Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
BLUNT
Vladari: Charles VIII 1483 - 1498. Louis XII. 1498 - 1515. Francois I. 1515 - 1547. Zahvaljujui ekspedicijama koje se upuuju u Italiju, talijanski ukus ulazi u Francusku. Za njenu umjetnost su najznaajniji dogaaji izmeu 1494 - 1525. g. U to vrijeme ona postaje moderna i relativno centralizirana drava. Louis XI. smanjuje mo plemstva i koncentrira vlast u svoje ruke, to nastavljaju Louis XII. I Francois I. Concordatom iz 1515. biskupi i redovnici postaju ovisni o kralju, a Francois I. u svojim rukama ima velik dio bogatstva kraljevstva. Charles VIII. zauzima Italiju u sukobu dviju sila: Francuske, koja je relativno mala drava, ali ujedinjena i moderno organizirana, i Italije, velikog zajednikog teritorija Habsburga, panjolske i Carstva, koja je jo feudalno podijeljena i oslabljena zastarjelom administracijom. Francuska kruna oko sebe koncentrira administrativnu mo, a dvor predstavlja polovinu kulturne atrakcije kraljevstva. Za vrijeme Louisa XII. veliki ministar je kardinal d' Amboise, koji upravlja umjetnikom modom. U doba Francoisa I. sve se vrti oko njega i njegove sestre Margarite Navarske, i pod njihovim pokroviteljstvom dolazi do najveih umjetnikih ostvarenja. Od poetka vladavine, Francois I. eli stvoriti dvor ija bi se kultura mogla takmiiti s talijanskom. Uspostavlja mecenatstvo i oko sebe okuplja pjesnike, mislioce, humaniste, slikare i graditelje, od kojih svaki ovisno o svojoj ulozi treba stvoriti dekor u kojem kralj eli biti vien. Podiu se prve kraljevske graevine: novo krilo dvorca Blois i dvorac Chambord. U Francusku poziva talijanske umjetnike: uzalud Michelangela, ali uspjeno Leonarda da Vincija. Visoke plemike obitelji su takoer aktivne mecene, grade rezidencije u gradu i na selu i podupiru sve umjetnosti. Centralizacija jo nije bila sprovedena u potpunosti i Pariz jo nije dobio status politikog i intelektualnog centra drave. Prije 1525. g. regija Val de Loire (Dolina Loire) prednjai u arhitekturi i monumentalnoj umjetnosti. Tamo dvor provodi puno vremena zbog lova, a aristokracija preureuje svoje dvorce. Dolina ima bogatu agrikulturu i gradovi poput Toursa i Orleansa brzo se trgovaki razvijaju. Umjetniki ivot usmjerava talijanska kultura. I prije osvajanja Charlesa VIII. neki su pisci i umjetnici imali uvid u dogaaje s druge strane Alpa. Moe se rei kako ratovi u Italiji nisu imali osobit utjecaj na poznavanje klasinih pisaca, jer je humanistiko poduavanje u Parizu ustanovljeno i prije 1494. g. Na drugim podrujima talijanski se ukus ipak nije proirio prije nego to su se Francuzi poeli vraati iz Napulja i Milana, a oni su pak stekli dosta povrno razumijevanje talijanske renesanse. Najvie ih je privlaila moda luksuznog ivota: talijanski vrtovi, odjea i obiaji. ini se da ih nisu osobito impresionirali platonistika filozofija, firentinsko slikarstvo, monumentalna umjetnost, pa ak ni antika djela. Talijanski ukus nakon prve invazije najbolje se vidi u francuskoj literaturi s poetka vladavine Francoisa I: u modi je pjesnik Lemaire de Belges, koji jo pripada kasnoj srednjovjekovnoj koli. Neovisno o dvorskoj poeziji, paralelno se utemeljuje tradicija humanista erudita. To je tranzicijski period koji zavrava 1525. g. I sam Francois I. odraava i prolost i budunost: bio je zadnji produkt vitetva i prvi moderni kralj Francuske. Talijanska kultura je izazvala pomamu, ali su je razumjeli samo kao kd za uporabu ili kao izvor koncepata stavljenih na srednjovjekovnu tradiciju. Prve talijanske forme u plastikoj umjetnosti 1
ARHITEKTURA:
UVOENJE MOTIVA LOMBARDIJSKE RENESANSE I PRVI DVORCI FRANCOISA I. Prvi tragovi utjecaja talijanske renesanse u Francuskoj javljaju se nekoliko desetljea prije invazije na Italiju 1494. godine. Slikar Jean Fouquet posjetio je Rim sredinom 15. st. i minijature njegova asoslova Viteza Stjepana odaju poznavanje ornamentalnih detalja quattrocenta, kao i razumijevanje problema perspektive. U nekim pogledima ak je bio napredniji od svojih talijanskih suvremenika. Ren d' Anjou na svoj provansalski dvor poziva mnoge umjetnike. Francesco Laurana u Marseillesu radi kapelu Sv. Lazara, vjerojatno prvo potpuno talijansko djelo na francuskom tlu, ali ovaj je primjer predaleko od glavnih umjetnikih centara da bi mogao uroditi plodom. Znaajniji je bio dolazak gravura i ilustriranih knjiga u Francusku krajem 15. st. preko kojih su se umjetnici upoznali s talijanskom dekoracijom i poeli je oponaati. "Terencije" je objavljen u Lyonu 1494. g: vidljiv je nespretan pokuaj prikazivanja putta, vonih girlandi i nia sa koljkama. Charles VIII. nakon rata 1494. doveo je brojne umjetnike koji su u Francusku unijeli nove ideje i tehnike. Meu najvanijima su bili Fra Giocondo (u Francuskoj 1495 - 1505.) i Giuliano da Sangallo (kratak posjet 1495. s kardinalom Giulianom della Rovereom) koji nisu ostavili nikakvo odreeno djelo. Trei je Domenico da Cortona, manjeg talenta, slubeni arhitekt tek 1519. (24 godine nakon dolaska) u vrijeme kada je talijanska renesansa ve bila poznata i iz drugih izvora. Kipari su bili vaniji i neki od njih, poput Guida Mazzonija, izvrili su utjecaj na arhitektonski dekor. Ratovi Louisa XII. I Francoisa I. imali su dublje uinke: Milano i Genova postaju ovisni o Francuskoj, a francuski dravnici, vojnici i umjetnici ih stalno posjeuju. Ponekad naruuju djela kod lokalnih majstora i odnose ih nazad kako bi izveli dekoraciju svojih dvoraca, samostana ili grobova. Ubrzo su francuski umjetnici poeli uzimati poduke od talijanskih posjetitelja, pokuavali kopirati novi stil i uskoro su postali tako vjeti da je za djela nastala prije 1525. g. nemogue tono odrediti udio majstora dviju nacionalnosti. Meutim, Talijani preuzimaju od Francuza tradiciju i lokalne materijale. Francuzi najvie kontaktiraju s Milanom i sjevernim provincijama i tamo nalaze arhitektonske oblike koji e ih osvojiti. Aristokracija iz doba Louisa XII. i Francoisa I. izrasla je u dekoru flamboyant gotike karakteristine po kompleksnosti dekoracije i zato bi teko prihvatila intelektualnu hladnou firentinske arhitekture 15. st., koja bi im se inila beskrajno sumornom. Francuska dekoracija s poetka 16. st. derivira se iz Cartose (Pavia, blizu Milana) vie nego iz ijedne druge graevine. Fasada ove crkve je u to vrijeme moda najposebniji primjerak fantazmagorije sjevernotalijanske arhitekture: polikromni mramor, ornamentalni i figuralni reljefi i pilastri s bezbrojnim kandelabrima, blii su kasnoj gotici nego umjetnosti Brunelleschija. U samostanima su Francuzi mogli vidjeti isti tip dekoracije u terakoti, tehnici koja je takoer uvezena u Francusku. Prelomljeni lukovi s klasinim ornamentima iz Filareteove Ospedale Maggiore kombinacija je koju e Francuzi koristiti na svojim dvorcima. ini se da su Francuzi okretali lea primjerima vie iste renesanse, ak i kad su im bili pred oima u Milanu, poput Michelozzove kapele Portinari, ili dvije Bramanteove crkve koje su utemeljile klasicizam 16. st: Sta Maria presso San Satiro i Sta Maria delle Grazie. Ipak, bilo je nekoliko iznimaka: skupina Francuza koja se nastanila u Rimu i radila na papinskom dvoru, poput kardinala Guillaumea d' Estoutevillea (odgovornog za rekonstrukciju S. Agostina u Rimu) ili kardinala Jeana de Billieresa de la Groslaye (od Michelangela naruio skulpturu Pieta za Sv. Petra). U pravilu, Francuzi su usvojili dekoraciju, a ne arhitektonske forme Milana. U poetku su je stavljali bez izmjena na tradicionalnim lokalnim graevinama, to je dovelo do hibridnog aspekta karakteristinog za arhitekturu prije 1525. g. (npr. talijanska vrata na krunom tornju dvorca u 2
srednjovjekovnom duhu). Za vrijeme gotovo cijelog 16. st. francuski kraljevi su bili najvaniji, ali ne i jedini, naruitelji arhitekture. Talijanski majstori su se nastanili u Toursu i odande se njihov utjecaj irio u svim smjerovima. ini se da je Pariz bio slabo dotaknut, jer jo nije bio glavni grad i dvor je vie vremena provodio u dolini Loire. Normandija postaje glavnim centrom nove umjetnosti zahvaljujui kardinalu Georgesu d' Amboiseu, prvom ministru Louisa XII. i vice-kralju Milana. Njegov dvorac Gaillon pored Seine ureivali su talijanski majstori, a skulpture su naruivane iz Milana i Genove. Zahvaljujui lanovima njegove obitelji, njegov se ukus proirio i po drugim dijelovima Francuske.
