Você está na página 1de 126

BIBLIOTEKA XX VEK

Edgar Moren

32/2

DUH VREMENA
2. Nekroza U saradnji sa Irenom Naum
Prevela sa francuskog IVANKA PAVLOVIC

Urednik IVAN COLOVIC

BEOGRADSKI IZDAVACKO-GRAFICKI ZAVOD 1979.

Naslov originala: Edgar Morin: L'ESPRIT DU TEMPS II NECROSE Editions Grasset et Fasquelle, 1975. Razvijenijim drutvima, ukoliko na stave svoju trku ka blagostanju, postae sve oigledniji iracionalizam racionalizovane egzistencije, zakrljalost ivota lienog stvarne komunikacije sa drugima i kreativnog ispunjenja, otuenje u svetu predmeta i privida. Krize gneva mladih ljudi, egzistencijalni nemiri intelektualaca, spiritualistike neuroze buroazije iz Pa si ja ve predstavljaju simptome krize koja e jednog dana bez sumnje postati opta. E. M. Sociologie d'un chec, FranceObservateur, 5. novembar 1959.
Lektor ANA MORALIC Korice IVAN MESNER

Tehniki urednik RUICA VUKAINOVIC-STANISAVUEV

PREDGOVOR

Preobraaj kulturne infrastrukture naeg drutva poinje ezdesetih godina, a eruptivna svojstva dobija izmeu 1965. i 1970, te se nastavlja i danas. Uporedo sa nastavljanjem razvoja opisanog u I knjizi Duha vremena, posle 1960. izbijaju eksplozivna zbivanja prividno van toka stvari, neorganizovana i periferna; izgleda kao da su nezavisna od procesa koji su u toku, a u stvari su njima uslovljena. Pored toga, uskoro otkrivamo da i sama skretanja postaju izvori novih tendencija i novih razvojnih procesa. Tako tokom ovog perioda moemo da pratimo dvo struku nit: s jedne strane, problematizacija masovne kulture dovodi do problematike kulturne revolucije, s druge strane, kriza kulture vodi do krize drutva. Tokom decenije 19501960. masovna kultura je predstavljala duh vremena. Novi duh vremena dovodi do raspadanja masovne kulture, pojam masovne kulture u drutveno integrisanom i drutveno integriuem smislu, tada postavljen, bio je vrlo koristan u prvoj svesci. Ovde ga postupno naputam, kao insekat lutku u toku mene. Tokom te promen pojam krize dobija kljuno mesto i njegov smisao ovde pokuavamo da rasvetlimo (glava I).

Edgar Moren

Duh vremena

Ukratko da kaemo: u okviru datog sistema kriza se manifestu]e ovim crtama povlaenje njegovih determinizama i porast nesigurnosti, prelazak iz stabilnosti u nestabilnost, preobraaj komplementarnih pojava a suprotnosti i antagonizme, pojava prodor devijacija, koje se ubrzo pretvaraju u tendencije, traenje novih reenja, to jest, upote uzev, proces dezintegracije i dezorganizacije unutar postojeeg sistema i kretanje ka novim (ili starim) oblicima integracije i organizacije. Zaista, postoji kriza masovne kulture u razdoblju 19601970; ova kultura poinje da gubi svojstva ujed naavanja, jedinstvenosti, celovitosti, poletnosti, kao to e se to i videti. Kriza se dublje manifestuje u samoj sri integrisanih i integriuih modela: unapreenje libidinalnosti i naela zadovoljstva i, najzad, porast kon kretne mitologije slobodnog vremena, odmora, puto vanja. Od tada se razvoj tih vrednosti nastavlja dvoznano i dvosmisleno, istovremeno i kao integrisan integriui, ali u svojim preterivanjima ve pun zahteva i korozivan. Ovaj preobraaj uvek zapoinje od devijantne erup cije, ta erupcija raa udarni talas koji se odbija i iza ziva novi, iri talas. Ova se shema, koju smo definisali povodom razvoja neo-feminizma i nove enstvenosti moe vrlo uopsteno primeniti na procese u toku; udarni talas, vrlo jak i razoran, dobij a prirodu pobune, protivkulturnog, revolucionarnog, nalazi se izvan i pro tiv sistema koji hoe da srui ili korenito izmeni; iroki talas se iroko prostire po sistemu, dobija evolucionistiku, reformatorsku, neo-modernistiku prirodu. U polasku su oba talasa kompleksno povezana, to jest komplementarno, suparniki i antagonistiki, ali mogu u odreenom trenutku da se razdvoje tako da njihove

suprotnosti nadjaaju njihovu komplementarnost, kao to to biva sa idejom reforme i idejom revolucije. Tako su u herojsko doba masovne kulture omla dina i ene bili kulturno saterani u svoje podoblasti; poev od 1965. izbijanje omladinskih divljih vrednosti izaziva niz novina i raskida unutar omladinske subkulture, ne samo na filmu ve i kroz raanje i zamah roka. U studiji posveenoj omladini pokazujem kako se od jedne do druge lokalne erupcije obrazuju dva talasa: udarni talas koji tei da se uoblii u anti-kulturu i kul turnu revoluciju istovremeno; iroki talas gde se nova omladinska kultura iri, menja odnose roditelji-deca, odrasli-mladi, preobraava modele ponaanja, ljubavne odnose i izbacuje na povrinu omladinu kao nekakvu novu klasu po godinama, koja e odsad igrati ulogu na drutvenoj i politikoj sceni. Tokom tog procesa obrazovao se u Kaliforniji, gde stalno niu kulturne novine, od 1967. do 1969. pravi, rasadnik kulture. Francuskoj je to doneo maj 1968. Ova dva iskustva analizirao sam u dve druge knjige (Kalifornijski dnevnik, 1970; Maj 68 Brea). Ovde o njima nee biti reci neposredno, utoliko pre treba istai nji hov znaaj. Zaista u tom neverovatnom kulturnom ka lupu neprekidnog stvaralatva od 1967. do 1969, iji je epicentar Kalifornija, i u prolaznom ali radikalnom vrtlogu maja 68. u Francuskoj, mladalaki ferment e izazivati neto i ire i dublje: preokret i izbijanje tema i vrednosti koje e se rasprostirati i kao udarni talasi i kao iroki talasi i to ne samo meu omladinom, ve na sve etiri strane sveta, kroz elo drutvo. Zaista, posle 196769, libidinoznost, koja se u he rojsko doba masovne kulture gajila u potronji i za

10

Edgar Moren

Duh vremena

11

potronju, kroz imaginarnu erotiku i reklamu, izlazi iz obeleenog korita, kojim je posluno i bez prelivanja tekla. Razbesnela (udarni talas) u neogranienim zahtevima elje i zadovoljstva, odbacuje sve cenzure i sve tabue. iri se (iroki talas) liberalizacijom naravi, regre sijom erotsko-seksualnih cenzura u ivotu i u spektaklu. Paralelni preobraaj zahvata i neo-arhaizam i neo-naturizam. U herojsko doba masovne kulture, oni su se utapali u vikendima i letovanju, podravajui potro aki razvoj koji prua industrija slobodnog vremena. Ali e neo-arhaizam i neo-naturizam poeti da postav ljaju sve vee zahteve i da dobijaju u estini. Udarni talas je eko-pokret, nova ekoloka svest koja dovodi u pitanje i nain ivota dotad obuhvaen tehno-birokratskim i industrijsko-gradskim okvirom i samu strukturu drutva. iroki talas je sticanje reformatorske svesti o problemu zagaenja, briga o ouvanju eko-sistema, te nja da se nae nova ravnotea ovekpriroda. Najzad, i istovremeno, polazei iz kalifornijskog arita i brzo se irei po elom zapadnom svetu, razvi jaju se nova enstvenost i novi feminizam. Kao to emo kasnije pokazati, udarni je talas prodorna akcija Women's lib.-a ili M. L. F.'-a, a iroki je talas reforma torska evolucija enske subkulture, koja stie izvesnu samostalnost, kao i zahtev za oslobaanjem u oblasti porodice, materinstva i rada. Razvojni procesi svojstveni omladini, enskom po kretu, libidinoznosti, neo-arhaizmu i neo-nudizmu, mada predstavljaju razliite i nezavisne procese, istovremeno su povezani odnosima korelacije i meusobnog dejstva M. L. F. = Mouvement de Libration des Femmes Pokret za osloboenje ena. (Prim, prev.)
1

i u tom smislu predstavljaju razliite vidove istog preobraajnog procesa. U okviru tog procesa sruilo se euforino obeanje sree, kljuni kamen masovne kulture, i umesto njega javljaju se nasluivanja mogunosti boljeg ivota, dok unaokolo tutnji pobuna. Ali dok se gasi Sunset boulevard, nosilac mesijanskog obeanja graanske sre e, nedaleko od Holivuda u agoniji, u toj istoj Kalifor niji, pali se svetio nove nade s mesijanskim najavlji vanjem ere Vodolije Akvarijusa. Jevanelje flowerpower svakako brzo vene u krilu drutva gde jo vlada zima, ali njegovo raspadanje sa svoje strane oivljava, daje snagu i obnavlja stara revolucionarna jevanelja crvene zastave i crne zastave. Ubudue vie nee biti dvojstva izmeu masovne kulture i kulturne kulture. Postoje tri kulturna pola sloenog meusobnog delovanja (to jest, da podsetimo, istovremeno komplementarna, suparnika i protivnika): a) pol nove masovne kulture proete problematizacijom i ponovnim formulisanjem; b) pol kulturne kulture, snano zadojene osporavanjem i subverzivnou, u kojoj inteligencija sve vie tei kritinosti; c) pol anti-kulture sa svojim disidentskim i parazitskim aritima u tenji za kulturnom revolucijom. Novi duh vremena odsad duva u sledeim prav cima: preokret znaka ispred vrednosti koje su dotad naelno ujedinjavale, a sad nagrizaju iznutra sm po kret u koji se vie ne daju ukljuiti; opta problematizacija i ponovno formulisanje, pojava i narastanje dvaju talasa, revolucioniueg udarnog talasa, irokog reformatorskog talasa;

12

Edgar Moren

Duh vremena

13

sloena meudejstva izmeu tri kulturna pola: irenje i produbljivanje kulturne krize u samom razvoju graanskog drutva. Svi se ti procesi oigledno nastavljaju i nastavie se i sedamdesetih godina. Moja istraivanja poev od 1960, prvo pod naslo vom sociologija sadanjice, a potom socioloka di jagnoza, prate dvostruki trag novog duha vremena. Usmerena su ka idejama promen, jer sam bio krajnje osetljiv na pojavnu novinu, a i zato to sam na teorijskoj razini bio usmeren idejom, koja je ve u Marksa formulisana, mada na drugom planu, da graansko dru tvo samim svojim razvojem raa protivrenosti koje ga razjedaju, to jest u njemu se zbiva dvostruki proces autoprodukcije i autodestrukcije. Ovi tekstovi, mada nose peat iznenadnih dogaaja i konkretnih pojava, daju mogunost da poslednjih petnaest godina sagle damo onako kako se gleda istorija, to jest, i kao konti nuitet i kao prekid jedne evolucije, gde evolucija iza ziva raskid koji sa svoje strane dovodi do skretanja. Iz njih se vidi da bogati procvat godina 19671970, ve u klijanju tokom prethodnih godina istovremeno pred stavlja i plod razvoja koji e istovremeno nastaviti, os poriti i poricati. Videe se takoe da taj procvat nije epifenomen koji se resorbovao, ve on nastavlja da ra sipa svoj cvetni prah u nae nastajanje. Mogli bismo se ak upitati da li razdoblje 19671970. ne znai vie od zaokreta: promenu orbite u evoluciji, to jest preobra aj uslova preobraaja, koji zainje promenu u prirodi, smeru i smislu nae evolucije. Korenitost procesa i postavljenih problema, sve vei znaaj koji se pridaje raskidima i krizama, naveli su posmatraa da ispita kljune pojmove koji su mu se

nametnuli ili kojima je nevino baratao: promena, evo lucija, dogaaj, kriza i razume se, kultura, drutvo. Teorijska i epistemoloka ponovna obrada ocrtava se, dakle, uporedo i u meudejstvu sa prouavanjem pojava. Ovo istraivanje dovodi sociologiju u krizu da bi se krize razumela, raenja sociologiju da bi se promena razumela. Ova knjiga predstavlja, u stvari, sa svoja dva del konceptualno-teorijskim i fenomenolokim2 nekakav diptih. Ima dva lica lica mojih istraivanja koja su od 1950. na potezu izmeu teorijskog bio-antropo-sociolokog smera (to je linija od knjige ovek i smrt, 1951, do Izgubljene paradigme, 1973, koja treba da dovede (?) do Metode) i ispitivanja fenomena (linija od Nulte go dine Nemake, iz 1946, preko Duha vremena, koja posle 1960. sve vie vodi u hic i nunc sa Preobraajem Pladmea, 1967. Maj 68 Brea, Zagor u Orleanu, 1969). Ova dva vida su uvek jedan u drugom odzvanjala i delovala jedan na drugi. Re je o istom istraivanju. Ovde su oba zajedno. Veoma sam zahvalan Ireni to je izradila plan knjige koji oituje ovu meuzavisnost. Zavravajui ovaj uvod, hou i da joj zahvalim to je uklopila i povezala tekstove. Sve nedostatke treba samo meni pripisati: fragmentarnost i nedovrenost iz laganja koje se naglo prekida dok se naa istorija na stavlja.
2 Ovde objavljeni tekstovi samo su skica napora po novnog opte-teorijskog razmatranja sociologije i ire nauke o oveku. Ovaj e napor doi do izraaja u knjizi Metoda.

E. M. Mart 1975.

UVOD

Ova knjiga obuhvata lanke i tekstove objavljivane tokom poslednjih dvanaest godina i predstavlja nasta vak Duha vremena. Posao prikupljanja spisa jednog autora iskustvo je koje zbunjuje u izvesnom smislu i dovodi do dvo znanog stanja kolebanja izmeu kritikog udvajanja, deontoloki ograniene slobode (preraditi slovo po tujui duh) i odgovornosti koja naprotiv izgleda ne ograniena ... Dvostruka svest poluboga i svatara. Najosetljiviji deo posla bilo je sreivanje ovih tek stova, ali tako da se ono ne pretvori u izvoenje zem ljanih radova: zaravnjivanje, cementiranje pukotina, popunjavanje rupa, pravljenje zida od gomile cigala po svaku cenu. Pored toga to ovakav poduhvat ugroava mentalno zdravlje onoga ko se u to upusti, treba rei i to da ga retko i sam autor priznaje. Priznajmo, dakle, da je materijal hronoloki rasut i s dosta praznina s gledita obraenih tema. Upozorimo na mogunost razoaranja one koji oekuju jedinstvo, iscrpno nabrajanje, preglednu sintezu. Ovde se iznose indicije, tragovi koji se mogu slediti, dijagnoze i, pre svega, nov nain ispitivanja Duha vremena. Dok je I tom predlagao ivahnu etnju irokim bulevarima masovne kulture, II tom nas poziva da se

16

Edgar Moren

Duh vremena

17

pripremimo na veliko putovanje; treba postaviti meto doloke i epistemoloke temelje novog pristupa sistemu kulture. Pojam masovne kulture postaje i sam proble matian i zahteva proirivanje prvobitne definicije. Kraj putovanja je jo fata-morgana, treperavih i halucinantnih obrisa, jedne paradigmatine revolucije (onako kako je razumeva Kan): stvoriti drugaiji teo rijski pristup, logiku kompleksnosti, pozivajui u pomo nauku o mainama, kibernetiku, teoriju auto-organizatorskih sistema, teoriju informacija, ivotinjsku etiologiju, najzad i noologiju (nauku o psiho-ideolokim fe nomenima) koja jo ne postoji. Ovom projektu zbog njegove irine preti opasnost delirijuma i mentalne zbrke: italac, epistemoloki ne pokretan, moe ga ak svrstati u naunu fantastiku. Prave e polemike moda izbiti oko sledeih pi tanja: 1) ta znai istraivanje jedne transdisciplinarne teorije? Moe li ono da donese nove modele objanjenja za drutvene nauke? Da li prouavanje organizacionih veza (prevashodnost relacionog nad supstancijalnim) znai skicu jedne logike kompleksnosti? Najzad, da li ona preobraava epistemoloki status objekta i subjekta? 2) Transferi iz jedne nauke u drugu postavljaju problem analogije: kako shvatiti analogiju ne osuujui je u ime analitike i supstancijalne epistemologije i ne odbacujui je zbog njene organicistike i romantiar ske prolosti? 3) Povodom ekstrapolacije, kako zamisliti transdisciplinarnu putanju sledeih koncepata: komunikacija, informacija, kd, poruka, cilj, inhibicija, represija? Moe li se ova putanja svesti na sluajne podatke ili na po godnosti* objanjenja?

4) Ovi poslednji koncepti su oigledno jo proble matini i daleko od toga da budu razjanjeni: donose li oni nauci o oveku sloenije osnovne koncepte no to ih je dosad imala? Da li e dati mogunost otvaranja neke teorijske bree i stvaranja jedne logike organizacije? 5) Da li je dovoljno to to se kulturne pojave stalno svode na proste motive superstrukture? Ovaj nastavak Duha vremena postavlja ova pitanja ne pruajui utehu slaganja, jemstvo dokaza; predlae teorijsku breu, prikazuje preobraaj sociolokog pogle da koji metodoloka pitanja malo-pomalo remete. Ovaj se rad, u izvesnom smislu, isto toliko bavi novim vie njem duha vremena koliko i novim duhom vremena. Meutim, u nedostatku jedinstva, ova knjiga prati os novnu nit: istraiti, ispitujui izvesne dogaaje, ta je to to je malo-pomalo preobrazilo i dovelo u krizu duh vremena. Ovde kljuni pojmovi, kriza i dogaaj, ne upuuju na usputna zbivanja, nisu iz reda sluajnog, nepredvid ljivog, novinarske aktuelnosti ili literarnog patosa, ve pokuavaju da postanu operativni i misaoni pojmovi. Dogaaji-meteori, zagonetne krize, neminovno se vezuju za sistem kulture i evoluciju drutva. Problem je saznati kako. Kako zaista povezati s masovnom kul turom anti-kulturu omladine i andergraund, Maj 68, plimu feminizma, ekoloki prodor i to da ne pre obraaj stripa? Kako postupiti da bi hronologija doga aja bila istovremeno i teorijski pristup sistemu: na primer, kako su modernistike tenje masovne kul ture izazvale neo-arhaine protivtenje? Na koji na in sporedne ili periferne pojave izbijaju u obliku do gaaja (ekoloki prodor, feministika problematika, mla dalaka anti-kultura)? Ovde tendencije-dogaaji donose protiv-vrednosti, stavove, koji ugroavaju kako estetske,
2 Duh vremena

18

Edgar Moren

racionalne i humanistike temelje kulturne kulture, tako i tradicionalne teme eujorine mitologije masovne kulture: svakodnevni Eros, ljubav, srea, par, zadovolj stvo, slobodno vreme i potronja neosetno zapadaju u mree novih problematika, novih senzibilnosti. Samim tim, nove linije sile i podele tee da povuku razlike, raz vrstaju i unesu sloenost u masovnu kulturu. Kriza kul turne kulture, da li je to novo uobliavanje duha vre mena? Ova pitanja i postavke, kao vodee niti del, poi vaju, dakle, na dvostrukoj premisi krize i dogaaja. Ovaj dvostruki izbor zahteva objanjenja, uvod: kriza i dogaaj u odnosu na koji sistem? Koja je metodoloka vrednost i heuristiki domet tih pojmova? Najzad, kako su se ti pojmovi, malo-pomalo nametnuli (kao to se to vidi iz hronologije tekstova) kao povlaeni uglovi posmatranja jedne sociologije duha vremena? Ovaj novi duh vremena nije toliko nastavak koliko je polazite, skica: metodoloka namera. Verovatno e se na razini pozajmice ili prenosa iz jedne u drugu nauku javiti pitanja; na primer, pita nje analogije: kako preneti (bez epistemolokih sudara) u nauke o drutvu kibernetike principe i postavke koje vae za auto-organizovane sisteme? Na itaocu je da odmeri da li je taj prenos dopri nos ili samo drugi nain izlaganja. Najzad, na nivou tog transponovanja, verovatno e izbiti alergije epistemo-carinika3 koji nisu dovoljno radoznali da bi shvatili da prie o analogijama poinju sa sve se deava kao d a . . . i otvaraju puteve otkria i mate. I. N.
3

Prvi deo SOCIOLOGIJA SADANJOSTI I SOCIOLOGIJA KULTURE

Morenov izraz. Communications br. 38

Izbor je ovde eksplicitan; pojmovi krize i doga aja predstavljaju Arijadnine konce u lavirintu ovog novog pristupa masovnoj kulturi. Pitanje bi bilo: da li je moguna sociologija krize i dogaaja? Ili bolje, moe li se razmiljati o sadanjosti (ovde o sistemu kulture) bez ispitivanja dogaaja koji se u njoj pojavljuju i kriza kroz koje prolazi? Sledea dva teksta napisana su u razmaku od etiri godine. Hronologija je ovde zanimljiva: ona ukazuje na postojanost jednog uverenja (drutvene nauke moraju se preispitati u odnosu na oblike raskida). Najzad, ona pokazuje put prevaljen od fenomenolokog pristupa problemu do postavljanja premisa jedne nauke o do gaaju i teorije krize. Prvi tekst je iz 68. Jo jednom je istorija prekinula teorijsko mrtvilo drutvenih nauka; kako socioloki prikazati Maj 68? Priznanje neuspeha u tumaenju ovde se pretvara u manifest za sociologiju krize: socio logija krize mora biti fenomenoloka, s veom panjom treba da belei dogaaj kao potpuno uestvovanje (psi holoko, afektivno, praktino) no da sakuplja crte teo rijske koherentnosti, koje je potres rasturio. Za posmatraa. je kriza, u onoj meri u kojoj izaziva iznenaenje

22

Edgar Moren

i uenje, pre svega ugroavanje njegovog metodolokog spokojstva i teorijskog mira. Jedini moguni metodoloki zakon, koji obavezuje samo pogled posmatraa, trai da se dogadaj-udovite (van zakona, pena dana) pretvori u dogaaj-sfingu (nosioca skrivenih istina). Drugi tekst, objavljen u aso pisu Komunikacije u celini je posveen dogaaju: namera je koliko da se problematizuje dogaaj toliko i da se postavi mogunost nauke o dogaaju, to jest da se pretvori u predmet naunog istraivanja ono to je dosad ostajalo kao iracionalni talog posle objektivnog istraivanja. Nauka o dogaaju moe da se pojavi samo na gra nici ve obrazovanih disciplina, izvan starih bojnih polja na kojima se ve odavno susreu determinizam i sluajnost, struktura i istorija; tanije, teorija dogaaja moe da opstane samo ukoliko te alternative pretvori u osnovna pitanja, postavljajui odnos sistemdogaaj kao svoj sredini problem. Formulisanje premisa jedne teorije dogaaja (koja je isto toliko i teorija sistema) pozajmljuje i od kibernetike i od teorije sistema (ija je najplodnija ideja da se svaki sistem d analizirati ukoliko je otvoren prema jednom ekosistemu). Ova formalizacija zahteva pre svega izradu teorije sistema ili auto-organizujuih fenomena gde su sluajnost, ne red, dogaajno, inherentni organizaciji i sloenosti sistema ili fenomena. I. N.

KRIZA (Sociologija krize i kriza sociologije)

KRITIKA SOCIOLOGIJA I KRITIKA SOCIOLOGIJE Kao i drutvo, iji je bila pregled (ogledalo?) socio logiju je Maj 68. pogodio u punom razmahu, usponu i razvoju. Ona prividno nije odavala nikakav znak krize: re sociologija sve se vie pominjala, s potovanjem ili fetiiziranjem, u irokim oblastima javnog mnenja, da bi se potkrepila bilo koja tvrdnja o maini za pranje rublja, erotskim gaicama ili sumornosti stambenih blokova; domaica Frans-Soara ili Gospodin Ekspres pozivali su se na miljenje sociologa. Dok je sociolo gija postajala drutveni mit, korienje strunjaka za sociologiju sve se vie preporuivalo i ozakonjavalo u maineriji Plana, Uprave, Preduzea. Ekonomista, zbu njen pred ostacima koje njegove jednaine nisu obuhvatale, i strunjak u elji za efikasnou radnika, obra ali su se sociologu. Upitnik upuen predstavnikom uzorku sve manje je izazivao podsmeljivu nevericu nameui se kao opte usvojene lekarske slualice. Meutim, u Nanteru, otkad se obrazovao pokret ne pomirljivih, humanistike nauke, a posebno sociologija, istovremeno su izvor poricanja i na izvoru poricanja.4
4 Vidi Pourquoi des sociologises?, Cohn Bendit, Duteuil, Grard Granautier, deljeno u Nanteru poetkom aprila, objavljeno u Esprit, 5. maj 1968, str. 977882.

24

Edgar Moren

Duh vremena

25

Revolucionarni studenti okreu se sociologiji koja isto vremeno kritikuje i drutvo i zvanicnu sociologiju, to jest delima Rajta Milsa, Rizmana, Markuzea, Lefevra, a u pozadini, vidi se novo uskrsavanje marksistikog feniksa, koji se uvruje kao prava sociologija. Isto vremeno, u socijalnoj psihologiji, Roders, Levin, Mo reno donose svoj eksplozivni naboj u prilog demokratiji, spontanosti, stvaralatvu grupa. 5 S manje ili vie estine, manje ili vie diskrimina cije pobednika, zvanina sociologija biva prokaena. Zahvaljujui svojoj tehnici, postala je orue manipula cije u rukama vlasti, njene su teorije kamuflirane ideo logije; i sam rasparan, empirizam ne izgleda toliko po treba ispitivanja koliko uska, bojaljiva i uplaena filo zofija, ija je namena da razbije u komadie mozaika sliku drutvenog ivota. Tako 196768. izbija svom estinom ve epidemina rasprava o prirodi i ulozi sociologije. Poslednju erupciju u Francuskoj izaziva staljinistiki danovizam i politiko-kulturni aparat Komunistike partije, koji upire prst u zvanicnu, ameriku, imperijalistiku i policijsku sociologiju. Ali 1967. sukob vie ne suprotstavlja krute kulturne aktiviste komunistike partije i zvanine sociologe u celini, niti staljinistiki dogmatizam i istraivaki em pirizam. Na strani napadaa nije vie pravoverni mark sizam ve pravoverni marksizmi, marksistiki jeretizmi, slobodoumne struje, od kojih su neke zadojene nedirek5 Zanimljivo je proitati u Epistemonu Ideje koje su potresle Francusku (Nanter, novembar 1967 juni 1968) Pariz Fayard, 1968. delove posveene (str. 32) dinamici' generalizovanih grupa i divljem seminaru koji su pre plavili Francusku maja 1968.

tivistikim teorijama socijalne psihologije. S druge stra ne, napadnuta sociologija se od 1951. znatno ozvaniila, uvrstila, integrisala. , SOCIOLOGIJA SOCIOLOGIJE U MAJU 68. Socioloki pristup Maju 68. dovodi u pitanje kako vladajuu sociologiju tako i dogmatski marksizam. Za ista, pokuaj tumaenja Maja 68. mogu je samo ako se predvide i drugi istraivaki metodi osim ankete pred stavnikog uzroka koji vlada (vladao je?) u sociologiji, jer ova, nesposobna da prodre ispod povrinske kore miljenja, nije bila u stanju da predvidi ta se to kuva i tutnji, kao ni da vidi i shvati dinamiku i raskide. Po kuaj da shvatimo Maj 68. vredi samo ako pokuamo da se uzdignemo iznad i izvan deliminog strunog znanja, pokuavajui da pretpostavke sloimo u teorij sku celinu kako bismo obuhvatili i strukturisali fenomen. Uostalom, mora se dovesti u sumnju slika industrij skog drutva koje bi, poto je ostvarilo veliki take off, plovilo ka nebesima funkcionalnosti i racionalnosti bez protivrenosti, bez kriza i ideologija. Maj 68. ne reava ve samo ponovo postavlja problem. Zaista, itava le peza pretpostavki je odsad otvorena, od minimalne prema kojoj bi Maj 68. bio zakasnela kriza i konica u razvoju industrijskog drutva, a ne plod tog razvitka, do maksimalne gde bi Maj 68. bio predskazivako iz bijanje na svetlost dana neizleive bolesti tog drutva. Pored toga, nije u pitanju saznanje da li industrijsko drutvo samo lui prekide i nezadovoljstva, treba saznati da li pojam industrijskog drutva ima nekog smisla, to jest operativnu i dokumentarno-istorijsku vrednost, i

26

Edgar Moren

Duh vremena

27

u asu pribliavanja konkretnoj pojavi, kao to je u ovom sluaju kriza. Jednom reci, vladajua sociologija ni po svojoj teh nici ni po svojim konceptima, ni po svojim pretpostav kama ne izgleda spremna da obuhvati majsku krizu. Kojeta, odgovorie njeni zagovornici, ta kriza ne spada u sociologiju ve u istoriju. I zaista, nalazimo se u aritu problema. Ima socio loga koji prihvataju da kriza niukoliko ne spada u ob last njihove nauke, a ima ih i koji ne mogu da zamisle sociologiju koja bi sebe namerno liila mogunosti da preko krize dublje prodre u poznavanje drutva, teorij ski i injenino, u njegovom naelu i savremenosti, jed nom rei, ne mogu da zamisle da sociologija bude skoro potpuno zakrljala istovremeno, korelativno na planu teorije, fenomena i dogaaja. Jer, nasuprot onima koje je opinila polemika o strukturi i anti-strukturi, dijahroniji i sinhroniji, poklanjanje panje fenomenu, dogaaju, krizi, ne vodi slabljenju ve jaanju teorijskog zahteva. U tome i jeste smisao marksizma koji se postavlja kao opta teorija sposobna da zahvati znaajan dogaaj da bi obogatila i proverila teoriju (kao to je to bio sluaj u 28 Brimeru Luja Napoleona Bonaparte), ali nam se ovde ini da danas rasprostranjena marksistika vulgata ne moe da savlada dogaaj, jer joj nedostaje snage za autoreviziju i autokorekciju koja bi pred tako malo pravovernim zbivanjem mogla da prevazie bojazan od revizionizma. I sociologija industrijskog drutva i marksistika vulgata imaju velikih tekoa da ukljue kategoriju omladina i kategoriju ena u svoje sheme te nikako i ne pokuavaju da ih razjasne. Najzad, otvo reni marksizam markuzeovskog tipa daje jednodimen zionalnu analizu bogatog kapitalistikog drutva, pod-

cenjujui snagu suprotnog strujanja i negativnog. Na kraju moemo da se zapitamo da li se re-ortodoksni altiserovski marksizam nalazi na razini inftrastruktura ili na razini imaginarnog i da li je u pogledu praktikovanja teorije krtica ili gundelj. NAELA JEDNE SOCIOLOGIJE SADANJOSTI 1. Ona sociologija koja eli da dogaaj, krizu, prati paljivo i uporedo sa njihovim zbivanjem, pre svega mora da bude fenomenoloka. Ovde taj izraz nije podseanje na Hegela ili Huserla, ve upuuje: a) na feno men kao relativno izdvojiv podatak, ne polazei od jed nog uenja, ve polazei od empirijskog izbijanja, kao to bi na primer i prevashodno bio dogaaj ili niz lan anih zbivanja; b) na Logos, to jest na teoriju takoe zamiljenu izvan disciplinarnog oklopa. Fenomen, dakle, prianja uz empirijsku stvarnost i istovremeno privlai teorijsku misao. Rastua potreba za pluridisciplinarnou i interdisciplinarnou bojalji vo izraava potrebu za pristupom koji e se prilagoditi fenomenu, umesto to se stvarnost prilagoava uenju. Ma koliko bio rahitian, pojam industrijskog drutva izraava potrebu za fenomenologijom. 2. Dogaaj, koji znai istovremeno prodor doivljaja, sluajnosti, nepovratnosti, konkretne pojedinanosti u tkivo drutvenog ivota, udovite je sociologije. Zaista, potreban je divovski nauni napor da bi se uklonio, isterao, okruio, ispraznio dogaaj, kako bi se doseglo formalno i matematiki odreeno kraljevstvo odnosa i struktura. Ali moe se, takoe, uporedo, poi naunim putevima klinike sociologije, koja smatra: a) da je istorijsko-svetska oblast (ukljuujui i preistoriju i etno-

28

Edgar Moren

Duh

vremena

29

grafiju) j e d i n a m o g u a e k s p e r i m e n t a l n a oblast za n a u k u o d r u t v e n o m oveku; b) da se j e d n a teorija moe izgra diti ne samo na osnovu statistikih pravilnosti, ve na osnovu krajnjih, paroksistikih, patolokih fenomena i situacija, koji igraju o t k r i v a l a k u ulogu. Moe se rei da su m a r k s i z a m , frojdizam, pa ak potencijalno i s t r u k t u r a l i z a m 6 , m e t o d e t e o r i j e koje se ravaju u dva p r a v c a : j e d a n je u s m e r e n ka dijagnostiko-klinikom vidu istraivanja (ispitivanje i razmi ljanje). Ovaj je p r a v a c d a n a s u senci. A takoe je oprav d a n o i p o t r e b n o r a d i t i ba na tom p r a v c u ukoliko elimo da r a z m a t r a m o Maj 68. 3. Dogaaj je, sa socioloke t a k e gledita, sve ono to ne ulazi u okvir statistikih pravilnosti. T a k o zloin ili samoubistvo nije dogaaj, ukoliko se ukljuuje u sta tistiku pravilnost, ali talas zloina, epidemija samoubistava, mogu se s m a t r a t i dogaajima, kao i ubistvo p r e d s e d n i k a K e n e d i j a ili samoubistvo Merilin Monro. Dogaaj je novina, to jest, informacija, u onom smislu u kojem je informacija novi e l e m e n t j e d n e p o r u k e . Dogaaj-informacija u naelu je razbija s t r u k t u r a (a visokotirana t a m p a s v a k o d n e v n o n u d i vesti o svetu razbijenih s t r u k t u r a , p l e n u b u k e i besa) i, po tome, informacija je ono to n a r u a v a racionalizatorske siste me, koji se t r u d e da odre odnos r a z u m e v a n j a izmeu d u h a p r i m a o c a i sveta. O t u d a metodoloki z d r a v a p r i r o d a dogaaja, ukoliko on izaziva jedno ili vie pitanja i s a m i m t i m p o t r e s a racionalistiku s t r u k t u r u . Ispiti v a k a p r i r o d a dogaaja pokree kritiki skepticizam. U stvari, mnogo ee pod uticajem velikih ili m a l i h istoija je dinamika virtualnost poela da se izraava u generativnoj gramatici i tu i tamo posebno kod Fukoa u humanistikim naukama.
6

rijskih dogaaja dovodimo u pitanje svoje ustaljene, euforine sisteme o p r a v d a v a n j a . S a m o k r i t i n o korienje dogaaja sutinski je mnogo blie nauci od korienja k o m p j u t e r a . 4. Dogaaj je n e p r e d v i e n a nezgoda, to jest, n a r u avanje-menjanje. On p o k r e e j e d n u evolutivno-invol u t i v n u dijalektiku: s j e d n e s t r a n e izaziva proces resorbovanja, koji pak, ukoliko dogaaj predstavlja p r e v e l i k i poremeaj, p o k r e e m e h a n i z m e regresije, izvlaei na povrinu a r h a i n u zatitniku ili i vradbinsko-magijsku sr (tako smrt, koja je uvek dogaaj za najblie, izaziva magijske o b r e d e s a h r a n e i alosti); s d r u g e s t r a n e i esto uz pomo izazvanih involutivnih procesa doga aj p o k r e e proces uvoenja n o v i n a koji e integrisati p r o m e n u u d r u t v o i proiriti je. U t o m smislu, dogaaj je d v o s t r u k o bogat, j e r daje mogunost p r o u a v a n j a procesa evolucije-involucije koji izaziva i j e r je, k a d nije u p i t a n j u p r i r o d n a kataklizma, i sam izazvan evolutivno-involutivnom dijalektikom koja p r i p r e m a zbivanja u d r u t v i m a . K r i z e predstavljaju neobino bogate izvore za socio logiju koja ne stavlja itav svoj ulog na statistike p r o eke, r e p r e z e n t a t i v n e u z o r k e ili s t r u k t u r a l n e modele lingvistike; a) krize su eksplozivni k o n c e n t r a t i , nepostojani, b o gati involutivno-evolutivnim f e n o m e n i m a koji na izvesnom s t u p n j u postaju r e v o l u c i o n a r n i ; b) p r e t p o s t a v k a da je kriza znaajan inilac o t k r i vanja l a t e n t n i h i p o d z e m n i h realija, nevidljivih u t a k o zvanom obinom v r e m e n u , h e u r i s t i k a je u odnosu na s u p r o t n u p r e t p o s t a v k u koja je krizu s m a t r a l a epifenomenom; c) ova se p r e t p o s t a v k a n e p o s r e d n o nadovezuje na naunu postavku Marksa i Frojda, koja daje prvenstvo

30

Edgar Moreno

Duh vremena

31

onom utonulom, nevidljivom (latentnom, nesvesnom u oba sluaja, infrastrukturalnom) u oveku i drutvenom ivotu; d) kriza je, u naelu, konfliktni fenomen i zasluuje jo veu panju ako se prihvati marksistiko-frojdovska postavka po kojoj je konfliktnost bitno socioloko i an tropoloko svojstvo; e) najzad, kriza u sebi spaja, na nain mutan i uz nemirujui, odbojan i privlaan, prirodu sluaja (ne predvienog, dogaajnog), prirodu nunosti (delovanjem najdubljih, najsvesnijih i najpresudnijih realija) sa kon fliktnom prirodom. Shvatanje krize u sva tri karakte ristina vida upuuje nas na drutveno-istorijski proces kao struktuirajui-destruktuirajui proces, upuuje nas na antropologije zasnovane na stalnoj neravnotei, kao to su Marksova i Frojdova, uprkos sholastikim poku ajima da se one podvedu pod normu. To nas, takoe, dovodi do polu-sluajne, polu-polarizovane sutine ljud skih fenomena. Ovde se neminovno suprotstavljamo mehanicistikoj normalizujuoj sociologiji, koja bi odbacila preokrete i neravnoteu. 6. Suprotnost se nastavlja i u oblasti tehnike i istra ivakih metoda. Anketiranje uzorka moe da bude samo eventualno sredstvo provere na nekim povrinskim razinama. Anketa uivo, na vrue, postavlja viestruke probleme: puno korienje posmatranja, uestvovanje-meanje7, a takoe i pre svega problem posmatraa u odnosu na predmet posmatranja.
7 Neki od ovih problema naznaeni su u naem do datku: De la mthode: une dmarche multidimensionnelle, u Commune ou France: la mtamorphose de Plodmet, Paris, Fayard, 1967, pp. 7987.

MAJ 68: ODNOS POSMATRAPOSMATRANO


Ovde treba ponoviti, i to mnogo puta, da odnos s predmetom istraivanja postavlja istraivau problem stalne autokritike. Njegova je prirodna tenja da zabo ravi osnovnu relativnost tog odnosa, da zaboravi da posmatrana pojava menja pogled posmatraa i da se li nost sociologa nalazi u odreenom sociolokom polju. Smatra se da se problemi strogosti i objektivnosti ukla njaju pribegavanjem tehnikim postupcima proveravanja, izbacivanjem goruih ili bitnih pitanja, preba cujui u stvari velike teorijske tekoe na filozofiju ili politiku, a ne pitajui se, meutim, nisu li istraivaka misao i njena tehnika ve nesvesno inficirane. Stoga, po nama nema nieg opasnijeg od onih sociologa koji samouvereno odsecaju, iskljuuju, ukljuuju, u ime nauke, ne znajui da monopolisanje nauke, jasno razlu ivanje onoga to jeste nauka od onoga to nije, spada u nenauni dogmatizam. Pretenzija Altiserovskog marksizma-lenjinizma na monopolisanje nauke i od bacivanje kao ideologije svega to nije doktrina, moe se uporediti jedino s velikim menaderom ispitivanja javnog mnenja, koji odbacuje kao ideologiju sve to unosi sumnju i kritiku u zvaninu sociologiju. Na polju sociologije sadanjosti, to jest, one koja je zala u savremenost i dijalektiku posmatra posmatrani fenomen, ne postoji recept za objektivnost, je dino sredstvo je stalna svest o odnosu posmatrafeno men, to jest stalna samokritika. I ovog puta znamo da re samokritika moe da se skrene s puta ka svojim ciljevima i da se iskoristi za uutkivanje kritike. Socio log ne moe da igra ulogu posmatraa Sirijusa, niti moe da se zaogrne ogrtaem Diafoara i da sebe smesta

32

Edgar Moren

Duh

vremena

33

ubedi da je uao u podruje objektivnosti, kad ga do gaaj u stvari progoni, nosi, plai ili oduevljava, a k i ako ogranii svoje prouavanje na samo jedan njen odreeni i drugorazredni vid, ko nam jemi da takav izbor nema za cilj upravo da podvue skrivenu pouku, da zada udarac ili oda potovanje. Problem je utoliko tei i bogatiji to je socio log ovde i sudija i stranka, on je uesnik. Studenti socio logije su optuili profesore, profesori su bili uvreeni ili vreani, profesori sociologije su hteli silom da likvidi raju studente bundije, sociologije su se sukobile, kriza sociologije je kljuni problem koji je ova kriza postavila; ideoloka, esnafska, kastinska solidarnost ukrta se sa suparnitvima, sukobima, raskidima izmeu pojedinaca. Za sve one koji ne odbijaju saznanje da sociolozi ne predstavljaju skup bestelesnih duhova ve drutvo duboko ukljueno u univerzitet kao ustanovu, s jedne strane, u upravu ili tehnomenaderstvo, s druge strane, nema sumnje da je Maj 68. izazvao prskanje apces, koji su sazrevali, zaotrio borbu klasa, kasti, grupa, klanova. Divno je, aneoski, to socioloke studije Maja 68. govore o svemu sem o tome! Prve studije, ocene, kao da silaze s Olimpa, s nebeskog p r e s t o l a . . . Ne moe se zaboraviti da je u udesnom drutvenom potresu, proisteklom iz razdora i surovog sukoba u krilu sociologije, u tom lancu dogaaja gde mahnitost nekih mladih sociologa, slinih Samsonu, tresui stub sociolo gije zamalo nije sruila i hram i grad sociolog bio ovek, a ne mag, svetenik, strunjak... Ispod maske se pojavio ovek sa svojim strahovima, besovima, odu evljenjima. Moglo se videti da je svako socioloko sa znanje za vreme tog rasplamsavanja, kao i svaka infor macija, predstavljalo odreenu koliinu akcije u slubi

jednog ili i drugog tabora. To je bio sluaj i sa ispitiva njima IFOP-a, 8 u jednom smislu, koliko i s mojim lancima u Le Monde-u, u drugom. U tim uslovima, socioloka sredina bila je stecite alergije, oduevljenja, nedoumice, razdora. Svaka od tih subjektivnih pojava potencijalno koristi ili teti rasvetljavanju. Alergija i oduevljenje igraju ulogu uveliavajueg stakla iznad ovog ili onog vida krize, ali isto vremeno zamuuju druge vidove. Alergija je verovatno nauno najtetnija reakcija: sociolog, zgaen manifesta cijama koje mu se ine kao gluposti, detinjarije, sramota, video je samo povrinsku penu fenomena. Opasnost oduevljenja, koje, naprotiv, tei da preceni fenomen, otklonila je velika oseka u junu. Nedoumica, kolebanja, razdori, sve to pogoduje is pitivanju i sumnji, to jest naunom rasvetljavanju. Ali ta oseanja mogu da dovedu i do intelektualne bojaljivosti i da pogoduju pritisku objektivnog zastraivanja koje sputava napore svesti. Upravo zbog svih ovih spoljnih pritisaka i unutra njih nemira, pojave samoopravdanja su mnogostruke i moraju se isterati na videlo. Svako hoe da dokae sebi i drugima da je duboko objektivan i da, uostalom, do gaaji samo potvruju njegovo miljenje. Postoji li povlaen poloaj odakle bi razumevanje bilo manje teko? Sklon sam da odgovorim: to je poloaj po strani (marginalan), to jest poloaj sociologa koji nisu ukljueni to ne mora da bude prouzrokovano men talnom zaostalou ili intelektualnom nesposobnou u zvanini sistem, gde se poverenje meri poverenjem, I. F. O. P. Institut Franais d 'Opinion Publique Francuski institut za ispitivanje javnog mnenja (Prim, prev.)
3 Duh vremena
8

34

Edgar

Moren

Duh

vremena

35

gde je kompas beznadeno u s m e r e n na cursus honorum, koji vodi od fakulteta do groblja, p r e k o Kole de Frans.9 Meutim, posebno je vano rei da svakako postoje situacije povoljnije od drugih za t a k v o prouavanje, ali da ne postoji povlaena praksa, koja sama po sebi lui socioloku istinu. Za svakog je vano da se stalno bavi autoanalizom i autokritikom, koje daju mogunost korienja afektivnih impulsa i n e m i r a u istraivake svrhe, to znai korienja sopstvenih alergija, sopstven i h oduevljenja, sopstvene nedoumice, to je moguno jedino pod uslovom da se alergija i oduevljenje u r a v notee sumnjom, a n e d o u m i c a p r e t v o r i u a k t i v n o ispi tivanje. Ova naela m o g u izgledati moralna, pogotovu ako se izbegne poza plemenite due, irokog srca i velikog duha, ali u s t v a r i je re o osnovnim m e t o d o lokim naelima. N a u n o p r o v e r a v a n j e nije samo spoljni proces na objektu, to je i u n u t r a n j i proces istraivaa-subjekta na s a m o m sebi. P o r e d toga, metodoloka je neophodnost, pogotovu u sociolokom p r o u a v a n j u j e d n e krize, da se u z m e u obzir promenljivo odreenje v r e m e n a . J u l i mesec, k a d ovo piem, mesec kritike, oseke i r a s p a d a n j a majskog talasa, ve p r u a tu udaljenost distancu koja, uz iskustvo doivljenog fenomena, p r u a optimalno dvojstvo za svakog sociologa sadanjice: spoj p u n o g uea
9 Neverovatno vrsto sam ubeen u egzistencijalne i intelektualne prednosti marginalnosti. Ali mi je jasno da je ovo tvrenje suvie pro domo, te bi stoga moralo biti izlo eno vatri kritike spolja. A ne mogu da ne primetim da se, branei potrebu samokritike i igoui koketeriju samoopravdavanja, i sam sluim samoopravdanjem i kritikujem druge. Ali istovremeno ukazujem na prisustvo, dubinu i teinu uoenog problema.

(psiholokog, afektivnog, praktinog) i krajnje odvoje nosti, ono to se u govoru zove hladna glava, vrelo srce. Ali i ovde n e m a situacije koja a u t o m a t s k i donosi j e d n u istinu, j e r konano, a u t o k r i t i k a i autoregulacija, odbijanje da se p o p u s t i pritiscima spolja ili iznutra, doputaju svakom, bez obzira na t r e n u t a k i na njegov poloaj u krizi, da p o k u a da je osvetli. to se m e n e tie, ne bih hteo da se ovde ispovedam, ali ne m o g u ni da izbegnem m i n i m a l n o samoispitivanje. Moram da p o m e n e m i z v a n r e d n u fiziku sreu koja me je obuzela prilikom s t u d e n t s k e k o m u n e . Sve m e j e t o v e r o vatno t a d a povuklo, a vue me i danas, da sagledam p r o b l e m e koje je ona postavljala, p r o b l e m e koje s a m ve i ja sam sebi postavljao, da u toj krizi vidim n a j a v u novih v r e m e n a i p r e s u d a n d a t u m . . . I ovde se sad p o stavlja pitanje k r i t i k e (autokritike) koje p r e t i da srui moj p o d u h v a t . Da li su veliki p r o b l e m i koji su me m u ili, moja velika i n t e l e k t u a l n a opredeljenja (kriza i p r e vazienost marksizma, kriza i prevazienost buroaske civilizacije, t r a g a n j e za novom politikom, uloga o m l a d i n e kao pronalazaa zla r a s u t o g po drutvu, itd.) zaista o d govarali onome to je izbilo i b u k n u l o u Maju? Ili moda ja nesvesno uvlaim kljeta da bih izvukao svoje sopstveno d e t e iz te u o b r a e n e trudnoe? Ta se s u m n j a m o r a javiti p r i itanju ovih tekstova u kojima s a m formulisao o p i s t u m a e n j e krize. 1 0

10 La commune tudiante, he Monde od 17, 18, 19, 20, 21. maja 1968. Une rvolution sans visage, Le Monde od 5, 6. juna 1968. Tekstovi su pretampani u Mai 68 La Brche, od I. M. Coudray, C. Leffort, E. Morin (Fayard).

3*

36

Edgar Moren RAZGRANIENJE DOGAAJA

Duh vremena

37

ta se desilo Maja 68? Sa izvesne take gledita, dogaaj je dobro poznat onima koji su ga ne samo doiveli kao neposredni ili strasno zainteresovani svedoci ili kao uesnici eljni da svedu bilans, ve su i svako dnevno pratili tok krize putem radija i novina, i danas ga jo prate retrospektivno preko zbirki svedoanstava, pria, koje se obilato objavljuju ovog meseca jula. Ali, ovo poznavanje je, uostalom, izoblieno i nedovoljno. Fenomen stvaranja zvezda uhvatio je u iu svetlosnih snopova vodee linosti (Kon-Bendit, esmar, Sovao, egi, Pompidu, Mandes-Frans), kljuna mesta Sor bonu i Nanter za studente, Reno Bijankur i Flen za rad nike. Jo jednom je Pariz izbio u prvi plan na tetu provincije, ije dubinske vrtloge slabo poznajemo (po gotovu u tom faktiki decentralizovanom pokretu, a moda i sutinski decentralistikom). Studenti su bili u ii, a u senci bivi studenti (generacije bivih studentskih aktivista iz vremena rata u Aliru, koji su postali asi stenti ili zaposleni s nepunim radnim vremenom) i gimnazijalci; jedni su studentskoj komuni davali iskusne kadrove, a drugi oduevljenu vojsku. Radnici su se istakli bacajui u zasenak ostalu najamnu radnu snagu, a meu radnicima, s jedne strane, sindikalni kadrovi, pre svega Generalne konfederacije rada a, s druge, mladi borbeni radnici. Treba li saekati da se popune bar naj vee praznine pre no to ponemo razmatranje krize kao takve? Ovde dolazi do prvog izbora pri kome se odluno opredeljujem za razmatranje ve sada, s obzi rom na vrlo istu prirodu dinamike, oiglednu lananu povezanost fenomena i, da kaemo i to, idealna svojstva majske krize.

