Você está na página 1de 216

Scena, YU ISSN 00365734 asopis za pozorinu umetnost NOVI SAD 2011.

Broj 3 Godina XLVII Julseptembar

Fe s ti val i 56. Ste rijino p o zo r j e

TAMARA BARAKOV IZVAN GRANICA 6 VANJA NIKOLI REDITELJSKO POZORJE 14 LUKA KURJAKI TRANSFER OD FRLJIA DO METAMORFOZA 20 NIKOLA STEPI RADOST IGRE 40

45. Bitef

LUKA KURJAKI KAKO JE FRANK KASTORF SPOJIO EHOVA, VODVILJ I BEKETA 45 TAMARA BARAKOV IZMEU TEATRA I STVARNOSTI 56 VANJA NIKOLI NA ELIJAHOVOJ STOLICI 61

Pr eno e nje p la me n a 20 godina DAH teatra

ANA TASI DIJANA MILOEVI MI IVIMO SVOJU UTOPIJU 68 NATAA PEJI OD INTRIGANTNE JAVNE (PSIHO) ANALIZE DO GOVORA U PLESU 78 ANA TASI KRAJ SVETA SA RAZLIITIH KRAJEVA SVETA 86 ANA TASI TEATAR I (SAMO)ANALIZA 95 PREDSTAVA TRAJE 120 SATI 100

38. Infant

Wie ne r Fe s two c h e n

1 2. pr a k i k va d rije n a l e

10. u m e s

>2

Beleke o pozorinoj sezoni 1900 2000 (V)

SVETISLAV JOVANOV OPSADA I POSLEDNJI DANI 103 JOVAN HRISTI EMU TRAGEDIJA? 111 SVETISLAV JOVANOV EGMONT: OD DEMONA DO UTOPIJE 119 DRAGAN KLAI RESETOVANJE SCENE 130 IN MEMORIAM 134 OLIVERA MARKOVI (19252011) DRAGAN KLAI (19502011) STEVAN GARDINOVAKI (19362011) MUHAREM PERVI (19342011) MILUTIN MII (19362011)

Re f r e s h

Sinteze

D i s kur s i

KNJIGE 153 VESTI 161


Drama

MATJA ZUPANI SHOCKING SHOPPING 165 VLADIMIR UREVI DNEVNA ZAPOVEST 191

3>

Festivali

StevanBaja Gardinovaki otvara 56. Sterijino pozorje

56. Sterijino pozorje TAMARA BARAKOV

IZVAN GRANICA
Nakon prologodinje, raznolike i haotine selekcije, od 56. Sterijinog pozorja dosta se oekivalo. Pogotovo to su dolazak novog selektora i najavljene promene u koncepciji nagovesti li konano reavanje pitanja znaaja domaeg dramskog tek sta za sam festival. Odluka da najmanje tri predstave budu praizvedbe domae drame znaila je, nesumnjivo, povratak Pozorja domaem tekstu, ali kada je selekcija nacionalne dra me i pozorita objavljena, bilo je jasno da se pozorite u Srbi ji danas okree teatarskom obliku koji se ne temelji nuno na dramskom tekstu, ve se bavi preispitivanjem sopstvenih, drugaijih mogunosti i eventualnim pomeranjem granica tea tra. U zvaninoj selekciji nale su se tri predstave raene po do maem dramskom tekstu (Barbelo, o psima i deci B. Srblja novi, Pazarni dan A. Popovia i ivot u tesnim cipelama D. Ko vaevia, kao jedina praizvedba), dramatizacije poeme Ota Tolnaija Kiinjevska rua u reiji Andraa Urbana i Ovidijevih Metamorfoza u reiji A. Popovskog, dok su Kukaviluk i Roeni u Ju nastali prema dokumentarnoj grai. U poslednju grupu mogle bi se uvrstiti i dve predstave iz selekcije Krugovi (Pro klet bio izdajica svoje domovine i Transfer), to vrlo jasno uka zuje da je ove godine na Pozorju dominiralo drugaije pozo rite koje se direktno obraunava s politikim pitanjima i isto rijskim nasleem. Dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije, reditelj Dino Mu stafi i glumci Jugoslovenskog dramskog pozorita, u pred stavi Roeni u Ju, uz pomo dramaturkog tima (Krekovi, Ko privica, Pelevi, Bogavac, Vujoevi) istrauju i otkrivaju, kroz intimne ispovesti, ta je njima znaila zemlja koje vie nema, ta je sve doneo rat i kako njihov ivot izgleda danas. Iako koncept nagovetava odreenu politiku i drutvenu an gaovanost, predstava mnogo vie insistira na emocijama i na nostalgiji, nego na ozbiljnijem preispitivanju fenomena ko jim se bavi, pa, neretko, prie glumaca odlaze u sentimental nost i patetiku dok sluamo o ljubavima na Cavtatu i mirisu mora. Nedostatak bilo kakvog kritikog stava prema temi ko jom se Roeni u Ju bave, najvei je problem predstave. A kri tiki stav i preispitivanje jugoslovenskog mita neophodni su ako se danas pokree ova tema, pogotovo ako se uopte istra uju uzroci dananjih problema ivota u Srbiji. Umesto toga, predstava Roeni u Ju latentno sugerie da je ipak bilo bolje u Jugoslaviji, dok se ona odjednom nije raspala, a svi mi (za

>6

jedno s glumcima) postali rtve raspada. rtve, nikako krivci. Ispovesti glumaca liene su bilo kakvog otklona i ozbiljnijeg kri tikog bavljenja, ne samo politikim odlukama ve i linim iz borima, pa je tako Titova zemlja za njih ona u kojoj se vozom putuje na more, pamte masline i tinejderske ljubavi, a ne to talitarna drava. Potencijalni ironini stav prema jugonostalgiji nalazi se u liku Radovana Vujovia, koji je, kao najmlai uesnik predstave, svakako najudaljeniji od jugoslovenskog zanosa, ali ta linija ostaje nedovoljno iskoriena, pa umesto malo otrije i pro vokativnije strane, nasuprot pristrasnih i zanesenih koji opla kuju Jugoslaviju kao ena sahranjenog mua, dobijamo isu

vie banalno gledite. Uopte, veina pria ostavlja utisak ba nalnosti i ispraznosti, a kritiko poentiranje nestaje u povrnim ispovestima. Izuzetak je priseanje Predraga Ejdusa na sukob s drugom iz vojske, o momentu kada je, kako sam glumac kae, u sebi prepoznao nacionalistu, kao i direktna, zastrau jua aluzija na estradne pevaice iz devedesetih. Na kraju se postavlja pitanje zbog ega se, nakon ratova i ge nocida, izolacije i diktature, uopte vredi vraati temi Jugo slavije ako e ona biti tretirana samo sa sentimentalnog i no stalginog aspekta, kao to je to u predstavi Roeni u Ju, koja nije iskoristila priliku da s odreenim vremenskim otklonom otvori pitanja postojanja i raspada drave.

Kukaviluk. Reija Oliver Frlji, Narodno pozorite/kazalite/Npszinhz, Subotica

Najveu panju ovogodinjeg Pozorja privukao je jedan od trenutno najtraenijih reditelja regiona Oliver Frlji, koji je potpuno oekivano i zaslueno trijumfovao predstavom Ku kaviluk (nagrada za najbolju predstavu, najbolju reiju i na grada kritike). Kukaviluk, kao prva predstava Olivera Frljia raena u Srbiji, izazvala je veliko interesovanje. Nije sluajno to je Frlji odabrao da se problemima srpske politike i teatra bavi ba u subotikom (Narodnom) pozoritu. Provokativno govore i o Kosovu, maarskosrpskim odnosima i Srebrenici, Frlji se neprestano poigrava onim to je iluzija pozorita i stvar nou, suprotstavljanjem politike i teatra, ali najvie ulogom glumca u procesu stvaranja predstave, prihvatanjem odgo vornosti i glumaca i publike za ono to se na sceni odigrava. S obzirom da je re o glumcima Narodnog pozorita iz Su botice, vaan segment Kukaviluka ini osvrt na rad i stva ralatvo Ljubie Ristia u KPGTu, ime se dodatno pojaava pitanje odgovornosti umetnika/glumca ali i granice izmeu umetnosti i politike. Frljiev pristup dobro je poznat: direktno, gotovo pamfletsko obraunavanje sa zloinom i nasiljem, bez distance i suptil nosti, to stvara hrabro angaovano pozorite s kritikim od nosom prema drutvenopolitikim problemima. Njegov tea tar, koliko god delovao ilustrativno, jeste amar i neizmerno potrebna provokacija, za koju je takoe vano imati mere da u jednom trenutku ilustrativnost i pamflet ne postanu sami sebi svrha, odlutaju u banalno i izgube traenu kritiku liniju. Katarzini kraj predstave, kada glumci izgovaraju petsto pet imena srebrenikih rtava, ostavlja gledaoca potpuno nemog i duboko uznemirenog. Glumci se ne vraaju da se poklone, ve posle izgovorenih imena odlaze sa scene u tiini. Aplauz je suvian, publika salu naputa duboko uzdrmana, verovatno i pomalo zbunjena. Frljiev gledalac nema gde, primoran je da se suoi i, bez obzira na privatne stavove, ovakva scena mu na je za svakog ko joj prisustvuje. Za razliku od Roeni u Ju, koja ne insistira toliko na pitanju od

govornosti i krivice, i dalje podravajui jugoslovenski mit, druga predstava Olivera Frljia prikazana na Pozorju, Proklet bio izdajica svoje domovine (Slovensko mladinsko gledalie, Ljubljana) u rediteljevoj prepoznatljivoj poetici, tei direkt nom i munom obraunu i suoavanju sa svim uzrocima i po sledicama raspada drave, pre svega kroz line prie glumaca, gradei, kao i u Kukaviluku, ozbiljan kritiki stav prema ulozi teatra u vreme najmranijeg politikog doba. Ovo se u najve oj meri odnosi na uznemirujue prie glumaca na kraju pred stave, posebno Drage Potonjak. Smelu demistifikaciju Jugoslavije Frlji vri gotovo ismeva njem svih simbola jugoslovenstva: od groteskne modne revi je glumaca obuenih u toge napravljene od zastava, do nai zmeninog smenjivanja himne Hej Sloveni i turbofolk hita Jugoslovenka. A onda sledi zastraujui kontrapunkt, onakav kakav se od ovog reditelja moe i oekivati: publika je svedok munih scena silovanja, nasilja i ubijanja koje se iznova po navljaju, dok kroz odnose glumaca koji u predstavi uestvuju, Frlji otkriva stravinu stranu oveka nacionalnu netrpelji vost, nasilje, agresiju i mrnju. Frljievo ogoljavanje pojma teatra, glumaca i stvarnosti u Pro klet bio izdajica svoje domovine, kao i u Kaviluku, aktivira gledaoca; on nije samo puki posmatra prizora na sceni; sve to se deava i te kako tera ga da emotivno i intelektualno ue stvuje, duboko potresa i provocira. Znaaj predstava Kukaviluk i Proklet bio izdajica svoje do movine nalazi se u smelom, pamfletskom suoavanju s naim nasleem, jer se izgleda samo direktnim, agresivnim pristu pom, u dananjem pozoritu moe govoriti o savremenim problemima. Dokumentarna graa bila je polazite za veinu predstava ovogodinjeg Pozorja, ali ne samo kada su u pitanju domae predstave i one iz regiona. U okviru selekcije Krugovi nala se i poljska predstava Transfer! Jana Klate, utoliko zanimljivija zbog injenice da prie o progonu tokom rata u leziji/Vroc lavu, priaju njegovi svedoci.

>8

B. Srbljanovi, Barbelo, o psima i deci, reija An Bizan, La Comdie de Geneve (vajcarska)

Osim naturika, na sceni istovremeno sede i glumci koji igra ju Staljina, erila i Ruzvelta, podignuti na platformu iznad obinih ljudi. Naizmenino, s veoma bolnim ispovestima svedoka i uesnika progona, smenjuju se nonalantni i leer ni razgovori tri velika politiara koji, uz muziku Joy Division, pregovaraju, ale se i pue cigare, pokazujui koliko je sudbi na obinog oveka u milosti velikih/monih politikih figura.

Predstava poiva na uznemirujuim priseanjima: jedan po jedan uesnik izlazi na scenu i izgovara seanja i uspomene. Mizanscen je sveden, postoji opasnost da posle izvesnog vremena sve postane isuvie monotono i ravno, ali prie aktera toliko su snane da uspevaju da povuku gledaoca i dobiju njegovu punu panju tokom dva sata trajanja pred stave.

9>

Komad Biljane Srbljanovi Barbelo, o psima i deci i ove godi ne naao se u selekciji Sterijinog pozorja. Nakon Jugosloven skog dramskog pozorita i Gradskog dramskog kazalita Ga vella, imali smo prilike da vidimo kako An Bizan, rediteljka vajcarskog pozorita Comdie de Genve, ita jednu od naj snanijih drama Biljane Srbljanovi. Problem porodinih odnosa, tema majinstva, bolnih gubita ka i nerazumevanja, prepoznatljivi likovi nae trenutno naj bolje dramske spisateljice, ne mogu se nikako vezati samo za ovo podruje problematika koju Biljana Srbljanovi iznova prikazuje u svojim tekstovima univerzalna je i prepoznatljiva i van naih granica. Naalost, i pored univerzalnosti, stie se utisak da (ni) ova re diteljka nije na pravi nain uspela da proita dramu Barbelo, o psima i deci. Predstava je prepuna nerazvijenih i nezavre nih reenja, polovinih zamisli i neujednaene glumake igre, to doprinosi optem utisku da odreeni deo ansambla, ali i sama rediteljka, nisu na pravi nain razumeli ovaj dramski tekst i njegove likove. Osnovna linija enine potrebe da rodi dete i bol zbog nemo gunosti da oseti lepotu majinstva, to emotivno sakaenje i patnja, u predstavi jedva da su vidljivi. Ponajvie tome dopri nosi preterana infantilnost Milene (Liz Vitamer) pojaana do granice karikaturalnosti, ime se gubi kompleksnost lika. Jasno je da je namera Bizanove bila da likove komada prika e kao decu (stan inspektora oblepljen je, poput dejeg, slii cama sportista, Milena je obuena kao Alisa), ali ni ovaj kon cept nije dublje sproveden, pa se na taj nain ne prenosi du bina i emocije koje drama nosi. Izrazita karikiranost i meha ninost u pokretu prisutna je i u liku Mileninog mua Marka (Gabrijel Bonfoa), dok je jedan od najslabijih likova predstave lik Kukarke, koju Ivet Terola igra kao zastraujuu veticu, ludu enu iz parka, to se u potpunosti kosi s poetikom ovog lika. Scenom dominira kruna konstrukcija nalik prstenu, koja bi mogla da se tumai na vie naina: cirkulisanje ivota i smrti,

materica, prsten koji Milena raa, dok je unutranjost kru ga prostor za sebe. Ostaje nejasno zbog ega se odreene scene odigravaju ispred, a neke iza prstenaste konstrukcije, kao da je ona postavljena da bi na vizuelnom planu zadivila, dok na dubljem, sutinskom, ne otkriva nita. Za razliku od sce nografije (Ana Popek), kostim (SoloMatin) prilino je reali stian, s izuzetkom Milene kod koje su uoljivi motivi likova iz bajki (prethodno pomenuta Alisa u Zemlji uda). Fantastine didaskalije Biljane Srbljanovi ine vaan segment svakog njenog dramskog teksta i prava je teta to u veini po stavki one izostaju. Dejan Mija pokuao je da ih uini prisut nim na sceni u svojoj reiji Amerika, drugi deo, gde ih spisa teljica u offu ita, a vajcarska rediteljka nala je dobro ree nje uvoenja didaskalija kao natpisa koji se projektuju na pla tnu. Dobra ideja samo je delimino sprovedena, jer iz nekog razloga nisu sve didaskalije ule u predstavu, a izbor deluje kao nasumian jer ne postoji apsolutno nikakva veza izmeu iza branih reenica: one se kreu od vrlo poetinih do najobini jih opisa prostora ili radnje likova, te ni ova, kao i veina redi teljkinih ideja, nije bila dosledna i do kraja sprovedena. Druga predstava koju smo videli u selekciji nacionalne drame i pozorita, raena po domaem dramskom tekstu, jeste Popo viev Pazarni dan, u reiji Egona Savina. Smeten u period uoi sprovoenja estojanuarske diktature, u vreme vladavine Ale ksandra Karaorevia, Pazarni dan pomou farsinih eleme nata i izrazitog otklona daje jasnu sliku prevrtljivog drutva, po kazujui koliko vlast i opozicija funkcioniu po istim mehaniz mima i da nema vee razlike izmeu monarhista i revoluciona ra. S druge strane, Popovi ne zanemaruje ni one koji zaista ve ruju u ideologiju, zauzimajui surovo ironinu distancu prema njihovoj naivnosti zbog koje e na kraju stradati. Nesumnjivo, Popovi je i danas podjednako aktuelan i zanim ljiv pisac, i paralele izmeu savremenih problema i onih koje dotie u Pazarnom danu vie su nego oigledne. Meutim, ko liko je sve to jasno u dramskom tekstu, toliko je konfuzno u predstavi Ateljea 212.

> 10

Reditelj kao da bira stranu akcentujui tragino pre nego far sino, gubei na taj nain piev otklon prema likovima, pa nai vni stradalnici koji slepo veruju u ideju revolucije na kraju ipak jesu heroji koji svoj ivot portvovano daju u borbi za slobo du. Predstava ipak ima najvie problema na glumakom planu. Osim Nikole Jovanovia (Marinko) koji zanesenog mladog re volucionara jedini gradi kao slojevit dramski lik, igra ostatka ansambla je neujednaena. Oigledna neopredeljenost na koji nain e igrati Popovieve likove, glumce dovodi do preglum
D. Kovaevi, ivot u tesnim cipelama, reija autor, Zvezdara teatar, Beograd

ljivanja i neartikulisanosti, estog vikanja i karikiranja, tako da je igra u veini sluajeva liena glumake preciznosti, ina e svojstvene Savinovim predstavama. Poslednja predstava raena po domaem dramskom tekstu je ivot u tesnim cipelama Duana Kovaevia. I u ovoj drami Ko vaevi se okree obinim ljudima, radnicima u fabrici, rtva ma tranzicije i privatizacije, koji se odluuju na trajk glau. Kako se kompletna ideja gladovanja pokazala kao bezuspena, radnici prihvataju ponudu misterioznog oveka zvanog Maldiv (Milorad Mandi) da se pojave u surovom rijaliti programu u

kome je nagrada, simbolino ivot. U prepoznatljivom stilu, Kovaevi komikim sredstvima, kroz tragediju obinog o veka, prikazuje brutalnost i nemilost dananjih medija eljnih senzacije kao i dekadentnog drutva potpuno izvitoperenih vrednosti. Naalost, ova ideja ostaje nerazraena, to zbog oz biljnih dramaturkih problema, to zbog Kovaevieve odluke da ponovo reira svoj komad. Nakon izuzetno duge ekspozicije i predstavljanja trajkaa i nji hovih odnosa, predstava se raspada i polako pretvara u ruga nje sebi samoj vrlo neukusnim i povrnim humorom. Deluje da niko vie, ni glumci ni pisac, ne veruju u ideju teksta i njego ve kritike domete, a likovi postaju obine karikature. Dose tke i vicevi neprestano se ponavljaju, na nekim komikim si tuacijama preterano se insistira, pa predstava gubi ritam, sve dok u jednom trenutku uesnici rijalitija ne umru. Dramski tekst se dalje ne razvija, ve se unitava prilino neukusnim re plikama i povrnim humorom. Na planu mizanscena, predstava ivot u tesnim cipelama osta je nerazvijena i neinovativna zbog nedovoljno iskorienih mogunosti koje prostor nudi. Ograen prostor fabrike hale u kojoj, s plinskim bocama i detonatorima, u prvom delu, bo rave radnici, pretvara se u tv studio u kome e oni otkriti kako im je fabrika kojoj su dali ivot, zauzvrat poklonila cipele, i to nekoliko brojeva manje, koje e, onako nesreni, biti primo rani da nose do kraja ivota, jer su im u meuvremenu srasle sa stopalima. Glumaka igra je raznolika: od Dragana Petrovia koji, moda jedini, uspeno gradi tragikomini lik napaenog i bolesnog Ve selog, preko zastraujueg suicidnog voe trajkaa Steve (Ne nad Jezdi), do Sonje Kolaari ija je Menaderka ostala samo neartikulisana histerina devojka. Predstavi ivot u tesnim cipelama nedostaje malo radikalniji rediteljski pristup koji bi, osim razigranijeg mizanscena, oz biljnijim trihom unapredio dramski tekst i istakao neke nje gove kvalitete, u ovoj reiji nedovoljno vidljive. Aleksandar Popovski koji je obeleio prologodinje pozorje re

ijom Broda za lutke, u ovogodinjoj selekciji uestvuje dra matizacijom Ovidijevih Metamorfoza, u izvoenju Jugoslo venskog dramskog pozorita. Preobraaj kao osnovni motiv pre svega je prisutan u gluma koj igri. Glumci tokom predstave menjaju uloge, s izuzetnom lakoom prelaze iz jednog lika u drugi, posebno Neboja Glo govac, ali i Jelena oki, Goran uljik i Tamara Vukovi. Ne kada su oni pripovedai, nekada uesnici, a esto samo po smatrai pria koje se pred njima odvijaju. Veto, Popovski na sceni objedinjuje pripovedanje i delanje, dok je u glumakoj igri primetna odreena distanca i povremeno izlaenje iz lika. Problem ovakve predstave, a injenica je da ona poiva najvie na dinaminoj glumakoj igri, jeste u tome to moe da traje beskrajno i da se zavri u bilo kom trenutku. Posebnu panju zasluuje scenografija grupe Numen, vernih saradnika Aleksandra Popovskog. U Metamorfozama ova fa scinantna scenografija nije pratei ve dominantni element koji glumci grade tokom itave predstave. Ona se stvara pred naim oima i sama se preobraava, dok glumci oko stubova neprestano motaju trake selotejpa. Na taj nain ovo reenje postaje neizostavan deo predstave, impresivni element koji ostavlja najjai utisak, upravo zbog inovativnosti i jednosta vnosti. Van konkurencije, u okviru selekcije Iz prvog ugla, na ovogo dinjem Sterijinom pozorju nale su se dve, veoma zanimljive predstave: Radnika hronika, praizvedba komada Petra Mi hajlovia, nagraenog na konkursu Sterijinog pozorja za sa vremeni dramski tekst prole godine i Pazi vamo, Pozorita Boko Buha (tekst Milan Markovi, reija Bojana Lazi). Drama Petra Mihajlovia Radnika hronika dotie jedan od tre nutno najveih savremenih problema: propadanje radnike klase. Mihajloviev rukopis je susret Duana Kovaevia i Ale ksandra Popovia; pisac vrlo precizno, s ironijskom distan com, prikazuje marginalizovanu radniku klasu koja trajk vidi kao jedinu ansu, a sakaenje (odsecanje prstiju) kao potpu no normalno sredstvo borbe.

> 12

Predstavu Radnika hronika izvelo je Narodno pozorite Re publike Srpske u Banjaluci. Bilo je logino oekivanje da e praizvoenje u velikoj meri da prati tekst, ali nije bilo tako. Rediteljka Ana orevi dopisala je jedan deo drame, likove dosta izmenila i tako gotovo u potpunosti promenila osnovnu ideju teksta, to je kao rezultat dalo predstavu koja s Mihaj lovievom dramom nema mnogo veze. Umesto ironijske distance prema ivotu savremenog radnika i izuzetnog balansa izmeu smeha i gorine, na sceni se odvi ja socijalna drama jedne porodice, njihova teka sudbina i su rova borba za opstanak. Dodatno, rediteljka radnju predsta ve izmeta u Bosnu, akcentujui beznae i posledice rata. Glumaka igra svedena je na nivo bulevarskog pozorita, a komiki elementi ovde se grade preterivanjem i vikanjem, po gotovu u igri Branka Jovanovia. Scenografija (Dragana PurkoviMacan) je kruna kosina s ot vorom u sredini, koji povrno predstavlja ponor i beznae da nanjeg drutva. Predstavu dodatno obesmiljava muzika grupe Sopot, pa kada se sve u celini pogleda, postavlja se pitanje zbog ega je redi teljka odabrala ovaj tekst, ako ga je radikalno menjala. Ovakav postupak otvara i pitanje prava samog pisca, otkrivajui nje govu nezahvalnu poziciju naspram neograniene slobode re ditelja. U poslednje vreme, zapaen je razvoj adolescentske drame koja ima nameru da pre svega edukuje mlade, ali nainom na koji dotie probleme odrastanja i drutvene fenomene ona e sto biva prijemiva i odrasloj publici i vie je nego pohvalno to se takva predstava nala na Sterijinom pozorju, makar i van konkurencije. Predstava Pazi vamo Milana Markovia u reiji Bojane Lazi, specifina je po tome to su glumci veinom tinejderi (osim likova roditelja Ivan Jevtovi i Andrijana Tasi) koji, verova tno, i sami prolaze kroz iskustva likova koje tumae.

Ono to Pazi vamo ini neverovatno dopadljivom predsta vom, jeste neopisiv arm mladih glumaca koji precizno, iz srca, igraju decu turbofolk kulture, mlade ljude kojima su nacional na mrnja i nasilje deo svakodnevnog ivota. Predstava isto vremeno ostvaruje vrlo jaku kritiku dananjeg vremena koje u velikoj meri utie na formiranje mladih. Uprkos oiglednim dramaturkim problemima (motivacija i postupci likova Oca i Majke) Pazi vamo jeste znaajna predstava zbog neverovatne komunikacije s publikom, bez dosadnih propovedi o moralu i ponaanju uspeva adolescentima da ukae na neke vrednosti koje su danas, naalost, postale periferne. Iako je Sterijino pozorje festival domaeg dramskog teksta, ove godine nagrada za tekst nije dodeljena, to automatski ot vara mnoga pitanja od kvaliteta savremene domae dra me, do selekcije samog festivala. iri nije imao kome da dodeli ovu nagradu, s obzirom da je samo jedna predstava na Pozorju bila praizvedba domae drame, ali kvalitet tog teksta je dis kutabilan. Kako su u selekciji preovladavale predstave doku mentarnog tipa, mogao bi se stei pogrean utisak da je doba dramskog teatra iza nas, ali to nikako ne moe biti tano. Upr kos neospornom kvalitetu selekcije Ksenije Radulovi, ova kav izbor otkriva zabrinjavajue stanje u repertoarskoj politi ci pozorita koja se sve manje odluuju za praizvedbe doma ih drama, pogotovu mladih pisaca. Dve predstave raene po savremenom domaem dramskom tekstu nale su se van kon kurencije, a Radnika hronika do te mere je izmenjena da je suvie smelim rediteljskim intervencijama ozbiljno ugroen utisak o kvalitetu originalnog teksta. Sve ovo ukazuje na prilino lou poziciju pisca i dramskog tek sta u domaem pozoritu danas. Ostaju nada i oekivanje da e u narednoj sezoni domaa drama dobiti prostor koji zaslu uje.

13 >

VANJA NIKOLI

REDITELJSKO POZORJE
Roeni u YU, reija Dino Mustafi, JDP

Ako spojimo malo srpske rediteljske i spisateljske klasike, malo stranih gostiju fasciniranih naom dramaturgijom i aktuelne, angaovane, regionalne reditelje, dobiemo ovogodinje Ste rijino pozorje. Ono to su neki od njih dobili jesu nagrade. A pozorite e, eventualno, dobiti najvie, ukoliko odgovori na pitanja koja je, s tendencijom da menja i sopstvenu i kontek stualnu stvarnost, samo sebi postavilo. Pre no to preemo na analizu festivalskih predstava, vano je pomenuti dva izraena fenomena koja su karakterisala neke od njih. Prvi je kolektivni rad ansambla, pri emu glumci prih vataju da nema glavne i sporedne uloge i gde se od njih zah teva izuzetna uvebanost, tanost i preciznost. Drugi se tie i njenice da savremeni reditelji sve ee predstave temelje na dokumentarnoj grai, na glumakim ispovestima ili tekstual nim predlocima nedramske provenijencije. U takvom radu svakako je vana uloga dramaturga. Upravo je ova (druga) injenica uinila veoma vidljivim odsu stvo klasinog dramskog teksta (to je rezultiralo i nedodelji vanjem nagrade za tekst savremene drame). Odsustvo teksta, s jedne strane, objanjeno je u obrazloenju selektorke Kse nije Radulovi opaanjem da praizvedbe savremenih dramskih tekstova nisu naile na dobre produkcione i rediteljske po stavke i samim tim nisu zadovoljile kriterijume neophodne za pojavljivanje na festivalu. Povodom pomenutih koncepata i postupaka u graenju pred stava, dolazimo do pitanja vanih za nae pozorite, pa i za ovaj festival: treba li razmiljati o eventualnoj promeni kon cepta Festivala u skladu s promenom uloga koje (u naem sa vremenom teatru) imaju glumci, reditelji i dramaturzi. To, iz meu ostalog, sugerie uspostavljanje drugaijeg sistema na graivanja koji bi omoguio da se istakne rad dramaturga, ne samo kada je u pitanju dramski tekst ve i povodom drama turkog rada na predstavi. Jedno od pitanja je i posebno vred novanje/nagraivanje ansambla predstave, u sluajevima kada se, kao ove godine, pojavi vie predstava koje se formi raju po gorenavedenom principu. Tako bismo dobili pun smi

sao ovogodinjeg festivalskog slogana Granice, koji je ovaj put obuhvatio tematske i strukturne okvire domaeg pozori ta, a mogao bi se odnositi i na sam festival. Sterijina nagrada za najbolju predstavu ove godine vrlo do sledno je dodeljena u odnosu na slogan festivala reditelju Oli veru Frljiu, koji ne samo da je preao granicu pozorine stvarnosti regiona ve ju je verovatno za nijansu i pomerio. Za razliku od veine drugih koji su ostali na teritoriji bez bednih, poznatih poetika i pristupa, bez pokuaja eventual nog pomeranja granica, ve sa eljom da kvalitetom opsta nu i ostanu upravo na mestu na koje su dospeli dugogodi njim radom. Predstavu Kukaviluk Narodnog pozorita iz Subotice (Drama na srpskom jeziku), koja je proglaena najboljom predstavom ovogodinjeg festivala i za koju je Oliver Frlji dobio nagradu za najbolju reiju, vrlo je teko posmatrati odvojeno od pred stava Proklet bio izdajica svoje domovine i Turbofolk istog re ditelja, s kojima Kukaviluk ini ciklus o raspadu Jugoslavije. Stoga bi se moglo rei da je ova nagrada priznanje za sve tri predstave, jer fenomeni kojima se Frlji bavi u svakoj od njih, i nain na koji sagledava pozorite, bliski su i nerazdvojivi. Frlji se bavi zaostavtinama bive drave u dravamaderi vatima. U Hrvatskoj, on ukazuje na drutveni kontekst i na njegov sistem vrednosti, kroz fenomen turbofolka. U Sloveniji, o raspadu i slovenakom vienju raspada govori kroz korpus simbola i obeleja bive drave. U Srbiji, Frlji se bavi dru tvenom odgovornou koju svako (od nas) treba da ima spram dogaaja devedesetih, odnosno naim okretanjem gla ve od tih dogaaja. NATO bombardovanje, Miloevieva Sr bija, peti oktobar, nezavisnost Kosova, homofobija i ksenofo bija, kreatori su ovdanje stvarnosti, a Frljiev scenski postu pak, gradiran je tako da vrhunac dosee u zavrnoj sceni (Sre brenica), i u nama izaziva intenzivan oseaj line odgovorno sti. Veoma vano za ovu, ali i za druge predstave u triologiji, jeste pitanje kako ovaj reditelj tretira odnos stvarnosti i teatra. Od

15 >

govor je, moda, u Frljievom komentaru reakcije publike na predstavu: Lepo je kad neko plae, ali to je posledica emo tivne ucene. Upravo ta emotivna ucena i svaka druga ucena koja se dogaa na relaciji publikascena/glumci, jeste polje koje Frlji istinski duboko analizira i istrauje. Moda bi se ak moglo zakljuiti da su politiki kakljive teme neophodne da bi se publika dovela do odreenog nivoa emocija, nivoa na kom je mogue manipulisati tim emocijama i preispitivati gledaoca. Neophodno je, recimo, da to budu imena srebre nikih rtava. Da to nisu ta imena, da to nije suoavanje s do gaajem zbog kojeg se oseamo izolovano, nitavno, zloi naki i obeleeno, pojedinano i kolektivno, Frlji ne bi mo gao da nas natera da sedimo pri upaljenim svetlima u sali i slu amo izgovaranje niza imena. Ne bi mogao da nas natera dok se pred nama sutinski ne odigrava pozorini in, dok se na sceni nita ne deava jer glumci su pored scene dok nam tekst koji ujemo ne donosi nita novo... Ali, mi i dalje sedi mo i sluamo. I emotivno reagujemo. Upravo je to mesto koje, nakon predstave, najvie pominjemo. U igri stvarnosti i pozorita Frlji odlazi jo dalje. On nas stavlja u situaciju da nemamo kome da aplaudiramo. Iluzija pozorita je unitena. I nemamo emu da aplaudiramo. Zato to smo pogoeni onim to je reeno? Zato to glumci nisu dobro igrali? Ne. Zato to smo stavljeni pred sopstvenu stvarnost, a njoj nika da ne aplaudiramo, zar ne? Dublje rediteljsko promiljanje delimino je izostalo u idejno vrlo slinom projektu Roeni u YU. Projekat potpisuje Dino Mustafi, a izvode ga glumci Jugoslovenskog dramskog pozo rita, bavi se temom ivota u bivoj Jugoslaviji. Ta tema, oi gledno aktuelna u poslednje vreme, istovremeno je i vrlo po tentna, ali reditelj nije iskoristio njen puni potencijal. On nije uao u problematizaciju aspekata ove teme, ve se zadrao na patetinim ispovestima u kojima glumci evociraju uspomene na hrvatsko primorje i sve druge odlike te i takve lepe Jugo slavije u kojoj smo iveli, ali ne postavlja pitanje kako se, i za to, ta i takva Jugoslavija raspala u jednom stranom ratu.

Daleko od toga da se ova predstava zasniva iskljuivo na uspo menama i seanjima. U njoj postoji nekoliko vrlo uzbudljivih trenutaka, kao to je, na primer, rasprava o genealogiji sr pskog i hrvatskog naroda ili monolog Predraga Ejdusa o su kobu s prijateljem, koji je poeo o temi Krlea i(li) Andri, a su tinski je bio ispunjen nacionalnom netrpeljivou i nerazu mevanjem. Ili pria Anite Mani o nemogunosti da dobije vizu i ode na sahranu u susednu Hrvatsku... Ipak, ak i ove tri scene kao da su na povrini, a od svega ostaju samo slike u nizu drugih slika. Vrednost ove predstave je u injenici da je nastala na osnovu dokumentarnog materijala to, da ponovimo, postavlja pita nje uloge dramaturga u predstavi. Ta uloga nije nova, ali novo je da ona postaje sve izraenija u naem pozoritu, sve vie predstava stvara se bez klasinog dramskog teksta i funkcija dramaturga postaje gotovo presudna. Jo jedna predstava koja sadri zapaen rad dramaturga i re ditelja, a koja nije nastala po dramskom tekstu, svakako su Me tamorfoze Jugoslovenskog dramskog pozorita. Predstava je raena prema zbirci mitova i legendi Publija Ovidija Nazona i svakako je smeli i uspeli pristup antici. Metamorfoze u okviru Sterijinog pozorja istovremeno su bile i svojevrstan odmor od politikog teatra i aktuelnih i angaovanih tema. Ali taj odmor nije bio nesvrsishodan. Metamorfoze su nas vratile na mit, na arhetip. Orijentiui se samo na ljubavne prie, dobro se lektovane i nanizane, Metamorfoze su pruile uivanje koje mit poseduje svojom definicijom, a to je svevremenost i me taforinost koja podrazumeva vienje i itanje savremenih tema i problema u seksualnim, emotivnim i ljubavnim odno sima u mitovima starim hiljadama godina. Aleksandar Popovski vrlo veto vodi kako priu tako i glumce, iz jedne uloge u drugu, iz privatnosti u razliite zahtevne li kove, kroz metamorfoze. Pri tome ima i vrlo inspirativnu po mo scenografije koja se doslovno stvara pred publikom. Na samom poetku na sceni su samo stubovi, dok u toku pred stave, u ritmiki savrenom nizanju scena, glumci oblepljuju

> 16

stubove selotejpom i do kraja stvaraju mreu u koju su i same prie i oni koji ih priaju upleteni. U nekim tre nucima Popovski koristi ples kao sjajno rediteljsko ree nje, ali i kao jezik koji se na naim scenama retko spaja s dramskim pozoritem. Jo jedna predstava na ovogodinjem Pozorju imala je snaan vizuelni identitet. Re je o Kiinjevskoj rui pozo rita Dee Kostolanji, Subotica, u reiji Andraa Urba na, raenoj po poemi Ota Tolnaija. U pitanju je jo jedan tekst koji nije pisan za pozorite, a koji, za razliku od Me tamorfoza, nije ni adaptiran. Upravo u tome lei izazov za reditelja i provokativnost njegovog postupka. Zanim ljivo je da to nije tumaenje Tolnaijeve poeme, ve nje no itanje, doslovno, na sceni, i njeno doivljavanje kroz itanje. Urban nam je ovaj put pruio zaista neto novo, ostajui dosledan svojoj poetici. Priredio je vizuelnu eksploziju, nizanje jakih, ekspresivnih, simbolinih slika. Na trenutke, imali smo utisak da se nalazimo u nekom muzeju savremene umetnosti. Ta predstava jeste poezija na sceni, ne puko itana, ne dramatizovana, ve prava poezija. Cilj takve inscenaci je je da se nita ne objanjava i ne tumai, ve da se doe do onog maginog, neobjanjivog u poeziji, zbog ega ona i jeste moda najvea umetnost. Mada je predstava hermetina, delimino i nerazumljiva, mada je bilo teko i naporno pratiti prevod teksta, takoe hermetinog i tekog, ova predstava radi. Ona pre nosi emociju, ona govori u slikama, ona nosi ogromnu energiju, koju svakako nije mogue preneti publici bez sjajnih glumaca. Glumci su ovaj put, ini se, otili dalje od perfekcije na koju su nas navikli. Oni su dali sebe i svoje tumaenje poezije, jer za poeziju je vano da je sami osetimo i razumemo. Najbolji u toj izvedbi zaslu no su nagraeni, Arpad Mesaro i Andrea Erdelj. Ova predstava vie je nego zaslueno dobila Specijalnu Ste rijinu nagradu za ukupan umetniki projekat; ona nas

Po Ovidiju A. Popovski i J. Mijovi, Metamorfoze, reija Aleksandar Popovski, JDP

17 >

podsea zbog ega umetnost postoji zbog one nevidljive sile, onog neobjanjivog ali prepoznatljivog, to je u poeziji najizraenije. Preostale tri predstave samo u tragovima sadre kvalitete koje smo uoili kod prethodnih. Sline su po tome to su ra ene po dramskom tekstu i, naalost, da su ostavile ubedlji vo najslabiji utisak. Predstava Barbelo, o psima i deci Biljane Srbljanovi, u izvoenju pozorita La Comdie de Genve, tre a je rediteljska verzija ovog teksta na Sterijinom pozorju, a istovremeno i jedina koja u konkurenciju za nagrade dolazi iz inostranstva. Gledanje ove predstave bilo je muno preslua vanje teksta koji nam je ve dobro poznat, jer reija nije pru ila mnogo novog. Razliiti simboli, kao to je prsten na sredini scene po kome se glumci kreu, koji se okree, koji razdvaja, prepreuje, ostaju na nivou banalnosti, mada je, u znaenj skom i idejnom smislu, prsten nudio mnogo mogunosti. Na samom poetku, zanimljivo je delovao nain plasiranja vrlo in teresantnih i provokativnih didaskalija Biljane Srbljanovi, koje reditelji Barbela pre An Bizan nisu koristili. Didaskalije se po javljuju na bimu iznad scene i na poetku se ini da uspostav ljaju novi nivo tumaenja, ali u toku predstave ispostavlja se da su nasumino odabrane, te se njihova funkcija ini nepo trebna i nejasna. Ostajui na povrini, vidno fascinirana tekstom, rediteljka An Bizan i Comdie de Genve nisu nam pruili nita bitno novo. Oekivanja da prva ena koja se pozabavila reijom ovog tek sta, prodre u njega vie emotivno, moda i instinktivno, i da mu podari novu dimenziju, ostala su neispunjena. Nakon sva kog izvoenja ovog teksta Biljane Srbljanovi ostaje samo nada da e se pojaviti reditelj koji e u potpunosti preneti ono to ovaj tekst jeste. Ili emo nastaviti da uivamo itaju i ga, sve sa didaskalijama. Egon Savin je jo jedan reditelj koji nije uspeo da dosegne po tencijal teksta reirajui Pazarni dan Aleksandra Popovia, u izvoenju Ateljea 212. Izuzetno jasan, koncizan, taan tekst koji pleni aktuelnou u svakom vremenu, uvodi nas u pala

naku sredinu, jednog pazarnog dana, kada na videlo izlaze sve lai i prljavtine kako sistema tako i onih koji mu se konfron tiraju. Ulazimo u priu o ideologijama, o laima i pobunama, kriminalu, o pogrenim voama, kroz precizno napisane liko ve najgorih od najgorih, gde Popovi ba nikoga ne tedi. On daje mranu sliku primitivizma, nemorala i karaktera obojenih samo ekstremnim osobinama, bilo da su one vezane za ideo logiju, emocije, strasti ili vlast. Popovievi likovi su komini, od nosno farsini, oni plae i rastuuju nemoralnou u koju su ogrezli. Pisani s ironijskim otklonom, ti likovi su svakako izu zetan izazov za glumce. Gluma bi, prema oekivanjima, trebalo da bude najjai adut ove predstave, s obzirom na to da je glu ma uglavnom pokretaki impuls predstava Egona Savina, ali taj adut u ovom sluaju je omanuo. Glumci, vidljivo, daju sve od sebe, ali svako je u nekom svom anru, izmeu dramskog lika i parodiranja malograanskih kominih likova i trud ostaje uzaludan. Svakako je neophodno istai mladog Nikolu Jova novia koji od poetka do kraja ostaje dosledan u svojoj igri i inteligentno gradi lik mladog revolucionara. itanje dramskog teksta je lino, individualno. No, kad doe mo u pozorite, oekujemo da tekst bude reiran. To je ma s dve otrice: vrednost teksta reija moe da umanji, ali tekst moe i tek na sceni da postigne punou i pokae pravu vred nost. Tekstovi koji su moda delovali zanimljivo pri itanju, mogu da se pokau kao izuzetno nepozorini. Kako god bilo, dobri tekstovi, na koji god nain da dolaze do nas, ostaju do bri. U sluaju Ace Popovia, rediteljsko tumaenje je gotovo presudno. Ipak, ako mu ita, pa ak i pogrena reija, zasme ta na putu da ga publika uje, on e doi do cilja. U sluaju Duana Kovaevia, naalost, tekst ostaje prikraen ne samo zbog loe glume ve i zbog odsustva reije. Ovde e biti rei samo o tekstu ivot u tesnim cipelama Duana Kova evia, jer pisac, istovremeno i reditelj, istakao je da on i nije reirao predstavu, ve je pustio glumce da uivaju i da rade onako kako ih tekst nosi. Tekst je u prvoj polovini dramatur ki jasan, lako uvodi u karaktere, priu i situacije. Ono to se

> 18

u prvom delu postavlja kao tematski tlocrt, u drugom delu tre balo bi da dosegne dramski vrhunac, ali to se ne dogaa. Tema loeg poloaja radnika u drutvu, trajkova i moralnog propadanja radnikog stalea, iako je sve ea u naoj dra mi/pozoritu u poslednje vreme, jeste ono to Kovaevi ume, zna i moe. Osim nekoliko samocitata, koji deluju kao gluma ke doskoice, prvi deo teksta je obeavajui, angaovan kovaevievski. Drugi deo previe uri kraju, u svakom smislu. Ima se utisak da tema koju Kovaevi obrauje u drugom delu nije dovoljno ni prouena, ni analizirana. Naime, uticaj tele vizije, produkcija rijaliti programa, manipulacija reklamama i sloganima su, naalost, stvari kojima se spretni ljudi, multi nacionalne kompanije i, uostalom, itav sistem kapitalistikog ureenja ozbiljno bave, jer na njima se zasniva filozofija de lovanja i poslovanja. Samim tim, taj sistem je vrlo paljivo gra en i koliko god smo kritini prema njemu, njegova glavna odlika je da nas vrlo lako pridobije, esto i ne znamo kojim sredstvima. Kovaeviev prikaz tog sistema, manipulacije te levizijom, rijaliti programima, ostaje krajnje banalan, emat

ski i povran. Pitam se kako bi bilo da je Kovaevi zloupo trebio metode sistema koji kritikuje, da je delovao iznutra energijom koja bi publiku uvukla u priu (da je, recimo, nate ra da pomno prati ko e prvi da umre, moda i da glasa?!). Ali, nije moj zadatak da reiram. To je bio zadatak Duana Kova evia. Moda on to nije oekivao od sebe, ali mi svakako je smo od onog ko je potpisan kao reditelj predstave. Zavravamo tekst rediteljima, kao to smo njima i poeli, jer ovo je u svakom smislu bilo rediteljsko Sterijino pozorje. O re diteljima se polemisalo, njihov rad je analiziran, njih su hvali li ili su ih kritikovali; uostalom, izabrane su izrazito rediteljske predstave, pa se drugaija atmosfera i nije mogla oekivati. No, bez obzira to je ova selekcija ukazala na emancipaciju ta kozvanog rediteljskog teatra, postoje mnoge indikacije da do mai dramski tekst nije u krizi, ve je pre re o odnosu pozo rita prema savremenom domaem tekstu i (ne)spremnosti da mu se omogui prohodnost ka sceni. Moda bi Sterijino pozorje, svojim autoritetom, moglo da ui ni neto u tom smislu.

