Kreimir Milinovi

Nekoliko brzih pria...

Kreimir Milinovi

Nekoliko brzih pria...

Svaka slinost sa dogaajima i likovima iz pria su sasvim sluajni te su one plod pieve mate. ISBN:

NAJOBRAZOVANIJI OSNOVNOKOLAC
Ponekad je potrebno doivjeti sudar da bi se ovjek ponovno osjeao ivim. Bio je jedan od onih dana koje biste voljeli jednostavno prespavati ali iz ko zna kojeg razloga ipak ste se probudili, te otili na tipinu jo jednu kavu. Jedna od prvih proljetnih kia je poela da pada i ak pomalo ushien radi tog prizora koji je budio desetke to pozitivnih to negativnih sjeanja na neke druge kine dane, u nekom drugom gradu, drugoj zemlji, kasno primjetih da se auto strelovitom brzinom pribliava drugom autu, te da je kontrola nad vozilom u tom trenutku nepovratno izgubljena. Bum ili je to pak bio bam, nije toliko ni bitno, sreom po sve sudionike nikom nita, samo manja materijalna teta koja, gledano iz perspektive svemira, u kojoj su tip nekog korejskog proizvoaa auta iz 1997. godine, zaista beznaajni podaci. iv, zdrav ali sa definitivno promjenjenim nainom gledanja na svijet, odluih napokon srediti svoj ivot, te zavriti neke poslove koje sam davno trebao zavriti kao npr. nostrifikacija diplome srednje kole. Uurbani djelatnici Zavoda za zapoljavanje ili u narodu burze, ije ime prije asocira na Wall Street a ne na burzu rada, pukom promatrau bi sugerirali da se u toj zgradi radi sve u esnaest, te da zaista ima nekih ansi za pronalaenje posla. U prethodnim redovnim javljanjima uvijek me je nervirao dugaak red ljudi koji ekaju neku bolju budunost, a nje nema pa nema. Ovaj put imam venk face to face, tzv. osobno savjetovanje sa svojom osobnom savjetnicom koje daje ak i neki romantini tih svoj toj besk1

rajnoj potrazi za poslom. Prekrasna zlatna kosa, te slatko lice djelatnice Zavoda za zapoljavanje, odaje loe glumljenu zainteresiranost za isti taj posao koji obavlja. Samo kojih 400 km malo istonije ona bi se zvala Slaana jer to joj ime ba pristaje, ali u Zagrebu ona se zove najvjerojatnije Ivana ili Ana. U njenim prekrasnim smeim oima vidjelo se saaljenje nad mojom malenkou kad me je upitala: A Vi imate samo osnovnu kolu? O zemljo, otvori se!!!- mislim si ja u sebi... Super seksi djevojka, moj tip nedostine plavue od nekih dvadesetak godina, i sad taj pogled saaljenja i prijezira, koje kod cura eljnih uspjeha kako na poslovnom tako i na emotivnom planu izaziva i lagano potajno gnuanje iji pogled tako dobro znam. Pokuavam da objasnim da sam nekad bio student druge godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, te da je pitanje dana, kad e se rijeiti moja nostrifikacija srednje kole, ali mislim da je suvino vie ita rei, jer onaj prvi pozitivni dojam koji sam napravio je nepovratno nestao. Ok, sad je zaista dosta, nekadanji student, koji k tome govori engleski i njemaki, ima zavreni teaj za operatera na raunalima te za grafiku pripremu, nekoliko godina rada na kompjuterima, i to na razliitim poslovima od DTP operatera do kompjuterskog tehniara, se vodi u kompjuteru Zavoda za zapoljavanje kao osnovnokolac! A ba sam mislio da probam neki ulet tipa, jel izlazi u Gjuru? ili dal se znamo od nekud? samo to vie nije bilo mogue, jer se samopouzdanje topilo kao kocka leda na vruem uarenom pijesku. Stara bosanska izreka glasi: nitko te ne moe zajebati kao to ti moe sam sebe, te sam napokon odluio da poradim na tim formalnostima nostrifikacije srednjokolske diplome i 2

skinem si teak kamen spoticanja od sebe. Nikad nije kasno za pametne i racionalne odluke...

PRVA SIMPATIJA
Sjeanja ve polako blijede, loe ne alim ali dobre bih svakako upamtio, te evo koristim ovu priliku da se sjetim svoje prve simpatije iz osnovne kole. Gorana je bila moja susjeda, haustor do haustora ili ulaz do ulaza, kako vam drago, i bila je zaista prekrasna blondina, zbog koje bi mukarac, u ovom sluaju balavac od kojih 7 godina, od sebe drage volje napravio budalu. Ona nije toga bila ni svjesna, ali sam u nju ve dugo bio potajno zaljubljen... Kao i u svakom pravom Hollywoodskom senti filmu, i ja sam imao konkurenciju u liku i djelu svog najboljeg prijatelja Emila, koji je takoer imao nekih stanovitih emotivnih konotacija prema dotinoj Gorani. Borba za njenu naklonost se vodila na svim poljima. Ponekad ju je on darivao sa nekim okoladicama i bombonama, dok sam ja svojedobno u stanju velike temperature tipine za upalu krajnika, preko svog najboljeg prijatelja poslao pravi zlatni lani, koji sam posudio od svoje mame. Kad sam ozdravio i doao k sebi, pitao sam Goranu da li je dobila poklon od mene, na to je ona zbunjeno rekla da uope ne zna za njega, te da joj Emil nije nita dao. Zvono je zvonilo za uzbunu, i naalost ve tada sam shvatio da je u ljubavi a i u ratu sve dozvoljeno! to sve nije u stanju uiniti najbolji prijatelj za naklonost male plavokose i plavooke djevojice. Sada znam 3

da svaka iracionalnost ima neku svoju svrhu na ovom svijetu, te da ljudi vole imati iluzije oko sebe, a to najvie dolazi do izraaja kod platonskih ljubavi. Jedna od strana obino nema pojma za tu drugu osobu, dok ova potiho pati i uzdie, nadajui se da e kad tad, ta platonska ljubav prerasti u onu pravu. Druga zgoda sa Goranom mi se desila mislim u drugom razredu osnovne, gdje sam za kaznu zbog svog nestanog ponaanja morao sjesti u istu klupu. Uiteljica koja je ujedno bila i susjeda iz istog kvarta, je nasluivala moju zaljubljenost u Goranu, te je potezala i za najjaim orujem, ne bi li smirila najnemirniju djecu. Kad bih sada dobio aku knjiicu na uvid, vjerujem da bih tono mogao odgonetnuti u kojem periodu sam sjedio sa Goranom u klupi, jer odjednom mi se javila neodoljiva elja za uenjem te naravno dokazivanjem pred svojom platonskom ljubavi, kako sam ja vrlo pametan i nje dostojan. Naravno, sve je to trajalo dok me uiteljica nije ponovo premjestila na drugo mjesto, jer je bilo evidentno da sam se popravio, te da vie nije bilo potrebe za bilo kakvim represivnim mjerama. Prolo je vie od dvadeset godina kako se nismo vidjeli, u meuvremenu je bio i proao jedan rat, te smo Gorana i ja potraili sreu, u nekim nama do tada ne poznatim zemljama svijeta. Ona je zavrila u Chicagu a ja u Zagrebu, te smo se napokon sreli sasvim sluajno u Sarajevu naem rodnom gradu. Sluajan susret je zavrio na cugi dvoje prijatelja, koji se nakon dugo vremena ponovo vide, te razgovaraju o nekim dalekim i samo nama dragim sjeanjima, koja su ostavila neizbrisiv trag u zajednikom odrastanju. Moja platonska ljubav, u stvarnosti draga prijateljica, koju dugo nisam vidio, je sasvim obina djevojka, sa svim 4

manama, koje ja, u fazi djeje zaljubljenosti, naravno, nisam primjeivao i vrlinama ozbiljne poslovne ene, koja je na poslovnom proputovanju svratila i do svoga grada. Nakon tog susreta, ona se vratila u Chicago, svom ivotu, i svom dugogodinjem deku a ja sam nastojao izbrisati ba taj na sluajni susret, te sam se vratio sjeanju na one davne bezbrine dane, u kojima sam bio tajno zaljubljen u nju, u kojima sam se nadao, da u opet biti premjeten, da sjedim u istoj klupi sa njom, zbog moga loeg ponaanja.

UPOZNAJTE ZIJAHA
Pozitivni utjecaj djevojki na mene sam primjetio, jo u mladim danima svog ivota, i jo uvijek se pitam, zato je to tomu tako. Pretpostavka, koja mi se mota po glavi, je vjerojatno sama injenica, da ba ni nemam esto priliku biti u vezi sa nekom djevojkom. Alfa tipovi, koji kad prekinu s djevojkom, da bi bili sa drugom djevojkom, i to bez dana prekida, su mi oduvijek bili enigma. U mom sluaju to ide ovako: 2 mjeseca romantina veza, prekid od oko 1 godine, pa druga djevojka, 2 mjeseca romantine veze, prekid od oko 1 godine pa ... Kod duih veza, primjeujem da neke djevojke utiu pozitivno na svoje tipove, dok ih druge zaglupljuju ili bar odravaju na status qou bez prevelikih dramatinih obrata, naravno sve dok veza ne pukne. Budui da je sve to zapravo prekompleksna tema, da bih se na njoj mogao vie zadrati, vraam se na priu o mojoj djevojci Aneti, te kako mi je ponovo vratila elan za uspjehom u ivotu. 5

Naime, ve sam dugo bio nezaposlen, te nisam udio ni za kakvom vezom, jer nakon to provedete nekoliko mjeseci na Zavodu za zapoljavanje, gubite polako ali sigurno dobro raspoloenje i tonete u najboljem sluaju, u letargiju, a ako ne ve i u depresiju. Tko to nije imao prilike da isproba na svojoj koi, nee moi to nikada da shvati ali tako je i bolje... Sluajan susret, preko zajednikog prijatelja, rezultirao je lijepom i romantinom vezom, te je u meni ponovo poela da tee krv nakon toliko mjeseci rezigniranosti. Zaredali su izlasci, u pubove, kina i na kraju kao lag kazalite. Zadnji put sam bio u kazalitu, prije oko 5 godina, te sam uvidio pozitivan utjecaj koji Aneta ima na mene. Budui da je bila zima, sve te romantine hladne veeri, gdje ipak skinemo rukavice, da bi se drali za promrzle ruke, su bile ba ono to mi je u tom trenutku najvie trebalo. Zaputio sam se sat vremena ranije, da bih uope naao zgradu tog novog kazalita, za koje sam tek poslije uo da postoji ve 10 godina ali radi moje neinformiranosti sam sad lutao gradom traei ga. Uao sam u prolaz na Ilici, te oduevljeno uao na ulaz koji mi se uinio premalim i neloginim, ali sam si mislio da ta umjetnika kazalita, uvijek ele biti u korak sa modernom arhitekturom dananjice. Nigdje nikoga, znam da sam uranio pola sata, kad eto drutva. Neki ovjek, nogom otvara vrata, jer u jednoj ruci mu je stalak za mikrofon, a u drugoj torba. Ponudim se da mu pomognem, kad prepoznam Zijaha! Poznati glumac, idol iz moje najomiljenije serije koju sam svake nedjelje ujutro, prije nekih dvedesetak godina redovno gledao. Prisjetio sam se svih onih pria iz mladosti, iz Sarajeva, gdje se odmah prelazi sa svima na ti, neovisno o tome 6

s kime se razgovara. Tako se prialo, u vrijeme najvee popularnosti Gorana Bregovia, dok je hodao Titovom ulicom, kako se uvijek naao netko tko mu se derao na sred ulice: Halo muziar! U Sarajevu nitko nije mogao da bude zvijezda. Ili si raja ili papak. Zijah se zbunio, jer nije oekivao takvu domau dobrodolicu u Zagrebu, pa me upita a koga ekam? Ma djevojku - rekoh, dolazi sa prijateljicama. Ali ovo je ulaz za glumce, glavni ulaz je na drugoj strani- ree Zike. Na to sav pocrvenim, uljudno se zahvalim i poelim mu sve najbolje, te kidnem iz slubenog ulaza za glumce. Neke stvari u ivotu su jednostavno splet sluajnosti, okolnosti ili pak u ovom sluaju smotanosti. Da nisam pogrijeio ulaz, nikad ne bih sreo svog idola iz mladosti, pa makar zbog toga, u oima Zijaha, ispao priglup. Naravno te veeri je na repertoaru bila njegova monodrama, u kojoj je on vie od 2 sata briljantno glumio, dok sam ja za to vrijeme bio uuren u gledalitu, nadajui se da me nee primjetiti, te pred svima ispriati priu, o smotanom gledatelju njegove predstave. Zahvaljujui Aneti, eto upoznah Zijaha, a kasnije sam dizajnirao i svoju web stranicu te poeo pisati prie i novele. Prekinuli smo nakon 2 mjeseca, pa se samo nadam da me ne eka oko 1 godina samoe. Pomislio sam, kako bi to bilo, da za promjenu, imam djevojku due od 2 mjeseca. Vjerojatno bih postao mega planetarno popularna zvijezda...

NA TAJNOM ZADATKU
ivot te esto odvede u sasvim drugom smjeru, no to si ikad pomislio da je mogue. Nakon to sam se ponovo vratio u Sarajevo iz Zagreba, gdje sam bio operirao herniju diska kraljenice, nastojao sam se pomalo vraati u svakodnevnicu. To je naravno znailo traenje posla, ovaj put na mojoj rodnoj grudi, Bosni, u dravi u kojoj ima 40% nezaposlenih. Odluih otii na razgovor za posao, u jednoj etabliranoj meunarodnoj organizaciji, kojih je tih godina u Bosni bilo pun kufer. Cilj mi je bilo nai bilo kakav posao, dali tajnik, skladitar, pilot ili glumac, samo da se plati. Ali takvih poslova trenutno nije bilo, ostao je samo posao u trajanju od mjesec dana, posao securitya za jedne od desetaka izbora to su se svako malo odravali. Budui da sam se u ivotu nagledao svakakvih Hollywoodskih filmova, poneki je znao biti i dobar a puno loih, pretpostavljao sam kakav mora biti profil, od osobe koju trae: samopouzdan, tajnovit, oprezan. U mom sluaju i lice baby facea, ovjeka koji ne bi ni mrava zgazio, pomalo ak smotanog, ali takvi koji na prvi pogled izgledaju bezazleni, mora da imaju neko tajno znanje borilakih vjetina. To u mom sluaju naravno nije bilo istina, ali i loiji glumci su znali dobiti neku malu ulogu u B produkciji, pa valjda i ja mogu biti glavni glumac u filmu C kategorije. Razgovor je vodio Englez, pa sam se ponadao da mi se isplatilo gledanje svih onih legendarnih engleskih humoristinih serija od Monti Pajtona, Falinog pansiona i Muki, te da u na kraju razgovora moda i rei neku alu. Na sebi sam imao relativno pristojan sako, koji sam posudio od susjeda, te 8

nabacih samopouzdanu facu od Rogera Moora iz James Bondovog filma Samo za tvoje oi. Koje odlike mora imati security po Vama?- upita Englez. Mislim da bi idealan security morao u sebi imati dvije odlike: ujedno mora biti vojnik ali i psiholog, te prepoznati kriznu situaciju prije no to do nje uope doeodgovorih nonalantno, kao da sam popio svu pamet iz visokih vojnih kola. Samo to mi je uspio odgovoriti je bilo to da sam primljen. Mjesec dana je proletilo za tren, radile su se none smjene, bilo je tu poznatih i nepoznatih osoba iz javnog ivota, visokih dunosnika ambasada, koji su svaki put kada su dolazili u zgradu bili povjereni, izmeu ostalog, i meni na uvanje. Meni je sve to liilo na neki film, u kojem sam glumio nekog tajnog agenta na zadatku, mada je stvarnost bila daleko drukija. Posao je bio posao, bio je dobro plaen, pa ak i ako ste plaeni samo da se etate po zgradi, ljubazno pozdravljate osoblje, dok za to vrijeme u svojoj glavi smiljate tekstove novih rock i pop pjesama, te razmiljate da li da sljedea pjesma pone iz G ili iz C uz naravno veliku koliinu dosade, svaki put kad se vratite u stvarnost. Ali budui da u svim akcionim filmovima ima i akcije, trgnuo sam se iz sanjarenja, kad je kolegao povikao Uzbuna, neki luak sa kalanjikovom puca po ljudima i krenuo je prema naoj zgradi! Obino u tim trenucima ljudi paniare, te budui da su u strahu velike oi, sve i preuveliavaju, svatih da sam takodjer i ja ukljuen u zatitu ljudi u zgradi, te da se plaa ipak mora zaraditi. Nakon sat vremena stanja povienog adrenalina, preko radio stanice smo uli da je uhien te da je uzbuna zavrila. Da mi je prije desetak godina netko rekao, da bih se mogao u ivotu nai i u 9

ulozi securitya, naravno da mu ne bih vjerovao. U svakom sluaju, osjeao sam se privilegiran to sam ipak, bar na mjesec dana, uskoio u ulogu glavnog glumca iz akcijskih filmova, te ostvario san svakog djeaka, biti tajni agent, u mom sluaju 007. Naravno security nije isto to i tajni agent niti ja nisam ba James Bond. Ipak, jo samo da su u tom snu bile prisutne i mnogobrojne ljepotice...

VJENA LOVITA
Koliko prosjean ovjek moe da izdri zadirkivanje i maltretiranje od strane naoko malih i bespomonih klinaca? U normalnim okolnostima, to pitanje se nikad ne bi postavilo iz jednostavnog razloga, to bi svaki od tih djejih zadirkivanja, zavrilo sa moralnom prodikom od strane odraslih ili ak ako se vratimo u sedamdesete godine prolog stoljea, ak i ponekim amarom. Tih godina amaranje djece iz odgojno popravnih razloga, je bilo skoro uobiajeno, osim naravno par sretnika u koje i sam pripadam, koje roditelji nisu tukli ibom, rukama ili nogama, kao to su tukli neke od mojih prijatelja iz djetinjstva. Sjeam se zgode tj. prije nezgode, iz trolejbusa, mislim da je to bila neka od godina poslije sarajevske Olimpijade, gdje sam uavi na glavna vrata bez karte, kao klinac od nekih 11 godina, zaradio takav luaki amar od strane revnosnog vozaa. Iz ove perspektive roditelji bi naravno tuili vozaa i probali dobiti odtetu, ali tih godina, te odgojne metode su bile sasvim normalne. Moja raja iz kolskih dana, su godinama poslije 10

prepriavali dogaaj, koji je priredila obitelj Neuroti, gdje je otac naganjao svog sina po parkingu, ne bili ga pretukao kao nikad do tad. Inae, svi smo znali da je taj na prijatelj dobivao teke batine, a socijalna sluba, tih godina, ili nije bila osnovana ili je bila mizerno plaena. Njemu zaista nitko nije mogao da pomogne, te da bi dvadesetak godina kasnije to dijete, upoznalo skoro sve BiH odgojno popravne ustanove. E u takvim vremenima, i djeca su znala biti podla i nimalo bezazlena. Objekt izruge je morao biti naoko slab i nemoan. Idealan cilj takvih je bio i gosp. Bamba. Bolestan ovjek, alkoholiar u krajnjem stadiju te bolesti, koji nije imao sreu da se rodi samo kojih par tisua km sjevernije u nekoj skandinavskoj dravi, gdje bi zaslueno uivao status bolesnog ovjeka o kojem se njegova drava brine. Vjerojatno bi ivio u adekvatnom stanu, socijalni radnici bi mu pruali svaku potrebnu pomo, psihijatri i medicinari psiholoku i medicinsku, a vjerski slubenici duhovnu. Naalost, svega toga nije bilo, jer Mr. Bamba je ivio u nepodnoljivo vlanom, polurazruenom stanu, te budui da nije imao nikoga, morao se sam brinuti za sebe skupljajui stare novine, u svojim kolicima na tri toka. Zaboravljen od svih, bez svojih prijatelja, roditelja, roaka, socijalne slube i doktora bio je osuen na smrt, daleko prije nego to je ona i dola. Toj agoniji je samo trebao jo i lag na kraju, u obliku djece, koja ponekad znaju biti okrutnija od odraslih. Sjetite se samo svih onih maltertiranja u koli. etverooki, debeli, papak itd. samo su neka od nadimaka, koje su djeca davala onoj djeci, slabijoj od njih. Djeca se rano ue zakonu dungle i instinktivnog preivljavanja, zar ne? Postoje naravno i dobra djeca samo ona nisu u ovoj 11

prii. Skupina od etiri, pet buduih huligana su tih godina radili svakakve nepodoptine, od polijevanja vodom starih novina, da bi Mr. Bambi bilo tee ih odnijeti na otpad, do non-stop vike na engleskom te zadirkivanja, budui se Mr. Bamba, kao i svi neshvaeni umjetnici, ponekad izraavao na engleskom i priao prie o indijancima i kaubojima te sebi nadjenuo nadimak Mr. Bamba. Nekad nas je znao provozati na tim kolicima, te ponuditi okoladom otkidajui od svojih usta. Tek kasnije kad sam odrastao, sam shvatio svu njegovu dobrotu, unato toj opakoj bolesti danononih ispijanja najloijeg alkohola. Vijest o njegovoj traginoj smrti, nau savjest je zatekla nespremnu, jer su se sva djeca, htjela ona to priznati ili ne, podsjeala na sve one psine koje su mu radili. Prialo se da se bacio sa nadvonjaka na eljezniku prugu ili da je naletio vlak dok je vozio stari papir u svojim kolicima. Mislim da nijedna od tih poluinformacija nije tona. On je sigurno poginuo u nekom dvoboju na divljem zapadu, gdje ga je kukaviki ubio zli protivnik, u neravnopravnoj borbi luka i strijele protiv pitolja, borei se za pravdu iste one djece, koja su ga dugi niz godina zadirkivala. Vjerujem da je Mr. Bamba sad na nebu, ili vjerujui indijanskoj mitologiji, u vjenim lovitima gdje je ba sve kako treba, gdje se igra samo fair play te kao protutea prijanjem ivotu na planeti Zemlji, ispijaju neograniene koliine aja od kamilice.