Zaista je ova kriza savrena u svojoj teatralnosti: poinje 3. maja posle dugog potmulog prologa, tee u neprekidnom procesu obeleenom zglobnim etapama (no barikada 1011. maja, demonstracija 13. maja, zaposedanje fabrika poev od 14. maja do irenja opteg trajka 22. maja, seljake demonstracije 24. maja, odba civanje Grenelskih sporazuma 27. maja, izjave preko radija generala de Gola i demonstracije na Jelisejskim poljima 30. maja). Povratak u normalno stanje takoe je proces od mesec dana, ali ne tako ujednaen, obeleen trzajima, ali se on zavrava posle drugog izbornog kruga. To je kao nekakav klasian komad u dva ina jednake duine, gde svaki in otkriva sebi svojstven proces, prvi otkriva proces razbijanja struktura i raz voja korenito novog dinamizma u francuskom drutvu, a drugi proces ponovnog obrazovanja struktura i resorbovanja krize. Dve apsolutno raznorodne stvarnosti otkrivaju se ovim dvostrukim procesom: jedan ishodi iz susreta revolucionarnih diastaza i irokog, spontanog pokreta mladih, otkriva estinu fermenata savreno ne vidljivih u normalnom drutvenom ivotu. Drugi ponovo obrazuje drutveno tkivo uoptenom polarizacijom oko vlasti. U prvom inu i politike stranke i drava tako rei nestaju. U drugom se opet pojavljuju i trijumfuju. Francuski klasicizam, koji je Marks pozdravio u revo luciji 89, ovde se vraa u drugim oblicima, to jest, kriza se pojavljuje ne samo u svojoj sopstvenoj strukturi od dva ina, ve u viestrukim shemama suprotnosti. Upravo se te sheme nameu analizi, a ovde se podrazumeva da analiza mora da maj i juni spoji diptih ako hoe da shvati problematiku celine.

38

Edgar Moren KAKVA KRIZA?

Duh vremena

39

Ali, ako je ta kriza klasina, teatralna, ta ona onda znai? Da li je to kriza korenite prirode, to jest zadire li ona do korena naeg drutva ili su u pitanju povrin ski nemiri koji izraavaju probleme prilagoavanja-modernizacije? ini mi se da bi se ovde trebalo opredeliti za jedan od dva pravca: za laku ili teku dijagnozu. Zaista je neobino, ali mnogi su posmatrai izabrali u onom trenutku, a mnogi se i sad opredeljuju za teku dijagnozu ili, blisku njoj (oajniku ili oduevljenu), dijagnozu jedne, tako rei, revolucije, a samo se nevelika manjina, meu kojima i Olivije Birlen, upravo ovde, opredeljuje za laku dijagnozu. Moe se, zaista, izabrati laka dijagnoza, ako se uzme u obzir da je sadejstvo studentskog pokreta i po kreta radnika-najamnika bilo vie fenomen trenutnog sticaja okolnosti nego sprega, ako se naglasi razmimoilaenje njihovih usmerenja i ako se takoe pokret radnika-najamnika, definie kao pokret zahteva, a stu dentski, uprkos revolucionarnim parolama, kao pokret usmeren na reformu univerziteta. Samim tim kriza do bij a vid niza lananih sluajnosti, iju proizvoljnu pri rodu otkriva brzina nestajanja-resorpcije, vid nekakve bolesti vezane za raenje, kakve preboljeva francusko drutvo u razliitim etapama svoga razvoja. Teka dijagnoza bi se zasnivala na vrlo dubokom i brzom razaranju drutvenih struktura, koje se odigralo za svega nekoliko dana, na iznenaujuoj estini dinamizma koji su pokrenuti 3. maja; ta bi dijagnoza pro tumaila studentsku pobunu, uzimajui estinu verbal nih i fizikih istupa kao podatak o njenoj radikalnosti

i dovela je u vezu sa estinom studentskih pobuna u svetu, kako u uzornim studentskim gradovima i moder nim univerzitetima tako i na anahroninim univerzite tima, protumaila bi socijalni trajk kao duboki bunt, koji se, nesvestan, nezadovoljan i potisnut, najzad sveo na zahtev za poveanjem nadnica. Po naem miljenju, laka dijagnoza nije potpuno nespojiva sa tekom. Nije redak sluaj da pokret reformi prati i revolucionarna eksplozija i da revolucionarni za mah dovede do reforme. Moe se zamisliti da je u stu dentskom pokretu dolo do elektrolize izmeu, s jedne strane, reorganizacije struktura vlasti na univerzitetu, pa ak i opte reforme odnosa omladinazreli ljudi u okviru drutva i, s druge strane, korenitog poricanjo tog drutva. 1 1 Isto bi se tako opta socijalna kriza mogla shvatiti kao meovit, sloen, ambivalentan fenomen koji luta d razbijakog poricanja do integracionih zahteva i koji nije uspeo da dobije zaista odreen lik. 12 S druge strane, sluajnost svojstvena krizi u prvoj fazi udaljava nas od teke dijagnoze, ali nas u drugoj fazi vraa njoj. Razume se, kriza nije bila neumitna, ak ni verovatna, a razvila se sticanjem inilaca koji nisu morali da se steknu; nije potekla ni od politikih ni od ekonomskih tekoa (nije bilo doba recesije, ve ekspanzije). Ali se moe prihvatiti da je sluajni dogaaj,
11 Otuda hipoteza o dvostrukoj studentskoj svesti, jedna je individualistika buroaska usmerena ka li noj karijeri, a druga kolektivna pobunjenika trudi se da odbaci i karijeru i buroaski ivot (Mai 68 ta Brche, str. 2425). 12 V. Une rvolution sans visage (Mai 68 La Brche str. 6367, gde se takoe iznosi hipoteza o dvostrukoj rad nikoj svesti, jedna je okrenuta ukljuivanju u drutvo po troaa, a druga se bori protiv produkcionih odnosa koji pritiskaju rad.

40

Edgar Moren

Duh vremena

41

irei se od nanterske periferije do centra drutva, od univerziteta do preduzea, upravo odigrao ulogu eks plozije koja je izbacila na povrinu podzemne slojeve stvarnosti. ak i ako se studentskoj pobuni porekne bilo kakav znaaj za smo bie naeg drutva, moe se priznati da je iz bree, nastale ispod odreene razine flotacije, a blizu nekog nervnog centra, neto pokuljalo iz utrobe i pogodilo neto u glavu. Eksplozija je oamutila dravu i vlast antigerontokratskom i antipaternalistikom pobunom studenata, koja je, irei se, pogodila i patemalistiko-gazdinsku sutinu vlasti, otkrila posto janje i estinu onoga to Hegel zove negativno, to jest, one sile preobraavanja skrivene pod svakim stubom nosaem drutvenog poretka. Da kaemo i to da ba u onoj meri u kojoj je to neto izbilo iz dubina, ono i nije moglo da se otelotvori na povrini, ve se tu rasplinulo, te je prema tome kriza bila duboka u onoj meri u kojoj se odrazila kao povrinska i sluajna. Drugim recima, ako je udar dogaaja otvorio breu u brani koja zadr ava i ograuje ono pritisnuto, mrano, i dri to dinovsko vetako jezero drutva u miru, te se ono stalno pretvara u rad i poslunost, bujica je iznenada oslobodila deo energije sleene u masi, deo nasilja okamenjenog u miru; probudila je, otkrila neto osnovno, iju tajnu tek treba dokuiti: da li je to prastari poticaj koji uvek svaka vlast sputava? Da li je to moderna, nova potreba, kojoj se prvi put ukazala prilika da izbije? Ili je to Isto vremeno i jedno i drugo, kao to sam ja pretpostavljao? U svakom sluaju, teza koja tesno povezuje sluajno i sutinsko, ovde je sredina, jer je zaista re o postu latu svih sociologija dogaaja, za koje izuavanje doga aja nije izuavanje anegdote, ve kliniki pristup ono me to skrivaju drutvene pravilnosti, normalni hod drutva. Ne odbacujemo hipotezu da dogaaj-sluajnost

moe da izmeni tok jedne civilizacije, kao to je bio sluaj sa Oktobrom 1917, udarnim dogaajem u dinov skoj krizi kakvu je predstavljao prvi svetski rat. To ovde znai da se ne moe zbrisati mogunost, u maju junu 68, ruenja reima, ak i revolucije, ali ta revo lucija ne bi verovatno imala tok emancipacije o kojem je sanjao studentski pokret. Dvoznanost krize oteava postavljanje dijagnoze: s jedne strane, ogroman potres, tako da se zaista moe govoriti o revoluciji a, s druge, tako rei nita, teak poroaj jedne reforme univerziteta, veliko ienje koje preiava industrijsko drutvo, koje e tako jo bolje napredovati... Ako smo skloni tekoj dijagnozi, te koa je u odreivanju prirode dijagnoze: da li je to pre svega slabljenje, destrukturacija, kao posledica krhkosti suvie mehanizovanih drutava i tronih usled propa danja transcendentalnih vrednosti reda, nacije, zajednice u korist individualizma? (Uostalom, ovakva hipoteza nije iskljuiva). Ili je to klasina kriza kapitalizma? Ovu hipotezu je teko braniti, jer tog prolea nije bilo ni ekonomske krize, ni estokih socijalnih sukoba, sve dok studentski pokret nije izazvao klasnu borbu, uostalom dvosmislenu. Da li je to neo-kriza kapitalizma? Hipoteza je odriva, ali bi zahtevala odreivanje onoga to je neo u krizi i u kapitalizmu. U tom bi se smislu moglo posta viti pitanje da li je to kriza tehno-birokratskog drutva? Trebalo bi ispitati da li su se najodluniji zahtevi za samoupravljanjem ispoljili u oblastima najrazvijenije tehno-birokratizacije? U tom sluaju ne bi bila u pitanju toliko ekonomska kriza koliko kriza graanskog ivota i civilizacije. Ovo nas vodi uoptavanju i postavljanju sledeeg pitanja: nije li to kriza civilizacije? Ovo je pi tanje ve raskrsnica te bi moglo da vodi i do frojdovskih vrata (bolest svojstvena svakoj civilizaciji iji napredak

42

Edgar Moren

Duh vremena

43

podvlai opti p r i t i s a k na n a g o n s k e poticaje i dovodi do 13 opteg oseanja krivice , do h r i a n s k i h ili filozofskih v r a t a (nihilistiko d r u t v o gde v r e d n o s t i propadaju), do p l a n e t a r n i h v r a t a : da li je to u p r a v o j e d a n od simptoma n e k e krize oveanstva u XX veku? Agonije? Novog raanja?14 P a r a d o k s a l n o , ali ba zato to se m a j s k a kriza nije zavrila socijalnom ili politikom revolucijom, ba zato to je ostala nedovrena, n e o d r e e n a , pa na sva n a a p i t a n j a odgovara moe da b u d e , a moe i da ne bude, ba zato i moemo da joj zaista pripiemo svu tu dubinu. Dvosmislenost i nejasnoa krize su utoliko vee ako se, uz to, pokae da ona nije t e m e l j n a kriza naeg d r u tva (koje je brzo izvialo svoje rane), ve n a j a v a j e d n e t e m e l j n e krize, iji se proces jo ne d p r e d v i d e t i . U t o m smislu Maj 68. bi sadravao udnovatost p r o r o a n s t v a Sibile. S a d moemo da kaemo neto odreenije o naoj glavnoj hipotezi: m a j s k a kriza see duboko, ali ta d u b i n a je istovremeno i a r h a i n a i p r o r o a n s k a . D v o s t r u k a p r i roda krize doputa da se i s t o v r e m e n o sagleda i njen laki i njen teki vid. O n a se ne r e a v a r e f o r m o m univerziteta, koja predstavlja njen najizvesniji, ali i beznaajniji vid. Nju n e reava n i pokuaj p r o l e t e r s k e revolucije p r e m a teoriji veine diastatinih g r u p a . To je njen metaforini vid. Unazad, ka Arkeju, o t k r i v a niz stalnih p r o b l e m a koje postavlja svako drutvo. O n a najavljuje, idui u n a pred, p r e m a budunosti, r a s t u u ulogu univerziteta, omladine, inteligencije, iji e trojni savez moda omoguiti prevazilaenje g r a a n s k o g drutva. Nelagodnost u kulturi. 14 Bolesna grozniavost civilizacije u raspadanju ili spasonosna kriza oveanstva koje se kupa na izvoru mla dosti? (P. H. Simon, Le Monde, 25. juli 1968).
13

Ovo bi n a s dovelo do stanovita da je za s a v r e m e n u sociologiju b i t n o da u s r e d s r e d i svoje ispitivanje, izvan krize, na t r i oblasti: univerzitet, omladina, inteligencija, a posebno na studente, g d e se sustiu kritiki f e r m e n t i mladosti i nezadovoljne inteligencije. R a z u m e se, t a k v o ispitivanje prevazilazi okvire ovog l a n k a i t r e b a se ograniiti na postavljanje etiri v r s t e p r o b l e m a : 1) Moe li se s t v a r n o p r e t p o s t a v i t i da o m l a d i n a i in teligencija (knjievna, u m e t n i k a ) predstavljaju one slo jeve d r u t v a koji su k r a j n j e osetljivi na nelagodnost, bilo u nastajanju, bilo r a s p l i n u t u , l a t e n t n u , p r i g u e n u u dubini d r u t v a i da njihovi protesti svedoe o nedosta cima, tenjama, p o t r e b a m a , koje e se p o t o m sve jasnije pojavljivati? U t o m sluaju bi v e r o v a t n o bilo p o t r e b n o postaviti teoriju izuzetne lucidnosti t i h slojeva: a) p o lazei od r a z m e e prilagoenost neprilagoenost, koja vie razdvaja pokoljenja nego korporacije; b) polazei od u sutini m a r g i n a l n o g poloaja mladih, a pogotovu studenata.15 2) T r e b a l o bi se u p i t a t i u kojoj m e r i postoji k o m p l e m e n t a r n o s t izmeu agresivnosti r e v o l u c i o n a r n i h m a n j i n a i agresivnosti i poricanja vrednosti osobina ulih u omla dinski deo m a s o v n e k u l t u r e p r i l i k o m kristalizacije j e d n e omladinske k v a z i - k u l t u r e zasnovane na filmskim pobu njenicima (Dems Din, M a r l o n Brando), na igri-muzici telesnog oslobaanja (rok, derk), p o t o m na t r u b a d u rizmu p o b u n e (Bob Dilen, Doan Baez) i, u F r a n c u s k o j , na onom naizgled t a j a n s t v e n o m i opasnom fenomenu koji su odrasli nazvali je-je. 3) T r e b a l o bi se u p i t a t i da li ta k u l t u r a omladine, upola u k l j u e n a u m a s o v n u k u l t u r u , donekle o b u z d a n a
15 Manhajmova teza o inteligenciji bez korena, mogla bi se upotpuniti tezom o omladini bez korena,

44

Edgar Moren

Duh vremena

45

a donekle razorna, pa marginalna kultura bitnika i hipija, pa studentske pobune u svetu, pa francuski omla dinski maj, gde kao da se sve to pomealo, da li sve ovo ne predstavlja niz etapa u stvaranju nove klase po i votnom dobu i to novog tipa u odnosu na klasu ivotnog doba tradicionalnih civilizacija ili na drutvenu klasu modernih civilizacija.16 4) Trebalo bi se, najzad, upitati o meunarodnom karakteru studentskih pobuna i protumaiti Maj 68. ne toliko i ne samo u francuskim okvirima ve u okviru tako rei planetarnih pokreta. Sve ovo zahteva od sociologije da preko prave krize svesti doe do svesti o krizi. Zar ne preovlaava tenja da se svaki fenomen svede na lokalni sistem, to jest, nesposobnost da se shvati ono to proishodi iz velikih meunarodnih struja, iz duha vremena. A zar nismo u tom smislu videli i grupu sociologa kako u izjavi urbi et orbi uobraeno tvrde da ne postoji problem omladine ve samo problem univerziteta, dok drugi tvrde da ne postoji problem drutva, ve problem omladine, a trei ak nisu ni videli probleme ve samo alosne n e r e d e . . . SIMULIRANA I SKRIVENA REVOLUCIJA Dakle, udna kriza, po svojoj prirodi, revolucionar na, ali nije revolucija ve neka vrsta revolucije (po svom dinamizmu) bez revolucije (po svojim posledicama). Ovde se jo moemo upitati da li revolucionarni vid nije bio samo ludiki vid reformatorske stvarnosti, to nas vraa raspravi o tumaenju. U svakom sluaju, po stojao je ludiki vid, koji postavlja svoje probleme: zar
16

Vidi poglavlje Omladina u prvom tomu ove knjige.

nije Maj 68. bio takoe dinovsko slavlje omladine, iz nenadna erupcija u graanskom drutvu koje je uguilo svetkovine naizmeninim smenjivanjem rada i slobodnog vremena erupcija sve jae potrebe za kar nevalom, divljakim potla-karnevalom unitavanja-stvaranja? . . . Moramo da pratimo ovu pretpostavku o slavlju i da je poveemo sa pretpostavkom o posveenju, prema kojoj su policajci pod lemovima s pukama i gas-maskama, odlino odigrali ulogu maski zlih duhova iz Svete ume, protiv kojih mladi mora da se bori na ivot i smrt ako hoe da postane odrastao ovek... Bilo je nekog silovitog vrtloga, neke patetine sree u kojoj su se meali igra i obred, to treba navesti da bi se shva tilo u kojoj je meri za one koji su je doiveli stu dentska komuna bila ekstaza istorije. Treba produbiti pojam igre i obreda. U Francuskoj, bogatoj revolucionarnom prolou, gde su prethodne generacije doivele juni 36. antifaizam, pokret otpora, barikade osloboenja Pariza i gde, posle alirske deko lonizacije, nema vie konkretne revolucionarne angaovanosti, u toj Francuskoj koja zalazi u nekakvu vajcarsku svakodnevicu, u ujednaeni socijalni ivot dok svet prska na sve strane i dok Crnci po amerikim gradovima, Kastro, Gevara, vijetnamski Front narodnog osloboenja, nose, s orujem u ruci, revolucionarnu za stavu kroz ratove i gerilu meu njenom omladinom zadojenom epskim filmovima o oktobarskoj revoluciji, filmskim svedoanstvima o panskom ratu, rojevima revolucionarnih slika, nekolicina studenata se igrala re volucije, zapoinjui igru nasiljem (jedina neprihvat ljiva revolucionarna autentinost u ovom drutvu opteg kulturnog prihvatanja, gde se ak i izmet po zdravlja kao patetian protest). Igrali su se kao to se u simpatikoj magiji mimikom podraava in koji se eli

46

Edgar Moren

Duh vremena

47

ostvariti, i itavo istorijsko pamenje, itavo imaginarno seanje mobilisano je da bi hine et nunc dolo do te reinkarnacije revolucije. Ova pantomima je uzela maha, itav jedan deo omladine je posle 3. maja, umesto da bude odbijen, bio oduevljen revolucionarnom Reci. Pantomima je bila dosta teka, estoka, ozbiljna17, te je mogla zaista da donese pravi revolucionarni doivljaj, mogunost promen, neto izmeu sna i jave, ili tanije neto i od sna i od jave. elei da na neki nain doivi kosmiku istoriju revolucija (a zaista su komadi i fetii Kosmosa bili prisutni na Sorboni portreti Maoa i Trockog, vijetnamska zastava i, razume se, crvene i crne za stave), studentski revolucionarni pokret ju je prizivao u udesnom vodu obredu gde su se otelotvorili svi duhovi revolucije u zaaranim prostorima Sorbone i Sansjea. A ta revolucionarna histerija koja, kao i svaka hi sterija, izaziva organske promen, to iskreno podraa vanje svih revolucija, koje se moe smatrati bilo kao opsena, bilo kao glavna proba, zasluuje viestruko razumevanje i produbljivanje, to emo pokuati na dru gom mestu. Nije samo sa studentske take gledita pokret preao s podraavanja na in (mada in ipak nije uspeo da se ukoreni, tako da se pokret naao tako rei izmeu podra avanja i ina), itava se kriza moe smatrati podraa vanjem revolucije, ipak pod uslovom da se od klinikog smisla simulacije pree na kibernetiki smisao, to jest da se Maj 68. smatra simulacijom koja ima ulogu opita u sociolokoj oblasti bivih i sadanjih, i verovatno bu duih revolucija; zaista su bili primenjeni svi revolucio narni mehanizmi i procesi, ali konano u zatvorenom
17 Neka vrsta igre upravo suprotne igri prevare J. M. Domenach, L'Ancien et le Nouveaux, Esprit, 1968. br. 67, str. 1025.

kolu, bez potresnih posledica, tako da nije bilo skoka u smrt, to je inae neminovno pri takvim slueljavanjima (u majujunu nije bilo ni pet mrtvih, dok miran vikend donosi od pedeset do sto rtava). Zbog tih okolnosti, ova skoro-revolucija je neobino povoljan predmet za prouavanje revolucija. Istoriari revolucija, a posebno istoriari francuske revolucije, kao Fransoa Fire, dobro su to osetili, Klasina, idealna i teatralna priroda majajuna 68. tedro nam je daro vala pokrete masa, upade i erupcije koji za dan menjaju sudbinu, prizore ustanka. Ali, jo smo jae osetili i doiveli proces lananog razbijanja struktura, poev od jezgra od desetak studenata, koji se potom rasprostro po celom drutvu, dok je istovremeno stupao u dejstvo, 3. maja, jedan tako rei revolucionarni dinamizam, koji je svuda pored zakonite ponudio drugu vlast, jedno pri vremeno slobodarsko drutvo, u kome su ve klijali raznorodni zameci kulturne revolucije, narodne demokratije, kastrizma. Videli smo kako je do ponovnog osva janja vlasti dolo putem udesne usamljenike radiofonske restauracije, koja je odmah kondenzovala sva rasplinuta strahovanja i izazvala trenutni iroki pokret masa, a potom osvajanje u etapama, kontrole celog dru tvenog tela sve do konano odluujueg ostvarenja na izborima. Tako je Maj 68. simulacija revolucije, ne samo zato to je kod njenih uesnika dolo do operativnog podra avanja prolih ili egzotinih revolucija (uostalom, sve revolucije, sva prevazilaenja uvek podraavaju prolu teatralnost u asu ulaska u no man's land budunosti), ve i zato to je ta simulacija revolucije uznela revolu cionarni pokret do idealne istote, gajei istovremeno u embrionalnim i nepouzdanim oblicima bezbrojne i protivrene mogunosti.

48

Edgar Moren

MIKROKOSMICKI MAJ Maj 68. nas uvodi u jednu teoriju revolucije, koja nas pak uvodi u poznavanje drutvene prirode, a ova se moe otkriti samo posmatranjem para red-kriza. Is tim tim putem mogli bismo da preispitamo teoriju vlasti, koja je bila pogoena u svom duhovnom naelu (svetosti, magije, zastraivanja) i da odemo i dalje u teorijskim istraivanjima u oblasti politike. Pored izvan rednih teorijskih mogunosti koje mu daje njegova simulativna priroda, Maj 68. nas uvodi u fenomenoloku teoriju savremenog sveta, u prouavanje Francuske, i ire industrijski razvijenih drutava, u predvianja ili proroanstva post-industrijskog i, rekao bih ovde, post-buroaskog drutva, u problematiku omladine, koja odsad isto tako dobro povezuje sa korenima svakog dru tva kao i sa planetarnim strujama, u koncepciju sveta XX veka, ne vie mehanicistiki odreenog na osnovu pojma industrijskog drutva, ve izloenog krizama, e stokim trzavicama i moda, ko zna, optoj krizi, koja bi bila i kriza oveanstva. Studentska meunarodna po buna, koja je doivela izvanredan procvat u francuskoj Studentskoj komuni, i francuski trajk-svetkovina sa slobodarskim zahtevima, koji je zapalila meunarodna studentska pobuna, kazuju nam u svojoj poruci deo zagonetke koju nam postavlja sfinga XX veka.

11 DOGAAJ (Povratak nepovratnog)

Nema nauke o pojedinanom, nema nauke o doga aju, to je jedna od najizvesnijih taaka jo uvek vla dajue teorijske vulgate. 1. POVRATAK DOGAAJA Dogaaj je prognan u onoj meri u kojoj se poistoveuje sa pojedinanou, proizvoljnou, sluajem, nesvodljivou, doivljenim (kasnije emo ispitati sam smi sao rei dogaaj). Prognan je ne samo iz fiziko-hemijskih nauka, ve i iz sociologije koja tei da se zasnuje na zakonima, modelima, strukturama, sistemima. Po stoji ak tenja da se istera i iz istorije koja je, sve vie, prouavanje procesa u skladu sa sistematskom ili struk turalnom logikom, a sve manje vodopad dogaajnih sekvenci. Ali, prema paradoksu na koji se esto nailazi u istoriji ideja, u asu kad jedna teza dospe i do oblasti naj udaljenijih od njenog mesta nastanka, upravo u tom asu i, ba u mestu nastanka, dolazi do revolucije koja radikalno pobija tezu. U asu kad su se humanistike nauke saobrazile jednoj mehanicistikoj, kauzalistikoj i statistikoj she4 Duh vremena

50

Edgar Moren

Duh vremena

51

mi, proistekloj iz fizike, upravo u tom asu, sama se fizika korenito preobraava i postavlja problem istorije i dogaaja. FIZIS I KOSMOS Pojam kosmosa, to jest jedinog i jedinstvenog sve mira, koji su nauke, ne samo fizika ve i astronomija, bile odbacile kao nepotreban, od pre nekoliko godina ponovo se uvodi kao potreban i, ak, sredinji. Vie ak nije u pitanju pozivanje na doktrinarnu raspravu izmeu zagovornika jednog sveta bez poetka i kraja, koji se povinuje principima ija se jedinstvena formula moe nai, a ipak ne postulira jedinstvenost, s jedne strane i s druge strane zagovornika stvorenog svemira. U stvari, za ovih nekoliko godina pojave koje je zabeleilo astronomsko posmatranje, posebno pomeranje spektralnih linija kvazara prema crvenom putem Doplerovog efekta, sve vie uvruju ne samo postavku o eks panziji svemira, ve i tezu o poetnom dogaaju, pre pri blino est milijardi godina, od kojeg je poteklo eksplo zivno rasipanje koje se naziva svemirom i od kojeg se skokovito razvija evolutivna istorija. Otada izgleda ne samo da fizis ulazi u kosmos ve i da je kosmos fenomen, tanije poseban proces koji se odvija u vremenu (stvarajui vreme?). Drugim reima: kosmos kao da je istovremeno sve mir i dogaaj. On je (fiziki) svemir koji ine konstantne, pravilne i uzastopne crte, a dogaaj je po svojoj jedin stvenoj i pojavnoj prirodi. U ovom drugom smislu, sve mir je dogaaj koji evoluira ve est milijardi godina. Po svojoj prirodi, vreme se javlja ne samo kao ne razluivo vezano za prostor, kako je to dokazala Ajn-

tajnova teorija, ve kao nerazluivo vezano za nastajanje-dogaanje Sveta. Pored toga, postanak sveta iz nekog prethodnog sta nja (zraenje, prvobitno jedinstvo?) ne moe se, po nama, zamisliti drugaije do kao dogaaj u istom stanju, jer se ne d ni logiki shvatiti ni statistiki zamisliti. Zanimljivo je da njegova dogaajna priroda niukoliko ne spreava svet da se pokorava nunim odnosima, ali ovi nuni odnosi niukoliko ne iskljuuju nezgode i dogaaje kao to su eksplozije zvezda ili sudari ga laksija. S druge strane, ideja da je kosmos proces, od bitnog je znaaja. Kosmoloki tok upravo opravdava drugo na elo termo-dinamike koje je, u okviru stare fizike po vratnih fenomena, izgledalo neprirodno. Uostalom, izgleda, zaista, da materija ima svoju istoriju, 18 to jest, materija u nekim svojim vidovima jeste istorija. Moe se pretpostaviti da su se prve estice, istovremeno dok se energija rasipala zraenjem, slepile u jezgra, poto su se, kao prvi koraci ka kvalitetu i or ganizaciji, atomi uobliili, a individualna svojstva po javila. 19 Treba rei da nam kvantna lestvica energije predlae i namee hipotezu evolucije.20 Ova mikrofizika hipoteza slae se s makrofizikom. Tako jedinstvena i evolutivna priroda sveta postaje sve verovatnija. Jedinstvena i evolutivna priroda sveta nerazdvojna je od njegove sluajne i dogaajne prirode. Kosmos ne nastaje onako kao to bi po Hegelu trebalo da je nastao: Jean Ullmo, Les Concepts physiques, u: Piaget, Logique et connaissance, La Pliade, 1967. 19 Isto, str. 686 20 Isto, str. 685
18

52

Edgar Moren

Duh vremena ivot

53

samoraajuim razvojem jednog naela koje se povinuje dijalektikoj unutranjoj logici (logici antagonizma ili negativnog, mada se sve iz ove postavke ne moe odba citi. Ali on evoluira utoliko to je: a) nizanje dogaaja poev od svog naglog fiziko-prostornog-vremenskog pojavljivanja ; b) snop razgranatih procesa s asocijacijama, kombi nacijama, sudarima i eksplozijama; c) nastajanje u vidu metamorfoze, to jest prebaci vanja preko poetne date koja se menja u svom pomeranju, kroz susrete i prekide i pomou njih (otuda mo gunost razvoja). Ako sad pogledamo mikrofiziki poredak, izgleda da danas vie ne moemo da razlikujemo pojam ele menta, to jest estice, osnovne jedinice fizikih pojava, od pojma dogaaja. Osnovni element u stvari pokazuje neka svojstva dogaaja: aktualizaciju (pod izvesnim uslovima posmatranja ili delovanja), diskontinuiranost, neodredljivost i neverovatnocu. Dakle, na mikrofizikorn stupnju postoji analogija ili podudarnost elementa i do gaaja. Tako se na astronomsko-kosmikoj razini, na razini fizike istorije i na razini mikrofizikog posmatranja, vidi da se svojstvena obeleja dogaaju (aktualizacija, neverovatnoa, diskontinuitet, sluajnost) nameu nau noj teoriji. Pogreno je, dakle, biolokoj evoluciji suprotstavlja ti fiziku statinost. U stvari, postoji mikro-makro-fiziko-kosmika istorija u kojoj se ve javlja naelo evolu cije kroz postupno stvaranje sve veeg reda i sve slo enijih i samim tim neverovatnih objekata. 21
21

Isto, str. 696

Evolucija nije, dakle, jedna teorija ili ideologija, to je fenomen koji treba razumeti, a ne skrivati. A kljuni problemi koje postavlja evolucija izbijaju, na neobian nain, sa udruivanjem aktivnih nukleo-proteina nazva nim: ivot. Vrlo je verovatno da naelo heterogenizacije deluje u kosmosu i da je ivot na Zemlji jedna od srenih manifestacija tog naela u datim uslovima. Nije uopte iskljueno, s druge strane, da heterogenizujue organi zacije nekog nepoznatog tipa, ali koje se ne bi dale podvesti pod ono to mi nazivamo ivotom, mogu da postoje na drugim planetarna, pa ak i na Zemlji. Ali ono to mi nazivamo ivotom, to jest, nukleo-proteinska organizacija koja ima mo samorazmnoavanja i koja se odreuje dvostrukim generativnim i pojavnim kreta njem, izgleda da je bio dogaaj vrlo male verovatnoe. Kako kae 2ak Mono: Zivot se pojavio na zemlji: kakva je bila, pre dogaaja verovatnoa za to? Hipoteza nije iskljuena... da se odluujui dogaaj odigrao samo jednom. Sto bi znailo da je njegova verovatnoa a priori bila skoro ravna nuli. Zaista, jedinstvenost genetskog kda, identinost u svim ivim biima pro teinskih i nukleinskih sastojaka, sve to kao da nam uka zuje da su ta iva bia potomci jednog jedinog i slu ajnog pretka. A im se ivot pojavio, javio se kao slu ajnost dogaaj s jedne strane i kao sistem-struktura, s druge strane. Dok se obino tei razdvajanju ova dva suprotna koncepta dogaaja i sistema, mi emo na protiv pokuati da shvatimo na koji su nain oni neraz luivo vezani. U svakom sluaju, sve to je i bioloko obeleeno je svojstvima dogaaja:

54

Edgar

Moren

puh vremena

55

1 Evolucija, od prvog jednoelijskog bia do bes krajne lepeze biljnih i ivotinjskih vrsta, sastoji se iz mnotva neverovatnih dogaajnih lanaca, iz kojih su nastale, u srenim sluajevima, sve sloenije i sve vre organizacije. a) Pojava novog elementa ili crte uvek nosi obeleje neverovatnog, jer je odreena genetskom mutaci jom. Mutacija je sluajnost koja se javlja u asu presli kavanja nasledne poruke i koja je menja, to jest, menja ivi sistem kojeg e odreivati. Mutacija izaziva bilo spoljnje zraenje, bilo neizbeno neizvesna priroda kvantne indeterminacije. Ona se moe javiti samo kao sluajnost. A ovde vidimo da u nekim sluajevima, istina vrlo retkim, mutaciju, to jest sluajnost, koristi i sistem sa svoje strane u smislu poboljanja ili napredovanja i tako stvara bilo nov organ bilo novo svojstvo. b) Evolucija ne zavisi od dogaaja samo u oblasti mutacije. Prirodna selekcija (ili bar inioci elimina cije i preivljavanja vrsta) javlja se s izvesnom merom dogaajnosti. Nisu statini uslovi ti koji prvenstveno vre selekciju, ve mogui dinamiki uslovi (susreti, meusobna delovanja pokretnih sistema) i neki neizvesnl inioci kao klima, ija, ak i najslabija promena menja floru i faunu. Sredina nije nepromenljivi okvir, ve mesto izbi janja dogaaja. Jo je Lamark primetio mo okolno sti da izmene svako usmerenje prirode. Sredina je mesto susreta i meusobnog dogaajnog delovanja oda kle e proizii nestanak ili napredak vrsta. c) Odsada biologija osvetljava prirodu evolucije. Evolucija nije ni statiki verovatna na osnovu fizike uzronosti, ni samoraajua na osnovu nekog internog naela. Naprotiv, fiziki mehanizmi vode u entropiju, a

unutranje naelo, preputeno samo sebi, prosto i jedno stavno odrava nepromenljivost. A evolucija zavisi od dogaaja-sluajnosti, spoljnih i unutranjih, i u svakoj etapi predstavlja neverovatnu pojavu, te gradi razlike, individualizam, novo. Samoraanje ivota (evolucija vrsta) mogue je samo hetero-stimulacijom sluajnosti-dogaaja. d) Najzad, treba rei da dogaaj ne igra ulogu samo na razini vrsta, ve i na razini jedinki. ivo bie e tokom evolucije izazvati pojavu dvostrukosti, koja se u poetku javljala kroz udvajanje prvih jednoelijskih organizama. Ova udvojenost dolazi od toga to je ivo bie geno-feno-tipsko bie. Na osnovu tog dvostrukog vida, treba smatrati da dogaaj-sluajnost utie ne samo na genotip, ve i na fenotip: pojavna egzistencija je niz dogaaja. Learning uenje je ne samo plod roditelj skog vaspitanja ve i susreta jedinke i okoline. Najposebnije crte su proizvod tih susreta. A sada moda, dolazimo, do teorijske zone, koja e verovatno biti iskrena kroz koju godinu, gde se ivot javlja u svojim i organizacionim i dogaajnim svojstvi ma. To e rei da je biotika organizacija (ivot) ne sa mo metaboliki sistem, koji razmenom sa okolinom obezbeuje dranje svoje unutranje postojanosti; ne samo jedan kibernetiki sistem opremljen fee-back-om ili mogunou retroaktivne auto-korekcije; ivot je, takoe, kad se dublje pogleda, i sistem prilagoen dogaaju, to jest sposoban da se suoi s dogaajem (sluajnou, neizvesnou, rizikom). a) Bio-organizacija je u stanju da reaguje na spoljm dogaaj koji preti da je izmeni, sposobna je da ouva i odri svoj homeostazis (feed-back). Sposobna je da iz meni svoje puteve da bi dosegla ciljeve upisane u svoj

56

Edgar Moren

Duh vremena

57

program (equtfinality). Sposobna je da se automodifikuje u zavisnosti od dogaaja koji iskrsnu na planu po java (learning). Sposobna je, u genotipskoj oblasti, da preuredi strukturu odgovarajui na sluajnosti-dogaaje koji menjaju genetsku poruku (mutacije). b) Tako bio-organizaciju antagonistiki usmeravaju strukture ouvanja nepromenljivosti (feed-back, homeostazis, genetska nepromenljivost) i sposobnosti za samo-promenu. Nju moemo zamisliti kao dijalektiku izmeu determinacije i potencijalne indeterminacije, koja se genetski izraava mutacijom, a fenotipski learningf-om. c) Fenotipska indeterminacija, to jest sposobnost da se odgovori na dogaaje, raste s razvitkom mozga. Kao to kae 2. P. ane: Vrlo je karakteristino svojstvo viih kimenjaka to mogu izbei apsolutni genetski determinizam koji vodi ukalupljenim ponaanjima; to svojstvo duguju injenici to u asu roenja imaju neke nedeterminisane cerebralne strukture, koje kasnije stiu specifinost u susretu (podvukao E. M.) esto namet nutom, ponekad sluajnom, sa fizikom, socijalnom i kulturnom okolinom. 22 d) Trebalo bi poblie razmotriti problem alternative i izbora koji se postavljaju na razini ivih bia. Bekstvo/Napad, Regresija/Progresija, to su na primer dva mogua odgovora na dogaaj koji unosi promenu. Uko liko su oba odgovora mogua u istom sistemu, moemo se upitati da li bio-organizacija nema dvostruki antago nistiki ureaj u paru koji stavlja u pogon jednu od dve mogunosti svaki put kad se pojavi nepoznato, sluaj, dogaaj. A ako zaista postoji ta sposobnost sistema da pravi alternative, izbor, to jest neizvesnosti, onda se L'Inn et Acquis dans la structure du cervean, u: La Recherche, 3, jul avgust 70, str. 271.
22

moe rei da ivot u sebi sadri, organizaciono, samu sluajnost. Moemo se upitati nije li jedini nain ivog sistema da odgovori na sluajnost (alea) ba to da u sebe ukopi samu sluajnost. Odluka, izbor u situaciji u kojoj od dva mogua odgovora oba nude i mogunost i rizik, sami po sebi su aleatorni elementi-dogaaji. Odluka je u neku ruku unutranji dogaaj svojstven bio-sistemu. To je izbor koji in octu reava stalnu protivrenost koju postavlja dvostruki mehanizam. A ovde se, po naem miljenju, javlja potreba da poveemo, uz odgovarajue izmene, Hegelovu dijalektiku tezu jedin stva suprotnosti, koja kao da je zametak teorije dvoj nog mehanizma, s tezom logiko-strukturalnog antago nizma Lupaskoa i teorijom o igrama i odluci. U tom smislu ve vidimo mogue veze s teorijom Gregorija Bejtsona o double bind, dvostrukoj prepreci, dvostrukoj pritenjenosti koja obeleava duh izofrenika, jer on u svakoj situaciji osea dva snano protivrena poriva i to ga paralie. Tako bi izofrenik bio nor malan ovek, jer se nalazi u okviru biotske pravovernosti. Nenormalan samo u onoj meri u kojoj ne bi mo gao da savlada suprotnost. Naprotiv, takozvani norma lan ovek u naem drutvu je jednodimenzionalan ili tanije jednosmeran ovek koji odbacuje antagonizam dvosmislenost, protivrenost da bi izbegao dramu izbora. U svakom sluaju ivot nam se prikazuje ne samo kao dogaajni fenomen, ve i kao dogaajni sistem u kojem se javlja sluajnost (alea). Ekoloki odnos izmeu biotske organizacije, otvorenog sistema, i sredine koja obuhvata i druge biotske organizacije odnos je u kojem su dogaaji i sistemi u stalnom meusobnom odnosu Ekoloki odnos je osnovni odnos gde postoji spoj izmeu

53

Edgar Moren

Duh vremena Antropologija

59

dogaaja i sistema. ak bih dodao da po meni duboka istorinost ivota, drutva, oveka lei u nerazluivoj vezi izmeu sistema, s jedne, i alea-dogaaja, s druge strane. Sve se odigrava kao da je svaki bio-sistem, na stao iz susreta sloenih fiziko-hemijskih sistema, sa stavljen za sluaj, za rizik, za igru sa dogaajima. (Otuda antropo-bioloki znaaj ludizma: vidi se da je igra ne samo uenje ove ili one tehnike, ove ili one sposobnosti, ovog ili onog umenja. Igra je uenje same prirode i vota koja je igra na sreu, sa sluajnou.) 3. Ima li dogaaja u razvoju koji kao da je najbolje programiran, to jest u embrio-genetskom razvoju? Skoro nita se ne zna o samom procesu razmnoavanja di ferencijacije elija, koji poinje jajetom da bi dolo do sloene organizacije ponekad od nekoliko hiljada elija. Ali moemo se pitati da li se takav (samorodni) razvitak ne sastoji od pokretanja, izazivanja, kontrolisanja i regulisanja sluajnosti-dogaaja. Razvitak je prekid elijskog homeostazisa, prekid kibernetskog sistema, organi zacija mnotva katastrofa, koje e sistem iskoristiti da bi umnoio, izdiferencirao, stvorio viu jedinku. Tako bi, dakle, postojala iznenaujua paralela izmeu bio loke evolucije, koja koristi katastrofalne sluajnosti kao to su mutacije, da bi stvorila (ponekad) sloenije i bo gatije sisteme, i razvitka svakog ivog bia koje na neki nain ponavlja prolu evoluciju vrste, to jest dogaaje-katastrofe, ali sad rukovodei njima. Ono to je izazvalo napredak ka viem biu izazvae ovog puta samo to bie u svom procesu reprodukcije. 4. Tako nas upravo moderna biologija uvodi sa svih strana u pojam aleatornog ili dogaajnog sistema. S pojavom oveka dogaaj ne sekvence se sruuju u vodopadima.