19 >

LUKA KURJAKI

TRANSFER OD FRLJIA DO METAMORFOZA


IZMEU MALO TA, TEK ZAMIRIE NEKA RUA
Jo jedno Sterijino pozorje dolo je i prolo. Pedeset esto po redu. Opet ne moemo rei da smo prisustvovali prazniku po zorita, ali barem su i glavna selekcija i pratei programi bili gledljivi (osim predstave ivot u tesnim cipelama). Ovogodi nje Pozorje obeleio je Oliver Frlji, uz Aleksandra Popov skog (obeleio je prologodinje) i, Andraa Urbana u neto manjoj meri. Frlji je bio zastupljen sa dve predstave, Kuka vilukom u selekciji nacionalne drame i pozorita i Proklet bio izdajica svoje domovine u Krugovima. ini se da su Frljieve predstave razmrdale i ostavile najsnaniji utisak i na publi ku i na iri. Tihi favorit za osvajanje glavne nagrade bila je predstava Metamorfoze Popovskog, vrlo zanimljiv i, za nae pozorite, znaajan projekat. Vizuelno najfascinantnija bila je Kiinjevska rua, vie nego zaslueno uvrtena u program na eg najznaajnijeg festivala nacionalnog teatra. Transfer!, gostovanje znaajnog poljskog reditelja Jana Klate u Krugovima, dokumentaristika je predstava koja, moda zbog velikih oekivanja, ini se slabija nego to jeste. Verova tno se i poetna energija, pokrenuta autentinim ivotnim priama, izgubila u vie od etiri godine od praizvedbe, ali o tome kasnije. U programu van konkurencije Iz prvog ugla vi deli smo dva vrlo zanimljiva projekta, Pazi vamo i Radnika hronika. U glavnoj selekciji, u programu morabitinaPozorju jerjeautorzasluninarodniumetnik, uestvovale su i pred stave Pazarni dan (reija Egon Savin) i ivot u tesnim cipelama (tekst i reija Duan Kovaevi). U glavnoj selekciji, u progra mu morabitinaPozorjujerjereijaBarbela, predstavila nam se vajcarska rediteljka An Bizan sa, je li, Barbelom, o psima i deci. Tu su jo i Roeni u Yu Dina Mustafia, zbog kojih nije dan iole ekoloki svestan pojedinac nee troiti papir, ne to liko zbog kvaliteta same predstave, ve zato to je na ovogo dinjem festivalu ona bila mlaka i loija verziju ak dve Frljieve predstave. Isti sluaj je i sa ivotom u tesnim cipelama, ne promiljenoj, predugoj i klieizovanoj predstavi (sam autor je na Okruglom stolu gotovo priznao da reije po sopstvenom tekstu nije ni bilo), o kojoj vie neemo govoriti jer o istoj temi postoji, dodue van konkurencije, mnogo zanimljivija predstava Radnika hronika. No, da ponemo. Proklet bio izdajica svoje domovine. Tiina i mrak. Onda se, po lako, jedan po jedan, otkrivaju lanovi orkestra, polegli po podu. U sporom, opinjavajuem ritmu, glumci tiho sviraju

> 20

Proklet bio izdajica svoje domovine, reija Oliver Frlji, Slovensko mladinsko gledalie, Ljubljana (Slovenija)

neto to bi moglo da bude instrumentalna verzija pesme Neu protiv druga svog Radeta erbedije, posmrtni mar ili himna odsvirana kao rekvijem. Tako izgledaju uvodna i zavrna scena predstave Proklet bio iz dajica svoje domovine, druge u autorskoj trilogiji Olivera Frlji a, za koga slobodno moemo rei da nije samo hrvatski, ve i regionalni, exYu autor. Predstavu koja se okvirno bavi ra spadom SFRJ i sudbinama njenih bivih republika, Frlji je po stavio u Slovenskom mladinskom gledaliu, Ljubljana. Slo venija, koja se prva otcepila od bive Jugoslavije, gotovo i ne uestvujui u buduem graanskom ratu, i koja je odavno krenula nekim drugim putem od ostalih exYu republika

koje su okapale nad svojom prolou, deluje kao sredina koja je moda i najmanje pogodna za priu o nacionalnoj netrpe ljivosti, diskriminaciji, ksenofobiji i zatvorenosti jedne zajed nice, to je i glava tema ove predstave. Meutim, Frlji i sjaj ni glumaki ansambl Slovenskog mladinskog gledalia uspe vaju da otkriju zajednicu koja se pokazuje kao vrlo nasilna iza svoje maske graanstva. To je postignuto ne samo estim prekidima scena pucnjavom, u kojoj Primo Bezjak upuca ostale kolege, uz vrlo glasan zvuni efekat (zvuk Silvo Zupan i) koji ima za zadatak da prodrma publiku (tako se preki da gotovo svaka scena), ve i neprekidnom upotrebom ironi je.

21 >

Ironizuje se i dovodi u pitanje sve: od zvunog okvira pred stave melodija himne Jugoslavije, koja kao veseli dingl po vezuje scene, pa do njene unutranje grae ve oekiva ne golotinje glumaca i njihovih metateatarskih ispovesti koje su uvek na granici fikcije i stvarnosti (vrlo prikladno, bu dui da se Frlji konstantno bavi istraivanjem granica po zorita). ini se da su autori pokazali posebnu pronicljivost u vreanju publike, jo od modernog pozorita naovamo klieizovanom, to je posebno ironizovano. Publici se obra a kao kurevoj publici, a izvoai se prema gledaocima postavljaju kao da su svesni nae inercije i da, ta god da rade, nee uspeti da promene na stav i pasivnu poziciju. Meutim, ipak se stie utisak da je to prozivanje publike isto reda radi, i da, imajui u vidu ak i ironijsku distancu, ono ostaje bez efekta. Mogue je i da veliki deo ovog ne zgrapnog odnosa spram publike proishodi iz injenice da je ova predstava namenjena pre svega publici u Sloveniji, te ovde nije mogla da postigne isti efekat. Kako kae Primo Bezjak, ovde inae ja psujem publiku na slovenakom. Ali poto smo u Srbiji..., posle ega usledi bujica uvreda koje su vie isforsirane nedavnim dnevnopolitikim dogaaji ma (hapenje Mladia, npr.), nego to sutinski pogaaju metu. Ironizaciji podleu i slavni simboli i vrednosti nekadanje drave. Kao nekada u tafetama, glumci defiluju kao po mod noj pisti obueni samo u zastave bivih republika, da bi se po tom iste zastave upotrebile kao pokrov itavom ansamblu pobijenom u pucnjavi izazvanoj nacionalistikom mr njom, jasno evocirajui masovne grobnice iz ratova devede setih. Svetlo (Oliver Frlji i Toma trucl) doprinosi kabaretskom, mjuziklaspektu predstave. Ono posebnu ulogu ima u scena ma defilea sa zastavama ili u muzikim deonicama, dodajui im notu jezivosti i pojaavajui njihov gorak ukus. Ova pred stava moe se opisati i kao jezivi kabare koji poziva na odgo vornost pojedinca.

Kao i druge dve predstave Frljievog autorskog ciklusa (Turbo folk i Kukaviluk) i Proklet bio izdajica svoje domovine odvija se na dva znaenjska plana, drutvenokritikom i metatea tarskom. Jedna od poslednjih scena potpuno je katarzina. U jezivi mjuzikl kljuu, Dragica Potonjak, uvena slovenaka glumica, peva Neu protiv druga svog Radeta erbedije. Da je ovo bila poslednja scena, sigurno bi izazvala buru aplauza. Meutim, reditelj se, za svaku pohvalu, odluio na neto dru go. Pesma se prekida i sledi prepriavanje rasprave koju su glumci vodili tokom rada na predstavi, jer Dragica Potonjak nije htela da otpeva pesmu u kojoj je pratei vokal pevala Ceca. Scena traje desetak minuta, a glumci, postavljeni fron talno naspram publike, iznose stavove povodom odluke nji hove koleginice, prepriavajui usput neka iskustva u radu na predstavi. Najmlai lan ansambla, jedini koji ne pripada ex Yu generaciji Uro Kaurin vrlo prirodno kae kako mu je dosta vie tih anegdota koje se prepriavaju generacijama po akademijama. Hrabro odluivi da na kraju izvede glumce sa sopstvenim ivotnim priama, Frlji nas, kao i u Kukaviluku, drugoj predstavi na ovogodinjem Sterijinom pozorju, podsea na tanku liniju izmeu teatra i stvarnosti, i postavlja pitanja uloge, mogunosti i odgovornosti pozorita danas. Kukaviluk. Ova predstava usledila je sutradan po izvoenju Proklet bio izdajica svoje domovine, u okviru glavnog progra ma, u selekciji nacionalne drame i pozorita. U realizaciji Dra me na srpskom jeziku subotikog Narodnog pozorita, Kuka viluk je trei deo autorskog projekta Olivera Frljia, ostvare nog u regionu bive Jugoslavije. Kao i prethodne dve pred stave, Kukaviluk problematizuje prolost jedne od bivih ju goslovenskih republika i pitanja bez odgovora koja imaju ko ren u toj prolosti, a i te kako su aktuelna i danas. U Turbofolku se ispituje hrvatsko naslee prolosti i varvarizam koji nasta je kao rezultat nacionalistike zaslepljenosti, a u Proklet bio iz dajica svoje domovine, kao to je ve reeno, nacionalna ne trpeljivost i ksenofobija jedne zatvorene sredine, konkretno

> 22

slovenake. Ovaj put, tematski prostor obuhvata Srbiju, a pro blematizuje se toliko karakteristino okretanje glave od ne ugodnih tema kao to je, izmeu ostalih, graanska odgovor nost (koja, mada se to najee zaboravlja, proizlazi iz demo kratskog ureenja). Frlji se trudi da na pozornicu izvede samu stvarnost i to postie direktnim sredstvima, baenim prema publici kao izazov i podstrek za razmiljanje: dokumentarni sa draj sa televizora i razglasa, podaci koje izgovaraju glumci i i njenica da je glumcima oduzeto pravo da igraju ulogu, ve se u predstavi pojavljuju pod svojim imenom i prezimenom. Poput prethodnih predstava iz trilogije, i Kukaviluk se odvija na dva plana: onom znaenjski dominantnom, politikom i na metateatarskom. Dok je prvi jasan i direktan, jer svako pre poznaje sliku Miloevia i ne moe da pobegne od efekta ni zanja imena rtava Srebrenice, drugi se bavi odnosom real nosti i fikcije, pitanjem gde se zavrava pozorite a poinje stvarnost i mogu li uopte da budu odvojeni. Ispovesti glumaca su, tako, ponekad autentine/istinite, a ponekad konstruisa ne, a njihova uloga u predstavi ironizovana je ve na poetku time to ih pozorini sud osuuje, jer nisu oni koji su se po nekom optem (ili sopstvenom), ve zaralom miljenju, jedini mogli baviti istinskim politikim pozoritem, budui da su tu misiju obavljali u vreme SFRJ. Mikrofon odlazi i u publiku, postavljaju joj se nedvosmislena pitanja koja zahtevaju odgovore da i(li) ne. Iako je done kle tano da se na taj nain problematizuje stav koji svako od nas ima (ili nema) o sutinskim drutvenim i ljudskim pitanji ma, injenica je da ne moemo da se sakrijemo iza optih fra za i floskula opet, kao i u Proklet bio izdajica svoje domovi ne, interakcija s publikom deluje nepotpuno, nedovoljno pro miljeno i nedovoljno interaktivno. Mada glumci ne mogu da se sakriju iza maske uloge i mada publika uzima uee u predstavi (i samom injenicom da njihov glas postaje deo do ivljaja drugih), gledalac moe da ostane i sasvim pasivan i zatien iza svog netaknutog stava. Meutim, traiti vie od ove predstave bilo bi nerazumno. I sam Frlji je svestan da po

zorite ne moe (preko noi?) da promeni drutvo, ali dovolj no je i to postavlja pitanja. Zapravo, nit koja se provlai kroz ceo Frljiev ciklus, a, ini se, postaje naroito dominantna u Ku kaviluku, jeste pitanje odgovornosti. Slagali se mi s politi kim stavovima reditelja ili ne, veoma je vano da se ovakva pitanja uopte postavljaju na sceni, i to ne samo na naoj. U jednoj veoma efektnoj sceni, ceo ansambl dobija napad pa nike i gri se na podu, dok svi ne dobiju po flaicu mleka koja ih smiruje. Za gledaoce, ta flaica na kraju izostaje. Tokom desetominutnog izgovaranja imena rtava Srebrenice, glum ci su ve napustili scenu, stoje levo i desno ispred portala, u gledalitu, i odlaze bez aplauza. Frlji i subotiki ansambl jo jednom sugeriu da se pred naim oima sve vreme odvijala stvarnost. Ona ne prestaje tokom predstave, niti ponovo po inje da postoji po naputanju pozorita. Pazi vamo. Jo jedna predstava prateeg programa Pozorja Iz prvog ugla, angaovane tematike, koja je, poput Kukavilu ka, kritika aktuelnog srpskog drutva. Uprkos izvesnim manj kavostima, ova predstava jeste zanimljivo pozorino ostvare nje, ako ni zbog ega drugog, onda zbog ciljne grupe kojoj se obraa. Projekat pozorita Boko Buha i omladinske NGO In Stage Organisation, u saradnji s nekoliko omladinskih kola glume (Besna glista, kole glume Nenada Nenadovia i Ne nada Radovia), Pazi vamo, alternativnog naslova Znai Mar ko, kao Kraljevi, predstava je namenjena mladima koju izvo de mladi. Nastala po tekstu jednog od najznaajnijih srpskih pisaca nove generacije Milana Markovia, ona prilino tano, bez uvijanja, skoro dokumentarno, govori o odrastanju gene racije srednjokolaca u radnikom beogradskom predgrau (Rakovica), o tome kako je biti tinejder u Srbiji danas. Uver ljivost se postie pre svega jezikom, koji nije izvetaeni sleng, ve precizno uhvaen govor beogradske mladei, u skladu s Markovievim stavom s kojim e se sloiti svaki mislei o vek da se danas jedna od borbi vodi na planu jezika... koji postaje ispranjen od znaenja. Tako i nemutost junaka dra

23 >

me Pazi vamo oznaava njihovu nemogunost da se izraze; oni turim reima i ogranienim renikom ne mogu da izraze ose anja. Sredstvo koje nam plastino predoava njihovu uniformnost i zatvorenost u uske drutvene matrice je kostim (Jelena Pe trovi). Mladii su obueni u uniforme navijaa Partizana koje oznaavaju njihovu slepu odanost nacionalistikoj ideo logiji, a ova e ih, mada nisu ak ni sasvim sigurni u njeno zna enje, navesti da odbace svog druga, glavnog junaka Marka (David Ibrovi), zbog rasne, faistike mrnje. Vrlo je prisutna kritika srpskog nacionalnog mita; stariji navija deacima ser vira magloviti mit o Obiliu, koji se povezuje s Kosovom, a ove se, opet, potpuno nemotivisano povezuje sa sportom, odno sno fudbalom. Nasuprot tome, imamo scenu kolskog asa, gde deaci na pitanja iz nacionalne istorije i geografije, nara

vno, ne znaju odgovore, niti ih povezuju s ideologijom kojom su zaslepljeni. Glavna junakinja, Markova sestra Ivana (Isidora Simijonovi), takoe se nalazi u uniformnom svetu, okruena fenserka ma, devojkama istovetnog, kodifikovanog ponaanja i govo ra, to je dodatno podvueno i njihovom identinom ode om: uske trenerke, ljatee jaknice i najki patike. Ipak, re diteljka Bojana Lazi je ovu, inae i u Srbiji i u svetu brojnu gru paciju tinejderki kojima su idoli kvazipevaice i slavne lino sti sa bar jednim svojim pornografskim snimkom na interne tu, najizrazitije postavila kroz inventivnu koreografiju (koreo grafija i scenski pokret Damjan Kecojevi). Najupeatljivija je koreo scena u kojoj se kritikuje potroako drutvo i uni formni, bezumni kult trnih centara i shoppinga, kada se peva hvalospev Trnom centru Ue.

M. Markovi, Pazi vamo, reija Bojana Lazi, Pozorite Boko Buha, Beograd

Mladi glumci impresioniraju zrelou kojom su pristupili za datku i gotovo potpunim odsustvom preterivanja u karikira nim ulogama koje su im dodeljene. Naroito briljira David Ibrovi u liku glavnog junaka Marka Kraljevia, srednjokol ca kome je Partizan ceo ivot, dok ne sazna da mu je otac Rom; on vrlo uverljivo donosi na scenu agoniju pubertetlije koji odrasta u sredini kao to je Srbija. Dvoje profesionalnih glumaca, Ivan Jevtovi i Andrijana Tasi, deluju slabo i ane mino, kao da su ovom projektu pristupili s mnogo manje ara nego njihove znatno mlae kolege. Ako se uzme u obzir da je Pazi vamo predstava namenjena ti nejderima i gledaocima mlaeg uzrasta, moe se rei da je postigla znaajan uspeh u prenoenju poruke. Ipak, uzimaju i u obzir i stariju publiku, ini se da je s potencijalom u vidu teksta i mladim glumcima punim entuzijazma, moglo da se uradi i vie. Veina rediteljskih reenja su prvoloptaka i, ko liko god da su koncept i koreografija zanimljivi u prvoj polovini, predstava kasnije ne see dublje od povrine, sa znaenjem koje nam je ve bilo jasno i ispriano. Radnika hronika. Istoimenu dramu Petra Mihajlovia koja je na konkursu Sterijinog pozorja 2009. osvojila nagradu za najbolji dramski tekst (objavljen u Sceni 12/2010), na ovom Pozorju vi deli smo i na sceni, dodue samo Iz prvog ugla, to jest van kon kurencije. Kao i u predstavi Pazi vamo, mada drugaije intoni rano, kritiki pogled pisca i reditelja okree se problemima na eg drutva. Uz sve mane koje bi pozorini strunjaci i kritiari mogli da pronau, ova predstava je, uz Frljieva ostvarenja i, eventualno, gostujui Transfer! najiskrenije i najtanije dru tveno angaovana, u pravom smislu te rei i, uz pomenute predstave, kolikotoliko je opravdala ovogodinje tematsko odreenje Pozorja Granice, s tim to su u ovom sluaju te granice vie veite klasne, granice izmeu vladajuih i potlaenih (mada ne treba zaboraviti i promenljive i, kod nas ve nerazaznatljive, granice izmeu socijalistikog, tranzicionog i kapitalistikog drutva, koje tekst i predstava takoe tretiraju).

Odreenje hronika je prikladno, budui da je tekst neka vr sta dokumentaristike drame koja se bavi pitanjima o kojima je postalo vrlo teko ili gotovo nemogue govoriti. ak je te ko oceniti pravu vrednost ovog teksta, imajui u vidu da on vrlo direktno i odvano, ali ne i vulgarno, govori o klizavoj temi koja vue bilo u patetiku, bilo u pamfletizam. Ta tema su ljudi koji na socijalnoj lestvici ive ispod granice siromatva, a na ljudskoj na dnu egzistencije. I zbog dnevnopolitike, me dijske aktuelnosti, tema je vrlo kakljiva, i treba dosta promi ljenosti (Mihajlovi je oigledno poseduje) da bi se prikazala dovoljno zanimljivom, novom i, uopte, da bi se dao drugai ji i dovoljno objektivan ugao. Tema je vrlo nezgodna i sa gle dita umetnike obrade: izvetaji o radnicima koji mesecima trajkuju glau i seku sebi prste, toliko su esti, da smo na njih, naalost, oguglali. Ovoga je i Mihajlovi bio svestan, te nam daje najoptiju priu o trajku radnika, s glavnim junakom koji se poput Everymana zove prosto Radnik, a itava pria je iro nizovana toliko da i sami radnici izgovaraju ve iznet stav o uzaludnosti privlaenja panje na svoj trajk. Ana orevi, ve afirmisana rediteljka nove generacije iz Beograda, preuzela je postavku ove drame u banjalukom Narodnom pozoritu Republike Srpske, u koprodukciji sa Ste rijinim pozorjem. Prvo to se uoava je masivna, metalna fa brika platforma, do koje se sputaju lanci, tako da scena iz gleda prikladno dramskoj situaciji kao spoj naputene fa brike i klanice (scenografija Dragana PurkoviMacan). Svi ak teri obueni su u crno, i to ne da bi se prizvale grobljanske ko notacije, ve da bi se ukinula njihova individualnost i istaklo da oni predstavljaju sve radnike, zapravo, sve obespravljene (mada, opet, glavni junaci imaju specifine i individualizova ne ivotne prie, koje moemo da prepoznamo kao stvarne). Odnos kominog i traginog u ovoj tragikomediji punoj cr nog, gotovo morbidnog humora, dobro je balansiran. Iako preovlauje smeh, on je najee gorak, a trenutak kada ak teri sednu na ivicu platforme, gotovo na proscenijum i ponu da priaju svoje ivotne prie, ne deluje patetino, ve blisko

25 >

i ljudski. Kao to je tekst opta mesta radnike borbe izbegao time to je stvorio junake od krvi i mesa, dovoljno uverljive i posebne, a opet s kapacitetom da postanu toliko opti da oz naavaju svakog radnika, i Ana orevi se trudila da ih one obii. Na primer, seenje prsta Radnika reeno je izvanrednom i neoekivanom stilizacijom, s mini giljotinom na sceni. Kao i protiv optih mesta, rediteljka se bori protiv pomenute neosetljivosti i nedostatka empatije u dananjem drutvu. Ona to ini tako to je kroz humor, dirljive ivotne prie, hla dnu, mehaniku scenografiju koja okruuje junake i rediteljsku stilizaciju, od ove predstave napravila manifest za povratak saoseanja. Meutim, ini se da je pri tome tekst moda i pre vie pojednostavljen. Poneke ale i replike zvue i pijano.

Glumaki ansambl ponekad deluje neuigrano, pogotovo za kripi tuma glavne uloge (Branko Jankovi). Muzika (grupa SOPOT), mada zanimljiva i pevljiva, kao da ne podrava do voljno itav koncept, iako se na nju dosta igralo. Poletna je i ironina, ali, ini se, ne i dovoljno efektna. Ipak, ova predsta va sadri veliki potencijal, govori o temama o kojima je neo phodno progovoriti, odvanije nego ijedna predstava kod nas u poslednje vreme, i stoga ostaje nada da e se ansambl uigrati i same ideje predstave dodatno iskristalisati. Pazarni dan. Moe se i mnogo slabije poentirati s potentnom zamisli nego to je to u sluaju Radnike hronike, to je po tvrdio i Egon Savin. I pre gledanja predstave Pazarni dan u iz

> 26

P. Mihajlovi, Radnika hronika, reija Ana orevi, Narodno pozorite Republike Srpske, Banja Luka (BiH/RS) i Sterijino pozorje

voenju Ateljea 212, poznavaoci (ovog) dela Aleksandra Po povia lako prepoznaju pronicljivost reditelja da ba u ovom trenutku postavi taj komad. Naalost, u samoj predstavi pri metna je neodlunost ili, tanije, odsustvo stilskog i anrov skog odreivanja spram Popovievog teksta da li e to biti apsurdistika farsa u duhu samog komada, satira ili tragiko medija (kao da je tekst pisao Duan Kovaevi) ka emu se vie i ilo. U ovoj farsi Aleksandra Popovia nema podele na pozitivne i negativne junake; postoje samo vie i manje loi. Tako je, pre svega, zbog Popovievog zaumnog jezika koji oblikuje i odre uje likove, koji nisu ni tipovi, ve pozorina orua. Oni poi nju kao stvarni varoani, da bi se do kraja pretvorili u auto mate, u pravom maniru teatra apsurda. Ova vrsta ogoljavanja ne deava se u predstavi. Likovi, mada donekle groteskni, ostaju predstavnici ovdanjih malograa na od krvi i mesa. Egon Savin ne opredeljuje se potpuno za far su i apsurd, ton predstave pre je satirian, a u celini funkcio nie kao tragikomedija. Savin je u pristupu tekstu mnogo oz biljniji, vie didaktiki nastrojen, nego to je to sam Popovi. To se ak ini paradoksalno, budui da u predstavi postoji ne koliko rediteljskih reenja koja tekst ne sugerie, a ak su vrlo farsina. Meu uspelima, to je Marinkovo (Nikola Jovanovi) noenje Miriije (Milica Mihajlovi) na krkae tokom itave jedne scene, a od manje uspelih je Darinkino (Anita Mani) udaranje Bogoljuba po glavi, dok i njemu samom ne padne na pamet ista ideja. Negde se i prati farsina intonacija teksta, kao u sceni odsecanja uha Marinku, koja izaziva i jezu i smeh. I scenografija (Marija Kalabi) daleko je od realistinog; to je ogromna kutija izlepljena naslovima propagandnih novina, istih poruka kao i danas, samo drugaijeg tona (Redivot, NeredSmrt Srbije), s raznim proglasima, antikomunistikim agitacionim posterima itd. Unutar kutije, koja je kao bina uz dignuta na samoj pozornici, kreu se likovi, ime se dodatno naglaava njihov poloaj mieva u kavezu, koji se kreu izme u propagandnih lai dve ideologije zapravo su samo dva

opresivna politika reima bez svoje volje ili mogunosti da utiu na zbivanja. U konanom ishodu, moe se rei da je gro teska samo delimina. ini se da anrovska ambivalencija predstave dovodi do neiz benih neloginosti i razmimoilaenja na planu likova. Ne moe Jelka (Jelena Petrovi), kaiperka u Staljinovom braku s Marinkom i Puom i uasno surova prema majci, da bude opravdana psiholokom promenom koju je doivela u strahu za oev ivot. Kod Popovia ona je isto dramsko orue, u slubi pozorinog mehanizma, a u predstavi je dovedena do toga da moemo da je saaljevamo. Ona je psiholoki previe neuverljiva i, ini se, publika neminovno ostaje u zabuni ta bi trebalo da osea za nju kao gotovo i za sve likove. Glumaki ansambl dosledno je potovao rediteljsku zamisao i kao takav deluje kompaktno. Izdvojio bih Nikolu Jovanovia, koji je potovanja vredno izveo i fiziki zahtevnu ulogu, a pre ma njegovom Marinku zaista se moe osetiti saaljenje. Bra nimir Brstina delovao je samouvereno i snano, ali je i previ e silio u ulozi Svetozara koji gospodari pozornicom. Ljubo mir Bandovi, oekivano je dobar u doaravanju sitne due ka kav je Bogosav, dok je Anita Mani solidna kao Darinka, bez veih zamerki, ali udno je to za ovu veliku glumicu ne mogu da naem vie rei hvale. Savin u prvi plan istie drugaiju temu od autora teksta. Gla vna Popovieva preokupacija je razotkrivanje i ibanje mito manije, podlonosti oveka kako tradicionalnim idejama (sve tosavlje, velikosrpstvo), tako i ideologijama (komunizam), ko jima biva zaslepljen. Kod Savina to je jedan od glavnih moti va, u smislu kritike dananjeg i srpskog drutva uopte, ali on kao glavnu temu uzima politiku konotaciju teksta. I u tekstu i u predstavi obe strane su, i vlast i njena opozicija, krajnje ne gativne, ali tek nakon predstave postaje muki jasno da za malog, obinog oveka (Marinko), onog koji iskreno poveru je u ideale i bolje sutra (Darinka), nema izlaza niti dobrog iz bora koji moe da napravi. Zato, umesto prebijanja na smrt, Savin na scenu postavlja kuke za veanje. Zato, umesto efek

27 >

tne poslednje replike, koja jo jednom rui pozorinu iluziju, kada mrtvi Marinko ustane i, kao da se opametio, izgovori Znai, odsad e biti ustajte mrtvi, da legnemo mi ivi Ma rinko ostaje da visi, muno se klatei do zavretka predstave i navlaenja velike novine preko njega. Savin tako ostaje veran svom rediteljskom rukopisu, jer ova kav kraj odmah budi asocijacije na mrane zavretke njegovog Mletakog trgovca ili Tartifa. Ali, kao da je tamo to bilo efekt nije, i smenije, pa je samim tim i aoka na kraju oporije pe kla. U ovom sluaju smo, meutim, dobili ni sasvim gorku far su, ni sasvim munu tragikomediju. Barem da je Marinko ostao da visi, bez poklona. Ovako, itav efekat predstave ostaje da visi i ljulja se u vazduhu.

Barbelo, o psima i deci. Kao i na prethodna dva Pozorja, jo jednom smo imali priliku da gledamo reiju, sada ve uvenog teksta, uvene dramske spisateljice Biljane Srbljanovi. Ali ovaj put ne iz Srbije, niti iz regiona, ve iz vajcarske, u izvo enju pozorita La Comdie de Genve, u reiji njegove upra vnice An Bizan. Kao to je to sluaj i u nekoliko prethodnih re ija Barbela, tekst se veoma potuje. triha gotovo da i nema. Predstava se odvija u snovienjskom ritmu, tako da se u sce nama koje se odigravaju u realnom svetu tekst izgovara skoro neprirodno brzo, dok se u onirikim scenama, onima izmeu sna i jave ili izmeu sveta ivih i sveta mrtvih, sve usporava, scensko zbivanje pred naima oima deluje opi njavajue, kao da eli da zaara publiku. Kada se sve uzme u

A. Popovi, Pazarni dan, reija Egon Savin, Atelje 212

> 28

obzir, ipak se na sceni izgovori zapanjujua koliina teksta, to ponekad ume isuvie da optereti panju, a ponekad, naprotiv, igra u korist apsurdnog predstavljanja stvarnosti, koja u ovom komadu Biljane Srbljanovi nije nita realnija niti loginija od imaginarnog sveta glavnih junaka. Rediteljka An Bizan odlui la je da zadri stav i linost autorke teksta do te mere da su di daskalije reene tako to su doslovno ispisane i projektovane na pozadinu pozornice. ini se da je u adaptaciji teksta najvie postignuto na planu mi zanscena i glume. Mada su glumci, osim Liz Vitamer u tuma enju glavne junakinje Milene i Fransoa Florea kao Marka, daleko od impresivnog, dovoljno su odmereni i precizni da bi ispunili rediteljske zadatke. Iz njihovog tumaenja i sceno grafskog reenja (Ana Popek) dobijamo utisak o zaudnom svetu koji je ivlji s one strane groba (lik Draga i topao odnos Milene sa preminulima) i razumniji s one strane razuma (Ku karka u tumaenju Ivet Terola inae ne posebno upeatlji va uloga uprkos poremeenoj svesti mudrija je od Marka), utisak o svetu hladnom i otuenom. Ovo je posebno nagla eno mizanscenom: u nekim scenama glumci govore replike stojei na suprotnim krajevima scene, ili licem okrenuti publici, bez ikakvog meusobnog scenskog odnosa. I scene u Marko vom stanu sjajno su reene tako to se porodini ruak odi grava iza zavese, te likove vidimo zamuene u dubini sce ne, u treem planu. Kao i u prethodnim postavkama Barbela i ovde uloge pasa tu mae pravi psi. Osim to su vrlo slatki, nisam uspeo da odgo netnem njihovu drugu funkciju. Najprimetnije i najimpozant nije rediteljsko reenje je ogroman metalni prsten/toak/krug na sredini scene. Kako sama Biljana Srbljanovi kae da je naj vaniji prevod rei barbelo materica sveta, metalni krug sva kako nosi vie znaenja od puke analogije s prstenom koji, moda i u najpotresnijoj sceni i drame i predstave, rodi Mile na. ini se da pored simbola protoka vremena (okretanje to ka) i zarobljenosti junaka koja se sugerie tranjem glumaca po toku poput hrka u kavezu, on slui i kao kapija izmeu

dva sveta, prolaz izmeu sveta ivih i sveta mrtvih. S obzirom da pomenuto scenografsko reenje nije jasno postavljeno, i tu maenje je proizvoljno. Koliko god to zvualo paradoksalno, snovienske scene, koje pokatkad nose lirsku lepotu i opi njavajue deluju, previe su razuene, a ini se da se i glumci u njima gube i rasplinjavaju u moru teksta. Komentar na hlad nou i, naposletku, izgubljenost zapadnog drutva (pod Za padom podrazumevam svako drutvo pod presudnim utica jem globalizacije), deluje snanije i promiljenije. Utisak po jaavaju vrlo plastini elementi scenografije: neonska svetla koja u najboljem preduzetnikom duhu Zapada poruuju, za pravo nareuju, eat here now, sterilni stolovi u sceni re storana i geometrijski pravilno poreane ae i flae am panjca u sceni proslave. Ipak, po izlasku iz pozorita dominira utisak da smo gledali pre dugaku predstavu kojoj neto fali. vajcarski ansambl sjajno se snaao u doaravanju hladnog, izgubljenog, haotinog sve ta, ali kao da je nedostajala jednostavna ljudska toplina u de lovima teksta Biljane Srbljanovi u kojima preovlauje (na pri mer, odnos MilenaMajka, Milenausvojeni sin Zoran). Pravi primer nepostignutog efekta je ogroman krug: na sceni je, vrti se, ponekad ak isputa i kiu, ali ostaje nedovoljno isko rien. Kiinjevska rua. U krugu neto lirinijih, manje drutveno an gaovanih predstava selekcije nacionalne drame i pozorita ovogodinjeg Sterijinog pozorja, nalazi se predstava jo izgra enijeg i mnogo snanijeg poetskog sveta nego to je to slu aj sa vajcarskim Barbelom. uveni reditelj, Senanin An dra Urban, u pozoritu Dee Kostolanji u Subotici, iji je i upravnik, sa svojim estolanim glumakim ansamblom po stavio je Kiinjevsku ruu, po motivima istoimene poeme ta koe uvenog pesnika Ota Tolnaija. Poema Kiinjevska rua je neverovatno pesniko putovanje po imaginarnom svetu jed nog oveka, ali i po pesniki povezanom svetu, poput pove zanosti celog sveta u sumatrizmu. Pristup postavci nije imao

29 >

Oto Tolnai, Kiinjevska rua, reija Andra Urban, Pozorite Dee Kostolanji / Kosztolnyi Dezs Sznhz, Subotica

za cilj dramatizaciju poeme, to bi podrazumevalo njeno razbijanje u dijaloge dramski izgraenih i individualizovanih likova. Pre bi se moglo rei da je ova predstava izgovaranje poetskog teksta, neka vr sta vrlo kreativnog reitativa (glumac Arpad Mesaro u jednom trenutku izgovara tekst imitirajui vaku), dok se u drugom planu odvija jednako poetska ra dnja. Svaki od estoro glumaca u nekom trenutku tu mai vie nego zanimljiv glavni lik (navodnici se ine opravdani jer nije re o dramskom, ve o poet ski razuenom liku, lirskom subjektu), oznaen kao blesav ili cikorijasti. Ve ovaj postupak dovoljno govori o predstavi i uzrok je njenih najveih vrlina i mana. Pojedina mesta prava su pobeda Urbanove vizuelne estetike. Posipanje soli po ineli na praznoj sceni, osvetljenoj topom, vezivanje oveka iglom i kon cem za pod ili zavrna scena s pregrt plastinih fla mingosa i ogledala rasporeenih na pozornici, ostav ljaju vrlo snaan estetski utisak, preskaui u pot punosti potrebu da budu racionalno obraeni. Vie scenskih dogaanja u isto vreme, kao to smo vide li i u predstavi Sardinija, podsea na srednjovekovne misterije, kao i slike koje kompozicijom i osvetljenem deluju hipnotiki na gledaoevu duu (tehniki sa radnici Andraa Urbana su Atila Uri i Silvija UriSi). Meutim, odreena dogaanja na sceni deluju proizvoljno, a neka mesta ak su i vie zamagljena nego u poemi. Da budem potpuno iskren, to mi se, budui da ova predstava igra na individualni doiv ljaj svakog pojedinca, ini legitimnim, ovo verovatno i ne bi bio problem da je predstava ostavila dovolj no jak utisak na mene, ali to nije sluaj. Reenica ovaj svet je dospeo u ruke ljudi, bila bi sasvim do voljna kao znaenjska podloga, ali kada bi u pitanju bilo knjievno delo, a ne predstava.

