Aleksa Santic

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888
1888
www.aleksasantic.com
Klikni na sliku PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT 1. TICI U ZATVORU (I) 2. PJESMA 3. NEMILOSNOM BOGATAU 4. MATI 5. POZDRAV 6. NA STRAILOVU 7. MORU 8. OJ POTOCE... 9. NA MJESECINI 10. GLEDAO SAM 11. MAJ 12. VOLIM KNJIGU 13. GORI 14. U GAJU 15. PRED IKONOM SVETOG SAVE 16. BORBA PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT PRINT 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. ACKA PJESMA SLAVUJU NA DUNAVU U RAVNOM SRIJEMU NAOJ GORI LJUBIMO SE NA RAD MOME BRATU U DALJINI *** URI JAKICU MITI POPOVICU VIDA TICI U ZATVORU (II) NOCNA PJESMA MALIJEH SRPKINJA PONOCI JE...
TICI U ZATVORU
Gledam tebe, tico mala I skucene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jote ivi Milim glasom u pjesmama? Lahki polet tvoga krila Svezala je ica pusta; Mjesto gore nad glavom ti Tvrdih ica mrea gusta. Izumrli slatki casi Kad se ono sunce rodi, Ti sa grane pozdravlja ga Slatkom pjesmom u slobodi. A sad tude, u zakutku,
file:///C|/...ings/Gordan/My%20Documents/ALEKSA%20SANTIC%20-%20MOSTAR%20-%20CJELOKUPNA%20DJELA1888_files/1888.htm[8.3.2009 15:54:22]
Med' zidinam' mracnog dvora, Niti znade kad je vece Ni kad sunce budi zora. Ista uvijek tavna sjenka Na icani dvor ti slijece, A ti pjesmu milu pjeva K da j' srce puno srece. Ko mi moe pjesmu uzet to potice iz mog srca, Sa plamena mog ognjita, Na kom nadom vrije krvca?! Ko mi moe pjesmu uzet Kad ljubavi izvor tekne, Po talasi mog izvora Moja pjesma da zajekne?! Lanac! Gvode! Lomno tijelo Malaksace u tom bijesu, Duh moj cili slobodan je, Misli moje slobodne su. to god ivi izumrijece: Neko s tugom, neko sladom; Ja cu s pjesmom na ustima, A u srcu vrelom nadom.
1888.
PJESMA
ta je pjesma? - Iskra sveta, Iz ljubavi to j' zaceta, Da nam kratki sladi vijek. ta je pjesma? - Mocna sila, Iz milosti to s' razvila, Da nam tuzi prua lijek. ta je pjesma? - Trunak raja, Kojim bolnik, sred ocaja, Blai, gui teki jad. ta je pjesma? - Slatko pice, to nam slabo krijepi ice, Dui stvara sveti nad.
U Mostaru, 15. decembra 1888.
NEMILOSNOM BOGATAU
Pop si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi; Bogata si od davnina Al', covjece, praina si. Sirotinja tui, cvili, U jadu joj teku casi; A ti lei u toj svili Al', covjece, praina si. Do uiju dopiru ti Sirotinjske muke glasi; Ti prezire taj glas ljuti Al', covjece, praina si. Ti je goni, a ne vidi Kako suzom lice kvasi; Ti si silan, ti s' ne stidi Al', covjece, praina si. Zamalo ce, oj smrtnice, Na svijetu tako biti, Zamalo ce, oj smrtnice, Jer c' i tebe zemlja skriti. Preminuce sva milina, Ostavice svoje dvore; I oni ce bit praina, Vremena ce da ih sore. Imaj srca! Budi covjek! Nek te djela diu svude, Pa ce tako ivit dovijek' I kad tijelo prah ti bude.
U Mostaru, 16. novembra 1888.
MATI
Mati, mati, mila mati, Oh, da mi je samo znati Moju ljubav iskazati Prema tebi to mi sja! Vidjela bi da j' vrelija Od sunaca tono sija, I od suze da j' cistija, Od ljubice njenija. Ali, opet, nije tako Uzviena, bujna, jaka, Vrela, topla, silna, arka, Majko moja milena, Kao to s' u tvojih grudi Prema tvome sinku budi, Bez prestanka gdje mu rudi Srece zora rumena. Pa ta cu ti, mila mati, Za tu svetu ljubav dati? Kakvim ce te darivati Darom dobri sinak tvoj? Kako tebi da isplati Oh, da mu je samo znati! Mila moja, dobra mati, Oko njega truda znoj? Oh, cujem ti rijeci mile: "Nagrada mi sva je, sine: Cini dobra i vrline, Vjeran budi rodu tvom! Cuvaj jezik, vjeru svoju, Za nju gini i u boju Nek guslari slijepi poju O tvom djelu junackom!" Pa ja ti se kunem, mati, Da cu ime cuvat znati; Kunem ti se nebom, mati, I svom mukom roda mog: Do posljednjeg dana, trena Da cu kao kruta stijena Stati cela uzgorena Na braniku doma svog.