Pojava oveka je i sama dogaaj. Rei da velika strukturalna zidina razdvaja Prirodu od Kulture znai preutno ukazati na to da ih razdvaja jedan veliki Do gaaj. Taj se Dogaaj verovatno razlae u lanani niz dogaaja uz znaajno uee genetsko-kulturne dijalek tike, obeleene, izmeu ostalog, pojavom orua i jezika. Mogue je, ak i verovatno, da se ovek nije pojavio na vie mesta na zemljinoj kugli, ve se rodio samo jednom, to jest pojava oveanstva, kao i nastanak ivota, jedin stven je dogaaj. Citogenetiar ak Rifi razvio je tim povodom pretpostavku o mutaciji kod antropoida, iji je kariotip, usled spajanja dva akrocentrina hromozoma, preao od 48 na 47 hromozoma, i odatle se, putem rodoskrvnih veza u potomstvu sa 48 na 47 hromozoma, nalo i nekoliko nakazica sa 46 hromozoma koji su, ukoliko su imali novu sposobnost u odnosu na tip predaka, bi vali povlaeni pritiskom selekcije. Istorija i drutvo Sa ovekom, evolucija se preobraava u istoriju. To ne znai samo da e evolucija prestati da bude fi zika i da e postati psiho-socio-kulturna. To znai takoe da e dogaaja biti sve vie i da e delovati na nov nain u okvirima drutvenih sistema. Mendelovi genetski zakoni i Darvinove selektivne determinacije statistike su prirode: one se ne odnose na jedinke ve na populaciju. U pogledu prirodne selek cije, preivljavanje ljudske skupine zavisi od njene spo sobnosti da obezbedi vei porast raanja od porasta smrtnosti u datim ekolokim uslovima. Ali oblast pri-

60

Edgar Moren

Duh vremena

61

mene statistike na takozvanu prirodnu selekciju socijal nih grupa (nacije, drave, carstava) liena je kvantita tivne osnove. Statike odrednice su mogue samo za skupine jedinki, to jest za pojave unutar drutva. Ove svakako igraju odreenu ulogu u meu-drutvenim od nosima, utiu na samu istoriju. Ali ivot i smrt etnikih grupa, nacija, carstava, izmiu zakonu statistike. Otuda presudna uloga dogaaja u istoriji: dok preivljavanje jedne vrste ne zavisi od nekoliko sumnjivih bitaka, sud bina jednog drutva moe da zavisi od nekoliko srenih ili nesrenih dogaaja, kao to su ratovi, iji tok i ishod uvek nose u sebi sem u sluajevima ogromne nesrazmere u odnosu snaga neto sluajno. Druga velika razlika izmeu istorije drutava i bio loke evolucije ishodi iz same prirode drutvenih siste ma koji, za razliku od nukleo-proteinskog sistema, mogu u svoj generativni i informativni kapital da ukljue elemente steene kroz iskustvo fenomena (kultura u antropo-sociolokom smislu). Tako se drutva mogu menjati, ne samo naglim mutacijama, ve i evolucijama (dijalektika generativnog i fenomenalnog) i mogu da se nau u trajnoj evoluciji; to jest, dogaaji svake vrste, kao to su tehniki pronalazak, nauno otkrie i susret dveju civilizacija, i ud jednog tiranina mogu da odi graju ulogu izazivaa promen u okviru jednog drutve nog sistema. Istorija, poto se namee kao stalna dimenzija oveanstva, istovremeno se namee i kao osnovna nauka. Ta je nauka najsposobnija da shvati dijalektiku si stema i dogaaja. U prvo vreme, istorija je pre svega bila opis vodopada dogaaja i pokuavala je da sve pro tumai u zavisnosti od njih. Zatim se, ve tokom prolog veka, a pogotovu danas, dogaajna istorija postupno odbacivala, poricala i zamenjivala sistematskom evoluci-

jom koja se trudi da odredi autogenerativne dinamizme u krilu drutava. Ovakvo usmerenje, ukoliko se dovede do krajnosti, preti samounitenjem same istorije unitavajui doga aj. Ako je dogaaj samo potreban elemenat u okviru autogenerativnog procesa, istorija zapada u hegelijanstvo, to jest u svoenje istorijskog na logiko, dok se logika ocrtava, oblikuje, rasparava, umire i ponovo raa u istorijskom. Razumljiva istorija je ona istorija za koju buka i bes igraju organizacionu ulogu, ne zato to bi buka predstavljala masku skrivene informacije, ve zato to doprinosi izgradnji i promeni istorijskog diskursa. Veliki antropoloko-istorijski problem upravo je u tome da se istorija shvati kao spoj autogenerativnih (samorodnih) i heterogenerativnih (raznorodnih) procesa (gde buka, dogaaj, sluajnost odluujui deluju na evo luciju). Postavka o postojanju jednog samorodnog procesa znai pretpostavljati da se drutveni sistemi razvijaju sami po sebi, ne samo shodno mehanizmima rasta ve takoe prema unutranjim suprotnostima i protivrenostima, koje e igrati ulogu pokretaa u razvoju, izaziva jui manje ili vie kontrolisane katastrofe (socijalni sukobi, klasna borba, krize). Drugim recima, drutveni sistemi, bar sloeni drutveni sistemi, bili bi generatori dogaaja. Ovi autogenerativni procesi bili bi na pola puta izmeu embriogenetskog razvitka (u kojem se ka tastrofe izazivaju i kontroliu, to jest, programiraju se) i sluajnih razvitaka preputenih susretima na sreu izmeu sistema i dogaaja (mutacije). U izvesnom okviru, mogue je izdvojiti relativno autonomne autogenerativne procese, to daje snagu, kao

62

Edgar Moren

Duh vremena

63

to emo kasnije videti, shvatanju Karla Marksa, koji je jo uvek najiri teoretiar istorijske autogenerativnosti. Ali u planetarnim i antropoistorijskim razmerama nema autogenerativnog procesa. U savremenim razmerama ne postoji samostalni razvitak jednog drutva, ve uopstena dijalektika autogenerativnih i heterogenerativnih pro cesa. Treba nai njihovo teorijsko jedinstvo u jedno] sistemsko-dogaajnoj teoriji, koju treba izgraditi transdisciplinarno prevazilazei dananju sociologiju i istoriju. Antidogaajna reakcija i strukturalistika istina Ali, u meuvremenu se javio ogroman pritisak od bijanja dogaaja. rtve mehaniko-fizikog gledita, da nas prevazienog u modernoj fizici, rtve funkcionalizma, danas prevazienog u modernoj biologiji, humani stike nauke, a naroito drutvene, trude se da izbace dogaaj. Etnologija i sociologija odguruju istoriju svaka sa svoje strane, a istorija se trudi da dogaaj lii magij skog svojstva. Jo i danas vidimo posledice dubokog i viestrukog napora da se dogaaj izbaci iz humanistikih nauka ne bi li se time stekla titula naunosti. Meutim, prava, moderna nauka moi e da pone samo od pri znavanja dogaaja. Razume se, niko ne porie stvarnost dogaaja, ali se ovaj prebacuje u pojedinanu proizvolj nost i lini ivot. Ovo odbacivanje dogaaja tei raspli njavanju pojma istorije (svedene na razliven koncept diahronije) pa ak i evolucije, i to ne samo u struktural nom vidu, ve ak i u statistikom raunu, koji se sa njom bori za carstvo drutvenih nauka, a u najboljem sluaju zna samo za rast. U kockarskim borbama istorijsko-evolutivnih teorija sa strukturalno-sistematskim, danas obeleenim relativnom pobedom strukturalnih,

ove nose u samom svom preterivanju skriveni klju svog prevazilaenja. Zaista je duboka intuicija strukturalizma da nema evolutivnih struktura. Strukture su uistinu samo kon zervativne zatitnice nepromenljivosti. A u stvari, unu tranji dogaaji proistekli iz protivrenosti u okviru sloenih, ali vrlo labavo strukturiranih sistema i spoljni dogaaji, proistekli iz pojavnih susreta, dovode do evo lucije sistema i najzad, dogaajno-sistematskom dijalek tikom izazivaju promenu struktura. Izmeu genetizma i strukturalizma

Ali jo smo daleko od shvatanja te dijalektike, koja bi teoriju postavila izvan granica genetizma i struktura lizma. Dok strukturalizam odbacuje dogaaj izvan na uke, genetski istoricizam ga prilagoava kao elemenat i razlae ga. A socioloka teorija ne uspeva da prevazie mehanicistiko-fizike ili para-bioloke modele. Prevlast statistike zavela je vladavinu verovatnoe, to jest, pra vilnosti i srednjih vrednosti u okvirima stanovnitva. Mada je prinuena da se suoi sa promenom poto eli da obuhvati moderno drutvo, koje brzo nastaje, sociologija ne uspeva da teorijom obuhvati evoluciju. Za tu sociologiju, sve to je neverovatno postaje netipino, a to je netipino postaje i neorganizovano, a evolucija je upravo niz izuzetaka koji ostvaruju neverovatnoe. Tako ona kasni za naukom kao to je ekonomija, koja je morala priznati problem kriza i danas priznaje posto janje dogaajnih pragova u okviru razvoja (take off). ak i vie napredna ekonomija mora sve ee da shvata razvoj ne kao opti proces, ve i kao pojedinanu pojavu koja zavisi od skupa istorijskih uslova odreenih

64

Edgar Moren

Duh vremena

65

u vremenu i obeleenih datumom. Ili su razvoji samo nikli ili to nisu, kae ak Ostri (u Le Mone-u od 8. maja 1970). Meutim, sociologizam, koji ne uspeva da zamisli strukture, lep je za razvoj. A razvoj je mnogo vie, kao to smo rekli, od autogenerativnog mehanizma. Trebalo bi se, pored toga, upitati da li naa drutva u punom razvitku, to jest u stalnoj promeni, nisu istovre meno i neizbeno drutva u krizama, drutva kata strofa koja koriste dobro i (ili) loe, pogreno i (ili) uspeno, regresivno i (ili) progresivno te sile razbijanja struktura da bi se prestrojila na drugi nain u nove strukture. Drutvo koje evoluira je drutvo koje uni tava da bi se preporodilo, to je dakle drutvo u kojem su dogaaji sve brojniji. Danas je sociologija jedina na uka koja prezire dogaaj, dok se naa moderna drutva povinuju stalnoj i isprekidanoj dijalektici dogaajnog i organizacionog. Sociologija predlae ekonomokratske i tehnokratske modele modernog drutva, a XX vek je oiveo a ne potisnuo ekspirovska svojstva istorije pune buke i besa sa dva svetska rata i neprekidnim ni zom kriza i haosa. Marks i Frojd Ako razmotrimo dve velike transdisciplinarne dok trine u humanistikim naukama Marksovu i Frojdovu videemo ne samo da autogenerativna evolucija u njima igra bitnu ulogu, ve i da dogaaj moe da nae sebi mesta u oba sistema. Ako se kod Marksa pojam klasne borbe neraskidivo vezuje za pojam razvitka pro izvodnih snaga, to znai da evolucija ne proishodi samo iz ekonomsko-tehnike logike, koja se autogenerativno razvija, sama od sebe; ona u sebi nosi i aktivne, to e

rei protivrene, odnose drutveno-istorijskih subjekata klasa. Vidi se da je istorijski razvoj proizvod antago nizma, protivrenosti (a ta re, proistekla iz idealistike logike, odlino izraava heterogenu prirodu sloenih dru tvenih sistema) i sudar protivrenih suprotnosti postaje pokreta (generator). Sam pojam klasne borbe, ako se malo bolje ispita, otkriva vid sluajnog, kao i svaka borba, i upuuje na dogaaje kao to su odluujue bitke, revolucije ili kontra-revolucije. Revolucije, loko motive istorije, kljuni su dogaaji i u svojim istorijskim delima kao to je Osamnaesti brimer Marks je prouavao strategiju (to jest razinu odluka) klasne borbe. Tim putem se moe uspostaviti veza koje ina e ne bi bilo izmeu teorije zasnovane na apsolutne strogom determinizmu, s jedne strane, i prakse, s druge strane, koja zahteva vrlo smele odluke. Kako uostalom pomiriti smelost odluka lenjinskog tipa, to jest aprilskih teza 1917, u stvari odluku o oktobarskoj revoluciji 1917, sa shvatanjem mehanizma ekonomsko-socijalnih snaga? ini se da bi se razvijanjem dogaajnih i nepredvienih mogunosti obuhvaenih pojmom klasne borbe moglo doi do te teorijske veze. Kad je re o Frojdu, uviamo da traenje antropo lokog objanjenja tei, kao kod Rusoa, da doe do prvobitnog dogaaja od kojeg je mogla da potekne itava ljudska i drutvena sistematika. U delu Totem i tabu, Frojd razmatra pretpostavku ubistva oca od strane si nova kao osnivakog ina svakog ljudskog drutva putem institucije zakona, zabrane incesta i obreda istovremeno. Frojd vrlo tano nasluuje da u svakoj evoluciji, moda jo od postanka sveta, postoji veza izmeu traume i opte promen uobliavanja struktura jednog sistema. Ako se sad frojdizam razmotri s druge strane, to jest ne kao traenje teorije porekla drutvene veze, ve sa gle5 Duh vremena

66

Edgar Moren

Duh vremena

67

dita teorije jedinki, znai linosti u okviru podrutvljenog sveta, vidimo da obrazovanje linosti proizilazi iz spoja autogenerativnog razvitka i sredine. Bitna uloga trauma je podvuena. A traume su upravo sudari tog samorodnog razvitka i spoljnjeg sveta iji glavni pred stavnici uestvuju u generativnom procesu, to jest otac, majka, braa, sestre i ostale linosti koje ih mogu zameniti. Odluujui dogaaji obeleavaju obrazovanje, uobliavanje jedne linosti. Linost nije jedino samorod ni razvitak poev, s jedne strane, od genetske informa cije, a s druge od socio-kulturne informacije. Osim toga, napomenimo da je susticanje konfliktnih tema, onih poreklom iz genetske informacije (naslee) i onih iz dru tvene informacije (kultura), samo po sebi mogui izvor sukoba. A ti sukobi ve predstavljaju nevidljive unutra nje dogaaje. Tako je razvitak u stvari lanac ije beouge vezuje dijalektika unutranjih dogaaja (posledica unutranjih sukoba) i spoljanjih dogaaja. U tim uznemiravajuim meusobnim sudarima javljaju se traume fiksacije, koje e odigrati presudnu ulogu u obrazovanju linosti. Najosnovnije je to to frojdovska terapija zahteva ne samo da se osvetli prvobitni uzrok bolesti od koje pati ceo organizam, to jest da se pronae zaborav ljena (okultna) trauma, ve zahteva i novi dogaaj, isto vremeno traumatian i osloboenje od traume, dogaaj koji e biti istovremeno ponavljanje i isterivanje doga aja izazivaa poremeaja i promena psihosomatske celine. Tako moemo tvrditi da se linost obrazuje i menja zavisno od tri niza inilaca: a) genetsko naslee; b) kulturno naslee (u simbiozi i suprotnosti sa pret hodnim); c) dogaaji i sluajnosti.

Trebalo bi ispitati kako suparniko ili raznorodno sparivanje genetskog i kulturnog naslea, stalni izvor unutranjih dogaaja, doputa dogaaju sluajnosti da igra neku ulogu u obrazovanju bio-kulturnog sistema kakav predstavlja ljudska jedinka. Ovih nekoliko podataka pokazuju nam da teorije Marksa i Frojda ostavljaju ponekad prazno, a ponekad popunjeno mesto za dogaaj. Ali su savremeni marksi zam i frojdizam, i jedan i drugi skretanjem u dogmati zam i vulgarizaciju, teili da odbace problem dogaaja, koji je prvobitno postojao u genijalnim teorijama Marksa i Frojda. Pod uticajima ekonomistikog determinizma, staljinistikog zamrzavanja i najzad altiserovskog struk turalizma, dogaajnost, pa ak i dogaaj, izbaeni su iz pravovernih marksizama. A to se tie psihoanalize, ova je odustala od raz matranja problema antropolokog porekla i nova Vul gata ima tenju da edipovski proces vidi kao mehanizam u kojem dogaaj postaje element. I ovde uviamo da dolazi do opadanja sistema tumaenja svoenjem doga aja na element, a trebalo bi da ostanemo u dvojnosti, gde je ista pojavna crta istovremeno i sastavni element i dogaaj. 2. POJAM I DOGAAJ Pojam dogaaja koristili smo u prethodnom tekstu da bismo oznaili ono to je neverovatno, sluajno, neizvesno, posebno, konkretno, istorijsko... Drugim re cima, ovaj prividno jednostavan, osnovni pojam, upu uje na druge pojmove, sadri ih, te je u stvari sloen pojam. Ne moemo i neemo da se uputamo u njegovu analizu. Naznaiemo samo neke njegove osnovne crte.

68 Pojam dogaaja je relativan

Edgar Moren

Duh vremena Ka nauci nastajanja

69

1. a) Pojam elementa pripada prostornoj ontologiji. Pojam dogaaja pripada vremenskoj ontologiji. A svaki element moe se smatrati dogaajem u onoj meri u kojoj se posmatra u okviru vremenske nepovratnosti, kao po javljivanje ili aktualizacija, to jest u funkciji svog po javljivanja i nestajanja, u funkciji svoje posebnosti. Vreme obeleava svaku stvar koeficijentom dogaaj nosti. b) Drugim recima, postoji uvek dvoznanost izmeu dogaaja i elementa. Kao to nema istog elementa (to znai da se svaki element vezuje za vreme) tako nema ni istog dogaaja (on se ukljuuje u neki sistem) i pojam dogaaja je relativan. c) Drugim reima opet, sluajna, neizvesna, neverovatna, jedinstvena, konkretna, istorijska priroda doga aja zavisi od sistema u kojem se razmatra. Ista pojava je u jednom sistemu dogaaj, a u drugom element. Pri mer: poginuli u saobraajnim udesima jednog vikenda su predvidljivi, verovatni elementi jednog statistiko-demografskog sistema, koji se povinuje strogim zako nima. Ali svaka od tih pogibija je za lanove porodice neoekivana sluajnost, nesrea, konkretna katastrofa. 2. Dogaaji u ijoj je prirodi da neto menjaju, pro izvod su susreta, uzajamnog delovanja jednog naela reda ili organizovanog sistema, s jedne strane, nekog drugog naela reda ili drugog organizacionog sistema, ili poremeaja bilo kog porekla, s druge strane. Razaranja, razmene, udruivanja, simbioze, mutacije, regresije, pro gresije, razvoji mogu biti posledica takvih dogaaja.

a) Oigledno je da obrazovanje novih jedinica ili organizacija, udruenja, mutacije, a naroito regresije i progresije, predstavljaju najoriginalniji vid problema koji postavlja dogaaj. Organizatorska tenja velike slo ene celine da eventualno iskoristi nepredvieno zbiva nje za stvaranje vie jedinice (to inae ne moe bez nepredvienog zbivanja) predstavlja uznemirujuu, kljunu, izuzetno vanu pojavu iju bi teoriju trebalo ustanoviti. b) Ovakva teoretizacija, koja poinje da se uobliava na osnovu ideja koje je izneo fon Ferster 2 3 , na drugoj strani ih izrazio Bejtson 24 , a preuzeo Anri Atlan 25 , do puta da se prvi put sagleda mogunost jedne nauke na stajanja. Doista, ako se strukture razvijaju, a sistemi menjaju, samo na podsticaj dogaaja, ako je promena nerazluiva od odnosa sistem-dogaaj, ako dakle nema prekida izmeu struktura i sistema s jedne strane i dogaaja (to jest buke, neverovatnoe, pojedinanosti, proizvoljnosti) s druge strane, onda je mogue obuhva titi istoriju teorijom. Sekspirovski buka i bes upravo su ograajni inioci bez kojih ne moe biti istorije, to jest promene i razvoja sistema, pojave novih oblika, oboga enja informacije i kulture.
23 U jednom tekstu od bitnog znaaja On Self Organi zing Systems and their Environments, in Yovits, Cameron, Self Organizing Systems, Pergamon Press, Njujork 1962. 24 Sve to nije ni informacija, ni redundanca, ni oblik, ni prinuda predstavlja buku; jedini mogui izvor novih patterns. 25 Pozitivna uloga buke u teoriji informacija primenjena na definiciju bioloke organizacije, Ann. phys. biol, et med., 1970, str. 1533.

70

Edgar Moren

Duh vremena

71

c) U tom smislu, najsloeniji sistemi su prijemne strukture sve otvorenije za dogaaj i sve osetljivije strukture na dogaaj. Ljudsko drutvo je dosad najosetIjiviji organizam i za dogaaj najotvoreniji, ono nije ogranieno samo na pojavni aparat ve zadire i u generativno-informacioni sistem, to jest kulturu. Dok je kod ivih bia generativno-informativni sistem (ADN genet ska informacija) osetljiv samo na mutaciju, to jest na kvantitativno zbivanje, kultura modernih ljudskih dru tava, osetljiva naelno na svaki dogaaj, u stalnoj je evoluciji. d) Moda su najosetljiviji na dogaaj oni sistemi koji u sebi nose suprotnu dvopolnost, ak dvostruko naizmenino kolo koje sadri i smo lui sluajnost, dogaaj, u vidu alternativne mogunosti, izbora izmeu dva, ili vie moguih reenja, koja opet zavise od delovanja doga aja sluajnih inilaca, bilo unutarnjih bilo spoljnih. U tom sluaju, odluka je dogaaj potekao iznutra. e) Evolucija (fizika, bioloka, ljudska) moe se sma trati ne samo kao proizvod dijalektike izmeu naela organizacije i nesreenih procesa, ve i kao proizvod dijalektike izmeu sistema i dogaaja koja ukazuje od trenutka kad se obrazuju sistemi iji ivot zavisi od energije (ivi sistemi) na mogunosti regresije i razvoja. f) Trebalo bi da nauka o nastajanju istrai neop hodni odnos izmeu autogenerativnih pojava (koje se javljaju shodno unutranjoj logici, zainju dogaaje neophodne za razvoj) i heterogenerativnih pojava kojima je potreban podsticaj dogaaja sluajnosti da bi se razvili. Hegelova dijalektika ukljuuje heterogenerativno (to on zove negativno) u autogenerativno i smatra do-

gaaj elementom nunog autogenerativnog procesa, ali ne treba da shvatimo dijalektiku ni kao svoenje heterogenerativnog (agresivnog negativnog po Hegelu) na autogenerativno, ni kao rastakanje autogenerativnih sistema u haosu susreta. g) Evolucija nije neka teorija ve kosmiki, fiziki, bioloki i antropoloki fenomen. Ona ne znai samo progresiju (razvoj) ve i regresiju i unitavanje. U sa moj sebi nosi katastrofu ne samo kao silu unitenja ve i kao stvaralaku silu. Teorija evolucije, to jest nasta janja, tek je pri svojim prvim koracima. Teorija evolu cije je teorija neverovatnoe ukoliko u njoj dogaaji igraju u stvari neophodnu ulogu. Svaki dogaaj je neverovatan (. Mono). Ve je fizika evolucija bila po stupno stvaranje sve veeg reda, sa sve sloenijim i sa mim tim neverovatnijim objektima. (an Ilmo). Uko liko neki statistiki proces ima smer, taj je smer kretanje ka proseku a to upravo nije evolucija (2. Bronovski). 3. ZAKLJUAK I. Odbacivanje dogaaja bilo je moda potrebno po etnom razvoju naune racionalnosti. Ali ono moe da odgovara i skoro morbidnoj tenji ka racionalizaciji koja odbacuje sluaj (alea) jer on predstavlja opasnost i ne poznato. II. Taj morbidni racionalizam je po mom miljenju uti idealizam, to jest koncepcija po kojoj strukture duha shvataju jedan prozraan svet ne nailazei ni na kakve nesvodljive ili otporne taloge. A po Hegelovom istorijskom idealizmu svet posluno sledi autogenerativni proces, koji se u potpunosti poklapa s razvojem du-

72

Edgar Moren

Duh vremena

78

hovne dijalektike, to jest stvarno se poklapa s racio nalnim. Materijalizam je imao ulo za neprozirnost, za nesvodljivost, za neuhvatljivost koje se opiru duhu, pret hode mu, prevazilaze ga, ak ga i pokreu. Ali taj nesvodljivi ontoloki vid prostorno je vezan za pojam ma terije, dok je ta nesvodljivost, koja je u stvari akfrualizacija, takoe dogaajne prirode. Ba je ta nesvodljivost, na koju je naila moderna mikrofizika, prividno ideali stika, jer razbija pojam materije, u stvari anti-idealistika utoliko to element i dogaaj postaju dva dvosmi slena i komplementarna pojma. A materijalizam je skrenuo u idealizam kad je nastojao da se stvarno podu dari sa logikom nunou, vraajui se zakonu Logosa Materijalizam nije video da je ono to je stvarno vezano za dogaajno, to jest za sluajnost (alea). Tako su idealistiki racionalizam i sholastiki mark sizam na istoj strani stvarnosti, te i jedan i drugi potis kuju u senku dogaaj nu stranu. Poto je oteran u naunu i racionalnu ilegalnost, dogaaj nas sad primorava da obnovimo njegov proces. Bilo je potrebno iskustvo, to jest opiti mikrofizike i otkria moderne biologije da bi se dogaaj rehabilitovao, te je u ilegalnosti samo za najzaostalije nauke dru tvene nauke. III. Pojam sistema ne postoji samo kao kosmo-fiziko-bio-antropoloko raskre. Postoji i pojam dogaaja koji je upravo granino pitanje za sve nauke. On se istovremeno tie i samog filozofskog problema neverovatnoe ili proizvoljnosti bia. IV. Zar ne bi sistem i dogaaj trebalo konano shvatati zajedno? Teorija sistema koja raspolae organizator-

skom i generativnom informacijom (auto-organizovanost, auto-programiranost, auto-generativnost, auto-modifikacija itd.) treba da ukljui dogaaj, nepredvienost-sluajnost u svoju teoriju. Moe li se ve nazreti mogunost jedne teorije sistema s ukljuenom anakatastrofskom dogaajnou? Takva bi teorija najzad omoguila nauku o nastajanju.

III IDEJA (Nooloki trag)

Tekst Ka jednoj noologiji zapis je usmene inter vencije na kolokvijumu o knjievnosti u dananjoj kul turi. U ritmu svojstvenom ivoj reci, primeri kao da se brzopleto iznose: mitologije, knjievnosti, religije, ideo logije kao da izlaze iz maioniarevog eira. Prema tome, taj tekst je dvostruko ranjiv: zato to u stvari predstavlja re gonjenu vremenom i zato to daje primere. Pozivanje na primere je uvek iskuavanje i proveravanje teorijskih i metodolokih naela; uosta lom, uvek je teko dati ime tom proveravanju: kako se primeri ukljuuju u teorijsku problematiku? Da li je re o primeni, ilustraciji, formalizaciji? Nova nooloka problematika jo muca, tek je na poetku. Nooloka sfera ovde odreuje novo polje istraivanja, koje dodi ruje kulturu u etno-sociolokom smislu (ideologije, reli gije, verovanja, knjievnosti) i u antropolokom smislu (filogenetski odreen mentalni aparat) i najzad postavlja bioloko pitanje (proizvodnja i pravila mozga, hernija ideja). Kako postaviti specifinost i autonomiju nooloke sfere u odnosu na marksistiku problematiku infrastruktura-superstruktura? Kako nooloka sfera pred stavlja jednu emergenciju u odnosu na drutveni ekosistem?

76

Edgar Moren

Posebno pitanje predstavlja problem na razini ovog teksta: ako se nooloka sfera moe posmatrati kao sistem otvoren prema drutvu shvaenom kao ekosistem i prema ljudskim mozgovima poev od kojih se razvija, kako se onda odreuje dvostruki ekoloki odnos prema mozgu i prema drutvu? Ovde se pitanja postavljaju preko primera koji bude elju da o tome saznamo neto vie. I. N Ma kako raznorodna bila u svojim elementima, ob last kulture predstavlja fenomen koji bismo mogli na zvati noolokim. Ovaj izraz ima pomalo udno poreklo; Tejar de arden je govorio o noosferi obeleavajui time sferu duhovnih fenomena. Termin je potom preuzelo vie autora kojima je tejardizam potpuno stran, kao na primer ak Mono. Pojam noologije upuuje na pro izvode i pravila mozga ili ljudskog duha i daje mogu nost izbegavanja vekovne konotacije izraza duhovni. SISTEM EKO-SISTEM: ZAVISNOST I SAMOSTALNOST NOOLOKE SFERE Predlaem sledeu postavku, o kojoj se moe diskutovati: nooloke ili kulturne fenomene treba smatrati pojavama koje ine otvoren sistem u datoj socijalnoj i ljudskoj stvarnosti, a ovu moemo smatrati njihovim eko-sistemom. Da pokuamo da odredimo ove odbojne izraze: otvoren sistem je onaj koji ne moe da se odri, da traje, ukoliko ga ne hrani okolina, to jest ukoliko iz okoline ne crpe energiju, materiju, informaciju, organi zaciju. Tako iva bia zavise od svog eko-sistema i eko loka svest je moda samo otkrie da naa okolina nije

78

Edgar Moren

Duh vremena

79

prost i obian grubi snabdeva hranom, naftom, ugljem. energijom, ve da i sama predstavlja organizaciju koja doprinosi razvoju nae sopstvene organizacije. Ekoloka svest bi se dakle mogla definisati kao pre lazak sa proste definicije na sloenu definiciju zavis nosti. Ideja otvorenog sistema je dakle vrlo vana ideja i predstavlja najzanimljiviji doprinos teorije sistema, ona znai da otvoreni sistem ne moe samo u sebi da nae potpuno opravdanje sopstvene organizacije, uvek postoji jedan neodredljiv elemenat koji pripada spoljnjem svetu u odnosu na eko-sistem. POJAM EMERGENCIJE Pojam otvorenog sistema, mada potreban, nije me utim dovoljan. Trebalo bi izneti i drugi pojam koji mi se ini isto tako potreban, mada ne odgovara na sve: pojam emergrencije. Svaki sistem, ma kakav on bio, ima dvostruko osnovno obeleje: celina koju on predstavlja, njegova sveukupnost, moe se smatrati kao neto vie od zbira razliitih elemenata koji ga sainjavaju. Ova je injenica ustanovljena odavno celina ima osobina i kvaliteta nepoznatih na razini delova uzetih posebno, a ti kvaliteti koji se javljaju, koji izbijaju, mogu se na zvati emergencijama. Meutim, treba shvatiti da se te emergencije, te pojave neeg to je vie, izraavaju takoe i jednim manjkom; treba shvatiti da svojstva, kvaliteti, koje imaju delovi, bivaju zakrljali, zaustav ljeni, pritisnuti organizacionim ogranienjima sistema. Ova osobenost, koja se primeuje u bilo kojem sistemu, fizikom ili kakvom drugom, postaje sve zanimljivija ukoliko se pribliavamo sve sloenijim fenomenima kao to su ljudski ili drutveni fenomeni.

Uzmimo primer jednog od izraza koje najvie kori stimo: svest. ta znai ta predstava svesti? Svest nije nita osnovno, prvo, ona se ne d lokalizovati, nije ni sutina ni supstancija, ve proizvod meu-delovanja, interferencija brojnih aktivnosti mozga i taj proizvod se javlja kao emergencija, kao zaokruena pojava. ta biva kad se jedna takva emergencija pojavi u sistemu? Dolazi do fenomena feed-back, jer emergencija ima izvesnu samostalnost i povratno deluje na celinu i cilju samozatite. Drugim reima, s take gledita logike drutvenih fenomena, treba uvek da se trudimo da poj mimo taj tip sloenih veza, i da se vie ne zadovoljavamo tipom isto hijerarhijskih i mehanicistikih odnosa koji definiu infrastrukturu i suprastrukturu. Ova dva poslednja pojma moraju se odsad osloboditi svih konota cija koje su infra pretvarale u pravu stvarnost do stojnu panje, a supra u varljiv i povran epifenomen. IVOT IDEJA Uobiajeno je shvatanje da se drutvo smatra siste mom, a ideoloke pojave njegovim proizvodima. Pre bi trebalo zamisliti drutvo kao eko-sistem nooloke oblasti. Razume se, taj drutveni eko-sistem hrani, uslovljava i ko-organizuje kulturne i ideoloke feno mene. Ali postoji izvesna nooloka specifinost auto nomija koja se dosad mogla postaviti jedino u idealisti kim terminima. Paradoksalno je to to nema nieg konkretnijeg ni osnovnijeg od tog ivota mozga jo uvek tako slabo poznatog. Kako funkcioniu nervni i modani meha nizmi, koji zakoni reguliu fenomene saznanja i komu-

80

Edgar Moren

Duh vremena

81

nikacije? Da li je utopija pokuavati da se zamisli jedna logika nooloke sloenosti koja bi istovremeno vodila rauna i o ivotu mozga i o socio-ekonomskim deter minizmima? Sve se vie uvia da treba razbiti taj pojam i vota: ve je Huserl primetio da ivot nema samo fizio loki smisao, jer se govori o ivotu duha, ivotu ideja. Ovde poreenje znai vie od proste metafore, ivot se moe zaista definisati kao vrsta auto-regulisanih delatnosti, sposobna da se auto-reprodukuje i koja sledi svoje ciljeve. KNJIEVNA EMERGENCIJA Da sagledamo knjievnost istovremeno kao emergenciju i kao otvoren sistem. S jedne strane, knjievnost ne postoji u stanju supstance, prvobitne stvarnosti, a potom nema ni odreenu definiciju kao koncept; vrlo je teko znati kad se ulazi u ne-knjievnost, u kojem tre nutku jedan autor, jedan tekst, prestaju da pripadaju knjievnosti; od kojeg trenutka jedan od Bonapartinih proglasa vojsci u Italiji postaje tekst za knjievnu anto logiju, u kojem trenutku odlomak graanskog zakonika postaje knjievni podsticaj za Stendala. Drugim recima, definicija knjievnosti nailazi na probleme granice: gra nicu postavlja socio-psiholoka delatnost koja igra ulogu policije, vlasti: a to je kritika ija je dunost da odabere ili odbaci. Sukobi unutar sveta kritike dozvoljavaju nam da naslutimo koliko te granice nisu prirodne i da kritika delatnost zaklanja stvarnost, to jest da na slutimo tekou odreivanja ta je knjievno, a ta nije: samo nadmenost kritiara moe da kae gde poinje zemlja srama, no man's land van-literarnog. Pojam lite-

rature kao emergencije podrazumeva postojanje jednog skrivenog, potopljenog del ispod vidljive povrine, koji je izvanredno sloen i bogat. Ovaj podpovrinski supstrat moemo nazvati infrastruktura ili pak kontekstura; a ve evo dvadesetak godina kako literarnu emergenciju (koja ne predstavlja zbir svojih uslovnosti) nagriza ono to je nosi, ono to je proizvodi, to je izaziva. Postoji, semiolingvistika infra-kon-tekstura i izvestan broj novih koncepata proisteklih iz lingvi stike koji se nude kao skelet, pravi skelet knjievnosti. U toj oblasti, uvoenje pojma teksta je originalno i za nimljivo jer dotie probleme jezika, kao i druge tipove antropolokih stvarnosti. Ako zamislimo da je tekst mesto proizvoenja smi sla, dolazimo do druge infrastrukture, one koja pod neposrednim ili posrednim uticajem marksizma poku ava da na knjievnost primeni opte kategorije tipa proizvodnja ili tipa praksa. Ovakva vrsta objanjenja treba da izbegne svoenje (redukcionizam) pri kojem se isputa i sloenost emergencije i sloenost eko-sistema. Niemu ne vodi ukidanje reifikacije knjievnosti akc se tim vie reifikuje sloeni, sredini i teki koncept proizvodnje. Tako dolazimo do jo jednog zaista razdraujueg koncepta do kreativnosti: problem kreativnosti mora se iz osnova ponovo definisati. Treba, sa omskim, posmatrati kreativnost ne kao osobinu koja pripada veli kom stvaraocu, ve kao svakidanju pojavu. Dosad se kreativnost javljala kao neto retko, neuveno, nedo kuivo, a omskijev preokret kae da je svaka re neto stvaralako: postoji izvestan broj pravila jezika koja su transformativna i na osnovu njih svako stvara jedan diskurs.
6 Duh vremena

82

Edgar Moren

Duh vremena

83

Kreativnost se, dakle, vie ne shvata u elitistikom smislu, kao neto izvanredno, malobrojno, divno, ve kao mogunost esta u ljudskom rodu shodno njegovim cerebralnim sposobnostima. Socioloki problem je, znai, u razreivanju stvaralake moi unutar tankog sloja sloja autora. Kao posledica podele rada po Marksu, taj nas problem oigledno opet upuuje na organizaciju drutva: koji to uslovi na jednom mestu dovode do ve eg ili manjeg razvijanja onoga to se zove dar, sposob nost, dok je drugde zakrljao? Kako razreiti te probleme imajui u vidu upravo pojam emergencije? Socioloki, knjievnost nije meha niki odreena ve je viedimenzionalno ulo vijena, nije neophodan proizvod ve, preko pojma autora, upuuje na inioce sluaja i neizvesnosti. IVI BOGOVI I MITOVI Da razmotrimo religije, magije i verovanja osnovne elemente onoga to se naziva kulturom u irem smislu. Oigledno je da bogovi postoje za sve grupe koje veruju u te bogove. Kad prisustvujete obredu Vodu ili Kandomble, mora vas zaprepastiti injenica to bogovi dolaze, ovaplouju se, prisutni su, govore i mislim da je u svakoj doivljenoj religiji postojanje boga neosporno. Samo, i u tome je razlika ovog gledita i gledita vernika neke posebne religije, ti bogovi postoje samo u onoj meri u kojoj drutvene grupe, ljudska bia u njih veruju, jer kad ta bia nestanu i bogovi nestaju 1 umiru. Koliko bogova vie ne postoji! Odnos boga sa zajednicom vernika je, po nama, tipina veza sistema sa eko-sistemom. Nije samo dru-

tvo eko-sistem bogova, ve su to i ljudski mozgovi, ko lektivno i pojedinano. Eko-sistemska veza je vrlo tesna i jo bogatija od veze tla sa biljkom, jer je istovremeno i veza simbioze i uzajamne parazitarnosti. Nai odnosi sa bogovima su vrlo udni jer se prema njima ponaamo kao paraziti traimo od njih mnoge usluge, a oni su prema nama paraziti jer zahtevaju obrede, rtve, molitve itd. U istoj takvoj vezi parazitarnosti i simbioze smo i sa izmiljenim svetom mitologije. Mada moemo da od redimo korene, psiho-socijalne izvore mita, ipak mitovi ive ivotom srodnim ivotu bogova, a Levi-Stros je duboko osetio njihovu stvarnost kad je rekao: Ljudi ne zamiljaju mitove, mitovi sami sebe zamiljaju. A kako u noolokoj perspektivi govoriti i o ideolo gijama? Ideologije su mnogo apstraktniji sistemi od mi tologija, poto u njima nema junaka, pustolovina, bogova (sem kultova linosti koji onda funkcioniu mitoloki ili religiozno). Ideologije su lanani nizovi ideja organizovanih meuzavisno i komplementarno, jednom reci ideo logija je sistem ideja sa sopstvenim ivotom, sa svoj stvom homeostazije i ponekad agresivnosti, sposoban da se auto-reprodukuje i da se sam od sebe razvija. Jedan ideoloki sistem i sm ivi. Za ideoloki sistem vezani smo sutinski dvosmislenim odnosom; svakako da svoje ideologije koristimo kao obrazine da bismo od drugih, i od samih sebe, skrili svoje interese i svoje stvarne probleme: ali moemo postati i robovi sopstvenih ideologija. Mitologije, ideologije, bogovi, sve su to tvrdokorne realnosti, mnogo ilavije od nas i naih nacija i naih drava. Ali svet kulture, nooloki svet, ne sastoji se sa mo od tih tako snano i trajno ivih sistema. Pored tih skoro neunitivih bia ima ih i prolaznih kao to su
6

84

Edgar Moren

Duh vremena

85

leptiri jednog trenutka snovienja, snovi; bez pre stanka se mnoe nestalni oblici cerebralnog i noolokog ivota. NEZNANJE I PITANJA Jo nita ne znamo o nainu na koji se ideje meu sobno skoro hemijski spajaju ili odbijaju; uveren sam da postoji neka elementarna hernija ideja s fenomenima privlaenja i odbojnosti. Nita jo ne znamo o nainu uobliavanja sekvenci, nizova koncepata pri nastajanju ideolokih sistema. Ne znamo kako sistem ideja postaje fenomen socioloke katalize, ubrzanja, irenja. Kako to da je u datom trenutku i odreenim socio-istorijskim uslovima ta i ta ideologija inae po delovanju slina virusu (kao virus gripa na primer) u stanju mirovanja, a potom se rasprostire kao epidemija brzo i u irinu. Kako razumeti vaan problem evolucije ideja? Velika je vrednost knjige Tomasa Kina Struktura naunih re volucija u tome to pokazuje da istorija nauke, na pri mer, nije gomilanje saznanja ve niz revolucija para digmi, to jest sistema aksioma koji treba da se pretvori u neki drugi sasvim razliit sistem, u neki meta-sistem, da bi se mogle tano protumaiti injenice neobjanjive u starom sistemu. Evolucija ideja nikad nije linearna pojava. Za neko vreme ideje bremenite snagom zaraznosti bivaju zaustavljene, zarobljene, dok se uslovi eko-sistema (drutva) ne izmene i onda se naglo te ideje rasprostru i mogu da izmene neke vidove stvarnosti. Fenomen maja 68. na neki nain je takav primer: kako se izvestan broj politikih ideologija, koje su postojale samo u okviru malih, vrlo ogranienih grupa, svedenih na nekoliko jedinica ili ak nekoliko ljudi (trockistike,

maoistike ili furijeovsko-slobodarske ideje), mogle tako velikom brzinom da se proire zahvaljujui krizi. Gla sine dovode pred ta ista pitanja. Razume se, ovi se doga aji mogu protumaiti na mnogo drugih naina, ali se treba upitati u kakvim uslovima kriza sistema ideja moe da se autoreprodukuje mnogo bre no u normalna vremena. Ova nam pitanja jo jednom ponavljaju da treba da obnovimo metod.

rv
KULTURA (U prilog analizi kulture)

REC-ZAMKA Kultura: lana oiglednost, re koja daje utisak jedinstvenosti, vrstine, uravnoteenosti, a u stvari je re-zamka, uplja, uspavljujua, potkopana, dvolina, iz dajnika. Re-mit koja smatra da u sebi nosi veliki spas: istinu, mudrost, ivotnu vetinu, slobodu, stvaralatvo. Ali, rei e mi, ta je re isto toliko i nauna. Zar ne postoji kulturna antropologija? Pa, kau, sociologija kulture? ak i vie, zar nisu uspeli u nekoj laboratoriji da izmere kulturni razvitak? U stvari, pojam kulture nije nita manje mraan, neizvestan i mnogostruk u naukama o oveku no u svaki danjem reniku: a) Postoji antropoloki smisao gde se kultura su protstavlja prirodi i obuhvata, dakle, sve to ne proishodi iz uroenog ponaanja. Kako je oveku svojstveno da poseduje vrlo slabo programirane nagone, kultura, to jest sve to se tie organizacije, struktuiranja, dru tvenog programiranja, najzad se brka sa onim to je isto ljudsko. b) Druga antropoloka definicija ukljuuje u kul turu sve to ima neki smisao poev od jezika. Isto tako iroko kao i u prvoj definiciji, kultura obuhvata sve

88

Edgar Moren

Duh

vremena

89

ljudske delatnosti, s a m o se ovom o b u h v a t a s a m o gornji sloj njihov s e m a n t i k i i i n t e l e k t u a l n i vid. c) Postoji etnografski smisao gde bi se k u l t u r a s u p rotstavljala tehnologiji okupljajui verovanja, obrede, n o r m e , vrednosti, modele p o n a a n j a (raznorodni izrazi izvueni iz razliitih r e n i k a i sloeni u n e d o s t a t k u neeg boljeg u k u l t u r n i duan). d) Socioloki smisao reci k u l t u r a jo je puniji taloga: kupei o t p a t k e koje n i s u usvojile ekonomske, demograf ske, socioloke n a u k e , on o b u h v a t a psiho-afektivnu ob last, linost, oseajnost i njihove socijalne dodatke, ak se suava na ono to bismo mi ovde nazvali k u l t u r n o m k u l t u r o m , to jest: e) S h v a t a n j e koje u s r e d s r e u j e k u l t u r u na klasine d r u t v e n e n a u k e i sklonosti za knjievnost i u m e t n o s t . Ovo se shvatanje za razliku od p r e t h o d n i h , visoko v r e d n u j e : k u l t u r n o se etiki i elitistiki suprotstavlja n e kulturnom. Re k u l t u r a s j e d n e s t r a n e ide od totalnog smisla do suenog smisla, a s d r u g e s t r a n e od antropo-socio-etnografskog do etiko-estetikog smisla. U stvari, u razgovoru i polemici prelazi se neosetno sa ireg na ui smisao, sa n e u t r a l n o g na valorizovani. T a k o s e m a s o v n a k u l t u r a suprotstavlja k u l t u r n o j k u l t u r i , a p r o p u t a se prilagoavanje smisla reci k u l t u r a k a d se s jednog izraza prelazi na drugi, to na p r i m e r , dozvoljava da se s u p r o t s t a v i Silvija V a r t a n S o k r a t u , a F e r n a n d e l P o l u Valeriju, najee n a t e t u o n i h prvih. To znai suprotstavljati m a s o v n u k u l t u r u , po p r i r o d i etno-socioloku i k u l t u r n u k u l t u r u , normativno-aristok r a t s k u . Nemogue je zamisliti k u l t u r n u politiku ako se n a p o e t k u n e uvidi d a ova dva p o j m a nisu n a istoj razini.

S a m i m tim, postavlja se i p i t a n j e : i m a li p o j a m k u l t u r e n e k o g smisla u p r k o s ovim r a z n o r o d n o s t i m a , ovim dvosmislenostima? Sire reeno, i m a li ikakvog smisla re koja bi ujedinila t a k o razliita znaenja? P o stoji li n e k i smisao k u l t u r e koji bi, izbegavajui sveobu h v a t n u definiciju kao i usko shvaenu definiciju, i z m e u kojih se koleba, odravao i j e d n u i d r u g u ? D v a postupka, dve metode, d v e filozofije mogu, i j e d n a i druga, da odraze i s t o v r e m e n o g l o b a l n u (ili optu) prirodu kulture. Prvi, videli smo ve, svodi k u l t u r n o na semantiko i t r a i k d i s t r u k t u r u k u l t u r n i h sistema ugledajui se n a m o d e l e s t r u k t u r a l n e lingvistike. Po d r u g o m p o s t u p k u , u srcu k u l t u r e su egzistenci jalni vidovi. Ovaj je p r i s t u p i z v a n r e d n o obnovio Miel d e S e r t o . 2 6 K u l t u r a s e n e sme p o s m a t r a t i n i kao k o n c e p t ni kao i n d i k a t i v n o naelo, ve kao n a i n na koji se do ivljava n e k i globalni p r o b l e m . Na toj r a z i n i postoji p o klapanje s onim to je snano p o d v u k a o Z a k B e r k p o vodom k u l t u r n e revolucije u Maju: Ono to se d a n a s naziva , k u l t u r o m ' samo je zbir procesa, razliitih s t u p njeva, razliitih kategorija, razliitih r a z i n a koji u s t v a r i sve vie dobijaju sasvim s u b j e k t i v a n pa ak i estetski i i m a g i n a r n i s m i s a o . . , 27 Miel de S e r t o ide jo dalje u tom smislu: k u l t u r a bi bila g r a n i c a i podloga koju n i kakvo istraivanje ne bi moglo da p r i k a e ; taj bi p o j a m u sutini pokrivao najbogatiju s t v a r n o s t koju ,nae jadno z a p a d n o znanje' (Serto) ne bi bilo u s t a n j u da shvati.
26 Michel de Certean, La Prise de la parole, Paris, Descle de Brouwer, 1968. 27 L'Homme et la Socit, n 8, apriljuni 1968, str. 31.

90

Edgar Moren

Duh vremena

91

Tako vidimo dve velike struje savremene misli ka ko jedna svodi kulturu na organizacione strukture, a druga na egzistencijalnu plazmu. I jedna i druga pod vlae jednu bitnu dimenziju kulture, ali njihovo odbojno suprotstavljanje razbija problematiku kulture. Ako tre ba nai smisao pojma kultura, taj bi smisao povezivao egzistencijalnu tminu sa struktuirajuom formom. KULTURNI SISTEM Treba, dakle, da sagledamo kulturu kao sistem koji povezuje, dijalektiki, egzistencijalno iskustvo i steeno znanje. Re je o nerazluivom sistemu gde znanje, kulturnu rezervu, zabeleeno i kodirano, mogu da savladaju samo oni koji znaju kd, lanovi date kulture (jezik i sistem znakova i vanjezikih simbola). Znanje bi istovremeno bilo u nastajanju vezano za obrasce modele (patterns), koji daju mogunost da se organizuju, kanalizuju egzi stencijalni odnosi, kako praktini tako i/ili imaginarni. Time je odnos sa iskustvom bi-vektorizovan: s jedne strane, kulturni sistem izvlai iskustvo iz egzistencije dajui mogunost asimilovanja i dranja u rezervi kad je potrebno, a, s druge strane, prua egzistenciji okvire i strukture koji e obezbediti, razdvajajui ili meajui praktino i imaginarno, bilo operaciono ponaanje, bilo uestvovanje, uivanje, ekstazu. Ovo shvatanje dozvoljava da se zamisli odnos ovek-drutvo-svest koji jedna kultura odrava i odreuje preko polarizajuih i preobraavajuih predajnika, kao i kod i patterns koji svaki obrazuju jo i sloene pod-sisteme u okviru sistema (pod-sisteme koje rasparane teorije smatraju itavim sistemom).

Pored toga, ovo shvatanje omoguava da se pove zano obuhvati ono to je bilo delimino popisano i na bacano u etno-sociolokim shvatanjima kulture: linost (osnovna ili ne), oseajnost, mitovi, nosee ideje, tabui i naredbe itd. Najzad, ovakvo shvatanje ima veliku prednost jer se moe primeniti na sve pojmove kulture od najobuhvatnijeg (kultura suprotstavljena prirodi) do najueg (kulturna kultura). Kultura, ak i uska i ograniena, obuhvata svojim posebnim poljem deo odnosa ovek-drutvo-svet. Ono to razlikuje jedan pojam kulture od drugog je irina sistema, opseg znanja, polja egzistenci jalnog iskustva, normi i modela koje antropoloki, ili

92

Edgar Moren

Duh vremena

93

etnografski ili socioloki ili kulturoloki pogled u njoj izdvaja. Tako kultura kulturne antropologije obuhvata sve znanje, celokupno polje iskustva, sve kodove, sve norme-modele u jedan opti sistem suprotstavljen na gonskom ili prirodnom sistemu. Nasuprot ovome, kul turna kultura sadri samo znanje drutvenih nauka, knjievnosti i umetnosti, istanani kd sistem normi-modela koji se prelivaju koliko u imaginarno toliko i u vetinu ivljenja. Razume se, kulture se razlikuju ne samo po irini polja, ve i po kodu, beskonanoj razno likosti modela, i dublje, po nainu raspodele i komuni kacije izmeu stvarnog i imaginarnog, mitskog i prak tinog. Da ovde dodamo dve sutinske primedbe: a) Mi shvatamo kulturu kao metaboliki sistem, to jest sistem koji obezbeuje razmene (promenljive i raz liite od kulture do kulture) izmeu jedinki, izmeu je dinke i drutva, izmeu drutva i svemira itd. b) Ovaj se sistem mora uklapati u drutveni sistem u celini. Moe se zamisliti opti drutveni sistem kao kulturni sistem suprotstavljen prirodnom sistemu, moe se takoe kultura shvatiti kao ekonomska, socijalna, ide oloka stvarnost itd. i povezati sa drugim socijalnim dimenzijama. Odmah se vidi da kultura nije ni suprastruktura ni infrastruktura ve kolo metabolizma koje vezuje infrastrukturu za suprastrukturu. Naoruani ovim shvatanjem kulture moi emo da se okuamo prethodno u najosnovnijoj kultur-analizi naeg drutva, koja je i potrebna i neophodna. Za raz liku od arhainih drutava gde je magija religija uspostavljala sinkretino kulturno jedinstvo znanja i iskustava (i gde moda moe da se izdvoji jedna osnovna linost), u istorijskim drutvima, a posebno u naem,

preklapaju se, naleu jedan na drugi ak i u jednom te istom pojedincu, razliiti kulturni sistemi. Nae je dru tvo poli-kulturno. Tu je klasina kultura koja je othra nila kulturnu kulturu, nacionalna kultura, koja odrava i uzdie poistoveivanje s nacijom, religiozne kulture, politike kulture, masovna kultura. Pored toga, kroz svaku od tih kultura pi-olaze protivrene struje. Lenjin je vrlo tano primetio: Postoje dve kul ture u svakoj nacionalnoj kulturi. Videemo da postoji duboko dvojstvo u kulturnoj kulturi kao i u masovnoj k u l t u r i . . . Tako je kultura u naem drutvu simbiotiko-antagonistiki sistem viestrukih kultura, od kojih ni jedna nije homogena. KULTURNA KULTURA A sad treba da se suoimo sa dva kulturna zmaja koji nam brane pristup problemu: sa kulturnom kultu rom i sa masovnom kulturom. Kulturna kultura je oduvek bila istovremeno druga, drugorazredna i bitna u istoriji naeg drutva. Druga u smislu kulturne hijerarhije koja je stavlja iza religij ske ili nacionalne kulture, drugorazredna u tom smislu to je ta kultura doivljena na estetskom polju, a nije nosilac neizbenih istina kao to su vera ili nauka. U stvari, kulturna kultura kao da je ukras, protivotrov, obrazina u aristokratskom, graanskom, preduzetnikom, tehnikom, ratnikom drutvu. Meutim, ona je istovre meno i sutinska: toj se kulturi ue u kolama deca vladajue elite i nju odsad hoe da ire kao da ima neku tajnu i udesnu ulogu u najskrivenijem delu linosti. Kulturna kultura predstavlja sistem ije emo osobene crte pokuati da izdvojimo.

94

Edgar Moren

Duh vremena

95

Znanje na kojem poiva je klasino znanje grko-latinskog porekla, knjievno-umetnike prirode. To je znanje svetovno-laiko i moe bilo dopuniti religiozno znanje svetovnim saznanjima, bilo postati osnova svetovnosti zamenjujui teologiju humanistikim naukama. Ovo klasino znanje u stvari je humanistiko (pre svega okrenuto sudbini oveka u svetu) i plodna osnova razli itih humanizama. Ako se grko-latinsko znanje poste peno i gubi iz upotrebe, njega smenjuje esejistiku zna nje, istovremeno i para-filozofsko i para-nauno, ali nije specijalizovano, to jest ono namerava, kao i staro klasi no znanje, da obezbedi optu kulturu estita oveka. Kd nastajanja ovog znanja istovremeno je i saznajne i estetske prirode. Imati klasino obrazovanje ne znai samo znati ta su o ljudskoj prirodi rekli Montenj, Paskal, La Rofuko itd. ve i ceniti njihovu umetnost vezivanja i mo da se izraze prema ustrojstvu knjievnog jezika tanano poistoveenog s obinim jezikom i razlii tim od njega. Tako poznavanje estetsko-saznajnog koda daje dvostruku i tananu osnovu elitizmu (ezoterizam i aristokratizam), manju ili veu, manje ili vie istananu, manje ili vie iskljuivu, koja je svojstvena kulturnoj kulturi. Estetsko svojstvo koda dozvoljava da se posedovanje vee sa ukusom i linom vrednou posednika. Tim korisnicima iz reda inteligencije ili viih slojeva monopolistiko korienje izgleda ne kao socioloka pri vilegija ve kao lini dar. Obrasci-modeli ove kulture se udruuju da bi dali idealnu sliku kulturnog oveka, koja iz aristokratskog okvira prelazi u okvir graanskog individualizma. Nije vie re samo o estetskim shemama ukusa i o humani stikim saznajnim shemama, ve o kulturnim patterns u punom smislu rei, koji odreuju i usmeravaju obra zovanje, strukturiranje i izraavanje opaanja (percep-

ije), oseanja naroito ljubavi jednom rei i uopteno, senzibilnosti i linosti. Istovremeno, ova kul turna kultura obezbeuje i priprema iroku i duboku estetizaciju ivota, ona otvara put zadovoljstvima analize-uivanja u doivljenom odnosu s drugim i sa sve tom, ona tvrdi da je odnos sa Lepim duboka istina egzistencije, a umetniko delo je zalog, u embrionalnom i svedenom obliku, onoga to se u religiji pretvara u sveto. Tako je kulturna kultura u punoj meri kultura u smislu stvaranja dijalektike povezivanja, struktuiranja i usmeravanja izmeu znanja i uestvovanja u svetu, ali je uska kako po drutvenom polju svog delovanja ogranienom na elitu tako i po svom deliminom delovanju na tu elitu, iji se lanovi u stvari vladaju pre ma drugim kulturnim ili pokretakim podsticajima, im su u pitanju njihovi interesi ili njihove strasti. Pri naj manjoj zaevici s kritiarem ili sa suprugom, tanani pisac pretvara se u koijaa ili ofera. Kulturna kultura se javlja kao neka kvintesencija nad-kulture, najtananiji sok koji drutvo moe da d. Otuda, sve do nedavnih kriza, njena izvanredna vrednost, kako u oima onih koji je imaju tako i u oima onih koji su je lieni. Reklo bi se da ona istovremeno obuhvata i sutinsku univerzalnost (viu i optu istinu o oveku i svetu 28 ), sutinsku izuzetnost (po svojoj umetniko-knjievnoj prirodi) i samim tim duhovnost koja je obrazina, nedostatak, ukras, potreba jedne civilizacije sile, moi i bogatstva. Ona je za estita oveka predstavljala, sa svojim sakupljakim i sintetikim humanizmom sveg znanja, pravu antropo-kosmoloku kulturu, koja je nosila ontoloke i nor mativne istine o ljudskoj prirodi kao i potrebna i dovoljna pitanja o prirodi sveta.
28

96

Edgar Moren

Duh vremena

97

Ovo izuzetno vrednovanje istovremeno je i uzrok i posledica krajnjeg elitizma kulturne kulture. Potrebno je manje ili vie dugo egrtovanje i manje ili vie tanane osobine da bi se dolo do njenog koda, iji su poslednji tajni znaci dostupni samo uenim mandarinima ili ge nijima izraza. Tako vrlo jasno vidimo: 1) globalno i grubo razlikovanje koje suprotstavlja kulturne i divljake (pro staci, gedovani, kulovi, frajeri itd.) kojima je zabranjen pristup kulturaima Jelisejskih polja; 2) neprekidnu hijerarhiju u okviru kulture, od najniih do najviih stepenica, koju odravaju svojim nadmonim odstoja njem i stalnim obnavljanjem ezoterike zone koda (avangardom, ivom umetnou, ivom kulturom, itd.). Procesi su priblino isti kao u modi gde elita obnavlja njem oblika odrava prednost od nekoliko meseci nad masom koja e usvojiti nove oblike u asu kad elita bude usvojila druge. Pored toga uzdizanje originalnosti i je dinstvenosti (posebno prenaglaeno u oblasti slikarstva gde izmeu dve istovetne slike original vredi bogatstvo, a kopija koliko bilo koji predmet raen rukom dozvo ljava malobrojnoj eliti prisvajanje originalnih predmeta i druenje s umetnicima. Istinu govorei, postoje dva elitizma koji se bore i dele kulturnu kulturu: elitizam stvaralako-kritike in teligencije (koja stvara vrednosti i hijerarhije) i elitizam privilegovanih klasa koje prisvajaju kulturno bogatstvo. Odnos izmeu dva elitizma je krajnje dvosmislen. Graanski elitizam prisvaja kroz kulturu ne samo du hovnost ve i aristokratizam u onom smislu u kojem, kolonizujui kulturu mecenatstvom, prisvaja ulogu gos podara i plemia. Zauzvrat, buroazija donosi kulturi ne samo individualistiku osnovu, koja daje mogunost div ljenja originalnim talentima, i kulturu genija, ve i eko nomsku osnovu koja poistoveuje vrednost i retkost.

