u Galaktici pa njime na dan careve smrti bezglavo pobjega o, ve sljedeeg dana pogubili u atomskoj komori. Cleon II je dodirnuo glatko dugme ugraeno u naslon za ruke njegovog velikog divan a i velika vrata u dnu sobe poela su se rastvarati sve dok nisu postala prozirna. Brodrig je prilazio gazei po crvenom tepihu i kleknuo kako bi poljubio carevu mli tavu ruku. - Kako va e zdravlje, gospodine? - upita ga osobni tajnik tihim glasom u kojem se nazirala bojazan. - Ziv sam, - obrecnuo se ljutito car - ako mo e nazvati ivotom to to me svaka prevara ntska u a koja zna itati medicinske knjige dr i pogodnim za svoje traljave eksperiment e. Ako jo u kakvom zabaenom kutku Carstva postoji ikakav zamislivi lijek, kemijski , fizikalni ili atomski, koji jo nije isku an, onda e mi se ve sutra neko dubokoumno blebetalo pojaviti s njim. I opet e se neka novootkrivena knjiga, bolje reeno prij evara, koristiti kao autoritet. Nema niti jednog koji je u stanju izmjeriti puls , a da ispred sebe ne razastre sve knjige predaka. Bolestan sam, a oni su to dij agnosticirali kao "nepoznato". Budale! Ako je tijekom milenija ljudsko tijelo na uilo neki nov nain da oboli, pa toga nema u starim studijama, to e zauvijek ostati neotkriveno. Oni stari lijenici bi trebali ivjeti sada, ili ja u njihovom vremenu. 31 Car se sad malo ispuhao, a Brodrig je strpljivo ekao. -Koliko ih eka vani? - ljuti to je upitao car, trgnuv i glavom u smjeru gdje su bila vrata. Brodrig je strpljivo odgovorio, - U Velikoj sali ih je uobiajen broj. - Pusti ih neka ekaju. Reci im kako sam zaokupljen dr avnikim poslovima. Neka im to objavi zapovjednik stra e. Ili ekaj, zaboravi to s dr avnikim poslovima. Neka se samo objavi kako ne primam nikoga i neka zapovjednik stra e pritom izgleda vrlo tu no. Ta ko bi se akali meu njima mogli sami otkriti. - Carev osmijeh bio je pun prezira. - Govorka se, gospodine, - tiho je rekao Brodrig - da imate pote koa sa srcem. Carev osmijeh se za nijansu udaljio od onog prezira. - To e zadati vi e pote koa drugi ma nego meni ako temeljem tih glasina netko odmah ne to poduzme. Ali to si ti htio? Daj da zavr imo s tim. Vidjev i kretnju koja mu to dopu ta, Brodrig je ustao iz svojeg kleeeg polo aja i rekao, - Radi se o generalu Belu Rioseu, vojnom namjesniku na Siveni. - Riose? - Cleon II. se namr tio. - Ne mogu ga se sjetiti. ekaj, je li to onaj koji mi je prije nekoliko mjeseci poslao onu romantinu poruku? Da, sjeam se. udio je za dopu tenjem da zapone s osvajanjima u slavu Carstva i cara. - Upravo tako, gospodine. Car se kratko nasmijao. - Zar si ti, Brodrie, mislio da su me takvi generali napu stili? Ovaj se doima poput kakvog udnog atavizma. Sto sam mu odgovorio? Vjerujem da si to sredio. - I jesam, gospodine. Bilo mu je reeno neka po alje dodatne informacije i neka ni ta ne poduzima bez zapovjedi koje e primiti od Carstva. - Hmff. Prilino zihera ki. Tko je taj Riose? Je li ikada bio na dvoru? Brodrig je kimnuo, a usta su mu se malo iskrivila. - Prije deset godina zapoeo je karijeru kao kadet stra e. Sudjelovao je u aferi oko Lemula Clustera.

- Lemul Cluster? Zna , memorija mi ba nije... Kako se zvao onaj mladi vojnik koji j e spasio ona dva linijska broda od izravnog sudara... meusobno... ili s neim treim? - Nestrpljivo je odmahnuo rukom - Ne sjeam se sada tih pojedinosti. Znam daje po srijedi bilo neko herojsko djelo. 32 - Riose je bio taj vojnik. Zbog toga je bio unaprijeen, - suho je dometnuo Brodri g, - i imenovan na terensku du nost kao kapetan broda. -A sada je, tako mlad, vojni namjesnik u graninom sustavu. Sposoban ovjek, Brodrie! - Nepouzdan, gospodine. On ivi u pro losti. Sanja o starim vremenima ili, tonije, o mitovima koji govore kakva su bila ta stara vremena. Takvi ljudi sami po sebi ni su opasni ali, zbog tako neobinog pomanjkanja realizma, ispadaju budale pred drug ima. - A onda je dodao - Koliko znam, njegovi ljudi su mu potpuno odani. On je j edan od va ih popularnih generala. - Da? - Car je malo porazmislio - Pa zna , Brodrie, ne bih ni elio biti okru en samim nesposobnjakoviima. Oni zaista ne predstavljaju neki standard po eljne odanosti. - Neki nekompetentan izdajnik ne predstavlja opasnost. Mnogo je opasniji sposoba n ovjek kojeg treba nadzirati. - Jesi li i ti meu takvima, Brodrie? - Car se nasmijao, a onda je smijeh zamijenil a bolna grimasa. - Mo e nakratko prestati s davanjem lekcija pa mi reci to ima novog a s tim mladim osvajaem. Nadam se kako nisi do ao da bismo razgovarali o pro losti. - Od generala Riosea stigla je nova poruka, gospodine. - Da? O emu se radi? - Ima podatke o zemlji onih barbara i preporua da se tamo uputi vojna ekspedicija . Argumenti su mu op irni i prilino zamorni. Zasad nema potrebe zamarati va e Carsko Velianstvo s tim, dok vam je ovako lo e. Posebno zato to e se o tome na iroko raspravit i na sjednici Vijea lordova. - Skrenuo je pogledom, ne gledajui cara. Cleon II. se namr tio. - Lordovi? Zar je to pitanje o kojem oni trebaju odluivati, Brodrie? To e opet znaiti daljnje zahtjeve za irom interpretacijom Povelje. Sve se u vijek svede na to. - To se ne mo e izbjei, gospodine. Bilo bi mnogo lak e da je va presvijetli otac uspio slomiti zadnju pobunu bez izdavanja te Povelje. Ali kako je ona tu, morat emo to neko vrijeme trpjeti. - Vjerojatno si u pravu. Onda neka lordovi raspravljaju. Ali, ovjee, emu toliko pom pe oko toga? To je konano ipak samo jedna minorna tema. Uspjeh na dalekom graninom 33 podruju, uz ogranienu vojnu intervenciju, te ko bi se moglo proglasiti va nom tokom u d r avnim poslovima. Brodrig se krto osmjehnuo. Mirno je rekao, - Radi se o djelovanju jednog romantino g idiota, ali ak i romantian idiot mo e biti smrtonosno oru je ako se njime poslu i nima lo romantian pobunjenik. Gospodine, taj je ovjek bio popularan ovdje, a popularan je i tamo. Mlad je. Bude li pripojio kakav buntovni barbarski planet ili dva, po stat e osvaja. A mladi osvaja koji se pokazao sposobnim pobuditi entuzijazam pilota , rudara, trgovaca i slinih, opasan je u svakom trenutku. ak ako kod njega i ne po stoji elja da uini vama ono stoje va pre-svijetli gospodin otac uinio onom uzurpator u Rickeru, moglo bi se dogoditi da ga koji od na ih lojalnih gospodara posjeda odl ui iskoristiti kao svoje oru je. Cleon II. je naglo pokrenuo ruku i ukoio se od boli. Polako se opustio, no osmije h mu je bio slaba an, a glas tek apat. - Ti si koristan podanik, Brodrie. Uvijek sum njii mnogo vi e negoli treba i dovoljno mi je poduzeti tek polovicu svih mjera oprez a koje predla e pa u biti posve siguran. Prepustit emo to lordovima. Vidjet emo to oni ka u pa emo u skladu s tim poduzeti mjere. Taj mladi, pretpostavljam, jo nije povukao nikakav neprijateljski potez. - Ni ta takvoga nije spomenuo. Ali ve tra i pojaanja. - Pojaanja?! - Car je stisnuo oi, udei se. - Kolike su snage s kojima on raspola e? - Ima flotu od deset brodova koji raspola u s pripadajuim dodatkom manjih brodova z a potporu. Dva broda su mu opremljena motorima spa enim iz Velike flote, a jedan j e opremljen baterijom monog topni tva s te iste flote. Ostali brodovi su mladi od p edeset godina i mogu dobro poslu iti svrsi. - ini mi se da je deset brodova posve dovoljno za bilo kakav razuman pothvat. Pa moj je otac imao manje od deset brodova kada je izvojevao svoju prvu pobjedu pro

tiv uzurpatora. Tko su ti barbari protiv kojih se namjerava boriti? Privatni tajnik je s prezirom podigao obrve. - On ih zove "Fondacija". - Fondacija? Stoje to? - Ne postoje zapisi o tome, gospodine. Pa ljivo sam pretra io arhive. Taj dio Galakt ike spada u podruje provincije Anacreon, koja se i sama prije dva stoljea odala ba nditizmu, barbarizmu i anarhiji. No, ni u toj provinciji ne postoji poznati r 34 planet koji bi se zvao Fondacija. Ima nekih nejasnih tragove 0 ekspediciji skupine znanstvenika koju su poslani u tu provinciju neposredno pr ije nego se ona odvojila iz okrilja na e za tite. Oni sujpripremali nekakvu enciklop ediju. - Kratko se nasmijao. - ini mi se da su ih zvali Fondacija za enciklopedij u. - Pa, - car se smrknuto zamislio - ini mi se da iznosi prilino nategnute injenice. - Ne iznosim to ja, gospodine. Otkad se u tom podruju pro irila anarhija, od te se ekspedicije vi e nikada nije ula niti rije. Ako su njihovi potomci jo uvijek ivi i ako su zadr ali to ime, onda su se i posve sigurno vratili u barbarstvo. -1 tako on eli pojaanja. - Car je o tro pogledao svog tajnika - Sve je to vrlo udno; predla e da se protiv barbara bori s deset brodova, a onda tra i jo , i to prije nego t o je sukob 1 zapoeo. A sada se ve polako i prisjeam tog Riosea; bio je to naoit djeak iz lojalne obitelji. Brodrie, u tome ima neeg zamr enog u to ja ne mogu proniknuti. ini mi se ka ko je to mnogo va nije negoli izgleda. Prstima se poigravao s rubom blje tavo iste plahte s kojom su mu bile prekrivene uk oene noge. Rekao je, - Moram poslati nekoga tamo; nekoga tko zapa a, ima mozga i lo jalan mije. Brodrie... Tajnik je ponizno spustio glavu - Ati brodovi, gospodine? - Ne jo ! Car je tiho zastenjao mijenjajui polo aj tijela kako bi se udobnije namjest io. Slaba nom kretnjom je podigao prst. - Ne dok ne budemo saznali ne to vi e. Sazovi Vijee lordova za danas tjedan dana. To e biti dobra prigoda i za novo izdvajanje n ovaca iz prorauna. Progurat u to ili e to neke stajati ivota. Naslonio je svoju bolnu glavu na dobro napunjene jastuke. - Odlazi sada, Brodrie, i po alji mi lijenika. Taj je najnespo-sobniji od svih njih. 5 POINJE RAT Sa Sivene kao ishodi ne toke, snage Carstva su oprezno krenule u raznim smjerovima prema mranoj i neznanoj periferiji. Golemi brodovi su prelazili velike udaljenost i koje su dijelile zvijezde razbacane po rubu Galaktike i odlazili do najudaljen ijih dijelova do kojih se irio utjecaj Fondacije. Svjetovi koji su ve dva stoljea ivjeli izolirani u svom barbarskom nainu ivota sada s u ponovno na svojem tlu osjetili snagu vrhovne moi. Suoeni s topni tvom usmjerenim p rotiv svojih glavnih gradova, zaklinjali su se na lojalnost. Na planetima su utemeljene baze; vojarne ljudi odjevenih u odore carstva kojima je na ramenima bio amblem s ucrtanim svemirskim brodom i suncem. Stariji ljudi s u zamijetili taj znak i opet se prisjetili ve zaboravljenih pria svojih pradjedova o vremenu kada je pod vladavinom tog istog amblema svemir bio velik, bogat i mi ran. A onda su veliki brodovi oti li dalje, kako bi ispleli svoju mre u, koristei se bazam a koje su sad na jo manjoj udaljenosti okru ivale Fondaciju. I svaki od tih svjetov a bio je u mre i utkan na odgovarajue mjesto, a izvje a o tome stizala su Bel Rioseu u njegov glavni tab kojeg je postavio u kamenitoj goleti lutajueg planeta bez sunca . Riose se sada opustio i ironino se osmjehnuo Ducemu Barru. - Onda, patricije, to v i mislite? - Ja? Kakva je korist od toga to ja mislim? Nisam vojnik. - Umorno je i s gaenjem bacio pogled na neurednu, pretrpanu prostoriju, usjeenu u stijenu pilje, gdje su u mjetni zrak i svjetlost i toplina bio jedini znak ivota u tom mranom svijetu. - A zauzvrat za pomo koju sam vam pru io, - promrmljao je - ili sam je barem elio pr u iti, mogli biste me vratiti na Sivenu. 36

- Jo ne. Jo ne. - General je okrenuo svoj stolac prema kutu u kojem je dr ao sjajnu prozirnu sferu na kojoj je bilo iscrtano podruje stare prefekture Anacreona i oko lnih sektora, podruja koja su ranije pripadala Carstvu. - Kasnije, kada sve ovo z avr i, vratit ete s svojim knjigama. Pobrinut u se da posjedi va e obitelji zauvijek p ripadnu vama i va oj djeci. - Zahvaljujem, - rekao je Barr s natruhom ironije, - ali nekako ne osjeam va u vjer u u sretan ishod svega ovog. Riose se muklo nasmijao. - Nemojte opet zapoinjati s va im prorokim brundanjem. Ova karta govori sna nije od va ih bijednih teorija. -Nje no je pogladio njezin nevidljiv zakrivljen obris. - Znate li itati karte izraene radijalnom projekcijom? Znate? Eh , pa onda sami pogledajte. Zvijezde oznaene zlatnom bojom predstavljaju teritorij Carstva. Crvene su one koje pripadaju Fondaciji, a ru iaste su one koje su vjeroja tno u sferi njihovog gospodarskog utjecaja. A sada gledajte. Rioseova je ruka prekrila jedan zaobljeni gumb i podruje bijelih oznaka poelo se p olako mijenjati u duboko plavo. To je podruje poput okrenute alice omotalo i poklo pilo crvena i ru iasta podruja. - Ove plave zvijezde su podruja koja su zauzele moje snage, - ponosno je rekao Ri ose, - a one jo uvijek napreduju. Niotkud nije bilo nikakvog otpora. Barbari su m irni. A naroito nije bilo nikakvog otpora snaga Fondacije. Oni mirno spavaju. - Razvukli ste svoje snage u prilino tanak obru, zar ne? - upita Barr. - Zapravo i nisam, - rekao je Riose - bez obzira to to tako izgleda. Stvar je u t ome daje upori ta relativno malo, ali su pomno odabrana. Posljedica toga je malen utro ak snaga, a velik strate ki rezultat. To ima mnoge prednosti, ima ih daleko vi e nego bi se to ikada inilo nekome tko nije pa ljivo prouavao taktiku djelovanja u pro storu, ali svakome je, na primjer, oito da mogu pokrenuti napad s bilo koje toke u nutarnje sfere, a kada budem zavr io, Fondaciji e biti nemogue napasti me s boka ili odostrag. Jer gledano iz njihove perspektive, ja i nemam ni bok ni stra nji dio. Takva strategija zaokru ivanja isku ana je i ranije, posebno za vojne Lorisa VI., pr ije nekih dvije tisue godina, no nikada nije bila izvedena savr eno; uvijek je nepr ijatelj za nju znao i poku avao je omesti. Ali ovo je drukije. - Tono kolski izvedeno? - Barrov glas je bio indiferen37 tan. Riose je bio nestrpljiv. - Jo uvijek vjerujete da e moje snage izgubiti? - Moraju izgubiti. - Pa valjda vam je poznato kako u vojnoj povijesti nema sluaja u kojem, nakon pos vema njeg okru enja, napadake snage nisu na kraju pobijedile, osim ako je izvana post ojala neka dovoljno jaka flota koja je mogla probiti okru enje. - Ako vi tako ka ete. -1 vi se jo uvijek vrsto dr ite va eg uvjerenja? -Da. Riose je slegnuo ramenima. - Tja, onda vjerujte. Barr je pustio neka ljutita ti ina potraje jo nekoliko trenutaka, a onda je tiho up itao, - Jeste li primili carev odgovor? Riose je iz posude koja se nalazila u zidu iza njegove glave izvadio cigaretu, u snama prihvatio onaj kraj na kojem je filtar i polako je zapalio. - Mislite na m oj zahtjev za pojaanjem? -upitao je. - Stigao je, no to je sve. Samo odgovor. - Nisu vam dali brodove. -Niti jednog. Napola sam i oekivao takav odgovor. Iskreno reeno, patricije, nisam si nikada niti smio dopustiti da me te va e teorije navedu da uope zatra im pojaanje. To baca na mene pogre no svjetlo. -Da? -Apsolutno. Te ko je sada doi do brodova. Graanski ratovi tijekom posljednja dva sto ljea uni tili su vi e od polovice Velike flote, a ono to je preostalo nije ba u najbolj em stanju. Znate da to nisu brodovi kao ovi koji se danas grade i koji ne vrijed e ni ta. Ne vjerujem da danas u Galaktici postoji ijedan ovjek koji je u stanju kon struirati prvorazredni hiperatomski motor. - To znam - slo io se Sivenac. Pogled mu je bio zami ljen i zadubljen u unutra nja raz mi ljanja. - Nisam znao da i vi to znate. Dakle, Carsko Velianstvo ne mo e odvojiti b rodove koje bi dalo kao pojaanje: Psihohistorika je mogla ovo predvidjeti, a vjer ojatno je i predvidjela. Rekao bih daje mrtva ruka Harija Seldona dobio prvu run du.

Riose mu o tro odgovori, - I ovako imam sasvim dovoljno brodova. Nije va Seldon ni ta dobio. Ako se situacija bude pokazala te om, onda e i biti jo brodova. Osim toga, c ar jo ne zna cijelu tu priu. - Zbilja? A to mu to niste rekli? 38 - Oigledno... va e teorije. - Na Rioseu se vidio prezir. - Vama svaka ast, ali ta pr ia je potpuno nevjerojatna. Ako se stvari budu razvijale tako da e ukazivati na ta kvo to, ako mi dogaaju budu donijeli dokaze, tada, i samo u tom sluaju, ukazat u na postojanje smrtne opasnosti. tovi e, - mirno je nastavio Riose - takva pria, koja ni je poduprta injenicama, ima prizvuk nepo tivanja autoriteta i izdaje pa te ko da bi s e sviala Njegovom Carskom Velianstvu. Stari patricij se smije io. - Htjeli ste rei kako vijest o tome daje njegovo carsko prijestolje ugro eno spletkom nekih bijednih barbara sa samog ruba svemira nije n eko upozorenje kojem bi se vjerovalo i koje bi se cijenilo. Znai, od njega ne oeku jete ni ta. - Osim ako tu ne raunate na kakvog posebnog izaslanika. - Za to posebni izaslanik? - To je stari obiaj. Izravni predstavnik krune nazoan je svakoj vojnoj kampanji ko ju vlada podupire. - Da? A za to? - To je nain na koji se sauvao simbol osobnog carevog predvoenja svih pothvata. Sek undarni smisao je u osiguranju vjernosti generala, a tu nije uvijek bilo uspjeha . - Vama se to nee sviati, generale. Mislim, taj autoritet koji bi vam se nametnuo i zvana. - U to ne sumnjam, - general je malo pocrvenio - ali to se tu mo e... Prijemnik u generalovoj ruci je sna no zasvijetlio i malen, neugledan komunikacijs ki valjak s porukom upadne u otvor. Riose gaje razmotao - Dobro! To je to! Ducem Barr je upitno podigao obrvu. - Znate li da smo ulovili jednog od onih njihovih trgovaca. ivog... i s netaknuti m brodom. - uo sam kako se govorka o tome. - E pa upravo su ga doveli i za minutu e stii ovamo. Vi samo ostanite ovdje, patri cije. elim da budete nazoni ispitivanju. Prvenstveno zato sam vas danas i pozvao. Vi biste ga mogli razumjeti tamo gdje bi meni promaknule va ne toke. Na ulazu se zauo zvuni signal i general pritiskom noge irom otvori vrata. ovjek koji je stajao na pragu bio je visok i zarastao u bradu, nosio je kratak kaput izraen od meke plastike nalik ko i kojem je na leima visjela pri ivena kapuljaa. 39 Ruke su mu bile slobodne, a ako je i zamijetio da su ljudi oko njega naoru ani, ni je se potrudio to pokazati. Mirno je u ao i pogledao oko sebe. Generala je pozdravio jedva primjetnom kretnjom ruke i tek napola se nakloniv i. - Kako se zovete? - o tro ga upita Riose. - Lathan Devers. - Trgovac je zadjenuo paleve za svoj irok, previ e ukra en pojas. - J este li vi ovdje gazda? - Jeste li vi trgovac Fondacije? - Tono. Slu ajte, ako ste vi ovdje gazda onda radije recite va im podinjenima da mi ne diraju moj teret. General je podigao glavu i hladno pogledao uhienika. - Odgovarajte na pitanja. Ne mojte izdavati zapovjedi. - U redu. Sa mnom se lako dogovoriti. Ali jedan od va ih momaka sije ve u grudima n apravio rupu od pola metra samo zato stoje gurao prste tamo gdje nije trebao. Riose je prebacio pogled na de urnog porunika. - Govori li ovaj ovjek istinu? U va em izvje u, Vrank, stoji kako nije izgubljen niti jedan ivot. - I nije bio, gospodine, - porunik je govorio kruto i prestra eno, - u tom trenutku . Kasnije se javila elja da se pretra i brod, jer su se pro irile glasine kako je na njemu neka ena. Umjesto nje, gospodine, pronaeno je mno tvo posve nepoznatih instrum enata za koje uhienik tvrdi kako je to njegov trgovaka roba. Pri pregledu te robe jedan predmet je naglo za-svijetlio, a vojnik koji gaje dr ao je poginuo.

General se okrenuo natrag prema trgovcu. - Prevozi li va brod atomski eksploziv? - Ma ni govora! Za to bi? Ta budala je zgrabila atomski probija s krive strane i po desila ga na maksimalnu disperziju. Ne smijete raditi takve stvari. Tako je moga o usmjeriti i neu-tronski top u va u glavu. Ja bih ga bio sprijeio da mi petero va ih ljudi nije sjedilo na prsima. Riose je mahnuo rukom prema stra aru koji je ekao. - Idi. Zaplijenjeni brod treba z apeatiti kako nitko ne bi vr ljao po njemu. Sjednite, Devers! Trgovac je sjeo tamo gdje. mu je bilo pokazano i mirno izdr ao procjenjujui pogled kojim je general zurio u njega, kao i radoznali pogled sivenskog patricija. - Vi ste razuman ovjek, Devers - rekao je general. - Hvala. Je li vas to impresioniralo moje lice ili ne to elite? Samo recite, ja sam dobar trgovac. 40 - Govorim vam to jer ste predali svoj brod kada ste mogli odluiti da nam tro ite st reljivo i da vas raznesemo u elektronsku pra inu. Ako zadr ite takav stav prema ivotu , i mi emo se prema vama dobro pona ati. - Dobar postupak je upravo ono za im najvi e udim, gazda. - Dobro, a suradnja je ono za im ja najvi e udim. - Rio-se se osmjehnuo i tiho rekao Ducemu Barru, - Nadam se da rije udjeti tu znai ono to mislim da znai. Jeste li ikad a uli ovakav barbarski argon? Devers je mirno rekao. - Dobro. Ku im. Ali o kakvoj vrsti suradnje govorite, gazda ? Da vam iskreno ka em, ne znam na emu sam. - Pogledao je oko sebe. - Gdje smo to z apravo i o emu se radi? - Ah, posve sam zanemario drugu polovicu upoznavanja. Ispriavam se - Riose je bio dobro raspolo en. - Ovaj gospodin je Ducem Barr, patricij Carstva. Ja sam Bel Rio se, plemi Carstva i general tree klase oru anih snaga Njegovog Carskog Velianstva. Trgovac je zinuo. Onda upita, - Carstvo? Mislite, ono staro Carstvo o kojem smo uili u koli. Ha? Smije no. Uvijek sam nekako mislio da ono vi e i ne postoji. - Osvrnite se oko sebe i vidjet ete da postoji, - smrknuto je rekao Riose. - Mogao sam to znati. - Lathan Devers je podigao bradu prema stropu. - One letje lice koje su zarobile moju kadu izgledale su jako uglancano. Niti jedno kraljevs tvo periferije nema ne to takvo. - Obrve su mu se skupile - I kakva je sad igra, g azda? Ili da vas zovem general? - Igra se zove rat. - Carstvo protiv Fondacije, je 1' to? - Tono. - Za to? - Mislim da znate za to. Trgovac je zurio i onda odmahnuo glavom. Riose ga je pustio neka razmi lja, a onda tiho rekao - Siguran sam da znate za to. Lathan Devers je promrmljao, - Tu je vrue, - i ustao kako bi skinuo svoj kaput s kapuljaom. Onda je ponovo sjeo, ispru- iv i noge ispred sebe. - Znate, - rekao je opu teno, - vjerujem da sada mislite 41 kako sam trebao skoiti, pojuriti naprijed i napasti vas. Mogao sam vas zgrabiti p rije nego biste se i pomaknuli, samo ako bih odabrao pravi trenutak, a ovaj star i momak koji tamo sjedi i uti ne bi mogao ni ta poduzeti da me sprijei. - Ali vi to neete uiniti, - rekao je Riose s povjerenjem. - Neu, - prijateljski se slo io Devers. - Kao prvo, mislim kako time to bih vas ubio ne bih zaustavio rat. Ima jo generala tamo odakle ste vi do ao. - Jako dobra procjena. - Osim toga, vjerojatno bi me oborili samo dvije sekunde nakon to bih ja zgrabio vas, a onda bi me brzo ubili, ili mo da polako, ovisi... Ali svakako bi me ubili, a ja, kad ne to planiram, nikada ne volim raunati s takvom moguno u. Ne isplati se. - Rekao sam da ste razuman ovjek. - Ali ima ne to to bih htio, gazda. Htio bih da mi ka ete to ste mislili kad ste rekli kako ja znam za to nas napadate. Ne znam, a igre pogaanja su mi beskrajno dosadne. - Da? Jeste li ikada uli za Harija Seldona? - Ne. Rekao sam da ne volim pogaati. Riose je brzo pogledao prema Ducemu Barru, a ovaj se blago osmjehnuo, a onda mu

je lice opet poprimilo onaj introvertiran izraz. Riose je napravio grimasu. - Nemojte mi vi igrati neke igre, Devers. Postoji tra dicija ili bajka ili posve injenina istina... ba me briga to... o va oj Fondaciji, kak o ete na kraju vi osnovati Drugo carstvo. Znam prilino detaljnu verziju Sel-donove psihohistorike tlapnje i va e konane planove za agresiju protiv Carstva. - Da? - Devers je zami ljeno kimao glavom. - A tko vam je ispriao sve to? - Je li to va no? - upita Riose s opasnom Ijubazno u. Niste vi ovdje da biste postavl jali pitanja. elim uti sve to znate o toj Seldonovoj bajci. - Ali iako je to tek bajka... - Nemojte se igrati rijeima, Devers. - Ne igram se. Zapravo, sve u vam rei. Vi o tome znate sve to ja znam. Sve to je gl upost, nedopeena glupost. Svaki svijet ima neke svoje sage, to se ne mo e sprijeiti. Da, uo sam takve prie, Seldon, Drugo carstvo i sve to. Oni uveer uspavljuju djecu s takvim priama. Klinci se sa svojim d epnim 42 projektorima sklupaju u gostinjskim sobama i upijaju u sebe te uzbudljive prie o S eldonu. No to su iskljuivo prie za klince, a ne za odrasle. U svakom sluaju, ne za inteligentne odrasle. - Trgovac je odmahivao glavom. Pogled carskog generala bio je mrk. - Maje li zaista tako? Uzalud la ete, ovjee. Bio sam na tom planetu, na Terminusu. Znam ja va u Fondaciju. Suoio sam se s njom. -1 onda mene pitate? Mene koji sam u proteklih deset godina tamo proveo dva mjes eca. Zbilja tratite vrijeme. Ali samo vi nastavite s va im ratom, ako ste zaratili s bajkom. Sada je, po prvi puta, Barr tiho progovorio - Zar ste tako uvjereni da e Fondacij a pobijediti? Trgovac se okrenuo. Malo je pocrvenio ijedan stari o iljak na sljepoonici uini se bj eljim. - Hmmm, tihi partner. Kako ste to uspjeli izvui iz onoga to sam rekao, dokt ore? Riose je jedva primjetno kimnuo Barru pa Sivenac tiho nastavi, - Jer bi vas ta p omisao morala muiti kad biste vjerovali da bi va svijet mogao izgubiti taj rat i o nda trpjeti gorke posljedice poraza, a ja to znam. Moj svijet je to jednom trpio i jo uvijek to trpi. Lathan Devers je cupkao bradu, gledao sad jednog sad drugog svog protivnika, a o nda se kratko nasmijao. - Zar on uvijek ovako govori, gazda? Slu ajte, - postao je ozbiljan, - to je to poraz? Viao sam ratove i vidio sam poraze. Pa to ako pobjednik zavlada? Koga je to briga? Mene? Momke poput mene? - Odmahnuo je glavom uz izra z prezrive poruge. - Shvatite, - trgovac je sada govorio glasno i ustro, - uvijek ima pet- est debelih glavonja koji vladaju prosjenim planetom. Oni su ti koji tada dobiju udarac u po tiljak, ali, znate, ja se zbog njih ne ivciram. A narod? Onaj obian svijet? Naravn o, neki poginu, a ostali moraju neko vrijeme plaati vei porez. Ali sve se to sredi , sve doe na svoje. I opet imate staru situaciju, samo s nekom drugom petoricom i li estoricom. Nosnice Ducema Barra su se irile, a tetive na njegovoj starakoj desnoj ruci su se trzale, no nije ni ta rekao. Oi Lathana Deversa su ga promatrale i ni ta im nije promaklo. Rekao je, - Gledajte, ja provodim ivot u svemiru, trgujui na sitno s najraznovrsnijom jeftinom robom i s ono malo koncesija to uzvuem od Udru enja. Ima ih tamo i koji su dobro potko eni, trznuo je palcem pokazujui iza svojih lea, - koji sjede kod kue i svake minute ubir u onoliko koliko ja 43 zaradim kroz godinu dana, berui vrhnje od poslova koje obavljam ja i momci poput mene. Pretpostavimo da vi upravljate Fondacijom. I vi ete nas trebati. Trebat ete nas ak i vi e nego to nas Udru enje treba, jer se ne bi bez nas sna li, a mi smo ti koji donosimo ke , gotov novac. Mi bismo bolje trgovali s Carstvom. Da, da, bolje, a j a sam poslovan ovjek. Ako e mi to donijeti plus, ja sam za to. Zurio je u njih, pomalo ratoborno. Prolazile su minute, a da nitko nije prekinuo ti inu, a onda je opet neka kuglica s porukom upala u otvor. General ju je otvorio i bacio pogled na uredno otisnutu poruku

"Pripremite plan s naznakom polo aja svakog od brodova u akciji. U punoj borbenoj spremi ekajte daljnje naredbe." Posegnuo je za svojom kabanicom. Dok ju je oblaio, pro aptao je Barru kroz stisnute usne, - Ovog ovjeka ostavljam vama. Oekujem rezultate. Ovo je rat i ja mogu biti okrutan ako bude neuspjeha. Upamtite to! - Vojniki je pozdravio obojici i onda ot i ao. Lathan Devers je gledao za njim. - Eh, ne to gaje pogodilo tamo gdje boli. Sto se dogaa? - Oigledno bitka, - mrzovoljno odgovori Barr. - Snage Fondacije upu taju se u svoju prvu bitku. Poite sa mnom. U sobi su bili naoru ani vojnici. Pona ali su se uljudno, no lica su im bila odluna. Hodajui iza starog ponosnog Sivenca, Devers je napustio sobu. Prostorija u koju su ih uveli bila je manja i u njoj je bilo manje stvari. Tu su bila samo dva kreveta, video-ekran i sanitarni vor s tu em. Vojnici su iza li, a za njima su se s muklim treskom zatvorila vrata. - Hmff, - Devers se s neodobravanjem ogledao po prostoriji, - Izgleda da e ovo po trajati. - Da, - kratko odgovori Barr. - Stari Sivenac je trgovcu okrenuo lea. Pomalo ljutito, trgovac upita, - A kakvu igru u tome vi igrate, Doc? - Ne igram nikakvu igru. Odgovoran sam za vas i to je sve. Trgovac je ustao i po ao prema njemu. Nadvio se nad patricija koji se nije ni poma kao. - Da? Ali vi ste tu sa mnom u eliji, a kada smo i li ovamo pu ke su bile uperene i u vas, ba kao i u mene. ujte, vidio sam kako je u vama kuhalo dok sam govorio o no o ratu i miru. 44 ekao je, no to ekanje nije dalo rezultata. - Dobro, dopustite mi jedno pitanje. Re kli ste kako je va a zemlja jednom do ivjela poraz. Od koga? Od ljudi s kometa iz meu zvjezdane pra ine? Barr ga pogleda. - Od Carstva. -Aje! Pa to onda tra ite ovdje? Barrova utnja je bila rjeita. Trgovac je napuio donju usnu i polako kimnuo glavom. Skinuo je narukvicu izraenu o d plosnatih karika koju je nosio oko desnog zape a i pru io je prema Barru. - to misli te o ovome? - Istu takvu narukvicu imao je i oko zgloba lijeve ruke. Sivenac uzme nakit. Polako je poslu ao trgovca koji mu je kretnjama pokazivao neka si je stavi na ruku. udnovato zveckanje oko zglavka ruke ubrzo je utihnulo. Deversov glas se odmah promijenio. -Tako, Doc, sada mo ete poeti. Mo ete posve normal no govoriti. Ako je prostorija ozvuena, oni nee razumjeti niti rije. Ova sprava to s te je stavili na ruku iskrivljuje zvuk... genijalan Mallowljev dizajn. Prodaje s e posvuda, po cijeni od dvadeset i pet kredita, odavde pa sve do vanjskih rubova galaktike. Vama je poklanjam. Samo dr ite usne nepomino i govorite polako. Morate ovladati tim trikom. Ducem Barr odjednom osjeti umor. Trgoveve prodorne oi su se sjajile i bodrile ga. Osjeao je kako nije dorastao njegovim oekivanjima. - to elite? - upitao je. Rijei su mu se provukle kroz nepomine usne. - Ve sam vam rekao. Iz usta vam izlaze zvukovi kao kod onih ljudi koje nazivamo p atriotima. Carstvo je zdrobilo i va vlastiti svijet, a vi se sada tu loptate zaje dno s njihovim ljepu -kastim generalom. Ne ini se ba normalnim, zar ne? - Ja sam tada uinio svoje, - odgovori Barr. - Zahvaljujui meni, carski osvajaki nam jesnik je mrtav. - Da? Nedavno? - Prije etrdeset godina. - Prije... etrdeset... godina! - inilo se da su ove rijei ostavile dubok dojam na t rgovca. Namr tio se. - To je dugo vrijeme da bi se ivjelo od uspomena. Zna li ovaj klinac u generalskoj odori za to? Barr je kimnuo. 45 Deversove oi su potamnjele od pomisli koja mu je sinula. - Zar elite da Carstvo po bijedi? Stari patricij je odjednom estoko pobjesnio. - Ma neka se Carstvo i sva njegova d

jela zatru u univerzalnoj katastrofi! Svi Sivenci se svakodnevno mole da se to d ogodi. Nekada sam imao brata, i sestru, i oca... Ali sada imam djecu i unuke. Ge neral zna gdje ih mo e pronai. Devers je ekao. Barr apui nastavi, - No to me ne bi zaustavilo kada bi neki sagledivi rezultati bil i vrijedni tog rizika. Oni bi znali kako treba umrijeti. Trgovev glas bio je mek kada je rekao - Jednom ste ubili namjesnika, ha? Znate, s ada pone to razumijem. Nekada smo imali gradonaelnika, zvao se Hober Mallow. On je posjetio Sivenu... to je va svijet, zar ne? Tamo je susreo ovjeka koji se zvao Bar r. Ducem Barr je zurio u njega, o tro i sumnjiavo - Sto znate o tome? - Ono to zna svaki trgovac Fondacije. Mogli biste biti lukav stari momak kojeg su tu ubacili zajedno sa mnom kako bi ispipao koliko znam. Naravno da su uperili c ijevi i u vas, a vi priate kako ste protiv Carstva i jedva ekate da rikne, a ja va m onda otvorim svoje srce... generala bi to jako radovalo. Nemate ba mnogo anse da vam se to ostvari, Doc. No ipak, elio bih vidjeti neki dokaz da ste vi sin Onuma Barra sa Sivene... esti i najmlai, koji je izbjegao pokolj. Ruka Ducema Barra se tresla dok je otvarao plosnatu metalnu kutiju u udubini zid a. Metalni predmet kojeg je odande izvadio tiho je zazveckao kad gaje stavio u t rgovevu ruku. - Pogledajte ovo, - rekao je. Devers je buljio. Stavio je onu deblju, sredi nju kariku lanca bli e oima i tiho opso vao - Ovo je Mallovljev mono-gram... ili ja nemam ni o emu pojma... i to star bar em pedeset godina. Podigao je pogled i osmjehnuo se. - Dajte ruku, Doc. Atomski titnik za jednu osobu jedini je dokaz koji mi je treba o, - rekao je i ispru io svoju dugaku ruku. 6 MILJENIK Mali brodovi su izronili iz dalekih dubina i naglo se sruili posred arrnade. Bez ijednog pucnja ili eksplozije projurili su kroz podruje puno brodova i onda izlet jeli iz njega, a letjelice Carstva su poput krupnih nespretnih ivotinja po urile za njima. Tada su kroz prostor sijevnule dvije be umne buktinje i dvije od tih sitni h buha su nestale u atomskoj dezintegraciji, dok su ostale pobjegle. Veliki brodovi su ih neko vrijeme tra ili, a onda su se vratili svom primarnom zad atku, upliui svijet za svijetom u svoju mre u, i opkoljavanje se nastavilo. Brodrigova odora djelovala je dostojanstveno i impresivno, pomno skrojena i jedn ako tako pa ljivo no ena. Koraao je parkom tog opskurnog planeta Wnde, koji je sada bi o privremen glavni tab snaga Carstva, polako i opu teno, a izraz lica mu je bio mrk . Bei Riose je hodao uz njega, a njegova radna odora, monotono sivo-crna s raskopan im ovratnikom, djelovala je otu no. Riose je pokazao na udobnu crnu klupu ispod miomirisne goleme paprati ije se iroko li e uzdizalo prema bijelom suncu. - Pogledajte ovo, gospodine. To je relikvija Ca rstva. Ove ukra ene klupe, napravljene za zaljubljene, odr ale su se, lijepe i koris ne, dok su se tvornice i palae raspale u ve zaboravljene ru evine. Sjeo je, a privatni tajnik Cleona II. je ostao stajati ispred njega i preciznim udarcima svog tapa izraenog od slonovae uredno otkidao listove koji su bili iznad n jih. Riose je stavio nogu preko noge i ponudio ga s cigaretom. I sam je vrtio jednu m eu prstima, govorei, - I bilo je za oekivati od prosvijetljene mudrosti Njegovog Ca rskog Velianstva da e poslati tako dobrog promatraa i tako kompe47 tentnu osobu kao to ste vi. To bi odagnalo svaku moju moguu bojazan, ak i da je pos tojala, kako e pritisak va nijih i hitnijih stvari gurnuti u sjenu ovu malu kampanj u na periferiji. - Oi cara su posvuda, - mehaniki je rekao Brodrig. -Mi ne podcjenjujemo va nost ove vojne, no ipak dr im kako je stavljen prevelik naglasak na njezinu te inu. Sigurno t i njihovi mali brodovi ne predstavljaju takvu barijeru zbog koje bismo morali ii dalje od onog najosnovnijeg manevra opkoljavanja.

Riose je pocrvenio, no brzo se sabrao. - Ja ne mogu preuranjenim napadom izlo iti riziku ivote mojih ljudi kojih jedva daje dovoljno, ili moje brodove koji ne mogu biti zamijenjeni novima. Postavljanje ovakvog okru enja smanjit e moje gubitke pri konanom napadu, ma kako te ak on bio. Juer sam si uzeo slobodu pojasniti vam vojne razloge. - Dobro, dobro, ja nisam vojnik. Vi me sada uvjeravate kako je ono to se ini posve bjelodanim i oitim zapravo pogre no. Dopustit emo to. Pa ipak, vi s tim va im oprezom idete predaleko. U drugoj poruci koju ste nam poslali zatra ili ste pojaanje. I to protiv neprijatelja koji je siroma an, brojem neznatan, a uz to su i barbari; pro tiv neprijatelja s kojim u tom trenutku jo niste bili ni u najmanjem sukobu. Da v a a ranija karijera nije pru ila dovoljne dokaze o va oj hrabrosti i imaginaciji, ovak av bi se zahtjev za pojaanjem, pod ovakvim okolnostima, doimao kao nesposobnost i li ne to jo gore od toga. - Zahvaljujem vam, - hladno ree general, - ali podsjetio bih vas kako postoji raz lika izmeu hrabrosti i sljepoe. Postoji mjesto za odlunu kocku, kad znate svojeg ne prijatelja i mo ete, barem pribli no, procijeniti rizik, no prava je hrabrost povui b ilo kakav potez protiv posve nepoznatog neprijatelja. Jednako tako mo ete postavit i pitanje za to isti ovjek danju sigurno tri preskaui prepreke, a nou se u svojoj sobi spotie preko namje taja. Brodrig je njegove rijei odbio kretnjom prstiju. - Dramatino, ali ne i zadovoljava jue. Vi ste i sami bili u tom barbarskom svijetu. Povrh toga imate i tog zaroblje nika kojeg tako titite, tog trgovca. Izmeu vas i tog uhienika vi niste taj koji bau lja u mraku. - Ne? Molim vas prisjetite se da se jedan svijet koji se tijekom dva stoljea razv ijao u izolaciji ne mo e pouzdano tumaiti nakon jednomjesenog posjeta. Ja sam vojnik , a ne neki napuhan heroj iz subeterinih trodimenzionalnih napetica. A u 48 unutra nje tajne i neprijateljevu strategiju ne mo e me uvesti ni samo jedan jedini uhienik, i to opskurni lan trgovakog cela koja nema bliskih veza s neprijateljem. - Jeste li ga ispitivali? - Jesam. -I? - Bilo je korisno, ali ne ne to to bi bilo od vitalnog znaenja. Njegov brod je tako malen da je zanemariv. Prodaje male igrake koje su, blago reeno, zanimljive. Imam nekoliko najzanimljivijih koje namjeravam darovati caru. Naravno, ima mnogo toga oko tog broda i njegova pogona to ja ne razumijem, noja i nisam tehniar. - Ali meu va im ljudima ima onih koji to jesu - istakao je Brodrig. - I sam sam svjestan toga, - u generalovu glasu bila je natruha otrova, - no tim budalama dugo treba dok shvate to mi treba. Ve sam poslao po pametnjakovie koji zn aju kako funkcioniraju ta udna nuklearna polja i elektronski krugovi. Jo mi nisu o dgovorili. - Trebate iskoristiti takve ljude, generale. Sigurno u toj va oj golemoj provincij i mora postojati barem jedan ovjek koji se razumije u atome. - Kada bi takav postojao, ja bih ga ve natjerao da mi popravi dva " epava" motora k oji pokreu dva broda moje malene flote. U toj mojoj ugavoj floti od deset brodova imam dva koja nee moi letjeti u glavnoj bitci jer nemaju dovoljno energije. Petina mojih ukupnih snaga osuena je trunuti konsolidirajui pozadinske redove. Sekretarovi prsti su nestrpljivo kuckali. - Sto se toga tie, va polo aj nije ni po em u izniman. Car ima jednake nevolje. General je odbacio svoju izgnjeenu i nikad zapaljenu cigaretu, a onda je zapalio drugu i slegnuo ramenima. - No to s tehniarima je samo jedna od stvari koje me mue . Daje moja psihika sonda radila kako treba, mogao sam mnogo vi e saznati od mog uh ienika. Sekretarove obrve su se podigle. - Zar imate tu sondu? - Neku staru. Prastaru, koja me iznevjerila u jedinom trenutku kada sam je treba o. Postavio sam je dok je uhienik spavao i nisam dobio ni ta. Toliko to se tie pomoi o d sondi. Isprobavao sam je na mojim ljudima i reakcija je bila posve dobra, ali i opet meu mojim tehniarima nema niti jednog koji 49 bi mi mogao rei za to ne reagira kad je u pitanju uhienik. Du-cem Barr, koji je teor etiar za dijelove, premda ne mehanike, ka e kako sonda ne djeluje na psihiku struktur

u zarobljenika, jer je od djetinjstva bio podvrgnut drukijem okru enju i stimulacij ama nervnog sustava. Ne znam. Mo da bi mi ipak mogao biti od koristi. Zato ga i uva m. Brodrig se oslonio na svoj tap. - Vidjet u ima li u prijestolnici koji slobodan st runjak. U meuvremenu mi recite ne to o tom drugom ovjeku kojega ste upravo spomenuli, o tom Sivencu. Dobrostiv ste prema mnogim neprijateljima. - On poznaje neprijatelja. I njega uvam za budue potrebe i za pomo koju mi mo e pru iti . -Ali on je sa Sivene i sinje proskribiranog pobunjenika. - On je star i nemoan, a njegovu obitelj imam kao taoce. - Shvaam. Ipak, mislim da bih trebao osobno porazgovarati s tim trgovcem. - Svakako. - Nasamo, - dodao je tajnik ledenim glasom, jasno pokazujui to misli. - Svakako, - mirno je ponovio Riose. - Kao lojalan carev podanik, prihvaam njegov og izaslanika kao meni pretpostavljenog. Ipak, kako se uhienik nalazi u na oj staln oj bazi, morat ete napustiti podruje borbe ba u zanimljivom trenutku. - Da? Zanimljivom u kojem smislu? - Zanimljivom zato jer smo danas zavr ili s opkoljavanjem. Zanimljivom zato to e, un utar tjedan dana, Dvadeseta pogranina flota ui u samu jezgru koja pru a otpor. - Rio se se osmjehnuo i okrenu od njega. Na neki nejasni nain Brodrig je osjetio da mu je njegovo samopouzdanje malo splas nulo. 7 MITO Porunik Mori Luk bio je u svojem rangu izvanredan vojnik. Do ao je iz Plejada, s go lemih poljoprivrednih planeta gdje je samo vojniki ivot mogao slomiti tu vezu sa z emljom i s tim mukotrpnim radom, a Luk je bio tipian izdanak takvog ivota. Bio je dovoljno nema tovit da bi se mogao bez straha suoiti s opasno u, a dovoljno sna a n i agilan da to uini uspje no. Naredbe je prihvaao istog trenutka, svoje podreene je vodio odluno i dosljedno, a svojeg generala je vrlo postojano obo avao. No uz sve to bio je i vedra dobriina. Ako je po slu benoj du nosti ubio ovjeka, uinio j e to bez trunke oklijevanja, ali i bez trunke animoziteta. To to je narednik prije no to je u ao pritisnuo svjetlosni signal bila je samo stvar njegove taktinosti, jer je apsolutno imao ovla tenje ulaziti i bez najave. Dvojica koja su bila u prostoriji podigli su pogled sa veere koju su upravo jeli i jedan od njih gurne nogom d epni transmiter iz kojeg se ulo kranje. - Jo materijala? - upitao je Lathan Devers Narednik je ispru io vrsto namotanu rolu filma i poe ao se po vratu. - To pripada in enj eru Orreu pa mu moramo vratiti. Znate, poslat e to svojoj djeci, znate, kao svoje vrsni suvenir. Ducem Barr je sa zanimanjem gledao tu rolu u njegovoj ruci - A gdje je in enjer to nabavio? Ali nema i transmiter koji ide uz to, zar ne? Narednik je suosjeajno odmahnuo glavom. Pokazao je na onaj koji je sada stajao uz nogu kreveta. - Ovaj je jedini kojeg tu imamo. Taj momak, Orre, nabavio je ovaj materijal najednom od onih grozno prljavih svjetova koje smo zarobili. Tamo 51 su to dr ali u nekoj velikoj zgradi, pa je morao ubiti nekoliko lokalnih ljudi koj i su ga poku ali sprijeiti da im to oduzme. Zagledao se u to procjenjivakim pogledom. - To e biti dobar suvenir... za djecu. Zastao je, a onda namjerno polako i tiho rekao: - Uokolo se iri velika novost. Za sad su to samo govorkanja, no vijest je previ e dobra da bi se o tome utjelo. Gener al je to opet uinio! - Polako je i ozbiljno kimnuo glavom. - Da? - upitao je Devers. - A to je to uinio? - Zavr io je s opkoljavanjem, eto to. - Narednik se smi-juljio poput ponosnog oca. - Ma zar on nije sjajan? Zar to nije sjajno uinio? Jedan od momaka, koji se zna s lu iti kitnjastim rijeima, ka e kako je sve teklo glatko kao glazba s nebesa... ma to mu to znailo. -1 sada poinje veliki napad? - tiho upita Barr. - Barem se nadam, - stigao je ustar odgovor. - Sada kad mi je ruka ponovo zacijel ila, elim se vratiti na svoj brod. Ve sam umoran odo ovog besposlenog sjedenja na

guzici. -1 ja, - naglo i bijesno je promrmljao Devers. Onda se ugrizao za donju usnu i n astavio je grickati. Narednik ga je pomalo sumnjiavo pogledao i rekao, -Moram ii. Sada e satnik krenuti u obilazak pa ne bih htio da me tu zatekne. Pred vratima je zastao, - Usput reeno, gospodine, - obratio se trgovcu stidljivo i s izvjesnom nelagodom, - ena mi se javila. Ka e da onaj mali zamrziva, kojeg ste m i dali da joj ga po aljem, radi odlino kakounjemubez ikakvih tro kova potpuno zamrzne mj esenu koliinu namirnica. Zahvaljuj em vam. - Nema na emu. Zaboravite to. Velika su se vrata be umno zatvorila iza nasmije enog narednika. Ducem Barr je ustao sa svog stolca. - Pa sasvim lijepo nam se odu io za taj zamrzi va. Dajte da pogledamo taj novi materijal. Oh, titlovi su nestali. Odmotao je oko pola metra filma i pogledao ga okrenuv i ga prema svjetlu. Onda je promrmljao, - Narednik je dobro rekao ono o besposlenom sjedenju na guzici. Deve rs, ovo je "Vrt Summe". - Da? - nezainteresirano upita trgovac. Gurnuo je u stranu ostatke veere. - Sjedn ite, Barr. Ja nemam' nikakve koristi od slu anja te stare literature. uli ste stoje narednik rekao? 52 - Da, sve sam uo. Na koji dio toga mislite? - Zapoet e s napadom. A mi tu sjedimo! -A gdje biste vi eljeli sjediti? - Znate vi dobro to sam htio rei. Od pustog ekanja nema nikakve koristi. - Zar nema? - Barr je oprezno skidao s transmitera stari film i stavljao novi. Tijekom posljednjeg mjeseca ispriali ste mi dobar dio povijesti Fondacije i ini m i se da su veliki voe tijekom prethodnih kriza inili malo toga osim to su sjedili i ekali. -Ah, Barr, ali oni su onda znali kamo sve to vodi. - Jesu li? Pretpostavljam da su tako i rekli kada je sve zavr ilo, a iz onoga to o tome znam rekao bih da su mo da i znali. Ali nema nikakvog dokaza koji bi pokazao kako se stvari ne bi tako dobro razvijale... ili jo i bolje... u sluaju da oni nis u znali kamo idu. Pojedinci ne upravljaju dubljim ekonomskim i dru tvenim silama. - Jednako tako se ne mo e rei ni da stvari ne bi ispale gore - obrecnuo se Devers. - Nemojte izvrtati stvari. - Oi su mu se ra irile. - ujte, kako bi bilo da ja njega maknem? - Koga? Riosea? -Da. Barr je uzdahnuo. Njegove stare oi odavale su tugu dok je razmi ljao o dalekoj pro lo sti. - Ubojstvo nije rje enje, Devers. I sam sam to jednom poku ao, bio sam isprovoc iran i bilo mi je dvadeset godina... ali to nije ni ta rije ilo. Maknuo sam negativc a sa Sivene, ali ne i imperijalni jaram, a va an je bio upravo jaram, a ne taj neg ativac. -Ali Riose nije samo zlikovac, Doc. On je cijela armija. Da njega nema, oni bi s e raspali. Dr e se za njega poput djece. Ovaj narednik pone sliniti svaki puta kad ga spomene. - ak ako je i tako kako ka ete. Imaju oni i druge armije i jo voa. Morate zahvatiti d ublje. Evo, na primjer, ovaj Bro-drig... predstavlja cara vi e nego bilo tko drugi . On bi mogao zatra iti stotinu brodova u situaciji gdje se Riose mora patiti s de set. uo sam ja o njemu. - Da? A to ste uli? - Sada je umjesto one frustracije u trgovevim oima bljesnula rad oznalost. - Da vam ispriam u kratkim crtama? On je podlac niskog porijekla koji nepogre ivim laskanjem podupire sve careve nebulozne ideje. Aristokracija ga mrzi i smatra ne po eljnim, jer 53 on nema ni porijekla niti skromnosti. Carev je savjetnik u svemu i njegovo orue z a najprljavije poslove. Po vlastitom izboru je nepo ten i nepouzdan, a iz nu de je l ojalan. U cijelom Carstvu nema ovjeka tako rafiniranog u zlu, ni tako sirovog u u i cima. I govore kako se do careve naklonosti ne mo e doprijeti drugim putem nego pr eko njega, a do njega samo sramotnim pona anjem. -Ajoj! - Devers je zami ljeno cupkao pomno oblikovanu bradicu. -1 ba je njega car p

oslao ovamo da pripazi na Riosea. Znate, palo mije ne to na pamet. - Znam. - Pretpostavimo da se Brodrigu ne svidi ovaj na mladi general, ta Radost Armije. - Mislim da mu se ve zamjerio. On i nije slavan po svojoj silnoj sposobnosti da z avoli ljude. - Pretpostavimo da njihov odnos postane zaista gadan. Car bi mogao saznati za to i Riose bi mogao zapasti u nevolju. -Aha. To je sasvim mogue. Ali kako mislite da bi se moglo isposlovati da se takvo ne to dogodi? - Ne znam. Pretpostavljam da bi ga se moglo podmititi. Patricij se tiho nasmijao . - Da, na neki nain, ali sigurno ne onako kako ste potkupili narednika... ne s kuhinjskim zamrzivaem. A ak i kada b iste mu mogli dati ono to bi htio, to ne bi bilo toga vrijedno. Vjerojatno se nik oga ne mo e tako lako potkupiti, no njemu nedostaje ak i ono osnovno po tenje potrebn o za asnu korupciju. On nee ostati potkupljen, ma o kakvoj se sumi radilo. Smislit e ne to drugo. Devers je prebacio nogu preko noge i pritom brzo i nervozno trznuo stopalom. - I pak, to mi je bila prva pomisao... Zastao je. Svjetiljka na ulazu je opet zasvijetlila i opet se na pragu ukazao na rednik. Bio je uzbuen, a njegovo iroko lice bilo je rumeno i bez osmijeha. - Gospodine, - zapoeo je, uzrujano nastojei iskazati tovanje - vrlo sam vam zahvala n zbog zamrzivaa i uvijek ste sa mnom lijepo razgovarali, premda sam ja samo te aki sin, a vi gospoda. - U njegovom govoru se sada jae osjeao naglasak s Plejada, goto vo toliko da gaje bilo te ko razumjeti, a zbog uzbuenja u njemu se opet uspravilo o no te ko seljako porijeklo i zbrisalo svaki trag vojnikog dr anja koje se tako dugo i mukotrpno gradilo. Barr blagim glasom upita, - Stoje, narednice? 54 - Lord Brodrig dolazi k vama. Sutra! Znam to, jer mi je kapetan rekao neka pripr emim ljude da se sutra lijepo odjenu... zbog njega. Mislio sam... kako bih vas t rebao upozoriti. - Hvala vam, narednice - rekao je Barr - Zahvalni smo vam. No to je u redu, ovjee, nema potrebe da zato... No izgled narednikova lica nepogre ivo je iskazivao strah. Hrapavim glasom je pro ap tao: - Niste vi uli prie koje ljudi priaju o njemu. On se prodao svemirskom sotoni. Ne, nemojte se smijati. O njemu se priaju najgroznije prie. Ka u kako ima ljude nao ru ane blasterima koji ga posvuda prate pa kad mu se prohtije zabave on im samo ka e neka raznesu bilo koga... na koga naiu. A oni to i uine, a on se onda smije. Govo re kako ga se ak i car boji i da on prisiljava cara da poveava poreze i ne dopu ta m u da saslu a albe ljudi. A ka u i da mrzi generala. Ka u kako bi on elio ubiti generala, jer je general tako velik i mudar. Ali on to ne mo e, jer na je general prevelik z alogaj za bilo koga i on dobro zna kakvo je zlo taj Lord Brodrig. Narednik je zatreptao, stidljivo se smje kajui zbog vlastitog udnog i neprimjerenog pona anja, a onda se povukao prema vratima. Kratkim je trzajem kimnuo. - Upamtite moje rijei. uvajte ga se. Onda je oti ao. U Deversovom pogledu bilo je vrstine. - To tjera vodu na na mlin, zar ne, Doc? - To ovisi, - suho ree Barr, - o Brodrigu, zar ne? No Devers nije slu ao, razmi ljao je. Duboko je razmi ljao. Lord Brodrig je sagnuo glavu ulazei u pretrpanu prostoriju za boravak unutar trgo vakog broda, a njegova dva naoru ana stra ara ustro su ga slijedila s ve spremnim oru jem i profesionalno smrknutim licima plaenih ubojica. U tom trenutku carev privatni tajnik nije izgledao kao izgubljena du a. Ako ga je svemirski avao zaista kupio, nije ostavio nikakvog vidljivog traga na svojem vlas ni tvu. Brodrig je sada vi e izgledao kao netko tko je unio da ak dvorske visoke mode i time donio malo vedrine u ovu pusto i ogoljenost vojne baze. Tijesan kroj njegove besprijekorne odjee davao mu je privid visine s ijeg samog vr ha su njegove hladne, bezosjeajne oi zurile dolje niz strminu nosa prema trgovcu. Bordura na

55 rukavima ure ena dragim kamenjem lagano je zatreperila kada se dostojanstveno oslo nio na svoj tap od slonovae. - Ne, - rijei je popratio malom kretnjom - vi ostanite tu. Zaboravite na svoje ig rake, jer to me ne zanima. Izvukao je stolac, pomno ga obrisao krasnim komadom tkanine privr enim o vrh njegova bijelog tapa, a onda je sjeo. Devers je pogledom potra io drugi stolac, no Brodrig lijeno ree: - U nazonosti plemia Carstva vi ete ostat stajati. Osmjehnuo se. Devers slegne ramenima. - Pa za to sam ovdje, ako vas ne zanima moja trgovaka roba? Osobni tajnik je hladno ekao, pa Devers polako doda - ... gospodine. - Privatno. Ne mislite valjda da sam proputovao dvije stotine parseka kroz svemi r zato da bih pregledavao te va e triarije. elio sam vas vidjeti. - Izvadio je iz gr avirane kutijice malu ru iastu tabletu i oprezno je stavio u zube. Sisao ju je pola ko i s u ivanjem. - Na primjer, - rekao je, - tko ste vi? Jeste li zaista pripadnik tog barbarskog svijeta koji je prouzroio cijelu ovu vojnu strku? Devers je mrko kimnuo glavom. - I je li vas on zaista zarobio nakon poetka ove bure u a i vode koju on naziva rato m. Tu mislim na na eg mladog generala. Devers je ponovo kimnuo. - Tako? Pa dobro, vrli moj do ljae iz svemira. Vidim daje va a rjeitost svedena na min imum. Olak at u vam posao. Izgleda da na general ovdje bije beznaajan boj sa zastra ujui m utro kom energije i to s nekim siu nim svijetom koji se nalazi usred niega, s neim na to neki logian ovjek ne bi utro io niti jedan jedini metak iz jednog jedinog komada oru ja. Pa ipak, na general se ne pona a nelogino. Dapae, rekao bih da je on izuzetno i nteligentan. Shvaate li o emu govorim? - Ne bih rekao, gospodine. Tajnik je malo razgledavao svoje nokte i onda rekao, - Onda me slu ajte. Taj gener al ne bi riskirao svoje ljude i brodove tek onako, slave radi. Ja znam da on gov ori o slavi i o asti Carstva, no posve je oito kako sve to afektiranje i igranje n ekog od onih nepodno ljivih starih polubogova iz herojskog 56 doba nee proi. U svemu ovome ima neeg drugog do puste slave... I onda preuzima tu ud nu i nepotrebnu skrb o vama. ujte, da ste vi moj zarobljenik, i da ste meni rekli tako malo toga to mi mo e biti od koristi, kao to ste to rekli generalu, ja bih vam rasporio trbuh i zadavio bih vas s va im vlastitim crijevima. Devers je ostao skamenjen. Tek su mu se oi malo pomak-nule, najprije prema jednom od onih tajnikovih gorila, a onda prema drugom. Obojica su mu izgledala spremni i jedva ekali da napadnu. Sekretar se osmjehnuo. - Znam, vi ste od onih tihih vragova. General mije rekao kako niste reagirali ni na psihiku sondu i, usput reeno, tu mu je bila pogre ka, jer me je to uvjerilo kako je na mladi i tako sjajni general lagao. - inilo se daje t ajnik sjajno raspolo en. - asni moj trgovce, - rekao je, - imam ja svoju vlastitu psihiku sondu, jednu koja e vam sigurno odgovarati. Vidite li ovo... Izmeu palca i ka iprsta nehajno je dr ao vrhunski dizajnirane uto-ru iaste pravokutnike n a kojima se jasno vidjelo to su. - Izgleda kao novac - rekao je Devers. - To i jest novac... najsolidniji ke u cijelom Carstvu, jer mu kao podloga slu e mo ji posjedi koji su vei i od carevih. Ovo je sto tisua kredita. Ovo ovdje! Izmeu dva prsta! To je va e! - Za to, gospodine? Ja sam dobar trgovac, no svaka trgovina je dvosmjerna. - Za to? Za istinu! Sto to general zaista eli? Za to se je upustio u ovaj rat? Lathan Devers je uzdahnuo i zami ljeno pogladio bradu. - to on eli? - oima je pratio pokrete tajnikovih ruku dok je ovaj polako, novanicu p o novanicu, brojio novac. -Jednostavno reeno, on eli Carstvo. - Hmff. Kako nema tovito! Na kraju se uvijek sve svodi na to. Ali kako? Koji je to tako irok i primamljiv put koji ga vodi s nekog ruba Galaktike do samog vrha car stva?