12

BERLIN, PHOENIX, SYDNEY

Razmiljajui o mnogobrojnim prijateljima koji se nikad nisu previe zamarali o ivotu u nekim dalekim, nama stranim dravama ovog naeg planeta zvanog Zemlja, a sada su ratrkani na sve etiri strane svijeta, pomislim kako nikad, ama ba nikad, ne treba planirati unaprijed. ivot u Sarajevu, za sve moje prijatelje i mene je bio sasvim obian, tipian za srednjokolske dane, poetkom devedesetih. Sve je nasluivalo da e ti dani bezbrinosti biti naprasno prekinuti, te do dana dananjeg, nita vie nikad nee biti isto. Za razliku od njih, koji nisu previe matali o budunosti, te odlasku u svijet, ja sam uvijek imao velike fantastine snove o ivotu negdje daleko, gdje lokalni akcenti i kaj, bre i ba, nitko ne razlikuje. Uvijek sam sa ogromnim zanimanjem gledao albume daleke rodbine, treeg ili etvrtog koljena, koji ive negdje preko velike bare. Slike su bile obino u koloru i to polaroid, sa osobama koje su bile slikane za nekog velikog obiteljskog okupljanja vikendom, negdje u SADu i Kanadi. Zapitkivao sam baku, da li bih mogao otii kod njih u posjet, prenijeti pozdrave od dalekih roaka iz Europe, te moda nai kakav posao i ostvariti ameriki san. Kada smo krajem 1989. u nau zgradu uveli prvu kablovsku TV, sa 4 kanala meu kojima je bio MTV, Eurosport, Sky One i Sat1, poelo je intenzivno gledanje i uenje jezika, ne bili mi to pomoglo u ostvarivanju mojih planova o odlasku van. Detaljno sam prouavao atlase svijeta, karte o razliitim injenicama pojedine drave, BDP po stanovniku, valuta, natalitet, mortalitet, odnos muko - enska populacija i sve to, samo da bih probao pronai idealnu dravu koja bi bila, ba kao stvorena za 13

mene. Dola je i 1991. godina, u susjednoj Hrvatskoj zveckanje orujem je ve poelo, a ja sam upisao jedan od najjeftinijih teajeva njemakog. Za to vrijeme, normalni ljudi su ili u kolu, poslije nje na sate koarke, pjevanja ili nekog drugog hobija, ne marei za strane jezike, SAD, Australiju ili Kanadu, niti to Maarska nema more. Moj prijatelj Amar me je zezao, da to e uiti njemaki ili engleski, prijateljica Ivana je govorila da su amerikanci glup narod, a Goran je jednom na satu zemljopisa, na karti, umjesto Australije pokazao na Japan. Okrutnom igrom sudbine, te neoekivanim ivotnim obratom, svi su se oni nali na mjestu koje su podcjenjivali, uljuljkani u dozu bezbrinosti i nehaja. Spasavajui ivu glavu, kad je rat poeo u Bosni 1992. svi su otili tamo, gdje su se najmanje nadali... Da li trebam rei da je Ivana zavrila u Phoenixu, Arizona, radei kao konobarica u nekom jeftinom baru u istonom dijelu grada, za tipine prosjene amerikance koji plaaju porez, imaju 2 kredita, kuu pod hipotekom te nikad nisu uli za Bosnu. Amar je zapalio za Berlin, i nakon intenzivnog teaja njemakog, preha ga ko da je roen u Njemakoj, a Goran itekako zna razliku izmeu Japana i Australije, budui da je evo ve prola deseta godina, kako je sa obitelji u Sydneyu, dok u Japanu nikada nije bio. Ali sam zato ja, stjecajem nepredvienih okolnosti te nemogunosti odlaska u tako silno eljene prekooceanske drave, ostao u Sarajevu, te pod svjetlom svijea i dalje prelistavao geografske atlase, te povremeno ostajao zadivljen novopronaenim podatkom koji do tada nisam znao kao npr. da je najdua rijeka u Australiji duga 3750 km (Murray-Darling), ili injenicom da u njoj ivi ak pola 14

milijuna deva. Tko zna, moda da sam i ja manje elio upoznati prekooceanske zemlje, te se manje interesirao za svakakve podatke o pojedinoj dravi, zaista i zavrio u jednoj od njih. Za utjehu je injenica, da ovjek, ma gdje se nalazio, sa sobom uvijek nosi i svoje strahove, probleme i frustracije, tako da se postavlja pitanje da li bih bio sretniji negdje daleko, nego tu, gdje ve jesam.

DEJA VU
Da li spadate u onu skupinu ljudi koji sanjaju? Da li ste nekad sanjali neki san, upamtili ga, te se on na javi i ostvario? Pojam Deja Vu je zaista irok, ali ukratko objanjava pojam ve vienog... I sve bi to bilo tako lako za objasniti, da u sebi nema onu dozu mistinog, neobjanjivog i pomalo zastraujueg. Osobno esto sanjam, malo rijee pamtim snove to sam ih sanjao, ali zaista rijetko se desi neki san, koji moj mozak zapamti, obradi, te pohrani stanovitu informaciju, sve dok se ona ne pojavi na javi. Taj fenomen je zaista rijedak i ne deava se ba svakome, iz jednostavnog razloga to dobar dio ljudi uope ne sanja. Zato je to tomu tako, da se ljudi mogu podijeliti na one koji sanjaju i na one koji ne sanjaju, ostaje nerazjanjeno. Sjeam se jednog sna koji sam sanjao ratne 1994. u Sarajevu. Java je bila u najmanju ruku stresna, filmski izriaj bi svakako spadao u ratni, sa elementima horora, te povremeno tragikomedije. U takvim trenutcima ovjek je fiziki moda sputan na stanovitom geografskom poloaju, ali njegov mozak, radi samoodranja, u kasnim veernjim satima, te u raznim REM fazama 15

sna, projecira najljepe prizore iz prolosti, sa nekim jo ljepim prizorima, za koje e se poslije potvrditi da su iz budunosti. Prekrasni nepoznati otoci, jer na njima nikad nisam bio, prelijepe plae sa jo zgodnijim djevojkama na njima. Neki odreeni prizori urezuju mi se u sjeanje: mala umska staza, koja vodi do neke dvije, meni nepoznate zgrade te klupa na sredini puta. Zato sam uope upamtio taj prizor, naravno nemoe se objasniti ali iz perspektive, ratnog Sarajeva, gdje je svakodnevnica sasvim drugaija, gdje Vam ivot u svakom trenutku visi o koncu, i u kojem ekate metak ili rapnel od granate na kojemu moda pie i vae ime, svi ti prekrasni snovi olakavaju ivot. Stvarnost je horor pa onda snovi moraju biti putopisni dokumentarac sa malo prizora iz seksi komedije... Moda zato oni ljudi koji imaju sree da ne ive u dijelu zemaljske kugle u kojoj bjesni rat, koji su zadovoljni sa sobom, svojim seksualnim ivotom, punog eluca, moraju da se pate, bar kad ih sustigne jedna nona mora. Moda se i tako kompenzira ivotna nepravda, te socijalne razlike izmeu bogatih i siromanih, dobrih i zlih... U ljeto 2001. dobivam posao turistikog animatora, te se upuujem na meni do tada nepoznati otok. Dobivi posao nakon uspjeno poloene petosatne audicije, bio sam zadovoljan to mi se pruila prilika da budem na moru, radim zabavan posao koji volim, te jo budem i plaen za to! Rat je ve davno zavrio, ovjek mora da ivi dalje, da potisne sve loe stvari iz prolosti, da bi u miru ivio sadanjost, te se nadao boljoj budunosti. Dok sam se etao na putu do hotela, noge su mi se oduzele, te me oblio hladni znoj. Nepomino sam gledao ve vieni prizor, na stazi u umi, izmeu dvije hotelske zgrade, Deja Vu iz sna 1994! Potpuno isti prizor, koji sam 16

davno sanjao ali ga nisam mogao objasniti, se pretvorio u stvarnost. Postoje vie tumaenja Deja Vua, jedno od njih je i to da je taj ovjek koji ga doivi, na dobrom putu. Bilo kako bilo, ispriao sam svoje vienje mog Deja Vua, isto da stavim do znanja da se takve stvari deavaju, a mi sami moramo izvui pouku te i dalje nastaviti sanjati po mogunosti lijepe snove, nadajui se, da emo se uskoro zaista nai na otoku Tahiti, izmeu dvije palme i sa svojom voljenom djevojkom pod rukom.

JO JEDNA KAVA
Ispijanje kave, kafe ili kahve na ovim prostorima, je svojevrsni ritual kojeg smo naslijedili od svojih roditelja, oni od svojih i tako kau od osamnaestog stoljea... Legenda kae da su je na ove prostore donijeli sa sobom Turci, te da se u Austro Ugarskoj poela piti nakon to su se Turci povukli iz opsade Bea. Bilo kako bilo, ja sam se upoznao sa tim udesnim napitkom, u najranijoj dobi, kad sam kao nemirno dijete, istu prolio po sebi, te shvatio da moe biti i opasna za zdravlje, ak prije nekih najnovijih istraivanja. (ako se pije u prevelikim koliinama op.a.) Poevi od svojih roditelja, roditelja mojih prijatelja, teta u vrtiu, strieka na alterima pote, kavu su pili svi. Konzumacija se obavljala svakodnevno, ujutro prije odlaska na posao, prije samog poetka posla, u pauzama, u odlasku gostima, dolasku iz istih, svaki dan. Kad sam odrastao, te poeo izlaziti u zadimljene kafie, pio sam ju u svim raznim oblicima, poevi od esspressa, 17

kave sa mlijekom, sa lagom, turske ili cappuccina. Da bih u zadnje vrijeme se odluio za pijenje samo kave sa lagom, jer volim slatko i kolae, te je ba uitak prvo pojesti lag, pa onda lagano pijuckati kavu. U Bosni je stari obiaj, kad se narui turska kahva, da vam ju donesu u dezvi, fildanu, sa rahatlokumom i aom vode. Onda se po striktnoj proceduri, prvo popije malo vode, da bi se usta isprala, gucne kahva, pa onda zasladi sa malo rahatlokuma. Naalost, narodni obiaji polako nestaju, te ih je svakako dobro spomenuti, da se ne zaborave. Globalizacija uzima maha na svim poljima, pa tako i po pitanju kave. Tendencija je da sve vie ljudi u svijetu, radi brzine ivota, eli na brzinu smutiti neto crno, nalik na kavu sa odreenom dozom kofeina, brzinom vjetra jurnuti na posao ili na burzu rada, ali svakako sa nakupljenim stresom i bespotrebnim nerviranjem. Mojim prijateljima ona pomae u studiranju, te tako u estim pauzama uenja u Nacionalnoj Sveuilinoj Knjinici, oni zalaze u kafi na 5 katu, te povremeno ugoste i prijatelje koji vole kavu, ne vole studirati, te ne mogu odoliti zgodnim studenticama. Moe se rei da se vrijeme uenja mjeri od vremena kad si popio zadnju kavu... Doao sam u NSK u 8:00, popio kavu, u 9:00 poinjem uiti, gledam studenticu do mene, traim biljeke po torbi, opet blenem u zgodnu djevojku, ko fol uim, te u 11:00 opet na kavu... Svaka slinost sa stvarnim osobama je sasvim sluajna, naravno... Kava takoer i zbliava ljude. Kad upozna neku djevojku, ne kae joj: volio bih te bolje upoznati, gurnuti svoj jezik u tvoja usta te istraivati, ve je pozove na kavu... I ona i ti znate, da to nije samo kava i da je rijetko poziv na kavu zaista samo poziv na kavu... 18

Osobno mislim, da ako dnevno imam dovoljno novca za kavu sa lagom i novine, da sam zaista bogat ovjek te da mi je standard automatski vei. U danima, kada sam se vodio na Zavodu za zapoljavanje, osjeao bih se korisnim, kad bih obavio sve te osobne sastanke, grupna savjetovanja, te onda zadovoljan zbog obavljena imaginarnog posla, svratio u oblinji kafi na zasluenu kavu. Kultura ispijanja kave je svakako svijet za sebe, o kojoj bi i sociolozi, filozofi te psiholozi mogli napraviti detaljnu studiju o djelotvornom pozitivnom uinku kave na zbliavanje i ostvarivanje socijalnih kontakata izmeu ljudi... Dodao bih jo neto: Dok bude kave bit e i nas!

ZABORAV
Zato tako lako zaboravljamo ak i neke stvari koje se ne bi trebale zaboraviti, zauvijek e ostati misterija. Otkad znam za sebe, najvei mi je problem predstavljalo pitanje: to si juer pojeo? Jednostavno, moj mozak, nije mogao da upamti takvu informaciju, iz jednostavnog razloga to sam smatrao da ona zaista i nije vana. Tako je bilo i sa nekim predmetima iz Srednje kole npr. matematike i fizike... Ali za sve ostale vrste zaista razliitih, skoro pa bespotrebnih informacija uvijek je bilo mjesta kao npr: Da li znate da je David Bowie, pjesmu Lets Dance snimio 1983. u studiju Power Station, New York? Objanjenje za ovu informaciju dolazi iz injenice, da sam od malih nogu sluao Bowieja, te se oduevljavao sa kvalitetom njegovih snimljenih pjesama. Oduvijek mi 19

je bio san imati svoj mali tonski studio, glazbeni atelje i na miru snimati svoje pjesme, dakako sve sama remek djela glazbene kulture. Prilikom kupovine bilo koje ploe, bih svakako pogledao, u kojem je svjetskom studiju snimana, gdje se taj studio nalazi, tko je producent albuma... Bilo je naravno oito, da su sve strane pjesme bile snimljene u dakako boljim uslovima no ijedna naa eks Jugoslavenska pjesma iz recimo osamdesetih. Da li znate koje godine je snimljen film Policajac sa Beverly Hills-a? Podsjetit u vas, to je bilo 1984! Omiljena zanimacija mi je takoer gledanje sasvim malih slova na odjavnoj pici svakog filma, moda zbog toga to sam takoer oduvijek elio biti ukljuen i u filmski biznis, pa makar samo donosio kave na filmskom setu te bio potrko. Po mogunosti, iskljuivo u Hollywoodskoj A produkciji, mada su i tamo rijetkost dobri filmovi. Da li ste zapamtili ime onoj plavoj djevojici iz filma ET, koji me je u mladim danima uvijek znao rasplakati? E pa to sam ja naravno znao 1985., kad se sa nekoliko godina zakanjenja isti, pojavio u sarajevskom kinu Dubrovnik, u kojem sam ga zajedno sa starijom sestrom iao pogledati. Ime te slatke plave djevojice je bilo Drew Barrymore... Ali kad bi ste me sad pitali kako glasi Pitagorina teorema, mada sam je uio i u osnovnoj i srednjoj koli po nekoliko puta, odgovor bi bio naravno negativan. Jo gore lei u injenici da sam svojedobno iz fizike tokom itave prve godine srednje kole, vukao jedinicu i odgovarao bar 4 puta lekciju: matematiko klatno. Jednostavno neke stvari, moj mozak ne eli da upamti ma koliko se ja trudio. Jedina slamka spasa, bi moda bila ta, da kad bi se nekim udom sadanjim komercijalnim televizijama financijski isplatilo pokrenuti kviz, 20

o sitnim, naoko, bespotrebnim injenicama, u kojem bih ja zaudo briljirao, te osvojio veliku svotu novaca, zahvaljujui poznavanju stvari koje ostali ljudi smatraju beznaajnima. Do tada, molim vas, nemojte gledati odjavne pice filmova, omote cd-a sa podacima, kad je koji album snimljen, jer znam da u sa tim podacima jednog dana postati milioner... U ovo doba, idue godine, bit emo milioneri! - citat iz Britanske serije Muke (u originalu Only Fools and Horses) snimljene u prvoj polovici osamdesetih naravno...

TRESLA SE BRDA, RODIO SE MI

Na tv-u se ponovo najavljuje jo jedna briljantna domaa serija, uloeno je preko nekoliko milijuna eura, u njoj igraju eminentna glumaka imena, sa pojaanjem u vidu jo eminentnijih estradnih pjevakih zvijezda. Mjesecima unaprijed se poinju vrtjeti reklame, u tisku izlaze feljtoni o snimanju iste, tko je s kim prohodao, novi slogan za lijepu nau bi trebao glasiti: Mala zemlja za velike zvijezde! Gledam sve raspoloive kanale, a u mom sluaju ih je 4, lokalni se dobro ne vide, budui da koristim malu kunu antenu, u stanu koji je skoro pa u podrumu, definitivno, prijem TV signala nije ba fantastian. Konkurencija je napokon zaivjela, koliina reklama je frapantno poveana, u glavnom terminu je emitiranje bloka reklama zainjenih sa pauzama rascjepkanim filmom, te se svaki 21

put ponovo moram podsjeati to se desilo, prije zadnjeg bloka propagandnih poruka. Ali u zadnje me vrijeme jednostavno fasciniraju instant zvijezde, koje se bez imalo truda, niti bez nekog svog proizvoda npr. novog albuma, knjige, filma, vrte 24 sata na svim kanalima, pojavljuju u novinama, iskau sa radio postaja, iz pateta itd. Nekada davno, osoba koja se bavila javnim radom morala je imati proizvod koji prodaje, da bi uope bila na malim ekranima. Kantautor je snimio novi album, sa pjesmama koje je sam napisao, te jo bolje otpjevao i normalno, da bi u svrhu promocije davao poneki intervju... Glumac bi prvo snimio film, pokupio poneku nagradu, i dao ekskluzivni intervju za najtiranije novine... To je naravno sve bilo nekada... Neko bilo, sad se spominjalo... Sa napretkom moderne civilizacije, novim trendovima globalizacije, pribliavanju svim europskim asocijacijama, vie nije potrebno napraviti ama ba nita, da bi ste se pojavili na tv-u, i ostalim elektronskim i neelektronskim sredstvima javnog informiranja. Danas je dovoljno imati lijepu frizuru, by the way, elavo je lijepo, te se nai u nekom show programu: priam o niemu, dosaujem se, a ti me gleda! Najalosnije od svega toga je injenica, da sam se i sam nekoliko puta zatekao kako gledam emisiju bez radnje, druge ljude kako se dosauju, Reality tv... No, vratimo se na jo jednu nau super seriju, koja je naravno najbolja snimljena do sad. Nakon nekoliko mjeseci izvrsno odraenog PR - a, marketinga i tko zna jo ega, odluih ostati tu veer pred televizorom te pogledati toliko oekivanu humoristinu seriju. Gledam, ne vjerujem, oekujem humor, ali njega nema. Serija vrvi, svim naim eminentnim glumcima ali uzalud. 22

Nema dobrog scenarija, nema dobre reije, nema humora... Razoaranje... Jo jedno u nizu dakako... Tako tipino svim tranzicijskim dravama na putu k Europi. Zanimljivo je kako svaki put nasjednem istim forama. Pomislim za trenutak, pa moda e ova serija biti gledljiva, pa valjda gledaju druge svjetske TV programe, ali sve ostaje po starom... Nisam elio da se ova moja pria pretvori u kritiku TV programa, ali u zemlji u kojoj svatko moe biti zvijezda, uzimam si za pravo, da samom injenicom to gledam TV program i ja mogu biti kritiar.

ANIMACIJA VAS ZABAVLJA

Zato se o nekim ljudima pria godinama poslije, zato se ponu ispredati legende, da bi na kraju sve to preraslo i njih, te ulo jednostavno u mit, ostalo je do dana dananjeg velika nepoznanica. Postoje osobe koje su jednostavno sami po sebi kult linosti, sa svim svojim manama i vrlinama. U svakom sluaju ovjek prema njima nikako nemoe biti indiferentan. Moe ih osuivati sa moralnog ili etikog aspekta, ali nikako ih nemoe zaboraviti. Jedan od takvih je i Moki. Legenda morske obale, poznati animator, zabavlja ali prvenstveno po struci galeb... ovjek koji ne moe odoliti enama a niti one njemu, te koji svog sebe daje, ne bi li u krevet odveo djevojku, iz jednostavnog razloga to joj ne moe odoliti. igolo je gruba rije, a pretpostavka je da oznaava mukarca koji za odreene novce ili usluge seksualno opsluuje ene. Ali Moki to nije, jer on svoj posao radi 23

zato to ga voli, i to najvie na svijetu. On ne zadovoljava ene zbog tog razloga, da bi se poslije hvalio, jer mu svakako veina ljudi ne bi ni vjerovala kad su u pitanju brojke, svih onih djevojki sa kojima je spavao. Ne bih elio da se ova moja pria shvati kao glorifikacija istog, ve kao puko iznoenje injenica u koje vi moete ali i nemorate vjerovati... U svakom mukarcu zna pobuditi odreenu dozu ljubomore, iz jednostavnog razloga to je on najbolji galeb, kojeg je naa obala ikada imala. Svi drugi galebovi su naravno bili zavidni na njega, jer je bio uspjeniji od njih, mada si oni to sami, nikada ne bi priznali. Sa ove vremenske distance, budui da sam ja jednostavno bio puki svjedok nekih njegovih zavoenja djevojki, mogu realnije procijeniti sve njegove sposobnosti bez tipine muke zavidnosti. Budui da smo radili u istoj animacijskoj agenciji, (turistika animacija op.a), bili smo samo kolege dok sluajno iz puke dosade nisam priupitao, da tu veer odemo zajedno u disko. Malo mjesto na dalmatinskoj obali, je jedino od zabave i imalo samo diskoteku, u koju ba nisam esto ni zalazio sve dok se nisam zaelio izlazaka. Htio ne htio, postao sam svjedok raznih vrsta zavoenja ve prve veeri, gdje je Moki pitao neke nizozemke, priavi im sa spikom, da je njegov prijatelj vrlo srameljiv te da bi ih elio upoznati. Aludirao je na mene, i mahnuo mi je rukom da doem do njih. Nisam kuio nita, jednostavno sam pruio ruku i poelo je upoznavanje. Ti si taj srameljivi prijatelj? - upitala je zgodna pjegava plavua. Pa dobro priznajem, nisam ba toliko srameljiv kako se izgleda pria po diskoteci - odgovorih gotovo samo24

uvjereno. Meni je bilo zabavno, to sam bio u ugodnom enskom drutvu i priao sa strankinjama te sam se lagano poeo oputati, od napetosti i stresa prouzrokovanog nenadanim upoznavanjem. Obino nebih imao hrabrosti prii djevojci, vjerojatno radi filozofskog pitanja: zato sve to? Veer je zavrila tako to su nam cure platile pie, a tek poslije sam saznao da nizozemci za sebe misle da su najkrtija nacija na svijetu. Po svemu sam taj izlazak ocijenio uspjehom za mene, a Moki se naravno izgubio sa jednom od tih mladih nizozemki u nepoznatom pravcu. Ja sam bio zadovoljan sa veernjim izlaskom, iz istog razloga to sam se lijepo ispriao sa zgodnim curama, ne mislei na nikakve nepodoptine kao moj kolega Moki. Poslije u shvatiti, da u taj njegov odlazak sa nekom nepoznatom djevojkom koju je tek upoznao, u disku, na plai ili na ulici, gledati esto tokom ostatka ljeta.