> 30

Osim glumaca koji koriste sve mogunosti glasa i tela (pose bna pohvala za Arpada Mesaroa koji je osvojio Sterijinu na gradu), najvea vrednost Kiinjevske rue je rediteljevo pro miljanje prostora. Prostor radnje krajnje je imaginaran i u njegovo istraivanje ulazi se postepeno. Scena je na poetku prazna, ogoljena, a glumci na nju unose predmete kao to su metalni, bolniki kreveti, plastine zebre i flamingosi, ogleda la, inele, platno koje se koristi kao videobim, prvo zavijeno u kesu za ubre koju cikorijasti deak obgrli, da bi se potom razvilo kao zavesa na sceni, stvarajui utisak da mu (deaku) za trenutak izrastaju krila (na tom platnu zatim se prikazuje potpuno nepotreban snimak o seksualnom ivotu pueva, to je primer proizvoljnog, loeg izbora reditelja). Uprkos broj nim blistavim reenjima, Kiinjevska rua kao celina uglav nom deluje previe hermetino, barem onima koji ne dele senzibilitet autora. U razgovoru s uesnicama predstave i upo reivanjem originalnog teksta s prevodom koji je publika itala kao titl (to dodatno oteava i ponekad onemoguava prae nje radnje predstave), ispostavilo se da su mnogi pesniki iz razi i rei iz Tolnaijeve poeme skoro neprevodivi. Pretpostav ljam da oni kojima je maarski maternji jezik, ili oni koji taj je zik dobro poznaju, kao i oni slinog senzibiliteta i doivljaja sve ta bliskog reditelju, mogu u potpunosti da uivaju u Kinjevskoj rui, dok ostalima ostaje samo da ale to su uskraeni za je dan novi svet. Metamorfoze. Poslednja u krugu lirinijih predstava ovo godinjeg Sterijinog pozorja, koje se mnogo vie bave ove kom, njegovim oseanjima i problemima nego savremenim drutvom, jestu Metamorfoze, novi projekat jednog od naj boljih i najcenjenijih regionalnih reditelja Aleksandra Popov skog, iji je Brodi za lutke dobio glavnu nagradu na prolo godinjem Pozorju. Uvodna reenica nikako ne znai da pred stava nije angaovana ili da je eskapistika, s obzirom da je na stala na osnovu speva (ili preciznije lirskog epa) starog dve hiljade godina. Veoma je znaajno to se upravo ovakva pred

stava pojavila u domaim pozorinim okvirima, ako ni zbog ega drugog, upravo zbog toga to otvoreno i nedvosmisleno govori o ljubavi, bez osuda, zapravo, bez gotovo ikakvih su dova, samo je prikazujui putem prelepih scenografskih (gru pa NUMEN), koreografskih (Dalija Ain) i glumakih reenja. Koliko je to retka pojava u naem pozoritu, govori i injeni ca da su Metamorfoze jedina predstava u ovogodinjoj selek ciji Pozorja iji je primarni tematski fokus na istraivanju lju bavi i njenih efekata. Njena angaovanost ogleda se i u drugom da se ljubavne strasti ne treba stideti, ma koliko ona bila op sesivna ili ak nastrana (ipak, ko moe da odredi parametre za normalno u strasti?), to ne znai da zbog nje neete pla titi kaznu, najee surovu. Drugo, promene su neophodne, od njih ne treba zazirati, ve ih prihvatiti, jer bez njih nema pu noe ivota. Ovako je oseao jedan od najslavnijih rimskih pesnika, Ovi dije, a njegov stav, kao i zlatno vreme, vreme bez zakona, u kome su i bogovi i ljudi radili ko je ta hteo, pokuali su da prenesu Aleksandar Popovski i dramaturg Jelena Mijovi, autori teksta po kome je nastala predstava. Srce me vue da pevam preobraaje u druga tela, Ovidije poinje svoj spev, a Popovski i njegova saradnica oigledno su ovo imali na umu prilikom odabira delova koje su kompilirali u dramski tekst, jer predstava uglavnom igra na srce gledaoca, bilo komikom, bilo tragikom intonacijom. Upravo se na planu teksta, a zatim i reije, u skladu s naelom metamorfoze, od scene do scene (a neretko i u toku samih scena) menja ju stil i ton, od tragedije do parodije, od ljubavnog bola do ra zigrane komedije. Sjajno se ovo emanira minimalnim i vrlo jednostavnim oznaavanjem kostimom (Jelena i Svetlana Prokovi). Recimo, glumac skine gornji deo odee, zavee ga oko pasa kao suknju, i postaje ensko. Preobraaji se oi tuju i u stilizovanoj glumakoj igri, gde glumac obino prvo ispria deo mita kao narator, postepeno poinje da tumai svoju ulogu u njemu, zatim je proivljava, da bi se na kraju otklonio od nje i komentarisao je, najee ironino. Meta

31 >

morfoze su moda i neka vrsta nenametljivog trijumfa rada glumakog ansambla JDPa. Tamara Vukovi je sjajna u tu maenju nesrenih ljubavnica, a upravo se istakla u pome nutim prelazima u nainu glumake igre. Neboja Glogovac je igrao snano i upeatljivo, ali i s odmerenou u komi nom, pogotovo u ulozi Tiresije. Najvie su se igrali i pre pustili oseanjima odlina i izraajna Jelena oki, Nada ar gin, koja je igrala s puno strasti, Goran uljik, koji ni u igri ne gubi kontrolu i Radovan Vujovi (zahvaljujem mu za tre nutke u kojima me je od srca nasmejao, pogotovo u prii sa Dafne). Ono to se prvo primeti u predstavi i to posebno efektno gradi utisak preobraaja, jeste inventivno i blistavo reena scenografija. Njen glavni element je providna samolepljiva traka koju glumci i plesai lepe izmeu nekoliko vitkih me talnih stubova, ali i oko izvoaa, po podu... dok cela scena ne pone da lii na veliku paukovu mreu. Ovo znaenjski vi eslojno reenje, proiruje tematsku raznolikost predstave. Posle svake od desetak izabranih epizoda iz Ovidija, glumci utravaju s kolutovima trake i njome povezuju stubove, a veze postaju sve brojnije i gue. Prvo se namee tumaenje da su to niti u graenju prie, koja se, od naizgled nepove zanih pria, tka i narasta pred naim oima u opteljudsku storiju. Ovime su Metamorfoze zaista i metapredstava, koja govori o fenomenu pozoria, ali i o fenomenu prianja pria uopte. Ove niti spajaju ali i sputavaju i zatvaraju prota goniste. Blistavo korienje lepljive trake je u sceni u kojoj Ni kola uriko kao Akteon s jednog kraja pozornice posmatra Artemidu, rimsku Dijanu, u njenoj intimi. Traka zalepljena oko njegove glave oznaava njegov pogled i odmotava se do Artemide, traka e ga razotkriti boginji koja ljuto uva svoju ednost i bie sredstvo kojim e ga boginja zarobiti. Ta sce na je i sjajan primer kako se u ovoj predstavi znaenjski me aju tragiko i komiko, budui da poinje kao parodiranje mita, vrlo duhovitim replikama Akteona i Artemide, a zavr ie se Akteonovim pretvaranjem u jelena koga e rastrgnuti

psi (sve vrlo stilizovano, ne treba ni pomiljati na naturali zam). Naalost, ovakvih primera viestrukog korienja jednog re kvizita, odnosno dela scenografije, gotovo i da nema vie. Ko liko god izgledala fascinantna u prvih sat vremema, i koliko god je na kraju scena premreena njome, scenografija se u ne kom trenutku istroi bez daljeg produbljivanja i dodeljivanja novih znaenja. Najvei i najdrai utisak u Metamorfozama je igra. Radosti esto nedostaje u pozoritima, pogotovo beogradskim, i sto ga je jo znaajnije to smo videli glumce koji se igraju, s puno energije tumae viestruke uloge i oigledno uivaju u tome. Na trenutke je itavo scensko zbivanje izgledalo ivotno i bli sko, te se stvorila i neka vrsta zajednice s publikom, to je vrlo vano, budui da u savremenom pozoritu i dalje posto ji opipljiv jaz i podela izmeu izvoaa i publike. Ples etiri iz voaa s Dalijom Ain na elu, ima veliki znaaj za ritam pred stave, stvaranje utiska preobraaja, promene, i za iskazivanje iskonske ivotne radosti. I muzika (SILENCE) je bitan element u graenju atmosfere Metamorfoza, menjajui se i sama od tradicionalne i instrumentalne, do moderne, elektronske. Naalost (opet), kao da su ak i u ovoj predstavi glumci bili pod prejakim pritiskom kolske glume, previe znajui kako bi trebalo da se glumi i plaei se da se prepuste dionizijskom u sebi, pristup koji bi svakako doveo do greaka, ali bi, ini se, odrao oseaj zajednitva s publikom do samog kraja. Svi glumci katkad zaigraju kao da su voeni samo emocijama, pogotovo Jelena oki, Nada argin i Radovan Vujovi, a kat kad samo obave zadatak, kako deluje ak i Neboja Glogo vac. Uz moguu primedbu da bi moja preporuka dovela do Haosa tu je reditelj da sve vrati u poredak Sveta. Ona nije ob jektivna, a u ravni mogueg ak je utopijska, ali ostaje nada da e i ovaj element biti podloan venim promenama i da e glu maka igra doiveti potpunu metamorfozu. Ipak, veoma je vano to je ova predstava napravljena i treba da je vidi to vie ljudi.

> 32

TRANSFER! je poljskonemaki pozorini projekat u izvoe nju vroclavskog Wspczesny teatra, u reiji jednog od naj znaajnijih poljskih reditelja nove generacije Jana Klate, u sa radnji s nemakim i poljskim dramaturzima Dunjom Funke (Nemaka) i Sebastjanom Majevskim (Poljska). Izvoai su naturici, pet Poljaka i pet Nemaca, ene i mukarci uglavnom starije dobi sa sopstvenim, ili seanjima blinjih, u vezi sa glav nom temom ove predstave: preraspodelom stanovnitva Polj ske posle Drugog svetskog rata i progonom Nemaca, odnosno Poljaka iz njenog zapadnog, odnosno istonog dela; konkre tno, u ovoj predstavi je u pitanju promena etnikog sastava grada Vroclava (nekadanjeg nemakog Breslaua) i oblasti Donje lezije. Profesionalni glumci su dvojica koji, nosei ma

jice s natpisom glumac, zamenjuju preminule Jana Harevi a i Andeja Ursinantira i tumai likova Staljina, Ruzvelta i erila tokom konferencije na Jalti, na kojoj se odluivala sud bina osloboenih teritorija Evrope. Koncepcija postavke Svete trojice prosta je i vrlo lako itljiva. Oni se nalaze na platformi uzdignutoj na sredini scene, iznad zemlje, tla po ko jem se kreu obini ljudi. Meutim, tri monika su drama turki uinjeni zanimljivim, obesmiljeni u apsurdnim razgo vorima, u kojima eril i Staljin izgovaraju uvene maksime koje odjekuju prazno u kontrastu sa ivotnim priama ljudi na tlu. Staljin ume i da se naljuti kao dete zato to ga eril za pitkuje za neke triave poljske zarobljenike, ali oni umeju da budu i vrlo predusretljivi, gotovo neni jedan prema drugome,

Transfer, reija Jan Klata, Wrocawski Teatr Wspczesny, Vroclav (Poljska)

kao kada Staljin pita erila za njegovo grlo i govori da bi par lament trebalo da brine o njegovom zdravlju. Oni postaju ap surdni i zbog ritma predstave, gde su postavljeni u otar kon trast s ispovestima koje stvarni ljudi ponovo preivljavaju na sceni. Scenografija (Mirek Kamarek) izraajna je i jednostavna. Pod je posut zemljom, to eksplicitno simbolie tlo, zemlju koja je jedinstvena i na kojoj se sada nalaze, izmeani i Nemci i Poljaci, uesnici predstave, a koja je ipak podeljena kao lenjirom, bez obaziranja na te iste ljude. Sa sredine tla uzdie se platfor ma, kao kula osmatranica, na kojoj sede Trojica i nehajno ra spolau zemljom i ljudima na njoj. Najvea vrednost ove predstave je dokumentaristiki pristup koji donosi istinitost, prikazivanje stvarnosti bez osuivanja ikog osim pomenutih monika. Stie se utisak da je TRANS FER!, uz dve Frljieve postavke i asni izuzetak Radnike hro nike (koja je dodue introspektivna, za razliku od tri pomenu te predstave), jedini sutinski odgovorio na temu ovogodinjeg Pozorja: Granice. Meutim, a tome vremenska udaljenost i kontekst deavanja sigurno nisu krivi, budui da su i na ovim prostorima preiv ljavane sline sudbine, ova predstava ne proizvodi onoliko snaan utisak koliko bi se oekivalo od neposredne stvarnosti koja je dobila priliku da progovori na sceni. Mogue i zbog toga to je, nakon poljske premijere u novembru 2006. i smrti dva izvoaa, ovo izvoenje obnovljena verzija originalne izvedbe.

ta god da je razlog, ona deluje isuvie linearno. Ostaje al za tim koliko je jo moglo da se postigne ovakvim konceptom i snanim ljudskim priama. *** Kada smo ve kod aljenja, vreme je da se pregled pozorijan skog programa zakljui. Kukaviluk je svakako najsnanija predstava ovogodinjeg Pozorja, ali ako gledamo znaaj i umetniku vrednost, grand prix je mogao da pripadne i Me tamorfozama. Mada, ponavljam, Kukaviluk, nadasve potre bna predstava, nikako nije nezaslueno odneo nagradu. Kritiar koji bi trebalo da oceni ovogodinje Sterijino pozorje osea se izlino, budui da je iri odluio da se nagrada za naj bolji savremeni dramski tekst ove godine ne dodeli. Dok je pot puno jasno zato nije mogla da se dodeli Kukaviluku, stie se utisak da je, kada smo ve posrbili Ovidija, nagrada za tekst mogla da ode ili Metamorfozama (da se jo nekako, osim po jedinanih nagrada za scenografiju i glumu, ukae na vred nost ove predstave) ili velikom pesniku Otu Tolnaiju za tekst Kiinjevske rue. Mada ni to nije dramski tekst, Tolnai je na pisao genijalnu poemu i moglo je da mu se dodeli nekakvo priznanje. I, eto, tri hrabre, dve vizuelno neverovatno uzbudljive pred stave, dva zanimljiva gostovanja. Kao i po zavretku svakog Po zorja, ostaje nada da e sledei festival biti jo jedan korak na pred za nacionalni dramski tekst i pozorite.

> 34

STERIJINE NAGRADE Selekcija nacionalne drame i pozorita Izvetaj irija iri 56. Sterijinog pozorja Goran MARKOVI, reditelj, dramski pisac, Beograd (predsednik), Alja PREDAN, prevodilac, dra maturg, Ljubljana (Slovenija), Aron BALA, glumac, pedagog, Novi Sad, Milo LOLI, reditelj, Beograd, Aleksandar MILOSAV LJEVI, teatrolog, Novi Sad video je od 26. maja do 2. juna 2011. sedam predstava u Selekciji nacionalne drame i pozorita. Na zavrnoj sednici, odranoj 2. juna 2011, iri je doneo

Odluku Sterijina nagrada za najbolju predstavu KUKAVILUK, autorski projekat Olivera Frljia, Narodno pozorite/Kazalite/N psznhz Subotica. Odluka je doneta veinom glasova. Sterijina nagrada za tekst savremene drame ne dodeljuje se. Odluka je doneta veinom glasova. Sterijina nagrada za reiju OLIVER FRLJI za reiju predstave KUKAVILUK, Narodno pozorite/Kazalite/Npsznhz Subo tica. Odluka je doneta veinom glasova. Sterijina nagrada za glumako ostvarenje: BRANKA PETRI za ulogu u predstavi ROENI U YU, reija Dino Mustafi, dramaturki tim: Milena Bogavac, Maja Pelevi, Fi lip Vujoevi, Boo Koprivica, Milo Krekovi, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd. Odluka je doneta veinom glasova. ARPAD MESARO/Mszros rpad za ulogu u predstavi KIINJEVSKA RUA Ota Tolnaija, reija Andra Urban, Pozorite Dee Kostolanji/Kosztolnyi Dezs Sznhz Subotica. Odluka je doneta jednoglasno. ANITA MANI za uloge u predstavama ROENI U YU, reija Dino Mustafi, dramaturki tim: Milena Bogavac, Maja Pelevi, Filip Vujoevi, Boo Koprivica, Milo Krekovi, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd i PAZARNI DAN Aleksandra Popo via, reija Egon Savin, Pozorite Atelje 212 Beograd. Odluka je doneta veinom glasova. NADA ARGIN za uloge u predstavi METAMORFOZE, tekst: po Ovidiju, Aleksandar Popovski, Jelena Mijovi, reija Aleksandar Popovski, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd. Odluka je doneta jednoglasno.

35 >

Oliver Frlji

Branka Petri

Arpad Mesaro

Anita Mani

Nada argin

Maja Mirkovi

Silard Mezei

Dalija Ain

Andra Urban

Andrea Erdelj

Nikola Jovanovi

Sterijina nagrada za scenografsko ostvarenje NUMEN u predstavi METAMORFOZE, tekst: po Ovidiju, Aleksandar Popovski, Jelena Mijovi, reija Aleksandar Popovski, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd. Odluka je doneta jednoglasno. Sterijina nagrada za kostimografsko ostvarenje MAJA MIRKOVI za predstavu PAZARNI DAN Aleksandra Popovia, reija Egon Savin, Pozorite Atelje 212 Beograd. Odluka je doneta veinom glasova. Sterijina nagrada za originalnu scensku muziku SILARD MEZEI/Mezei Szilrd za predstavu KIINJEVSKA RUA Ota Tolnaija, reija Andra Urban, Pozorite Dee Kostolanji/Kosztolnyi Dezs Sznhz Subotica. Odluka je doneta veinom glasova.

37 >

Sterijina nagrada za scenski pokret DALIJA AIN u predstavi METAMORFOZE, tekst: po Ovidiju, Aleksandar Popovski, Jele na Mijovi, reija Aleksandar Popovski, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd. Odluka je doneta veinom glasova. Specijalna Sterijina nagrada ANDRA URBAN/Urbn Andrs za ukupan autorski projekat KIINJEVSKA RUA Ota Tolnaija, Pozorite Dee Kostolanji/Kosztolnyi Dezs Sznhz Subotica. Odluka je doneta veinom glasova. Nagrada iz Fonda Dara aleni za najbolju mladu glumicu i mladog glumca ANDREA ERDELJ/Erdly Andrea za ulogu u predstavi KIINJEVSKA RUA Ota Tolnaija, reija Andra Urban, Pozorite Dee Kostolanji/Kosztolnyi Dezs Sznhz Subotica. Odluka je doneta jednoglasno. NIKOLA JOVANOVI za ulogu Marinka egre u predstavi PAZARNI DAN Aleksandra Popovia, reija Egon Savin, Pozorite Ate lje 212 Beograd. Odluka je doneta jednoglasno.

OSTALE STERIJINE NAGRADE Sterijina nagrada Okruglog stola kritike 56. Sterijinog pozorja za najbolju predstavu KUKAVILUK, autorski projekat Oli vera Frljia, Narodno pozorite/Kazalite/Npsznhz Subotica. iri Meunarodne asocijacije pozorinih kritiara (AICT): Da rinka NIKOLI, pozorina kritiarka, glavna urednica asopisa Scena (predsednik), Novi Sad, Primo JESENKO, teatrolog, pozorini kritiar (Slovenija), Judit AKI, kritiarka, urednica (Maarska). Sterijina nagrada za pozorinu kritiku 'Miodrag Kujundi' zajednika nagrada Sterijinog pozorja i redakcije novosadskog Dnevnika, jednoglasno LASLO GEROLD/Lszl Gerold, pozorini kritiar, Novi Sad, za prikaz o predstavi Izgubljeno ove anstvo (Ubijanje naroda) / Npirts Vernera vaba, reija Sorin Militaru, Novosadsko pozorite/jvidki Sznhz, koja je ob javljena u asopisu Criticai Lapok (decembar 2010). iri: Boko MILIN, teatrolog, pozorini kritiar, Beograd (predsednik), De jan PENI POLJANSKI, pozorini kritiar, Novi Sad, Nataa PEJI, novinar Dnevnika, Novi Sad. Sterijina nagrada asopisa Scena za teatrologiju 'Jovan Hristi' teatroloki naslovi objavljeni od 2008. do 2010. godine, jed noglasno ravnopravno PETAR MARJANOVI, teatrolog, Beograd za knjigu Poeci srpskog profesionalnog nacionalnog pozorita (Pozorini muzej Vojvodine, Novi Sad 2009) i LJILJANA PEIKANLJUTANOVI, folklorista, teatrolog, Novi Sad za knjigu Kad je bila kneeva veera? (Pozorini muzej Vojvodine, Novi Sad 2009). iri: Neboja ROMEVI, teatrolog, dramski pisac, Beo grad (predsednik), Darko LUKI, teatrolog, Zagreb (Hrvatska), Svetozar RAPAJI, teatrolog, Beograd. Nagrada se dodeljuje uz saglasnost porodice.

> 38

OSTALE NAGRADE Redakcija novosadskog lista Dnevnik za umetniko ostvarenje RADOVAN VUJOVI za uloge u predstavama ROENI U YU, reija Dino Mustafi, dramaturki tim: Milena Bogavac, Maja Pelevi, Filip Vujoevi, Boo Koprivica, Milo Krekovi i META MORFOZE, tekst: po Ovidiju, Aleksandar Popovski, Jelena Mijovi, reija Aleksandar Popovski, Jugoslovensko dramsko pozo rite Beograd. iri: Nina POPOVBRIZA, novinar, Nataa PEJI, novinar, Igor BURI, pozorini kritiar. Kompanija Novosti, Beograd nagrada za epizodnu ulogu NEBOJA ILI kao arki dupedavac u predstavi PAZARNI DAN Aleksandra Popovia, reija Egon Savin, Pozorite Atelje 212 Beograd. Nagrada Zoran Radmilovi za glumaku bravuru NIKOLA URIKO za uloge u predstavi METAMORFOZE, tekst: po Ovi diju, Aleksandar Popovski, Jelena Mijovi, reija Aleksandar Popovski, Jugoslovensko dramsko pozorite Beograd. iri: Ksenija RADULOVI, teatrolog, Beograd (predsednik), Darinka NIKOLI, pozorini kritiar, Novi Sad, Zorica PAI, novinar, Beograd.

39 >

Pozorje mladih NIKOLA STEPI

RADOST IGRE
Sterijino pozorje nezamislivo je bez dodatka u vidu Pozorja mladih. Jo od 1973. (odnosno 2000, kada je obnovljeno), ono je jedna od najvanijih platformi za studente glume, re ije i dramaturgije da se pokau pred publikom ali i kolega ma i da odigraju prve predstave. Studenti akademija i umet nikih kola obogatili su program 56. Sterijinog pozorja s je danaest predstava razliitih profesorskih i pedagokih kon cepcija i estetika, ali sa zajednikim imeniteljem entuzijazam i radost igre. Pozorje mladih otvorila je predstava Murlin Murlo studenata glume i reije tree godine Akademije umetnosti u Novom Sadu. Mrana, esto i duhovita studentska izvedba po tekstu Nikolaja Koljade, ovo delo moderne klasike predstavila je kao blisko i bitno za nae vreme. Mladi ljudi koji mataju o boljoj budunosti (kao da je nadomak ruke, a opet neuhvatljiva) svakako je pria i ovog kvarteta glumaca iz klase Nikite Mili vojevia i mlade rediteljke Mie Kneevi. Odmah zatim usle dio je i krik izgubljenih dua iz Paviljona Milene Markovi predstave koja je umnogome slina prethodnoj, ali moderni jeg scenskog izraza i senzibiliteta. Urbani marginalci u vre menu tranzicije (jer mainstream kao da ne postoji) u reiji Duana Mamule bili su glasni, nasilni i ubedljivi u potrazi za identitetom i mestom pod suncem. Zanimljivo osmiljena sce nografija podelila je scenski prostor na etiri scenice na ko jima su se odvijale etiri potresne prie i produbljivala je uti sak beznaa i nemogunosti likova da se pronau i ostvare ko munikaciju i toplinu. Kreativna i zahtevna reija traila je isto tako kreativne i odgovorne glumce, a akademci su na te zah teve suvereno odgovorili. Studenti Akademije dramskih umjetnosti Sveuilita u Zagre bu suoili su se s mnogo nezahvalnijim pozorinim zadatkom. Petoro glumaca prtalo je od energije u predstavi Kriza unu tar drutva, inae autorskom radu grupe. Oni su uspeli da u svoj projekat o optem kriziranju i haotinosti naeg vreme na uvuku publiku tako to su izgradili interaktivan odnos koji nije poivao na dopadanju i povlaivanju, ve na besu i ge neralnom oseaju teskobe. Sva scenska sredstva bila su do zvoljena, a pre svega buka i bes. Kroz viku su pokuali da i sebe i publiku oslobode narastajueg i stalno prisutnog nemira i straha, na taj nain konkretizujui staru ideju o pozorinoj ka tarzi. Bilo bi lepo videti ove glumce i u nekom klasinijem iz danju, u rvanju s tekstom, ali zadatak koji je pred njih po stavio profesor Velibor Jelai, ispunili su i uspeli da nas tr gnu. Maloletnika delinkvencija, prostitucija, kriminalci kao dru tvena elita, alkoholizam i nasilje svake vrste, tema je pred stave Kui! po tekstu Ljudmile Razumovske, u interpretaciji studenata druge godine glume Fakulteta umetnosti Pritina i Kosovska Mitrovica. Da su malo ekonomisali s vremenom, sve bi bilo efektnije. Ovako, tokom dva sata trajanja predstave,

> 40

Uje, Bijeljina

bilo je mesta i za mnogobrojne banalnosti, to je dodatno za morilo publiku. S druge strane, studenti iz klase Jovice Pavi a energijom su uspevali da pridobiju publiku, a mladou i oiglednom ljubavlju prema igri, izbegli su potpunu depresi ju kao konaan utisak. Malo humora i kempa pokazali su se kao dobra formula da se ova predstava priblii mladalakom senzibilitetu i idejama talentovanih (buduih) glumaca. Kada se uinilo da je publika Pozorja mladih ove godine pret plaena na tune, surove predstave, pravo osveenje stiglo je od studenata tree godine glume Akademije umjetnosti Slo bomir P. Univerziteta u Bijeljini. Glumci iz klase profesora Iva na Bekjareva imali su (ne previe zahvalan) zadatak da odi graju trihovanu verziju Nuievog Ujea i da taj tekst, ve do nekle prevazien, osvee i naine ga intrigantnim i zanimlji vim, kao i da pokau da drama nije jedini legitiman anr u ko jem se dokazuje talenat, ve je i komedija u stanju da razot krije probleme u drutvenoj strukturi. Oni su Ujeom namet nuli ideje i pitanja o drutvenoj hijerarhiji, identitetu, malo graantini, a sve to delovalo je aktuelno i na visokom pro fesionalnom nivou. Mladi glumci pokazali su se na delu zna ajnog domaeg klasika i za to dobili veliki aplauz. Svakako najsloenija predstava na Pozorju mladih, puna iz nenaenja i uzbudljivih preokreta, bio je eksperiment pod nazivom Play ehov Fakulteta dramskih umetnosti, Beograd. Zajedniki angaman studenata druge godine pozorine rei je (klasa prof. Alise Stojanovi) i glume (klasa prof. Biljane Mai) rezultirao je naizgled haotinim kolaom scena iz e hovljevog Galeba. Nita tu nije bilo klasino; predstava se igrala na etiri mesta (park, parking, pozorina scena, pro scenijum), publika je imala fiziki teak zadatak da sve scene isprati na nogama, a sam Galeb emotivno je i narativno sve den kako bi se transponovao na etiri mesta, u etiri razliite epohe. Tako je Dunavski park posluio kao scenografija za Ninine naivne ideje o ljubavi i umetnosti i njenog prvog su sreta s Trigorinom i Arkadinom u Rusiji, 1890. Slepa ulica ne daleko od Parka predstavljala je Jugoslaviju osamdesetih, gde

Kui, Pritina

Murlin Murlo, Novi Sad

Mala studija anra, Banja Luka

su u konflikt stavljeni mladalaka inspiracija i ivot u gradu koji je obavezno suzbija, gde se talenat prodaje. Scena je postav ljena u modernom maniru: glumci su ozvueni, a na moni torima oko njih emituju se sapunske serije, emotivni i kultur ni kd modernog vremena. U Pozoritu mladih vraeni smo u Ameriku tokom rata u Vijetnamu, gde deca cvea (oliena u Nini i Trepljevu) predstavljaju generaciju koja je u zanosu i otrom kontrastu s prethodnom koju oliava Arkadina. Novi pozorini pravci zamenjuju stare, kao to je jedna Amerika zamenila drugu. Vrhunac ove zamrene igre smeten je u Ne maku 1920, gde zla krv i nakupljena ogorenost konano isplivavaju. Dramatina, ali i kreativna i luckasta, Play ehov je predstava koja bi sasvim sigurno mogla da se prikazuje neza visno, da se igra esto i da nae iru publiku. Prostitucija umetnosti i ensko pitanje teme su Anujevog en skog orkestra studenata tree godine glume Akademije lepih umetnosti u Beogradu. Nije bio lak zadatak izboriti se s arhe tipovima, a studentkinje su traile nain da likove formiraju i razumeju, kao i da ih situiraju u sadanjem vremenu. Iako je klju za graenje uloga leao u enskoj zavisnosti i pitanju, predstava nije bila teka ili zamorna. Bilo je tu i banalnosti u potpunosti nerazumljiva i neopravdana odluka da jedna od ena bude mukarac u haljini, na primer, inila se banalnom i na prvu loptu. No, publici se Orkestar dopao i bilo je lepo vi deti jednu nepretencioznu i pre svega zabavnu predstavu. S apsurdom su se u Maloj studiji anra u pet scenskih zbiva nja poigrali studenti tree godine pozorine reije (klasa prof. Nenada Bojia) i glume (prof. eljko Mitrovi) Akademije umjetnosti Banja Luka. Koristei Beketov komad ekajui Go doa kao prvi tekst s kojim e se poigrati, oni su pasivnost i ekanje predstavili kao reakciju ispranih mozgova na ivotne banalnosti u ovom sluaju, na reklamu za kreditne kartice koja se neprekidno vrti na videobimu iznad glumaca. arapa od sto petlji Aleksandra Popovia posluila je kao predloak za vrlo duhovitu priu o apsurdu ivota i neminovnosti smrti. Manje duhovit i bez lucidnosti bio je komad nazvan Pohlepa,

enski orkestar, ALU Beograd

Play ehov, FDU Beograd

Prosjaka opera, AU Beograd

pozajmljen iz Kralja Ibija Alfreda arija. Princip zadovolj stva kojem svi teimo, autoritet koji preziremo, i sijaset dru gih tema ostale su samo u naznakama, a ono to smo videli bilo je nadasve prizemno. elava pevaica Eena Joneska naj bolje je komunicirala s publikom, a glumci su nagraeni naj duim aplauzom. Konano, Harmsova Jelizaveta Bam posluila je kao zavrnica ove predugake celine. Jo jedna banalna scena, puna muzike sa MTV televizije i nieg vie, zavrila je predstavu koja nam je pokazala koliko je zapravo apsurd vo ka udnovata. Ukoliko se iskoristi na pravi nain, mogue je dobiti hit (ekajui Godoa, arapa od sto petlji, elava peva ica), ali uspeh nije uvek zagarantovan. Uprkos preambicio znoj ideji, sve pohvale idu glumcima, ija je mo transforma cije vie nego oigledna, i mladim rediteljima koji su se usu dili da se poigraju s jednim pomalo zapostavljenim anrom. Jedna od najzabavnijih predstava na Pozorju mladih svakako je bila Prevara u tri anra, farsina komedija situacije koju su pripremili studenti tree godine glume nikog departmana Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, u klasi prof. Ir fana Mensura. Oni su tekst Marka Kamoletija podelili na tri anrovske celine, tako da je zaplet liio na vodvilj, sledio je dra matian obrt, da bi se predstava rasplela u komedijskom an ru. Pomalo konfuzna, Prevara se pokazala kao dobar izbor za studente, kako tematikom (ljubavne zavrzlame, prevare i za ljubljenosti), tako i duhovitou. Evidentan smisao za humor ovog mladog ansambla rezultirao je jednim od najuzbudljivi jih dogaaja na Pozorju mladih. Veliko klasino delo predstavili su studenti tree godine glu me Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (klasa prof. Envera Petrovcija). ekspirov Otelo ponovo je goreo od lju bomore u Pozoritu mladih, a prekrojena, skraena, ubrzana verzija ove prie pokazala se kao efektna, aktuelna i zanimlji va. S akcentom na svetu mukaraca u kom se Dezdemona gui, ovaj Otelo odigran je tako to su svi suvini zapleti izba eni, scene Jagove manipulacije nita ne usporava, to rezul tira veoma efektnom predstavom.

Otelo, Novi Pazar

Prevara, Novi Pazar ,Ni

U reiji Predraga Ejdusa, u Kulturnom centru Novog Sada, vi deli smo poslednju predstavu na ovogodinjem Pozorju mla dih: Prosjaku operu po tekstu Vaclava Havela. Studenti tre e godine glume Akademije umetnosti u Beogradu, ovu kultnu satiru pribliili su naem senzibilitetu s puno humora, malo mjuzikla i snanom harizmom. Drama je smetena u pod zemlje Londona, u svet kojim vladaju prepredeni lopovi i kri minalci s jedne, a policija i vlast s druge strane. Dvosatna predstava svakako je testirala strpljenje, ali u isto vreme po stavljala je i intrigantna pitanja. Da li bi moral trebalo redefi nisati, ukoliko ga po staroj definiciji vie nema? Kako da u ovakvom svetu volimo, kada smo uvek fatalni za druge? Glum ci su se stoiki izborili s lavinom teksta i dugim monolozima, a imali smo i svirku uivo. Dobar kraj Pozorja mladih! Publika na ovom Pozorju mladih imala je dosta razloga da bude zadovoljna i ispunjena zahvaljujui pre svega entuzija zmu i radu studenata. Naalost, studenti odseka za glumu na maarskom jeziku Akademije umetnosti u Novom Sadu izo stali su, a s njima i jedan drugaiji senzibilitet i tof. Ipak, je danaest predstava koje smo videli na Pozorju mladih svakako su pokazale raznolikost i originalnost pristupa. Jedno svakako vai za sve, a to je posveenost publici, pozornici i igri.

> 44

45. Bitef LUKA KURJAKI PREDSTAVE VAN GRANICA EX-YU

ILI: KAKO JE FRANK KASTORF SPOJIO EHOVA, VODVILJ I BEKETA


Na ovogodinjem 45. Bitefu s podnaslovom ...na usijanom li menom krovu, imali smo priliku da vidimo selekciju Region u fokusu, u okviru koje su izvoene domae, i predstave na stale saradnjom umetnika iz nekoliko zemalja nekadanje SFR Jugoslavije. Ova ostvarenja bila su nesumnjivo zanimljiva ne samo zbog svog pozorinog aspekta ve i zbog injenice da su neka od njih do te mere produkciono i autorski izmeana, da je teko rei iz koje od republika bive Jugoslavije tano dola ze. Dok je ovaj deo glavnog programa svakako bio u fokusu odnosno u centru panje, kako po trajanju tako i idejno, na ovogodinjem Bitefu smo, kao i svake godine, mogli da vidimo i neka od najrenomiranijih svetskih pozorinih imena, tanije, svojevrstan presek savremenog evropskog mainstream po zorita. Poput Jirgena Goa i Jana Lauersa prole godine, i ove smo gledali velike i znaajne reditelje kao to su Jan Fabr, Frank Kastorf, miljenik Bitefa Hajner Gebels i dugo oekivani Alen Platel, kao i novo ime evropskog pozorita izel Vijen. Prometej pejza II U skladu s podnaslovom ...na usijanom limenom krovu i do minantnom tematikom vatre u svim njenim vidovima i zna enjima, ovogodinji Bitef otvorila je predstava Prometej pej za II u reiji Jana Fabra. Ovog belgijskog multidisciplinarnog umetnika u pravom smislu te rei, pozorino upuenoj publi ci verovatno i ne treba posebno predstavljati. Znaajna i vrlo prisutna i u Prometeju je injenica da se Fabr ve tridesetak go dina bavi vajarstvom, slikarstvom, instalacijom, vizuelnim umetnostima uopte. Vano je istai i da je telo jedna od gla vnih Fabrovih preokupacija i predmeta istraivanja u pozori nom radu. Pored toga, kritika drutva i njegovo promiljanje konstanta su njegovog rada. To su neke od pozicija s kojih je proitana Eshilova tragedija Okovani Prometej i helenski mit o Prometeju u celini. Savremena adaptacija ove arhetipske pri e je Ja sam svedavalac (I am the allgiver) Jeroena Oliesla gersa, a korien je tekst We need heroes now! samog Jana Fa bra, uz saradnju s dramaturkinjom Miet Martens. Olieslagersov tekst i itav Fabrov koncept i reija vie preispi tuju vrednosti Eshilovog teksta i mita o Prometeju u kontek stu savremenog drutva, nego to ga razgrauju. Sam tekst razvija se kroz osam, gotovo iskljuivo monolokih celina. Glumci stoje na proscenijumu i izgovaraju poetski tekst jo iskljuivije nego kod Eshila. Prometej je razapet uadima u dnu scene, visei u vazduhu, mnogo vie na nebesima nego

45 >

Prometej pejza II, koncept, reija, scenografija Jan Fabr, Troubleyn / Jan Fabre, Antverpen, Belgija

prikovan za stenu, ispred projektovanih animacija uarenog Sunca, kameno hladnog Meseca, Zemlje, Okeana itd. (sceno grafiju potpisuje sam Jan Fabr), arhetipski prikazan kao heroj koji se rtvuje za dobrobit itavog oveanstva. Svi likovi i go tovo svi dijalozi, osavremenjeni i oneobieni, iz Eshilove tra gedije postoje i ovde, uz ukljuivanje dopisanih likova Atene, Dionisa, Epitemeja i Pandore. Atena i Dionis, kao bitne figure starogrke tragedije i helenskog pogleda na svet, ovde olia vaju svoje, inae suprotstavljene principe, a mogla bi se ii tati i njihova metateatarska funkcija u ovoj predstavi, dok su Epitemej i Pandora bili potrebni kao nosioci Fabrove poente. Epitemej, Prometejev brat, nije heroj jer se predao svojim strastima i iskuenjima, i mogao bi da predstavlja savremenog, demokratskog oveka okovanog i sputanog, kao to je to goli Epitemej na poetku predstave. Pandora, kao predstavnik ruilakog principa koji je oblikovao civilizaciju, pojavljuje se poslednja, da izgovori poentu na samom kraju, a to je des truction is instruction (for those willing to see). Upravo su ne dae i poasti, ukljuujui i vatru s njenim dvostrukim dej stvom, stvari koje ine da se postojei poredak preispita i kre ne napred, tj. bez unitavanja nema stvarnog napretka. Da bih tanije objasnio kako sam ja ovo doiveo, paralela se moe po vui s vatrom revolucije ili spaljivanjem dela grada zahva enog kugom. Pomenuti monolozi razbijeni su kako rediteljskim i gluma kim oneobiavanjem monologa (recimo, glumica koja tuma i Okeana tekst izgovara neprestano bljujui vodu koju usisa va iz plastine flae prikaene na grudima), tako i vizuelno fas cinantnim koreografijama izmeu monologa. Na poetku predstave, kao uvod u Fabrovo preispitivanje mita, prisu stvujemo izvoenju Fabrovog teksta We need heroes now!. Pred sputenom zavesom, dvoje izvoaa izgovaraju svoje monologe. U prvom, direktno upuenom publici, dvanaest puta ponavlja se pitanje Gde je na heroj? i on je vrlo zna ajan za razumevanje Fabrove kritike savremene civilizacije koja je ostala bez nekog ko bi se rtvovao za nju, ko bi mogao

> 46

da je povede, i bez koga ona kroz itavo novo doba bescilj no tumara i stagnira (indirektno se namee zakljuak da bi tre balo da prestanemo da ekamo heroja ili mesiju i da sami postanemo heroji). U drugom, napada se i pokazuje kao ne bitna, ili barem neadekvatna, nauka na kojoj su izgraeni poi manje sveta XX veka i njegova dramska umetnost psiholo gija. Posle ovakvog uvoda, moemo da se vratimo iskonskoj umetnosti, umetnosti pre intervencije psihologije, kao i da pratimo jednu herojsku tragediju koja je sve vreme u kontra punktu s naim, savremenim shvatanjem sveta. U vezi s negacijom psihologije je i neverovatna vizuelnost predstave. Zapravo plastinost, pre svega odreenih koreo grafija i stalno variranje teme vatre, najupeatljiviji su i naj uspeliji elementi predstave Promete pejza II. Jedno je posti gnuto drugim, tj. kroz raskonu likovnost predstavljeni su raz ni oblici i znaenja vatre. Od vatre kao plamena ivota, he lenskog pojma kretanja, vatre koja za Prometeja znai progres civilizacije i napredak oveka ka bogu, vatre u oveku, strasti, seksualne udnje, tj. vatre kako je shvata Dionis (a koja je za Prometeja negativna jer odvlai oveka u ludilo strasti, dakle skree s puta usavravanja), pa Ateninog poimanja vatre kao principa stvaranja i oblikovanja sveta dostupnog samo bogo vima i, naravno, vatre kao ruilake snage. Od poetka do kraja predstave, kao i tokom svake scene, vatra gradira od plamika, upaljene ibice, izolovane paljevine, do poara koji zahvata scenu. Shodno tome, tu i su i predstavnici Zevsovog prava ili civilizacije ustanovljene na principu reda i poretka, u kome nisu dozvoljena nikakva nepredviena odstupanja; oni gase svaku vrstu ili pokuaj vatre. I ovo gaenje gradira. Na ivicama scene stalno su prisutne vree peska kojima pred stavnici reda gase druge izvoae i kojih ima sve vie, dok u jednom trenutku potpuno ne prekriju scenu prainom. Osta ci vatre cepkaju se i zatiru sekirama, a kada se poar u vidu dio nizijskog slavljenja ivota potpuno otrgne kontroli, na sceni se pojavljuju dinovski aparati za gaenje poara, koji itavu sce nu, i dobar deo sale, obaviju dimom. Skoro svaka scena zavr

ava se nekom vrstom gaenja poara. Ovo sprovode po menuti predstavnici reda, zapravo moderne civilizacije koja tei nepromenljivosti i samoouvanju. To su uenjaci i akade mici koji defiluju scenom, i/ili militantni desniari koji ne do zvoljavaju bilo kakvu strast, kreativnost ili emocije uopte. Zato Pandorino destruction is instruction na kraju deluje kao sasvim opravdana poruka. Stavljanje vatre kao Prometejeve rtve za oveka u kontekst savremene zapadne opsednutosti bezbednou no fire al lowed, sjajna je ideja i pokazuje opsednutost strahom to govori da sa drutvom neto nije u redu. Meutim, to je i naj vei problem ove predstave. Kada se no fire allowed pojavi peti put, ono gubi na snazi. ak i na vizuelnom planu dolazi do zasienja, recimo, golotinjom koja se netedimice upotreb ljava. Postoji i nagomilavanje sredstava: u sceni kada Io uba daju obadi po itavom telu, ne samo to glumica veoma ekspresivno glumi, i telom sjajno naglaava svoju patnju, a ujemo i zvuni efekat elektrinog praenja, ve je i pred stavnici reda ubadaju sekirama, to je postupak vien ne brojeno puta. Koliko god vizuelno bila vrhunska, ova pred stava je zvuno neobjanjivo loa. Stie se utisak da su sve pe sme, ako ne pogreno izabrane (a neke zaista jesu), a ono na pogrenom mestu. Posle izvesnog vremena moe se ak po misliti da su nasumino birane sve muzike numere koje ima ju vezu s vatrom. Jednako bode oi zato Hare Krina?! U redu, kritika religije koja sputava, ali zato ba Hare Krina? De luje kao da je ovo mesto jasno samo reditelju i odlinim poz navaocima pomenutog kulta. udno mi je i to, iako je an sambl Troubleyn igrao na momente vrlo ivo, i pogotovo u fe nomenalnoj sceni dionizija dostigao sutinu pozorine igre s njenih prapoetaka, opet ne mogu da naem rei hvale za ansambl, niti da izdvojim nekoga. U velikom broju scena neki akteri ak su delovali bledo. Najudnije jeste da predstava, pored sve glomazne sceno grafije (pozadina ispred koje Prometej esto izgleda banalno i podsea na Windowsov screensaver), spektakularnosti i po