- Fondacija - rekao je Devers ogoreno - ima tajne. Imaju knjige, stare knjige... toliko stare da je jezik kojima su pisane poznat tek nekolicini povla tenih. Te ta jne su skrivene u ritualima i religiji i nitko se ne smije njima slu iti. Ja sam t o poku ao 57 i pogledajte kamo me to dovelo... a tamo me jo uvijek eka smrtna kazna. - Shvaam. A te stare tajne? Ma dajte, za sto tisua zaslu ujem saznati i detalje. - Transmutacija elemenata, - kratko ree Devers. Tajnikove oi su se stisnule i izgu bile pone to od one svoje nezainteresiranosti. - Meni su rekli kako je u praksi transmutacija nemogua zbog zakonitosti kojima podlije u atomi. - To je tono, ako se slu ite atomima. Ali na i daleki preci bili su mudri momci. Post oje izvori snage koji su jai od atoma. Daje Fondacija uporabila te izvore onako k ako sam ja to predlagao... Devers je u utrobi osjetio lako uzbuenje. Mamac je bio na udici, a riba samo to ni je zagrizla. Tajnik naglo ree, - Nastavite! Siguran sam da ovaj general zna za sve to. Ali to o n namjerava uiniti kad jednom zavr i s ovom svojom kominom operom? Deversov glas je i dalje bio vrst poput kamena. - On e transmutacijom ekonomski na dzirati cijelo va e Carstvo. Rudna nalazi ta vam vi e nee vrijediti ni pi ljivog boba kad a Rise bude mogao dobivati volfram iz aluminija i iridij iz eljeza. Potpuno e vam p oremetiti cijeli nain proizvodnje koji je zasnovan na rijetkosti nekih elemenata i prevelikom obilju drugih. Nastat e najvee rasulo koje je Carstvo ikada vidjelo, a samo e Riose moi to zaustaviti. A tu je i pitanje ove nove energije koju sam vam spomenuo, a Riosea nee nikakva religioznost prijeiti da se njome koristi. Sada ga ni ta ne mo e sprijeiti. Bacio je Fondaciju na lea, i kada to privede kraju, za dvije godine postat e carem. -Aha, - Brodrig se tiho nasmijao. - Iridij iz eljeza, to ste rekli, zar ne? Ma da jte, otkrit u vam dr avnu tajnu. Znate li da je Fondacija ve stupila u kontakt s gen eralom? Deversov vrat se ukoio. - Izgledate mi kao da ste se iznenadili. Za to ne? Sada se to ini loginim. Ponudili su mu sto tona iridija godi nje u zamjenu za mir. Stotinu tona eljeza pretvorenog u iridij i kr enje njihovih religijskih naela kako bi si spasili glavu. Prilino po teno , no nije udo daje na sjajni nepotkupljivi general to odbio... kad se mo e dokopati i iridija i Carstva. A jadni Cle-on ga naziva jednim od njegovih po tenih generala . Moj bradati trgovce, zaslu ili ste svoj novac. 58 Dobacio mu ga je i Devers je poeo skupljati novanice koje su se razletjele. Lord Brodrig je stao na prag i okrenuo se. - Jedan podsjetnik, trgovce. Ovi naor u ani deki nemaju ni srednje uho ni jezik ni obrazovanje niti inteligenciju. Ne mog u uti, govoriti, pisati, a ne reagiraju ni na psihiku sondu. Ali pravi su strunjaci za neke zanimljive egzekucije. Ja sam vas kupio, ovjee, za sto tisua. Bit ete dobra i vrijedna roba. Ako ikada budete zaboravili da ste kupljeni pa poku ate... recim o ponoviti ovaj razgovor Rioseu, bit ete pogubljeni. Ali pogubljeni na moj nain. Na njegovom finom licu odjednom su se pojavile tvrde crte silne okrutnosti koje su onaj namje ten osmijeh promijenile u stisnuti vor crvenih usana. U jednom djeliu sekunde Devers je u njegovom oku ugledao onog svemirskog sotonu koji je kupio to g ovjeka koji je kupio njega. Tiho se uputio ispred ona dva pouzdana blastera Bro drigovih gorila natrag prema sobi u kojoj je bio zatvoren. A na Barrovo pitanje zadovoljno je odgovorio, - Ne, to i jest najudniji dio cijel e prie. On je podmitio mene. Dva mjeseca te kog ratovanja ostavili su traga na Belu Rioseu. Iz njega je zraila z lovolja i bio je nervozan. U glasu mu se osjealo nestrpljenje kada se obratio naredniku Luku koji ga je obo av ao - Priekajte vani, vojnice, a kada zavr im s ovim ljudima odvedite ih u njihovu s obu. Nitko ne smije ulaziti dok gaja ne pozovem. Razumijete, apsolutno nitko. Narednik je kruto pozdravio i iza ao, a Riose je s gaenjem ne to mrmljao skupljajui po stolu papire koji su ga ekali i onda ih ubacio u gornju ladicu i s treskom je za tvorio.

- Sjednite, - kratko je rekao onoj dvojici koji su ekali. - Nemam mnogo vremena. Zapravo ne bih ni smio biti tu, ali morao sam vas vidjeti. Okrenuo se prema Ducemu Barru koji je sa zanimanjem svojim dugakim prstima milova o kristalnu kocku u kojoj je bilo smje teno ne to stoje tek nejasno podsjealo na izbo rano, asketsko lice Njegovog Carskog Velianstva, Cleona II. - Prije svega, patricije, - rekao je general - va Seldon gubi. Dobro se bori, jer ti ljudi iz Fondacije roje se kao pob-je njele pele i bore se poput luaka. Svaki pl anet se grevito brani, a kad je konano zauzet na njemu se di e toliko buna da 59 gaje jednako te ko zadr ati kako gaje bilo te ko i osvojiti. Ali osvojeni su i zadr ani su. Va Seldon gubi. -Ali jo nije izgubio, - pristojno promrmlja Barr. - Fondacija nema tako optimistian stav. Ponudili su mi milijune kako ne bih stavl jao tog Seldona na odluan test. - Govorka se o tome. - Ah, glasine su me preduhitrile? Brbljaju li i o ovom to se posljednje dogodilo? - Stoje posljednje? - Ovaj Brodrig, taj carev mezimac, sada je, na vlastiti zahtjev, postao drugi u zapovjednoj hijerarhiji. Sada je Devers po prvi puta progovorio. - Na svoj vlastiti zahtjev, gazda? Kako to? Da mo da niste zavoljeli tog momka? - smijuljio se. - Ne, to ne mogu rei, - mirno odgovori Riose. - Radi se o tome da si je kupio taj polo aj i to za cijenu koju dr im po tenom i prikladnom. -A to je? - A to je zahtjev caru da po alje pojaanje. Deversov posprdan osmijeh sada je postao iri. - Kontaktirao je sa carem, ha? Pret postavljam, gazda, da sada jo samo ekate na to pojaanje koje bi svakoga dana trebal o stii. Tono? - Krivo! Ve su stigli. Pet odlinih ratnih brodova, s osobnom porukom cara u kojoj a lje estitke, a stii e i jo brodova. to nije u redu, trgovce? - podrugljivo je upitao. Devers je kroz nepokretne usnice promrmljao, - Ni ta. Riose je ustao sa stolca na kojem je sjedio, zaobi ao stol gledajui trgovca, dok mu je ruka bila na dr ku blaster a. - Pitao sam to nije u redu, trgovce? Izgleda da su vas ove vijesti uzrujale. Da s e to u vama nije naglo rodio neki interes za tu Fondaciju? - Nije. - Da... ima nekih stvari u vezi s vama koje su pomalo mutne. - Je? - Devers se krto osmjehnuo, zabiv i ake u d epove. - Samo ih vi navedite, gazda, i ja u vam ih odmah razbistriti. -1 rei u ih. Lako su vas uhvatili. Predali ste se s pregrijanim za titnim poljem im s mo zapucali. Spremni ste tek tako ostaviti svoj svijet. Sve je to zanimljivo, za r ne? - Volim biti na onoj strani koja pobjeuje, gazda. Ja sam razuman ovjek, pa sami st e to rekli. 60 Riose je hrapavim glasom protisnuo. - Tono! Ipak, kasnije nije ulovljen niti jeda n trgovac. Trgovaki brodovi nisu imali tu brzinu da bi mogli svojevoljno umaknuti . A ako se odluio boriti, niti jedan trgovaki brod nije imao tit koji bi odolio svi m pogocima krstarica. I kada su okolnosti to zahtijevale, svi su se trgovci mora li boriti do smrti. Otkriveno je kako su upravo trgovci idejni zaetnici gerilskih napada na okupiranim planetima i prepada u dijelu svemirskog prostranstva koje je pod na im nadzorom. Zar ste vi onda jedini razuman ovjek? Vi niti se borite niti bje ite, nego postajet e izdajica, a da vas nitko nije na to natjerao. Vi ste jedinstven, zauujue jedinstv en... zapravo tako jedinstven da to pobuuje sumnju. Devers tiho ree, - Prihvaam va e mi ljenje, ali nemate mi to prigovoriti. Ovdje sam est mjeseci i cijelo to vrijeme bio sam dobar djeak. - Jeste, i ja sam vam uzvratio dobrim postupkom. Va sam brod ostavio netaknut, a prema vama sam se pona ao obzirno. Pa ipak ste me razoarali. Dragovoljno ponueni pod

aci, na primjer o toj va oj robi, mogli su nam dobro poslu iti. ini se kako je atomsk a energija koju te stvarice koriste ista ona koju koristi i najopasnije oru je Fond acije. Nije li tako? - Ja sam samo trgovac, - rekao je Devers - a ne neki ugledni tehniar. Ja ne radim stvari nego ih prodajem. -No, to emo ubrzo vidjeti. Zato sam i do ao ovamo. Pretra it emo va brod kako bismo pro na li osobne titnike. Vi ga nikada niste nosili, a svi vojnici Fondacije ga imaju. To e biti znaajan dokaz kako ima i informacija za koje ste odluili da mi ih neete pr u iti. Tono? Nije bilo odgovora. Nastavio je, - A biti e jo izravnih dokaza. Ponio sam sa sobom psihiku sondu. Jednom ranije je zatajila, no kontakt s neprijateljem je stvar ku lture. Glas mu je bio blago prijetei i Devers je osjetio kako mu pi tolj silovito priti e isp od grudi, u predjelu dijafragme... generalov pi tolj je zasad le ao u futroli. General je tiho rekao, - Sada ete skinuti va u narukvicu i sve ostale metalne ukras e koje nosite i to ete mi predati. Polako! Tako! Ja u to uzeti. Atomska polja se m ogu poremetiti, znate, a psihika sonda radi samo u statici Prijamnik na generalovom stolu je zasvijetlio i kapsula s porukom upala je u otv or, u blizini mjesta gdje je Barr stajao 61 jo uvijek dr ei onu trodimenzionalnu carevu bistu. Riose je oti ao za svoj stol, dr ei sv oj blaster spremnim. -1 vi, patricije, - rekao je Barru. - Va a narukvica vas optu u je. Ipak, ranije ste mi bili od koristi, a ja nisam osvetoljubiv pa u o sudbini t alaca iz va e obitelji odluiti kada vidim rezultate psihike sonde. Kad se Riose nagnuo kako bi uzeo kapsulu s porukom iz otvora prijamnika, Barr je podigao onu bistu u kristalu pa je tiho i precizno spustio na generalovu glavu. To se dogodilo prebrzo da bi Devers uope mogao shvatiti. Bilo je to kao daje star ca odjednom obuzeo neki demon. - Van! - pro aptao je Barr kroz stisnute zube. - Brzo! -Pokupio je blaster kojeg j e Riose ispustio i gurnuo ga u svoju bluzu. Vrata su otvorili samo toliko koliko je bilo dovoljno da izau, a narednik Luk se okrenuo prema njima. - Vodite nas, narednice - mirno je rekao Barr. Devers je za sobom zatvorio vrata . Narednik ih je u ti ini vodio do njihove sobe, a onda, tek nakratko zastav i, po ao da lje, jer je na rebrima osjetio otvor cijevi blastera i uo glas koji je rekao, - P rema trgovakom brodu! Devers je po ao naprijed kako bi otvorio ulaz u brod, a Barr je rekao - Luk, stani te tu gdje jeste. Bili ste dobar ovjek i neemo vas ubiti. No narednik je prepoznao monogram na blasteru. Bijesno je viknuo, - Ubili ste ge nerala! Uz divlji krik slijepo se bacio prema blasteru koji je opalio i onda se njegovo razneseno tijelo sru ilo. Trgovaki brod se podigao iznad mrtvog planeta prije negoli su signalna svjetla za poela sa svojim sablasnim mirkanjem prema nebu gdje se vidjela Galaktika, nalik za magljenoj mre i na golemoj lei. - Dr ite se, Barr, - suho je rekao Devers, - jer sada emo vidjeti imaju li oni brod koji se mo e mjeriti s mojom brzinom. A znao je da nemaju! Kada su se na li u otvorenom svemiru, trgovev je glas zvuao izgubljeno i mrtvo kada je rekao. - Pria koju sam prodao Brodrigu bila je i previ e dobra. ini se da se udru i o s generalom. Brzo su odjurili u daljinu, meu mno tvom zvijezda koje su sainjavale Galaktiku. 8 PREMA TRANTORU Devers se nagnuo nad malim mrtvim planetom tra ei neki znak ivota. Kontrola smjera j e sporo i metodino e ljala prostor svojim sna nim snopom signala. Barr je to strpljivo promatrao sa svojeg niskog pomonog le aja postavljenog u kutu. - Vi e ih se ne vidi? - upitao je. - One deke iz Carstva? Ne. - Trgovac je te rijei izgovorio re ei i s oitim nestrpljenj

em. - Ve smo odavno ostavili za sobom te krntije. Tako ti svemira! S ovim skokovi ma naslijepo projurili smo kroz hiperprostor i prava je srea da se nismo spustili posred sunca. Oni nas ne bi mogli slijediti ak i da su bolji od nas, a to nisu. Naslonio se i jednim trzajem olabavio ovratnik. - Ne znam to su ti momci iz Carst va ovdje uinili. ini mi se da neki vremenski razmaci vi e nisu onakvi kakvi su bili - Pretpostavljam da nekako poku avate doi do Fondacije. - Sada zovem Udru enje, barem poku avam stupiti u kontakt s njima. - Udru enje? Tko su oni? - Udru enje neovisnih trgovaca. Nikad niste uli za njih, ha? Pa, niste jedini. Nism o se jo proslavili. Neko vrijeme je vladala ti ina u ijem je centru bio nepokretan indikator prijamnika pa Barr upita, - Jeste li unutar dosega? - Ne znam. Prema grubom izraunu polo aja broda imam tek nejasnu predod bu o tome gdje se nalazimo. Zato se pri odreivanju smjera i moram koristiti signalnim farom. Zn ate, to bi moglo potrajati godinama. - Zar zaista? - Barr je pokazao prema prijamniku, a Devers je poskoio i podesio s voje slu alice. Na malenoj mranoj kugli zasvijetlila je slaba na bijela svjetlost. 63 Tijekom pola sata Devers je bri ljivo odr avao tu tanku nit komuniciranja koja se pr obila kroz hiperprostor kako bi spojila dvije toke za ije bi povezivanje tromijim svjetlosnim zrakama trebalo pet stotina godina. Tada se, obuzet beznaem, naslonio u svom stolcu. Podigao je pogled i odgurnuo slu a lice. - Pojedimo ne to, Dok. Ako elite mo ete se i istu irati, samo oprezno s toplom vodom. unuo je ispred jednog od ormara koji su bili poredani uza zid i pretra ivao njegov s adr aj. - Nadam se da niste vegetarijanac. - Ja sam sve der. Ali recite mi to je bilo s Udru enjem. Jeste li izgubili vezu? - Izgleda. Bilo je to predaleko, malo previ e ekstremno. Ma nije ni va no. Imam sve t o mi treba. Izvadio je dvije metalne posude i stavio ih na stol. - Samo ostavite neka to ods toji pet minuta, a onda ih otvorite pritisnuv i kontakt. Unutra je tanjur, vilica i hrana... prilino praktino kad je ovjek u urbi, ako vam nije stalo do neva nih stvari kao to su ubrusi. Pretpostavljam da vas zanima to ja dobivam od Udru enja. -Ako to nije neka tajna. Devers je odmahnuo glavom. - Za vas nije. Tono je ono stoje Riose rekao. - Da su mu ne to ponudili u zamjenu da odustane? - Aha. Ponudili su mu i bili su odbijeni. Stvari stoje lo e. U podruju vanjskih sun aca Lorisa vode se borbe. - Je li Loris blizu Fondacije? - Ha? Oh, da, vi to ne znate. Loris je jedno od ranijih etiri kraljevstva. Mogli biste to nazvati dijelom unutra nje linije obrane. No to nije najgore. Borili su s e protiv golemih brodova kakve ranije nisu susretali. To znai da nas Riose nije d r ao u toku dogaaja. Pristiglo mu je vi e brodova. Brodrig je promijenio stranu i ja sam tu zabrljao. Smrknuto je promatrao kako se posuda s jelom uredno otvara. Sobu je ispunio miri s neke hrane koja je bila nalik gula u. Ducem Barr je ve poeo jesti. - Toliko to se tie improviziran)a, - rekao je Barr. - Ne mo emo se probiti kroz lini je koje dr i Carstvo da bismo se vratili do Fondacije; ne mo emo uiniti ni ta drugo osi m onog stoje i najrazumnije... moramo strpljivo ekati. Ipak, ako je 64 Riose dopro do unutra njih linija, onda vjerujem da neemo morati predugo ekati. Devers je spustio vilicu, - ekanje, to predla ete? - obrecnuo se. - Vama je to posv e u redu. Vi ni ta ne riskirate. - Ne? - Barr se krto osmjehnuo. - Ne. Zapravo rei u vam to mislim. - Devrsova iritira-nost je sada izbila na povr inu . - Ve mi je dojadilo to sve to promatram kao daje rije o kakvom zanimljivom prepar atu pod stakalcem mikroskopa. Imam prijatelje koji tamo negdje vani ginu, i tamo jedan cijeli svijet, koji je moj dom, takoer gine. Vi ste stranac. Ne znate kako je to. - Vidio sam prijatelje kako umiru. - Stareve su ruke po-ivale u krilu, a oi su mu

bile sklopljene. - Jeste li o enjen? - Trgovci se ne ene, - rekao je Devers. - Znate, ja imam dva sina i neaka. Bili su upozoreni, no... zbog izvjesnih razlog a... nisu mogli ni ta poduzeti. Ovaj na bijeg znai njihovu smrt. Moja ker je s dvoje unuadi, barem se nadam, jo ranije napustila planet, i ak ako nju i unuad izuzmem, ja sam ve i riskirao i izgubio vi e nego vi. Devers je bio smrknut i grub. - Znam. No to je bila stvar izbora. Mogli ste surai vati s Rioseom. Nikada nisam od vas tra io... - Barr je odmahnuo glavom. - Nije to bila stvar izbora, Devers. Nemojte si opter eivati savjest, jer ja nisam riskirao svoje sinove zbog vas. Suraivao sam s Rioseo m onoliko dugo koliko sam se to usudio. No ruje bila ta psihika sonda. Patricij sa Sivene je otvorio oi, a pogled mu je bio o tar i ispunjen bolom. - Rios e je jednom do ao k meni, ima tome vi e od godine dana. Govorio je kako se stvorio k ult o arobnjacima, no promakla mu je prava istina. Nije to ba kult. Znate, sada je ve etrdeset godina otkako je Sivena pritije nje-na tim istim nepodno ljivim kripcem ko ji ugro ava va svijet. Propalo je pet pobuna. Tada sam otkrio stare snimke Harija S el-dona... i sada taj "kult" eka. ekaju na dolazak "arobnjaka" i spremni su za taj dan. Moji sinovi su voe tih koji ekaju. 7b je ta tajna koju skrivam u mislima i ko ju psihika sonda nikada ne smije dotai. I zato oni moraju umrijeti kao taoci, jer alternativa je da umru kao pobunjenici i da pola Sivene umre zajedno s njima. Vi dite, dakle, kako nisam imao nikakvog izbora! I ja nisam nikakav stranac. Devers je poniknuo pogledom, a Barr tiho nastavi. - Sve 65 nade Sivene ovise o tome hoe li Fondacija pobijediti. Moji su sinovi rtvovani da b i Fondacija pobijedila. A u kalkulacijama Harija Seldona ne spominje se neizosta vni spas Sivene, onako kako se spominje spas Fondacije. Ja nemam takvu izvjesnos t za moj narod... imam samo nadu. - A ipak vas zadovoljava to ekanje. ak i kada je carska flota kod Lorisa. - Ja bih s punim povjerenjem ekao, ak i da su se oni spustili i na sam planet Term inus. Trgovac se namr tio. - Ne znam. Ja ne mogu tako reagirati, ne pouzdajem se u uda. S psihohistorikom ili bez nje, injenica je da su oni strahovito jaki, a mi smo sla bi. to mo e Seldon uiniti protiv toga? - Nema niega to se treba uiniti. To je ve uinjeno. To se sada odvija. To to vi sad ne jete kako se kotai okreu i gongovi udaraju ne znai daje to zato manje izvjesno. -Mo da, ali da ste barem jednom zauvijek Rioseu smrskali lubanju. On je gori nepri jatelj nego cijela njegova armija. - Da sam mu smrskao lubanju? Pa da onda Brodrig preuzme komandu? - mr nja je Barro vom licu dala tvrd izraz. -Cijela bi Sivena postala talac. Brodrig je ve odavno p okazao koliko vrijedi. Postoji jedan svijet na kojem je prije pet godina ubijen svaki deseti mu karac... i to samo zato to nisu prihvatili posebne poreze. Tada je ovaj isti Brodrig ubirao porez. Ne, Riose mo e ostati iv. U usporedbi s ovim, njego va su ka njavanja prava milost. -Ali est mjeseci, est mjeseci u neprijateljskoj bazi, a nemam to pokazati. - Devers ove sna ne ake su stisnule jedna drugu tako jako da su lanci zapucketali. - Ni ta to bi h mogao pokazati! - Pa sad, ekajte. Podsjetili ste me... - Barr je ne to tra io u svojoj vreici. Tada je na stol izbacio malenu metalnu kuglicu. Devers ju je brzo uzeo. - to je to? - Kapsula s porukom. Ona koju je Riose primio trenutak prije negoli sam ga tresn uo. Rauna li se to kao ne to? - Ne znam. Ovisi o tome to se nalazi u njoj. - Devers je sjeo i oprezno okretao k apsulu u svojoj ruci. Kad se Barr otu irao u hladnoj vodi i nakon toga se, zahvalan, poslu io su ilom ija top lina zraka je ipak bila umjerene topline, zatekao je Deversa kako tih i zami ljen sjedi za radnim stolom.. 66 Sivenac se u brzom ritmu pljeskao rukama po tijelu i glasom jaim od tih zvukova u pitao, - to radite? Devers je podigao pogled. Na dlakama brade ljeskale su mu se kapljice znoja. - O

tvorit u tu kapsulu. - Mo ete li je otvoriti bez Rioseovih osobnih karakteristika? - u glasu Sivenca os jetila se natruha iznenaenja. -Ako to ne budem mogao onda u se povui iz Udru enja i do kraja svog ivota neu vi e preuz eti upravljanje nekim brodom. Ve sam na tri naina uinio elektronsku analizu unutra nj osti, a imam i maleni alat za kojeg oni iz Carstva nisu nikada ni uli, koji je po sebno namijenjen otvaranju kapsula. Znate, ranije sam bio provalnik. Trgovac mor a biti sva ta pomalo. Posve se nagnuo nad kuglicu i bockao je malenim plosnatim instrumentom, a pri sv akom kontaktu pojavile su se crvene iskre. - Ova kapsula ionako nije precizno izraena - rekao je. - Ti momci iz Carstva se b a nisu prouli po sposobnostima za minuciozan rad. To se odmah vidi. Jeste li ikada vidjeli kapsulu Fondacije? Upola je manja i posve neosjetljiva na elektronske a nalize. Tada se posve ukoio, a ispod tunike mu se vidjelo kako mu se mi ii ramena napinju. N jegova sitna poluga polako je pritiskala... Otvorila se posve be umno, a Devers se opustio i uzdahnuo. Na dlanu mu je le ala otv orena sjajna kugla u kojoj je le ala poruka poput kakvog smotanog jezika izraenog o d per-gamena. - To je od Brodriga, - rekao je. A onda je s prezirom dodao, - Materijal na koje m je ispisana je trajan. U kapsulama Fondacije poruka se spoji s kisikom i u rok u od minute pretvori u plin. No Ducem Barr mu je mahnuo neka bude tiho. Brzo je itao poruku. OD: AMMELA BRODRIGA, IZVANREDNOG OPUNOMOENIKA NJEGOVOG CARSKOG VELIANSTVA, TAJNIKA VIJEA, I PLEMIA CARSTVA. ZA: BELA RIOSEA, VOJNOG GUVERNERA SIVENE, GENERALA CARSKIH SNAGA, I PLEMIA CARSTV A. POZDRAVLJAM VAS. PLANET BROJ 1120 VI E NE PRU A OTPOR. PRIPREME ZA NAPAD TEKU GLA TKO ONAKO KAKO SU ZACRTANE. SLAB67 LJENJE NEPRIJATELJA JE OIGLEDNO, A KRAJNJI CILJ JE NA VIDIKU I SIGURNO E SE POSTII. Barr je podigao glavu s gotovo mikroskopski sitnog teksta i gorko uskliknuo, - T a budala! Ta prokleta nalickana ta ta budala! To je poruka? - Ha? - upita Devers. Bio je malo razoaran. - To ni ta ne govori, - zare ao je Barr. Taj dvorski slina-vac se sada igra generala . Za Rioseovog izbivanja on je zapovjednik pa mora teto iti svoj bijedni duh isplj unuv i ovakva pompozna izvje a o vojnim stvarima u koje se uope ne razumije. "Taj i ta j planet vi e ne pru a otpor.", "Nastavak ofenzive", "Slabost neprijatelja". Taj pra znoglavi paun! - E pa sad, ekajte trenutak. Stanite... - Bacite to. - Starac se, postien, okrenuo u stranu. - Galaktika zna kako nikada nisam ni oekivao da e ovo biti ne to tako va no da e potresti svijet, ali u doba rata r azumno je pretpostaviti kako bi i najobinija zapovijed koja nije primljena i izvr e na mogla poremetiti vojne poteze i dovesti do kasnijih komplikacija. Zato sam to i uzeo. Ali ovo! Bilo bi bolje da sam to ostavio. Riose bi na to mogao utro iti p oneku minutu koju e sada korisnije uporabiti. No Devers je ivnuo. - Hoete li se konano zaustaviti? Za volju Seldona... Pru io je srebrnu kuglicu s porukom ispred Barrovog nosa. - Proitajte sada to ponov o. Sto znai ono kako je krajnji cilj na vidiku? - Znai osvajanje Fondacije. I to s tim? - Da? A mo da to znai osvajanje Carstva. Znate da on vjeruje kako je to krajnji cil j. Ta poruka rasko no ukra ena inicijalima po iljatelja jednim se potezom prsta opet vrsto zatvorila i uredno vratila u prorez. Uz tihi zvuk nestala je u kapsuli koja je opet bila glatka, nedirnuta cjelina. Negdje u njoj proradio je onaj podmazan meh anizam koji ju je zatvorio. - Ne zna se za drugi nain otvaranja osim uz poznavanje Rioseovih osobnih karakter istika, zar ne? - Ne, oni u Carstvu ne znaju za neki drugi nain, - odgovori Barr. - To znai daje sadr aj ove kapsule nama nepoznat i posve autentian. 68

- Za one iz Carstva je to tako, - odgovori Barr. - Ali car to mo e otvoriti, zar ne? Osobne karakteristike slu benika vlade moraju bi ti deponirane u registru. U Fondaciji je to tako. - Tako rade i u glavnom gradu Carstva - slo io se Barr. - Onda, kada vi, patricij Sivene i plemi Carstva, ka ete tom Cleonu, tome caru, da su se ona njegova omiljena pripitomljena papiga i njegov najsjajniji general udr u ili kako bi ga svrgnuli, pa mu pritom predate ovu kapsulu kao dokaz, to li e on po misliti da Brodrigov "krajnji cilj" znai? Barr je sjeo kao da mu je ponestalo snage. - ekajte, ne mogu vas pratiti. - Pogla dio je svoj mr avi obraz i upitao: - Ne mislite to valjda ozbiljno? - Mislim ozbiljno. - Devers je bio pomalo ljutit i uzbuen. - Slu ajte, od posljednj ih deset careva devetorica su zavr ila s prerezanim grkljanom ili im je prosuo cri jeva neki od njihovih generala zadojenih velikim idejama. To ste mi i sam esto go vorio. Ovaj stari car bi nam to tako brzo povjerovao da bi se Rioseu zavrtjelo u glavi. Barr je promrmljao - On to zaista misli ozbiljno. Tako vam Galaktike, ovjee, ne mo e te prebroditi Seldonovu krizu nekim ovakvim nepraktinim nainom kao iz knjige bajki . Pretpostavimo da nikada niste do li do ove kapsule. Pretpostavimo da se Brodrig nije poslu io izrazom "krajnji cilj". Seldon ne ovisi o ovakvoj slijepoj srei. -Ako bismo imali takvu ludu sreu, onda ne postoji zakon koji bi prijeio da se Seld on njome okoristi. - Naravno. Ali... ali... - Barr je zastao, a onda je progovorio mirno, no s vidl jivim ustezanjem. - Ma gledajte, kao prvo, kako biste vi mogli doi na planet Tran tor? Vi ne znate njegov polo aj u svemiru, a ja se posve sigurno ne sjeam njegovih koordinata, a da drugo i ne spominjem. Pa ne znate ni sada nji vlastiti polo aj u sv emiru. - U svemiru se ne mo ete izgubiti, - osmjehnuo se Devers. On je ve bio za komandama broda. Spustimo se do najbli eg planeta i vratimo se s kompletnim proraunima pozic ija i najboljim navigacijskim kartama koje se za Brodrigovih sto tisua mogu nabav iti. - I s pogotkom blastera u trbuhu. Na opis je vjerojatno ve na svakom planetu ovog dijela Carstva. - Doc, - strpljivo je rekao Devers - ne budite takvo zano69 vijetalo. Riose je rekao kako se moj brod olako predao i on se tu nije nimalo ali o. Ovaj brod ima dovoljnu vatrenu mo, a u svom titu dovoljno soka da mo e izdr ati sve na to bismo mogli naletjeti duboko unutar granice. A imamo i osobne titnike. Oni momci iz Carstva ih nikada nisu prona li, ali, znate, nije ni planirano da ih se p ronae. - Dobro, - rekao je Barr - dobro. Zamislite da ste na Tran-toru. Kako namjeravat e onda stii do cara? Zar mislite da on ima uredovno vrijeme? - Mislim da bismo o tome trebali razmisliti kada stignemo na Trantor - rekao je Devers. A Barr je, predav i se, mrmljao, - I opet se sla em. Sada je tome ve pola stoljea kako elim prije smrti vidjeti Trantor. Neka bude po va em. Ukljuen je hiperatomski motor. Svjetla su zabljesnula, a jedva osjetni trzaj u un utra njosti oznaio je promjenu smjera u hiperprostoru. 9 NA TRANTORU Zvijezde su bile guste poput korova na zapu tenom polju, a Laman Devers je po prvi puta shvatio kako su pri izraunu prolaza kroz hiperprostor od primarne va nosti on e brojke koje se nalaze s desne strane decimalnog zareza. Bilo je neeg kla-ustrof obinog u potrebi da se ne preskae vi e od jedne svjetlosne godine. I bilo je neeg zas tra ujueg u tome kako je nebo jednoliko treperilo u svim smjerovima. Izgubilo se u moru zraenja. A posred skupine od deset tisua zvijezda ija je svjetlost u komadie razdirala tminu koja ih je okru ivala, kru io je golem planet Carstva, Trantor. On je bio i vi e od planeta, bio je ila kucavica Carstva koje se sastojalo od dvade set milijuna zvjezdanih sustava. Imao je samo jednu funkciju, onu administrativn u; imao je samo jednu svrhu, a taje bila da se iz njega vlada; i s njega je stiz

ala samo jedna vrsta proizvoda, a to su bili zakoni. Cijeli je taj svijet bio jedna funkcionalna distorzija. Na njegovoj povr ini nije bilo drugog ivog stvorenja do ovjeka, njegovih ljubimaca i njegovih nametnika. Izv an onih dvjesto i ezdeset etvornih kilometara na kojima je bila carska palaa, nije se mogla vidjeti ni vlat trave, niti grumen nepokrivene zemlje. Osim na tim cars kim terenima, nigdje nije bilo vode, osim u golemim podzemnim cisternama koje su sadr avale sveukupnu zalihu vode tog svijeta. Blje tav, nehrajui i neuni tiv metal prekrivao je cijelu povr inu planeta i bio je temel j goleme metalne konstrukcije koja je tvorila zbunjujuu mre u staza i putova. Bilo je tu konstrukcija visoko podignutih plonika isprepletenih s koridorima, malenih prostorija u kojima su bili uredi, podzemnih prostora s golemim trgovakim centrim a koji su prostirali ki71 lometrima povr ine, dok je gore svake noi svojim treperavim svjetlima o ivio jedan za panjujui svijet. Moglo se hodati obilazei svijet Trantora, a da se nikada ne napusti taj konglomer at zdanja niti da se ikada ugleda sam grad. Flota brodova, brojnija od svih ratnih flota koje je Carstvo ikada imalo, svakog a je dana dovozila svoj teret na Trantor, kako bi prehranila njegovih etrdeset mi lijardi stanovnika koji u zamjenu nisu pru ali ni ta drugo osim ispunjavanja one pot rebe da se razmrse mirijade niti omotanih oko sredi nje administracije te najslo eni je vlade za kakvu je ljudski rod ikada znao. Dvadeset poljoprivrednih svjetova bili su itnica Trantora. Cijeli svemir mu je sl u io. Sa svake strane vrsto pridr avan s po dvije goleme metalne ruke, trgovaki je brod bi o polako spu ten niz veliku rampu koja je vodila do hangara. Devers se ve ljutito p robijao kroz raznorazne komplikacije svijeta zasnovanog na papirolo-giji u kojem su se vrsto dr ali principa ispunjavanja formulara u etiri primjerka. Do preliminarnog zastoja do lo je jo u zraku, kada je prvi, od onog to je kasnije ra zraslo u cijelu umu formulara, bio popunjen. Bilo je na stotine unakrsnih pitanja , rutinskih postupaka pregledavanja, fotografiranja broda, postupka analize kara kteristika ove dvojice mu karaca pa onda i zapisivanja svega toga, potrage za mo ebi tnom krijumarenom robom, plaanja ulaznih pristojbi, a konano se javilo i pitanje os obnih karata i viza za posjetitelje. Ducem Barr je bio Sivenac i podanik Carstva, no Lathan Devers bio je neznanac be z tra enih dokumenata. De urni slu benik je u tom trenutku bio posve shrvan aljenjem, n o Devers nije mogao ui. Zapravo, trebalo bi ga se zadr ati zbog slu bene istrage. Odnekud je iskrsnula stotina kredita u u tavim novim novanicama kojima su podloga bi li posjedi Lorda Brodriga i tiho su pre li iz ruke u ruku. Slu benik se znaajno naka lj ao i vi e nije bio onako shrvan. Iz onog pravog pretinca izvuen je novi formular. I spunjenje vrlo brzo i uinkovito, a uz njega su bile propisno privr ene Deversove kara kteristike. Trgovac i patricij u li su na Trantor. U hangaru je trgovev brod bio tek jedno od vozila koje se trebalo nekamo spremiti , fotografirati, obilje iti, popisati robu, 72 napraviti faksimile putnikih iskaznica, a za to seje plaala odgovarajua naknada koja se onda ubilje ila i izdala se potvrda. A onda se Devers zatekao na golemoj terasi pod sjajnim bijelim suncem, na terasi na kojoj su ene razgovarale, djeca vri tala, a mu karci polako ispijali pia i slu ali k rije tanje golemih televizora o novostima iz Carstva. Barr je platio tra enu koliinu kovanica izraenih iz iridija pa s hrpe uzeo gornji pr imjerak novina. Bile su to trantorske Novosti Carstva, slu beni organ vlade. Bacio je pogled na naslove i tiho upitao, - to emo najprije uiniti? Devers se poku avao nekako otresti poti tenosti. Zatekao se u svijetu daleko od svog vlastitog, u svijetu koji gaje optereivao svojom slo eno u, meu ljudima iji postupci su mu bili nerazumljivi, a jezik gotovo nerazumljiv. Okru ivali su ga sjajni metalni tornjevi koji su se, sve tamo do obzora, umno avali u nedogled, a sav taj u urban i bezbri an ivot metropole bacio ga je u mrano raspolo enje zbog osjeaja izoliranosti, v lastite siu nosti i beznaajnosti.

- Odluku o tome u radije prepustiti vama, Doc - odgovorio je. Barr mu se obratio mirnim i tihim glasom. - Poku ao sam vam to rei, ali znam kako j e ovjeku te ko povjerovati dok sam ne vidi. Znate li koliko svakodnevno ima ljudi k oji ele vidjeti cara? Oko milijun. A znate li koliko ih on primi? Oko deset. Mora t emo se nekako probiti kroz ured za graane, a to nam ote ava stvar. No ne mo emo si p riu titi poku aje preko aristokracije. - Pa imamo novac, gotovo stotinu tisua. - Samo jedan plemi uzeo bi nam toliko, a na putu do cara ima ih barem etiri u nizu . Za tu istu stvar trebalo bi nam mo da i pedesetak vratara i slu benika, no svaki o d njih bi nam uzeo mo da samo stotinu. Ja u govoriti. Kao prvo, oni bi te ko razumjel i va izgovor, a kao drugo, vi ne znate etiketu korupcije u Carstvu. Vjerujte mi, to je prava umjetnost. Ah! Na treoj stranici Novosti Carstva na ao je ono to je tra io pa je pru io novine Deversu. Devers je itao polako. Rjenik kojim su bile pisane inio mu se udnim, no razumio je. Podigao je pogled, a oi su mu potamnjele od zabrinutosti. Ljutito je udario nadla nicom po novinskoj stranici. - Mislite li da se ovome mo e vjerovati? 73 - U izvjesnoj mjeri, - mirno je odgovorio Barr. - Jako je mala vjerojatnost da j e flota Fondacije zaista zbrisana. Ako se slu e uobiajenom tehnikom ratnih izvje a koj a vlada tu na glavnom planetu, tako udaljenom od popri ta dogaaja, onda su takvu vi jest objavili ve nekoliko puta. Ipak, to bi moglo znaiti da je Riose dobio jo jednu bitku, to i ne bi bilo tako neoekivano. Ka u da je zauzeo Loris. Je li to glavni pl anet kraljevstva Loris? - Da - promrmljao je Devers - ili onoga to je ranije bilo kraljevstvo Loris. A to nije udaljeno od Fondacije niti punih dvadeset parseka. Moramo brzo djelovati, Doc. Barr je slegnuo ramenima - Na Trantoru se ne mo e brzati. Ako to poku ate, najvjeroj atnije ete zavr iti ispred ciljnika nekog atom-blastera. - Koliko vremena e nam biti potrebno? - Mjesec dana, ako budemo imali sree. Mjesec dana i onih na ih stotinu tisua kredita ... ako i to bude dovoljno. A i to samo pod uvjetom da si car u meuvremenu ne zab ije u glavu kako mora otputovati na Ljetne Planete, jer tamo uope nikoga ne prima u audijenciju. -Ali Fondacija... - ... e se pobrinuti sama za sebe, kao i dosad. Doite, vrijeme je veere. Gladan sam . A kasnije imamo pred sobom cijelu veer i mogli bismo je iskoristiti. Znate, vi e nikada neemo vidjeti Trantor, niti ijedan svijet nalik na njega. Slu benik zadu en za poslove vanjskih provincija bespomono je ispru io svoje zdepaste r uke, zurei u njih kratkovidnim pogledom poput sove. - Ali gospodo, car je indispo niran i ne osjea se dobro. Zaista nema smisla da uope izvijestim mojeg nadreenog. V e tjedan dana Njegovo Carsko Velianstvo nije nikoga primilo. - Nas e primiti, - rekao je Barr glumei samopouzdanje. - Samo nas trebate poslati nekome od osoblja osobnog tajnika. -Nemogue,-rekao je slu beniku ijem se glasu osjeala empatija. - Mogao bih izgubiti po sao kada bih poku ao tako ne to. Trebali biste mi malo bolje pojasniti prirodu va eg p osla. Voljan sam vam pomoi, razumijete, ali naravno da moram znati vi e detalja kak o bih mogao uvjeriti mog efa da tu stvar proslijedi dalje. - Kada bi ta stvar bila takva da se o njoj mo e govoriti iko74 me osim najvi emu, - glatko je obja njavao Barr, - onda te ko da bi i bila toliko va na da bi za nju bila potrebna audijencija kod Njegovog Carskog Velianstva. Predla em v am da riskirate. Podsjetio bih vas da, ako Njegovo Carsko Velianstvo bude pridalo va nost na oj stvari... a jamim vam da bude... bit ete nagraeni za ovo to nam sada poma te. - Da, ali... i slu benik bez rijei samo slegne ramenima. - To je rizik, - slo io se Barr. - Naravno, rizik treba biti kompenziran. Znam da od vas tra im veliku uslugu, jer ste nas ve zadu ili svojom ljubazno u pru ajui nam ovu pr liku da iznesemo na problem. No ako biste dopustili da barem u maloj mjeri poka emo na u zahvalnost... Devers je opsovao. U zadnjih mjesec dana slu ao je ovakve razgovore, s malim varij

acijama, ve dvadesetak puta. To je uvijek zavr avalo tako da su napola skrivene nova nice promijenile vlasnika. Ali ovdje je epilog bio drukiji. Obino bi novanice istog trenutka nestale; ovdje su se one mogle dobro vidjeti dok ih je slu benik polako brojio, pregledavajui im pritom i prednju i stra nju stranu. U glasu mu se osjetila mala promjena. - Za ove jami osobni tajnik, ha? Dobar nova c! - Vratimo se mi na temu... - urgirao je Barr. - Ne, ekajte, - prekinuo ga je slu benik - vratimo se na lak e stvari. Zaista bih rad o znao kakvim ste to poslom do li. Ove novanice su svje e i nove, a mora da ih imate dosta, jer mi je upravo palo na pamet da ste prije mene bili i kod drugih slu beni ka. Hajde, priajte mi o tome. - Ne vidim na to ciljate, - rekao je Barr. - E pa vidite, moglo bi se ustanoviti da ste na planet do li ilegalno, jer identif ikacijska i ulazna kartica va eg utljivog prijatelja nisu u redu. On nije podanik C arstva. - Ja to poriem. - Nije va no to vi to poriete - rekao je slu benik, postav i odjednom vrlo otvoren. - On aj slu benik koji je za iznos od stotinu kredita potpisao njegove kartice sve je p riznao... pod pritiskom... i znamo vi e nego to vi mislite. - Ako ste time eljeli rei kako suma za koju smo vas zamolili daje prihvatite nije adekvatna riziku... Slu benik se smije io. - Ba naprotiv, to je vi e nego adekvatno. - Bacio je novanice na stranu. - No vratimo se onome o emu sam govorio, jer sam se car zainteresirao za va sluaj. 75 Nije li tono, gospodo, da ste nedavno bili gosti generala Rio-sea? Nije li tono da ste pobjegli iz samog sredi ta njegove armije i to, blago reeno, zapanjujuom lakoom. Nije li tono da posjedujete pravo malo bogatstvo u novanicama koje za podlogu ima ju imanja Lorda Brodriga? Ukratko, nije li tono da ste vi par pijuna i ubojica pos lanih ovamo kako bi... No to ete nam sami rei, tko vas je platio i za to. - Znate, - rekao je Barr s blagom ljutnjom - ja ne dopu tam nekakvom beznaajnom slu b eniku da nas optu uje za zloine. Otii emo. - Neete otii, - slu benik je ustao, a pogled mu vi e nije djelovao kratkovidno. - Sada ne morate odgovarati ni na kakva pitanja, to emo ostaviti za kasnije. A ja nisam nikakav slu benik; ja sam porunik carske policije. Uhieni ste! Dok se osmjehivao, u rukama mu se sjajio vrlo uinkovit blaster. - Danas su uhieni i vei ljudi nego to ste vas dvojica. istimo osinje gnijezdo. Devers je opasno zare ao i polako posegnuo za vlastitim pi toljem. Policijski porunik se jo ire osmjehnuo i pritisnuo kontakt blastera. Vatrena crta se zaustavila na D eversovim prsima i ondje eksplodirala pa zaiskriv i malenim iglicama svjetlosti od bila se bezopasno od njegovog osobnog titnika. Onda je Devers opalio, a porunikova glava je pala s gornjeg dijela tijela koji je potpuno nestao. Jo uvijek nasmije ena, glava je le ala obasjana zrakom sunca koja je u prostoriju u la kroz novonastalu rupu u zidu. Iza li su kroz stra nja vrata. - Brzo na brod - siknuo je Devers. - Zaas e se podii uzbuna. - Psovao je ispod glas a. - Jo jedan plan nam je propao. Mogao bih se zakleti da se svemirska sotona okr enula protiv mene. Bili su na otvorenom kada su postali svjesni bunih komentara gomile koja se okupi la oko onih golemih televizora. Nisu imali vremena za gubljenje pa su zanemarili one nevezane rijei koje su buno dopirale do njih. No Barr je zgrabio primjerak No vosti Carstva prije nego je uletio u golemi hangar i u brod koji se na brzinu po digao projuriv i kroz golemu rupu koju su vatrom probili u stropu hangara. - Zar im ne mo ete pobjei? - upitao je Barr. Deset brodova prometne policije silovito je slijedilo odbjeglu letjelicu koja je pobjegla ne obazirui se na zakonom 76 propisanu i radio-farom voenu "Stazu za odlazak", a pritom i prekr ila sve zakonske odredbe o brzini. A tamo dalje iza njih, jo nepokretna, glatka i sjajna vozila T ajne slu be spremala su se u potjeru za detaljno opisanim brodom u kojem su dvojic

a identificiranih ubojica. - Gledajte me, - rekao je Devers i onda je, na visini ne to veoj od tri tisue kilome tara iznad povr ine Trantora, divljaki prebacio brod u hiperprostor. Taj manevar iz veden tako blizu planetarne mase donio je Barru nesvjesticu, a Deversu estoku bol i osjeaj gubljenja orijentacije, no udaljenost se sada mjerila svjetlosnim godin ama i svemir oko njih bio je ist. Onaj pritajen ponos kojeg je Devers osjeao prema svome brodu sada je izbio na pov r inu. - Nema tog broda Carstva koji bi mene mogao slijediti, - rekao je. No onda je s gorinom dodao, - Ali sada vi e nema nijednog mjesta kamo bismo mogli p objei, a ne mo emo se ni boriti protiv svih njih. to jo mo emo uiniti? to bi itko mogao niti? Barr se jedva pomaknuo na svojem le aju. Onaj uinak naglog prela enja u hiperprostor jo nije posve jenjao pa ga je svaki mi i u tijelu bolio. - Nitko ne mora ni ta uiniti. - rekao je. - Sve je gotovo. Gledajte! Pru io mu je onaj primjerak Novosti Carstva kojeg je jo uvijek dr ao u ruci. Trgovcu je bilo dovoljno da proita naslov. - Opozvani i uhieni... Riose i Brodrig - promrmljao je Devers. - Prazno je zurio u Barra. - Kako to? - U lanku to ne obja njavaju, ali zar je to uope va no? Rat s Fondacijom je zavr en, a u ovom trenutku Sivena se pobunila. Proitajte lanak pa ete vidjeti. - Glas ga je izd avao. - Zaustavit emo se u nekoj provinciji kako bismo saznali zadnje vijesti. Ja bih s ada zaspao, ako vam ne smeta. I zaspao je. Skakavevim skokovima sve vee magnitude, trgovaki je brod prolazio Galaktikom na svo m putu za Fondaciju. 10 SVR ETAK RATA Lathan Devers se osjeao vrlo neugodno, ak i pomalo povrijeeno. Primio je svoje odli kovanje i stoiki podnio gradonaelnikov pompozan, dosadan govor koji je i ao uz tu do djelu grimizne lente. S tim je bio zavr en njegov udio u sveanosti no, naravno, for malnosti su ga prisilile da i dalje bude nazoan. A zbog tih formalnosti, koje mu nisu dopu tale glasno zijevanje ili da udobno podigne noge na susjedni stolac, elio je biti u svemiru, tamo gdje i pripada. Sivenska delegacija, u kojoj je Ducem Barr bio slavna zvijezda, potpisala je kon venciju kojom je Sivena postala prva provincija koja je izravno pre la iz politike vladavine Carstva u ekonomsko okrilje Fondacije. Pet brodova iz flote Carstva, zarobljenih kada se Sivena pobunila s onu stranu p ogranine flote, projurili su im iznad glava; golemi i masivni, grmjeli su svoj po zdrav nadlijeui grad. Sada je jo samo preostalo pijuckanje i pristojni, neva ni razgovori... Neki glas gaje pozvao. Bio je to Forell, ovjek koji gaje, kako je to Devers hladn o zapazio, mogao dvadeset puta kupiti s prihodom kojeg je ostvarivao samo tijeko m jednog jutra i koji ga je sada, spu tajui se sa svojih visina genija, blagonaklon o pozvao prstom. Iza ao je na balkon gdje ga je doekao svje noni vjetar tako da se dobrano pogrbio, lj utito si mrmljajui psovke u bradu. I Barr je bio tu, nasmije en. Rekao je, - Devers , morate me spasiti. Optu en sam za skromnost, za taj grozan i posve neprirodan zl oin. - Devers, - Forell je govorei pomaknuo debelu cigaru iz kuta usana, - lord Barr t vrdi kako va izlet u Cleonov glavni grad nije imao nikakve veze s tim opozivom Ri osea. 78 - Ba nikakve, gospodine - Devers je bio kratak. - Nikada nismo ni doprli do cara. Vijesti, koje smo na povratku usput pokupili, govore kako je to bila ista namje ta ljka. Poduzeta je gomila potpuno smije nih i apsurdnih poteza kako bi se generala povezalo sa subverzivnim interesima na dvoru. - A on je bio nedu an? - Riose? - umije ao se Barr - Da! Tako mi Galaktike, da. Zapravo je Brodrig bio iz dajnik, no nisu mu dokazali krivnju za stvari koje su iznijeli protiv njega. Bil

a je to prava farsa od sudskog procesa, no nu na, predvidiva i neizbje na. - Po psihohistorikoj nu nosti, pretpostavljam - Forell je tu reenicu izgovorio lakoom kakvom se govore stvari s kojima smo dobro upoznati. - Tono. - Barr je postao ozbiljan. - To se nije javilo ranije, ali kad je sve zav r ilo mogao sam... pa... kada sam mogao na kraju knjige potra iti odgovore, onda je cijeli taj problem postao jednostavan. Sada mo emo vidjeti kako dru tveno ustrojstvo Carstva onemoguava osvajake ratove. Za vrijeme vladavine slabih careva razdiru ga generali koji se otimaju oko bezvrijednog prijestolja koje e im sigurno donijeti smrt. Pod vladavinom sna nih careva cijelo je carstvo paralizirano nesmiljenom st rogo u i tovanjem slova zakona pa se ini kako je dezintegracija ne trenutak prestala, no tek po cijenu rtvovanja svakog mogueg razvitka. Kroz oblak dima njegove cigare, Forell je blago primijetio. - Niste jasni, lorde Barr. Barr se osmjehnuo - Mhmm, vjerojatno ste u pravu. Te ko je to objasniti bez znanja psihohistorike. Rijei su prilino nespretan nadomjestak za matematike jednad be. No d a vidimo... Barr je razmi ljao dok se Forell opu teno naslonio na ogradu, a Devers, zagledan u b ar unasto nebo, razmi ljao o Tranto-ru. Tada Barr ree: - Vidite, gospodine, vi... i Devers, a, bez sumnje, i svi drugi, v jerujete kako je ovim porazom Carstva do lo do prvog razmimoila enja izmeu cara i nje govog generala. I vi, i Devers, a i svi drugi ste u pravu... bili ste cijelo vri jeme u pravu, barem to se tie unutra nje nesloge. Ipak, imali ste krivo mislei kako je ta unutra nja podijeljenost ne to to e u danom tre nutku rezultirati pojedinanom akcijom. Poku ali ste s podmiivanjem i la ima. 79 Raunali ste s ambicijama i sa strahom. No niste ni ta dobili zauzvrat za tu svu va u muku. Zapravo, nakon svakog poku aja sve je izgledalo jo gore nego prije. I dok je sve to prouzroilo tek neznatno mre kanje povr ine, Seldonov je plimni val postojano n adolazio... polako, ali neumitno. Ducem Barr se okrenuo od njih i pogledao preko ograde prema svjetlima grada koji je slavio i radovao se. - Sve je nas pokretala ruka jednog mrtvaca: i monog gene rala i velikog cara, i moj svijet i va svijet... mrtva ruka Harija Seldona. On je znao da e ovjek poput Riosea morati pasti, jer njegov je uspjeh uzrokovao taj pad ; jer stoje vei uspjeh, to je gori pad. - Ne mogu rei da ste sada imalo jasniji, - suho je primijetio Forell. - Samo trenutak, - ivahno nastavi Barr. - Pogledajte malo tu situaciju. Oito je da nas neki slab general nikada ni ne bi moga ugroziti. Neki jak general u vrijeme vladavine slabog cara nikada nas ne bi ugro avao, jer okrenuo bi se prema daleko unosnijem cilju. Dogaaju su pokazali kako su tri etvrtine careva tijekom posljednj a dva stoljea bili pobunjeni generali i carski namjesnici koji su osvojili tron. Dakle, Fondaciji je mogla na koditi samo ona kombinacija u kojoj su i jak general i jak car, jer jak car se nee dati lako svrgnuti, pa je jak general prisiljen okr enuti se prema van, prelazei granice. Ali to je to to daje caru snagu? to je Cleona dr alo jakim? To je posve oito. Jak je j er ne dopu ta jake podanike. Neki dvorjanin koji se obogati, ili general koji post ane popularan, postaju opasni. Cjelokupna nedavna povijest Carstva ukazuje na to svakom caru koji je dovoljno inteligentan da bi bio jak. Riose je i ao iz pobjede u pobjedu, a car je postajao sumnjiav. Cijela ta atmosfera prisilila gaje da postane sumnjiav. Nije li Riose odbio mito? To je jako sumnjiv o i car se morao zapitati to mu je pravi motiv. Nije li dvorjanin kojem je car na jvi e vjerovao odjednom postao sklon Rioseu? To je jako sumnjivo i car se morao za pitati to mu je pravi motiv. Nije bilo nekog pojedinanog postupka koji je pobudio sumnju. Kao povod je moglo poslu iti bilo to ... a to obja njava i za to na e pojedinane z avjere uope nisu bile ni nu ne ni ozbiljne. Rio-seov uspjeh je budio sumnju. Zato j e bio opozvan, optu en, osuen i pogubljen. Fondacija je opet pobijedila. 80 Kao to vidite, ne postoji zamisliva kombinacija dogaaja u kojoj Fondacija ne bi po bijedila. To je bilo neumitno. Bez obzira na to stoje Riose radio, bez obzira na to to smo mi radili. Magnat Fondacije je zami ljeno kimao glavom. - Tako, dakle. A to bi bilo u sluaju da

je samo jedna osoba istodobno i car i general? Ha? to onda? To je varijanta koju niste pokrili pa tako jo uvijek niste ni dokazali svoj stav. Barr je slegnuo ramenima. - Ja ne mogu ni ta dokazati. Ne slu im se matematikom. Ali apeliram na va razum. U jednom carstvu gdje svaki aristokrat, svaki silnik i sva ki gusar mo e aspirirati na tron... i to, kako povijest pokazuje, esto i vrlo uspje n o... to bi se dogodilo kada bi ak i neki jaki car bio zaokupljen ratovanjem sa str ancima na dalekim rubovima Galaktike? Pa to mislite koliko dugo bi morao biti nen azoan u glavnom gradu, a da netko ne zapone graanski rat i natjera ga da se vrati k ui? Dru tvene prilike u Carstvu uinile bi taj period zaista kratkim. Jednom prigodom sam rekao Rioseu kako se ni sva sila Carstva ne bi mogla oduprijeti pogubnom ut jecaju Harija Seldona. - Dobro! Dobro! - Forell je bio vrlo zadovoljan. Zapravo implicirate kako nas Ca rstvo vi e nikada ne mo e ugroziti. - Meni se tako ini, - slo io se Barr. - Iskreno reeno, moglo bi se dogoditi da Cleon ne pre ivi niti ovu godinu pa ne bi bilo nikakvo udo kada bi do lo do nesuglasica i sukoba oko nasljednika i to bi za Carstvo moglo znaiti i posljednji graanski rat. - Dakle, - rekao je Forell - vi e nema neprijatelja. Barr je bio zami ljen - Postoji Druga Fondacija. - Ona na drugoj strani Galaktike? Imat emo mir jo stoljeima. Na te rijei se Devers okrenuo i lice mu je bilo smrknuto kada je pogledao Forella - Mo da postoje unutra nji neprijatelji. - Da? - mirno ga upita Forell. Na primjer? - Na primjer ljudi koji bi eljeli da se bogatstvo malo preraspodijeli i da se spr ijei koncentriranje bogatstva izvan ruku onih koji rade kako bi ga stvorili. Razu mijete li o emu govorim? Forellov pogled je polako gubio onaj prezriv izraz i sada je postao bijesan ba ka o i Deversov. a c o a o 11 MLADENKA I MLADO ENJA MULA Gledajui prema znaaju kojeg je imao u povijesti Galaktike, 6 ovjeku zvanom Mul a zna se manje nego o bilo kojoj drugoj osobi. Njegovo pravo ime se ne zna, a o tome to je ranije radio postoje tek nagaanja. ak nam je i period njegove najvee slav e poznat gledano uglavnom oima njegovih protivnika i, naje e, oima njegove mlade nevje ste... Encyclopaedia Galctica Baytin prvi dojam o Havenu bio je prava suprotnost neem spektakularnom. Njezin mu joj ju je pokazao... tek jedna sumorna zvijezda izgubljena u pustim prostranstvi ma ruba Galaktike. Nalazila se iza onih zadnjih ra trkanih skupina do kojih se jed va probijala slaba svjetlost. ak i u takvom okru enju djelovala je jadno i nije ju bilo lako zamijetiti. Toran je bio posve svjestan da, kao uvod u brani ivot, toj zvijezdi crvenom patulj ku nedostaje impresivnost pa je snu deno stisnuo usne. - Znam, Bay... to ba i nije neka prava promjena, zar ne? Mislim, u usporedbi s Fondacijom. - To je grozna promjena, Toran. Uope se nisam trebala udati za tebe. I dok je, prije nego se pribrao, njegovo lice na trenutak odavalo povrijeenost, o na je progovorila onim svojim posebnim, "le ernim" tonom. - Dobro, budalice. A sad a prestani gristi tu donju usnu i pogledaj me onim svojim pogledom patke na samr ti, onim kakvog ima prije nego zarije lice u moje rame pa ti ja onda gladim kosu p unu statikog elektriciteta. Htio si da sada ka em neku sentimentalnu bedastou, zar n e? Oekivao si 84 kako u rei: "Torane, biti u sretna s tobom, ma gdje bili." ili "Ove meuzvjezdane dub ine e biti moj dom, samo neka sam s tobom, mili moj." Priznaj! Uperila je prst prema njemu i brzo ga maknula, samo trenutak prije nego bi ga nj egovi zubi zarobili. -Ako se predam i priznam da si u pravu, - rekao je - hoe li pripremiti veeru? Zadovoljno je kimnula. Osmjehnuo se i samo je pogledao.