PARA NA PARU, U NA FUKARU

Tako glasi jedna od najstarijih bosanskih poslovica, i mada sam je godinama sluao, tek sada uviam svu mudrost tih rijei... Zvui pretenciozno, zar ne? Kao dijete, sluate razliite odgojne prodike, poslovice i mudrosti, kao sasvim normalnu stvar koju vam stariji uzori nameu, nebi li i vi postali tako odgovorna i fino odgojena osoba kao i oni sami. Sjeam se one prie o hrku i mravu, u kojoj je mrav vrijedno radio itavog ljeta spremajui zimnicu, dok se hrak ludo zabavljao svirajui violinu. Na kraju te prie, hrak naravno izvlai deblji kraj, jer se smrzne od zime i neuhranjenosti. Ta 25

je pria trebala poduiti svu djecu ovoga svijeta, kako trebaju biti vrijedni i poteni kao mrav, a ne lijeni kao hrak. Naravno dijete od nekih sedam ili osam godina se ne zamara puno oko tumaenja svih tih mudrosti, mada pretpostavlja da su one svakako korisne. Ali nitko vam ne kae poslovicu: para na paru, u na fukaru! Tako dolazimo do sindroma nogometaa i manekenki. to se zapravo pod tim podrazumijeva? Zato nogometa, zato ba manekenka? Pretpostavka je da je za sve kriva tranzicija i rat devedesetih mada takoer pretpostavljam da je i prije bilo takvih veza. Zato ne poznati pjesnik i manekenka? U svijetu se veina sluajeva hodanja manekenki, povezuje iskljuivo za poznate i priznate pjevae i glumce, a tek manje nogometae. Razlog tomu je jednostavan i okrutan u svoj toj jednostavnosti te glasi: novac! U inozemstvu, Roby Williams uzme 80 milijuna funti za novi ugovor, a Tom Cruise 20 milijuna dolara po filmu. Dok nogometai u svim tranzicijskim dravama, ukljuujui i drave na i oko Balkana zarauju daleko manje. itam Bukowskog, amerika sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, gdje njega, obinog pjesnika i pisca napadaju zgodne djevojke, 3 puta mlae od njega, a ba nije neto previe bogat... Jeste li u zadnje vrijeme proitali tra u kojoj se povezuje neki na cijenjeni pisac i manekenka? Niste, a niti neete... Sluajno neki pjeva, koji glumi da je bogat, a u stvarnosti je zaduen i do grla u kreditima i bankarskim uslugama na naem tritu, uspije uloviti neku manekenku, no im ona skui pravo stanje stvari, pobjegne glavom bez obzira. Sva ona uenja o potenju, odgovornosti i marljivosti 26

u kolim, padaju u vodu sa jednim potpisom na papiru bogatog nogometnog transfera. Oevi ue nove generacije sinova porukama: Sine, samo ti ganjaj loptu, pusti kolu, vana je lova! Mame svojim kerima sugeriraju: keri, upii ekonomiju, pravi se da studira, lijepo se odjevaj, ali im vidi nekog bogatog, uhvati ga pa se udaj, te pomozi mnogobrojnoj obitelji! Nijedan roditelj nee sugerirati svome djetetu: Eno finog deka, zavrio studij ekonomije, dodue je na Zavodu za zapoljavanje ve nekoliko godina, jer ga nitko nee zaposliti bez iskustva i veze, ali je vrlo perspektivan... Svi ele slavu, novac i uspjeh i to odmah, sada! Nema vremena za polako, sutra emo... Samo odmah, jo juer! Ne bih elio priati o sebi, svom iskustvu povremenih poslova, jer im djevojka uje za tu moju tunu ali istinitu sudbinu, u kojoj ovjek bez veze i poznanstva nemoe nai adekvatan posao, nestane brzinom svjetlosti iz mog vidokruga i mog ivota. Pisci zadnjih desetljea nisu ba u modi, bar to se tie naklonjenosti manekenki a kamoli pisci kratkih pria, na poetku svoje karijere. U ovom tekstu nisam elio da nanesem bilo kakvu uvredu zanimanjima nogometaa i manekenki, ve tovie da zainteresiram nove narataje kako nije sve ni u uenju, ima neto i u pimplanju lopte i izgledu... Eh, kad bih znao da bar pimplam loptu...

27

JAPANSKI PAGETI
Dok sam pio kavu sa prijateljem, vidjeh udno oblikovanu duguljastu ambalau za eer, te se sjetih nekih davnih dogaaja i dragih ljudi, koji su se zbili sredinom veljae 1984. u Sarajevu, za vrijeme Olimpijade... Tada je Sarajevo bilo centar svijeta, pa makar samo u trajanju od 15 dana. Prijateljica od moje sestre Sandra, brucoica ekonomskog fakulteta, ugostila je dvije japanke, Cony i Hato, koje su se bile natjecale tih dana u umjetnikom klizanju. Nisu htjele biti smjetene u hotelu, ve u autohtonoj bosanskoj obitelji, ne bi li upoznale malo pravog bosanskog duha, koji je definitivno bio razliit od japanskog. U to se vrijeme prialo za japance, da rade kao ludi, da vlakovoa izvri harakiri ako vlak zakasni vie od nekoliko minuta, te da su vrlo radini i organizirani. Ja sam sa svojih deset godina upijao sve te prie koje bih uo na TV-u ili od prijatelja, te sam jedva ekao da ih upoznam uivo. Tih dana je bio napadao snijeg od oko metar i to pred sami poetak Olimpijade, te su igre mogle poeti. To jutro se sestra dogovorila da emo ih voditi u obilazak grada, te sam i ja sa nestrpljenjem ekao da ih upoznam. Dole su u pratnji Sandre, zakasnivi minutu... Nisam ba toliko pridavao znaaj tome kanjenju, mada sam ipak oekivao perfektan tajming. Sigurno su se ve malo utromile od bosanskog frikog zraka i bureka, pomislio sam u sebi... One su mi bile prve japanke u ivotu koje u upoznati i ba sam se radovao svemu tome. Priali su na loem engleskom, ali svakako boljem od mojeg, kojeg sam tek 28

poeo uiti, budui da se poinjao uiti tek u etvrtom razredu osnovne. Dvije kosooke ljepotice, kako zanimljive... Eh kad porastem, kad budem mukarac, ako budu dovoljno tad hrabre, da se onda sastanemo, mislio sam si u sebi... Hmm, kad malo bolje razmislim, ve u tim godinama sam pokazivao zanimanje za egzotiku. Otili smo na vrelo Bosne, na Ilidu, koje je tih dana blistalo od istoe uostalom kao i itavo Sarajevo. One su svako malo zapitkivale za povijesne znamenitosti i obiaje, a mi smo se trudili objasniti im sve to ih je zanimalo, te smo se intenzivno druili, unato svim njihovim obavezama na natjecanjima. Predzadnji dan su naletile do nas sa torbom punom darova. Najzanimljivija mi se uinila kocka u arenoj ambalai. To su bili japanski pageti strojno namotani u obliku kocke. Ma molim te, ta sve nee izmisliti ti japanci! - bio je moj komentar. Sestra je stavila kocku namotanih pageta, i oni su se lagano odmotavali kako se voda sve vie zagrijavala. Meni se to sve uinilo udnovato i neobino, toliko suprotno pravom grahu sa kobasicama. Cony je na kraju kad su pageti bili skuhani, dodala kitovo ulje, te se po kuhinji poeo iriti uasan smrad... No, kad su bili servirani, smazao sam ih u jednom hipu, te pohvalio kuharice japanskih pageta, moju sestru i Cony. Sutradan su otile iz Sarajeva, iz Bosne, i moga ivota, te se vie nikada nismo vidjeli. Ako ste oekivali neki epilog svega toga, neete ga uti iz jednostavnog razloga to me ova epizoda podsjea, na neke prole bezbrine dane, kojih bi se ipak volio sjeati sve dok me demencija ne napadne, a ujedno su mi to bili prvi japanski pageti sa kitovim uljem u ivotu... Nadam se ne i posljednji... So, Tokyo, here I come! 29

IZ DUPETA U GLAVU
Zato neki ljudi, narodski reeno, nikada ne dou pameti, do sada nije utvreno. Razlog zato vam to uope spominjem je filozofske prirode. Glupi ljudi ne ele da prepoznaju neke male stvari koje im se u svakodnevnom ivotu deavaju kao bitne, dok pametni nalaze mudrosti u svemu. Imam osjeaj da sam i ja dosta godina svog ivota, proveo zaglupljujui se sa raznim bezvezarijama, a tek sam odnedavno shvatio, da svaki ovjek ima odreeni broj koraka u ivotu koje mora napraviti, te da je svaki taj korak hvale vrijedan i da ga treba to bolje iskoristiti. Carpe Diem - latinski znai iskoristi dan, je odnedavno postala moja omiljena uzreica, moda i radi injenice koju sam shvatio, a to je, da ovjek ipak ne ivi vjeno... Prije onaj stari ja, bi poinjao dan budei se oko 12, jednom mjeseno bih odlazio na Zavod za zapoljavanje, motao se po kui neznajui to da radim, kad ve posla ionako nemam. Surova stvarnost je ubila mnoge prije mene, moda bi mogla i mene? No onda je dovoljna neka naoko beznaajna stvar, kao npr. automobilski sudar, da vas izbaci iz tog stanja letargije, u sasvim novi ivot... Mnogi ljudi ga doive, bez hvala Bogu, ikakvih posljedica, ali se zato nerviraju oko bespotrebnih sitnica, kao npr. kolika je materijalna teta, a da se uope ne zapitaju: Moda je sve to moglo zavriti i drugaije? Da li je to moda neki tajni znak, da se poprave i da ponu biti dobri, bolji ljudi? elio bih da sam u pravu, kad mislim da oni ljudi koji su u dui dobri, da e oni to shvatiti na pravi nain, a oni koji su loi jednostavno nee skuiti da su u toj nesrei mogli i nastradati. Netko 30

je rekao da je najvei put u svemiru od dupeta do glave, tako da nikad nije kasno za poetak novih stvari... Zadnjih par mjeseci sam poeo intenzivno pisati iz nekog udnovatog razloga, valjda shvativi da su neke stvari ipak zanimljive, te da ih svakako treba na odreeni nain zabiljeiti. Ono to nije zapisano kao da se nije ni dogodilo... Mislio sam pisati roman o ivotu jednog nezaposlenog ovjeka, te o okrutnosti dravnog administrativnog aparata. Moda bi se na taj nain mogao napisati kvalitetan scenarij koji manjka hrvatskoj kinematografiji? Moda treba traiti velika remek djela, u malim naoko beznaajnim stvarima? Lako je napraviti film po receptu: malo akcije, malo komedije, romansa i na kraju happy end, ali treba znati napraviti film o nezaposlenom ovjeku, koji ide od razgovora do razgovora za posao, te se besposleno mota po kui i smilja nain kako da se zaposli... Jo ga nisam napisao ali tko zna, moda jednog dana hou, jer mislim da bi se tih 300.000 nezaposlenih, takoer jednog dana kada budu zaposleni, modase zaeljelo prisjetiti, onih dana kad nisu imali posao. Mada je realnije za oekivati, da se oni ne ele prisjeati tih neugodnih dogaaja. Meutim, to kad bi svi zaboravili da su ikada bili nezaposleni? Netko je rekao oprostiti ali ne i zaboraviti. Oprostiti svim onim tranzicijskim privatizacijskim tajkunima, to su upropastili respektabilne tvrtke, poslali mnogobrojne obitelji na prosjaki tap. Oprostiti ali ne zaboraviti! Tko zna, moda i ja kad postanem jednoga dana poznat i priznat pisac, zaboravim svoju svojedobnu nezaposlenost, te se prepustim hedonistikim uicima, bez potrebe za osvrtanjem 31

na surovu i siromanu prolost... Ako tome bude tako, nadam se da e mi oprostiti, te da e i oni spoznati razlog, zato je upravo u ovom trenutku svatko od nas na planeti zemlji, s tendencijom, da se putanja iz guzice do glave ipak s vremenom smanji. to prije to shvati, prije e djelovati.

DJEVOJKE, ENE
Koliko li si se puta samo puta zapitao: E da mi je znati to li ona sada misli? Moda je to bilo ve trei dan tvog boravka u vrtiu, kad si primjetio simpatinu klinku u istoj tvojoj grupi, zamiljajui da ti ba ona bude ena, jer si ba neki dan gledao neku sapunicu na tv-u u kojoj je Juan zaprosio Marisol... Zato je tomu tako, zato ti se ba ona svia, nisi mogao odgonetnuti sa svojih est godina, a poslije e uvidjeti da ni kad bude stariji nee saznati zato se zaljubljuje. Sve bi to bilo lake, kad bi bar znao na emu si, da li joj se svia, onda se sav tvoj trud da ju impresionira, ne bi inio uzaludnim. Pitanje koje se postavlja je: kako da ti to sve zna kad ima samo est godina?... U meuvremenu si zavrio osnovnu kolu, te je doao prvi razred srednje kole. Misli da e sada biti bolje, jer si kao fol proao fazu odrastanja, te fazu zaljubljenosti, u onu prekrasnu blondinu Sonju iz 6c, koja je ak i komunicirala sa tobom, koja te ak i poljubila na onoj kolskoj proslavi za 1. maj. Ona je takoer bila tvoja platonska ljubav kao i sve ostale prije nje, ti si jednostavno volio taj osjeaj, osjeaj zaljubljenosti, koji ti je davao imaginarni privid 32

realnosti. Ali da si znao to ona misli, moda ti srce ne bi kucalo bre, svaki put kad je sretne u kolskom hodniku, poslije svakog sata, kada je svaki razred mijenjao uionicu, umjesto da su se mijenjali nastavnici... Sada kad se toga sjetim, to je takoer bilo enigma kao i ljubav te zato ljubimo... Ali da se vratimo na prvi srednje, tvoju prvu djevojku Ines, koja te je nemilosrdno nogirala nakon samo 2 mjeseca hodanja, a da ti nisi uope shvatio zato? Sve je funkcioniralo kako treba, mislio si, dok si joj pakirao u celofan buket cvijea sa tri prekrasne rue. No ona nije marila za to, nego se jo naljutila zato si joj uope poklonio te iste prekrasne rue, jer ona ve zna da e te uskoro ostaviti. Onda je sve te bezbrine godine naprasno prekinuo rat, i ti si se iznenada naao u do tada nepoznatom gradu, zahvalan Bogu za to to ima glavu na ramenima, sa jo nepoznatim mentalitetom nekih drugih djevojki, koje te prihvaaju ili ne prihvaaju radi tvog izgovora nekih rijei... Kad si upoznao Maju, pomislio si, da je to napokon ona prava cura, ali nakon to si joj poklonio samo jednu ruu, ona te je takoer ostavila. Opet nisi znao to ona u tom trenutku misli, te si shvatio da to moda nikad nee ni saznati. Ve ti je dosta te neizvjesnosti u muko-enskim odnosima, te se iskreno nada da e biti bolje... Tada si napokon upoznao pravu, te se s radou odluio oeniti, duboko uvjeren da e taj odnos ipak biti dobar. Nauio si i par folova kako da prepozna, kako je ona raspoloena, to smije a to nesmije rei, te kad su joj oni dani u mjesecu... Ali sve ti to ne pomae, jer si opet kriv iako nisi kriv, te zalupa vratima i nestaje iz tvog ivota i iz ove prie. Englezi imaju uzreicu: Dajem peni da saznam tvoje 33

misli. Bilo kako bilo, ene e nama mukarcima, zauvijek ostati neka velika tajna, nepoznanica. Bia sa kojima smo nauili raditi, voliti se, svaati, miriti, veseliti, ivjeti i umirati a da nam nikada, ba nikada potpuno do kraja, nee ostati jasno, to one u odreenom trenutku misle i osjeaju.

IZ RUSIJE S LJUBAVLJU
Posao turistike animacije, tokom ljeta u jednoj neimenovanoj tranzicijskoj dravi, je jedan od rijetkih poslova u kojem se ovjek pored radnih obaveza, moe i zabaviti. Plaen ti je smjetaj, hrana, igra tenis sa gostima, vodi ih na razne sportove, mini golf, boanje, nogomet, radi sa njima aerobik u bazenu, kupa se u slobodno vrijeme u moru i za sve to nabrojano si jo i plaen! Posao je specifian i po tome to upoznaje mnoge djevojke, strankinje iz itave Europe, koje su dole na odmor i relaksaciju nakon napornog uenja, studiranja ili rada u svojim matinim dravama. Prekrasan pogled, ist zrak, nebo puno zvijezda, te more, sve to stvara romantinu atmosferu samu po sebi. Romantika, strast, uzbuenje, sve je to na dohvat ruku, samo ih treba ispruiti i uhvatiti... Napokon se i meni ukazala povoljna prilika, mada je ve bio kraj sezone, te sam ve bio pomalo umoran, umoran u traenju neke romantine djevojke. No Lena je nala mene, kad je ve ja nisam od tog silnog umora stigao prepoznati. Iz Moskve, ki naftnog magnata, ona prekrasna brineta duge kose, bademastih oiju, drugim rijeima ljepotica par excellance! Sluajno smo se upoznali u disku,te je 34

meni bilo drago da uope takva ljepotica komunicira sa mnom. Nije to zbog nekog moga pomanjkanja samopouzdanja, ve jednostavno radi miljenja da ljepotice uvijek imaju ekstra visoke kriterije. Dogovorili smo se da se i sutra vidimo u disku ali sam ja taj dogovor protumaio kao isti science fiction, neto kao: vidimo se sutra u disku, samo ti i ja i jo 500 tinjak ljudi!... Nisam doao tu no, jer sam bio umoran a i zaboravio sam na dogovor, jer ga nisam smatrao ozbiljnim. Sutradan, nakon zavretka naeg animacijskog show programa, nekog bezveznog kviza, koji je bio nezanimljiv kako gostima tako i nama koji smo ga vodili, Lena je niotkud iskoila pred mene! Crveni obrazi od srama, pred dekom koji joj se svia, prekrasno nebo puno zvijezda, lagani povjetarac u njenoj kosi, a taj deko koji joj se svia sam ja! Meutim, kao da i to nije bilo dovoljno, rekla je da me eli upoznati sa njenom kumom i majkom. Doli smo za stol, predstavila me njima, pa me upitala svojim blagim ali odlunim glasom: to e popiti? I prije nego sam izustio odgovor, ona je odgovorila umjesto mene: Mora popiti ovaj Proek! Natoila mi ga je u au i rekla: Pij! Ta mi se scena urezala u pamenje kao neto vrlo seksi, odluna ena koja daje svom mukarcu da pije... Poslije sam se pozdravio sa njenom kumom i mamom, te smo Lena i ja otili da proetamo. Primjetih ljubomorne poglede, konobara, lanova lokalnog benda, svakog mukarca na terasi, jer je ta djevojka koja je neto zaista posebno, zaista sa mnom! Negdje izmeu reenice o prekrasnoj Moskvi i reenice o odlikovanju to joj je dao sam predsjednik Putin, radi spaavanja sugraanke koju je lokalni lopov napao, poljubili smo se... No je prolazila previe brzo, a imali 35

smo toliko toga za rei jedno drugome. Dvije srodne due, zblieni pukom sluajnou ili sudbinom, sami u vruoj kolovokoj noi... Sve stvari to su dobre, traju kratko pa jedino to imamo je taj specijalni trenutak, moment, kojeg trebamo maksimalno iskoristiti. Kad smo se upoznali bili smo stranci a sada se rastajemo kao ljubavnici... Otila je natrag u Rusiju, ja sam se vratio u metropolu Lijepe nae, ona svojim obvezama na faksu, ja, Zavodu za zapoljavanje, ona bogatim i skupim izlascima po diskotekama Moskve, ja kasnim nonim druenjima za kompjuterom. uli smo se poslije svega, samo jednom, rekla je da su joj oca ubili u atentatu. Definitivno nije sve u novcu, mislim si ja, bolje biti iv pa ak i na Zavodu za zapoljavanje, nego mrtav naftni magnat... Hmm, moda je to crni tragikomini humor, ali tako je to u ivotu. Vie se nikada nismo uli, a ni vidjeli, ostalo je samo sjeanje na moju djevojku iz Rusije koju sam volio...