U Mostaru, 23. oktobra 1888.
POZDRAV
Spusti se sveta zraka, na zapad sunce klonu... Vecernja molitva bruji tiho u svetom zvonu, Vec mrkle noci sjenka i s njome gusta magla Na greni svijet se sagla. Nijedne zvijezde zracak da plavim nebom sine, Kivni se oblak motlja, svod neba krije vas; U tunom miru sve uti, tek to iz daljine Zakreti sovin glas. Ja sam na pustom brdu. Oh, kako eljno s njega Pogled mi leti tamo u sveti onaj kraj Sa koga crni oblak i mrska tama bjega; Sokoli sivi' krili gone je u nepovrat, Slobode brane sjaj. Pa zdravo da ste mi, oj smjeli sokoli sivi! Sa ovog tunog kraja srpski vam aljem glas: Gonite slono tamu, nek vam sloboda ivi, Nek sunce grije vas!
U Mostaru, 16. decembra 1888.
NA STRAILOVU
Koliko puta tebe pohodih milju mladom I ljubljah tvoja mjesta miline rajske puna! U sanku kol'ko puta etah se tvojim hladom I sluah slatke pjesme iz tvojih gustih dbuna, tono ih male tice, kazujuc radosti svoje, Veselo poje! Ali i na javi pohodi tebi, evo, Sin krne Herceg-zemlje, oj goro puna slada, Gdjeno je mladani Branko najslade pjesme pjev I gdje mu zlatni spomenik u slavi blista sada, Spomenik koji, ako vrijeme jednom srui, U srpstva nece dui. Oj druzi, braco mila, dignimo pehar gori arkog i ljupkog vina - to nam ga Srijem dava, Kliknimo jasno skupa, neka se do neba hori, Neka po Strailovu zaumi cvijece i trava: Slava ti, Branko, slava!
Na Strailovu, 1888.
MORU
Ala si divno, oj sinje more! Pucini cesto aljem ti gled: U tebi tajne pjesme se hore, A srcu mome svaka med. Jo kada mila po tebi zora Razvije tihi vjetrica pir, I spusti na te sa carnih gora Svje, mio, bujan taj cvjetni mir, Ti mnogo slici srdacu mome: Sad mirno spava, a sad si lav! Ne trpi bure koje te lome, Na njih se vine razjaren sav. Mnoga te lada teretom titi, A ti je trpi, jer trpit zna, Al' kad ti srce srdbom propiti, Jednim je mahom ponoru da. Probudi tvoje gromovne vale, A svijet se cudi sili ti toj, Velike lade i s njima male U stravi drcu gledec ti boj. Pa zdravo da si, oj sinje more! Rado ti gledam pucine lik U tebi tajne pjesme se hore, Samo im mladost docuje klik.
U Dubrovniku, 12. avgusta 1888.
OJ POTOCE...
Oj potoce, to si tako Sjetan, tuan, bolan jako? Radosti ti min roj. Tvoje lice bjee prije
I krasnije i milije, Veseliji ubor tvoj. A sada te, oj potoce, Kao golo to siroce, Obuzela tuga, vaj; Ti si tuan: tvoja dola Ostala je pusta, gola, Ne mirie vec joj kraj. Uzvehnulo tvoje cvijece, Oko njega ne oblijece Sitnih cela skladan roj; Zacutao slavuj lugom, I on jadi s tobom - drugom, Umuk mu slatki poj. I nebo se promijenilo: Nije vie tako milo, Oblak krije suncev sjaj. Vihor bjesni sa svih strana, Pa uvelo lisje s grana U daleki nosi kraj. Sve je tuno... Oj potoce, Ostao si k siroce, Al' ne gubi blagi nad: Opeta ce doc proljece, Zamirisat tvoje cvijece, Tvoje due milje, slad.
1888.
NA MJESECINI
Oh, kako je ponoc mila, Kakav dui spokoj stvara! Sa svjetlocu vjecnih sila Bezbroj zvijezda nebo ara. Mjesec plavi k na moru Sa jedrima ajke one. Ne prolama pjesma goru; Sve u slatki sanak tone. Ja se samcat budan krecem Kroz dolinu milocvjetnu, Sluam lahor kako s cvijecem Razgovara bajku sretnu.