U usporedbi s drugima ona i nije bila neka ljepotica, iako su je svi gledali. Ko sa joj je bila tamna i sjajna, premda ravna, a usta su joj bila malo pre iroka, al i njezine stroge i guste obrve odvajale su bijelo elo bez bora od najtoplijih, uv ijek nasmije enih oiju boje mahagonija. A iza te vrste i pomalo krute fasade praktinosti, nero-mantinosti i tvrdoglavosti u ivotu, nalazilo se maleno jezerce nje nosti koje se nikada ne bi ukazalo ako ste b ili u potrazi za njim, ali do kojeg se moglo doprijeti ako ste znali kako... i a ko niste odali tajnu da tragate za njim. Toran je, posve nepotrebno, podesio kontrole i odluio se malo opustiti. Nalazio s e jo jedan meuzvjezdani skok i onda jo nekoliko milimikroparseka udaljen od mjesta gdje e biti nu no runo upravljanje brodom. Nagnuo se otraga kako bi zavirio u skladi t e gdje je Bayta onglirala s posudama za jelo. U njegovom stavu prema Bayti bilo j e izvjesne samodopadljivo-sti, zadovoljnog uenja nekoga tko je tri godine balansir ao na samom rubu kompleksa manje vrijednosti. Jer, konano, on je bio provincijalac, ma ak niti to, nego sin pobunjenog trgovca. A on je potjecala iz same Fondacije, pa ak i vi e od toga, jer joj je loza predaka sezala do samog Mallowa. Ipak je uz sve to osjeao kako drhti. Bilo je ve dovoljno lo e i to to je vodi sa sobo m natrag na Haven, s njegovim kamenitim svijetom i gradovima- piljama. No jo gore j e bilo to to ju je morao suoiti s tradicionalnim neprijateljstvom trgovaca prema F ondaciji, netrpeljivo u nomada prema onima koji borave u gradovima. A eto, nakon veere uslijedit e posljednji skok! Haven je izgledao poput ljutitog grimiznog plamena, a drugi je planet bio poput crvenkaste zakrpe svjetlosti uokvirene nejasnom crtom atmosfere i polukugle tmin e. Bayta se nagnula 85 nad velikim stolom gdje je, u gustoj mre i koordinata bio precizno ucrtan Haven II . - Da sam se barem ranije upoznala s tvojim ocem - rekla je zabrinutim glasom. Ak o mu se ne budem sviala... - Tada e , - mirno ju je prekinuo, - biti prva zgodna djevojka koja je to pobudila u njemu. Prije negoli je izgubio ruku i prestao lutati Galaktikom on je... Upita li ga o tome, priat e ti toliko da e ti u i otpasti od silnog slu anja. Nakon nekog vre mena sam do ao do zakljuka kako on ukra ava sve te prie, jer niti jednu nije ispriao dv aput na isti nain. Haven II im se sada munjevito pribli avao. Pod njima se ukazalo more gotovo posve okru eno kopnom, golemo i one poput kriljevca sivo-zelenkaste boje nad koju se pola ko ve spu tao mrak, a onda im je djelomice nestajalo s vidika, zastrto skupinama ma lih oblaka. Uz obalu su se pru ali nejednaki vrhunci planina. Kad su mu se pribli ili, more je postalo valovito i onda je, zbog promjene smjera, umaklo tamo prema samom rubu obzora, a tada se izgubio i onaj posljednji bljesa k ledenih polja koja su sezala sve do obale. Nadglasav i buku nastalu usporavanjem broda, Toran upita, - Je li ti odijelo dobro zatvoreno? Bavtino bucmasto lice bilo je, okruglo i rumeno, posvema okru enom spu vastom pjenom putnog odijela koje je imalo unutra nje grijanje i koje se tijesno pripijalo uz k o u. Uz dosta buke brod se spustio na otvoreno polje, tik do nekog uzdignutog platoa. Nespretno su se izvukli iz broda iza av i u ve gust mrak noi vanjskog dijela galaktike i Bayta je uzdahnula osjetiv i naglu studen vjetra. Toran ju je uhvatio za lakat, blago je potak-nuv i da trapavo potre po glatko utabanom tlu prema sjajnoj umjetno j svjetlosti koja se nazirala u daljini. Stra a koja im je po la ususret presrela ih je na pola puta i, nakon nekoliko apatom izgovoreni rijei, poveli su ih dalje. Vjetra i studeni je nestalo im su se vrata o tvorila i zatvorila za njima. Topli interijer s bijelo osvijetljenim zidovima bi o je ispunjen onimudnimzvukomljudske vreve. Ljudi supodiglipo-gled sa svojih radn ih stolova i Toran im je pokazao dokumente. Baciv i kratak pogled na papire dali su im znak da mogu ii, a Toran je apnuo eni, - S igurno je tata obavio sve one administrativne stvari. Ovdje se obino izgubi i po pet sati.

86 Na li su se na otvorenom i Bayta odjednom ree, - Oh, kako... Grad pilja bio je obasjan dnevnom svjetlo u, bijelom dnevnom svjetlo u mladog sunca. Na ravno, to nije bilo sunce. Ono to je trebalo biti nebo izgubilo se pod rasplinuto m sjajnom svjetlo u koja se nad njima izdizala. Topao zrak imao je pravu gustou i od isao miomirisom zelenila. -Ali, Torane, ovo je prelijepo - rekla je Bayta. Pomalo nervozan, Toran se zadovoljno osmjehnuo. - Pa sad, Bay, ovo naravno nije ni nalik onome to postoji na Fondaciji, no ovo je najvei grad na Havenu II... dvad eset tisua ljudi, zna , i sviat e ti se. Dodu e, bojim se da nema onih mjesta za zabavu , ali nema ni tajne policije. - Oh, Torie, ovo je poput nekog grada-igrake. Sve je bijelo i ru iasto... i tako isto . Toran je zajedno s njom pogledao grad. Zgrade su veinom bile visoke dva kata, grae ne od glatkog kamena ove regije. Nije tu bilo onih tornjia s krovova Fondacije, a niti onih glomaznih zgrada iz starih Kraljevstava, nego samo male kuice i indivi dualnost koja je ostala kao relikvija osobne inicijative u Galaktici u gdje je i nae ivot prilagoen masama. Naglo joj je skrenuo pozornost. - Bay, eno tate! Eno, tamo. .. ma tamo, ludice, tamo gdje sam pokazao prstom. Zar ga ne vidi ? Vidjela gaje. Krupan ovjek koji je ustro mahao, prstiju ra irenih kao da njima divlj e zahvaa zrak. Do njih je doprla grmljavina povika. Bayta je slijedila svog supru ga urei preko njegovanog travnjaka. Spazila je i ne to ni eg ovjeka, sjedokosog, gotovo posve skrivenog iza onog robusnog jednorukog koji je jo uvijek i mahao i vikao. Toran joj je preko ramena doviknuo, - Ono je oev polu-brat. Zna , onaj koji je bio u Fondaciji. Susreli su se na livadi, smijui se i govorei nepovezano, a Toranov otac je ispusti o jo jedan pokli kojim je zaokru io svoje iskazivanje radosti. Zatvorio je svoju kra tku jaknu i popravio remen ukra en metalom, taj njegov jedini ustupak rasko i. Pogledavao je mladia i djevojku, a onda, pomalo bez daha, rekao: - Djeae, izabrao s i lo dan za povratak kui. - Sto? Oh, danas je Seldonov roendan, zar ne? - Tako je. Ne vozi javni prijevoz. Morao sam unajmiti au87 tomobil da bih nekako do ao ovamo, a i prisiliti Randua da ga vozi. Pogled mu je bio zastao na Bayti i nije se micao s nje. Njoj se obratio mek im gla som. - Imam tu uza se onaj kristal s tvojim likom... dobar je, ali tek sada vidi m kako je onaj tko ga je izradio ipak bio amater. - Iz jakne je izvadio prozirnu kockicu i na svjetlosti se odmah ukazao ivo obojen nasmijan lik, minijaturna Bay ta. - Taj kristal! - rekla je. - Pitam se za to je Toran morao poslati ba tu karikaturu . Iznenaena sam, gospodine, to ste mi uope dopustili prii. - Da? uj, zovi me Fran. Maja ti se ne obazirem na te ekstravagantne stvarice. Misl im da me mo e primiti ispod ruke pa emo poi do automobila. Dosad nikada nisam ni pomi slio da moj djeak uope zna to tra i. Mislim da u sada promijeniti mi ljenje. Mislim da u morati promijeniti mi ljenje. Toran tiho upita svog ujaka, - Kako je stari? Tri li jo uvijek za enama? Kad se osmjehnuo, Randuovo se lice cijelo osulo sitnim borama. - Kad mu se uka e p rilika, Torane, kad mu se uka e prilika. Ima trenutaka kada je posve svjestan da e mu sljedei roendan biti ezdeseti i to ga posve obeshrabri. No brzo se otarasi te po misli pa je opet onaj stari. On ti je onaj trgovac starog kova. Ali priaj o sebi, Torane. Gdje si na ao tako lijepu suprugu? Mladi se nasmijao. - Ujae, zar eli da ti u jednom dahu ispriam povijest dugu tri godi ne? Kod kue, u malom dnevnom boravku Bayta se izvukla iz onog svemirskog odijela s ka puljaom i raspustila kosu. Sjela je staviv i nogu preko noge i pogledala tog krupno g ovjeka koji je s odobravanjem zurio u nju. - Znam to elite procijeniti, - rekla je, - pa u vam pomoi. Starost: dvadeset i etiri, visina: sto ezdeset i tri, te ina: pedeset i pet, u a specijalnost tijekom kolovanja: povijest. - Zamijetila je kako se on uvijek postavi tako da se nekako pri-krije

da mu nedostaje ruka. No sada se Fran nagnuo k njoj i rekao - Sad, kad si to ve spomenula, te ina je ezdeset. Glasno se nasmijao vidjev i kako je pocrvenjela. Tada se obratio cijelom dru tvu. - e ninu te inu mo e uvijek procijeniti prema njezinoj nadlaktici... to, naravno, zahtijev a izvjesno iskustvo. Bay, eli li pie? 88 -1 jo sva ta, - pristala je, pa su zajedno iza li ostavljajui Torana da i dalje traga za novitetima u polici s knjigama. Fran se vratio sam, rekav i, - Ona e sii kasnije. - Bacio se u golem stolac koji je stajao u kutu sobe i ispru io lijevu nogu na stolac ispred sebe. Osmijeh je napust io njegovo rumeno lice i Toran se okrenuo prema njemu. - E pa stigao si kui, djeae, - rekao je - i drago mije to si do ao. Svia mi se tvoja en ka. Nije neka blesavica. - O enio sam se s njom, - izjavi Toran jednostavno. - Eh, onda je to ne to sasvim drugo. - Oi su mu potamnjele - To je a av nain sputavanja budunosti. U mojem ivotu, koji je du i i s vi e iskustva, ja nikada nisam uinio takvo t o. Iz svojeg kuta u kojem je mirno stajao, Randu ga prekine -Ma, Franssart, kakvu t o usporedbu radi ? Sve do onog tvog nesretnog pada pri slijetanju prije est godina, nisi se nikada bio dovoljno dugo zadr ao na nekom mjestu da bi uope mogao zatra iti dokumente za vjenanje. A nakon tog pada, tko bi te htio? Jednoruki se trzajem uspravio u svom stolcu i estoko uzvratio - Mnoge, ti sijedi zavodnice... Toran po uri pojasniti. - To je, uglavnom, tek zakonska formalnost, tata. Ima to i svojih prednosti. - Veinom za ene, - promrmljao je Fran. - Pa ak ako je i tako, - svadljivo e Randu, - mali je imao pravo odluiti se. Sklapa nje braka je stari obiaj meu ljudima koji ive u Fondaciji. - Jednom po tenom trgovcu ljudi iz Fondacije nisu nikakav uzor, - promrmlja Fran, prigu iv i emocije. Toran se ponovo upleo u razgovor. - Moja ena je iz Fondacije. - Pogledavao je sad jednog sad drugog, a onda tiho doda, - Evo, dolazi. Nakon veere razgovor se vodio o svakodnevnim stvarima, a Fran gaje zainio s tri pr ie iz svoje pro losti koje su se sastojale od podjednakih dijelova krvi, ena, profit a i dodataka kojima je bila zadaa uljep ati sve to. Mali televizijski prijam-nik je bio ukljuen i prikazivala se neka drama na iji se prigu en ton nitko nije obazirao. Randu se udobnije namjestio na niskom kauu i kroz dim svoje dugake lule gledao Ba ytu koja je kleala na prostirki od mekog bijelog krzna koji je jednom prilikom do nio s nekog od trgovakih putovanja i koju se sada prostirao samo u najsveanijim zg odama. 89 - Ka e da si studirala povijest, mala moja? - ljubazno joj se obratio. Bayta je kimnula - Tjerala sam svoje profesore u oaj, no na kraju sam ipak ne to i nauila. - Izgovor za stipendiju, to je sve! - izjavi Toran, zafrkavajui je. -1 to si nauila? - mirno nastavi Randu. - Da sve to ka em? Sada? - smijala se djevojka. Starac se ljubazno smje kao. - Pa, to ka e na situaciju u Galaktici? - Mislim, - oprezno ree Bayta, - da Seldonove krize jo nisu zavr ile te da se i ne m ogu posve rije iti Seldonovim planom. To je proma aj. (Uau, promrmljao je Fran u svom kutu, na kakav to nain govori o Seldonu. No ni ta n ije rekao glasno.) Randu, zami ljen, povue dim iz lule - Zaista? Za to to ka e ? - Pa, - Baytin je pogled odlutao nekud za mislima, dok su joj bosi no ni prsti ura njali u meko krzno, a malena brada poivala na debelju kastoj ruci, - ini mi se kako je cijela bit Seldonovog plana bila u tome da se stvori svijet koji e biti bolji od starog Galaktikog carstva. Taj stari svijet se raspadao prije tri stoljea, onda kada je Seldon osnovao Fondaciju, a ako povijest ne la e, raspadao se zbog trostr uke bolesti: zbog inertnosti, despotizma i lo e raspodjele svjetskih dobara. Randu je polako kimnuo, dok je Toran zurio u svoju enu oima sjajnim od ponosa, a F

ran u svom uglu coktao jezikom oprezno punei svoju a u. - Ako je ta pria o Seldonu istinita, - rekla je Bayta, - onda je on pomou svojih zakona psihohistorike predvidio posvema nji raspad Carstv a i mogao je predvidjeti nu nost od trideset tisua godina dugog razdoblja barbarstv a prije nego se uspostavi neko novo, Drugo carstvo, koje e ovjeanstvu obnoviti civi lizaciju i kulturu. On je cijelo svoje ivotno djelo ustremio prema jedinom cilju, a to je da uspostavi takve uvjete koji e osigurati br u obnovu. Franov dubok glas je zagrmio. - Pa je zato osnovao dvije Fondacije i svaka mu ast . - Pa je zato osnovao dvije Fondacije, - slo ila se Bayta. - Na a se sastojala od znanstvenika iz tog carstva u raspadanju, spremnih podii zna nost i uenje na jednu novu razinu. I ta 90 je Fondacija bila tako postavljena u svemiru i povijesne okolnosti su bile takve daje, zahvaljujui bri ljivim kalkulacijama njegovog genija, Seldon predvidio nasta nak tog novijeg i veeg Carstva za samo tisuu godina. U ti ini koja je zavladala osjealo se divljenje. Djevojka tiho ree, - To je stara pria. Svi je znate. Tijekom svih ovih gotovo tris to godina, svako ljudsko bie u Fondaciji znalo je tu priu. Ali mislila sam kako bi smo je, barem na brzinu, trebali ponoviti. Znate, danas je njegov roendan i, prem da sam ja iz Fondacije, a vi s Havena, to nam je zajedniko... Polako je zapalila cigaretu i odsutno se zagledala u njen tinjajui vr ak. - Zakoni povijesti jednako su apsolutni kao i zakoni fizike, a ako je vjerojatnost pogre ke vea to je samo zato to povijest nema posla s tolikom masom ljudi kao to fizika ope rira s golemim brojem atoma, pa zato i pojedinane osobine vi e dolaze do izra aja. Se ldon je predvidio serije kriza kroz tih tisuu godina rasta i svaka od tih kriza u vjetovala bi novo skretanje na e povijesti na tom ve izraunatom putu. Krize su te ko je nas usmjeravaju i zato se i sada mora pojaviti kriza. - Sada! - ponovila je. Pro lo je ve gotovo jedno stoljee od posljednje, svaki porok Carstva se ve ponovio u Fondaciji. Inertnost! Na a vladajua klasa zna za samo jedan zakon i tu nema promjena. Despotizam! Oni znaju samo zajedno pravilo, a to je si la. A to se tie naina raspodjele dobara, oni imaju samo jednu elju: zadr ati to stoje njihovo. - Dok ostali skapavaju, - zagrmio je odjednom Fran i sna no udario akom po naslonu za ruku na njegovom stolcu. - Mala, tvoje rijei su poput bisera. Njihove debele k ase uni tavaju Fondaciju dok hrabri trgovci kriju svoje siroma tvo na ovakvim jadnim zadnjim ostacima svjetova kao to je Haven. To je sramoenje Seldona, s tim mu baca ju pra inu u oi i pljuju mu u lice. - Visoko je podigao ruku, a onda mu lice dobi t u an izraz. - Kada bih barem imao i drugu ruku! Da su me... jednom... poslu ali! - Tata, smiri se - rekao je Toran. - Smiri se. Smiri se, - bijesno gaje opona ao otac. - Vjeito emo tu ivjeti i umirati, a ti mi govori "smiri se". - Ovo je na suvremeni Lathan Devers, - rekao je Randu, pokazujui lulom, - ovaj na F ran. Prije osamdeset godina 91 Devers je umro u rudnicima gdje rade robovi, zajedno s pradjedom tvoga mu a, i to zato to je imao srca, a nije imao dovoljno mudrosti... - Da, i tako mi Galaktike, i ja bih uinio isto da sam bio na njegovom mjestu, - k leo se Fran. - Devers je bio najvei trgovac u povijesti, vei i od onog prenapuhano g Mallowa kojeg oni s Fondacije obo avaju. Ako su ga oni koljai koji vladaju Fondac ijom ubili samo zato to je ljubio pravdu, to samo tra i veu osvetu. - Nastavi, djevojko, - rekao je Randu. - samo ti nastavi, jer e inae on ovako lupe tati cijelu no i cijeli sutra nji dan. - Nema se tu to nastaviti, - rekla je, naglo se snu div i. - Treba doi kriza, a ja ne znam kako bih je izazvala. Napredne snage u Fondaciji su prestra ene i baene na kol jena. Vi trgovci mo da imate volju, no progone vas i razjedinjeni ste. Kada bi se sve snage dobre volje... u Fondaciji i izvan nje... mogle udru iti... Fran se neugodno glasno nasmijao. - Ma daj je slu aj, Randu, slu aj je! Ka e: unutar i izvan Fondacije. Mala moja, nema ti koristi od tih mlitavih dijelova Fondacije. Poneki meu njima dr e bi, a ostali su bievani... i to na smrt. U tom cijelom trulom

svijetu nije ostalo dovoljno volje i sranosti da bi stalo oi u oi sa samo jednim do brim trgovcem. Bavtini poku aji da ga prekine slaba no su se lomili pod naletom tog silovitog vjetr a. Toran se nagnuo i prekrio joj rukom usta. - Tata, - rekao je hladno. - ti nikada nisi bio na Fondaciji. Nema pojma o tome. Ka em ti da je njihov pokret otpora hrab ar i da imaju petlju. Mogao bih ti rei i kako je Bayta bila jedna od njih... - U redu, sinko, nisam elio vrijeati. Za to se ljutite? -Bilo mu je zaista neugodno. Toran je strastveno nastavio govoriti. - Problem s tobom, tata, je u tome to si p oprimio provincijske poglede. Samo zato to je nekoliko stotina tisua trgovaca doju rilo u rupe na nekakvom ne eljenom planetu koji se nalazi usred niega, ti odmah mis li da su oni sjajni ljudi. Naravni, niti jedan ubira poreza koji je s Fondacije do a o ovamo, nije vi e odavde oti ao, no to je jeftin heroizam. Sto biste uinili kada bi Fondacija poslala protiv vas svoju flotu? - Raznijeli bismo je, - o tro je odgovorio Fran. - A oni bi raznijeli vas, a konani rezultat bi bio u njihovu 92 korist. Brojniji su, bolje naoru ani i bolje organizirani, a kad im padne na pamet da tako ne to poku aju, onda e i ti sve to uvidjeti. Zato bi vam bilo bolje da si pot ra ite saveznike... u samoj Fondaciji, ako je mogue. - Randu, - rekao je Fran, gledajui svog brata kao kakav golem, bespomoan bik. Randu je izvadio lulu iz usta. - Djeak ima pravo, Fran. Ako poslu a one nejake misli duboko u sebi, znat e da ima pravo. No to su neugodne misli pa ih se poku ava tim sv ojim deranjem otarasiti. No one su jo uvijek tu. Torane, rei u ti za to sam zapoeo ova j razgovor. Neko vrijeme je, zami ljen, povlaio dimove iz lule, a onda ju je odlo io na pepeljaru , priekao da se ugasi i onda je ispraznio. Polako ju je ponovo punio, precizno pr iti ui duhan malim prstom. - Ta tvoja naznaka da se Fondacija zanima za nas je u izvjesnoj mjeri tona, - rek ao je. - U posljednje vrijeme su nas dva puta posjetili... zbog poreza. Uznemiru jue je to to je taj drugi posjetitelj do ao u pratnji lakog patrolnog broda. Spustil i su se u Gleiaru... mimoi av i nas, za promjenu... i, naravno, nikada nisu od tamo oti li. Ali sada e sigurno ponovo doi. Tvoj je otac svjestan svega toga, Torane, zai sta jest. Vidi tog tvog starog razvratnika. Zna da je Haven u nevolji i zna da smo bespomoni , ali stalno ponavlja svoje frazeti-ne. Od tog mu je lak e pri du i. Ali kad jednom ka e stoje imao rei i kada se malo ovako istutnji pa osjeti kako je obavio svoju du n ost kao ovjek i kao trgovac, onda se pona a razumno kao i bilo koji od nas. - Bilo koji od koga? - upita Bayta. Osmjehnuo joj se. - Formirali smo malu skupinu, Bayta... samo u na em gradu. Jo nis mo ni ta poduzeli. Nismo jo uspjeli ak ni kontaktirati s drugim gradovima, no to je ipak prvi korak. - Prema emu? Randu je odmahnuo glavom. - Ni to jo ne znamo. Nadamo se nekom udu. Zakljuili smo k ako, ba kao to i ti ka e , Seldonova kriza mora biti tu blizu. - Silovito je podigao r uke. - Galaktika je puna pranja i krhotina tog rastrganog Carstva. Ti generali se samo roje. Misli li da bi moglo doi vrijeme da se jedan od njih ohrabri? Bayta je razmislila, a onda odluno odmahnula glavom, 93 tako da su joj se krajevi kose zavrtjeli oko u iju. - Ne, niti govora. Meu tim gene ralima nema niti jednoga koji ne bi znao da napad na Fondaciju znai samoubojstvo. Onaj Bel Riose iz starog Carstva bio je bolji od bilo kojeg od njih i napao ih je raspola ui svim sredstvima Galaktike pa nije mogao pobijediti Seldonov plan. Pos toji li ijedan general koji to ne zna? - A to ako ih mi malo bocnemo? - Bocnete u to? U njihovo atomsko gorivo? S im bi ih vi to uope mogli podbosti? - Pa, ima ne to... ne to novo. U posljednjih godinu-dvije poelo se govoriti o nekom ud nom ovjeku kojeg zovu Mula. - Mula? - Zamislila se. - Torie, jesi li ikada uo za njega? Toran je odmahnuo gla vom.

-1 to s njim? - upitala je. -Ne znam. Ali govore kako on pobjeuje i onda kad su mu izgledi nikakvi. Te glasin e su sigurno pretjerane, no u svakom sluaju bilo bi zanimljivo upoznati ga. ovjek s takvim sposobnostima i s dovoljno ambicija ne bi nu no trebao vjerovati u Harija Seldona i njegove zakone psihohistorike. Mi bismo mogli malo poduprijeti takvu nevjericu. On bi ih mo da napao. -AFondacija bi pobijedila. - Da, ali mo da im to ne bi i lo glatko. Moglo bi doi do kriza koje bismo mogli iskor istiti i despote Fondacije prisiliti na kompromis. U najgorem sluaju, mogli bi na s ostaviti na miru dovoljno dugo da razradimo daljnje planove. - to ti misli o tome, Torie? Blago se osmjehnuo odmaknuv i joj s lica pramen kose koji joj je bio pao preko oka . - Ovako kako je on to opisao, ne bi moglo na koditi. Ali tko je taj Mula? to zna o njemu, Randu? - Jo ni ta. Tu bi nam ti dobro do ao, Torane. I tvoja ena, ako ona to eli. Ve smo razgov arali o tome, tvoj otac i ja. Ve smo sve prodiskutirali. - Kako to misli , Randu? to elite od nas? - Mladi je bacio upitan pogled prema svojoj eni. - Jeste li ve bili na medenom mjesecu? - Pa... jesmo, ako izlet s Fondacije mo e nazvati medenim mjesecom. - A kako bi bilo da provedete jedan bolji, na Kalganu? Tamo imaju suptropske pla e ... sportove na vodi... lov na pti94 ce... mjesto je kao stvoreno za odmor. A udaljenost je unutar sedam tisua parseka ... nije predaleko. - A to je jo na Kalganu? - Mula! U najmanju ruku tamo su njegovi ljudi. Zauzeo ga je pro log mjeseca i to b ez borbe, premda je njihov ratni voa prijetio kako e prije raznijeti planet u ions ku pra inu negoli predati ga. - Gdje je sada taj ratni voa? - Nema ga. - odgovori Randu, slegnuv i ramenima. -1, to ka e ? - A to mi trebamo uiniti? - Ne znam. Fran i ja smo stari; mi smo provincijalci. Svi trgovci s Havena su u biti provincijalci. ak i ti to ka e . Na e trgovanje je vrlo ograniene prirode i mi ne s kitamo diljem Galaktike onako kako su to na i preci inili. U uti, Fran! Ali vas dvoje poznajete Galaktiku. Posebno Bayta govori tako zgodnim naglaskom Fondacije. elje li bismo da saznate sve to mo ete. Ako mo ete uspostaviti kontakt... no, toliko ba i n e oekujemo. Razmislite malo o tome. Ako elite mo ete se susresti s cijelom na om skupi nom... oh, to mo ete tek sljedei tjedan. Trebate ionako malo vremena za predah. Nastala je ti ina, a onda je Fran zagrmio: - Tko eli jo jedno pie? Mislim, osim mene. 12 SATNIK I BOJNIK Satnik Han Pritcher navikao je ivjeti okru en luksuzom i nije bio nimalo impresioni ran. Uglavnom se nastojao otresti svih oblika samoispitivanja, filozofiranja i m etafizike koji nisu bili izravno vezani uz njegov posao. To je pomagalo. Posao mu se uglavnom sastojao od onoga to je Ministarstvo rata nazivalo "tajni po daci", a to su oni ueniji nazivali "uhoenje", a romantiari spominjali kao " pijunske s tvari". A, na alost, usprkos onim trivijalnostima koje se vide na televiziji, "taj ni podaci", "uhoenje" i " pijunske stvari" su najgori prljavi poslovi sastavljeni o d izdaja i nepovjerenja. Dru tvo to ipak prihvaa jer je "u interesu dr ave", no kako je filozofija izgleda uvijek tjerala satnika Pritchera na zakljuak kako je ak i ka d se uzme u obzir taj sveti interes ipak lak e u utkati dru tvo nego savjest pojedinca , on je potiskivao filozofiju. I sada su se, u ovom bojnikovom luksuznom predsoblju, njegove misli, usprkos nje govim nastojanjima, opet usmjerile ka filozofiranju. Drugi ljudi su dobivali unaprjeenja, premda su bili manje sposobni nego on... to su svi priznavali. Morao je podnositi cijelu bujicu lo ih ocjena i ikaniranja i sve to je pre ivio. Tvrdoglavo je ustrajavao u svojem uvjerenju kako e njegovo ne-poko ravanje tom istom svetom "dr avnom interesu" ipak jednoga dana biti prepoznato kao dobro.

I tako se sada zatekao tu u predvorju kod bojnika, uvan od petorice stra ara, stoje prilino impozantna brojka, i vjerojatno gaje ekao prijeki sud. Te ka mramorna vrata su se tiho, posve be umno otvorila, otkrivajui zidove glatke pop ut satena, crveni plastini tepih i jo dvoja mramorna vrata ukra ena metalom. Iza la su dva 96 slu benika u ravno krojenim odorama kakve su se nosile prije tristo godina, i pozv ali: - Saslu anje za satnika Hana Pritchera iz Informacija. Kada je satnik krenuo naprijed, oni su se uz ceremonijalno klanjanje opet povukl i nazad. Stra a koja ga je bila dopratila zastala je kod vanjskih vrata i on je u ao sam. S druge strane vrata, u velikoj sobi ureenoj zauujue jednostavno, iza golemog stola koji je imao neki vrlo udan mno-gokutni oblik, sjedio je malen ovjek, gotovo izgub ljen u tom prostranstvu. Bojnik Indbur, ve trei tog imena, bio je unuk onog prvog Indbura koji je bio bruta lan i sposoban i koji je ovu svoju prvu osobinu pokazao spektakularnim nainom na koji je prigrabio mo, a drugu vje tinom kojom je stavio toku i na posljednje tragove one farse od slobodnih izbora, i jo veom sposobno u kojom je uspio uspostaviti relat ivno mirnu vladavinu. Bojnik Indbur bio je takoer i sin Indbura Drugog, prvog gradonaelnika Fondacije ko ji je na taj polo aj do ao pravom nasljeivanja, a koji je bio tek polovica svog oca j er je, uglavnom, bio samo brutalan. I tako je bojnik Indbur bio trei toga imena, a drugi koji je svoj polo aj naslijedi o roenjem, i bio je najmanji od sve trojice jer nije bio ni brutalan niti sposoba n, nego uglavnom izvrstan knjigovoa koji se rodio na pogre nom mjestu. Indbur Trei bio je udnovata kombinacija raznih karakteristika koje je drukije naziv ao. Tako je za njega ljubav prema krutom i neprirodnom geometrijskom rasporeivanj u stvari bila "sustavnost", neumorno i grozniavo zanimanje za i najmanje detalje birokratske svakodnevice nazivao je "industrija", neodlunost u prigodama kada je bio u pravu bila je "opreznost", a slijepa tvrdoglavost onda kada je imao krivo bila je "odlunost". No unato svemu, nije rasipao novac niti je nepotrebno ubijao ljude, i bio je izuz etno dobronamjeran. Ako su se mrane misli satnika Pritchera i rojile oko svih tih stvari dok je sa tov anjem stajao pred velikim radnim stolom, nepokretne crte njegovog lica nisu to n iim odavale. Nije ka ljucao niti premje tao te inu tijela s jedne noge na drugu, niti j e pomicao stopala sve dok se mr avo bojnikovo lice nije polako podiglo s papira po ijim je marginama ne to upisivao, a onda je taj list gusto ispisanog papira bio po dignut s jedne uredne hrpe i stavljen na drugu urednu hrpu. 97 Bojnik Indbur je pa ljivo sklopio ruke ispred sebe, dobro pazei da ne poremeti rasp ored predmeta na stolu. - Satnice Hane Pritcheru, - rekao je slu benim glasom. A satnik Pritcher je, u skladu sa strogim protokolom, svi-nuo jedno koljeno goto vo do poda i sagnuo glavu, sve dok nije zauo glas koji gaje oslobodio tog polo aja. - Ustanite, satnice Pritcher. Glasom koji je imao prizvuk tople simpatije, bojnik je nastavio, - Satnice Pritc her, ovdje ste zato to je va nadreeni asnik pokrenuo izvjesni stegovni postupak prot iv vas. Redovitim putem sam dobio na uvid papire koji o tome govore i, kako u Fo ndaciji nema dogaaja koji mene ne bi zanimao, potrudio sam se raspitati se o va em sluaju. Nadam se kako vas to nije iznenadilo. Glas satnika Pritchera nije pokazivao emocije. - Ne, ekscelencijo, va a pravednost je poslovina. - Zar zaista? Zar zaista? - Zvuao je zadovoljno, a njegove zatamnjene kontaktne l ee zahvatile su svjetlost na nain koji je njegovim oima dao tvrd izraz. Vrlo sporom i metodinom kretnjom rastvorio je fascikl koji je stajao ispred njega . Stranice pergamenta su glasno u tale dok ih je okretao, a dok je govorio njegov j e dugaak prst pratio redak. - Satnice, ovdje imam va dosje... kompletan. etrdeset i tri su vam godine, a u Oru a

nim snagama ste sedamnaest godina. Roen ste na Lorisu, roditelji su vam s Anacreo na, niste imali ozbiljnijih djejih bolesti, jedan napad mio... dobro, to nije va no ... obrazovanje prije vojske na Akademiji znanosti, satnik, hiper-motori, akadem ski rang hmmm...vrlo dobro, treba vam estitati... u ao u Armiju kao ni i asnik, stotin u i drugog dana 293. godine fondacijske ere. Dok je okretao list podigao je pogled - Znate, u mojoj administraciji ni ta nije p repu teno sluaju. Treba reda! Sustavnosti! Uzeo je jednu ru iastu, aromatinu kuglicu elatine i stavio je u usta. To mu je bio je dini porok i u njemu je u ivao. Na njegovom stolu nije bilo one, posvuda gotovo ne izbje ne, pepeljare, jer bojnik nije pu io. Naravno, nisu pu ili ni njegovi posjetitelji. Bojnikov glas nastavljao je nabrajati, tupo i metodino, bez ikakvih emocija, a tu i tamo bi prekinuo taj niz pro apta98 v i kakav komentar; podjednako mlako, nekompetentno i neodluno, i kad gaje hvalio i kada gaje kudio. Polako je premjestio sve papire sjedne uredne hrpe na drugu urednu hrpu. - Znate, satnice, - rekao je ivahnim glasom, - va dosje je neobian. Izgleda da su v a e sposobnosti izuzetne i izvan svake sumnje je da ste u svom poslu korisni. Zami jetio sam da ste vr ei svoju du nost dvaput ranjavani i kako ste, zbog hrabrosti koja nadilazi osjeaj du nosti, odlikovan Ordenom za zasluge. Takve se injenice ne mogu l ako minimizirati. Bezizra ajno lice satnika Pritchera nije se smek alo. Ostao je uspravan i ukoen. Prot okol je zahtijevao da osoba, koja je poa ena time to ju je bojnik primio u audijencij u, ne smije sjesti, iako to i nije trebalo posebno isticati s obzirom daje u toj sobi postojao samo jedan stolac, onaj na kojem je sjedio bojnik. Protokol je ta koer zahtijevao da se ne izriu nikakva mi ljenja, osim onih koja su nu na da bi se izr avno odgovorilo na pitanje. Bojnikove oi su sada o tro gledale vojnika, a glas mu je postajao sve o trij. - Ipak, tijekom deset godina niste bio unaprijeeni, a va i nadreeni stalno izvje tavaju o nes alomljivoj tvrdoglavosti va eg karaktera. Izvje tavano je kako ste kronino neposlu ni i kako niste sposobni uspostaviti korektan stav prema svojim nadreenima, kako je p osve oito da se ne trudite s kolegama uspostaviti odnose koji bi bili li eni trvenj a i kako ste, uz sve to, neizljeivi kad je u pitanju stvaranje problema i nevolja . Kako to obja njavate, satnice? - Ekscelencijo, inim ono to mi izgleda da je ispravno. Moja djela koja sam inio za ovu zemlju i moja ranjavanja svjedoe kako je ono to se meni inilo kao ispravno ujed no bilo i u interesu dr ave. - Vojnika izjava, satnice, ali opasna doktrina. Kasnije emo o tome. Ovdje vas se p osebice optu uje da ste tri puta odbili izvr iti zadatak potpisan od onih koji mene zastupaju. to imate rei na to? - Ekscelencijo, ako se u kritinom trenutku zanemare najhitnije stvari, onda takav zadatak nema smisla. - Ah, a tko vam ka e da su te stvari o kojima vi govorite uope bitne, a ako i jesu, tko vam ka e da su zanemarene? - Ekscelencijo, meni su te stvari potpuno jasne. Moje iskustvo i moje znanje o d ogaajima... a nitko od nadreenih mi ne porie nijedno ni drugo... ini to posve jasnim . 99 - Ali, dobri moj satnice, zar ste slijep pa ne vidite kako ste, uzimajui sebi pra vo da odreujete politiku Slu be, zapravo uzurpirali du nosti va ih nadreenih. - Ekscelencijo, ja imam du nost prvenstveno prema dr avi, a ne prema mojim nadreenima . - Posve pogre no, jer va nadreeni ima svog nadreenog, i taj nadreeni sam ja, a ja sam ta dr ava. No dobro, neete imati razloga po aliti se na tu moju pravednost za koju st e rekli kako je poslovina. Objasnite mi vlastitim rijeima to va e kr enje discipline k oje je dovelo do ovog svega. - Ekscelencijo, tijekom posljednje godine i pol bio sam u svijetu zvanom Kalgan i tamo ivio ivotom trgovca koji se povukao iz aktivne slu be. Moja du nost je bila da usmjerim aktivnosti Fondacije prema tom planetu motrei aktivnosti njihovog ratnog

voe, posebno ono to se odnosi na njegovo voenje vanjske politike. - To mi je poznato. Nastavite! - Ekscelencijo, ja sam u svojim izvje ima neprestano nagla avao strate ki polo aj Kalgana i sustava koje on nadzire. Bio sam javljao o ambicijama njihovog ratnog voe, o m aterijalnim izvorima s kojima raspola e, o njegovoj odlunosti da pro iri svoj teritor ij i o njegovom prijateljskom... ili mo da neutralnom... stavu prema Fondaciji. - Detaljno sam prouio ta va a izvje e. Nastavite! - Ekscelencijo, vratio sam se prije dva mjeseca. U to vrijeme nije bilo ba nikakv e naznake mogueg rata, nikakvog znaka iega osim gotovo neizmjernih mogunosti za spr jeavanje ikakvog zamislivog napada. Prije mjesec dana neki je nepoznati vojnik be z ikakve borbe zauzeo Kalgan. A izgleda mi da onaj koji je bio ratni voa Kalgana sada vi e nije iv. Ljudi ne spominju izdaju nego samo govore o snazi i genijalnosti tog udnog ratnika, tog Mule. - Koga? - Bojnik se nagnuo naprijed i djelovao je nekako uvrijeeno. - Ekscelencijo, on je poznat kao Mula. Malo se govori o injenicama vezanim uz nje ga, no sakupio sam razne fragmente za koje se zna pa sam iz njih izvukao ono to m i se inilo najvjerojatnijim. Sigurno je da nije plemenita roda niti visokog polo aj a. Ne zna se tko mu je otac. Mati mu je umrla pri poroaju. Odrastao je kao skitni ca. Obrazovanje mu je onakvo kakvo se stjee po skitalakim svjetovima u zabitima 100 svemira. Nema drugog imena osim Mula, a i to si je, prema popularnim tumaenjima, sam dao kako bi oznaio svoju neizmjernu psihiku snagu i tvrdoglavost. - Pustite tu psihiku snagu, satnice, nego recite mi kakva mu je vojna snaga. - Ekscelencijo, ljudi govore o golemim flotama, no sada to mo da govore pod dojmom tog udnog pada Kalgana. On ne kontrolira velik teritorij, iako je te ko precizno u stvrditi te granice. No u svakom sluaju treba provesti istragu o tom ovjeku. - Hmmm. Dakle tako! Dakle tako! - Bojnik je utonuo u sanjarenje, a onda je polak o s dvadeset i etiri poteza svog pera po istom papiru notesa nacrtao est kvadrata r asporediv i ih heksagonalno, a onda je istrgnuo taj papir, uredno ga presavio na t ri dijela i ubacio u otvor za otpatke koji mu se nalazio uz desnu ruku. Papir je kliznuo prema istoj i be umnoj dezintegraciji. -A sada mi, satnice, recite stoje alternativa. Dosad ste mi rekli to se "mora" is tra iti. A to vam je bilo zapovjeeno da istra ite? - Ekscelencijo, u svemiru postoji neka mi ja rupa koja, ini se, ne plaa porez. - Ah, i to je sve? Vi niste svjesni i nije vam reeno kako su ti ljudi koji ne plaa ju porez potomci onih divljih trgovaca iz pro lih dana... anarhisti, pobunjenici i manijaci koji tvrde kako potjeu s Fondacije i koji preziru njezinu kulturu. Vi n iste svjesni i nije vam bilo reeno kako ta mi ja rupa u svemiru nije jedina nego ih je mnogo, da su brojnije nego mi to mislimo, da zajedniki kuju zavjere, jedna s drugom, a sve zajedno s onim kriminalnim elementima koji jo postoje diljem terito rija Fondacije. ak i ovdje, satnice, ak i ovdje! Bojnikova trenutana estina se brzo obuzdala. - Zar niste toga svjesni, satnice? - Ekscelencijo, sve mije to bilo reeno. Ali slu ei dr avi, moram slu iti vjerno, a vjern o slu i onaj tko slu i istini. Ma kakve bile mogue implikacije vezane uz te neznatne ostatke drevnih trgovaca... ratni voe koji su naslijedili ostatke starog Carstva dokopali su se moi. A ti trgovci nemaju ni oru ja niti ikakvih resursa. Nisu ak ni u jedinjeni. A ja nisam nikakav sakuplja poreza da bi me se slalo na nekakve djeje z adatke. - Satnice Pritcher, vojnik ste pa morate malo pripaziti. Ne mo e vam se pustiti na volju do toke kada to postaje nepo101 slu nost prema meni. Pripazite malo. Moja pravednost nije tek puka slabost. Satnic e, ve se pokazalo kako su i oni generali iz doba Carstva i ovi sada nji ratni voe po djednako nemoni protiv nas. Seldonova znanost predvia kurs na kojem se Fondacija t emelji, i to ne na heroizmu pojedinaca, kako, ini se, vi mislite, nego na dru tveni m i gospodarskim trendovima povijesti. Ve smo uspje no prebrodili etiri krize, zar n e? - Jesmo, ekscelencijo. Pa ipak, Seldonova je znanost... znana samo Seldonu. Mi s amo imamo vjeru u nju. Tijekom prve tri krize, kako su me uili, Fondaciju su pred vodili mudri voe koji su predvidjeli prirodu tih kriza pa su poduzeli odgovarajue

mjere opreza. Inae, tko zna kako bi to zavr ilo. - Da, satnice, no niste spomenuli i ste etvrtu krizu. Ma dajte, tada nam vodstvo nije bilo spomena vrijedno, a suoili smo se s najmudrijim protivnikom, najbolje n aoru anom i najjaom od svih sila. Pa ipak smo, zbog neumitnosti povijesti, pobijedi li. - To je istina, ekscelencijo. No ta povijest koju spominjete postala je tako neu mitna tek nakon to smo se du e od godinu dana oajniki borili. Ta neumitna pobjeda koj u smo izvojevali ko tala nas je pola tisue brodova i pola milijuna ljudi. Ekscelenc ijo, Seldonov plan poma e onima koji si sami pomognu. Bojnik Indbur se namr tio i odjednom postao umoran od svog strpljivog obja njavanja. Uinilo mu se da je pogrije io kada je bio tako tolerantan i spustio se na razinu s vog sugovornika, jer je to oito bilo shvaeno kao dopu tenje za beskonano raspravljanj e pa da se sve pretvori u prepirku i onda ogrezne u dijalektici. Kruto je rekao, - Pa ipak, satnice, Seldon nam jami pobjedu nad ratnim voama, a ja si u ovim burnim vremenima ne mogu dopustiti rasipanje snaga. Ti trgovci, s koj ima se vi niste htjeli pozabaviti, potjeu iz Fondacije. Rat protiv njih bio bi gr aanski rat. U takvim situacijama nam Seldonov plan ne jami ni ta... jer ijedni i dru gi pripadamo Fondaciji. Zato ih treba nekako pripitomiti i staviti toku na to. Do bili ste svoje zapovijedi. -Ekscelencijo... - Nisam vas ni ta pitao, satnice. Imate svoje zapovijedi. Poslu at ete te naredbe. Bi lo kakvo daljnje raspravljanje, sa mnom ili s drugima koji me predstavljaju, sma trat e se izdajom. Mo ete ii. 102 Satnik Han Pritcher je jo jednom spustio jedno koljeno, a onda, kreui se sitnim kor acima unatrag, iza ao. Bojnik Indbur, trei s tim imenom, a drugi gradonaelnik u povijesti Fondacije koji je na taj polo aj stupio roenjem, vratio je svoju ravnote u i mir i podigao neki drug i list papira s uredne hrpe koja mu je stajala s lijeve strane. Bilo je to izvije e o ostvarenim u tedama pri utro ku metalne pjene za izradu policijskih odora. Bojni k Indbur je prekri io jedan posve suvi an zarez i ispravio krivo napisanu rije, upisa o na marginu tri napomene i odlo io papir na urednu hrpu s desne strane. Podigao je sljedei papir s hrpe na lijevoj strani... Vrativ i se u barake, satnik Han Pritcher iz Informacija zatekao je jednu od onih kapsula s osobnim porukama. Sadr avala je koncizno ispisane naredbe podvuene crveni m i preko toga je bilo otisnuto HITNO, a u potpisuje stajalo precizno ispisano s lovo I. Satniku Pritcheruje vrlo odrje itim rijeima bio zapovjeen odlazak na "pobunjeniki svi jet zvan Haven". Satnik Han Pritcher, sjedei sam u svojoj jednosjednoj letjelici, mirno je i sabra no podesio kurs prema Kalganu. Te je noi spavao snom uspje no tvrdoglavog ovjeka. 13 PORUNIK I KLAUN Ako je s udaljenosti od sedam tisua parseka pad Kalgana u ruke Muline armije i od jeknuo tako da je u starom trgovcu potaknuo uzbuenje i radoznalost, u bojniku zle slutnje, a kod izuzetno opreznog i poput cjepidlake metodinog gradonaelnika silnu nervozu, kod onih koji su ivjeli na samom Kalganu to nije prouzroilo ba ni ta i nije uzbudilo nikoga. To je ta stalna pouka ljudskom rodu o tome kako vremenski i prostorni odmak mije nja stvarnu sliku. Zanimljivo je kako nije zabilje eno je li ta pouka igdje bila j ednom zauvijek nauena. Kalgan je bio... Kalgan. inilo se kako samo on u tom kvadrantu Galaktike nije zna o da se Carstvo raspalo, da Stan-nellsi vi e ne vladaju, daje vrijeme sjaja pro lo i daje mir nestao. Kalgan je bio rasko an svijet. U vrijeme dezintegracije ljudskog dru tva on se prouo kao mjesto gdje se proizvode u ici, gdje se kupuje zlato i prodaje dokolica. Izbjegao je goru povijesnu sudbinu, jer koji bi osvaja razorio ili ak i znatnije o t etio svijet tako prepun novca da si mo e kupiti poseban tretman. Pa ipak, ak je i Kalgan na kraju postao sto er ratnog voe, a njegova je lepr avost ovrs nula onako kako je ratna situacija to zahtijevala.

Tamo nje ve pitome pra ume, pristupane obale i njegovi ureeni glamurozni gradovi odjeki vali su stupanjem prido lih armija i to je impresioniralo stanovnike. Sada je, po prvi puta u povijesti, novac svjetova u njegovoj provinciji bio investiran u rat ne brodove, a ne u mito. Njihov vladar je izvan svake sumnje pokazao kako je odl uan braniti ono stoje njegovo i kako jedva eka zgrabiti ono stoje tue. 104 Taj voa je bio jedan od velikana Galaktike, gospodar rata i mira, graditelj Carst va i zaetnik dinastije. A onda ga je osvojio netko potpuno anoniman, netko sa smije nim nadimkom... osvoji o i njega i njegovo cjelokupno naoru anje... i njegovo ve propupalo carstvo...i to bez ikakve borbe. I tako je Kalgan opet postao ono stoje bio i prije, a njegovi graani po urili su se vratiti starom nainu ivota, a strani su se plaenici lako spajali u nove skupine ko jih je bilo sve manje. I opet se, kao i uvijek, odlazilo u lov na ivotinje uzgajane u pra umi u kojem se n isu gubili ljudski ivoti, ili se malenim letjelicama odlazilo u zrani lov na ptice koji je bio fatalan samo za umjetne ptice. U gradovima su se bjegunci iz Galaktike mogli odavati onim u icima koji su bili do stupni njihovom novaniku, od profinjenih palaa spektakla i fantazije koje su otvar ale svoja vrata na zveket samo jednog novia od pola kredita, pa sve do kakvog pota jnog lova u kojem su samo oni s najdubljom d epom bili pravi strunjaci. Toran i Bayta nisu cijeloj toj bujici dodali ni najmanju kap. Registrirali su sv oj brod na Istonom poluotoku, u golemom zajednikom hangaru i priklonili se komprom isnom Zatvorenom moru, tamo gdje su u ici jo uvijek bili legalni, ak i po tovani, a gd je nije bilo neizdr ive gu ve. Bayta se od sunca titila tamnim naoalama, a od vruine tankom bijelom odjeom. Tek mal o potamnjelim rukama obgrlila je koljena i zagledala se u opru eno tijelo svoga mu a koje je gotovo sjalo pod sjajnom svjetlosti bijelog sunca. - Nemoj pretjerati, - govorila mu je u poetku, no Toran je do ao iz sustava crvene umirue zvijezde. Usprkos tome stoje tri godine proveo u Fondaciji, za njega je sj aj sunca jo uvijek bilo luksuz i sada, nakon etiri dana, njegova ko a koja je bila z a tiena od sunevih zraka nije vi e osjeala grubu odjeu, osim na dijelu prekrivenom kratk im hlaicama. Privukla mu se bli e na pijesku i sada su razgovarali apatom. Usprkos opu tenom izrazu lica Toranov je glas bio napet. - Dobro, priznajem da smo na pomalo udaljenom mjestu. Ali gdje je on? Tko je on? Ovaj ludi svijet uope ne govori o njemu. Mo da on i ne postoji. - Postoji, - odgovorila je Bayta, ne pomiui usne. - Pa105 metan je, i to je sve. A tvoj stric ima pravo. To je ovjek kakav bi nam dobro do ao ... ako jo imamo vremena. Kratko vrijeme su utjeli. Toran je pro aptao, - Zna to sam sada radio, Bay? Sanjario sam, ovako omamljen suncem. Tako sam jasno sagledao stvari. Sjea li se, Bay, kako je tamo na uili tu doktor Amann govorio? Rekao je kako Fondacija nikada ne mo e izgub iti, ali to ne znai da vladari Fondacije ne mogu izgubiti. Zar povijest Fondacije nije zapoela onda kada je Salvor Hardin zbacio enciklopediste i kao prvi gradonae lnik zavladao planetom? Pa onda u sljedeem stoljeu, nije li Hober Mallow osvojio v last slu ei se gotovo jednako drastinim metodama? Tako su ve dvaput vladari bili pobi jeeni, a to govori da se to mo e uiniti. Za to to onda ne bismo uinili i mi? - Zbog svih moguih razloga. teta to su ti propali tako lijepi snovi. - Da? Razmisli malo. to je Haven? Zar on nije dio Fondacije? To je samo vanjski d io koji, da se tako izrazim, pripada radnikoj klasi. Ako mi osvojimo vlast, Fonda cija jo uvijek pobjeuje, a izgubio je sam onaj tko je trenutni vladar. -Velika je razlika izmeu "mi mo emo" i "mi emo". Brblja bez veze. Toran je malo pomaknuo tijelo u udobniji polo aj. - Glupost, Bay, ti si samo u jed nom od onih tvojih lo ih raspolo enja. Za to mi kvari u itak? A sada bih malo spavao, ako nema ni ta protiv. No Bayta je podigla glavu i odjednom se, sasvim iznenada i ni u kakvoj vezi s ra zgovorom poela smijati pa se, skinuv i naoale i tek rukom titei oi, zagledala niz pla u. Toran podigne pogled, a onda nadigne ramena kako bi pogledao kamo ona gleda.