CRKVA U FCAMPU
Najvaniju crkvenu dekoraciju prvog desetljea 16. st. izveli su talijanski majstori, a naruitelj je bio Antonio Bohier iz bogate bankarske obitelji. Girolamo Viscardi radio je tabernakl, grob, reljefe (danas postavljene iznad glavnog oltara) i ograde kapela oko kora crkve.
Skupinu privatnih obitavalita ine dvorci skromnijih dimenzija: Bury, Chenonceau i Azayle-Rideau, koji pokazuju novu pravilnost u tlocrtu, za razliku od dvorca Gaillon koji koristi stare srednjovjekovne temelje.
jem s portalom u sredini. Na etiri ugla dvorca su kruni tornjevi. Na Buryju, Chenonceau i Azayu elevacija je slina: na svakoj etai su pilastri u plitkom reljefu, svaki nivo je s donje i gornje strane omeen vijencem snanog i bujnog profila. Akcent daju prozorii (lucernes) na krovu, prvi primjeri tipa koji e biti na svim dvorcima Loire, jo uvijek srednjovjekovne forme, bez obzira na kandelabre i delfine nove mode.
SKULPTURA
Kao i u arhitekturi, gotika tradicija je jaka. Talijanski primjeri su rano stigli u Italiju (i prije ratova), ali nisu imali veeg efekta. Tek oko 1500. g. talijanski utjecaj je prisutniji.
GUIDO MAZZONI
Bio je prvi talijanski kipar koji je iz Napulja doao u Francusku 1495. g. sa Charlesom VIII. Rodom iz Modene, u Italiji je bio poznat po svojim skupinama u terakoti ("Polaganje u grob"). Prema dokumentima i gravurama, njegovo je djelo bilo grob Charlesa VIII. u Saint-Denisu, danas nestalo.
SLIKARSTVO
JEAN BOURDICHON 1457 - 1521.
Veliki broj djela, radio je za kraljeve, portrete, sakralne slike i iluminirane rukopise. ASOSLOV ANNE OD BRETAGNE (1508.) Naslijeuje tradiciju gotikih iluminatora 15. st. Zauujui naturalistiki dar za biljke i insekte, izveden do perfekcije. Neki elementi dolaze izravno iz Bramanteove S. Marije presso San Satiro. Figure i kompozicije inspirirane su talijanskim modelima: na Sv. Sebastijanu vidljiv je utjecaj Perugina.
ASOSLOV SVETI SEBASTIJAN
PIERRE SALA
RAZGOVOR ALKEMIARA
Francois I. je od poetka vladavine skupljao talijanske slike i pozivao slikare. Imao je mnogo djela Tiziana, Rafaela i drugih talijanskih majstora. Leonardo da Vinci proveo je kod njega 3 zadnje godine ivota (1516 - 19.). Andrea del Sarto ostao je jednu godinu. Roberto Strozzi poklonio je Francoisu I. dva Michelangelova "Roba" raena za grob Julija II. Nazonost talijanskih majstora i njihovih velikih djela nije imalo odjeka u tadanjem francuskom slikarstvu (to poinje tek od Rossa i Primaticia).
2.
.
Usprkos politikim dogaajima (poraz Francoisa I. kod Pavije, njegovo zatoenitvo u panjolskoj), te su godine bile plodne za Francusku na socijalnom i intelektualnom podruju. Ratovi se vode izvan granica Francuske, rastu trgovina, industrija i poljoprivreda, to donosi prosperitet osobito niim staleima, a u gradovima se razvija nova aristokracija. Nakon povratka iz Madrida, Francois I. i dalje nastavlja politiku centraliziranja. Feudalni sustav postupno se zamjenjuje organizacijom izravno ovisnom o centralnoj vlasti. Plemstvo slabi, gubi svoju ulogu i postaje dvorskom aristokracijom (krajnja faza je Louis XIV.). Kraljevska obitelj je okruena plemstvom koje ivi od njenih darova i mirovina. Za potrebe ovakvog novog Dvora potrebne su 9
palae velikih dimenzija. Na podruju religije nastaje preokret zbog jaanja protestantizma, a kraljeva sestra Margarita Navarska gaji simpatije prema Reformi.
ARHITEKTURA
Nakon povratka iz Madrida, Francois I. je utemeljio rezidenciju u Parizu, to je dovelo do premjetanja centra umjetnike aktivnosti. Dolina Loire pada u provincijalizam, a primat preuzima Ile-de-France. Arhitektura kraljevskih dvoraca tog perioda moe se podijeliti u dvije grupe (od kojih su jedino preivjeli Saint-Germain, Fontainebleau i Villers-Cotterets): 1. Madrid, Saint-Germain, La Muette de Saint-Germain i Challuau 2. Fontainebleau i Villers-Cotterets
DVORAC SAINT-GERMAIN
10
Dvorac je preivio i pretrpio velike promjene u doba Louisa XIV, ali je u 19. st. opet vraen u prethodno stanje. Neke karakteristike ga razlikuju od ostatka skupine: neki prozori su polukruni s trokutastim frontonima nad njima (do tada nepoznata forma u Francuskoj), a na nekim vratima tornjia nalaze se frontoni u obliku luka. Ovaj se motiv moe nai u Veneciji i njenoj okolici oko 1500. g. Moda je na dvorcu radio i Serlio, koji u svom traktatu navodi taj motiv kao moda antiki, s porta dei Leoni u Veroni. Ogromna je razlika izmeu ovih dvoraca i Fontainebleaua. Oni su kompleksniji i referiraju se na Chambord i Blois, dok Fontainebleau pokazuje veliku jednostavnost i otvara put prema klasicizmu sljedee generacije.