KAMEN MUDROSTI
Bezbroj puta sam se zapitao zato najlucidnije ideje dolaze, dok sjedim sam na wc koljki i nita konkretno ne radim, osim to sjedim i ekam... Dok sam se intenzivnije bavio muzikom, znalo se desiti, da mi odjednom doe stih neke pjesmice, koji je zaista fantastian ali u tom trenutku nemam olovku, te on ostane nezabiljeen. Predug je put od wc koljke do dnevne sobe, te dok bih pronaao olovku ve bih sve zaboravio. Palo mi je na pamet, da bih moda postao uspjena rock zvijezda samo da sam uvijek imao pri ruci papir i olovku, u ovom 36

sluaju samo olovku, jer bi ak i toaletni papir posluio daleko vanijoj svrsi od one kojoj je bio namjenjen. Nedavno sam uio program za dizajn web stranica, te sam naiao na jedan naoko nerijeiv problem. Uhvatio sam desetak minuta odmora, ustao se od kompjutera te trkom zaputio u wc. U tim skoro meditativnim trenutcima, problem je rijeen brzinom svjetlosti, pa se eto i ja ubrajam u one ljude to imaju svoju web stranicu, ne ba 100 % profesionalnu ali u svakom sluaju korisnu, za hvaljenje na sav glas svojim najbliim prijateljima i poznanicima. U trenutcima kad sam bio naputan od strane svojih djevojaka, na wc koljki sam zaboravljao svoje probleme, te zamiljao da sam poznati i priznati glumac ili rock zvijezda kojega napadaju desetine mladih djevojki, ne bi li provele koji trenutak sa mnom. Neznam radi ega je tomu tako, ali ima neto u toj oputenoj gotovo intimnoj atmosferi, u kojoj ste samo ti i tvoja koljka. Njezina svrha je zapravo kao nekom filozofu kamen mudrosti, zapravo kamen mudrosti modernog doba. Sada kad malo bolje razmislim, moje prvo pjevanje poznatih pjesama iz mog djetinjstva dugujem upravo wc-u, i to radi odline zvune akustike. Pjevao sam tako prve taktove olieve Pusti, pusti modu, preraenom u hit koji su djeca u vrtiu prepjevala u Pusti, pusti vodu, neka govna odu. Ve u tim prvim godinama svoga ivota, elio sam da budem rock zvijezda, pa se sjeam zgode iz vrtia, u kojoj sam pjevao upravo tu pjesmu u trenutku dok mi je tata vezao cipelice, a u istoj prostoriji je bio eljko Bebek, koji je kao i ostali roditelji, svojoj keri pomagao da se obue. Lijepo pjeva, ree on meni, te me tata zapita: Sine, zna li tko je ovaj striek? - nato sam mu ja odgovorio, i to bez trunke srama: Pa to je onaj 37

upavac sa televizije! Naravno na tu moju konstataciju, svi prisutni se roditelji od srca nasmijae... Tako sam ve u najranijoj mladosti upoznao tada veliku zvijezdu i to sa olievom preraenom verzijom, koja nije imala nikakve veze sa modom, ve sa putanjem vode u wc-u! Pa ak i ideja za samu ovu priu je nastala jutros, gdje sam u dubokoj meditaciji, bio nasamo, na modernom kamenu, kamenu mudrosti dananjice. Jo kad bi i drugi ljudi uvidjeli sve prednosti, te dali svoj doprinos i respekt wc koljki, jer ona to zaista i zasluuje.

ALFA, BETA MUKARCI

Bio sam na jo jednom treningu za animaciju preko ljeta te upranjavao sve uobiajene aktivnosti tokom dana. U 10 poinju satovi plesa, na kojima uimo nove koreografije, u 12 pak imamo vjebe govora, poslije pauze od 45 minuta imamo vjebe joge, pa satove glume i sve ostale gluposti koje ovjek mora da vjeba, ne bi li uope radio turistiku animaciju tokom ljeta. Nas pet mukaraca i 7 cura, smo se ve nakon tjedan dana uhodali u rutinu, te su ve poele da frcaju iskre, izmeu pojedinih kolega i kolegica, kako to ve obino biva... Ali to popodne su nam javili da veeras stie jo jedan kolega, koji je ve nekoliko godina u tom poslu, a ne kao mi obini poetnici. Sjedili smo za veerom, kad je uao u pratnji efice, te ga je ona predstavila rijeima: Drage kolegice i kolege, upoznajte Mirka, animatora iz Zagreba! Njegova crna kosa, plave oi, tijelo nabildano do zadnjeg miia, to na kineziolokom fakultetu, to u teretani, odavalo je sigurnu osobu koja zna svoj posao 38

a podrazumjevalo se da zna i sa enama. Kolegice su se poele oblizivati po usnama, te su se usplahirile, kao da su na iglama. Sa njegovim dolaskom vie nita nee biti isto kao prije. Kada ovjek posmatra neke stvari sa strane, svakako ima bolju preglednost svih tih dogaaja koji se deavaju, te sam odluio da ih sve i zapiem. Od kada je doao, poinje neiskusnom oku, nevidljiva borba djevojki za njegovu naklonost. Ivana mu je na satu plesa uletila sa spikom da zna deka koji studira takoer kineziloki, Marija je zabacivala kosu kad god se on pojavio u blizini, a Petra je morala da se nasloni, kao fol sluajno, lijevom sisom na njegov savreno izvajani biceps. Gledajui sve to sa strane, bilo je skoro pa patetino promatrati sve te cure, kako su izgubile glavu od onog trenutka kad je u salu za veerom uao Alfa mukarac. Empirijskom metodom sam doao do zakljuka da ene instinktivno prepoznaju Alfa mukarca. On je najpribliniji onom idealnom mukarcu svih ena: jakom, zdravom, borbenom, lovcu, hranitelju ene i djece a koji je ujedno i seks maina u krevetu! U starim vremenima, takav mukarac mora biti sposoban da nacijepa metar drva jednom rukom i to za samo sat vremena, jer se zima blii a ena zahtjeva toplinu doma. Alfa mukarac je prepoznatljiv na kilometar, jer zrai svom svojom snagom, izdie se iz ostalog krda mukaraca. On mora biti najbolji u svemu to radi, takoer mora biti jako glasan da bi ga ostatak krda mogao jasnije uti te da ga djevojke bre zapaze. Meutim, postoji i Beta mukarac, kojega ene u veini sluajeva gledaju kao potencijalnog prijatelja a ponekad, ako u blizini nema Alfa mukarca, i kao ljubavnika. Beta mukarci nisu previe grlati, ne vole da iskau iznad 39

gomile, obino u tiini zavre fakultete, zaposle se, upoznaju jednu, eventualno dvije fatalne cure te se oene. Bete nemogu ba ni previe pojesti, imaju hladne noge te su u veini sluajeva i zimogrozni. Vole gledati dogaaje onako kako se odvijaju, pomno ih prate, a ponekad ih i nastoje zabiljeiti. Ako se pitate otkud tolika fascinacija Alfa mukarcima, moda je to zato to veina mukaraca misli da je sve to samo mit, jer bi to naravno naruilo njihovu mukost, dok ene mudro ute da ne bi povrijedile one Beta mukarce, koji njih i njihovu djecu marljivo prehranjuju. U modernom dobu vremena su se promjenila, te su luk i strijelu zamijenili mi i tipkovnica, te vie nije toliko bitno biti jak, brz, grlat i borben nego informatiki potkovan te obrazovan mukarac, jer se obitelji prehranjuju upravo na taj nain. Uostalom pitajte Billa Gatesa. Zar mislite zaista da je on Alfa mukarac?

ZAPLEIMO SALSU
Zadnjih par godina velika je zainteresiranost, svekolikog hrvatskog puanstva situiranog u Zagrebu, za uenjem latino plesova. Mnogobrojni teajevi raznih vrsta plesova, od klasinog do malo zahtjevnijeg, niu kao gljive poslije kie. Mnogi studenti, zaposleni i nezaposleni se upisuju sa eljom, da savladaju nove plesne pokrete a ujedno upoznaju zgodne komade. Prolo je ve nekoliko mjeseci otkad sam se vratio iz Istre, sa sezonskog posla turistike animacije, te sam ponovo bio uspjeno nezaposlen u klubu Zavoda za zapoljavanje grada Zagreba. Pomislio sam da mi treba 40

neka promjena, pa da svo ovo vrijeme besposlenosti iskoristim na pametan nain. Odluio sam se za teaj salse. Taj latinoameriki ples, u kojoj se sjedinjuju mnogi plesovi kao mambo, samba, rumba i cha cha cha mi se uinio najegzotiniji. Ivan je ve iao na taj teaj, te mi ga je preporuio radi velikog broja ekstra zgodnih studentica, koje su takoer dole nauiti neto novo, a ujedno ako im se posrei da upoznaju kakvog zgodnog i slobodnog frajera kao npr. mene! Nakon obavljenih formalnosti uplate love kod instruktora Marka, koji je izgledao kao iskusni plesa, svijetla su se ugasila te su se uli prvi taktovi egzotinog ritma sa junog dijela polutke planete zemlje. Neki plesni pokreti dolaze iz Brazila, neki sa Kariba pa sve to ima itekako egzotian prizvuk. Uarena tijela, sva u znoju seksualnog naboja, pleu u ritmu prastare igre zvane predigra. Predigra zavoenja ponovo stupa na scenu. Gledam oko sebe, s moje lijeve strane, crnoputa, dugokosa vitka djevojka, manekenskih proporcija... S desne strane mala plavua od 1,60m sa naoalama, intelektualna brijaica, naizgled neprimjetljiva ali sigurno iva vatra u krevetu, mislim si ja... Ispred mene, malo jaa cura, guza ispupena, znate da su takve rijetke, smea kosa, smee oi... ovjek ne moe ostati sasvim hladan na te ritmike kretnje seksi studentica ak i da hoe. Nama europljanima, salsa doarava neki karipski otok, bezbrinost koja nas podsjea na ono malo godinjeg odmora, to ga prosjean graanin dobije, naravno ako ima sree da pripada kasti zaposlenih. Pitam se zato se isto tako strastveno ne bi mogao plesati i neki na autohtoni ples kao npr. slavonski bearac ili dubrovaki lino? I u njima pleu mukarci i ene, 41

takoer ima seksipilnih pokreta pa ak i bezobrazno lascivnih stihova ali uzalud... Nije to to... Vjerojatno radi toga to su to samo narodni domai plesovi, a svi znamo da je u susjeda ljepa krava, pa zbog one daleke egzotike koju svi ti plesovi imaju, takoer djeluju nekako tajanstvenije. Ivan je dobio telefon od one brucoice, dok je moja malenkost saznala da se ona cura sa moje lijeve strane zove Petra te da studira ekonomiju... Nikako se ne moe rei da salsa ne zbliava ljude. Dapae, u svim tim plesnim ritmikim pokretima, postoji neka doza odreenog magnetizma, koja privlai minus i plus, crno i bijelo, mukarca i enu. U svoj toj oputajuoj jednostavnoj atmosferi, u kojoj ovjek moe zaboraviti sve svoje trenutane probleme, injenica da imam status nezaposlenog, mi se ini potpuno nebitna. Bar dok me ne proe euforija plesanja salse te se adrenalin vrati u normalne granice... Pa to ekate? Zapleimo salsu!

NOVA BEBA DOLAZI

Roenje novog lana obitelji je zaista najvei dogaaj u ivotu, prvenstveno roditelja, mame i tate, pa onda redom i ostalih lanova obitelji: ujaka, ujni, strieva, strini i svih bliih i daljih roaka. Pripreme za taj velianstven dogaaj, roenja novog efa ili efice traju mjesecima. On ili ona e narednih mjeseci biti glavni u kui, sve e njima biti podreeno... Sve besane noi, pomanjkanje seksa, kupovina prvog krevetia, nove auto sjedalice i svega ostalog to zahtjeva normalni poetak novog ivota, bar u ovom dijelu 42

planete zemlje... Ja sam imao sreu da se rodim u tada cijenjenoj nesvrstanoj dravi Jugoslaviji, u obitelji koja je imala krov nad glavom, auto, a i oboje roditelja je bilo zaposleno. Skromno se ivjelo ali niega nikada nije nedostajalo, te sam svojim roditeljima beskrajno zahvalan pa ak i na toj razmaenosti koju su mi poklanjali u svim tim djejim godinama a i kasnije. Kad sam bio malo vei, ili bi smo na izlet u nau vikendicu, i to naravno za vrijeme trajanja vikenda, jer je tih godina bilo moderno da svi grade svoju kuicu za odmor, kako bi se radnika klasa bive nam drave imala kamo odmoriti. Posijalo bi se nekoliko vrsti raznog povra, ne zato to nam je bilo prijeko potrebno za preivljavanje, ve isto onako, iz rekreacije. Tek poslije emo uti izraz team building, gdje se poznanici okupljaju, drue i neto korisno rade... Mislim da taj specijalni status bebe u obitelji, obino traje sve do polaska u kolu, osim ako vam beba ne postane nadimak kao mom stricu. Do tada je sve bezbrino, nitko vam nee prigovoriti zato ne uite, jer ima samo pet ili est godina. Sa polaskom u kolu, pravila igre se mijenjaju, sam uvia da ako eli da uspjeno zavri prvi razred, mora poeti natjecanje sa drugom djecom, i tako naalost itav ivot. Ako ti matematika moda ve tada ba ne ide dobro, dobije par pljuski od mame radi svog tog ljenarenja. Zavisno kako u kojoj obitelji, to moe trajati do kraja osnovne kole, poslije te pljuske nemaju vie smisla... Mada nisu imale ni prije, rei e tu konstataciju, socijalni radnik iz vedske... Zavri se srednja kola, ako ba ima vie sree i novca, zavri i fakultet te pone razmiljati i o stvaranju svoje vlastite obitelji. Da li vam se to desi sluajno ili 43

namjerno, radosni ste, to ete i vi po prvi put biti mama i tata nekom djetetu, ali ste ujedno i prestraeni. Taj vam osjeaj vai roditelji nikada nisu spomenuli, a niti ste se vi ba previe interesovali. Dolazi taj osjeaj zabrinutosti, to su ga iskusili vai roditelji, roditelji vaih roditelja te se i vi sada poinjete brinuti to e biti sa vaom prinovom. Gdje kupiti kreveti, sjedalicu za auto, koju hranu odabrati za vae najmilije, odjeu, obuu... Kako ga i na koji nain odgajati, da i on danas ili sutra postane tako odgovorna i zabrinuta osoba, ba kao i ti sada, te da se i on pone brinuti za tvog unuka ili unuicu... Za tu kolu vam vai roditelji nisu rekli, ali nju svatko za sebe mora proi sam, jer imamo samo jedan ivot, kojeg treba pametno i na najbolji nain iskoristiti.

ALFA ENE
Da li uope postoje Alfa ene? Tko su zapravo one? Jeste li uope ikada uli za taj pojam ili sam ga pak ja upravo izmislio? One su, moglo bi se rei, ene sa vikom testosterona, i u sebi imaju neskrivenu muku energiju. U ivotu sam ih upoznao nekoliko. Sva ta iskustva sa njima su bila izrazito negativna, sa ponekim asnim iznimkom... Prva u mom ivotu je bila Ana, kolegica iz animacije, koja se uvlaenjem u dupe eficama, te sitnim spletkarenjem uspjela probiti do titule koordinatorice, meni i mom prijatelju Mirku. Za razliku od mene, Mirko je bio miiav, crnoput, deko zbog kojeg je Ana natimala, da ona bude efica 44

ba nama na otoku Hvaru, gdje smo trebali odraditi jo jednu turistiku sezonu. Ana je bila mukobanjasta, priala je da bi eljela upisati Kinezioloki fakultet, nije bila runa, ali definitivno sa takvim prgavim karakterom, nije bila ni simpatina. Smotala je Mirka oko svoga prsta, te pomislila kako je osigurala redovan seks tokom ljeta. No, Mirko je polako poeo kuiti neke stvari, kako Ana svako malo zapovjeda, pa ak i maltretira ljude oko sebe, odajui jednu zapravo vrlo isfrustriranu osobu. Najbolje objanjenje pojma Alfa ene je: Da ima muda bila bi muko! I jo k tome, Mirko skuivi koliko je sati, ne eli da spava s njom... I tu sad nastaju problemi... Isfrustrirana efica u svakom sluaju predstavlja problem, a jo ena sa vikom mukih hormona, koja je inae navikla na redovan seks, troenje novca sa kartice od svog deka, predstavlja veliki problem. Alfa ena je energina, jaka, glasna i ne voli ljude koji su slabi, tihi, intelektualci, slabije tjelesne konstitucije i jo k tome svjee rehabilitirani od operacije diskus hernije na kraljenici. Ako je jo Alfa ena odrasla u bogatijoj obitelji, za razliku od mene i Mirka, onda takva osoba, usljed tih okolnosti, postane bahata. Tada poinju svae, prepucavanja, prijetnje otkazom i to sve bezrazlono, zbog toga to Mirko i moja malenkost, ne trpimo nepravdu i poniavanja. Zanimljivo, spas dolazi u liku i djelu Marka Vatrogasca, nadimak koji smo mu dali Mirko i ja, jer je ugasio poar seksualnih frustracija u naoj efici Ani. Nakon to je u njen seksualni ivot uletio Vatrogasac, ona je prestala galamiti na ljude, prestala su omalovaavanja i maltretiranja, te se potpuno posvetila svome novom deku. Za pretpostaviti je, da Marko ni dan danas nije svjestan Mirkove i moje zahvalnosti, to je postavi Anin deko, 45

ugasio poar, u na tim donio toliko uen mir, te smo se prepustili, i to sa uitkom, odraivanju preostalih dana turistike sezone na otoku Hvaru. Ps. Ovo je samo jedan primjer Alfa ene, koji je naalost bio negativan iz jednostavnog razloga, to nije znala da pravilno iskoristi svu tu muku energiju, sve te silne muke hormone... Vjerujem da druge Alfa ene su nauile pravilnije troiti svu tu pojaanu energiju u plemenitije svrhe od maltretiranja radnih kolega.

PREKRASAN DAN
ovjeka ponekad zabrine konstatacija, da zapravo vodi obian i nezanimljiv ivot. Ako imate sree da ste zaposleni u nekoj europskoj dravi, va dan tee otprilike ovako: probudite se u 7:00, umivanje, jutarnja toaleta, spremanje, moda doruak a moda i ne, putovanje na posao koji ako ivite u metropoli traje oko 1 sat, te se radi od 9 do 17 i to sa malom pauzom za ruak. Vjerojatno posao i nije previe uzbudljiv, u kojem je vrhunac dana zblesiranje windowsa na kompjuteru... Onda se putuje natrag doma, pa veera, obiteljske obaveze, obiteljski posjeti, i tako godinama, jednolino i tek se poneko zapita, postoji li neki drugi nain ivota, drugi pogled na njega, bijeg od uobiajenog posla, maltretiranja u prometu, u metropoli... E pa ako ste se ve zapitali, postoji! Jedan sasvim drugaiji posao od klasinog, na kakav ste navikli i zove se: turistika animacija. Turizam. Zabavljanje gostiju na sve mogue naine, ali prvenstveno dobra radna atmosfera i zabavljanje 46

nas samih animatora izmeu sebe. Animacijski posao je specifian i po tome zahtjeva odreenu obuku, zavisno u kojoj agenciji radite, koja traje od 15 do mjesec dana. Ako imate sree, zaposleni ste u onoj agenciji, u kojoj obuka traje 15 dana i to samo od 15 do 19 sati. A ako vam se ba posrei, doivite sasvim sluajno iznenada, jedan prekrasan, uzbudljiv i dinamian dan, ba kao i ja danas. Buenje je bilo u 8:30, kolege Meki i Ivan, te kolegice Izabela, Martina i ja, smo ve u 9:15 krenuli sa autom u turistiki obilazak manjeg regionalnog mediteranskog turistikog sredita u naoj tranzicijskoj dravi. Nakon malo muvanja po gradu, odluili smo da odemo do nekog birca koji je trenutno bio in. Kad smo doli, uvidjeli smo brzo zato je tomu tako. Birc kao birc je bio obian ali pogled na veliku uvalu je bio spektakularan. Najefektniji elementi su inili bazeni sa vodoskokom i odlinim rjeenjem hortikulturnih elemenata. ovjek s godinama pone da zagleda i takve stvari... Pogled koji se pruao na uvalu zovem pogled od milijun dolara! Ekstra zgodne konobarice, kava, lag aa vode. to ovjek vie moe poeljeti? Istinski sretan ovjek moe biti svatko, tko odlui da ga zadovoljavaju i uveseljavaju male sitne stvari, ba kao i mene taj lijepi pogled na more, uz poneki gutljaj kave isprekidan sa gutljajem vode. Nakon popijene kave, produili smo u oping centar u kojem smo kupili neke sitnice koje su svima trebale. Izabela i Martina su uzele ele bombone i neke kreme za lice, Meki i Ivan su kupili nekoliko salama i sireva, dok sam se ja zadovoljio sa Milka okoladom. Dok smo se vozili natrag u na apartman, uivao sam u velebnom okusu okolade, zaboravivi na sve brige i 47

probleme, postajui sve vie svjestan injenice, da se zaista u sitnim malim stvarima koje ovjeka ine sretnim krije srea. I kao lag na kraju, zavapio sam kolegici Martini da me bole lea, te kako bih joj bio beskrajno zahvalan, kad bi me izmasirala. Ve je bilo kasno, te je ona nevoljko pristala. Negdje izmeu krunog pokreta uz kraljenicu prema lumbalnom dijelu i laganog masiranja sa prstima, uronio sam u san, mislei o tome kako bi to bilo lijepo da je svaki dan takav... To bi moda i moglo biti mogue, kad bi ovjek znao uivati i za vrijeme prometnog krkljanca, vozei se sa posla doma u petak popodne, ili tokom kritiziranja vaeg posla od strane efa, te u jo stotinama drugih takoer malih sitnih stvari koje se deavaju ovjeku u ovo nae moderno doba, a koje takoer sainjavaju ivot.