Buroaski elitizam kolonizuje kulturne ustanove i nema nikakve potrebe za divovskim anketama po kon certima, muzejima, galerijama slika da bi se ustanovilo odsustvo irokih slojeva. Kulturna kolonizacija se oi gledno vri savladavanjem koda ije prisvajanje postaje test i drutvena opasnost: poto biti kulturan znai pri padati eliti, vii slojevi gonjeni slojevima u usponu, za koje je kultura znak drutvenog uspona, idu sa svojim elitizmom do krajnjih utvrda snobizma i mode. Ipak, se ne moe kulturna kultura svesti samo na elitistiko prisvajanje jednog koda. U sri kulturne kul ture je inteligencija koja zahteva kulturno vlasnitvo jer mu ona obezbeuje stvaralatvo. INTELIGENCIJA Pojam inteligencije je i sam vrlo malo teorijski obraen, to je oblast sociolokog ivog peska. Ono to se podrazumeva jeste da je inteligencija sloj (?) drutva posebno dvosmislen. Oni koji joj daju obeleja po soci jalnom poreklu njenih lanova, oduzimaju joj svako odreenje proisteklo iz sopstvenog iskustva i zaborav ljaju da se otpadnik odreuje koliko raskidom koji ga odvaja toliko i vezom koja ga spaja sa klasom njegovog porekla. Inteligencija se poreklom vezuje za graanske klase, ali jedan deo inteligencije moe sasvim lepo da se su protstavi klasi svog porekla, ak da se protiv nje bori i trai sebi novo mesto u naelu novog drutva bez klasa, kojem bi sluio utoliko vie ukoliko bi mu to drutvo dale vie slobode. Na osnovu ovoga lake se d razumeti problem iskljuivanja-ukljuivanja inteligencije,
7 Duh vremena

98

Edgar Moren

Duh vremena

99

uzev u obzir njeno iskustvo, praksu i sopstvenu proiz vodnju: to je klasa koja u modernim drutvima proizvodi, odrava i obnavlja ne samo kulturnu kulturu ve i re ligiozne, nacionalne, socijalne ideologije, to jest dobar deo drugih kultura. Zato je istovremeno i otuena i sa mostalna i nesigurna u odnosu na druge drutvene klase. Kulturna kultura, koja je za vie slojeva ukras, luksuz, slobodno vreme za inteligenciju je sutina i iskustvo, te je stoga istovremeno izvor i sloge i sporazuma, kao i nesporazuma i sukoba. Kad sukob izbije, videemo, inteligencija trai u narodu pobunjenike, revolu ciji, novi Savezniki Koveg koji e osloboditi kulturu i dati mogunost procvata njene sveoptosti. Inteligencija je klasa koja sebe smatra viom, intelek tualnom, a ekonomski zavisnom. Zavisna od mecenata u monarho-aristokratsko doba, danas sve vie zavisi od kapitalistikog i tehno-birokratskog proizvodnog sistema. Postoji simbioza i sukob izmeu stvaralatva samih umetnika, autora itd. i proizvodnje (izdavai, novine, filmske kompanije, radio i televizijske stanice). Inteli gencija ne gospodari svojim sredstvima za proizvodnju. Postoji kod nje, dakle, dvostruki uslov za pobunu, s je dne strane protiv vladajue klase, koja je potinjava laskajui joj, prihvatajui njena del, ali odbacujui njihove encime, s druge strane protiv vlasnika sred stava za kulturnu proizvodnju i razmenu. Izluivanje kulture, to je posao svojstven inteligen ciji, ne ograniava se na stvaranje umetnikih del i izgradnju ideologija; ili tanije, kroz umetnika del i ideoloke eseje inteligencija nastavlja iskonsku ulogu nasleenu od vraeva i prvosvetenika, ali, istovremeno, nastalu i iz kritike vradbina i religiozne kulture. Ona izluuje kulturu, izluujui s jedne strane religiozne ili neo-religiozne fermente koji povezuju oveka sa dru-

tvom i svetom, a s druge strane kritike, racionalistike, skeptine ak i nihilistike fermente koji nagrizaju re ligiozne sisteme, ustaljene poretke, pa i pseudo-poredak sveta: ovu Janusovsku klasu razdiru sukobi, o emu svedoe uobiajena suprotstavljanja intelektualaca desnice i levice, katolika ili komunista, istih umetnika i angaovanih umetnika itd. Tim podelama i razdorima zajed niko je ontoloko egzistencijalno istraivanje, koje se javlja as kao traenje lepote, as kao traenje istine, a lepota je mnogo vie od svojstva izvesnih povlaenih stvari, ona je traganje za ontolokom tajnom sklada i istine. Inteligencija je duboko angaovana svojim socio lokim i klerikalnim zadatkom u antropolokom traganju. U toj potrazi za dubinama, koja odraava potrebu za religijom ili infra-religijom jednog samo deliminog svetovnog drutva, umetnik, mislilac i naroito pesnik do laze i to sve vie do ponovnog otkrivanja arhai nog blaga i preuzimaju medijumsku i proroansku ulogu maga, vraa. Tako kultura, pored svog vrlo izvetaenog vida ve zanog za njen elitizam (virtuoznost u korienju koda ili formalizam), ima istovremeno i jedan vrlo arhaian vid, usled istraivanja egzistencijalne veze sa dubokim antropo-kosmikim istinama. to se tie ue oblasti kulturne kulture, to jest knjievnosti i umetnosti, stvaralatvo se obezbeuje u okvirima inteligencije. Od kraja klasinog doba kultura je odluno zakoraila putem stalnog stvaranja. Stvara latvo ne znai samo slobodu i umetnost varijacija na normu (formalnu normu jezika, normu arhetipova i ste reotipova itd.), nije to samo jedinstvenost jedne rei u odnosu na neki jezik, ve odnos destrukturacije strukturacije, odnos Govor-Jezik. Stvaranje znai da Govor razara strukturu koda da bi preinaio strukturu

100

Egar Moren

Duh vremena

101

na nov nain, da retorika nije vie pravilo kojem se po koravaju genijalna dela, ve pravilo koje stalno ubija vaskrsava obnavlja niz genijalnih dela. Pojam genja je ovde zaista otkrovenje, ne samo po svom pozi vanju na magiju i mrane sile, ve i po svom natprirod nom, boanski stvaralakom smislu. Otuda udna sud bina genijalnih dela prihvaena takorei kao neopho dna prvo su prokleta, jer su nerazumljiva: zaista, poslednje Tarnerove slike, poslednji Betovenovi Kvar teti, prve Remboove Iluminacije poruke su za koje pret hodni kod nije pruao mogunosti itanja; to su reci s divovskim jezikim prazninama, tek se postepeno, za hvaljujui strpljivim iscrpnim prouavanjima i nagaa njima kritiara, uspostavlja veza sa kodom, sa jezikom. Ali otada integrisano remek-delo i samo menja kod po stajui i naelo i izvor. Zato se remek-dela koja su revolucionisala umetnost javljaju prvo kao anti-umetnost u oima zaprepaenih savremenika, a potom po staju kanonski izvori umetnosti. U krajnjem sluaju moglo bi se rei da je svako umetniko delo anti-umetnost, jer nekim svojim novim vidom izmie zakonitosti koda. Tako se lepo vidi ne samo mitoloka (jer mit esto zaklanja realnost) ve i sutinska uloga stvaranja u kul turnoj kulturi: ona podstie njenu evoluciju nizom bes mrtnih dela koja je odravaju u prividnoj venosti. Stvaralatvo prua mogunost da se blistavo obezbedi prilagoavanje istoriji, to jest akulturacija novih isku stava. Najzad, mit stvaranja doputa pomirenje dvo strukog elitizma, elitizma inteligencije, iji se stvaralaki geniji ovenavaju kao bogovi i legendarni junaci, s eli tizmom viih klasa koje se mecenatstvom i prisvajanjem originalnih dela opravdavaju, oplemenjuju i duhovno uzdiu.

Potreba za originalnou to jest za stvaralatvom na svim razinama, od male novine u formi do pojave novih umetnosti daleko od toga da bude sputavana, kao to je primetio Mol, u modernom tehno-birokratskom svetu jo je narasla. Kultura sve vie dobija uloga proizvoaa originalnosti, koja je sve neophodnija, i votno neophodna, konformistikom svetu, jer ovaj auto matski tei zapadanju u birokratsko ponaanje. (Otuda naivno oboavanje novog, koje postaje novi konfor mizam.) Tako je kulturna kultura zaista sistem po gore na znaenoj shemi. To je sistem kojim vladaju naela uravnoteenja-neuravnoteenja i koji tei po svojoj pri rodi (ukljuujui i njegov specifini odnos sa modernim drutvom) da traje i da se obnavlja. Sistem treba zami sliti na osnovu bioloke analogije: potrebni su mu kvazi-encimi da bi se obnavljao, a stvaralatvo igra tu ulogu encima. Encim je nerazluiv od sistema i neopho dan mu je, ali ga istovremeno i ugroava. U stvari, poev od XVIII veka sve je jasnije da encim (stvaralatvo, originalnost, novina, itd.) dolazi od neuobiajenih ili marginalnih graninih oblasti drutvenog poretka, a sama stvaralaka sposobnost u srcu kulture pokazuje svojstvo negativnosti, prvo u hegelovskom, a potom u bukvalnom smislu. Jo od Rusoa i romantizma pojav ljuje se veza izmeu poezije (poiesis = stvaranje) i ne uravnoteenosti, ludila. Ruso i Helderlin su veliki sim boli: isto tako, revolucionariui doprinos mladalakog doba, no man's land-a gde se jo nije kristalizovao i stvrdlo drutvo odraslih, izbija s Novalisom, Selijem i Remboom. Samouki upadaju kao kulturni stvaraoci sa Rusoom, i kasnije, sa amerikim piscima. Kultura nije samo Kod, ona je Govor i Egzistencija, ili tanije Kod je takoe ono to daje mogunost Govoru

102

Edgar Moren

Duh vremena

103

da opti s Egzistencijom. Tako se kulturni sistem moe shvatiti u svetlosti dvojnosti ili naelne protivrenosti koja se razreava na svim razinama. Ta dvojnost poiva na dvostrukoj prirodi koda koji se moe prisvojiti i po stati orue ugleda, ali koji je takoe, tako rei tehniki, posrednik u egzistencijalnom odnosu, uestvovanju, ak ekstazi. Kod sadri tajne inkantacionih formula koje dovode do pravog kulturnog stanja, to jest estetsko-saznajno-antropolokog uivanja. Dvojstvo dolazi takoe i od komplementarne-antagonistike koegzistencije u odnosu na kod: s jedne stra ne stvaralaca-egzegeta-reproduktivaca-uvara blaga (autori, kritiari) i s druge strane povlaenih, kapita listikih ili dravnih, korisnika-mecena-potroaa. Otu da specifino kulturna netrpeljivost izmeu marginal nog i zvaninog (umetnik i graanin, avangarda i ki itd.) koja je u stvari antagonizam encima (usamlje nog pojedinca, male grupe ili umetniko-knjievnike kole itd.) i institucije, kulturne strukture. Tako se moe polarizovati s jedne strane fenomen encimske manjine, nosioca evolucije-revolucije, koja znai fenomen egzistencijalnog odnosa, traganja za isti nom, biem, ekstazom i fenomen negativnosti i stvara lake sposobnosti (dva lica istog fenomena). S druge stra ne, moe se polarizovati fenomen statistike, institucio nalne veine gde su vana prisvajanja, drutvena upo treba koda (ugled, standard, aristokratizam itd.) Kulturni sistem je upravo dijalektiki odnos izmeu ova dva pola. On ne suprotstavlja stvaraoce i potroae, naprotiv: postoji veza izmeu stvaralaca i pravih po troaa njihovih dela, onih koji u njima duboko uivaju i koji nagrauju stvaraoce svojom ljubavlju i divljenjem. Ova veza postoji i u okviru potronje, a i u okviru stvaralatva.

Ima u okviru potronje raznorodnosti, da ne kaemo suprotnosti, izmeu onih za koje je kultura iskustvo i onih za koje je ukras; izmeu ene kao Bovari, koja bi elela da ivi kao u romanima pa to i pokuava, i ko lekcionara originalnih dela, izmeu deaka koji je po tresen otkriem dela kroz koja se upoznaje sa samim sobom i odraslog koji uiva ne mogui vie da se promeni, sem u mati dok ita d e l o . . . Postoji dvojstvo i kod umetnika, ne samo izmeu akademika i marginalnih ve i izmeu virtuoza ija je umetnost u veoma tananom igranju sa pravilima koda, i vulkanskih priroda koje kre pravila i u krajnjoj liniji se nau izvan umetnosti... Ove suprotnosti i protivrenosti predstavljaju ivu dijalektiku (a jednog dana i smrtnu) kulturne kulture, dinamika marginalne i zvanine kulture, dezintegracije i integracije, to je socio-kulturna d i n a m i k a . . . (prava): anti-umetnost postaje umetnost, a umetnost se pretvara u ne-umetnost; novo postaje (privremeno) veiti Model, koji e kritiari oceniti, a Govor lui svoj dagoceni biser, koji e kritiari poloiti u riznicu. U okviru te dinamike procesi razgraivanja (destruktuiranja) istovremeno su i procesi ponovnog izgraivanja (restruktuiranja), a destrukturacija-restrukturacija na dvosmislen nain vodi u revoluciju i ponovno prihvatanje. Tako film i strip, prvobitno anti-umetnosti, revolucioniu umetnost upravo u asu kad su prihvaeni i postaju sedma, odnosno de veta umetnost. ire govorei, kulturna negativnost (nered, ludilo, samoukost, korenita kritika) postaje pozitivna. Konfor mizmu je potrebno da ukljui nekonformizam, ak vi dimo da i pobuna moe da postane bezopasna snobovska igra, da razdiranje koje su doiveli Van Gog, Rembo. Arto, postaje dekorativno. Prihvatanje putem uklanja-

104

Edgar Moren

Duh vremena

105

nja eksplozivnog naboja, putem skrivanja ili integracije zaista je ivotni proces kulturnog sistema. Da kaemo ak i ovo: im postoji sistem postoji i prihvatanje od baenog. To je na svoj preterani, histerini, ali zaista i vrlo lucidan nain shvatio Maj 68. Ali tim preuzima njem odbaenog (rekuperacijom) ivotni proces sistema ne iscrpljuje prirodu procesa niti ponitava osnovnu protivrenost sistema: u njegovim okvirima ostaje stva ralaka radioaktivnost, negirajua egzistencijalna pro tivrenost izmeu mogunosti kulture i povlaenosti elite koju ona obrazuje i usavrava. Postoji latentna klasna borba, ponekad i estoka, izmeu inteligencije i njenih oboavalaca ugnjetaa s kojima odrava dvosmi slene licemerne odnose. Postoji takoe protivrenost izmeu Svetlosti i Tame, Uma i Arhe i ova se u jednom trenutku javlja kao osnova kulturne polarizacije. S jedne strane, kultura postaje riznica velikih humanistikih i racionalistikih ideja koje su svoj prvi veliki procvat doivele u veku svetlosti. S druge strane, ona odrava polu-ili post-magijsku vezu sa svetim, crpi iz arhainih izvora kao to su san, snovienja, detinjstvo, trai ontoloku istinu utonulu ili skrivenu pod vetakim tkivom mo dernog sveta; te dakle, postaje i istraivaki duh pro gresa i duh vraanja i pozivanja na arhe. Svrsishodna i nesvrsishodna priroda sistema (kul turne kulture) u izvesnoj su meri dijalektiki nerazdvoj ne: kultura nalazi izvore svog zadovoljstva (estetskog, filozofskog itd.) u izvorima nezadovoljstva drutva (u getima, kod neorganizovanih, neuravnoteenih). Tako kulturna kultura ide kao klatno od jednog do drugog pola, od jednog do drugog naela, jednog integriueg, koje prihvata statistika sociologija, dananja

ekonomistika, a drugo je dezintegriue ili stvaralako, encimsko, o kojem zasad govore samo mitovi o umetnosti i geniju. Prema svrsi, dobu, mestu, jedno se moe smatrati vanijim od drugog. Ovde hoemo da nazna imo da zajedno predstavljaju dijalektiko naelo ne samo obrazovanja ve i razvitka kulturne kulture. Sa mim tim moemo da otkrijemo ono to ne znaju euforine kulturne politike: da socio-kulturna dinamika tei kulturnoj krizi.

V KULTURNA KRIZA

KRIZA KULTURNE KULTURE


Klasina kultura veka Luja XIV ve je pod svojim prividom potpunog jedinstva sadravala dvojstvo svoj stveno modernoj kulturnoj kulturi. U oblasti umetnosti, arhitektura celina i pravila predstavljala je sreeni i teatralni svet poput Versaja, ali je ve bilo jasno da taj rad kao kavez obuhvata sumanuti i haotini undergraund strasti. Kralj-mecena je inteligenciju istovremeno pripitomio i titio, a isto je stanje potinjavalo i osloba alo Molijerovu Re. Elementi integracije bili su oi gledni, ali su elementi dezintegracije jo latentni i poee da deluju u XVIII veku. Od tada dolazi do prskanja. U umetnosti izbijaju strasti, pojavljuje se haos i evo vrtloga romantizma. Inteligencija polazi u osvajanje svog osnovnog socijalnog zahteva, suverenosti Rei. Osloboena i oslobodilaka re raa kako korenitu kritiku Voltera i Didroa tako i novi drutveni ugovor Rusoa. Od tog trenutka, aktivno se probija marginalni periferijski (mladalaki, pomaman) encim u samoj sri umetnikog stvaralatva. Od tada i tokom itavog XIX veka obrazuje se dinamini sistem stvaranja avangarde koja se bori protiv akademizma, a potom razara stari akademizam da bi stvorila novi. Ge-

108

Edgar Moren

Duh vremena

109

niji-encimi su u prvo vreme i esto sve do svoje smrti prokleti. Iz tog unitenja i prave ljudske, skoro hristovske rtve, kultura izvlai plodove preiavanja i obnove, rtvovani postaje genije-bog koji se od tada oboava. Meutim, ve od kraja XIX veka i tokom prve po lovine XX pojavljuju se elementi krize u okvirima same dijalektike rotacije sistema. Tako kriza lepog poinje s romantizmom, ona je podsticajna za sistem dok lepo izgoni runo, koje postaje novo lepo, ali mu teti i kvari ga od trenutka kad se model lepog zamenjuje drugim modelima kao to je izvornost, a danas traganje. Ipak, sistem svedoi o svojoj ivotnosti samim predlaganjem tih novih modela. Kritika, takoe oslabljena gubitkom lepog, iju je vrednost obezbeivala i sluila joj, ojaava dobijajui pitijsko svojstvo, a svoja proroanstva kazuje na osnovu otkria nedostupnih neposveenima. Kriza stvarno po inje onda kad vie nema modela za zamenu, to jest kad zapljusne prvi talas koji u sebi ne nosi protiv-model, talas dada. Kriza umetnosti poinje s Remboom i nadrealizmom. Umetnost iznad ivota, umetnost-zaarano i magijsko kraljevstvo, raj kulturne kulture izgleda kao vetaki i jalov svet. Estetika i sam ivot prestiu umetnost, tamo gde deluje negatorska avangarda i protiv-struja kulture. Oaranost se trai u sluaju (nad realizam), u dotada runoj svakodnevici, u nusproduktu masovne kulture (pop-art). Naravno, i tu dolazi do pro cesa prihvatanja odbaenoga, kriza se koristi za ponovno oploenje sistema: film postaje sedma umetnost, strip postaje deveta umetnost, pojam umetnosti se proiruje, anti-predmet postaje predmet kao to anti-literatura postaje literatura.

Agresivne struje koje napadaju lepo, umetnost itd. ne napadaju samo integrisani akademizam; neke napa daju, i to vrlo otvoreno ne samo kulturni ve i socijalni sistem s kojim onaj prvi ivi u simbiozi. Nasluuje se kriza inteligencije u njenom sociolokom i antropolo kom odnosu: inteligencija ili tanije njeno nezado voljno i istureno krilo duboko osea svoju frustraciju u odnosu na drutvo, ona izluuje ideologiju, a liena je velikih odgovornosti i sve vie svedena na poloaj vazala. Inteligencija tokom XX veka jo je u zavisnosti od mecenskog odnosa i pored toga uvuena u novu zavis nost: privredna proizvodnja s razvojem kulturne indu strije stavlja je pod apu kapitalistikog ili birokratskog proizvoaa, potroaka privreda je dovodi u sukob s masovnom kulturom, postoji sukob izmeu demokrat skih tenji leve inteligencije da otvori kulturu svima i karikature koju u njenim oima predstavlja masovna kultura, postoji i sukob izmeu elitistiko-aristokratskih tenji i te iste masovnosti. Umetnik se osea ugroen na razne naine i istovremeno buroaskih korienjem kul ture, kapitalistikom proizvodnjom, demokratizacijom kulture, birokratizacijom kulture. Umetnik i intelektu alac jo dublje oseaju nedostatke modernih drutava, seizmika kretanja sveta koji srlja u haos. Tenja za raskidom jaa, i to ne vie samo u onim marginalnim prostorima gde su nekad iveli boemi, a danas ive izbeglika ili disidentska mikro-drutva, ve u oekivanju ili traenju drugog globalnog sistema, neke korenite antikulture koja bi bila prava kultura. Paralelno i uzajamno, prividno univerzalne osnove kulturne kulture dovedene su u pitanje. Marks je prvi sagledao dvoznanost kulturne kulture koja, pored toga to je klasna kultura, nosi u sebi i potencijalnu univer-

110

Edgar Moren

Duh vremena

111

zalnost. Stoga se sasvim ispravno pitao o sveoptem zra enju grke kulture i shvatao da Balzak, mada monar hista i klerikalac, moe da bude superiorniji od progre sivnog Eena Sia. Marks je, u pitanju kulture, bio optimista: video je da jedno klasno drutvo, iako zasno vano na divljakoj eksploataciji oveka ovekom, moe da stvori kulturu sveopte vrednosti. Valter Benamen prihvata tu dvoznanost, ali na pesimistiki nain: on vidi skriveno ali prisutno divljatvo pod univerzalnim, tananim i dirljivim oblicima kulture: Nema nijednog svedoanstva kulture, a da nije istovremeno i svedoanstvo divljatva. Kulturno naslee je plen pobednika: Svoje postojanje duguje ne samo naporu velikih genija, koji su ga uobliili, ve i bezimenom ropstvu njihovih savremenika. Pobedniki staljinizam prisvaja kulturno naslee prolosti, ali odbacuje kulturnu dvo znanost sadanjosti. Luka nudi klasinoj kulturi svoj paso realizma, a baca udovitu kriznu literaturu, modernu literaturu, koja upravo izraava krizu kulture. Odkad sve te krize narastaju i sustiu se, dvojstvo kulturnog sistema postaje sve ozbiljnije. Obrazuje se jedan pol upola off upola in gde predmet anti (anti-literatura, anti-roman, anti-memoari) lepo izraava nepri jateljsku agresivnost. Dolazi do dvostruke izdaje ljudi od pera, ne one, u stvari naivne, kakvu je igosao estiti ilijen Benda, ve do pokuaja lorenzaovskog udarca noem i kulturnog harikirija. S jedne strane, u revolu cionarnoj politici (ili onoj za koju se misli da je to) trai se izvor i vodi za pravu kulturu koju e tek revo lucija ostvariti. S druge strane, tone se u prvobitni, haotini, neuglaeni svet nagona, snova, improvizovanja, ak i masovne kulture (pop-art).

I evo juria na kulturnu kulturu! Najopasniji je onaj iznutra. Borba protiv divljatva kulture mea se s borbom za kulturu divljatva (to jest elementarnih sila isteranih iz toplih staklenika rafinirane kulture). Upad egzistencijalnih snaga dovodi u pitanje humanizam, osnove klasine kulture, osnovu osnova. Markiz de Sad, nadrealistiki revolver, Arto, juriaju zajedno sa revo lucionarima. To je juri na svojinu i buroasko prisva janje, protiv ontoloke zablude kulture odvojene od prave stvarnosti i pravog ivota. udna je toga sprega (koju uostalom pisac ovih redova stalno doivljava izme u mrnje prema kulturi, ukoliko je ova preokretanje ivota, i ljubavi prema kulturi i smislu u kojem je ona ne samo kvintensencijalnost i koncentrat ivota, ve kao da ima i mo da izmeni ivot bar u svetu m a t e . . . Stu dija A. Vijnera dozvoljava da se shvati sva eksplozivnost protiv drutva usmerenih malih, marginalnih, tre nutnih grupa, free-jazz, itd. 29 Maja 68. zaista se udruuju svi kulturni-antikulturni jurii, estetska agresivnost protiv umetnosti i etika agresivnost protiv kulture. S jedne strane, ova pobuna dobija dobro poznati ideoloki vid, s druge strane, egzistencijalni vid kulturne revolucije: ideoloki vid, povran i dogmatian, uvruje se i gubi se u populo-danovizmu partijske umetnosti, koja eli da bude u slubi narodu, ili se izraava kroz aktivistike oblike borbene umetnosti; egzistencijalni vid, gde umetnost nestaje kao iz dvojena sutina, gde kultura nestaje kao sistem odvojen od drutva i jedinke, gde se iri nevieno stanje milosti,
29 A. Willener: L'image-action de la societi, la politisation culturelle.

Edgar Moren
Egzistencija (intenzitet, ekstaza)

Duh vremena

113

Znanje (razgraeno, demistifikovano)

gde se oslobaanje unutranjeg pritiska povezuje sa anarhinim skladom, s onu stranu reda i nereda u zaa ranom prostoru zaposednutih univerziteta, a to je upravo vid kulturne revolucije. I tada se pojavljuje mit antro poloke kulture, iji bi kod bio univerzalan, odmah do stupan svima, gde bi se znanje oslobodilo podela (ne vie izvor tehnike, ve izvor egzistencijalnih istina), demistifikovalo (ne vie graansko ve sveopte), gde bi modeli bili modeli procvata jedinke i zajednitva, gde bi kultura obezbeivala snano i ekstatino optenje sa egzistencijom. Tako osporavanje kulture, nastalo iz krize kulture i bacajui i kulturu u teku krizu, logino dovodi do usmeravanja na antropoloku kulturu (sad ne vie povrno ogranienu na umetnost, ve povezanu sa dubinama egzistencije i odnosa ovek ovek i ovek svet) koja bi trebalo da bude kultura svih. Re je o tenji ka

antropo-kulturnom drutvu gde bi se antikultura i kul tura u isti mah meusobno poricale i ekstatino mirile. Unitenje kulturne kulture, ali u cilju nastajanja antropo-socio-kulture iz njenog soka, iz e n c i m a . . . To je upravo kulturna revolucija. Trenutak kulturne revolucije (Maj 68) samo je tre nutak ekstaze u procesu kriza-preuzimanje odbaenog u kulturi. Tako smo se sad vratili na endemsku krizu i novo preuzimanje. Preuzimanje se odvija shodno ciklinoj prirodi virulencija-latentnost, to je svojstveno encimatskom delovanju u okviru kulture. Do njega dolazi takoe na osnovu sad ve institucionalizovane 30 prirode integrisanja novog u kulturnu kulturu: u tom smislu, integrisanje nekonformizma postalo je ivotna potreba neo-konformizma. S druge strane, kulturna kultura prihvata problematiku krize koja postaje jedan od znakova njene originalnosti i superiornosti, ona moe da iskoristi kao izraz i umetnost pobunu i osporavanje; estetiko-ludika priroda kulturne kulture, koja u naelu omoguava da se sve preuzme, postaje sve centralnija crta na utrb humanizma klasine kulture. Istovremeno, kulturna kultura se odvaja od poslednjeg konzervativnog ostrvca, uanenog u tvravi tra dicionalnih akademizama, koje jo odoleva poruzi. Upu uje se prema nekada varvarskim teritorijama masovne kulture i kolonizuje ih, kultivie ih: umetniki film postaje kulturna institucija sa svojom kritikom, svojim specijalizovanim dvoranama itd. Trei program se smeta u radio, oekujui trenutak da se prebaci i na televiziju.
30

Harold Rosenberg, The tradition of the new.

0 Duh vremena

114

Edgar Moren

Duh vremena

115

S druge strane, nova lukavstva daju inteligenciji i kulturnim ljudima mogunost da odolevaju kulturnoj demokratizaciji koja nailazi s proirenjem srednje kole i irenjem masovnih sredstava komunikacija. Uspon do graanskog stupnja, to je jedna od odlika dananjeg procesa, vri se putem osvajanja osnova kulturne kul ture. Elita ne moe da se izdvaja drugaije do podvlaei svoju istananost i ak traei znakove istananosti u onome to masa ne bi umela ni da zamisli, u samom srcu te rustino-plebejske kulture, koju je ova odbacila da bi se pribliila graansko-urbanoj kulturi. Samim tim, kulturna kultura sledi jednu od dubokih struja istra ivanje arfre kroz primitivne umetnosti, naivce, post-primitivce i post-naivce, kao i preko neo-arhainih predmeta u stilu Grini Vilida, Sen-Tropea, Sen-2ermen-de Prea. Postoji umetnika protiv-vrednost farmerica, starih dempera, rebrastog somota, starih automo bila kojima se elita istovremeno odvaja od mase i crpe iz arhe. Visoke sfere kulturne kulture uzdiu se u neo-istanani i neo-arhaini ezoterizam, dok nie zone te kulture postaju plen osvajanja. Snobizam, nametljivo uivanje u ezoterinom kodu i moda koja istovremeno obezbeuje aristokratizaciju i demokratizaciju, za po neki mesec daju eliti monopol na ono to e se uskoro demokratizovati sledei jedan hijerarhizovani proces. Kulturna povlaenost se odsad vezuje ne samo za posedovanje ezoterinog koda ve i za ezoterino posedovanje koda koji se brzo razvija. Tako vidimo da se opet obrazuje na nain i analogan i razliit od starog, novi sistem kulturne kulture. Stari sistem je odravao vrlo jaku segregaciju izmeu kulturne kulture i (varvarskog, neznalakog) spoljnjeg sveta, odravajui u svojim okvirima takmiarsku hijerarhiju borbom izmeu avangarde i akademizma i igrom sno-

bizma i moda. Novi sistem je u osmozi sa spoljnom sre dinom i istovremeno iri svoje kategorije izvan tradicio nalnih umetnosti i prihvata ili podnosi upad divljakog u svoje okvire, ali uspostavlja viestruku hijerarhiju u kojoj snobizam i mode igraju znaajnu ulogu u izdva janju. U starom sistemu, ezoterina pravila bila su re lativno vrsta, postojao je kult unikata-originala i kul tura je pruala izvesnu duhovnost, koja je kod svojih korisnika sreno prikrivala buroaski materijalizam. U novim sistemima, pravila nisu vie vrsta, ali tee ezoterizmu vie po tajanstvu koje obavija njegovu nepostojanost no po neophodnosti nekog dugog uenja; kult originala vezuje se ne samo za jedinstveno ve i za novo; duhovna vrednost ustupa mesto izvornosti. Kulturna kultura javlja se, dakle, kao sloeni, protivreni sistem, koji se razvija. Istorijski, ona se koleba izmeu dva pola: s jedne strane je usavravanje jedne civilizacije, s druge strane njeno osporavanje. U nae vreme, ona je i jedno i drugo i ta dvoznanost plai kako miljenje tako i akciju.

TEORIJSKO SIROMAENJE Zato pristupi toj kulturi i jesu oskudni, to jest jed nostrani, nesposobni da shvate sloenost i dvoznanosti sistema. Stara shvatanja zasnivala su se na delanju i delu velikih stvaralakih duhova i podvlaila izuzetnu prirodu i svetost kulture. Prihvatane su u stvari ma gijske osobine kulture iako nisu shvaene: snano se osealo da se kultura ne moe razumeti ako se zanemare njena encimska svojstva, ali su ih radije pretvarali u mit nego da ih priznaju.
8-

116

Edgar Moren

Duh vremena

117

Tenja je sociologije da pravi obrnutu greku i da kulturu svodi bilo na socijalne dimenzije, bilo na jednu od tih dimenzija. Jedna shvatanja briu encim ili ne znaju za njega, a ponekad ak ne znaju ni za postojanje i relativnu autonomiju kulturnog sistema, pa u delima kulture vide samo odraz vienja sveta svojstvenih drutvenim klasama. Druga od sve kulture vide samo njen kod, a i od koda samo probleme vezane za njegovo usvajanje. Meutim, ako treba videti krutost sistema, treba videti isto tako i njegovu pokretljivost i protivrenosti, antagonistinu bipolarnost, socio-kulturnu dinamiku. Ne treba zapostaviti inteligenciju, to znai kategoriju koja izluuje kulturu, ni njenu specifinu istorijsko-socijalnu ulogu, relativno autonomnu i istovremeno zavisnu, dvo znanu. Ne treba prelaziti preko encimskog vida ni u stvaranju ni u sticanju kulture. Ne treba zapostavljati injenicu, statistiki zanemarljivu, ali teorijski bitnu, da se do koda moe doi kao to dolaze kulturni samouci, putem uzbuenja i uivanja. Ovde se opet nailazi na dvostruko mitoloki pro blem talenta. Postoji talenat koji nije nita drugo do sposobnost steena u kulturnom porodinom krugu, ali preruena u lini dar. Ali postoji i ono to nije ve zano za porodini krug, bilo usled opadanja talenta, bilo usled samoukog osvajanja. Otuda dvostruki pro blem: a) Zato je porodica Bah izuzetak, to jest, zato se umetniki, knjievni ili filozofski talenti tako malo prenose? b) Otkuda Zan-Zak Ruso, razni Vitmani i ire govorei prirodne sklonosti koje neko dete iz neobra zovane klase prebacuju u inteligenciju? Strasna sklonost prema idejama, knjievnosti, umetnosti, moda dolazi od psiho-afektivne prenadraljivosti,

koja se javlja usled konfliktnih situacija, doivljenih prerano i prerano sublimovanih u porodinom ili dru tvenom okviru? Zar onda ne bi trebalo ispitati psiho analitiki, socioloki porodicu u kojoj je odnos sin-otac sve manje odnos identifikacije, u kojoj odnosi deca-roditelji, sve dvosmisleniji u savremenom drutvu, odvra aju od kulturne kulture decu odraslu u toj sredini ili usmeravaju ka toj kulturi decu neobrazovanih roditelja? Da navedemo tri samouka, dva radnika i jednog sefardskog emigranta, vaarskog trgovca, koji su, van kole, dospeli sopstvenim iskustvom do kulture i stekli sposobnost da vladaju jezikom tako da su sad pisci. Ovi izuzeci od pravila, ovi neobini sluajevi, imaju bitni teorijski znaaj jer, dokazujui mogunosti savlaivanja koda izvan porodine ili kolske obuke, na svoj nain dokazuju duboko i sutinsko dvojstvo upotrebe koda i dvojstvo kulture, koja se penje ka drutvenim vrhovima, kao vrednost koja doprinosi ugledu, ali se shvata i do ivljava kao egzistencijalna vrednost u marginalnim ob lastima inteligencije, koja je i sama marginalna klasa u kojoj se sustiu neodreeni, neuravnoteeni, neizvesni, razdirani pojedinci iz viih i srednjih slojeva drutva. Povlaenost mladog buruja je u tome to moe da izda svoju klasu radi kulture, dok neodreenost mladog seljaka, poto nema mesta u kulturi, ima kao jedini izlaz politiku ili religioznu borbu, ili neurozu, nesreu bez sublimacije. Manjinski sluajevi, gde je mogue ispeti se od egzistencije do koda, gde je marginalni doivljaj izvor kulturne delatnosti ili uea, izmiu parnim valjcima statistike, koji uopte ne znaju za fermente u drutvu, ali nam ti sluajevi ovde otkrivaju encimski vid kultur nog ivota. Uostalom, mogli bismo se zapitati ne postoji li sveopti talenat, kojeg gui ne samo materijalna ne-

118

Edgar Moren

Duh vremena

119

matina, ve i graanski ivot i graanska upotreba kul ture, koja je liava sve encimske snage. U tom smislu, Mocarta ubijaju u kolevci kako u direktorskim kuama, tako i u velikim blokovima skromnih stanova, a pogo tovu u straarama. Preivljavaju kao umetnici samo oni koji su odrasli u sukobima i uvredama, te su u kulturi nali nain da izraze ili sublimiu svoj problem. Shvatili bismo onda vezu izmeu encimatskog vida kulture i viestrukih oblika marginalnosti ili nesreenosti (siro ad, deca razdvojenih roditelja ili roditelja koji se ne slau, socio-kulturni meanci, mladi Jevreji ije poro dice, raseljene iz geta, jedva govore francuski, homosek sualci ili seksualno poremeeni). I ovde se javlja uloga kole u prihvatanju odbaenog, analogno na sasvim drugoj razini sa kulturnim preuzimanjem odbaenog: kola preuzima jedan deo encimskih elemenata, koji se javljaju u marginalnim i irokim slojevima, da bi ih obrazovala za poslove inteligencije ili administracije. Sistem je dovoljno gibak da moe da odabere i neumor nog radnika i blistavi duh, ali je jo uvek strogo disciplinovan, ritualan, formalan da bi morao da stvara pravi rasadnik kulture za sva skretanja. Dobar deo njih ne moe da podnese kolski sistem i, ukoliko ne bude od baen ili samleven obrazuje se samouko, po strani, ita njem i linim iskustvom. Tako bi bilo pogreno meati marginalnu, neredovnu i iroko intelektualnu darovitost sa naslednikom koji uiva ekonomsku povlaenost, veze roditelja, koji nasleuje upotrebu i svojinu kulturnih dobara. Postojala bi opasnost da se udari nespretno ili suvie spretno po kritikom fermentu modernog drutva, a ne po buroaskom stubu tog drutva. Postojala bi opasnost da se razvije tehno-birokratski vid drutva, a ne demokrati zacija i izjednaavanje.

S take gledita kulturne politike, postojala bi opas nost da se dobije do dve protivrene greke: Ili se kulturna kultura poistoveuje sa svojom buroaskom ulogom i nema nikakvu vrednost po sebi, te treba da se odbaci zajedno s graanskim drutvom. Sto je pogreno, jer videli smo da je kultura dvostruka u svom jedinstvu. Istovremeno sa ostvarenjem, ona ra zara buroasku kulturu, a antikultura je ponikla iz jedne bitne struje kulture. Ili je kulturna kultura suvereno dobro koje je buroazija neopravdano prisvojila i treba to dobro vra titi elom narodu. U tom smislu greka nije samo u pri davanju jednodimenzionalnosti kulturi, ve i u tome to se ona ne dovodi u pitanje.

MASOVNA KULTURA I KULTURNI RAZVITAK


Da li je dovoljno rei da je ona oskudna? Dijagnoza oskudnosti je i sama pre svega oskudna dijagnoza. Masovna kultura ima u sebi tu dvosmislenost da oscilira od kulturne kulture, ija bi bila bedna, vulgarizovana i komercijalizovana varijanta, i kulture u etno-sociolokom smislu. Zajednika joj je crta sa kulturnom kulturom estetsko-zabavna. Masovna kultura, kao i kulturna kultura, ima u sebi neeg mitoloko-onirikog, to se ne javlja u vidu religioznog verovanja ili rodoljubive vere, ve kao mata, spektakl, zabava. Ova zajednika crta dozvoljava razmenu: jedan deo kulturne kulture preliva se, bilo da je vulgarizovan ili da nije, u masovnu kulturu, dok izraajna sredstva raz-

120

Edgar Moren

Duh vremena

121

vijena u masovnoj kulturi (film, strip) kulturna kultura prihvata kao umetnosti. Ali u masovnoj kulturi ukus nije uglaen i podre en hijerarhiji i masovnu kulturu svakako ne odreuje povlaena elita, ve celina drutva obuhvata] ui samim tim i tu povlaenu elitu: to je kultura privatne jedinke u savremenom buroaskom tehno-industrijskom drutvu. Ve sam rekao na drugom mestu 3 1 da je masovna kul tura proistekla istovremeno iz trine privrede, iz tehno lokog razvitka i viestruke komunikacije na daljinu, i da se obrazovala zahvaljujui razvoju kulturne kvazi-industrije. Tako obrazovan kulturni sistem pokazuje originalne crte upravo u odnosu na kulturnu kulturu
Egzistencija-Imaginarno

Znanje, koje ini osnovu masovne kulture, prividno je mozaiko prema recima Abrahama Mola, to jest sastoji se od skupa meusobno nepovezanih informacija, za razliku od kulturne kulture klasinog doba, koju je sainjavalo znanje malog obima, ali su elementi bih vrsto meusobno povezani. Ali, ako se bolje pogleda, vidi se da je to znanje substrukturalno organizovano na mitoloki nain (beskrajni niz dogaaja kriminalne hronike sreen je, na primer, shodno velikim tabuima ili velikim imaginarnim tropizmima). Kod je oskudan, jer je kulturnoj industriji cilj da opti sa to irom publi kom. Obrasci-modeli izraavaju ideale pojedinanog li nog ivota i usmeravaju ka imaginarnom pranjenju agresivno-avanturistike porive, zabranjene u stvarnom ivotu. Egzistencijalni odnos nosi znak sree, ljubavi, udobnosti, zadovoljstva, standarda. Masovna kultura u tom smislu moe da se shvati kao bitni vid irenja ili demokratizacije urbane graanske kulture; uostalom, ona se i jeste razvila u krilu i raza ranjem seosko-plebejskih kultura. Ovde dolazimo do problema kulturnog razvitka. Ako taj razvitak ima za cilj da kvantitativno proiri oblast uticaja kulturne kulture, to znatno suava i kulturnu politiku i kulturni razvitak i podrazumeva delatnost cenzure, nekakav labavi humanistiki danovizam, koji se eufemino naziva kvalitativni liberalizam, te po drava dogmu, ve znatno okrnjenu i iznutra nagrizenu, kulturnog spasa. Meutim, temu kulturnog razvitka treba kritikovati na drugom polju (pre no to se prihvati). U novom birokratsko-etatistikom sistemu, uz injekciju dimazedijeovskog populizma, kultura je postala proizvodnja te, kao svaka tehno-privredna proizvodnja, napreduje zahva-

31

Duh vremena, I.

122

Edgar Moren

Duh vremena

123

Ijujui kreditima, opremi, izgradnji. Krediti! Domovi kulture! Sociokulturna oprema! To su nove parole za hvaljujui kojima se izbegava dublje ispitivanje proble ma itekako opasnog zbog svoje nerasvetljenosti i dvosmi slenosti. Razume se, kultura ne moe potpuno da izbegne tehno-birokratske odrednice doba, kao to samo delimino moe da izbegne ekonomske odrednice. Ali, kao to je anti-ekonomski vid kulture s kulturne take gledita vaniji od ekonomskog, tako se kultura i odreuje vie kao protivtea no kao prirodni proizvod tehno-birokrat ske civilizacije. Znai, danas se uspostavlja parazitarno-antagonistika simbioza izmeu kulture i njenog prija telja-neprijatelja zatitnika-ugnjetaa koji joj omoguava ivot i gui je: drave-provienja i velikih organizovanih tela. Dravi-provienju, vladajuim tehno-birokratskim slojevima danas je potrebno da u svojim programima materijalnog razvitka predvide i razvitak ukraen du hovnou razvitak kulture. Ali, moe li se samim tim zamisliti, uz odgovarajue investicije, godinja stopa kulturnog rasta? Sama veliina te gluposti irom nam otvara sve velike osnovne probleme: ta je to kulturni razvitak kad nismo raistili ta je kultura, to jest raz motrili sve probleme kroz koje smo proli i koji nas do vode do sudaranja sa protivrenou i krizom kulturne kulture? Sta to znai umetniki razvitak? Knjievni? Filozofski? Da li su sledbenici Kanta, Marksa, Remboa, aplina obavezno ove i prevazili? Lako emo otkriti da kulturni razvitak nije stalna progresija (u oblasti umetnikog ili intelektualnog kvaliteta), ve nastajanje neravnomerno, skokovito, isprekidano i s povremenim nazadovanjem. Jedna progresivno-regresivna dijalektika vlada izmeu velikih stvaralaca i epigona koji ih slede

i koji, prisvojivi njihovo delo, to delo smanjuju, uproavaju, daju mu samo jednu dimenziju. Jer kulturni razvitak je povezan s naglim iskrsavanjem, procvatom, aktivnou ili gaenjem encima, te nije dovoljno razviti institucionalnu infrastrukturu . . . I opet se nalazimo pred dvosmislenou rei kultura, pred problemima koje postavljaju kulturna kultura i masovna kultura, uz sve veu potrebu da shvatimo ta bi mogao da znai izraz kulturni razvitak, da ispitamo ima li nekog znaenja izvan viedimenzionalnog razvitka ljudskog bia, to jest najoptijeg problema svake filozo fije i svake politike. KULTURNA DIJAGNOZA Nije dovoljno da pokuamo da rasvetlimo i pojam kulture i kulturnu kulturu i masovnu kulturu da bismo bili u stanju da postavimo naela kulturne politike. Tre ba jo pristupiti i kultur-analizi, to jest dati dijagnozu kulturnog stanja u naem drutvu, shvatiti nain socio lokog funkcionisanja svakog kulturnog sistema. Ovde e dijagnoza biti krajnje uoptena. Nee dati opti pregled, ve e biti usmerena na nekoliko znaaj nih pojava. KRIZA HUMANISTIKE KULTURE Ve smo ranije napomenuli da kriza klasine huma nistike kulture ne uslovljava svaku kulturnu politiku. Veina kulturnih politika ne zna (nee da zna) za tu krizu, koja dovodi u pitanje i samu mogunost, to jest osnovanost svake kulturne politike.