Oito je gledala nekoga tko se vrtio, tko je, na veliko veselje sluajne publike, s nogama u zraku hodao po rukama. Bio je to neki od onih prosjaka akrobata iji se e lastini zglobovi savijaju za dobaen novi. uvar pla e ga je prolazei gurnuo, a klaun mu je, iznenaujue odr avajui ravnote u stojei na jednoj ruci, drugom rukom pred nosom napravio onu gestu kojom se pokazuje pa lcem prema dolje. uvar mu je prijetei pri ao i onda bio odbaen udarcem noge u trbuh. Klaun se mirno uspravio i oti ao, a bijesnog je uvara zadr ala gomila kojoj se njegov postupak nije nimalo sviao. 106 Klaun je, teturajui, nastavio hodati pla om. Pro ao je pokraj mnogih, esto zastajkujui no nigdje se ne zaustavljajui. Ona nastala gomila sada se razilazila. uvar je oti ao . - Neobian momak, - rekla je Bayta koju je cijeli dogaaj zabavio, a Toran se nezain teresirano slo io. Sada im je klaun bio dovoljno blizu da su ga mogli dobro pogled ati. U odjei koja je to jo vi e isticala, njegovi dugaki i mr avi udovi i tijelo podsjea li su na pauka, kretao se lako i gipko, a ipak pomalo ostavljao dojam kako je to tijelo posve sluajno sklepano. Gledajui ga, ovjek se morao osmjehnuti. inilo se kako je klaun iznenada postao svjestan daje privukao njihovu pozornost, jer ve ih je mimoi ao, a onda zastao, naglo se okrenuo i pri ao im. Njegove krupne, s mee oi gledale su Baytu. Bilo joj je pomalo neugodno. Klaun se osmjehnuo, no to je njegovo lice uinilo samo ru nijim, a kad je progovorio uinio je to slu ei se ugodnim, profinjenim jezikom Sredi njih sektora. - Kada bih se poslu io pameu koju su mi dobri dusi udijelili, - rekao je - tada bih rekao da ova dama ne mo e postojati... jer koji mu karac pri zdravoj pameti bi povj erovao kako san mo e biti stvarnost? Pa ipak, radije u ostaviti pamet i povjerovati ovim armantnim, arobnim oima. Baytine oi su se iroko otvorile. - Uau! - rekla je. Toran se nasmijao - Oh, ti arobnice. Hajde, Bay, to zaslu uje novanicu od pet kredit a. Daj mu je. No klaun je ve skoio naprijed. - Ne, gospo moja, ne sudite pogre no o meni. Ne rekoh to novca radi, ve zbog tih sjajnih oiju i miloga lica. - Pa, onda hvala - rekla je, a onda je promrmljala Toranu. - Zar mu je sunce zas lijepilo vid? - I ne samo oiju i lica radi, - blebetao je dalje klaun, a rijei su grozniavo susti zale jedna drugu, - nego takoer i uma radi, bistrog i vrstog, a opet tako dobrohot nog. Toran je ustao posegnuv i za izgu vanom bijelom odjeom koju je ve etiri dana imao uza s e i onda se odjenuo. - A sada, prijatelju, reci meni to to eli rei i prestani gnjavi ti damu. Klaun je prestra eno ustuknuo jedan korak i njegovo slaba no tijelo se izmaknulo. Ne, nisam mislio nikakvo zlo. Ovdje sam stranac, a ka u mi i da sam a av, pa ipak mog u i ne to proitati s lica. Iza ljepote ove dame krije se dobro srce, 107 a to bi mi moglo pomoi u mojoj nevolji o kojoj tako hrabro zborim. - Hoe li pet kredita izlijeiti tu tvoju nevolju? - suho upita Toran, pru ajui mu nova c. No klaun nije pokazivao nikakvu namjeru da uzme novac pa Bayta ree, - Pusti me da razgovaram s njim, Torie. -Tiho, ispod glasa, dodala je, - Nema smisla nervirat i se zbog ovakvog a avog naina govorenja. To je samo dijalekt kakvim on govori, a vj erojatno je i na govor njemu udan. - to te mui? - upitala je klauna. - Nisi valjda zabrinut zbog onog uvara. On te vi e nee gnjaviti. - Oh ne, ne on. On je poput povjetarca to podi e pra inu oko mojih nogu. Ja bje im od n ekog drugog, a taj je oluja to ru i svjetove i baca ih jednoga na drugoga. Pobjegao sam prije tjedan dana, spavao po gradskim ulicama i krio se u gradskoj vrevi. M noga lica sam zagledao tra ei pomo u nevolji svojoj. I naoh to tu. - Posljednju je ree nicu ponovio meko, uzbuenim tonom, a krupne su mu oi bile pune tuge. -1 naoh to tu. Iz Bayte je progovorio razum. - Pa sad, nije da ne elim pomoi, ali zbilja, prijate

lju, slaba sam ti ja za tita protiv oluje koja ru i svjetove. Da ti iskreno ka em, i m eni bi dobro do lo... Zauo se neki povi en, sna an glas - Sad e vidjet, ti prljavi vra e... Bio je to onaj uvar pla e, koji je, zajapurenog lica i sav zapjenjen trao prema njim a. Uperio je svoj niskonaponski pi tolj. - Dr ite ga, vas dvoje, ne dajte mu pobjei. - Njegova se te ka ruka spustila na klaun ovo rame tako da je ovaj tiho zajecao. Toran upita - to je uinio? - Stoje uinio? Stoje uinio?! E, ta ti je dobra! - uvar je posegnuo u d ep obje en o nje govom pojasu i iz njega izvadio crveni rupi kojim je obrisao znojan vrat. Ree s ola k anjem: - Evo stoje uinio. Pobjegao je. To se zna na cijelom Kalganu i ja bih ga i ranije prepoznao da nije hodao onako naglavce. -1 on, dobro raspolo en, vrsto prot rese svoj plijen. Bayta s osmijehom upita. - A odakle je pobjegao, gospo-dine?v uvar je sada govorio glasnije. Oko njih se skupljala 108 svjetina, zurei i komentirajui, i kako je ona rasla, rastao je i uvarev osjeaj va nost i, jer je u sredi tu pozornosti. - Odakle je pobjegao? - deklamirao je sarkastino. - Pa, pretpostavljam da ste uli za Mulu. Sve ono brbljanje svjetine je prestalo, a Bayta osjeti led u elucu. Klaun je gled ao samo nju i jo uvijek se tresao u uva-revim rukama. -1 tko je taj odrpanac, - nastavio je uvar, - nego odbjegla osobna dvorska luda n jegovog lordstva. - Sna nim je trzajem zatresao svog zarobljenika. - Priznaje li to , ludo? Kao odgovor je dobio tek izraz pukog straha i vidio kako Bayta ne to tiho govori T oranu na uho. Toran je, onako prijateljski, po ao prema uvaru. - ujte, kako bi bilo da ga malo pus tite. Ovaj zabavlja kojeg dr ite je za nas plesao i jo uvijek nije zaradio taj novac . - Ma slu ajte! - Glas uvara je odjednom postao oprezan. - Raspisana je nagrada... -1 dobit ete je, ako uspijete dokazati da je on taj ovjek kojeg tra ite. Kako bi bil o da se dotad povuete. Znate da ometate goste, a to bi moglo za vas imati te ke pos ljedice. - Ali vi ometate njegovo lordstvo i to e posve sigurno za vas imati te ke posljedic e. - Opet je estoko zatresao klauna. - Ti, crkotino, vrati ovjeku njegov novac. Toran se brzo pokrenuo i svinuo uvaru ruku, oduzev i mu pi tolj, a s njim gotovo i po la prsta. uvar je zaurlao od boli i bijesa. Toran ga je divlje odgurnuo u stranu, a klaun se, osloboen, brzo sakrio iza njega. Sad ve nepregledna gomila malo je pozornosti posvetila ovim posljednjim potezima. U toj masi se vidjelo kako neki okreu glave, a onda je nastupilo centrifugalno g ibanje, kao da su mnogi odluili poveati svoju udaljenost od sredi ta zbivanja. Tada je nastupila neka u urbanost i, sam od sebe, formirao se palir kroz kojeg su sada p rolazila dvojica, nehajno dr ei ve spremne elektrine bieve. Na njihovim crvenim bluzam a bio je amblem na kojem je bila nacrtana munja ispod koje je bio planet koji se raskolio. Iza njih, u odori porunika, koraao je crni div; crne ko e i kose i mrkog izraza lica . Taj crni je progovorio opasno tihim glasom koji je znaio da njemu nije potrebno v ikati da bi rekao to to eli. Upitao je: - Jesti li vi taj ovjek koji nas je obavijestio? 109 uvar se jo uvijek dr ao za ruku i, s licem iskrivljenim od boli, samo je promrmljao, - Imam pravo na nagradu, va a visosti, i optu ujem ovog ovjeka... - Dobit ete svoju nagradu, - rekao je porunik i ne pogledav i ga. Kratko je mahnuo s vojim ljudima. - Vodite ga. Toran je osjetio kako mu se klaun grevito primio za odjeu. Podigao je glas, pazei pritom da mu ne zadrhti. - ao mi je, porunice, ali ovaj ovjek

pripada meni. Vojnici su tu izjavu doekali ni ne trepnuv i. Jedan od njih je nehajno podigao bi, n o porunikova brza zapovijed ga je opet spustila. Naglim pokretom stao je svojim krupnim tijelom ispred Torana. - Tko ste vi? - Graanin Fondacije, - zauo se odgovor. To je djelovalo. Barem na ono okupljeno mno tvo. Ona potpuna ti ina se sada pretvori la u posvema nji amor. Mulino je ime moglo izazvati strah, ali konano, to je bilo no vo ime i jo nije sezalo tako duboko kao ime Fondacije koja je razorila Carstvo i okrutnim despotizmom vladala kvadrantom Galaktike. Lice porunika ostalo je mirno. Upitao je: - Jeste li svjesni identiteta ovog ovjek a iza vas? - Reeno mije daje pobjegao s dvora va eg voe, ali ono to jedino pouzdano znam jest to da je on moj prijatelj. Trebat ete vrsti dokaz njegovog identiteta da biste ga od veli. ulo se kako je gomila uzdahnula, no narednik se nije na to obazirao. - Imate li u za se dokumente koji potvruju va u pripadnost Fondaciji? - Na brodu su. - Sigurno znate kako je va postupak nezakonit. Mogao bih vas ubiti. - Bez sumnje. No to bi znailo da ste ubili graanina Fondacije pa je vrlo vjerojatn o da bi va e tijelo... ra etvoreno... bilo poslano Fondaciji, kao djelomina kompenzaci ja. To se ve dogaalo s drugim ratnim voama. Porunik je ovla io usne. Taje tvrdnja bila istinita. - Va e ime? - upitao je. Toran je sad koristio steenu prednost - Na daljnja pitanja u vam odgovoriti na moj em brodu. U hangaru ete dobiti broj odjeljka u kojem je brod, a registriranje pod imenom "Bayta". - Neete predati bjegunca? 110 - Mo da i hou, ali Muli. Po aljite svoga gazdu! Razgovor se sad bio sveo gotovo na apa t i porunik se o tro okrenuo. - Rastjerajte tu gomilu, - rekao je svojim ljudima, suspreg-nuv i bijes. Elektrini bievi su se podigli i spustili. Zauo se vrisak, prostor oko njih se ispra znio i ljudi su bje ali. Putem natrag prema hangaru, Toran je samo jednom prekinuo svoje sanjarenje. Tiho , kao da govori sam sebi, rekao je, -Tako ti Galaktike, Bay, kako je bilo! Tako sam se prestra io... - Da, - rekla je glasom koji je jo uvijek drhtao, a oi su joj jo uvijek pokazivale ne to nalik obo avanju, - zaista si se neobino ponio. - Zna , nekako jo uvijek ne znam to se zapravo dogodilo. Odjednom sam se na ao tamo, s onim pi toljem za onesposobljavanje za kojeg ak nisam bio siguran da znam kako se njime koristi, i usprotivio se tom poruniku. Ne znam za to sam to uinio. Bacio je pogled preko prolaza izmeu sjedala u malenoj letjelici s kojom su sada n apu tali podruje pla e pa pogledao prema sjedalu na kojem se Mulin klaun uurio i zaspao pa je s izvjesnim neodobravanjem dodao, - To je bilo ne to najte e to sam ikada uinio. Porunik je sa tovanjem stajao ispred pukovnika vojarne, a ovaj mu ree - Dobro obavl jen posao. Time je va dio zavr en. No porunik se nije odmah povukao. Smrknuto je rekao, - Mula je bio osramoen pred t om gomilom, gospodine. Biti e nu no poduzeti stegovne akcije kako bi se ponovo uspo stavila ona atmosfera strahopo tovanja. - Te mjere su ve poduzete.. Porunik se napola okrenuo pa, gotovo alei se, rekao, -Znam, gospodine, naredbe su n aredbe, ali dok sam stajao tamo pred tim ovjekom i njegovim pi toljem za onesposobl javanje i gutao sav njegov bezobrazluk... to je bilo ne to najte e to sam ikada uinio. 14 MUTANT Taj "hangar" na Kalganu je sam po sebi prilino udna institucija, nastala zbog potr ebe da se negdje smjesti golem broj brodova kojim su se dovozili posjetitelji iz vana, i zbog jednako tako velike potrebe da se i ti ljudi negdje smjeste. Onaj k oji se prvi dosjetio takvog oitog rje enja ubrzo je postao milijuna . Njegovi zakonsk i nasljednici, po krvi ili financijama, lako su se na li meu onima najbogatijima na

Kalganu. "Hangar" je zauzimao nekoliko dobrih etvornih kilometara povr ine, a i sam taj nazi v ne opisuje u potpunosti sve pogodnosti koje je to mjesto imalo. Zapravo, to je bio hotel... za brodove. Putnik plati unaprijed pa se njegovom brodu dodijeli p rostor s kojeg onda mo e poletjeti u svemir uvijek kada to po eli. Posjetitelji ive n a svom brodu kao i obino i podrazumijeva se kako e za cijenu koju plate imati neke od najosnov-nijih hotelskih usluga, kao stoje zamjena zalihe hrane i lijekova p o povla tenoj cijeni, najosnovnije servisiranje samog broda, te da se mogu koristi ti internim kalganskim sredstvima transporta. Rezultat ovakvog spajanja hangarskog prostora i hotelskog rauna je takav da posje titelj u tedi. Vlasnik pak privremeno proda kori tenje zemlji ta i to uz vrlo izda nu za radu. Vlada ubere golem porez. Svima je dobro. Nitko ne gubi. Jednostavno! ovjek koji je hodao dr ei se slabije osvijetljenog dijela irokih hodnika koji su spaj ali mnogobrojna krila "hangara" je u ranije razmi ljao o novostima i korisnosti ov akvog sustava, no to su bila tek razmi ljanja za trenutke dokolice i sada su, nara vno, bila posve neprimjerena. Brodovi su bili poredani du uredno slo enih dugakih nizova polja, a ovjek je, prolazei , eliminirao niz za nizom. Bio 112 je pravi strunjak za to to je upravo radio i ak da mu prethodno pregledavanje upisn e knjige hangara nije moglo pru iti pouzdane indikacije o kojem je krilu zgrade ri je... a u svakom su na stotine brodova... njegovo bi struno znanje moglo meu tim st otinama odabrati onaj pravi. ovjek se neujno kretao du jedne od linija nalik sitnom insektu koji neprimijeen puzi ispod arogantnih golemih metalnih monstruma koji se tu odmaraju. Tu i tamo bi poneko treptavo svjetlo na ulazu naznailo nazonost nekoga tko se rano vratio s nekog organiziranog naina u ivanja u ovaj jednostavniji i privatniji, k s vojim vlastitim u icima. ovjek je zastao i, da se ikada smije io, sada bi to sigurno uinio. Njegove mo dane vij uge su, bez sumnje, izvele neki mentalni pandan smijehu. Brod pokraj kojeg se zaustavio izgledao je glatko i sjajno i oito je bio vrlo brz . Pogledom je tra io one sitne posebnosti dizajna za kojima je tragao. To nije bio uobiajeni model... a sada je veina brodova tog kvadranta Galaktike bila ili imita cija dizajna s Fondacije ili su ih gradili tehniari s Fondacije. Ali ovaj je bio poseban. Ovo je bio brod s Fondacije, vidjelo se to po neznatnim izboenjima na po vr ini, tim kvr icama za titne oplate kakvu su mogli imati samo brodovi Fondacije. A b ilo je i drugih indikacija. ovjek nije oklijevao. Du linij e se protezala elektronska barij era, koncesij a koj om je menad ment prid onosio privatnosti, no njemu to nije predstavljalo nikakvu prepreku. Uporabom po sebne neutralizirajue sile kojom je raspolagao, mogao ju je lako probiti bez akti viranja alarma. Prvo to je uljez na brodu primijetio, prekriv i dlanom malu fotoeliju smje tenu odmah uz rub glavnog ulaza, bio je gotovo prijateljski signal zujala iz brodskog dnevn og boravka. I dok se to uspje no istra ivanje nastavljalo, Toran i Bayta su se osjeali posve sigu rni unutar elinih zidova "Bayte". Mulin klaun koji je, sudei po izgledu njegovog ti jela, nosio zaista impresivno ime Magnifico Giganticus, sjedio je pogrbljen za s tolom i halapljivo gutao jelo koje su postavili pred njega. Njegove tu ne smee oi podizale su se s hrane samo da bi slijedile Baytino kretanje p o toj prostoriji koja je bila neka kombinacija kuhinje i smonice. 113 - Ova zahvala nejakog od male je koristi, - promrmljao je, - no iskrena je, jer tijekom posljednjeg tjedna jedva da sam se dokopao ieg osim otpadaka... a premda mi je tijelo maleno, moj je tek zaudno velik. - Dobro, onda samo jedite! - rekla je Bayta uz osmijeh. -Ne gubite vrijeme na za hvaljivanje. U centralnoj Galaktici postoji ona poslovica o zahvalnost, zar ne? -Tono, moja gospo. uo sam kako je neki mudar ovjek jednom rekao. "Zahvalnost je naj bolja i najuinkovitija onda kada ne ishlapi u praznim frazama." Ali, na alost, moja gospo, izgleda da sam ja samo hrpa praznih fraza. Kad je Mula bio zadovoljan mo

jim praznim frazama, to mi je donijelo dvorsku odjeu i veliko ime... jer, znate, izvorno se zovem jednostavno Bobo, no to mu se nije svialo... a kad ga moje prazn e fraze nisu uveseljavale onda je to mojim jadnim kostima donosilo udarce i bieva nje. Toran je do ao iz pilotske kabine. - Sada mo emo samo ekati, Bay. Nadam se da Mula sh vaa daje brod Fondacije isto to i njezin teritorij. Magnifico Giganticus, negda nji Bobo, je irom rastvorio oi, kliknuv i: - Kako lije vel ika ta Fondacija pred kojom ak i Muline okrutne sluge drhte. - Zar ste i vi uli za Fondaciju? - upita Bayta uz malen osmijeh. -A tko nije? - Magnificovje glas pre ao u tajanstveni apat. - Ima onih koji govore kako je to svijet velikih arolija, vatre koja mo e progutati planete i tajni koje i maju veliku mo. Ka u kako ni najvi e plemstvo Galaktike ne mo e dostii onu ast koju priro dno ima i obian ovjek ako mo e rei "Ja sam graanin Fondacije"... pa ak i ako je on samo nitko i ni ta poput mene. - ujte, Magnifico, nikada neete zavr iti s tim jelom ako budete dr ali govore, - rekla je Bayta. - Evo, dat u vam i malo aromatiziranog mlijeka. Jako je dobro. Stavila je mlijeko pred njega, a Toranu kretnjom ruke pokazala neka izae iz prost orije. - Torie, to emo uiniti... s njim? - pokazala je prema kuhinji. - Kako to misli ? - Ako Mula doe, hoemo li mu ga predati? -A to drugo mo emo, Bay? 112 je pravi strunjak za to to je upravo radio i ak da mu prethodno pregledavanje upisn e knjige hangara nije moglo pru iti pouzdane indikacije o kojem je krilu zgrade ri je... a u svakom su na stotine brodova... njegovo bi struno znanje moglo meu tim st otinama odabrati onaj pravi. ovjek se neujno kretao du jedne od linija nalik sitnom insektu koji neprimijeen puzi ispod arogantnih golemih metalnih monstruma koji se tu odmaraju. Tu i tamo bi poneko treptavo svjetlo na ulazu naznailo nazonost nekoga tko se rano vratio s nekog organiziranog naina u ivanja u ovaj jednostavniji i privatniji, k s vojim vlastitim u icima. ovjek je zastao i, da se ikada smije io, sada bi to sigurno uinio. Njegove mo dane vij uge su, bez sumnje, izvele neki mentalni pandan smijehu. Brod pokraj kojeg se zaustavio izgledao je glatko i sjajno i oito je bio vrlo brz . Pogledom je tra io one sitne posebnosti dizajna za kojima je tragao. To nije bio uobiajeni model... a sada je veina brodova tog kvadranta Galaktike bila ili imita cija dizajna s Fondacije ili su ih gradili tehniari s Fondacije. Ali ovaj je bio poseban. Ovo je bio brod s Fondacije, vidjelo se to po neznatnim izboenjima na po vr ini, tim kvr icama za titne oplate kakvu su mogli imati samo brodovi Fondacije. A b ilo je i drugih indikacija. ovjek nije oklijevao. Du linij e se protezala elektronska barij era, koncesij a koj om je menad ment prid onosio privatnosti, no njemu to nije predstavljalo nikakvu prepreku. Uporabom po sebne neutralizirajue sile kojom je raspolagao, mogao ju je lako probiti bez akti viranja alarma. Prvo to je uljez na brodu primijetio, prekriv i dlanom malu fotoeliju smje tenu odmah uz rub glavnog ulaza, bio je gotovo prijateljski signal zujala iz brodskog dnevn og boravka. I dok se to uspje no istra ivanje nastavljalo, Toran i Bayta su se osjeali posve sigu rni unutar elinih zidova "Bayte". Mulin klaun koji je, sudei po izgledu njegovog ti jela, nosio zaista impresivno ime Magnifico Giganticus, sjedio je pogrbljen za s tolom i halapljivo gutao jelo koje su postavili pred njega. Njegove tu ne smee oi podizale su se s hrane samo da bi slijedile Bavtino kretanje p o toj prostoriji koja je bila neka kombinacija kuhinje i smonice. 113 - Ova zahvala nejakog od male je koristi, - promrmljao je, - no iskrena je, jer tijekom posljednjeg tjedna jedva da sam se dokopao ieg osim otpadaka... a premda mi je tijelo maleno, moj je tek zaudno velik. - Dobro, onda samo jedite! - rekla je Bayta uz osmijeh. -Ne gubite vrijeme na za hvaljivanje. U centralnoj Galaktici postoji ona poslovica o zahvalnost, zar ne?

- Tono, moja gospo. uo sam kako je neki mudar ovjek jednom rekao. "Zahvalnost je na jbolja i najuinkovitija onda kada ne ishlapi u praznim frazama." Ali, na alost, moj a gospo, izgleda da sam ja samo hrpa praznih fraza. Kad je Mula bio zadovoljan m ojim praznim frazama, to mi je donijelo dvorsku odjeu i veliko ime... jer, znate, izvorno se zovem jednostavno Bobo, no to mu se nije svialo... a kad ga moje praz ne fraze nisu uveseljavale onda je to mojim jadnim kostima donosilo udarce i biev anje. Toran je do ao iz pilotske kabine. - Sada mo emo samo ekati, Bay. Nadam se da Mula sh vaa daje brod Fondacije isto to i njezin teritorij. Magnifico Giganticus, negda nji Bobo, je irom rastvorio oi, kliknuv i: - Kako li je ve lika ta Fondacija pred kojom ak i Muline okrutne sluge drhte. - Zar ste i vi uli za Fondaciju? - upita Bayta uz malen osmijeh. - A tko nije? - Magnificov je glas pre ao u tajanstveni apat. - Ima onih koji govor e kako je to svijet velikih arolija, vatre koja mo e progutati planete i tajni koje imaju veliku mo. Ka u kako ni najvi e plemstvo Galaktike ne mo e dostii onu ast koju pri rodno ima i obian ovjek ako mo e rei "Ja sam graanin Fondacije"... pa ak i ako je on sa mo nitko i ni ta poput mene. - ujte, Magnifico, nikada neete zavr iti s tim jelom ako budete dr ali govore, - rekla je Bayta. - Evo, dat u vam i malo aromatiziranog mlijeka. Jako je dobro. Stavila je mlijeko pred njega, a Toranu kretnjom ruke pokazala neka izae iz prost orije. - Torie, to emo uiniti... s njim? - pokazala je prema kuhinji. - Kako to misli ? - Ako Mula doe, hoemo li mu ga predati? - A to drugo mo emo, Bay? 114 Djelovao je izmueno, a i kretnja s kojom je zabacio vla an uvojak s ela svjedoila je o tome. Nastavio je nestrpljivim glasom. - Prije nego sam do ao ovamo imao sam tek nejasnu predod bu o tome kako emo se samo morati raspitati gdje je Mula i onda odmah prijei na posao.. . samo razgovore, ni ta definitivno. - Znam to eli rei, Torie. Nisam se nadala da u ba osobno vidjeti Mulu, ali mislila sam kako emo uspjeti prikupiti barem neke informacije iz prve ruke o svemu tome pa i h onda predati ljudima koji malo vi e znaju o toj meuzvjezdanoj intrigi. Ja nisam n ikakav pijun iz knjiga. Prekri io je ruke i namr tio se. - Kakva situacija! Da nije bilo ovih dogaaja nikada ne bi znala da postoji osoba poput Mule. Misli li da e on doi po svog klauna? Bayta ga pogleda. - Ne znam elim li da doe. Ne znam ni to bih rekla niti to bih uinil a. A ti? Unutra nje zujalo se oglasilo isprekidanim zvukom. Bayti-ne usne su se pomicale ne ispustiv i glas - Mula! Na pragu se pojavio Magnifico, raskolaenih oiju, a glas mu je bio tih jecaj. - Mul a? Toran je promrmljao. - Moram ih pustiti unutra. Kontakt je otvorio ulaz i onda su se iza prido lice zatvorila vrata. Skener je pok azao samo jednu nejasnu figuru. - Samo jedna osoba, - rekao je Toran s olak anjem, a glas mu je gotovo drhtao kad se nagnuo iznad mikrofona i upitao. -Tko je? - Radije me pustite unutra pa ete to ubrzo saznati, - zaulo se iz zvunika. - Obavje tavam vas da je ovo brod Fondacije pa je, u skladu s meunarodnim ugovorom, to ujedno i teritorij Fondacije. - Znam to. - Doite s praznim rukama, inae u pucati. Dobro sam naoru an. - Dogovoreno! Toran je otvorio unutra nja vrata i uzeo svoj blaster, dr ei prst spreman iznad samog kontakta. Zauo se zvuk koraka i onda su se vrata otvorila, a Magnifico je povika o: - To nije Mula, to je samo neki ovjek. "ovjek" se mrko naklonio klaunu. - Sasvim tono. Ja nisam Mula. - Dr ao je ra irene ruk e. - Nisam naoru an i dola115

zim u misiji mira. Mo ete se opustiti i odlo iti taj blaster. Po mom sudu, ruka vam nije dovoljno mirna. - Tko ste vi? - naglo ga upita Toran. - To bih ja mogao pitati vas, - mirno odgovori stranac, -jer ste se vi la no preds tavili, a ne ja. - Kako to? - Izjavili ste da ste graanin Fondacije, a tamo nema registriranih trgovaca. - To nije tono. I otkud vi to znate? -Zato to ja jesam graanin Fondacije. I imam dokumente s kojima to mogu dokazati. A gdje su va i papiri? - Mislim da e biti najbolje da odete. - Mislim da nee. Ako i ta znate o Fondaciji... a mogli biste znati, usprkos va em la no m predstavljanju... onda znate i to da e, ako se ne vratim na moj brod u naznaeno vrijeme to biti signalizirano u najbli i sto er Fondacije pa, praktino govorei, sumnja m da vam je taj pi tolj od ikakve koristi. Zavladala je ti ina puna neodlunosti, a onda Bayta mirno ree, - Makni taj blaster To ran i vjeruj mu na rije. Izgleda da govori istinu. - Hvala vam, - zahvali joj stranac. Toran je stavio blaster na stolac pokraj sebe. - Biste li nam sada sve objasnili ? Stranac je ostao stajati. Imao je duge kosti i krupne udove. Lice mu je bilo tvr do i nekako je bilo oito da se nikada ne smije. No u oima mu nije bilo te tvrdoe. Rekao je. - Novosti se brzo ire, posebno one koje izgledaju nevjerojatne. Mislim da na Kalganu ne postoji osoba koja ne zna kako su danas Mulini ljudi dobili po zubima od dvoje turista s Fondacije. Jo prije veeri saznao sam sve va ne detalje a, kako sam ve rekao, na ovom planetu nema drugih turista s Fondacije osim mene. Mi znamo takve stvari. -Tko je to "mi"? - Mi smo... mi. Na primjer ja! Znao sam da ste u hanga-ru. Imam ja naina na koji mogu i provjeriti upisnu knjigu i pronai brod. Naglo se okrenuo prema Bayti. - Vi ste roena na Fondaciji, zar ne? - Jesam li? - lanica ste demokratske opozicije... oni to zovu "pokret 116 otpora". Ne sjeam se va eg imena, ali upamtio sam lice. I oti la ste tek nedavno. Bayta je slegnula ramenima. - Znate jako puno. -1 znam! Pobjegla ste s nekim ovjekom. Je li to ovaj? - Je li uope va no to u odgovoriti? -Ne. Samo elim da se upotpunosti razumijemo. Vjerujem kako je onog tjedna, kada s te onako urno oti la, lozinka bila "Seldon, Hardin i Sloboda". Voa va eg ogranka bio j e Porfirat Hart. Bayta je odjednom planula. - Otkud vam sve to? Zar gaje policija uhitila? - Tora n ju je poku ao zadr ati, no ona mu se otela i po la naprijed. ovjek s Fondacije je mirno rekao: - Nitko ga nije uhitio. Radi se samo o tome da se taj pokret vrlo brzo iri i to na posve neobinim mjestima. Ja sam satnik Han Pri tcher iz Informacija, a i sam sam voa jednog od ogranaka... nije va no pod kojim im enom. Malo je ekao, a onda nastavio - Ne, ne morate mi vjerovati. U na em je poslu bolje biti pretjerano sumnjiav nego premalo. No bit e najbolje da zavr imo s ovim uvodnim dijelom. - Da, - rekao je Toran - prijeite na stvar. - Smijem li sjesti? Hvala. - Satnik Pritcher je prebacio jednu svoju dugaku nogu preko koljena druge i pustio da mu jedna ruka visi preko naslona stolca na kojem je sjedio. - Zapoet u s tim to u rei kako ne znam o emu se ovdje radi... gledano iz v a eg ugla. Vas dvoje niste iz Fondacije, no nije te ko pogoditi kako dolazite iz jed nog od onih neovisnih trgovakih svjetova. To me previ e ne brine. Ali pitao bih vas , iz puke radoznalosti, to ste eljeli s tim momkom, s ovim klaunom kojeg ste oslob odili. Zbog njega riskirate ivot. - To vam ne mogu rei. - Hmmm. Pa dobro, nisam ni mislio da ete mi to rei. No ako sada ekate da sam Mula d

oe ovamo praen zvucima fanfara, bubnjeva i elektrinih orgulja, onda se mo ete opustit i. Mula ne radi na taj nain. - to? - uglas su upitali Toran i Bayta, a iz onog kuta u kojem se krio Magnifico, ije su u i bile tako napete da se to gotovo moglo vidjeti, zaulo se radosno kome anje . - Tono tako. I sam sam poku avao stupiti s njim u kontakt, i to na mnogo rafinirani ji nain nego to to mo ete vas 117 dvoje amatera. Nije upalilo. Taj se ovjek ne pojavljuje osobno, ne dopu ta da ga se fotografira ili mu se lik kompjuterski simu-lira. Viaju ga samo njegovi naju i sur adnici. - Bi li to trebalo objasniti va e zanimanje za nas, satnice? -upitao je Toran. -Ne. Mene zanima klaun. On je jedan od onih rijetkih koji ga je vidio. On je mo da onaj dokaz koji mi je potreban... a Galaktika zna koliko mi je neki takav dokaz potreban da bih probudio Fondaciju. - Zar joj treba buenje? - s iznenadnom o trinom ga je prekinula Bayta. - Protiv kog a? I kakvu ulogu ete vi u tome odigrati kao alarm? Onu pobunjenog demokrata ili o nu lana tajne policije i provokatora? Satnikovo je lice imalo tvrd izraz. - Kad je cijela Fondacija ugro ena, Madame Rev olucionarko, onda vi e nema demokrata i tirana. Spasimo tirane od jednog jo veeg, a njih emo se moi rije iti kada na njih bude do ao red. - Tko je taj jo vei tiranin kojeg spominjete, - prekide ga Bayta. - Mula! Znam pone to o njemu, dovoljno da bih ve nekoliko puta bio mrtav da nisam b io tako brz i domi ljat. Po aljite klauna iz prostorije. Ovo je povjerljivo. - Magnifico, - rekla je Bayta, poprativ i rijei kretnjom ruke, i klaun je bez rijei iza ao. Satnikov je glas bio ozbiljan i tako tih da su se Toran i Bayta primakli. - Mula je lukav i pametan, - rekao je, - previ e pametan, a da ne bi uvidio predno sti magnetizma i slave koju donosi osobno vodstvo. Ako se toga odrekao, onda ima i razlog za to. Taj je razlog sigurno u tome to bi osobni kontakti otkrili ne to to je vrlo va no da ne bude otkriveno. Nije se upu tao u pitanja nego je brzo nastavio. - Zato sam oti ao u njegovo rodno m jesto i tamo se raspitivao kod ljudi koji znaju da nee jo dugo ivjeti. Ionako ih je jo vrlo malo koji su ivi. Oni se sjeaju djeteta roenog prije trideset godina... smr ti njegove majke... njegove udne mladosti. Mula nije ljudsko bie! A ono dvoje to su ga slu ali sada su ustuknuli, u asnuti svim nejasnim implikacijama te izjave. Nijedno od njih to nije razumjelo posve jasno i u potpunosti, no taje izjava svakako bila zastra ujua. 118 Satnik je nastavio. - On je mutant, i to izuzetno uspje an, to je iz njegove karije re posve oito. Ne znam kakvim on moima raspola e, niti koliko je ono to se u stripovi ma naziva superman, ali uspon u samo dvije godine od niega do pobjede nad ratnim voom Kalgana to posve jasno otkriva. Vi uviate, zar ne, u emu je opasnost? Mo e li ne ka genetska sluajnost s nepredvidivim biolo kim svojstvima biti uzeta u obzir u Sel -donovom planu? Polako, Bayta je progovorila. - Ne vjerujem. Tu ima neeg vrlo zamr enog. Ako je on superman, za to nas njegovi ljudi nisu ubili kad su imali za to priliku? - Rekao sam vam kako ne znam do kojeg stupnja je mutirao. On mo da jo nije spreman za Fondaciju i bio bi to znak velike mudrosti ako se odupre provokaciji dok ne b ude spreman. Rado bih da mi dopustite razgovarati s klaunom. Satnik je gledao Magnifica koji se tresao i koji oito nije imao povjerenja u tog golemog ovjeka koji je bio pred njim. Kapetan je zapoeo polako. - Jeste li svojim vlastitim oima vidjeli Mulu? - Vidio sam ga i to previ e dobro, tovani gospodine. I jako sam dobro osjetio na sv om tijelu te inu njegove ruke. ~~ - Ne sumnjam u to. Mo ete li ga opisati? - Stra no mije i prisjetiti ga se, tovani gospodine. Jako je krupan. U usporedbi s njim ak biste i vi izgledali poput akalice. Kosa mu je plameno crvena, a kad je isp ru io ruku, ja mu je, upotrijebiv i cijelu moju snagu i te inu tijela, nisam mogao ni pomaknuti... ma ni za dlaku... Kako bi zabavio svoje generale, ili samoga sebe, e

sto me je, dok sam mu brbljao poeziju, znao podii u zrak samo jednim prstom kojeg bi zavukao ispod mog pojasa. On je ovjek strahovite snage, tovani gospodine, i ok rutan je kada se s njom slu i... a oi mu, tovani gospodine, nitko ne vidi. - to?! to ste ovo zadnje rekli? - On nosi naoale, tovani gospodine, vrlo udne naoale. Ka u da uope nisu prozirne, a on vidi pomou sna ne magije koja nadilazi ljudsku mo. uo sam - i glas mu tu postade tih i tajanstven - kako vidjeti njegove oi znai vidjeti smrt, da on, tovani gospodine, ubija pogledom. Oi Magnifica brzo su prelazile preko lica onih koji su ga gledali. - To je istina , - rekao je drhtavim glasom - istina ba kao i to da sam ja iv. 119 Bayta je duboko udahnula. -ini se da ste u pravu, satnice. elite li sada vi preuze ti? - Pa, sagledajmo malo cijelu situaciju. Vi ovdje ne posjedujete ni ta? U hangaru n e postoji barijera iznad broda? - Mogu otii bilo kada. - Onda krenite. Mula se mo da ne eli zakvaiti s Fondacijom, ali velik mu je rizik pu stiti Magnifica da ode. Vjerojatno su se ve ionako dali u potjeru za ovim ubogim vragom. Tako bi se moglo dogoditi da gore na vas ekaju brodovi. Kome bi se mogao pri iti zloin ako se jednostavno izgubite u svemiru? - Imate pravo, - smrknuto se slo io Toran. - Ipak, imate za titnu oplatu i vjerojatno ste br i od bilo ega to oni imaju, pa im izae te iz atmosfere napravite krug po praznom prostoru do druge hemisfere, a onda sa mo jurnite van i to najveom brzinom. - Da, - hladno je rekla Bayta, - a kad se vratino u Fondaciju, satnice, to onda? - Onda ste graani Kalgana koji ele suraivati, zar ne? Ne znam ni ta to bi tome proturj eilo, zar ne? Nitko nije ni ta rekao. Toran se okrenuo prema komandama broda. Uslijedio je gotov o neprimjetan boni trzaj. Tek kada se Toran dovoljno odmakao od Kalgana da bi mogao poku ati prvi meuzvjezdan i skok, lice satnika Pritche-ra se malo smrklo, jer niti jedan Mulin brod nije n i na koji nain poku ao sprijeiti njihov odlazak. - ini se kao da nam dopu ta oduzeti mu Magnifica, -rekao je Toran. - To se ba ne ukl apa dobro u va u priu. - Osim, - ispravi ga satnik, - ako on eli da mu ga oduzmemo, a to onda nije ba jak o dobro po Fondaciju. Nakon posljednjeg skoka, kad su ve bili unutar neutralne udaljenosti leta od Fond acije, prve vijesti emitirane ultravalom dosegle su brod. Meu tim vijestima bila je jedna stvar koju su jedva i spomenuli. inilo se kako se neki ratni voa, ije se ime spikeru nije dalo ni spominjati, po alio Fondaciji zbog n asilnog odvoenja jednog lana njegovog dvora. Zatim je spiker pre ao na vijesti iz sp orta. Satnik Pritcher je hladno rekao; - Ipak je on jedan korak ispred nas. - Tada je, zami ljen, dodao, - Spremanje za Fondaciju i ovo koristi kao povod za akciju. To nam sad ote ava stvari. Morat emo djelovati i prije nego budemo zaista spremni. 15 PSIHOLOG Postojao je razlog za to je element poznat kao "ista znanost" bio najslobodnija vrs t ivota na Fondaciji. U Galaktici u kojoj je veliki utjecaj Fondacije, pa ak i nje zin opstanak, poivao na superiornosti njezine tehnologije, ak i usprkos tome to je tijekom posljednjeg stoljea i pol sve vi e na znaaju dobivala fizika snaga, ipak su s e vrsto dr ali toga da Znanstvenik ima izvjesni imunitet. Trebali su ga i on je to znao. Jednako je tako postojao razlog za injenicu daje Ebling Mis - samo oni koji ga ni su poznavali dodavali su njegovom imenu titule koje je imao - bio najslobodniji oblik ivota unutar "iste znanosti" Fondacije. U svijetu gdje se znanost po tovala, o n je bio Znanstvenik - s velikim slovom i bez podsmjeha. Trebali su ga i on je t o znao. I tako se dogodilo da, kad su ostali pokleknuli, on je to odbio i jo je na glas r ekao kako njegovi preci u svoje vrijeme nisu kleali ni pred kakvim smrdljivim gra

donaelnikom. I kako se u vrijeme njegovih predaka gradonaelnika biralo i otpu talo. I kako su samo kongenitalni idioti jedini ljudi koji ne to nasljeuju roenjem. I jednako tako se dogodilo da, kad je Ebling Mis odluio dopustiti Indburu da mu i ska e tovanje primajui ga u audijenciju, nije ekao da se obavi sva ona rigidna proced ura hijerarhijskog prosljeivanja njegovog zahtjeva prema gore i onda spu tanja povo ljnog odgovora prema dolje, nego je, nabaciv i preko ramena onaj manje lo sako - od dva koja je imao za sveane prigode - i staviv i na glavu vrlo udan e ir groznog dizajn a, pa, usprkos zabrani, zapaliv i jednu od onih jeftinih cigara, mudrim se pregova ranjem probio pokraj dvojice nekompetentnih stra ara u gradonaelnikovu palau. Njegova ekscelencija je primijetila prve znakove tog upa121 da kada je, boravei u svom vrtu, zauo sve bli e zvuke ko-me anje i halabuku, glasove p rotesta i upozorenja, na koje je kao odgovor stizala rika neartikuliranog psovan ja. Indbur je polako odlo io svoju motiicu, onda je polako ustao i polako se namr tio. Je r on je tijekom dana sebi dopu tao odmor od posla pa je, kad su vremenske prilike to dopu tale, dva sata ranog poslijepodneva provodio u svom vrtu. U tom su vrtu cv jetnice rasle svrstane u kvadrate i trokute, u pravilnim crtama su se nizale crv ena i uta boja, s tek da kom ljubiaste pri vrhovima, a sve to obrubljeno ravnim crta ma zelenila. Tu, u njegovom vrtu, nitko mu nije smio smetati, nitko\ Po av i prema malim vratima vrta, Indbur je svukao zemljom umrljane rukavice. I sigurno je rekao: to sve ovo znai? Upravo su to pitanje postavljali razni ljudi u raznim okolnostima i nikada nije bilo zabilje eno da je ono imalo ikakvog smisla. No ovog je puta odgovor doslovno stigao, jer je Mis upao riui poput bika i skidajui sa sebe neiju aku koja je jo dr ala otrgnut dio njegovog ogrtaa. Indbur im je smrknutog lica na kojem se italo nezadovoljstvo mahnuo neka odu, a M is se sagnuo kako bi pobrao s tla svoj upropa ten e ir, otresao s njega zemlju pa ga gurnuo ispod pazuha i rekao - Znajte, Indbur, da u od ovih va ih besramnika naplati ti jedan dobar ogrta. Ovaj mi je tako dobro slu io. - Otpuhnuo je i pomalo teatraln o obrisao elo. Nezadovoljan, gradonaelnik se dr ao kruto pa je, arogantno i s visoka, sa samog vrh a svojih stotinu pedeset i osam centimetara visine, rekao - Mis, nitko mi nije s vratio pozornost na to da ste tra ili audijenciju. Siguran sam da niste predbilje en i. Ebling Mi je gledao dolje u gradonaelnika s izrazom koji je odavao okiranost i nevje ricu. - Galaktike mi, Indbure, zar niste juer primili moju poruku? Pa juer sam je predao onom momku u crvenoj livreji. Ja bih je uruio izravno vama, ali znam kako volite formalnosti. - Formalnosti?! - Indbur je bijesno podigao pogled. -Jeste li vi ikada uli za dob ru organiziranost posla? Odsad pa ubudue, morat ete predati va zahtjev za audijenci ju uredno ispisan u triplikatu, i to u vladin ured koji i postoji zbog takvih st vari. Tada ete ekati dok vam redovitim postupkom ne stigne obavijest o vremenu za kada vam je audijencija odobrena. 122 Tada ete se pojaviti, odjeven kako treba... odjeven kako treba, razumijete li me. .. a i s odgovarajuim tovanjem. Sada mo ete ii. - to nije u redu s mojom odjeom? - estoko je upitao Mis. - Najbolji ogrta kojeg sam imao, sve dok ga oni va i besramnici nisu dograbili svojim pand ama. A otii u onda kad a vam budem rekao to to sam vam do ao rei. Galaktike mu, da se ne radi o Seldonovoj krizi oti ao bih istog trenutka. - Seldonove krize! - Indbur je sada po prvi puta pokazao zanimanje. Mis je velik i psiholog... i demokrat, divlji lajavac i svakako buntovnik, no i psiholog. Zbo g svoje nesigurnosti gradonaelnik ak nije ni verbalizirao ono to je u utrobi osjeti o kao ubod no a, kad je Mis nehajno i upao jedan cvijet, s oekivanjem ga primaknuo svo jim nosnicama, a onda ga, frk-nuv i nosom, odbacio. - Hoete li poi sa mnom, - hladno je pozvao Indbur. -Ovaj vrt nije za ozbiljne razg ovore. Osjetio se bolje kad je sjeo u svoj visoki stolac za golemim radnim stolom otkud je sada mogao s visine gledati na onih par dlaka koje nisu mogle uinkovito skriv

ati Misovo ru iasto tjeme. Osjetio se mnogo bolje zapaziv i kako Mis stalno pogledava oko sebe, tra ei neki nepostojei stolac i kako je napokon ostao stajati, neudobno s e premje tajui s noge na nogu. A najugodnije mu je bilo kada je, nakon pa ljivog prit iska na pravo dugme, u prostoriju u ao livrirani podinjen pa, do av i do stola pognute glave, tamo stavio debeo fascikl s metalnim uvezom. - A sad po redu, - rekao je Indbur, ponovo ovladav i situacijom, - kako bismo ovaj neodobren razgovor uinili to je mogue kraim; recite, u najkraim crtama, va e mi ljenje. Ne urei, Ebling Mis je zapoeo: - Znate li to ja ovih dana radim ? - Tu imam va a izvje a, - zadovoljno odgovori gradonaelnik, - zajedno s njihovim kratk im pregledom kojeg ste potpisali. Koliko seja razumijem u to, istra ujete matemati ku psihohistorike s namjerom da ponovite Seldonov rad i mo da, na kraju, za potreb e Fondacije naznaite smjer budue povijesti. - Tono, - suho se slo io Mis. - Kada je Seldon osnovao Fondaciju bio je dovoljno pa metan da meu znanstvenike koje je ovamo smjestio ne ukljui i psihologe... tako daj e Fondacija 123 uvijek mogla samo slijepo slijediti povijesnu nu nost. to se tie mojih istra ivanja, j a sam se tu dobrim dijelom oslanjao na one sitne naznake pronaene u vremenskom se fu. - Svjestan sam toga, Mis. Ponavljanjem gubimo vrijeme. - Ja ne ponavljam, - riknuo je Mis - jer ono to u vam sada rei nemate zapisano u ti m izvje ima. - Kako to mislite da nije zapisano u izvje ima? - glupavo upita Indbur. - Kako bi m oglo... - Galaktike mu, pustite me da vam to ka em svojim rijeima, vi nasilno malo stvorenj e. Prestanite mi stavljati rijei u usta i propitkivati svaku moju izjavu, jer u in ae otii i pustiti neka se sve oko vas smrvi. Upamtite, vi neizreciva ludo, da e Fon dacija pre ivjeti sve to jer mora, ali ako ja sad odem odavde, vi neete pre ivjeti. Tresnuv i svojim e irom o pod tako da se iz njega podigla pra ina, skoio je uz one stube koje su vodile na odignutu platformu na kojoj je bio postavljen radni stoj, sil ovitom kretnjom odgurnuo papire i sjeo na jedan kraj stola. Indbur je grozniavo razmi ljao bi li pozvao stra u ili se poslu io blasterima ugraenima u stol. Ali Misovo bijesno lice gaje promatralo i nije mogao uiniti ni ta. - Doktore Mis, - zapoeo je, lativ i se formalnosti, - morate... - U utite, - divlje je rekao Mis, - i slu ajte to u vam rei. Ako je ovo ovdje, - i njeg ov se dlan te ko spustio na metal koji je dr ao onaj golem bunt papira, - hrpa mojih izvje a...onda to bacite. Svako izvje e koje vam po aljem proe kroz ruke dvadesetak slu b nika, doe do vas, a onda opet nekako proleti kroz ruke jo dvadesetorice. To je sas vim u redu, ako u tim papirima nema neega to elite sauvati kao tajnu. E, a ja imam n e to povjerljivo. To je tako povjerljivo da ak ni momci koji sa mnom rade nemaju o tome pojma. Oni su obavili posao, naravno, ali svatko od njih je obradio samo ma li, nevezan fragment... ja sam to onda sastavio. Znate li vi stoje vremenski sef ? Indbur potvrdno kimne, no Mis je nastavio glasno, u ivajui u situaciji. - Pa ipak u vam ja to rei, jer samo Galaktika zna kako dugo sam zami ljao cijelu tu gadnu situa ciju; i sad vam mogu itati misli, vi mala kukavna varalico. Sad dr ite ruku nadomak nekog malog gumba koji e ovamo pozvati petstotinjak naoru anih ljudi da me dokraje, no bojite se onoga to ja znam... bojite se Seldonove krize. Osim toga, taknete l i 124 i ta na ovom stolu mlatnut u vas po toj nikakvoj glavi prije nego itko doe ovamo. Vi i va banditski otac i va gusarski djed ionako ste ve dovoljno dugo pili krv Fondac iji. - Ovo je izdaja, - brbljao je Indbur. - Naravno da jest, - zlurado je u ivao Mis, - ali to vi sad tu mo ete? Pustite me da vam ka em o vremenskom sefu. Hari Seldon ga je jo u samom poetku postavio ovamo kako bi nam pomogao prebroditi te ke trenutke. Pri svakoj krizi Seldon je pripremio po javljivanje svog vlastitog lika koji nam je trebao pomoi i objasniti nam. Do sada su bile etiri krize i on se etiri puta pojavio. Prvi puta se bio pojavio kada je prva kriza dosegla vrhunac. Drugi puta se pojavio ba u trenutku kada se druga kri

za poela uspje no raspletati. Na i su preci u obje prigode bili tamo i saslu ali ga. Pr igodom tree i etvrte krize su ga ignorirali, vjerojatno zato to im nije bio potreba n, no posljednja istra ivanja... koja nisu ukljuena u ta izvje a koja imate... ukazuju na to da se on ipak bio pojavio i to u pravi trenutak. Shvaate li? Nije priekao odgovor. Konano je odbacio svoju ve ugaslu i raspadnutu cigaru, a onda je uzeo novu i zapalio je. estoko je povlaio dimove. - Slu beno, - rekao je, - ja poku avam obnoviti psihohi-storiku. E pa sad, to ne mo e uiniti nitko, posebno ne tijekom samo jednog stoljea. Ali ja sam, u nekim najjedno stavnijim elementima postigao napredak pa sam to mogao iskoristiti kao izgovor d a se petljam u taj vremenski sef. Uspjelo mi je s prilinom tono u odrediti datum slje deeg pojavljivanja Ha-rija Seldona. Mogu vam rei toan datum, drugim rijeima, da e dol azak Seldonove krize, one pete, dosegnuti svoj vrhunac. - Koliko je to daleko? - napetim glasom upita Indbur. I Mis veselom non alantno u opali svoju bombu. - etiri mjeseca. Za u ljiva etiri mjeseca, manje dva dana. - Za etiri mjeseca, - ponovi Indbur, estinom koja je za njega bila tako nekarakter istina. - Nemogue. - Vraga je nemogue. - etiri mjeseca? Razumijete li vi to to znai? Jer ako kriza nastupi za etiri mjeseca , to znai da se ve pripremala godinama. - A za to ne? Zar postoji neki prirodni zakon koji bi zahtijevao da cijeli taj pro ces dozrijeva pri punom danjem svjetlu? 125 - Ali nema neke prijetnje koja bi se nadvila nad nama. Ni ta nam ne prijeti. - Ind bur se uzrujao tako daje gotovo do boli stisnuo svoje ruke. Naglim i grevitim pon ovnim napadom bijesa povikao je: - Hoete li sii s mog stola kako bih mogao na njem u opet napraviti red? Kako oekujete da ovako uope mogu misliti! Prestra en, Mi je nehotice podigao svoje te ko tijelo i pomaknuo se u stranu. Indbur je grozniavim pokretima rasporeivao po stolu stvari onako kako trebaju staj ati. Brzo je govorio. - Nemate pravo ovako upadati ovamo. Da ste va u teoriju prez entirali... - To nije teorija. - Aja ka em da jest. Da ste to prezentirali zajedno s va im dokazima i argumentima, i na nain kako se to treba napraviti, sve bi bilo proslijeeno Birou za povijesne z nanosti. Tamo se to moglo obraditi na primjeren nain i onda bi mi bili dostavljen i rezultati tih analiza pa bi se tada, naravno, mogla poduzeti odgovarajua akcija . Ovako ste me samo bezrazlo no uzrujali. Ah, evo, tu je. U ruci je dr ao komad prozirnog, svilenkastog papira - Ovo je kratak pregled kojeg sam izraujem... svakog tjedna...o stvarima koje se dogaaju. Slu ajte... zavr ili smo pregovore oko trgovakog ugovora s Moresom, nastavili pregovore oko onog s Lvoness om, poslali delegaciju na neku proslavu ili tako ne to na Bond, primili smo nekaka v prigovor ili tako ne to s Kalgana i obeali smo to razmotriti, ulo ili o tar protest v ezano uz trgovaku politiku u Asperti i oni su nam obeali kako e to razmotriti... i tako dalje, i tako dalje. - Gradonaelnikove su se oi spustile na list s kodiranim bilje kama, a onda gaje pa ljivo odlo io na pravo mjesto, u fascikl u kojem i treba bi ti i to stavio u pretinac gdje i treba stajati. - Ka em vam, Mis, kako nema niega do reda i mira... Ona vrata u udaljenom dijelu so be su se otvorila i unutra je u la neka zanimljiva osoba. Indbur je napola ustao. Osjetio je onaj isti osjeaj nerealnosti kakav ga je znao obuzimati u onim danima kada se i previ e toga dogaalo. Nakon onakvog divljakog Miso vog upada, sada je uslijedilo jednako tako nepropisno ometanje, nenajavljen ulaz ak njegovog tajnika, a barem je on trebao poznavati pravila. Tajnik je kleknuo, duboko spustiv i glavu. 126 - to je? - o tro upita Indbur. Tajnik je zurio u pod, kao da njemu govori. - Ekscelencijo, satnik Han Pritcher iz Informacija se, ne pokoravajui se va im naredbama, vratio s Kalgana pa je u skla du s ranije dobivenim uputama uhien... va nalog X20 - 515... i eka egzekuciju. Oni koju su bili s njim zadr ani su zbog ispitivanja. Sastavljeno je potpuno izvje e.