Sluam potok to s' vijuga, Pa umeci dolju para; Sluam slavlja to iz luga Sa pjesmom mu odgovara. Sluam apat gustih grana, U tiini to odlijece; Sluam kako sa svih strana Pozdravlja me miris-cvijece. Divan li si, svijete mili, Punan li si svetog cara! Ja se klanjam onoj sili to ljepotu ovu stvara.
1888.
GLEDAO SAM
Gledao sam potok bistri Kako skladno bruji, A prate ga razdragani Sa pjesmom slavuji. Pa mi srce zadrhtalo Od tog skladnog hora, Zadrhtalo, a ja kliknuh Kroz tiinu gora: "Cuj me nebo, cuj me Boe, Na prestolu gori! Cuj, to srce mladano ti Srbinovo zbori:" "Daj i nama takvog sklada, Ka'no sklad slavuja, Pa da s' onda ne bojimo Nikakvih oluja!"
U Dubrovniku, 17. avgusta 1888.
MAJ
Na istoku zora svice, Biser nie na cvjetice, A Srpcica jato milo U carnu je goru stiglo. Stala Srpcad otra oka, Al' ih krasi zagrljaj! Pa iz gore, sa visoka Pozdravljaju pjesmom maj: "Dobro dolo, cedo milo, Nae slave, nae srece! Ljubimo ti zlatno krilo I po njemu rosno cvjece. Ti si slika to nas cara, to nam tugu srca krije; Iz sjajnoga tvoga pehara I sirotan srece pije. Ti razagna gustu tamu, Sunace nam arko vrati; Ti nam prua milost samu, Vedrost dana umiljati. Po dolini i po gori, Rastrije nam cilim baja. I potocic sad ubori Umilnije, prepun sjaja. Na pozdrav ti sve ustaje Svuda radost bujna vlada, Samo... samo... jote - da je, Uskrsnula srpska nada... Ali i nje skoro eto, Da Srbina obraduje, Jer je Srbin voli sveto On je tuje. Bez nje bi mu ivot bio, Sami jadi, pusta tama, U srdacu ne bi im'o Odvanosti, niti plama. Pa zdravo nam cedo milo, Nae slave, nae srece! Ljubimo ti zlatno krilo I po njemu rosno cv'jece".
U Mostaru, 7. maja 1888.
VOLIM KNJIGU
Volim knjigu, u njojzi mi nacrtane stoje slike, A u njima domovine vidi borce, trudbenike. Volim knjigu, knjiga uci da prihvata bratac brata. Volim knjigu, jer proklinje izdajicu svoga jata. Volim knjigu, ona vodi na izvore zlatne srece, Gdje sunace ljepe blista, neuvelo miris cv'jece. Volim knjigu, ona prica pradjedova patnje klete, to se bie i borie za opstanak vjere svete. Volim knjigu, ona vodi kaq istini i vrlini, Ojaca mi duh i razum, u celik me sama cini. Volim knjigu, moc boanstva u njojzi mi krasno sije, Prema cemu srce moje s potovanjem arkim bije. Volim knjigu, jer mi ona pokazuje svjetlost puta, Po kome je u vijence sveta slava razasuta. Volim knjigu, dobru knjigu, slogu ljubi ko je tuje, A za slogom srpska majka cvili, tui, jadikuje. Volim knjigu, - okov teki sa robova patnih skida; Slabe die, svjetlocu im one gorke rane vida.
1888.
GORI
Oj ti goro, carna goro, to te volim tako? Iz tvoga se ne bih nikad Zagrljaja mak'o. Tu bi mojoj mladoj dui Najmilije bilo, Kao cedu kad ga majka Postavi na krilo.
Tu bi gled'o surog orla Sa sokolom sivim, Kako klikcu u slobodi, Sa poletom ivim. Tu bi srce zaplamtilo Sa tvojom milinom, A pjesma bi horila se irom i daljinom. Tu bi s' grudi osnaile, Napile se raja, Nestalo bi njima bola, Nestalo bi vaja... Oj ti goro, carna goro! Ja te volim jako! Iz tvoga se ne bih nikad Zagrljaja mak'o.
1888.
U GAJU
Vjetric piri Rua miri, Po njoj trepti rose sjaj; Slavuj poje Pjesme svoje Ljulja mili zel'ni gaj. Ja na travu Mirisavu, Leg'o - sluam njegov poj, Pa u grudi Mojim s' budi, Divnih elja citav roj: Srpce svako, Cilo, lako, Da imade srdace, Da je cisto, Kao - isto Slavujevo srdace. Da se glasi: Da ga krasi Bezazlenost, divni cv'jet!