ZLATNA VRATA
11
Ukus za klasiniji stil, o kojem svjedoi Le Breton, inaugurirat e pokret koji e se razviti 1530 - 1540. g. U raznim dijelovima Francuske pojavljuju se dvorci i kue na kojima se vidi formalna jednostavnost i rigoroznija upotreba klasinih redova. Dvorci u dolini Loire: Champigny-sur-Veude, Vilandry i Valencay pokazuju sklonosti maniri Le Bretona.
BLAISTRE LE PRESTRE
U Normandiji se javlja Blaistre Le Prestre, graditelj palae d' Ecoville u Caenu (1537 - 1538.) i dvorca Fontaine-Henry (1537 - 1544.), na kojima je primijenjeno vertikalno povezivanje prozora i nia pomou superponiranih stupova. Na palai d' Ecoville skulptura je takoer vrlo naprednog stila, klasina u ornamentalnom detalju.
Tijekom ovog perioda, sakralna arhitektura se ograniila samo na dodatke i modifikacije prijanjih crkava, uz iznimku crkve Saint-Eustache u Parizu zapoete 1532. g, ija je gradnja trajala vie od stoljea. Kao to se moglo oekivati, gotika tradicija traje due u sakralnoj nego u profanoj arhitekturi. U ovoj crkvi su stari i novi stil postigli izuzetan kompromis. Tlocrt, struktura i proporcije su blie gotici nego flamboyant stilu. Tlocrt je slian Notre-Dame u Parizu, a unutranjost prije podsjea na 13. st. nego na 15. st. Gotika struktura je odjevena u renesansne oblike, ali ornament nije izveden kao u S. Pierre u Caenu, gdje talijanizirani duboki reljefi prekrivaju povrine. Naprotiv, u njoj vlada velika jednostavnost i samo klasini pilastri koji zamijenjuju gotike pokazuju talijanski aspekt. Redovi su koriteni na nain koji bi uasnuo arhitekta odgojenog na Vitruvijevim principima. Neki stupci su sa etiri strane ukraeni korintskim pilastrima i njihova visina 20 puta nadmauje njihovu irinu. Unato svoj toj ekscentrinosti, interijer Saint-Eustache prua monumentalnost proporcije i volumena nepoznatu u Francuskoj 16. st. Iako ova crkva nije imala nikakvog utjecaja na opu evoluciju francuske arhitekture, ona ostaje kao djelo od velikog znaaja.
SAINT-MICHEL Dijon
Portali Saint-Michela izdaleka izgledaju kao romaniki trijemovi, iako su zapoeti prvih godina 16. st. Crkva je svoena 1537. u talijanskom stilu, a gradnja tornjeva se protegla do sredine 17. st. Nakon Pavije, francuska arhitektura poduzima odluan korak kako bi se oslobodila gotikih 12
utjecaja. Neki srednjovjekovni elementi, poput visokih krovova, ostat e due od stoljea, ali francuske se graevine pribliavaju istovremenim talijanskim. Ako visoka renesansa i nije bila shvaena, otvoren je put sljedeim generacijama.
tapiserije).
FRANCESCO PRIMATICCIO
1532. g. dolazi u Francusku. Bio je kolovan u Mantovi kod Giulia Romana. Izradio je kamin u kraljiinoj sobi, na kojem vone girlande podsjeaju na Salu del Zodiaco u Palazzo Te. Nacrt je klasian, kompozicija naglaava krug i kvadrat, a proporcije figura su izduene. Dojam cjeline je puno bogatiji od onog u Mantovi, zahvaljujui naglaenijem reljefu. Francuska je iz imitiranja zadnje umjetnosti quattrocenta izravno prela na eksperimentiranje maniristikim principima preskaui visoku renesansu, jednako kao to je u arhitekturi preskoila bramanteovsku etapu.
PORTRET
JEAN CLOUET
umro 1541.
Roen je u Flandriji i kao mlad doao u Francusku. Radio je sakralne slike, kartone (nije sauvano), portrete u olovci i prve minijaturne portrete. Moe ga se usporediti s Holbeinom, ali i s Talijanima (moda je ak blii Talijanima nego Flamancima), vjerojatno je vidio Leonardove crtee i jedan je od rijetkih flamanskih umjetnika koji je shvatio tenje visoke renesanse.
3.
.