Uzrujan, Indbur je rekao - Puno izvje e je primljeno. I? - Ekscelencijo, satnik Pritcher je izvijestio, pomalo nejasno, o opasnostima koj e prijete od novog ratnog voe s Kalgana...U skladu s va im ranijim uputama... va nal og X20-651.. .nije bilo organizirano formalno saslu anje, no njegove su primjedbe zabilje ene i sastavljeno je potpuno izvje e. Indbur se izderao: - Potpuno izvje e je primljeno! I? - Ekscelencijo, prije petnaestak minuta primljeno je izvje e s granica alinniana. Br odovi, koji su identificirani kao brodovi s Kalgana, u li su neovla teno na teritori j Fondacije. Ti su brodovi naoru ani. Zametnula se bitka. Sekretar se jo dublje naklonio. Indbur je ostao stajati. Ebling Mis se stresao, o ti ao do tajnika i o tro ga potap ao po ramenu. - ujte, radije im recite neka oslobode tog satnika Pritche-ra i neka ga po alju ova mo. Idite! Tajnik je oti ao, a Mis se okrenuo prema gradonaelniku. - Indbur, ne bi li vam bilo bolje da ponete pokretati ma ineriju. etiri mjeseca, znate. Indbur je stajao, ukoenog pogleda. inilo se daje na njemu iv samo jedan prst, onaj kojim je naglim trzajima po povr ini stola ispred sebe crtao trokute. 16 KONFERENCIJA Kad dvadeset i sedam neovisnih trgovakih svjetova, kojima je zajedniko samo nepovj erenje u njihov matini planet Fondaciju, sazove zajedniku skup tinu, svatko od njih velik od ponosa koji se temelji na njihovoj neznatnosti, svi otvrdnuli zbog vlas tite izoliranosti i ogoreni zbog vjeite opasnosti, onda najprije treba preliminarn im pregovorima nadii one uskogrudne poglede i sitnice koje znaju biti tako zapanj ujue da rastu e i one najupornije. Nije dovoljno unaprijed dogovoriti takve detalje kao stoje na primjer nain glasov anja ili hoe li delegati zastupati neki svijet ili njegovu populaciju po veliini. To su stvari koje u sebi ukljuuju politiku va nost. Nije dovoljno ustvrditi priorite te rasporeda za stolom, i to i za vrijeme vijeanja i za veerom, jer to su stvari u kojima je ukljuena dru tvena va nost. Trebalo je odabrati i mjesto sastanka, jer tu se radilo o nadvladavanju provinci jalizma. I konano su ih nedokuivi putovi diplomacije doveli do svijeta zvanog Rado le, kojeg su, zbog njegovog sredi njeg polo aja, neki komentatori predlagali jo u sam om poetku. Radole je malen svijet, a po vojnoj snazi vjerojatno najslabiji od svih dvadeset i sedam svjetova. To je, usput reeno, bio jo jedan imbenik pri logici tog izbora. Bio je to jedan od onih svjetova u kojima je ivot mogu samo na povr ini koja je pods jeala na trake, a Galaktika se mogla pohvaliti s mno tvom takvih svjetova, no na nj ima je raznolika naseljenost bila vrlo rijetka. Drugim rijeima, to je jedan od on ih svjetova ije su polutke suoene s trajnim ekstremno visokim i niskim temperatura ma pa su regije u kojima je ivot mogu ograniene tek na trake gdje se ti ekstremi do diruju. 128 Takav svijet uvijek zvui neprimamljivo onima koji ga nisu posjetili, no tamo post oje i dobre lokacije, strate ki rasporeene, a Radole City se nalazio ba na takvom mj estu. Prostirao se na blagim padinama podno ja bre uljkastog terena koji se nalazio ispred rascjepkanih planina koje su bile uz rub hladne hemisfere i koje su zadr avale on aj zastra ujui led. Topao, suh zrak osunane polutke strujao je iznad njih i iz tih p lanina otapanjem leda crpio vodu, pa je Radole City izmeu ta dva dijela postao go lem vrt koji se kupao u vjeitom jutru i vjeitom lipnju. Svaka se kua ugnijezdila u vrtu punom cvijea, otvorenom utjecaju tih blagih elemen ata, svaki je vrt bio mala izlo ba hortikulture gdje su rasko ne biljke rasle u fant astinim oblicima zahvaljujui razmjeni s drugim svjetovima jer, za razliku od tipino trgovakih, Radole je postao gotovo proizvoaki svijet. Tako je u tom smislu Radole City bio toka rasko i na tom stra nom planetu, malen djel i raja, pa je i to bilo doprinijelo da bude izabran. Stranci su pristigli sa svakog od preostalih dvadeset i est trgovakih svjetova: de legati, njihove supruge, tajnice, novinari, brodovi i njihove posade... pa se br oj stanovnika Radolea gotovo udvostruio, stoje opasno ugrozilo zalihe. Jer jelo s

e i pilo koliko je tko elio, a gotovo se uope nije spavalo. Ipak, meu tim bunim gostima bilo je malo onih koji nisu bili svjesni kako diljem c ijele Galaktike pritajeno tinja neki tihi rat. A ti koji su toga bili svjesni di jelili su se u tri skupine. U prvoj su bili oni mnogobrojni koji su znali malo i imali puno povjerenja... Meu takvima je bio i mladi svemirski pilot koji je na svojoj kapi imao privr enu ozna ku Havena i koji je, dr ei a u pred oima, uspio uhvatiti jedva zamjetan osmijeh neke dj evojke s Radolea koja mu je sjedila nasuprot. Govorio je: - Pro li smo kroz samu ratnu zonu da bismo do li ovamo... s razlogom. Odmah nakon pr olaska uz Horlegor putovali smo, pribli no jednu svjetlosnu minutu, neutralnim pod rujem... - Horlegor? - prekinuo ga je dugonogi predstavnik mjesnog stanovni tva koji je pre dsjedao ovim skupom. - To je tamo gdje su pro log tjedna ubili boga u Muli, zar ne ? - Gdje ste to uli da su ubili boga u Muli? - upita pilot svisoka. 129 - Objavio je Fondacijin radio. -A je? Pa, znate, Mula je osvojio Horlegor. Gotovo smo se sudarili s konvojem nj egovih brodova, jer su upravo odande dolazili. Znai da ba i nisu ubili boga u njem u, ako je ostao tamo gdje su ga prebili, a oni koji su ga navodno prebili bje e na vrat-nanos. - Nemojte tako govoriti, - dodao je netko. - Fondacija svako malo dobije po nosu . Samo promatrajte, sjedite mirno i promatrajte. - U svakom sluaju, - nastavio je nakon krae stanke pilot s Havena - mi smo vidjeli te Muline brodove i izgledaju prilino dobro, prilino dobro. Rei u vam ne to... izgled aju kao da su novi. - Novi? - zami ljeno je upitao onaj predstavnik lokalnih vlasti. - Zar ih sami gra de? - Odlomio je granicu koja se bila nadvila nad njim, pomirisao je i onda je zd robio zubima, a iz nje je potekao zelenkast sok i miris mentola. - Poku avate li m i rei, - nastavio je, - da su pobijedili brodove Fondacije brodovima vlastite izr ade? Nastavite. - Vidjeli smo ih, doktore. Znate, ja ipak znam razlikovati brod od kometa. Predstavnik lokalnih vlasti se primaknuo. - Znate vi to ja mislim. Nemojte se zav aravati. Ratovi ne zapoinju sami od sebe, a mi imamo posla s nekim lukavcima koji dobro znaju to rade. Jedan, koji se ve dobrano o ednio, dobaci glasno: - Dobro se pripazi, ti stara Fond acijo. Oni ekaju do zadnjeg trenutka, a onda ...paf! - iroko se nasmijao djevojci koja se odmaknula od njega, a onda nastavio: - Na primjer, stari, ti misli kako s u Mulini ljudi sada glavni. Neee, - rekao je, mah-nuv i horizontalno svojim prstom . - Ono to sam ja uo i to, podsjeam te, s vrlo visokog mjesta, je daje on na deko. Mi ga plaamo i mi smo vjerojatno napravili te brodove. Budimo realni... vjerojatno smo ih i sagradili. Sigurno je da on ne mo e tui Fondaciju na duge staze, ali mo e ih uzdrmati, a kada to uini ...mi uskaemo. Sad se javila ona djevojka. - Zar je to sve o emu ti zna govoriti, Klev? O ratu? Z bilja si zamoran. Onaj pilot s Havena je tu galantno priskoio. - Promijenimo temu. Ne mo emo zamarati djevojke. Pijanac je to smjesta prihvatio nazdraviv i s kriglom. Sada 130 su se raspr ili u male skupine i parove koji su se vedro hihotali i hvalisali, a n ekoliko takvih skupina se pojavilo iz solarija koji se nalazio u pozadini. Razgovor je postao openitiji, raznolikiji i besmisleniji... A bilo je i onih koji su znali vi e i imali manje povjerenja. Kao to je bio jednoruki Fran koji je ovdje bio u svojstvu slu benog predstavnika Ha vena i koji je tu zdu no njegovao nova prijateljstva... sa enama kada je mogao i s mu karcima kada je morao. Bio je na osunanoj terasi kue na vrhu brijega, gdje je u ivao u jednom od rijetkih o pu tanja s jednim od tih novih prijatelja koji se zvao Iwo Lyon i koji mu je na ci jelom Rado-leu bio du om najbliskiji. Iwina kua bila je podalje od naselja, osamlje na u moru cvjetnih mirisa i zujanja kukaca. Terasa je bila obrasla travom i Fran

se tu opru io u ivajui na suncu. - Na Havenu nema nieg nalik ovome - rekao je. Iwo je sneno odgovorio. - Treba vidjeti na u hladnu stranu. Samo etrdesetak kilometa ra odavde kisik tee poput vode. - Ma daj ! - Stvarno. - Zna , Iwo, ne to u ti rei... Prije nego sam ostao bez ruke, ja sam ti se dosta smuca o uokolo i, nee vjerovati, ali... - Pria koja je uslijedila bila je dugaka i Iwo zai sta nije vjerovao. Zijevnuv i, Iwo je izjavio: - Ima pravo, stvari vi e nisu onakve kakve su nekad bile. - Tono. - Fran se sad zagrijao. - Priao sam ti o mojem sinu, zar ne? On ti je jeda n od, da se tako izrazim, stare kole. Bit e prokleto dobar trgovac. Pljunuti otac. Pljunuti, osim to se on o enio. - Misli onako, s pravim ugovorom? S djevojkom? - Da. Ni ja to ne razumijem. Oti li su provesti mjedeni mjesec na Kalganu. - Kalgan? Kalgan? Tako ti Galaktike, kad je to bilo? Fran se iroko osmjehnuo, pa polako, nagla avajui svaku rije, rekao: - Neposredno prije negoli je Mula objavio Fondaciji rat. - Zbilja? Fran je kimnuo, a onda primaknuo glavu bli e Iwi i promuklim glasom dodao: - Zapra vo, mogu ti ne to rei, ako 131 obea da to nee priati drugima. Moj je djeak tamo bio poslan sa zadatkom. Ja sad, narav no, ne bih htio da se prouje kakav je to zadatak bio, ali pogledaj malo ovu sada nj u situaciju pa ti odmah bude jasno. U svakom sluaju, moj je mali bio pravi ovjek z a taj posao. Nama trgovcima je trebalo ne to takvo to e nas pokrenuti. - Lukavo se o smjehnuo. -1 eto ti. Ne tvrdim da smo to mi izveli ali... moj mali je oti ao na Ka l-gan, a onda je Mula poslao svoje brodove. Moj sin! Iwo je bio duboko impresioniran. Sada je i on uzvratio povjerljivim informacijam a. - To je dobro. Zna , ka u kako i mi sami imamo pet stotina brodova koje emo ubacit i kad za to doe vrijeme. Fran je odgovorio s autoritetom ovjeka koji se razumije u te stvari. - Mo da i vi e o d toga, mo da i vi e. To je prava strategija. Onakva kava se meni svia. - Glasno se p oe ao po trbuhu. - Ali nemoj zaboraviti da je i Mula pametan momak. Zabrinjava me o vo to se dogodilo s Horlegorom. - uo sam daje izgubio deset brodova. - Da, ali ih ima jo stotinu. A Fondacija se morala povui. Dobro je to je tako potuk ao te tirane, ali sve se to odvija nekako prebrzo. - Odmahivao je glavom. - A ja se pitam odakle Muli ti njegovi brodovi. Naveliko se pria o tome kako mu i h mi radimo. - Mi? Trgovci? U cijelom neovisnom svijetu Haven ima najvee tvornice svemirskih b rodova, a mi nismo sagradili niti jedan ni za koga osim za nas. Zar misli da ijed an svijet onako na svoju ruku gradi flotu za Mulu, a da se nije za titio nekom zaj ednikom akcijom? To je... ma to su bajke. - Pa dobro, odakle ih onda dobiva? Franje slegnuo ramenima. - Pretpostavljam da ih oni sami rade. A i to me zabrinj ava. Fran je trepnuo prema suncu i no nim prstima obuhvatio glatko drvo na poliranoj poi valjci za noge. Polako je utonuo u san, a tihi zvuk njegovog disanja pomije ao se sa zujanjem kukaca. I, na kraju, bilo je i onih koji su znali mnogo i nisu imali nimalo povjerenja. Kao na primjer Randu koji je, petoga dana trajanja ove konvencije, u ao u glavu dv oranu gdje su ga ekala dvojica s kojima je dogovorio ovaj sastanak. Pet stotina s tolaca bilo je prazno... a takvi e i ostati. 132 Brzo, gotovo i prije negoli je sjeo, Randu je rekao: - Nas trojica predstavljamo otprilike pola ukupnog vojnog potencijala svjetova neovisnih trgovaca. - Da, - slo io se Mangin s Issa - moj kolega i ja smo to ve prokomentirali. - Spreman sam, - rekao je Randu, - govoriti brzo i otvoreno. Nisam zainteresiran ni za nikakva cjenkanja i nijansiranja. Na polo aj se radikalno pogor ava.

-Kao posljedica... -po urivao gaje Ovali Gri s Mnemona. - Kao posljedica razvoja dogaaja u posljednjih nekoliko sati. Molim vas! Idemo od poetka. Kao prvo, niti smo se mi doveli u tu situaciju, niti je imamo pod nadzor om. Na izvorni dogovor nije bio s Mulom nego s nekolicinom drugih; primjerice s o nim jednim od biv ih gospodara rata s Kalgana kojeg je Mula porazio u za nas najne povoljnijem trenutku. - Da, ali Mula mu je dostojna zamjena, - izjavio je Mangin. - Ne bih sada zalazi o u detalje. - Mo da e htjeti, kada bude znao sve detalje. - Randu se nagnuo naprijed, polo iv i ruke na stol, s dlanovima okrenutim prema gore. - Prije mjesec dana poslao sam svojeg neaka i njegovu enu na Kalgan. - Tvog neaka? -iznenaeno je uskliknuo Ovali Gri. - Nisam znao daje to bio tvoj neak . - S kojom svrhom? - suho je upitao Mangin. Palcem je opisao jedan sveobuhvatni k rug oko sebe. - Zbog ovog? - Ne, ako pod tim misli na Mulin rat protiv Fondacije, ne. Kako bih i mogao pucat i tako visoko. Taj mladi ne zna ni ta... ni o na oj organizaciji niti o na im ciljevima . Rekli smo mu da sam ja obian lan patriotskog udru enja koje djeluje samo unutar Ha vena i da je njegov zadatak na Kalganu samo amatersko motrenje. Moram priznati k ako su tu moji motivi bili prilino opskurni. Uglavnom me zanimao Mula. On je udan fenomen... no to je ve odavno pro vakana tema, neu zalaziti u to. A drugo, to je zan imljiva i pouna vje ba za nekoga tko ima iskustva s Fondacijom i njezinim pokretom otpora i tko bi nam ubudue mogao biti od koristi. Znate... Ovallovo dugako lice sasvim je poprimilo vertikalne crte kad je pokazao svoje dug ake zube. - Onda mora da si bio itekako iznenaen ishodom, jer ne vjerujem da posto ji ijedan svijet trgovaca koji ne bi znao kako je taj tvoj neak u ime Fondacije o teo Mulinog slugu i tako mu dao povod za rat. Tako ti 133 galaktike, Randu, te ko mije povjerovati da ti u tome nisi imao svoje prste. Ma da j, pa to je bilo tako vje to izvedeno. Randu je odmahnuo svojom sijedom glavom. - Nemam ja ni ta s tim, a nije to namjern o uinio ni moj neak, kojeg sada Fondacija dr i u zatvoru i koji mo da i nee do ivjeti da vidi kraj svojeg tako vje to obavljenog posla. Upravo sam primio vijesti od njega. Nekako su prokrijumarili osobnu kapsulu iz zatvora pa kroz ratnu zonu sve do Hai na, a odande ovamo. Putovala je mjesecima. -I? Randu se te ko oslonio na svoje dlanove i tu nim glasom rekao - Bojim se da nam je d odijeljena uloga kakvu je nekada igrao onaj gospodar rata s Kalgana. Mula je mut ant! Naglo je nastala nelagodna ti ina. Nejasan dojam da im je srce br e zakucalo. Randu je to lako mogao zamisliti. Kad je Mangin progovorio, ona jednolinost njegova glasa ostala je nepromijenjena. - Kako zna ? - Znam samo ono to mi je neak rekao, a on je bio na Kalganu. - Kakav mutant? Zna i sam da ih ima svakakvih. Randu je sada pustio da napetost j o poraste. - Ima ih svih moguih, da, Mangine. Svih moguih! Ali Mula je jedinstven. Koji bi mutant zapoeo kao potpuno anoniman, okupio vojsku i, kako ka u, uredio asteroid manji od deset kilo metara kao svoju izvori nu bazu, a onda zarobio planet, pa cijeli sustav, pa cijel u regiju... i onda napao Fondaciju pa je porazio na Horle-goru. / sve to u samo dvije-tri godine! Ovali Grije slegnuo ramenima. - Ti, dakle, misli da e on pobijediti Fondaciju? - Ne znam. A to e biti ako je pobijedi? - ao mi je, ali ja ne mogu ii tako daleko. Fondaciju ne mo e pobijediti.. Gledaj, tu nema nekih novih injenica od kojih bismo mogli krenuti, osim tog... neiskusnog ml adia. Mo da bismo to mogli malo ostaviti na miru. Sve dosada nje Muline pobjede nisu nam davale povoda za zabrinutost i, ako ne bude u tome oti ao puno predaleko, ja n e vidim nikakvog razloga za mijenjanje na eg stava. U redu? Randu se smrknuo, nezadovoljan zbrkano u vlastitih argumenata. Obratio im se obojic i. - Jesmo li ve kontaktirali s Mulom?

- Ne, - odgovori e obojica. 134 - Premda je istina da smo to poku avali, zar ne? Istina je i da ovi na i sastanci ne maju svrhe dok se ne uspijemo sastati s njim, zar ne? Istina je i kako je tu do sada bilo vi e opijanja nego razmi ljanja i vi e snubljenja nego djelovanja... Ovo cit iram iz uvodnika dana njeg Radole Tribunea... i sve to zato to ne mo emo stupiti u ko ntakt s Mulom. Gospodo, mi imamo gotovo tisuu brodova spremnih da ih se u pogodno m trenutku ubaci u bitku kako bismo suzbili kontrolu koju Fondacija ima. Predla em da to promijenimo. Predla em da tu tisuu aktiviramo sada... protiv Mule. - Misli , na strani tiranina Indbura i onih krvopija iz Fondacije? - upita Mangin, a u glasu mu se osjetio otrov. Randu umorno podigne ruku. - Po tedi me takvih reenica. Rekao sam protiv Mule, a ba me briga na strani koga. Ovali Gri je ustao. - Randu, ne elim imati veze s tim. Ako ba toliko udi za politikim samoubojstvom, izvoli to predlo iti veeras, pred Vijeem koje e biti u punom sastavu. Oti ao je, ne rekav i vi e niti rije, a Mangin ga je tiho slijedio, ostaviv i Randua da p rovede jo jedan sat u beskrajnim razmi ljanjima. Te veeri, pred Vijeem koje je zasjedalo u punom sastavu, nije rekao ni ta. Ali sljedeeg jutra je Ovali Gri banuo u njegovu sobu, odjeven tek u ono najnu nije, neobrijan i nepoe ljan. Randu, koji je sjedio za od doruka jo neraspremljenim stolom, zurio je u njega, a od zaprepa tenja mu je ispala lula iz ruke. Ovali je muklim glasom jednostavno rekao - Mnemon je bombardiran, izdajnikim napa dom iz svemira. Randuove oi su se suzile. - Fondacija? - Mula! - eksplodirao je Ovali. - Mula! - Iz njega je sad potekla bujica rijei. To je bio niim izazvan i namjerni napad. Veina na e flote bila se pridru ila meunarodn oj flotili. Ono malo to ih je ostalo kao za tita bilo je nedovoljno i bili su jedno stavno otpuhnuti s neba. Do sada se jo nitko nije spustio na planet, a mo da i nee, jer je javljeno kako je polovina napadaa uni teno... ali ovo je rat... i do ao sam pi tati kakav je stav Havena o tome. - Haven e, siguran sam, reagirati u skladu s poveljom na e Federacije. Ali, jesi li vidio? On napada i nas. - Taj Mula je luak. Mo e li poraziti cijeli svemir? - Malo 135 se smirio, sjeo i primio Randua za runi zglob. - Ono malo na ih to su pre ivjeli javlj aju da Mula posje... da neprijatelj posjeduje novo oru je. Nekakav neutralizator a tomskog polja. - to? - Veinu na ih brodova smo izgubili, jer je na njima zatajilo atomsko naoru anje, - re kao je Ovali. - To se nije moglo dogoditi sluajno ni kao posljedica sabota e. To se dogodilo zbog nekakvog Mulinog oru ja. Ono nije radilo savr eno i njegov uinak je bi o tek povremen; bilo je naina da se to neutralizira... nisam jo primio detaljno iz vje e. Ali vidi kako bi takvo oru je moglo promijeniti narav ratovanja i mo da uiniti cij elu na u flotu zastarjelom i beskorisnom. Randu odjednom osjeti da je vrlo, vrlo star. Lice mu se bespomono opustilo. - Boj im se da se pojavio monstrum koji e nas sve po derati. Ipak, moramo mu se suprotsta viti. 17 VIZI - SONOR Kua Eblinga Misa u ne-ba -posve-neskromnom dijelu Ter-minus Cityja bila je dobro zn ana fondacijskoj inteligenciji, knji evnicima i onima koji su bili tek "dobro naita ni". Njezine spomena vrijedne karakteristike ovisile su o izvorima materijala ko ji se itao. Nekom obazrivom biografu ona je bila "simbol povlaenja pred neakademsk om realno u", autor dru tvene kolumne glatko bi je spomenuo kao "zastra ujue mu ku atmosfe ru nehajnog nereda", a doktor filozofije sa sveuili ta nazvao ju je "grubo iskrenom , sklonom knjizi, ali neorganiziranom", prijatelj, koji nije ni u kakvoj vezi sa sveuili tem, rekao je "uvijek se mo e dobro popiti i smije staviti noge na sofu", a iv ahna tjedna emisija spominjala ju je kao "sasvim skromno opremljen stan bogohuln ika i ljeviara, elavog Eblinga Misa". Bayti, koja u ovom trenutku nije razmi ljala o skora njem sastanku nego o sebi i koj a je sad imala informaciju iz prve ruke, ovaj se prostor inio jednostavno neuredn

im. Osim prvih nekoliko dana, njezino zatoeni tvo i nije bilo te ko. Barem se inilo lak im n ego ovih pola sata ekanja u kui psihologa... mo da pod skrivenom prismotrom? Jer ond a je barem bila s Toranom... I mo da bi zbog sve te napetosti klonula duhom, da Magni-fico nije spustio nos, kr etnjom koja je jasno pokazivala kako je njemu jo mnogo gore nego njoj. Sjedio je, osloniv i svoju ilja-tu, unatrag zakrivljenu bradu na noge nalik vodovodnim cijevi ma, kao da se elio toliko smotati da jednostavno nestane, pa je Bayta automatski ispru ila ruku u nje noj gesti punoj ohrabrivanja. Magnifico se nehotino trgnuo, a on da se osmjehnuo. - Eto, gospo, ini se da moje tijelo porie ono to um moj znade, pa od tue ruke oekuje samo udarac. 137 -Nema potrebe da bude toliko zabrinut, Magnifico, jer ja sam s tobom i neu nikome dopustiti da ti uini ne to na ao. Klaunov pogled je kliznuo na nju, a onda opet brzo skrenuo. - Ali ranije me dr ahu podalje od vas... i va ega vrlog mu a... i mo da ete se smijati, no bio sam usamljen, jer mi je nedostajalo prijateljstvo. - Meni to nije smije no. I menije nedostajalo. Klaun je zasjao i vr e obgrlio svoja koljena. - Vi jo niste upoznala ovjeka koji e nas sada primiti? - upitao je. Bilo je to vrlo oprezno pitanje. - Ne, ali on je vrlo poznat ovjek. Vidjela sam ga u emisijama vijesti, a i mnogo sam ula o njemu. Mislim, Magnifico, da je on dobar ovjek i da nam ne eli nauditi. - Da? - Klaun se me koljio. - Mo da tome i jest tako, gospo, ali on me je i ranije i spitivao i tako je silovit i glasan da se je im. Toliko je pun stranih rijei da nis am mogao iz svojeg grla protisnuti neki odgovor. Gotovo kao da mi je netko stisn uo grlo, srce mi se popelo u du nik i nisam mogao govoriti. - Ali sada je drukije. Sad smo tu nas dvoje, a on je sam, pa nas nee moi oboje zast ra iti, zar ne? - Nee, gospo. Negdje su zalupila vrata i zauo se glasan povik. Neposredno ispred sobe taj se gl as artikulirao u - Tako vam Galaktike, nosite se odavde! I istog trena su se dva stra ara brzo povukla van. U sobu je u ao namr ten Ebling Mis i spustio na pod bri ljivo zamotan paket, a onda je pri ao Bayti i srdano se rukovao s njom i ona mu uzvrati vrstim, mu kim stiskom ruke. Mis se iznenadio ugledav i klauna, a onda je malo du e zadr ao pogled na Bayti. - Uda na? - Da. Obavili smo sve pravne formalnosti. Mi je malo zastao. - Sretno? - Zasad. Mis je slegnuo ramenima, a onda se opet okrenuo Magni-ficu. Razmotavao je onaj p aket i upitao: - Zna li to je ovo, mome? Magnifico je poskoio s mjesta na kojem je sjedio i uhvatio neki instrument na koj em je bilo mnogo tipki. Prstima je prelazio preko dugmeta kojima se ostvarivao k ontakt, a onda naglo napravi jedan salto natrag, prepun sree, dovev i u opasnost ob li nje pokustvo. 138 - To je vizi-sonor, - zacvrkutao je - to izvui radost mo e i iz srca mrtvaca. - Njeg ovi su dugi prsti meko i polako milovali spravu, lagano prebirui po tipkama, a u zraku pred njima, tek unutar vidokruga, pojavila se sjajna ru iasta boja - Eto, mome, - kazao je Ebling Mis - rekao se da zna lupati po takvoj spravi i sad ti se pru ila prilika. Mislim da bi najprije morao ugoditi instrument. Ovo je muz ejski primjerak. - Okrenuo se k Bayti - Ovo je najvi e to sam uspio uiniti, nitko u Fondaciji ne zna ugoditi ton. Nagnuo se bli e k njoj i brzo rekao. - Klaun nee govoriti ako vi niste nazoni. Hoete li pomoi? Kimnula je. - Dobro! - rekao je. - U njemu se strah gotovo posve ustalio i sumnjam da mu je mentalna snaga tolika da bi podnio ispitivanje psihikom sondom. Ako elim i ta izvui i z njega, mora se osjeati potpuno opu teno. Razumijete li? Opet je kimnula.

- Ovaj vizi-sonor je tek prvi korak u procesu. Ka e kako, zna svirati na ovome, a i po njegovoj reakciji se vidi da mu je to jedna od najveih radosti u ivotu. Zato, bez obzira svirao on dobro ili ne, pona ajte se zainteresirano i divite mu se. A zatim poka ite i prema meni prijateljstvo i povjerenje. A najva nije je da me slijed ite u svemu to budem radio. Bacio je pogled prema Magnificu koji se sklupao u kutu sofe i brzo pode avao unutra njost instrumenta. Bio je potpuno zaokupljen time. Mis razgovorljivo upita Baytu - Jeste li ikada uli vizi-sonor? - Jednom, - odgovorila je, jednako opu teno, - na nekom koncertu rijetkih instrume nata. Nije me se ba dojmio. - Sumnjam da ste nai li na dobro sviranje. Malo je zaista dobrih sviraa. Ne radi se toliko o tome da on zahtijeva dobru fiziku koordinaciju, jer u tom smislu je zah tjevniji ak i glasovir s vi estrukim klavijaturama, nego tra i izvjesnu mentalnu otkae nost. - Ti im glasom je dodao. - A u tome bi ovaj na ivi kostur mogao biti bolji neg o to mislimo. Vrlo je est sluaj da su dobri svirai inae idioti. To je jedna od onih ud novatih stvari koje psihologiju ine zanimljivom. Strpljivim naporom da stvori laku konverzaciju dodao je: - Znate li kako ta sprava funkcionira? Ja sam je upravo u ovu svrhu malo pogleda o i sve to sam do sada shvatio je da njezino zraenje izravno stimulira centar za v id u mozgu, a da pritom 139 nikad ne dotie oni ivac. To je zapravo kori tenje nekim osjetilom na koje nikada ne n ailazimo u prirodi. Izvanredno, kad malo bolje razmislite o tome. Ono to ujete, to je u redu. Onako, posve obino. Usni bubnji, pu nica i te stvari. Ali... ! Spremanje. Da jte, ugasite prekida. Ovo je bolje u mraku. U tom mraku Magnifico je bio tek nejasna mrlja, a Ebling Mis jedna gomila koju s e ulo kako glasno di e. Bayta je sebe zatekla kako nestrpljivo napre e oi, to u samom p oetku nije davalo uinka. U zraku je podrhtavao neki visok ton koji se onda isprepl eo u skale. Kru io je, spu tao se i lovio samog sebe, dobivao na punoi sve dok nije p rerastao u gromoglasnu tutnjavu koja je imala uinak kao daje strgnut veo. Malena kugla pulsirajue boje ritmiki se izvijala, a onda se u zraku rasprsnula u b ezobline dijelove koji su se uzdizali u vrtlogu i padali poprimajui isprepletene o blike. Oni su se opet spajali u male kugle, a nije bilo dvije koje bi bile iste boje, i Bayta je poela otkrivati stvari. Primijetila je kako ti uzorci imaju jasniju boju to su bli e njenom oku i kako svak i malen pomak u boji ima svoj odgovarajui zvuk, kako ne mo e identificirati boje i, na kraju, da te male kugle nisu kugle nego malene figure. Ti maleni oblici, mali treperavi plamenovi to su plesali, mno tvo njih stoje sjalo i gubilo se, a onda se pojavilo niotkuda, koji su jecali jedan za drugim i onda se spajali u novu boju. Baytu je to podsjetilo na ne to posve drugo, na one male tokice boja koje se nou poj ave kad vrsto, sve do boli, stisnemo one kapke i strpljivo zurimo. Bilo je u tome nekog poznatog uinka tokica to stupaju u ritmu mijenjajui boje, sve u ih koncentrinih k rugova, bezobline treperave mase. Sve to, vee i raznolikije, a svaka sitna tokica b oje bila je malen lik. Promicale se pred njom u parovima i ona uz uzdah podi e ruke, no izmakle su se i z a trenutak je bila sredi te briljantne snje ne oluje ija je hladna svjetlost klizila s njezinih ramena niz ruke, odbijajui se od ukoenih prstiju i onda se ponovo sasta jala u nekom fokusu u zraku. Kao podloga svemu tome, zvuk stotine glazbala tekao je sve dok ga vi e nije mogla razlikovati od svjetlosti. Pitala se vidi li i Ebling Mis to isto, odnosno to on vidi ako ne vidi ovo isto. 140 Ponovo je gledala te male oblike. Jesu li to neki mali oblici? Malene enice plame ne kose brzo su se okrenule i sagnule, prebrzo da bi se um stigao usredotoiti na njih, susti ui jedna drugu u grupama to su imale oblik zvijezda, a glazba je bila ti hi smijeh, djevojaki smijeh to se raao negdje u uhu. A tada je uslijedilo ne to nalik zastra ujuoj stanci, neko oklijevanje, unutarnji pom ak, nagli kolaps. Boje su izblijedile, povukle se u kuglu koja se smanjila, podi gla i nestala. I onda je opet zavladao mrak. Te ka noga je potra ila pedalu, na la je, i prostorijom se razlila svjetlost, obina svj

etlost obinog sunca. Bayta je treptala sve dok joj se oi nisu ispunile suzama, kao da ali za onim stoje sad nestalo. Misu su jo uvijek oi bile okrugle, a usta jo uvijek otvorena. Samo se Magnifico doimao ivim i sada je s ljubavlju gladio svoj vizi-sonor, nje no mu mrmljajui. - Moja gospo, - uzdahnuo je - ini se da bih na ovome mogao izvoditi uda. Kako vam se sviala moja kompozicija? - To je bilo tvoje? - upita Bayta jedva ujno. - Tvoja vlastita skladba? Izrekla je to sa strahopo tovanjem pa mu se lice zaru-menjelo sve do vrha onog vel ikog nosa. - Moje vlastito, gospo. Muli se nije svialo, ali ja sam to vrlo esto sv irao za svoje vlastito zadovoljstvo. Nekad, u mojoj mladosti, vidio sam palau, go lemu i vrlo bogatu, s ljudima tako sjajnim kako ne mo ete ni zamisliti, s rasko i ka kvu nisam vidio nikada kasnije, ak ni u Mulinoj slu bi. Ovo je samo jadan nadomjest ak za to, jer siroma tvo uma mojeg ne dopu ta mi napraviti ni ta bolje. Ja ovo zovem " Sjeanje na raj". Dok je on to govorio, Mis se nekako trgnuo i vratio u realnost. - Magnifico, bi li htio izvesti takvo ne to i za druge? Klaun je na trenutak ustuknuo - Za druge? - upitao je za-drhtav i. - Za tisue drugih, - povikao je Mis - diljem velikih dvorana Fondacije. Zar ne bi elio postati svoj vlastiti gazda i da te svi po tuju i postati bogat i... i... - m a ta gaje izdala. - I sve to! Ha? Sto ka e ? - Ali kako bih ja mogao postati sve to, velemo ni gospodine, kad zaista nisam ni ta do siroma ni klaun kojem su nedostupne sve velike stvari ovog svijeta? 141 Psiholog je napuio usne i pre ao nadlanicom preko ela. - Ali to kako ti svira , ovjee! Svijet bi bio tvoj ako bi ovako svirao za gradonaelni ka i njegova udru enja trgovaca. Zar ne bi to htio? Klaun kratko pogleda Baytu - Bi li ona ostala uza me? Bayta se nasmijala. - Pa naravno, budalice. Zar ti se ini vjerojatnim da bih te n apustila sada kad si na rubu toga da po-stane bogat i slavan? - Sve e to va e biti, gospo, - ustro je uzvratio, - i sigurno e sve bogatstvo Galakti ke biti va e prije nego u moi vratiti dug va oj dobroti. - Ali, - le erno je dodao Mis - najprije bi mi morao pomoi. - ime? Psiholog je zastao, a onda se osmjehnuo. - Trebao bi dopustiti da na tebi isku am malu povr insku sondu, ne to to uope ne boli. Dotaknut e ti samo koru mozga. U oima Magnifica pojavio se smrtni strah. - Nikakva sonda! Vidio sam kako to rade . To izvue sve misli i ostavi praznu lubanju. To je Mula radio izdajicama i onda ih je ostavljao da bez misli tumaraju ulicama, sve dok se nisu smilovali i ubili ih. - Podigao je ruke kako bi odgurnuo Misa. - To je bila psihika sonda, - strpljivo mu je obja njavao Mis, - a ak i ona povrijed i ovjeka samo ako se pogre no koristi. Ova sonda o kojoj ja govorim je povr inska i n e bi mogla povrijediti ni malo dijete. - To je tono, - govorila je sada i Bayta. - To treba samo zato da pomogne pobijed iti Mulu i da ga zadr i daleko odavde. A kad se to obavi, ti i ja emo biti cijelog i vota bogati i slavni. Magnifico ispru i drhtavu ruku. - Hoete li me dr ati za ruku? Bayta s obje ruke prihvati njegovu, dok je klaun iskolaenih oiju gledao kako mu se sprava pribli ava. Ebling Mis je bezbri no sjedio na rasko nom stolcu u privatnim odajama gradonaelnika Indbura, nepopravljivo nezahvalan na svim uva avanjima koja su mu bila ukazana, i s antipatijom promatrao malog gradonaelnika koji se ushodao. Odbacio je opu ak ciga re i pljucnuo zaostalu trunicu duhana. -1, kad smo ve kod toga, Indbure, - rekao je - ako elite 142 ne to prirediti za va sljedei koncert u Mallow Hallu, mo ete slobodno svu onu elektron sku opremu baciti u kanalizaciju odakle je i do la pa pozvati to malo udovi te da vam svira na vizi-sonoru. Indbure, to je ne to izvan ovog svijeta. Indbur mu ljutito ree: - Nisam vas pozvao ovamo da bih slu ao va e lekcije o glazbi. t

o je s tim Mulom? To mi recite. to je s Mulom? - Mula? Pa, rei u vam... Koristio sam se povr inskom sondom i dobio malo podataka. N e mogu se poslu iti psihikom sondom, jer je se to udovi te neopisivo boji pa bi taj ot por vjerojatno sve upropastio. Ali rei u vam onoliko koliko znam, ako prestanete h odati... Najprije, to se tie Muline psihike snage. Vjerojatno je jak, no veina bajki koje ono malo udovi te pria vjerojatno je prenapuhano zbog njegovih vlastitih groznih uspome na. Mula nosi neke udne naoale, njegov pogled ubija i oito ima mentalnu snagu. - To smo znali i na poetku, - trpko je prokomentirao gradonaelnik. - Onda je sonda to potvrdila, a dalje sam se slu io matematikom. - Da? I koliko dugo e sve to trajati? Oglu it u od tog va eg zveckanja rijeima. - Pa, mogao bih imati neke rezultate za mjesec dana. A, naravno, mo da i neu imati. Zar je to uope va no? Ako je sve ovo izvan Seldonovih planova, onda su na i izgledi ionako posve neznatni. Indbur se bijesno okrenuo psihologu. - Sad vas imam, izdajice. La ! Recite da nist e od onih kriminalaca koji pronose glasine i ire Fondacijom defetizam i paniku, in ei moj posao dvostruko te im. - Ja? Ja? - U Misu se polako skupljao bijes. Indbur mu je ne to opsovao. - Jer tako mi svemirskih oblaka pra ine, Fondacija e pobi jediti... Fondacija mora pobijediti. - Usprkos onom porazu kod Horlegora? - To nije bio poraz. Zar ste i vi progutali to irenje la i? Bili smo brojano slabiji i izdani... - Od koga? - prezrivo upita Mis. - Od onih u ljivih kanalizacijskih demokrata! - vikao je Indbur. - Odavno sam znao kako je cijela flota pro eta elijama 143 demokrata. Veina ih je uni tena, no ostalo ih je dovoljno za neobja njivu predaju dva deset brodova usred borbe. Dovoljno da se sve doima kao poraz. I, kad smo ve kod toga, vi epitome primitivnih vrlina i patriote o troga jezika, kakva je va a povezan ost s tim demokratima? Ebling Mi je slegnuo ramenima. - Jeste li svjesni svojeg lupetanja? A to je s povlae njem nakon toga i gubitkom pola Sivene? Opet demokrati? - Ne. Nisu demokrati krivi, - mali ovjek se resko nasmijao. - Povlaimo se, kao to s e Fondacija uvijek povlaila pred napadima, dok neizbje an hod povijesti ne bude na na oj strani. A ja ve vidim taj ishod. Ve se onaj demokratski takozvani pokret otpor a kune na pomo i pru anje podr ke vladi. To bi mogla biti i prijevara, samo kamufla a z a jo dublju izdaju, ali ja se time dobro koristim i propaganda koja iz toga proiz lazi ima svoj uinak, bez obzira na to kakvi su stvarni planovi tih izdajnikih gnji da. A jo bolje od toga... - Zar ima jo neeg boljeg od toga, Indbure? - Prosudite sami. Prije dva dana je takozvano Udru enje neovisnih trgovaca objavil o Muli rat i flota Fondacije je odmah jaa za tisuu brodova. Znate, taj je Mula oti a o predaleko. Zatekao nas je podijeljene i u meusobnim svaama, ali smo se pod priti skom njegovih napada ujedinili i ojaali. On mora izgubiti. To je neizbje no... kao i uvijek. Mis je jo uvijek bio skeptian. - Onda vi tvrdite kako je Seldon planirao ak i posve sluajnu, neplaniranu pojavu mutanta. - Mutanta! Ja njega ne mogu razlikovati od ljudskog bia, a ne biste mogli ni vi k ada ne bi bilo tih blebetanja pobunjenih satnika, mlade i iz zabaenih krajeva i tog pokvarenog onglera i klauna. A zaboravljate najva niji dokaz od svih, onaj va . - Moj? - Mis je na trenutak ostao bez rijei. - Va vlastiti, - puhnuo je gradonaelnik. Za devet tjedana otvorit e se vremenski se f. Stoje s tim? On se otvara zbog kriza. Ako ovaj napad Mule nije kriza, gdje je onda ona "prava", ona zbog koje e se sef otvoriti? Odgovorite mi na to, vi hrpo masti. Psiholog je slegnuo ramenima. - Dobro. Ako vas to ini sretnim. Ipak, uinite mi usl ugu. Ako kojim sluajem... ako kojim sluajem stari Seldon odr i govor koji e biti trpa k, 144

hoete li mi dopustiti da nazoim tom Velikom Otvaranju? - U redu. A sada idite odavde. I miite mi se s oiju sljedeih devet tjedana. - S neizrecivim zadovoljstvom, ti sme urano udovi te, -mrmljao je Mis odlazei. 18 PAD FONDACIJE Oko vremenskog sefa stvorilo se neko ozraje vi estruke istro enosti. Nije se tu radil o o propadanju materijala od kojeg je bio izraen, jer bio je kvalitetne izrade i dobro odr avan, obojene sheme na njegovim zidovima zadr ale su svje inu boja, a redovi uvr enih stolaca doimali su se udobno i kao da su bili izraeni za vjeitu uporabu. Nij e se radilo ni o zubu vremena, jer tri stoljea nisu tu ostavila nikakvog vidljivo g traga. Nije ni bilo namjere napraviti zdanje koje bi izazivalo strahopo tovanje i divljenje, jer su sastanci ovdje bili vrlo jednostavni, bez pompe i gotovo sve deni na ono najnu nije. A ipak, kad su se svi ti nedostaci zbrojili, ne to je nedostajalo.. . a to ne to bil o je usredotoeno na onu staklenu kocku koja je, svojom prozirnom prazninom, domin irala polovicom prostorije. Tijekom ova tri stoljea tu se etiri puta pojavio lik F farija Seldona koji je sjedio u toj kocki i govorio. Dva puta je govorio, a da n itko nije bio nazoan. Tijekom tri stoljea i devet generacija, tu seje projicirao t aj starac koji je vidio velike dane svemirskog carstva... i jo je uvijek on znao vi e o toj Galaktici svojih praprapraunuka negoli su oni o njoj znali. Ta prazna kocka je strpljivo ekala. Prvi koji je stigao bio je gradonaelnik Indbur III., vozei se svojim automobilom n amijenjenim sveanim prigodama kroz ulice kojima je vladala ti ina i uzbuenje. Zajedn o s njim stigao je i njegov vlastiti stolac, vi i i iri od onih u prostoriji. Taj s tolac je bio postavljen ispred svih ostalih, tako daje Indbur dominirao nad svim osim nad staklenom kockom. Slu benik koji se dr ao vrlo sveano i koji mu je stajao s lijeve strane, sagnuo je glavu. - Ekscelencijo, sve je spremno za naj ire subeter ino emitiranje va eg noa njeg slu benog obraanja javnosti. 146 - Dobro. U meuvremenu neka posebni interplanetarni programi na temu vremenskog se fa nastave s emitiranjem. Naravno, ne smije biti nikakvih predvianja niti ikakvih spekulacija o samom dogaaju. Je li reakcija ljudi zadovoljavajua? - Itekako, ekscelencijo. One zlonamjerne glasine, koje su u posljednje vrijeme p revladavale, sada su sve ti e. Posvuda se iri ozraje povjerenja. - Dobro! - kretnjom ruke pokazao je du nosniku neka ode, a onda je popravio rasko nu ogrlicu kojeg je nosio o vratu. Bilo je dvadeset minuta do podneva. Odabrana grupa uglednika pojavljivala se, idui po jedan ili u parovima, svrstani prema pompi koja je odgovarala njihovom financijskom statusu. Svatko od njih pre dstavio se gradonaelniku koji bi mu milostivo udijelio rije-dvije, a onda sjeo na mjesto koje mu je bilo dodijeljeno. Negdje usred sveg tog dogaanja koje se odvijalo vrlo sporo, pojavio se i Randu s Havena i, nenajavljen, ipak nekako do-puzao do gradonaelnikovog stolca. - Ekscelencijo! - promrmljao je, nakloniv i se. Indbur se namr tio. - Vama nije bila odobrena audijencija. - Ekscelencijo, tra im je ve tjedan dana. - Zao mi je to su dr avniki poslovi vezani uz pojavljivanje Seldona... - Ekscelencijo, i meni je ao, ali moram vas zamoliti da poni tite va u naredbu da se brodovi Neovisnih trgovaca rasporede unutar flote Fondacije. Indbur je pocrvenio kad gaje ovaj bio prekinuo - Ovo nije vrijeme za raspravljan je. - Ekscelencijo, ovo je jedino vrijeme. - Randuov apat odavao je hitnost. - Kao pr edstavnik Neovisnih trgovakih svjetova, ka em vam da se takva naredba ne mo e izvr iti. Ta naredba mora biti opozvana prije negoli Seldon umjesto nas rije i na problem. K ad jednom sva ova hitnja proe, biti e prekasno za pomirenje i na a alijansa e se rast opiti. Indbur je hladno zurio u Randua. - Shvaate li da sam ja na elu vojnih snaga Fondac ije? Imam li ja ili nemam pravo odreivati vojnu politiku? - Imate, ekscelencijo, no stvari nisu preporuljive. - Ja sam taj koji o tome odluuje. U ovako hitnoj situaciji opasno je dopustiti va i

m ljudima da imaju zasebnu flotu. Po147 dijeljenost u akciji ide na ruku neprijatelju. Moramo biti ujedinjeni, veleposla nice, i vojno i politiki. Randu je osjetio kako mu se mi ii u grlu ste u. Ovoga puta je izostavio tituliranje. - Sada kad e Seldon govoriti osjeate se sigurni i postavljate se protiv nas. Prije mjesec dana, kad su kod Terela na i brodovi porazili Mulu, bili ste mnogo mek i. Po dsjetit u vas da je flota Fondacije bila ta koja je u otvorenim sukobima pet puta bila pora ena i da su pobjede za vas izvojevali brodovi Neovisnih trgovakih svjeto va. Indbur se opasno smrknuo. - Veleposlanice, vi vi e niste dobrodo li na Terminusu. Vee ras e biti zatra en va odlazak. tovi e, istra it e se, a ve se i istra uje, va a povezan subverzivnim demokratskim snagama na Terminusu. Randu je odgovorio. - Kad ja odem, i moji e brodovi otii sa mnom. Ne znam ni ta o ti m va im demokratima. Znam samo to da su se brodovi va e Fondacije predali Muli izdaj om asnika, a ne lanova posade, bili oni demokrati ili ne. Ka em vam da se kod Horleg ora predalo dvadeset brodova Fondacije po naredbi njihovog kontra-admirala, jo do k su bili netaknuti i nepobijedeni. Taj kontra-admiral je va bliski suradnik... b io je nazoan suenju mojemu neaku kada je prvi puta stigao s Kalgana. A to i nije je dini sluaj za kojeg znamo pa neemo riskirati stavljajui na e brodove i ljudstvo pod z apovjedni tvo potencijalnih izdajica. - Do va eg odlaska bit ete stavljeni pod nadzor stra e, -rekao je Indbur. Randu se udaljio ispraen nijemim prezrivim pogledima skupine ljudi koji su vladal i Terminusom. Bilo je deset minuta do dvanaest. Bayta i Toran su ve stigli. Ustali su sa svojih stolaca u dnu dvorane i mahali Ra nduu dok je prolazio. Randu se blago smje kao. - Ipak ste tu. Kako vam je to uspjelo? - Magnifico je bio politiar koji se zalo io za nas, - osmjehnuo se Toran. - Indbur e li da Magnifico komponira skladbu za sono-vizor na temu otvaranja vremenskog sef a u kojoj e, bez sumnje, Indburu pripasti uloga heroja. Magnifico je odbio doi ova mo bez nas i nikako ga nisu mogli nagovoriti. S nama je Ebling Mis, barem je bio . Tu negdje luta. - Tada naglo i zabrinuto zapita. - Stoje, strie, to se dogodilo? Ne izgleda dobro. 148 Randu je kimnuo - Znam, Torane. Nastupila su lo a vremena. Bojim se da e, im se rije e Mule, doi red i na nas. Pri la im je uspravna figura u bijelom, sveana dr anja, i pozdravila ih krutim naklon om. Bavtine tamne oi su se osmjehnule i ona pru i ruku. -Satnice Pritcher! Zar ste na d u nosti u svemiru? Satnik prihvati njezinu ruku i jo se dublje nakloni. - Ni ta ni slino tome. Kako sam shvatio, dr. Mi je posredovao da me se dovede ovamo, no to je samo privremeno. Su tra se vraam na branik doma. Koliko je sati? Bilo je tri minute do dvanaest. Magnifico je bio olienje jada i depresije. Tijelo mu je bilo sklupano u onom njego vom stalnom naporu da se uini nevidljivim, a njegove prema dolje uko ene oi sada su sa strahom zvjerale uokolo. vrsto je stisnuo Bavtinu ruku, a kad se ona sagnula, apnuo je: - Mislite li, gospo , da e mo da svi ovi uglednici koji su do li na audijenciju biti... kad ja budem svir ao sono-vizor? - Svi e doi, sigurna sam, - uvjeravala gaje Bayta i onda ga nje no protresla. - I si gurna sam kako e svi oni pomisliti da si najbolji glazbenik u cijeloj Galaktici i daje tvoj koncert najbolji na kojem su ikada bili, pa zato se sada uspravi i li jepo sjedni. Moramo se pona ati dostojanstveno. Slaba no se osmjehnuo vidjev i kako ona glumi strogoi mr tei se i onda je polako razmota o one svoje dugake udove. Bilo je podne... ... i staklena kocka vi e nije bila prazna. Te ko daje itko opazio kad se osoba pojavila. To se dogodilo u jednom trenutku; u jednom trenutku tamo nije bilo niega, a u drugom je ve bio tamo.

U kocki je bila osoba u invalidskim kolicima, stara i sva usukana, a na njezinom naboranom licu sjale su bistre oi, dok mu je glas, kako se ustanovilo, bio naj ivl ji njegov dio. U krilu mu je le ala otvorena knjiga, okrenuta otvorenim stranicama prema dolje, a onda se zauo tih glas. - Ja sam Hari Seldon! Govorio je u ti ini koja je bila tolika daje po svojem intenzitetu zapravo bila gr omoglasna. - Ja sam Hari Seldon! Ne znam ima li ovdje ikoga tko bi me vidio i uo, no to i ni je va no. Nije me strah da bi se Plan 149 mogao izjaloviti. Jer je tijekom ova tri stoljea postotak neod-stupanja od plana iznosio devedeset etiri zarez dva. Zastao je kako bi se osmjehnuo, a onda je srdano dodao: - Usput reeno, ako netko o d vas stoji, mo e slobodno sjesti. Ako netko eli zapu iti, neka samo izvoli. Ja nisam fiziki ovdje. I ne zahtijevam nikakvo sveano pona anje. A sada, pozabavimo se trenutanim problemom. Po prvi puta Fondacija se sada suoila, ili je u posljednjim fazama suoavanja, s graanskim ratom. Do sada su napadi koji su dolazili izvana bili prikladno odbijeni i to je, u skladu s vrstim zakonima ps ihohistorike, bilo neumitno. Sada nji napad dolazi od previ e nedisciplinirane vanjs ke skupine Fondacije protiv previ e autoritarne sredi nje vlade. Takav postupak je b io nu an, a ishod je oigledan. Dostojanstveno dr anje uglednog slu ateljstva poelo se pomalo opu tati. Indbur kao da j e ve napola si ao sa svojeg stolca. Bayta se nagnula naprijed, zabrinutog pogleda. O emu to govori veliki Seldon? Pro maknulo joj je nekoliko rijei. - ... takav je kompromis bio nu an zbog barem dvije stvari. Revolt Neovisnih trgov aca unosi element neizvjesnosti u vladu koja je mo da stekla i previ e samopouzdanja . Ponovo se javlja element nastojanja da se uini najbolje to se mo e. Mada je potisn ut, javlja se zdravi glas demokracije... Sada su se ve uli povi eni glasovi. apat je ve postao vrlo glasan i u njemu se osjeala neka panika. Bayta je izgovorila u Toranovo uho - Za to ne govori o Muli? Toran je slegnuo ramenima. Onaj lik u kolicima je i dalje vedro govorio usred rastueg nereda - ... iz loginog graanskog rata nametnutog Fondaciji, ona e izvui korist tako to e dobiti novu i vr u licijsku vladu. I tako sada ostaju jo samo posljednji ostaci starog carstva koji stoje na putu njezinoj ekspanziji, a oni, barem sljedeih nekoliko godina, nisu ni kakav problem. Naravno, ne mogu sada otkriti prirodu sljedeeg probi... U nastaloj buci Seldonove usne su se bezglasno pomicale. Ebling Mi je, crvenu licu, sjedio pokraj Randua. Povikao je - Pa Seldon nije pri z dravoj pameti! Govori o nekoj posve drugoj krizi. Zar ste vi trgovci planirali g raanski rat? 150 - Da, planirali smo ga, - jedva ujno odgovori Randu. - Suoeni s Mulom, odustali smo od njega. - Onda je taj Mula jo jedna dodatna stvar, neoekivana u Seldonovoj psihohistorici. I to e biti sada? U naglo nastaloj ti ini, Bayta je vidjela da je staklena kocka opet prazna. Onaj s jaj zidova je potamnio i nije se ulo ono tiho zujanje klima-ureaja. Odnekud se uo prodoran zvuk sirene kako se izmjenino javlja i utihne, a s Randuovi h usana se moglo proitati - Napad iz svemira! Ebling Mis je primaknuo svoj runi zglob uhu, a onda naglo povikao - Prestanite, t ako vam Galaktike! - Glas mu je bio glasan urlik. - Ima li u ovoj prostoriji nek i sat koji radi? Dvadeset runih zglobova prislonjeno je uz dvadeset u iju. I u manje od dvadeset sek undi bilo je jasno kako niti jedan sat ne radi. - Znai, - rekao je Mis smrknuto i s groznom izvjesno u, - ne to je zaustavilo svu atomsku energiju u vremenskom sefu. .. i Mula nas napada . Indburovo zavijanje nadglasalo je sve ostale zvukove.

- Sjednite! Mula je odavde udaljen pedeset parseka. - Bio je, - doviknuo mu je Mis - prije tjedan dana. U ovom asu Terminus je bombar diran. Bayta je osjetila kako je polako obuzima dubok oaj. Osjetila je kako ju priti e, sve dok joj dah nije samo uz veliku bol prolazio kroz stisnuto grlo. Jasno se ulo kako se vani okuplja gomila. Vrata su se otvorila i unutra je urno u la neka spodoba i brzo ne to govorila Indburu koji joj je bio pohitao ususret. - Ekscelencijo, - aptao je ovaj, - ni jedno vozilo u gradu se ne mo e pokrenuti i n e radi niti jedna linija komunikacija prema van. Javljeno je da je Deseta flota pora ena i da su Mulini brodovi s vanjske strane atmosfere. Sto er... Indbur ga je izbezumljeno pogledao i onda se nemono sru io na pod. Sada se u cijelo j dvorani nije uo niti glas. ak je i ona rastua gomila utihnula i posvuda je opasno lebdio onaj studeni u as. Indbura su podigli. Prinijeli su vino njegovim usnama. Usne su mu se pomaknule p rije negoli je otvorio oi, a rije koju su oblikovale bila je Predaja] Bayta je bila na rubu suza, - ne zbog tuge ili poni enja, 151 nego jednostavno zbog straha i oaja. Ebling Mis ju je vukao za rukav - Doite, mlad a damo... Doslovno ju je i upao iz stolca. - Sada odlazimo, - rekao joj je - i povedite va eg glazbenika sa sobom. - Usne deb elog znanstvenika bile su bezbojne i drhtale su. - Magnifico, - pozvala je Bayta slabim glasom. Klaun se bio sav stisnuo od u asa. Oi su mu bile staklaste. - Mula! - vrisnuo je. - Mula dolazi po mene. Divlje je odskoio kad ga je dodirnula. Toran se nagnuo i udario ga akom. Magnifico se od udarca onesvijestio, a Toran gaje podigao i nosio kao vreu krumpira. Sljedeeg dana su se ru ni crni Mulini ratni brodovi sruili na polja za slijetanja na planetu Terminusu. General napadake flote jurio je nekim vozilom strane proizvod nje pustom glavnom ulicom Terminus Citvja u kojoj su jo uvijek stajali neupotrebl jivi automobili. Okupacija je progla ena tono dvadeset i etiri sata nakon to se Seldo n pojavio pred ranijim monicima Fondacije. Od svih planeta Fondacije samo su jo Neovisni trgovci pru ali otpor i sada se sva m o Mule, osvajaa Fondacije, okrenula protiv njih. 19 POETAK POTRAGE Usamljen planet, Haven, jedini planet i jedino sunce tog sektora Galaktike koji se, umoran do iscrpljenosti, polako gubio u intergalaktikom vakuumu, bio je pod o psadom. U strogo vojnom smislu to je svakako bila opsada, jer niti jedna zona svemira sa strane Galaktike udaljena vi e od dvadeset parseka nije bila izvan dometa Mulinih baza koje su sve vi e napredovale. Tijekom ova etiri mjeseca koja su pro la od potre snog pada Fondacije, komunikacije Havena su se raspale poput paukove mre e prereza ne o tricom ileta. Brodovi Havena okrenuli su se domicilnom svijetu i sada im je sa mo Haven bio ratna baza. A u svakom drugom smislu opsada je bila jo oitija. Jer ve su bili zahvaeni pokrovom bespomonosti i oekivanja stra ne sudbine. Bayta je polako prolazila du redova stolova ije su povr ine bile napravljene od mlij eno bijele plastike i onda je sjela za jedan stol. Sjela je na neki stolac koji n ije imao naslona za ruke, mehaniki je odgovorila na pozdrave koje je tek napola ul a, protrljala je umornim rukama umorne oi koje su je pekle i posegnula za jelovni kom. Imala je vremena uoiti silovitu mentalnu reakciju gaenja na razliite nabrojane vrte uzgajanih gljiva koje su na Havenu smatrane vrhunskom delikatesom, a koje je njezin osjeaj okusa formiran u Fondaciji dr ao posve nejestivim, no onda je post ala svjesna nekog jecanja pokraj sebe pa je podigla pogled. Sve dotad ona je samo povr no poznavala Juddee, neku posve obinu plavu u prastog nosa koja je za stolom sjedila ukoso nasuprot nje. A sada je Juddee plakala grickajui mokri rupi i, crvena u licu, gutala jecaje. Bezoblini kostim koji ju je tito od radi jacije bio joj je zabaen na ramenima, a prozirni 153 titnik za lice sru io se naprijed u tanjur s desertom i tamo je i ostao.