I da ima Pred ocima, Boga, to nam stvori sv'jet. Da mu s' moli, Da ga voli Kao Srpstvo, jezik svoj, Da ga slavi Kao pravi, Taj nevini slavlja poj! Cesto tako Hitro, lako U zeleni odem gaj, Od miline, Srce sine Pjeva, jer tu vidi raj!
3. maja 1888.
PRED IKONOM SVETOG SAVE
Na istoku zora plava Prvim zrakom prosijava, Iz lonice ja ustadoh, Pred ikonu divnu stadoh Svetitelja Save, Nae srpske slave. Skrstih moje ruke dvije, - Mladano mi srce bije, Pa iz cistog osjecaja, S duom mojom to se spaja, Molitvu sam dao, I nju otpjevao: "Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Podaj Srbu snage, moci, Izbavi ga crne noci, Nek mu sunce sja, Molim ti se ja! Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Daj slobodu Srbu tvome, Ukloni mu s glave grome, Silom tvojom daj Robovanju kraj!...
Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Bratstva mrnju, opacinu, Sori, stvori u prainu, Nek ih ljubav vodi, Nek se sloga rodi. Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Nek se bratske due spletu Pa nek diu kolu svetu Rad poroda svog, to im dade Bog. Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Ubrii nam majci suze, Daj joj spokoj, to joj uze, Onaj tuni dan, Tuni Vidov-dan! Oj, ti srpski svetitelju! Ispuni mi mladu elju: Ukr'jepi me silom mlada, Daj mi volje, daj mi nada, Srcu svjei ar, Pregnuce i mar!"
1888.
BORBA
Gledajte ih, braco mila, Dva jelena, hrabra, cila Kako s' bore Usred gore. Rod su jednog zavicaja. Pa to cine okraja? E pa zato? - ja cu reci: S l'jeve strane jelen veci, Primak'o se tome manjem, Sa poskakom i igranjem; [I poljubit' ceo ga je;] - Ali ovaj i ne haje, Za to bratsko milovanje, Nego zlobno rogovima Igranje mu prima. Tad i ovaj smjelo stade,
U borbu se s njime dade. Al' gle tamo zv'jeri to se vide s desne strane, Kako svojim okom mjeri: Al' ce biti za nju hrane, Ako oni ne sloe se, U ljubavi ne smire se! Jer kad bratstvo, ljubav spoji Dumana se tad ne boji.
1888.
ACKA PJESMA
Evo zore! Evo dana! Hajd' na noge ko je zdrav, Koji dugo lei, spava, ivot mu je teak sav. Eno kole, svetog zdanja! Zvonom eno, zove nas, Da nam dade sv'jesti, znanja, - Znanje nam je slabim spas! Pa hajdemo, krecimo se, Slono, druzi, svi na rad! Knjizi svetoj ucimo se, Dok je razum i duh mlad. Razumu nam mladanome, Daje krila, svjeu moc; Ljubimo je, pa sa njome Razgnacemo srpsku noc. Sreca ce nam sa svih strana Kao bujna r'jeka teci; Bud'mo braco sad valjana: Sa ucenjem snagu steci! Na nas ce se osmjehivat' And'o boji milostiv, I krilima gonit', skrivat' Teki sa nas oblak siv. Sunace ce zasijati, Da razvedri srpski kraj: Prestati ce naa mati Da u grudi nosi vaj.
Eno kole! Krecimo se Slono, druzi, svi na rad! Knjizi svetoj ucimo se Ona goni tamu, jad.
U Dubrovniku 16. avgusta 1888.
SLAVUJU
Oj ti tice milopojce, Laganoga leta, Drue gore, drue luga I mirisnog cv'jeta! to umuknu s pjesmom slatkom, to se snudi, tice? Zar iz due radost bjei, A tuga ti nice?... Zar ti nema nade vrele to ti srce zgr'jeva? Zar ti nema nade vrele to o dobru pjeva? Gledajuc' te, cini mi se, Da je tvoja tuga: to bez cv'jeca vidi goru, Vidi pusta luga; to se vihor oko tebe iri lomec' grane, I to tama gusta, crna Prati nae dane... Al' ne tui, milopojce, Nek' te grije nada! Vihor, jesen, zima, hala Vjecno nam ne vlada. Sa proljecem vratice se Bujan ivot, snaga! Tad ce s' opet da zahori Tvoja pjesma draga.