124

Edgar Moren

Duh vremena

125

Kriza klasine humanistike kulture postoji prvo u oblasti znanja: prevaga informacije nad saznanjem i saznanja nad miljenjem razorila je znanje. Nauka je snano doprinela tom raspadanju specijalizacijom do krajnjih granica, to jest krajnjim razvrstavanjem zna nja. Nauka nije uspela da izvue jedno znanje iz rue vina ranijeg humanistiko-esejistiko-knjievnog znanja, ve jedan konglomerat operativnih saznanja. Istovreme no je napredak naunog znanja imao de-ontoloko dejstvo: razorio je bie sveta i bie oveka na kojima su se zasnivale istine. Nauka svojom relativno-relativizirajuom prirodom duboko potkopava same osnove huma nistike kulture. Najzad, razvijajui objektivnost, nauka u stvari razvija stalno dvojstvo izmeu subjektivnog (ovek-subjekt koji osea da ivi, dela i misli) i ob jektivnog (posmatrani i manipulisani svet). Istovremeno sa izdvajanjem i dezintegracijom oveka, nauka ga pri morava, protiv-dejstvom, da potrai pribeite u magiji ili religiji kako bi nastavio da veruje ili da ivi drugaije do po inerciji ili navici. Tako je nauka, iako zaista razara staru humanistiku kulturu i preutni ili otvoreni humanizam na kojem se zasnivala, ipak potpuno pora ena u pokuaju da obrazuje novu humanistiku kulturu. Pozivanje na multiisciplinarno znanje slabaan je lek ne samo za krizu nastave ve i za krizu humanistike kulture. Osnovni problem svake kulturne politike je, dakle, problem stvaranja nove humanistike kulture. Jasno je da pred tim dinovskim problemom svako bei i radije govori o neem drugom. Bar smo doli do sledeeg: ne moe se beati od krize humanistike kulture, a premise jedne kulturne politike lee u suoavanju sa tom krizom, bilo to samo u mislima. Ova kriza ve razdire kulturnu kulturu, na to smo ukazali, razara umetnost, napada i sam pojam

kulture, ak nainje, rekli bismo, i masovnu kulturu, i duboko proima elo nae drutvo. NEO-ARHAINI ZOV S druge strane, tema povratka prirodi, koja se javila sa Rusoom kao reakcija na urbano i vetako drutvo, oivljava kao protiv-struja izazvana ne samo graansko-urbanizujuom ve i tehno-birokratskom strujom. Divovski pokret istraivanja arhe, to jest osnovnih iz vornih naela, koja obuhvataju hiljade oblika simboli nih i stvarnih povrataka prirodi (letovanja, vikendi; prirodni proizvodi, seoski ivot, zanatski predmeti), sve se vie iri. Ova struja se mesa sa strujom tehnikog razvitka, porie ga, skree i verovatno i izaziva udarni talas, jedan kulturni bum koji potresa itavu nau civi lizaciju. KULTURNA NAIZMENINOST Podela izmeu tehne i arhe odreuje neku vrstu dvojstva u ije se okvire upisuje novi razvitak graan skog ivota: suprotnost izmeu radnog ivota podree nog tehne, i urbanim odrednicama, i ivota slobodnog vremena odmora u znaku arhe uz istovremeni razvoj individualnog i drutvenog ivota. U stvari, u pitanju je trostruka naizmeninost koja se odvija izmeu tri pola ivota. Prvi pol je rad, za veinu podreen krajnjoj rasparanosti, racionalizaciji, tehno-birokratizaciji, autori tativnoj disciplini pa ak i za one koje uivaju prednosti rukovoenja (direktori, itd.), fizikom i psihikom is crpljivanju. Drugi pol je stan ili kua, sklonite jedinke

126

Edgar Moren

Duh vremena

127

ili para, zatvoreno za agresiju spoljanjeg sveta, koje se uukava i oprema svim udobnostima, ali je irom otvo reno prema svetu preko televizora iji ekran-pregrada oduzima naboj ratovima i uasima sveta, ak i vie, pretvara ih u predstave. Trei pol su vikendi (za one koji mogu da steknu vikendicu) i letovanja, kad privre meno zavlada konkretna utopija: za vreme vikenda, ivi se na seosko-arhaian nain, u seljakim kuama s gredama pod tavanicom, ognjitima, ali i sa rotiljem i kupatilom, kvazi-ivot u zajednitvu sa prijateljima, procvat linog ivota. Ali naroito letovanje dobij a vid konkretne utopije, jer ostvaruje, u privremenom dru tvu, kao to su sela Kluba Mediterane, vrednosti slo bode i zajednitva, priguene u svakodnevnom ivotu. VASKRSAVANJE ZAJEDNITVA Sa Klubom Mediterane izbija na razini neo-kapitalistike organizacije slobodnog vremena nekakav kul turni komunizam (procvat individualnosti u zajednici, u drutvu bez klasne hijerarhije, bratskom i ravnoprav nom, izvan tiranije novca). Ova utopija za vreme leto vanja smenjuje se sa ivotom strogo podvrgnutim tehno-buroaskim odrednicama. Ako uporedimo ovaj znak vaskrsavanja potrebe za zajednitvom sa drugim zna cima koji dolaze iz anti-drutava koja ve niu na severno-amerikom kontinentu (hipi ili bitnik-naselja, Grini Vilid, San Francisko), ako ispitamo mit komu nizma sve snaniji u leviarskoj inteligenciji Zapada, koji se na primer doepao Kube da bi je uzdigao do ostrva konkretne Utopije, intelektualno-revolucionarnu protiv-vrednost ostrva Kluba Mediterane, onda moe mo postaviti dijagnozu da se komunizam, u obliku letnje

alternacije ili zahteva za revolucionarnom alternativom, javlja kao zahtev ovog veka, pothranjivan nedostacima graanske civilizacije, pothranjivan bez sumnje i optom kulturnom krizom. irenje te komunistike struje, uz neo-arhainu struju, kojoj je krajnje srodna, u izvesnom smislu dovodi nas do predvianja velikog kulturnog buma koji e vrlo ozbiljno dovesti u pitanje temelje naeg drutvenog ivota.

Drugi deo KULTURNI PREOBRAAJ

9 Duh vremena

PREOBRAAJ MASOVNE KULTURE

KRIZA SREE Od 1955, neka se obeleja masovne kulture menjaju, ulazimo u trei period. Film gubi ulogu kljunog oslonca masovne kulture, koja gubi jedinstvo i postaje viecentrina. Kulturna industrija se vie ne usmerava samo na sredstva masovnih komunikacija, ve postaje i in dustrija slobodnog vremena i godinjih odmora. Euforina mitologija linog ivota jedinke ustupa s jedne strane pred izgradnjom konkretnih utopija kao to su klubovi za godinje odmore, gde mogu da se razviju, potencijalne mogunosti, priguene svakodnevnim urba nim ivotom, posveenom radu i obavezama, a s druge strane pred problematikom linog ivota gde masovna kultura postavlja probleme para, seksualnosti, usam ljenosti itd. Odista, mitologija masovne kulture poinje da opa da od ezdesetih godina. Pre svega, kriza posete bioskopu izaziva u isti mah krizu i prilagoavanje sistema produkcije-stvaralatva-distribucije. S jedne strane, sistem pokuava da pre ivi pomou divovskih super-produkcija na velikom ekranu, u boji, s raskonom reijom, velikim zvezdama,

132

Edgar Moren

Duh vremena

133

uz ogromnu reklamu. S druge strane, mlada frakcija stvaralake inteligencije, oslanjajui se na smelije krilo malih producenata ili estetsko mecenstvo drave, uspeva da snimi filmove s malim sredstvima, bez zvezda. ali u kojima autori mogu da se izraze slobodnije u od nosu na stereotipove i arhetipove kulturne industrije. Ovi filmovi raskidaju s happy end-om i stavljaju akcenat ne vie na drutveni i ljubavni uspeh, ve na tekoe drutvenog i ljubavnog ivota. U isti mah, Olimp zve zda, koji se proiruje i na plejboje, prineve i princeze, milijardere i junake meunarodnog slatkog ivota, taj Olimp koji su stalno osvetljavali reflektori masovnih sredstava komunikacija, poinje i sam da pokazuje znake krize sree. Tu su nevolje Elizabet Tejlor, pokuaj samoubistva Briit Bardo i naroito samoubistvo super-zvezde, olienja bujne erotske enstvenosti Merilin Monro (1962). Uporedo, filmovi Antonionija i Felinija (Sladak ivot, Avantura, No, Crvena pustinja) populariu krizu povlaenih bogataa modernog dru tva koji vode ivot osloboen potreba: niz svetkovina, ljubavnih doivljaja, putovanja ne javlja se vie kao ostvarenje same sree niti kao ivot dugog euforinog letovanja, ve kao ivot tunog besposlienja nagrizan usamljenou i neurozom. Kriza ovog Olimpa poreme tila je ravnoteu itave ideoloke graevine masovne kulture. Olimpijci su bili bogovi modeli koji su po kazivali put spasenja. Sad postaju avangardistiko oli enje zla koje potkopava uivanju sklon individualizam moderne civilizacije. Pojavljuju se nove zvezde, junaci nemira ili munine (Marlon Brando, Pol Njumen). Ne srea olimpskih junaka postaje novi izvor prihoda i i tava jedna specijalizovana tampa razvlai plaevne prie o Sorajama i drugim sudbinama osuenih na lutanje.

Od tada se problemi nelagodnosti i nemira iroko postavljaju u visokotiranoj tampi i na televiziji. Ra zume se, lokalizovani su na odnose para, na razvod, kontracepciju, bolesti, ali delimino preobraavaju mito logiju sree u problematiku sree. Euforinu integriuu ulogu masovne kulture obezbeivala je mitologija Olimpa, vezana za sreu. Kriza Olimpa i sree remeti ovu integriuu ulogu koja se prenosi na novo polje: konkretna masovna utopija smenjuje olimpsku utopiju. KONKRETNA UTOPIJA Konkretna utopija znai da se stvaraju ostrvca sklada i slobodnog razvitka u velikom tehnolokom, racionalizovanom, modernom drutvu i da na njima mogu biti potisnute i odbaene teke prinude svako dnevnog ivota. U stvari, dva tipa oaza tee da se ob razuju uporedo s novim razvitkom nove graanske civi lizacije i da se razvijaju u viim slojevima stanovnitva: kua, letovanje. Naizmenini ivot sve vie postaje novi model ivota. Radni ivot je sve iscepkaniji, tei, on sakati linost, sem u rukovodeim ili samostalnim zani manjima. Ali ak i u tim sluajevima, umor i iscrplje nost rukovodilaca stvaraju potrebu za oazom oputanja i oporavka. Kua-dom postaje ponovo mesto ogromnih psiho-afektivnih ulaganja i line mikro-ekonomije, mesto gde moderna jedinka pokuava da opet pusti koren: tenja joj je da postane vlasnik ne iz isto ekonomskih raz loga, ve da bi tu smestio svoju neotuivu querenciu. Oprema je elektrinim robotima za domainstvo, hoe da je pretvori u mali raj udobnosti, prijatnosti, stan darda, lepo ureen i ukraen. Kua je zatvorena, za-

134

Edgar Morcn

Duh vremena

135

aurena, ali se otvara prema svetu zahvaljujui televi ziji, koja uspostavlja novu vezu sa svetom, stvarnu i imaginarnu: od sad se nasilje i agresija preobraaju u predstavu. I auto dozvoljava da se izae i ispita spoljni prostor, ali i tu je u pitanju predstava etnje, tu rizma, koja prua uivanje u estetskim i gastronomskim predmetima i olakava veze izmeu prijateljskih kunih ostrvaca. Tako kua, televizija i kola predstavljaju novo trojstvo konkretne mikro-utopije, obezbeujui joj isto vremeno i autarhiju i komuniciranje. Na to trojstvo, na taj mikro-svet odsad e se usmeravati praktina energi ja masovne kulture. Televizija, tampa, radio ne samo da donose informacije, razonodu, predstave, ve i savete, pozive svih vrsta na ureenje doma. Reklama obezbeuje posredovanje izmeu industrije za iroku po tronju i kue, podrava opsesivnu temu domaeg ivota zasnovanog na lagodnosti i umnoavanju predmeta, koji su i sami znaci, simboli i orua blagostanja. PROBLEMATIKA LINOG IVOTA Ali i kua postaje poprite potajne krize: krize para, krize ljubavi i erotizma, krize odnosa roditelji-deca. Stoga kulturna industrija usmerava svoje pipke ka jo jaoj utopiji iako privremenoj: utopiji slobodnog vremena, vikenda i naroito letovanja, predlaui uz svu modernu udobnost ostvarenje idilinog prirodnog stanja, slobodnog, rusoovskog, koje predstavlja stalnu enju tehno-urbano-graanske civilizacije, sve udaljenije od biolokih izvora. Neki klubovi za godinje odmore ve predlau brojnim slojevima slubenika i radnika nova ostrva Utopije, gde se za skromnu sumu mogu osloboditi monetarnog sveta (novac je iskljuen iz letovanjskog

mikrodrutva i zamenjen ogrlicama od plastinih perli), gde nee biti ni prinuda ni taloga svakodnevnog ivota, gde e se ostvariti bratske i slobodarske vrednosti, pri guene i poricane u svakodnevnom ivotu, gde e svaki pojedinac moi da razvije sopstvene tenje i gde e avet rada i avet sveta u krizi biti oterane. Tako se masovna kultura preobraava, razbija na vie centara, ba zato to sve vie odgovara drutvu koje je proizvodi. Ona zaista jeste trini proizvod i sjedinjava snage modernog industrijskog kapitalizma i gra anske civilizacije. U izvesnom smislu, kulturna potro nja zaista odgovara onome to je rekao Marks: Proiz voa stvara potroaa. (....) On ne samo da stvara predmet za korisnika, ve i korisnika za predmet. Ali, kao to je to Marks podrazumevao, korisnik, ovek-potroa nije u celini delo proizvoaa. On je proizvod duge i sloene istorijske dijalektike koja razvija moderni individualizam u okvirima buroazije. I dok industrijski sistem tom individualizmu donosi euforinu ideologiju i prizore bekstva od ivota da bi ga bolje integrisao taj individualizam, posebno posredstvom inteligencije, uk ljuene u procesni ciklus kulturne industrije, ali neza dovoljne, postavlja svoje probleme i ve probleme sop stvene krize. Na polju omladinske potkulture, koja se naroito razvila od 1955, vidi se da postoji dijalektiki sukob izmeu kritikih fermenata ili dezintegracije i encima integracije. Najzad, masovna kultura prestaje da predstavlja zatvoreni svet korenito suprotstavljen tradicionalnoj umetnikoj kulturi. Njen novi viecentrizam i delimino raspadanje ubrzavaju tehnoloko osvajanje, koje je na velo kulturnu avangardu da se poslui novim izraajnim sredstvima kao to je film. Svet velikih medija nije vie sa estetske take gledita, monopol kulturne industrije

136

Edgar Moren

stricto sensu; kulturni programi radija, novi polet poet ske ansone (Fere, Brasans, Brel, B a r b a r a . . . ) nove mree bioskopa za prikazivanje umetnikog filma svedoe o gipkijoj dijalektici proizvodnje i stvaralatva, neposrednijem i ponekad agresivnijem ueu inteligen cije. Jo odreenije no na poetku ove analize, treba se uvati poistoveivanja masovne kulture i sredstava ma sovne komunikacije. Masovna kultura se doista rodila iz sredstava masovne komunikacije i u sredstvima ma sovne komunikacije, ali da bi razvila kapitalistiku in dustriju i modernu buroasku kulturu. Danas se ma sovna kultura iri izvan pravog polja masovnih sred stava i obuhvata iroki potroaki svet, svet slobodnog vremena, kao to pothranjuje mikro-svet domaeg i vota. Ona nikad nije suvereno vladala sredstvima ma sovne komunikacije jer je njihov dobar deo morala da ustupa dravi, kulturnoj, kolskoj i verskoj. Danas jedan deo istina vrlo mali mora da ustupi inteli genciji, odvajajui i elitni deo za visoku tradicionalnu kulturu i deo za preobraaje, za istraivanja novih audio-vizuelnih umetnosti, a moda i prostor za obrazo vanje onoga to e postati trea kultura.

II NOVA GNOSA

Jo pre desetak godina, magija se inila kao moralni talog iscelitelja i vraara, bezo pasno ludilo tajnih sekti predgraa ili Underground-a gradskih civilizacija. Potisnuli su je istovremeno katolika teologija, svetovni racionalizam, nauni empirizam. Ali uspon gospoe Sunce u radjofonski zenit kao da potvruje stalni razvitak, od 1930. masovne astrologije? Zar se astrologija ne iri i u ob razovanim sredinama i meu mladima? Zar ne primeujemo, naroito poslednjih desetak godina, irenje onoga to bi se dalo nazvati novom gnosom, celinu verovanja iji je zajedniki imenitelj magijsko izvorite, strano i neprijateljski raspoloeno prema pozitivistiko-naunoj zapadnoj tradiciji? Da to nije nova zora magijskih vraeva? Povratak vetaca? ta je astrologija? Treba da ispita mo oveka koji ispituje zvezde. OKULTNE NAUKE I MAGLA SUJEVERJA Od XVIII-og do poetka XX-og veka, astrologija, alhemija, hiromantija, vidovitost, telepatija, liene ra-

138

Edgar Moren

Duh vremena

139

cionalnog i naunog prava graanstva, ili su se rasule po civilizaciji kao neodreena magla sujeverja ili su se u doktrinarnom obliku nataloile u underground-u. getu okultizma. S jedne strane, te razliite magije, liene doktrinarnog korpusa doista su praznoverice privlane za ne obrazovane, neznalice, zaostale, slaboumne i lie na poslednja smrdljiva isparenja proteklih dugih vekova mranjatva. Kao da postoji neka velika i neopipljiva magla koja prekriva dubine due i koja se iznenada zgusne u uas, stravu, krizu, prie koje se priaju uvee kraj ognjita, pa se raspe na dnevnoj svetlosti, u miru i lucidnosti. A postoje i zraenja, koja se smatraju bez naajnim, poezije, sna . . . S druge strane, te se magije povlae i okupljaju u doktrinarne sekte, koje smatraju da raspolau tajnama pravih nauka, i koje neguju tajanstvo i svetost velike zaboravljene istine. Ma koliko raznorodne bile te okul tne nauke, one obrazuju kad se sakupe potpuni magijski sistem: vidovitost omoguava da se prevazie prepreka vremena, telepatija savlauje prostor, spiritizam dozvoljava da se opti s drugim svetom, a hiromantija i astrologija da se proita, pomou dva razliita koda, ista velika kosmoloka poruka. Tako sve te nauke obrazuju sinkretiko jedinstvo koje Papis lepo obuhvata imenom okultizam. Okultizam je bio osuen na nepovratnu propast s take gledita racionalistikog posmatraa XIX veka. Danas vidimo da je predstavljao klicu kulture. Jo 1848. u Engleskoj, a nekoliko godina kasnije u Francuskoj, vrlo staro verovanje u duhove ponovo se pojavilo i to ne vie u zaostalim selima ve u srcu gradskih kua i vrlo se brzo proirilo. Spiritizam je prodirao kroz veliku

pukotinu koju osvajaka nauka i religija u povlaenju ne samo da nisu zatvarale ve su je jo irile: kroz pukotinu smrti. Jer nauno-tehnika i kapitalistiko-buroaska gradska civilizacija i, istovremeno, civiliza cija razvoja jedinke i sav napredak individualizma, mogli su, pogotovu uz povlaenje hrianske besmrtno sti, samo da proire i prodube bol izazvan smru blinjih, strah od sopstvene smrti i traenje nekog zagrobnog ivota. I kao najsveiji vaskrsavajui lek od smrti, spi ritizam je zapoeo povratak arhainosti u okvire mo dernog. Smrt je samo jedno od mesta gde se uspostavlja nova veza izmeu arhainosti (magije) i moderne sub jektivnosti. Ta je subjektivnost ve izrazila svoje vienje i svoju tenju u romantinoj poeziji. Govorila je o vido vitosti, ustima senke, alhemiji, mikromakrokosmosu, magiji. U stvari, romantizam nije bio jednostavno reak cija inteligencije na buroaski, prozaini i pozitivistiki svet, on je svedoio i o usponu subjektivnosti u kontra punktu s napretkom objektivnosti. Razluivanjem ljud skog nosioca od objektivnog sveta, zapadna civilizacija je zaela stalnu dijalektiku koja je mogla da zadobije oblik dramatinog dvojstva. I tako je pukotinu kroz koju se vratila magija otvo rio ba sam razvitak civilizacije. Razvitak jedinke po stavlja s manje ili vie nemira i estine problem subjek tivnosti u jednom svetu koji taj problem sve vie shvata objektivno, putem nauke, jer ne postoji nauka o sub jektu, ne postoji nauka o budunosti subjekta. A parapsihologije, kojima treba dodati psiho-astrologiju i hirologiju, tvrde da predstavljaju nauku o subjektu; vido vitost, proroanska astrologija, hiromantija, spiritizam tvrde da predstavljaju nauku o budunosti subjekta.

140

Edgar Moren

Duh vremena

141

Ali okultizam ne moe da se prihvati ili shvati kao nauka, sem kod nekih marginalnih duhova. Razlog su ogromni kulturni otpori. U oima kako zvaninih reli gija tako i naunog racionalizma, okultna verovanja su besmislice liene racionalne osnove i materijalnih do kaza. Trebalo je ekati da oslabi snaga aktivnog racio nalizma, da oslabi nada da nauka moe sama po sebi da donese osnovna reenja ljudskim stvarima. Trebalo je da civilizacijski razvitak individualizma, jo na svo jim poecima i ogranien na najimunije slojeve, dobije u irini i da se produbi. Bio je potreban i polet velike kornercijalizovane tampe, masovne kulture da bi sred stva masovnih komunikacija, pravi radari i bageii mranih oblasti psihike potronje, obezbedili razvoj ma sovne astrologije. U stvari, visokotirana tampa je zgusnula i isko ristila maglu sujeverja otvarajui astroloke rubrike. U tom cilju je izvukla astrologe iz undergrounda. Tako se ono to je razdvojio i razbio vek Luja XIV, Vek Svetlosti, spojilo u veku sredstava masovne komuni kacije. Masovna astrologija je u zamahu. UKLJUIVANJE U MODERNO DOBA Prodor se ostvaruje tridesetih godina i od tog tre nutka astrologija se razvija, mada u protivrenosti s naunom, racionalnom i empirijskom filozofijom moder nog sveta kao i s velikim religijama i politikim ideolo gijama. Na svoj nain i na svojoj razini, ona odgovara individualistikom razvitku modernog sveta. Uostalom, nova astrologija stvara kompromis s po zitivnim duhom: nije vie okultistika, ezoterina, ostav-

lja u senci svoju antropo-kosmoloku osnovu (koja e se pojaviti tek posle 1960. sa novom gnosom). Novo krilo astrologije, od oanara, ak namerava da se po miri s naukom, ne poziva se vie na veliku tajnu prolo sti, ve na elektromagnetske podatke, na galaktika polja sile, na proveravanja ili navodna eksperimentalna i sta tistika proveravnja. 32 S druge-strane, astrologija se oslobaa okultnog prilagoavajui se kulturnom tritu, koje masovno pot hranjuje modernu individualnost. Demokratizuje se uto liko to postaje standardna u skladu sa logikom masovne potronje. Nudi se svima i svakome, to uostalom nimalo ne spreava razvitak elitne astrologije, namenjene bo gatima i obrazovanima. Najzad, i pre svega, moderna astrologija se posve uje pojedincu, kako njegovoj spoljnoj praksi tako i njegovom unutranjem ivotu, to jest socijalnom atomu i subjektu. Pojedinac je postao drutveni atom u onom smislu u kojem savremena urbana civilizacija otvara linom samoopredeljenju oblasti kojima su nekad vladali obi aj, srodstvo, susedstvo (prijateljstva, ljubavi, brak, po sao). Danas se pojedinac viestruko suoava sa proble mom izbora, odluke, sluajnosti, predvianja. ak i na stupnju rukovoenja, rauni, nauna predvianja, teo rija kocke (koja vredi samo za racionalne igrae te ne zna za iracionalnost subjekta) ne mogu da obuhvate mirijade meudelovanja koja pokreu dogaaje. Dru tveni atom, dakle, ne raspolae naukom akcije i naukom
32 Sve magije, svi mitovi i sve religije koje ugroava nauka u XX veku zaogru se ogrtaem nauke. Re nauka je postala poslednja ideoloka obrazina svakog dogmatiara. te astrologija takoe ulazi u tu igru.

142

Edgar

Moren

Duh

vremena

143

budunosti, ostaje mu da m a n j e ili vie fetiistiki. igra u p r a z n i n i neodreenosti. U toj p r a z n i n i astrologija kao pribeite i astrologija kao pomo donose mu pomo u predvianju, donoenju odluka, izbegavanju sluajno sti. I u svim p r o b l e m i m a t i p a ta da se radi?, od eko nomskih, porodinih i m o r a l n i h p r o b l e m a do n e d o u m i c a rukovodilaca i direktora, r a s t e poziv u p u e n astrologiji. Ali p r a v o polje r a d a m o d e r n e astrologije je linost. Da se p o d s e t i m o : n a u k a daje s u b j e k t u sredstva za delanje, ali ne moe da shvati sami subjekt. S u b j e k a t je samo iracionalni talog n a u n e objektivnosti. 3 3 S a m i m tim, gde god se pojavi, subjektivnost donosi iracionalnost, neizvesnost, sluajnost (alea). A m o d e r n a astrologija se u p r a v o postavlja k a o n a u k a o s u b j e k t u i m e u s u b j e k t i v n i m odnosima. To smo mi u ovoj studiji nazvali psiho-astrologija i relaciona astrologija, ije su p o s t a v k e t a k o p r i m e t n e i u masovnoj astrologiji i u k u l t u r n o j astrolo giji. S a m i m tim, astro-psihologija zauzima mesto n a u k e o linosti koja jo ne postoji ili koju je psihoanaliza t e k naznaila. Uostalom, k a o i psihoanaliza, astrologija ulazi u d u b i n e psihe, donosi joj svoj simboliki kod, svoje sistemske i s t r u k t u r a l n e modele. J o vie od psihoana lize, ona subjektu n u d i metaforiki diskurs koji govori i jezikom znanja i njegovim linim jezikom. O n a s u b j e k t u donosi odgovor n a t a j a n s t v e n u t e m u njegovog vlastitog identiteta. I, nastavljajui t a m o gde se psiho analiza zaustavlja, o n a mu priznaje i odreuje njegovu sopstvenu jedinstvenost, upuujui ga u znanje o nje govom p o r e k l u njegovu Karmu, njegov zvezdani
33 Ove je probleme divno postavio i produbio na epi stemolokom polju Gothard Ganter Cybernetic Ontology and Transjunctional Operations, in Yovits, Jacobi, Gold stein (eds), Self Organizing Systems, Spartan Books, Washington DC, 1962.

A. D . N . koji sadri mogunosti i f e r m e n t e njegove 34 sudbine. T a k o je za subjekt astrologija opinjavajua. Ali, ako astrologija moe da opini subjektivnost, ona je i zarobljenica subjektivnosti. A pojedinac je izvor dvo s t r u k e svesti. S j e d n e s t r a n e je empirijsko-racionalna svest, a s d r u g e magijska svest. A r h a i n o miljenje je bilo t e s a n spoj ovih dveju svesti. U m o d e r n o m dobu javlja se n a p r o t i v dvojstvo i suparnitvo. Moderno v e r o vanje u astrologiju istovremeno p o d r a v a subjektivna svest, a p o d r i v a ga objektivna. Ono odgovara n e e m dubokom to, k a d izbije na povrinu, tei da se oboji sti dom ili s r a m o t o m ili da se raspri. T a k o astrologija moe da se p r o v u e u m o d e r n u svest samo kroz uski procep izmeu subjektivnosti i ob jektivnosti. Ali b a t o m d v o s t r u k o m igrom, predstavlja jui se k a o n a u k a da bi o p r a v d a l a magiju i istiui magiju da bi p r i k r i l a svoju nenaunost, uspela je da p r o d r e i p r o i r i se u socijalnoj i k u l t u r n o j oblasti. Astroloka struja prolazi svom irinom drutvenog polja te u t o m smislu n e m a astrologije posebno u k o r e njene u nekoj od d r u t v e n i h klasa. M e u t i m , i astrolo34 Uostalom, edipovski ovek eli istovremeno da se oslobodi genetskog naslea i da otkrije tajnu svog identiteta. A upravo to nudi moderna astrologija sa svojim zodijakim algoritmom i svojim zvezdanim A. D. N. Tako astrologija, ve srodna psihoanalizi po navedenim crtama, odgovara samom traenju koje izraava mit o Edipu. Po tome je podlona sudu egzistencijalne psihoanalize: zato astrolo gija zaboravlja naslee to jest roditelje kad eli da upozna individualnost? Zato prenebregava kulturno naslee to jest drutvo kad hoe da usmeri pojedinca u sub jektivnost subjekt osea shvata, eli sebe kao jedinstve nog, nesvodljivog na porodicu ili drutvo, te ne moe biti niiji sin, sem moda sin neba.

144

Edgar Moren

Duh vremena

145

gija je polarizovana u skladu sa velikim drutvenim ne jednakostima. Tako se moe govoriti o graanskoj astrologiji i o astrologiji inteligencije u odnosu na astrologiju mase. Grubo reeno, astrologija elite (graanske inteligencije) i astrologija mase predstavljaju dve hijerarhijske razine iste astrologije graanske civilizacije. Astrologija mase se ipak ne iri podjednako na i tavo stanovnitvo. Naroito su drutveni slojevi odvojeni od tradicionalnih verovanja, ali slabo politizirani 3 5 i ideologizirani, odbuhvaeni novim urbanim sredinama i na putu uspona ka novim standardima individualnosti, podloni astrologiji. Tako je urbano stanovnitvo mnogo vie astrologizovano od seoskog, a u okviru urbanog stanovnitva naroito ene i mladi. Sa stanovita kulture, mada je nailazila na vrlo jake otpore visoke kulture, astrologija danas i tamo ima svoje mostobrane (kulturna astrologija). Ali se u masov noj kulturi proirila izvanredno daleko i brzo jo od 1930. Ba u masovnoj kulturi dolo je do presudnog integrisanja. Masovna kultura je negde do 19601965. irila mit i obeanje individualne sree. Odbacivala je nemir, poraz, nesreu i svim proizvodima psihike potronje davala je euforika svojstva. Svakodnevni horoskop i predskazanja gospoe Sunce otklanjali su svaku mogu nost nesree i sve nereive probleme, nisu znali za kata strofu i smrt i stalno su odravali ako ne ba veliku nadu, a ono sitna nadanja. U tom smislu, masovna astro logija je bila, a i danas je ostala inilac integracije u
35 To jest, oni koji ne poznaju strukture, funkcionisanje, ekonomiju polisa. Pogledati o tom pitanju La Rumeur d'Orlans, d. Du Sevil, Paris, 1970.

graansku civilizaciju. Jer ona ne samo to usitnjava kolektivne i socijalne probleme u probleme line sud bine, ve i odraava nadanja i mirenje sa sudbinom koji su potrebni naoj civilizaciji. ASTROLOGIJA KRIZE Bilo bi pogreno ostati pri tim integriuim vido vima. Izvestan broj simptoma nam ukazuje da u drugom vidu i pod drugim znakom astrologija uestvuje u kul turnoj i civilizacijskog krizi, koja kao da mora da pogodi nae drutvo. Graanski individualizam, poto pree odreeni prag ostvarenja, poinje da osea nezadovoljstvo, usam ljenost, strepnju. Veliki grad, prvo oslobodilaki, sad pritiska prinudama od kojih za vreme vikenda bei onaj ko moe. Tehnoloka racionalizacija usmerila je na je dnu dimenziju ivot koji je povrh toga pritegnut i biro kratskom organizacijom. Blagostanje, za one koji su ga dostigli, nije vie nepogreivo obeanje sree. Nauka i razum nisu vie bogom dani nosioci osloboenja i na pretka. Drutveni pritisci ne prihvataju se vie kao ne umitnosti sudbine, ali i steene slobode donose nemir i lutanje. Nauno znanje je zdrobilo u paramparad mitologije, koje su oveka povezivale sa svetom i otvo rilo ponor, a nije moglo da predloi ak ni optu razum ljivost. Zaetak krize? Civilizacijska nelagodnost? Tra enje? U svakom sluaju, masovna kultura sama izraava novu situaciju. Euforija se povlai, a napreduje problematizacija. Mitologiju sree smenjuje problematika sree. Ljubav-reenje smenjuje ljubav-problem. Starenje vie ne navlai obrazinu i ne stavlja minku, ve izra10 Duh vremena

146

Edgar Moren

Duh vremena

147

ava svoj nemir. Seks i odnos roditelji deca, brak, par, postavljaju svoja pitanja. Izvan masovne kulture u sva kodnevnom ivotu povratci ruralnom ivotu, prirodi, identitetu, izvorima, sve to je liilo na struje koje is pravljaju i reguliu, postaju protivstruje, koje e se sve vie sticati u traenju arhe, prvobitnog tajnog naela, izgubljenih temelja. Neomodernizam sve vie dobij a lik neoarhaizma koji ponekad dostie snagu raskida, kao u pojavi hipija i kalifornijskih zajednica. I u tim irokim, jedva naznaenim i bezoblinim kretanjima vidi se kako se iz kulturne niije zemlje, koja se najzad izvlai iz okultizma kao zaaurena lutka, pomalja lik jedne nove gnose. Planeta je bila poetkom ezdesetih godina u isti mah emergencija i izraz nove gnose u kojoj su se jedno kraj drugog mogli nai zen, Haksli, Krina-murti, vanzemljani, Tejar de arden. U novoj gnosi se okupljaju i meaju sinkretike teme, potekle iz verovanja i najrazliitijih filozofija, ne samo shvatanja dosad odbacivana u negdanji uderground zapadne kulture, ve i daleko-istone klice, panteizmi i evolucionistike pan-naunosti koje najavljuju oveka budunosti, podaci ili nagaanja prikupljeni na granicama nauke povodom anti-materije ili nevidljivih zvezda. Svi ti doprinosi pli vaju u moru religioznosti, tajanstva, rasplinutog misti cizma, a zajednika im je crta da ne odvajaju subjekt od kosmosa. Nova gnosa e odsad predstavljati paralelnu kul turu koja se iri u procepu izmeu visoke kulture i masovne kulture, zalazei i na jednu i na drugu stranu. Ali ovaj procep odgovara mnogo veoj i dubljoj, moda korenitoj praznini, u okviru civilizacije. Dolo je do stvaranja kulturne depresije i u tom de presivnom udubljenju subjekt kao da hoe da povrati

graanski individualizam kojim se dosad hranio. Neto je puklo u zapadnoj filozofiji. Gde? Na kom stupnju du bine se nalazi depresija u koju propadaju jedno za dru gim snovi prolosti i snovi o budunosti, nova gnosa i revolucionarne propovedi? Nova gnosa i sama obuhvata enju za izgublje nom istinom, apokaliptiko proroanstvo, nadanja u novi svet. Stoga i jeste prisutna u zaecima egzistencijalnih ili kulturnih revolucija koje se javljaju tu i tamo. Uosta lom, ve je nadrealizam, uvod u kulturnu revoluciju, u sebi uskovitlao arhainu magiju i proroansku revolu ciju. Ali ova oluja u pobednikoj eri graanskog moder nizma ostala je zatvorena u ai vode knjievnosti. Da nas, sa fenomenom hipi i ire, sa onim to se naziva anti-kultura, nova gnosa se ukljuuje estoko i ak tivno u revolucionarni zahtev za promenom ivota. Astrologija, sa svojom antropo-kosmolokom osnovom, uestvuje u mesijanskom najavljivanju novog doba: spa sonosno doba Vodolije Akvarijusa koje otvara novi ciklus deci ilovae. SUBJEKTIVNO VEROVANJE Tako su razvoju astrologije od sredine ovoga veka pa do danas pogodovali i moderno doba i kriza tog mo dernog doba. U okvire modernog se integrie njen individualistiki razvoj, koji i sam igra ulogu kulturnog integrisanja zaepljujui pukotine strepnje. A u krizu modernog ulazi njegov jo potajni deo koji je najarhainiji i najosnovniji: antropo-kosmologija i njeno povezi vanje atomiziranog subjekta i ivog kosmosa. Uli smo u sedamdesete godine. Moderno doba na stavlja svoj razvitak, a istovremeno je i u krizi. Astro10*

148

Edgar Moren Duh vremena 149

logija nastavlja da igra svoju igru integratora, ali igra i ulogu dezintegratora u krizi kulture i civilizacije. Uko liko ne doe do naglih preokreta u istorijskom toku na eg drutva a pretpostavka uopte nije iskljuena moemo samo da utvrdimo da astroloka struja nee oslabiti tako skoro. Da zakljuimo, moderna astrologija ne moe se sma trati povrnom modom ili neznalakim sujeverjem. Ona nije ni nova religija ni razoran mit. Ono to je bitno za ukljuivanje astrologije nalazi se u nesigurnoj oblasti verovanja, upola skeptinog upola lucidnog, a najee jednog i drugog, naizmenino. To je nain na koji se ona provlai kroz pozitivistike i racionalistike kulturne be deme, a to je istovremeno i nain na koji je oni obuhvataju. Ovo nesigurno verovanje tie se neeg to je du boko i ivo u srcu Subjekta. U tome lei njegova snaga i otuda neverovatna rairenost ovog verovanja u svim slojevima drutva, u svim oblastima kulture. Ali u tome je i njegova slabost, njegov objektivni nedostatak. Mada im je carstvo okrnjeno, u mnogim oblastima ivota vla daju prizemne istine i pozitivistika, iskustvena i racio nalna shvatanja sveta; kritiki duh, znatno oslabljen kad treba otkriti bajku ili magiju u politici, relativno je bu dan na ovom bedemu bitke. S te strane, astrologija je uvek patila od iskustvene nepostojanosti: sudovi njenih analiza su suvie neodreeni i dvosmisleni, greke u predskazivanju suvie este, osim toga, ona pati i od lo gike besmislenosti. Da bi astrologija imala logiku osnovu, trebalo bi pretpostaviti da ljudsko bie, koje ima dva podatka o poreklu, jedan ispisan u A.D.N. a drugi u kulturnom sistemu svog drutva, raspolae i treim generativnim podatkom, koji bi bio upisan na zodijakom nebu njegovog roenja i koji bi u obrazovanju nje-

gove pojedinane linosti sveo na krajnje povrnu ulogu znaaj dvaju drugih podataka. Ovo nije apsolutno nemogue, ali oigledno nije ni verovatno. Verovanje opet polazi od onoga to pred stavlja prvu zagonetku i stalni poremeaj svake objek tivne nauke: od subjekta. Ako savremena nauka ne izvetava o subjektu, ako je astrologija lana nauka, onda moramo traiti scienza nuova.

Trei deo KULTURNA BREA

I TENJE I PROTIVTENJE

ovek potroa nije samo ovek koji sve vie troi. On je i pojedinac koga ne interesuju investicije .. ..Masovna kultura nas uvodi u odnos bez korena, pokretan, lutaliki u vremenu i p r o s t o r u . . . Ve se pojavljuju naprsline. S jedne strane, ivot s manje ro bovanja materijalnim potrebama i prirodnim sluajnostima, s druge strane ivot koji po staje robovanje beznaajnim stvarima. S je dne strane bolji ivot, s druge strane potajno nezadovoljstvo. S jedne strane manje teak rad, s druge strane rad lien zanimljivosti. S jedne strane manje ugnjetaka porodica, s druge strane sve tea samoa. S jedne strane zatitniko drutvo i pomo drave, s druge strane smrt i dalje nepobediva i besmislenija no ikad. S jedne strane brojniji odnosi oveka s ovekom, s druge strane nepostojanost tih odnosa. S jedne strane slobodnija ljubav, s druge strane krhkost ljubavi. S jedne stra ne osloboenje ene, s druge strane nove neuroze ene . . . Hoe li se ove naprsline pro dubiti u pukotine? Do koje e se granice prvo eleti, a potom podnositi egzistencija posve-

154

Edgar Moren ena sadanjem i povrnom, mitologiji sree i filozofiji sigurnosti ivota u stakleniku, ali bez korena, posveena velikoj zabavi i rasparanom uivanju? Dokle e se ispunjavanje modernog individualizma ostvarivati bez ras padanja? Pitanja na kraju sveske I Duha vremena OD SKRETANJA DO TENJE

Duh vremena

155

Svako odstupanje ne nosi u sebi novinu, promenu, razvitak, a nosi mogunost raanja izme samo ako na ie na uslove irenja, razvitka, treba da se umnoi, odupre negativnom feed-back, pree pragove (gates), izazove rezonancu, podsticaj (pozitivni feed-back) jed nom rei treba da se rodi tendencija poev od mikro-sredina ili mikro-pojava (ak poev od pojedinca ili sluajnosti). Razvoj jedne tendencije vrlo je vana po java, ali i vrlo sloena: tendencija je s jedne strane po zitivni feed-back, skretanje koje samo po sebi raste, ali negativni feed-back obuhvata, sputava njegov razvitak, inae bi postalo epidemija, stihija (run-away). Kad se razmatraju tendencije u modernim drutvi ma (krajnje sloenim) vidi se da su pojmovi pozitivn' i negativni feed-back nedovoljni, jer od izvesnog tre nutka neizvesna dijalektika negativnog i pozitivnog upravlja tendencijom. Kad ova ojaa, preovlada, onda se stvara protiv-tendencija, koja s jedne strane izgleda kao uravnoteenje, posledica negativnog feed-back i to vrlo dubokog, to jest vraanje na staro, a s druge strane kao novina i prekid u odnosu na preovladavajuu ten denciju koja ima ulogu norme. Jer u modernim drutvi ma u stalnom razvoju normu ine vladaj ue tendencije

tenja ka industrijalizaciji, tenja ka urbanizaciji kojima se suprotstavljaju ne vie reakcionarne klasine tendencije, ve dvosmislene protiv-tendencije, usmerene i ka budunosti i ka prolosti (neonudizam, neoarhaizam, videemo kasnije). Ono to u naim drutvima moemo nazvati regulativom u stvari je sloena igra tendencija i njihovog uzajamnog remeenja koje u nekom smislu postaje meusobna korekcija. Tako u drutvima s brzim razvitkom ono to je jue bila jeres danas postaje pravovernost, iz koje se izdvaja nova jeres i tako redom. Kad jedna tenja preovlada i postane prva, ona postaje sutinska za sistem. Tendencija kakvu je pred stavljao industrijski razvoj u seljakom drutvu postaje rastom, uvrivanjem, ukorenjivanjem osnovna crta industrijskih drutava. Tendencija postaje osnovna crta kad se njena pojavna priroda ukljui u generativni sklop. Time je morfogeneza ostvarena. HIPERSLOENOST I RAZVOJ Hipersloenost i promena se meaju upravo zato to je hipersloeno drutvo izvanredno pogodno za pojavu odstupanja-skretanja, raanje izmi i nastajanje novih oblika, tenji i protivtenji, jednom rei, drutvo kljua od dogaaja, znai od mogunosti novina. Moderno drutvo nije osetljivo samo na spoljne do gaaje proistekle iz eko-sistema ili iz drugih drutava, znai, ne ograniava se na usvajanje i razvijanje stranih novina. Ono i samo izaziva dogaaje i odstupanja vrlo labavom prirodom integracije elemenata koji ga sainja vaju. Ono odrava stalnu nepostojanost tako da je igra

Duh vremena
156

157

Edgar Moren

drutvenih komplementarnosti istovremeno i igra antagonizama, razlike su istovremeno i suprotnosti, a oscilatorni ritmovi, naroito ekonomske depresije, stvaraju i same, kad ih oteava nepovoljna konjunktura, prave socioloka odstupanja (krize). Drutvo je na kulturnom planu slabo ujedinjeno, neumoljivost normi i tabua je oslabila, oblasti neodreenosti i marginalnosti, original nosti, vie se ili manje podnose i predstavljaju i same oblasti sociolokih odstupanja, povoljnih za raanje izmi i novih oblika. Odstupanje se ne nalazi samo u periferijskim mikro-sredinama, ono moe da se javi i u oblasti odluivanja, u samoj vlasti, iji nosioci u nekim uslovima mogu da dopuste sebi odstupanja opredeljujui se za nova usmerenja, to jest za pokretake devijacije koje e roditi nove oblike. Ne treba zaboraviti da je svaki pojedinac u nekom smislu odstupanje, to jest po svojim svojstvenim crtama. Veina tih odstupanja, razume se, nestaje u statistikama i ona su obuhvaena i sputana drutvenim i profesio nalnim ulogama, tako da deluju samo u uskom, najbli em krugu. Ali, moderno drutvo, to je trpeljivije pre ma skretanjima i originalnostima, ukljuujui tu i umetnika, intelektualna i nauna, to je otvorenije buci, sluajnostima, dogaajima, odstupanjima. Uvek od pojedinca ili od nekoliko pojedinaca potie neko od reeno ponaanje, neka ideja, neki novi izum. Autono mija pojedinca je dakle uslov ne samo novine i inven cije, ve i poetaka raanja novih oblika i izme, novih tenji i protivtenji sve do trenutka kad snobizam, a potom komformizam ne doprinesu njihovom razvitku. Sve nam ovo pokazuje kako potencijalna mogu nost donoenja novog i promen, koja lei u individual nosti, moe da se ukljui u teoriju socijalne promen. Individualna razlika, individualno odstupanje nisu samo

sluajne varijacije koje pogled na stvari na razini sta novnitva moe da zbrie, to su mesta i koreni novina. To je mesto gde se stvara order from noise principle fon Ferstera, naelo prema kojem sluajni dogaaj moe da doprinese obrazovanju novog reda, novog oblika, nove sloenosti, jer pokree sistemske snage dezorganizacije-reorganizacije.

II MLADALAKA KRIZA (Od omladinske supkulture do kulturne revolucije)


1. PITANJE MLADALAKOG DOBA Protiv-kulturni pokret se odreuje ne samo suprotstavljanjem prinudama-obavezama urbane sredine (metro-rad-krevet) ve i suprotstavljanjem dubokim organizacionim prinudama (zvali ih kapitalistikim, birokrat skim, tehnokratskim, ekonomokratskim, ovde to nije vano), drutvenoj sloenosti (hijerarhizacija, specijalizacija, inhibicija, represija). U tom smislu, ovaj pokret je kulturni pokret upravo zato to se odnosi na organizacione temelje drutva i ljudskog ivota, ako se kultura shvata kao aparat koji stvara soci jalni sistem i norme pojedinanog ivota. U tom smislu, pokret se javlja u izrazitoj dvo smislenosti protivtenji: s jedne strane, moe se u njemu nai regresivno kretanje ka pre-organizacionoj neodreenosti, koje se odra ava u neo-tribalizmu zajednitva ili u anar hizmu bez sputavanja, ali, s druge strane i istovremeno, moe se u njemu nai i tenja ka hiper-sloenosti, to jest organizaciji gde

160

Edgar Moren hijerarhija, specijalizacija i centralizacija ustupaju pred meupovezanou vievalentnou i viecentrinou.

Duh vremena

161

Pitanje mladalakog doba se sve jasnije postavlja kroz kulturnu i politiku problematiku. Sa uzdrhtalom radoznalou (koja se od Maja 68. moe i istorijski dati rati) sociologa koji hoe da posmatra omladinu mea se, verovatno, i malo svete izgubljenosti, koju osea etnolog pred kulturom za njega jo nerazumljivom. Pri razmatranju tekstova Edgara Morena iz poslednjih petnaestak godina, treba priznati da socio-istorijska pojava klase po dobu mladih i pojava nove mladalake kulture predstavljaju stalne polove interesovanja i raz miljanja. Ovo dugotrajno interesovanje korisno je utoliko to daje istorijsku dimenziju sledeim pitanjima: postoji li kultura mladalakog doba u etnografskom smislu rei, to jest da li postoji specifina celina stavova, ponaanja, normi, modela? Kako povezati izraze potkultura i protiv-kultura sa kulturnom revolucijom? Ili tanije, kako je hronoloki dolo do prelaska jedne potkulture u kulturnu revoluciju? Problematika mladalakog doba, postavljena u isto rijsku perspektivu, nadovezuje se ovde na pojmove tenje i protivtenje. (Prirodu odnosa koji odreuje ova dva pojma treba traiti u razmiljanjima o dogaaju36 i socijalnoj promeni.) Veza tenja-protivtenja ovde je problemski konkretno postavljena kroz primere. Euristiki znaaj ova dva pojma, onako kako ih definie Edgar Moren, u tome je to istovremeno upuuju na hronologiju i na logiku sistema:
36

a) Specifina hronologija dogaaja zaista zapoinje preobraajem masovne kulture: da nepotpuno navede mo37 raanje pokreta amerikog underground-a i nje govih brojnih izdanaka sve do preobraaja stripa, autor skog filma (francuski novi talas itd.), odiseju pop-grupa, studentske nemire ... b) Logika sistema se pita kako povezati kulturu mladalakog doba (sistema) s razvojem ukupnog kultur nog sistema (ekosistema): kako rasute i marginalne kul turne protivtenje postaju vrednosti u okviru novog sistema? Kako amalgam tih tenji i protivtenji najzad najavljuje originalnu kulturnu revoluciju, emergenciju? Najtee pitanje: kako taj novi amalgam sa svoje strane doprinosi da se diferencira i da postane sloeniji, da se (ponovo definie) itav sistem kulture? OD SUPKULTURE DO PROTIV-KULTURE OD TENJI DO PROTIVTENJI Potkultura u strogom smislu rei pripada irem si stemu no to je sistem masovne kulture i samim tim, uestvuje u kulturnoj industriji (trini zakoni, proiz vodna tehnika i masovnost rasturanja itd.). Od svojih poetaka, ova je potkultura u osnovi dvo znana u odnosu na masovnu kulturu. Dvoznana struk tura upuuje, s jedne strane, na estetiko-ludiku po tronju i individualistiko uivanje graanske civiliza cije, ali istovremeno ona sadri i fermente nepristupa nja tom svetu odraslih, koji odie birokratskom dosadom, ponavljanjem, laima, smru. Postavlja se pitanje kako
37 Videti znaajne datume u tekstu E. M. koji dolazi posle uvoda.

Videti prvi deo, poglavlje II.