To su zadnje godine ivota Francoisa I. i doba vladavine Henrija II. ija je uloga u vlasti bila vrlo diskretna. Pod njegovim imenom su vladali Montmorency i Guiseovi, nastavljajui politiku Francoisa I. i jo vei apsolutizam. Kruna se sve vie identificira s katolianstvom, pa protestanti sve vie bjee u enevu. Fontainebleau je ostao najdraom kraljevskom rezidencijom i pod vodstvom Primaticcija tamo cvjeta novi stil. Francois I. je u dvorcu postavio bronane skulpture napravljene prema modelima donesenima iz Rima, koje su bile od velike vanosti za budunost francuske umjetnosti. Zahvaljujui tim kopijama, umjetnici su po prvi put mogli uiti na najljepim antikim primjerima: Laokoonu, Apolonu Belvederskom, Marku Aureliju, reljefima s Trajanova stupa, a bilo je i nekoliko originalnih antikih djela. Takoer je postojala i velika zbirka suvremenih slikara: Michelangela, Tiziana, Leonarda i Rafaela. Mecenatstvo i kolekcioniranje se nastavilo i pod Henrijem II. Diane de Poitiers bila je zatitnica Philiberta de l'Ormea, koji je za nju sagradio dvorac d'Anet i poveao Chenonceau. Visoko plemstvo je imalo veliku ulogu u umjetnosti, a stil Dvora diktirao je modu u cijeloj Francuskoj.
ARHITEKTURA
SERLIO, LESCOT, PHILIBERT DE L'ORME, PRIMATICCIO 1540. i 1541. bile su krucijalne godine za povijest francuske arhitekture: Primaticcio se iz Rima 14
vraa s Vignolom, dolazi i Serlio, a Philibert de l'Orme se nakon naobrazbe u Italiji nastanio u Parizu. ire se Vitruvijeva izdanja, a novi val talijanskih utjecaja donosi stil bitno drugaiji od prijanjih epoha. Francuzi stjeu uvid u djela visoke renesanse, primjerice Bramanteova, Peruzzijeva i Sansovinova. To je prvi veliki period francuske klasine arhitekture. Najmanje znaajan bio je Vignola, jer njegova karijera arhitekta tada jo nije zapoela.
SEBASTIANO SERLIO
1475 - 1554.
Roen je u Bologni, u Rimu je radio kod Peruzzija koji mu je dao sve svoje crtee i skice, a u Veneciji je radio na svojem traktatu. U Francuskoj je izveo dvije graevine: palau Hippolyta d'Estea i dvorac Ancy-le-Franc. Napravio je i puno projekata koji nisu izgraeni. Njegov je traktat imao velik utjecaj jer je bio ilustriran i preveden je na veinu europskih jezika. to je due boravio u Francuskoj, to vie u traktat ulaze francuski arhitektonski elementi (npr. visoki krovovi).
PIERRE LESCOT
1510/15 - 1578.
Obrazovan i kulturan arhitekt. U njegovim radovima nema monumentalnosti karakteristine za rimsku arhitekturu Bramanteovih sljedbenika. Umjetnost mu je dekorativna, a u svim realizacijama surauje s Jeanom Goujonom. Poznat je po rekonstrukciji Louvrea, a od njegovih ostalih djela nije mnogo ostalo.
Lescotovo ime nestaje nakon smrti Henrija II. iako je ivio jo 20 godina. On je jednoglasno prepoznat kao utemeljitelj tradicije klasine arhitekture u Francuskoj, koja e najvee primjere izgraditi u 17. st.
PHILIBERT DE L'ORME
1505/10 - 1570.
Prvi francuski arhitekt koji je imao neto od univerzalnosti velikih talijanskih majstora. Volio je kompleksne strukture i bio je talent za nove arhitektonske oblike. Projektirao je grob Francoisa I. u Saint-Denisu, radio je preinake na kraljevskim dvorcima, a za Diane de Poitiers radio je most za Chenonceau. Za vrijeme vladavine Henrija II. bio je najmoniji ovjek u Francuskoj na podruju umjetnosti. Nakon kraljeve smrti pod pokroviteljstvom je Katarine Medici. Napisao je dva traktata u kojima kombinira teorijske i praktine aspekte arhitekture. Polazi od vlastitog iskustva, kod svojih prijedloga navodi neku od svojih gradnji, ali i loa iskustva. Vrlo je praktian, pazi na udobnost, a ne samo na dekoraciju. Stalno ponavlja kako arhitekt treba izbjei inkorporiranje starijih graevina u svoje projekte i spominje svoje potekoe u Anetu. Promovirao je novi francuski red: deblo stupa ima prstenove koji prekrivaju mjesto spajanja blokova mramora, to primjenjuje i na 5 klasinih redova, te ilustrira dorski i jonski red s prstenovima. Veina njegovih djela je unitena, poznajemo ih preko gravura, dijelova Aneta i groba Francoisa I.