U Mostaru 5. oktobra 1888.
NA DUNAVU
Lako se lada krece. Pramene gustog dima Hladani tihi vjetric na krilu nebu die, Eno, i eva laka na pozdrav leti njima, S ljupkom ih pjesmom stie. Kako je svuda bajno! Hucni se Dunav plavi, Na cvijetnim obalama bijelo pase stado, Pod sjenkom gustog drvlja, kraj stada svog na travi, Cobance svira mlado. Po dugoj bajnoj ravni gle klasje plodnog ita Pod krilom lahorovim povija smjerno glavu; A tamo opet kosac sa pjesmom poslu hita I gustu kosi travu. Al' to je tebi, srce, te tako bije sada? Oh, eto Fruke Gore, Srijemu dicna kruna! O kojoj mnogo, mnogo snivae dua mlada. Slatkog ceznuca puna... Oj, divna srpska goro, kapicu skidam s glave, Sin krnih surih st'jena arki ti pozdrav alje! Klanjam se, klanjam tebi, prepuna vjecne slave Oj, goro Svetog Save!
1888.
U RAVNOM SRIJEMU
Oh, kako dua moja u slatkom milju plovi, Kako li srce moje uiva rajski sklad! Ljepote, to ih samo pruaju zlatni snovi, Na javi gledam sad. Preda mnom raj se prua, ravnice nepregledne, Po irokome polju do cv'jeta pao cv'jet! Po njivam', to ih ruke ratara kopaju vr'jedne, Pociva plodan svet. Pokraj Dunava plavog, na obalama bajnim,
U stadu bogatome pastirev hori se glas; Laka se eva digla u zrakam' sunaca sjajnim, Proljetni slavi kras. Seoske kuce male, sa trskom pokrivene Kako vas eljno gleda presrecan pogled moj! Doline, polja, njive, oh, kako divi mene Milina vaih roj!... Zaludu diram ice na mladoj mojoj liri, Tananih ica ovih slabacak jo je glas Da ovog milja, to se preda mnom sada iri, Opjevam sveti kras! Pa ta ce sinak st'jena, nego da klikne jasno: Kitnjasti srpski Sreme, pozdravljam tebe mlad! Vjecno mi divan bio! Krunilo cv'jece krasno Ratara tvoga rad!
Novi Sad 1888.
NAOJ GORI
Al' divna bjee, goro, oj naa goro mila! Divno je svuda majsko kitilo tebe cv'jece, Vi' tebe suri or'o irio mocna krila Klicuc' ti pjesme srece... Al' mjesto njega sada vi' tebe s' tama vije... I mile grane tvoje, k'o pakla demon klet, Pomaman vihor lomi, mraznim te krilom bije, Cupa ti svaki cv'jet... Ne cuje vie pjesme, vesele pjesme tvoje, Nad tobom vila place, a kreti sovin glas... Milosti za te nema, - sve strane n'jemo stoje I nebo ne cuje nas...
13. novembra 1888.
LJUBIMO SE
Ljubimo se! U ljubavi Pronice nam srece cv'jet, Ljepe nam se nebo plavi S njega bjei oblak klet. Ljubimo se! Vec odavna Prezreli smo ljubav mi... Pa s toga nam zora slavna Pritisnuta tamom spi... Ljubimo se! Jednoj cjel;ji Upravljamo misli smjer, Nek nam svane danak elji Nek nesloga pane - zv'jer. Ljubimo se! Pa ce opet Izgubljeno nae biti, Slava nam se u vis popet', And'o prestat' suze liti. Ljubimo se! Iz grobova Djedova nam zbori glas. Cujmo! Eno, i s Kosova Vila za te moli nas...
U Mostaru, na Boic 1888.
NA RAD
Na rad, nek' nas sloga vodi! Koga srpska majka rodi, Nek' ne ali truda svog! Ta zdrave su nae grudi, U njima se plamen budi Celikom nas stvori Bog! Prezirimo l'jenost, pak'o, Poskocimo hitro, lako, Slono, braco, svi na rad! Sa radom se meti stie I novoj se slavi die Cvrst i stalan jaki grad! Sjetimo se prolog doba. Sjetimo se da u groba Mnoga stara sreca spi!... Sa odvanim voljnim radom,
S pouzdanjem, vjerom, nadom Moemo je dici mi! Na rad, nek' nas sloga vodi! Koga srpska majka rodi, Nek' ne ali truda svog! Ta zdrave su nae grudi, U njima se plamen budi Celikom nas stvori Bog!
U Mostaru, 20 oktobra 1888.
MOME BRATU U DALJINI