47 >

jedinih vizuelno i mizanscenski briljantnih reenja, na polju emocija ostavlja gledaoca prilino ravnodunim. Da, postav ljaju se kljuna pitanja o savremenom drutvu, ali stie se uti sak da posle ove predstave, zbog silnih ponavljanja, naalost neemo razmiljati o njima vie nego pre nje. Ipak, Prometej pejza II svakako ostavlja snaan estetski dojam i, ponavljam, vrlo je zanimljivo preispitivanje i savremena kontekstualizaci ja mita. Izvinjavam se Izvinjavam se francuske rediteljke izel Vijen je predstava koja je podelila i kritiku i publiku ovogodinjeg Bitefa. Posetioci Bi tefa su je ili oboavali i smatrali pokazateljem pravca u kome savremeno pozorite treba da ide, ili nisu mogli da je podne su i grdili je na sav glas. U svakom sluaju, ini se da je ni je dni ni drugi nisu razumeli. Zanimljivo je, meutim, da je na neki nain to i bila ideja rediteljke, budui da je u predstavi ostavljeno pregrt praznog prostora, s mnotvom pauza, koje bi, po reima autorke, gledalac u svojoj svesti trebalo da nadomesti. Ali opet skaem na zakljuak ni ovakav kon cept ne bi bio problem da nam je rediteljka dala dovoljno podstreka za domatavanje ili dograivanje konfuzne i niim odreene prie. U ovom sluaju, kao to u podrobnije opisati, gledaoca vrlo brzo prestane da bude briga, i ini se kao da je rediteljka uinila malo toga da gledaoca pozove da zajedno s njom uestvuje u procesu stvaranja. Polazna taka Izvinjavam se je snana i ivotna poezija Deni sa Kupera, koju je ovaj gotovo ve kultni ameriki pesnik i ro manopisac napisao upravo za ovu predstavu. Meutim, ve tu poinju problemi. Zbivanja na sceni esto ili nemaju veze s poetskim tekstom (osim to se i jedno i drugo bave nasiljem, ali ovo je na veoma optem nivou), ili ne postoje, i gotovo da niim (osim vizuelnim utiskom jezivosti, povremeno) ne na dograuju, niti daju novu dimenziju tekstu. S muzikom i zvu nim efektima glasnijim od bilo ega to emo videti na sce

ni, preesto se dobija utisak radiodrame, i previe puta ini se da bi bilo bolje prosto itati Kuperovu poeziju, i graditi slike po naosob. Ako je ovo samo jedno proizvoljno tumaenje Kupe rovog teksta koje ne nudi nikakvo reenje, ve je publici ostav ljeno da ga nae, ta e nam izel Vijen kao posrednik? Zanimljivo je da na poetku predstava uopte ne deluje tako. Krivac tome su drvene zglobne lutke devojica, obuene u fetiistiku odeu uenica. Poreane na sceni, esto oima uperenim ka publici, deluju vrlo upeatljivo, pogotovo dok scenom vlada tiina, kada su toliko jezive da se dlaice na ru kama gledalaca nakostree. Zajedno s vrlo agresivnim zvunim efektima, koji se najee mogu opisati kao uznemirujua, mehanika buka, zaista u poetku imamo utisak nelagode; neprijatno nam je, ali ipak elimo da uemo u taj svet nasilja i seksualne iskrivljenosti. Meutim, zvuk se vrlo brzo otkri va kao bombastian zbog nedostatka rediteljkine promilje nosti, prost i lak napad na sluni aparat, umesto izgraivanja oseaja jezivosti. Slino je i s lutkama. izel Vijen je studirala lutkarstvo, a karijeru je poela bavei se lutkarskim pozori tem, i sama istie da su lutke na ovaj ili onaj nain sastavni deo svake njene predstave. Ona je, zajedno s Rafaelom Ru bensom i Doroteom VijenPolak, i kreirala lutke. Ali, ini se da je vie truda uloeno u njihovu izradu nego u animaciju/iz vedbu, to jest nita vie od njihovog pukog postavljanja po sce ni. One jesu sablasne i izazivaju nelagodu, ali u neprestanom oekivanju da se razigraju, da zaigraju na bilo koji nain ne deava se nita. Gluma osim gimnastiarskih mogunosti Anje Roterkamp i povremenog precizno odmerenog scenskog pokreta dvojice njenih kolega gotovo da i ne postoji, odnosno ostaje na ni vou performansa. Deluje kao da to nije minimalizam niti na mera prikazati manje da bi se postiglo vie, ve bezidejnost reije. Naalost, stie se utisak da je Izvinjavam se pretenciozna tvo revina, koja igra na to da e se publika truditi da je razume i uita joj nekakvo znaenje, inae ispada glupa. Nije re o

> 48

umetnosti radi umetnosti, ve o neem to lii na umetnost da bi neko bio umetnik. Ipak, izel Vijen se u poslednjih desetak godina afirmisala kao jedno od najznaajnijih imena nove generacije u francuskom pozoritu. Prole godine, deo Avinjonskog festivala bio je po sveen retrospektivi njenog rada. Da li ova predstava redi teljku ne prikazuje u pravom svetlu, ili ovakav ispranjen pri stup odgovara savremenom evropskom shvatanju pozorita, ne mogu da sudim. Verovatno se s take gledita zavisnosti od alkohola, droge ili seksa, odnosno sveta seksualnih devijacija, mogu dati smislenija tumaenja predstave od mog. Ali, budui da osim sporadine jeze nisam doiveo nita drugo dok sam gledao Izvinjavam se, moram da racionalizujem i da zakljuim kako mi je racionalni doivljaj jo slabiji i prazniji od emotivnog. U Moskvu! U Moskvu! Kada pre no to pogledamo predstavu znamo da je to po stavka ehovljeve Tri sestre, jednog od najizvoenijih koma da XX veka, skoro da je neizbena misao kakav novi ugao gle danja na ovo remekdelo ehova moe da se da. Meutim, u veni nemaki reditelj Frank Kastorf, upravnik teatra Volks bhne am RosaLuxemburgPlatz iz Berlina i ansambl ovog pozorita, uspeli su da naprave jednu sveu i vrlo ivu pred stavu, i to ne samo korienjem ehovljeve pripovetke Selja ci kao tekstualnog kontrapunkta. Iz Tri sestre iitana je pr venstveno socijalna tematika, imajui u vidu viu klasu, dok su Seljaci, kao to i naslov ove pripovetke kae, iskorieni za predstavljanje take gledita nie klase, odnosno seljatva i sit nog proletarijata. ehov je kao lekar poseivao mnoga sela i mesta ekonomski i socijalno u zapeku, te je vrlo dobro poznavao ljude i prilike o kojima je pisao u Seljacima. U pred stavi Franka Kastorfa, Seljaci slue kao drugi pogled na istu pri u, to je dodatno naglaeno time to isti glumci tumae svo je parnjake u obe tekstualne dimenzije predstave. Pri tom, iako su Tri sestre postavljene na terasi letnjikovca, a Seljaci u

tronoj kolibi, ova dva prostorna plana esto se meaju, i naiz gled prvoloptaka koncepcija razbija se komikim momen tima, kao to je situacija kada se Olga (Margarita Brajtkrajc) iz Seljaka zanese u svoj monolog i ostaje na sceni, iako u dru gom planu ve poinje radnja drugog ina Tri sestre, te se ova zbuni i brzo istrava sa scene, da bi se ubrzo vratila kao Irina koja dolazi umorna sa svoje telegrafske slube. Ovo dovodi i do glavnog kvaliteta predstave i injenice zbog koje U Mo skvu! U Moskvu!, iako traje etiri sata s pauzom, sve vreme odrava zanimljivost i vrlo dinamian ritam, a to je upravo komiko vienje i sjajan posao koji su reditelj i glumci napra vili u komikom postavljanju ehova.

Po A. P. ehovu, U Moskvu! U Moskvu! reija Frank Kastorf, Volksbhne am RosaLuxemburgPlatz, Berlin

Tri sestre su u vienju Franka Kastorfa proitane kao istokr vni vodvilj, dok ih Seljaci dopunjuju kao neka vrsta gorke ko medije iz miljea. Reditelj zastupa tezu o ehovu ne samo kao praocu moderne drame ve i teatra apsurda. Dok to svakako nije nekakvo revolucionarno stanovite, i vie nego uspeno je primenjeno u praksi. Likovi kod Kastorfa su automatizova ni, gluma je (mada ne sve vreme) krajnje stilizovana i, pri tom,

49 >

ne mislim samo na lik Kuligina u tumaenju Ser Henrija, izvr snog Kanaanina zaposlenog u Volksbhneu, mada je on naj izrazitiji primer te stilizacije. Snaan komiki efekat na stranu; najupeatljivije kod ovog postupka je to se otkriva uroena automatizovanost, odnosno apsurdnost ehovljevih likova, i to ne samo Kuligina, Feraponta ili Ivana Romanovia ve i tri sestre. Reditelj podsea na situaciju kojom poinje komad: pokloni koje Irina dobija za imendan su predmeti lieni smisla ram za sliku, torta, igra i samovar kao san svake devojke, odnosno potencijalno sjajan miraz za udaju, to je u naglae nom kontrastu s Irininim karakterom. Ovo postaje jo uolji vije ako pogledamo narativnu kompoziciju drame, to je do datno istaknuto naslovom predstave: svaki in, sem posle dnjeg, zavrava se snanom eljom sestara da odu iz provin cije, pokliom U Moskvu! i njihovim ostajanjem u mestu. Gde postoji gotovo identina situacija? U sluaju Vladimira i Estragona, naravno. Vodvilj se koristi i za postavljanje pitanja o savremenom dru tvu, demokratiji, ali i ire od toga, o odnosu vladajuih i pot laenih kroz itavu istoriju. Postavlja se pitanje o smislu revo lucije uopte, u sceni s razvijanjem crvene zastave na plugu, gde seljaci poziraju kao na kompozicijama socrealistikih slika, posle ega odjednom kreu da izbacuju marksistike fraze i filozofske maksime koje ih preispituju. Ovo nikako ne treba shvatiti kao ismevanje komunizma, ve kao preispitiva nje revolucije uopte. Pitanje koje se postavlja postaje jasno nakon scene u kojoj Baba (Brbel Bolle) uspeva da prevari dravu i da sauva svoj samovar. Dakle, treba li dizati revo lucije ili se prosto prilagoditi svakom sistemu i iveti ispod ra dara, kao to su to mali ljudi, u ovoj predstavi prikazani kroz Babu/Amfisu, odvajkada inili? Reditelj je prikazao jedan deo poznatog istorijskog kruga: neko iz najnieg sloja uspinje se do najvie pozicije i postaje tiranin. Ovde je to Nataa (Katrin An gerer), koja postaje ili Staljin, svejedno, izgovarajui prilikom svog uspenja na presto nacionalistiki citat iz Zlih duha. U predstavi se koriste i citati iz drugih ehovljevih dela,

potom Pukina, Dostojevskog i drugih klasika ruske literature i gotovo svaki je upotrebljen na pravom mestu (ovakve cita te u pisanju upotrebljavao je i sam ehov). Zapanjujue tano i ivo je prikazana slika savremenog podzemnog sveta Mo skve. Za razliku od svojih dvojnika iz Tri sestre, likovi iz Selja ka uspevaju da stignu u Moskvu. Tamo, poput junaka Dosto jevskog, potonu u ivot ispod mostova i prostituisanje. I u ovom univerzumu, Nataa, odnosno Fjokla, vodi glavnu re, kao glavna kurva i makro. Za mene je ovo prvi put da vidim ili ujem da je neko prikazao kako bi izgledalo kada bi tri sestre zapravo otile u Moskvu, i to tako ivo i upeatljivo! S tim u vezi, iako je ve reeno da je predstava, u skladu s anrom vo dvilja, vrlo brzog ritma, sa dosta glumakih improvizacija i lake komike, ona poseduje nekoliko izuzetno dobro odme renih mesta istinske patetike, kao to je obraanje Olge iz Se ljaka publici pred sputenom zavesom, ili Verinjinova (Milan Peel) teorija o smislu ivota, dok stoji izdvojen, gotovo usam ljen na ogromnoj sceni. Mora se pomenuti ime Berta Nojmana, koji je pored obimne, a opet svedene scenografije (prikazan je samo deo terase let njikovca sestara, koja je iseena poput filmskog kadra, a ovaj ''off'' prostor obilato se koristi), uradio i kostime. Dok je sce nografija dobro postavljena na nivou u kome daje glumcima prostor za razigravanje, teko je tu govoriti o nekoj inventiv nosti, to se moe videti na primeru video bima i njegove upotrebe (dodue, u nemakom izvoenju na videobim pro jektuju se ehovljeve replike na ruskom, dok smo mi odatle i tali titl; mogue je da postoje elementi izgubljeni u prilago avanju nenemakoj publici). S druge strane, pak, kostimi sjajno igraju u kljuu vodviljskog tumaenja ehova. Od ko stima Kuligina, koji izgleda kao karikatura utogljenog biro kratskog inovnika, preko kostima Olge (Silvia Riger) i Mae (aner Spasova), kojima je potcrtana njihova nepokretljivost, budui da podvlai ostvareno izborom glumica, a to je inje nica da izgledaju kao sredovene dame; do kostima seljaka koji im daje izgled savremenih ljudi iz predgraa, koji se u

> 50

gradu pojavljuju jedino po pijacama i autobuskim i eleznikim stanicama, a iji se izgled moe sumirati u eto ta radi votka. Kostim apsolutno trijumfuje i ostvaruje glavni deo komikog efekta u prvoj pojavi Natae: ona dolazi nakinurena u ste reotipnu ensku odeu ruskog sela, kao ispala iz neke sliko vnice o lepotama ove zemlje za zapadno trite. Kamera, ije snimke vidimo na ogromnom video bimu, ponekad pomae da jasnije sagledamo ta se deava na prostranoj sceni, ali ini se da se esto bezrazlono i previe upotrebljava. Ipak, deo predstave koji zasluuje najvee pohvale jeste glu ma. Glumci su u velikoj meri zasluni za ivotan, uzbudljiv, kako komian tako i potresan efekat ove predstave. itav an sambl je, s jedne strane, odigrao vrlo preciznu stilizaciju, a s druge, ivu, i gotovo animalno telesnu predstavu, uz kontakt s publikom i improvizacije. Pored Ser Henrija, koji je i autor i izvoa muzike, moraju se izdvojiti jo tri imena. Katrin An gerer, odmerena i zastraujua u dvostrukoj ulozi Natae i Fjokle. Lars Rudolf, s jedne strane sjajna stilizacija koja izazi va smeh, s druge zbunjeni mali ovek koji izaziva saaljenje. I, konano, Margarita Brajtkrajc, koja je kao Irina u jednom, i Olga u drugom tekstu, imala teret nekih od najbitnijih i naj teih replika ove predstave. Ona je obe uloge iznela s nad ljudskom snagom, sve vreme delujui istinito na sceni. Pri tom, ulogu Irine dobila je samo dva meseca pre izvoenja ove predstave na Bitefu, budui da je Marija Kviatkovski, glumica koja je glumila Irinu godinu dana, izvrila samoubistvo. Za kraj, uz uvianje sitnih mana, i svega dva pada u ritmu to kom etvoroasovne predstave, mora se odati priznanje Fran ku Kastorfu i njegovom ansamblu u realizaciji ovog obimnog i zahtevnog projekta. Iako je predstava Jozefa Naa Bez na slova na mene ostavila najsnaniji utisak, U Moskvu! U Mo skvu! je najzanimljivija inostrana predstava ovogodinjeg Bi tefa i njegov najvei pozorini spektakl. Lino, moram da zah valim umetnicima Volksbhnea zato to su jo jednom poka zali da je vodvilj sasvim legitimno sredstvo za postavljanje su tinskih pitanja o ivotu, umetnosti i svetu oko nas.

Doao sam do kue, ali nisam uao Jo jednom smo, nakon Eraritjaritjake, Muzeja fraza (2005, Gran pri festivala) i tifterovih stvari (2008, Gran pri festivala), imali prilike da na Bitefu vidimo nemakog reditelja i kompo zitora Hajnera Gebelsa, sada s ostvarenjem Doao sam do kue ali nisam uao. Ovaj put Gebelsu nije dodeljen Gran pri, ali jeste druga najvanija nagrada Bitefa Specijalna nagrada za izuzetan dopirnos na polju pozorinih umetnosti, koja, ini se, mnogo vie pristaje koncertnopozorinom delu kao to je Doao sam do kue ali nisam uao i sasvim mu zaslueno pri pada. Nezavisno od toga da li se nekome dopada ili ne, ovo ostvarenje znaajno je zbog pristupa pozorinoj formi, pre svega naina na koji se bavi naracijom odnosno prianjem prie u pozoritu. Veoma je teko pisati o ovoj predstavi. Ne zbog odsustva li nearnog narativa ili pretpostavke da se u njoj nita ne dea va, da govori ni o emu, ve zbog toga to poseduje izuze tno razuen narativ i govori o mnogo emu. Ona dotie teme
Doao sam do kue, ali nisam uao, koncept, muzika, reija Hajner Gebels, Thtre Vidy, Lozana, vajcarska

51 >

smrti, prolaznosti, razoaranja, nesigurnosti, stidljivosti, od nosno zatvorenosti, a sve vreme bavi se i fenomenom pisanja odnosno prianja pria. Ipak, kao to gledaoci ove predstave, ili poznavaoci dela Hajnera Gebelsa ve znaju, nita od ovoga ne postoji kao jasno definisana tema koja bi se publici bacila kao udica za razmiljanje, niti je ijedna tema predstavljena u mimetikom smislu. ak postoji sumnja da li bi se ovo delo moglo nazvati predstavom u uobiajenom smislu te rei. Nai lazi se na okvirne opise muzika predstava ili uprizoreni koncert. Teoretiari bi verovatno upotrebili sintagmu po zorini in. Meni ipak deluje da je naziv predstava sasvim adekvatan za ovo Gebelsovo delo, ako i uz pridev muzika ili eksperimentalna, pre svega zbog ve pominjane naraci je. Kako god je nazvali, i o emu god govorila, ona to ini sup tilno, idui okolo, kao to i sam naslov nagovetava. Bilo bi pogreno davati jedno, strogo zatvoreno tumaenje ove pred stave, te ni ja u ovom tekstu to neu uiniti. Kao to je sam Ge bels nedvosmisleno izjavio na okruglom stolu posle predsta ve There is no message. Tekstualno, Doao sam do kue ali nisam uao ine tri knjie vna dela, muziki adaptirana i uprizorena za izvoenje na sceni. Izvode ih etvorica pevaa iz jednog od najuvenijih i najznaajnijih vokalnih grupa na svetu, Hilijard ansambla. Ovaj ansambl posveen je pre svega izvoenju srednjovekovne i muzike renesanse. Glasovi izvoaa (kontratenor, dva tenora i bariton) vrlo su rezonantni ali i odmereni i uzdrani tokom iz voenja sva tri teksta koja je Gebels, kao reditelj i kompozitor muzike, adaptirao za vokalno izvoenje. Kada se ovome doda da propratne muzike njihovom pevanju ili nema ili je mini malistika, tek za atmosferu, nikad da istakne znaenje, te je pevanje uglavnom a capella, dobija se izvestan mistini naboj, inae inherentan duhovnoj muzici, te ponekad imamo utisak da prisustvujemo izvedbi oratorijuma savremene zapadne ci vilizacije. Tri slike odnosno tri dela uprizorenog koncerta, nastali su na osnovu Ljubavne pesme D. Alfreda Prafroka, uvene poeme T.S. Eliota Ludila dana, ritmine kratke prie

(ili govornog teksta, kako to kae Gebels) Morisa Blanoa, Worstward Ho, kratkog teksta razbijene forme Semjuela Beketa, niti dramskog, niti proznog dela, uz kratak intermeco izmeu slika iz prie Franca Kafke Izlet u planine. Zanimlji vo je da u sledu ovih tekstova postoji nenametljiva gradacija, kako ritmiki tako i na planu tretiranja fenomena prianja pri e. to se ritma tie, slike kao da slede po raspevanosti, odnosno po tome koliko su bile prilagodljive muzikoj formi. Eliotov Prafrok je rimovana pesma sjajnog ritma, u kojoj pevai Hilijarda potcrtavaju melanholinu i intimnu notu za pitanosti nad starou i prolaznou. Sjajno je uhvaen duh ove Eliotove poeme. Blanoovo Ludilo dana izvoai izgo varaju, recituju, pevaju kljune delove, tako da Blanoov tekst zazvui kao reitativ. Na kraju, Worstward Ho, u kome se Be ket bavi preispitivanjem pripovedake forme i njenih eleme nata, deluje kao tekst koji bi bilo nemogue otpevati. Ipak, et vorica izvoaa u saradnji s Gebelsom, Vilijem Bopom (dizajn zvuka) i ostatkom ekipe Thtre VidyLausanne E.T.Ea iz Lo zane, uspeli su da izvedu ovaj, gotovo nadljudski podvig. Po red njihove virtuoznosti, moramo se diviti i njihovoj izdrlji vosti, pogotovo u zavrnoj slici. Na nivou bavljenja naracijom, to ak nije ni preispitivanje, ve opratanje od tradicionalne, linearne dramske prie ili, kako to stoji kod Blanoa Pria? Ne, nikad vie. Mada se izvo enje Eliotove poeme moe uzeti kao dramski monolog, ono pre iskazuje subjektivno stanje i pogled na svet, nego to je zainteresovano za prianje razumljive prie. U sledeem delu predstave, jedan lik iz teksta razbijen je na etiri izvo aa, to je podrano i sjajnim scenografskim reenjem (sce nografija i dizajn svetla Klaus Grinberg, inae stalni Gebelsov saradnik), gde vidimo prednju stranu kue i u njoj izvoae koji posluju, jedu, odmaraju se; kao da istovremeno posmatramo etiri vremenska toka u ivotu jednog lika. Ovde je pria ispri ana jo subjektivnije, do te mere da ne moemo da razazna mo fabulu tj. ta se zaista dogodilo, kao to je, uostalom, e sto sluaj u ivotu. Ako u prizoru Ludila dana ne moemo da

> 52

sklopimo dogaaj, u poslednjem prizoru, ritminom pona vljanju Beketovih rei u krug, ne moemo da shvatimo ni ta bi trebalo da se dogodi. Beket razgrauje sam materijal za graenje prie, strukturu reenice i rei. Pri tom, ovo se odi grava u, opet scenografski odlino postavljenoj, hotelskoj sobi, koja je realna, ali i mistina i nestvarna po atmosferi koja iz nje izbija. Ukljuuje se televizor, gledaju se slajdovi fotografije neijeg itavog ivota, vetar pomera zavesu, ali svaki taj pred met vie je ispoljavanje opteg ovekovog postojanja i posto janja spoljnog sveta, nego nekakav konkretan predmet. To tano izraava savremeni oseaj sveta u kome predmeti osta ju da govore umesto oveka. Pokreti izvoaa u itavoj pred stavi su odmereno teatarski, slike pred oima gledalaca esto zalie na freeze frame iz filmova savremenih dalekoistonih majstora kao to je Vong KarVai. Klaus Grinberg je dizajnom svetla i scenografijom veoma za sluan za mistinu atmosferu i sporadina prisustva ono stranog kroz naizgled svetovne predmete. Jo jednom mogu se pohvaliti i lanovi Hilijard ansambla, kojima je ovo bio prvi nastup u pozoritu. Koliko god da jedan deo znaenja (autorova namera je i bila da predstavu maksimalno znaenj ski otvori i da svako u njoj moe da nae sebe i svoj doivljaj), kao i emotivni i estetski doivljaj predstave neizbeno izmiu zbog njene zatvorenosti i kamernosti, ipak se Hajneru Gebel su mora odati prizanje zbog njegovih istraivanja to otvore nijih narativnih kompozicija, a posebno zbog pokuaja da se bavi onim to je Kafka nazvao neiskazivim. Gardenija Podie se zavesa i doekuje nas vremena ena u odelu, za pravo Vanesa van Durme, koja vrlo oseajno peva Over the Rainbow. Iza nje, u drugom planu je sedam starijih muka raca, jedna sredovena ena i jedan mladi. Svi u sveanim odelima, osim mladia. ena za mikrofonom, oigledno voa programa, objanjava da je ovo poslednja predstava kabarea

Gardenija, po konceptu Vanese van Durme, reija Alen Platel i Frank van Leke, Les Ballets C de la B, Gent, Belgija

53 >

Gardenija i moli nas da ustanemo u znak minuta utanja za nji hove mrtve prijatelje, bive glumce i zabavljae iz kabarea. I zaista, na poetku sve nosi sveanu, mirnu notu ceremonije poslednjeg pomena. Ipak, kada ono teatarsko u svim ovim iz voaima, od kojih su veina zapravo transvestiti iz raznih ev ropskih zabavljakih trupa i alternativnih kabarea, a neki po zorini glumci (Grit Debaker, Vanesa van Durme i Anri Lebon), ali svi oni glumci, odnosno zabavljai, stupi na scenu, stvari se menjaju. Izreka stvari nisu uvek onakve kakve izgledaju u predstavi Gardenija dobija novo znaenje. Pogotovo to se, imajui u vidu da su akteri ove predstave transvestiti ili trans seksualci (osim Grit Debaker, jedine prave ene, i Anri Le bona, mladia koji ulazi u njihov svet), efekat oka ne izaziva njihovim polom ili seksualnim opredeljenjem, ve godinama. Predstavljanje starije gospode kao prostitutki i zabavljaica, preputenih ivom i vatrenom ivotu, sa nebrojeno muka raca koji kroz njih prou za jednu no, izaziva podjednako i komian i efekat oka. Nadalje, posmatramo poslednju kaba retsku predstavu, s tim to moemo da vidimo sve to se de ava iza scene (to je, naravno, dominantniji deo predstave), sumnje i nesigurnosti izvoaa podjednako kao i njihovo min kanje i preoblaenje, kao i na sceni, odnosno take koje su izvoai pripremili za nas. Gardenija je nastala po ideji i okvirnom konceptu Vanese van Durme, a u reiji Alena Platela i Franka van Lekea, i u produk ciji belgijskog teatra Les ballets C de la B. Vanesa, inae roe na kao deak, uvena je belgijska dramska spisateljica i glu mica, svojevremeno poznata kao prvi belgijski transvestit. In spirisana dokumentarnim filmom Yo Soy As, o zatvaranju transvestitskog kabarea u Barseloni, ona je okupila svoje pri jatelje transvestite i zainteresovala uvene belgijske reditelje Alena Platela i Franka van Lekea (koji je ve saraivao s Va nesom van Durme na reiji njene autobiografske predstave Look mommy, Im dancing), za svoju priu, koja je zatim i rea lizovana u okviru Platelovog pozorita Les ballets C de la B. Pr vobitno, predstava je nastala po ideji Vanese van Durme, ali

je dopunjena iskustvima i priama iz ivota samih izvoaa. Tu na scenu stupa reija, u vidu autorskog dvojca PlatelVan Leke, koji su (obojica) ve radili na projektima muzikog i plesnog po zorita. Reija u ovom ostvarenju kao da ima potpornu ulogu, vrlo je nenametljiva, i to je njena najvea vrlina. Ona se sa stojala pre svega u oblikovanju materijala, kako to kae Van Leke: Iskrene, divne prie predstavljaju odlian materijal... Na zadatak je bio da ga stimuliemo, da ga izmasiramo. Me utim, a to je neophodno naglasiti, prie ljudi koji se kreu po tankoj liniji izmeu mukarca i ene, nisu predstavljene u obli ku ispovesti. Ovo je dokumentarna predstava sa fiktivnim elementima, ali umesto da se poslue pripovedanjem, autori su se odluili za predstavljanje. Umesto sluanja pria iz nji hovog ivota, koje su svedene na anegdote ili oglase za upoz navanje, koje izvoai izgovore u mikrofon kao vic, odnosno kao kabaretsku taku, mi gledamo njihovu transformaciju kroz oblaenje kostima kabaretskih zabavljaica (haljina, okovrat nici, perika, nakit, minka), odnosno njihovo oivljavanje, no vozadobijenu ivost i nadu, u kontrastu sa njihovom potite nou i optim beznaem koje vlada kada su u civilnom, graanskom odelu. Alen Platel: Nismo hteli da to bude do kumentarac u kome ljudi priaju svoje prie. Ve postoji mno go odlinih dokumentaraca na tu temu. Meutim, pozorina predstava je neto sasvim drugo. Upravo je to najvea pred nost Gardenije, ono ime ona osvaja gledaoca, idui na iden tifikaciju i traei put do srca gledaoca, umesto do njegovog razuma. Bez obzira na to kog smo pola ili seksualne orijenta cije, bez obzira na na stav prema transvestizmu ili transse ksualnosti, otkrivamo da smo svi bili ili emo biti u slinim si tuacijama, bilo da su to ljubavni problemi ili egzistencijalna kri za. Najloiji deo ove predstave je fiktivna pria mladog ruskog emigranta plesaa (Anri Lebon), koji se oigledno divi vreme nom ansamblu transvestita i prikljuuje mu se. Ovaj lik je mogao da predstavlja publiku, odnosno nas koji isto tako ula zimo u taj svet, ali se ova linija prie nije razvijala u tom sme

> 54

ru. Ni njegova lina pria, mada emotivna, nije razraena, nije jasno da li bi trebalo sve da gledamo kroz njegove oi ili je on prosto jedan od likova, ija je mladost u kontrastu s ostalim izvoaima, za koga se ovi brinu, ali i ude za njim. Mo gue je da je posredi injenica da je Timura Magomedgadie va, koji je prvobitno igrao ovu ulogu, i ija je ovo lina pria, zamenio Anri Lebon, ali budui da je ovo pozorite, tako ne to ne bi trebalo da predstavlja problem, niti nas kao gledao ce zanima. Trea osovina autorskog tima Gardenije, koncept (Van Durme) reija (PlatelVan Leke) jeste muzika, odnosno Stiven Pren gels, kompozitor. Iako je dosada nisam pominjao, muzika je neizostavni deo efetka koji ova predstava ostavlja na nas, a Prengels je izvrsno adaptirao poznate kompozicije i numere i realizovao svoje, koje na scenu donose veliki raspon emocija, od melanholije i sete, do razigranosti i hedonistikog slavlje nja ivota. Uopte, muzika, koja je esto neprimetna, kao i reija ove predstave, a onda zaas izbije u prvi plan, neopho

dan je deo atmosfere poslednje kabaretske predstave koju nam Gardenija donosi. Na kraju, pred nama se pojavljuje svih devet izvoaa, svi osim mladia (koji se takoe oprata s ansamblom, ali e oi gledno nastaviti dok ne doe do svoje predstave) obueni u haljine koje su referenca i oma filmovima iz zlatnog doba Holivuda (Sunset Blvd, Some Like It Hot itd.) izvodei uveba nu koreografiju. U jednom trenutku, zauje se numera, u po slednjem izvoenju, Dudi Garland iz 1969, nekoliko meseci pred njenu smrt. Svi zastaju i zaneseno sluaju. Po njenom za vretku, izvoai i sami nastavljaju da setno pevue stihove ove numere. U jednom trenutku zaustave se i poinju da ski daju svoje kostime. Najudnija katarza koju sam doiveo u pozoritu i stojee ovacije kojima je publika Bitefa ispratila an sambl. Poavi od istinitih pria, autori su stvorili likove sa ko jima se zaista saosea, i koji ostavljaju utisak divnih ljudskih bia.

55 >

TAMARA BARAKOV

REGION U FOKUSU

IZMEU TEATRA I STVARNOSTI


Posebnost ovogodinjeg Bitefa je odluka selektora da se u glavnom programu nau predstave ne samo domae pro dukcije nego i zemalja bive Jugoslavije pozorite regiona, nekada deo Show casea, sada je u glavnom programu, u ra vnopravnoj selekciji s predstavama iz Nemake, Belgije, vaj carske... Takva odluka je znaajna, jer daje jasnu sliku koliko se pozo rite regiona zaista pribliilo savremenim tendencijama ali, istovremeno, pokazuje i koliko je jo prilino udaljeno. Time smo ove godine dobili bogatiju selekciju, petnaest predstava u glavnom programu, od ega ak deset iz regiona. Znai li to da Bitef polako postaje festival regionalnog teatra, tek s po kojim iskorakom u internacionalno pozorite? Ili je re o elji da se festivalskoj i pozorinoj publici pokae da je pozorite s ovih prostora po kvalitetu jednako onom izvan tog regiona? Na ova pitanja jednostavan i kratak odgovor teko je dati, vero vatno ona otvaraju iru polemiku. Ipak, umesto preispitivanja odluke selektora o pripajanju regionalnog programa takmi arskom i nepotrebnog brojanog uporeivanja, kvalitet samih predstava pokazuje zasluuju li one mesto u glavnom progra mu 45. Bitefa. Selekciju Region u fokusu moemo slobodno podeliti, pre ma odabranim predstavama, na dva dela: jedan ine pred stave raene po originalnom dramskom tekstu ili dramatiza ciji (Maka na usijanom limenom krovu, Elijahova stolica, Otac na slubenom putu, A rose is a rose is a rose), a drugi su pred stave koje koriste neto drugaiji predloak, bilo da je to do kumentarna drama (Hipermnezija, Proklet bio izdajica svoje domovine), plesni teatar (Bez naziva i Ako bismo svi malo utih nuli) ili nove pozorine forme koje, na svoj nain, preispituju odnos pozorita i stvarnosti, to je sluaj s predstavom Izlog. Neto ozbiljnije i dublje tumaenje i analiza ovog dela selek cije pokazae da je veini predstava zajednika tema preispi tivanje i prihvatanje prolosti i promiljeniji kritiki angaman prema eksYu mitovima. Kako je prethodnu sezonu obeleila dokumentarna drama, koja na neki nain brie granice izmeu pozorita i ivota, bilo je potpuno oekivano da e takve predstave (ak dve) biti uvrtene u takmiarski program Bitefa. Mada polaze od iste forme i do tiu kljuna pitanja prolosti, politike i raspada jedne drave, predstave Hipermnezija Selme Spahi i Proklet bio izdajica svo je domovine Olivera Frljia ipak nisu toliko sline.

> 56

Proklet bio izdajica svoje domovine, reija Oliver Frlji, Slovensko mladinsko gledalie, Ljubljana (Slovenija)

Za razliku od Frljievog prepoznatljivog pristupa teatru, di rektnog i pamfletskog suoavanja kroz dokumentarni materi jal i line prie glumaca, Spahievu ne zanima toliko politiki angaman. On je, svakako, prisutan, ali ne izbija u prvi plan predstave. Hipermnezija je intimno seanje, pria o odrasta nju i sazrevanju, samospoznaji, veitom sukobu roditelja i dece, ali i o neizmernoj ljubavi koja se krije iza dobro pozna tog porodinog konflikta. Sve to stavljeno je u kontekst dru tvene stvarnosti: ratova, raspada Jugoslavije, nemira i bom bardovanja, ime delikatna pria o odrastanju dodatno dobi ja na snazi, pokazujui da je seanje podjednako bolno i teko za sve, bilo onih koji su odrastali u Srbiji, na Kosovu ili u Bosni, bez obzira na njihovu religiju i nacionalnost.

Osam glumaca obuenih u belo, na sceni prepriavaju, igraju i ponovo proivljavaju najznaajnije dogaaje koji su obelei li njihov ivot. Scenografija je sastavljena od paravana koji, po potrebi, imaju funkciju projekcionog platna, zidova, barijera. Glumci ih pomeraju, rotiraju, gotovo koreografski, sinhrono, gradei uvek nove prostore za svaku priu. Sve prie su snane, potresne, nekada duhovite, ali pre svega iskrene. Ovakva teatarska forma ini da su uesnici potpuno ogoljeni pred publikom, otkrivaju svoju ranjivost i strahove, priznaju neto to bi radije zaboravili, ni jednog trenutka ne odlazei u banalno i ilustrativno to moe da bude opasnost kada se prave predstave dokumentarnog tipa. Line prie po staju i prie gledalaca, uspevaju duboko da uzdrmaju, bez jef

57 >

tine i niske manipulacije oseanjima i nostalgijom prema Ju goslaviji. Mada politiki aspekt nije eksplicitan, ni najvaniji, gledalac sve vreme osea kritiku, suptilnu, provokativnu notu koja je veto implicirana u ispovesti glumaca. Tim po vodom, slobodno moemo rei da je znaaj predstava Hi permnezija i Proklet bio izdajica svoje domovine upravo u tome to s odreenim vremenskim otklonom i kritikim sta vom otvaraju i odgovaraju na pitanja koja se i dalje tiu dru tvene stvarnosti. Poto je o Frljievoj predstavi bilo vie rei u tekstu o Sterijinom pozorju, treba napomenuti da su teme ovih dveju predstava sada definitivno do kraja prouene i ini se da posle Spahieve i Frljia, o bivoj Jugoslaviji i poli tikim sukobima i nemirima, kada je dokumentarna drama u pitanju, vie nema ta znaajno da se kae. Ove dve predstave zaokruuju i zatvaraju pozorini angaman, u dokumentarnoj formi, o temi jugoslovenstva, i velika je opasnost da one budu iznova forsirane, samo zato to je to trenutni teatarski trend. Pitanje je koliko, posle brojnih predstava o Jugosla viji u protekloj sezoni, ima smisla i dalje insistirati na priama o raspadu drave. Jo jedna predstava 45. Bitefa osvaja, pre svega, jednosta vnou i nenametljivou, istovremeno koliko i jasnim dru tvenim angamanom, opet, vezanim za problematine od nose dva naroda nekada jedne drave. Izlog (Zagrebako ka zalite mladih) Natae Rajkovi i Bobe Jelia na prvi pogled deluje kao zanimljiv, intrigantan, mali eksperiment preispiti vanja odnosa pozorita i realnosti; publika je smetena u izlog Kluza, dok su akteri predstave na ulici. Publika pokuava da shvati ko je zaista uesnik predstave, a ko samo sluajni pro laznik, istovremeno zabavljajui se svakodnevnim prizorima, reakcijama, ali i samom radnjom predstave. Ubrzo shvatamo da mi, kao publika, nismo samo posmatrai predstave ve, na neki nain, deo nje jer upravo pozicija u izlogu ini da smo i sami eksponirani, izloeni pogledima i reakcijama (u ovom sluaju) Beograana, to otvara pitanje posmatraa i posma tranog u teatru. Veto poigravanje i preplitanje pozorine fik

cije i stvarnosti duhovit je i matovit koncept, ali nikako nije jedino na emu se predstava temelji. Da je tako, sve bi osta lo na nivou duhovitog, nepretencioznog performansa koji bi se zavrio posle deset minuta. Ipak, postepeno se otkriva na rativna nit, gledalac uvia da Izlog pria jednostavnu, malu pri u o ljudima koji su doli na svadbu mladenaca iz Srbije i Hr vatske. Polako shvatamo da je granica izmeu pozorita i stvarnosti, izmeu publike i uesnika, odlina metafora za granice i barijere izmeu naroda, koja pokazuje koliko to du plo staklo zaista jeste komunikacijski zid izmeu ljudi. Glum ci pokuavaju da srue barijeru, da uspostave kontakt s pu blikom, da progovore i da se uju. Poseban utisak ostavlja po datak da se pria glumca, koji u jednom momentu izlazi iz pu blike i otkriva pravi zaplet, uvek menja u skladu s gradom u kome predstava gostuje, pa tako ovo izvoenje, s obzirom da je re o gostovanju zagrebakog pozorita u Beogradu, dobi ja dodatnu dimenziju drutvenog angamana. Taj angaman, to je veliki kvalitet predstave, nije ilustrativan niti sentimen talan i nostalgian, ve na fin, suptilan nain dotie pitanje ob navljanja odnosa meu narodima bive Jugoslavije, raciona

> 58

N. Rajkovi/B. Jeli, Izlog, reija autori, Zagrebako kazalite mladih, Zagreb, Hrvatska

lizujui problem konflikta kroz nepretencioznu priu o obinim ljudima i ljubavnom paru. Program Regiona u fokusu nije u potpunosti posveen istra ivanju drutvenopolitikih problema na exYu prostoru. Ove godine dve predstave plesnog teatra nale su mesto u glav nom programu: Ako bismo svi malo utihnuli Bitef dens kom panije i nova predstava umetnika iz Kanjie Joefa Naa Bez naziva. O predstavi Snjeane AbramoviMilkovi Ako bismo svi malo utihnuli zaista je teko govoriti s aspekta dramskog pozori ta. Imajui u vidu da je ovo pre svega plesni teatar, bio bi zah tevan, a moda i suvie ambiciozan pokuaj da analiziramo predstavu, jer takav pristup trai pre svega poznavanje bale ta i modernog plesa. Ako se zanemari tehnika igraa, vetina pokreta, suptilna igra, zadivljujui nastup Ahen Ataljanc, to je ipak predmet plesne kritike, namee se pitanje ta pred stavu Ako bismo svi malo utihnuli ini adekvatnim izborom za selekciju glavnog programa Bitefa? Problem predstave je u tome to ona ni u emu, tokom trajanja, ne otkriva vezu s najavljenom, dodue veoma apstraktnom idejom, ve deluje

kao nizanje fascinantnih igrakih sekvenci, bez utiska o celini. Navodno, Ako bismo svi malo utihnuli govori o problemu ne dostatka prave komunikacije, suvie rei koje nita ne znae, o buci i tiini koje je sve manje. Stie se utisak da je autorka vie truda uloila u eksplikaciju prvobitne ideje, najavljujui je pretencioznim i nejasnim naslovom, nego to je zaista elela da sve to prikae na sceni. Ovako, gledalac ostaje zbunjen pred plesom trupe, pitajui se ta je to to treba da razume u predstavi, ta je njena sutina i svrha. Osim toga, pokree se pitanje odabira ovakve predstave za Bitef. Prethodnih godina imali smo prilike da vidimo moderno, savremeno plesno po zorite u glavnom programu, ali ovde nema nikakvog radikal nijeg iskoraka u teatarskom jeziku da bi predstava nala me sto na Festivalu, u glavnom programu. Konkretno Ako bismo svi malo utihnuli ponajvie dovodi u sumnju kompletnu ideju izjednaavanja kvaliteta predstava s ovog podruja i onih iz inostrane produkcije. tavie, dokazuje usiljenu tenju da se, po svaku cenu, pokae kako na (plesni) teatar ide u korak sa svetskim. Naalost, u sluaju ove predstave nije tako. To se nikako ne moe rei za drugu predstavu koja koristi po kret kao sredstvo izraavanja. Bez naziva Joefa Naa ne sumnjivo je jedna od najboljih predstava prikazanih na ovo godinjem Bitefu, izdvajajui se i kada je u pitanju segment Region u fokusu. U ogranienom, skuenom prostoru, nalik kocki, svestrani umetnik Joef Na bavi se pitanjem intime i odnosa dvoje lju di u savremenom svetu. Pre svega uoava se likovnost predstave: minimalistiki pristup i vizuelna svedenost, ali i inovativnost u izrazu u okviru tako malog prostora. Iznova, u kocki, Na poput maioniara taj prostor uspeva da iskoristi i nadgradi kao da se nalazi u ma ginoj kutiji (nestajanje devojke u zidovima, gledaocu se ot krivaju razni otvori, vrata) impresionirajui vizuelnim reenji ma, pokretom i kretanjem unutar kocke. Na je veliki pozna valac istorije umetnosti i vizuelnih umetnosti uopte, to se ja sno vidi u svim njegovim radovima, pa su tako za stvaranje

Ako bismo svi malo utihnuli, koncept i koreografija Snjeana Abramovi, Bitef/ Bitef teatar

59 >

> 60

Bez naziva, koncept i reija Joef Na, RKA Joef Na, Kanjia/ Kiosk, Beograd

predstave Bez naziva kao polazite posluili Direrovi bakrore zi i pesme Pola Selana. Posebnost Naovog pozorita je u tome to ono ne tei da se objasni obinom gledaocu; Na se ne trudi da bude shvaen po svaku cenu, da ga svako razume, niti dozvoljava da se do kraja ue u trag samoj prii. Ovo je vi sokoestetizovni teatar koji od gledaoca zahteva pun intelek tualni angaman, razmiljanje ali i poznavanje razliitih vido va umetnosti. Samo je tako mogue na pravi nain razumeti Naovu estetiku, njegov teatar, emociju i poetinost kojom predstava odie. Naova odluka da ne koristi vetako svetlo, ve da on i An Sofi Lanselin predstavu igraju uz svetlost svea, dodatno do prinosi utisku blage jeze na poetku, tajanstvenosti i svede nosti u konceptu koji se pred naim oima stalno razvija i uvek je iznova zadivljujui. Pariski i petanski ak Joef Na, svakako je u svetu najpri znatiji umetnik s ovog podruja, i njegov rad ide u korak s modernim teatarskim tendencijama, te je tako predstava Bez naziva jedna od retkih koja parira svetskoj produkciji, zaslu eno izabrana u okviru Regiona u fokusu. Odluka o izjednaavanju selekcije regionalnog i internacional nog pozorita Bitefa ostaje diskutabilna. Mada odreene pred stave dokazuju toliko promovisanu tezu probliavanja ovda njeg teatra bitefovskim predstavama, za neke se ipak mora rei da nisu opravdale prisustvo na festivalu. Bitef je festival koji etiri i po decenije prua priliku mladim pozorinim stva raocima da saznaju i osete ta to intrigira svet, koje tenden cije donose promene i provociraju i teta je to se broj ovakvih predstava (verovatno iz finansijskih razloga) smanjuje na spram nekih domaih koje su inae na repertoaru tokom se zone, a nisu toliko provokativne i kritiki hrabre. Pitanje je da li je, u tom sluaju, bolje svesti selekciju na manji broj pred stava, a voditi rauna o kvalitetu ili po svaku cenu u program uvrstiti to vie predstava, da se kriza ne bi osetila.