11 Duh vremena

162

Edgar Moren

Duh vremena

163

e ta dvoznanost postepeno postati radikalna i izazvati marginalizaciju i pojaano odvajanje del mladalake kulture tokom ove poslednje decenije. Malo pomalo, sticanje kritike svesti u odnosu na masovnu kulturu dovee u pitanje kako njene sadraje tako i njenu ulogu i nain uestvovanja. Razume se, sredstva ostaju ista, ali skrenuta sa svoje ranije ulo ge. tampa, film, muzika, radiofonske poruke, moda oblaenja nemaju vie priznati cilj zabave i ne ues tvuju vie u euforinoj mitologiji zadovoljstva i slobod nog vremena skoro borbena uloga vezuje se odsad za taj novi tip uestvovanja: on hoe da oznai odbijanje ukljuivanja u potroako drutvo, marginalnost i od bijanje sistema ne doivljavaju se vie kao mutni i neizvesni trenuci jednog doba (mladalake krize...) koje e se smiriti, ve sve vie tee da se nametnu kao etika i stalni nain ivota, prodirui sve do inteligencije. Gledati underground film, ili film mladog autora, itati strip Kramba ili Gotliba, kupovati arli-Ebdo, oblaiti se hipi ili retro, odlaziti na koncerte pop muzike, nisu bezazleni postupci, oni znae zauzimanje politikog i egzistencijalnog minimalnog stava. Izraz zadovoljstvo i sam je znatno devalvirao u svojoj po vezanosti sa sladunjavim blagostanjem i sterilizovanom sigurnou, sad mu se pretpostavljaju superlativi koji oznaavaju uivanje ili strast. Zadovoljstvo postaje bez naajno u asu kad se sve upinje da na svaki nain d na znanje odbijanje tema potroakog drutva: moda, lepota, srea, ljubav, slobodno vreme ... Moda freaks (udnog) oblaenja ne zadovoljava se omalovaavanjem graanskih vrednosti elegancije i dob rog ukusa (zasnovanih na skladu boja i uzdranosti ob lika), ona znai kakofoniju, buku i bes naeg sveta. Freak ne eli da bude priznat ve naprotiv oznaen kao

drugaiji. I to drugaije je neskladno, areno, div ljako, neugladeno i ono putuje podzemnim putevima, paralelnim sa masovnom kulturom. OD PROTIV-KULTURE DO KULTURNE REVOLUCIJE OD PROTIVTENJI DO VREDNOSTI Moe se govoriti o protiv-kulturi, mada predmeta!: suvie naginje negativnom smislu. I to je kulturna revo lucija koja potvruje svoje pozitivne vrednosti. Neke od tih vrednosti ve su postojale u drutvu, ali su bile ili zatvorene u skladita detinjstva ili su doivljavane kao odmor od ozbiljnog ivota i rada (letovanje, slobodno vreme, igra, estetika). Mogle su biti i zatvorene u auru religija, nemone da zaraze svakodnevni i v o t . . . u izvesnom smislu revolucija hoe da produi svet detinjstva i izvan detinjstva... kao i svaka velika revolucija, ona predstavlja i htenje da se spase i ostvari deji svet optenja i neposrednosti 38 Od naizmeninosti do alternative Izraz protiv-kultura je dakle nedovoljan, nova kul turna paradigma postoji, zasnovana na odbijanju naela naizmeninosti i kritici uestvovanja u svetu utemelje nom na potronji. Prihvaene vrednosti i tenje postoje u drutvu, ali su ograniene na detinjstvo (spontanost, igra), na aure religije (ljubav prema blinjem, odsustvo materijalnog interesa) ili rasute u protiv-tenje (prodor ekologije, neo-arhaizam). Radikalna kritika napada za38

Edgar Morin, Journal de Californie. 11

164

Edgar Moren

Duh vremena

165

ostalost i povrnost tih vrednosti, njihovu nesposobnost da prihvate svakodnevni ivot i da angauju elo bie. Odrasli pojedinac preko volje prihvata te vrednosti, es tetski, koristi ih za vreme vikenda i u trenucima od mora, u ostalom vremenu e na sebe navui, uz svoju socijalnu linost, vrednosti produktivnosti, svrsishodnosti i ozbiljnosti. Ova izojrena igra odraslog, ovaj dvo struki graanski ivot, upravo je ono to najvie izne nauje. Ovoj naizmeninosti se suprotstavlja alterna tiva ili koreniti izbor, ukljuivanje vie ne znai ubeenje ili prosto uzimanje rei, ve uestvovanje celim telom i u svakom trenutku ivota. Vie nema igranja majstora nedeljom, postaje se zanatlija, selo se ne ko risti estetski u slobodnom vremenu, ve se postaje seljak, pastir, proizvoa sira. Traenje identiteta Moglo bi se rei, u izvesnom smislu, i delimino, da individualistiki i slobodarski talas kulturne revolu cije ima svoju klicu u graanskom individualizmu usta ljenog drutva. Hedonizam ohrabrivan i podstican raz vitkom potronje nastavlja se i u novoj kulturi ali pre obraavajui se. Postoji raskid u samoj sri individua lizma; individualizmu svojine, sticanja, posedovanja, sad se suprotstavlja individualizam oseanja, uivanja, egzal tacije, potronji se suprotstavlja sagorevanje i mada je trup zajedniki, hedonizam bia (kulturna revolucija) korenito se suprotstavlja hedonizmu imanja (graansko drutvo) 39
39

Nova kulturna paradigma ne trai povezanost sta rih sistema humanizma, tavie, ona izigrava ritualna pravila zapadnog znanja odbacujui iz svoje vulgate lo gika pravila povezanosti, dopunjavanja, ne-protivrenosti; novi amalgam nepodnoljiv, kakofonian racio nalnom uhu ide od psihodelinog do politikog, od sek sualnog do mistinog, traei se u revoluciji koja je as individualna, as drutvena (ili istovremeno i u jednoj i u drugoj)40, na putovanju za Indiju sree hipija, leviarskog borca s univerziteta i mladog ekologistu, pristalicu komune. Mladi u traenju identiteta kao da pre trai antropoloku nego socioloku definiciju: Ovi mlai iz graanskog drutva ine oajniki napor da umaknu buroaziji (i sad bolje shvatam zato im je potreban mit osvetnike, ubilake, likvidatorske klase proletarijat da bi se opravdali). Na drugi nain, mladi iz asocijalnih grupa ine oajniki napor da izbegnu najamnitvo i proletarijat. Neverovatno je kako moderna omladina odbacuje drutvenu klasu zamenjujui je bilo nacional nim odreenjem (mladi Crnac, Indijac) bilo pokrajin skim (Oksitanac), bilo antropolokim.41 I. N.

40 41

Isto

Isto Isto

2. MLADALAKA KULTURA I STUDENTSKA POBUNA Omladina ne predstavlja postojanu antropoloku ve istorijsku kategoriju. Ima civilizacija koje su socioloki bez omladine. U arhainim drutvima, drutveni meha nizmi posveenja, obrednog iskuenja, surovog i dugog, u kojem dete treba da umre da bi se rodio odrastao ovek, vre preobraaj i presecaju psiholoke prelaze mladalakog doba. U veini istorijskih drutava, odsu stvo kolstva i rano ukljuivanje u rad pretvaraju mladalako doba u skoro ilegalnu stvarnost, lienu kultur nog poloaja. Mladalaku doba je razdoblje kad mlado ljudsko bi e, ve upola osloboeno sveta detinjstva, ali jo neuklju eno u svet odraslih, zapada u neodreenost, dvostruku odreenost i sukobe. Prema tome, mladalakog doba ima samo tamo gde se mehanizam posveenja, koji dete pre tvara u odraslog, raspao ili razloio te se razvija oblast kulture i ivota koja nije ukljuena u drutveni poredak odraslih. Mladalaku doba mladost nije nikakva originalna pojava skoranje istorije, ili tanije, njena originalnost je u njenoj rasprostranjenosti, planetarnoj masovnosti.

168

Edgar Moren

Duh vremena

169

Nije nam cilj da ovde razmatramo istorijske izuzetne do gaaje, niti nekakve mladalake alkibijadovske kulture s kraja grkog V veka, niti studentske nemire kod aka u srednjem veku. Niti da pratimo nit koja od XVIII veka izvodi deaka na pozorinu scenu (Kerubin), pa i na po etsku i politiku scenu i kasnije mu daje re u okvirima evropske romantiarske inteligencije, novu, patetinu re istovremeno sa obrazovanjem prvih grupa revolucio narnih studenata. Ovde pre svega hoemo da izdvojimo raanje i obrazovanje mladalake kulture u okviru ma sovne kulture poev od 1950. Socio-istorijsko ispitivanje e nas dovesti do pri davanja izuzetnog znaaja obelejima istovremeno ne odreenosti i odreenosti mladalakog doba omladine: neodreenosti, onog neizvesnog stanja koje dolazi od koegzistencije, preklapanja i rastojanja izmeu dejeg sveta i sveta odraslih. Odreenosti onoga to ispunjava tu neizvesnu oblast, to jest: 1. mladalaka kultura, 2. produeno kolovanje i status studenta. Predlaemo postavku da su mladalaka kultura i status studenta polovi razvitka mladalake klase, koja se javlja kao istorijski pokreta u okviru najskorijeg na stajanja. OMLADINSKO-MLADALACKA KULTURA 42 Pre 1950. ve su postojale u razliitim urbanim cen trima grupe deaka, zatvorene i sa tenjom da obrazuju
42 Videti nae studije Omladina u Duhu vremena 1, u Salut les Copains i Le Monde-u 67. juni 1963., objav ljeno i u Introduction une politique pour l'homme; Adolescents; u Une commune de France, Parig 1957,

klanove koji nee da znaju za svet odraslih i poriu ga. Te grupe, zvane asocijalnim ponekad i delikventne, mogle su se snano napajati masovnom kulturom (naro ito filmskom), ali za razliku od drutva odraslih, nala zile su svoje junake u negativnim linostima koje su u kriminalnim filmovima vodile bespotedan rat s dru tvom. U izvesnom smislu, preistorija moderne mlada lake kulture poinje s tim marginalnim grupama deaka. Relativno nova mladalako-omladinska kultura ob razuje se oko 1955. godine poev od izvesnih filmova, od kojih su najznaajniji filmovi Demsa Dina i Marlona Branda, iji naslovi ve mnogo kau (Pobunjenik bez razloga, Divljak), filmovi koji otkrivaju nove, zaista mladalake, junake u pobuni protiv sveta odraslih i u traenju izvornosti. Zatim nailazi talas roka i derka oko kojeg se kristalie ne samo mladalaka sklonost prema estokoj muzici i igri, ve neto to je skoro kul tura koju odlino izraava smisao rei jeje, ije zna enje obuhvata ne samo muziku oblast ve i izvestan nain bivstvovanja, skoro i stav prema ivotu. Vrlo brzo, ve od ezdesetih godina u zapadnim zemljama, pa prelazei na manje ili vie doputen nain, ili manje ili vie ilegalno, i granice istonih zemalja i nastanivi se po velikim gradovima treeg sveta, obrazuje se jedna kultura koja raspolae kako emisijama na radiju i listo vima tako i mestima okupljanja i ima svoj nain obla enja. Karnabi-strit i Grini Vilid su novi polovi raz voja mladalake kulture: tu vlada matovitost, tenja za slobodom i izvornou, tu se obrazuju poluparazitska, a polu-emancipovana jezgra u odnosu na drutvo odraslih s tenjom da se ivi u slobodnom razvoju jedinke i u zajednitvu. Tako se neguju, tite i ire fermenti jedne segregacije i kulturne autonomije,

170

Edgar Moren

Duh vremena

171

Ova mladalaka i omladinska kultura je dvoznana. Povezana je sa masovnom kulturom, koja je i kultura celog drutva i istovremeno pokuava da se od nje raz likuje. Ekonomski je ukljuena u kulturnu kapitalistiku industriju, koja sledi zakone trita. Prema tome, ona je ogranak sistema proizvodnjaraspodelapotronja, si stema celog drutva, koji navodi omladinu da troi mate rijalne i duhovne proizvode hvalei vrednosti modernog, sree, slobodnog vremena, ljubavi itd. Ali s druge strane, na nju utie otpadnitvo i po buna, ak i odbijanje potroakog drutva. Bitnici, a po tom hipici, Grini Vilid, Karnabi Strit, San Francisko, i skoro svaki veliki grad, svaka etvrt novog mlada lakog boemstva su kao anti-drutva konkretne utopije gde se ivot ivi drugaije, sa drugim moralom. Otpadnike pesme Boba Dilena i potom velikog broja novih trubadura nekomformizma iroko rasprostiru te nove vrednosti. Nova mladalako-omladinska kultura ima tako dva pola i poev od te bipolarnosti, vri se nekakva elektroliza kojom se stvara neto pomeano, to se iri na celinu mladalakog trita. U toj meovitoj oblasti, otpadnitvo i pobuna su ukljueni u sistem poto su prethodno manje ili vie proieni, mada time nisu uniteni i svi korozivni fermenti. Sistem koristi stvaralaku sposobnost marginalnih sredina, kao to na razini odraslih koristi stvaralaku sposobnost umetnika, ali donosi i proizvodne standarde, cenzure i prilagoavanja. Tako da ematski moemo da kaemo da kulturu stvara omladina, ali je proizvodi sistem. Stvaralatvo menja proizvodnju, a proizvodnja menja stvaralatvo. S jedne i s druge strane te sredine dvoznane oblasti mladalake kulture nalazi se desno krilo skoro potpuno integrisano i sklono in-

tegrisanju s oboavanjem zvezda (flan-klubovi, foto grafije s posvetom, potpuno, ili skoro, odsustvo nesklada, kao to su u Francuskoj list i emisija Zdravo drugari) i levo krilo, kome je izgaranje vanije od potronje, nasilje mu nije nimalo strano, tu je droga jaka, a L.S.D. blizak saputnik koliko i poricanje zvaninih vrednosti i politikih pobuna. Razvoj te kulture vezan je za osvajanje autonomije mladih u okvirima porodice i drutva. Osvajanje rela tivne novane autonomije (deparac koji daju roditelji u razvijenim drutvima, na drugim mestima deparac koji omladina zadrava od zaraenog novca ne dajui u potpunosti zaradu roditeljima), relativna sloboda u okviru porodice (to nas upuuje na problem liberaliza cije, pa i razgraivanja porodice) pruaju mladima mo gunost da dou do materijalnih sredstava koja e ih napajati njihovom kulturom (tranzistor, gramofon, gi tara), dati im slobodu begstva i susreta (bicikl, motocikl, automobil) i pruiti im nezavisan ivot u slobodnom vre menu i za slobodno vreme. Ova kultura, ovaj ivot za uzvrat ubrzavaju zahteve mladih, koji se vie ne zado voljavaju steenom polu-slobodom i doprinose ospora vanju sveta odraslih, sve manje slinog njihovom. Sve vie i sve ranije javlja se kod mladih tenja za emancipacijom, ali ne emancipacijom koja im omoguuje da postanu odrasli ljudi, ve emancipacijom koja e im omoguiti da budu kao odrasli, to jest jednaki u pra vima i slobodi sa njima. Ali ovaj zahtev je neuoblien. Ne kristalie se u doktrinarno obrazovanu ideologiju ve u nekakvu vulgatu, po kojoj se smatra da su odrasli prevazieni, bez razumevanja i osueni da ive u lai. Isto tako ovaj zahtev nema sopstvene organizacije. Istina, mladi imaju sve vie mesta okupljanja kao to su kafane ili igranke po izboru, omladinski domovi koje

172

Edgar Moren

Duh

vremena

173 173

im drava i organizacije odraslih stavljaju na raspola ganje. Svuda pomalo, manje ili vie potajno, oni tee samoupravljanju tim centrima i svuda pomalo moraju da se nagaaju s drutvom odraslih. Ali u okviru orga nizacija mladih, velikih ustanova (kao to su crkve) i politikih stranaka, stvara se kompromis izmeu tri ten dencije: zvanine tendencije ustanove ili stranke, ten dencije mladalake kulture (uvoenje novih obiaja, igara, sklonosti, tako se francuska komunistika omla dina popkulturie) i najzad, radikalnije i protestnije tendencije u kojoj omladina kao takva zahteva svoje pravo na re u samoj ustanovi i u drutvu. Moe li se rei da je mladalaka kultura fenomen koji je odredio obrazovanje klasa po dobu odraslih i mladih? Ona to nije u smislu u kojem bi klasa mogla nastati jedino segregacijom kulturnog polja, u smislu u kojem ta kultura kristalie latentne mogunosti izazvane drutvenim procesom u celini, koji je i otvorio ovu ob last istovremene nepostojanosti i antropoloke snage oblast mladalakog doba. Pojam klase po dobu pozajmili smo iz etnolokog renika, ali u novom znaenju, poto arhaina drutva nisu znala upravo za mladalako doba. Ova se klasa ne bi smela izjednaavati s drutvenom klasom, tim pre to se nadovezuje na drutvene klase. Ali, po naem miljenju, izraz klasa po dobu zasluuje da ga zadrimo ba zbog dvoznanosti: pojam doba upuuje na ono to je prelazno (razvoj svake jedinke), s druge strane, pojam klase oznaava u tom stalnom strujanju postojanu kategoriju. Zaista, obnavljanje jedinki je stalno i brzo, jer su mlade samo nekoliko godina za razliku od drutvenih klasa gde je veina jedinki stalno vezana za svoj klasni poloaj ali postoji i postojano naelo definicije i strukturacije koje mladima omla dini daje vid klase u drutvu i na toj razini emo go-

voriti o klasi. O klasi po dobu moe da se govori od trenutka kad se u velikim razmerama pojavljuju zajed nike osobenosti. A mladalaka kultura tei razvijanju tih osobenih crta odravajui istovremeno oseaj zajed nitva i solidarnosti (mi mladi), ona ne stvara klasu po dobu ali doprinosi njenom postojanju kao socio-istorijskoj realnosti. Mladalaka kultura troi veliku koliinu imaginar nog nasilja, ali reklo bi se da je isti sluaj i sa odraslima koji u svojoj masovnoj kulturi trae psihiku hranu u vesternu, avanturistikim i ratnim filmovima, kriminal nim romanima i filmovima, izvetajima kriminalne hronike i slikama rata. Reklo bi se da od 1960. raste jaina i koliina troenja nasilja, mada to izgleda ne, izaziva u integrisanom delu odraslih stvarno nasilje, kao da na silje ima dejstvo katarze za agresivne podsticaje koje sve vie potiskuje uglaen, organizovan, racionalizovan i birokratizovan svet. Meutim, meu mladima se moe videti tenja da se svetkovina i nasilje udrue na kon certima novih omladinskih zvezda gde ritam i zajed niko oduevljenje izazivaju ruilake pojave (polomlje ne stolice, itd.). Ali, ovo se dosta dobro suzbija zahva ljujui komercijalnim organizacijama (a ne samo poli ciji) koje kod zvezda i pevaa koe tenju ka paroksizmu i eliminiu one koji prekorauju norme. Pa ipak, videli smo kako se iznenada jedna muzika omladinska svetkovina, no na Trgu Nasion u Parizu juna 1963. koju je organizovala emisija Zdravo, dru gari radio-ttanice Evropa I, pretvorila u svetkovine ra zaranja, u nekakvu ludiku pobunu. Ali, izvan mladalake kulture eksplodirale su dve pobunjenike ludike manifestacije, zapanjivi svojom irinom i estinom javno mnenje, koje u ono doba nije moglo da ih protumai. Prvo se desilo da su u noi 31.

174

Edgar Moren

Duh vremena

175

decembra 1956. u Stokholmu u glavnoj ulici mladi spon tano napali odrasle, prevrtali automobile i palili ih i pretvorili novogodinju no u svetkovinu agresije i ra zaranja. Na Uskrs i na Duhove 1963. u Klaktonu i u Brajtonu u Engleskoj dolo je do nekakvog graanskog rata izmeu modova i rokera pridolih iz Londona i okoline, itav mladalaki klasni rat izmeu onih koji su pristalice dekadentne elegancije i onih koji nose jaknu-uniformu predgraa. U svim tim sluajevima, vrlo razliitim, zajedniko je spontano i zarazno izbijanje nasilja. Univerzalnost mladalako-omladinske kulture

Nova mladalako-omladinska kultura nala je prvi pol razvitka u Sjedinjenim Dravama, ali se brzo iri po zapadnom svetu i dalje po zemljama Istone Evrope i u veini urbanih centara treeg sveta. Samo Kina u tome apsolutno ne uestvuje, ali upravo su u Kini omladinci junaci jedne kulturne revolucije. Moglo bi se rei da ta kultura tei da zavlada u urbanim centrima. Pored toga, u mnogim zemljama, kao na primer u Evropi, ona prodire u seoske sredine pre obraavajui naine tradicionalnog obrazovanja struk tura mladih. Ranijim grupama, zasnovanim na solidar nosti sela i neprijateljstvu sa susednim selom, na ironino-agresivnoj segregaciji izmeu mladia i devojaka, ali grupama ukljuenim u drutveni sistem drutva od raslih i koje eventualno organizuju svetkovine itd. odu zimaju sad to mesto nove grupe, zasnovane vie na soli darnosti mladih no na solidarnosti sela i koje pokazuju izvesnu zatvorenost prema svetu odraslih. Odnosi sim patije i izbora preovlauju nad susedstvom, devojke i

mladii nisu vie razdvojeni, zajednika sklonost ih vodi mladalakoj kulturi, koju prenose tranzistori, du-boksovi, gramofoni, vodi ih zabavi, a ova kultura ih navodi na prihvatanje vrednosti urbane civilizacije (to jest, pre na poricanje odraslih na selu u ime vrednosti odraslih u gradu, nego na poricanje urbane civilizacije odraslih). Ovo pristupanje kulturi doprinosi isto toliko koliko i kolsko obrazovanje, ukoliko ne i vie, podrivanju tra dicionalnih vrednosti. Ono pogoduje modernizaciji: a modernizacija, vie duhova no struktura, dovodi do emigracije ka urbanim centrima. Ona pogoduje promeni kao raskidu i preobraaju vie nego kao samorazvitku. Najmutnije svojstvo mladalake kulture je njeno meunarodno zraenje u narodima razliitih politikih sistema i nejednakih ekonomskih razvitaka. irenje se vri, razume se, telekomunikacijama dobrim delom, ali irenje jedne kulture moe se tek drugostepeno objasniti velikim dometom naina rasprostiranja, ona mora da odgovara nekakvoj realnosti u okvirima svakog od dru tava u kojima se iri. S druge strane, treba primetiti da u mnogim zemljama, kao u SSSR-u, irenje modernih igara i ploa, mada je ilegalno ili poluilegalno, ide vrlo brzo. Samo krajnje odsustvo komunikacije i krajnja pri nuda mogu da spree irenje te kulture. Treba dakle razmotriti pretpostavku da postoji ana logija u svim drutvima, i to sledea: svako od tih dru tava ima na svoj nain prekide u hijerarhijskom konti nuumu generacija (zasnovanom u tradicionalnim civili zacijama na sloenom ranijem iskustvu). Devalvacija ranijeg iskustva vezuje se za razaranje tradicionalnih civilizacija, a istovremeno i sistema koji povezuje nove generacije sa starima. Raskidi i poremeaji dostiu vrhu nac jaine pri prelasku iz detinjstva u doba odraslih:

176

Edgar Moren

Duh vremena

177

omladina koja vie ne ume i nee da se ukljui u stari poredak, nosi u sebi nove (uostalom konfliktne) vrednosti i htenje da bude samostalna kako u odnosu na detinjstvo tako i u odnosu na svet odraslih. U tim uslovima, stari ili latentni fenomen klase po dobu dobij a novi oblik. Tenja za obrazovanjem klase mladalakog doba, s odlikama segregacije, odbrane, pa ak i agresije prema svetu odraslih, svuda se potvruje uporedo sa latentnim odbijanjem maloletnikog poloaja, odnosno sa zahtevom za pravima koja su hijerarhijski jo uvek namenjena odraslima, pa ak i sa preutnim odbijanjem sveta odraslih takvog kakav jeste. Tek studentski pokret e doneti oigledno i progra mirano odbijanje maloletnikog poloaja, a odbijanje sveta odraslih dobie politiki, pa ak i revolucio narni vid. STUDENTSKI POKRET Od XIX veka, studentski svet je pritajeno ili povre meno sedite opozicije, protesta, nemira, ak i revolu cionarnih pokreta politike prirode. U Francuskoj su to revolucionarne eksplozije 1830. i 1848, u Evropi liberalistiko-nacionalistiki i socijalni pokreti 1848, a u car skoj Rusiji studentski revolucionarni pokret tokom druge polovine XIX veka koji se potvruje u dva pravca: po pulistiki ili narodnjaki (krstaki rat ka narodu i zbog naroda) i teroristiki. U XX veku, poruka studenata iz Kordobe (Argentina) slobodnim ljudima Latinske Ame rike (1918) kao da prethodi ne samo fermentaciji i po litikoj akciji na univerzitetima Latinske Amerike koja se javlja od tog datuma, ve i skoranjim studentskim pokretima u svetu.

Studentski svet je potencijalno leglo pobuna: a) Ostrvska okupljenost studentskog ivota na uni verzitetima predstavlja injeninu segregaciju i sredinu pogodnu za kolektivno delovanje. b) Marginalnosti univerziteta u drutvu pridru uje se marginalnost omladine u odnosu na svet odraslih, omladine sve vie podvrgnute zavisnosti od savlaivanja znanja. c) Studenti su ve povezani s inteligencijom u dru tvu, znai s drutvenim slojevima koji su najosetljiviji na nesavrenosti, mane i razdore u ustaljenom drutvu. Potrebno je vrlo malo da bi se poruke nezadovoljnog dela odrasle inteligencije prihvatile i pretvorile u udarnu ideologiju irokih studentskih frakcija: taj e se proces odigravati svuda pomalo u proirenom vidu posle 1956. Neki e inioci tu i tamo stvoriti estoke uslove krize. To nisu potpuno novi inioci, ali e se udruiti s novim iniocima, koje emo kasnije ispitati, i pogodovae eksplozijama: a) Demografski porast studenata: u zemljama razvi jenim ekonomski, deca srednjih slojeva, i izvesnim delom i irokih slojeva, poinju da stiu visoko obrazova nje, u zemljama u razvoju dekolonizacija i talas na pretka umnoavaju broj studenata. Ovaj demografski priliv ne prati uvek i proirivanje uilita i poveanje broja profesora. Otuda esto situacija manjka kadrova i prenaseljenosti. b) Brzi napredak nauka i tehnike, kriza starih knji evnih humanistikih nauka i odsustvo novog naunog humanizma, nesposobnost nauka o oveku da stvore nove humanistike nauke (tako da e oekivanja i nade mnogih studenata biti uasno razoarani kad vide da one pre svega predstavljaju usku tehniku dokumenta12 Duh vremena

178

Edgar

Moren

Duh

vremena

179

cije i manipulacije), sve to podvlai protivrenosti iz m e u anahronizma u n i v e r z i t e t a (naroito knjievnih, ali i n a u n i h , im nedostaje n e o p h o d a n pedagoki eks p e r i m e n t a l n i materijal), i m o d e r n i s t i k e tenje mladih. c) A n a h r o n i z a m je oitiji k a d t r a d i c i o n a l n e diplome vie ne n a l a z e dovoljnu irinu p r i m e n e , a n o v e diplome jo n e nalaze p r i m e n u . d) Ovaj a n a h r o n i z a m r a s t e ukoliko se u studentskoj s r e d i n i razvija n o v a tenja k a jednakosti, koja zahteva d e m o k r a t s k o uee s t u d e n a t a u ivotu univerziteta, a situacija t u t o r s t v a i obespravljenosti se nije izmenila. Vidimo da se od 1955. razvijaju razliite dinamine struje, sve opozicione, sklone raskidu. P r o t e s t i protiv a n a h r o n i z m a u n i v e r z i t e t a e koristiti p r o d o r u drugog protesta, temeljitijeg, p r o t i v samog d r u t v a iji je odraz i zaetnik univerzitet. Kljune su godine 1955. i 1956. I s t o v r e m e n o su to i godine k a d se obrazuje n o v a m l a d a l a k a k u l t u r a (1955. D e m s D i n u Istono od raja i Pobunjenik bez raz loga, 1956. s m r t i kult Demsa Dina.) U Americi e poetak novog osporavanja svako dnevnog ivota i g r a a n s k e civilizacije m e u m a r g i n a l n o m o m l a d i n o m dovesti do p r o c v a t a civilizacije Grini Vilida i bitnika, a s t u d e n t i e p r v o Berkli, a potom i d r u g e univerzitete, p r e t v o r i t i u egzistencijalna sredita protiv-drutva. U Z a p a d n o j E v r o p i p r v a eksplozija pobune bez razloga u novogodinjoj noi u S t o k h o l m u i p r v o poli tiko buenje u Spaniji, do kojeg dolazi na univerzitetu. U SSSR-u i n a r o d n i m d e m o k r a t i j a m a destaljinizacija b u d i s t u d e n t s k u antistaljinistiku opoziciju i dovodi do m a s o v n e i v a t r e n e intervencije s t u d e n a t a i o m l a d i n e u Poljskoj i M a a r s k o j . U p r v o m sluaju list

m l a d i h Po prostu, u d r u g o m k r u g m l a d i h Petefi igraju bitnu ulogu u dogaajima. U F r a n c u s k o j Nacionalna s t u d e n t s k a konferen cija za reenje alirskog problema obeleava p o e t a k n a p r e d n o g o t p o r a f r a n c u s k i h s t u d e n a t a r a t u u Aliru, dok alirski s t u d e n t i daju b r o j n e b o r b e n e k a d r o v e za revolucionarnu n a c i o n a l n u borbu. Ove e d i n a m i n e struje jo n a r a s t i u drugoj fazi erupcije, oko 1963 1965, obeleenoj k u b a n s k o m r e v o lucijom i p o n o v n i m oivljavanjem s t u d e n t s k o g p o k r e t a u zemljama L a t i n s k e Amerike, koji p o n e k a d igra ulogu revolucionarne partije za celo drutvo, s t u d e n t s k i m bor b a m a n a S r e d n j e m Istoku, d v e m a eksplozijama m l a d a lake k u l t u r e u Engleskoj (neredi u Brajtonu) i u F r a n cuskoj (no na T r g u Nasion). U Sjedinjenim D r a v a m a pobuna u Berkliju ostvaruje prelaz od egzistencijalne pobune ka politikoj p o b u n i (196465). O d t a d a s t u d e n t s k e p o b u n e predstavljaju p l a n e t a r n u pojavu, m a d a jo n e s i n h r o n u . M e u t i m , izvestan broj tenji se tu i t a m o ve ispoljio. a) Tenja za p r e k i d o m izmeu r e v o l u c i o n a r n i h stu dentskih politikih organizacija i politikih p a r t i j a od raslih: u J a p a n u Z a n g a k u r e n , osnovan 1948., r a s k i d a s komunistikom p a r t i j o m . U Saveznoj Nemakoj, S.D.S. raskida sa socijal-demokratskom partijom. U F r a n c u s k o j vei deo Unije k o m u n i s t i k i h s t u d e n a t a raskida s p a r tijom 1965. i osniva R e v o l u c i o n a r n u k o m u n i s t i k u omla dinu (koja s n o v i m a n a r h i s t i m a i g r a sredinu ulogu u Maju 68.) b) Tenja razliitih delova s t u d e n t s k i h p o k r e t a da izgrade politiku v r e d n u za celo drutvo, a ne samo da izvre osnovne reforme na u n i v e r z i t e t u i u drutvu, koje bi p r i z n a l e emancipaciju o m l a d i n e i p r i z n a v a n j e njene 12

180

Edgar Moren

Duh vremena

181

jednakosti. U nekoliko sluajeva, aktivistiki vrhovi se trude da izraze stremljenja narodnog pokreta ili pokreta inteligencija i da im se stave na elo. Taj proces je u poslednje vreme oigledan u Latinskoj Americi, na Srednjem Istoku, u Poljskoj i ehoslovakoj, a zapoinje u Sjedinjenim Dravama 1967. s otvorenom opozicijom ratu u Vijetnamu, rasistikoj borbi, Makartiju. U Fran cuskoj eksplodira 1968. godine. Godina 1967-8 kao da je bila godina opte interna cionalne zarazne studentske pobune, godina u kojoj su se sustekla jo razdvojena, paralelna i usamljena stru janja. Ovu internacionalnost studentskih pokreta kao da je predodredila opta planetarna kriza, koja produava globalne procese zaete u razdoblju 19501960. a) Naglaenost unutranje krize vrednosti u razvi jenim zapadnim drutvima, nastavak krize staljinskog sveta, dramatini problemi treeg sveta (razvitak i ne zavisnost). b) Haotino stanje sveta nad kojim lebdi atomska pretnja, koji izgleda sve iracionalniji i koji izaziva po trebu akcije za menjanje sveta. U tom smislu, moglo bi se pretpostaviti da su stu dentske pobune 19671968. novi simptomi svetske krize. Njihovu sinhronost bi na neki nain predodreivala svetska kriza, ali bi je odreivale masovne (mas-media) i manje (veze aktivista) komunikacije. Sinhronost studentskih pobuna u zapadnim zemlja ma pomoglo je opoziciono raspoloenje prema ratu u Vijetnamu, dajui studentima mogunost da sinhrono organizuju svoje akcije.

Fenomeni komunikacije pogoduju irenju zaraze: komunikacije izmeu malih revolucionarnih grupa od zemlje do zemlje (naroito u Zapadnoj Evropi), visokotirana tampa i njeno prenoenje vesti o senzacionalnim dogaajima nemirima, zaposedanju fakulteta itd. Tako se tehnika nemira i akcije irila zarazno i ak pre skakala okeane. Francuski pokret u maju 68. u okviru tog svetskog poara ima izuzetnu originalnost. On u sebi spaja skoro sva rasuta obeleja ne samo studentskih pobuna ve i egzistencijalnih pobuna, eksplozija kao one u Stokholmu, stremljenja proisteklih iz razarajueg pola mla dalake kulture. Treeg maja 1968. dolazi do spajanja spontanog po kreta mladih, koji daleko prevazilazi studente (gimna zijalci i mladi iz irokih slojeva) i jednog studentskog revolucionarnog pokreta (Pokret 22. mart) to jest u stvari do susticanja emancipatorskog i nasilnikog vida mladalake kulture s jednim revolucionarnim pokretom. U ime jedne revolucionarne proleterske ideologije studentski pokret kree u revolucionarni juri na dru tvo. U Francuskoj, kao i u dobrom delu sveta, sem u istonim zemljama, zastava marksizma je znak kojim studentski revolucionarni pokret hoe da pokae da radi za opte dobro. HRONOLOKI PODACI Ovde nije re o iscrpnoj hronologiji dogaaja, koji se tiu omladine, ve o obeleavanju kljunih datuma i retrospektivnom otkrivanju zapanjujue paralelnosti iz meu tri niza dogaaja: niza razvitka mladalake kul ture, niza pojava egzistencijalnog raskida, kao to su

182

Edgar Moren

Duh vremena

183

pojava bitnika i eksplozije nasilja i niza politikih po buna. Videe se uostalom da je egzistencijalni niz pove zan s mladalakom kulturom (iji je ona stvaralaki i razaraki pol), kao i sa studentskom pobunom, posebno u Berkliju 1964/65. i u Parizu 1968. Znai da u krajnjem ishodu protesta klase mladalakog doba stoji problem i pokuaj jedne kulturne revolucije. 1955: Uspon roka Dems Din u filmovima Istono od raja i Pobunje nik bez razloga 1956: Smrt i kult Demsa Dina Komeanje studenata u SSSR-u. Akcija poljske i maarske omladine (Po prostu, krug Peteji) u polj skom oktobru i maarskoj revoluciji. Studentski nemiri u paniji. Nacionalna studentska konferencija za reenje al irskog problema u Francuskoj. Egzistencijalna eksplozija u Stokholmu (31. de cembra). 19631966: Od bitnika do hipika. Eksplozije u Parizu (no na Trgu Nasion) i Brajtonu (bitka modova i rokera) (1963) Pobune na univerzitetu u Berkliju (1964/5) i na London School of economics (1966) Studentske borbe na Srednjem Istoku. Studentske borbe u Latinskoj Americi. Pokret Provo u Holandiji.

Francuska: rascep u UKS (Unija komunistikih studenata), erupcija nastala iz situacije u Strasburu. Kulturna revolucija u Kini 19671968: Kulturna revolucija u Kaliforniji: pokret hipi, neoarhaine komune, eko-pokret. Meunarodna studentska erupcija. Maj 1968. zdruivanje u Parizu studentske pobune i mladalakog ustanka. TUMAENJE PROBLEMA MLADIH Sve se dogaa kao da sa dna modernih drutava neravnomerno izbija, tokom druge polovine ovog veka, pokret koji tei obrazovanju klase po godinama deatva i mladosti. U tom pokretu mladalaka kultura bi igrala ulogu osnivake segregacije, donosei zajednike modele, teme i kulturne oblike, kao i oseanje zajed nike pripadnosti. Kulturna segregacija pogoduje s je dne strane ukljuivanju u drutvo, a s druge strane ra zaranju zvaninih normi tog drutva. Revolucionarni studentski pokret snano se odupire integriuoj struji mladalake kulture, ali sledi i para lelan put sa dezintegriuom strujom i prvi put i samo za nekoliko nedelja u maju 68. ova ga je struja sustigla, poto je pet godina ranije u Berkliju iz te struje potekao. Pored toga, postoji zajedniko poreklo mladalake kulture i studentskog pokreta, to je emancipacija mla dih, ruenje tutorstva nad njima, neto to bi moglo biti analogno samo na polju godina demokratizaciji iz 1789. ili dekolonizaciji.

184

Edgar Moren

Duh vremena

185

Ali ova jednakost ne znai spajanje u okviru klase odraslih. Jednakost znai priznavanje samostalne, razli ite linosti, koja ima drugi ivot i doivljava druge vrednosti. Bitnici, a naroito hipici, bili su apostoli mirne koegzistencije oba drutva, korenito razliita, u okvirima samog drutva. Jedan deo omladine, prvenstveno revolucionarna studentska manjina, eli da ide dalje od tih ciljeva. Ona zahteva ne samo priznavanje da je neto drugo, alteritet, ve alternativu. Ona hoe da obori poredak odraslih, jer misli da izraava opti interes drutva kao celine, pa ak i oveanstva, meajui ili poistoveujui strasne tenje i zahteve mladalakog doba s revolucionarnom po trebom. Ona tako sledi privlani pol te potrebe: libera lizam demokratija u nacionalnim okvirima u zemlja ma narodnih demokratija, slobodarsko-marksistiki soci jalizam u zemljama zapada, nacionalno-voljni marksi zam u zemljama treeg sveta. Moe da postoji susticanje ili savez izmeu tri cilja (emancipacija, priznavanje razlike, revolucija) u sada njoj uzlaznoj fazi, ali postoji itava provalija izmeu prva dva i treeg. Kao to u procesu nacionalne emanci pacije postoji zajedniki front razliitih strujanja i klasa koje se bore protiv spoljnjeg ugnjetaa, a potom, kad se nezavisnost ostvari, dolazi do razlaza i sukoba izmeu njih, tako postoji pritajeni antagonizam izmeu reforme putem emancipacije mladih i revolucije delovanjem mladih. Najzad, revolucionarna ideologija na zapadu nosi u sebi dvosmislenost: marksizam porie stvarnost mladih, a studentska revolucionarna avangarda istie stvarnost markiszma. Krije li ona pod tom doktrinom koja je porie, svoju klasnu stidljivost? Svoj klasni mesijanizam?

Svoj klasni interes? Da marksizam nije neto drugo, a ne samo jedino suvislo i snano ideoloko oruje kojim moe da raspolae revolucionarna volja pred zapadnim buroaskim drutvom? U stvari, pod ideolokom korom, kljua erupcija slobodarskih encima, originalan splet anarhizma i sektakog marksizma, izbijanje neeg to je ve postmarksizam, a sve to zajedno predstavlja podsticaj i duu pobune. U sri same klase mladalakog doba lei protivrenost koju otkriva samo ispitivanje izraza klasa po go dinama, izraza koji smo upotrebili namerno. S jedne strane, doba upuuje na jedinku, koja e postati odrasla i koja na odreen nain zna da e postati odrasla. S druge strane, klasa upuuje na strukturu. Mi smatramo da mladi imaju dvostruku svest usled same te dvosmi slenosti i ak i kad jedna pobeuje, druga drema, ali nije ponitena. Tako su maja 1968. studenti odluili da na stave svoju revoluciju rtvujui ispite i morali su u sebi da pobede ono to su znaili ispiti, to jest individualni uspeh u drutvu, to jest na neki nain ukljuivanje, a ta buroaska svest moe da se ponovo pojavi kasnije. ire govorei, vie teoretski, mlad ovek, a naroito student, pripada klasi koja protestuje ili je revolucionarna, jer je marginalna, neukljuena, hrani se drugim vrednostima, a ne vrednostima drutva odraslih, ali istovremeno pri pada ciklusu koji prelazi od roenja i smrti i u okviru tog ciklusa proi e i kroz druge klase po godinama. Shvatljivo je, uostalom, da neki hoe da revolucijom izbegnu tu protivrenost jer revolucija, ostvarujui isto vremeno mladalaku tenju i tenju oveanstva, svojim bi ostvarivanjem ukinula razliku izmeu omladine i od raslih, to jest dovela bi do stanja oveanstva u kojem bi razlika mladi odrasli bila ne socioloka, pa ak ni psiholoka, ve isto fizioloka.

186 ZAKLJUAK

Edgar Moren

Duh vremena

187

Poli smo od sredine ideje da studenti predstavlja ju, s jedne strane, deo omladine a, s druge strane deo inteligencije. Mladost studenta, koja se u zvaninoj sociologiji obino ili preskae ili svodi na povrne osobine (nemir, larma), mora se ozbiljno shvatiti i antropoloki i socioloki i istorijski. Omladina u naoj civilizaciji upu uje nas na specifinu kulturu koja se masovno razvija od 1955. Kulturu jo u evoluciji, dvoznanu, nepostojanu i iji vidovi poricanja, dovoenja u pitanje, dezintegra cije mogu u nekim aritima i u odreenim okolnostima da prerastu u nasilje, ali mogu i da ih prekriju ili ugue vidovi ukljuivanja i akulturacije. Stoga bi bilo suvie pojednostavljeno suprotstaviti na krajnjim polovima omladine s jedne strane kulturu je-je, a s druge stu dentske aktiviste u pobunjenikoj akciji. I u je-je kulturi postoji crni pol sa mladalakom pobunom. I obrnuto, u revolucionarnom studentu takoe postoji dvojstvo: s jedne strane, njegova isto revolucionarna svest koja izlazi na videlo u iskustvu koje je zajedniko za njegovo doba i njegovu grupu, a s druge, njegova svest jedinke za koju je fakultet stepenica u usponu do sveta zanimanja odraslih. Tako drutveni poloaj stude nata i socio-kultura mladalakog doba nose u sebi antro poloke protivrenosti i kritike fermente mladalakog doba. A ovi su as u stanju mirovanja, as u delovanju, prema evoluciji i konkretnim istorijskim okolnostima. S druge strane, studenti predstavljaju deo inteligen cije. Njihov poseban poloaj daje im, naelno, prijemivost za poruke koje dolaze iz najkritinijih ili najinspirisanijih krugova inteligencije, onih koji lue kritike fermente, ali i religiozne (podrazumevajui tu i poli tike, nacionalne i socijalne religije). Ovi marginalni

krugovi inteligencije proizvode razliite encime zavisno od konkretnih istorijskih uslova. Ovo nas navodi na dve opaske. Prvo: mladalako doba, mladalaka kultura, kritiko-religiozna inteligen cija, sve su to nepostojane i dvoznane kategorije te nji hovi fermenti prelaze od snanog delovanja u stanje mirovanja i obrnuto. Drugim reima, rasvetljavanje si stema koji obuhvataju ove kategorije mora da prati istorijska fenomenologija koja bi dala uvid u lokalne, soci jalne i nacionalne, ak i svetske okolnosti. Ovakav bi dvostruki pristup omoguio da se izbliza sagleda stav ljanje u pogon mehanizama koji izazivaju talas pobune ili pothranjuju endemska arita nemira. Samim tim, dolazimo do druge opaske. Odnos izme u mladalake estine s jedne strane i istorijskog sklopa okolnosti ne moe se shvatiti povrno kao prosta posledica datih dogaaja ili mehanikog dejstva privilegovanog determinizma (kao to je klasna borba). Doveden1 smo pred mogunost pretpostavke medijumskog odnosa izmeu kolektivnog senzibiliteta mladalatva-omladine (kao i kritiko-religiozne inteligencije) i razdora, puko tina, nagomilavanja napetosti i strepnji u dubinama drutvenog tela. Prema tome, koje razdore, potajne ne ravnotee, studenti, kao lanovi istovremeno dveju preosetljivih klasa drutva omladine i inteligencije, otkrivaju? Nimalo nas ne plai pomisao da studentska pobuna nosi u sebi neto pitijsko (znajui isto tako dobro da proroanstvo Pitije ne moe da se odgonetne i da e do svog ispunjenja sauvati svu svoju zagonetnost). Ne plaimo se ni pomisli da nejasna poruka ne cilja to liko ni na neprikladnost univerzitetskih sistema u od nosu na tehniki napredak ni tehnikog napretka u od nosu na univerzitetske sisteme ak ni na jo potajno boljke graanske civilizacije ili modernih drutava, ve

188

Edgar Moren

je moda u pitanju antropoloka kriza koja bi pogodila itav svet? Ali kad je re o hic et nunc zapadnih drutava mo emo da ponemo sa boljim odreenjem krize. Zaista: ako je omladina mesto reprodukovanja vrednosti drutva odraslih i ako je ta reprodukcija tu poremeena i preobraena, ako je inteligencija mesto produkcije, kritike, no vog izraavanja mitova i ideologija potrebnih svakom organizovanom drutvu, ako opozicioni ili revolucionarni student u sebi nosi oba svojstva omladine i inteligencije, ako u sebi spaja dvostruku krizu, dvostruku pobunu, onda su omladina i inteligencija, dva kljuna del drutvene autoreprodukcije, ukoliko su u krizi ili u pobuni, dva najslabija beouga modernog graanskog dru tva: oni otkrivaju, ire, produbljuju tu krizu. Tako lik pobunjenog studenta nije vie odraz, prost i jednostavan, prolaznog i perifernog skretanja: on nas upuuje na sredini problem jednog drutva iju krizu otkriva (na generativnoj razini, to jest na razini nje gove auto-reprodukcije) i najavljuje nam da e se jedan svet sruiti (to ne znai da e se obavezno roditi novi svet, kako emo to kasnije objasniti).

III ENSKA KRIZA (Neo-enstvenost i neo-feminizam)

SOCIOLOKA REDUKCIJA ENE ILI GINEKO-SOCIOLOGIJA? Svaka novina remeti teoriju. Dovodei u pitanje mesto ene u drutvu, pokret za emancipaciju ene dovodi u pitanje mesto ene u socio logiji. ak i vie: njen izlazak na scenu nam je sa upor nou i otrinom, postavio pitanje: Sta je ena? U stvari, ena nikad nije bila socioloki odreena. Infrastruktura enskog roda preputa se biologiji: kao enka predodreena je za nastavak vrste, kao sisar odreena je za podizanje dece, kao primat potinjena je mujaku. Njen osnovni poloaj i njoj svojstveni po slovi odreeni su dakle presocioloki, a drutvo samo menja atribute i naine koje im pridaje. Etnografi s za nimanjem sreuju te razliite varijacije koje ih utvr uju i zatvaraju u oblast povrnog kulturalizma. A so ciologija, poto je enu pokrila Evinim listom, preputa jui enku biologiji, zaboravlja i brie ensko iz svojih androidnih shema. Prividno, pokret za emancipaciju ena kao da pot vruje androidne sheme, tradicionalni feminizam je uporno zahtevao potpuno izjednaavanje u pravima s

190

Edgar Moren

Duh vremena

191

mukarcem, kao da muko znai i potpunost oveanstva. Neo-feminizam, koji poloaj ene izjednaava s poloa jem proletera ili kolonijalno eksploatisanog, vraa je u androidnu situaciju, to jest seksualne odnose tumai kao odnose snage. Ali, dok se svrstava na stranu revolucije i etnikih grupa treeg sveta, to jest na stranu ljudske vrste u celini, udarni neo-feminizam istovremeno iznosi specifian zahtev za identitetom. A ovde je slinost s ljudima iz kolonija mnogo ea no pozivanje na proletera i zanim ljiva je, jer etnike grupe treeg sveta vezuju svoju emancipaciju za ouvanje svog identiteta, to jest svoje osobenosti i razliitosti. Isto tako, danas enski pokret nosi u sebi, spojene i pomeane, androidni zahtev i ginekoidni zahtev. Ova je zabuna osnovana, poto je ena i ovek, mada je ena, a zabuna je i heuristina jer se samim tim enski pokret nadovezuje na dinamizam drugih pokreta za oslobo enje. Ali na teorijskoj razini problem ostaje: kako izbei zabunu ne prenebregavajui dvojstvo? Videli smo da je u stvari tenja za zabaurivanjem dvojstva vrlo jaka; s jedne strane, sociologija je lepa pred specifinou (poto ova potie od bioloke razlii tosti ene), s druge strane, shema proletera ili koloni jalno eksploatisanog, korisna u onoj meri u kojoj dozvo ljava uspostavljanje analogije, postaje prepreka sticanju svesti im postane homoloka i slui prepoznatljivosti. AM osnovna je prepreka oigledno, na teorijskoj razini, u tenji da se svede ne samo enski problem, ve i pro blem kolonija, nacionalni problem, problem omladine, na kategorije klasne borbe izmeu proletarijata i kapi talistike buroazije.