Bayta se pridru ila trima djevojkama koje su je na smjenu tje ile nekoherentnim mrml janjem, tap ale je po ramenima i gladilejoj kosu. - Sto se dogodilo? - upitala je apatom. Jedna se okrenula prema njoj, slegnula ramenima i rekla: - Ne znam. - Tada je, s vjesna nedostatnosti te geste, povukla Baytu u stranu. - Mislim daje imala lo dan , a i zabrinuta je za svog mu a. - Je li on u svemirskoj patroli? -Da. Bayta prijateljski pru i ruku prema Juddee - Za to ne ide kui, Juddee? - upitala ju je vedrim, gotovo poslovnim glasom, toliko razliitim od onog kakvim su joj se ranij e obraale. Juddee ju je pogledala pomalo ljutito. - Ovog tjedna sam ve jednom iza la... - Onda e izai dva puta. Jer, zna , ako bude ostala, sljedeeg tjedna e izai samo tri p . tako da je odlazak kui sada dio patriotizma. Radi li neka od vas, djevojke, u n jezinom odjelu? Znai da se mo ete pobrinuti za njezinu karticu. Ali najprije se idi oprati, da to rumenilo i krema dou tamo gdje i trebaju biti. Hajde! I , i ! Bayta se vratila na svoj stolac i s izvjesnim olak anjem se opet latila jelovnika. Takva raspolo enja su bila zarazna. U ovim danima koji su kidali ivce, jedna raspl akana djevojka mogla je itav odjel uiniti histerinim. Odabrala je meu jelima koja joj se nisu sviala, pritisnula odgovarajue tipke pokraj svojeg lakta i vratila jelovnik na njegovo mjesto. - Nema ba mnogo toga, osim plakanja, to bi itko od nas mogao uiniti, zar ne? - rekl a je tamnoputa djevojka koja je sjedila nasuprot njoj. Njezine nevjerojatno pune usne su se jedva pomicale i Bayta je primijetila kako su krajevi tih usana na minkani tako da ostavljaju neki dojam poluosmijeha, to je t renutano bilo vrlo moderno. Bayta je iza spu tenih trepavica istra ivala otkud ta sumnjiva povjerljivost izra ena u ovim rijeima i bila je sretna to je pozornost skrenulo njeno pristiglo jelo, kad se poklopac po154 vukao unutra, a jelo se podiglo. Pa ljivo je skinula omot s pribora za rezanje i o prezno je s njim baratala dok se hladio. - Zar se ti, Hela, ne mo e dosjetiti nieg drugog to bi mogla uiniti? - upitala je. - O, da - rekla je Hela. - Ja mogu! - Vje tom, le ernom kretnjom prsta otresla je pe peo s cigarete u malen otvor opremljen sitnom spravicom za razlaganje, koja gaje zahvatila prije nego je stigao pasti na plitko dno te posude. - Na primjer, - Hela je oslonila bradu na svoje njegovane, vitke ruke - mislim k ako bismo mogli sklopiti s Mulom neku sasvim povoljnu nagodbu i prestati s cijel om ovom besmislicom. Ali ja ne spadam u one koji imaju... sredstva... s kojima s e mo e brzo pobjei s mjesta koje Mula zauzme. Bavtino vedro elo ostalo je i dalje vedro, bez ijedne bore. Glas joj je bio le eran i posve indiferentan. - Ti nema ni brata ni mu a na nekom od ratnih brodova, zar n e? - Ne. Mislim kako mi tim vi e slu i na ast to ne vidim razloga za rtvovanje tue brae i m va. - Tek bi predajom do lo do pravog rtvovanja. - Fondacija se predala i ivi u miru. Na i mu karci su u svemiru i cijela Galaktika je protiv nas. Bayta je slegnula ramenima i slatkim glasom rekla: - Mislim da od tog dvoga tebe vi e mui ono prvo. - Opet se posvetila svojem tanjuru s povrem, mirno svjesna ti ine koja je zavladala oko nje. Koliko je mogla uti, nitko se nije potrudio odgovoriti na Helin cinizam. Pritisnula je dugme koje je za njom oistilo ostatke jela i oti l a. Neka nova djevojka koja je sjedila tri stolca dalje, glasnim je apatom upitala He lu: - Tko je ona? Heline usne izvile su se u nezainteresiran izraz. - Ona je neakinja na eg koordinat ora. Zar to nisi znala? - Da? - oi djevojke su jo uhvatile zadnje tragove onih lea koja su nestajala u dalj ini. - to ona ovdje radi? - Obina radnica koja radi na sastavljanju dijelova. Zar ne zna koliko je moderno i mati patriotske osjeaje? Sve je to toliko demokratino da mi se od toga povraa.

- Pa sad, Hela, - rekla je debela djevojka koja joj je sjedila zdesna, - ona nam jo nikada nije spominjala tog svojeg strica. Zastoje ne pusti na miru? Hela je ignorirala djevojku, okrznuv r je samo praznim pogledom i onda je zapalila novu cigaretu. 155 Nova djevojka je slu ala brbljanje blagajnice, djevojke sjajnih oiju koja joj je sj edila nasuprot. - .. .i navodno je bila u vremenskom sefu, znate, ba unutra, kad je Seldon govori o... ka u kako se gradonaelnik sav zapjenio od bijesa i kako je do lo do pobuna i sve te stvari, znate ve. Ona je oti la odande prije nego je Mula sletio i ka u kako je t o bio stra no pustolovan bijeg, jer su se morali provui kroz blokadu i sve to... pi tam se za to ne napi e knjigu o tome, jer te ratne knjige su, znate, sada jako popul arne. A navodno je bila i na onom Mulinom svijetu... na Kalganu, znate, i... Oglasilo se zvono i blagovaonica se polako praznila. Glas blagajnice je i dalje zujao, a nova djevojka ju je samo povremeno prekidala kako bije, na odgovarajuim mjestima, iroko raskolaenih oiju upitala: - Zbiiilja?! Kad se Bayta vratila kui, jarka svjetla pilje su ve bila pomalo prigu ena i bila sve bli e mraku koji je oznaavao vrijeme poinka za pravednike i za one koji su te ko radil i. Toran ju je doekao na vratima, dr ei u ruci kri ku kruha namazanog maslacem. - Gdje si bila? - promumljao je, s punim ustima hrane. A onda je, mnogo razgovje tnije, dodao, - Smuljao sam nam nekakvu veeru. Nemoj me kriviti ako ne bude bogzn a to. No ona je obilazila oko njega irom otvorenih oiju. -Tori! Pa gdje ti je odora? to r adi u civilu? - Naredba, Bay. Randu se upravo sada negdje skriva, zajedno s Eblingom Misom; ne mam pojma o emu se radi. - Idem i ja? - impulzivno je krenula prema njemu. Poljubio ju je prije nego je o dgovorio. - Mislim da ide . To e vjerojatno biti opasno. -A to nije opasno? - Ima pravo. Oh, da, ve sam poslao po Magnifica, tako da vjerojatno i on ide s nam a. - Misli li da e njegov koncert u tvornici strojeva morat biti otkazan? - Oito. Pre la je u drugu prostoriju i sjela za stol kako bi pojela ono stoje "smuljao". B rzom kretnjom spretno je prerezala sendvi popola i rekla: - teta zbog tog koncerta . Djevojke iz tvornice su mu se veselile, a veselio se i Magnifico. K vragu, kak av je on stra ljivac. 156 - On u tebi budi majinski nagon, Bay. Jednoga dana emo imati dijete i onda e zaborav iti Magnifica. vaui sendvi, odgovorila mu je: - ini mi se da si ti sve to moj probueni majinski nago o e podnijeti. Onda je odlo ila sendvi i u trenutku postala vrlo ozbiljna. -Tori. -Mhm? - Tori, danas sam bila u Gradskoj vijenici... u Birou za proizvodnju. Zato sam vee ras tako kasno do la. - Sto si tamo radila? - Pa... - nesigurno je oklijevala. - Nakupilo se toga. Meni se ve toliko skupilo tamo u tvornici da nisam mogla vi e podnijeti. Moral... tako je pao da ga i nema. Djevojke i dalje plau kao lude, bez ikakvog posebnog razloga. One koje se ne razb ole postanu mrzovoljne. U mojem odjelu produktivnost nije ni etvrtina onoga kakva je bila kad sam tamo do la, a nema ni jednog dana kada su svi radnici bili na pos lu. - Slu aj, - rekao je Toran, - daj govori povezano. to si tamo radila? - Postavila sam neka pitanja. A to ti je posvuda tako, Tori, po cijelom Havenu. Pad produktivnosti i porast buntovni tva i bezosjeajnosti. ef biroa je samo slijegao ramenima... nakon to sam sat vremena potro ila u ekaonici ekajui da se sastanem s nji m, a i to sam uspjela samo zato to sam neakinja koordinatora, rekao je kako je to izvan njegove moi. Iskreno reeno, uope ne vjerujem daje njemu imalo stalo.

- Dobro, ne mora ba ii tako daleko. - Ne, ne vjerujem da mu je stalo, - ponovila je s puno ara. - Ka em ti da tu ne to ni je u redu. Osjeam istu onu groznu frustraciju kakva me obuzela u vremenskom sefu kad nas je Seldon bio napustio. I sam si to osjetio. - Jesam. - Eto vidi , sada se to opet vratilo, - nastavila je grozniavo. - I nikada neemo bit i u stanju oduprijeti se Muli. ak i kada bismo za to imali sva potrebna sredstva, nedostajalo bi nam srca, duha, volje... Tori, nema koristi od borbe... Toran se nije sjeao daje Bayta ikada plakala, a nije plakala ni sada. Nije stvarn o zaplakala, ali Toran joj je meko stavio ruku na rame i apnuo: - Zaboravi to, du o . Znam to si htjela rei. Ali nema niega... 157 - Da, nema niega to bismo mi mogli uiniti! Svi to govore. .. a mi samo sjedimo i eka mo da se no spusti. Ponovo se posvetila onom ostatku sendvia i aja. Toran je tiho raspremao postelje. Vani je ve bilo prilino mrano. Randu, kao novopostavljeni koordinator konfederacije gradova Havena - a to je bio polo aj koji je postojao samo tijekom rata, - dobio je, na vlastiti zahtjev, jedn u od gornjih soba s ijeg su se prozora nadaleko vidjeli krovovi i zelenilo grada. Sada, dok se gasila piljska rasvjeta, grad se pretvarao u puke obrise koji nije bilo lako razlikovati. Nije mu bilo do toga da se upusti u meditiranje nad tom s imbolikom. Obratio se Eblingu Misu ije bistre male oi, ini se, nije zanimalo ni ta drugo osim a e k oju je dr ao u ruci. - Na Ha-venu imamo izreku koja ka e da kad se svjetla pilje ponu gasiti, vrijeme je da svi pravednici i oni koji su te ko radili pou na poinak. - Spavate li mnogo u posljednje vrijeme? - Ne! Oprostite to sam vas pozvao ovako kasno, Mis. Ovih dana nekako vi e volim noi. Zar to nije udno? Ljudi na Havenu su se prilino strogo navikli na to da nestanak svijetla znai daje vrijeme za spavanje. I ja. Ali sada je drukije... - Krijete se, - otvoreno mu je odgovorio Mis. - U vrijeme kada su svi budni osjea te na sebi njihove poglede i njihova na-danja. I to te ko podnosite. U vrijeme kad oni spavaju osjeate se slobodan. - Zar i vi to osjeate? Cutite li taj bijedni osjeaj poraza? Ebling Mis je polako kimnuo. - Osjeam ga. To je masovna psihoza, neizreciva panik a mase. Tako vam Galaktike, Randu, pa to ste vi oekivali? Tu imate cijelu jednu ku lturu svedenu na slijepo i triavo vjerovanje kako je narodni heroj iz pro losti sve isplanirao i kako se pobrinuo i za najsitniji djeli njihovih jadnih ivota. Takav nain razmi ljanja i evociranja ima karakteristike ad religio, a vi znate to to znai. - Nemam pojma to to znai. Mis nije osjeao nikakav entuzijazam zbog te nu nosti obja njavanja. Nikad nije osjeao entuzijazam za te stvari. Zato je tiho zare ao zurei u dugaku cigaru koju je zami ljen o vrtio meu prstima i rekao: - To je obilje eno jakom reakcijom vjere. Takvo vjerov anje ne mo e umanjiti neki jak ok, nego se u tom sluaju javlja gotovo posvema nja smet enost. U blagim sluajevima javlja se histerija, s osjeajem 158 nesigurnosti. Uznapredovali sluajevi rezultiraju ludilom i samoubojstvima. Randu je grickao nokat. - Kad nas Seldon ostavi, drugim rijeima kada nam nestane taj oslonac na kojeg smo se tako dugo oslanjali, vidimo da su nam mi ii atrofirali do te mjere da bez njega vi e ne mo emo stajati. - Upravo tako. Metafora vam je pomalo nespretna, ali to je to. -A vi, Ebling, u kakvom su stanju va i mi ii? Psiholog je povukao dug udisaj zraka kroz cigaru i pustio dim neka se polako izv ija. - Malo su zahrali, ali nisu atrofirali. Moja profesija pru a mi i malo neovisn og razmi ljanja. - Vidite li izlaz iz svega ovog? - Ne, ali mora ga biti. Mo da Seldon nije bio spreman za pojavu Mule. Mo da nam tu n e garantira pobjedu. Ali ne garantira niti na poraz. To bi samo znailo daje Seldon ispao iz igre i da smo prepu teni samima sebi. Mulu se mo e pobijediti. -Kako? - Na nain na koji svatko mo e biti pobijeen... napadom na slabu toku. Gledajte, Randu

, Mula nije superman. Ako konano bude pobijeen, svatko e to i sam uvidjeti. Radi se samo o tome da nam je on nepoznanica, a u takvim prilikama se legende brzo stva raju. Navodno je mutant. Pa to onda? im uju da je mutant, blesavci odmah pomisle da je superman. A to nema veze. Po nekim procjenama, u Galaktici se dnevno raa nekoliko milijuna mutanata. Od tih nekoliko milijuna, kod velike veine se mutacije mogu otkriti samo putem kemije i mikroskopa. Samo jedan ili dva posto su makromutanti, to jest oni ija je mutacij a vidljiva golim okom i zdravim razumom. Meu njima pak, veina su udovi ta, pogodna sa mo za cirkuse, laboratorije i smrt. Od ono malo makromutanata, svega jedan do dv a posto, ije su mutacije pozitivne, gotovo svi su bezopasna stvorenja koja bude r adoznalost, koja su samo u izvjesnom smislu neobina, dok su u svakom drugom pogle du normalni, a esto i vi e od toga. Vi to znate, Randu, zar ne? - Da. Ali to je Mula? - Pa, pod pretpostavkom da je on mutant, mo emo zakljuiti kako on ima neku osobinu, bez sumnje mentalnu, koja mo e poslu iti pri osvajanju svjetova. No u svakom drugom smislu on bez sumnje ima i svojih nedostataka koje moramo 159 iznai. Ne bi on bio toliko tajanstven, toliko stidljiv pokazati se pred tuim oima, kad mu ti nedostaci ne bi bili jasno vidljivi i fatalni. Ako je mutant. - Zar postoji neka druga mogunost? - Mogla bi biti. Dokazi o tome da je mutant temelje se na mi ljenju satnika Hana P ritchera koji je ranije radio u obavje tajnoj slu bi Fondacije. On je taj zakljuak iz veo temeljem blijedih i neuvjerljivih sjeanja onih koji su tvrdili da su u djetin jstvu ili ranoj mladosti poznavali Mulu... ili nekoga tko bi mogao biti Mula. Pr itcher je raspolagao s vrlo malo podataka, a i ti dokazi su mo da bili podmetnuti od samog Mule kako bi poslu ili njegovoj svrsi, jer njemu itekako poma e takva reput acija mutanta-supermana. - To je zanimljivo. Kako dugo se ve bavite tom mi lju? - Nisam nikada mislio o tome, ne u smislu da bih u to zaista i vjerovao. To je s amo alternativa koju treba uzeti u obzir. Na primjer, Randu, pretpostavimo daje Mula otkrio neku vrst zraenja koje mo e rastoiti mentalnu energiju, onako kao to ima ne to ime neutralizira atomske reakcije. Gdje smo onda, ha? Bi li se time moglo obj asniti ovo to nas sada pogaa i to je pogodilo Fondaciju? inilo se daje Randu posve utonuo u mrano raspolo enje u kojem gotovo nije pronalazio rijei. - A to je s va im istra ivanjem koje provodite na Mulinom klaunu? - upitao je. Sada je Ebling Mis oklijevao. - Zasad nikakve koristi od toga. Prije negoli je F ondacija pala, ja sam o tome vrlo smjelo razgovarao s gradonaelnikom, uglavnom za to da bih ohrabrio njega, a pomalo i zato da bih ohrabrio samoga sebe. Ali, Rand u, kad bi moje matematiko orue bilo doraslo tom zadatku, tada bih, po av i samo od kla una, mogao posve detaljno analizirati Mulu. Tad bismo ga imali. Tada bismo mogli rije iti i one udne anomalije koje su me ve impresionirale. - Kao na primjer? - Razmislite malo, ovjee. Mula pobjeuje brodove Fondacije kada i kako mu se svia, al i mu nikada nije uspjelo u otvorenoj borbi natjerati na povlaenje mnogo slabiju f lotu Neovisnih trgovaca. Fondacija je pala jednim udarcem, a Neovisni trgovci se jo uvijek dr e, usprkos svoj njegovoj snazi. Prvi puta se koristio onim svojim neu traliziranjem polja protiv atomskog naoru anja neovisnih trgovaca s Mnemona. Zbog tog 160 elementa iznenaenja izgubili su tu bitku, ali su opet uspostavili polje. On to vi e nikada nije uspje no koristio protiv Neovisnih. No to mu je uvijek iznova uspijev alo protiv snaga Fondacije. Time se uspje no koristio i na samoj Fondaciji. Kako t o? U skladu s na im sada njim znanjem, sve to nije bilo logino. to znai da postoje imben ici kojih mi nismo svjesni. - Izdaja? - Ma to je bedastoa, Randu. Neizreciva glupost. U Fondaciji nije bilo ovjeka koji ne bi bio potpuno siguran u pobjedu. Tko bi i ao izdati onu stranu koja e sigurno p obijediti? Randu je pri ao zakrivljenom prozoru i praznim pogledom zurio van, gdje se nije mo

glo vidjeti ba ni ta. - Ali sada smo sigurni u poraz, - rekao je - ako Mula ima i t isuu slabosti; ako je sazdan od same mre e rupa... Nije se okrenuo. Stajao je pognut, dr ei nervozno ruke iza lea. - Tako smo lako pobj egli nakon one epizode u vremenskom sefu, Ebling - rekao je. - Tako su mogli pob jei i drugi. A malo ih je uspjelo. Veina nije. Uinak tog njihovog neutra-lizatora p olja mogao se sprijeiti, odnosno umanjiti. To samo zahtijeva malo domi ljatosti i t ruda. Svi ti brodovi iz flote Fondacije mogli su odletjeti na Haven ili neki dru gi obli nji planet i nastaviti s borbom, onako kako smo to mi uinili. A zapravo su dezertirali. AFondacijin pokret otpora na kojeg se, ini se, toliki ljudi s povjerenjem oslanja ju, nije do sada ni ta uinio. Mula je imao dovoljno politike pameti pa je obeao uvati vlasni tvo i profite velikih trgovaca pa su oni pre li na njegovu stranu. - Plutokracija je oduvijek bila protiv nas, - tvrdoglavo je izjavio Ebling Mis. - A i oduvijek je mo bila u njihovim rukama. Slu ajte, Ebling, imamo razloga vjerov ati kako je Mula, ili oni koji mu slu e kao orue, ve kontaktirao one najmonije meu Neo visnim trgovcima. Zna se daje barem deset od dvadeset i sedam Trgovakih svjetova pre lo na njegovu stranu. A mo da ih je jo deset koji se kolebaju. I na samom Havenu ima osoba koje uope ne bi bile nesretne ako bi Mula preuzeo vlast. Oito je preveli ka ta napast da se odustane od ugro ene politike moi ako e im to pru iti mo kontrole nad njihovim ekonomskim poslovima.. - Vi ne vjerujete da Haven mo e poraziti Mulu? - Ne vjerujem da e Haven to uiniti. - Sada je Randu 161 potpuno okrenuo svoje zabrinuto lice prema psihologu. - Mislima da Haven eka tren utak predaje. Zato sam vas i pozvao ovamo kako bih vam to rekao. elim da napustit e Haven. Zaprepa ten, Ebling Mi je napuhnuo svoje debele obraze - Zar ve? Randu se osjeti grozno umornim. - Ebling, vi ste najvei psiholog Fondacije. Onaj pravi majstor psihologije nestao je zajedno sa Seldonom, no vi ste ono najbolje t o imamo. Vi ste na a jedina ansa da pobijedimo Mulu. To ne mo ete uiniti ovdje; morate otii u ono to je jo preostalo od Carstva. - Na Trantor? - Tako je. Ono to je neko bilo Carstvo sada su tek gole kosti, no u samom sredi tu m ora jo neega biti. Tamo uvaju zapise, Ebling. Mogli biste malo vi e nauiti o matematiko j psihologiji, mo da dovoljno da biste mogli interpretirati svijest onog klauna. O n e, naravno, poi s vama. - Sumnjam da e on, bez obzira na svoj strah od Mule, htjeti poi, ako va a neakinja ne bude i la s njim, - suho je odgovorio Mis. - Znam to. Upravo zato Toran i Bayta i idu s vama. A, znate, Ebling, postoji jo j edan znaajniji razlog. Prije tri stoljea Hari Seldon je osnovao dvije Fondacije... po jednu na svakom kraju Galaktike. Morate pronai drugu Fondaciju. 20 UROTNIK Gradonaelnikova palaa - ono to je nekada bilo gradonaelnikova palaa - bila je tek nej asna mrlja svjetlosti u tmini. Osvojen i s uvedenim policijskim satom, grad je t ih le ao ispod velike i maglovite lee galaktike, s tek tu i tamo ponekom od usamlje nih zvijezda koje su dominirale nebom Fondacije. Tijekom tri stoljea Fondacija je narasla od privatnog projekta skupine znanstveni ka do trgovakog carstva iji su kraci zadirali duboko u Galaktiku, a u samo pola go dine pala je s tih visina na polo aj tek jedne od zauzetih provincija. Satnik Han Pritcher je odbio to prihvatiti. Ta neprijateljska nona ti ina, ta zamraena palaa u kojoj su sad boravili do ljaci, sve je to samo po sebi bilo znakovito, no satnik Han Pritcher, koji je upravo bio un utar vanjskih vrata palae i koji je pod jezikom skrivao malenu atomsku bombu, odb ijao je to shvatiti. Neka sjena se primakla... satnik je sagnuo glavu. Zauo je neki mrtvaki tih apat. - Satnice, alarmni sustav je pode en kao i uvijek. Sam o nastavite! Nee ni ta registrirati. Satnik se tiho prikradao prolazei niskim arkada ma i puteljkom koji je vodio uz vodoskok, prema mjestu koje je nekada bilo Indbu rov vrt.

Pritcherova su se sjeanja tvrdoglavo zaustavila na onom danu bogatom dogaajima kad a je, prije etiri mjeseca, bio otvoren vremenski sef. Ta su se sjeanja vraala pojed inano i ne eljeno, uglavnom nou. Stari je Seldon govorio svoje benevolentne rijei koje su bile tako potresno pogre n e... bilo je to tako ispremije ano i konfuzno... pa Indbur, u svojoj sveanoj odori gradonaelnika, tako udno jasan prizor dok je le ao onesvije ten... ona pre163 stra ena gomila koja se brzo okupljala, koja je u ti ini ekala one neumitne rijei pred aje...onaj mladi Toran koji je nestao kroz bona vrata, nosei Mulinog klauna prebaeno g preko ramena. A i on sam se nekako kasnije izvukao iz svega toga, mada mu je automobil bio neu potrebljiv. Probijajui se ramenima kroz svjetinu koja je ostala bez svoga voe, ve je napu tao gra d... u nepoznatom smjeru. Naslijepo je i ao prema raznim mi jim rupama koje su nekada bile tabovi demokratskog pokreta otpora i koje su ve osam godina bile neuspje ne i pomalo im se osipalo lanst vo. I sve te mi je rupe bile su prazne. Sljedeeg su dana crni strani bordovi ve bili vidljivi na nebu i polako su uranjali meu kvartove zgrada u obli njem gradu. Satnik Pritcher je osjetio kako ga obuzima oaj i beznae. A onda je krenuo na put. U trideset dana propje aio je tristotinjak kilometara, pre-odjenuv i se u odjeu netom ubijenog radnika s hidroponskih uzgajali ta biljaka, na ije tijelo je nai ao uz cestu , a pustio je i da mu izraste rida brada. I na ao je ono to je preostalo od pokreta otpora. Grad se zvao Newton, a etvrt je nekada bila elegantna stambena etvrt koja je polak o, vremenom i nebrigom, utonula u oronulost, dok je sama zgrada bila neupadljiva , tek jedna u nizu takvih, a ovjek je imao sitne oi i krupne kosti i kvrgavim je r ukama pretra ivao d epove, ne pomiui svoje ilavo tijelo s uskih vrata. - alje me Miran, - promrmljao je satnik. - Miran je ove godine poranio, - smrknuto je uzvratio ovjek. - Ni ta ranije nego lani. No ovjek se jo uvijek nije maknuo u stranu. - Tko ste vi? -upitao je. - Zar vi niste Lisac? -A zar vi uvijek na pitanje odgovarate pitanjem? Satnik je neprimjetno dublje udahnuo zrak i mirno rekao, - Ja sam Han Pritcher, satnik i lan Demokratskog pokreta otpora. Hoete li me pustiti unutra? Lisac je zakoraio u stranu. - Moje pravo ime je Orum Pal-ley,-rekao je. 164 Pru io je ruku. Satnik ju je prihvatio. Prostorija je bila vrlo uredna, ali ne i rasko na. U jednom je kutu bio smje ten dek orativni projektor za knjige i filmove, koji se satnikovom vojnikom oku uinio moguo m kamufla om blastera impresivnog kalibra. Lee projektora bile su uperene prema ula znim vratima, a time se moglo upravljati daljinskim upravljaem. Lisac je slijedio pogled svojeg bradatog gosta i krto se osmjehnuo. - Da! - rekao je. - Ali samo u vrijeme Indbura i onih njegovih vampira sa sluganskim srcem. N e bi koristilo protiv Mule, ha? Ni ta ne poma e protiv Mule. Jeste li gladan? Satniku su se ispod brade stisnuli mi ii eljusti i on potvrdno kimne. - Ako vam ne smeta to e potrajati minutu. - Lisac je vadio konzerve iz ormara i o nda stavio dvije ispred satnika Pri-tchera. - Stavite prst na njih i otvorite ih kad osjetite da su dovoljno tople. Toplomjer mi se slomio. Takve stvari vas pod sjete daje rat... ili daje bio, ha? Te brzo izgovorene rijei zvuale su mladenaki, no nisu bile izreene nimalo mladenakim tonom, a pogled mu je bio hladan. Sjeo je nasuprot satniku i rekao: - Na mjestu gdje sjedite ostat e samo spr eni trag ako mi se bilo to u vezi s vama ne bude svialo . Svjesni ste toga? Satnik nije odgovorio. Konzerve pred njim su se na pritisak otvorile. - Gula ! - kratko je rekao Lisac. - Ispriavam se, ali vlada nesta ica hrane. - Znam, - rekao je satnik. - Jeo je brzo, ne di ui pogled.

- Jednom sam vas vidio, - rekao je Lisac. - Poku avam se prisjetiti, ali ta brada mi nikako ne ide u tu sliku. - Nisam se brijao trideset dana. - A onda naglo upita: - to zapravo elite? Imao sa m lozinku. Imam i dokumente. Onaj drugi je odmahnuo rukom. - Oh, vjerujem vam da ste Pritcher, vjerujem vam. No mnogo je onih koji znaju lozinku, papire i identitet... a koji su na strani M ule. Jeste li ikada uli za Levaua, ha? -Da. - On je uz Mulu. - to? On... - Da. On je bio taj koji je vikao "Nema predaje!" - Li eve usne su se izvile u smij eh, no bez ikakva zvuka i vedrine. - Pa 165 onda Willig. On je uz Mulu! Garre i Noth. I oni su s Mulom! Za to onda ne bi bio i Pritcher, ha? Otkud ja to mogu znati? Satnik je samo odmahnuo glavom. - Ali to nije va no, - meko je dodao Lisac. - Ako je Noth pre ao, onda oni sigurno i maju moje ime... pa ako ste to to tvrdite, onda je ovim na im susretom nova opasnos t vea za vas nego za mene. Satnik je zavr io s jelom. Naslonio se. - Ako vi ovdje nemate organizaciju, gdje b ih je mogao nai? Fondacija se mo da predala, ali ja nisam. - Tako? Ali ne mo ete vjeito lutati, satnice. Ovih dana ljudi iz Fondacije moraju i mati propusnice da bi mogli putovati iz grada u grad. Znate li to? I osobne iska znice. Imate li je? Jednako tako, svi asnici starih Zranih snaga trebali su se jav iti najbli em okupacijskom zapovjednom mjestu. Pa tako i vi, ne? - Da, - satnikov glas je bio tvrd. - Nemojte misliti da nisam dobro promislio ka kvi su mi izgledi. Bio sam na Kalganu nedugo nakon to gaje Mula zauzeo. Nakon mje sec dana nije bilo vi e niti jednog od vi ih asnika pora enih snagama, jer su oni priro dni vojni voe svake pobune. U pokretu otpora se oduvijek znalo kako nema uspje ne r evolucije bez nadzora nad barem dijelom zranih snaga. Oito je da i Mula to zna. Lisac je zami ljeno kimnuo. - Logino. Mula je vrlo oprezan i temeljit. - Rije io sam se odore im mi se ukazala prilika. Pustio sam bradu. Konano, postoji m ogunost da su i drugi poduzeli tako ne to. - Jeste li o enjen? - ena mi je umrla. Nemam djece. - Znai imun ste na ucjenu taocima? -Da. - elite li uti moj savjet? - Ako ga imate. - Ne znam kakva je Mulina politika niti kakve su mu namjere, no radnicima koji s u vje ti u svojoj struci nije se zasad ni ta dogodilo. Nadnice su u porastu. Proizvo dnja svih vrsta atomskog naoru anja do ivljava pravi bum. - Da? Zvui kao da e nastaviti s napadima. - Ne znam. Mula je lukav kurvin sin pa mo da sve to radi kako bi pridobio radnike. Ako ga Seldon, uz pomo cijele svoje 166 psihohistorike nije uspio shvatiti, onda ja neu ni poku avati. Ali vi ste odjeveni u radniko odijelo. To ne to sugerira, zar ne? - Nisam majstor ni u kojoj struci. -Ali imate nekakav vojni teaj iz atomistike, zar ne? - Naravno. - To je dovoljno. Ovdje u gradu postoji tvrtka pod nazivom "Pona anje atomskog pol ja, d.d.". Recite im da imate iskustvo. Oni smrdljivci koji su upravljali tom tv ornicom u vrijeme Ind-bura upravljaju njome i sada... za Mulu. Oni nee postavljat i pitanja tako dugo dok im treba ljudi kako bi masno zaraivali. Oni e vam dati isk aznicu s kojom onda mo ete zatra iti smje taj u tvornikom naselju. Mo ete zapoeti odmah. I tako je satnik nacionalne flote Han Pritcher postao Lo Moro, radnik na za titi o d zraenja u radionici 45 tvrtke "Pona anje atomskog polja, d.d." A na dru tvenoj ljes tvici se od agenta Obavje tajne slu be srozao na "urotnika"... i upravo ga je taj po sao nekoliko mjeseci kasnije doveo do mjesta koje je ranije bilo Indburov privat ni vrt. U vrtu je satnik bacio pogled na radio-metar na dlanu svoje ruke. Unutra nji alarm ni sustav je jo uvijek radio pa je priekao. Za tempiranu atomsku bombu koju je dr ao

u ustima bilo je preostalo jo pola sata. Oprezno ju je okretao jezikom. Radio-metar je posve utonuo u mrak i satnik je urno krenuo naprijed. Zasad su se stvari odvijale dobro. Objektivno je razmi ljao o tome kako je vrijeme koliko e jo potrajati ova bomba oznaa valo i vrijeme koliko e on jo ivjeti, kako e njezin kraj biti i njegov kraj, ali i M ulin. I tako e dosei klimaks svojeg etveromjesenog privatnog rata, rata koji se s letenja prenio u tvornicu u Newtonu... Dva je mjeseca satnik Pritcher nosio olovnu pregae i te ke titnike za lice. Bio je r adnik koji je primao svoju nadnicu, provodio veeri u gradu i nikada se nije petlj ao u politiku. Tijekom ta dva mjeseca nije vidio Lisca. A tada se neki ovjek sapleo prolazei pokraj njegove klupe i u Pritcherovom d epu se na ao papiri na kojem je pisala rije Lisac. Bacio je papiri u atomsku komoru gdje se bez traga rasplinuo, poslav i tek impuls milimikrovolta, a onda se opet prihvatio svog posla. Te je veeri oti ao u Li evu kuu i tamo se u karta koj igri pridru io dvojici ljudi koje je znao samo po imenu i jedno167 me kojem je znao i ime i lice. Tijekom kartanja su stavljali i povlaili uloge, pr opu tali dijeljenja i razgovarali. Satnik je rekao: - Ovo je osnovna pogre ka. ivite u pro losti koja vi e ne postoji. Na a organizacija je osamdeset godina ekala na pogodan povijesni trenutak. Bili smo za slijepljeni Seldonovom psihohistorikom, a jedna od njezinih osnovnih teza je da pojedinac ne znai ni ta, da on ne stvara povijest i da ga nadvladava cijeli komplek s dru tvenih i gospodarskih imbenika koji od njega ine marionetu. - Pa ljivo je slo io s voje karte, pogledao ih i onda, kao da licitira, upitao - Za to ne bismo ubili Mul u? - I to bi nam to dobroga donijelo? - ustro je upitao ovjek koji je sjedio s njegove lijeve strane. - Vidite, - rekao je satnik, odbaciv i dvije karte, - to je taj stav. Stoje pojedi nac u usporedbi s bilijunima. Galaktika se nee prestati vrtjeti zbog smrti jednog ovjeka. Ali Mula nije tek neki pojedinac, on je Mutant. On je ve poremetio Sel-do nov plani i ako ne budete analizirali sve implikacije toga, onda to znai da e jeda n ovjek... jedan mutant... poremetiti cijelu Seldonovu psihohistoriku. Da on nika da nije ivio, Fondacija ne bi pala. Ako on prestane ivjeti i ona e se oporaviti. Os amdeset godina se tolerirao sukob demokrata s gradonaelnicima i trgovcima. Dajte da sada poku amo s atentatom. - Kako? - Li evo pitanje odra avalo je hladan zdrav razum. Satnik je polako odgovorio: - Tri mjeseca sam proveo razmi ljajui o tome i nisam pr ona ao rje enje. A kad sam do ao ovamo, na ao sam ga za pet minuta. - Kratko je bacio po gled na ovjeka zdesna, ije se ru iasto okruglo lice smje kalo. - Nekada ste bili komorn ik gradonaelnika Indbura. Nisam znao da pripadate pokretu otpora. - Ni ja to nisam znao o vama. - Dobro, kao komornik ste povremeno provjeravali rad alarmnog sustava u palai. - Jesam. -A sada Mula boravi u toj palai. - Tako je bilo reeno... premda je on skroman osvaja koji ne dr i govore, ne objavlju je proklamacije, niti se u ikakvim prigodama pojavljuje u javnosti. - To je stara pria i ne mora ni ta znaiti. Vi ste, biv i ko-mornie, sve to nam je potreb no. 168 Pokazali su karte i Lisac je pokupio novac. Polako je po-novoj>odijelio karte. ovjek koji je nekada bio komornik uzimao je sada svoje karte, jednu po jednu. - ao mi je, kapetane. Provjeravao sam alarmni sustav, no to je bilo samo rutinski. N e razumijem se u to. - To sam i oekivao, no u va oj je memoriji pohranjena vrlo precizna slika cijelog s ustava, samo ako bi se sondom doprlo dovoljno duboko... psihikom sondom. Komornikovo rumeno liceje odjednom problijedilo i ote-glo se. Karte u njegovoj r uci su se savinule od naglog stiska prstiju - Psihika sonda?

- Ne trebate se brinuti, - o tro je rekao satnik. - Znam kako se time slu i. Osim ne koliko dana ope slabosti, nee vam nanijeti nikakvo drugo zlo. A ako i nanese, to j e rizik kojeg morate prihvatiti i to je cijena koju trebate platiti. Medu nama, bez sumnje, postoji netko tko e iz tog sustava kontrola moi odrediti kombinacije v alnih du ina. Medu nama postoji netko tko e znati izraditi malu tempiranu bombu, a ja u je osobno odnijeti Muli. Sada su se ljudi nagnuli nad stol. Satnik je nastavio: - Odreene veeri zapoet e pobuna u Terminus Citvju, u susjedstvu palae. Nee to biti prava borba. Samo izazivanje nereda i onda bijeg. I dok pozorno st uvara palae bude odvuena na drugu stranu ili barem smanjena... Od toga dana nastavilo se s mjesec dana dugim pripremama, a satnik Pritcher, koj i je od Nacionalne flote spao na urotnika, sada se jo vi e srozao na dru tvenoj ljest vici i postao atentator. Satnik Pritcher je za ao u palau i shvatio kako je na neki trpak nain zadovoljan vla stitom psihologijom. Kvalitetan alarmni sustav izvan zgrade znai malo stra ara u sa moj zgradi. U ovom sluaju nije bilo niti jednog. U mislima mu je bio posve jasan tlocrt zgrade i bio je tek mrlja koja se be umno k retala hodnikom izda no prekrivenim tepihom. Do av i do kraja hodnika, priljubio se uz a zid i ekao. Pred njim su bila mala zatvorena vrata privatne odaje. Iza njih se sigurno nalaz i taj mutant koji je pobijedio ono to je nepobjedivo. Pritcher je rano stigao ova mo i na satnom mehanizmu bombe preostalo je jo deset minuta. Od tih deset minuta pet je ve pro lo. Muli je preostalo pet minuta ivota... a toliko je ostalo i Pritcheru... 169 Slijedei neki nagli poriv, stupio je naprijed. Ova zavjera vi e nije mogla propasti . Kad bomba eksplodira, i palaa e se razletjeti s njom, cijela palaa. Jedna vrata i zmeu njih, tri metra izmeu, nisu znaila ni ta. A on je elio gledati Mulu dok zajedno u miru. Posljednjom silovitom kretnjom bacio se na vrata... Vrata su se otvorila i kroz njih je izlazila zasljepljujua svjetlost. Satnik Pritcher je bio zaprepa ten, a onda se sabrao. U sredini male prostorije, i spred obje ene posude s ribicom, stajao je ovjek vrlo ozbiljnog dr anja i blago podig ao pogled. Bio je odjeven u vrlo tamnu odoru, a rukom je odsutno kuckao po posudi s ribicom koja se zaljuljala, a onda vratila ravnote u, dok je naranasto-crvena ribica divlj e zaplivala. -Uite, satnice! - rekao je. Satnik je osjetio kako je ona mala metalna kuglica pod jezikom sad narasla do go lemih dimenzija... stoje bilo fiziki nemogue i satnik je to znao. No to je bila za dnja minuta ivota. - Radije ispljunite taj blesavi brabonjak, kako biste mogli normalno govoriti. N ee eksplodirati. Ta minuta je pro la i satnik je, pokretom kao daje pijan, sagnuo glavu i na svoj d lan ispljunuo srebrnkastu kuglicu. Bjesomunom snagom tresnuo ju je o zid. Odbila se tiho zazvoni-v i i bezopasno se sjajila. ovjek u odori slegnuo je ramenima. - Toliko o tome. Ona vam ionako ne bi koristil a, satnice. Ja nisam Mula. Morat ete se zadovoljiti njegovim namjesnikom. - Kako ste znali? - jedva je nekako promrmljao satnik. - Za to mo ete okrivit vrlo uinkovit sustav kontra piju-na e. Mogu imenovati svakog od l anova va e male dru ine, svaki korak kojeg su isplanirali... -1 dopustili ste da s ovim idemo ovako daleko? - Za to ne? Jedna od mojih najva nijih zadaa bila je pronai vas i jo nekolicinu. A pose bice vas. Mogao sam vas se doepati prije nekoliko mjeseci, dok ste jo bili zaposle nik tvornice u Newtonu, ali ovako je mnogo bolje. Da niste vi sami predlo ili osno vne crte ove zavjere, jedan od mojih ljudi bi morao izai s otprilike istim takvim prijedlogom. A rezultat je zaista dramatian, premda s pone to crnog humora. Satnikov je pogled bio vrst. - Tu se sla em s vama. I, sada je sve gotovo? 170 - Ovo je tek poetak. Dajte, satnice, sjednite. Ostavimo heroizam budalama koje to

mo e impresionirati. Vi ste sposoban ovjek, satnice. U skladu s informacijama koje imam o vama, vi ste bili prva osoba u Fondaciji koja je shvatila snagu Mule. Ot ad ste se vrlo hrabro raspitivali o Mulinom ranijem ivotu. Bili ste jedan od onih koji su umakli s njegovim klaunom koji, usput reeno, jo uvijek nije pronaen, a taj in jo uvijek nije u potpunosti naplaen. Naravno da su va e sposobnosti uoene, a Mula nije od onih koji se boje sposobnosti svojih neprijatelja, tako dugo dok se to m o e okrenuti u sposobnosti novog prijatelja. - Zar je to prijedlog oko kojeg toliko okoli ate? Oh, ne! - Oh, da! To je bila svrha ove veera nje komedije. Vi ste inteligentan ovjek, a ipak je ta va a mala konspiracija protiv Miile tako smije no propala. Te ko da biste se s ponosom mogli zvati urotnikom. Zar je to dio va e vojne obuke, da gubite brodove p oduzimajui beznadne akcije? - Najprije se treba dokazati daje to beznadno. - Dokazat e se, - blago ga je uvjeravao namjesnik. -Mula je osvojio Fondaciju. On a se ubrzano pretvara u arsenal za postizanje njegovih va nijih ciljeva. - Kakvih va nijih ciljeva? - Osvajanje cijele Galaktike. Ponovno spajanje svih razjedinjenih svjetova u nov o Carstvo. To e, vi tupavi patriotu, biti ispunjenje sna va eg vlastitog Seldona, i to sedamsto godina ranije negoli je on to predvidio. A vi bi nam mogli pomoi pri ispunjenju tog sna. - Sigurno bih mogao. Ali sigurno neu. - Koliko ja znam, - govorio je namjesnik - jo se opiru samo tri Neovisna trgovaka svijeta. Oni nee jo dugo izdr ati. To e biti zadnje od Fondacijinih snaga. Jo uvijek o dbijate? -Da. - Ali neete dugo. Dragovoljno regrutiranje je najuinkovitije, ali ima i drugih nain a. Na alost, Mula nije ovdje. On, kao i uvijek, predvodi bitku protiv pobunjenih t rgovaca. Ali on je u stalnom kontaktu s nama. Neete morati dugo ekati. - ekati na to? - Da budete preobraeni. - Mula e shvatiti, - hladno je rekao satnik, - da bi to bila zadaa koja nadilazi n jegove sposobnosti. - Nee. Ja nisam bio izvan njegovih mogunosti. Zar me 171 ne prepoznajete? Ma dajte, pa bili ste na Kalganu, a to znai da ste me vidjeli. N osio sam monokl, krznom obrubljen purpurni pla t, a e ir na glavi je izgledao tono ona ko kako krune i izgledaju... Satnik se ukoio, ne mogav i povjerovati. - Vi, vi ste onaj ratni voa s Kalgana? - Da. A sada sam lojalan Mulin namjesnik. Vidite da on zna uvjeriti ljude. 21 INTERLUDIJ U SVEMIRU Blokada je bila uspje no vodena. U golemom prostranstvu svemira ni svi brodovi koj i su ikada postojali ne bi mogli tijesno i besprijekorno nadzirati toliki prosto r. Trebao je samo jedan dobar brod, vje t pilot, umjerena doza sree i ve se lako pro na la neka rupa. Brodom koji je bio dokaz ovoga, Toran je mirno upravljao od jednog zvjezdanog su stava do drugog. Ako je velika masa u blizini i ote avala meuzvjezdane skokove, jed nako je tako inila neprijateljske sprave za otkrivanje neuporabljivim ili gotovo neuporabljivim. A kad su jednom pro li kroz mre u brodova koja je blokadom subetera onemoguavala slan je poruka, onda su se i toga rije ili. Po prvi puta nakon vi e od tri mjeseca Toran je osjetio kako vi e nije izoliran. Pro ao je tjedan dana prije nego su neprijateljske emisije vijesti govorile o bilo emu drugom osim stalnog ponavljanja detalja o tome kako je Fondacija pod njihovi m nadzorom. Bio je to tjedan u kojem je Toranov naoru an trgovaki brod brzim skokov ima jurio iz perifernog dijela Galaktike. Zauv i glas Eblinga Misa kako ga zove, Toran je trepui podigao pogled s karata. - Stoje? - Toran je stupio u malu sredi nju prostoriju koju je Bayta neizbje no preo blikovala u dnevnu sobu. - Ubij me ako znam! Mulini novinari su najavili posebno izvje e. Mislio sam kako bi

to mo da elio uti. - Pa, mogao bih. A gdje je Bayta? - Prostire stol, odabire jelovnik ili se bavi nekom slinom triarijom. Toranje sjeo najednostavan le aj koji je slu io kao Magni-ficov krevet i ekao. Propag andna rutina Mulinih takozvanih 173 "biltena" bila je monotono jednolina. Najprije vojna glazba, a onda malo lukavog laskanja najavljivaa i onda beskonano nizanje minornih vijesti. Tada bi uslijedila stanka. Nakon toga zvuk truba i podizanje uzbuenja do vrhunca. Toran je to izdr ao. Mis je mrmljao sebi u bradu. A onda se zauo glas spikera, koji je govorio onom konvencionalnom frazeologijom ratnog dopisnika koja je nastojal a uvjerljivo ver-balizirati usijan metal i razneseno meso neke bitke koja se vod ila u svemiru. - Brzi krstarei eskadron pod vodstvom general-bojnika Sammina danas je te ko uzvrat io snagama koje su napadale s Issa... - Posve bezizra ajno lice spikera se izgubil o u tmini svemira kojim su sada jurili brzi brodovi u smrtonosnoj bitci, a njego v glas je nastavio: - Najznaajnija akcija cijele borbe bio je sukob te ke krstarice "Jato" s tri neprijateljska broda klase "Nova"... Slika na ekranu se promijenila i pribli ila taj prizor. Veliki brod je zaiskrio, a jedan od napadakih je bijesno zasjao, izvio se iz fokusa, zanio unatrag i svom s nagom se zaletio na krstaricu. Ova se naglo izmaknula i izbjegla taj udar dok se od napadaa vidio tek izvitoperen odraz. Izvje taj novinara nastavljao se monotonim glasom, sve do zadnjeg pogotka i zadnje g trupa broda. Uslijedila je stanka, a onda slian glas i slika koji su prikazivali borbe na Mnem onu, gdje je kao novost dodan dugaak opis udari-i-bje i napada, slike razorenog gra da i gomile umornih zarobljenika. Mnemon nee jo dugo ivjeti. Onda ponovo stanka pa se zaulo oekivano tre tanje limene glazbe i vidio se dug i imp resivan red vojnika uz koji je, brzog koraka, kroio vladin glasnogovornik odjeven u odoru vijenika. Zavladala je napeta ti ina. Konano se zauo glas koji je govorio sveano, polako i te ko: "Naredbom na eg suverena objavljuje se da se planet Ha-ven, koji se ratom bio uspr otivio njegovoj volji, predao i prihvatio poraz. Dok ovo javljamo, snage na eg suv erena zauzimaju planet. Opozicija je razbijena, nekoordinirana i brzo se zatire. Prizor je nestao i pojavio se lik spikera koji je izvijestio 174 kako e se o daljnjim dogaajima javljati kako se budu dogaali. Uslijedila je plesna glazba i Ebling Mi je bacio titnik koji je iskljuio struju. Toran je bez rijei ustao i nesigurnog koraka iza ao iz prostorije. Psiholog nije uin io ni ta da bi ga zaustavio. Kad je Bayta iza la iz kuhinje, Mis joj je kretnjom pokazao neka bude tiho. - Zauzeli su Haven - rekao je. - Zar ve? - upitala je, a u ra irenim oima joj se vidjela nevjerica. - Bez borbe. Bez ikakvog proklet... - zaustavio se i progutao kletvu. - Sad radi je ostavi Torana na miru. Ovo mu nije ugodno. Mo da bismo jednom mogli jesti i bez njega. Bayta je bacila jo jedan pogled prema pilotskoj kabini, a onda se beznadno okrenu la. - Dobro. Magnifico je neprimijeen sjedio za stolom. Nije govorio niti je jeo, samo je zuri o ispred sebe ispunjen strahom koji je, ini se, isisao svu vitalnost iz njegovog tijela. Ebling Mi je odsutnom kretnjom odgurnuo svoj desert sa zamrznutim voem i promuklim glasom rekao: - Dva trgovaka svijeta se bore. Bore se, krvare i umiru, ali se ne predaju. Samo je na Havenu... samo je u Fondaciji... - Ali za to? Za to? Psiholog je odmahivao glavom. - To je posve u skladu s cijelim tim problemom. Sv aki neobian detalj daje nam naslutiti kakva je narav Mule. Prvo, cijeli taj probl em kako je uspio osvojiti Fondaciju s tako malo prolivene krvi i zapravo jednim

jedinim udarcem, dok su Neovisni trgovaki svjetovi odolijevali. Ono blokiranje at omskih reakcija mu je slaba no i nedostatno oru je... o tome smo toliko raspravljali da mi je ve zlo od toga... a i to nije djelovalo uinkovito nigdje osim u Fondacij i. - Randu je predlo io, - sada su se Eblingove upave obrve nabrale, - kako se mo da rad i o nekom zraenju koje djeluje na volju. Mo da su tako sredili stvari na Havenu. Al i za to se onda nisu time koristili na Mnemonu i Issu... koji se sada bore takvom demonskom estinom da su si Muline snage morale pridodati polovicu flote Fondacije kako bi ih pobijedili. Da, prepoznao sam u tom napadu i brodove Fondacije. Bayta je pro aptala, - Fondacija, pa onda Haven. ini se 175 da nas nesrea stalno prati, ali nas ne dodirne. ini se kako je uvijek izbjegnemo z a dlaku. Hoe li to vjeno potrajati? Ebling Mis nije slu ao. U sebi je ve mislio na ne to drugo. - Ali ima tu jo jedan drug i problem... jedan drugi problem. Sjea li se, Bayta, kako je na vijestima reeno da Mulin klaun nije pronaen na Terminusu i kako se sumnja da je pobjegao na Haven il i da su ga tamo odveli oni koji su ga i bili oteli. Uz njega je vezano ne to va no, Bayta, ne to to ne gubi na svojem znaenju, a mi to jo nismo prona li. Magnifico sigurno zna ne to to je za Mulu fatalno. Siguran sam u to. Blijed, Magnifico se zamuckujui pobunio. - Gospodine... plemeniti gospodine... za ista. Kunem se kako nisam u stanju proniknuti to elite. Do zadnjeg slova sam vam r ekao sve to znam, a s onom va om sondom izvukli ste iz mog kr ljavog mozga i sve to zn am, a da i ne znam da to znam. - Znam, znam... to je neka sitnica. To je ne to tako malo da ni ti ni ja nismo pre poznali pravo znaenje. Pa ipak to moram pronai, jer e Mnemon i Iss ubrzo pasti, a k ada se to dogodi mi emo ostati posljednji ostatak ostataka, zadnje kapljice neovi sne Fondacije. Kad se zae u sredi nji dio Galaktike, zvijezde su rasporeene sve gu e. Gravitacijska po lja se tu poinju preklapati, to dovodi do perturbacija koje se pri meuzvjezdanim sk okovima ne mogu zanemariti. Toran je postao toga svjestan kad ih je jedan takav skok odbacio u puni sjaj nek e zvijezde iz reda crvenih divova, ijeg su se privlaenja jedva nekako oslobodili i to nakon dvanaest neprospavanih i munih sati. S kartama na kojima je uvijek bio prikazan tek neki segment prostora i s jo nedov oljno razvijenim iskustvom, kako matematikim tako i radnim, Toran je bio prisilje n danima bri ljivo planirati svaki sljedei skok. To je postala neka vrst zajednikog projekta. Ebling Mi je provjeravao Toranove mate matike izraune, dok je Bayta raznim openitim metodama provjeravala mogue rute, kako bi se odabrale realne solucije. Zaposlili su ak i Magnifica kojem su dali kalkula tor i zadau rutinskog raunanja, a to je bio tip posla koji mu je, kada je shvatio t o se od njega tra i, pru ao izuzetno zadovoljstvo i u kojem je bio iznenaujue vje t. I tako je, negdje potkraj mjeseca, Bayta konano mogla na brodskom trodimenzionaln om modelu Galaktike crvenom 176 bojom ucrtati krivudav put koji je dopirao do pola puta udaljenosti od samog sre di ta pa se na alila rekav i: - Znate kako mi ovo izgleda? Izgleda kao tri metra duga glista koja ima te ke probavne smetnje. Na kraju e nas opet spustiti na Haven. - I hou, - zare ao je Toran, prtljajui po karti, - ako ne bude u utjela. - A za ovo, - nastavila je, - vjerojatno postoji ruta ravna poput strijele, ravn a kao da se kree po meridijanu. - Da? Kao prvo, blesavice, sigurno je bilo potrebno pet stotina brodova i pet st otina godina da bi se, metodama poku aja i pogre aka, izna la takva ruta, a meni to mo je bijedne petparake karte ne omoguavaju. Osim toga, mo da je i dobro izbjegavati ta kve ravne rute. Vjerojatno su takvi putovi zagu eni mno tvom brodova. A osim toga... - Tako ti Galaktike, hoe li ve prestati s tim svojim pravednim bijesom? - rukama mu je mrsila kosu. - Jao, pusti! - Povukao joj je ruke i uas su se i stolac i Toran i Bayta na li na p odu, a onda se sve to izrodilo u hrvaki me koji se uglavnom sastojao od gu enja u sm ijehu i fingira-nih udaraca. Toran se odmaknuo kada je Magnifico bez daha uletio u prostoriju.