VANJA NIKOLI REGION U FOKUSU

NA ELIJAHOVOJ STOLICI
Ovogodinji Bitef je po mnogo emu bio raznolik i poseban. U oekivanju da na Bitefu gledamo novo i drugaije to nam dolazi iz stranih zemalja, selektori su nas suoili s injenicom da su bive jugoslovenske republike takoe inostranstvo koje, kad je pozorite u pitanju, ima da ponudi mnogo. Tako smo u okviru selekcije Region u fokusu imali priliku da vidimo pred stave iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. In teresantno je i da je veina tih predstava tematizovala sline probleme koji se tiu naslea prolosti, pitanja identiteta i svih tema koje nam je doneo raspad Jugoslavije. Van regio nalnog izbora, inostrane predstave nosile su peat onog Bite fa na koji smo navikli i koji je navikao da nam prezentuje sa vremeni teatarski izraz i prui priliku da vidimo neto zaista novo. Bitef je, dakle, ove godine odvojio predstave u dve celine prema temi i prema zemljama iz kojih potiu. Uvek je mogu e i drugaije grupisanje, prema drugaijim kriterijumima. U ovom sluaju, izdvojilo se pet predstava nastalih prema kla sinom dramskom tekstu ili dramatizovanom romanu. S ob zirom da je taj broj treina ovogodinje selekcije, vano je vi deti za kakav rediteljski izraz i koncept su posluili klasini dramski tekstovi i zato im se pojedini reditelji vraaju posle reija dokumentarnih, poetskih, postdramskih tekstova. Osim to su nastale po klasninom dramskom tekstu, dve predstave posebno su zanimljive zato to tekstovi po kojima su nastale uspeno egzistiraju u svetu filma. Otac na slu benom putu, po tekstu Abdulaha Sidrana, domai je filmski klasik u reiji Emira Kusturice, a Krici i aputanja, prvi ev ropski film koji je doiveo nominaciju za Oskara za najbolji film godine i koji je definitivno znaio ozbiljnu prekretnicu u radu Ingmara Bergmana. Ve ove injenice dovoljno govore koliki je izazov i gotovo nemogua misija transponovanje pomenutih tekstualnih predloaka u drugi medij odnosno pozorite, posebno kada se uzme u obzir recepcija oba film ska dela i, uopte, mogunost da se pozorinim jezikom su gerie drugaiji utisak od onog koji na gledalaku svest ostav ljaju pokretne slike. Oliver Frlji je u tome donekle uspeo; na sceni nismo gledali Kusturiinog Oca na slubenom putu, ve definitivno Frlji evog. Predstava, meutim, u poetikom smislu, nije ni pri blino onako frljievska, odnosno provokativna, ispitivaka, in teraktivna. Ona je ponajvie klasina. Posebno spram Frljie vih ostvarenja kao to su Turbofolk, Proklet bio izdajica i Ku kaviluk koja ne samo da se ozbiljno bave problemima bive Jugoslavije ve ulaze u sutinu pozorine umetnosti, preispi tujui njene glavne principe delovanja.

61 >

Koristei poznati tekstualni predloak, reditelj pravi otklon od filma i vraa se drami Abdulaha Sidrana. inei to, on za sebe, ali i za glumce, otvara mogunost sasvim novog itanja ove drame. U vreme kada lina i politika drama o Informbirou vie ne predstavlja nau stvarnost, ali uticaj politike na ivote je i te kako prisutan, distanca spram teme Informbiroa je neop hodna. Ta distanca ini vidljivim sve univerzalne nivoe tek sta, u kojima ne manjka nae stvarnosti: sklonosti ka jedno obraznom politikom miljenju, ukidanja linih i drutvenih sloboda, nemogunosti da se lini ivot vodi van politikog konteksta i, samim tim, sve line i porodine prie postaju dramatine, nosei i jasan melodramski ton. Upravo tu (melo)dramatinost Frlji je veto izbegao nainiv i brehtovski otklon od nje. Stapajui dva lika iz drame, dea ka Dina i odraslog oveka Dina u jedan lik starca (Vlastimir uza Stojiljkovi, u ulogama deaka i oveka koji se sea i vraa u prolost), Frlji uspostavlja savren otklon od prolog vremena i za njega karakteristinih problema i fokusira pogled na dananje vreme. Tim postupkom dobija se izvestan ap surd, objektivnost i, na neki nain, ironijski otklon spram do gaaja koji se odigravaju na sceni. Pri tom, vrst rediteljski kon cept ne doputa ni ostalim glumcima da igraju u melodrama tinom tonu (jer bi u tom sluaju to bila farsa), ve i oni dre distancu zadatu postavkom lika glavnog protagoniste. Veina glumaca dosledno je sprovela koncept igre u kojem se ne tra i iskrena i patetina emocija ve ironijski otklon, dok su neki, ipak, ostali na tumaenju po Stanislavskom, to, sve u sve mu, nije mnogo smetalo. Vaan element Frljievih predstava muzika ili izbor muzike u ovoj predstavi ima funkciju osavremenjivanja Sidranovog teksta, njegovo postavljanje u drugaiji politiki i vremenski kontekst i davanje nove dimenzije gotovo svim likovima, po sebno enskim. Osim to sam pie tekstove za songove, Frlji na pozornicu izvodi pet muziara koji prate svaku scenu i sva ku emociju, veto vezuju kratke scene, stvaraju odreeni ritam i uspostavljaju odgovarajuu atmosferu. Songovi nisu novina

za Sidranov tekst. Oni su sluanje i paljivo iitavanje onoga to je sam pisac naznaio. Sidran koristi muziku i pesme, po najvie narodne, koje su sastavni deo teksta i situacije u koje postavlja svoje junake: svadbe, slavlja, kafanska banenja, ku na okupljanja. U Sidranovom tekstu svaki lik peva pesme koje proizlaze iz njegovog karaktera, nacionalnog i politikog uverenja ili naslea i, konano, peva pesme koje su znak jakih emocija. Frlji pie nove songove nudei time novo itanje, ali i dopisuje ono to je novo vreme, evidentno, donelo ovoj dra mi. Songovima, on svakom od likova, nekima posebno, donosi
A. Sidran, Otac na slubenom putu, reija Oliver Frlji, Atelje 212

novu liniju u karakteru i ne samo to. On ih sve postavlja, kao i samog Dina, u kritiki ugao iz koga posmatraju situaciju. Kod Sidrana vie pevaju mukarci, kod Fljia vie pevaju ene i to surovo, realno, bolno i pobunjeniki. Iako nas ovaj put nije iznenadio, nije okirao, niti oamario, Frlji je dao zanimljiva reenja koja bi svakako mogla da po slue pojedinim aktuelnim rediteljima u reiji klasinih dram skih tekstova. Takoe je vano da je Frlji u ovoj predstavi

> 62

uspostavio sopstvenu estetiku, koristei iskljuivo pozorini je zik i time stvorio znaajan otklon od poznatog filma. To se ne moe rei za predstavu Krici i aputanja Maarskog pozorita iz Klua. Pristupiti filmskom ostvarenju kao to je Kri ci i aputanja, radi njegovog transponovanja u pozorini me dij, ozbiljan je i zaista teak poduhvat. U ovom sluaju, on je problematian od samog poetka odnosno od inicijalne ideje da se u dramu/tekst/predstavu uvede lik reditelja (Ingmar Bergman). Na taj nain se, na prvom mestu, otvara jasna in tencija da se kombinuju imaginacija i realni ivot, to nije re tko, nije ni novo, ali u kontekstu ove predstave pitanje je da li i dovoljno uspeno. Reditelj predstave Krici i aputanja Andrej erban polazi od ideje da istrai i, samim tim, odgonetne tajnu stvaralakog procesa Ingmara Bergmana, kreui od injenice da je Berg man pre snimanja (ovog) filma vodio probe i duge razgovore s glumcima i tek nakon toga poinjao da snima. erban pravi oma Bergmanu, istovremeno se poistoveujui s njim i tu pronalazi motivaciju za ovakvu vrstu reije. Reditelj pred sebe stavlja zadatak da stvori na sceni lik Bergmana, koristei pri tom dokumentarni materijal, tanije njegove biografske spi se ili snimke i intervjue. Istovremeno, on ne dira narativnu li niju drame, ne menja dramaturgiju izvornog teksta Krici i a putanja, ak se i ne poigrava mogunou da su neke scene snimane pre drugih. Pred nama se niu poznate scene, u poz natom enterijeru, u kojima glumice u poznatim kostimima pokuavaju da odigraju dramski potentne i zahtevne prizore i, vremenom, sve poinje da izgleda kao muno preslikavanje filma. Lik Bergmana deluje krajnje neuverljivo, replike koje izgovara su kao nasumino odabrane i ne ba u funkciji lika, a izbor da jedan glumac igra i Bergmana i sve druge muke li kove, deluje groteskno i pomalo amaterski. Kao da erban nije iskoristio potencijal koji su mu pruile Berg manova linost i njegova biografija. Uprkos vidljivom, jasnom i razumljivom konceptu, realizacija je banalna i neuverljiva. Istovremeno, ini se da reditelj nije otiao dalje od line fa

scinacije filmom i njegovim autorom, a nije morao da ode mnogo dalje. Naime, pozadina stvaranja ovog filma, a to je i njenica da je nastao novcem samog autora, njegovih glumica i celokupne ekipe, da ga je Bergman stvarao u trenutku kada za njegov rad nije vladala najbolja klima, jeste neto u ta nas

I. Bergman, Krici i aputanja, reija Andrej erban, Maarsko pozorite, Klu, Rumunija

63 >

ova predstava ne uvodi, a bilo bi zanimljivo i donekle neop hodno prikazati i drutveni kontekst filma i time dobiti novu dimenziju i svakako ivotniji i viedimenzionalan lik Ingmara Bergmana. Jo jedna predstava koja, kako se moglo videti i po reakcija ma publike, nije zadovoljila oekivanja, jeste Maka na usi janom limenom krovu, po kojoj ovogodinji Bitef nosi naziv. Tekst, koji se smatra veoma znaajnim u amerikoj i svetskoj dramaturgiji, istovremeno je duboko lian i politiki, u emu i lei njegova vrednost. Preciznim graenjem likova, Tenesi Vilijams stvorio je dramu koja je istovremeno psiholoka, subverzivna, emocionalna, prepuna promaenih ivota, lai, skrivanja i pretvaranja. Upravo takvi likovi kontekstualizuju se sistemom i drutvom u kojem je pojedinac izolovan, usam ljen, u kojem vlada netolerancija na svim nivoima, u ovom sluaju posebno spram ena i homoseksualaca. Ovakva, hi pokritska situacija, stvara nezadovoljnog, frustriranog i pa sivnog oveka. Takvog oveka, prepoznajemo i u dananjem vremenu, to ovu Vilijamsovu dramu ini uvek aktuelnom, te njeno postav ljanje na scenu, ima razlog i opravdanje. Pitanje kako posta viti ovu dramu da korespondira sa savremenim drutvom, da bude aktuelna i da likovi progovaraju glasom dananjeg o veka, stajalo je na poetku rada i namere Ivice Buljana. Ali, je dno pitanje stoji i nakon realizacije: da li su postupak i reenja koja u predstavi koristi reditelj na najbolji nain ostvarila nje gove namere? anrovski, Buljan se opredeljuje da Maku na usijanom lime nom krovu postavi kao mjuzikl u kome prevladavaju rok, bluz i pank melodije. Iz nekog razloga, moda zbog loeg izbora pe sama, ili zbog naina njihovog izvoenja, ili zbog progrenog izbora njihovog mesta u predstavi, songovi su ponajmanje iz raavali ono to je bila njihova namera: postizanje emocional nih klimaksa ili intenziviranje karakternih osobina likova. Ipak, ini se da manjkavost ove predstave ponajvie lei u redi teljskom konceptu odnosno u pogrenom akcentovanju; sve

ono to je subverzivno kod Vilijamsa, to se ne izgovara, to je izmeu redova, emocije koje su uvek suprotne radnji, u ovoj predstavi je ne samo vrlo vidljivo nego ak prenaglaeno. To se manifestuje kroz igru glumaca koji insistiraju na telesnom, na eksplicitnom pokazivanju emocija. Sve to je pisac izatkao tananim mreama odnosa, ovde se daje udaranjem, amara njem, tipanjem i upanjem. Takvo reenje je, moda, u skladu s odabranim anrom, ali reditelj se nije zadrao samo na tome. Manjkavost takvog postupka najvidljivija je u najradikalnijoj promeni samog teksta. Buljan, naime, uvodi lik mrtvog Skipe ra na scenu. On time potencira dimenzije znaenja koje i inae proistiu iz teksta i nisu bez razloga skrivene. Pojavljivanjem Skipera na sceni, problem homoseksualnosti postaje prenagla en i postaje telesan, mada je takvo radikalno reenje svaka ko nudilo i, naalost proputenu, mogunost mnogoznanije konotacije likova i njihovih problema i odnosa. Retko se deava da u prepunoj sali publika die kao jedno, da je enegija ka sceni i od scene istog naboja i da se ravnomer no deli. Takav utisak proizvela je predstava koja anrovski nije jasno odreena, koja pripada delom i pop koncertima gde se esto uspostavlja upravo ovakav tip energije. Rose is a rose is a rose is a rose je autoreferencijalni poetski performans ili koncertno itanje dramskog teksta u kojem Ivana Sajko preu zima uloge spisateljice, rediteljke i izvoaice. Kao spisateljica, ona progovara otvoreno o svom tekstu, de finiui ga prema naslovu, od jednog Rose is baziranog na mo tivu ljubavi, ali drugaijeg, koji preispituje poznate i nametnute modele ljubavi i progovara o potrebi za drugaijom ljubavlju i za pisanjem. Ljubav, dakle, kao tema, ali bez melodramskog prizvuka. Ona je, istovremeno, pisanje, stav, politika. Tu Rose is prerasta u Rose is a rose koji je autopoetiki zakljuak, od nosno jasan odnos prema sopstvenom tekstu, nainu na koji se stvara, zbog ega se stvara i ta zaista znai, igranje jezikom i poimanjem pozorita. To delom ukljuuje i princip ponavlja nja, odnosno potrebu za ritmom, za kontinuitetom i dinami kom to je tree rose iz naslova. I, konano, celokupan naslov

> 64

jasno se oslanja na Getrudu Stajn, ali kako sama spisateljica tvrdi, ne samo na njenu poeziju ve i na njen odgovor na pi tanje postavljeno na jednom predavanju: Why dont you wri te the way you speak?, na ta je pesnikinja odgovorila Why dont you read the way I write? Ta anegdota svakako moe da bude znak, potreba i nain na koji Ivana Sajko postavlja svoj tekst, na koji autoreferencijal na promiljanja prenosi na scenu, gde vrlo jasno propituje osnovne sisteme i znakove pozorinog jezika, pre svega ulo gu glumca na sceni. Glumac ovde, u klasinom pozorinom smislu, ne postoji, ali, opet, scena nije prazna, na njoj su pri sutni autorka i etiri muziara: Kreimir Pauk, Vedran Peter

nel, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, koji svakako nisu tek muzi ka kulisa predstave. Muzika i muziari tu su da stvore au tentinu atmosferu (povodom) dramskog teksta, scena i de avanja u njima. Zvuci, kripa, haos, amor, lomljenje i pop su stvarnost ovog teksta. To je jezik kojim tekst i njegova autor ka progovaraju. Dovoljno fleksibilan da stvori realnu situaciju u koju verujemo, i da nas sledeeg trenutka uvede u unutra nji svet junaka i spisateljice (povremeno se prekida i time stvara prostor za komentar ili kratko predavanje na temu). Upravo buka i haos, kako sama autorka kae, odnosno dobar izbor zvukova, savreno su sredstvo da ovakav koncept moe da funkcionie kao zaokruena celina.

Ivana Sajko, Rose is a Rose is a Rose is a Rose, reija autorka, Zagrebako kazalite mladih/ Istarsko narodno kazalite, Pula, Hrvatska

Igor tiks, Elijahova stolica, reija Boris Lijeevi, JDP

Muzikom se najpreciznije izraava poezija teksta Ivane Sajko i najbolje prenosi emocija, stanje osu jeene ljubavi u ovakvom svetu, odnosno ljubavi kao jedine mogunosti usred opteg beznaa. Sna ga ove predstave lei u inteligentnoj kombinaciji oseanja koja se prenose na gledaoca, o kojima se govori i koja su prisutna i na sceni i u nama, i pro pitivanja pozicije autora u pozorinom sistemu i pozorita u sistemu line estetike. Emocije kao znaajno sredstvo graenja predstave jesu kljuni element i pobednike predstave Elija hova stolica, u reiji Borisa Lijeevia. Bazirana na romanu Igora tiksa, iju dramatizaciju je uradio Darko Luki, ova predstava poiva na rei i na po trebi da ispria priu i omogui publici da tu priu doivi na svoj nain. Tako i publika postaje jedan od autora predstave, jer je, kako reditelj tvrdi, njegov cilj bio da ona uita ono to svaki italac ini kada pristupi nekom romanu, samo to se ovaj put to de ava u pozoritu, pred glumcima koji igraju priu koju itamo. Pria je filmska, u holivudskom smislu rei. Austrij ski pisac, nakon to pronae pismo kljuno za ot krivanje svog identiteta, odlazi u ratom zahvaeno Sarajevo, u pokuaju da pronae oca. U tom tra ganju on sretne mladu glumicu s kojom ulazi u in timnu vezu, punu nenosti i ljubavi. U trenutku kada nae oca, junak shvata da je njegova ljubav s glu micom nemogua, jer mu je ona sestra. Nemogu postaje i njegov odnos s ocem koji istog dana gine, a njemu samom postaje nezamisliv ivot koji ubrzo potom i okonava. Ispod ove prie su velike i vane teme koje je ipak ine (donekle pozorino) mogu om i verovatnom, budui da gledaocu nudi mo gunost poistoveivanja. Potraga za identitetom odnosno suoavanje sa linim, nacionalnim i ver

> 66

skim poreklom, istorijom i korenima, jeste tema koja inicira pi tanja ko sam, odakle sam? Ona je koliko intimna toliko i dru tvena i politika, a do eventualne (samo)spoznaje se, u ovom sluaju, dolazi kroz odnos oca i sina. Taj odnos je u predstavi najsnanije prikazan kroz figuru oca, zapravo imaginarni lik, snovienje, figura sveprisutnog i uvek prisutnog, ak i kad nije otelotvoren. Tananost emocija i zadiranje u tajne ljudske due ne bi bile mogue bez sjajne glumake ekipe. Vrednost rediteljskog rada u ovoj predstavi ogleda se u svedenim rediteljskim postupci ma, svedenoj scenografiji i vidljivo predanom radu s glumci ma. Glumci su uspeli da iznesu notu tananosti i svedenosti to je oigledno bilo u osnovi koncepta Borisa Lijeevia i njego ve namere da o bolnim temama govori smireno i bez pateti ke. Glumaka igra liena je preglumljivanja i samodopadljivo sti. Upravo suprotno, Svetozar Cvetkovi ovu ulogu nosi s vi dljivom lakoom i, to je najvanije, uvek s drugaijom pri sutnou u svakoj novoj situaciji, to kod gledaoca stvara ose aj verodostojnosti. A Vlasitimir uza Stojiljkovi snano i predano, veto prolazi kroz tri uloge, istovremeno drei nit koja ih spaja i time jo vie istie neunitivu figuru oca koja ne prestano prati i opseda glavni lik. Mlada sarajevska glumica Maja Izetbegovi, vidljivo se dobro osea u svojoj ulozi, pleni prirodnou i neposrednou to je uvek teko dosegnuti i bez njenog doprinosa ova predstava ne bi, u meri u kojoj je to postigla, pokrenula emociju i energiju ka gledaocima. Svi pomenuti elementi zasluni su da Elijahova stolica i njen re ditelj ove godine budu nagraeni glavnom nagradom na Bi tefu, to je za mnoge bilo iznenaenje. Meu mnotvom an gaovanih, inovativnih i provokativnih predstava, iri se odlu io za predstavu koja sadri sve elemente klasinog teatra. Moda takva odluka sugerie potrebu preispitavanja (nekih) savremenih (ili pomodnih) trendova u teatru. U tom sluaju, veliki deo selekcije ovogodinjeg Bitefa morao bi da sedne na Elijahovu stolicu.

67 >

Prenoenje plamena dvadeset godina DAH teatra Razgovor sa Dijanom Miloevi

MI IVIMO SVOJU UTOPIJU


Juna 2011. DAH teatar proslavio je znaajan jubilej dvade set godina postojanja i rada. Iz potrebe da proiri aktivnosti i deluje i nacionalno i internacionalno, DAH teatar je osnovao DAH teatar centar za pozorina istraivanja. Tokom dve de cenije postojanja, unutar Centra realizovani su brojni projek ti, predstave, gostovanja, festivali, radionice. DAH teatar je go stovao irom sveta i predstavio svoj rad i najznaajnijim umet nicima i teoretiarima u oblasti izvoakih umetnosti. Zbog po litikih okolnosti u Srbiji, do 2000. nisu ga podravale zvanine institucije. Posle promena 2000. aktivnosti DAH teatra podr ali su Gradski sekretarijat za kulturu grada Beograda i Mini starstvo kulture Republike Srbije. Povodom dvadesetogodinjice rada grupe, DAH teatar je u junu 2011. realizovao festival i konferenciju Prenoenje pla mena, koji su i simbolino i konkretno obeleili vanost tra janja jedne umetnike pojave u naoj kulturi i utvrdili nas jo jednom na kulturnoj mapi sveta. Osnovni ciljevi Prenoenja plamena bili su predavanje znanja u pozorinoj umetnosti, su sret generacija, isticanje vanosti trajanja i kontinuiteta u kul turi jedne zemlje. Projekat je okupio vodee pozorine stva raoce i teoretiare; na jednom mestu sreli su se pozorini ma steri od kojih je DAH uio, srednja generacija koja se nastav lja na tradiciju uitelja i trea generacija umetnika koja svojim prisustvom nastavlja laboratorijski i eksperimentalni nain teatarskog delovanja. Na festivalu su nastupili najznaajniji umetnici iz generacije velikih pozorinih mastera naeg vre mena: Euenio Barba i Odin Teatar (Danska), Peter uman i

> 68

Bread and Puppet Teatar (USA), Dil Gringolg (Vels), Rena Mi recka (Poljska); Genadij Bogdanov (Rusija). Festival Preno enje plamena otvoren je performansom iveti u dahu, a zatvoren premijerom DAH teatra, koncertpredstavom Ne no, neno, nenije. Jubilej i festival bili su polazna inspiracija za na razgovor s Di janom Miloevi, rediteljkom i koosnivaicom grupe. Pripadate grupi umetnika koja smatra da pozorite treba da bude u funkciji drutvenih promena. Da li mislite da je to mo gue? Da li je DAH teatar uspeo da utie na drutvene pro mene? U kom smislu? Da li je politiki teatar danas mogu? U umetnikom radu meni je jako vano pitanje mogunosti izbora. Uverenje da pozorite moe da utie na drutvene promene jeste utopija i kao takva takoe podlee mom izbo ru da verujem u mogunost utopije ili ne. Zaista mislim da je mogunost realizacije utopije mogunost da se ona izabe re, pa je tako i biram kao mogunost koju ivim, svojim ivo tom u teatru i svojim radom. Ve samo verovanje u utopiju menja agregatno stanje svesti ljudi oko mene i oko mog teatra i nas samih koji ga inimo i publike. To je u dananje vre me jako vano usprotiviti se glavnom vetru koji duva, a koji uglavnom nosi ravnodunost, gramzivost i, iznad svega, strah. Mogu da parafraziram mnoge koji su rekli da je svaki teatar koji se radi s linim ubeenjem politiki ili feministkinje iz se damdesetih godina koje su naznaile da je lino uvek i politi ko. Radei u naoj zemlji, u okolnostima devedesetih godina, i sama sam se uverila u tanost tvrdnje, jer su sve predstave koje sam radila nastajale iz line, gorue potrebe, a ona je ka snije u itanju predstave bila tumaena kao politiki teatar. Osim svega ovog, teatar ima jedinstvenu sposobnost da suo i ive ljude i to je ono to ga ini venim mogunost da se sretnemo, da svedoimo, da se prie onih koji nemaju javni glas uju kroz svetlee telo/glas/um glumca/glumice. Teatar ima jedinstvenu mo da ivom reju i fizikom akcijom na smeje, rasplae ili pozove na razmiljanje i zato je u politi

kom smislu delotvoran. Ali govorim o teatru koji se radi iz du boke potrebe, Euenio Barba bi rekao rane. Kao i u svemu, po stoje razliiti pristupi i razliiti teatri, ovde govorim o teatru koji ja ivim i kreiram. Paradoksalno, izgleda da DAH teatar ima vie uticaja u svetu nego u Srbiji? Da li imate takav utisak i kako gledate na to? Za to je to tako i kako vam to pada? Da, moe se rei da imamo vei uticaj u svetu, to se ogle da u tome da je naa tronedeljna internacionalna kola sva kog leta puna, da nam dolaze studenti i umetnici iz celog sveta kako bi radili sa nama, da imamo ve uspostavljenu sa radnju s nekoliko svetskih univerziteta i koleda iji profeso ri i studenti dolaze na nae programe, specijalno dizajnirane za tu priliku. Naalost, takvu saradnju nemamo s naim umet nikim kolama ili akademijama. Dobitnici smo nekoliko in ternacionalnih nagrada. Karidad Svi, uvena amerika dram ska spisateljica i teoretiarka srednje generacije, u tekstu ob javljenom u uglednom amerikom pozorinom asopisu na pisala je da je DAH teatar moda najznaajnija strana trupa koja se ikada iskrcala na ameriku obalu. Ovo ne govorim samo da bih se hvalila, ve da bih ilustrovala poziciju DAH tea tra u svetu. S druge strane, mi imamo odreeni uticaj i ugled i kod nas, to ne moe da se ospori. Meutim, uvena izreka da niko nije prorok u sopstvenom selu koja, naravno, moe da se primeni i na nas, mora da se preispita i ne moe vie da se prihvata zdravo za gotovo, jer neobino mnogo teti naoj kulturi. To je izreka koja odslikava provincijalni duh i provin cijalno miljenje, koje nema veze s geografijom, ve sa sta njem svesti. To mora hitno da se menja kod nas, uzdam se u mlade generacije koje su ve na nekim pozicijama da odluuju u kulturi. Svaku znaajnu umetniku pojavu u svetu pre svega podra va njeno drutvo, vlada, grad. Pitanje je da li bi rad Pine Bau bio tako vidljiv da grad Vupertal i drava Nemaka nisu pre poznali njen rad i pomogli joj da napravi svetsko ime, a time

69 >

su se upisali i u svetsku pozorinu i kulturnu mapu. Naalost, kod nas se jo ne shvata znaaj i uticaj kulture, a posebno ne nas nezavisnih, koji smo se sami osnovali. Postoji jedan jako lo klie u miljenju mnogih koji imaju mo da promene takvu situaciju, koji reflektuje ideju da je nezavisna scena neto lino, privatno. Paradoksalno je da uglavnom ta nezavisna scena, tj. pojedinci koji joj pripadaju, najvie i predstavljaju nau zem lju i nau kulturu u svetu. Drugi vaan aspekt ovog problema je nedovoljno, gotovo nikakvo teoretsko promiljanje i pra enje novijih umetnikih i pozorinih praksi. Bez obzira to je kod nas dosta pisano o nama, tek pravu teoretsku analizu o radu DAH teatra nalazimo u tekstovima stranih autora (uz par izuzetaka), koji su objavljivani u publikacijama irom sveta. Zato je to tako? Verovatno pre svega zato to su se zaista vre dni teoretiari i teatrolozi kod nas umorili od konstantne be sparice i loih uslova, a mladi koji su doli, a jako ih je malo, vrlo esto samo su povrno informisani i piu, a da najee nisu pogledali vie od jedne ili dve predstave, kako nae tako i drugih s ove scene. To argumentovano tvrdim i mogu da potkrepim konkretnim primerima. Tako prave ogromnu te tu, kako nama pojedinano tako i celoj naoj savremenoj sce ni, pa na kraju i kulturi, jer ostavljaju knjige ili tekstove koji su netani i nepotpuni i ne slue kao referenca onima koji bi mo gli da utiu da se situacija u kulturi pobolja. To je zaista ne odgovorno i krajnje je vreme da se i njihov rad podvrgne ana lizi. Da li je devedesetih bilo lake/izazovnije baviti se pozoritem nego danas? Prvo u ekonomskom smislu, a onda i u drutve nopolitikom? DAH teatar smo osnovale Jadranka Aneli i ja 1991, dakle na samom poetku tragine, krvave dekade u naoj zemlji, koja je po meni najvie obeleena sramnim utanjem veine mojih sunarodnika i naalost mnogih umetnika i intelektuala ca. U tom smislu bilo je, naravno, izuzetno teko formirati je dan nov, profesionalni teatar i odrati rad. Ali paradoksalno je

da su te okolnosti bile, ako se moe rei, prave okolnosti za rast i razvoj jedne pozorine trupe, zato to smo na samom po etku shvatili vanost i mo teatra i mo male, posveene gru pe ljudi, koji su kroz svoj glas dali glas mnogima koji ga nisu imali. Na rad mnogi su itali kao neto to im je dalo snage da ostanu ovde, mnogi su nam zahvaljivali zato to su napo kon javno mogli da uju ono o emu se utalo. To je nevero vatna podrka mladoj trupi, da odmah shvati koji je smisao njenog rada i da vidi da je taj rad nasuno potreban ljudima koji su inili publiku. Ekonomski je bilo gotovo nemogue op stati, a injenica da smo opstali govori o tome da smo odmah shvatili da nema nikakve vajde od plakanja nad tekom situa cijom, te da moramo uspostaviti tehnike opstanka i ekonom sku zrelost. Drugih deset godina naeg rada, koji se odvijao u zemlji u kojoj su se desile znaajne promene, ekonomski su samo za nijansu lake, utoliko to sada bar postoje konkursi Ministarstva kulture i Gradskog sekretarijata za kulturu, gde moemo da konkuriemo po projektima. Naalost, ta sred stva su jako mala i ni izdaleka dovoljna za na razvoj i rast i u tom smislu ekonomski je i dalje neverovatno teko. Nikako da se izglasa famozni zakon po kojem bi se od poreza onih koji prave profit finansirala kultura. Kome ta situacija odgovara, nije teko dokuiti! Poinjete da radite poetkom devedesetih godina, u vreme rata u Jugoslaviji i njenog raspada. Da li je u to vreme bavlje nje teatrom, suprotstavljanje nasilju kreativnou, za vas bio imperativ? Da li je bavljenje pozoritem tada bilo nain pre ivljavanja, da li vam je donelo neku vrstu katarze? Moto DAH teatra od samog poetka bio je da se nasilju su protstavimo kreiranjem smisla. Nama je bilo jako vano da na emo na nain delovanja, da se suprotstavimo nasilju koje je podravala naa tadanja vlast. Shvatili smo vrlo brzo da, na suprot destrukciji i nasilju, stoji jedino kreacija i to je ono to nas je vodilo. Lino, mene je rad u DAH teatru zadrao u zem lji, jer da nije bilo tog ogromnog kreiranja smisla kroz na rad,

> 70

pridruila bih se mnogima iz moje generacije koji su napusti li zemlju jer nisu hteli da uestvuju u ludilu i zloinima koji su se deavali. Tako mogu da kaem da sam, zahvaljujui radu u teatru, duhovno i emotivno i na svaki drugi nain preivela te strane godine i ostala u svom gradu, to moe biti i neka vr sta katarze.

Kako danas opstaje DAH teatar? Teko je tradicionalnim/in stitucionalnim pozoritima, a vama, kao nezavisnoj grupi, ve rovatno jo vie? Mi nismo skloni da se alimo i da oekujemo da e neko ne to da nam prui, ve sami vrlo odgovorno i kreativno poku avamo da naemo nain da opstanemo, to nam, mislim ne

Ekipa Dah teatra u Malom princu

kim udom, i polazi od ruke ve dvadeset godina. Mi smo mala grupa koja, pre svega, jako puno i posveeno radi i slo bodno mogu rei da moemo da predstavimo model po kome bi i institucije mogle da se organizuju da bi opstale. Pored toga to smo umetniki tim, bavimo se i administrativnim/pro dukcijskim/organizacionim poslovima, jer to je jedini nain da opstanemo. Zasad, bazu DAH teatra ini petoro ljudi s broj nim saradnicima: Maja Miti, Sanja KrsmanoviTasi, Jugoslav Hadi, Ivana Milenovi i ja. Mislimo da je prolo vreme glo maznih institucija i da u dananje vreme tehnologija moe da zameni brojno ljudstvo u organizaciji teatra. Veoma nam je va no da budemo mesto gde e razliite grupe iz nae zajedni ce moi da nau svoj prostor, mesto za stvaranje, za razvoj, za susretanje. Pod tim ne mislim samo na umetnike grupe, ve i na aktivistike, grupe mladih, enske grupe itd. Takoe nam je vano da i dalje negujemo i realizujemo kon takte i saradnju s regionom i inostranstvom to sada zvui kao politikantska fraza, ali u naem sluaju je ista konstruktivna praksa koja je dokazala svoju vanost. Ali u osnovi svega jeste odluka da ba ovako radimo i ivimo i energija koja se oslo baa iz te odluke pomae nam da prebrodimo teke trenutke. Da li vam brojna priznanja u inostranstvu pomau ovde da dobijete sredstva za rad? Ne direktno, mada pretpostavljam da ipak znai kada neko odluuje o tome da li e nam se odobriti neka sredstva ili ne. Vana strana nae nezavisnosti je ta to govorimo ono to mislimo i to smo nezavisni u svakom smislu ja volim da ka em da su umetnici neka vrsta savesti svakog drutva, ma ko liko to opet utopijski zvualo. Cena te nezavisnosti jeste da ni smo svuda voljeni, da je lake da budemo preskoeni u ne kim situacijama nego da budemo opet neprijatno jasni. Mi nemamo vremena da sedimo i druimo se s kritiarima i teo retiarima i neki/neke od njih zapanjujue povrno tretiraju na rad. Mi nismo zainteresovani da sedimo s lokalnim mo nicima, uglavnom zato to nemamo vremena s obzirom da

puno radimo. Mogue je da priznanja iz inostranstva ipak uti u na one koji ne dolaze u na teatar, a nemaju priliku da nas sretnu na drugim mestima, pa na taj nain ipak shvate da je na rad vaan. Devedesetih godina pravili ste antiratne predstave, a i danas se bavite problemom nasilja i ratnih stradanja, na primer u predstavi Prelazei liniju. Da li to smatrate nekom vrstom svoje drutvene odgovornosti ili vas lino privlai da to istra ujete na sceni, kao isto unutranji impuls? Ili iz oba razloga? To je uvek lini impuls. Verovatno je to horoskop DAH tea tra, mi smo kao trupa roeni u junu 1991. i to nas je sigurno odredilo. Meni i najbliim saradnicima, kokreatorima DAHa bilo je neizdrivo da utimo o zloinima koji su se deavali u nae ime. Od samog poetka bila sam svesna ogromne od govornosti koju smo imali, jer imamo mo da se naa re ja vno uje, to je ogromna privilegija, ali u svim, a naroito mranim vremenima, i ogromna odgovornost. Tako je lini impuls bio da govorim o onome to se deavalo oko nas, to me je opsedalo i to me je izazivalo, nisam mogla da zamislim da u vreme ogromne patnje radim laku komediju ili vodvilj. Ali to je zaista lini impuls i oseaj. Paralelno s tim odvijalo se isto teatarsko istraivanje, vetina i tehnika u naoj pozori noj laboratoriji. Naime, meni je jako vano da svaku misao prati perfektno izvoenje, koliko to moemo u datom trenu tku naeg razvoja. Predstava Prelazei liniju nastala je na po ziv aktivistikofeministike grupe ene u crnom da im po mognemo u promociji knjige enska strana rata koju su iz dale. Ta knjiga jako je vana jer predstavlja zbirku enskih svedoenja o strahotama rata koje su preivele, to je glas ena iz cele nae bive zemlje, bez obzira na bilo kakvu pri padnost. Prvi put taj glas je autentino prenesen i ni u kakve svrhe nije promenjen. To je najautentinije svedoanstvo o devedesetim godinama i o onome ta je raeno u nae ime, ali i svedoanstvo o univerzalnoj istini da je na kraju svih ra tova, onih oruanih i onih u miru, najvea rtva ipak ena. U

> 72

Neno, neno, nenije, DAH teatar

toj knjizi postoji tekst vajcarske novinarke Iren Majer koja kae, piui o stravinim silovanjima koje su ene iz Bosne do ivele: ...a ta da sam ta ena ja? Ta reenica za mene je bila motiv da radim na toj predstavi, ta reenica je neto to me prati od samog poetka rada DAH teatra. Va projekat Nevidljivi grad je, ini se, poseban i neobian u naem lokalnom kontekstu, ta vrsta ambijentalnih projekata kod nas je vrlo retka, naalost. A ta vrsta pozorita pokree bi tna pitanja odnosa pozorita spram publike. Na kakve ste reakcije nailazili tokom ove predstave? U Beogradu, na liniji gradskog autobusa 26, kao i u Srbiji?