BETA ENE
Ako ste kojim sluajem proitali moje izlaganje o Alfa enama, pretpostavljamo da bi onda trebale postojati i Beta ene... Po mom dosadanjem ivotnom iskustvu, usudio bih se konstatirati da su ponekad Beta ene opasnije od Alfa ena. No, nemojte pomisliti da sam moda nekakav enomrzac, nego sam dapae, istinski zaljubljenik u suprotni spol, ali biti dobar ne znai biti i naivan! Budui da je zakljuak, to se tie Alfa ena taj, da su one jake, grlate, sa vikom testosterona u sebi, te da svakako ele dominirati u vezi, to be se onda moglo rei za pripadnice Beta ena? Upravo suprotno, one su njene, slatke i umiljate. Kada vole, vole punim srcem, tie su, te ne 48

ele biti previe u ii zbivanja, i ne vole svjetla pozornice, ali naravno da bude nekih iznimaka. Jedna od pripadnica Beta ena je i Tina, simpatina kolegica iz animacije, koja svojom dobrotom i iskrenou plijeni pozornost mukaraca, a pogotovu onih malo starijih koji u njoj prepoznaju izvrsnu buduu majku svoje djece, te radinost, plemenitost i potenje. Zanimljivo je to, to svi mukarci kad se zaljube, a u njih ukljuujem i sebe, vole idealizirati sliku, lik i djelo te iste djevojke. Empirijskim putem se naalost pokazalo da idealizacija svoje djevojke uvijek, ali ba uvijek, postane kontraproduktivno. to je pisac tim elio rei? E budui da se obian, dobar deko, recimo npr. moja malenkost, pone zaljubljivati u istu dotinu djevojku Tinu? Svaka ena, bila ona dobra ili loa, zna prepoznati kada se svia mukarcu, te onda zavisno od potrebe, poinje koristiti razne taktike zavoenja ili hlaenja istog, zavisno od potrebe. ivotno iskustvo me je nauilo, da sam najranjiviji kada se ponem zaljubljivati, te sam tada u stanju ratne opasnosti, te samo ekam zvono za uzbunu sa crvenom lampicom, da pone svjetliti i tuliti. Zanimljivo je da se to zvono za uzbunu upalilo, i u sluaju moje drage, slatke kolegice Tine. Prvih nekoliko dana naeg druenja, ona je otvoreno koketirala sa mnom, te pokazivala sve znakove koji daju zeleno svjetlo mukarcu da pone djelovati. Zabacivanje kosom unazad, duboki otvoreni pogled sa poluotvorenim ustima, sluajno naslanjanje lijevom, e vie zaista nisam siguran, moda i desnom dojkom o moja poluatletski graena lea sa povremenom krioboljom. I tebe isto bole lea kao i mene? Pa mogli bi smo se uzajamno masirati? Te rijei mi je rekla u lice 49

dok smo se vraali sa probe plesa u apartman, gdje sam bio smjeten sa Mekijem, Ivanom, Izabelom i Martinom. Bacila se na moj krevet, skinula majicu i rekla blagim ali zapovjednim tonom: Masiraj! Na poetku filma Pulp Fiction, dvojica glavnih likova govore da je masaa izmeu dvije osobe koje se sviaju jedno drugome samo predigra pravome seksu, te u svakom sluaju ispada da je masaa vrlo senzualna stvar, koja se u tom trenutku tie samo njih dvoje... Budui da mi se Tina dugo sviala, a znao sam da i ona nije potpuno indiferentna prema meni, shvatio sam sve to kao jednostavan i normalan slijed dogaaja, da ona nije izmeu prie o tome kako imam snane ruke, ubacila i reenicu, da deko uskoro dolazi sa autom po nju!?! Malo je rei da je to bio hladan tu, zar ne? Te se ponovo vraamo na poetnu temu o Beta enama... Crvena lampica se upalila, jer su me uili da nas neprijatelj ne smije iznenaditi, te sam bio spreman da se uhvatim u kotac sa zaokretom od 180%! Sve te slatke, fine djevojke u koje se ovjek vrlo lako zaljubi, znaju biti opasnije od bilo koje druge Alfa ene, iz jednostavnog razloga to to mi mukarci koji smo skloni idealiziranju osobe koja nam je draga i simpatina, esto ne oekujemo. I upravo ta slatka i simpatina djevojka, na nam ivot moe uiniti traginim, iz jednostavnog razloga to mi to uope ne oekujemo. Beta ene su ipak samo ene, koje vole zavaati, koketirati, ponekad biti i povrne, pratiti modne trendove, lagati, te imati svakako i mane a ne samo vrline, iako nam se one ine idealnom buduom majkom nae djece te branim partnerom. Unato svoj toj simpatinosti, plemenitosti i slatkoi, Tina je ipak na kraju ostavila gorak okus u mome srcu, 50

te sam nakon promjene radne sredine, posluao narodnu izreku: Daleko od oiju, daleko od srca, te ponovo bio osposobljen da volim pripadnice i Alfa i Beta ena, sa napomenom da kod ljubovanja sa simpatinim i slatkim curama, u koje se lako zaljubiti, moji senzori su pojaani na najviem nivou, te me nita ne smije iznenaditi...

IZMASIRAJ ME NJENO
Kako je ovjek svake godine jednu godinu stariji a ne mlai, polako poinju da se javljaju i razliite vrste bolesti koje, usudio bih se rei dolaze sa starou... Mene je pripala ta ast, da ve kao mladi ponem imati razliite blae ili tee bolesti povezane sa leima. Prvi put me je ukoilo u srednjoj koli, vjerojatno radi konstantnog sjedenja u kolskim klupama, prvo u osnovnoj, pa onda u srednjoj koli, te neto malo na ekonomskom fakultetu a puno u oblinjim kafiima. Pretpostavka je da i moje odbijanje bilo kakve tjelovjebe takoer ima jedan odreeni utjecaj na loe dranje i muskulaturu lea. Od malena pamtim, kako mi je mama govorila da se ispravim, te da pravilno sjedim a ne non-stop pogrbljen, no nisam ba previe mario za to, ali kako kau: doe maca na vratanca pa eto s godinama, lea ponu da vraaju svu tu nebrigu za njih, sa pojaanim intenzitetom boli. Svaka bolest ima svoj tijek. Poetak, sredinu te kulminaciju dogaaja. U srednjoj koli se javljala povremena kriobolja, kasnijih godina je bilo dva do tri puta ukljetenje ivca, a kulminacija itave prie je tzv. diskus hernija, izletanje jednog diska kraljenice iz lakonski reeno svog prirodnog leita tj. kraljenice. 51

Preivjevi mjesec dana neopisivih bolova, te operaciju diska, poslan sam na rehabilitaciju u toplice. Tu sam se prvi puta susreo sa blagodatima masae i oputanja tijela. Ta prva masaa ba i nije bila osobito pozitivno iskustvo, iz jednostavnog razloga to su je izvodile maserke sa zavrenom kolom ali bez ikakvog unoenja emocija to e se poslije pokazati kao osobit dodatak svakoj masai. Ga od kojih 40-tak godina, potpuno nezainteresirana za osobu kojoj daje masau, u ovom sluaju meni, brzim, hladnim gotovo mehanikim pokretima ruku izvodi sve trikove koje su ju nauili neko davno u koli za fizioterapeute. Ujedno, dok me masira, pria sa kolegicom za susjednim stolom, o problemima doma, o muu alkoholiaru, neposlunoj djeci, te kako mora skuhati danas grah za ruak. Za to vrijeme dok one ugodno askaju, i neugodno masiraju pacijente, razmiljam o tome kako sam ja vjerojatno 19 osoba danas te da je moda bolje uhvatiti termin ujutro kad su fizioterapeutkinje bolje raspoloene... Poslije, hvala Bogu, uspjenog oporavka u toplicama, vratio sam se nazad doma u Zagreb, te odluih nazvati prijateljicu Lanu, koja se godinama profesionalno bavila masaom i aromaterapijom. Masaa od strane nepoznate gospoe fizioterapeutkinje i masaa prijateljice Lane potpuno su dva razliita svijeta. Dok je ga fizioterapeutkinja masirala kao i mesar svoj biftek, Lana je bila na momente njena i suptilna, uz obavezno avrljanje o osobnim stvarima, razmiljanjima te voenju tipinog dijaloga izmeu prijatelja. Poslije bi smo popili kavu, pa bih se usudio rei, da je masaa bila ak i sporedna u odnosu na sastanak dvoje prijatelja. Poslije su dole razne vrste masaa pa ak i limfna drenaa koju sam davao svojoj djevojci Vesni, kad je ski52

nula gips sa noge, kojeg je dobila nakon prometne nezgode. Svi zaljubljeni parovi ovoga svijeta su vjerojatno probali masau u svrhu predigre, koja bi na kraju rezultirala fantastinim seksom. Meni je i dalje ostala fascinacija obinim ljudskim dodirom, eljom da voli i bude voljen, toplinom bliske osobe i to sve saeto u jednoj rijei. Masaa. ak i moja kolegica Tina, koja je moda oekivala neto vie od masae, dobila je samo obinu, senzualnu, njenu masau za svoja bolna lea. Sjetio sam se sebe i moje situacije kad su me boljela lea a nije me imao tko masirati, kako je masaa najbolji lijek za oputanje i zaboravljanje na svakidanje probleme i neuroze, jer kako kau: Nervirao se ili ne nervirao isto ti ga doe! pa je u svakom sluaju pametno odabrati ovo drugo, a odabrati masau!

1967
Neko davno, po prii moga oca, mukarci su bili daleko sposobniji nego to su to danas. Da je zaista tomu tako, uvjerio sam se i u drugim raznim prianjima sa pripadnicima mukog spola starije generacije. to se tie pria mog oca, tu naravno ne mogu biti subjektivan, jer je svakom sinu njegov otac najbolji, te predstavlja uzor u svakom pogledu pa i u pogledu upoznavanja pripadnica ljepeg spola. Bilo bi zanimljivo kad bi postojao nekakav vremeplov da nas sad odvede u ta dobra stara vremena... Mukarac po tim priama, koje sam skupio iz razliitih neovisnih izvora, uzmimo recimo tipinog mukarca iz 1967, je bio uzoran student, lan KPJ, radnik ili intelektu53

alac. Povremeno bi skoknuo na koju radnu akciju, ali ne radi same izgradnje socijalistike Jugoslavije, koliko radi upoznavanja zgodnih drugarica, iz raznih krajeva nae tadanje zajednike drave. Tadanji mukarac se moda nije odjevao po posljednjoj modi, jer drutveni sistem nije dozvoljavao da se netko previe istie, ali takoer nisu se isticali ni ostali mukarci. Svi su oni vonjali po Ralonu i nosili Varteksove traperice i Borovo cipele... Kad bi se otilo u tadanju JNA, zavisno od sree gdje te poalju na sluenje, imao bi 12 mjeseci da upozna npr. kakve su zapravo djevojke iz Nia, jer si ti tamo ipak bio faca, budui da su tamonje ene voljele mukarce u sivomaslinastoj uniformi. Ako ti fortuna ba nije naklonjena ali te takoer nije ni zaboravila, izbjegao bi sigurnu smrt od kakvog velikog medvjeda negdje na vojnom poligonu izmeu makedonsko-albanske granice. Kad bi recimo pronaao onu pravu djevojku za enidbu, nakon veeg kreditnog zaduenja, tadanji bi mukarac dobio stan, iz razloga to lokalnoj mljekari upravo treba prehrambeni inenjer, te mu drage volje itav OOUR izlazi u susret, kako bi na drug zasnovao obitelj. Dodue izbor stanova je mali, svi imaju iste cvijetne uzorke na tapetama, ali bar ima krov nad glavom, da se poseksa sa svojom zakonitom enom, zar ne? Mogli bi ste rei, da u sadanje vrijeme ima ljudi, koji imaju sree da rade te da kupuju stanove na elitnim lokacijama. Tono, postoje takvi mukarci ali u daleko manjem postotku no 1967. Danas postoji vei izbor traperica i to od socijalnih do dizajnerskih, cipela od borosana do Manolo Blahnika, Ralon se jo proizvodi ali su dostupni i Dollce&Gabanna... Danas na alost nema jednake anse za zapoinjanje 54

obiteljskog ivota. Postoje brani parovi, koji zapoinju zajedniki ivot veinom u stanovima to su im kupili roditelji koji imaju novca, te parovi koji se potucaju po podstanarskim stanovima. Da li je mukarac iz 1967. bio sretniji od dananjeg mukarca? Vjerojatno da, jer je bio daleko skromniji, jer su svi smrdili po Ralonu, jer se tada lake moglo doi do fie nego sada do BMW-a, te jer su u krajnjoj liniji, tadanje djevojke bile skromnijih zahtjeva od dananjih. Naalost vremenski stroj nije jo izmiljen, pa mi ostaje da se nadam, da e ipak neke dobre stvari koje je mukarac iz 1967. imao, biti ponovno vraene u modu kao npr. izgradnja socijalnih stanova, tako da se i nama nezaposlenim i neafirmiranim piscima, omogui gledanje runih uzoraka tapeta u svojoj dnevnoj sobi i vonjanje iste po Ralonu, ali sve to, u toplini doma svog...

PRECIJENJENI SEKS
Svaki put kad upalim tv ili otvorim neke novine, obavezno me zapljusnu polugola tijela zgodnih wanna be a star djevojki, koje da bi postale popularne, moraju pokazati sve svoje drai i ljepotu, iz jednostavnog razloga jer se to od njih trai i oekuje. U zadnjih 10 godina koliko se nalazim u Lijepoj naoj, listajui to dnevni to tjedni tisak, nagledao sam se raznih glumica bez filmova, ljepotica, pjevaica bez albuma a najvie manekenki, koje su postale manekenke jer su ih njihovi deki tako prozvali. U trenucima kad bih se poelio odmoriti od reklama ispresijecanih ponekim filmom, sa ekrana bi bljesnula pokoja gola butina ili 55

bi pao kakav filmski poljubac naravno loe odglumljen. Zato se toliko pie o seksu, te zato je toliko zastupljen na tv-u, ostaje misterij. Kad sam bio mlai, sve one scene seksa u domaim filmovima, su zauzimale kultni status, te su bile predmetom razgovora mene i mojih prijatelja. Pretpostavljam da je gola dojka, fascinatna samo uspaljenom tinejderu, koji je zapravo nikada i nije vidio uivo. Sa godinama golotinja suprotnog spola postane neto sasvim normalno, uostalom kao i zrak koji diemo. Postepeno i najnapaljeniji brani par postaje sasvim dosadan, te seks jednostavno zamjenjuje verbalna komunikacija. Gledajui Brane vode, vidimo da seks Al Bundyju predstavlja samo jo jednu obavezu koju on mora obaviti, kako bi zadovoljio enu te sebi osigurao bar jedan kakav takav topli obrok. Sjeam se prvog poljupca je pjevao Jura Stubli i njegova tadanja grupa FILM, te mislim da je pogodio kada kae, da je taj prvi put uvijek fascinantan, jednostavno radi sve te nepoznanice i straha koju svaki ovjek ima od nepoznatog. Seks treba gledati u pozitivnom svjetlu, jer ako se pravilno koristi zaista zbliava ljude... Mislim da je daleko erotiniji pogled na mladu djevojku odjevenu u bikini, dok ulazi u more, pri zalasku sunca, te da sama slika njenog jedrog vrstog tijela, u mukarca budi daleko jae osjeaje od obinog naprijed-natrag rutinskog posla zvanog kao seks. Sa godinama, ovjek postaje svjestan kako to to ima meu nogama, zaista slui samo za reproduktivne svrhe, jer najvea srea je radostan pla novoroenog zdravog djeteta, koje je plod ljubavi ali naravno i seksa izmeu dvoje branih sudruga. Kako ovjek stari, javljaju se i prve bolesti spolnih organa, gdje na ginekolokom pregledu 56

ili pregledu prostate nema mjesta zaista nikakvoj erotici, nego samo vjeri i nadi, da je sve u redu. enske grudi su nama mukarcima zaista fascinantne, valjda zato to nas podsjeaju i na prvu baby hranu tj. majino mlijeko, te sam pogled na njih budi pomijeane osjeaje erotike i opstanka za preivljavanje. Kada se kao muki brani suprug, suoite sa karcinomom dojke vae ene, sva ona erotska matanja iz djetinjstva gube svaki smisao, jer uviate da je ivot zaista jedan, da su seks i erotika totalno precijenjeni i da ne zasluuju mjesto koje imaju na tv-u, novinama, internetu i ostalim medijima jer zaista sve to izopauje sliku o njima. Istinska ljepota je ipak duboko u nama, i svijet bi bio ljepe mjesto, kad bi ve sada poeli gledati ljepotu tijela onako kako ono to zaista i zasluuje.

KARIPSKO PLAVO MORE

Najpoznatiji domai moreplovci, to su u svom ivotnom vijeku plovili svim svjetskim oceanima i obili skoro sva mora na kugli zemaljskoj, kau da je najljepe nae Jadransko. Tko sam ja da kaem suprotno? Od kada znam za sebe, imao sam tu sreu da kao mali provedem bezbrino djetinjstvo, koje je jedanput godinje ukljuivalo i kolektivni obiteljski odlazak u Klek kraj Neuma. Malo misto je bilo idealno za tipinu tadanju radniku obitelj, daleko od vreve i amora napornih turista negdje poetkom osamdesetih... Sjeam se ljeta 1982., bilo je uasno vrue, mislim da je u Madridu bilo svijetsko nogometno prvenstvo, ispravite me, jer nogomet 57

ba nepratim... Ostala mi je u sjeanju sva ta graja na terasama, gdje svi turisti iz razliitih dijelova Europe, navijaju za svoje reprezentacije. Obino su u kavanama bili postavljeni crno bijeli televizori, dok sam ja uzaludno traio neki koji je emitirao crtane filmove ili seriju erif McLoud, po kojoj su se prozvale, tada vrlo popularne muke jakne, sa duplom stranom i vanjskom smeom bojom te unutarnjom vunenom postavom. Takoer sam uzaludno obilazio sve trgovine traei pravu okoladu, jer nje naalost nije bilo odkako je Milka Planinc, tadanja predsjednica SFRJ uvela prisilnu tednju. Nakon deset dana, mama i sestra su se vratile natrag u Sarajevo, a na more je doao tata da bi se odmorio samo sedam dana jer u graevinskoj struci ljeti se radi najvie... Meni je dodatnih sedam dana mora dobro dolo, jer sam bio boleljiv, te mi je more i sunce pojaavalo cjelokupni imuno sustav mog organizma. Razliku u kvaliteti hrane to sam je jeo primjetio sam odmah, budui da je moj otac kuhao samo polugotova jela iz konzervi na nain da ih samo podgrije, tako da je za pretpostaviti da sam u tih sedam dana u organizam unio prekomjernu koliinu aditiva koji poinju sa prvim slovom e, e ovo te e ono... Mamina kuhinja je bila racionalnija i ukusnija ali je meni dobro dolo da skuim razliku izmeu spolova po pitanju pristupa kuhanju hrane. Mukarci obino vrhunski kuhaju juhu iz vreice te razne konzerve gulaa, ragua i ostala polugotova jela a pogotovu mukarci na odmoru... Tog ljeta sam upoznao i svoju prvu fatalnu njemicu Birgitu, sa aneoskim plavim oima i plavom kosom, koja je izmamila osmjeh na mom licu, u momentu kad sam 58

shvatio zato mukarci vie vole plavue. Budui da sam ja takoer bio plav, znalo se desiti da neki nijemci pomisle da sam ja njihov sin, derui se po plai: Hans! Bilo bi u svakom sluaju zanimljivo provjeriti sve one prie o najljepem moru na svijetu, iz perspektive moreplovca koji plovi svjetskim morima. Ba me zanima da li je karipsko plavo more lijepo kao na Jadran, te nain na koji Jamajkanski turistiki radnici pripremaju svoju turistiku sezonu...

IMATI I NEMATI
Vraavi se natrag iz Pule, u svoje malo turistiko mjesto, u autobusu punom putnika, zagledavi se u prozor, primjetih sve vei broj novosagraenih vila, stancija, te ostalih razliitih tipova nekretnina. U etiri popodne, jednog prevrueg svibanjskoga dana, u autobusu se voze samo oni koji to moraju: aci, umirovljenici, sirotinja i poneki turistiki radnik, a u ovom sluaju i moja malenkost, po zanimanju turistiki animator. Prije nepune tri godine, prvi put sam se vozio tom lokalnom autobusnom linijom, koja vrluda kroz sva znana i neznana sela Istre, ne bi li na kraju svog puta doao u Medulin. Tada je cesta bila uasna, slike kua oronulih od neodravanja oajna, samo su lica putnika na autobusnoj liniji Pula-Medulin izgledala isto tako umorna kao i nekada. Sada, umjesto tih kua su vile sa bazenima, stancije, (koje su zapravo samo jo jedan naziv za vile sa bazenima samo to u ovom sluaju oznaavaju autohtone starinske kue koje su renovirane i dodan im je bazen op.a.), a i cesta je proirena i modernija. 59

U autobusu jedva odravam ravnoteu, jednom rukom drei se za rukohvat, a drugom drim Billa plastinu vreicu punu namirnica, kupljenih po niskim akcijskim cijenama. Supermarketi u turistikim mjestima, da ne spominjem kampove, imaju visoke cijene preko 30% pa do 100%! Dok bogate gazde tih prodavaonica upravo zarauju za jo jedan Mercedes te bar pola apartmana, radnici u tim prodavaonicama zarauju proirene vene na nogama, a ne daj Boe i kakvu ozbiljniju bolest, jer radi se oko 14 sati, bez dana odmora, a prekovremeni rad se naravno ne plaa. Gdje je tu pravda? Socijalni bunt? Djevojke, mahom sa sela, ne kue stanje stvari, zadovoljne su sa onim to imaju, te se nadaju da e i one moda upoznati kakvog bogatog stranca kao i njihova prijateljica Mirjana, koji e je odvesti u neki bolji svijet, svijet plaenih prekovremenih, vieg standarda i gazda koji se ponaaju normalno i korektno. S moje desne strane, primjeujem zgodnu crnku, konobaricu u hotelu u kojem sam radio prije dvije godine. Vjerojatno iscrpljena od opeg umora na licu joj primjeujem velike crne naoale, pomou kojih uspjeno skriva podonjake. Sklopljenih oiju, uiva u rijetkim trenucima odmora te se sjea rodne slavonije, svih ravnih njiva oranica... I tako si ja mislim, sve dok me iz tog razmiljanja trzne sila gravitacije usljed koenja majstora, to vozi autobus na liniji Pula-Medulin. Nije on kriv, neki idiot, a znamo da njih uvijek ima i to kad najmanje oekuje. Izletio je pred njega, ali budui da je profesionalac, vjetim manevrom izbjegavanja lososa je izbjegao frontalni sudar. Ako je neki putnik sluajno u tom koenju sluajno lupio suputnika u bubreg, je manja, zanemariva teta, mislim si ja... Idiot, bezimeni deko od 60

kojih dvadesetak godina, u novom BMW-u 320i, to ga je pregalakim radom svojih ruku, od jutra do mraka, valjda zaradio poteno, poevi raditi sa 10 godina kao malo dijete na poljima rie... Te je tada nagazio na gas i nestao u bespuima Istre. Pretpostavljam, da je on sin druge generacije bosanskih konobara, to su oenili domae cure a konobarili su u zlatno doba 70 i 80 - tih godina prolog stoljea, u doba kad je turista bilo puno, a izdavanja rauna malo, pa je imao sreu da su njegovi roditelji svojim krvavim radom i trudom ipak poteno zaradili za nekoliko apartmana te mu kupili BMW... Znao sam ja da je najbolje ulagati u nekretnine, ali to ti to vrijedi kad nikad nema dovoljno ni za zemljite na kojem bi se ta nekretnina gradila, a ni bogate roditelje, koji vole poteno raditi u trgovinama, poljima i bautelama. Inae, mi mukarci smo zavidni jedan drugome na veem, brem i boljem, samo to to nijedan od nas nije voljan priznati. Ja sam zavidan tom mladiu to nee imati problema da si nae kakvu finu, potenu i siromanu djevojku, s kojom e dijeliti svo to materijalno bogatstvo, to su mu stekli njegovi roditelji, te e im to biti lijep balans, izmeu uloenog i dobivenog. Jedini mali problemi poinjem uviati jer me bogate djevojke izbjegavaju, zato to nemam nikakav auto, a siromanim finim djevojkama sam ba dobar prijatelj, ali ne dovoljno sposoban da im budem deko ili moda mu, jer nemam stalno zaposlenje. Treba im ipak netko, tko zna kako prehraniti obitelj. Unato ljubavi, u svakoj duoj vezi cure imaju raunicu, minus i plus kao amer i rus... Ovaj svijet je podijeljen na one koji imaju i na one koji nemaju. Svi to znaju 61

samo rijetki priznaju, jer i ako moda nemaju, itav ivot se pretvaraju da imaju ili se nadaju da e jednog dana zaista i imati...