- to se dogodilo? Crte lica koja su odavale uzbuenje izobliile su klauno-vo lice, zategnuv i ko u na gol emom grebenu njegovog nosa. - Instrumenti se pona aju jako udno, gospodine. Svjestan svojeg neznanja, nisam ni ta dirao... Toran su trebale tek dvije sekunde i ve je bio u pilotskoj kabini. Tiho je rekao Magnificu: - Probudi Eblinga Misa i reci mu neka doe ovamo. Bayti, koja je prstima poku avala koliko-toliko popraviti frizuru, rekao je - Prim ijeeni smo, Bay. - Primijeeni? - Baytine ruke su se spustile. - Od koga? - To samo Galaktika zna, - promrmljao je - ali mislim od nekog iji blasteri su ve pode eni na potrebnu udaljenost. Sjeo je i odmah tihim glasom poeo u subeter govoriti identifikacijski kod svojeg broda. A kad je u ao Ebling Mis, odjeven u kuni ogrta i jo mutnih oiju, Toran ga je s nekim oa jnim mirom izvijestio. - Izgleda da smo se na li unutar granica nekog lokalnog kraljevstva Inna, koje seb e naziva Autokracija Filije. 177 - Nikad uo za njih, - odmah je rekao Mis. - Nisam niti ja, - odgovorio je Toran, - no ipak nas je zaustavio njihov brod i ne znam to e nam sada to donijeti. Kapetan-inspektor s filijskog broda je, praen estoricom naoru anih ljudi, pre ao na nj ihov brod. Bio je niska rasta, prorijeene kose, tankih usana i suhe ko e. Glasno je zaka ljao dok je, sjedajui za stol, otvarao praznu stranicu bloka kojeg je donio s a sobom. - Va e putovnice i brodske dokumente, molim. - Nemamo ni ta, - odgovorio je Toran. - Ni ta, ha? - Latio se nekog mikrofona koji mu je visio o pojasu i brzo govorio u njega. - Tri mu karca i jedna ena. Dokumenti nisu u redu. - Zapisao je neku poprat nu bilje ku u svoj blok. - Odakle ste? - upitao je. - Sa Sivene, - oprezno je odgovorio Toran. -Gdje je to? - Stotinu tisua parseka, osamdeset stupnjeva zapadno od Trantora, etrdeset stupnje va... - Nije va no, nije va no! - Toran je mogao vidjeti kako je zapisao: Porijeklo: Perif erija. Filijac je nastavio - Kamo ste se zaputili? - U sektor Trantora, - odgovorio je Toran. - Svrha? - Turistiko putovanje. - Nosite li kakvu robu? -Ne. - Mhmm... to emo provjeriti. Kimnuo je glavom i dvojica su se odmah bacili na pos ao. Toran nije uinio ni ta ime bi ih omeo. - to vas dovodi u teritorij Filije? - Filijeve oi su neprijateljski bljesnule. - Nismo znali gdje smo. Nedostatak kvalitetnih karata. - Taj e vas nedostatak ko tati stotinu kredita... plus, naravno, taksa za pregled b roda i sve ostalo. Ponovo je govorio u mikrofon, no vi e je vremena provodio slu ajui nego govorei. Tada se opet obratio Toranu: -Razumijete li se u atomsku tehnologiju? - Malo - oprezno je odgovorio Toran. - Da? - Filijac je zaklopio svoj blok i dodao, - Obucite odijelo i poite sa mnom. 178 Bayta je istupila. - to namjeravate uiniti s njim? Toran ju je blago gurnuo u stra nu i hladno zapitao: - Kamo elite da idem? - Na em atomskom pogonu potrebno je neko manje pode avanje. On e poi s vama, - uperio je prst ravno u Magnifica, ije su se smee oi ra irile kad je prestra eno zajecao. - to on ima s tim? - ljutito je upitao Toran. asnik mu je uputio hladan pogled. - Obavije ten sam da razni gusari vrljaju ovuda. M ogao bi odgovarati opisu jednoga od njih. Radi se samo o rutinskoj identifikacij

i. Toran je oklijevao, ali ona estorica naoru anih blasterima bili su uvjerljiv argume nt. Po ao je do ormara kako bi uzeo odijelo. Sat kasnije Toran se uspravio u unutra njosti filijskog broda. - Koliko ja vidim, s ovim motorima je sve u redu. Pritisak je dobar, dovodne L cijevi su u redu, a i analizator reakcije radi. Tko je ovdje ef? Glavni strojar je tiho rekao - Ja. - Vodite me odavde... Odveli su ga na asniku palubu, u malo predsoblje u kojem je bio samo jedan nezaint eresirani zastavnik. - Gdje je onaj ovjek koji je do ao sa mnom? - Molim priekajte, - rekao je zastavnik. Petnaestak minuta kasnije u prostoriju su uveli Magnifica. - to su ti radili? - brzo ga upita Toran. - Ni ta. Uope ni ta, - Magnifico je polako odmahivao glavom. Trebalo im je dvije stotine i pedeset kredita kako bi platili sve to su Filijci t ra ili, - od toga je pedeset kredita bilo za trenutano oslobaanje, - i onda su opet bili u slobodnom svemiru. Bayta je, kroz malo isforsiran smijeh upitala: - Zar mi nismo dostojni da nas sv ojim brodovima isprate? Zar nee biti onog uobiajenog nogom u guzicu preko granice? Toran je smrknuto odgovorio. - To nije bio nikakav filijski brod. I jo neko vrije me neemo otii. Doite ovamo. Okupili su se oko njega. - Ovo je bio brod Fondacije, - rekao je bijesno, - i na njemu je Mulina posada. Ebling se sagnuo kako bi pokupio cigaru koja mu je ispala iz ruke. - Ovdje? - up itao je. - Pa mi smo trideset tisua par-seka udaljeni od Fondacije. 179 - Jesmo. A to njih ne spreava da prijeu taj isti put. Tako vam Galaktike, Ebling, zar mi ne vjerujete da znam raspoznati brodove? Vidio sam njihove motore i to je za mene dovoljno. Ka em vam da je to bilo fondacijsko postrojenje na fonda-cijsko m brodu. - A kako su dospjeli ovamo, - Bayta je postavila logino pitanja. - Kolika je vjer ojatnost da se ovakva dva broda posve sluajno susretnu u svemiru? - Kakve to ima veze, - ljutito je upitao Toran. - To samo pokazuje da su nas pra tili. - Pratili? - huknula je Bayta. - Kroz hiperprostor? Ebling Mis se umornim glasom umije ao. - To se mo e izvesti... ako imaju dobar brod i sjajnog pilota. Ali vjerojatnost nije tolika d a bi me impresionirala. Toran je bio uporan. - Nisam prikrivao na trag i kretao sam se pravocrtno kako bi h dobio na brzini. I slijepac bi mogao izraunati na u rutu. - Ma vraga bi mogao, - povikala je Bayta. - Uz onakve a ave skokove koje si izvodio promatranje na eg poetnog smjera nije znailo ba ni ta. Koliko smo samo puta iz tih sko kova iza li tako da nam je stra nji kraj bio okrenut naprijed. - Samo gubimo vrijeme, - rekao je Toran kroz stisnute zube. - To je Fondacijin b rod pod zapovjedni tvom Mule. Oni su nas zaustavili. Oni su nas pretra ili. Oni su b ili s Magnifi-com nasamo, a mene imali kao taoca za sluaj da vi ne to po-sumnjate. I mi emo sada taj brod zbrisati iz svemira. - ekajte malo, - Ebling Mis ga je primio za ruku. - Zar ete nas uni titi zbog jednog broda za kojeg mislite da pripada neprijatelju? Razmislite, ovjee, zar bi oni u t oj ragi jurili za nama cijelom tom nemoguom rutom preko pola smrdljive Galaktike, pregledali nas i zatim nas mirno pustili! - Jo ih uvijek zanima kamo smo to krenuli. - Za to bi nas onda zaustavili i stavljali pod stra u? Znate, ne mo ete tvrditi i jedn o i drugo. - Bit e kako sam rekao. Pustite me, Ebling, ili u vas tresnuti. Sjedei na svojem omiljenom naslonu stolca, Magnifico se sada nagnuo naprijed. Nos nice su mu se ra irile od uzbuenja. - Molim, oprostite mi to se upliem u razgovor, no u mojem bijednom mozgu se iznenada pojavila udna misao. Bayta je preduhitrila oekivanu Toranovu nestrpljivu

180 kretnju pa gaje i ona poput Misa primila za ruku. - Hajde, Ma-gnifico, samo reci , pozorno emo te saslu ati. - Dok sam boravio na njihovom brodu, bio sam stra no zbunjen i smu en pa nisam mogao jasno misliti. Zapravo se i ne sjeam veine onog to se dogodilo. Mno tvo ljudi je zur ilo u mene i govorili su ne to to nisam razumio. Ali pri kraju, kao to se zraka sunc a probije kroz oblake, ukazalo se i lice koje poznajem. Bljesnulo je tek na tren , a ipak i sada svijetli u mojem sjeanju, jo jae i sjajnije. - Tko je to bio? - upita Toran. - Onaj satnik koji je jednom davno bio s nama, onda kad ste me po prvi puta spas ili od ropstva. Bilo je oito daje Magnifico namjeravao od toga napraviti senzaciju pa se iroko osm jehnuo kada je uvidio kako mu je to i uspjelo. - Satnik... Han... Pritcher? - strogim glasom gaje upitao Mis. Jesi li siguran? Jesi li ba posve siguran? - Gospodine, kunem vam se, - polo io je onu ko atu, mr avu ruku na svoja uska prsa. - J a bih i pred samim Mulom tvrdio daje to istina i pred njim bih se zakleo, pa mak ar on to svom snagom poricao. - O emu je onda zapravo rije, - udila se Bayta. Klaun se ustro okrenuo prema njoj. - Gospoja imam teoriju o tome. Sinula mije odj edanput, ve gotova, kao da mi ju je Duh Galaktike nje no polo io u moj mozak. - Tu je klaun ak podigao glas kako bi nadglasao Toranov poku aj da se umije a. - Moja gospo, - obraao se iskljuivo Bayti, - ako je taj satnik pobjegao s brodom, ba kao to smo i mi pobjegli; ako je, kao i mi, imao neki vlastiti cilj putovanja; ako je posve sluajno nabasao na nas... on bi sumnjao da smo ga slijedili, ba kao to smo mi njega tako sumnjiili. I za to bi onda igrao svu tu komediju s dola enjem na n a brod? - Ali za to bi on nas elio na svojem brodu? - pitao je Toran. - To se nikako ne ukl apa. - O da, uklapa se, - nadahnuto je nastavio klaun. - Poslao je svojeg podinjenog k oji nas ne poznaje, ali koji mu je nas opisao preko mikrofona. Slu ajui taj opis, s igurno je prepoznao moju bijednu figuru... jer, istini za volju, u ovoj velikoj Galaktici nema ba mnogo onih koji bi mi bili nalik. Ja sam bio dokaz identiteta v as ostalih. -1 onda nas je ostavio? 181 - to mi zapravo znamo o ovoj misiji i o njezinoj tajnovitosti? - Torane, ne budi tvrdoglav, - rekla je Bayta polako. - Ovo je dobro obja njenje. - Moglo bi biti tako, - slo io se Mis. Suoen s takvim jednoglasnim otporom, Toran je izgledao bespomono. Ne to ga je smetal o u tom klaunovom tako elokventnom obrazlo enju. Ne to nije bilo u redu. Ipak, bio j e zbunjen, a ljutnja mu se i protiv njegove volje smanjila. - Na trenutak sam pomislio, - apnuo je, - kako imamo jedan od Mulinih brodova. I oi su mu potamnila od boli pri pomisli na gubitak Havena. Ostali su to razumjeli. 22 SMRT NA NEOTRANTORU NEOTRANTOR Malen planet Delicass, preimenovan nakon Velikog rasula, bio je gotov o cijelo jedno stoljee sjedi tem posljednje dinastije Prvog Carstva. Bio je to neva a n svijet i neva no carstvo, ije je postojanje imalo samo pravnu va nost. Za vrijeme v ladavine prve neotrantorske dinastije... Encyclopaedia Galctica Zvao se Neotrantor! Novi Trantor. I kada ste to izgovorili, jednom ste rijeju isc rpili svu slinost izmeu Novog Trantora i velikog originala. Dva parseka dalje, sun ce starog Trantora je jo uvijek sjalo i glavni planet Galaktikog carstva prethodni h stoljea jo se uvijek kretao svemirom u ti ini vjeitog ponavljanja putovanja svojom stazom. Stari Trantor su jo uvijek nastavali ljudi. Nije ih bilo mnogo, mo da stotinu milij una, doim se, tek pedeset godina ranije, ondje motalo njih etrdeset milijardi. Ona j golem metalni svijet sada se raspao u komadie. Sva ona uzvi enja mnogobrojnih tor

njeva nekad jedinstvene kupole koja je obavijala planet sada su bila uni tena i pr azna.. .a na njima su jo uvijek bile vidljive rupe nastale eksplozijama i po arima, tragovi Velikog rasula koje se dogodilo etrdeset godina ranije. udno je da je svijet koji je tijekom dvije tisue godina bio sredi te Galaktike - koj i je vladao beskrajnim prostranstvima i bio domom zakonodavcima i vladarima ija v olja i hirovi su se protezali parsecima - mogao umrijeti tijekom jednog mjeseca. Bilo je udno daje svijet koji je ostao netaknut silnim osvajanjima i povlaenjima koja su trajala cijeli milenij i jednako tako ostao nedirnut graanskim ratovima i estim svrgavanjima vladara koja su bila djelo dvorskih klika tijekom dru183 gog milenija, ipak na kraju podlegao. Bilo je udno to se Slava Cijele Galaktike mo gla pretvoriti u trulo truplo. udno i jadno! Preostali su milijuni ljudi nakon to su milijarde pomrle raznesene metalnom bazom planeta i zemljanim tlom koje tisuama godina nije bilo osjetilo izravan dodir su nevih zraka. Okru eni mehanikim savr enstvima koja su nastala naporom ljudskog uma, vratili su se zemlji. Tamo gdje su bile prometne gu ve sad je raslo ito i kukuruz, u sjeni tornje va pasle su ovce. Ali postojao je Neotrantor... ta opskurna selendra od planeta utonula u sjenu mon og Trantora, sve dok prestra ena vladarska obitelj, bje ei pred plamenom Velikog rasu la, nije tamo na la svoje posljednje utoi te i tamo se jedva nekako odr ala dok ih nije sustigao gromoglasni val pobunjenika. Tamo su, u sablasnoj rasko i, vladali preos talim mrvicama Carstva. Galaktiko Carstvo se sastojalo od dvadeset poljoprivrednih svjetova! Dagobert IX., vladar dvadeset svjetova napuenih tvrdoglavim, buntovnim veleposjed nicima i mrzovoljnim seljacima, bio je Car Galaktike, Gospodar Univerzuma. Dagobert IX. je imao dvadeset i pet godina kada je onog krvavog dana stigao sa s vojim ocem na Neotrantor. Oi i misli su mu jo uvijek bile pune one slave i moi neka da njeg Carstva. Ali njegov sin, koji bijednoga dana mogao postati Dagobert X., ro dio se na Neotrantoru. Dvadeset svjetova je bilo sve za stoje on znao. Zrani automobil Jorda Commasona bio je najbolji automobil tog tipa na cijelom Neo trantoru. I nije sve zavr avalo s tim to je Commason bio najvei zemljoposjednik. Tu je tek poinjalo. Jer ranije je on bio dru benik i zloduh mladom krunskom princu koj i se nije pokoravao dominantnom pritisku sredovjenog cara. A sada je bio dru benik i jo uvijek zloduh sredovjenom princu koji je mrzio ostarjelog cara. I tako je Jord Commason u svojem vozilu, kojem, optoenom biserjem i zlatom, nije bio potreban nikakav identifikacijski za titni oklop, nadgledao zemlji ta koja su bi la njegova, kilometre ustalasanog ita koje je bilo njegovo, goleme vr ilice i ostal e poljoprivredne strojeve koji su bili njegovi, nadniare i mehaniare koji su brinu li o strojevima koji su bili njegovi... i ozbiljno razmi ljao o svojim problemima. 184 Sjedei kraj njega, njegov je pogrbljen, mr av voza, oprezno vozio taj mali brodi kroz gornji sloj vjetra i osmjehivao se. Jord Commason se obratio tom vjetru, zraku i nebu. - Sjea li se, Inchnev, to sam ti rekao? Inchnevjeva se prorijeena sijeda kosa lagano vijorila na vjetru, a irok osmijeh ko ji je otkrivao razmake meu zubima sada se jo vi e pro irio stanjiv i mu usne, a okomite bore na njegovim obrazima postale su jo dublje. Pro aptao je onim svojim glasom koj i mu je zvi dao izmeu zuba: - Sjeam se, gospodine, i ja sam se toga prisjetio. - A ega si se ti to prisjetio, Inchnev? - U glasu mu se osjeala nestrpljivost. Inchnev se bio prisjetio kako je, dok je ivio na Starom Trantoru, bio mlad, zgoda n i ugledan, a sada, na Neotrantoru, bio je deformiran starac koji je ivio od mil osti zemljoposjednika Jorda Commasona i ovako plaao tu milost. Tiho je uzdahnuo. Ponovo je aptao, - Ba je zgodna stvar imati posjetitelje iz Fondacije, gospodine. Pogotovo, gospodine, kada oni dou samo s jednim brodom i jednim jedinim ovjekom ko ji se mo e boriti. Koliko oni mogu biti dobrodo li? - Dobrodo li? - smrknuto ponovi Commason. - Pa, mo da. Ali ti ljudi su arobnjaci i mo gli bi biti moni.

- Bah, - otpuhnuo je Inchnev, - magle velikih daljina zastiru istinu. Ta Fondaci ja je samo jedan svijet. Njezini stanovnici su samo ljudi. Ako ih pogodi blastero m, umru. Inchnev je odr avao brodi na zadanom kursu. Dolje ispod njih sjala je vijugava rije ka. Pro aptao je - A zar tamo nije neki ovjek o kojem se govori da drma svjetovima Periferije? Commason je odjednom postao sumnjiav. - to ti zna o tome? Na vozaevom licu nije bilo osmjeha. - Ni ta, gospodine, to sam pitao tek onako. Zemljoposjednik je vrlo kratko oklijevao, a onda je s brutalnom izravno u rekao: Ti ni ta ne pita tek tako, a ta tvoja metoda raspitivanja e ti jednoga dana slomiti taj tvoj tana ni vrat. Ali, neka ti bude! Taj se ovjek zove Mula i njegov podanik j e bio ovdje prije nekoliko mjeseci... poslovno. Sada oekujem da mi po alje drugog.. . kako bismo zakljuili posao. 185 -A ovi to su do li? To mo da nisu ti koje ste oekivali? - Nedostaju im identifikacijske oznake koje bi trebali imati. - Javljeno je da je Fondacija osvojena... - To ti ja nisam rekao. - Tako je javljeno, - mirno je nastavio Inchnev, - i ako je to tono, onda bi ovo mogli biti izbjeglice koji su pobjegli pred razaranjima pa bi ih se moglo zadr ati do dolaska Mulinog ovjeka, kao znak iskrenog prijateljstva. - Da? - Commason je zvuao nesigurno. - I, gospodine, kako je znano da prijatelj osvajaa postaje posljednjom rtvom, to b i mogla biti izvjesna mjera samoobrane. Jer postoje stvari kao to je psihika sonda , a tu imamo etiri mozga iz Fondacije. U Fondaciji ima mnogo toga to bi bilo koris no znati, ak i mnogo toga o Muli. A tada bi nam Mulino prijateljstvo bilo manje v a no i opasno. U ti ini koja je vladala u zraku, Commason se drhtei vratio svojoj ranijoj misli. A to ako Fondacija nije pala? Ako ta vijest la na. Reeno je kako postoji proroanstvo prema kojem ona ne mo e pasti. - Gospodine, vremena gatanja i tlapnji su pro la. -Ali ipak, Inchnev, to ako nije pala? Razmisli! Ako nije pala. Mula mi je obeao, t o je tono... - Oti ao je predaleko pa se brzo vratio tamo odakle je poeo. - Tako je, on se samo hvalio. Ali hvalisanje je tek vjetar, samo djela su vrsta. Inchnev se bezglasno nasmijao. - Djela su zaista vrsta. Te ko bi se moglo pronai vei strah nego onaj vezan uz propast Fondacije. - A tu je jo uvijek i princ, - mrmljao je Commason, kao da govori samome sebi. - Zar i on pregovara s Mulom, gospodine? -Ne ba . Ne onako kako ja to radim. Ali osilio se i sve ga se manje mo e nadzirati. Neki je vrag u ao u njega. Ako ja sad zarobim ove ljude, a onda mi ih on uzme za n eku svoju svrhu.. .jer on zna dobro procijeniti situaciju... Ja jo uvijek nisam s preman sukobiti se s njim. - Namr tio se, a debeli obrazi mu se opusti e u izrazu gae nja. - Juer sam na trenutak vidio te strance, - mirno je rekao sjedokosi voza. - udna je ona tamnokosa ena koja je s njima. Kree se slobodno kao mu karac, a blijedi ten joj je u kontrastu s tamnim sjajem kose. - U promuklom apatu kojim je 186 starac govorio gotovo se osjetila neka toplina, tako da se Com-mason iznenaeno ok renuo i pogledao ga. Inchnev je nastavio. - Mislim da e princ tu pokazati svoj zdrav razum time to e pri stati na kompromis. Ako mu budete dali tu djevojku, ostale ete si moi zadr ati... Commasonu je odjednom sinulo. - Imam ideju! Zaista dobru ideju! - Inchnev, okren i to vozilo pa idemo natrag! I zna , Inchnev, ako sve ovo bude dobro ispalo, moi emo ponovo razgovarati o mogunosti da ti se vrati sloboda. Kada se vratio u svoju privatnu radnu sobu, u njoj je Com-masona doekala osobna k apsula s porukom i u tome je bilo neke gotovo praznovjerne simbolike. Stigla je valom za ije su postojanje znali samo neki. Commason se iroko osmjehnuo. Mulin ovje k je ve bio na putu ovamo, a Fondacija je zaista pala. Kada ih je uope imala, Bavtine mutne vizije carske palae nisu odgovarale stvarnoj slici pa je imala neki nejasan osjeaj razoaranja. Prostorija je bila malena, gotov

o skromna, gotovo posve obina. Ta palaa se ak nije mogla mjeriti s onom gradonaelnik ovom palaom u Fondaciji... a Dagobert IX. ... Bayta je imala posve odreene ideje o tome kako bi car trebao izgledati. On ne bi smio izgledati kao neiji dobrohotni djedica. I ne bi smio biti mr av i sijed i pun bora... ili vlastitim rukama toiti aj i uzrujavati se oko toga osjeaju li se njegov i gosti udobno ili ne. A bilo je upravo tako. Dagobert IX. se smijuckao dok joj je toio aj u alicu koju je dr ala u ispru enoj, ukoeno j ruci. - Ovo je za mene veliko zadovoljstvo, dragi moji. I malen predah od dvorskog pro tokola. Ve dugo nisam imao prigodu po eljeti dobrodo licu posjetiteljima iz mojih van jskih provincija. Sada kada sam stariji, moj sin je preuzeo brigu o svim tim det aljima. Niste upoznali mojeg sina? Dobarje to djeak. Mo da malo tvrdoglav. No to je zbog mladosti. elite li u aj staviti kapsule s aromom? Ne? Toran gaje poku ao prekinuti. - Va e carsko velianstvo... -Da? - Nije nam bila namjera da vam smetamo... - Glupost, uope mi ne smetate. Veeras e biti slu beno primanje, a do tada smo slobodn i. Nego da vidimo, to ste ono rekli odakle ste? ini se kako je pro lo ve mnogo vremen a 187 otkad nismo imali slu benog primanja. Rekli ste da dolazite iz provincije Anacreon ? - Dolazimo iz Fondacije, va e Carsko Velianstvo! - Da, Fondacija. Sad se sjeam. Znam gdje je to. To je u provinciji Anacreon. Nika da nisam bio tamo. Moj lijenik mi zabranjuje du a putovanja. Ne sjeam se da mi je mo j namjesnik na Anacreonu u posljednje vrijeme poslao kakvo izvije e. Kako je tamo? - uzbueno je zapitao. - Gospodine, - promrmljao je Toran, - ne donosim vam nikakve albe. - To je krasno. Rei u to mojem namjesniku. Toran je bespomono pogledao Eblinga Misa, koji je jasnim glasom rekao: - Gospodin e, reeno nam je da moramo dobiti va e dopu tenje za posjet Carskoj sveuili noj knji nici n a Trantoru. - Trantor? - blago upita car. - Trantor? Tada neki bolan izraz preleti njegovim mr avim licem. -Trantor? - apnuo je. - Sad s e sjeam. Upravo radim planove kako u se, predvodei moje brodove, vratiti onamo. Vi e te poi sa mnom. Zajedno emo uni titi onog buntovnika Gilme-ra. Zajedno emo obnoviti C arstvo! Njegova pogrbljena prilika sada se uspravila. Glas mu je postao jai. Na trenutak mu je pogled postao o tar. A tada je trepnuo i blago rekao - Ali Gilmer je mrtav. i ni mi se da se sjeam... Da. Da! Gilmer je mrtav! Trantor je mrtav... Na trenutak mi se uinilo... to ste ono rekli, otkud dolazite? Magnifico je do apnuo Bayti. - Je li ovo zaista car? Nekako sam mislio da su carev i vei i pametniji nego obini ljudi. Bayta mu je kretnjom pokazala neka uti. Rekla je: - Kad bi Va e Velianstvo samo potp isalo dopu tenje da odemo na Trantor, to bi uvelike doprinijelo na em zajednikom cilj u. - Na Trantor? - car je gledao praznim pogledom, ne shvaajui. - Gospodine, va namjesnik s Anacreona, u ije ime govorimo, alje vam poruku daje Gil mer jo uvijek iv... - iv! iv je! - grmio je Dagobert. - Gdje je? Bit e rata! -Va e Carsko Velianstvo, to s e jo ne smije razglasiti. Ne zna se pouzdano gdje se nalazi. Namjesnik nas alje samo da vas upoznamo s tom inje nicom, a to tajno skrovi te mo e biti samo negdje na Trantoru. Kad bude otkriven... - Da, da... Mora ga se pronai... - Stari car je odteturao 188 do zida i drhtavim je prstom dotakao malu fotoeliju. Nakon krae stanke je promrmlj ao - Moje sluge ne dolaze. Ne mogu ekati na njih. Pisao je po praznom listu papira i na kraju dopisao viti-cama ure eno slovo D. - G ilmer e tek vidjeti kolika je mo njegovog Cara - rekao je. - Otkud ste vi ono do li? S Anacre-ona? Kakvi su tamo uvjeti? tuju li tamo Cara?

Bayta je uzela papir iz njegovih drhtavih ruku. - Va e Carsko Velianstvo je tamo ob ljubljeno u narodu. Nadaleko je poznata va a ljubav prema njima. - Trebao sam posjetiti moj dobar narod Anacreona, ali moj lijenik ka e... Ne sjeam s e to on ka e, ali... - Podigao je pogled, a sive oi su o tro gledale. - Jeste li ne to s pominjali Gilmera? - Ne, va e Carsko Velianstvo. - On ne smije vi e napredovati. Vratite se i recite to va em narodu. Trantor e izdr ati ! Sada moj otac predvodi na u flotu i ta pobunjenika tetoina Gilmer e se, zajedno sa s vojom ruljom koja ubija careve, slediti u svemiru. Sru io se na svoj stolac, a pogled mu je opet postao prazan. - O emu sam ono govori o? Toran je ustao i duboko se naklonio. - Va e Carsko Velianstvo je bilo ljubazno prem a nama, no vrijeme koje nam je odobreno za ovu audijenciju je isteklo. Na trenutak je Dagobert IX. zaista izgledao kao car, kad je ustao i ukoeno stajao dok su posjetitelji, jedan po jedan, na-tra ke hodajui izlazili kroz vrata... ... gdje ih je doekalo dvadeset naoru anih ljudi i zatvorili krug oko njih. Bljesnulo je runo naoru anje... Bayta je polako do la k svijesti, ali bez onog Gdje sam to? osjeaja. Jasno se sjeala udnovatog starca koji je sebe nazivao carem, a i ostalih ljudi koji su ekali izva n prostorije. Oni trnci nalik artritisu koje je osjeala u zglobovima prsta znaili su pi tolj koji onesposobljava protivnika. Dr ala je oi zatvorenima i s bolnom napeto u slu ala glasove. Bila su to dva glasa, Jedan polagan i oprezan, u kojem se ispod one povr inske nat ruhe pokornosti osjeala lukavost. Drugi glas je bio pun i promukao, gotovo kao da je pijan, a govorio je kruto i glasno. Bayti se niti jedan nije sviao. 189 Uglavnom se uo ovaj gromki glas. Bayta je uhvatila zadnje rijei - On e ivjeti vjeno, taj stari luak. Iscrpljuje me. Id e mi na ivce. Commasone, odluio sam. I ja postajem sve stariji. - Dajte, Va e Velianstvo, da najprije vidimo kakvu korist mo emo imati od ovih ljudi. Mo e biti da s njima dobijemo izvore moi malo drukije od one kakvu jo uvijek ima va o tac. Onaj jaki glas se sada izgubio u tihom aputanju. Bayta je samo razabrala rije "ova djevojka", no onaj drugi glas je zvuao gadno, tiho, a nakon prigu enog smijeha usl ijedila je izjava koja je zvuala intimno, gotovo pokroviteljski, - Dagoberte, ti uope ne stari . La e svaki onaj koji ka e da nisi mlad kao da ti je tek dvadeseta. Zajedno su se smijali, a Bayta je osjetila kako joj po krvi kolaju ledeni trnci. Dagoberte... pa onda Va e Velianstvo... Stari car je bio spomenuo tvrdoglavog sina pa su je implikacije onog aputanja sada pogodile. Ali, pomislila je, takve stvar i se ne dogaaju ljudima u stvarnom ivotu. Kraj sebe je zaula Toranov glas kako tiho izgovara bujicu kletvi. Otvorila je oi, a na Toranu, koji je bio kraj nje, vidjelo se olak anje. Bijesno je rekao: - Za ovo nasilni tvo ete odgovarati Caru. Oslobodite nas. Bayti je sad sinulo da su joj zglobovi ruku i nogu privr eni uza zid i pod vrstim pri vlanim poljem. Jaki glas je sada pri ao Toranu. Imao je zaobljenu trbu inu, donji oni kapci su mu bi li naduti i tamni, a kosa mu se sasvim prorijedila. Za iljat e ir mu je bilo zadjenu to sivo pero, a usko pripijen kratki kaput bio je optoen srebrnom pjenom. Dobro se zabavljajui, viknuo je: - Car? Onaj bijedni, ludi car? - Imam propusnicu koju mi je dao. Niti jedan podanik ne smije ugroziti na u slobod u. - Ali ja nisam podanik, ti smee svemirsko. Ja sam regent i krunski princ i tako m i se treba obraati. A to se mog jadnog ludog oca tie, njega veseli da povremeno prim i posjetitelje. A mi mu ugaamo. Tada se on igra cara. No to, naravno, nema nikakv og drugog znaenja. Tada je stao ispred Bayte koja ga je prezrivo pogledala. Nagnuo se sasvim do nje i osjetila je kako mu dah pretjerano miri i na mentol. 190 - Ima lijepe oi, Commasone, ak je i zgodnija kad su joj ovako otvorene. Mislim da e

mi odgovarati. To e biti egzotina roba za svaiji ukus, zar ne? Toran se silovitim trzajem poku ao osloboditi, stoje krunski princ ignorirao i Bay ta osjeti kako joj ona studen sada izbija kroz ko u. Ebling Mis je jo uvijek bio u nesvijesti i glava mu je nemono klonula na prsa, no Bayta je s iznenaenjem zapazil a da su Magnificove oi irom otvorene i jasnog pogleda, kao daje ve vrlo dugo budan. Te krupne smee oi kiljile su prema Bayti i zurile u nju s onog blijedog, mlohavog lica. Zacvilio je, pokazujui glavom prema krunskom princu. - Kod ovoga je moj vizi-sonor. Krunski princ se naglo okrenuo prema tom novom glasu. - Zar je to tvoje, udovi te? Skinuo je instrument koji mu je, obje en o zelenom remen u, visio preko ramena i kojeg Bayta nije niti primijetila. Nespretno je preletio prstima po instrumentu, nastojei iz njega izmamiti zvuk no, na svoju alost, nije mu to po lo za rukom. - udovi te, zna li svirati? Magnifico je kratko kimnuo. Odjednom Toran ree: - Izvr ili ste premetainu broda koji pripada Fondaciji. Ako car to ne bude kaznio, Fondacija e to sigurno uiniti. Sada je onaj drugi, Commason, polako odgovorio - Kakva Fondacija? Zar Mula vi e ni je Mula? Na to se nije imalo to rei. Prinev osmijeh je razotkrio krupne, neravne zube. Polje koje je dr alo klauna zarobljenim sada je nestalo i grubo su ga podigli na noge. Vizi-sonor mu je bio gurnut u ruke. Sviraj nam, udovi te, - rekao je princ. - Sviraj nam sere-nadu o ljubavi i ljepoti za ovu na u neznanu damu. Reci joj da zatvor u zemlji mojeg oca nije palaa, ali ja je mogu odvesti onamo gdje e plivati u parfemu od ru a... i nauiti stoje to prineva l jubav. udovi te, pjevaj joj o prinevoj ljubavi. Stavio je svoju debelu butinu na mramornu plou stola nehajno nji ui nogu i zurei u Ba ytu vedrim pogledom koji ju je natjerao u nijemi bijes. Toranove tetive su se na prezale u borbi protiv silnica polja i znojio se u tom bolnom naporu. Mis se sad a pokretao i ne to mumljao. Magnifico je uzdahnuo. - Prsti su mi tako kruti da su neupotrebljivi... 191 - Sviraj, udovi te! - zaurlao je princ. Nakon pokreta upuenog Commasonu svjetla su s e prigu ila, a princ je prekri io ruke i ekao. Magnifico je brzim skokovima prstiju preletio svim onim mno tvom tipki na glazbalu i kroz prostoriju je pro la jedna duga boja. Odzvanjali su tihi, meki tonovi.. .b olni i puni tuge. inilo se da je tmina postajala intenzivnija i sve gu a. Glazba je dopirala do Bayte kroz nabore neke nevidljive zavjese koja je prigu ila tonove. Iz dubina je do nje doprla treperava svjetlost, kao da u dnu jame tinja samo jedna svijea. Oi su joj se i bez njene volje poele naprezati. Svjetlost je postala jaom, no jo je uvijek bila nejasna. Kretala se polako, pomije anih boja, a glazba je naglo postal a glasna i opaka, prelazei u visok kre endo. Brzi bljeskovi svjetla koji su se kret ali u tom opakom ritmu. Unutar te svjetlosti ne to se micalo krivudavim pokretima. Ne to s otrovnim metalnim skalama krivudalo je i zijevalo. A glazba je krivudala i zijevala zajedno s time. Bayta se borila s udnim osjeajem i onda samu sebe ulovila u nekom mentalnom uzdahu . To ju je nekako podsjetilo na vrijeme kad je boravila u vremenskom sefu i na o ne posljednje dane na Havenu. Bila je to ona grozna drhtava paukova mre a u asa i oaj anja. Sva se skutrila pod tim dojmom. Glazba je u njoj odzvanjala u asnim smijehom , a ono krivudanje je, kao gledano kroz obratnu stranu teleskopa, vrludalo u sit nom krugu svjetlosti i nestalo kad se ona grozniavo okrenula u stranu. elo joj je bilo mokro i hladno. Glazba je zamrla. Mora daje trajala kakvih petnaestak minuta i Baytu je obuzelo zadovoljstvo stoje vi e ne uje. Svjetlo se pojaalo i Magnificovo liceje sada bilo bl izu njezinog, znojno, divljih oiju i vrlo tu no. - Gospo, - uzdahnuo je, - kako se osjeate? - Prilino dobro, - apnula je - ali za to si tako svirao? -Postala je svjesna i nazono sti drugih u prostoriji. Toran i Mis su bili iscrpljeni i nemoni uza zid, no njen e oi su samo preletjele preko njih. Gledala je princa koji je, udno miran, le ao pok

raj stola. Tamo je bio i Commason koji je glasno stenjao, otvorenih usta iz koji h je curila slina. Kad je Magnifico po ao prema njemu, Commason se trz-nuo i nesuvislo vikao. Magnifico se okrenuo i brzo oslobodio druge. 192 Toran je pojurio naprijed i ustrom kretnjom zgrabio zemljoposjednika za vrat. - T i e poi s nama. Tako da budemo sigurni da emo doi do na eg broda. Dva sata kasnije Bayta im je u kuhinji broda servirala veliku pitu koju je sama napravila, a Magnifico je povratak u svemir proslavio tako to je svojski navalio na taj kola, ne obazirui se na pravila finog pona anja za stolom. - Magnifico, je li ti dobra? - Mhmmm! - Magnifico? - Da, moja gospo? - Sto si to tamo svirao? Klaun je poku avao izmigoljiti. - Ja... radije to ne bih rekao. Jednom sam to nauio , a vizi-sonor duboko i jako utjee na ivani sustav. U svakom sluaju to je ne to opako, gospo, i posve nepodobno va oj slatkoj nevinosti. - Ma daj, Magnifico! Nisam ja ba tako nevina. Nemoj mi tako laskati. Jesam li ja vidjela i ta nalik onome to su oni vidjeli? - Nadam se da niste. To sam svirao samo njima. Ako ste i ta vidjeli, onda je to bi o tek rub toga... samo izdaleka. -A i to mi je bilo dosta. Zna li da si onesvijestio princa? Govorei s punim ustima pite, Magnifico je smrknuto odgovorio. - Gospo, ja sam ga ubio. - to? - Bio je mrtav kada sam prestao svirati. Inae bih morao jo svirati. Za Commasona m e nije bilo briga, jer od njega je prijetila tek smrt ili muenje. Ali, gospo, taj princ vas je gledao tako zlim pogledom i... - Utihnuo je u nekoj mje avini indign acije i nelagode. Bayta je osjetila kako joj naviru udne misli pa ih je potisnula i rekla: - Magnif ico, ti ima galantnu du u. - Oh, gospo. - Opet je gurnuo nos u svoju pitu no, zaudo, nije jeo. Ebling je gledao van. Trantor je bio blizu, njegov metalni sjaj bio je zastra ujue jak. I Toran je stajao uz njega. S nekom turobnom gorinom je rekao: - Ebling, uza lud smo do li! Mulini ljudi su nas preduhitrili. Ebling Mis je trljao elom rukom koja je sada nekako izgledala manje debela nego p rije. Glas mu je bio tek neko nerazumljivo mrmljanje. 193 Toran se uzrujavao. - Ka em vam da ti ljudi znaju da je Fondacija pala. Ka em vam... - Ha? Mis gaje pogledao kao da ne shvaa to ovaj govori. Tada je nje no polo io ruku na zglob Toranove ruke, kao daje posve zaboravio sav prija nji razgovor. - Torane, j a... promatrao sam Trantor. Zna li.. .Imam neki jako udan osjeaj... jo otkad smo sti gli na Neotrantor. To je neka potreba, neka neodoljiva potreba... u meni... koja me stalno mui. Torane, ja to mogu uiniti, znam da to mogu. Sve su mi stvari u gla vi postale jasne... nikada nisu bile tako jasne. Toran je zurio i onda slegnuo ramenima. Te rijei mu nisu ulijevale povjerenje. - Mis? - u glasu mu se osjeala napetost. -Da? - Niste vidjeli brod koji se spu tao na Neotrantor kada smo mi odlazili? Misu je trebalo vrlo malo vremena da bi razmislio. - Ne. - Ja sam ga vidio. I mo da ja to samo zami ljam, ali to bi mogao biti onaj filijski brod. - Onaj na kojem je bio satnik Pritcher? - Ta informacija potjee od Magnifica. Samo svemir zna tko je na tom brodu... Mis, oni su nas slijedili ovamo. Ebling Mis nije ni ta rekao. - Zar ne to s vama nije u redu? - ustro upita Toran. - Je li vam zlo? Misove oi su bile zami ljene, sjajne i udne. Nije odgovorio. 23 RU EVINE TRANTORA Lociranje nekog mjesta na velikom svijetu Trantora predstavljalo je jedinstven p roblem u cijeloj Galaktici. Jer tu nema oceana koje bi se moglo uoiti s tisua kilo

metara udaljenosti. Nema rijeka niti jezera i otoka koje bi se moglo zapaziti kr oz pukotine u oblacima. Taj metalom natkriven svijet je... bio je... jedan golem grad i stranac je iz sv emira mogao identificirati samo staru Carsku palau. Brod "Bayta" je kru io oko plan eta na vrlo maloj visini, gotovo kao zrani automobili, u svojoj opetovanoj i bolnoj potrazi. S polarnog podruja, gdje je ledeni sloj prekrio metal i bio tu an dokaz o kvaru ili nebrizi za postrojenja kojim su se regulirali klimatski uvjeti, krenuli su prem a jugu. S vremena na vrijeme mogli su eksperimentirati s razlikom u koordinatama (ili onim za to su pretpostavljali da bi trebale biti koordinate) izmeu onoga to s u vidjeli i onoga to je bilo prikazano na potpuno neodgovarajuoj karti s kojom su se bili snabdjeli na Neotrantoru. No kad su konano na li, onda vi e nisu mogli pogrije iti. Otvor u metalnom plastu koji je obavijao planet bio je tu irok osamdeset kilometara. Neobino zelenilo prostiral o se povr inom koja je zauzimala stotine kvadratnih kilometara, okru ujui lijepo zdan je drevne carske rezidencije. "Bayta" je lebdjela u zraku i polako se orijentirala. Mogli su se ravnati samo p rema visokim, golemim vijaduktima. Na karti su bili prikazani kao duge, ravne st rijele ispod kojih su se ljeskale trake. Ono to je na karti bilo oznaeno kao podruj e Sveuili ta, moglo se odrediti tek tonim izraunom polo aja broda u odnosu na jednu rav nu povr inu koja mora daje nekada bila vrlo prometno uzleti te, a na koju se sada br od sam spustio. 195 Tek to su za li pod kupolu, a ve se ljepota razlikovala od iskrivljenih i gotovo uni t enih ostataka. Nedostajali su vr ci kupola na tornjevima, glatkim zidovima je otpa la buka i bili su iskrivljeni, a samo na tren ukazala se golo tlo od nekoliko sto tina hektara, tamno i uzorano. Lee Senter je ekao dok se brod oprezno spu tao. Bio je to udan brod, ne kao oni s Ne otrantora, pa je neujno uzdahnuo. Strani brodovi i zbunjujue komuniciranje s ljudi ma iz vanjskog svemira moglo bi oznaiti kraj ovom kratkom periodu mira, povratak onih starih, grandioznih vremena smrti i bitaka. Senter je bio voa ove skujpine, bile su mu povjerene stare knjige i on je itao o tim starim danima. Nije ih elio. Pro lo je desetak minuta dok se strani brod nije smjestio i za to vrijeme javile s u mu se stare uspomene. Najprije velika farma na kojoj je proveo djetinjstvo, a koja je u njegovom sjeanju ostala zabilje ena tek kao mjesto gdje se motalo mno tvo l judi. Nakon toga su se mlade obitelji bile zaputile u nova podruja. Tada mu je bi lo deset godina, bio je jedinac, zbunjen i prestra en. A onda one nove zgrade; velike metalne ploe je trebalo i upati i maknuti, a zemlju k oja se ukazala trebalo je uzorati, osvje iti i pognojiti; susjedne zgrade je treba lo sru iti, a neke od njih preurediti u stambene prostore. Trebalo je zasijati usjeve pa ih onda i po njeti te uspostaviti miroljubive odnose sa susjednim imanjima... Do lo je do rasta i ekspanzije i one tihe uinkovitosti kada sam postavlja zakone koj ih se treba pridr avati. Raala se nova generacija vrstog nara taja, roenog za rad na zem lji. A tada je do ao onaj veliki dan kada je bio izabran za vou Grupe i kada se, po prvi puta nakon svojeg osamnaestog roendana, prestao brijati i vidio izrastanje svoje liderske brade. A sada bi se mogla umije ati Galaktika i skonati to kratko i idilino razdoblje izola cije... Brod se konano spustio. Bez rijei je promatrao kako se otvaraju vrata broda. Pojav ilo ih se etvero, vrlo oprezno. Bila su to tri mu karca. Meusobno vrlo razliiti: star , mlad, i onaj mr av koji je izgledao kao da ima kljun. A bila je tu i jedna ena ko ja je hodala uz njih kao daje ravnopravna. Spustio je ruku kojom si je dodirivao uvojke svoje crne brade i krenuo naprijed. Pokazao im je univerzalni znak mira. Obje ruke je dr ao 196 vrsto ispru ene ispred sebe, s dlanovima okrenutim prema gore. Onaj mladi mu je pri ao dva koraka bli e i ponovio istu kretnju. - Dolazim u miru. Naglasak je bio udan, no rijei su bile razumljive i dobrodo le. Sada je i on rekao: - Neka bude u miru. Dobro do li i Grupa e vas primiti gostoljubivo. Jeste li gladni

? Jest ete. Jeste li edni? Pit ete. Polako, stigao je i odgovor: - Zahvaljujemo na va oj dobroti i pohvalit emo je u iz vje u o va oj Grupi kada se vratimo na na svijet. udan neki odgovor, ali dobar. Stojei iza njega, pripadnici Grupe su se osmjehivali , a iz unutra njosti okolnih zgrada poele su se pojavljivati ene. U svojem vlastitom stanu, uzeo je sa skrovitog mjesta zakljuanu kutiju oblo enu ogl edalima i iz nje ponudio svakom od gostiju dugaku, debelu cigaru, one koje je uvao za posebne prigode. Do av i do ene, zastao je. Ona je sjela zajedno s tim mu karcima. Bilo je oito kako stranci ne samo dopu taju nego i oekuju takvo njezino bestidno i a rogantno pona anje. Krutom kretnjom joj je pru io kutiju. Prihvatila je s osmijehom i onda s velikim u itkom povukla onaj aromatian dim. Lee Senter je prikrio svoj osj eaj posvema njeg zgra anja. ekajui jelo vodili su krut razgovor, pristojno se dota-kav i teme obrade zemlje na T rantoru. Onaj stariji stranac je zapitao: - A to je s hidroponskim uzgojem? Za ov akav svijet kao to je Trantor, hidroponski uzgoj je sigurno pravi odgovor. Senter je polako odmahnuo glavom. Osjeao se nesigurnim. Nije se ba snalazio u tim stvarima o kojima je itao u knjigama. - Pretpostavljam kako mislite na umjetan uz goj uz pomo kemikalija? Ne, ne na Trantoru. Takav hidroponski uzgoj zahtijeva svi jet s razvijenom industrijom... na primjer, jaku kemijsku industriju. A za vrije me rata ili katastrofa, kad se ta industrija uni ti, narod skapava. A i ne mo e se s va hrana uzgajati na umjetan nain. Neka tako izgubi svoja dobra svojstva. Zemlja je jo uvijek i jeftinija i bolja... i uvijek se na nju mo emo vi e osloniti. - A koliine? Jesu li vam dovoljne? - Dovoljne, iako je to mo da previ e jednolina hrana. Imamo koko i koje nam daju jaja i dobivamo mlijeko i mlijene 197 preraevine, no opskrba mesom u potpunosti ovisi o vanjskoj trgovini. - Trgovina. - Izgleda da je ta rije pobudila u mladom mu karcu naglo zanimanje. - Z nai, bavite se trgovinom. Ali to izvozite? - Metal, - odgovor je bio gotovo nepristojno kratak. - Pogledajte i sami. Raspol a emo neogranienim zalihama ve obraenog metala. Dolaze ovamo s Neotrantora pa demolir aju dogovoreno podruje... tako nam oslobode i zemlji te za obradu... a u zamjenu na m ostave meso, konzervirano voe, koncentrate hrane, poljoprivredne strojeve i tak o dalje. Oni odnose ovaj metal i pritom obje strane profitiraju. Jeli su kruh, sir i varivo od povra koje je bilo vrlo ukusno. Tome su dodali dese rt od zamrznutog voa, jedini uvozni artikl s jelovnika. Mladi je odnekud izvadio k artu Trantora. Lee Senter ju je mirno prouavao. Slu ao je, a onda je vrlo ozbiljnim glasom rekao Teren Sveuili ta je podruje prepuno statikog elektriciteta. Mi farmeri tamo ni ta ne u zgajamo. I najradije uope ne zalazimo u taj dio. To je jedna od malog broja relik vija preostalih iz jednog drugog vremena i elimo je sauvati nedirnutu. - Mi smo u potrazi za znanjem. Ne bismo tamo ni ta poremetili. ivjeli bismo u na em b rodu, - onaj stariji ovjek iznio je ovo ustro, grozniavo. - Onda vas mogu odvesti tamo, - rekao je Senter. Te noi su stranci spavali, a Lee Senter je slao poruke na Neotrantor. 24 KONVERTIT im su za li meu zgrade na terenima Sveuili ta, odmah se i ono malo ivota na Trantoru sve lo na ni ta. Tu je sve bilo prekriveno nekom sveanom i samotnom ti inom. Stranci s Fondacije nisu znali ni ta o onim vrtlo nim danima i noima krvavog Rasula k oji su Sveuili te ostavili netaknutim. Nisu znali ni ta o onom vremenu nakon pada imp erijalne moi, kada su studenti, s posuenim oru jem, blijedi, neiskusni i hrabri, for mirali dragovoljake odrede za tite kako bi za titili to sredi nje sveti te znanosti cijel e Galaktike. Nisu znali ni ta o Sedmerodnevnom sukobu i primirju kojim je Sveuili te ostalo slobodno, ak i onda kada je i u carskoj palai odzvanjao hod izama Gilmera i njegovih vojnika, za vrijeme kratkog razdoblja njegove vladavine. Do ljaci s Fondacije su, za av i po prvi puta ovamo, samo shvatili kako je u jednom sv ijetu tranzicije iz hrabrog i odlunog starog u zahtjevno i odluno novo, ovo podruje bilo tiho, ispunjeno onim dostojanstvenim muzejskim mirom drevne velebnosti. A oni su bili ti koji su u izvjesnom smislu ometali taj mir. Pusto tog mjesta kao

da ih je odbacivala. inilo se da je akademska atmosfera jo uvijek iva i da ljutito reagira na ovo ometanje. Knji nica je bila smje tena u maloj zgradi iji je vanjski izgled varao, jer su se nje zine podzemne prostorije irile do mamutskih razmjera, pune ti ine i kontemplacije. Ebling Mi je zastao pred vje to izraenom freskom u prostoriji namijenjenoj za primanj e posjetitelja. Pro aptao je, jer tu se je moralo aptati. - Mislim da smo ve pro li prostorije s katal ozima. Ja u se tamo zadr ati. elo mu je bilo vrue, a ruke su mu se tresle. - Ne smije 199 me se ometati, Torane. Hoete li mi tamo donositi obroke hrane? - Kako god elite. Uinit emo sve kako bismo pomogli. elite li da vam poma emo u radu? - Ne. Moram biti sam... - Mislite li da ete nai to to tra ite? Ebling Mis je odgovorio blagom samouvjereno u. - Da, znam to! Otkad su bili u braku, Toran i Bayta su sada bili najbli e onom "zasnivanju doma". Bila je to neka udna vrst "domainstva". Usred tog grandioznog mjesta ivjeli su pos ve neprimjereno jednostavnim ivotom. Hranu su uglavnom dobivali s imanja Leea Sen tera, a plaali su je onim sitnim spravicama na atomski pogon kakve se mogu nai na svakom trgovakom brodu. Magnifico je nauio slu iti se s onim projektorima u itaonici knji nice pa je provodio vrijeme zurei u pustolovne i ljubavne romane i toliko daje i on, poput Eblinga Mi sa, gotovo zaboravio na hranu i spavanje. Ebling se posve zakopao. Dao je postaviti svoju mre u za spavanje u prostoriji nam ijenjenoj podacima iz psihologije. Lice mu je postupno postajalo sve u e i bljee. N jegov ustar nain govora posve se izgubio, a presu ile su i one njegove omiljene psov ke. Znalo se dogoditi da se morao potruditi kako bi uope prepoznao Torana ili Bay tu. Lak e se snalazio s Magnificom koji mu je donosio jelo i koji je esto znao tamo sje sti i satima ga kao opinjen promatrati, gledajui kako ostarjeli psiholog prepisuje beskonane jednad be i usporeuje ih s beskrajnim mno tvom knjiga-fil-mova, ustro koraaju prostorijom u silnom mentalnom naporu da dosegne cilj kojeg je samo on vidio. U zamraenoj sobi Toran se prikrao i o tro rekao - Bayta! Bayta je, s osjeajem krivnje, promucala - Da? Treba me, Tori? - Sigurno da te trebam. Za kog vraga tu sjedi ? Pona a se udno jo otkad smo stigli na T rantor. to se to dogaa s tobom? - Oh, Tori, prestani, - rekla je umorno. -1 to tvoje "Oh, Tori, prestani!" - nestrpljivo ju je opona ao. A tada je, s iznen adnom mekoom u glasu, nastavio, - Zar mi nee rei to to nije u redu? Ne to te mui. 200 - Ne, Tori. Nije mi ni ta. Poludjet u ako e mi stalno ovakoprigovarat. Jednostavno... razmi ljam. - Razmi lja o emu? - Ni o emu. Onako, o Muli, o Havenu, o Fondaciji i o svemu. O Eblingu Misu i o to me hoe li on pronai i ta o Drugoj Fondaciji i hoe li nam to pomoi daje pronaemo... i o milijun drugih stvari. Jesi li zadovoljan? - glas joj je bio ljutit. - Smiluj se pa se prestani duriti. To nije ugodno, a i nimalo ne poma e u ovoj sit uaciji. Bayta je ustala i slaba no se osmjehnula. - U redu. Sretna sam. Evo, vidi , sretna s am i radosna. Izvana se zauo uzbuen Magnificov glas. - Moja gospo! -Stoje? Ui... Glas ju je izdao kad se na vratima pojavio krupan ovjek ozbiljnog lica... - Pritcher! - po vikao je Toran. Bayta je uzdahnula. - Satnice, kako ste nas prona li? Han Pritcher je u ao. Glas mu je bio jasan i miran kada je rekao - Sada... kod Mule... imam in pukovnika. - Kod... Mule! - Toranov glas je zamro. Svi troje su stajali u napetoj sceni. Ma gnifico je prestra eno zurio sakriv i se iza Torana, no nitko se nije na njega obazi rao. Bayta, kojoj su ruke drhtale dok je te ko disala, upita: - Zar smo uhieni. Zar ste zaista pre li na njihovu stranu?

Pukovnik je brzo odgovorio. - Nisam vas do ao uhititi. Instrukcije koje sam dobio ne spominju vas. Sto se vas tie, imam odrije ene ruke i ja bih se tu, ako mi dopust ite, pozvao na na e staro prijateljstvo. Toranovo lice se izobliilo od susprezanog bijesa. - Kako ste nas na li? Znai, bili s te na filijskom brodu! Slijedili ste nas? Onim kamenim, bezizra ajnim Pritcherovim licem kao da je preletio traak nelagode. Bio sam na filijskom brodu! Najprije sam vas susreo... pa... sluajno. - Takva sluajnost je matematiki nemogua. - Nije. Samo nije vjerojatna, no morate prihvatiti moju izjavu. U svakom sluaju p riznali ste Filijcima... naravno da Filijci uope ne postoje... kako idete u sekto r Trantora, a Mula je ve ostvario kontakt s Neotrantorom pa je bilo lako tamo vas zarobiti. Na alost, oti li ste odande prije nego sam ja do ao, ali ne mnogo prije. Im ao sam vremena zapovjediti farmama na 201 Trantoru da nam jave va dolazak. To je uinjeno i sada sam ovdje. Smijem li sjesti? Moj dolazak je prijateljski, vjerujte mi. Sjeo je. Toran je sagnuo glavu i prepustio se beskorisnom razmi ljanju. Ne pokazuj ui nikakve emocije, Bayta je pripremala aj. Toran je naglo podigao glavu. - I, to sada jo ekate, pukovnie! Sto znai to va e prijate ljstvo. Sto je ovo, ako ovo nije uhienje. Zar su nam dodijeljeni za titari? Pozovit e ovamo svoje ljude i izdajte im zapovjedi. Pritcher je strpljivo odmahnuo glavom. - Ne, Torane. Do ao sam ovamo sam, kako bih razgovarao s vama i uvjerio vas u beskorisnost ovoga to radite. Ako u tome ne us pijem, otii u. To je sve. - To je sve? Pa zaponite onda s tom va om propagandom, odr ite nam svoj govor i odlaz ite odavde. Bayta, ja neu aj. Pritcher je prihvatio alicu i zahvalio se. Dok je lagano pijuckao aj, promatrao je Torana vrstim pogledom. Onda je rekao - Mula jest mutant. Ve po prirodi te mutaci je ne mo e ga se pobijediti... - Za to? Kakva je to mutacija? - upitao je Toran i s natruhom gorkog humora dodao. - Pretpostavljam da ete nam to rei, ha? - Da, rei u vam. Njemu ne mo e na koditi ako to budete znali. Znate... on mo e pode avati emocionalnu ravnote u ljudskih bia. To zvui kao neki jeftin trik, no zaista je nenad ma no. Sad se umije ala Bayta. - Emocionalnu ravnote u? Hoete li to pojasniti? Nisam vas naj bolje razumjela. - Htio sam rei kako je njemu posve lako u nekog sasvim sposobnog generala usaditi emociju krajnje odanosti prema Muli i potpunu vjeru u Mulinu pobjedu. Njegovim generalima su emocije kontrolirane. Oni ga ne mogu izdati; oni ne mogu pokazati slabosti... i ta kontrola nad njima je trajna. Najsposobniji njegovi neprijatelj i pretvoreni su u njegove najodanije podinjene. Onaj ratni voa s Kalgana predao mu je svoj planet i postao je Mulin namjesnik u Fondaciji. - A vi, - s gorinom je dodala Bayta, - vi ste izdali va u stvar i postali ste Mulin namjesnik na Trantoru. Razumijem! - Nisam jo zavr io. Taj Mulin dar je jo uinkovitiji u svojem obratu. Oajanje je emocij a! U presudnom trenutku, 202 kljuni ljudi Fondacije... kljuni ljudi Havena... prepustili su se oajavanju. Njihov i svjetovi su pali bez nekog velikog otpora. - Zar elite rei, - napetim je glasom upitala Bayta, - daje onaj osjeaj koji me obuz eo u vremenskom sefu zapravo bilo Mulino ongliranje s mojim emocijama? -1 s mojima. Sa svaijima. Kakvo je stanje bilo na Havenu u zadnje vrijeme? Bayta se okrenula na drugu stranu. Pukovnik Pritcher je ustro nastavio. - To djeluje, kako na svjetove tako i na poj edince. Toran polako upita: - Kako mogu znati da je to istina? -A mo ete li vi nekako drukije objasniti pad Fondacije i Havena? Mo ete li nekako dru kije objasniti... to to sam seja preobratio? Razmislite, ovjee! Sto ste vi... ili ja ... ili cijela Galaktika postigli borei se protiv Mule? Mo ete li mi rei i najmanju stvar?