Reakcije su bile sjajne, ali reakcija koju nisam oekivala a na nju smo esto nailazili kod putnika autobusa bila je ta su nam to uinili!? To pitanje ili taj uzvik za mene sadre su tinu naeg projekta Nevidljivi grad i ta reakcija je vrlo potre sna jer su nai sugraani prepoznali da je multinacionalno, multietniko, multireligijsko drutvo u kome smo nekada iveli vrednost i da je naa tragedija to smo dozvolili da se to uni ti. Taj projekat prepoznat je i u EU i sada smo dobili i sredstva da ga uradimo u partnerstvu s kolegama iz Makedonije (Art Media), Danske (Teatret OM) i Velike Britanije (Prodigal Com pany), pa emo videti kakve su reakcije i irom Evrope. Prvi put je neko iz Srbije nosilac takvog projekta i prvi put su dobijena

73 >

sredstva kod nas, tako da smo veoma ponosni. Meutim, po red ovog projekta, radili smo jo nekoliko ambijentalnih pro jekata kao npr. na ruevinama Biblioteke na Kosanievom vencu, na kalemegdanskim stepenicama, ispred Doma vojske itd. i ta vrsta projekata nam je neobino vana jer se, izmeu ostalog, ostvaruje kontakt s naim sugraanima koji i ne idu u pozorite. Na taj nain smo u kontaktu s naom zajedni com, naim polisom. Za kakav odnos pozorita spram publike se zalaete? Treba li teatar da gradi aktivan odnos prema gledaocu, da trai od njega uee u predstavama ili da stvara etvrti zid, da zatvara mogunost direktne komunikacije gledaoca i izvo aa? To pre svega zavisi od pozorinih umetnika i to je pitanje onoga ta ima da se kae predstavom, ta eli da se istrai. Za mene to nikad nije formalno pitanje, ve pitanje smisla predstave koju radim i u tom smislu sam otvorena za sve va rijante. Ima li katarze u pozoritu koje se, kao vae, bavi drutveno go ruim temama? Da li je bilo konkretnih sluajeva, ako jeste, na vedite nam. Sve zavisi od toga ta podrazumevamo pod katarzom. Ka tarza jeste kada neko moe javno da uje neto to je dugo no sio kao svoj lini, ak nepriznat bol, kao to je to, na primer, sluaj sa majkama Srebrenice kada su gledale nau predsta vu Prelazei liniju. Ima brojnih primera kada su teatarske predstave pokretale akcije u drutvenoj zajednici; setimo se eke pliane revolucije. Postoji primer uvene peruanske trupe Jujackani, koja je dobila i veliku dravnu nagradu, jer su svojim predstavama uinili ono to nijedna komisija za istinu i pomirenje u toj zemlji nije mogla da navede ljude, obine ljude koji su strano propatili tokom viedecenijskog gra anskog rata u toj zemlji, da progovore o tim iskustvima i na taj nain transformiu svoje uasno iskustvo u neto to e im

pomoi da nastave da ive. O tome bih mogla da napiem knjigu, tj. irom sveta ve se i pie o takvim umetnikim po javama. Kakva je sudbina grupa koje se ovde bave eksperimentalnim pozoritem? Mi oigledno nismo sredina koja podrava ekspe rimentalni umetniki izraz. ta vas konkretno motivie da na stavite da se bavite specifinom vrstom pozorita? Kod nas je jako teko baviti se eksperimentalnim izrazom. Brojni su razlozi zato je naa sredina tako konzervativna od ekonomskih do istorijskih. Bila sam dirnuta kada je mladi glu mac koji je pre par nedelja bio kod nas u koli, napisao da su predstavnici njegove generacije deca noi, jer su roeni i ive u veoma mranim vremenima. To je moj oseaj i u odnosu na mlade koji pokuavaju da se bave ne samo eksperimen talnim nego bilo kojim teatrom van institucije kod nas. Podr ka im je gotovo nikakva i put im je izuzetno teak. U tom smislu smatramo da je vano da opstanemo i da na prostor opstane kako bi i generacije koje dolaze posle nas imale mo gunost da prate svoj put. To je sigurno jedna od motivacija da nastavimo na rad; mnogi nam govore da smo im neka vr sta svetionika koja im daje nade da je mogue da se i oni bave svojim teatrom. Naravno, glavni motiv za bavljenje ovom vr stom pozorita jeste isto umetniki lini impuls, da kaem ili istraim neto to mi je jako vano. I, naravno, realizovan san koji sanjam sa svojim koleginicma i kolegama je konstantna motivacija. Jer san je prostor slobode, a ovde priam o snu koji ivimo. Nedavno je zavren va festival Prenoenje plamena. Kakvi su vai utisci, kakvi su utisci gledalaca, kakvi su utisci izvoa a koje ste ugostili? Generalno, utisci su jako pozitivni, ak iznenaujue pozitivni neki su rekli da je to najznaajniji festival koji se kod nas de sio. To, naravno, prija da se uje, a moj utisak je ogromna li na i profesionalna satisfakcija i velika radost to smo imali pri

> 74

like da ugostimo i prikaemo rad teatarskih legendi koje su poploale put kojim mi danas hodamo. Razmenjujete, sigurno, esto iskustva s kolegama, izvoaima iz drugih zemalja, na primer, onima koji su nastupili na vaem festivalu uman, Barba, Genadij Bogdanov, Rena Mirecka, Violeta Luna... Kakav je njihov poloaj u zemljama iz kojih do laze? Da li im je lake nego ovde vama? Ili je to samo iluzija da je njima tamo lake, iluzija koju mi ovde esto imamo? Teko je generalizovati i zavisi od zemlje iz koje dolaze. Me utim, moram da kaem da su kolege nae generacije u ev ropskim zemljama u mnogo boljem poloaju, jer ve imaju svoje teatre i kontinuiranu podrku svojih gradova i drave, a mnogi su manje nacionalno ili internacionalno poznati od nas. O velikim masterima da i ne govorim, u veini sluajeva njihov rad se podrava i prepoznaje. Velika radost u naem radu je konstantan razvoj, tako da je prilika to moemo da radimo u radionicama s velikim umetnicima kao to su Rena Mirecka ili Genadij Bogdanov, neto to mi ne proputamo i to nam je velika motivacija za kasniji rad. Vaan aspekat angamana DAH teatra su brojne radionice, kole, seminari itd. koje organizujete. Da li mladi (ili stariji) lju di koji prolaze kroz vae radionice nastavljuju posle da se bave tom vrstom fizikog, drutveno angaovanog pozorita? Iskustva su razliita. Ono to je meni bitno, jeste da ti ljudi nastave da se bave teatrom ili neim za im gore. Bez obzi ra na vetine, znanja i tehnike koje prenosimo kroz nae ra dionice i seminare, ono to je meni najvanije da prenesem je ste strast, vatra, koja ini da neko gori za ono to radi. Za mene je to jedini smisao egzistencije: da ivite i radite potpu no posveeno, najbolje to moete, do kraja. Mislite li da pozorite gubi publiku u dananjem vremenu no vih medija, televizije, interneta koji su pristupaniji? Ili napro tiv? Da li je to upravo prednost pozorita? Ta neposrednost?

Treba li pozorini autori da grade svoje poetike upravo na toj premisi neposrednog i ivog odnosa prema publici? Ve sam rekla da mislim da je pozorite veno. Mislim da nema zamene ivom, neposrednom kontaktu. Jedinstveno je deliti konkretan, fiziki prostor s drugim ivim biem, pa ako je taj prostor ispunjen energijom ive akcije i energijom misli, tome nema zamene. ta za vas znai pojam politikog teatra? Da li DAH teatar smatrate politikim teatrom ili biste ga drugaije odredili? Ne volim odrednice i nikada ne bih rekla da je DAH teatar po litiki teatar, iako veina naih tema moe da se podvede pod drutveno, politiko i istorijsko. Kao to ne mislim ni da smo eksperimentalni, fiziki, neverbalni itd. teatar; bilo je mnogo pokuaja da nam se prikai neka etiketa. Mislim da smo mo derni teatar koji se nastavlja na tradiciju pozorinih laborato rija. Ali po tome se verovatno ne razlikujemo od veine umet nika koji se uglavnom jee na bilo koju vrstu etiketiranja. Za umetnike koji su ukljueni u DAH teatar, rad u pozoritu je mnogo vie od profesije. Umetnost i ivot su mnogo vie ispre pleteni nego to je to sluaj u institucionalnom pozoritu skoro da je bavljenje teatrom nain ivljenja. Zanima me na koji nain, za vas, ivot utie na teatar i obrnuto bavljenje teatrom na ivot? I to je pitanje izbora... ne mogu da zamislim da ne radim ne to do kraja, ukljuujui celo svoje bie. U tom smislu su ivot i teatar jedno. Konkretno, bavljenje teatrom preteno ispu njava moj dan i moje vreme, to ne znai da mi nemamo svo je ivote, ljubavi, porodice, prijatelje; to je sve deo nae pri e. esto govorimo kako smo jako dobri u organizovanju svo jih odmora, gde gledamo da se meusobno ne sreemo, jer smo toliko intenzivno zajedno cele godine. ak nas i interna cionalno hvale kako smo sjajni u organizovanju zabava tj. ur ki i to je deo naeg ivota u teatru. Moj oseaj je da je od mnogih moguih egzistencija ovo jedna od najuzbudljivijih.

75 >

Paganska fantazma

Vaa najnovija predstava Neno, neno, nenije bavi se pitanjem nostalgije i njenim uticajem na kul turu na prostoru bive Jugoslavije, pri emu istrauje i mogunost zajednikog kulturnog prostora. Ove go dine evidentno je poraslo interesovanje za preispiti vanje jugoslovenskog naslea. Pored vas, sezona Ate ljea 212 bila je fokusirana na pitanje exjugosloven skog naslea, a to je bila i tema kojom su se bavili li kovni umetnici na ovogodinjem festivalu MIXER. Kako objanjavate tu, oigledno, optu potrebu za preispitivanjem exYu naslea? Nostalgija za povrat kom zajednikog kulturnog/drutvenog prostora ili realna mogunost povezivanja? Zanimljiv je fenomen koji sam uoila i ranije da neka ideja odjednom postane vana veem broju umetnika i teoretiara, koji nezavisno jedni od drugih rade i stvaraju. Tu se dokazuje tanost one teze po ko joj postoji opte polje informacije, svima dostupno. ta uini da se iz tog polja ba jedna ideja, koncept, pojavi kod vie ljudi u slinom trenutku, zanimljiva je tema za razmiljanje. U svakom sluaju, isto se desi lo i s ovim exYu fenomenom. Ideja da radimo pred stavu Neno, neno, nenije roena je kada su moje glumice i glumci doli s predlogom da napravimo kon cert. Ideja koncerta bila je zanimljiva, ali bilo je po trebno jo neto, neki dublji impuls, koji sam nala upravo u tome da se bavimo muzikom tzv. novog ta lasa osamdesetih na prostoru bive zemlje. Bilo mi je zanimljivo kako je ta muzika preivela sve to se de silo, kako se i dalje slua na celom prostoru bive Ju goslavije i kako je sluaju i mladi koji su tada tek ro eni ili su roeni mnogo kasnije. To je fenomen koji sam htela da istraimo kakva je to vrsta energije koja je uspela da preivi toliko godina, ta je zarazno u toj muzici. I onda se pojavila nostalgija, kao jedan lep zain, jer to je ipak muzika uz koju se moja gene

> 76

racija formirala, za koju nas vee seanje na neko divno vre me, kada je izgledalo da ivimo u jednom od boljih svetova. Naravno, muziari s kojima saraujemo Secondhandersi, kokreatori predstave, fantastina je grupa s kojom me vezu je oseaj sveta s dozom melanholije, u ovom sluaju nostalgije. Radei na ovoj predstavi itala sam puno i divnu spisateljicu Dubravku Ugrei koja dosta pie o svom oseaju nostalgije, kao jednom veoma sloenom stanju svesti. Dakle, nije re o povratku zajednikog kulturnog ili bilo kakvog drugog pro stora, ve o fenomenu zajednikog seanja. I to je specifino za prostor bive Jugoslavije: da nas veu, pored skorog, stra nog seanja, i seanje na neke divne stvari, pojave, linosti. Npr. kada se kae vegeta mnogi s prostora exYu se na smee, ili kad se uje motiv muzike iz Otpisanih ili kada neko kae: Mirko, pazi metak! Ti molekuli seanja zaista nas ve zuju i u tom smislu mi smo, hteli to ili ne, povezani na ovom prostoru. A ta emo s tim da uradimo, ve je drugo i sloeno pitanje, to bi se reklo first things first, a pri tome mislim na mehanizme suoavanja s onim to se deavalo, mehanizme pravde itd. Moe li umetnost da povee politiki nepovezane drave/na cije? Prvi koji su krenuli da komuniciraju meusobno, govorei konkretno o ovom naem sukobu, srpskohrvatskobosan skom bili su umetnici. Mnogi od nas nisu ni prestali da ko municiraju ni tokom najteih perioda. Takvih primera je mno go, irom sveta, u Izraelu i Palestini, u Ruandi, izmeu afri koamerike i anglosaksonske populacije u Severnoj Americi, u Vijetnamu izmeu Severa i Juga. Uvek su umetnici bili prvi koji su imali potrebu da prue ruku, da se poveu, i u tom smislu je mo umetnosti ogromna. A na umetnicima je da li e je i kako koristiti, da li e ostati nepotkupljivi ili e se staviti u slubu ideologije, jer je i takvih alosnih primera bilo mnogo kroz istoriju.

Da li je pozorite, uopte, danas potrebno drutvu? Zato? Pozorite se, pre svega, oslanja na regenerativnu mo ive kreacije i moe da ponudi jedan drugaiji model delovanja i drugaiji model komunikacije. A to je model u kome su vred nosti drugaije postavljene u kome je bitnija razmena nego skrivanje znanja i informacije, u kome je iv, neposredan kon takt izmeu ljudi vaniji od posredovanog kontakta, u kome se moderne tehnologije koriste da bi vani pronalasci bili do stupni svima. Zvui kao utopija. Ana TASI

77 >

38. internacionalni festival alternativnog i novog teatra (Infant) NATAA PEJI

OD INTRIGANTNE JAVNE (PSIHO) ANALIZE DO GOVORA U PLESU


38. Infant odran je od 25. juna do 3. jula u Novom Sadu, i na njemu je izvedeno vie od dvadeset predstava u glavnom i pro pratnim programima.. Ove godine Infant je imao novog selektora, naeg koreogra fa, glumca i reditelja Denea Debreija. Ta injenica odredila je ovogodinji festival, jer smo, oslonjeni na Debreijevo iskustvo i uvid u inostranu scenu (tamo je dosta radio), ali najvie u ma arsku, imali prilike da gledamo nekoliko tamonjih zanimlji vih pozorinih realizacija u razliitim formama i izrazima. De brei je devedesetih godina saraivao s Joefom Naom u vie predstava, a od 2000. i s Japancem Minom Tanakom. Autor je mnogih koreografija i reija, a dosta je glumio i u filmovima. Upravo razliite forme, zbog ega se vieno ne moe nazvati predstavama u klasinom smislu, karakterie i daje opti uti sak o ovogodinjem festivalu. Dominira i drugaija uloga pu blike u pozorinom inu, koja u predstavu nije samo ukljue na kroz interakciju s glumcima, nego zaista postaje i njen ak ter.
Insomnija, trupa Tela Iraana, Holandija

Gaj Vajcman/ Roni Haver, Alfa bojs, Bitef teatar, Beograd

I sam Debrei govori o tome objanjavajui selekciju na poetku Festivala: Mislim da ak i u pozorinom svetu ima neke pro mene. Plesai poinju da govore na sceni, a govorni teatar po inje da koristi sve vie pokreta. Ima i onih koji koriste publiku da bi odigrali predstavu. Na Infantu e biti predstava u kojoj se navodi publika da igra za publiku. Ali, to je pitanje jo od Gro tovskog, koji je govorio o tome kako mogu da se uklone barika de, da ne budu granica izmeu gledaoca i glumca. Sada izgleda da se u tome ide dalje. Iz Maarske dolazi kompanija koja sa stavlja lavirint i jedan po jedan gledalac ulazi u njega. Tu nema ni publike, ni glumaca, to je potpuno nova forma. Dolazi i jedna trupa koja pravi instalacije, izlobe, gde publika ulazi, hoda, ne to joj se deava. Bacai sjenki iz Hrvatske komuniciraju s publi kom i na kraju se izgubimo u tome ko je uesnik na sceni, a ko publika. Te granice poinju da se meaju. Pozorini ljudi neto trae, a ta je to tek treba da stignemo do odgovora. U formalnom smislu postoje i razliita sredstva koja se koriste, odnosno ne koriste u predstavama. U nekim predstavama ko risti se savremena tehnologija i neizostavna je, dok za druge nije vana jer se temelje na neem drugom, usmerene su na introspekciju i psihoanalizu. Ipak, veinu i dalje najvie zanima pitanje identiteta i otkrivanje istine o tome ko smo, ta smo i gde pripadamo.
iho Iihara, LokusFokus

Neki umetnici kau da je ono to rade izmeu ljudskog i ani malnog, a neki da treba da se otreznimo i osvestimo, dok neki kau da igramo u bezvremenom prostoru, u nepoznatom vre menu. Neki kau i da politika nemo vlada u svetu, da postoji impotencija komunikacije i fiktivna putovanja izmeu starog i novog, dok neki putuju sami. Pominju i strah od sveta, otkriva nje samosvesti, javnu analizu, i to kako nestaje identitet, kae Dene Debrei. Meni je bilo vano da takve predstave pozovem na Festival, predstave koje stvarno ele neto da kau, koje tra e istinu, to je jako vano u ovom vremenu i prostoru, dok do ivljavamo promene i u atmosferi i u ljudskom biu. injenica je da svi, bilo da koriste tehnologiju ili samo ples ili samo govor i glumu, imaju elju neto da izraze, na neto da ukau, svako na svoj nain. Plesom se to inilo u predstavi Vreme ridanju trupe Zita iz Grke, koja se bavila pitanjima od nosa rtve i poinioca, ljudskog i animalnog, kao i predstava Pro jekat 10 minuta, sastavljena od pet zanimljivih koreografija o temi vremena Lasla Hudija, Edvarda Kluga, Olge Pone, Ivice Bu ljana i Iztoka Kovaa. Klasina plesna predstava bila je i In somnia holandske trupe Tela Iraana o nesanici, u kojoj dve plesaice i dva plesaa na tamnoj sceni, uz diskretno efektno osvetljene konture tela, kao kroz no podrhtavaju, borei se protiv sna, odnosno nestajanja i smrti. Za ponekog gledaoca mo
Marginalista, . Sakonji

Beskonanost, trupa Trei glas, Maarska

da monotona, jer je neprestano u tamnom prostoru jednog te istog sna, kao da gleda istu igru nonih leptira oko svetla, ova predstava poiva na rezultatima ekspresivne igre plesaa i so fisticirane ambicije koreografa i igraa Muhanada Raida da to preciznije, i kroz pokret svedenije, izrazi odreeno stanje. Fascinatno je i ono to je izvela iho Iihara u solo predstavi Lokus fokus. Njeno telo kao bez kostiju, lelujavo, kretalo se sce nom sasvim polako. Pomerala je ruke, noge, polagano menjala pokrete, puzala, kao da joj je telo pokretano samom voljom. Ali ispod te povrne mirnoe i sporosti, njeni miii su podrh tavali od napora da stvore taj gotovo nadrealni utisak prividne nepominosti. Predstava Alfa bojs Bitef teatra iz Beograda ve je unela no vinu u plesnu predstavu govorom plesaa, momaka koji u raz govoru dotiu mao teme, ali sama predstava zapravo poku ava da otkrije njihov poloaj u dananjem svetu sve prisut nijeg metroseksualizma. Tako je, uz neospornu energiju i priv lanost, u ovu predstavu malo uplesala i psihologija. Auto ri Gaj Vajcman i Roni Haver poznati su ovdanjoj publici po vrlo uspenoj predstavi Jezik zidova Foruma za novi ples Srpskog narodnog pozorita, kojom je dominirao enski princip, i upra vo je ona inspirisala ovaj holandski koreografski par da napravi njen muki pandan. Najneobiniju formu ima predstava koja to zapravo i nije u uo biajenom smislu, Osmoruki tarot lavirint maarske trupe iva slika. Predstava je smetena na otvorenom prostoru u atoru bez krova, sa suvie olakim utiskom potaknutim velii nom vizuelnog prizora, da boravak u njemu nee trajati vie od dvadesetak minuta. Ali, pronai izlaz nije lako, pa eto osta janja u lavirintu i vie od sat, dva! Igra, iluzija, u kojoj poseti lac nehotice biva uvuen da glumi lik s tarot karte koju je iz vukao: cara, prosjaka, pustinjaka... Ali, taj lik na udan nain poinje i da preispituje karakter samog posetioca. lanovi tru pe iva slika preuzimaju uloge posrednika, odnosno glume, odnosno ne igraju sebe, ali zapravo otvaraju put line samo spoznaje svakog posetioca ponaosob.

> 80

Ova trupa je koproducent i predstave izlobe Beskonanost, trupe Trei glas iz Maarske, upriliene u prostoru nekada nje fabrike Kulpin, jo jednog po formi neobinog projek ta. Ambiciozno je zamiljena i predstava Spomenpark Teatra delakt iz Francuske, realizovana na vie mesta na otvorenom u prostoru oko Dunavskog parka i u Muzeju Vojvodine. Ova svojevrsna teatarska eko izloba u devet teatarskih uprizore nja pokuala je da skrene panju na ugroene vrste u svetu koje polako nestaju, kao kitovi, antilope, ali i filozofi, Indijan ci, poete... Ostalo je pitanje da li je to imalo efekta, a nevolja to je zavisilo ba od ove predstave. Svega dve predstave oslonile su se na klasian dramski tekst: ekajui Godoa trupe Forte iz Maarske i Tri sestre ehova u reiji Ivane Vuji i izvoenju Bitef teatra. Ova predstava ima la je nekoliko inovativnih reenja unoenjem pisama ehova, izbacivanjem mukih likova i poveravanjem uloga trima stari jim glumicama koje se priseaju mladosti, ali je u odnosu na ostale predstave na ovom festivalu delovala vrlo klasino. Publiku je najvie angaovala predstava Ekspres fajt klab Post teatra iz SADa/Nemake /Japana, jer su gledaoci njeni jedini akteri. Na tragu iskustava rijaliti oa, manipulacije i ispiranja mozgova, u ovoj predstavi koriene su kamere i video snim ci sa zadacima za gledaoce koje su trebali da ispune, kao svo jevrstan dokaz mentalne potinjenosti. Najintrigantnije u tom smislu bile su predstave Bacaa sjen ki iz Hrvatske, koje su odvojeno gledali mukarci i ene, a igrali su ih za njih muki i enski glumci, i obrnuto. Tako su i na zvane predstave: Muki/enski enske/muke, a bilo ih je ukupno etiri (dve za svaki pol). Iz enske perspektive gleda no, kada su mukarci igrali za ene, govorilo se o njihovom sve tu, ustaljenim stereotipima o odnosima meu polovima, a kada su ene glumile za ene, na tapetu su bile tipine enske teme. Publika sedi na sceni, a meu njom etaju glumci/glu mice, i od prvog trenutka biva uvuena u predstavu, pod staknuta da reaguje, iznese svoje miljenje, promeni temu, uputi primedbu glumcima. Zbog toga nijedna predstava nije

ekajui Godoa trupa Forte, Maarska

81 >

Mukienski/ enskemuke, Bacai sjenki, Zagreb, Hrvatska

Ekspres fajt klab, Post teatar, SAD/Nemaka /Japan

ista, jer se, izmeu ostalog, iz predstave u predstavu menja re dosled tema i korienje rekvizita, poreanih okolo. Situacija koja potencijalno mnogo nudi gledaocima i glumcima, ukoli ko ele da se prepuste katarzinom, oslobaajuem doivlja ju, otkrivajui bar deo i sebe u ovoj situaciji. Psihiki je sebe ogoleo er Sakonji kada je u predstavu Mar ginalista uneo video zapise s linih psihijatrijskih seansi, ne verovatno iskrene ispovesti, s tekim detaljima iz biografije, nesrenog detinjstva koje je ostavilo posledice na itav njegov ivot. Sakonji je uspeo da ih prevazie kroz umetnost i ples, koji ga i u ovoj predstavi oslobaaju i vraaju u ravnoteu. U predstavi Intervju s umetnikom trupe Via negativa iz Slo venije, koja je ve nekoliko puta uestvovala na Infantu, au tentini pozorini kritiar Igor Buri zaista je bio intervjuer u predstavi u kojoj je razgovarao s performerom Kristijanom Al Droubijem. Kritiar je u ovoj predstavi imao zadatak samo da postavlja pitanja koja su osmislili autori predstave, a teinu je davala njegova autentinost. Pitanja, zasnovana na tekstu dr Bojane Kunst Powerlessness of Radical Consumption i pred stava bave se problematikom savremene izvoake umetno sti i govore o politikoj nemoi radikalnih umetnikih praksi,

Neno, neno, nenije, DAH teatar

Naoko Tanaka, Reflektorka

o ispovedanju kao medijskom spektaklu, o imperativu zado voljstva u savremenim postindustrijskim drutvima, o impo tenciji komunikacije, o nemogunosti subjektivizacije... Ne samo reima, Kristijan AlDroubi odgovarao je i delom, odnosno telom je ilustrovao ono o emu govori. Njegovo telo bilo je u pokretu, u igri, nago, iskorieno da se u njega na je dno mesto stavi novac, zakiti zvezdom ona stvar, ali na kraju je postao i drvo koje su gledaoci zalivali. U ovogodinjem programu uestvovao je i performer Ivo Dim ev s novim projektom I On, u kojem se manje otkrio gle daocima koji ga prvi put gledaju, ali je ponovo osvojio stare fa nove. Veim delom zaokupljen uspostavljanjem odnosa pre ma skulpturama sa njihovom provocirajuom bezfunkcional nou, Dimev je ipak pokazao dobar deo svog potencijala u fascinantnom glasu onomatopejskih sposobnosti ali (ako za treba) i visoke artificijelnosti, izvoaku ekspresivnost tela kroz pokret i igru, transformaciju u svakom pogledu, pa i (bes)polnom. Solo performans instalacija (jo jedna neobina forma) Ref lektorka Naoko Tanake, nagraen je za izuzetnu ekspresiv nost na graninom podruju izmeu pozorita i ostalih umet

nosti. Igra senki u fokusu je ove predstave Naoko Tanake, izu zetno matovitog rezultata koji proizvodi mala reflektorka u njenim rukama koja polako prelazi preko niza poreanih sva kodnevnih predmeta, baca senke na zidove i stvara neobine konture i prizore kao kroz prozor voza u pokretu, zvuk koji se inae uje u predstavi. Nagradu za najoriginalnije istraivanje jednog od segmenata pozorinog jezika dobio je Kleman Lej za solo predstavu Ale, u kojoj je iskazao gotovo akrobatske sposobnosti da na glavi, vratu, na grudima, dri au napunjenu vodom, pretae je kad treba, kree se, zaliva cvee... Privid da su njegove radnje besmislene, Lej je razbio na izuzetno duhovit nain, ponudiv i objanjenje, jednu vrstu njegove naune eksplikacije o tome ta od toga ini energiju, tehnologiju, ta je okean, a ta poe zija. Turbo paradizo pozorita Dee Kostolanji iz Subotice po bednika je predstava Infanta, u kojoj se reditelj Andra Urban na sebi svojstven, ironian i autoironian nain, nemilosrdno bavi onim to se kao otrov raspruje po svim sferama drutva i po psihi pojedinca nasilje, sila, militantnost, militarizam. Na silje u porodici ili u vojsci raa novo nasilje i lako tone u de

83 >

strukciju i seksualnu izopaenost, u sodomiju, potrebu za iiv ljavanjem nad drugima, ali i nad sobom. Predstava obiluje ironijskim podseanjem na vremena bratstva i jedinstva i za jednike nam vojske, kroz miks folklornih, dinarskih igara i napeva na srpskom jeziku i partizanskih pesama na maar skom jeziku. Urban i ovde, kao i u predstavi Urbi et orbi, u iz netim potresnim ispovestima doslovno ogoljuje likove i glum ce, ali ide dalje od toga, dalje od samosaaljenja, ka surovijem suoavanju sa prolou, linom i kolektivnom, uz pomo te ke ironije u kojoj nema poputanja i licemerja. Za Tubro paradizo i reditelja Andraa Urbana, iri je u obra zloenju naveo da je Velikoduna i odvana freska o savre menom pozoritu i svevremenom pozoritu, subverzivni i od govorni in odline trupe i reditelja. Koristei veoma savre mene i eksperimentalne forme, ovaj reditelj ne namee sop stvenu personalnost predstavi, nego otvara prostor za razi grano, pa ipak, bolno razumevanje ljudskog postojanja na konkretan i irok nain. Sve tri nagrade jednoglasno je do delio iri 38. Infanta, pisac Andra Viki iz Rumunije, glumica Karolina Peenji iz Francuske i na scenograf i koreograf Bo ris akiran.
A.P.ehov, Tri sestre, reija Ivana Vuji, Bitef teatar

Spomenpark, Teatar delakt, Francuska

> 84

Turbo paradiszo, reija Andra Urban, Pozorite Dee Kostolanji / Kosztolnyi Dezs Sznhz, Subotica

85 >

Wiener Festwochen ANA TASI

KRAJ SVETA SA RAZLIITIH KRAJEVA SVETA


Jon Fose, Ja sam vetar, reija Patris ero

Beki Festvohen (Festwochen) sigurno je jedan od nekoliko najrespektabilnijih pozorinih festivala u svetu koji danas pred stavlja znaajnu platformu razvijanja umetniki vrednih, krea tivno osmiljenih scenskih poetika, od visokoestetizovanih do eksperimentalnih formi. Umetniki direktor Festivala, reditelj Lik Bondi i urednica pozorinog programa Stefani Karp, ove go dine su pozorini program Festivala uokvirili temom kraja sve ta, vienog oima umetnika s razliitih krajeva sveta. Naravno, ova pitanja nisu jedina koje su predstave na Festvohenu po krenule, ona su samo okvirna i ne znae iskljuivanje bavlje nja drugim temama. Naprotiv. Kristof Martaler nastupio je s dve predstave. Prva je operska, Vustenbuh, koja opisuje putovanje u pustinju (koprodukcija Teatar iz Bazela i Festvohen). Druga je muzikodramska, +O Subpolarni kamp, koja govori scenskim jezikom prepoznatlji vim za Martalera, preciznim, ritualnim, hipnotikim. Bavi se drutvom Grenlanda, kreui od injenice kasne modernizacije ove zemlje, a problematizuje odnos civilizacije i kulture, na pominjui, na primer, da je u toj zemlji skoro svaki dravni i novnik istovremeno i lovac ili ribar; govori se i o urgentnijim drutvenim problemima, na primer visokoj stopi samoubistva na Grenlandu. tefan Kegi se u predstavi Uzorak kazahstan skog blata bavi pitanjem migracija, zapravo sluajem Nema ca koji su iveli u Rusiji, a onda otili u Kazahstan da bi radili na naftnim poljima. Kornel Mundruco problematizuje razara nje iluzija u predstavi Teko je biti Bog, kroz prikaz grupe ma arskih devojaka, uguranih u dva kamiona, na putu u zami ljeni bolji ivot u Zapadnoj Evropi. No, njihov put ne okona va onako kako su se nadale, ve suprotno njihove fantazije bivaju surovo masakrirane one zavravaju u rukama sadi sta iz Istone Evrope koji ih koriste u pornografske svrhe. Al vis Hermanis na ovogodinjem Festvohenu predstavio se no vim projektom Litvanska ljubav, dokumentaristikim portre tom Litvanije u koji je utkana Hermanisova specifina toplina i blagost kojom prikazuje na sceni likove i radnju. Rober Lepa nastupio je kao pisac i reditelj monodramske predstave Daleka

strana meseca, iji akteri su dva brata koji pokuavaju da se iz bore sa smru majke (igra ih isti glumac, Iv ak). Flamanski re ditelj Ivo van Hove uestvovao je sa Prvom veeri (Opening Night), predstavom nastalom prema filmu Dona Kasavetesa koji govori o ostareloj glumici koja se bori sa svojim strahovi ma od starosti, dok priprema ulogu starije ene. Jesenji san je nastao prema tekstu Jona Fosea, a reirao ga je takoe pro slavljeni reditelj Patris ero tu je re o snolikoj prii o ljuba vi i strasti koja se inicijalno, u Foseovom komadu, deava na groblju, ali ju je reditelj relocirao u galeriju u Luvru (produk cija Thtre de la Ville iz Pariza). Ja sam vetar je druga eroo va predstava na ovogodinjem Festvohenu, takoe ostvarena prema Foseovom tekstu (adaptacija Sajmon Stivens), a tu je re o traginoj prii o dva mukarca koji kreu na jedrenje je dan od njih se ubija, dok je drugi osuen da se sam izbori s je zivom olujom (produkcija Young Vic, London). Lik Bondi dao je svoje scensko tumaenje Joneskovih Stolica (produkcija Thtre Vidy; Lausanne), postavljeno u kontekst sveta enter tejnmenta. Frank Kastorf uestvovao je s Kockarom Dosto jevskog, interpretirajui ga kao alegoriju obeanja i razoara nja kapitalizma, kroz istraivanje dve centralne teme pohlepe i zavisnosti. Ovo je samo deo ovogodinjeg programa Festvohena koji je zaista bio impresivan, u toj meri da se moe rei kako trenu tno u svetu ne postoji pozorini festival s impozantnijim pro gramom. Statistike radi, na ovogodinjem festivalu, koji je odran od 13. maja do 19. juna, predstavljena je 41 produk cija iz 23 drave (9 premijera meu njima). Predstave su igra ne u blokovima, nekoliko veeri zaredom, pri emu je svake veeri igrano nekoliko predstava. Bilo je zadivljujue to su sva ke veeri predstave bile izuzetno poseene i sale popunjene, uprkos injenici da i van Festivala, u drugim bekim pozori tima, svako vee ima niz pozorinih programa dramskih, plesnih, operskih (zanimljivo je i to to u Beu, na primer, po stoje tri pozorita koja redovno igraju predstave na engle skom jeziku). Takoe je bilo veliko zadovoljstvo primetiti in

87 >

ternacionalni sastav publike Festvohena meu gledaocima ulo se najmanje deset stranih jezika, to je jo vie pojaalo utisak o internacionalnom znaaju Festivala. U daljem tekstu detaljnije emo predstaviti tri predstave re nomiranih autora: reditelja Pitera Selarsa, Riarda Maksvela i Kejti Miel koje su igrane na ovom Festvohenu. Projekat Dezdemona Toni Morison i Pitera Selarsa Jedna od svetskih premijera koje su prikazane na ovogodi njem festivalu je nova reija Pitera Selarsa1, Projekat Dezde mona, nastao kao rezultat potrebe za dijalogom sa ekspiro vim Otelom koga je Selars neto ranije postavio u njujorkom Gradskom pozoritu (New York City Public Theatre, 2009). Selarsov Otelo doneo je savremeno, multimedijalno itanje e kspirove tragedije iz 1604, koje je sam reditelj definisao kao itanje u vremenu Obame, u postrasnom svetu2. Jedna od vanijih ideja u toj predstavi je da ivimo u svetu u kome vie ne postoje rase, bar ne u smislu u kojem je ekspir to defini sao. Ta teza postala je centralna u Projektu Dezdemona, ona je bila direktna inspiracija i polazite u procesu nastajanja predstave. Selars istie da u Otelu postoji mnogo toga to nije vie deo nae stvarnosti: 1604. godine ekspiru nisu bili poz
1 Reditelj Piter Selars pripada grupi avangardnih amerikih reditelja sre

nati Afikanci, Turci itd. Mi ivimo u vremenu rasnih i kulturo lokih razliitosti. Nai prijatelji dolaze sa svih kontinenata. Druga vrsta razmene se razvila. Ukratko, Otelo je zastareo. Kao u supermarketu, gde na nekim proizvodima pie kada prola zi rok upotrebe.3 Zato je on doao na ideju nastavka Otela, pa je angaovao Toni Morison, afroameriku knjievnicu, do bitnicu Nobelove i Pulicerove nagrade, da napie repliku na ekpirovu tragediju koja bi reagovala na navedene nedosta tke Otela. Pored pitanja etnikih razliitosti, Selars je sma trao da Otelo ima i niz drugih tema koje je neophodno istra iti, jer su njihova znaenja danas problematina. To su pita nja poloaja ena, kao i poloaja robova.4 U Projektu Dezdemona, Toni Morison je glavni prostor dala Dezdemoni, belkinji i supruzi Mavra iz Venecije. Komad se za sniva na njenom odnosu s afrikom negovateljicom Barbari, postavljenom kroz njihov imaginarni razgovor. Radnja se dea va u kraljevstvu s one strane, gde dve ene razgovaraju. Mori son polazi od uverenja da su za mrtve prolost i budunost isto, potpuno izjednaene, to omoguava da se vreme bolje sagle da, iz druge dimenzije. Ona pokree teme kolonijalizma, rasi zma, ropstva, analize odnosa mukih i enskih principa, politi ke i slobode, sistema i individualizma, civilizacije i prirode problemi kojima se i ekspir temeljito bavio, ali u drugom vre

dnje generacije (roen 1957). Njegova glavna interesovanja su oper ska reija, zatim savremena, drutveno angaovana tumaenja klasi ne dramaturgije, posebno starogrke tragedije i ekspira, politiki provokativna rekontekstualizacija i dekonstrukcija teksta (uvena je njegova postavka Ajanta iz 1986. u Amerikom pozoritu u Vaingto nu, u kojoj je Selars radnju Sofoklove tragedije izmestio u Pentagon, Ajant je postao ameriki general kojeg je igrao gluvonemi glumac) itd. 2 Navedeno u programu predstave, u elektronskoj formi, program se na lazi na adresi http://www.publictheater.org/images/othello_boo klet_3.pdf 3 Ibidem. 4 Ibidem.

Toni Morison, Projekat Dezdemona, reija Piter Selars

> 88

menu i kontekstu. Tekst Projekat Dezdemona ima bitne poet ske vrednosti, niz jezgrovitih ali i alegorinih misli koje imaju ve liki potencijal pokretanja vanih drutvenopolitikih, antropo lokih i estetskih rasprava. Tekst i predstava poinju reima: Moje ime je Dezdemona. Dezdemona znai beda/nevolja. Zna i nesrena. Znai prokleta. Moda su moji roditelji verovali, za mislili ili znali moju sudbinu u trenutku mog roenja. Moda je to to sam se rodila kao devojica bilo dovoljno da znaju kakav e mi biti ivot. Da e biti podreen kapricima starijih i kontro li mukaraca. To je sigurno bilo pravilo, ne, dunost, ena u Ve neciji u 15. veku. Mukarci su stvorili pravila, ene su ih sledile. Samo na korak od toga je bila propast i nesrea bez utehe. Moji roditelji su svesno podravali taj sistem, mogli su vrlo precizno da anticipiraju budunost devojice. Nisu bili u pravu. Poznavali su sistem ali nisu poznavali mene. Ja ne predstavljam znaenje imena koje nisam izabrala.5 I Selars posebno istie znaaj dru tvenih znaenja rodnih funkcija u Projektu Dezdemona: Jedi ni likovi koji su ostali su ene, Dezdemona i njena afrika dadi lja, Barbari. Odnos koji se samo pominje u Otelu, ovde se dublje istrauje. U etvrtom inu Otela, Dezdemona i njena slukinja Emilija konano su same. Dotada, itav komad ine dijalozi mu karaca i nasilje: rat, invazija, intriga itd. U etvrtom inu mu karci su, konano, negde drugde. Dezdemona tada zna da e se neto strano desiti izmeu nje i njenog mua, Otela. Ona ne
Riard Maksvel, Nepoznati heroj, reija autor

moe da izbaci Pesmu o vrbi iz svog uma, lament koji joj je nje na crna negovateljica Barbari pevala. U toj reenici ekspir daje jednu veoma vanu, skrivenu informaciju: Dezdemonu nisu va spitali njeni roditelji, ve afrika ena, Barbari. ekspir je na znaio da je ovu sjajnu enu, Dezdemonu, koja postoji uprkos svojim roditeljima (udala se za Otela a da im nije rekla i pratila ga na njegovim vojnikim puteestvijama), vaspitala crna afri ka ena koja joj je pevala afrike pesme. Mi istraujemo taj od nos Dezdemone i Barbari... To su glasovi ena koji su zabranje ni u Otelu, glasovi koji obnavljaju pravdu i daju smisao.6 Na samom poetku teksta/predstave direktno se postavlja pitanje drutvenih implikacija rodnih funkcija, sukoba meta foriki shvaenih mukih i enskih principa. To je jedan od znaajnijih problema u ekspirovom opusu, predmet brojnih komparativnih analiza, na primer u knjizi ekspir i boginja ce lovitog bia (Shakespeare and the Goddess of Complete Being) (1993) Teda Hjuza (Ted Hughes). Idejno dosta blisko razma tranjima Roberta Grejvsa (Robert Graves) u studiji Bela bogi nja/White Goddess (1948), Hjuz polazi od teze da je savre mena kultura, izgraena na patrijarhalnim vrednostima, defi nisana stalnom proizvodnjom patnje i nasilja, rezultatima po tiskivanja enskih principa. Ove veze pola i agresivnog pona anja analizirao je i Erih From, oslanjajui se na Bahofenovu studiju Matrijarhat, u kojoj autor diskutuje o odsustvu nasil nosti u matrijarhalnim kulturama, zasnovanim na svetim pra vilima ljubavi, sjedinjenja i mira, stalnom potvrivanju ivota: Kulturu matrijarhalnog sveta, uopteno posmatrano, proi ma blaga humanost, prisutna ak i na izrazima lica egipatskih kipova.7 U tom kontekstu interpretacije drutvenih implika cija rodnih uloga, mogue je, na primer, shvatiti i Kralja Lira
5 Toni Morrison, Desdemona Project, deo teksta koji je naveden u pro

gramu predstave. Sellars, navedeno u programu predstave, op.cit. 7 Erich Fromm, Anatomija ljudske destruktivnosti, Naprijed, Zagreb, 1980, 167.
6

89 >

kao tragediju patrijarhata jer ekspir, izmeu ostalog, anali zira problem moi i nasilja u dravi sa ijeg vrha je odsutna kra ljica.8 Tekst Projekat Dezdemona vrlo je inspirativan i izazovan za raz miljanja, rasprave, komparativne analize, ije sam mogue pravce u prethodnim pasusima naznaila. S druge strane, scenska realnost predstave koju je reirao Selars, nije u toj meri vredna. Reija je suva i nematovita, gotovo da je i nema, pa bi bilo realnije tretirati ovaj projekat kao konceptualni kon cert ili dramskomuziki recital, nego pozorite, shvaeno kao estetski zaokruena celina. Elizabet Marvel Dezdemonu ne sporno igra vrlo sugestivno, hipnotiki, poetski potentno. I Rokija Traore, poznata pevai ca iz Malija, stvara lik Barbari Daleko od Meseca veoma upeatljivo, peva na (nekom) afrikom jeziku dubo ko, emotivno, neno. Njeno pevanje prate tri pevaice/ple saice (pratei vokali, koreo grafija). Na sceni su prisutna i dva muziara koji sviraju razli ite instrumente. Samo je glu mica koja igra Dezdemonu bela, svi ostali izvoai su Afroamerikanci, to je vano u recepciji znaenja predstave, imajui u vidu problematizaciju statusa etnikih manjina u predstavi. Ipak, njihovi kvalitetni nastupi nisu dovoljni da odr e panju tokom dvoasovnog trajanja ove predstave, jer nji hova igra nije objedinjena sigurnijom, lucidnijom rediteljskom rukom.

Nepoznati Heroj Riarda Maksvela u izvoenju Njujorkih igraa Predstava Nepoznati heroj pisca i reditelja Riarda Maksvela9, produkcija grupe Njujorki igrai koju Maksvel vodi, u mnogo emu je slina Projektu Dezdemona. Izdvojiu dve najvanije slinosti: obe predstave su muzike i za obe je karakteristina vrsto promiljena idejna osnova, jasno su konceptualizovane, ali su u scenskim realizacijama suve i neinspirativne, toliko da njihove ideje ne dopiru u svoj punoi do gledaoca. U po reenju sa Dezdemonom, Nepoznati heroj je scenski jo ne uverljiviji, rascep izmeu ideje i realizacije mnogo je ei nego u Dezdemoni, te je predsta va jedva gledljiva. Koncept, nara vno, ne ini predstavu. U Nepoz natom heroju ova injenica sna no je izraena. Dvanaestoro glumaca govore i pe vaju o svojim svakodnevicama, o odnosima s roditeljima i/ili sa de com, seksualnim fantazijama, sumnjama i strahovima (Lakpa Bu tia, Denet Koleman, Kejt Konoli, Aleks Delinoi, Bob Feldman, an An Geri, Rouzi Goldenson, Pejd Martin, Dejms Mur, Filip Mur, Endi Springer i Endrju Vajsel). Na scenografski gotovo sasvim ogoljenu scenu (stolice su jedini rekviziti), izlaze jedan po je dan akter i priaju prie, svoja razmiljanja, snove, uglavnom u monodramskoj formi. U pojedinim scenama, forma posta je dijaloka jer drugi glumci ulaze u uloge prijatelja ili lanova

8 9

Videti Graham Saunders, Love Me Or Kill Me (Sarah Kane And The Theatre Of Extremes), Manchester University Press, Manchester, 2002, 67. Riard Maksvel vai za jednog od najznaajnijih autora amerikog eksperimentalnog pozorita, mlae generacije od Selarsove (roen je 1967). Pisac je i reditelj, a njegov rad vode premise odbacivanja realistikih konvencija i traganja za scenskom istinom, kroz dokumentarnost.