RADNIKA KLASA IDE U RAJ

Radnici svih zemalja ujedinite se! Bila je esta parola u socijalistikim dravama, i to pod kraj dvadesetog stoljea. Budui da sam ba tada bio mali, nisam kuio smisao te parole, mada i sada kad sam stariji, ne kuim smisao iste. Tipian radnik prije dvadesetak godina, bi vrijedno radio u kakvom SOUR-u ili OUR-u, kriao dane na zidnom kalendaru do penzije, previe se nije petljao u politiku, jer politika je kurva... Vjerojatno se iekivao i stan, ali lista ekanja je dosta velika a plaa mala, ali svejedno dostatna za nekakav skromni ivot. U svemu tome, na omladinskim sletovima te proslavama za 1 maj, radniku bi se podastirala, u maniri najboljeg marketinkog strunjaka za public relation, nada, i to ni manje ni vie, u ujedinjenje svih radnika te bolje sutra! to bi to trebalo da znai? Da li da se svi radnici ujedine u jedan SOUR? Ili pak da radnici na Kubi i radnici iz zemalja biveg Sovjetskog Saveza, svi budu vlasnici ujedinjene tvrtke? Dvadesetak godina kasnije, poslije razliitih privatizacija, sloma istonog bloka, promjene su naizgled velike. Ali jesu li one zaista tolike, koliko mi mislimo da jesu? Meho, klasian primjer potenog, vrijednog i marljivog graevinskog radnika, nekada udarnik na mnogim 62

bautelama, od Triglava do Vardara, a i sa lijepim staom na njemakim bautelama, radio je onda a radi i sada. Nekada je radio u jednoj tvrtki prijepodne, poslijepodne u fuu, a ljeti bi uzeo bolovanje te zapalio za Njemaku, da zaradi malo deviza. Ako si bio marljiv, tada si mogao i u socijalizmu da zaradi svoj prvi Mercedes, i to kao pripadnik radnike klase dok ga sada u kapitalizmu vrlo teko moe zaraditi poteno. Meho i sada radi prijepodne, za privatnika naravno na crno, poslijepodne za sebe, a u Njemakoj je nezaposlenost u meuvremenu skoila na 12%, pa Meho ne ide vie u Njemaku. Nekada davno, kada je radio u OOUR-u GP PUT-a, Mehi su bili plaeni svi prekovremeni, rad vikendom te regres za godinji, dok mu je sada plaeno malo, ali ni to na vrijeme. Takoer se zna desiti, da ga ponekad, naroito ako nije provjerio prethodne radne reference svoga novog gazde, dotini uope ne plati za itav prethodni mjesec, koji je radio od sedam ujutro do sedam naveer. Vie socijalizma nema, ali se Meho sa sjetom sjeti nekih boljih prolih dana, kada je vjerovao u parole koje nije shvaao. Meho nije praktini vjernik, ali vjeruje u potenje i vrijedan rad. Ako je nekome mogao da pomogne, pomogao mu je te mu nikad nije odmogao. Meho i drugi vrijedni poteni radnici, ni ne znaju da njih svakako eka zaslueno mjesto u raju, kao nagrada za sav trud i ponienja to su ih morali izdrati na svojim bolnim leima, u ovom zemaljskom ivotu.

63

MO
elja za moi je vrlo gadna stvar. Veliki postotak svijetskih i lokalnih ratova, duguje svoj poetak upravo elji vlastodraca za jo veom moi, veim podrujem nad kojim oni mogu vladati. Osjeaj koji tjera ljude da rade svakakve zloine, dolazi iz dubine utrobe ovjeka, koji ima komplekse nie vrijednosti te osjeaja straha za vlastitu ugroenost. Moda im kao djeci nije davana normalna ljubav i panja, te su se za svaki zalogaj morali izboriti izmeu ostale brae i sestara? Primjer nekog svijetskog vlastodrca gdje on, kao i tisue efova na svojim radnim mjestima, dijeli ukore i otkaze, te potpisuje smrtne kazne, je samo posljedica moi. Lo ef na poslu, upravo dok vi sada itate, daje otkaz ovjeku koji nije nita kriv, te njega i njegovu obitelj svojim jednim potpisom zapravo otpisuje, i tjera u stanje oaja i bijede. U Europi, gdje je relativno normalni kapitalizam, stanje je svakako bolje nego u zemljama tranzicije. Ljudi su nekadanje ratne fronte i rovove, zamijenili mirnodopskim uredima, ali prljave igre i rat se i dalje nastavljaju. Zbog moi, ljudi lau, pljuju po drugim kolegama, da bi sebe istakli, jer sami nisu dovoljno kvalitetni te podmeu razne smicalice drugim naivnim kolegama, po onoj staroj narodnoj: Neka susjedu crkne krava! Vjerujte, neke stvari su mi jasnije, tek nakon sedam godina radnog staa po razliitim tvrtkama. elja za moi, jednu obinu tajnicu pretvara u zloinca, kada ona radi straha od gubitka posla, spava sa efom, utvrdi poziciju, te se pone ponaati kao efica i pone lagati protiv drugih potenih ljudi, gdje ih ona prikazuje kao loe, te se 64

lagano poigrava sa sudbinama drugih ljudi, laui svom efu a sadanjem ljubavniku za pravo stanje stvari. Drugi primjer, elja za uspjehom, povezana je sa jakim i izraeno bolesnim egom. Kad do juer normalni kolega poludi od nedavno dobivene efovske titule, je klasian primjer gdje se pravo lice te osobe vidi tek kad dobije vlast u svoje ruke. Zloesti ljudi ne mogu dugo glumiti dobrotu moda i zbog tog razloga to je najtee odglumiti srdaan i iskren pogled, u kojem uestvuje preko 100 miia lica, te se takav glumac nije jo rodio, a ako i je, na itavom svijetu je samo nekolicina Oskarovaca koji su to u stanju odglumiti. To je svakako i prednost, za sve one dobre i potene ljude, koji takoer i na taj nain mogu proniknuti u namjere nekog kolege koji se vanjskim ponaanjem samo pravi fin a zapravo nije. Ne pravi se fin, znamo da nisi!, je najomiljenija potapalica mene i mog radnog kolege, cimera a ponajvie prijatelja Ivana, jer smo godinama radili zajedno, te takoer zajedno uili ivotnu kolu na radnom mjestu, gdje radne kolege i kolegice, unato zabavnom sezonskom poslu, kakav je posao turistike animacije, ude za moi i komadiem slave. ak i u takvom poslu, koji je zaista specifian ali i jednostavan, neki ljudi koji ga rade imaju vei ego od svih glumaca ovoga svijeta. Obino volim rei takvima, da budui ne spaavaju ljudske ivote a niti ne razbijaju atome u Institutu Boris Kidri, nemaju pravo biti toliko arogantni ni bahati. elja za moi ide toliko daleko da ak i klun za djeji mini disko, poeli da bude ef klauna. Jednostavno, to je valjda u ljudskoj prirodi, da iz razloga borbe za svojom egzistencijom, ljudi rade svakake gluposti a zaboravljaju onu narodnu: Sve se vraa, sve se plaa, po kojoj ako 65

nekomu uini naao, oekuj sa jo veim strahom da e ti se to brzo vratiti o glavu. Zato budite dobri, ne elite tue stvari a najmanje mo, jer ionako ima previe budala u ovom svijetu koji su je toliko eljni.

NATJECATELJSKI DUH
Postoje mukarci koji ive radi natjecanja te im ono prua neizmjerno zadovoljstvo, pogotovu ako pobjeuju... Nije vano, to se igra, vano je pobjeivati, za razliku od one olimpijske u kojoj je vano samo uestvovati, koja je meni daleko draa. Prvi put sam se sa takvim likom susreo u vrtiu, koji je morao pobjeivati u svakoj drutvenoj igri u kojoj smo svi mi klinci uestvovali. Ako nije pobjedio, onda je bila dreka i galama te bi briznuo u pla jer jednostavno nije znao gubiti. Mene sva ta natjecanja ba i nisu previe zanimala jer natjecanje je sportska disciplina, a ja ba i nisam sportski tip. Kao djeca smo igrali i klikera iliti pikula i igre koja se u sarajevskom argonu zvala ize-blize, u kojoj obinu kartu iz pila mora baciti prema zidu te ona koja je najblia zidu je pobjednika karta. Prvi team building sam doivio sa nepunih 6 godina, u kojem su bila dva tima: andari i lopovi, koja se naravno sastojala od timskog rada u kojem su zaudo uvijek pobjeivali lopovi i to iz dosada nepoznatog razloga, koji e mi biti jasniji tek kad odrastem i shvatim da je velika veina mojih djejih prijatelja ostala i dalje u tom pobjednikom timu i u stvarnom ivotu. Kad smo ve malo odrasli, moda sam imao oko 12 tak godina, poela su natjecanja tko e prvi poljubiti 66

djevojicu u obraz... Takvo natjecanje, shvatit u kasnije, pratit e me itav ivot, jer je kod veine mukaraca prisutna borba za naklonost neke djevojke. Budui da dame biraju, taj dio preputam uvijek njima, jer ne elim biti dio primitivnog ivotinjskog instinkta, te se moram sukobljavati za naklonost iste unutar krda mujaka. Sve djevojke vole da mukarci za njima pate, htjele to one priznati ili ne. Natjecanje se naravno odigrava i meu njima, ak daleko gore nego meu nama mukima, te vie slii borbi izmeu divljih maaka nego na rivalitet. Klasian primjer predstavlja bezbrina etnja sa svojom djevojkom po gradu, u kojoj, ni krivi ni duni, morate trpiti rune poglede upuene vama i vaoj djevojci od strane drugih pripadnica ljepeg spola. Oni su upueni neto malo prema deku, ali vie prema vaoj ljepoj polovici, jer njihove oi joj detaljno, poput najboljeg laserskog skenera moraju pogledati odjeu, obuu, frizuru te make up. Kada se sam etam gradom, nema teorije da e me ijedna od cura uope pogledati. Natjecanje na poslu je opet pria za sebe, gdje se pored sportskog duha mora imati i velika koliina vazelina, koji slui za svrhu uvlaenja u debelo meso efa, te ako do cilja zaradite pokoji lakat u rebra od strane svojih kolega i kolegica, ste jo dobro i proli. Bilo bi lijepo da kao na Olimpijskim Igrama, i u stvarnom ivotu imamo suca koji sudi greke za nepoteno igranje. Svi vjernici ovoga svijeta, znaju da on ve postoji te e se naknadno, poslije ovoga zemaljskog ivota susresti sa njim, da im blago presudi sve greke te ih propusti u svijet bez natjecanja gdje zaista ivi Olimpijska parola: vano je uestvovati a ne pobijediti.

67

IPAK SE NA KRAJU UMIRE, ZAR NE?

Kad bi ovjek znao da za 2875. dana e doi njegov zadnji dan, da na kraju ove igre znane kao ivot, ipak mora napustiti ivotni teren, ivio bi sigurno svaki dan kao da je zadnji... Pretpostavka je da mu nijedan dan ne bi proao uzalud, te bi nastojao spavati najmanju koliinu sna, koja mu je potrebna za normalno funkcioniranje organizma dok bi ostatak dana nastojao ivjeti svoj ivot. Ne bi se ustajao u 12 sati popodne, ne bi gledao do kasno u no glupu tv kutiju sa arenim laima, u kojima ovjek koji ga gleda zapravo gleda neije tue i to loe glumljene ivote, a ne ivi svoj jedan jedini, to ga ima. Kad bi ovjek znao da ima samo jo 343. dana ivota, sigurno se ne bi nervirao zbog takvih sitnica kao to je podatak da je ve preko godinu dana na Zavodu za zapoljavanje, ve bi mu moda pala na pamet ideja da rasproda sve to ima, te ode na svoje zadnje putovanje, obilazak njemu dragih mjesta i dragih ljudi, ako ih kojim sluajem ima u dijaspori, te se na miru Bojem oprosti od svih prijatelja. Ako bi takvu informaciju saznao npr. roeni Sarajlija, koji ima prijatelje ratrkane po cijeloj kugli zemaljskoj, e to bi ve bio i zadnji poteni posao za kraj, jer daleko je i Kanada, SAD, a da ne govorimo o Australiji, Novom Zelandu i Maleziji. A to ako sazna da ima jo 50 dana ivota? Da li bi odluio da svaki dan napie bar jednu kratku priu, priu iz svog ivota sa svojim osobnim razmiljanjima i gleditima, ne marei mnogo za kritiku jer je iz perspektive umirueg, pljuvanje nekog pisca od strane nekih 68

pisaca koji ne piu ali itaju, pa su postali kritiari, svakako glupost, te gubljenje svoga dragocjenog vremena, na takve sitnice! U prosjeku ovjek ivi oko 70 godina, te u svom ivotnom vijeku ponekad pomisli da je ak i besmrtan ili mu se moda to uini na krilima ega... Kad bi se svaki ovjek zapitao to sam danas uinio hvale vrijedno spomena, moda bi mu bilo jasnije da je vjerojatno protratio jo samo jedan dan manje svoga ivota. Kad bi se to zapitalo 100 najbogatijih ljudi na svijetu, ovaj svijet bi sigurno bio ljepi, jer bi oni shvatili da je plemenito pomagati, davati a ne primati, sluiti a ne biti sluen jer su i oni, sa svim tim nepravedno podijeljenim novcem, takoer samo obini smrtnici. Oni nisu nimalo superiorniji naspram nekog siromaha, to prebire po smeu, ali za razliku od njih mirno spava te nema one none more u kojim bogataima u sne dolaze lopovi te im kradu sav imetak. Kad bi ovjek znao da mu ostaje jo samo jedan dan ivota, svakako bi ga nastojao provesti sa najmilijima, izljubivi sve prijatelje te bi svakako jo pogledao i posljednji zalazak sunca na zvjezdanom nebu. Tada bi shvatio, koliko li je takvih zalazaka sunca ve prolo, a da to on uope nije ni primjeivao, jer je bio zaokupljen brigama i stvarima koje definitivno nisu bile vane. Doavi na nebo bih iskoristio priliku rei svim svojim najmilijim iz obitelji i prijateljima, da se vie ne ljutim na njih radi njihovog nenadanog odlaska sa ovoga svijeta, a bez adekvatnoga pozdrava. I to ne radi nekog mog velikog ega ili zbog neke moje osobite vanosti, nego iz obinog razloga, jer je red pozdraviti se na odlasku, gotovo stvar jedne ope kulture... 69

POBJEDA
Pobijediti ili biti poraen? To pitanje veoma esto dolazi u nae ivote, preesto na geografskom podruju juno od Bea a sjevernije od Atene... Laik bi znao da svi balkanski ratovi ne mogu stati na prste jedne ruke, ve da ih ima mnogo, mnogo vie, od kada je vijeka i pamtivjeka. Borba izmeu gluposti i intelektualizma, te izmeu malograana i graana zauzima posebno poglavlje, bar u mom ivotu, ako to ve ne ele da priznaju drugi. Borba izmeu narodnjaka i rockera, u novije vrijeme izmeu repera i estradnjaka, stvaratelja lakoglazbenih nota... Namjerno neu rei borba izmeu urbanog i neurbanog, jer recimo Edo Maajka, skromni reper iz malog mjesta u Bosni, je daleko urbaniji od umiljenog i bahatog klinca iz recimo Juriieve, koji mrzi dotepence a slua narodnjake. Ako mislite da se borbe vode samo na ratitima diljem svijeta, svakako se varate. Borbe se vode svaki dan, svuda u svijetu, na vaim radnim mjestima. To su moda ne toliko vidljive borbe ali mudri ljudi ih itekako vide te nastoje ne uestvovati u njima. To su npr. dvije ili tri razliite klike unutar tvrtke, koje pomou svojih ljudi ele preuzeti itavu tvrtku, naravno nautrb ostalih radnika. Razni steajevi, privatizacije, samo su epilog svih tih nevidljivih borbi koje postanu vidljive tek kad osvanu u dnevnim novinama i televiziji. U svim tim borbama vano je pobijediti, te bih bio laac kad bih tvrdio drugaije. U svim tvrtkama u kojima sam radio, primjeivao sam isti scenario grupiranja, odreenih radnika protiv nekih drugih pojedinaca i prije 70

nego to sam znao to je mobing. Moj izbor je uvijek bilo povlaenje te neuplitanje u igre koje vam se ne sviaju, no deavalo se da htjeli vi to ili ne, budete upleteni u te tihe borbe koje vam nameu drugi. Prihvaate igru, iz jednostavnog razloga, jer znate da onaj koji izgubi, gubi posao a time i direktni gubitak dostojanstva jednog ovjeka. Nekada sam dobivao, nekada gubio ali nikada, ba nikada nisam bio taj, koji je zapoeo rat, te je moja savjest mirna. Obino se deavalo to, da naletim na neke bahate kolege, koji su toliko ogrezli u egoizmu da ne mare za nikoga drugoga osim sebe, te ujedno misle da se svijet vrti iskljuivo radi njih. Ratovi to sam ih dobio na poslovnom polju, su bili dobiveni iskljuivo razboritou, potenjem i istinom, te velikim potivanjem svojih protivnika. Pretpostavka je da su me oni podcijenili, te su iskljuivo radi svoje bahatosti, vukli pogrene predvidive poteze. Misliti da si samo ti tako pametan i mudar a svi ostali su glupi i nikoristi, je obino samozavaravanje. Takoer jedno od pravila u jednoj poznatoj knjigi o managmentu, je i to, da im nanjuite nepovoljne poslovne odnose unutar tvrtke vi budete ti koji dadnete otkaz, prije no to ga dobijete. Jo bih vas upozorio na jednu vanu stvar a to je itanje izmeu redova. Kada vas hvale, gledajte crte lica jer u iskrenom hvaljenju i potenom dobrohotnom pogledu radi preko 100 miia lica dok u prijetvornom samo desetak... Niti u Hollywoodu ne postoje tako dobri glumci koji mogu odglumiti estitost, potenje i dobrohotnost jednog ovjeka prema drugomu. Obino to izgleda kao da misli jedno, pria drugo a radi tree. 71

uvajte se na svojim radnim mjestima, budite dobri te nemojte nikada vi biti ti, koji e zapoinjati te tihe ratove. Ali kad vas napadnu, branite se asno i inteligentno te si nemojte dopustiti, da ba vama dadnu otkaz, ako ga zaista niste zasluili, svojom lijenou i bahatou. Parola nek vam bude: Biti dobar znai smoi snage za rei ne!

SVE PRAVE LJUBAVI SU TUNE

Iskreno vam moram priznati, da sam fasciniran svim vezama duim od tri mjeseca, budui da je moja najdua trajala upravo toliko. Drugi ljudi imaju veze duge godinu, dvije ili tri a neke od tih dugih veza i kulminiraju polaganjem branih zavjeta. Ne mogu rei da se alim ali me jednostavno kopka znatielja to li bude u etvrtom mjesecu veze a i dalje... Postoji vie pretpostavki, zato su sve moje ljubavne veze trajale tako kratko. esto mijenjanje boravita u kojem boravim, bi mogao biti jedan od razloga, jer samo prole godine sam bio pet mjeseci u Sarajevu, etiri u Zagrebu a ostatak, radei na moru... Ba kad upoznam neku finu djevojku i ponemo romansu, iskrsne posao u Zagrebu, pa onda ide klasika: tu i tamo se ujete telefonom, onda rijee, te na kraju bude po onoj narodnoj: daleko od oiju, daleko i od srca. Cura modernog doba, moda vie no ikad, trai vrst oslonac u ivotu, pa tako mukarac pored izgleda, novca i ugleda mora biti vrhunski seks stroj u krevetu. Ako ne ispunjava neke od tih mjerila, veza nema anse da opstane due od tri mjeseca. Mukarac modernog doba mora prije 72

svega da ima stalan posao kako bi mogao financirati produetak veze, te svoju odabranicu izvoditi tu i tamo na neke veerice po restoranima. Takoer mora imati auto, to ljepi, skuplji i atraktivniji, veza se automatski produava za nekoliko mjeseci. Djevojka nema srce da te nogira, dok je vozi natrag doma i to svaki vikend a po potrebi i radnim danom kad ima neto vano za obaviti. Stvar koju mukarac definitivno mora imati je stan, kuu ili neku drugu adekvatnu nekretninu koja naravno, zavisno da li se nalazi u centru ili od veliine iste, produuje i najloiju vezu bar za jo tri mjeseca, jer sa te lokacije je definitivno blie ii u kupovinu krpica to ivot znae. Takoer, u modernom kapitalistikom drutvu, kojem Lijepa naa pripada, novane transakcije kupovine se obavljaju veinom kreditnim karticama, pa ako deko jo i posudi svoju karticu na koritenje, veza bi zaista se mogla pretvoriti i u brak. E sad, budui da svaki moderan mukarac ima stan, auto i novac, te se njegova prirodna ljepota sa svakom tom stavkom poveava, sve to ne vrijedi ako isti nije ekstra dobar u krevetu. Dodue, kad potencija zakae, njegova e djevojka dosta dugo razmiljati o tome, u kupovini, za vrijeme vonje smiljajui to mu rei a nepovrijediti ga. Nije problem u tebi, ve je u meni te jednostavno to nije vie to! - ini joj se kao najpristojniji nain za rei zbogom... A to ako moderan mukarac nema svoj stan, auto, posao a samim time ni novac, ali zrai nevjerojatnim optimizmom i armom koji ju je na samom poetku veze i privukao? Tada vam veza traje ne dulje od tri mjeseca, jer je ipak previe stvari koji joj ponu smetati, uvidjevi da taj mukarac uope nema previe poznanika, koji bi 73

mu osigurali stalan posao, te budui da nije zaposlen, posveuje joj previe panje i ljubavi te ju sputava u vezi. Ona ipak sve to ne zasluuje, ako u svemu tome nema i mala koliina novca, koji bi joj omoguio sigurnost u svog mukarca te vii standard kojem svaka moderna djevojka tei... Previe je daleko njena kua, da bi se vozila autobusom ili tramvajem, previe je odricanja, ako nema stan u kojem bi na miru vodili ljubav, a moderne djevojke jednostavno ne vole pojam odricanja...