Jeftanu, koji je otiao u Novi Sad, u gimnaziju
Iz krnijeh ovih st'jena, Gdje 'no krvca premilena Srpskog roda vri; Gdje 'no srpska vila ivi, Gdje se lee soko sivi, Kojemu se svijet divi Kad poklikne, poleti; Oti'o si, brate mili, Sa drugovi tvoji cili Na daleki kraj; Oti'o si Frukoj Gori - Al' je divno, Boe, stvori! Tu se srpska pjesma hori, Tu je zemni raj! Oti'o si brate mio, Tu si knjigu prigrlio Da iskustva stece zrak, Da t' nauka snage dade, Jer ona je sve nam sade, Bez nje moci ne imade, Ona goni mrak. Pa de uci, brate mili, Sa drugovi tvoji cili Trud polai knjizi toj! Kad "nauci", tvoji dani Bice srecom obasjani; Kad nauci, onda pocni Radit', ivit' za rod svoj!
U Mostaru, 1888.
***
Ja na brdu - zora svice, Vas mirie kraj, A rosica na cvjetice Prosula je sjaj. U rumenu mile zore Jedna zvjezda sja, Mrakovi se s njome bore Danica je ta. Podig'o se oro suri Krilim' goni mrak, I soko se s njime uri, Polet mu je jak. U tiini, u milini, Sluam ticiji hor; Pogled bacih: - u daljini Jedan sruen dvor... Vas u gustoj crnoj tami Krije mu se lik, (Iz daljine izgleda mi Kao mucenik.) Sve mu mrtvo, mukom muci, Icezn'o mu glas, Katkad samo sova buci Noci na uas. Kam po kamen sve se rui, Hladan kao led, A u zimskoj crnoj dui, Otrova je jed. Prema njemu ona stala Ta on joj je rob... Sa radocu zaciktala, Njegov vidi grob... Po njemu se brljan vije. S kraja do na kraj, K'o da tune suze lije Za minuli sjaj... Oh, i jeste slavan bio
Obasjav'o nas, Ali ga je poruio Jedan tuni cas... Na njemu je sunce sjalo Rasipalo moc, Al' se sunce stropotalo Prikrila ga noc... Na njemu je odsjajiv'o Zlatni srece cv'jet Vie njega soko ivo Razavio let. Pa se pitam ovdje sada, Pijuc' cvjetni mir. I gledajuc' kako pada Iz kamena vir: Kada ce se porueni Obnoviti dvor? Kad ce s njega crna sjeni Poci na umor? Kad ce sunce, to jo spava, Rasvijetlit' noc? Kada ce mu prola slava Rairiti moc? K'o da cujem odgovora. K'o da apce cv'jet: Kada svane sloge zora, Srca bratski splet.
U Mostaru, 25. juna 1888.
URI JAKICU
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st'jenu golu, ibaju je b'jesni vali, Predavaju ljutom bolu. Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same. Ta stijena usred mora, Na tvoj ivot potsjeca me. I tebe su boli trli,
Lomila te crna tuga, - Al' ti nisi, uro, vrli, Nikom htio biti sluga. Trpio si... Nemilosno, Sudbina ti jade slala, Al' za milost nije s' nikom Tvoja glava preklanjala. Imao si divnu vilu, Mehlem tvojih ljutih rana, Njoj si pjev'o pjesmu milu, Lucom svetom obasjana. Pa i Srpstvu pjevao si, Moc mu pjesmom srcu liv'o; Tvoju pjesmu slava nosi, Vjecnost joj je Bog dariv'o. Oni mnogi, to su bili Za vremena tuna tvoga U kadifi i u svili, Sred groba su ledenoga. Za ime im ne zna niko - K'o da nisu nigda bili A tebi se, naa diko, Lovorovi v'jenci svili. Tvoje ime svijet znade, Tebe Srbin oboava, Jer ga tvoja pjesma kr'jepi I dui mu snage dava. Pa dok srpsko sunce blista, Kog, v'jekovi kivni, gase Dopirace tebi gori, Ti ce cuti roda glase; "Neka mu je vjecna slava! Za Srpstvo je rad polag'o, Pjevao mu nocu, danju Ostavio njemu blago!"
U Dubrovniku, 15 augusta 1888.
MITI POPOVICU
srpskom pjesniku