klasicizam. To je razvijeni motiv ulaza srednjovjekovnih francuskih dvoraca, ali uz temeljnu transformaciju: redovi su korektni i superponirani prema pravilima dorski, jonski, korintski, ali to je najvanije, elevacija je monumentalnija u svojoj veliini i punoi od ulaznog dijela Louvrea. Projekt jest klasian, ali se ne oslanja 17
direktno na rimske modele; ima Sangallovu veliinu, ali ga ne kopira. KAPELA (1549 - 1552.) Uz samo jedan izuzetak (Vannes), to je prvi primjer primjene velikog renesansnog principa u Francuskoj - kruga kao savrenog oblika. Originalnost ne lei samo u krunom centralnom prostoru, ve u kapelama vanjskog parametra koje su upisane u krug prekinut samo kutovima dviju sakristija. Poploenje poda je odraz kaseta u kupoli, inspirano estim motivom rimskih mozaika. I Bramante je inzistirao na krugu, no njegove kombinacije u Tempiettu su puno jednostavnije, dok su de l'Ormove bitno kompleksnije.
ULAZNI DIO (1552.) Neobina graevina, nema
ni prethodnika ni sljedbenika. Nema klasinih elemenata, osim dorskih stupova uz vrata. Djeluje kao serija kubusa koji ulaze jedni u druge. Centralni dio je okruen konzolama koje flankiraju dvije zaobljene mase na kojima su male terase. Na vrhu je sat, a iznad njega bronana figure jelena izmeu dva psa, koji su se pomicali kad su otkucavali sati. Na rubovima donje terase su 4 sarkofaga kao elementi bogatstva kompozicije. Na dorskoj entablaturi izvorno su bile inkrustacije iz crnog mramora i Cellinijeva "Nimfa" u visokom bronanom reljefu.
ENTABLATURA GROBA
PRIMATICCIO
Arhitekturom se poeo baviti tek pred kraj ivota. Prva djela su na granici arhitekture i skulpture: 1543. SPILJA BOROVA u vrtu Fontainebleaua 1555. SPILJA MEUDON 1561. VRATA DVORITA Cheval Blanc, iji su dijelovi koriteni u donjem dijelu "Baptisterija" Ovalnog dvorita Fontainebleaua
GUILLAUME PHILANDER
19
Roen je 1505., odlazi u Veneciju 1536., a kasnije u Rim. 1543. preveo je Vitruvija i godinu dana kasnije ga je komentirao. 1544. vraa se u Rodez.
KATEDRALA U RODEZU
1562. na zapadno proelje katedrale Philander stavlja krunite odnosno na vrh gotike graevine postavio je rimsku fasadu, to je loe, ali detalji i stil su dosta napredni, ak i za Italiju. Philander je utjecao na arhitekte Rouerguea, gdje se nalazi puno dvoraca zanimljivih klasicistikih formi, razliitih od sjeverne Francuske.
telima, pravilnost i izvanredna ljepota, ukazuju na studiranje antikih originala, a ne crtea i gravura.
KAPELA U CHAMPIGNY-SUR-VEUDE
Takoer izuzetno djelo. Zapoeta poetkom stoljea, zanimljiv je primjer flamboyant stila s talijanizirajuom dekoracijom. Oko 1570. vojvoda Montpensier dodao je na zapadnoj strani predvorje vrlo neuobiajenog oblika: bavasti svod, uz zidove su po visini dva reda stupova na podestima (jonski i korintski) koji nose entablaturu. Matovita dekoracija je posve francuska, ali dijelovi graevine podsjeaju na Dijanin hram u Nimesu.
SLIKARSTVO I GRAVURE
PRIMATICCIO, NICOLO DELL' ABATE, FRANCOIS CLOUET, JEAN DUVET
PRIMATICCIO
Primaticcio je kreirao tip crtea figura koji e do kraja 16. st. ostati najprepoznatljivijom karakteristikom francuskog slikarstva. U Fontainebleau je izveo znaajnu dekoraciju, koja je velikim dijelom nestala.
"UMJERENOST" 1541 - 1545. Panoi iz kraljevskog kabineta Fontainebleaua (poznati samo iz crtea) u tradiciji su Giulija Romana. Jedan od njih prikazuje alegorijski lik Umjerenosti.
voj galeriji.
DVORANA ZA PLES
Fontainebleau, 1540 - 1550. Trebala je imati svod, ali de l'Orme joj daje kasetirani strop, pa vie nema puno mjesta za freske koje Primaticcio radi iznad lukova i na zidu izmeu prozora. Inspirirao se Rafalovim radovima u Farnesini. Kompozicije i mnogobrojne figure su postavljene u rimski dekor, ali njihov je karakter bitno promijenjen kanonima proporcija Parmigiana. ("Ceres" - crte za Plesnu dvoranu)
"CERES" - CRTE ZA PLESNU DVORANU
ODISEJ I PENELOPA
1512 - 1571.
Slikar roen u Modeni, u Fontainebleau boravi od 1552. g. U Francuskoj je bio inovator na podruju pejzaa.
1526 - 1561.