Zaista, kolonizovana etnika grupa, potinjena na cija pobunjena omladina, ena sa svojim zahtevima sve te grupe nose neku svoju specifinost, identitet koji je nesvodljiv u potpunosti na drutveni poloaj: biosocijalnu originalnost; etniku grupu ne ine samo etnike razlike ve i geno-fenotipske crte; omladinac je razliit ne samo kao socijalno marginalan ve i zato to prolazi kroz poslednju fazu mladalakog razvoja; ena se razli kuje ne samo po odelu ve naroito po onome pod odelom. Biosocijalna kategorija ene doivljava najgore ponienje kad se enina zavisnost svodi na epifenomen neke opte zavisnosti: eksploatisane klase. Zaista je teko prihvatiti ropstvo ene kao neposrednu posledicu kapitalizma kad njena emancipacija i zapoinje sa buroaskim razdobljem. Isto tako, vezivati taj problem za kolonizaciju znai okrnjiti ga u svesti tek na poetak ovog veka. Ne bi ak bilo dovoljno ni vezati zavisnost ene za klasno drutvo, jer je ova postojala u arhainim drutvima pre izdvajanja klasa. To ene borci za enska prava dobro shvataju, zato i dovode patrijarhat u pitanje. Ali pojam patrijarhata je postao etnografski neodreen te i sam zaklanja osnovnu drutvenu inje nicu: do prve hijerarhije, prvih izdvajanja, prve podele rada dolazi razdvajanjem polova i doba. Problem ene nalazi se dakle na razini fundamentalnog arhaizma, on dotie same temelje drutvenog sistema. Znai, marksistika redukcija, ma koliko bila korenita u oblasti akcije, nije to nimalo u teorijskoj oblasti (samim tim i na politikom planu: kako bi besklasno drutvo moglo ipso facto da rei problem koji prethodi podeli na klase?). U najboljem sluaju, on je u stanju da enu odredi kao proizvoaa, poto raa potomstvo, shvatajui podelu mukarac ena kao prvu drutvenu

192

Edgar Moren

Duh

vremena

193

podelu rada. Slabost mu je u svoenju odnosa muko-ensko na podelu rada, jer je ono to je uzrok tom dvojstvu mnogo dublje, nejasnije i sloenije od rada ili proizvodnje. U stvari, nejednakost u odnosu ovek ena, ako se ozbiljno shvati, primorava nas da ponovo razmotrimo antropo-socioloki sistem. Ukidanje te ne jednakosti izazvalo bi mnogo korenitiji preobraaj dru tva no promena proizvodnih odnosa. Samo, nije dovoljno ukazati na nedostatak da bi se nedostatak i uklonio. Teorijski smo obezoruani: funda mentalne sociologije ima jo manje od fundamentalne antropologije. Nema fundamentalne antropologije jer nema bio-antropologije, oblast u senci nalazi se upravo na prelazu raskru i rascepu izmeu oveanskog i biolokog. BIOANTROPOLOKI PROBLEM ENE Nae priznavanje neznanja uasava mudrace koji kao nekad svetenici, tokom hiljada godina, misle da sve znaju o svetu, ivotu i drutvu, oveku i eni, ali to pri znanje je uslov napretka nauke o oveku. Razlika izmeu ene i mukarca lei u oblasti bio-antropo-socioloke tame. Razlika izmeu mukarca i ene, cerebralno zanemarljiva, somatski je mnogo odre enija od najveih razlika meu rasama. A pre svega, mnogo je dublja, jer su etnike razlike kasnije od po jave oveanstva, dok polna razlika prethodi oveanstvu. Potinjenost enke mujaku oigledna je ve kod majmuna, bilo da ive u okviru porodice, opora, grupe. Podela ivotnih uloga gde enki pripada gajenje potom stva, stalna je crta u sisara i biva sve odreenija s evo lucijom, to jest sporijim dostizanjem doba zrelosti.

Sadanji poloaj ene nije samo posledica antropo lokog naslea, ve i naslea primata i sisara. Rekavi ovo sama polna razlika vodi nas unazad jo mnogo dalje od sisara, sve do onog stupnja evolucije kad se pojavila. Ovo svojstvo, koje nije nuno vezano za ivot, ali se nuno vezuje za odreeni razvitak ivih bia, postavlja pred nas svoju tajnu: lepo se vidi da je u pitanju dvopolnost koja se oituje u bio-hemijskim svojstvima i koja, tamo gde iskljuuje mogunosti partenogeneze, dva istovetna iva bia ini zauvek razliitim i komplemen tarnim. Sta jo rei? Nita, po svoj p r i l i c i . . . Ali, ovu originalnu datost polnosti bio-socioloka definicija oveka i ene ne srne da se zaboravi. Izmeu mukarca i ene postoji razlika i komple mentarnost u istovetnosti. Pored toga, i izgleda vie no u drugih sisara, svaki pol nosi u sebi ne samo hormon ve i zakrljala fizioloka svojstva onog drugog pola to znai da u mukarcu ima zakrljale i pritajene en skosti i obrnuto. Ako se uzme da se enska i muka svojstva odraavaju i dalje u efektivnim, psiholokim i afektivnim osobinama, onda je ova primedba od prvo razredne vanosti: uvek treba razlikovati muko od enskog, ali isto tako nikad ih ne treba potpuno raz dvajati. SUVERENA SLUKINJA Ako ena i jeste rob, kolonizovana, proletarizovana, ona nije rob, kolonijalno eksploatisana i proleter kao ostali. Ne zato to vodi ljubav s gospodarem, jer to se deava i kolonijalno eksploatisanom, i robu, i prole teru, ve i zato to postoji i jedan apsolutno originalan i na drugo nesvodljiv odnos izmeu oveka i ene.
13 Duh vremena

194

Edgar Moren

Duh vremena BIO-SOCIJALNA KLASA KOJA SE RADA I NE MOE DA BUDE DOVRENA

195

Postoji jedinstvena bliskost zasnovana na elji, polnom odnosu, zajednikom stanovanju, prisnosti izmeu dve najrazliiti je rase koje postoje u svetu ljudi: rase razliitih polova. Postoji deji odnos ljubavi prema maj ci, koji ivi i dalje u odraslom civilizovanom oveku prevazilazei majku simbolino i imaginarno, te moe da se razvije i u religije boice-majke. Postoji istorijski razvoj ljubavi 43 , koji nasleuje oseajni kapital ljubavi prema majci i sestri, ali vodi i slavljenju oboavanju voljene ene. Tako ena, socioloki robinja, ipak ima egzistencijalnu mo voljene i eljene, majke, keri, sestre, supruge, ljubavnice. Uostalom, muka civilizacija, koja uzdie muke vrednosti u oblastima javne, politike, privredne delatnosti, odrava i tu paralelnu oblast, oblast u senci, mito loku, gde ena vlada suvereno, oblast skrovitu, linu, gde ena i ako jeste odmor ratnika obezoruava rat nika i baca ga na kolena. U stvari, u civilizacijama potpuno potinjenim mu kom zakonu, ena ima svoj mitoloki vrt iz bajke, stvar nu i zatvorenu oblast gde uiva unutranju samostalnost, prisnu i linu mo. Ona je suverena sluavka izvesnog carstva, samo to carstvo nije ba na zemlji i (nije poli tiko, ekonomsko, socijalno) poto ona u njemu mora da ostane slukinja. Ba usled dvosmislenosti, jaine i prisnosti odnosa ovek ena, ena nikad nee moi da obrazuje dru tvenu grupu i da vodi drutvenu borbu iste prirode kao klasa, rasa ili nacija. Uostalom ljubav je institucija u dirkemovskom smislu reci, socioloka prinuda. Sve nae vaspitanje i kul tura pokuavaju da jo neuoblienu formu u nama usmere u kalupe: mi smo vernici ljubavi.
43

Ako ena i ne moe da obrazuje klasu kao ostale, moda bi mogla da obrazuje klasu razliitu od ostalih. Mada ne treba da zaboravimo specifian odnos ene i oveka, treba napomenuti da e nam pojmovi klase i et nike grupe biti izuzetno korisni, i to ne samo kao daleka analogija, da bismo odredili sociologiju ene. Teorija obrazovanja nacionalnog fenomena, kao i teo rija radnikog pokreta doprinee osvetljavanju moder nih enskih problema. Uslovi razvoja su: 1) Postojanje i delovanje enskog dela inteligencije. 2) Masovna socijalizacija ene (uporedo s razvojem zapoljavanja ene). 3) Razvoj enske kulture i ideologije. Inteligencija omoguuje obrazovanje enskog na roda. Socijalizacija omoguava obrazovanje enske klase. Kultura i ideologija omoguavaju obrazovanje enske partije. 1) Ne moe doi do razvoja etnike grupe u naciju bez delovanja inteligencije, ova se posveuje odbrani, ouvanju i rehabilitaciji kolektivnog identiteta, stvara emancipatorsku ideologiju i osea se odgovornom za sud binu zajednice. Isto tako, od svojih poetaka do danas, enski deo inteligencije igra kljunu ulogu u obrazova nju i razvoju feminizma. Ova uloga ostaje i u razvoju ezdesetih godina uz odluujue uestvovanje medicin skog i socijalnog del enske inteligencije (planiranje porodice) i ena novinara i pisaca. 2) Uloga enskog del inteligencije postala je delotvorna tek sa socijalizacijom ene. Ova se socijalizacija
13

196

Edgar Moren

Duh vremena

197

razvija p r e v a s h o d n o sa m a s o v n i m s t u p a n j e m ena na tritu r a d a i obrazovanjem m a s e zaposlenih ena. Soci jalizaciju naglo u b r z a v a j u d v a svetska r a t a u kojima ene p r e u z i m a j u sve v r s t e inicijativa u odsustvu m u k a raca, koji su na frontu izginuli ili su u zarobljenitvu, te ene izlaze iz z a t v o r e n i h oblasti porodinih odgovor nosti. Socijalizacija jaa sa u l a s k o m ena u optu poli t i k u (pravo glasa) kao i sa u l a s k o m u k r u g m a s o v n e k u l t u r e i m a s o v n i h komunikacija. 3) R a z v i t a k specifine k u l t u r e i feministike ideo logije t r e i je osnovni uslov. To emo videti kasnije. Meuzavisnost i m e u r a z v o j t i h e l e m e n a t a (inteli gencija, zaposlenost, socijalizacija, k u l t u r a , ideologija) predstavljaju karakteristian fenomen poslednjih go dina. Ovaj su fenomen, r a z u m e se, p r i p r e m i l i procesi zapoeti p r e jednog veka. Sporost njihovog ispunjavanja m o r a d a n a s zaudi. Osnovne p r e p r e k e bile su, po m o m s h v a t a n j u : 1) Odsustvo veza izmeu feministike inteligencije (graanske) i zaposlenih ena. F e m i n i s t i k i z a h t e v i inte ligencije dugo su se ograniavali na z a t v o r e n k r u g ili su se o k r e n u l i u korist viih krugova. Ciljevi ena na toj razini (arm, zavodljivost) bili su daleko od briga ena irokih slojeva (kuhinja, kua). S d r u g e s t r a n e , feministiki z a h t e v i u pogledu n a g r a i v a n j a bili su is kljuivo ekonomske prirode, dok je mogunost ideolo kog e l e m e n t a bila duboko p o t i s n u t a u irokim slojevima g d e j e shvatanje m u k o g p r v e n s t v a d u b o k o usaeno. Najzad, sve do nedavno, zaposlena ena se skoro isklju ivo n a p a j a k u l t u r o m enstvenosti (enski asopisi), koja predstavlja b r a n u za feministike ideje. 2) Zaista, d u b o k o dvojstvo, a k i suprotnost, raz dvajalo je sve do n e d a v n o ensku k u l t u r u u d v a m e u -

sobno n e p r i s t u p a n a dela. S j e d n e s t r a n e k u l t u r a en stvenosti, a s d r u g e feministika ideologija. K u l t u r a enstvenosti iri se p u t e m m a s o v n i h k o m u n i k a c i j a i po sebno p u t e m enske t a m p e ; posveena j e p r e d n o s t i m a , moi, o b l a s t i m a delovanja i slobodama ve p r i z n a t i m i cenjenim u mukoj k u l t u r i : biti lepa dopasti se, s t a r a t i 44 se o kui, kuvati, sanjati o ljubavi, v a s p i t a v a t i decu .. . I sve do p r e nekoliko godina enska k u l t u r a nije h t e l a da zna ili tanije, cenzurisala je feministiku ideologiju Feministika ideologija, sa svoje s t r a n e , nije h t e l a da zna za enstvenost ili ju je odbacivala k a o r a z o n o d u ili otuenje. 4 5 F e m i n i z a m se posveivao iskljuivo j a v n o m ivotu, dok se enstvenost z a t v a r a l a u lini ivot. en stvenost se d r a l a u strogo odreenoj oblasti razliitosti ene (erotska svojstva ene, dunosti m a j k e i domaice). Feminizam se strogo drao istovetnosti oveka i ene i samim t i m zahtevao sva d r u t v e n a svojstva koja je m u k a r a c monopolisao. K u l t u r a enstvenosti je u k l j u e n a u veliku k u l t u r n u industriju (masovna k u l t u r a ) , ali uz to ona i g r a i ulogu ukljuivanja p o t v r u j u i t i m e i uvrujui enu u nje noj tradicionalnoj ulozi, zatvarajui je u nju, ostavlja jui joj samo v e n t i l e sanjarenja i r o m a n t i z m a . F e m i n i zam, naprotiv, eli da mobilise enu, da je izvue iz pomirenosti sa sudbinom, da n j e n u t r a d i c i o n a l n u ulogu dovede u pitanje. Tako su, dakle, razdvojenost inteligencije od m a s e ena u n a j a m n o m odnosu s j e d n e s t r a n e i razdvojenost Videti L'Erotisme, un mythe moderne, Violette Morin, Casterman, 1964. 45 Rejmonda Maar u enskom dnevniku, htela je da pre rata spoji enstvenost i feminizam, ali je na kraju enstvenost, u sledeim publikacijama, progutala feminizam.
44

198

Edgar Moren

Duh vremena

199

enstvenosti i feminizma s druge strane, spreavali na stajanje novog stupnja. Da bi dolo do te nove faze, enskoj inteligenciji bila je potrebna masa zaposlenih ena inteligencija. Feminizmu je bila potrebna enstve nost, a enstvenosti feminizam. Bilo je potrebno njihovo spajanje da bi se obrazovale kultura u pravom smislu reci i ideologija, enske u potpunosti. U tome upravo i jeste smisao dogaaja 19671971, to u stvari i ini dogaaj: veza (meusobno delovanje) enstvenosti i feminizma, enskog del inteligencije i i rokih slojeva ena. To je prva emergencija jedne ideologije, ak mesijanstva ene. A taj dogaaj ivo meusobno delovanje eleme nata koji poinju da obrazuju novu celinu, samim tim je i jedno raanje raanje enske bio-socijalne klase. ena vie nije prosta kategorija u drutvu ona stupa na drutveno-politiku scenu, postaje istorijski uesnik. A ta znai drutvena klasa? Ne kategorijalno naelo ve organsku, ivu, aktivnu stvarnost... To ne znai da ena predstavlja drutvenu klasu u pravom smislu reci, poto prolazi kroz sve drutvene klase ne briui njihove odrednice, ali i ne gubei svoje odrednice: kao i nacio nalnost, i ena obuhvata drutvene klase i prolazi kroz njih, ponekad je tanka opna koja prska pod drutvenim protivrenostima, ali ponekad je ena i plodno tie i za jednika kulturna sr kojom se hrani i identitet i zajed nitvo. ena ipak ne predstavlja nacionalnost, mada ima u sebi neka svojstva naroda, etnike grupe, udne rase, strane mukoj civilizaciji. Sad smo uvideli sve tekoe davanja jedne definicije; da bih obuhvatio posebne bio loke crte, nepobitne socioloke crte i nove istorijske crte kolektivnog delanja predlaem pojam bio-socijalne klase, koja ima i tu prednost da upuuje na potrebu za bio-antropoloko-sociolokom naukom, .-

Ali ova bio-socijalna klasa je u nastajanju. A ovde da podsetimo i da se ona ne moe dovriti, ne moe, nee moi da se potpuno osamostali u drutvu: dvoznanost i snaga veze ovek ena kazuju nam da e se emanci pacija ene, mada analogna po mnogim drutveno-istorijskim crtama sa emancipacijom radnika ili oveka iz kolonija, uvek razlikovati. ena nee moi da se odvoji od mukarca kao kolonizovani od kolonizatora. enska bio-socijalna klasa nikad nee moi da se zaauri, moi e da se emancipuje samo u razvoju sveta mukarca i ene, u kojem kao sijamski blizanci nee moi da se otrgnu jedno od drugoga, jer i u jednom i u drugom tee ista krv. PRELOMNE GODINE I BREA (19671971) Ne dolazi u obzir da ovde kao fresku naslikamo sporu i iroku vekovnu evoluciju, koja je donela isto vremeno razvoj graansko-individualistike civilizacije i prelazak od brojne patrijarhalne na malobrojnu poro dicu, to je uslovilo i ubrzalo evoluciju poloaja ene. Ne dolazi u obzir ni da opisujemo novi dekor koji se uobliava ezdesetih godina, pravu istorijsku prekret nicu zavretka posleratnog vremena i poetka novog doba. Tokom tog perioda izbijaju problemi ba u onim oblastima koje bi trebalo da ponude reenja (tehnika organizacija, blagostanje, udob nost, brak, ljubav) i poricanje tamo gde je trebalo da postoji ukljuivanje. Ono to se dovodi u pitanje duboko u samoj sri zapadnjakog drutva (dovoenje u pitanje, koje jedan deo omladine u pobuni i traenju novog naina ivota pretvara u poricanje ili odbacivanje) upravo je model,

200

Edgar Moren

Duh vremena

201

dotad preutan i neprikosnoven, nadmoi belih zapad njaka, odraslih mukaraca. Kolonizaciju optuuju n samo kolonizovani ve i sin kolonizatora: pravo carstva stavljaju u pitanje sami graani carstva, kapitalizam se dovodi u pitanje ne samo u ime jednakosti i pravde ve i ljubavi; tehnika se dovodi u pitanje u ime prirode koju unitava. Sve to poinje da potresa ovde nije vaan naziv jedan sistem, jednu civilizaciju, jednu kulturu, jedno drutvo, sve to ve potresa androidni ske let naeg drutva. Posredno e i enski pokret iskori stiti ove potrese. S jedne strane, protiv-vrednosti, koje se suprotstav ljaju vrednostima dovedenim u pitanje, zaista pripadaju enskoj kulturi: priroda, ljubav, mir, s druge strane enski pokret dobij a podstrek, ak poetni podsticaj od egzistencijalno-kulturnog udarnog talasa, koji budi elju da se odmah promeni nain ivota, a i od borbene levice, koja mu daje agresivnu estinu. Sve se to deava u asu kad se iri zamaan nevid ljiv pokret, tiha pre-revolucija u enskom svetu. Lanani razvoj i nezadovoljstvo navode enu sa sela da se oslo bodi postajui zaposlena ena, enu prinuenu na rad da sanja o domu, a onu koja je prola kroz sve te faze da sanja o nekoj drugoj slobodi, o ljubavi i punom ivotu, otkrivajui da je to ostvarenje moda negde drugde, ne u krugu posao-kua. U svakom sluaju, u samom ostvarivanju tog ciklusa, odvija se razvitak enske indi vidualnosti. Istovremeno, otkako se brak sve vie sklapa iz lju bavi, a partneri tee izjednaavanju, i jedan i drugi podvrgnuti negativnosti erosa, brak-ugaoni kamen po staje brak-problem. S jedne strane, to je sklonite, og njite, home, drugarstvo, solidarnost, zajednica u sve usitnjenijem drutvu i svetu kojima se rasprostire uzne

mirenost i usamljenost. Ali s druge, strane brak je pra zan im nestane elje i ljubavi i postaje pakao, robija, muenje. Ali i granina linija seksualne cenzure sve se vie ugiba: nije vie re o cenzuri slike, filma, spisa, koja naputa svoje isturene poloaje i naglo se povlai oko 1968; re je o unutranjoj cenzuri, onoj koja brani preljubu, poljubac, voenje ljubavi. I eros nagriza par, postavlja mu svoj problem: moe li par da prihvati sek sualnu slobodu ili pak ova mora da ga razori? I dete, sa svoje strane, postavlja svoje pitanje. Ako je eljeno, ako ga par koji se voli oekuje, onda je sim bol sree. Ali ako dolazi kao uljez, u nepovoljnim eko nomskim ili psiholokim uslovima, ne samo da je uzrok nevolje i patnji, ve nosi sobom i arhainu neumitnost koja je u drugim oblastima savladana. Ba na tom pitanju zaea doi e u Francuskoj do enskog prodora. U zemlji katolike tradicije u kojoj power-elite opseda avet opadanja nataliteta, zabranjena je kontracepcija, a abortus osuen. To je znatno zaka njenje u odnosu na anglosaksonske i protestantske zem lje. Znatno i u odnosu na razvoj obiaja, napredak indivi dualizma, sree para. enina materica jo uvek je izvor varvarskih patnji, injekcija, nezakonitih pobaaja, uko liko se ne pristane na neeljeno raanje. I ba u toj taki najvee pravne i politike zaostalosti, najvee fizike i moralne patnje, doi e do odluujue akcije. Pokret zapoinje prodorom onog enskog del inteligencije koji je profesionalno upoznat s tim pitanjima: lekara, ginekologa, a privui e i ene koje rade u obla sti zdravstvene i socijalne zatite, pa i mukarce, bili oni lekari ili ne, zainteresovani za iste probleme. Ali vetina planiranja porodice je u tome to je taj udarni talas osloboenja ene od raanja obavio irokim tala-

202

Edgar Moren

Duh

vremena

203

som sve ire p r i z n a t i h i p r v o r a z r e d n i h v r e d n o s t i p r a v a na sreu i branog sklada. P o d p r a v o m p a r a krije se p r a v o ene. P o d sreom se krije sloboda. A akcija p l a n i ranja porodice, zapoeta 1956-58, dobija od 1965. veliki odjek i dovodi 1967. do Nevirtovog (Neuwirth) zakona. D o t a d a ogromni otpori k o n z e r v a t i v n i h s t r a n a k a , katoli anstva u celini, i z n e n a d a se rue kao da im je sadrina iscurila pod p r i t i s k o m naglo n a r a s l i h novih vrednosti. P r o d o r o s t v a r e n 1967. dae p r o b l e m i m a i p o b u n i ene nov zamah. U F r a n c u s k o j , kao i u Sjedinjenim Dravama, deo enske inteligencije p r e t v a r a se u aktiv ne borce (u F r a n c u s k o j su na elu ene lekari-ginekolozi, u Sjedinjenim D r a v a m a p r e svega ene lekari-psiholozi i psihoanalitiari sasvim smo na s t u p n j u due): ova avan g a r d a povlai za sobom slojeve saradnika (visokotir a n a tampa, enski listovi) na odravanju status quo-a ena, koji sad poinju da uestvuju u m i n i r a n j u . Sa svoje strane, ene borci u okviru enskih p o k r e t a vrsto integrisanih i integriuih, oseaju ovu p r o b l e m a t i k u ne samo kao pojavu u okviru svojih u d r u e n j a ve i kao poremeaje u svom linom ivotu, te se p r e t v a r a j u u i n t e l e k t u a l k e i t r a e ideoloku h r a n u . U stvari, 1967. je godina fermentacije k a k o u svetu enskih u d r u e n j a 4 0 t a k o i u svetu m a s o v n i h komunikacija (Meni Gregoar ulazi u Radio-Luksemburg), Dolazi i maj 1968. S a m po sebi, on ne z a h v a t a n e p o s r e d n o ve samo periferno
46 Velika enska udruenja bila su katolikog usmerenja (Katoliki opti pokret ena) ili protestantskog (Mlade ene) ili pak komunistikog (Unija francuskih ena). Nisu se borila za feminizam ve su radila na ukljuivanju enskih snaga u delatnosti u velike ideoloke okvire kojima su pri padala. Nisu bila okrenuta enstvenosti, ve domu i porodici, branom ivotu. Meutim, ve je bilo potencijalnog femi nizma, koje bi ponekad izbijao u njihovoj borbi u slubi

(divlje jasle) enski p r o b l e m . T r e b a rei da ne dovodi ni do kakvog enskog p o k r e t a ili manifesta. Ali u stvari, iskustvo m a j a 1968. bie posredno odluujue za enski pokret. Maj 1968. ne zapoinje proces, ali je katalizator elemenata koji e delovati u procesu. S j e d n e s t r a n e , neto se egzistencijalno izmenilo iroki talas, nosei neke d r u g e tenje, n e o d r e e n e potrebe, prostrujao je ivotom ena, a r a d a r i asopisa Elle u jesen 1967. a po tom Marie-Claire ga brzo otkrivaju te p r e m a t o m e i menjaju svoju fizionomiju, to jest vre p r v e k u l t u r n e osmoze enstvenosti i feminizma. S d r u g e s t r a n e leviarski u d a r n i talas u F r a n c u s k o j , pod p r i t i s k o m amerikog udarnog t a l a s a Women's Lib-a najzad izaziva isto femi nistiki francuski u d a r n i talas M. L. F. (Pokret za osloboenje ena POZ). U F r a n c u s k o j , kao i u Sjedi njenim Dravama, za mobilizaciju ena znaajna je istovremenost masovnog i u d a r n o g talasa koji se javljaju 1967.

OSMOZA E N S T V E N O S T I I F E M I N I Z M A Poto je m a t e r i c a kljuna t a k a ili ono najspecifi nije i najbiolokije ensko, to je za nju vezan najoptiji, najandroidniji zahtev feminizma, habeas corpus p r a v o raspolaganja svojim i n d i v i d u a l n i m biem. Ta polazna taka povezala je enstvenost i feminizam i izazvala ene. Deo enskih problema je ve bio obuhvaen proble mom braka i vezanosti za dom. Tako da, im su ove pokrete zahvatile pobuna i iznoenje problema i to prvo protestant ski, potom katoliki i najzad komunistiki, mogunosti femi nistike i enske poinju da izbijaju na povrinu i ono to je nekad bilo politiko-ideoloka pripadnost ena u androidnoj civilizaciji postaje rasadnik kulture neo-feministike politike, naroito meu mladim i borbenim lanicama,

204

Edgar Moren

Duh vremena

205

proces meusobnog delovanja ove dve krajnosti, uklju ujui i poslednja uporita enstvenosti (Elle i Marie-Claire, enske emisije na radiu). Ova enska oblast masovne kulture predstavlja i roko povezanu ensku zajednicu u kojoj je ena uklju ena, ali izdvojena u svoje nezavisno jezgro i gde se gaje osobine i privlanost koje mogu da se dopadnu, da za vedu, da izazovu ljubav, da daju toplinu domu, da prue dobru kuhinju itd. Bitni vidovi masovne kulture, s jedne strane podravanje euforije i mitova, a s druge praktini saveti svih vrsta (kuhinjski recepti, kupovine, mali sa veti) jae su bili naglaeni no drugde. A upravo u tu tampu, prvo jedva primetno, a potom sve jae uvlae se krajem 1968. novi problemi, koji izazivaju preobraaj euf orinih tema enstvenosti u problematine teme novog feminizma. Tako se eros, isprva prevashodno imaginiran (ro mantika, slike) epidermski (parfemi, minka, kremovi) i konvencionalan (praenje mode), produbljuje i donosi probleme: nije vie jedini problem dopasti se, pojavljuje se i problem uivanja, te opsednutost dopadljivou vodi u seksualnost: povrinski eros nosi naboj negativnog i zadire u dubinu. Istovremeno brak, prvo svetinja, sad biva i zatien (spasite svoj dom, budite strpljivi, budite psiholog, budite vesti), ali i optereen problemima: moe li par da postigne jednakost u zajednikom ivotu? Kako? Treba li se razvoditi? I javlja se i krajnje pitanje: treba li stupati u brak? Ekonomski problemi se nenametljivo uvlae na spo redna vrata kunih problema, socijalni problem preko pitanja zaposlene ene, svetski problem putem rubrika o knjigama, televiziji, manje ili vie podrutvljenom tu rizmu, putem manje ili vie sociologiziranih reportaa u kojima izjave daju ombar, Moren ili Divinjo.

Kroz probleme enstvenosti i prodor problema dru tvenog ivota dolazi do sazrevanja koje u Elle dovodi do Staleke skuptine ena 1970. Problematizacija se pretvara u zahtev ili ak u poricanje. Uoava se meanje enstvenosti i feminizma. I tako se, veoma paradoksalno, socioloki smisao lista kao to je Elle povija u zavisnosti od spoljnih ili unutranjih promena u enskom podsistemu, a u okvi rima drutvenog sistema, u zavisnosti od tihog narasta nja i problema, i uslova ivota, i nezadovoljstva ene. Kulturna segregacija, koja je enu drala izvan socijal nog sveta, pripremala je, pa ak i proizvodila, ensku masu tesno povezanu u okviru te kulture. Romantini snovi, povrna erotika, opsednutost potrebom za dopadanjem postali su avolovi egrti elje za novim nai nom ivota. Najzad, ene-novinari u toj tampi, kao i na radiu, uzbuene i povuene tim irokim pokretom, koji se uobliava od 1965., i same zahvaene problemima : doivljavajui u potpunosti sva razdiranja i tenje ena, jo su osnaile to kretanje igrajui dvostruku ulogu u sistemu, a neke su postale i aktivni borci neo-feminizma. Tako su jedna neispoljena kriza, jedan dubinski poriv ena i katalizatori Nevirtov zakon i Maj 1968. bili dovoljni da se smer tenji okrene, da se zaaurena ena otvori prema feminizmu i da masovna enska tampa i radio doprinesu nastajanju irokog talasa enskog po kreta. U trenutku kad se enski svet otvara prema femi nizmu (Staleka skuptina ena), neo-feminizam dobij a novi polet sa PO (MLF). Ovaj se neo-feminizam zasniva ne samo na traenju jednakosti u svim oblastima, ve i na zahtevu za enskim identitetom, na egzistencijalno enskim svojstvima ijem su jaanju doprinele anti-kultura i kulturna revolucija. Izmeu ta dva talasa,

206

Edgar Moren

Duh vremena

207

jednog masovnog, poteklog od Staleke skuptine ena, a drugog udarnog, roenog sa PO, enska udruenja, dotad usmerena na ukljuivanje u velike ideoloko-politike okvire, poinju da upijaju neofeminizam i nova shvatanja enskih svojstava. iroki talas predstavlja enstvenost s neto femi nizma. Udarni talas je feminizam koji je prodro u en stvenost. iroki talas preplavljuje itavo drutvo. Udarni talas je zgusnut u male borbene skupine. iroki talas kao trejd-junioni tei obrazovanju irokog enskog sindikata, koji e braniti svoje interese ne meajui se u politiku. Udarni talas je politizovan i smatra da do osloboenja ene moe da doe samo optom revoluci jom. iroki talas se usmerava putem reformatorske evo lucije, a udarni ka kulturnoj i socijalnoj revoluciji. i roki talas trai skladnu libidinalnost u kojoj bi se linost i eros pomirili u pravu na sreu. Udarni talas nosi u sebi erotsku negativnost (sloboda tela) i socijalnu negativnost (odbacivanje svakog nametnutog ozvaniavanja kao pritiska). iroki talas obuhvata feministiko naelo prava ene da se bavi svim pozivima i poslovima i da primi sve odgovornosti dosad isto muke, ali zadrava i en sko naelo, osetljivost, prirodu, mir. Ljubav kao da je odsad manje epizodna, manje anegdotska, to meutim ne znai vidljivo izbijanje enske ideologije, bar ne zasad. S druge strane, kao da se nazire uobliavanje ne kog malog, prizemnog mesijanizma u onom mi, ene ili sad je kucnuo na as. Moda se te teme, dosad zatvorene u slici veite ene, koja je, pak, zatvarala enu u ulogu koju joj je odredilo androidno drutvo, sad polako preobraavaju. Moda e od veite ene, zanavek ustaljenog arhetipa, poeti da se razvija mesijan-

ska ideja veitog enskog (iz drugog Fausta) koje nas uvek ka visinama uznosi. Udarni talas podravaju ideoloki hiperfeminizam i hiperenstvenost. Krajnji feminizam ne zahteva samo jednaka prava, ve hoe da srui vlast mukarca i da zbrie njegovu ideologiju. Krajnja enstvenost ne samo da hoe da neguje enski eros, ve hoe i da oslobodi telo, oslobodi ensku ljubav u svim oblicima, da pronae sopstvene arhetipove, a ne da sledi stereotip koji je nametnuo mujak (prslue, vitkost itd.) Zanimljivo je napomenuti da u krajnjoj liniji krajnji revolucionarni feminizam zapada tako rei u klasino muko leviarstvo i borbu ena svodi na klasnu borbu, eksploataciju ene na kapitalistiku eksploataciju. Na drugoj krajnosti enstvenost zapada u lezbejstvo, to jest u odbacivanje jednog osnovnog obeleja ene odnosa sa mukarcem. U stvari, marksistiko krilo i lezbejsko krilo su bor beni delovi udarnog talasa. To je shvatljivo: poto je enska bio-socijalna klasa nedovrena i ne moe biti dovrena, lezbejstvo je snaga koja je gura ka maksimal noj samostalnosti u nekakvo seksualno leviarstvo ena; marksistiko leviarstvo odgovara na svoj nain socio-politikoj krhkosti feminizma, ono e feminizmu ubriz gati monu energiju radnike klase, najdelotvorniji revolucionarni serum. 4 7 Ovde jo treba rei da se udarni talas ne moe svesti na spoj marksizma i lezbejstva, udarni talas je u izves47 Isto tako, inteligencija i omladina, nedovrene i ne dovoljno samostalne klase, krhke i nesigurne, trae snagu, sigurnost i emancipaciju u spoljnoj ideologiji koja nosi obeanje najveeg oslobaanja i u klasi koja izgleda da nosi optu istinu celog drutva.

208

Edgar Moren

Duh vremena

209

nom smislu i deo egzistencijalnog zahteva za revolucio narnim preokretom sopstvenog ivota bez odlaganja i deo politikog leviarstva iz kojeg su otcepljenjem na stali i Women's Lib u Americi i MLF u Francuskoj. A egzistencijalni zahtev je oblik civilizacione protivstruje koja se odraava u razliitim pojavama, meu njima je najradikalnija ona u vidu kulturne revolucije. Treba se podsetiti da na sirov, spontan, naivan nain, zapadna kulturna revolucija daje skicu ili trai anti-model: mukoj civilizaciji odraslog belog oveka su protstavlja civilizaciju gde bi ivele i bile priznate u stvari enske vrednosti ljubav, priroda, mir. Moda ba tu, jest na izvoru neo-feminizma, ali izvan njega, mogu da se nau ideoloke klice dopunjavanja mukog i enskog u kojem bi mukarac pronaao i razvio svoj deo enske prirode. RADIKALNA EVA I BUDUA EVA Dugi i udarni talas su istovremeni, u meusobnom su delovanju i zasad jedan drugog hrane vie no to se uzajamno jedu. Ali klice razdora postoje. S druge strane, dugi talas se jo nije uobliio. Hoe li se obrazovati iroki enski trade-union ili e pokret nastaviti da ivi neorganizovano upravo kao talas? Udarni talas danas ima u P.O.. arite, nekakvu neodreenu i primitivnu organizaciju jo spontane to jest privremene prirode. Hoe li tenja ka rasparavanju doi do izraaja, da li e se pojaviti novi pokret oko druge ose? Ako se ena bori protiv oveka, kako e joj poi za rukom da ne lii na njega? Na ova se pitanja ne moe odgovoriti. Ono to na protiv izgleda sigurno, to je da je enski pokret krenuo
!

i da dogaaji 19671971 ne znae zavretak ve nasta janje. ene, kac i omladina, nastupaju kao negativnost moderne civilizacije, ali i kao pozitivnost, jer pokret vraa potisnute vrednosti i udahnjuje novi ivot vrednostima koje su se pretvorile u prazan ukras. On vie govori o ivljenju no o injenju, vie o subjektu no o objektu, vie o prirodi no o tehnici. Moda e drutva zapada, ukoliko prevaziu unu tranju krizu, ukoliko prevaziu spoljnu sluajnost (mo gua pretpostavka, mada ne i mnogo verovatna) dospeti do onoga to bi znailo pobedu irokog talasa, do ne kakve osmotske ravnotee izmeu mukog i enskog u kojoj bi muko upijalo osobine enskog i obrnuto. Ali enski pokret nosi u svom udarnom talasu i mnogo radikalniji poziv. To bi znailo preispitivanje itavog drutvenog sis tema i u prolosti (teorija) i u budunosti (utopija). Retko koji fenomen dananjice pokree u toj meri osnov ne probleme nauke o oveku i politike.

14 Duh vremena

Iv EKOLOKA KRIZA

Od Zvezda i Duha vremena do Nemira u Orleanu i Povratka astrologa preko Plodemea48 potvruje se i jasnije odreuje postavka da su izvesni fenomeni, pri vidno iracionalni ili arhaini, u stvari vezani za modernu urbanu sadanjicu, te dakle nisu ostrvca zaostalosti u racionalnom modernom dobu, ve su naprotiv izazvani i vaskrsli ba kao posledica razvoja gradskog ivota. Ovde se dakle jasno odreuje pojam modernog doba, koji upuuje na promen do kojih je dolo u svakodnev nom ivotu modernih gradova: za te probleme gradske sredine upravo se kod Edgara Morena i vezuju feno meni masovne kulture i socijalnih promena. Tako Nemir u Orleanu i Povratak astrologa iznose probleme gradske sredine. Nemir u Orleanu iznosi hipo tezu da je brzo irenje tog Zagora bilo uslovljeno povolj nim tlom nastalim raspadanjem starih struktura Polis-a i tenjom za preobraajem Grada u moderno naselje. Taj proces depolisizacije dozvolio je takoe da se nazru mogunosti nekakvog modernog gradskog sred njeg veka. Une commune de France: Mtamorphose de Plodemet, Fayard, Paris 1967.
14*
48

212

Edgar Moren

Povratak astrologa ukazivao je na vrlo veliku ras prostranjenost, i to od nedavna, moderne astrologije u gradskoj sredini (dok je u seoskoj sredini vrlo ograni ena) povezujui je ne samo s modernom subjektivnou, ve i s atomizacijom jedinke u velikim naseljima. Masovne komunikacije, umesto da stvore Makluanovo novo selo, na svoj nain odgovaraju na pozive no vog geta. Pretpostavka neo-arhaine struje javlja se uz sredinu temu Plodemea i njegovog preobraaja: pitanje se odnosi na prelazak seljako-plebejske kulture na gradsko-graansku civilizaciju; pored zaetka procesa periferizacije, izgleda da je urbano-gradanska kultura, jo puna obeanja za stanovnike Plodemea, ve bila sumnjiva za one koji su se preselili u grad iz Plodemea i za ljude na godinjem odmoru uopte. Neo-arhaina protivstruja nije toliko vrst pojam koliko je svojevrsan sindrom ija dosta iroka definicija omoguava da se malo-pomalo povezu i iznesu mnoge pojave: izbijanje krize kulturnog identiteta pokrajina, ekoloki prodor, razliiti vidovi mladalake anti-kulture (neo-rusoizam, neo-ruralizam) povezuju se u okviru istog sindroma i odreeni su svojim odnosima sa gradskim i potroakim nainom ivota, zasnovanim na naelu smenjivanja raa odmora slobodnog vremena. I. N

1. OPADANJE GRADA Bilo bi uzaludno traiti ravnoteu i stalnost u rastu i razvoju: tenje i protivtenje, suprotnosti, unose ne ravnoteu, zaustavljaju, pokreu, zaguuju, podstiu i iz raavaju se stalnom dezorganizacijom i reorganizacijom. To znai da bi bilo pogreno misliti da su fluktuacije i poremeaji skoranje pojave. Rast gradova u XIX veku, koji je doneo razvoj drutvene i pojedinane sloenosti, na razini irokih slojeva, odrazio se uasnim pritiscima, dubokim represijama, neizvesnostima ivota i preiv ljavanja (nezaposlenost) bezoblinim aglomeratima, broj nim neredima (kriminal, alkoholizam). Ali, u Francuskoj je moglo izgledati da se tokom dvadesetog veka gradski eko-sistem razvijao u pravcu optimuma. Stvaranje polisa teilo je svoenju bezoblinosti na periferna ostrvca, zavisnost i pritisak su opadali, prinuda i neizvesnost kao da su stvarali individualnost i slobode. Sliku grada-polipa smenjivala je slika grada svetlosti, a ova je bila suta suprotnost seoskoj zaostalosti gde su se zgusnule teme ropskog rada i duh stada, sirovosti i liavanja; gradska sredina izgledala je kao povlaeno mesto raz novrsno i bogato mogunostima sticanja iskustva, podi zanja ivotnog standarda, slobode kretanja, slobode mi-

214

Edgar Moren

Duh vremena

215

ljenja, blagostanja, mesto susreta i razonode, zadovolj stva; seoska sredina Izgledala je kao nesreno mesto uvek istog i jednolinog ivota, neudobnosti i niskog standarda, tradicionalnih delatnosti i s nizom zabrana, mesto usamljenosti i dosade. (Ove su teme bile jo vrlo ive 1965. u optini Plodeme). SVETLO-TAMNA METROPOLA Istina, sredinom veka u velikim metropolama slika postaje svetlo-tamna, a senke se tesno meaju sa svetlou: raznovrsnost i raznolikost gradskog ivota prati mehaniko ponavljanje, obeana samostalnost praena je nametnutim mnotvom, blagostanje umorom, blagodeti individualnosti prate nevolje atomizacije i usamljenosti, a sigurnost-zaguenost i nered, dobitak u raznovrsnosti razonode prati gubitak raznovrsnosti u radu. Grad vie nije sedite gradske civilizacije ve mesto gradskog ivota, to jest izvesnog broja fenomena zgusnutosti (intenzivnost i raznolikost) stanovnitva, delatnosti, radova, razonoda, mogunosti itd. Upravo u isto vreme, poinju da se javljaju tenje za ispravkom na razini sistema kontrole i integracije (drava, optina) obrazuju se organi i aparati planiranja, ureenja, urbanizma koji nameravaju da potine eko s i s t e m kako bi postigli optimalan razvoj. Na razini po jedinca dolazi do veeg irenja procesa dvo-eko-sistemskog reavanja pitanja naizmeninou gradskog ivota i povratka prirodnoj sredini (godinji odmori, praznici, vikendi). Isto tako, prigradska naselja sve vie smenjuju periferiju, grad-vrt, individualne stambene zgrade unee naizmeninost, samo male amplitude, a pre

svega kompromis izmeu dva eko-sistema, istovremeno rastereujui gradske centre. U 1960. mnogi su posmatrai mogli da pomisle da e ubris uskoro biti savladan, da e se brave otvoriti. Raz vitak je trebalo da bude pod kontrolom i usmeren, teh nika reenja trebalo je da donesu novu racionalnost, a u pogledu ravnotee i blagostanja pojedinca kao da je bilo na putu ostvarenje komplementarnosti, na viem stupnju, putem naizmeninosti odmora-slobodnog vre mena rada-nunosti. Ali decenija 19601970 otkrie da su ta reenja ne dovoljna, da razvitak nije savladan, da je tehnika racio nalnost zaboravila bioloku sloenost i psiho-afektivnu hiper-sloenost, da su nova prigradska naselja poela da bivaju bezoblini aglomerati, a da naizmeninost vikenda i godinjih odmora ne ukida gradske neprijatnosti. Na razini naselja kontrola je vie sluila neravnomernosti razvitka no to ju je savlaivala, programirana reenja nisu svela ni ubris ni greke, ni lutanja, ubris su izazvala nove zastoje, a zastoji nove ubris. U tim uslovima, grad je sve vie naselje, etvrt, sve vie spavaonica. Ispravke se sve vie vre stohastiki putem pokuaja i uenja na grekama. Pojedinci pokua vaju da se snalaze, socijalne grupe se pretvaraju u grupe koje vre pritisak za ili protiv graenja, rekon strukcije, ureenja, preseljenja; narastanje omladinskih i enskih slojeva ne uspeva da se prilagodi novoj slo enoj situaciji, iji je deo i u uslovima odravanja za stoja i ubrisa, podrutvljavanje njihovih tenji stvara nove bezobline aglomerate, politizacija njihovih zahteva iri oblasti sub-polisa. Urbanizam je raspet izmeu in telektualne pekulacije i pekulacije nepokretnim do brima. Planiranje prati ovo kretanje isto toliko koliko mu i prethodi.

216

Edgar Moren

Na razini pojedinca, poputanje ranijih stega prate sve tee nove prinude (birokratske, tehnoloke, komuni kacione) postizanje odreenog individualnog standarda nosi nove probleme: usitnjavanje i usamljenost prte na razliite naine, ali sve upornije, i kolektivnim stambe nim blokovima i skupim etvrtima. Lagano nastaje i roka depresija, neodreena nelagodnost mnogobrojnih oblika, koja po svoj prilici daleko prevazilazi socio-urbanu ekologiju. Jo neto: prvo se velike zapadne metropole polako zaguuju, zakruju, gue, a broj kraa, provala, nasilja naglo raste. Grad, sredite civilizacije, iznenada je pre puten varvarstvu. Grad, sredite reda, preplavljuje nered. Dok se dungla civilizuje, polis postaje dungla. Metropolis, to jest Njujork, na ivici je raspadanja. Kao da Njujork grad nad gradovima najavljuje sudbinu urbane civilizacije, to jest moderni srednji vek? Na to emo se vratiti. 2. NEOARHAIZAM Letovanja, vikendi, potreba za zelenim prostran stvima, potreba za predmetima, sadrinama, simbolima prirodnim, seoskim i arhainim, treba da se shvate ne samo kao pokuaj ispoljavanja uravnoteenja, negativ nog feed-back, ve i kao znaci obrazovanja jedne nove (rastue) i vieobrazne protiv-struje: tenje za vraa njem na neo-naturistike i neo-arhaine izvore. Preokret vrednosti

Na avangardnom vrhu modernog u gradskoj se psi hologiji raa i razvija neo-ruso-ovski zov koji Prirodu (physis) uzdie kao suprotnost vetakom svetu gradova, a arhe, odbaen u prethodnom modernizmu kao neto uhodano i zastarelo, uzima kao osnovu, koren, temelj, vezu s autentinim izvorima egzistencije. Ova potreba sinteze physis-a i arhe odrazie se i otelotvoriti u po trebi za rustinou. Taj spoj (priroda rustinost arhaizam) mi nazivamo neo-arhaizam. Neo-arhaizam ili nova arhainost razvija se prvo u krugovima inteligencije, visokog drutva (prvog potro-

218

Edgar Moren

puh vremena

219

aa prvih plodova inteligencije i prvog drutvenog sloja zasienog zadovoljstvima i prednostima grada), ali se brzo iri i u irokim graanskim, pa potom i narodnim slojevima gradskog stanovnitva (gde se potreba physis arkhe masovno javlja kao negativni feed-back uslovljen ritmom, prinudama i nervnim zamorom velikih gradova). Neo-arhaizam u gradu se razvija u mnogim prav cima, a naroito: a) u privrenosti prirodnim elementima: vazduh, sunce, voda, zelenilo (vegetacija-hlorofil), ivot (ivotinj ski), kamen (prirodni), pune se regenerativnim i spaso nosnim vrednostima i stiu fizio-psiho-mitoloke vrline. b) kult tela, koji se prvo javlja u sportu, razvija se kroz dijetetiku, estetiku, ludiko; c) delimini preokret gastronomskih procena u ko rist seoskih i prirodnih jela. Tako se kaamak, crni hleb, buter u grudvi pojavljuju na graanskom stolu, peen krompir, meso na aru od drveta, prirodno po vre, sladokusako traenje vina, ulja, suhomesnatih pro izvoda sa seljakog imanja kao suprotnost industrijski obraenim proizvodima, to sve odraava novo vredno vanje seoske jednostavnosti i prirodnog kvaliteta, koji vie nisu prezreni u odnosu na sutastvenost i sloene vetine visoke gastronomije. Ranijoj suprotnosti visoka gastronomija seoska hrana, pretpostavlja se nova su protnost visoka gastronomija i seoska gastronomija industrijalizovana hrana. d) delimini preokret dekorativnih vrednosti i nametaja, u stanovanju u korist rustinih vrednosti. Tako se u srcu gradskog stana nailazi na struju vaskrsavanja kamina i vatre, vidljivih greda-nosaa tavanice, nametaja koji sigurno (ili se bar tako misli) potie sa sela

(ormani, stolovi, komode, stolice itd.), seoskog kuhinj skog pribora ili onog koji na to lii itd. e) rasprostranjena estetska rehabilitacija jedinstve nosti i izvornosti zanatskog proizvoda kao suprotnosti serijskom industrijskom proizvodu, a u uem krugu se razvija neo-paleolitska, neo-polinezijska, neo-arhaina umetnost (umetnost Sen-2ermen-de-Pre ili Grini Vilida). Tako konzervacija i obnova spomenika, obiaja, tradicija prolosti udnim preokretom postaju izraz modernizma, a ne vie tradicionalizma, avangardizma, a ne zaostalosti. Relativno ukljuivanje nove arhainosti

Ukljuenje prirode i arhe u gradsko stanovanje (vrtovi, parkovi, re-arhaizacija starih zgrada, naseljava nje gradske inteligencije i imunih slojeva u stare e tvrti), u potronju (seoska gastronomija i prirodni dije tetski proizvodi), u ureenje stanova (nametaj, dekora cija) samo je delimino ili pre simbolino. Nova arhainost trai utoljavanje svoje ei naro ito izvan grada naizmeninosti prirodnog i gradskog eko-sistema. Jedno reenje je prigradski kompromis, a drugo naizmeninost rada i godinjih odmora. Prigradski kompromis

U prigradskom kompromisu, ovek je u blizini sre dita rada, potronje, zadovoljstva gradskog ivota, ali koristi prirodne pogodnosti (vazduh, nebo, biljke, domae

220

Edgar Moren

Duh vremena

221

ivotinje, ak i ivina). A ipak nije u Prirodi, arhe se svodi na uzgredne seoske delatnosti (vrtlarstvo, pecanje). Eko-sistemska naizmeninost?