Toran se osjetio izazvanim. - Mogu, tako mu Galaktike! -S naglim osjeajem zadovol jstva uskliknuo je: - Ka ete kako je taj va vrli Mula imao kontakte s Neotrantorom i oni su nas trebali zarobiti, zar ne? Ti kontakti su mu se izjalovili. Ubili sm o krunskog princa, a onog drugog smo pretvorili u slinavog idiota. Mula nas tamo nije zaustavio i toliko je toga po lo krivo. - Ma ne, uope nije tako. To nisu bili na i ljudi. Taj krunski princ je bio pijanica i budala. Onaj drugi, Commason, je fenomenalno glup. On je na svojem svijetu bi o moan, no to ga nije sprijeilo u tome da bude vrlo zao i potpuno nekompetentan. M i zapravo nismo imali ni ta s tim. Oni su u izvjesnom smislu bili tek zamka, parav an. - Oni su bili ti koji su nas zarobili ili su barem poku ali to uiniti. -1 ponovo vam ka em ne. Commason je imao svog privatnog roba... ime mu je Inchney. Zarobljavanje je njegova zamisao. On je star, no mo e poslu iti na im trenutnim potre bama. Bayta se naglo okrenula prema njemu. Ona jo nije ni dotakla svoj aj. - Ali, prema va oj vlastitoj izjavi, va e emocije su na izvjestan nain modificirane. Zadobili ste neku vjeru i povjerenje u Mulu, neku neprirodnu, bolesnu vjeru u Mulu. Kakvu vri jednost onda imaju va a mi ljenja? Izgubili ste svu mo objektivne prosudbe. 203 - Nemate pravo. - Pukovnik je polako odmahivao glavom. - Time su zahvaene samo mo je emocije. Razum mi je onakav kakav je oduvijek i bio. Mo da ga na izvjestan nain usmjeravaju moje uvjetovane emocije, no razum mi nije ni na to prisiljen. A i pos toje neke stvari koje vidim mnogo jasnije sada kad sam osloboen mojih ranijih emo cionalnih usmjerenja. Uviam da je Mulin program inteligentan i vrijedan. Za ovo vrijeme otkad sam... pr omijenjen, promatrao sam njegovu karijeru od samih njezinih poetaka prije sedam g odina. Tom svojom mutiranom mentalnom snagom poeo je pobjeivati voe plaenikih vojski i time je... i sa svojom snagom... osvojio planet. S time je... i sa svojom snag om... pro irio svoj pritisak, sve dok nije zaustavio ratnog vou s Kalgana. Svaki ko rak mu se logino nastavljao na onaj prethodni. S Kalga-nom u d epu, domogao se prvo klasne flote pa je s njom... i sa svojom snagom... mogao napasti Fondaciju. Fondacija je bila kljuna. To je podruje s najveom koncentracijom industrije u cijel oj Galaktici i sada, kad je atomska tehnologija Fondacije u njegovim rukama, on je zapravo gospodar Galaktike. S tom tehnologijom... i sa svojom snagom... on mo e prisiliti ostatke Carstva da priznaju njegovu vlast i da na kraju, kada umre st ari car, koji je lud i koji nee jo dugo biti na ovome svijetu, bude okrunjen i pro gla en carem. Tako bi bilo potvreno faktiko stanje. Kada se uzme u obzir sve to... i njegova snaga... gdje je onda u Galaktici neki svijet koji bi mu se mogao supro tstaviti? Tijekom ovih sedam godina on je uspostavio novo Carstvo. Drugim rijeima, za jo sed am godina on e postii ono za to bi Seldonovoj psihohistorici trebalo jo sedamsto god ina. I konano e u Galaktici zavladati red i mir. I vi to ne mo ete zaustaviti, ba kao to ne mo ete svojim ramenima zaustaviti gibanje p laneta. Nakon ovog Pritcherovog govora uslijedila je duga utnja. Onaj ostatak aja u njegov oj alici ve se ohladio. Ispraznio ju je, ponovo si natoio i polako ispio. Toran je grickao nokat. Bavtino je lice bilo nekako hladno, daleko i blijedo. Tada Bayta progovori tihim glasom. - Niste nas uvjerili. Ako nas Mula eli uvjerit i, neka doe ovamo i sam to uini. Vjerujem da ste mu se vi odupirali do zadnjeg tre nutka. - Jesam, - izjavio je pukovnik Pritcher sveanim glasom. - Onda dopustite i nama istu privilegiju. 204 Pukovnik Pritcher je ustao. U glasu mu se osjetio prizvuk konane odluke kad je re kao. - Onda odlazim. Kao to sam ranije rekao, moja sada nja misija nema nikakve vez e s vama. Zato mislim da ni nee biti nu no prijaviti va u nazonost ovdje. To i nije ne ka velika dobrota s moje strane. Ako vas Mula eli zaustaviti, onda, bez sumnje, i ma neke druge ljude za taj zadatak i vi ete biti zaustavljeni. Ali, ako vam to ne t o znai, ja tome neu doprinijeti vi e nego se od mene bude tra ilo. - Hvala vam, - tiho je rekla Bayta.

- Isto to se odnosi i na Magnifica. Gdje je? Izai, Magnifi-co, neu ti ni ta... - Sto e biti s njim? - upita Bayta naglo ivnuv i. - Ni ta. Instrukcije koje sam dobio ne spominju ni njega. uo sam da ga tra e, no Mula e ga pronai kada mu to bude odgovaralo. Ja neu ni ta rei. Hoemo li se rukovati? Bayta je odmahnula glavom. Toran mu je dobacio prezriv pogled. Ona elina pukovnikova ramena malo su se spustila. Oti ao je do vrata, okrenuo se i r ekao: - I jo ne to na kraju. Nemojte misliti da nisam svjestan onoga na emu se zasni va ta va a tvrdoglavost. Poznato je da ste u potrazi za Drugom Fondacijom. Mula e, kad nae za shodno, poduzeti mjere. Ni ta vam nee pomoi... No ja sam vas poznavao u dr ugim vremenima; mo da je zato ne to u mojoj savjesti to me tjera na sve ovo; u svakom sluaju poku ao sam pomoi vam i ukloniti vas od one krajnje opasnosti, prije nego bu de prekasno. Zbogom. urno je pozdravio i onda je oti ao. Bayta se okrenula tihom Toranu i pro aptala: - Oni znaju ak i za Drugu Fondaciju. A daleko u knji nici, nesvjestan svega to se dogaalo oko njega, Ebling Mis je unuo isp od jedne iskrice svjetla i ne to trijumfalno promrmljao sebi u bradu. 25 SMRT PSIHOLOGA Nakon toga, Eblingu Misu su preostala dva tjedna ivota. A u ta dva tjedna, Bayta je s njim bila tri puta. Prvi puta je to bilo one noi na kon to su vidjeli pukovnika Pritchera. Drugi puta ga je vidjela tjedan dana posli je. A trei puta ga je vidjela jo jedan tjedan kasnije, zadnjega dana, onoga dana k ada je Mis umro. Prvi puta, one noi kada se pojavio pukovnik Pritcher dok je mladi par bio sreivao svoje odnose, Bayta je rekla: - Tori, hajdemo sve ispriati Eblingu. - Misli da on mo e pomoi? - smrknuto je upitao Toran. - Nas je samo dvoje. Moramo podijeliti taj teret. Mo da on mo e pomoi. - On se promijenio, - rekao je Toran. - Smr avio je. Sav se izgubio u toj svojoj p otrazi. Ne znam hoe li nam on ikada vi e biti od velike pomoi. - Prestani! - rekla je Bayta, nekako uspjev i da joj glas ne zvui slomljeno. - Tori , prestani! Kada tako govori ini mi se da nas je Mula shrvao. Idemo sve rei Eblingu , odmah! Ebling Mis je podigao glavu s dugakog stola i zatreptao dok su mu prilazili. Pror ijeena kosa mu je bila ra upana, a s usana su mu se uli neki sneni zvui nalik cmakanju . - Ha? - rekao je. - Netko me treba? Bayta se sagnula. - Jesmo li vas probudili? Da odemo? - Odete? Tko je to? Bayta? Ne, ne, ostanite! Zar nisu tu negdje neki stolci? Vid io sam ih. - Prstom je pokazivao u nekom neodreenom smjeru. Toran je dogurao dva stolca ispred njega, a Bayta je sjela i svojim rukama obuhv atila psihologovu mlitavu aku. -Smijemo li porazgovarati s vama, doktore? - Ona m u se rijetko kada obraala spominjui tu titulu. 206 - Zar ne to nije u redu? - U njegov odsutan pogled sada se vratila neka mala iskra . U njegove opu tene obraze vratilo se malo boje. - Zar ne to nije u redu? - Satnik Pritcher je bio ovdje. - rekla je Bayta. - Pusti mene da govorim, Tori! Doktore, sjeate li se satnika Pritchera? - Da... Da. - Prstima si je tipao usnice, a onda ih je pustio. - Visok ovjek. Demo krat. - Da, on. Otkrio je kakva je Mulina mutacija. Bio je ovdje, doktore, i rekao nam je to. - Pa to nije ni ta novo. Ta Mulina mutacija je posve jasna. - Iskreno zaprepa ten, u pitao je: - Zar vam to nisam rekao? Zar sam vam zaboravio to rei? - Sto ste nam to zaboravili rei? - naglo je upitao Toran. - O toj Mulinoj mutaciji, naravno. On ima utjecaj na tue emocije. Nadzor emocija! Zar vam to nisam rekao? Kako se dogodilo da sam to zaboravio? - Polako je sisao donju usnu i razmi ljao. Tada se, polako, neka ivotnost uvukla u njegov glas, oni kapci su se podigli iroko otvoriv i oi, kao da mu je mozak opet kliznuo na neke dobro podmazane tranice. Govor io je kao u snu, gledajui vi e izmeu ono dvoje koji su ga slu ali nego u njih. - To je

zapravo vrlo jednostavno. Tu nije potrebno nikakvo posebno znanje. U matematici psihohistorike to se odmah vidi, ve u jednad bama treeg stupnja... Dobro, pustimo s ad to. To se mo e, onako ugrubo, prevesti i na obian jezik pa da opet bude razumlji vo, to obino nije sluaj s psi-hohistorikim fenomenima. - Zapitajte se to je moglo poremetiti Seldonovu bri ljivo izraenu shemu povijesti, h a? - Upitno je pogledavao je sad jednog, sad drugog sugovornika, s izvjesnim uzb uenjem. -Koje su bile Seldonove izvorne pretpostavke? Kao prvo, da tijekom sljedei h tisuu godina nee doi do nekih fundamentalnih promjena u ljudskom dru tvu. - Na primjer, pretpostavimo daje do lo do znaajnih promjena u tehnologiji unutar Ga laktike, recimo da se pronau novi izvori energije ili daje do lo do usavr avanja elek tronike neurobiologije. Nastale dru tvene promjene bi izvorne Seldonove jednad be uini le zastarjelima. No to se nije dogodilo, zar ne? - Ili, recimo, da su neke snage izvan Fondacije izmislile neko novo oru je koje je u stanju uhvatiti se u ko tac s cjelo207 kupnim naoru anjem Fondacije. To bi moglo prouzroiti tetne devijacije. No ni to se n ije dogodilo. Ona Mulina naprava za neutraliziranje atomskog polja bila je trapa v poku aj i tome se moglo suprotstaviti. A to je, ma kako jadno bilo, bila jedina inovacija koju je on pokazao. No bila je i druga pretpostavka, jedna mnogo suptilnija! Seldon je pretpostavio da e ljudska reakcija na podra aje ostati konstantna. Ako uzmemo daje prva pretpost avka tona, onda ova druga sigurno ne vrijedi! Neki faktor sigurno izvre i iskrivlj ava emocionalne reakcije ljudskih bia, inae Seldon ne bi mogao pogrije iti i Fondaci ja ne bi mogla pasti. A koji faktor bi to mogao biti osim Mule? Imam li pravo? Postoji li kakva pogre ka u mojem rezoniranju? Bavtina bucmasta ruka je nje no potap ala njegovu. -Nema gre ke, Ebling. Mis je bio radostan poput djeteta. - I to, a i vi e od toga shvatio sam tako lako. Ka em vam, ponekad se zapitam to je to u meni. ini mi se da se mogu prisjetiti vrem ena kada je toliko toga za mene bilo misterij, a sada su stvari tako jasne. Uope nema problema. Naiem na ne to to bi moglo biti problem, a onda nekako u sebi sve to sagledam i shvatim. I sva moja nagaanja i moje teorije uvijek se nekako poka u tonim a. I to me nekako tjera... stalno me tjera naprijed... pa ne mogu prestati... ne elim ni jesti niti spavati... samo elim nastaviti... ii sve dalje i dalje... Glas mu se pretvorio u apat. Njegove omr avjele ruke protkane venama drhtale su kad a je njima dotakao elo. Onaj ar u njegovim oima gasio se i onda je nestao. Jo ti im glasom je upitao: - Znai, nikada vam nisam govorio o moima Muline mutacije? Ali kako onda... zar niste rekli da znate za to? - Rekao nam je satnik Pritcher, Ebling - rekla je Bayta. - Sjea li se? - On vam je to rekao? - u tonu Misovog glasa osjeao se bijes. - Ali kako je on to saznao? - Mula je uvjetovao njegovo pona anje. On je sada postao pukovnik, jedan od Mulini h ljudi. Do ao nam je savjetovati da se predamo Muli, i rekao nam je.. .to to si na m i ti rekao. - Dakle Mula zna da smo ovdje? Moram po uriti... gdje je Magnifico? Zar on nije s vama? 208 - Magnifico spava, - nestrpljivo je rekao Toran. - Pa, pro la je pono. - Da? Jesam li i ja spavao kada ste do li ovamo? - Spavao si, - odluno je izjavila Bayta - i sada se nee opet laati posla. Ide u kreve t. Hajde, Tori, pomozi mi. A ti se prestani gurati, Ebling, jer tvoja je srea to t e neu najprije gurnuti pod tu . Skini mu cipele, Tori, a sutra e doi ovamo i izvui e g alo na svje zrak, prije nego ovdje potpuno ne izblijedi. Ma pogledaj se, Ebling, ve se po tebi hvata pauina. Jesi li gladan? Ebling Mi je odmahnuo glavom i zbunjeno je podigao pogled sa svojeg le aja - elim da mi sutra po aljete Magnifica ovamo, - promucao je. Bayta mu je navukla pokriva sve do u iju. - Sutra u ti ja doi ovamo i to s opranom od jeom. Onda e se po teno okupati pa otii posjetiti farmu i osjetiti malo sunca na toj t vojoj ko i. - Neu, - rekao je Mis slabim glasom. - Jesi me ula? Imam previ e posla. Prorijeena kosa mu se rasula oko glave po jastuku, poput srebrnih resa. Glas mu s

e spustio u povjerljiv apat. - elite tu Drugu Fondaciju, zar ne? Toran se brzo okrenuo i unuo pokraj Misovog le aja. - to je s tom Drugom Fondacijom, Ebling? Psiholog je nekako izvukao jednu ruku ispod pokrivaa i umorni prsti su zgrabili T oranov rukav. - Torane, Fondacije su bile osnovane na velikoj Konvenciji psiholo ga kojom je predsjedao Hari Seldon osobno. Prona ao sam vijesti koje su bile objav ljene o toj Konvenciji. Dvadeset i pet debelih filmova. Ve sam pregledao neke od sa etaka sadr aja. -I? - I zna li kako je lako, ako i ta zna o psihohistorici, iz njih pronai Prvu Fondaciju ? Ako se imalo razumije u te jednad be, onda vidi kako se stalno poziva na nju. Ali, Torane, nigdje nema ni spomena o Drugoj Fondaciji. Nigdje nije ni spomenuta. Toranove obrve su se namr tile. - Zar ne postoji? - Naravno da postoji, - ljutito je povikao Mis - tko je rekao da ne postoji? Ali o njoj se manje govori. Njezino znaenje... a i sve u svezi s njom... je bolje sa kriveno, tajno. Zar ne shvaa ? Ona je ta koja je va nija. Ona je kritina; ona je ta 209 5 kojom se rauna ! A ja imam te minute Seldonove Konvencije. Mula jo nije pobijedi o... Tiho, Bayta je prigu ila rasvjetu. - Spavaj sada. utei, Toran i Bayta su i li prema svojem stanu. Sljedeeg dana Ebling Mis se okupao i obukao, vidio sunce Trantora i osjetio vjeta r Trantora po posljednji puta. Pri kraju dana jo se jednom spustio u goleme prost ore knji nice i vi e nikada nije odande iza ao. Tijekom sljedeeg tjedna ivot je opet zapao u svoju koloteinu. Sunce Neotrantora bil o je mirna, sjajna zvijezda na nonom nebu Trantora. Na farmi se u urbano obavljala proljetna sjetva. Tereni Sveuili ta bili su prazni i tihi. Galaktika se inila pustom . Kao da Mula nije nikada ni postojao. Bayta je o tome razmi ljala promatrajui Torana kako pa ljivo pripaljuje cigaru i gled a gore u one dijelove modrog neba koji su bili vidljivi izmeu metalnih dijelova k oji su zatvarali obzor. - Lijep dan, - rekao je. - Da, lijep je. Jesi li sve stavio na popis, Tori? - Jesam. etvrt kilograma maslaca, tucet jaja, mahune... sve mije tu, Bay. Neu pogr ije iti. - Dobro. I pripazi da sve povre bude od posljednje berbe, a ne neki muzejski prim jerci. uj, jesi li igdje vidio Magnifi-ca? - Ne, nisam ga vidio jo od doruka. Mo da je dolje s Eblingom, gleda neku film-knjigu . - Dobro. I nemoj gubiti vrijeme, jer mi ta jaja trebaju za veeru. Toran je oti ao osmjehnuv i se i mahnuv i joj rukom. Kad joj je Toran nestao s vidika za av i u onaj labirint metala, Bayta se okrenula. Oklijevajui je zastala pred vratima kuhinje, a onda se uputila kolonadom koja je vodila do lifta kojim se spu talo u donje prostorije. Ebling Mis je bio tamo, nagnut nad okularima projektora, nepokretnog, zaleenog ti jela u potrazi za neim. Pokraj njega je sjedio Magnifico, zguren u stolcu napeto je promatrao... bio je hrpa mr avih udova i s onim nosom koji je isticao njegovo u sko lice. Bayta je mekim glasom pozvala - Magnifico... Magnifico je skoio na noge. Glas mu je bio ustar apat. - Moja gospo! 210 - Magnifico, - rekla je Bayta - Toran je oti ao na farmu i neko vrijeme ga nee biti . Bi li htio biti tako dobar i poi za njim s porukom koju u ti napisati? - Rado, moja gospo. Rado u uiniti to malo to mogu, ako vam to nekako mo e koristiti. Ostala je sama s Eblingom Misom koji se nije micao. vrstom kretnjom polo ila mu je svoju ruku na rame. - Ebling... Psiholog je ljutito viknuo - Stoje to? - Zatrept ao je oima. - To si ti, Bayta? Gdje je Magnifico? - Poslala sam ga odavde. elim malo biti nasamo s tobom. Naglasila je svoje rijei i zgovarajui ih pretjerano razgovijetno. - elim razgovarati s tobom.

Psiholog je napravio kretnju kao da e se vratiti svojem projektoru, no njezina ru ka na ramenu bila je vrsta. Jasno je osjetila kosti ispod rukava. inilo se da se j e s njega meso prilino otopilo otkad su do li na Trantor. Lice mu je bilo mr avo i ukas to. ak i ovom sjedeem polo aju ramena su mu bila vidljivo zgurena. - Magnifico te ne gnjavi, zar ne, Ebling? ini se daje on ovdje dolje po cijeli da n i no. - Ne, ne, ne! Uope mi ne smeta. Za to bi mi smetao. Tih je i nikada me ne ometa. Po nekad mi prenosi filmove amo-tamo; ini se kao da zna to mi treba, bez da mu to i k a em. Samo ga ti pusti. - Dobro... ali, Ebling, zar te ne to u svezi s njim ne udi? uje li me, Ebling? Zar te tu ne to ne udi? Naglom kretnjom privukla je jedan stolac do njegovog i zurila je u Misa kao da e mu iz oiju izvui odgovor. - Ne. Na to misli ? - Mislim na to da ste i pukovnik Pritcher i ti rekli kako Mula ima kontrolu nad emocijama ljudi. Ali jesi li siguran u to? Zar nije upravo Magnifico dokaz pogre k e u toj teoriji? Zavladala je ti ina. Bayta je u sebi suspregnula silnu elju da dobro prodrma psihologa. - Stoje to s t obom, Ebling? Magnifico je bio Mulin klaun. Za to na njega nije djelovao tako da g a zavoli i bude mu odan? Za to bi ga, od svih tih ljudi koji su kontaktirali s Mul om, samo on toliko mrzio? -Ali... sigurno je Mula i na njega djelovao. Posve sigurno, Bay. - inilo se da po staje sve sigurniji dok je govorio. - Zar misli da Mula tretira svog klauna na isti nain kako to 211 ini sa svojim generalima? Od ovih posljednjih on treba lojalnost, ali kod svoga k launa on treba samo strah. Pa zar ti nisi primijetila daje to permanentno stanje panike kod Magnifica patolo ke prirode? Zar misli da je posve prirodno da se ljuds ko bie cijelo vrijeme tako boji? Kada strah pree neku mjeru onda postane komian. Mo d a je upravo to bilo Muli smije no... a to bi nam i pomoglo, jer bi zasjenilo pomo k oju smo mo da ranije dobili od Magnifica. - eli li rei kako je informacija koju nam je Magnifico dao o Muli bila la na? - Zavela nas je na krivi put. Bila je obojena patolo kim strahom. Mula nije onakav fiziki gigant kakvim ga Magnifico dr i. Vjerojatnije je da je, ako se zanemare nje gove psihike moi, posve obian ovjek. Ali ako ga zabavlja da se jadnom Magnificu prik azuje kao superman... - Psiholog je slegnuo ramenima. - U svakom sluaju, Magnific ova informacija vi e nije va na. - A to je onda va no? Ali Mis se samo oslobodio njezine ruke i vratio se svojem projektoru. - A to je onda va no? - ponovila je. Druga Fondacija? Psiholog ju je naglo pogledao . - Jesam li ti i ta govorio o tome? Ne sjeam se da sam ti i ta rekao. Jo nisam spreman. Sto sam ti rekao? - Ni ta, - rekla je Bayta silovito. - Oh, Galaktiko, ni ta mi nisi rekao, a rado bih da mi ka e , jer sam ve nasmrt umorna. Kada e sve to zavr iti? Ebling Mis ju je pogledao s nekim neodreenim aljenjem. - Pa sad, draga moja... nis am te imao namjeru povrijediti. Ja ponekad zaboravljam... tko su mi prijatelji. Ponekad mi se ini da o svemu ovome ne smijem govoriti. Postoji potreba da se to s kriva, ali pred Mulom, a ne pred tobom, draga moja. - Potap ao ju je po ramenu s n ekim slabim izrazom prijateljstva. - Stoje to s Drugom Fondacijom? - upitala je. Glas mu je automatski pre ao u apat, tih i piskutav. - Zna li s kakvom je temeljito u S eldon prikrio svoje tragove? Cijelo ovo praenje te Seldonove Konvencije mi jo prij e mjesec dana uope ne bi koristilo, prije nego mi se dogodila ona udna unutarnja s poznaja. ak i sada sve se to ini nekako... nategnuto. Dokumenti koje Konvencija ob javi esto su naizgled nepove212 zani, a uvijek nejasni. I vi e nego jednom sam se upitao jesu li i sami sudionici te Konvencije znali sve stoje Seldonu bilo na umu. Ponekad mislim kako se on pos lu io s tom Konvencijom samo kao s golemim paravanom, a daje sam samcat izveo cije

lu konstrukciju... - Fondacija? - po urivala gaje Bayta. - Druge Fondacije! Na a Fondacija je bila jednostavna. Ali Druga Fondacija je bila samo ime. Bila je spomenuta ali, ako je uope bila detaljnije razraivana, onda je to bilo duboko zakopano u matematiku. Jo uvijek ima mnogo toga to nisam ni poeo shv aati, ali tijekom ovih sedam dana detalji su se uklopili u neku nejasnu sliku. - Fondacija broj jedan bila je svijet znanstvenika koji su se bavili prirodnim z nanostima. Predstavljala je koncentraciju umirue znanosti Galaktike pod uvjetima koji su nu ni da bije se opet moglo o ivjeti. Tu nije bio ukljuen niti jedan psiholog . To je pomalo udnovato, no sigurno je to imalo svoju svrhu. Uobiajeno obja njenje z a to bilo je kako Seldonova psihohi-storika najbolje djeluje tamo gdje individua lne radne jedinice... ljudska bia... nemaju znanje o tome to e se dogoditi pa zato mogu u svim situacijama reagirati prirodno. Prati li to govorim, draga? - Da, doktore. - Onda me pa ljivo slu aj. Fondacija broj dva bila je svijet znanstvenika koji su se bavili znanostima vezanim uz mentalni sklop. Bio je to kao odraz u zrcalu na eg s vijeta. Psihologija, a ne rizika bila je kralj. - Pobjedonosno ju je zapitao - S hvaa ? -Ne. -Ali razmisli, Bayta, koristi malo tu svoju glavu. Hari Sel-don je znao da njego va psihohistorika mo e predvidjeti samo vjerojatnosti, a ne izvjesnosti. Tu uvijek postoji mogunost pogre ke, a kako vrijeme prolazi, ta mogunost raste geometrijskom progresijom. Seldon se, naravno, uvao toga koliko je god mogao. Na a Fondacija je b ila u znanstvenom smislu sna na. Mogla je stvarati armije i oru ja. Mogla se sili su protstaviti silom. Ali to se dogaa pri mentalnom napadu, ovakvom kakav je Mulin? - To bi bilo za psihologe s Druge Fondacije! - Bayta je osjetila kako uzbuenje u njoj raste. - Da, da, da! Sigurno! 213 - No oni zasad nisu ni ta uinili, - rekla je. - Kako zna da nisu? Bayta je razmislila. - Ne znam. A ima li ti dokaza da jesu? - Ne. Postoje mnogi imbenici o kojima ja ni ta ne znam. U trenutku kad je bila zasn ovana, ta Druga Fondacija nije mogla biti ni ta vi e razvijena nego smo to bili mi. Mi smo se polako razvijali i jaali, a bit e da je tako bilo i s njima. Samo zvijez de znaju koliko su sada jaki. Jesu li dovoljno jaki da se uhvate uko tac s Mulom? I, ponajprije, jesu li uope svjesni te opasnosti? Imaju li sposobne voe? -Ali ako oni slijede Seldonov plan, onda Druga Fondacija mora pobijediti Mulu. - Ah, - na zami ljenom licu Eblinga Misa su se pojavile bore, - zar je opet o tome rije? Ali ta druga Fondacija je bila daleko te i posao od Prve. Njezina kompleksno st je neusporedivo vea pa je, logino, vea i mogunost pogre ke. Ako Druga Fondacija ne bude mogla pobijediti Mulu to e biti lo e, krajnje lo e. Jer to bi moglo znaiti i kraj ljudske rase, onakve kakvu poznamo. -Ne! - Da. Ako Mulini potomci budu naslijedili njegovu mentalnu snagu... Razumije ? Hom o sapiens se ne bi mogao s tim takmiiti. Oni bi postali nova dominantna rasa... n ova aristokracija. .. a homo sapiens, kao inferiorna rasa, bio bi sveden na robo vski rad. Nije li tako? - Da, tako je. - A ak i kad nekim sluajem Mula ne bi zasnovao dinastiju, ipak bi uspostavio neko iskrivljeno novo Carstvo koje bi se temeljilo samo na njegovoj osobnoj moi. S nje govom smru nestalo bi i takvo Carstvo, a Galaktika bi se na la tamo gdje je bila pr ije njegove pojave, s tim to vi e ne bi bilo Fondacije kao jezgre oko koje bi se mo glo formirati realno i zdravo Drugo Carstvo. To bi znailo tisue godina barbarizma. To bi znailo da kraj svega toga nije na vidiku. - Sto mi mo emo uiniti? Mo emo li upozoriti Drugu Fondaciju? - Moramo, inae bi mogla pasti zbog neupuenosti, a to ne mo emo riskirati. Ali nema n aina da ih se upozori. -Nikako? - Ne znam njen polo aj. Oni su "na posve drugom kraju

214 Galaktike" i to je sve, a postoje milijuni svjetova meu kojima bismo je morali tr a iti. -Ali, Ebling, zar ovi ni ta ne ka u? - neodreeno je pokazala prema filmovima koji su prekrivali cijeli stol. - Ne. Ne ka u gdje bih je mogao nai... barem zasad. Ta tajnovitost mora imati neko znaenje. Mora postojati neki razlog... - Pogled mu je opet dobio onaj izraz dubok e zami -ljenosti. - elio bih da me sada ostavi . Ve sam izgubio dovoljno vremena, a vr ijeme mi ve istie... ve mi istie. Okrenuo se, zlovoljan i namr ten. Magnifico im je pri ao tihim korakom. - Va suprug je do ao kui, gospo. Ebling Mis nije pozdravio klauna. Ve se bio nagnuo nad svoj projektor. Te veeri, saslu av i Baytu, Toran je upitao: -1 ti misli da je on zaista u pravu? Misl i da on nije... - oklijevao je. - S njim je sve u redu, Tori. Znam daje bolestan. Promijenio se, izgubio je na t e ini, a i taj nain na koji govori... bolestan je. Ali slu aj ga kada se kao tema poj avi Mula ili Druga Fondacija. Tada je lucidan i bistar poput neba u vanjskom sve miru. On zna o emu govori. Vjerujem mu. - Onda postoji nada, - ovo je napola zvualo kao pitanje. - Ja... nisam jo o svemu razmislila. Mo da! Mo da ne! Odsad pa nadalje nosit u sa sobo m blaster. - Dok je to govorila, u njezinim se rukama pojavilo to oru je ija se cij ev sjajila. - Za svaki sluaj, Tori, za svaki sluaj. - Za kakav sluaj? U Bavtinom smijehu se osjetila histerija. - Nije va no. Mo da sam i ja malo luda... kao Ebling Mis. Eblingu Misu je u tom trenutku preostalo jo sedam dana ivota i tih je sedam dana p rolazilo, tiho i neprimjetno, dan za danom. Toranu su ti dani donosili neku tupost. Vruina i posvema nja ti ina ovili su ga letar gijom. inilo se kako je ivot izgubio svaku znaajku akcije i promijenio se u beskonan o more hi-bernacije. Mis je bio skriveni entitet iji rad na prekapanju po podacima nije davao rezultat a. On se dolje zabarikadirao pa ga ni Toran ni Bayta nisu mogli vidjeti. Samo je Magnificovo hodanje tamo i ovamo bilo dokaz da Mis postoji. Magnifico, koji je po215 stao tih i zami ljen, hodao je na prstima prenosei pladnjeve s hranom, kao budan sv jedok u toj tami. Bayta jedva da je bila nalik samoj sebi. Nestalo je one njezin e ivahnosti i samopouzdanja. I ona se, zabrinuta, povukla u sebe i jednom ju je T oran zatekao s blasterom u rukama. Brzo gaje odlo ila i prisilila se na osmijeh. - to radi s tim, Bay? - Dr im ga. Zar je to zloin? - Raznijet e si s njim tu glupu glavu. - Onda u sije raznijeti. Nije neka velika teta. ivot u braku nauio je Torana kako nema smisla prepirati se sa enom kad je ovako mran o raspolo ena. Samo je slegnuo ramenima i oti ao. Posljednjeg dana Magnifico je bez daha dojurio do njih. Prestra en, uhvatio se za njih. - Ueni doktor vas zove. Nije mu dobro. I nije mu bilo dobro. Bio je u krevetu, a oi su mu bile neprirodno velike i nepri rodno sjajne. Bio je prljav i nije ga se moglo prepoznati. - Ebling! - kriknula je Bayta. - Pusti govoriti, - obrecnuo se psiholog, s naporom se os-loniv i na svoj mr avi lak at. - Pustite me govoriti. Gotov sam i sada svoj posao predajem vama. Nisam vodi o bilje ke, a usputne natuknice sam uni tio. Nitko drugi to ne smije znati. Sve mora ostati samo u va im glavama. - Magnifico, - rekla je Bayta grubom izravno u, - idi gore. Oklijevajui, klaun je ustao i po ao natra ke. Pogled mu je poivao na Misu. Mis je uinio slaba nu kretnju. - On nije va an, pustite ga neka ostane. Ostani, Magni fico. Klaun je brzo sjeo. Bayta je gledala u pod. Polako, polako, zavukla je donju usn u medu zube.

Promuklo apui, Mis je rekao: - Uvjeren sam da Druga Fondacija mo e pobijediti, ako je Mula ne bude prerano na ao. Ona se odr ala u tajnosti i tako treba i ostati, jer to ima svoj razlog. Morate otii tamo, jer je va a informacija od vitalnog znaaja... to mo e sve promijeniti. ujete li me? Toran je, na rubu agonije, povikao: - Da, da! Reci nam, Ebling, kako emo stii tamo ? Gdje je to? - To vam mogu rei, - rekao je slaba ni glas. 216 Nikada to nije rekao. Bayta je, blijedog i skamenjenog lica, podigla blaster i pucala, a onda se zaula jeka pucnja. Misovo je tijelo iznad struka bilo razneseno, a u zidu iza njega na stala je rupa. Iz Bavtine ukoene ruke blaster je pao na pod. 26 KRAJ POTRAGE Vi e se nije imalo to rei. Jeka eksplozije gubila se u vanjskim prostorijama, prelaz ei u mukli, apat koji se gasio. Prije nego je posve utihnuo, prigu io je o tar zvuk pa da Baytinog blastera, prigu io je Magnificov piskutav vrisak, prigu io Toranov neart ikuliran urlik. Zavladala je tiha agonija. U sjeni se vidjela Baytina spu tena glava. Jedna kapljica je padajui uhvatila malo svjetla. Bayta nikada ranije nije plakala. Toranovi mi ii su bili tako zgreni da su gotovo popucali, ali nije se opustio... inil o mu se da nikada vi e nee moi razdvojiti svoje eljusti. Magnificovo liceje bilo blij eda, be ivotna maska. Konano, kroz jo uvijek stisnute zube, Toran je neprepoznatljivim glasom protisnuo: - Znai, ti si Mulina ena. Domogao te se. Bayta je podigla pogled, a usne su joj se iskrivile u bolan osmijeh. - Ja sam Mu lina? To je ironija. Nakratko se poku ala osmjehnuti, a onda je zabacila kosu. Polako joj se vratio nje zin normalan glas, ne to stoje bilo gotovo nalik njezinom normalnom glasu. - Gotov o je, Toran, sada mogu govoriti. Ne znam koliko dugo u jo ivjeti. Ali mogu poeti gov oriti... Ona Toranova napetost je popustila pod vlastitom te inom i preostao je tek nejak, tup osjeaj. - Govoriti o emu, Bay? O emu se tu jo ima govoriti? - O toj nevolji koja nas je pratila. Ve smo to i ranije spomenuli, Tori. Zar se n e sjea ? Kako nam je poraz stalno za petama, a nikako da nas dohvati. Bili smo u Fo ndaciji i ona je pala dok su se Neovisni trgovci jo borili... ali mi smo se 218 izvukli na vrijeme kako bi oti li na Haven. Bili smo na Have-nu i on je pao dok su se ostali jo borili... i tu smo se opet na vrijeme izvukli. Do li smo na Neotranto r koji se je do sada ve sigurno pridru io Muli. Toran je slu ao i odmahnuo glavom - Ne razumijem. - Tori, u stvarnom ivotu se takve stvari ne dogaaju. Ti i ja smo beznaajni ljudi i ne mo e se dogoditi da tijekom jedne godine upadamo iz jednog politikog vrtloga u d rugi, osim ako taj vrtlog ne nosimo sa sobom. Osim ako izvor zaraze ne nosimo sa sobom! Razumije li me sada? Toranove usne su se stisnule. Pogled mu je bio prikovan na one ostatke tijela ko je je nekada bilo ovjek i u oima mu se vidjelo gaenje. - Hajdemo odavde, Bay. Izaimo van, na otvoreno. Vani je bilo oblano. Vjetar je puhao u naletima i razmrsio je Baytinu kosu. Magni fico se vukao za njima, zaostav i toliko da je jedva mogao uti razgovor. - Ubila si Eblinga Misa, jer si vjerovala daje on taj centar infekcije? - napeti m je glasom upitao Toran. Ne to u njezinom pogledu gaje pogodilo. - On je bio Mula ? - Ni sam nije mogao povjerovati implikacijama sadr anim u tim njegovim rijeima. Bayta se o tro nasmijala. - Jadni Ebling da bi bio Mula? Tako ti Galaktike, ne! Da je bio Mula, ja ga ne bih mogla ubiti. Otkrio bi emocije koje prate moje pokrete i promijenio bi ih u ljubav, odanost, obo avanje, strah ili bilo to. Ne, ubila sam Eblinga jer on nije Mula.. Ubila sam ga zato to je znao gdje se nalazi Druga Fon dacija i za dvije sekunde bi Muli odao tu tajnu. - Odao bi Muli tu tajnu, - glupo je ponovio Toran. - Rekao bi Muli...

Onda je ispustio o tar krik pa se, u asnut, okrenuo zurei u klauna. - Ne Magnifico? - Toran je pro aptao to pitanje. - Slu aj! - rekla je Bayta. - Sjea li se to se dogodilo na Neotrantoru? Oh, razmisli malo, Tori... No on ju je samo gledao, mumljajui i odmahujui glavom. A ona je nastavila: - Na Neotrantoru je umro ovjek. Umro je ovjek, a da ga nitko n ije ni pipnuo. Je li tako? Magnifico je svirao na svojem vizi-sonoru, a kada je zavr io, krunski princ je bio mrtav. Pa zar to nije udno? Nije li udno da 219 jedno stvorenje koje se svega boji i koje djeluje tako kao da je zbog straha pos ve bespomono, ima sposobnost da snagom volje ubije ovjeka. - Ta glazba i svjetlosni efekti, - rekao je Toran, - to ima sna an uinak na emocije ... - Da, uinak na emocije. I to prilino velik. A ba je uinak na emocije Mulina specijal nost. To se valjda mo e smatrati nekom koincidencijom. Ali, Torane, i ja sam vidje la malo od onog izbora s vizi-sonora stoje ubilo krunskog princa. Samo malo, ali i to je bilo dovoljno da me obuzme isti osjeaj oaja kakav me je bio obuzeo u vrem enskom sefu i kasnije na Havenu. Torane, ne mogu pogrije iti, jer je to tako speci fian osjeaj. Toranovo lice je bilo sve mranije. - Ja... i ja sam to bio osjetio. Zaboravio sam na to. Nikada nisam mislio... - Tada sam po prvi puta pomislila na to. Bio je to tek nejasan osjeaj... intuicij a, ako ba eli . Nisam imala niega to bih mogla s time povezati. A onda nam je Pritcher priao o Muli i njegovoj mutaciji i u trenutku je sve postalo jasno. Mula je bio taj koji je stvorio ono ozraje oaja u vremenskom sefu; Magnifico je bio taj koji j e stvorio oaj na Neotrantoru. To je bio isti osjeaj. I zato su Mula i Magnifico is ta osoba. Zar se sve to ne uklapa lijepo, Tori? To je poput aksioma u geometriji ... likovi koji su u istim stvarima jednaki jedan drugom, jednaki su jedan drugo m. Bila je na rubu histerije, no nekako se ipak sabrala. Nastavila je. - To otkrie m e je nasmrt prestra ilo. Ako je Magnifico Mula, onda bi mogao znati moje emocije i podesiti ih tako da odgovaraju njegovoj svrsi. Nisam se usudila pokazati mu to. Izbjegavala sam ga. Nasreu, i on je mene izbjegavao; njega je zanimao Ebling Mis . Namjeravala sam ubiti Eblinga Misa prije nego progovori. To sam planirala pota jno... onoliko tajno koliko sam to mogla... toliko tajno da se to nisam usudila ni samoj sebi rei. Da sam barem mogla ubiti samog Mulu... no nisam se mogla upust iti u taj rizik.. On bi to primijetio i ja bih sve izgubila. inilo se da su je shrvale emocije. Promuklim glasom i odluno, Toran je rekao. - To je nemogue. Pogledaj samo to bijed no stvorenje. On daje Mula? Nije ni uo o emu razgovaramo. Ali kad je pogledom popratio svoj ispru eni prst, vidio je kako Magnifico stoji us pravan, a pogled mu je o tar, taman 220 i sjajan. U glasu mu vi e nije bilo ni traga onom starinskom nainu govora kada je r ekao - uo sam je, prijatelju. Samo sam sjedio ovdje i razmi ljao o injenici kako sam , sa svom svojom pameu i sposobno u predvianja, mogao uiniti pogre ku i tako mnogo izgub iti. Toran je zateturao unatrag, kao da se boji da bi ga klaun mogao dodirnuti ili da bi ga njegov dah mogao zaraziti. Magnifico je kimnuo i odgovorio na neizreeno pitanje. - Ja sam Mula. Vi e nije izgledao groteskno; njegovi udovi nalik vodovodnim cijevima i njegov nos nalik kljunu izgubili su one smije -no-odbojne osobine. Nestao je i njegov strah i dr anje mu je bilo vrsto. Imao je situaciju u svojim rukama i ve se lakoom poeo time koristiti. Rekao je tole rantnim glasom. - Sjednite. Samo dajte, mo ete se opru iti onako kako vam je ugodno. Igra je zavr ena pa bih vam htio ispriati priu. To je moja slabost... elim da me lju di razumiju. Njegov pogled kojim je pogledao Baytu bio je jo uvijek onaj stari, mekan i tu an po gled smeih oiju Magnifica klauna. - U mojem djetinjstvu zaista nije bilo niega, - odmah je nestrpljivo poeo govoriti

, - ega bih se elio prisjeati. Mo da to mo ete razumjeti. Ova moja goljavost posljedica je poremeaja rada lijezda, a s ovakvim nosom sam roen. Meni nije bilo mogue pro ivjeti normalno djetinjstvo. Mati mi je umrla prije nego me je i ugledala. Oca ni ne z nam. Rastao sam bez ikakvog plana, ranjavan i muei samoga sebe, pun samo-sa aljenja i mr nje ostalih. Bio sam poznat kao udno dijete. Svi su me izbjegavali; veina zato t o im se nisam sviao, a neki zato to su me se bojali. Dogaale su se udne stvari... Do bro, to sada nije va no! Uglavnom, bilo je dosta toga da bi omoguilo bojniku Pritch eru da zakljui da sam mutant, a to je bilo vi e od onoga to sam ja o sebi uspio shva titi sve dok ve nisam pre ao dvadesetu godinu. Toran i Bayta su ga odsutno slu ali. Njegov glas je dopirao do njih dok su ovako s jedili na tlu i odlazio dalje, a da se gotovo i nisu obazirali na njega. Klaun, odnosno Mula, koraao je pred njima sitnim koracima, usmjeriv i svoj glas nekamo dol je, prema svojim prekri enim rukama. - Cijela ta slutnja o tome kako imam neobinu mo nai la 221 je postupno, polako, u tako neravnomjernim koracima. ak ni ve pri kraju nisam moga o u to povjerovati. Za mene su ljudske misli poput brojeva, s predznakom koji uk azuje kakva emocija prevladava. To je slab opis, no kako bih vam drukije to mogao pojasniti? S vremenom sam shvatio da mogu doprijeti do tih misli, a onaj predzn ak usmjeriti onamo kamo ja elim i tako ga ostaviti zauvijek. A jo mije du e trebalo da shvatim kako drugi to ne mogu raditi. Kad sam postao svjestan te svoje moi, pojavila se i elja da si nekako nadoknadim z a sav moj bijedan raniji polo aj. Mo da to mo ete razumjeti. Mo da mo ete poku ati to razumj eti. Nije lako biti nakaza... posjedovati zdrav razum i mo razumijevanja, a biti nakaza. Predmet ismijavanja i okrutnosti! Biti razliit od drugih! Biti autsajder! Takve stvari nikada ne preboli ! Konano sam i to nauio i odluio da Galaktika i ja mo emo djelovati izmjenino. Oni su bi li postizali svoje sitne poene, a ja sam to strpljivo trpio... trpio dvadeset i dvije godine. Sad sam ja na redu! Sada je na vas ostale do ao red da podnosite! A izgledi su u dobroj mjeri na strani Galaktike. Ja sam jedan! Njih ima na bilijun e! Zastao je i bacio brz pogled na Baytu. - Ali imao sam slabost. Iznutra sam bio p razan. Ako sam i mogao stei mo, to je samo moglo biti tako da sam se slu io s drugim a. Uspjeh je do mene dopirao preko posrednika. Uvijek! Bio sam onakav kakvim me je Pritcher opisao. Pomou nekog gusara uspio sam osvojiti svoj asteroid i na njem u uvrstiti bazu. Pomou nekog industrijalca, stekao sam prvi oslonac na nekom plane tu, pomou mnogih drugih, a konano i ratnog vode Kalgana, osvojio sam Kalgan i domo gao se flote. Nakon toga uslijedila je Fondacija... i tu ste vas dvoje u li u priu. - Fondacija, - rekao je tiho, - je bila najte i zadatak s kojim sam se susreo. Da bih je pobijedio, trebao sam nadvladati, slomiti ili onesposobiti velik dio tamo n je vladajue klase. Mogao sam to poku ati uiniti temeljito, poev i od samog poetka... no pokazalo se da je mogu preac pa sam ga poeo tra iti. Konano, ako je sna an ovjek u stanj podii dvjesto kilograma, to ne znai da on udi za tim da ih stalno podi e. Moja emoci onalna kontrola nije lak posao i radije se time ne koristim ako ba nije nu no. Tako sam, pri mojem prvom napadu na Fondaciju prihvatio saveznike. 222 Predstavljajui se kao moj klaun, potra io sam agenta ili agente koje je Fondacija z asigurno bila poslala na Kalgan kako bi ne to saznali o mojoj skromnoj malenkosti. Sada znam da je Han Pritcher zapravo bio taj koga sam tra io. No igrom sudbine na i ao sam na vas. Ja jesam telepat, ali ne kompletan, a vi ste, moja gospo, do li iz Fondacije. To me je zavelo i skre-nulo s puta. To nije bilo fatalno za Pritchera koji nam se kasnije pridru io, no to je bila ishodi na toka za pogre ku koja je bila f atalna. Toran se sada po prvi puta pomaknuo. Bijesnim tonom je rekao. - Ma ekaj malo. Zar misli rei da sam onda, kada sam se samo s onim pi toljem za o amuivanje suprotstavio o nom poruniku kako bih te spasio, zapravo bio natjeran na to, jer si ti upravljao mojim emocijama? - Govorio je bijesno i nerazgovijetno. - eli li rei kako su cijelo ovo vrijeme moje emocije bile pod nadzorom? Na Magnificovom licu je zatitrao slab osmijeh. - Za to ne? Zar misli da to nije mog ue? Zapitaj se onda... Bi li, da si bio pri zdravoj pameti, riskirao da bude ubije

n zbog nekog grotesknog stranca kojeg nikada ranije nisi vidio? Mislim da si i s am bio iznenaen svojim postupkom. - Da, - rekla je Bayta odsutnim glasom, - bio je. To je posve jasno. - to se toga tie, - nastavio je Mula - Toran tada nije bio ni u kakvoj opasnosti. Onaj porunik je imao posve jasne upute da nas pusti otii. I tako smo nas troje i P ritcher oti li u Fondaciju. .. vidite kako je moj pothvat odmah poeo dobivati oblik . Kad je Pritcher bio izveden pred prijeki sud, bili smo tamo i ja sam imao pune ruke posla. Vojni suci s tog procesa su kasnije poslali svoje vojnike u rat. On i su se zaista brzo predali i moja flota je pobijedila u bitci kod Horlegora i u nekim manjim bitkama. Preko Pritchera upoznao sam doktora Misa, koji mi je kupio vizi-sonor i to svojo m vlastitom odlukom pa mi je time uvelike olak ao posao. No i to nije bilo ba posve njegovom voljom. Umije ala se Bayta. - Oni koncerti! Trudila sam se napraviti raspored tih koncerat a. Sada razumijem. - Da, - rekao je Magnifico, - taj vizi-sonor slu i kao sprava na koju se fokusira pozornost. Ta sprava je sama po sebi jednostavno sredstvo kojim se mogu upravlja ti tue emocije. S 223 takvom spravom mogu djelovati na cijelo mno tvo, a na pojedinca daleko intenzivnij e. Oni koncerti koje sam imao na Ter-minusu prije nego je pao, i na Havenu prije nego je on pao, doprinijeli su opem defetizmu. Krunskog princa s Neotrantora mog ao sam uiniti vrlo bolesnim i bez vizi-sonora, ali ne bih ga ubio. Shvaate? - No moje najva nije otkrie bio je Ebling Mis. Mogao je biti... - rekao je Magnific o sa aljenjem, a onda nastavio: -Postoji jo jedna strana, vezana uz to kontroliran je emocija, o kojoj vi ni ta ne znate. Intuicija, ili neki unutra nji osjeaj, nazovit e to kako hoete, mo e biti tretirana na jednak nain kao i emocija. Barem je ja mogu tako tretirati. Vi to ne razumijete, zar ne? ekao je da oni to poreknu. - Ljudski um radi s vrlo niskom uinkovitosti. Obino se k a e kako radi samo s dvadeset posto mogunosti. Kada na trenutke proradi s veom snago m, to se onda naziva nadahnue ili uvid ili intuicija. Ve sam ranije otkrio da mogu utjecati na to da takva poveana uinkovitost bude stalna. Takav proces je ubojit z a osobu na koju se primijeni, ali je koristan... Ona sprava za razaranje atomsko g polja s kojom sam se slu io u ratu protiv Fondacije nastala je takvim pritiskom na jednog tehniara s Kalgana. I opet sam djelovao posredstvom drugih. Ebling Mis je bio pun pogodak. Njegove mogunosti su bile vrlo velike i bio mije p otreban. ak i prije nego je zapoeo rat s Fondacijom, slao sam svoje delegate da pr egovaraju s Carstvom. To je bilo u vrijeme kada sam zapoeo s mojom potragom za Dr ugom Fondacijom. Naravno, nisam je na ao. Naravno, znao sam daje moram nai... a Ebl ing Mis je bio pravi odgovor. S njegovim umom, natjeranim na uinkovitiji rad, on bi mo da mogao opona ati rad Harija Seldona. Djelomice je to i uinio. Tjerao sam ga do krajnjih granica. Taj je proces bio nem ilosrdan, no trebalo gaje zavr iti. Na kraju je ve umirao, no jo je bio iv.. .Uni tilo ga je njegovo oajanje. Inae bi po ivio dovoljno dugo. Nas troje smo mogli zajedno poi na Drugu Fondaciju. To bi bila posljednja bitka... ali pogrije io sam. Toran je grubim glasom upitao. - Za to to toliko istie ? Reci konano u emu si to pogrij e io pa zavr i s tim svojim govorom. - Tvoja ena je ta pogre ka. Tvoja ena je bila neobina 224 osoba. Nikada u ivom nisam sreo nekog poput nje. Ja... ja, -Magnificov glas je od jednom pukao. Jedva se nekako sabrao. Djelovao je poti teno kad je nastavio. - Svia o sam joj se, a da pritom nisam morao onglirati s njezinim emocijama. Nisam joj s e gadio, niti sam joj bio smije an. Zalila me. Sviao sam joj se. Zar ne razumijete? Zar ne vidite to je to moglo za mene znaiti. Nikada prije nitko ... Pa, to mi je bilo dragocjeno. Moje vlastite emocije su me izdale, mada sam g ospodario s tuima. Nisam dirao u njezin um, nisam utjecao na njega. Previ e sam cij enio one osjeaje koji su u njemu prirodno nastali. To je bila moja pogre ka... prva . Ti si, Torane, bio pod kontrolom. Nikada nisi posumnjao u mene, nikada me nisi p ropitivao, nikada nisi vidio ne to udno u vezi sa mnom. Kao, na primjer, onda kada

nas je zaustavio "filijski" brod. Usput reeno, oni su znali na polo aj jer sam bio u kontaktu s njima, ba kao to sam stalno komunicirao i s mojim ostalim generalima. Kad su nas zaustavili, ja sam bio odveden na njihov brod kako bih "podesio" Hana Pritchera koji je na tom brodu bio kao zarobljenik. Kad sam napustio taj brod, on je bio pukovnik, Mulin ovjek i zapovjednik broda. Sve se to odvijalo previ e otv oreno, ak i za tebe, Torane. Ipak si prihvatio moje obja njenje koje je vrvilo lo im obja njenjima. Razumije li sada to elim rei? Toran je napravio grimasu, a onda pomalo izazivaki zapita: - Na koji nain si uspio ostati u vezi sa svojim generalima? - To nije bilo nimalo te ko. S ultravalnim oda iljaima je lako baratati i lako su pre nosivi. A zapravo me se i nije moglo otkriti. Svatko tko me je ulovio na djelu p ustio bi me zbog nastale male pukotine u svome sjeanju. To se povremeno i dogaalo. - Na Neotrantoru su me moje lude emocije ponovo izdale. Bayta nije bila pod moji m nadzorom, no ipak nikad ne bi posumnjala u mene da sam se razumno ponio prema krunskom princu. Njegove namjere u svezi s Bavtom... su me uzrujale. Ubio sam ga . To je bilo glupo. Jedna obina borba bi jednako dobro poslu ila. - Pa ipak, Bavtine sumnje jo ne bi postale ozbiljne da sam zaustavio Pritchera u onom njegovom dobronamjernom brbljanju ili da sam svoju pozornost usmjerio vi e na nju, a manje na Eblinga Misa... - Slegnuo je ramenima. -1 to je kraj? - upitala je Bayta. 225 -To je kraj. -1 to sada? - Ja u nastaviti s mojim planovima. Sumnjam da u pronai nekog drugog tko bi bio jed nako tako pametan i kolovan kao to je bio Ebling Mis. Morat u tragati za Drugom Fon dacijom na neki drugi nain. U izvjesnom smislu ste me pobijedili. A sada je Bayta pobjedniki skoila na noge. - U izvjesnom smislu? Samo u nekom smis lu? Mi smo te potpuno pobijedili! Sve tvoje pobjede izvan Fondacije ne znae ni ta, jer sada je Galaktika samo barbarski vakuum. Sama Fondacija je tek minorna pobje da, jer nije ni postojala namjera da se zaustavi tvoja vrsta krize. Potrebno je pobijediti Drugu Fondaciju... Drugu Fondaciju... a Druga Fondacija je ta koja e p obijediti tebe. Tvoja jedina ansa je bila u tome da je pronae i napa-dne prije nego ona bude spremna. Sada to ne mo e uiniti. Odsad pa nadalje, oni e svake minute biti s ve spremniji da te doekaju. U ovom asu, u ovom asu, mo da se mehanizam ve pokrenuo. To e saznati kad te bude pogodila i kad tvojoj kratkotrajnoj sili doe kraj, kad posta ne tek jedan od mno tva hvalisavaca koji su brzo i opako prohujali ovim krvavim lic em povijesti. Te ko je disala, jedva dolazei do daha u svojem ustrom govoru. - A mi smo te pobijed ili, Toran i ja. Nije mi ao umrijeti. No Muline smee oi su sada bile tu ne oi Magnifica, smee i pune ljubavi. - Neu ubiti ni tebe ni tvojeg mu a. Uostalom, vi e mi ne mo ete na koditi, a va a smrt mi ne bi vratila E blinga Misa. Sam sam kriv za svoje pogre ke i preuzimam odgovornost za njih. Ti i tvoj mu mo ete ii! Idite s mirom, za volju onoga to ja nazivam... prijateljstvom. Tada je, naglo i ponosnim glasom dodao: - A ja sam i nadalje Mula, najmoniji ovjek cijele Galaktike. Ja u ipak pobijediti Drugu Fondaciju. A Bayta je opalila svoju posljednju strijelu, vrstim i mirnim glasom, punim sigur nosti. - Nee ! Jo uvijek imam povjerenja u Seldonovu mudrost. Ipak e ostati prvi i pos ljednji vladar svoje dinastije. - Moje dinastije? Da, razmi ljao sam i o tome, esto. O tome kako bih mogao zasnovat i dinastiju. O tome kako bih mogao nai enu koja bi mi odgovarala. 226 Bayta je odjednom shvatila znaenje onog pogleda njegovih oiju i ukoila se od u asa. Magnifico je odmahnuo glavom. - Osjeam tvoju odbojnost, no to je glupo. Da nije i spalo kako je ispalo, vrlo lako bih te mogao usreiti. Bila bi to umjetnim putem p ostignuta ekstaza, no izmeu nje i pravih emocija ne bi bilo nikakve razlike. Ali ispalo je kako je ispalo. Ja sebe zovem Mula... ali oito ne zbog moje snage... Oti ao je od njih i vi e se nije osvrnuo. bilje ka o piscu Isaac Asimov, svjetski majstor znanstvene fantastike, roen je 1920. godine u Rusi ji, pokraj Smolenska, a tri godine kasnije do ao je s roditeljima u SAD. Odrastao je u Brooklynu gdje je polazio osnovnu kolu, a u dobi od osam godina dobio je ame

riko dr avljanstvo. Imao je izuzetnu memoriju koja mu je pomogla zavr iti srednju kolu prije negoli je napunio esnaest godina. Upisao se na Sveuili te Columbia i odluio, u mjesto lijenike karijere koju mu je namijenio otac, radije postati kemiar. Diplomir ao je kemiju i, nakon kratkog boravka u vojsci, 1949. godine je doktorirao i zap oslio se kao predava biokemije na Medicinskoj koli Sveuili ta Boston, gdje je 1955. p ostao izvanredni profesor i bavio se istra ivanjem nuk-leinske kiseline. No taj ra d je sve vi e smetao njegovim aspiracijama na literarnom polju pa se 1958. godine posve povukao i posvetio pisanju, premda je zadr ao vezu sa sveuili tem. Fantastina karijera Asimova kao pisca znanstvene fantastike zapoela je 1939. g. ob javljivanjem kratke prie Marooned off Vesta u asopisu Amazing Stories. Otad je red oviti suradnik vodeih SF asopisa kao to su Astounding, Astonishing Stories, Super S cience Stories i Galaxy. etiri puta je dobio nagradu Hugo i jednom Nebula. S goto vo pet stotina knjiga i nekoliko stotina lanaka, on se po svim kriterijima ubraja u plodne pisce. Osim mnogih, diljem svijeta poznatih, djela iz podruja znanstven e fantastike, Asimov je pisao i vrlo uspje ne detektivske prie, zatim Povijest Sjev erne Amerike u etiri sveska, pa Vodi kroz Bibliju u dva sveska, te biografski rjeni k, enciklopedije, prirunike i impresivnu listu znanstveno-popu-larnih knjiga iz r aznih podruja znanosti, kao i autobiografiju u dva sveska. Isaac Asimov je umro 1992. u dobi od 72 godine.