Nadasmo se, da ce skoro, Kroz mrakove, to te krue, Zasijati sunce sv'jetlo I procvjetat' tvoje rue... Nadasmo se, da ce nae Suze gorke ublaiti, I sa pjesmom srca tvoga Nau duu osnaiti. Nadasmo se, da ce opet Oiviti tvoja vila, I nad Srpstvom tvojim milim Rairiti draga krila. Nadasmo se, da ce opet Pjevat' srpske slave zori; Od pjesama v'jence viti Srb-junaku to se bori. Al' nam nada evo pada Tebe nema vie, Mito... Pod zemlju je tvoje sada U tudini t'jelo skrito. Panulo ti sunce sjajno, Uvehnule tvoje rue; Gore, polja mirisava I slavuji s njima tue... Al' te braca mila nece Izgubiti iz pameti: Dok se burno kolo krece, I dok srpska pjesma leti. Tvoje ce se ime znati Dok je srpskog neba plava, Na grobu ti braca klicat': Oj, slava ti, Mito, slava!
U Mostaru, 14. juna 1888.
VIDA
Kraj stazice, sred travice, Pune milja, pune baja, Gdje rosice miljenice Pokazuju nevin-sjaja:
U ritama Vida sama, K'o ticica bez svog jata Tuno sjedi, bolno gledi Jad joj srce obuhvata. Ljubicica i ruica Kotarica kod nje mala; Ruzmarina, divnog krina, U kitice savezala. Pruila je, podigla je U rucici te miline; Niti zbori, nit' govori, Samo gledi u visine... A po stazi sv'jet prolazi Sred mirisnog stie kraja, Pesmu pjeva, grudi zgr'jeva, Nestaje mu svakog vaja. Al' ni jedno cedo b'jedno, Oko nije pogledalo, Nit' na licu boljeticu Njemu tunu procitalo: "Pomoc, pomoc, sv'jete, pomoc!... Bolna mi je mila mati, Nema sanka, svakog danka Sve to vece bolje pati... Za paricu naj ljubicu, I kiticu krina meka; Za paricu naj ruicu, Pa da kupim majci l'jeka... Da ublai, da osnai S njim bolane svoje grudi, Pa da gleda jo svog ceda, to se za njeg muci, trudi... A ja ta bi', snaga slabi' 'Vako mala na sv'jet bila? Kad bi raka gustog mraka, Moju majku zapljenila? Pomoc, pomoc, sv'jete, pomoc!... Ta ne meni, sirocetu; Majka ceka davno l'jeka, Da ublai bolju kletu... Zato, ljudi, pogled tudi Dolje na me ne baciste? I paricu za ruicu Sirocetu ne pruiste? Zar ne znate, zar nemate Dunost svetu pred ocima?
Zar u sjaju, uivanju Sa srca se vaeg snima? Vrite je! Ona sve je! Plete v'jenac vaoj glavi! Nakon vae smrtne cae Ona ivi, a u slavi! Na grob sije, to vas krije Svjetlost joj je vjecnost prava! Vrite je! Ona sve je! Spomen vaoj glavi dava!"
1888.
TICI U ZATVORU (II)
Tico moja, tico mala U zatvoru, Zar ti srce, malo srce Jad ne mori? Zar te boli ne slomie, to te tudi Zatvorie, usamie Gr'jeni ljudi? Zar ti jote i u ropstvu Sija nada? Zar je ica zlokobnica Ne savlada? Ta zar ti je pjesma jaca Od svih zala, Te jo i tu pjevat' moe, Tico mala? "Ta zar moe ljubav Zatrt' koja sila, Ljubav to se u gorici Razavila? Zar i pjesmu moe kogod Da zagui, Dogod traje iskre ara Jo u dui? Zar ko moe icupati Miris cv'jetu? file:///C|/...ings/Gordan/My%20Documents/ALEKSA%20SANTIC%20-%20MOSTAR%20-%20CJELOKUPNA%20DJELA1888_files/1888.htm[8.3.2009 15:54:22]
Zar bez nada moe ivit' Rob na sv'jetu? Nad i ljubav pjesme moje Snaaju me, Bogu lete, Bog ih cuje, Bog razum'je".
1888.
NOCNA PJESMA MALIJEH SRPKINJA