Roen je u Sensu, a oko 1538. nastanjuje se u Parizu, gdje je ostvario veliku karijeru kao 22
slikar i crta mnogobrojnih vitraja. Radi neovisno o fontenblokoj koli. Mali je broj preivjelih djela koja mu se mogu sa sigurnou pripisati. EVA PRIMA PANDORA 1538. Analiza pokazuje da je Cousin poznavao suvremenu talijansku umjetnost. Ova slika odraava Rossov utjecaj, ali kadar s peinom i silhuete drvea posve su drugaiji od tadanje produkcije. Tretman svjetla ukazuju na utjecaj Leonarda, a izvedba drvea na Drera. Sredinom 16. st. radi se mnogo portreta, teko ih je atribuirati i puno je anonimnih majstora.
FRANCOIS CLOUET
1510 - 1572.
Sin Jeana Cloueta, koji je umro 1541. g., pa mu Francois I. daje posao njegova oca i on postaje kraljevskim slikarom.
PORTRET FRANCOISA I.
Portret preuzima crte Jeana Cloueta, ali ne i njegov slikarski stil. Francois pokazuje visok supanj dekorativne kvalitete i ljubav prema detalju.
23
JEAN DUVET
1485 - 1561.
Roen je u Langresu ili Dijonu, a od 1540. g. ivi u enevi, daleko od dvorskog svijeta. Postao je protestantom, poznavao je i razumio talijansku umjetnost visoke renesanse. Oito je putovao u Italiju i vidio djela Rafaela i drugih umjetnika, inae bi bilo teko shvatiti kako je mogao imati percepciju renesanse, nadmoniju od one svojih zemljaka. Jednorog i Apokalipsa su mu najpoznatiji nizovi gravura (vidljiv utjecaj Drera).
JEDNOROG
U jednoj od gravura iz ove serije nazvanoj "Jednorog svojim rogom proiuje potok" pokazuje se posve drugaiji duh: kompozicija je ispunjena ivotinjama prikazanima naturalistiki, ponekad naivno poput heraldikih lavova, a ponekad na izuzetno precizan nain.
APOKALIPSA
SKULPTURA
GOUJON, BONTEMPS, DOMINIQUE FLORENTIN
Razvitku francuske skulpture pridonio je Benvenuto Cellini, koji je tamo boravio 5 godina: 1540 - 1545. Preivjela su samo 2 djela: Nimfa iz Fontainebleaua i Soljenka Francoisa I. 24
Dosta toga je napravio, pogotovo pripremne stvari, ali nita nije ostalo. I Nimfa je samo dio kompozicije.
JEAN GOUJON
Ne zna se kada je roen ni poetak njegove karijere. Bio je glavna osoba francuske skulpture sredinom 16. st., a radio je i kao arhitekt. Kreirao je stil mode u Parizu i puno su ga imitirali u provincijama.
ve klasine jednostavne tunike, obogaena pojasevima i bordurama s motivima, a figure dre amfore. Izduenost silhueta i elegancija stava podsjeaju na manirizam Primaticcija, ali autentini klasicizam draperije figurama daje posve drugaiji karakter. Goujon je potpuno ovladao tehnikom i uspio u plitkom reljefu figure prikazati u vrlo sloenom kontrapostu.
DEKOR U LOUVREU
Djelo u Louvreu je mnogo znaajnije od fontane Nevinih, ali restauracija iz 19. st. omoguuje davanje prosudbe samo o openitom rasporedu. Osim arhitektonskog dekora kao to su npr. frizovi, Goujonove figure na fasadama flankiraju okuluse i nalaze se na seriji reljefa atike (1553.). Stilski, dekoracija na okulusima odraava karakter fontane Nevinih, a skulpture na atici su znaajnije i pokazuju veliku slobodu u odnosu na arhitekturu. Druga vana dekoracija nalazi se u velikoj dvorani u Lescotovom krilu: tribinu nose 4 karijatide koje u usporedbi s onima na grobu Brza pokazuju jo vie klasicizma. Ova koncepcija tribine s karijatidama je potpuna novost u francuskoj arhitekturi.
PIERRE BONTEMPS
Bio je vei majstor za dekoraciju nego za monumentalnu skulpturu.
fasade kue u Vienneu 1540 - 1550.) Francuska skulptura sredine 16. st. nije se uzdigla na nivo arhitekture tog doba. Slikarstvom e jo dugo dominirati Talijani, dok e se skulptura vrlo brzo osloboditi tog utjecaja.
4.
.
U zadnja 4 desetljea 16. st. vode se veliki vjerski i civilni ratovi koji razdiru Francusku pod vladavinom trojice sinova Henrija III: Francois II. 1559 - 1560. Charles IX. 1560 - 1574. Henri III. 1574 - 1589. i prvih godina vladavine njihova nasljednika Henrija IV. (1589 - 1610.). Sukobi su bili vjerski i socijalni, a borbe suprostavljaju kalviniste i katolike. Pojedinci i obitelji u tome sudjeluju vie iz politikih nego teolokih razloga. Visoko plemstvo eli opet zadobiti poloaj koji je izgubilo u prijanjem periodu i vlada nostalgija za srednjovjekovnom monarhijom. Henri IV. najprije je bio protestant, to je izazvalo velike borbe, a kada je preao na katolianstvo stanje se smirilo. Atmosfera tog vremena vidi se u raznim oblicima. Svim umjetnikim djelima je zajedniki osjeaj napetosti i konflikta, koji se oituje u odustajanju od principa racionalizma i klasicizma, odbacivanju jednostavnosti u korist ingenioznosti i kompleksnosti, to vodi u manirizam.