> 90

porodice aktera koji pria svoju priu. Kada ele da naglase vanost pojedinih ideja ili oseanja, izvoai pevaju horski kada nameravaju da istaknu potrebu za zajednitvom i ne kom bliskou, a solo kada izraavaju linija oseanja. Izvoa i ne igraju fiktivne likove, ve predstavljaju sebe glumac i lik su izjednaeni. Najvredniji elemenat u predstavi je posebna, uverljiva pojavnost izvoaa meu njima ima hipika zapu tenog izgleda, pripadnika etnikih manjina, udnih staraca, tunih, razoaranih ena. Oni su tzv mali ljudi s margine, njihove prie su obine i svakodnevne, to ih ini pristu panim i neposrednim. Iako su oni na povrini vrlo autentini zbog ivotne uverljivosti koju nose, ova predstava je mlaka, otegnuta i monotona zato to glumci nastupaju bledo, e matski, naivno, bez psiholoke dubine u igri njihova spoljna koloritnost nije dovoljna da zadri panju i ispuni osnovne estetske zahteve. Gledalac gubi interesovanje za predstavu i zato to je ona dramaturki konfuzna pojedinane prie iz voaa rasipaju se po sceni bez nekog reda i niti koje bi ih smi sleno povezivale. Nasuprot objektivnom odsustvu scenskih kvaliteta ove pred stave10, Maksvel je otkrio provokativna razmiljanja koja su ga vodila u radu na njoj, lucidne ideje o savremenom amerikom ivotu, mitologiji amerike svakodnevice itd. Da poemo od njegovih misli o naslovu predstave u kome se nalazi odree na kontradikcija koja je Maksvelu bila inspirativna u procesu nastajanja predstave. Nepoznati heroj je oksimoron, nepoz nat/neutralan11 nije atribut koji esto ide uz imenicu heroj. Ova dva pojma su u konfliktu koji zahteva problematizaciju, in spirativnu Maksvelu koji o tome ovako razmilja: Postoji kon tradikcija u naslovu. To je pravi izazov. To je ak glavno pita
10

Na sceni aupilhausa u Beu gde je predstava igrana na Festvohe nu, dobar deo publike napustio je pozorinu salu, a tokom njenog tra janja mogli su se uti vrlo negativni komentari gledalaca. 11 Neutral Hero je originalni naslov predstave, na engleskom jeziku. Neutral se prevodi kao nepoznat, neutralan, neodreen.

Sajmon Stivens/ Kejti Miel, Vastvoter, Rojal Kort/ Festvohen

91 >

nje u predstavi. Ponekada sam mrzeo taj naslov. Kao da je bio moj neprijatelj. Te dve rei vode delo na dve strane, izraavaju sve suprotne ideje... Inspiriu me. Oseam kao da sam pro naao zlatni rudnik.12 Pored plodnog paradoksa u naslovu, Maksvel je u procesu rada bio inspirisan kapitalnom studijom Dozefa Kembela Heroj sa hiljadu lica (1949), koja iz raliitih uglova prati priu o putovanju i transformaciji heroja, analizi rajui brojne mitologije sveta, gde otkriva, prepoznaje i arti kulie arhetipske elemente, u svakoj od njih. Kembel je poka zao univerzalne istine skrivene iza religijskih i mitskih linosti, tako to je na jednom mestu koncentrisao niz likova i situaci ja koje su upisane u nae kolektivno nesvesno. U Nepoznatom heroju, Maksvel kree od Kembelove ideje da se uvek pria ista pria i da je, uprkos prolasku vremena i razlikama u kultura ma, uvek bio (isti) model mita: Moe se zamisliti paradigma bez ijednog kulturolokog identiteta i tako sam poeo razmi ljati o Nepoznatom heroju. U osnovi se nalazi preispitivanje amerikih mitova, multikulturalnosti, multietinosti meu akterima ima Azijata, Afroamerikanaca, mukaraca, ena, sta rih, mlaih, a sve to izaziva pojam herojstva.13 Naalost, ova zanimljiva Maksvelova razmiljanja u predstavi gotovo da uop te ne dopiru do gledaoca, zbog ve navedenih razloga. Vastvoter Sajmona Stivensa i Kejti Miel, koprodukcija Rojal Korta i Festvohena Vastvoter je naslov poslednje drame Sajmona Stivensa (Si mon Stephens), engleskog pisca iji rad, tematski, stilski, pa i generacijski, pripada grupi pisaca koje je Aleks Sirs definisao kao autore inyerface pozorita.14 Njegovi komadi karakteri stini su po istraivanju mranih strana meuljudskih odnosa,
12

Kristof Martaler, Vustenbuh

JeanLouis Perrier, intervju s Maksvelom, objavljen u programu za predstavu Neutral Hero, 21. 13 Ibidem, 21. 14 Videti Alex Sierz, InYerFace Theatre, Faber and Faber, London, 2002.

> 92

grube seksualnosti, surovih psiholokih igrarija izmeu bliskih osoba, brutalnog fizikog maltretiranja, kao rezultata pokuaja razreenja linih frustracija, elje za dominacijom itd. Na sce ni Rojal Korta ranije su izvoeni njegovi komadi Motorni grad (Motortown), Kantri muzika (Country Music) i Plava ptica (Bluebird). U lononskom pozoritu Lirik Hemersmit (Lyric Ham mersmith) igrali su se njegovi tekstovi Pank rok (Punk Rock) i Hiljade zvezda eksplodira na nebu (A Thousand Stars Explode In The Sky), na sceni edinburkog teatra Travers Morski zid (Sea Wall), na sceni aupilhausa iz Esena Suenje Ibiju (The Trial of Ubu) itd. Stil Vastvotera je karakteristian po tamnoj, neprobojnoj, opskurnoj poetinosti koja podsea na nemake pisce, na primer na Marijusa fon Majenburga i Deu Loer. Na slov Vastvoter konkretno se odnosi na jezero Vastvoter, naj dublje i najtamnije jezero u Engleskoj koje se nalazi u Jezerskoj oblasti na severu zemlje. Radnja se ne deava tamo, mada je dna od akterki, Liza, pominje da je poseivala ovo jezero u de tinjstvu. Vastvoter ima bitna simbolika znaenja za likove komada referie na podsvest, duboko sakrivene tajne, lai, strahove i mune sumnje koje akteri kriju od drugih ali i od sebe. Iskopavanje mranih tajni, suoavanje sa sobom kroz suoavanje sa grekama iz prolosti i potisnutim emocijama, stalni je motiv u tekstu koji podsea na to da se snaga i smi sao ivota grade kroz suoavanje sa svojim oseanjima, sla bostima, grekama, padovima. U tom smislu, na kraju dru gog dela komada, Marku je teko da otkrije svoja oseanja Lizi, da prizna svoju povreenost, dok ga ona ohrabruje da iskae potisnuta oseanja, citirajui arlsa Dikensa iz Velikih oeki vanja: Nebo zna da ne treba da se stidimo naih suza jer su one kia koja pada na zaslepljujuu prainu zemlje koja pokriva naa tvrda srca.15 Drama Vastvoter je neka vrsta eliptinog triptiha podeljena je na tri dela iji su akteri tri para u meusobno razliitim od
15 16

nosima, pri emu su svi na neki nain povezani, to e se dis kretno otkrivati tokom radnje komada; ta fina, nenametljiva povezanost meu likovima stvara vaan utisak o postojanju nekog Fatuma koji temeljito utie na ivote likova, ega oni nisu svesni i u tom smislu italac drame/gledalac predstave su periorniji je u odnosu na same likove, poseduje znanje koje je ire od njihovog, razume ih s visine, s distance, bolje nego to oni razumeju sebe. Radnja sva tri dela deava se u blizini lon donskog aerodroma Hitrou esto se uju preglasni zvuci aviona i likovi na razliite naine komentariu njihovo prele tanje. Ovo mesto radnje ima metaforiki smisao ono prvo oz naava prolaznost, nestalnost, neizvesnost. Blizina aerodroma sugerie i periferiju, marginu, neki limbo, to je znaajno za du binsko razumevanje likova oni su sutinski na niijoj zemlji, u nekom meuvremenu i meuprostoru, pokuavaju da pre poznaju i uhvate neki smisao u svojim ivotima. Kako je na vedeno i u didaskalijama teksta drame, prisutnost leta aviona, buka koju oni stvaraju, ima funkciju kontrasta u odnosu na mir i lepotu prirode, na primer bate, gde se odvija radnja prvog dela.16 Likovi su razliitih godita i profesija, situacije u kojima se oni prikazuju meusobno su drugaije, ali pokrenute teme su zajednike: odnosi roditelja i dece, odgovornost u vaspita nju dece, roditeljstvo kao vid prevazilaenja usamljenosti i potrebe za dubljim osmiljavanjem ivota, zatim praznina u sa vremenim brakovima, odnos profesionalnog i privatnog ivo ta itd. Prvi deo odigrava se u bati, tokom veeri koja poinje provalom oblaka, a radnja prati bolan rastanak majke, ezde setogodinje Fride (Linda Baset) i njenog usvojenog sina, dva desetdvogodinjeg Harija (Tom Starid) koji odlazi u Kanadu i koga ona verovatno nikada vie nee videti. Radnja drugog dela odvija se u jednoj sterilnoj hotelskoj sobi, gde se nalaze ljubavnici Liza (Do Mekinis) i Mark (Pol Redi), oboje neispu njeni u svojim brakovima. Liza je policajka s narkomanskom i

Simon Stephens, Wastwater, Methuen, London, 2011, 41. Ibidem, 5.

93 >

pornografskom prolou, koju postepeno otkriva zapanje nom Marku, nastavniku umetnosti. Trei deo tematizuje tr govinu ljudima, kroz odnos dominantne, uasno surove i sa mouverene Sian koja je odrasla sa Fridom iz prvog dela (Aman da Hejl) i strano nervoznog i uplaenog Donatana, takoe nastavnika (Angus Rajt), potpuno inferiornog u odnosu na Sian. Izmeu ostalih navedenih karakteristika, Stivensov tekst je specifian i po dubokom cinizmu koji proima razgovore svih likova, kao i njihove pojedinane poglede na svet. Rediteljka Kejti Miel jedna je od najistaknutijih engleskih re diteljki srednje generacije, njen pristup je poseban, razliit u odnosu na tipian engleski mejnstrim, zbog uticaja istono evropskog pozorita, plesnog teatra, eksperimenata s novim medijima, radu na postizanju posebne psiholoke preciznosti u scenskoj izgradnji likova itd. U predstavi Vastvoter, njena re ija je minimalistika, nenametljiva, poetski realistika, kon centrisana na preciznu, psiholoki detaljno izvajanu igru glu maca, fino dozirani cinizam, opskurnu poetinost. Prvi deo predstave igra se na proscenijumu, ispred divlje, zarasle bate koja zauzima centralni prostor scene. Ovaj deo je mizanscen

ski statian, glumci gotovo da su ukopani u mestu. Drugi deo igra se u realistiki postavljenoj hotelskoj sobi, sterilnoj, hla dno urednoj, a trei u jednom derutnom, naputenom skla ditu ili garai. Fokus glumakog izraza je na suptilnim trans formacijama izraza lica koji odraavaju njihove burne unutra nje promene. Scenografija u sva tri dela predstave je reali stiki uverljiva. Delovi su meusobno upadljivo odvojeni na kraju prvog i drugog dela brzo se sputa teka, masivna pre grada koja odvaja scenski prostor i auditorijum i stvara uzbu dljiv utisak o bezizlaznosti, munoj klaustrofobinosti. Na kra ju treeg dela izostaje efektno sputanje ove teke, metafori ki potentne pregrade. Kraj predstave ostvaren je u kontri predstava se zavrava neno i vedro. Scena je tada okupana svetlom i suptilnom, minimalistikom klavirskom muzikom. To je neka vrsta poetskog komentara radnje, kontraodgovor na niz surovosti koje smo do tada pratili, optimistiki zaklju ak da se, uprkos ljudskoj brutalnosti, realnom zlu koje pre plavljuje svet ipak treba opredeliti za svetao pogled na njega jer to je jedina ansa da ga moda i promenimo.

> 94

12. praki kvadrijenale ANA TASI

TEATAR I (SAMO)ANALIZA
U srpskom paviljonu

Ovogodinji 12. praki kvadrijenale odran je od 16. do 26. juna. Program je bio vrlo ambiciozan i raznovrstan. Glavni program inile su tradicionalne postavke nacio nalnih paviljona, izloene u ekoj Nacionalnoj galeriji, za tim program na otvorenom Raskra: izmeu intimno sti i spektakla, izloen na platou izmeu Nacionalnog po zorita i pozorita Laterna Magika, projekat arhitekture Sada/sledee, izloba kostima, kao i izlobe studentskih radova. Pored glavnih programa, paralelno je odravan i program PQ+, oukejs ekog teatra u okviru koga su prikazane i gostujue inostrane predstave. Srbija je ove godine u glavnim programima Kvadrije nala uestvovala s projektom Izmetanje (nacionalni paviljoni) i predstavom Bez naziva Joefa Naa, koja je premijerno izvedena u Pragu (program Raskra: iz meu intimnosti i spektakla). U prizemlju prake Na cionalne galerije bio je postavljen srpski paviljon i pro jekat Izmetanje, koji je osmislio umetniki direktor Dorijan Kolundija. Ovaj projekat ine radovi Dalije Ain, Bojana oreva i Sinie Ilia, Dragana Mileusni a i eljka Serdarevia, Manje Risti, Ane Sofrenovi i Igora tanglickog. Njihovi radovi prezentovani su unu tar malih, odvojenih prostora, posebnih mikropozor nica koje, pomou novih tehnologija, video, audio, stri minga, hologramskih projekcija, interneta, problema tizuju osnove tradicionalnog pozorita. Scenske umet nosti dole su u situaciju neophodne (samo)analize zbog opteg prodora uticaja novih medija i tehnologi ja, konceptualizacije internet teatra, virtuelnih prisu stava itd. koji zahtevaju preispitivanje i redefinisanje osnovnih teatarskih pojmova neposrednog i posre dovanog prisustva, realnosti i njenog virtuelnog dvoj nika, odnosa izmeu autora/izvoaa i gledaoca, mo gunosti uea gledaoca u stvaranju umetnikog dela itd. To su pitanja koja ovi autori predstavljaju zajedni ki, ali na razliite naine.

Violeta Luna

> 96

U programu Raskra: izmeu intimnosti i spektakla koji je zamislila Sodja Zupanc Lotker, umetniki direktor Prakog kva drijenala, nastupilo je trideset autora koji su ostvarili razliite projekte na zadatu temu odnosa intimnosti i spektakla, na specifinom, zadatom prostoru, u kockama dimenzija 4 x 5 metara. Trideset ovakvih kocki stvara lavirint na otvorenom prostoru, na trgu izmeu Nacionalnog teatra i pozorita La terna Magika. Dizajner prostora je arhitekta Oren Sagiva koji je na taj nain eleo da problematizuje odnos umetnikog i jav nog prostora, anonimnosti grada i intimnosti umetnosti itd. Bez naziva Joefa Naa izvodila se u okviru ovog programa, za jedno s radovima umetnika kao to su Romeo Kastelui, Ilja i Elimila Kabakov, Ana Vibrok, njujorka pozorina kompanija Elevator Repair Service i drugi. U predstavi Bez naziva, izvoai An Sofi Lanselin i Joef Na igraju u providnoj, zatvorenoj, klaustrofobinoj kocki. A gledaoci su poput voajera oni po smatraju radnju kroz staklo, pri emu su zbijeni u uzanom prostoru kocke samo deset gledalaca moe da stane u taj prostor. Ovakav koncept prostora dubinski problematizuje odnos intimnosti i spektakla izvoai kao da nastupaju u iz logu, implicitno postavljajui pitanja o komodifikaciji umet nosti. Unutranja znaenja predstave Bez naziva nisu lako ra zumljiva predstava je hermetina, obiluje simbolima koji snano deluju na gledaoca na iracionalnom nivou, dok na ra cionalnom izazivaju neizvesnost. U predstavi su prisutni mo tivi iz ranijih Naovih dela, autor se bavi vezama prirode i ci vilizacije, ivotinjskog i ljudskog sveta, ukroivanjem prirode, raanjem ljudskog bia, kao i odnosom mukarca i ene, to jest, shvaeno ire mukih i enskih principa, tretiranih u sim bolikom smislu. Meu brojnim glavnim programima treba izdvojiti multime dijalno delo Arpada ilinga i njegove kompanije Kretaker Krizna trilogija/Prvi deo: jp.co.de izvedeno u prostoru na putene, ruinirane zgrade u kojoj su nekada nastajale novine Rude Pravo iz vremena vladavine Komunistike partije eho slovake. Krizna trilogija poinje u hodniku zgrade, ispred kon

Joef Na, Bez naziva

ferencijske sale na estom spratu, gde su izloene fotografije koje prikazuju razliite oblike nasilja u porodici. U sali se zatim prati poluasovni film o osamnaestogodinjem Balau koji bei od kue da bi ostvario nezavisnu egzistenciju. Film je izu zetno kritian prema dananjoj maarskoj politici. Drugi deo ovog projekta izvodi se uivo, u istoj sali, gde nastupa profe sor sociologije Miklo Hada iz Budimpete. On dri teatralno, ironino predavanje o sociolokim znaenjima ilingovog pro jekta, referirajui na studije Johana Hojzinge, Kliforda Gerca itd. Publika zatim silazi sprat nie, gde prati trei segment Kri zne trilogije, koji ini film snimljen sa dvanaest mladih, inter nacionalnih dobrovoljaca (meu njima ima i mladih iz Srbije). Oni su pristali da provedu dve nedelje u ovoj zgradi i da se o tome snimi film koji smo gledali. Nakon filma, publika je po zvana da istrai ambijent zgrade i da razgovara s prisutnim do brovoljcima. A u okviru PQ+ programa, prikazane su, izmeu ostalih, predstave Kata Kabanova, opera Leoa Janaeka nastala pre ma Oluji Ostrovskog, u reiji Roberta Vilsona igrana je na ve

97 >

likoj sceni Nacionalnog teatra, zatim Mroekovi Emigranti e kog Archa teatra, pa apsurdna, tamno groteskna predstava Male forme su lepe: ples na kii pozorita Alfred ve dvore, performans Ono to vidi je i ono to ima eksperimentalne grupe FKK, kao i Dobri ovek iz Seuana moskovskog pozori

ta Taganjka, u reiji Jurija Ljubimova, ovogodinjeg dobitni ka Evropske pozorine nagrade, koji je upravo tokom gosto vanja u ekoj odluio da napusti Taganjku zbog loih odno sa s glumcima. U okviru PQ+ programa odran je i 23. pra ki festival plesnog teatra.

> 98

Kugler, Zupani, Turi, Performativ Space

Miodrag Tabaki u poseti srpskom paviljonu

99 >

Deseti UMES

PREDSTAVA TRAJE 120 SATI

Nela Antonovi i Boidar Mandi otvaraju umes Boidar Mandi i Dijana Miloevi u predstavi Pribliavanje

Sandra Sterle, Dijana Miloevi, Boidar Mandi i Jovan irilov na umesu Predrag Mitrovi i Dejan Raci dre meditativne vebe

I ove godine, u Porodici bistrih potoka odran je deseti Festi val UMES, pod sloganom Umetnost kao obaveza sveta. Ujedno, naa najstarija ekoumetnika komuna obeleila je tri deset pet godina postojanja. UMES umski susreti je festival alternativnog i avan gardnog pozorinog senzibiliteta. Tokom tri dana prikazano je nekoliko predstava, razgovaralo se o novoj scenskoj slobodi, debatovalo o novim idejama... Inspiracija, kako tvrde organi zatori ovog festivala, nije presuena kada autori imaju hrabrost da igraju pred tarabom, u dvoritu ili na livadi, tragajui za sve tom u ijem svakom uglu se krije lepota. A na tribinama po sle predstava ule su se konstatacije da pozorite mora da pronae nove rizike i da traga za novim otkriima. Ove godine postavljen je kamen posveen jednoj od najzna ajnijih predstavnika/tvoraca nemakog plesnog teatra, lane preminuloj Pini Bau, kao to je prethodnih godina to uinje no u ast Antonena Artoa, Jeija Grotovskog i Euenija Barbe. O Pini Bau govorio je Jovan irilov. Glavni gost UMESA bila je Sandra Sterle, splitska umetnica koja je u performansu Poljubac istraivala interakcijsku pove zanost aktera i gledaoca. Ivana Inin je autorka predstave Pljuvanje, u kojoj na brutalan nain govori o ozbiljnim teko ama novosadskih umetnica koje su zastupale radikalnu avan gardu. Dijana Miloevi i Boidar Mandi napravili su pred stavu Pribliavanje, dok je Nela Antonovi nastupila s pred stavom Prozor, a Porodica bistrih potoka odigrala je predsta vu Stid... Grupa Ogledalo izvela je naslov Belo na crnom. Ana Popovi je odrala koncert operskih arija u umi, a Lidija An

Aca i Nikola, predstava Krug

tonovi je napravila izlobu pozorinih fotografija. U progra mu je bilo i knjievno vee Boe Andrejia pod nazivom Kiselo drvo nagriza Srbiju, a Aca i Doni Konstantinovi zasmejali su publiku komedijom Prijatelji. Razliitost je jedini zajedniki imenitelj predstava i programa izvedenih na ovom festivalu, uz injenicu da je sve uesnike vo dila istinska posveenost autentinom teatru, kako Boidar Mandi i njegova porodica imenuju sopstveno shvatanje i stav o ovoj umetnosti. Pozorite u umi, kau njegovi tvorci, daje mogunost mladim ljudima da skupe hrabrost i da sami krenu ka delima koja ne maju poredbenu vrednost niti uporite u konvencionalnom pozoritu. Znaci, simboli i alegorije u predstavama mogu se praviti od drvenih panjeva, rekvizita, mogu biti lopata ili dr vene merdevine ako sam autor veruje u njih. Kad umetnik kae to je umetnost, to postaje umetnost. Festival UMES je pozorina predstava u trajanju od 120 sati. Svi uesnici su kreatori prijatne atmosfere: svet, ipak, moe biti bolji! I sledee godine (2012), poslednjeg vikenda u avgustu, odrae se UMES. Za uestvovanje na Festivalu potrebno je poneti vreu za spavanje i entuzijazam. Kontakt telefon: Boidar Mandi, 061 3 222 50

101 >

Beleke o pozorinoj sezoni 19002000 (V)

SVETISLAV JOVANOV

OPSADA I POSLEDNJI DANI


1943. Uprkos hladnoi, klimatskoj i onoj drugoj, Tomas Man 4. ja nuara okonava tetralogiju Josif i njegova braa. Tokom na redne nedelje, kree novi talas sovjetskih protivnapada na Istonom frontu. Rat, kao to je i bilo (oduvek) predvidljivo, umnoava sopstvene dimenzije. U zapadnoj Bosni, 20. januara otpoinje nemakoitalijanska operacija Weiss, protiv Titovih partizana. A mnogo istoni je, samo dan nakon to ga je Hitler unapredio u feldmarala, 31. januara Fridrih fon Paulus, za povednik este armije Vermahta, predaje se sovjetskim trupama pod Staljingradom. Ciriki aupilhaus, meutim, usko ro postaje poprite jo jedne Breh tove pobede: premijere Dobrog o veka iz Seuana, 4. februara, uz muziku i songove Huldrajha Geor ga Frija (danas je poznatija verzija koju je 1948. komponovao Paul De sau). Komadu je Breht prvobitno dao naslov Die Ware Liebe: igra re ima, prava ljubav ali i ljubav kao roba. Pod velom kineske pa rabole o dobroj i ovekoljubivoj en Te, koja kreira svoje drugo Ja u vidu grubog i pragmatinog ro
Tomas Man

aka ui Ta (da bi se, konano, u njega preobrazila!) autor maestralno relativizuje hrianski moral dobroinstva ali i mit o psiholokim okvirima egzistencijalnog bezizlaza. Kako sam autor napominje, dobra su djela bila omoguena samo zlim djelima to je potresno svjedoanstvo o nesretnom sta nju ovoga svijeta. Premda, kako procenjuje Don Dezmond Piter, barem delimino dramatizuje ili personifikuje pre po jedinane aspekte lika no njegovu slojevitost, budui da mu je namera bila vie da shvati tendencije, nego ljude (Vladimi rova argarepa), Breht uspeva da formalne tenje epskog pozorita realizuje kroz dramski sukob kojem ne nedostaju ni slojevitost, ni ironija. Ipak, stanje koje omoguava dobrotu, to jest koje dobro tu ini suvinom (Breht) u stvarnosti Evrope jo se ne moe ni naslutiti. etrnaestog februara Rusi vraaju Rostov, a e snaestog Harkov, no nacistika maina smrti jo nije pokole bana etvrtog marta u konclogore Majdanek i Sobibor stiu prvi transporti sa francuskim Jevrejima. Glavnina partizanskih snaga vodi od 15. februara do 15. mar ta bitku za ranjenike u dolini Neretve: premda vojska trpi ve like gubitke uspeno prodire u Hercegovinu i Crnu Goru, usput razbijajui snage etnika u toj meri da ih eliminie kao bitan faktor do kraja rata. Tokom aprila Anglosaksonci vode sve uspenije borbe za Tu nis, koje se okonavaju zauzimanjem grada Tunisa 6, a Bizer te 7. maja, da bi, najzad, 13. maja kapitulirale sve nemake snage u severnoj Africi. A petnaestog ni prvi ni poslednji

103 >

put s ispoljenim smislom za cinizam Staljin objavljuje uki danje Tree Internacionale (Kominterne). Nije li pitanje ui stinu zaverenike usklaenosti da, upravo istog dana, Kobin bivi prijatelj Hitler otpoinje ofanzivu protiv partizanskih sna ga na podruju Pive, Tare i Durmitora, kodiranu kao Schwarz, to jest, borbe na Sutjesci? Filmski prvenac Lukina Viskontija Opsesija, koji sve vei broj kritiara procenjuje kao istinski poetak neorealizma inae ekranizacija romana Dejmsa M. Kejna Potar uvek zvoni dva put pojavljuje se u bioskopima 16. maja (dodue nakratko; Musolinijeva vlast ubrzo ga cenzurie).

Ni Tomas Man ne miruje: fiktivni pripoveda Serenus Cajt blom stavlja 23. maja na hartiju prvi zapis Doktora Faustusa. Iste nedelje, britanski obavetajci uspostavljaju prvi kontakt sa Titom. U pariskom Thtre de la Cit 4. juna premijerno se izvodi Sar trov komad Muve, verzija atridske povesti o Orestu i Elektri, u reiji arla Dilena (Charles Dullin). Pokli Sartrovog Oresta da su ljudi slobodni nije samo element angaovane (protiv okupatorske) dimenzije drame, niti tek jedan od refleksa au torove egzistencijalistike filozofske studije Bie i nitavilo (objavljene iste godine). Teza da nas prolost ne odreuje, da sopstveni identitet slobodno stvaramo, kao i autorovo pre doavanje Furija, Orestovih progoniteljki, kao parazitskih stvo renja (muve), postavlja komad na sredokrau izmeu ne urotinog dadaizma (Don Heris) i ozbiljne pripreme za Sar trove zrelije komade. tavie, re je, istovremeno, i o bri ljantnom oportunizmu ali i o izbegavanju apstraktne sudbi ne mita (Rejmond Vilijems). Uostalom, prikazivanje Zevsa kao paravojne sile (Dilenova reija koristi i maske) ima vizionarski elemenat koji izmie ta danjem gledalitu okupiranog Pariza: dan posle ove premi jere, u Argentini, Huan Peron dolazi na vlast vojnim udarom. est dana kasnije, desetog juna, kod sela Balinovac, Prva pro leterska brigada otpoinje (uspean) proboj glavnine parti zanskih snaga iz nemakog obrua u bici na Sutjesci dogaaj koji e se ispostaviti kao prekretniki za ishod rata na prosto rima Jugoslavije. Judin O' Nil sasvim nekarakteristino pokazuje sluh za tragi komino, razbatinjujui 16. juna svoju osamnaestogodinju ker Unu, zbog njene udaje za arlija aplina (54 godine). Al ber Kami, pak, postaje urednik ilegalnog pariskog asopisa pokreta otpora Combat (Borba). Drukija postaje i borba An tonena Artoa, koji okonava trogodinji boravak u ludnici u Vil Ervaru i prelazi u kliniku u Rodezu: leenje doktora Ferdijera u toj meri je uspeno da Arto ponovo poinje da pie. Kod Kurska, petog jula poinje najvea tenkovska bitka u isto

Eva i Huan Peron

riji, koja e se okonati trinaestog, nemakim porazom te kim tri hiljade tenkova. Osamnaestog jula britanske snage ulaze u Kataniju, da bi 28. usledila Musolinijeva ostavka. Dru gog avgusta izbija pobuna u konclogoru Treblinka, general Paton 17. avgusta osvaja Mesinu, a saveznici bombarduju Pe neminde, jezgro Hitlerovog raketnog sna. Nakon saveznikog iskrcavanja na izmu u Tarantu, 9. sep tembra Italija kapitulira. Kao to je proklamovano, u ast ovog dogaaja u cirikom aupilhausu premijerno se izvodi Breh tov Galilejev ivot, a reditelj i tuma glavne uloge je Leonard tekl. U ovoj prvoj, tzv. danskoj verziji drame (pisanoj tokom 1938), Galilej se samo prividno odrie svog uenja (u skladu s predanjem), da bi proaputao ipak se okree. Ve odranije,

sam Breht imao je dileme o ovakvoj zavrnici za lik Galileja, o kojoj Vilijems tano primeuje: Spasavajui svoju nauku on ju je izmenio. (Otuda e u drugoj, amerikoj verziji iz 1947, Ga lilejeva kapitulacija pred monicima ve nositi, izmeu osta log, teinu aluzije na fiziare koji su vlastima predali na upo trebu otkrie atomske bombe.) Trinaestog septembra ang Kaj ek postaje predsednik Kine, a 25. sovjetska vojska oslobaa Smolensk. Da se, osim rata, na svetu jo neto zbiva, pokazuje pronalazak streptomicina, 19. oktobra. Reditelj Federiko Felini eni se 30. oktobra glumi com ulijetom Masinom, a 5. novembra se, u Fort eridanu (Ilinois) raa Sem epard, i to kao Semjuel epard Roders. Su tradan biva osloboen Kijev, a Staljin daje zvaninu izjavu: Nemaki faizam je propao. Razgorevaju se borbe za angde (provincija Hunan) u najve oj kineskojapanskoj bici u ovom ratu, koja e trajati do 20. decembra. Od 22. novembra RAF poinje redovna bombardovanja Berli na, dok se u Jajcu, 29. novembra partizanski AVNOJ konstituie u zakonodavno telo i osniva Privremenu vladu. U Teheranu, od 28. novembra do 1. decembra, dogovori Sta ljina, Ruzvelta i erila (izmeu ostalog, i o startu operacije Overlord u maju 1944). Revolucionarna stvarnost, najverovatnije pod uticajem Bor hesovih pria, pravi iznenadni pomak ustranu: od 20. de cembra, Internacionala nije vie zvanina sovjetska himna. Alber Kami privodi kraju pisanje drame Nesporazum (Le Ma lentendu), apsurdne tragikomedije o potrazi za sreom lie nom moralnog kompasa. Njujorani ispraaju staru godinu uz Frenka Sinatru u pozoritu Paramaunt na Tajms skveru. 1944. Opsada Lenjingrada okonava se 27. januara, nakon osamsto osamdeset dana i esto hiljada rtava. O prividno drukijoj vrsti rtve govori se na praizvedbi Anuje ve Antigone, 6. februara, u Parizu. Aluzije na Kreonta kao oli

105 >

enje okupatorske nemake vlasti (i na Antigonu, kao simbol bunta) prilino su itljive, ali vrednosti i novine komada lee na drugoj strani. Najpre, radnja je ironino osvetljena ko mentarom, okvirom igre u igri: Antigona, to je ona mra va mala koja sedi tamo... Kritika distanca i ironija samo su sredstva za autentino dosezanje sredinjeg sukoba Kreont Antigona ili, kako lucidno zapaa Vilijems, neizbena borba 'onih koji kau da' i 'onih koji kau ne'. Stoga kod Anuja i nema vie lika Tiresije; prorocima nema mesta u suoavanju ljudi koji pitanja isteruju do kraja. Modernistike upotrebe antike paradigme, zaete koktoovskom ironijom, preko meavine paradoksa i oportunizma kod irodua, a potom na drastanja apsurda putem identiteta slobode (Sartr), okona vaju u doslednoj svesti Anujeve junakinje o neizbenosti r tvovanja. Strip o Betmenu i Robinu ima premijeru 20. februara, a Vezuv poprilino snano eruptira 20. marta. Naredne nedelje, 28. fe bruara, nakon to je uganula noni zglob, Astrid Lindgren po inje da pie Pipi Dugu arapu. Do kraja marta, atlantski saveznici prodiru na Pacifiku kroz sredinju liniju japanske odbrane (Gilbertova i Maralska ostr va), a britanska vojska 4. aprila ulazi u Adis Abebu. Dejms M. Kejn pokazuje se kao autor kome lee ratna vre mena: 24. aprila, pred publikom se pojavljuje crni triler Dvo struko osiguranje (Double Indemnity) u reiji Bilija Vajldera, za koji je, prema Kejnovom romanu, scenario napisao Rejmond endler, a sa sjajnom Barbarom Stenvik u glavnoj ulozi. Petog maja britanske vlasti oslobaaju Gandija iz zatvora; e trnaestog, grupa generala oko Romela neuspeno izvodi aten tat na Hitlera, a 15. oko etrnaest hiljada maarskih Jevreja biva deportovano u Auvic. U pariskom pozoritu VieuxColombier, 27. maja je prvo iz voenje Sartrove, moda najuvenije, drame Iza zatvorenih vrata (Huis clos): tri lika koje mui nesanica posmrtne agoni je, u kafkijanski pustim sobama suoavaju se sa saznanjem da smrt ne donosi spasenje od sopstvenih mana, greaka i zloi

na. Lansirajui uostalom, suvie zloupotrebljavanu! krila ticu Pakao, to su drugi, Garsen, Ines i Estela ipak na dram ski i danas vitalan nain predoavaju kako nam Drugi nije dat kao predmet, ve kao druga sloboda (Roland Santonio). U izvesnoj meri oko pitanja slobode vrti se i operacija Konji ev skok (Rsselsprung), koju Hitlerova vojska preduzima 25. maja u oblasti Drvara, s ciljem da ubije Tita i uniti vostvo par

> 106

tizana; operacija se, posle tekih borbi, 5. juna zavrava ne uspehom (Tito se sa tabom povlai na ostrvo Vis). Nimalo slu ajno, to je i dan kada saveznici ulaze u Rim, a kralj Vitorio Emanuele abdicira. Poetak operacije Overlord plime rata nosi na poslednju prelomnu taku narednog dana: sto pede set hiljada saveznikih vojnika iskrcava se na obalu Norman dije. Sledi presudna amerika pomorska pobeda u Filipinskom moru (1921. jun), dvadeset treeg juna Tomas Man dobija ameriko dravljanstvo, a tog dana poinje i sovjetska ofanzi va protiv Hitlera na centralnom delu fronta (Operacija Ba gration). Dok, u samonametnutom miru, Breht radi na drami Kavkaski krug kredom, ratne operacije poinju da lie na stezanje obru a: Rusi 17. jula prelaze reku Bug i ulaze u Poljsku, atlantski sa veznici tokom jula osvajaju itavu Normandiju, Amerikanci 27. preuzimaju ostrvo Guam. U poljski Lublin Sovjeti ulaze kada i Amerikanci u Piz, 23. jula. U meuvremenu, stanovnitvo geta u Varavi se 1. avgusta die na ustanak, oekujui brzo pribliavanje Sovjeta. Petog av gusta sledi savezniki desant u junoj Francuskoj. Dva dana pre
Ulazak De Gola i Leklerovih trupa u osloboeni Pariz, 25. avgusta 1944.

toga, jake partizanske snage sa zapada forsiraju reku Ibar i iz bijaju na Kopaonik. Poev od 20. avgusta, sovjetske snage u JaKiinjev operaciji odsecaju nemaki jugoistoni front i iza zivaju pad reima u Rumuniji i Bugarskoj. Zajedno sa snagama saveznika i trupama generala Leklera, De Gol 25. avgusta tri jumfalno ulazi u Pariz. Premda Hitler lansira V2 rakete na London i Antverpen 8. septembra, amerike jedinice 13. septembra prelaze nemaku granicu. Nacisti, meutim, 2. oktobra slamaju ustanak u var avskom Getu, a cena je 250 hiljada mrtvih. U Jugoslaviji, nakon tekih estodnevnih borbi, partizanske snage i sovjetske jedinice 20. oktobra oslobaaju Beograd (istog dana, 1. amerika armija ulazi u Ahen). Hitlerovoj naci stikoj maini ostaje jo samo da, otpoinjui bitku u Ardeni ma 16. decembra, pokua da barem uspori neumitni smer rata pokuaj koji e se neuspeno okonati 27. januara sle dee godine. Poslednja re u godini ipak, na izvestan nain, pripada pozo ritu: u ikagu, 26. decembra, doivljava praizvoenje Sta klena menaerija, prvenac dotad opskurnog studenta drame i malo uspenog scenariste Tenesija Vilijamsa (pravo ime To

Vilijamsova Staklena menaerija (Kirk Daglas i Dejn Viman)

mas Lanije Vilijams Trei). U znaajnim slojevima autobio grafska (a i proizala iz prie Portret devojke na staklu), Vi lijamsova drama upoznaje ameriki i svetski teatar s auten tinim lirskim prosedeom, briljantnim nainom uklapanja sim bola u dramsku atmosferu, kao i bitno novim nivoom se ksualne otvorenosti (Martin Banam). Svet je danas osve tljen munjama, kae Tom, jedan od glavnih likova komada a, po svemu sudei, ova replika odnosi se i na lomae u kojima, zapaljeni od strane pobunjenih jevrejskih logoraa, nestaju krematorijumi Birkenaua i Auvica: eto prikladne sveane jel ke za doek nove, jo uvek ratne, godine... 1945. Od 4. do. 11. februara, Staljin, Ruzvelt i eril uspeno se bave ureivanjem posleratnog sveta na Jalti (Krim); verovatno malo toga o njihovim planovima zna Tito, koji 7. marta stvara pri vremenu jugoslovensku vladu, ba uoi masovnog savezni

kog forsiranja Rajne (2223. mart). Istog meseca, Bing Kroz bi i Ingrid Bergman stiu Oskare, a Japanci obustavljaju ot por na Ivo Dimi. Dvanaestog aprila Ruzvelt umire i Truman polae predsedni ku zakletvu. U istom danu, 25. aprila, sovjetska vojska zauzi ma Berlin, a na Elbi se sree s britanskoamerikim snagama. Hitler, nakon bizarnog venanja s Evom Braun 29. aprila, sle deeg dana izvrava samoubistvo u svom berlinskom bunke ru; njegovi evropski vazali bivaju ili uhapeni na putu ka su enju, poput Filipa Petena (26. april), ili, kao Musolini, uhap eni i smesta streljani (28. april). Nemakom bezuslovnom kapitulacijom, koju 8. maja potpisuju Denic i Kajtel, zavrava se Drugi svetski rat dodue, samo u Evropi. Simptomatino je, svakako, da je poslednji oruani ot por Hitlerovih armija slomljen 15. maja na prostoru (sada biv e) Jugoslavije, kod slovenakog mesta Prevalje. A maj kao mesec pobede, krunisan je glamuroznim venanjem Hemfri

Jalta

Enola Gay, avion koji je bacio atomsku bombu na Hiroimu

> 108

ja Bogarta i Lorin Bekol na farmi Malabar u Ohaju, domu Lui sa Bromfilda. Poto premijer Suzuki 26. jula odbija zahtev velike trojice za predaju Japana, iznesen dva dana ranije u Potsdamskoj de klaraciji, SAD odluuju da do kraja realizuju Projekt Men hetn: nakon bacanja atomskih bombi 6. avgusta na Hiroi mu, a tri dana kasnije na Nagasaki Japan se 15. avgusta be zuslovno predaje. Da li je samo sluajnost to se, dva dana nakon toga, sedam naestog, kod londonskog izdavaa Secker and Warburg po javljuje delo Dorda Orvela ivotinjska farma (bajka)? Rat je uklonio brojne nejednakosti i nepravde ali je, nezavisno od vidljivih a nemerljivih rtava, nagovestio i nove rizike, ak ua se: Orvel je jedan od retkih Evropljana koji je toga bio svestan. Nastavie se.

109 >

Refresh*

Godine 2015. Scena e obeleiti pola veka izlaenja. Naredni brojevi asopisa donosie tekstove kao izbor iz vie od 6500 objavljenih napisa. Kriteriji evaluacije mogli bi se podvesti pod subjektivnu frazu Neko se (ipak) sea.