Oj zvjezdice nae mile, to irite treptav sjaj! Poigrajte lake, cile, Dr'te bratski zagrljaj. I mi cemo zagrljeni, Pjevat', irit' kola splet, Nek se njiha premileni Od pjesmice gorski cv'jet. Pjesmom cemo slavit' Boga, Pozdravljati srpski rod, I reci mu: " Samo t' sloga, Obnovice slavni hod. Zasjat' ce ti sunce srece, Rasvijetlit' tavnu noc, A sa svake strane - tec' ce Vrela, to ce davat' moc. PaNce okov sred ponora, Tvojoj muci doc' ce kraj; Pjevace ti vila s gora, Minuce je ljuti vaj. A soko ce letit' sivi, Udeavat' burni klik, Kad ti sloga, hoj oivi, Kad cjeliva njezin lik!" Rodu cemo tako reci, Nas malenih cuce glas; Zbliice se slozi, sreci Kucnuce im eljni cas. Ded zvjezdice bajne, mile, Rairite kola splet.
I mi cemo s vama, cile, Igrat', pjevat', slavit' sv'jet!
1888.
PONOCI JE...
Ponoci je mirno doba, svako spava, Ja budan, svijeca mi sobu osvjetljava. Za astalom na starome stocu sjedim, Rastvorio knjige mnoge, pa ih gledim. Evo jedne pocetak joj: "Poten budi, Bez poroka mirne ce ti biti grudi." Druga knjiga divno uci: "Vrlina je Suncu sestra, pa i ona vjecno sjaje!" Treca opet govori mi: "Rodu slui! To si duan, pa se, brate, i odui." A cetvrte slova vele: "Uci s', trudi, U starosti da t' spokojstva zora rudi." A sad petu knjigu citam, oh milina! U njojzi su pjesme same srpskog sina. Al' vas volim, pjesme drage, kao cv'jece! Ta pune ste svjee snage, pune srece. Ja vas nosim na srdacu, vi ste moci, to tjeite srpskog sina usred noci. Ali evo u ciraku svijece nema, Izgorela, a i meni vec se drema. I u peci eravice nestalo je, Al' je toplo za spavanje mjesto moje! Laku noc vam, pjesme moje, sveta moci! Sad cu spavat', Boe, bud mi u pomoci!
1888.
ALEKSA ANTIC - CJELOKUPNA DJELA www.aleksasantic.com

Copyright 2001- 2005 Denis Bhm

Aleksa Santic

Enviado por

Dados do documento

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Aleksa Santic

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 15. decembra 1888.

U Mostaru, 16. novembra 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 23. oktobra 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 16. decembra 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Dubrovniku, 12. avgusta 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Dubrovniku, 17. avgusta 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 7. maja 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

PRED IKONOM SVETOG SAVE

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Dubrovniku 16. avgusta 1888.

U Mostaru 5. oktobra 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

Novi Sad 1888.

13. novembra 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, na Boic 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 20 oktobra 1888.

MOME BRATU U DALJINI

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 25. juna 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Dubrovniku, 15 augusta 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

U Mostaru, 14. juna 1888.

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

TICI U ZATVORU (II)

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

NOCNA PJESMA MALIJEH SRPKINJA

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

I mi cemo s vama, cile, Igrat', pjevat', slavit' sv'jet!

ALEKSA SANTIC - MOSTAR - 1888

ALEKSA ANTIC - CJELOKUPNA DJELA www.aleksasantic.com

Você também pode gostar