Uporedo s prigradskim kompromisom, razvija se sve vie sistem naizmeninog ivota razliite periodinosti, koja moe biti svakodnevna ili nedeljna (vikend) ili pak sezonska (letovanje). Svakodnevna periodinost, kad se uvee vraa u seosku kuu (meta-prigradsku, na selu, ak u pravom selu) 49 povlastica je izuzetno imunih slojeva ili umetnika koji nemaju strogo odreeno radno vreme u gradu. Nedeljna periodinost (vikend) rasprostranjena je u graanskim ili malograanskim slojevima gradskog stanovnitva. Sezonska periodinost (odmori i pogotovu godinji odmori) rasprostranjena je u irokim slojevima gradskog stanovnitva. Dvostruki gradski neo-arhaini ivot tei da us postavi ne kao alternativu ve kao naizmeninost, ne kao kompromis ve kao komplementarnost to ukljuenje u oba ekosistema. Relaksaciju nalazi izvan gradskog eko-sistema, a zaradu u ovom eko-sistemu. Taj ivot nalazi vrhunsko ispunjenje u naizmeninosti dveju kul tura, bolje rei dva kulta: kulta modernog gradskog ivota, njegovog intenziteta i sloboda i kulta seoskog ivota uz umirujue prisustvo fizisa i arhe. Ima takvih pravih sela na 4060 km. od Pariza, neverovatno ouvanog srednjovekovno-arhainog izgleda, naseljenih skoro iskljuivo umetnicima, intelektualcima, di rektorima fabrika itd.
49

Uostalom, kao to smo videli, to se dvojstvo osea, mada prigueno i u samom srcu gradskog ivota (uz malo prirode, malo arhainog u stanovanju, hrani, de koraciji, nametaju), kao to je u srcu seoskog ivota obezbeen minimum modernog gradskog ivota (vodo vod, gas, elektrina struja, radio, televizija, friider, auto itd.). Razume se, za vreme seosko-prirodnog perioda vi kenda a posebno za vreme odmora naroito e se razviti i produbiti tenja ka novoj arhainosti. Nova arhainost je prvo razvila povrne ili vetake vidove, ali njihova semiotika funkcija hrani psihu: tako se za turiste prave dopadljivi i sladunjavi dekori lani srednjevekovni spomenici, seoske krme gde starinski natpis najavljuje udarce topuzom, folklor po narudbini, rakovi koji doplivavaju iz Poljske ili Australije i igraju lakrdijaku komediju nove arhainosti za ljude na go dinjem odmoru, srene to se vraaju u paleolit. Na konkretnijoj semiotikoj razini, letnji turisti iz gradova izazivaju oivljavanje starih zanata (drvo, gvoe, tekstil, hrana), a nove gradske zanatlije smetaju svoje nove srednjevekovne radionice u uvene turistike centre (Sen-Pol-de-Vans, Le Bo, Sen-Trope). Od ezdesetih godina, neo-arhaina tenja se pro dubljuje i sve tenje povezuje potrebu za prirodom sa potrebom za kulturom. Ovde re kultura treba shvatiti u generativnom smislu naela organizacije linog ivota. Prva primetna veza pojavljuje se u klubovima za odmor, iji je istaknuti prototip Klub Mediterane: ovi klubovi se ne ograniavaju na to da zagnjure turiste u prirodne elemente sunce, nebo, more oni organizuju dru tva, bratstva, zajednice iz kojih su prognane hijerar hije, loe strane i prinude drutvenog ivota, ukljuu-

222

Edgar Moren

jui i novac (pod uslovom da se za to plati : tu vlada nov rusoovski zakon prirode, nov plemenski i v o t Tako vdimo da izronjavaju u prvoj fazi, gde jos nema dovo enja u pitanje, konkretne utopije, pravi drutveno-prirodni zatvoreni i (privremeno) potpuni eko-sisterm, koji predstavljaju idealnu sliku meta-gradskog ivota, ak meta-drutva, istovremeno i slobodnog i zasnovanog n a zajednitvu. Ve postoji zaetak nove ekologije i nove kulture, ali ukljuenih u naelo naizmenicnosti kao na grade i naknade za svakodnevni otueni ivot.

3. EKOLOKA SVEST Od nove arhainosti do ekologizma Ako se danas razmotri deo istorijske evolucije koja poinje pedesetih godina, vidi se izbijanje i razvoj, pu tem kvalitativnih skokova, sve bogatijih oblika jedne tenje (ili protiv-tenje), prvo neo-nudistike, higijenske, letovaline, estetske, koja sve korenitije postaje kulturna i ekoloka. Ovaj je razvojni put u vezi ne samo s tehno lokim, ekonomskim i drutvenim razvojem ve i (sa mim tim) sa eko-sistemskim razvojem. Ova je tenja potekla od naela naizmeninosti (sa godinjim-odmorima) i dovela do alternative (drugai jeg ivota u sluaju protiv-kulture, drugaijeg razvitka u ekolokoj ravni). Poavi od periferije, dola je do sredita socio-urbanog eko-sistema i ak se ovde-onde postavila u radikalnom vidu; potekla od socijalno integrisanih krugova, postala je opoziciona snaga ili oblik poricanja. Krajem ezdesetih godina ekoloki elemenat i kul turni elemenat pojavie se, ali ne vie na godinje-odmorskoj periferiji i u zatvorenom mikro-svetu, ve u srcu socio-urbanog eko-sistema i to kao opti i korenit

224

Edgar Moren

Duh

vremena

225

p r o b l e m . P r v o se javljaju kao dogaaji, j e d a n kao naglo upozorenje na u n i t a v a n j e P r i r o d e (ekoloko upozore nje), d r u g i kao i z n e n a d a n p o t r e s koji dovodi u pitanje n o r m e i naela drutvenog ivota: a n t i - k u l t u r n i potres. P r e k o t i h dogaaja brea javljaju se nove protiv-tenje koje su ne samo vezane za n o v u a r h a i n o s t ve joj daju i n o v u snagu i irinu: ekoloka tendencija, koja dovodi u pitanje gradsko-socijalni eko-sistem, i protiv- k u l t u r n a tendencija koja dovodi u p i t a n j e samo organi zaciju pojedinanog i kolektivnog ivota i koja je, m a d a se prvobitno odnosila na g e n e r a t i v n u mogunost d r u tva, u s m e r e n a na eko-sistemski odnos poto se tie fe n o m e n a svakodnevnog ivota.

Od

ekolokog

upozorenja

do

svesti

ekosistemu

Ekoloka svest je istorijski sasvim nov nain postav ljanja p r o b l e m a nezdravog, tetnog, zagaenosti koji su se dosad s m a t r a l i e k s c e n t r i n i m 5 0 u odnosu na prave* politike t e m e . Ova tenja postaje opti politiki p l a n koji ispituje organizaciju jednog drutva, j e r kritikuje i odbacuje k a k o osnove zapadnog h u m a n i z m a t a k o i n a ela r a s t a i razvoja, koji v u k u n a p r e d t e h n o k r a t s k u civi lizaciju. Dok su se do polovine ovog v e k a ekoloke tetnosti u gradskoj sredini izraavale r e c i m a kao to je nezdravo i obeleavale kao ostrvca koja t r e b a ukloniti, tokom velikog t e h n o - p r i v r e d n o g razvoja pedesetih i ezdesetih godina postajalo je sve oiglednije da taj r a z v i t a k poveOni koji su u prilici da odreuju ta su pravi poli tiki problemi i dalje smatraju da je ekoloko upozorenje ekscentrino.
50

ava i u m n o a v a g r a d s k u zatrovanost. Ali je istovremeno izgledalo da politika opte higijene i d r u t v e n e profi lakse moe da d t e h n i k a reenja koja e smanjiti za gaenost ispod patoloke granice. Ekoloko upozorenje znai p r a v i kvalitativni skok, b a r na razini sticanja svesti. Ono se ne ograniava da ukae na iste p r o b l e m e u okvirima tetnosti i zagaenja, ono vidi s m r t n u p r e t nju t a m o gde se strahovalo samo od irenja, ono ne s m a t r a zagaenje i tetnost u z g r e d n i m proizvodima r a z vitka ve k o b n i m posledicama, ono u krajnjoj liniji ne vidi t e h n o - p r i v r e d n i r a z v i t a k ka n a p r e t k u i blagostanju ve ubris i p r e t n j u zagaenja pra-izvora ivota i u p r o paivanje samog ivota. U t i m okolnostima, reenja ne mogu biti tehnoloka ve pretpostavljaju optu r e s t r u k turaciju sistema i to ne samo gradskog ve itave civi lizacije. Nije samo g r a d s k a s r e d i n a u g r o e n a ve je itava p r i r o d n a sredina, p l a n e t a r n i eko-sistem ugroen i n d u strijskim isparenjima i o t p a d n i m izlivima, izduvnim gasovima motora, agrohemijskim sredstvima. Nije u p i tanju samo pokolj ivotinjskog sveta koji p r e t i da opus toi zemlju, ve je u p i t a n j u i unitavanje p l a n k t o n a i hlorofila, ekoloki problem, dakle, daleko prevazilazi socio-urbani eko-sistem i postaje p r o b l e m d r u t v e n o g sistema i njegove osnovne organizacije.

Pojam

ekosistema

ekoloka

svest

U izvesnom smislu, p o j a m eko-aistema upuuje na ono to su ve oznaavale dobro p o z n a t e reci sredina, okolina, priroda, ali on prvoj dodaje sloenost, d r u g u jasnije odreuje, a treoj o d u z i m a mistinost, da ne k a emo euforiju. P o j a m sredine, vrlo siromaan, u p u u j e 15 Duh vremena

226

Edgar Aforen

Duh vremena

227

samo na fiziku prirodu i mehanike sile, pojam okoline je bolji u smislu u kojem podrazumeva placentarno oba vijanje, ali je neodreen, pojam prirode nas upuuje na materino bie, izvor ivota i sam iv, ovaj je pojam poetski dubok, ali nauno jo nedovoljan, a sva tri pojma zaboravljaju najznaajnije svojstvo sredine, oko line, prirode: njihovu samo-organizaciju. Zato treba dati bogatiji i taniji izraz, ekosistem. Dve osnovne odlike odreuju eko-sistem: 1) Skup pojava u okviru datog ekolokog kruga predstavlja sa svojim meusobnim delovanjem sistem originalnog tipa: eko-sistem. 2) Svaki organizam (otvoreni sistem) prisno je vezan sa eko-sistemom u osnovnom odnosu zavisnosti/nezavis nosti, gde nezavisnost raste istovremeno sa zavisnou. Ljudska samostalnost i sloboda ovde ne znae eman cipaciju u odnosu na drutvenu sredinu, ije bi proua vanje trebalo onda zapostaviti, ve skup naraslih zavis nosti koje se meutim nikako ne izraavaju na osnovu spoljne predodreenosti i jednosmerne uzronosti. Da dodamo takoe da neznanje eko-sistemske dijalektike (nezavisnost-zavisnost) predstavlja osnovni nedostatak ne samo zapadne ideologije jo od Dekarta, koji je uvek smatrao sredinu za svet predmeta preputen moi i korienju ljudi subjekata (bilo da se svojstvo sub jekta ograniava na povlaenu klasu zapadnog belog oveanstva ili da je proireno, kao kod Marksa, na celinu ljudskog roda), ve i tehnike i naune misli naeg doba. Tek su ozbiljni skoranji poremeaji, koji su se odrazili na drutveni i prirodni eko-sistem i ugrozili je dinstvenost, pa ak i ljudski ivot, doveli do prvih klica ekoloke svesti, to jest svesti o naoj zavisnosti od eko-sistema.

Povodom prve take, to jest samog pojma eko-sistema, treba dati jo neka objanjenja. U prirodnom krugu, bujanje ivota bez reda pri kriva i proizvodi spontanu organizaciju koja u stvari jeste sam eko-sistem. Uspostavljaju se i ponavljaju ravnotee izmeu stope prirasta i smrtnosti. Manje ili vie promenljive prinude i pravilnosti proizilaze iz meusobnog delovanja. Udruivanja, simbioze, parazitstvo uzajamno se dopu njavaju. Odnosi prodiranja izmeu ivotinja i biljaka i izmeu ivotinjskih vrsta istovremeno obrazuju hije rarhije i uzajamno se dopunjavaju (pojedeni je dopuna onoga koji ga je pojeo) i suprotstavljaju. U tom smislu red koji se stvara predoava sistemska svojstva kombi nacija, hijerarhije, regulisanja, pravilnosti, prinuda, komplementarnosti i suprotnosti. Ali ovaj je sistem vrle izuzetan: njegova je ravnotea krhka i neka nevana izmena jednog od elemenata moe da je poremeti; nje govo naelo reda ne ishodi iz organizacionog sredita ve je plod mirijada meusobnih delovanja. Da dodamo da svaki krug ulazi u iri eko-sistem, iji je elemenat, i tako od integracije do integracije dolazi se do opteg eko-sistema planete Zemlje. I tako se pojam eko-sistema kao i pojam sistema istovremeno moe ukljuit' u optu sistemologiju i odrediti zavisno od razmere i ra zine posmatranja i prouavanja. Kad drutvo potiskuje, manje ili vie, prirodni eko-sistem, ono sa gradskom civilizacijom stvara novu sre dinu, to jest novi eko-sistem ili tanije jedan eko-sistem (socio-urbani) u okviru drugog eko-sistema (prirodnog). Jasno se vidi da se pojam drutvenog eko-sistema moe lako i korisno brkati sa pojmom gradske sredine, ako se ovaj shvati u svom bogatom smislu. Ovaj socio-urbani eko-sistem nije nita drugo do moderno drutvo posma-

228

Edgar Moren

Duh vremena

229

trano s ekolokog gledita, to jest s gledita pojedinaca, grupa, institucija itd. koji se nalaze u njegovim okvirima u odnosu otvorenog sistema prema eko-sistemu. A to je drutvo razvijenije, to jest to je vei broj, mesto, uloga artefacts, predmeta, proizvoda industrije i za indu striju, to je vea tehnika priroda drutvenog eko sistema. Rekavi ovo, u kojem se smislu moe sagledati socio-urbana sredina kao eko-sistem? U smislu sveukupnosti odnosa i meusobnih delovanja u okviru jedne ekoloke jedinice prepoznatljive kao krug: gradsko naselje. Naselje, kad pree izvesnu granicu koliine i gustine stanovnitva, postaje mesto gde deluju privredne orga nizacije i politike, drutvene, kulturne ustanove, arte facts, maine i mnogobrojni proizvodi, socijalne skupine i pojedinci. Ta brojnost raznorodnih sistema u meusob nim odnosima, koji isprepletano deluju jedni na druge, daje naselju odlike grada i odlike eko-sistema. Socio-urbani eko-sistem obuhvata i elemente i ive sisteme prirodne sredine: klimu, atmosferu, ono to je pod zemljom, mikroorganizme, biljke, ivotinje, on crpe energiju iz prirodnog eko-sistema (ukljuujui i ugalj, gas, vodu, benzin). Veina tih elemenata i namirnica za njega su od ivotne vanosti. Oni potvruju ekoloku prirodu gradske sredine, njegovu neizbenu zavisnost od prirode i poveavaju njegovu sistemsku sloenost Tako je socio-urbani eko-sistem skupina celina koje ine ne samo isto gradski fenomeni, ve i celina dru tvenih i bio-geo-klimatskih fenomena vezanih za to mesto. To je sistem poto ima osobine reda, pravilnosti, razlikovanja, dopunjavanja itd. Pre bismo ga mogli smatrati sistemom nego eko-sistemom kad bi postojalo

jedno integriue sredite koje bi sve dralo pod nad zorom. Ali u stvari, Polis (nacionalni ili gradski) kontrolie samo neke vidove i stanja. Postoje brojna sredi ta kontrole, neka u samom naselju, druga izvan (drava, optina, velika nacionalna ili internacionalna preduzea, politike partije itd.) i ta sredita se istovremeno dopu njavaju i suprotstavljaju. Gradska sredina je mikrokosmos sistema koji je trancendiraju i razvijaju svoje ogranke u njoj, a makrokosmos sistema koji od nje za vise. Njena celina se sastoji od tkiva koja takoe zavise od drugih celina. Potpada pod vie instanci, ali nijedna ne moe da je kontrolie u potpunosti, kao to ni ona ne moe nijednu u potpunosti da kontrolie. I zato tv je mesto svih tih meusobnih delovanja, ali i mesto gde se usled tih meusobnih delovanja odigravaju fenomeni sistemske vrste, ona je eko-sistem. Gradska sredina je eko-sistem i s take gledita svakog od sistema koje obuhvata, bio to pojedinac, sku pina, preduzee, ustanova. Svaki od tih sistema nalazi se u odnosu otvorenog sistema prema eko-sistemu, to jest U odnosu nezavisnosti-zavisnosti iz kojeg uzima ele mente i hranu za preivljavanje i razvoj. U eko-sistemskim prinudama moe da nae elemente reda, sigurnosti koji mu daju mogunost organizovanja sopstvene samo stalnosti, moe da nae u raznovrsnosti i sloenosti eko sistema tehnike mogunosti, predmete koji mu dozvo ljavaju postizanje vrlo razliitih ciljeva i postavljanje novih ciljeva, jednom rei da odrava i razvija svoju slo enost. Moe u eko-sistemskim neizvesnostima da nae svoju sreu, rizik, slobodu. Socio-urbani eko-sistem predstavlja vei stepen reda od prirodnog eko-sistema u onom smislu u kojem ga raz liita sredita ukljuivanja manje ili vie kontroliu (drava, Polis) i u smislu delovanja ustanova prinude u

230

Edgar Moren

Duh vremena

231

vidu zakona i pravila. Ali je i nered vei jer su ponaa nja ljudskih jedinki mnogo manje stereotipna i progra mirana od ponaanja biolokih prirodnih sistema, a preplitanje inter-sistemskog meusobnog delovanja dostie izvanrednu sloenost. Odnos red-nered je nerazluiv. Red, apsolutna pri nuda, nije nita drugo do krutost fizikih zakona, apso lutni nered nije nita drugo do entropijsko raspadanje sistema. I jedan i drugi znae smrt. Ali odnos red-nered nije ni postojan ni jednoobrazan, on se koleba, menja izmeu dva pola: na jednom polu, ogranienja tee da postanu obaveza i prinuda, smanjuju sloenost, pogo duju duhu stada vie no individualnosti, kao to narn Metropolis Frica Langa i 1984. Orvela to predoavaju, prvo delo u oblasti fizike prinude, a drugo u oblasti psi hike; na drugom polu, neizvesnosti tee da se pretvore u nemire, opasnosti, kao u gradovima bezakonja iz vestern filmova. Pojedinac i eko-sistem: zavisnost od nezavisnosti Drutveni ovek nije bie koje pasivno prima uticaj sredine niti bie behavioral koje na podsticaj odgovara odreenim odgovorom. Sto ne znai da je on aktivni i nilac koji manipulie pasivnim predmetima, niti inilac odreen samo svojim genetskim i kulturnim nasleem. Eko-sistemski odnos nezavisnosti-zavisnosti mora se shva titi kao antropo-psiho-socijalna osnova bitnog znaaja. Jasno je da ponaanje oveka u drutvu biva nerazum ljivo ako se zaboravi spoj genetske informacije i kul turne informacije, ali ono ostaje nerazumljivo i ako se zaboravi informacija koja potie od pojavnih iskustava, to jest iz eko-sistema gde se ostvaruju mogunosti i gde

svako u sebi nosi deo eko-sistema ne samo crpei mate riju i energiju ve i sakupljajui informacije. Ljudski duh svojim sposobnostima saznavanja i pamenja, svo jom idejno-graditeljskom graom mozga spaja u sebi i svojstva reda organizacije i sluajnosti okoline i u tom smislu on je ogledalo eko-sistema. Moe da se uini, u izvesnom smislu, da je okolina ogroman sistem znakova i u neku ruku neki govor koji uimo da itamo. Zaista, za (ulnog) perceptora sve, predmeti, pojave, dogaaji okoline, predstavlja kvazi-odailjae informacija koje perceptor-primalac hvata, odabira, odvajajui buku od informacije, deifruje i uobliava u govor. Ali taj govor nije ve ispisan u eko sistemu: eko-sistem nije jezik, mada jeste semiotiki svet: govor se raa iz saradnje, iz spajanja eko-sistema i primaoca. Vrlo je irok eko-sistemski odnos: taj odnos ide od metabolikog do saznajnog, a spaja opaajni i psiholoki odnos; psiholoki odnos je iri od saznajnog; kao to su ljudi u prastaro vreme na okolinu prenosili svoje moi uobrazilje te su se ove sile uobliavale u mitove i bo gove, tako moderni ovek na svoju socio-urbano-tehniku okolinu prenosi mitologiju kojoj emo se jo dugo uditi. Sve ovo nam pokazuje da je ovek mnogo zavisniji i nezavisniji od okoline no to bi se pomislilo: ili tanije, njegova je nezavisnost vezana koliko i njegova zavisnost za eko-sistemski odnos. Tako eko-sistem utie na brojne dimenzije linosti: od bio-opaajnih do psiho-mitolokih. Eko-sistem nije samo imanentno prisustvo u pojavnom iskustvu, on znai prisustvo ko-organizatora u auto-organizaciji linosti (koja zavisi i od genetsko-kulturne in formacije). Samim tim, zavisnost same nezavisnosti mora

232

Edgar Moren

Duh vremena

233

da postane izuzetno dostignue nove ekoloke nauke, dok se raniji pravolinijski i jednosmerni determinizam raspruje pred otkriem relativne nezavisnosti same za visnosti (unutranji determinizam i aleatorni odgovor organizma). Ako pravolinijski jednosmerni determini zam nestane, pojavie se mogunost da se nauno shvati organizacija autonomnosti: koja se ne d zamisliti izvan interferencijalnih odnosa sa eko-sistemom. Od Dingis-kana sunanog predgraa do pastira nukleoproteina Ekoloka svest je dakle: svest da je okolina eko-sistem, to jest iva samo-organizovana (spontana) celina; svest o zavisnosti nae nezavisnosti, to jest o osnovnoj vezi s eko-sistemom, koja nas navodi da od bacimo nae vienje sveta-predmeta i oveka-ostrva. Ova svest dakle dovodi ozbiljno u pitanje smo usmerenje zapadne civilizacije, koja je svoju pobedu ostvarila na osnovu tri naela organizacije koja danas postaju naela njene propasti: kartezijansko razdvajanje oveka-subjekta u svetu predmeta kojima se rukuje (osnova modernog humanizma); nauka shvaena kao objektivno saznanje bez potrebe da se zna njen smisao i njen cilj, te ona samim tim postaje orue moi i sile; najzad graansko, a potom i marksistiko shvatanje oveka kao konkvistadora prirode, koji se najzad pretvara u Dingis Kana sunanog predgraa. Ekoloka struja se bori protiv zapadne ideologije oveka izdvojene jedinke, zatvorene monade u svemiru, protiv koje je romantizam umeo da ustane samo poetski a naunost samo mehaniki pretvarajui i oveka u stvar.

Kapitalizam i marksizam su nastavili da uzdiu pobedu oveka nad prirodom kao da je unakaivanje prirode najuzvienija epopeja i podvig. Ova ideologija Kortesa i Pizara eko-sistema u stvari vodi samouhistvu, pobeena priroda znai samo-unitenje oveka. Ekoloka svest osvetijava i skriveno lice nauke na svoj nain. Nije re o devalviranju nauke. Treba najzad videti i ono drugo, mrano lice nauke. Sve to ini osnov udesne veliine nauke, njenu snagu istine, ima i svoje nalije. Nauka istovremeno doprinosi ekolokoj i antro polokoj katastrofi jer, kao i tehnika, rasparava pro bleme i postala je isto orue. Atomski naunici su prvi razbijeni u atome, nemoni i uasnuti sopstvenom ne moi. Problem nauke treba najzad ne da se ponovo raz motri ve da se o njemu misli zavisno od razvitka. Kriza rasta i razvitka Ekoloka svest skida veo sa unutranje korenite protivrenosti koja lei u sri vulgate o razvitku. Rast je u tom mitu shvaen ne samo kao proizvoa ve i kao unutranji regulator razvitka, te je svojim osobinama trebalo da resi osnovne istorijske probleme oveanstva, da smanji, a potom i otkloni sukobe, suprotnosti, da u svom proizvoako-regulativnom kretanju ostvari sklad no drutvo. Najzad, i pre svega, ekoloka svest otkriva da sa danji industrijski razvoj moe da bude poguban ako nastavi svoju eksponencijalnu trku, to jest trku u bes konanost, odnosno u smrt. Zaista, taj razvoj tei raza ranju eko-sistema bezumnim korienjem, ubija ga ubrizgavanjem otrova u ive izvore kao to su voda, vazduh, zemlja.

234

Edgar Moren

Duh vremena

235

Dakle, s obzirom na eko-sistemski odnos zavisnosti nezavisnosti, taj rast vodi samounitenju civilizacije unitavanjem eko-sistema. Eksponencijalni rast ne znai iskljuivo da e se rezerve smanjiti zavisno od ubrzavanja rasta, on pre svega znai da je rast nekontrolisana pojava. Otuda po treba da se preokrene vienje stvari, jer je industrijski rast dosad smatran osnovom reda i regulisanja modernog drutva. Rast mora da bude, naprotiv, sagledan kao izraz nereda, zahuktalih snaga koje nisu samo stvara lake ve i ruilake. Putovanje ka smrti je zapoelo. Jedno je upozorenje dolo od Frojda, jo pre Hitlera: civilizacija prua uz lagodnost i nelagodnost jer se libidinalne sile, koje ona potiskuje, eksplozivno gomilaju. Drugo upozorenje dala je Hiroima i ono se nastavlja skoro neujno tik-tak-om malih galskih Miriroa. Tree upozorenje je dolo od demografske opomene, od Sovija do Erliha, kada je eks ponencijalni rast stanovnitva otkriven ak i pre rasta industrije, a ovaj poslednji je etvrta opomena, eko loka opomena. Sad treba da shvatimo da su svi mehanizmi povezani jedan s drugim u istom dinovskom mehanizmu smrti: kriza civilizacije, trka u naoruanju i rasprostranjenost nuklearnog oruja, demografska eksplozija, industrijski rast. Ponekad sve to lii na udovian ir kao u Vijet namu. Udrueni likovi doktora Falamora, velikog Kor milara, kopilana Oca naroda ne treba da nas navedu da zaboravimo da su oni i orua bezimene sile koja se tamo razbesnela, ali koja svuda nastupa. Miel Ser je to po kazao u izvanrednom lanku Tanatokratija, objavlje nom u martovskom broju 1972. asopisa Critique. Naoruanje, serijska industrija, nauka sve se to udru

ilo u trouglu smrti. To znai oslobaanje neuvenih energetskih snaga voenih snagom profita i koristi, ali i u korist sile. Ekoloka svest izmeu tehnologije i marksizma isterivaa avola Tek to se ekoloka svest rodila, a ve joj prte velike opasnosti. Pre svega, opasnost da se sve svede na strogo ekoloki problem, dok je u njenoj bitnoj prirodi da spaja stvarnosti koje se dopunjuju, ali i suprotstavljaju, i koje postavljaju uasno sloene probleme, to jest dvoznano: opasnost od ekoloke izlapelosti koja e sve da zabauri gurajui sve u zelenilo. Ali postoji i opasnost da se ekoloki problem svede ili ak razvodni u samo tehnike elemente ili u konvencionalne i obredne ablone revolucionarnog spasa. Tehnoloko to jest tehnokratsko svoenje je ve u toku. Propadanje eko-sistema svodi se na pitanje zagaenja. Svako se zagaenje zaista moe izdvojiti i za njega se moe nai tehniki lek: ovde izduvni gasovi motora i dim fabrika, tako hemijski otpaci ili reforma insekticida. Ali samim tim se prikriva opti problem, a ovaj nije problem ubreta ve opte organizacije drutva, odnosa ovekpriroda, industrijske budu nosti. Tehnologija sigurno moe da zaepi pukotine, ali nije u stanju da o sistemu misli na nov nain. A tehnika, delimian lek, takoe je jedan vid zla, jer unitava opti smisao problema i ne raspolae sopstvenom kon trolom. Pojam nulti rast doprineo je svakako da se glo balno postavi problem industrije u celini, potronje, valjanosti ivota, podrazumevajui problem reorgani-

236

Edgar Moren

Duh vremena

237

zacije drutva. Ali i ovaj pojam je optereen tehnokratskom redukcijom: daje prvenstvo tehnoloko-ekonomicistikim vidovima. Predlae mit o ravnotei ljudskom rodu koji je po prirodi neuravnoteen i ije kretanje ne moe biti povratno. Pre no to se bude odluilo o zaustavljanju rasta, trebalo bi prvo ukljuiti taj pojam u pojam razvoja i pre svega ovom pojmu razvoja ne bi trebalo davati samo ekonomski smisao. Usporavanje rasta ima smisla samo pod uslovom da se jasno objasni potreba ubrzanja, proirenja, preobraaja i mene raz voja. Moe se koiti samo ono to umemo da ubrzamo. Pojam sveukupnog i viedimenzionalnog razvoja oveka pretpostavlja dakle koreniti preobraaj drutve nog poretka. Ali ovde nailazimo na drugi redukcionizam, takozvanog ortodoksnog marksizma, zvaninih marksizama, koji kao zatvoreni sistemi nastupaju konzerva tivno, a ekologizam uzimaju samo u malim koliinama u strahu da ne poremete doktrinu. I na kraju nailazimo na marksizam koji slui isterivanju avola i lii na mo litveni mlin: kao to se, kad se prie tibetantskom kalueru zauje otegnuta litanija mlina molitvi, isto tako, kad se prie mekim marksistima, uvek se uje ista pesma koja sve preiava, bilo da je re o prirodi, o eni, o poeziji ili o ljubavi: klasna borba, kapitalizam, socijalizam. A ako im zasmetate i iz vas isteruju avola: agent buroazije, revizionizam, tui uticaji. Meutim, i u okviru marksizma, kao i na drugoj stra ni, od 1967. dolo je do vrlo vanog sticanja svesti. Javlja se shvatanje da revolucija ne znai obavezno obaranje kapitalizma i likvidaciju buroazije, jer drutvena ma ina obnavlja, ponovo proizvodi novu, vladajuu klasu, nove strukture pritiska. Poinje da se shvata da u korenu pojavne strukture drutva postoje generativne strukture koje upravljaju kako organizovanjem drutva

tako i organizovanjem ivota. Tu i lei duboki smisao rei, inae esto mitologizirane, kulturna revolucija, i na istoku i na zapadu. U tome je najzad i duboki smi sao dovoenja kole u pitanje. U tome je i duboki smi sao dovoenja u pitanje tehnike i nauke. Smrt, u tom smislu, kao to je rekao Ser, nije teo rijska, ve se neposredno d ekstrapolirati iz procesa u toku. Smrt je statistiki verovatna, ali znamo i to da su svi stvaralaki dogaaji u evoluciji bili statistiki neverovatni. Iz tog ugla treba da posmatramo apokaliptike opo mene, koje su prvo dali pesnici, sanjalice, hipici, a danas ih preuzeli naunici kao to je ekipa Midous iz MIT-a. Rauni su moda pojedinano pogreni, podaci nedo voljni, i tehniki se moe rei: kad se svaki problem izdvoji, nema problema koji nije tehniki. Ali kao to oko abe, ak i kad se aba naduje kao vo, ne vidi oblik stvari u kretanju koje hvata njena ronjaa, tako ni dananji tehnokrat ne vidi opti oblik koji se obrazuje i raspada. Apokalipsa moda nije u pravu, zato to po stoji i neverovatnoa. Ali onda e u tom smislu ipak biti u pravu, jer je pripremila neverovatnou. O emu je re? Da navedemo opet misao Miel3 Sera: Treba savladati vetinu, a ne prirodu. Treba zapoeti novu borbu za ooveenje. Vrlo teku borbu, jer je ta borba izvan starih alternativa. Kad je Marks stupio na scenu, velike su alternative bile republika-monarhija, buroazija-aristokratija, a prodor ideja ko munizma i proletarijata izgledao je smean i bestidan. Tako je i danas, kao i u Marksovo doba, vei problem obrazovanje nove nauke i nove teorije nego uklapanje novih elemenata u staru teoriju. Problem je u korenitom preobraaju. Sama re revolucija postala je suvie

238

Edgar Moren

slaba, izlizana, jednodimenzionalna. U praskozorje tre eg milenijuma treba shvatiti da su revolucija, razvoj, pronalazak, preivljavanje, ivot i smrt nerazluivo vezani. Zakljuak Ekoloka struja (jo?) nema jasno ocrtan lik, javlja se u dvoznanim vidovima, njeno kretanje zavisi od raznovrsnih i raznolikih pobuda. Tako postoji koleblji vost i lutanje od neo-naturizma do neo-ekologizma, od neo-arhainosti do neo-kulture. Ta protiv-tendencija je istovremeno i korekcija i tendencija. U stvari, u njoj ima svojstava negativnog feed-back koji pokuava da uravnotei sistem, spreavajui ga da se suvie odvoji od eko-sistema (neo-naturizam), ili ga preterano koristi (neo-ekologizam), a ima u njoj i svojstava pozitivnog feed-back, to jest razvijanja nove tenje, koja eli da destruktuira i restruktuira celinu moderne industrijske, graanske, gradske organizacije. Postoji zaista mogu nost kako korektivne integracije (deliminim prihvatanjem rekuperacijom) ekoloke tenje i kulturne tenje u okviru hegemonisticke tendencije, tako i preokreta, revolucionarnog ili reakcionarnog, te hegemonisticke tendencije. Isto tako, i opet kao mogunost, jasno se vidi da se novi pokret, kao nekad ruso-ovski i roman tiarski, dvoumi, pa ak i epa izmeu mitske enje za arhe i revolucionarnog traenja novog ivota i dru tva, izmeu ta dva pola postoji i jedna evolucionistiko-reformatorska mogunost.

V ZAKLJUAK

1. SADANJA KRIZA Ovaj rad, ovo prouavanje duha vremena od samih poetaka, jo od pre petnaestak godina, uvek je opsedala ideja o krizi, dok u zvaninoj sociologiji, politikoj ideologiji, misli o budunosti nije bilo ni traga ovoj ideji. Izraz kriza, prvo upalj i neodreen, na poetku je spadao koliko u sitno proroanstvo toliko i u predvia nje i dijagnozu. Tokom istraivanja trebalo je ispitati re kriza, obraditi je (postaviti osnove krizologije) i samim tim lanano preispitati socioloku teoriju. Ovde e italac nai samo pokazatelje i naznake sazrevanja ovog teorijskog rada, koji e biti predmet drugog del (Metod) jo u pripremi. Uz to, to je pitanje prirode same krize, najavljena ili otkrivene, bivalo aktuelnije, to se javljala i potreba za veim odreenjem: kriza ega? U poetku sam govo rio kriza graanskog ivota, kriza graanskog indi vidualizma. Avetinjska ideja krize lutala je izmeu okrepljujue ideje krize razvitka i visokoparne ideje krize civilizacije. Pokuavala je da se otelotvori u ideju

240

Edgar Moren

Duh vremena

241

kulturne krize, ali na nesreu, kultura je i sama bila bezoblian i bestelesan pojam. Da bi se kriza razumela, trebalo je korenitije i iz nova formulisati socioloke teorije, shvatiti drutvo u dva vida, generativnom vidu (to obuhvata njegovu in formaciju to jest znanje, njegova pravila, njegove norme, njegove programe) i pojavnom vidu (koji obu hvata njegovu konkretnu organizaciju hic et nunc, nje govu praksu, njegov ivot u datoj okolini). U tom smislu, kultura se javlja kao generativna celina neophodna za stalnu auto-reprodukciju drutva i ta kultura mora i sama da se auto-reprodukuje u svakom pojedincu, u svakoj generaciji, da bi se sama nastavila i time nasta vila i pojavnu organizaciju drutva. Od tada nam je bilo mogue da bolje zamislimo u svoj irini i korenitosti krizu koja je dotada bila i u praobliku i neuhvatljiva. Bilo je u stvari shvatljivo da kriza koja pogaa omladinu pogaa samim tim proces reprodukcije vrednosti drutva, da kriza koja pogaa inteligenciju pogaa i sam proces stvaranja ideja, ideologija i mitova neraz dvojnih od drutvene stvarnosti. Istovremeno nas je ekoloka kriza upuivala na ono to je najkonkretnije pojavno u jednom drutvu: na od nos sa okolinom i to ne samo prirodnom ve i drutve nom (grad, tehnika okolina) na njenu homeostaziju, to jest regulisanje koje odrava njenu sloenost. Ono to mi je sve jae padalo u oi bila je injenica da je kriza skrivena u samoj sri drutvene generativnosti (kulture) i u srcu drutvene prakse, mogla se dakle smatrati drutvenom krizom izuzetne dubine i ozbilj nosti. Ova kriza bila je tim znaajnija poto je nastala u punom ekonomskom razvitku.

Ovakvo bi drutvo svakako moglo da nastavi kako-tako u polu-fosilizaciji i polu-raspadanju ukoliko ne bi naili suvie jaki spoljni i unutranji potresi. Moglo bi se u naelu i korenito reformisati. Moglo bi se si gurno i revolucionisati. (Ali bi bili neophodni i veliki napredak i vrlo veliki preobraaji u revolucionarnoj svesti). Tako je sad sudbina naeg drutva preputena sluaju. Ekonomska kriza 1974. donee nove nepredviene momente. Neu da kaem da je ta kriza samo konjukturna, ona je konjukturna i strukturalna, ali upuuje na krizu kapitalizma na razini njegove meunarodne orga nizacije i dezorganizacije. Ne treba iskljuiti mogunost da ova kriza ublai krizu drutva o kojoj govorim, ubla avajui neke probleme koje postavlja ekonomski rast i odnos prema radu. Lako je mogue, takoe, da susre tanje ovih dveju kriza pojaa i jednu i drugu i pretvori ih u jednu i istu krizu. Ali vano je da kriza drutva, koja je dugo bila zaklonjena ekonomskim napretkom, danas vie nije skrivena ekonomskom krizom. Sad je vano da je bolje shvatimo, to jest da se pripremimo.

16 Duh vremena

2. BUDUNOST Usred este decenije dolazi do promene dekora i kulturnog diskursa. Od 70. do 75. nove teme postaju uesnici i partneri u drutvenim i politikim dogaajima. Moe se predvideti da e se nastaviti raspadanje kul turnog sistema koji je bio hegemonijski i integriui, da e se razviti reformatorska evolucija, da e se opet pojaviti ostrvca, trenuci, pokuaji kulturne revolucije. Ali dubini vremenske perspektive, vidik je neizvestan. Ovi procesi mogu ne samo da se preokrenu, poremete, potpadnu pod drugi uticaj, ve mogu i da budu zaustav ljeni, rasputeni, uniteni. Krizni sklop kulturnih pri lika zaista obeleava politiku, drutvenu i privrednu budunost zapadnih drutava, a i sama budunost je neizvesna i ta je neizvesnost sve vea. Neizvesnost raste sve vie ukoliko je budunost zapadnih drutava u sve veoj zavisnosti od situacije u svetu, od budunosti cele planete, kojoj je takoe svojstvena neizvesnost. Tako se kulturni problemi sve manje mogu razdvojiti od drutveno-politikih, a problemi zapada sve manje od pro blema itavog sveta. Kulturne neizvesnosti ulaze u okvire drutvenih, politikih, svetskih neizvesnosti koje ih uveavaju i ijem uveavanju one doprinose.
16

244

Edgar Moren

Duh vremena

245

U tim uslovima, ovde nema mesta za predvianje koje prodaje sadanjost, ugojenu hormonima, pod ime nom budunosti. Ali ima mesta za ispitivanje buduno sti. Kriziologija, onakva kako je mi shvatamo, ne ostav lja nas bez oruja u tom suoavanju sa neizvesnou primorava nas da razmislimo o skretanjima, tendenci jama negativnim i pozitivnim feed-back, postojeim mogunostima naprednog i/ili nazadnog. Ovakvo ispitivanje zahteva kliniki i teorijski na por takve irine da bi bilo potrebno novo delo (moda e ga i biti). Ovde u se ograniiti na iznoenje dveju ideja: jedna se odnosi na nau zapadnu budunost i tie se Modernog srednjeg veka, a druga na svetsku budu nost i to je ideja o gvozdenom dobu sveta. Ideja modernog srednjeg veka javila nam se u stu diji o Nemiri u Orleanu (1969) i to u ovom smislu: ne vode li sami putevi modernog ka novom srednjem veku? Mi ovo nae moderno drutvo u razvoju ne shvatamo kao drutvo sa zaostalim tragovima arhainog, ve kao drutvo koje podstie novu arhainost, ne kao drutvo koje isteruje mitove racionalnou, ve koje izaziva nove mitove i nove iracionalnosti, ne kao drutvo koje odluno prevazilazi probleme i krize oveanstva, ve kao ono koje izaziva nove probleme i nove krize. Sluaj u Orle anu nije pobuda ili posledica srednjeg veka u modernom svetu, to je vid modernog srednjeg veka (str. 108). A ovo tvrenje moe se zasnovati na ideji da se danas odigrava raspadanje, zakrljavanje, fosilizacija, ak truljenje jednog sveta koji ne uspeva da umre i sveta koji ne uspeva da se rodi, otuda hibridno, dvo znano, neizvesno, neodreeno stanje, meovito stanje koje se moe nazvati srednjim vekom u tom prelaznom smislu. U tom smislu je moderni srednji vek ve zapoeo

i kao i svakom novom istorijskom razdoblju ne moe mu se tano odrediti datum poetka. Ovu ideju novog srednjeg veka razliito su izua vali Furio Kolombo, Umerto Eko, posebno ideju post-industrijskog srednjeg veka. Ovde ponavljam da moja namera nije da i ja prouavam ovu ideju, ve samo da je pokrenem. Videli smo da dolazi do dekadencije veli kog kulturnog arhetipa oveka mukarca, odraslog, gra anina, belog, zapadnjaka, tehniki obrazovanog, racionalizatora, koji potinjava ili odbacuje u stranu mlade, ene, stare, one koji ne pripadaju buroaziji, sve egzo tino, zanatsko, seosko, estetiku. Ali jo nije obrazovan novi kulturni, viecentrini arhetip, zasnovan na skupu vrednosti i spoju komplementarnih vrednosti: mu ko/ensko, mlado/odraslo/staro, zapad/istok, sever/jug, industrija/zanatstvo, racionalnost/poezija itd. Drugim reima, stanje je hibridno i neizvesno, obeleeno opa danjem kulturne zakonitosti, a bez ispoljavanja nove zakonitosti. Zar se ovo opadanje zakonitosti jednog kulturnog mita ne bi moglo dovesti u vezu s opadanjem, mnogo irim, vrednosti, koje se odnose na valjanost, sveoptost i racionalnost nae kulture? S tim u vezi slabe i mo ralni zakon (koji odrava u okviru subjektivnog drutveno-kulturnu normu) i snaga zakonskih normi, ija mo zastraivanja i presuivanja gubi vrednost. Znai da u stvari slabi hegemonija pravnih, moralnih, inte lektualnih, suverenih (racionalnost, tehnika) naela koja su obavezna za svaku konfliktnu grupu u mirnodopskom drutvu. Svaki pojedinac, svaka grupa pokuava da se sve vie odnosi na samu sebe, to jest da u svojim potrebama, interesima i sopstvenoj budunosti nae na elo zakonitosti. Tako se meaju slobodarsko odbijanje

ugnjetake zakonitosti i ozakonjavanje nazadnih i pri-

246

Edgar Moren

Duh vremena

247

nudnih mera kao to su atentat, otmica taoca, proizvoljna pogubljenja. U urbanom srcu moderne zapadne civiliza cije neto se raspalo za poslednjih deset godina, a da bi se to shvatilo, trebalo bi povezati dotad pojedinano opaane fenomene kao to su narastanje nezadovoljstava, nemira i neuroza (uporedo s narastanjem materijalnih dobara pre no to se javila avet nezaposlenosti), sve brojnija periodina beanja u prirodu, sve rasprostranjenija upotreba droga-lekova i droga-omamljujuih sredstava, obrazovanje marginalnih ostrvaca onih na stramputici ili van zakona u slojevima stanovnitva dotad dobro drutveno integrisanim, erupciju protesta, irenje prestupnitva i kriminala . . . Tako da ideja modernog srednjeg veka kakvu ja predlaem nije vie proroanstvo, ve pre anti-proroanstvo, ona nam prua prihvatljiv okvir za razmiljanje i o naoj sadanjosti i o naoj budunosti sa svom nji hovom neizvesnou. Podsea nas da je naa civilizacija dosad u sebi nosila i razvijala svoje varvarstvo. (Valter Benamen je tako lepo rekao da nema nijednog obeleja civilizacija koje nije istovremeno i obeleje varvarstva. Ta nas ideja podsea i da je naa civilizacija stigla do take u kojoj njeno ostvarivanje izaziva meta stazu unutranje boljke koja e je upropastiti, i upuuje nas na, po mom miljenju, glavni problem: na veliku tekou za nae drutvo da napravi onaj bitni korak kojim bi prela u pravu civilizaciju. Uvedimo sad neizvesnosti zapadnog srednjeg veka u neizvesnosti svetskog razvoja oveanstva. Sudbina oveanstva oscilira izmeu dveju mogu nosti, verodostojnih i neverovatnih. Prva, koja bi mogla da ide sve do atomskog unitenja, mogunost opteg na zadovanja. U nazadovanju nered ne znai slobodu i otvorenu mogunost ve agresiju, otimainu, strah; red

ne znai zatitu ve pritisak i svetinju, a red i nered zajedno znae obred, zatvor, logor, muenje, smrt. Druga krajnja mogunost bila bi odluan napredak: obrazova nje jednog meta-drutva koje bi se nadogradilo na meuljudske odnose sve do meunarodne federacije: jedna tako velika revolucija (prevazilazei sve to ta re podrazumeva) bila bi u stvari novo raanje ove anstva te, naalost, nije mnogo verovatna u ovom veku. Izmeu ova dva suprotna pola lei srednja oblast, razliito i nepostojano napredna i nazadna. O ovoj ne izvesnosti treba razmiljati u novom okviru, stvorenom plimom zapadnjakih imperijalizama XIX veka i inje nicom dva svetska rata u XX veku: u okviru svetske ere. Ovde se vraam, ali kao na polaznu taku, na po novno pitanje koje je bilo zavrna taka moje Samo kritike (1958) : 5 1 Prvi put je oveanstvo obuhvaeno svetskom civilizacijom: tehnikom civilizacijom. Prvi put problemi mogu da se shvate i razree samo u svetskim razmerama. Nikad mrea meudejstava nije do te mere stezala elu planetu. Nikad ljudski interesi i snovi nisu bili u takvim odnosima meuzavisnosti. Tehnika je u stvari planetu Zemlju ujedinila u svet. Na ovoj polovini veka tek smo u asu postavljanja temelja i skela. Stare sile istorije jo vladaju. Politika je jo u dobu sekundara, mada se ve kvartar zavrio: jedna se raketa iupala od zemljine tee i ve je ki sunca. udesne mogunosti izbijaju bez prestanka u oblasti stvarnog. Era beskrajnog sveta poinje... I kako da kaem? Neverovatna nazadovanja prate sazrevanje planete Zemlje. Svi ljudski problemi tapkaju u mestu dok se diu u vis radio-talasi, elektronske po51

Ponovno izdanje, Edicija Politique, Le Sevil, 1975.

248

Edgar Moren

Duh vremena

249

ruke, atomski avioni, sateliti. oveanstvo ne uspeva da se otkine od svoje preistorije, a mi ve ulazimo u novu istoriju: u planetarnu eru, a uskoro i u kosmiku. Ne i vimo mi ba u pravom srednjem veku. Niti pripremamo pravu renesansu. Niti zavravamo preistoriju. Mi smo u gvozdenom dobu planetarne ere (str. 228/9). Pojmovi modernog srednjeg veka i planetarnog gvozdenog doba ne samo da se uzajamno ne iskljuuju, ve se trae. Ideja srednjeg veka upuuje na ideju tekog raanja, na nesigurnost izmeu nazadovanja i ponovnog poetka, a ideja raanja planetarnog gvozdenog doba sa svojim nemilosrdnim grubostima samo jo vre odre uje moderni srednji vek. Ovde se oigledno postavlja problem revolucije. Trebalo bi napisati jo jednu knjigu da bi se razvila ozbiljna analiza kojoj su potrebni metod i teorija izvan zvanine sociologije i zvaninog marksizma. Ovde mogu samo da pokrenem, ali ne i da zasnujem svoje miljenje. Da li smo na poetku nove ere, prave velike revolu cije koja e ukinuti odnose eksploatacije meu ljudima? Ili e birokratski komunizam koji sebe smatra olienjem i kovaem te revolucije, predstavljati vraanje u sred nji vek i nazadovanje u neko gvozdeno doba same ideje revolucije? Nije li reakcija koja danas iznutra razbija revoluciju nalik na katolicizam koji je razbijao hrianstvo tokom dve hiljade godina? Sve nas ovo primorava da sve do samih naela iz nova postavimo probleme revolucije. I ovde opet naila zimo na ideju kulturne revolucije koja treba da dopri nese preispitivanju i reformisanju ideje revolucije. Ideja kulturne revolucije izbila je, bilo u karikaturalnom, bilo u oskudnom, bilo u preteranom obliku. Ali tu ideju treba produbiti u vie pravaca. Ona treba da

nas dovede do revolucionisanja ideje kulture: ova nee vie biti estetski talog drutvene stvarnosti, zabava u slobodnom vremenu, odraz i epifenomen, jednostavna suprasturktura kao to smo videli; kultura kao celina naela, normi, pravila, modela javlja se kao generativno infra-tkivo naih drutava koje usmerava, daje oblik svakodnevnom ivotu, naim linim ivotima... Tako shvaena ideja kulturne revolucije navodi nas da izmenimo ideju revolucije i revolucioniiemo ideju promen. Zaista, ideja jedne revolucije na razini preuzi manja vlasti, proizvodnih odnosa, pravnih struktura vlasnitva izgleda duboko nedovoljna: sad ve znamo da eksploatacija i vlast nad drugima esto mogu da se po jave jo jae posle ruenja svega jer revoluciju nisu pretrpeli generativni izvori. Prema tome, prava promena mora da se odigra i na generativnoj razini u paradigminim mranim dubinama kulture gde se vri kontrola ivljenja... Svest o tim problemima dosta brzo napreduje. Ali nazadovanje svesti ide jo bre. Ima dakle nade, poto je nada uvek nepredvidljiva.

SADRAJ
u

PREDGOVOR _ UVOD

7 15

PRVI DEO: SOCIOLOGIJA SADANJO STI I SOCIOLOGIJA KULTURE I KRIZA II DOGAAJ III IDEJA IV KULTURA _ _ _ _

19 23 49 75 87 107 129 131 137 151 153 159 189 211 239

V KULTURNA KRIZA

DRUGI DEO: KULTURNI PREOBRAAJ I PREOBRAAJ MASOVNE KULTURE II NOVA GNOSA

TRECI DEO: KULTURNA BRESA I TENJE I PROTIVTEZNJE II MLADALAKA III ENSKA IV EKOLOKA V ZAKLJUAK KRIZA KRIZA

KRIZA

Edgar Moren DUH VREMENA II * Izdanje Beogradskog izdavako-grafikog zavoda, Bulevar vojvode Miia 17, 11000 Beograd * Za izdavaa: Vladimir Stojin * Tira: 4.000 primeraka * tampa: Beogradski izdavako-grafiCki zavod

Você também pode gostar