DOBRI I LOI
Ljude dijelim samo na dvije skupine, i to na dobre i loe, s tim da postoji vie tonova tamne boje, od svijetlo sive do tamno sive, a rijetki su oni koji su potpuno loi. Oni zalaze u neku drugu problematiku medicine i psihologije, te se u ovoj prii neemo baviti njima... Po toj osnovi vjerojatno postoje i vie slojeva dobrih ljudi, od obinog do onog za koga se u narodu kae da je dobar kao kruh. Takvi ljudi su rijetki ali ipak ih ima. Ako vam u tekim trenucima zatreba rije utjehe, oni e vam je dati i prije no to je zatraite. U svoj toj dobroti oni znaju biti ponekad i naivni, ali ih dragi Bog uva i pazi, te im ne padne ni dlaka sa glave, dok njihovi neprijatelji budu pokoeni prije ili kasnije udnim obratom sudbine. Oni e vam zato to ste izbjeglica ili prognanik dati od svojih usta, nahraniti vas, odjenuti i obui, a da ne zatrae nita za uzvrat. Udjelit e i toplu rije utjehe kad vam je najpotrebnija, dati nadu u ljudsku vrstu, te e te ponovo progledati 74

radosnim pogledom na svijet. Budui da ste tek doli u njihov grad oni e vas pozvati na sluajni nedjeljni ruak, gdje e vas upoznati sa svojom braom i sestrama, i na kraju sa roditeljima, a vi e te biti zahvalni na toj gesti, jer se ponovo osjeate kao ovjek a ne kao ivotinja, koja je upravo puei protrala kroz sarajevski tunel spaavajui glavu te nosei itav proli ivot u samo dvije male torbe. Zagreb je hladan grad, uli ste to na radiju u osamdesetima iz usta Jure Stublia, pa niste ni oekivali ovako tople geste od relativno nepoznatih ljudi. Ti ljudi, dobri kao kruh, e drage volje dati vam izvrstan, malo noen kaput od ukupno dva koja ima. Neki od tadanjih usputnih poznanika su postali moji prijatelji, moda i zato to ne zaboravljam prvu proslavu roendana u Tkali, prvi izlazak van u novom gradu, prvo ekanje ispod repa na Trgu Bana Jelaia, jer dotepenci ne znaju gdje se eka kod sata ili kod Krlee... Ne zaboravljam ni prvu etnju oko Jaruna, te pozive na bezbrojne rukove koje sam jeo kod njih, jer su oni znali da moda ja ba ni nemam za adekvatan ruak. Kad bi se ovjek samo sjetio koliko je u svom ivotu upoznao dobrih ljudi, svi oni ne bi stali na stranice ove knjige, jer dobrih ljudi je daleko vie, dok zloesti jednostavno imaju boljeg marketinkog strunjaka. Loi ljudi su moda postali loi i zbog injenice da u njihovoj blizini nije bilo dobrih ljudi kao kruh, da osvijetle njihov ivotni put prepun stranputica te da spoznaju ljudsku dobrotu. Svijet nije crn ni bijel, te neki loi ljudi postanu dobri, a ima i onih dobrih koji se pokvare. Naalost u ovom svijetu prevladavaju razne nijanse sive boje, ljudi mlaki u svojoj vjeri, mlaki u dobroti te mlaki u ljudskosti. 75

Nastojte biti dobri jer dobrota se dugoronije isplati, jer je to ak i matematiki dokazano... Moete prevariti jednu osobu, kojoj recimo prodajete lo auto, moete prevariti i drugog kupca ali ne moete prevariti treeg, jer je on ve uo, kako se za vas pria po gradu kako ste jedan obini prevarant. Raunica je jasna, samo se vi morate odluiti to elite da se pria o vama, da li ste dobri kao kruh ili ste samo jo jedan u nizu prodavaa magle.

DA MI JE ZNATI TO ENA ZAPRAVO MISLI?

U dananje vrijeme nita vie nije isto kao nekada, znaju rei nai roditelji i bake i djedovi. Svijet je zagaeniji, previe auta a premalo ozona, ak se i djevojke upucavaju prve dekima?!? to se tie ovog zadnjeg, sino me je pozvala van Arlena, zgodna plavooka i crnokosa istrijanka, bosanskog podrijetla. Par puta smo malo popriali, budui da zalazim ba u taj duan u kojem ona radi, a njen ulet se sveo na to da joj pokaem nae pitoreskno turistiko mjesto Medulin. Na putu uz brojne plae, napravili smo oko 4 km etnje, pojeo sladoled na njen raun, te konstatirao da je ba emancipirana djevojka. Ve negdje na putu do sladoleda, uoih da nervozno pogledava na sat a to nikad nije dobar znak, izgleda kako se zapravo dosauje sa mnom... Sljedea pitanja koja se nameu su: a) zato me je uope zvala, b) primjetila je moj gubitak koncentracije usljed njenog dugog monologa ili c) sigurno je neto etvrto. 76

To mi naravno nije prvi put da ne mogu dokuiti jasne namjere djevojke. Da li me to izvodi van i plaa sladoled samo da me drugi tipovi vide sa njom? Zato stvari ne bi bile jednostavne kao u ona stara vremena, kad je mukarac priao djevojci i pitao je da li je za ples? Ako bi djevojka prihvatila plesati sa njim to je bilo to, te su ivjeli sretno do kraja svog ivota. to je enska emancipacija donijela dobroga nama mukima? Nita! Gledaju nas i tretiraju kao seksualne objekte, djevojke pozivaju van muke i to sa jeftinim frazama, te subotom naveer se spremaju u lov na svog trofeja. A gdje je u svemu tome nestala ljubav? Moderne djevojke su zagrizle u egoistiki materijalizam. One danas razmiljaju kako e doi po deka u svom novom autu, iskoristiti ga, te poslije odbaciti kao staru krpu. Gdje je nestalo potenje i fair play odnosi? Gdje su nestale sve one njene ene, iz starih filmova, to kuhaju, peru te radosno vole svoju djecu i svoga mua. Koja e to dananja ena, iskljuivo radi ljubavi otii iz svoga grada i doi u 30 etvornih metara podstanarskog stana, da ivi sa svojim voljenim dekom te potencijalnim muem? Ljubavi nema, ali sebeljublja ima na tone. Djevojke vole komoditet, vole zapravo image dobrostojeeg mukarca, te trae svoje mjesto kraj njega. Bilo bi zaista lijepo kad bi mukarac jednostavno znao to ena misli. Utedilo bi se puno izgubljenog vremena, ivaca te poklonjene panje pogrenim enama, koje ju nisu bile niti vrijedne. Nemojte sluajno pomisliti da sam enomrzac, jer to nisam, jednostavno govorim svoje miljenje koje je nastalo usljed iskljuivo mog subjektivnog dojma, te na uzorku ena iz moga ivota. Nadam se da negdje postoji 77

prava ena za mene, sa svojim manama i vrlinama, sa dovoljno ivaca da me trpi ali i voli, takva zbog koje u biti u stanju, odrei se ove prie i rei da ne gledaju ba sve ene iskljuivo materijalne stvari, te status svog odabranika, ve samo neke.

MUKARCI VIE VOLE PLAVUE?

U zadnje vrijeme upoznajem same nadobudne djevojke karijeristice, eljne uspjeha i slave kako na materijalnom polju tako i na emotivnom te seksualnom. One su svoj ivot isplanirale sve do zadnjeg detalja. Upisale su taj i taj fakultet, tog i tog deka su zbarile pa ak i znaju da idue godine odlaze u Ameriku. Stjecajem okolnosti, sve te djevojke su to prirodno, to neprirodno plave kose. Da li to ima ama ba ikakve veze sa njihovim stilom ivota, zaista ne znam, ali su sve one odreda vrlo pametne sa izrazito izraenom enskom intuicijom. Dakle svi oni silni vicevi o glupim plavuama padaju u vodu, pa se sumnja da su ih zapravo izmislile one same, ne bi li prikrile svoj pravi identitet. Nijedan mukarac ne voli, a jo manje e ikada priznati da je jedna cura pametnija od njega, jer smo jednostavno tvrdoglavi. Pametne plavue su smislile sljedeu foru: nek svi misle da sam ja samo glupa plavua, ali u sa svojim armom i jo veom inteligencijom, probijati se kroz ivot, linijom manjeg otpora, te e mi oni svi na kraju, jesti iz ruku! Pametna plavua e se naravno pretvarati da je glupa, im u ured ue njen ef. Izbacit e grudi malo naprijed, prekriiti noge tek toliko da joj se vide gaice, te lagano 78

e tu i tamo zabaciti kosu unatrag. Jedna je tako, pria se po gradu, svom efu na kraju preotela stan, auto i samu tvrtku, te je on jadniak, na najsuroviji nain shvatio svu lucidnost te plavue, kojoj on ne bi dao ni posao tajnice da naravno nije bila zgodna i vrckasta... Crnke su vjerojatno skuile perfidnu igru plavua, pa se i one svake godine, u to veem broju, pridruuju velikom sestrinstvu plavua itavoga svijeta, tako da i one ele svoj arm, ljepotu i intelekt upotrijebiti na to je mogue efikasniji nain. to se tie vjene teme, da li mukarci vie vole plavue, miljenja su razliita. Kakve joj je boje kosa, definitivno ne igra ama ba nikakvu ulogu, ma koliko se enski lobiji trudili da prikau to drugaije. Zanimljiv je takoer i muki kriterij, po kojemu djevojka iskljuivo mora biti privlana, dok jenjen materijalni status potpuno nevaan. Kod cura je to sasvim drugaije. Mukarac mora biti jak, snaan i privlaan i sve se to u njenim oima mnoi puta tri, ako taj isti mukarac ima stalni posao, vozi dobar auto te ljetuje barem jednom godinje. to se tie onih karijeristica sa poetka prie, zanimljivo mi je to njihovo temeljito planiranje. Toni datum ispita, odreen broj sati za uenje, za zabavu, fitnes pa ak i seks. I sve to one stignu obaviti na vrijeme, kao da dan ima 30 sati a ne 24. Nitko im ne moe rei da ne poznaju temelje dobre organizacije zar ne? I na kraju, postoji tota to bi djevojke crnke mogle nauiti od plavua stoga boju u ruke, te obojite sve kosu u plavo, te se ponite i vi koristiti onim istim trikovima koji su oito uspjeli kod plavua.

79

TRAIM POSAO
Evo upravo listam novine, ne bih li pronaao kakav oglas, u kojem respektabilna tvrtka zapoljava, i to za dobru plau osobu sa srednjom strunom spremom, ba onu koju imam ja... Istina je naalost takva, da u prije pronai iglu u plastu sijena, no to u nai bilo kakav posao a kamoli neki normalni, koji za prosjenu plau u Republici Hrvatskoj nudi minimalne uslove dostojne za ivot ovjeka. Recimo da ste podstanar u metropoli Lijepe nae, te da morate redovno plaati sve raune, a ujedno se i nasladiti sa barem dva dnevna obroka, morate imati, bar u trenutku dok ovo piem plau od minimalno 4000 kn. Budui da nemate bogate roditelje, a i djevojka vam je siromana, sami ste se osudili na vjeno podstanarstvo, jer nema teoretske anse, da sa tom prosjenom plaom u Zagrebu, ikada rijeite osnovno egzistencijalno pitanje, a to je pitanje krova nad glavom. Sve je to naravno hipotetski gledano, jer niti imam takav stalni posao, niti prosjenu plau, ve sam na burzi nezaposlen, evo bit e ve osam mjeseci i to bez ikakve socijalne pomoi u malom podstanarskom stanu, sa starim roditeljima u mirovini, u kojem svi smetamo jedno drugome. Niti imam djevojku, pa niti siromanu, jer se svaka djevojka prepadne injenice, ma koliko ja bio armantan i fin, da imam preko 30 godina ivota, a ivim s roditeljima. Ne da mi se objanjavati da ak i da imam posao, te da ivim sam u podstanarskom stanu, sve to ne bi imalo financijsku opravdanost, jer bih sa plaom od 4000 kn bio 80

na pozitivnoj nuli. Moda bi upalilo to, da joj kaem da sam pisac kratkih pria u usponu, te da e moja zbirka kratkih pria ostvariti nevjerojatan hit na hrvatskom tritu knjiga, te u postati prvi pisac, koji se obogatio svojim pisanjem... Znam da laem njoj a laem i sebi, no eto, pokuavam joj prodati foru da me ne nogira prije vremena, jer znam da ljubav traje koliko i financije. Djevojci moda moe jednom slagati, da ju vodi u Sloveniju, u toplice jednog sunanog vikenda, ali ve ako to drugi put napravi, ona die ruke od tebe, jer po svim kriterijima, svidjelo se to tebi ili ne, nisi njen mukarac iz snova. Listam i dalje novine, mnogo glupih oglasa a nigdje pravoga konkretnoga posla. Pakliranje kuverti, velika zarada, zgodnu konobaricu do 25 godina starosti traim. (niti sam ensko niti sam toliko mlad op.a.) Nigdje nekog normalnog oglasa kao npr. da se otvara nova tvornica auta, zapoljavamo 2000 ljudi, svi kadrovi dobrodoli... Na tv-u i u novinama, politiari samo melju gluposti, a posla za mlade nema, a niti se oni ba iskreno ure da ih zaposle, sve je to ve mnogo puta vieno... I to onda preostaje tim mladim ljudima koji nisu tatini i mamini sinovi bogatih roditelja, koji nakon zavrenih kola i fakulteta nemaju gdje raditi, no da jednostavno ostave ovaj dio Europe, pokupe stvari te odu negdje drugdje, gdje moda tue sunce ne grije kao ovo nae, ali ipak se zarade neki novci, te se moe platiti adekvatno grijanje. Prijatelj mi je rekao za neki posao branja kivija na Novom Zelandu, te budui da sam ove zime ponovno na burzi rada, mislim da bih bio idealan bera kivija, te nesumnjajui u sebe, dovoljno struan i kompetentan... A i Novi Zeland nije ba na samom kraju svijeta osim 81

kojih 16.000. km jugoistono. Ako jo nekoga nezaposlenoga zanima isti posao, slobodno se javite, budimo ponosni to smo najobrazovaniji berai kivija na Novom Zelandu a i ire...

77,6 GODINA IVOTA

Budui da vaim za relativno povrnu osobu, pogotovu ako su u pitanju egzaktni podaci, obradovat u vas vjerodostojnim i tonim slijedeim podacima. Neki dan sam proitao najnoviju studiju o dugovjenosti ivota u Sjedinjenim Amerikim Dravama, i po tome ispada da je duina prosjenog ivota tamo tono 77,6 godina. Znai, ako ste kojim sluajem srekovi, koji se rodio u jednoj od najbogatijih drava svijeta, ivite prosjeno desetak godina due od stanovnika neke istono europske drave. to li sve ovjek treba da napravi u tom svom ivotnom vijeku, to su mu dragi Bog i njegovi roditelji dali na raspolaganje? Da li treba probati ronjenje, letiti avionom, moda iskakati iz aviona sa padobranom? Da li treba otii na neki rock koncert ako mu se prui prilika? Odgovori su dakako pozitivni, jer treba initi sve ono to ovjeka ini sretnim, naravno ukoliko se pritom ni u kom sluaju ne povrijeuje druge osobe. alosno je to ovjeku nisu dane jednake anse to se tie duine ivota, nezavisno od geografske pozicije na kojoj se on rodio. Tako recimo tek roeno dijete u nekoj relativno bogatijoj afrikoj dravi, nema jednake anse za puko preivljavanje za razliku od nekog djeteta roenog u Europi. 82

Zato treba odati ast rijetkim ljudima koji su ipak uspjeli i onda tu svoju slavu koriste za dobrobit svih ljudi na planeti zemlji. Bono Vox, pjeva grupe U2, koji radi za otpis dugova zemalja treega svijeta, je jedan od njih. Ujedno, nastoji da se ivotni standard, a sa njime i ivotni vijek povea u svim tim zemljama. Veina uspjenih glazbenika i glumaca jednostavno uiva u tih svojih prosjenih 77,6 godina ivota, ne marei mnogo za druge, niti inei ita to bi moglo doprinjeti boljitku i drugih ljudi. ovjek, osim mu priroene ljudske horizontale u kojoj ivi, mora imati i vertikalu prema Bogu, koja mu pomae da radi po svojoj savjesti, na boljitak drugih ljudi, te zahvaljujui svojim dobrim djelima, te na taj nain, i on postaje istinski duhovno smiren. Svi dobri ljudi, ma koliko godina ivjeli, uvijek odu prerano dok oni koji su zloesti, uvijek bi mogli otii ranije, ali im eto dragi Bog, prua jo neku ansu da se poprave. Od nas samih zavisi, to emo napraviti svaki dan koji nam je dan na raspolaganje, te da li emo ga uzalud potroiti. Da li emo napraviti bar jedno dobro djelo ili bar udjeliti neku toplu dobrohotnu rije ohrabrenja, naim prijateljima, poznanicima ili ak i neprijateljima? U Islamskoj vjeri se kae, da je Bog odredio svakome od nas, toan broj koraka, a na nama je da ih pametno iskoristimo te da ne srljamo, a niti ne idemo presporo. U Katolikoj vjeri bi se to moglo interpretirati da pomaemo jedni drugima, ne budemo lijeni te da iskoristimo svaki dan za neko malo dobro djelo. Svaka vjera propovjeda mir, toleranciju i suivot meu svim ljudima ne ovisno o vjeri, naciji ili rasi ali kako to obino biva, onda se umijeaju neki zloesti ljudi koji naopako poimaju vjeru, te onda nastaju ratovi. 83

A sa njima se naalost, i taj podatak o prosjenoj duini ivota od 77,6 godina itekako pomie nanie, te u njima ginu mladi ljudski ivoti. Zato ivite poteno i pametno, jer statistike su samo prosjek a ne pravilo, te ako ve ne doivimo te godine, a ono bar da ostavimo neki pozitivni trag i djela generacijama to dolaze i poslije nas.

LET U VISINE
Koliko vam se puta desilo da sanjate kako letite? Sigurno ste bar jednom sanjali neto slino. Meni se to esto deavalo kad sam bio manji ali i u novije vrijeme... Letim preko krovova mog rodnog Sarajeva, preko uma i breuljaka, udiem svjei zrak, kakav samo moe biti na visini od nekoliko stotina metara nadmorske visine, ili se druim sa mnogobrojnim galebovima nad modroplavim morem. Mada nikad prije nisam letio avionom, niti paraglajdingom, sanjao sam kristalno jasno kakav je to osjeaj, miris i boja tih visina... Kada mi se pruila prilika da letim pomou parasailinga tj. glisera na kojem je namotan veliki padobran, te slui kao morska atrakcija u nekim odabranim turistikim mjestima Lijepe nae, iekivao sam sa velikim nestrpljenjem da se vinem u visine. Blaga nervoza, pomijeana sa malom koliinom straha i velikom dozom pozitivnog adrenalina je zatihnula, u trenutku kad sam se odvojio od jureeg glisera i pomou struja vjetra, digao se nebu pod oblake. Osjeaj koji sam od malih nogu sanjao mi se iznenada javio, te bih mogao sa 100% sigurnou tvrditi da sam prije sanjao taj san, koji je bio gotovo realan kao i sama stvarnost. Tamo u nebu, meu rijetkim pticama, 84

tiho je, samo lagani vjetar hui dok udara o veliku zategnutu tkaninu zvanu padobran. ovjek shvaa, kako je sitan, u odnosu na povrinu mora i neba, i u tom trenutku samoe, razmilja o daljnjim koracima to ga ekaju u ivotu. Razmilja i o mogunosti, da mu recimo, ba sad, pukne sajla na kojoj visi te postane jo samo jedna vijest, za vijesti gladne itatelje... Tamo u visinama, ovjek je koncentriraniji u bit stvari, te opaa jasnije svoje ciljeve i predstojee planove. Moe filozofirati o prolaznosti ivota, proputenim prilikama i neizvjesnoj budunosti, ali sve to, kada ste na visini od par stotina metara, te lebdite nad morem, vam se ini nebitno, te ste koncentrirani na svu tu ljepotu oko sebe, koja vam se ini ak pomalo i nestvarna. Zato ivimo i onda umiremo, poevi od ivotinja, biljki, insekata i na kraju ljudi? Sve to nam je nepoznanica kao i tisue drugih stvari to ih trenutno vidite golim okom. Strujanje vjetra, fizika dizanja padobrana nasuprot morskoj struji vjetra... Zato je ovjek sretan ako je u visinama? Sve su to pitanja na koja bi ste eljeli odgovoriti sami sebi. Osjeaj koji sam imao dok sam bio gore u nebu sa padobranom, je osjeaj neopisive sree to sam iv, te lagano pomijean sa religioznim osjeajem, da sam ipak kojih stotinjak metara blie Bogu. Kad su me pitali kako mi je bilo, odgovorio sam: Prekrasno, kako samo i moe biti na nebu! Drugi san to sam sanjao prije skoro deset godina i to u najeoj opsadi Sarajeva 1994., u kojem prvo letim iznad otoka, pa onda ronim, je bio prekrasan, te je u nekoj mjeri bio zapravo nain, na koji se mozak psihiki odmarao. U tom snu mozak je slao, nestvarno prelijepu sliku 85

mora, morskih dubina, otoka i rajskog osjeaja slobode i sree, koji je bio totalno suta suprotnost zbilji, koja se odigravala u stvarnom ivotu, tih ratnih godina opsade Sarajeva. Napolju samo granate, snajperski meci, budunost izvjesna jedino u svojoj neizvjesnosti, te svi razni oblici stresa koji su ikada postojali... Dok naveer, kad ovjek zaslueno utone u san, doeka ga jedan potpuno novi virtualni svijet, svijet snova. Hvala Bogu, na tim prekrasnim snovima, od kojih neki zaista se kasnije i obistine, a vi doivite Deja vu. Postoji mogunost da uskoro zaronim u morske dubine zahvaljujui jednom ronilakom klubu, te mi se na taj nain ispune oba sna to sam ih sanjao ratne 1994. godine u Sarajevu, kako letim iznad otoka te poslije ronim u dubinama morskog plavetnila. Da li taj Deja vu pokazuje da sam na pravom putu, ostaje da se vidi...