ARHITEKTURA
BULLANT, JACQUES I. ANDROUET DU CERCEAU
JEAN BULLANT
umro 1578.
Nije poznat datum roenja, ali prvi put se spominje 1550. a umro je 1578. g. Boravio je u Rimu gdje je crtao antike graevine, to kanije koristi u svom radu. Objavio je 2 traktata.
DVORAC ECOUEN
juno krilo i ulazno krilo, 1560. Radio je neke dijelove dvorca Ecouen. Najoriginalniji je njegov rizalit nadodan na dvorino proelje junog krila. Novina je upotreba velikog reda, dominiraju vertikale, a detalji su vrlo kvalitetni. Za njegovu arhitekturu je karakteristino spajanje dviju naoko kontroverznih tendencija u istoj graevini: klasicizam detalja (vrlo pedantan) i antiklasini 27
veliki red.
DVORAC FERE-EN-TARDENOIS
most i galerija, 1552 - 1562. Lukovi su jednostavni i monumentalni, na njima su dvije galerije jedna iznad druge, dekoracija je jednostavna, dojam cjeline podsjea na rimski akvedukt. Ulaz u galeriju je flankiran dorskim stupovima koji nose bogato gree. Prozor iznad glavnih vrata prekida gree i fronton, to je karakteristina maniristika arhitektonska forma.
DVORAC CHENONCEAU
Nakon smrti de l' Ormea, Bullant zauzima njegovo mjesto arhitekta Katarine Medici i sva njegova kasnija djela vezana su uz tu funkciju. 1576. kraljica je odluila poveati Chenonceau. Prema nacrtima de l'Ormea dala je napraviti most preko Cher, a na njega je Bullant stavio galeriju.
28
DVORAC CHARLEVAL
LOUIS MTEZEAN
PALAA LAMOIGNON Pariz, 1584.
Najbolje ouvana kua iz 16. st. u Parizu. Fasada je artikulirana velikim redom pilastara, na vrhu centralnog dijela i na gornjim prozorima su zavreci u obliku zabata. Pilastri su na visokim pijedestalima.
29
SKULPTURA
GERMAIN PILON
1525 - 1596.
Radio je s Primaticciom, Dominiqueom Florentinom i Bontempsom, iji su utjecaji vidljivi u njegovim djelima.
SKIDANJE S KRIA
Vrlo dramatina kompozicija, osjea se jaki talijanski utjecaj, osobito Michelangela.
Od 1570. do 1580. izradio je puno portreta (biste i medaljoni) i reljefa. Oito je poznavao talijansku skulpturu. Ovdje prvi put francuska skulptura odraava estu tendenciju manirizma: povratak prema srednjem vijeku.
Zanimljiva je usporedba Pilona i Goujona. Pilon odraava stanje duha koje obiljeava 30
SLIKARSTVO
DJEVICA U BOLI
Slikarstvo tog perioda bilo je osrednje. Stvoren je velik broj slika i portreta kojima se ne zna autor.
ANTOINE CORON
Karakteristike: izduene silhuete, iljaste glave u preirokom prostoru, kadar je definiran arhitekturom, fragmenti posueni iz najmatovitijih crtea Cerceaua, nepredvidljiv kolorit, kontrasti mrlja vie boja na skoro bijeloj podlozi arhitekture - odraz istog manirizma. Zanimljiv je zbog prenoenja atmosfere dvorca Valois u doba vjerskih ratova. Kasnije je postao slikarom Katarine Medici. Teme i djela mogu mu se podijeliti u 3 velike kategorije: 1. alegorijske kompozicije (ivot Dvora, balet - omiljena razbibriga onog vremena...) 2. masakr 3. horoskopi i ostala praksa na granici magije (u modi krajem 16. st, osobito u krugu K. Medici)
1522 - 1594.
POSLJEDNJI SUD
Zbog realizma figura djelo je moda raeno pod flamanskim utjecajem, ali forma je firentinska.
Na kraju 16. st. portret je jo uvijek u modi, pogotovo raen olovkom. U zadnjim desetljeima stoljea uvedena je jedna novost: slike s obiteljskim temama, ili barem bez religijskih ili antikih konotacija. Omiljene teme umjetnika izvuene su iz Commedie dell' arte (npr. "ena izmeu dvije dobi"), ili prikazuju dvorske balove. Sve ove slike pokazuju jak utjecaj Flamanaca, pa je mogue da su to djela stranih umjetnika nastanjenih u Francuskoj. Analogne kompozicije su i na gravurama, ali s vie ironije. Puno je politike satire u kojima je vidljiv flamanski utjecaj - gravure za ismijavanje koriste Breugelov jezik.
31