POVRNOST MODNO OSVIJETENIH LJUDI?

Ve tri godine zaredom, nosim iste majice koje su zaista kvalitetno napravljene i izgledaju kao nove, no unato tome, tu i tamo moram uljudno sasluati neku modnu kritiku, od kakve modno osvijetene radne kolegice ili poznanice... Ajoj, pa zato si obukao tu majicu sa sportskim uzorkom, to nije moderno bar deset godina, rekla bi kolegica, na to bih joj odgovorio: Ali kolegice ja ne pratim modu, ja ju stvaram! Istina je da nikad nisam previe mario za nove modne 86

stvari, jer ionako one traju najvie koju godinu, a uobiajeno je da traju samo jednu sezonu. Bilo bi sve dobro, da ta povrnost glede mode se ne otme kontroli, pa postane povrnost glede i drugih vanijih ivotnih stvari, te da se neka osoba ne promatra samo po izgledu, hlaama koje nosi, autu i ljepoti. Sve te stvari koje su vidljive izvana su prolazne: nae lice sa godinama postaje izboranije, hlae koje su moderne sve nam loije stoje radi promjena na naem tijelu, a i najnoviji auto je za samo 5 godina svoje starosti, obini polovni auto... im prije ovjek shvati svoju prolaznost, bre e prionuti na one stvari, koje su zaista bitne za va kvalitetni i daleko dostojanstveniji ivot. Osobine plemenitosti, dobronamjernosti i pomoi u nevolji svom prijatelju i poznaniku, su samo jedne od mnogobrojnih stvari koje se ne mogu nikada pretvoriti u polovnu robu, i to iskljuivo radi svoje kvalitete. Dobrota, iskren prijateljski pogled i ljubav prema blinjemu, su daleko kvalitetnije osobine od zlobe, zavisti i krtosti. Negativne emocije u najnevinijem sluaju, donose i koju boru vie, a vjerojatno i dosta malignih oboljenja se hrani upravo tim negativnim emocijama. Zato doktori svojim pacijentima ne propisuju humor protiv bolesti? Prave vrijednosti bi trebale biti daleko vie na cijeni no to trenutno jesu, ali e naalost, sve to biti tako, dok ljudi ne shvate koje su prave vrijednosti i ciljevi u ivotu. Danas se vie gleda materijalni status pojedinca a ne njegov karakter, arm i dubinska ljepota due. Cure se okreu na ulici, za frajerima koji voze bijesne aute, deko moe biti glup, lijep izvana, isprazan iznutra, ali na povrini se vidi samo sjajni ulateni lak karoserije auta. 87

Ve kako to u ivotu biva, bude kasno za popravak jer je djevojka ve dobila spolno prenosivu bolest, iz jednostavnog razloga to su tog mao tipa, prije nje, napadale i druge povrne cure eljne vozanja. Naalost, hra brzo uniti sjajni lak, i to nakon sudara, usljed neprilagoene brzine. ovjeku koji umire prolaze svakakve misli kroz glavu, ali budite sigurni da nijedna nije povrna. Kroz glavu mu prolaze samo proputene prilike koje je ovjek moda mogao a nije napravio, te zato recimo nije provodio vie vremena sa svojom djecom... Prave vrijednosti su iskren pogled vaeg roenog djeteta, ljubav branog druga, prijateljstvo, pomaganje drugim ljudima u nevolji te najvie plemenitost, moralna etika i pravednost. im prije to shvatite, vie e te imati vremena da radite na sebi, a manje zamaranja sa glupostima i nevanim detaljima, tko kakvo odijelo nosi te tko kakav auto vozi...

PAMETNOME SAVJET NE TREBA

U dananje vrijeme je vrlo teko nai dobronamjerne ljude. Npr. doete na posao, ako ga naravno imate, a ef se odmah za dobro jutro, bezrazlono izdere na vas, sa tendencijom da sebi uljepa dan, i to na nain da maltretira druge, sebi podreene kolege i kolegice. No, ako ste se ve navikli da su skoro svi efovi, takvi kao va, ako ne i gori, te doete se opustiti u kantinu unutar vae tvrtke, tamo e vas doekati samo ogovaranja i same gluposti. Pomislite da sigurno i vas ogovaraju kad niste prisutni, zar ne? Neprijatelj vam zabije no u prsa, 88

ali radne kolege u lea, i to kad se najmanje nadate. Prati se svaki va pokret, vreba potencijalni pogreni korak, zloguko se smije ako vam neto loe krene... Sretan je onaj ovjek koji se okrui dobronamjernim ljudima oko sebe, svojim prijateljima te poslovnim partnerima i kolegama, koji ako mogu pomau, ali nikako i nikada ne odmau. Bilo bi idealno te dobronamjerne prijatelje nai prije nego se ovjek obogati, jer sa veim kontom u banci, poveava se i iri krug poznanika koji bi rado htjeli biti vai prijatelji ne bi li uicali lovu. Ali da se vratimo na nae odnose koje imamo sa drugim kolegama i kolegicama na poslu. Neke kolege nisu dovoljno kompetentni, niti struni, da vam kontriraju na poslu, strunjou, znanjem i inteligencijom, pa se onda slue drugim prizemnijim metodama, kao npr. ogovaranjem, nipoditavanjem te laima. Neki su u stanju izmisliti neku priu koju vi nikada niste ispriali, staviti je u vaa usta i rei efu kako ste vi to rekli. Mata moe svata, zar ne? Oni se ele uzdii u oima efa ali naalost preko vaih lea. Toliko puno sam upoznao kolega i kolegica na sasvim razliitim poslovima od turistike animacije, sportskog klaenja, rada u maloj obrtnikoj tiskari, i meu svima njima sam stekao samo jednog prijatelja. On mi je i postao prijatelj, upravo radi svoje dobronamjernosti i osjeaja za pravednost. U momentu kada je jedna kolegica slagala, te rekla efici la protiv mene, on je stao u moju obranu iz jednostavnog razloga, jer je znao da je na mojoj strani istina. Naravno, on uope nije morao tako postupiti te je mogao kao i veina samo utiti, ali eto na moju sreu nije. Uvijek postoji mogunost izbora... Druge kolege bi vjerojatno samo spustile glave dolje, 89

kao nojevi u pijesak te strahovali za svoju egzistenciju. Dananji poslovni svijet vapi za moralnim, hrabrim pojedincima koji e stati kad zatreba na stranu pravednosti i etike. efovi, naalost, ipak vole ljude koji mu se ulizuju jer je izgleda u ljudskoj prirodi, sluati ode o svojoj vanosti i veliini, te nas valjda svakog pomalo, katkada lupi kakav ego trip?!? Taj tip ljudi koji se ulizuje, obino ima velike ambicije te oni uvijek misle da zasluuju efovsku poziciju, da oni budu: kalif umjesto kalifa. (strip koji je izlazio poetkom osamdesetih godina prolog stoljea, u kojem veliki ulizica Iznogud, obini pomonik Bagdadskog kalifa, naravno eli da doe na tron svoga efa op.a) Moj zakljuak je sljedei. ovjek u svom ivotu ipak treba nauiti vie sluati no govoriti, jer tako si manje zaokupljen svojim egom, a upija vie informacija koje ti mogu pomoi da zadri taj posao koji radi. Ako previe pria, zaokupljen si samim sobom, te se ne koncentrira na okolinu, te ne obraa dovoljno panju na sitne detalje koji ti pomau da prepozna rijetke dobronamjerne kolege i kolegice, koji ti ele samo dobro. U vie navrata, sam tim svojim ne dobronamjernim kolegama sugerirao da malo razmisle o svojim postupcima, te da se preispitaju u svojoj savjesti dali su svjesni da su u krivu, no kod njih je bio izraen ego trip po kojem su oni iskljuivi, nepogreivi i uvijek u pravu. Na kraju je bilo po onoj narodnoj: Pametnome savjet ne treba, a glup ovjek ga svakako ne slua! Kad bi svi primjenjivali Isusovu izreku: Ne ini ono to ne bi elio da to isto drugi ine tebi, u poslovnom svijetu, dolazak na posao bi bio praen sa pjesmom na usnama i sve to radi svih tih dobronamjernih kolega i 90

kolegica koji su vrlo pravedni i korektni. Eh, kad bi to bilo tako u svakoj tvrtki...

SIT GLADNOME NE VJERUJE...

Veliki je nesrazmjer u razmiljanju ovjeka koji je sit, situiran i materijalno obezbjeen u odnosu na razmiljanje onoga ovjeka, koji je gladan te na rubu materijalne egzistencije. Sit i bogat ovjek ne razmilja o hrani, niti da li mu krov prokinjava nad glavom, te da li e njegova djeca sutra imati to jesti... On se moe posvetiti svome poslu, glumatati velikoga efa, moda ak i smiljati neke smicalice, tek toliko da pokae da je ef i veliki gazda, a ako je ba od zla oca i jo gore matere, moe i maltretirati sve svoje podreene, ako mu se prohtije. Takoer, on nikako ne moe razumjeti gladnoga, dok mu ovaj opisuje kakav je zapravo osjeaj, kao uostalom i druge probleme koji mue siromanog ovjeka. Glad koju bogat ovjek posjeduje, je samo glad za neprestanim stjecanjem materijalnih dobara, te za razliku od siromanog gladnog ovjeka praznog trbuha, ta glad je neutaiva. On eli sve, odmah i sada, neprestano je zavidan drugome, jer je naravno bolja krava u susjeda... Uzmimo primjer Ivana S., efa male informatike tvrtke iz metropole. On je po svim hrvatskim mjerilima uspjean poduzetnik. Bogatstvo se sastoji od dva ili tri stana u Zagrebu, etiri auta, od toga tri registrirana na tvrtku, par apartmana u Crikvenici te sa planom za jo dva u Novalji, i nakraju, sa malim gliserom na vezu u Iiima. 91

to se desi kad po svim hrvatskim mjerilima uspjean poduzetnik, radi poslovnog seminara doe u posjet Azurnoj obali, sa turistikim obilaskom Cannesa i drave Monaco? Meu svim tim ekstra bogatim ljudima, po svim kriterijima, gdje se zarade mjere u stotinama miliona eura, te se iskljuivo voze Bentleji, Porschei i Ferrariji, a na vezu su samo skupocjene jahte vrijedne desetine miliona eura, na poduzetnik Ivan S. se osjea po prvi put mali, manji od makova zrna, te psuje na sav glas, ne shvaajui, kako to neki ljudi imaju toliko novca, a on siromah samo neto malo. Kad sluajno na strunom seminaru upozna kakvu svijetsku facu iz svijeta informatike, shvati da je on ba draga skromna osoba, unato silnom bogatstvu koje posjeduje, dok je Ivan S. olienje bahatosti i arogantnosti prema svim svojim djelatnicima. Godinama se u Monacu prepriavao dogaaj, koji se zbio u jednom od najelitnijih casina u svijetu. Elem, na ulazu u casino, neki skromni mukarac, obuen leerno kako samo ameriki turisti znaju, bermude i na nogama obine japanke, odluio je okuati sreu u casinu. U toj namjeri ga je sprijeio revnosni galantno odjeveni zatitar, zbog tog to gosti smiju ui iskljuivo u cipelama. Skromno odjeveni ameriki turist se uljudno zahvalio te sa svojim drutvom otiao dalje. Za desetak minuta se vratio u drutvu vlasnika casina, te je pruio ruku zatitaru i rekao: Drago mi je, ja sam Bill Gates, te bih vas zamolio da ne sudite ljude po izgledu, jer ne moete itati sa ela koliko koja osoba ima na svom raunu. Odtada, u najelitniji Monegaki casino, mogu ulaziti gosti, odjeveni kako god ele, jer meu milijarderima 92

ima onih koji ne mare za tzv. dress code, tj. odjevni kodeks. Kad sam pokuao jednom ui u relativno poznat noni klub u Zagrebu, zatitar na ulazu, koji ujedno u fuu radi kao modni stilist, mi je zabranio ui, jer po njegovom miljenju moje crne tenisice nisu cipele a u cipelama je jedino dozvoljen upad. Nadam se da e doi dan kada u i ja moi ui, na sva ta mondena jet set mjesta metropole, samo sa japankama na nogama...

TKO EKA, DOEKA

Strpljen, spaen kae poslovica i izgleda sa svakim danom mog ivota dolazi jo vie do izraaja. Koliko sam samo puta ekao u ivotu, od svih tih sati ekanja mogao bi se nakupiti punih mjesec dana. Od malena sam ekao na upis u osnovnu kolu, te poslije srednju kolu, a da ne priam o tome koliko se ekalo nekada kod doktora, pa doktora specijaliste, kad sam bio mali, te dok je drutveni poredak bio socijalizam. Neke periode u ivotu, ovjek eka malo due nego inae, a nekada je ivot prebrz, pa zaista nema praznog hoda. U svom tom ekanju ovjek se usput i naui strpljivosti pa ima vie ivaca za sve. U ratu opkoljenom Sarajevu se ekalo na sve. Na meunarodnu zajednicu da zaustavi rat, na avione sa humanitarnom pomoi, te na isporuku iste u nepreglednim kolonama ljudi, to su ekali svoju koricu kruha. ekanje i strpljivost su poeljna kombinacija jer u protivnom nastaju problemi i svae. Ljudi koji tih godina nisu imali strpljivosti bi zavrili posvaani sa itavim svi93

jetom ili bi izgubili ivce. to si se prije nauio strpljivosti, vie si ivaca sebi spasio. ekao sam dvije i pol godine da se ispalim iz ratnog Sarajeva, te da nakon godinu i pol hodanja od jednog do drugog oftalmologa, uslijed povrijeenog oka, odem na medicinski oporavak u Zagreb. Tamo sam takoer ekao 6 mjeseci, hodajui sa povezom preko oka, sve dok oftalmolog nije odredio dijagnozu, i umjesto operacije prepisao mi samo specijalne korektivne naoale... Onda sam ekao skoro dvije godine na posao i to slabo plaen, sa kolegama i kolegicama koji ba i nisu voljeli bosance, te sam se nauio kontrolirati sluajui sve zlonamjerne komentare glede, i svezi, dotepenaca u grad Zagreb. Uglavnom, svaki ovjek u svom ivotu puno eka, dok neki i previe. Pisac eka objavljivanje svog prvog romana, glazbenik izlazak svog cd prvijenca, slikar eka svoju prvu izlobu... Svi mi ekamo, te se nadamo boljoj budunosti, boljem ljubavnom i emotivnom ivotu, boljem poslu, te se nadamo da ovo ekanje nee biti uzaludno te da e sve biti po onoj narodnoj: Tko eka, doeka...

KOD MIE I MILENKA

Negdje u junoj Istri, na pola puta izmeu Linjana i Premanture, smjeten je kamp u kojem sam radio, a u samom njegovom centru se nalazi bistro Kod Mie i Milenka. Sticajem ivotnih okolnosti, tamo sam se hranio tokom itave jedne animacijske sezone, budui da je respektabilna talijanska tvrtka, za koju sam tada radio sklopila ugovor sa njima. Da se ova pria ne bi pretvo94

rila u kuharsku recenziju u stilu Renea i Davora, unato izvrsnoj hrani i istoi objekta, razlog zbog kojeg piem ovu priu, nema veze sa hranom nego sa rijetkim primjerom ovjenosti i pozitivnog humora to lijei duu... Tipian primjer gazde nekog restorana u Hrvatskoj je raen po formuli: daj gostu splainu, naplati kao suho zlato i u svoj toj prii uspjeno izbjegni sve sanitarne i financijske inspekcije. Takoer izgleda da je pravilo, ne biti previe ljubazan prema gostu. U to sam se uvjerio na svojoj koi, u nekoliko restorana u kojima sam moda jeo hranu koja je bila jestiva, ali koja je bila posluena sigurno, ne od srca, ve iskljuivo poslovno ako ne i sa prijezirom prema dotinom animatoru, jer u turizmu nitko taj posao ne shvaa ozbiljno. Nagledao sam se, konobara koji te gledaju mrzovoljno, donose kavu bez vode, mrze te jednostavno zato to si tu i predstavlja im jo samo jednog gosta u nizu... I kakve to sad ima veze sa bistroom: Kod Mie i Milenka? Ama ba nikakve! Tamo se kava donosi sa osmjehom, ostvaruje osobniji kontakt, u kojem gost nije gost nego osoba sa svojim imenom, pria se o obiteljskim problemima, radostima, ivotu, smrti i svemu onome to ivot zapravo i ini ivotom. Prave se najbolji skeevi, i to u maniri Charli Chaplina, u kojem Mio otima ne pojedenu kobasicu od animatora, te je servira na drugi stol njegovom poznaniku uz rijei: Ima pozdrav sa onog stola!, na to dotini plae od smijeha. Jednostavno bistro KMM, slui kao odlian balans svim dobronamjernim ljudima koji tamo zalaze, da se opuste u prijateljskoj atmosferi te zaborave bar za trenutak sve svoje brige i probleme, te se prepuste dobroj klopi i jo boljoj, te itekako, zdravoj zezanciji. Za nadati 95

se da e bistro KMM jo desetljeima raditi dobro i berietno, te da e se dobronamjernost, odlian humor i jo bolja klopa sluiti i dalje, kao to su ih sluili ovih zadnjih deset godina. Netko je rekao: Gdje poinje na kamp tu prestaje svaka logika, a gdje poinje dobra klopa i zabava tu je bistro: Kod Mie i Milenka. Ako budete u junoj Istri, naletite na klopu te recite da sam vas ja preporuio... Kad doem do njih ekat e me, mali krukovac i aica razgovora, a vi e te biti na povijesnom mjestu jer takvih restorana sa tako dobrom atmosferom, nema ba previe ni na itavoj kugli zemaljskoj. Ups, ovo je ipak malo previe marketinki eksponirano te zato molim vas jo jedan krukovac!

96

97

Sadraj

Najobrazovaniji osnovnokolac ............................. 1 Prva simpatija ..................................................... 3 Upoznajte Zijaha ................................................. 5 Na tajnom zadatku .............................................. 8 Vjena lovita ..................................................... 10 Berlin, Phoenix, Sydney ....................................... 13 Deja Vu .............................................................. 15 Jo jedna kava .................................................... 17 Zaborav . ............................................................. 19 Tresla se brda, rodio se mi ................................. 21 Animacija vas zabavlja . ....................................... 23 Para na paru, u na fukaru .................................. 25 Japanski pageti ................................................. 28 Iz dupeta u glavu ................................................ 30 Djevojke, ene .................................................... 32 Iz Rusije s ljubavlju ............................................. 34 Kamen mudrosti . ................................................ 36 Alfa, Beta mukarci ............................................. 38 Zapleimo salsu .................................................. 40 Nova beba dolazi . ............................................... 42 Alfa ene ............................................................ 44 Prekrasan dan . ................................................... 46 Beta ene ........................................................... 48 Izmasiraj me njeno ............................................ 51 1967. ................................................................. 53 98

Precijenjeni seks ................................................. 55 Karipsko plavo more ............................................ 57 Imati i nemati ..................................................... 59 Radnika klasa ide u raj ....................................... 62 Mo ................................................................... 64 Natjecateljski duh ............................................... 66 Ipak se na kraju umire, zar ne? ............................ 68 Pobjeda .............................................................. 70 Sve prave ljubavi su tune ................................... 72 Dobri i loi .......................................................... 74 Da mi je znati to ena zapravo misli .................... 76 Mukarci vie vole plavue? ................................. 78 Traim posao ...................................................... 80 77,6 godina ivota ............................................... 82 Let u visine . ........................................................ 84 Povrnost modno osvijetenih ljudi? ..................... 86 Pametnome savjet ne treba.................................. 88 Sit gladnome ne vjeruje . ..................................... 91 Tko eka, doeka ................................................ 93 Kod Mie i Milenka .............................................. 94

99

Biljeka o autoru
Kreimir Milinovi roen je 1974. godine u Sarajevu. U Sarajevu je uspjeno zavrio vrti, osnovnu i srednju kolu a neuspjeno Ekonomski fakultet. Godine 1994 u jeku rata, zajedno sa svojom sestrom uricom i Kristijanom Jaloviiem osniva sarajevski alternativni bend znakovitog naziva: Hotchpotch, koji postie kultni status sa svojim pjesmama: Aint no time to say goodbye i Almighty dollar. Zbog zdravstvenih razloga je prinuen da napusti Sarajevo i to prolaskom kroz famozni sarajevski tunel. Od listopada 1994 do kraja 2010 je ivio u Zagrebu, te je radio razne poslove kao to su: pomoni radnik u tiskari, blagajnik sportske kladionice, tajnik, turistiki animator, te kao operater u nekoliko call centara. Trenutno ivi i radi u Stuttgartu.