Jovan Hristi, o tragediji, o mitu

EMU TRAGEDIJA?
I Moe se, u stvari, primetiti, rekao je Alber Kami u jednom predavanju 1955. godine, kako u trideset vekova istorije Za pada, od Doraca do atomske bombe, postoje samo dva pe rioda tragike umetnosti, oba vrlo odreeno ograniena u vremenu i u prostoru. Prvi je grki: on predstavlja izuzetno je dinstvo i traje jedno stolee, od Eshila do Evripida. Drugi jedva da traje neto due, i nalazimo ga u graninim zemljama za padne Evrope. Ustvari, jo nije dovoljno istaknuto kako su ve lianstvena eksplozija elizabetanskog teatra, zlatni vek pan skog pozorita i francuska tragedija XVIII veka gotovo savre menici Moglo bi se, dakle, rei kako se radi o veoma izuzet nim vremenima koja bi, samom svojom jedinstvenou, tre balo da nam kau dosta o uslovima pod kojima nastaje tragi ki izraz. Tim periodima bi se bez ikakve sumnje mogao dodati i trei: nae vreme, koje je za Kamija sasvim zanimljivo, to e rei tragino. Jer ma koliko kritiari bili danas spremni da usta nove smrt tragedije u savremenoj dramaturgiji, tragedija je u samoj kritici svakako doivela jedan od asova svoje rene sanse. O tome nam ne govori samo obnovljeno interesovanje za izvore i poreklo tragedije, podstaknuto pionirskim istrai vanjima Dejn Herison i Gilberta Marija; govore nam i brojne studije koje imaju za cilj da na ovaj ili onaj nain otkriju ele mente tragike vizije u knjievnosti jednog vremena za koje svi
*

na neki nain oseamo kako bi trebalo da bude pogodno tle za rascvat tragike umetnosti. Jer bezmalo svakoga dana sa vremenost nam prua obilje tema kojima kao da jedino ne dostaje umetniki izraz da bi postale tragedija, ali dramama koje imamo prilike da vidimo na naoj pozornici ak i kada je re o tako izuzetnom delu kao to je Kamijev Nesporazum kao da ipak nedostaje neto da bi bile sasvim tragedija. Razume se, razloga zato uvek ima dovoljno; moglo bi se ak rei kako ih ima i suvie. Meutim, uz svu ingenioznost argu mentacije, tvrditi kako je tragedija u savremenom pozoritu mrtva, ne znai rei suvie mnogo; i sumnjam da bi knjige kao to je Smrt tragedije Dorda tajnera u ijem naslovu ve otkrivamo istu proroku neopozivost koju nalazimo i u Roe nju tragedije* bile neto vie od akademskih studija i sho lastikih rasprava, kada ne bi bilo i jednog drugog pitanja koje one, namerno ili nenamerno, pokreu. To pitanje moglo bi da glasi; ta je to to nas toliko privlai tragediji, i zbog ega smo spremni da tako podrobno ispitujemo razloge koji je ine ne moguom u savremenom pozoritu? Jer, ako tvrdimo kako tra gedije u modernoj dramaturgiji nema, morali bismo pre sve ga da znamo zato bi trebalo da je bude. II [] injenica da u naem vremenu oseamo prisustvo tragi nih tema, a da u njemu ipak nije napisana tragedija, moe da

O tome moda govori i injenica da se Smrt tragedije pojavila bezmalo devedeset godina posle Roenja tragedije. Nieova knjiga objavljena je 1872, tajnerova 1961.

111 >

nam kae mnogo o prirodi tragike vizije. Obino mislimo kako je tragedija niz dogaaja koji slede jedan za drugim sa ne umoljivom neumitnou, odvodei svoga junaka u propast. Tako se najvei broj savremenih rasprava o tragediji bavi pri rodom tragike nunosti, ili prirodom tragikog pada, ili pri rodom tragikog junaka. to tragedije u savremenom pozori tu nema, trebalo bi, prema tome, zahvaliti hrianskoj mito logiji, u kojoj se pad iz sree u nesreu na ovome svetu na grauje blaenstvom na onome, u kojoj grenik ne moe biti heroj; ili savremenim shvatanjima da ne postoji nijedna nu nost koju neka apsurdna sluajnost ne bi mogla skrenuti s puta. U argumentima te vrste postoji dobar deo istine, koji je toli ko privlaan da ga esto smatramo i celom istinom. Ako malo bolje pogledamo, primetiemo kako tragedija nije u neumit nosti kojim se dogaaji niu jedan za drugim; jer ako je sudi ti po neumitnosti, svaka dobra drana morala bi biti i tragedi ja. Isto tako, tragedija nije ni u tome to je pad iz sree u ne sreu konaan i neopoziv. Naprotiv, znamo da Orest biva oslo boen krivice (o tome postoji nekoliko Geteovih neduhovitih plitkoumnosti), i da Edipa bogovi uzimaju k sebi. to se hero ja tie, u modernoj knjievnosti postoji dovoljno grenika ko jima ne nedostaju herojski patos i heroski rast, ali koji zbog toga nisu tragini, pa se tako i ovaj poslednji argument, koji du gujemo jednom briljantnom eseju V. H. Odna, pokazuje samo delimino vredan. Ali ono to zapaamo u tragediji, i to ne zapaamo i u jednoj drugoj vrsti drame, jeste da protagonisti nisu nikada sami na pozornici. Sa njima je uvek i hor koji se kako tvrde klasini fololozi kod tri velika helenska tragiara na tri razliita nai na postavlja prema dogaajima koji se njim odigravaju. Me utim, ma kakve bile te razlije, ini mi se kako je najvanije to hor o traginim dogaajima govori sa ravni koja je sasvim raz liita od one na kojoj se oni sami odvijaju. Drugim reima, hor daje sasvim nov kvalitet nizu krvavih porodinih ubistava, pro pasti titana i nadmoi novih bogova, sukobu tiranske nared

be i tradicionalnih obiaja. Jer tek kada hor u Orestiji kae kako se za ubistvo mora platiti smru, mi postajemo svesni da je ono to se na pozornici odigrava ne samo neumitno ve i nu no, i da ne posmatramo krvavu dramu osvete, ve tragediju. U strofama hora ne zapaamo samo kako dogaaji tragedije dobijaju novi kvalitet; zapaamo i kako oni postaju intelek tualne formulacije. Po tome, savremena filozofska drama sva kako bi trebalo da bude veoma slina antikoj tragediji, poto ne moemo a da ne osetimo kako u njoj linosti govore neke stvari koje tradicionalno pripadaju horu da ih kae. Ali tek kada to shvatimo, primeujemo u kojoj meri sutina traginog nije ni u dogaajima koji se na pozornici odvijaju, niti u stro fama hora ako ove dve stvari uzmemo svaku za sebe od nosno, u kojoj se meri ono to nazivamo tragedijom nalazi u odnosu izmeu postupaka protagonista i razmiljanja hora. Kao da se iz tog odnosa raa neto tree, to tek ini pravu pri rodu tragike vizije. III
A poto je bio i slep i nem, kau da je jedini mogao da vidi sudbinu i da uje njen glas. Nepoznati autor iz III veka

Bilo bi ostavljeno naim nagaanjima da pronau ta je to tree, da ne postoji jedna tragedija u kojoj nam hor ne kai i to. Mi znamo ta obino govori hor: stavlja nam do znanja one moralne istine zbog kojih kaemo kako tragedija poiva na nizu apsolutnih vrednosti ijem sudu svaku ljudski postupak mora da se podvrgne. Ali u jednoj tragediji, hor nam kae i ne to vie od toga. Kada na kraju tragedije Kreont odvede osle pljenog Edipa, hor ga ispraa ovim stihovima:
O stanari otadbine Tebe, evo Edipa: slavnu rei on zagonetku i prvi o vek bi, sreu njegovu sa zaviu je svako gledao! Gledajte u kakve vale sudbine grozne potonu! Zato nikoga, dok onaj zadnji dan ne doeka, kao sretna neu proslavljati pre no doplovi kraju veka svog a nikakav ne po godi ga jad!

> 112

To vie nije pouka izvedena iz dogaaja koji su se pred nama odigrali, pouka da se za ubistvo mora platiti smru, i da se bo anski zakon ne sme prekriti. Prvi utisak od ovih stihova je u enje, jer oni nisu vrsto vezani za radnju koju smo videli, ve kao da dolaze iz neke sasvim druge oblasti. Ali odmah shva tamo kako nas Sofokle sasvim namerno i smiljeno prenosi u tu drugu oblast, poto njegovi stihovi kojima zakljuuje Kralja Edipa nisu samo intelektualno formulisano iskustvo tragike radnje: oni su vie od toga. Oni su ono to nazivamo sudbi nom, i to mislim da bi se najadekvatnije moglo nazvati logo som. A logos je istina koja je daleko univerzalnija od bilo koje moralne istine. U poslednjim stihovima hora Sofoklovog Edipa oseamo kako smo se primakli onoj istini koja se otkriva tek poto su sve dru ge istine otkrivene. Logos je univerzalniji od bilo koje istine mo ralnog reda, iz jednostavnog razloga to on nije istina nijednog reda: on je stanje stvari. Postoji svet akcije sa svojim moralnim apsolutima koje nam hor u tragediji stavlja do znanja: da se svaki postupak mora neim platiti, i da postoji tano odmerena ravnotea izmeu uinjenog i onoga to se mora propatiti. Tako Tukidid, ije je shvatanje istorije sasvim tragino, kae na jednom mestu: poto su uinili sve to su mogli, propatili su sve to su morali. Ta ravnotea izmeu delanja i trpljenja predstavlja osnovnu moralnu istinu tragedije, koja nas naro ito privlai, jer ivimo u vremenu u kome se hybris najee smatra prvorazrednom vrlinom. Traei tragediju, traimo tu izgubljenu moralnu ravnoteu. Sama tragedija, meutim, ide dalje. Iza sveta akcije, sveta de lanja i trpljenja, ona nam u asu najvee patnje otkriva ra vnoduni svet roenja i smrti. I mi odjednom, kao u nekom vi dovitom trenutku koji dolazi posle dugog lutanja u mraku na ih elja, ambicija i htenja, otkrivamo ta smo. Shvatamo da se od nas trai sve, a da nam nita nije obeano; da nas na putu ekaju nesree, bolest, moda smrt, a da u svemu tome ono to mi hoemo ne predstavlja nikakav odluujui inilac. To je najuniverzalnija i najtraginija istina, logos, priroda stvari koju

nita ne moe da izmeni. Ali to ne znai kao to bi savreme ni filosofi bili spremni da izvedu kako je svet apsurdan. So fokle je suvie mudar da bi tvrdio tako neto. On nam samo stavlja do znanja da ovek moe da shvati svoju ovenost tek ako stane uz ravnoduni logos koji vlada svetom i ne ob zire se na to to Edip pred njim kopa samome sebi oi. Taj logos nalazimo i kod Homera. U dvanaestom pevanju Odi seje, Skila odnosi estoricu Odisejevih drugova sa palube bro da. Oni se koprcaju u njenim kandama, a Odisej mora da po smatra kako ih ona jednog po jednog guta. Ali proe i to, i oni stignu na ostrvo sa Helijevim govedima. Iskrcaju se na obalu, pripreme veeru:
A kad vee za piem i jelom podmire udnju, sete se dragih drugara i za njima ridati stanu. / XII, 308309.

Postoji jedan Hakslijev esej u kome se duhovito i znalaki ko mentarie ovo mesto. Naslov toga eseja prilino je karakteri stian: Tragedija i potpuna istina. Haksli smatra kako je isti na tragedije alhemijska, destilovana; i kako je Homer shvatio potpunu istinu: da ovek mora prvo da utoli glad, a tek posle da pusti svojim oseanjima na volju. Haksli razmilja kao pra vi Englez, a kod pravog Engleza, kae E. M. Forster u duhovi tim primedbama o engleskom karakteru, oseanja dolaze po lako. Prava istina Homerova je u tome to se ivot i smrt, glad i alost, meaju; u asu kada Odisej i njegovi drugovi, tek po to su se najeli, ponu da ale za onima to ih je Skila odnela, mi oseamo da smo stigli do samog logosa, prirode stvari. Isto onako kao to nas do njega dovode poslednji stihovi Kra lja Edipa: jer Grci nisu uzalud govorili kako je Homer njihov naj vei tragiki pesnik. Tragedija je potpuna istina koja samo posle velike nesree moe da zazvui kao istina, a ne kao uoptavajua formulaci ja. A kada traimo tragediju u naem vremenu. ustvari trai mo tu potpunu istinu, koju oseamo da neko mora izrei. Ali bilo bi isto tako potrebno zapitati se: imamo li hrabrosti da sa

113 >

mima sebi priznamo u emu je mirna, a strana, priroda stva ri? I to moe da nam poslui kao jedan od odgovora zato nema tragedije u vremenu koje je savim zanimljivo, to e rei tragino. Scena, 1965, knj. I, br. 1, str. 1822. ANTIKI MIT I MODERNA DRAMA* Treba da pokuamo da odgovorimo na pitanje: zato se neki moderni dramski pisci koriste antikim mitovima kao graom za svoje drame? [] *** Prvo to e nam pasti na um svakako je francuska tragedija 17. veka. Od nje i treba da ponemo, poto je to prvi put u Evro pi da se dramski pisci koriste graom jedne, u osnovi strane civilizacije. Mi danas neemo priznati da nam je grka civilizacija strana, tavie, uasnuli bismo se kada bi nam neko to rekao. Ne obraamo li se njoj kada elimo da jasnije definiemo neke sopstvene ideale? Ne nalazimo li u njoj ostvarene neke sop stvene ideale humanosti i prosveenosti? Za tadanju Evropu, to je bila jedna strana civilizacija, koju humanisti tek to su poeli da otkrivaju. Jo 1637. godine De kart u Raspravi o metodi govori o drevnim paganima, i o tome kako je ono to oni nazivaju vrlinom esto samo ne osetljivost, oholost, oajanje ili oceubistvo (Ocuvres et lettres, p. 130). Razume se, re je i o mitologiji, i o tragediji. Namerno istiem ovu razliku koja je postojala izmeu Antike i Evrope humanista i renesanse. Istiem je zato to mislim da nam ona moe pomoi da razumemo nain na koji su se an tikom mitologijom i istorijom koristili pisci kao to su Kornej i Rasin, i bezbrojni drugi njihovi savremenici, hvala bogu za boravljeni.

Jer, ta je za njih bila Antika? Dekor? Konvencija? Zato je uopte nastala takva konvencija? Sreom, imamo nekoliko veoma vanih dokumenata. To su Kornejevi Examens i Rasinovi predgovori. To su prve prave dramske kritike za koje znamo. (Vie od dve stotine godina ka snije, prvi ozbiljni kritiki tekstovi o romanu bie predgovori koje je Henri Dems pisao sopstvenim romanima.) Kako itati te tekstove? [] ta oni ele da postignu? Da pokau svoju vernost Antici? Da se priklone vladajuoj konvenciji? Svakako. Ali postoji i neto drugo. Tek otkrivena Antika bila je svojina uenih. I danas je svojina uenih. Ali danas ima vie uenih i, verovatno, najvie poluuenih koji znaju da je Edip onaj koji je spavao sa svojom majkom Jesu li Rasin i Kornej hteli, u svojim predgovorima, da budu smatrani za uene? Bili su suvie pametni i suvie ueni za to. Oni su hteli neto drugo: da pokau kako drama moe biti stvar isto tako visoko uena kao i neki akademski komentar ne kog grkog ili latinskog pisca. Hteli su da pokau kako i drama moe biti visoka literatura, najvia literatura, uena literatu ra, a ne samo ne preterano cenjena puka zabava. A poziva nje na antike izvore, diskusija o tim izvorima, bila je neka vr sta zaloge visoke literarnosti drame. [] To je klasicistika tragedija, u kojoj je korienje mitom jem stvo literarnosti drame. Klasicizam nije bio otkrie Antike. Antika je otkrivena tek u vre me romantizma. Ono to danas privlai u Antici otkrili su nam pisci kao to su Kits i Helderlin. Tek se u romantizmu poinje interesovati za mit onako kako se mi i danas interesujemo: za mit kao neto duboko, to lei u nama daleko ispod budne i ra cionalne svesti. Kao formulu naeg iskustva, koja se pojavi i ot krije u nekim presudnim i prelomnim trenucima. To je nain na koji moderni pisci pristupaju Antici.

> 114

Prvi koji e nam pasti na um svakako je irodu. On nije, danas, preterano cenjen pisac. On je pisac koji je sku po platio svoju apsolutnu dominaciju francuskim pozoritem. [] Hteli mi to ili ne, on nas je nauio da gledamo antiki mit kao grau za tragediju, pa i samu tragediju. Jedan kritiar rekao je za njega: On je bio suvie inteligentan da bi napisao tragedi ju. [] irodu nam pokazuje: sva naa inteligencija, nae uverenje da smo mi, a ne bogovi, gospodari sveta, ipak ne vredi mno go. Dogodie se ono to ne elimo da se dogodi; dogodie se upravo ono to toliko elimo da izmenimo. Postoji neki obra zac, neka potka. To nije ni fatalizam, ni neobavezna diplo matska melanholija, ni deziluzioniranost svetskog oveka. To je ve obris tragedije koji nam se pokazuje ma koliko mutno iza ironije i duhovitosti. Jer, irodu ironizira isto tako nau samouverenost, nae uve renje da moemo sve, da moemo sve da izmenimo. Njegova ironija nije upravljena protiv Antike, ona je upravljena protiv nas. Mi smo ti koji smo na kraju svega smeni, a ne bogovi i sudbina. Ta sudbina se ve sasvim jasno pojavljuje u dramama kao to je Anujeva Antigona ili Sartrove Muve. Ali tu nastaje i jedan nesporazum. Naime, obe drame izve dene su za vreme okupacije. I govori se kako je mit, ustvari, ezopovski jezik. To je samo delimino tano. Mit je za njih neto daleko vie. On je instrument za istraivanje ljudske sudbine: konstanta u bezbrojnoj raznolikosti ivota koju vidimo oko sebe; formula kojom se moe izraziti neki smisao za koji verujemo da pisac treba da otkriva. Mi vidimo kako se na ivot, nai problemi, pitanja na koja ne moemo da naemo odgovore, slau u jednu koherentnu ce linu. Oseamo da nam Antigona i Kreont pomau da sredimo odnose koje oko sebe vidimo, sredimo do te mere da oni po staju itki i razumljivi.

[] Anuj je za Antigonu saznao od Sofokla. I iza njegove dra me koja je, bar za mene, jedna od najbriljantnijih modernih drama otkrivamo konture jo jednog fantoma: tragedije. Jedna od ambicija drama o kojima sada govorimo jeste da se u nae vreme napie tragedija, ili da se bar otkrije mogunost tragedije. Ako same nisu tragedije, one se nastavljaju u tra gedije: kada se na kraju Muva Erinije urlajui bacaju za Ore stom, mi znamo da je to cena koju je on morao da plati za svo ju slobodu, i da pod pretpostavkom da Sartrova drama nije tragedija odlazi u tragediju. Ako se tako moe rei, te drame su prizivanje (kao na spiriti stikoj seansi) tragedije koje nema, ali za koju oseamo da bi trebalo da je bude *** [] eleo bih da navedem miljenje Allardyce Niccola, koji u svojoj World Drama from Aeschylus to the Present Day kae (Harrap, London 1949, p. 918):
Tokom godina koje se, pogodnosti radi, mogu nazvati ibsenovskim go dinama, drevne i osvetane forme tragedije i komedije bile su potpuno pomeane, i prorotvo izreeno u sentimentalnoj drami 18. veka bilo je ispunjeno. Ljudi nisu mogli da se smeju a da istovremeno i ne plau, nisu mogli da pronau nita emu se ne bi mogli podsmevati, izgubili su mo da ivot vide onako jasno kao to se on vidi u Lizistrati ili Antigoni. Ponovo otkrivajui znaenje tragedije ak i ako se najvia mo u sve tu vidi kao paklena maina ili ljubomorni Jupiter francuski pisci naeg vremena nagovetavaju novu budunost teatra Nalazei inspiraciju u nekim od najsnanijih mitova ljudske rase, oni ponovo izvode na po zornicu itavu dugu povorku oveanstva, umesto da nam samo omo gue da provirimo u neku sobu nametenu modernim nametajem

Nema nikakve sumnje u jedno: da je u francuskoj dramskoj knjievnosti drama sa temom uzetom iz Antike bila reakci ja na naturalistiku, psiholoku dramu. (U engleskoj drami, takva reakcija je bio o i njegova drama ideja i diskusije.) Ali kakva reakcija? U pravcu ega?

115 >

Rekao sam ve u pravcu tragedije, u pravcu velikih i ozbilj nih problema. Nije sluajno to su se tim temama koristili fi lozofi kao Sartr i Kami. Ne samo zato to oni nisu bili (zaista nisu bili) pravi dramski pisci, to su mislili vie pomou rei nego pomou situacija, pa im je bilo lake da uzmu ve goto vu situaciju. To moe biti jedan od razloga, ali nedovoljan da objasni pra vu prirodu njihovog postupka. Jer, i ekspir se koristio situa cijama koje je preuzeo. Pomenuu jednu od mogunih rei modernog teatra: otue nje. Tu re je u modu uveo Breht, upotrebio je na jedan veo ma specijalan nain. elim da kaem kako je ta re bila, na neki nain, u vazduhu, kako ona lebdi i oko drama o kojima go vorimo. Kako gledamo te drame? Gledamo ih dvostruko. U jednom planu recimo pozadini vi dimo antiku priu. U drugom planu vidimo nain na koji nam je ovaj pisac prezentira. I tu prezentaciju doivljavamo kao komentar antike prie, koja stoji u pozadini. Ne doivljavamo je kao neto to se zbi va tu, pred nama, u svoj svojoj ulnoj konkretnosti i oigled nosti; doivljavamo je kao neto naknadno ispriano, proko mentarisano. Anujeva Antigona nije nikad na pozornici sama: iza nje je Sofoklova Antigona; i ona postoji samo u tom od nosu. To je ono to moemo nazvati otuenjem, i to je prava reak cija na psiholoki teatar, koji poiva na tome da se ono to se na sceni zbiva, zbiva pred nama u svoj punoi i oiglednosti psi holokih i realistikih pojedinosti. Ovde drama vie nije takva evokacija; ona je obrazlaganje i ko mentarisanje. Ona je takorei kritiki tekst. To je ono to nama naroito odgovara. Jer, moje je miljenje da je komentar, a ne neposredna ulna prezentacija ili evo kacija, osnovni oblik moderne knjievnosti. Ne uivamo li u Prustu upravo zato to je njegovo Traganje komentar prolo sti, a ne samo evokacija prolosti? Ako je Prust jedan od po

etaka moderne literature, on je i jedan od poetaka tipino moderne literarne forme, komentara. Komentara, dakle posrednog odnosa prema stvarima. I to je jedan od razloga zbog kojih su filozofe privukli Orest ili Kali gula: jer filozofija nije stvar sma, ona je komentar. I pisati dra mu o Kaliguli ili Orestu, znai pisati jedan od moguih ko mentara Kaligule ili Oresta, ne evocirati Kaliguli ili Oresta u konkretnoj i neposrednoj punoi njihovog aktuelnog postoja nja. To su pokuali irodu i Kokto. Oni su to postizali ironijom, do davanjem realistikih, svakodnevnih pojedinosti koje treba da linosti iz mita spuste na zemlju, i tako uine da one po stoje na nain na koji postoje linosti u realistikoj drami. [] Ali takva ironija loe pristaje Sartrovim Muvama. Kada je ima (na poetku drame), ona je imitacija irodua. Ali zato to Sar tru nije potrebno da uini da njegove linosti postoje isto ona ko kao linosti u realistikoj drami; one postoje kao komentar, i kada ele da postanu ljudi, to stoje pred nama u svoj kon kretnosti i punoi postojanja, oseaju se nelagodno, i one, i mi. Kada kaemo komentar podrazumevamo: te se drame osla njaju na poznato; pretpostavljamo da svi znamo ko je Orest, ko je Kaligula, ko je Antigona. U raspravama o grkoj tragediji, ta poznatost teme je jedna od vanih kljunih taaka. Kaemo: Grci su znali ta e biti sa Edi pom, njih nije zanimalo ta se zatim dogodilo, nego neto drugo. Tragedija nije kriminalni roman. Ta hipoteza o poznatom ini mi se malo sumnjiva. Ne verujem da su ba svi do tanina znali ta e biti sa Edipom, kao to ni mi ne znamo do tanina ta e biti sa, recimo, Kraljeviem Markom. Ali jedno je vano: drama uvek zavisi od poznatog koliko i od otkrivanja nepoznatog. Taj odnos grki tragiari su iskoristili do maksimuma, na njega se pozivaju i moderni dramski pisci koji se koriste njihovim temama. U umetnosti, kae Erik Bentli, prepoznavanje treba pret postaviti upoznavanju: dobra pria je ona koju smo ve jed

> 116

nom uli (The Life of the Drama, Atheneum, New York 1865, s. 17). [] Zamislimo samo koliko je Antigona moralo biti napisano, ko liko Orestija, u onih sto godina cvetanja grke drame. Nema mo novina, pozorinih almanaha. Ali moralo ih je biti mnogo. Ne samo zato to je mit o Antigoni jedan od najsnanijih mi tova ljudske rase. I zato to je Antigona ne samo dramska graa ve i dramska forma. Onako kao to za sonatu ili fugu na primer, kaemo da su muzike forme. Napisati dobru sonatu, za muziara je jedan od ispita muzike vetine. Napisati Antigonu, za dramskog pisca je jedan od ispi ta dramske vetine. Taj zanatski, radioniki pogled na umetnost danas vie ne mamo. Imamo teorije o originalnosti, po kojima je svaki umet nik skoro monada bez vratiju i prozora. Ali umetnik je i zanatlija. On polae ispit pred nama. I poloi e ga ako se bude odmerio prema nekom drugom zanatliji: ako napie svoju Antigonu, koja e moi da se meri sa Antigonom osvedoenih majstora. Tako i on postaje majstor. Kao to brodograditelj mora da napravi brod da bi poloio majstorski ispit, tako i dramatiar mora da napravi jednu An tigonu. Da pokae svoju zanatsku i svoju duhovnu zrelost. Kakva je, na kraju, vrednost tih drama? Ako nita drugo, one su bile dobro istilite. One su nam po kazale: a) da drama moe biti visoka literatura, posle svih beznaaj nosti serijske produkcije bulevarskog teatra; b) da se drama mora baviti ozbiljnim problemima; ljudskom sudbinom, a ne incidentima; c) da moramo nekako napisati tragediju, da je tragedija gorui problem modernog teatra i moderne drame. Scena, 1969, V, knj. I, br. 3, str. 197202. Priredila Aleksandra KOLARI

117 >

Sinteze

SVETISLAV JOVANOV

EGMONT: OD DEMONA DO UTOPIJE


1. Uvod: izvori i proces nastajanja Egmont je prvo kompletno ostvarenje novog tragikog koncep ta u nemakom romantizmu. Do pojave ovog dela, Geteova dra matiarska aktivnost se bez obzira na odjek Geca od Berlihin gena odvijala s promenljivim uspehom i mogla se smatrati ak cidentalnom u celini njegovog opusa. Gecu su, naime, sledili Kla vigo (Clavigo, 1776), autorovo jedino i uspeno oprobavanje u anru graanske tragedije, kao i sentimentalnopsiholoka Ste la (1776), dok je pauzu u dramskom opusu okonala tek Evripi dovim motivima inspirisana Ifigenija na Tauridi (1787). Pojava Egmonta (1788), meutim, oznaava prekretnicu. Poto je po sredstvom Geca, kako precizno naglaava Lamport, u odree nim aspektima dramatizovao proces istorijske promene i ot krio istoriju kao temu za sebe1, Gete se s Egmontom odluuje na jo znaajniji iskorak. O sloenosti tog iskoraka svedoi i injeni ca da se Gete pisanju Egmonta posveivao u etiri navrata, iz meu 1775. i 1788. godine. Pri tome je, kako iscrpno pokazuje Volfgang Kajzer, svaka od ove etiri faze rada obuhvatala obradu celine i rezultirala manjevie jasnom predodbom o njenom optem ustrojstvu2. Za presudan doprinos zaokruenju rada na drami smatra se Geteovo temeljnije upoznavanje s antikim na sleem tokom boravka u Italiji (17861788), koje je pribavilo neo phodnu dopunu i protivteu uticaju ekspira i iskustvima turm und Dranga.3 S namerom da, polazei od novog odnosa izmeu moderne in dividualnosti i sila istorijskog procesa, uoblii tragiki sukob s obelejima univerzalnosti, ali i kritikog angamana, Gete za svo ju dramu (koja u podnaslovu zadrava dvosmislen izraz Trauer spiel)4 bira grau iz vremena renesanse i protivreformacije dakle, iz jednog od prelomnih razdoblja novije evropske povesti. Re je o zbivanjima tokom pobune holandskih provincija protiv panske vlasti u drugoj polovini esnaestog veka, u kojima istak nutu ulogu ima istorijska figura Lamorala, grofa Egmonta, princa od Gora (15221568). Proslavivi se kao briljantan vojskovoa u panskofrancuskom ratu (bitka kod Gravelingena, 1556), Eg mont uskoro postaje vojvoda od Flandrije i Artoa, a potom i lan Dravnog saveta (uz panskog namesnika provincija). U sve zao trenijem sukobu s apsolutizmom Filipa II, koji tei da ukine au tonomiju provincija i ekonomske privilegija graanstva, a inter vencijama inkvizicije da suzbije sve raireniji protestantski po kret, Egmont postaje i jedan od politikih voa nacije. Tokom krize koja izbija 1566. zbog talasa verskih nemira, Egmont, upr kos sveoptim oekivanjima, zbog svoje neodlunosti proputa

1 F. J. Lamport, The revolt of Prometheus: Goethe and 'Sturm und Drang', u: German Classical Drama: Theater, humanity and nation 17501870,

Cambridge University Press, CambridgeNew YorkPorchesterMelbourne 1990, 43. Wolfgang Kayser, Nachwort, u: Goethes Werke: Dramatische Dichtungen 2 (Band 4), C. H. Beck Verlag, Mnchen 2005, 633. 3 Hans Majer, Gete (ogled o uspehu), preveo Tomislav Beki, Svetovi, Novi Sad 2000, 3032. 4 Trauerspiel je uobiajena oznaka za tragediju, ali moe da se tumai i kao alosna igra.
2

119 >

priliku da stane na elo narodnog pokreta, dok se, istovremeno, kompromituje u oima Filipa II kao pobunjenik. Ubrzo nakon pri spea kaznene ekspedicije vojvode od Albe biva uhapen i posle procesa pred prekim sudom, pogubljen 1568. godine.5 Pri oblikovanju zapleta iz ovakve istorijske grae, Gete se usred sreuje na dogaaje iz kriznog perioda 15661568: zaotravanje odnosa izmeu svih holandskih stalea i panske vlasti nakon ikonoborakih nemira, neuspene pregovore i Albinu kaznenu ekspediciju koja dovodi do Egmontove propasti. Pronaavi u ovakvoj koncentraciji zbivanja ubedljivo prepletene teme pobu ne graanstva protiv tlaenja, otpora liberalne savesti religioznoj tiraniji i borbe itavog naroda protiv strane okupacije, Gete na stoji da njihovom dramskom obradom artikulie protivrenosti sopstvenog doba: pre svega, sukob emancipatorskih individual nih tenji i kolektivnih nadanja sa sve opresivnijim drutveno politikim okruenjem. Kad je u pitanju figura Egmonta, linost ija biografija sugerie raz liite, ak disparatne aspekte identiteta, autor uoava mogu nost da se svi ovi aspekti upravo zbog uoljivih protivrenosti preoblikuju u novu sintezu. Otuda Gete, uglavnom zadravaju i bitne istorijske osobine (Viljema) Oranskog, vojvode od Albe i namesnice Margarete od Parme, pored oblikovanja novih likova junakove verenice Klarice i Brakenburga, najvee promene uno si u oblikovanje samog Egmonta. Prema istorijskim izvorima ve sredoveni, ratnikim zaslugama ovenani aristokrat i osvedo eni rodoljub, ali istovremeno zagovornik tradicionalnih stale kih pravica i kompromisu sklon otac porodice, u Geteovom delu poprima samosvojni tragiki identitet. Ovaj novi, umetni kom obradom preobraeni lik je sinteza mladog plemikog voj skovoe (ratni idol), ljubavnika graanske devojke (liberalni od nos prema stalekim razlikama), zagovornika nacionalne nezavi snosti i tradicionalnih privilegija (politika umerenost), ali i bra
5

nitelja verske tolerancije (u konkretnom istorijskom kontekstu XVI ali i XVIII veka, politika slobodoumnost). Takvim pristupom Gete stvara uslove za kritiku aktuelizaciju istorijske grae, ali i za ostvarivanje asocijacija koje imaju uni verzalni znaaj. Njegov Egmont se, naime, konstituie kao re prezentativni tragiki junak ili, kako to zakljuuje Jirgen reder, postaje idealnotipsko olienje autorovih linih istorijskih isku stava i predrevolucionarnih oekivanja6, prvenstveno time to biva postavljen u sredite jednog reprezentativnog tragikog su koba, to jest principijelnog sueljavanja tek probuenog gra anskog sveta s vladajuim apsolutistikim poretkom. 2. Tragiki junak 2.1. Demon(sko): teorijska osnova ili metafora U znatnom delu savremene kritike literature o Egmontu posto ji tendencija da se unutranje dileme junaka ove drame, a time i znaajni aspekti itavog tragikog sukoba u njoj, tumae prven stveno u odnosu na fenomen demona ili demonskog. Analize i tumaenja koja pokazuju takvu tendenciju pozivaju se na Ge teove stavove i razmiljanja o ovoj tematici, koje izlae znatno ka snije od pojave same tragedije: u spisu Poezija i istina: iz mog i vota (Dichtung und Wahrheit: aus meinem Leben, 1817), u ko mentarima na fragment pesme Orfike iskonske rei (Urworte: Orphisch) iz asopisa O umetnosti i starinama (ber Kunst und Al tertum, 1820), kao i u okviru ispovednih Ekermanovih Razgovo ra s Geteom (1835). Veina autora pomenutih tumaenja polazi od dva gotovo aksiomatska stava: da Geteova razmatranja o de monskom predstavljaju teorijsko obrazloenje koncepta tragi kog junaka u Egmontu, kao i da je ovo teorijsko obrazloenje ce lovito i pouzdano polazite za analizu problematike junaka i sud bine u ovom delu. Kratak pregled karakteristinih tumaenja Eg

Istorijski materijal za rad na Egmontu Gete je crpao iz latinskih hronika jezuita Famijana Strade i dela holandskog istoriara Mekerena. Walter Hinck, Suhrkamp, Frankfurt am Main 1981, 106.

6 Jrgen Schrder, Poetische Erlsung der Geschichte Goethes Egmont, u: Geschichte als Schauspiel Deutsche Geschichtsdramen, herg. von

> 120

monta zasnovanih na ovakvim premisama pokazuje, meutim, ne samo mnogoznanost elemenata koji se dovode u vezu ve i ri zike dogmatske primene teorijskih formulacija na sloene relaci je jednog inovativnog anrovskog koncepta. Beno fon Vize u ve pomenutoj iscrpnoj studiji o romantiarskoj tragediji iznosi tvrdnju kako Egmont nema vlast nad demonom koji nosi u sebi i ijim posredstvom Gete tei da prui uvid u sa mounitavanje demonske due, da bi onda, bez detaljnije argu mentacije, zakljuio kako je kod sukoba Egmonta i Albe re o suoavanju dve vrste demonskog7. Peter Mihelsen smatra da Egmont nije jednostavno izruen demonskom, ve da, naprotiv, on veruje u njega, tako da se Egmontova sloboda na parado ksalan nain ostvaruje iskljuivo u oblasti demonskog8. Hilari Bakop, nasuprot tome, zastupa miljenje da se (slino antikom konceptu) kod Getea demon pojavljuje kao mrana sila, koja ugroava junakovu individualnost i slobodu9. Najambicioznija, no i najmanje utemeljena bez obzira na analizu drugih aspekata Eg monta kod ovog autora jeste teza Bendamina Beneta, inspiri sana uglavnom Geteovim shvatanjima iz Urworte. Pravei ra zliku izmeu demonskog kao imanentne sudbinske sile u junaku i njegove samosvesti, Bendamin istie da je samosvest unu tranji samorazdor koji jedinstveno Ja zasnovano na demon skom rui upravo kroz proces kojim ga spoznaje10. S takvom jed nostranom tezom, meutim, Benetu izmiu emancipatorski aspekti tragike samosvesti. Najzad, bez obzira na temeljnost svoje filozofski orijentisane analize Geteove misli, Valter Kaufman dospeva do uoptenog i naelnog zakljuka o daimonu kao za

konu uobliavanja individue (Bildungsgesetz des Individuums).11 Neophodno je neposredno proveriti upotrebljivost Geteovih teza o demonskom za tumaenje Egmonta i to iz nekoliko razloga: s obzirom na njihovo pojavljivanje vie decenija nakon dovrenja Egmonta, na razlike izmeu pojedinih pomenutih spisa (to proi zlazi iz razvojne dinamike, ali i nesistematinosti Geteovih teo rijskih stavova) i, najzad, zbog znaaja i uloge koje pojam daimo na ima u povesti razvoja tragikog anrovskog obrasca (a to naj vei deo citiranih komentatora, izuzev Vizea, ne uzima u obzir). 2.2. Geteov pojam demona: objanjenja i racionalizacije Posmatrani kao celina, Geteovi stavovi o demonu i demonskom otkrivaju znaajne dileme, varijacije, ak i protivrenosti, kao i au torovo nastojanje da vremenom pojednostavi i uopti itavu pro blematiku, pa ak i da se distancira od nje. U zavrnoj fazi bav ljenja ovim fenomenom, u okviru ispovesti Ekermanu, Gete odre uje demonsko pre svega kao harizmatino svojstvo izuzetnih pojedinaca, u koje ubraja Rafaela, Mocarta, Bajrona ili Napoleo na, iznosei potom stav da se demonsko ispoljava u celoj priro di, uz jedini zakljuak kako ovek mora da bude nezavisan od demonskog12. Izmeu dva preostala, ranija nastala spisa postoje znaajne ne saglasnosti, ali i odreena komplementarnost. Komentariui fragment Daimon iz pesme Orfike iskonske rei, Gete demo nom oznaava onu neizbeno ogranienu individualnost... koja se iskazuje neposredno pri roenju osobe (notwendige, bei

Benno von Wiese, Das Dmonische und seine Gegenkrfte in der Tragdie Goethes, u: nav. delo, 8889.

8 Peter Michelsen, Egmonts Freiheit, u: Euphorion, Zeitschrift fr Literaturgeschichte, hrsg. von Rainer Gruenter und Arthur Henkel, Bd. 65, Hei

delberg 1971, 296. Hilarie Mbakop, Zur Problematik von Freiheit und Individualitt, Tectum Verlag, Marburg 1999, 55. 10 Benjamin Bennett, Egmont and the Maelstrom of the Self, u: Modern Drama & German Classicism (Renaissance from Lessing to Brecht), Cor nell University Press, Ithaca and London 1979, 128134. 11 Walter Kaufmann, Ueber das dmonische bei Goethe, Ph. d. diss., University of Gttingen 1922, 24. 12 J. P. Ekerman, Geteovo shvatanje demonizma, u: Razgovori s Geteom, preveo dr Jovan Bogievi, Rad, Beograd 1976, 1035.
9

121 >

der Geburt unmittelbar ausgesprochene, begrenzte Individuali tt der Person), a onda dodaje kako se demon smatra za izvor itave ovekove budue sudbine i lako je uveriti se da naroita uroena sila, vie od sveg drugog, odreuje nau sudbinu. Sve deno na ove stavove, Geteovo poimanje demonskog bilo bi u glavnim crtama sasvim saglasno sa znaenjem daimona kao in stance sudbine kod antikih tragiara13, da ga autor ne dovodi u pitanje napomenom kako demon/sko, izmeu ostalog, upuu je na ono po emu se pojedinac razlikuje od svakog drugog, ak i onih koji su mu najsliniji14. Dovodei tako pojam demona u oiglednu vezu s konceptom individualne emancipacije ekspi rovskog junaka, Gete donekle uva slojevitost ali i protivrenost prethodnih razmatranja iz Poezije i istine. U ovom poslednjem (a hronoloki najranijem) spisu je, naime, saglasnost demonskog s antikim pojmom od manjeg znaaja, dok su u prvom planu drukija shvatanja koja proizlaze iz naelne tvrdnje da je re o po javi koja se ispoljava samo u protivrenostima15. Tezama da de monsko nije ni boansko ali ni ljudsko, ni avolsko ali ni aneo sko, te da osobe koje imaju ovu osobinu ne moe nita savladati osim sama vasiona16, proiruje se veza ovog pojma s identitetom ekspirovske individue. Odreujui, povrh toga, demonsko kao silu koja ako nije ba suprotna moralnom poretku sveta, ipak ga ometa, a ujedno i kao bie koje, ispoljavajui se u protivreno stima, kao da uiva samo u nemogunom17, Gete gotovo ekspli citno povezuje znaenje demona sa dilemama moderne, ap solutnoj slobodi i samosvesti usmerene individue. Najzad, jedino
13

se u ovom spisu pojam demona, u dva navrata, dovodi u nepo srednu vezu s Egmontom. Gete iznosi kako je junaku ove trage dije dao bezmernu volju za ivotom (ungemessne Lebenslust), bezgranino samopouzdanje i dar da svakog privue (attrativa), ali da je ak i takvom junaku, prilikom tragikog sukoba, teko da probije mree dravnike mudrosti18. Voen silom u kojoj se prepliu ljudsko i boansko, a podloan samoobmani nije li to odreenje ekspirovskog junaka? Gete, meutim, ide korak da lje, tako to demonsko nedvosmisleno oznaava kao elemenat sukoba u Egmontu, sukoba u kome propada ono to je omilje no, a ono to je omrznuto pobeuje, a zatim postoji izvesna nada da e iz toga proizii neto tree, to e odgovarati elji svih lju di19. Ukratko, iz ovog najsloenijeg, i u odnosu na vreme nastanka Eg montu najblieg spisa, oigledno je da Geteova poetika razma tranja ukazuju na demon/demonsko kao na slojevit, umnogome protivrean fenomen. Kao takva, ona se ne mogu smatrati teo rijski doslednom osnovom za tumaenje koncepta Egmonta. Sam Gete, uostalom, u istom spisu oprezno napominje kako se za ter min demonsko odluio ugledajui se na primer starih Grka, da bi zakljuio kako je itavo pitanje pokuao da rei zaklanjajui se, po svom obiaju, iza jedne slike20. Meutim, ova slika ipak poseduje dvostruku upotrebljivost: ona je ne samo svedoan stvo o autorovim dilemama pri oblikovanju tragikog junaka Eg monta ve i vaan putokaz u tumaenju naina na koji Gete na stoji da upotrebi i, eventualno, preobrazi elemente prethodnih

injenica da se, izmeu ostalog, u ovoj pesmi nalaze i odeljci nazvani Tyche (Sluaj) i Ananke (Nunost) potvruje da takav znaenjski kontekst autor ne uobliava nimalo sluajno. 14 Johann Volfgang Goethe, Urworte. Orphisch, u: Werke, Kommentare und Register (Hamburger Ausgabe in 14 Bnden), Band 1, hrsg. von Erich Trunz; C. H. Beck, Mnchen, 1996, 359. 15 Johan Volfgang Gete, Poezija i istina, preveo Branimir ivojinovi; Rad, Beograd 1982, 253. 16 Johan Volfgang Gete, Poezija i istina, 255. 17 Johan Volfgang Gete, nav. delo, 253. 18 Johan Volfgang Gete, nav. delo, 253254. 19 Johan Volfgang Gete, nav. delo, 254. 20 Johan Volfgang Gete, nav. delo, 255.

> 122

tragikih koncepata u procesu oblikovanju identiteta modernog tragikog junaka. 2.3. Aspekti i stupnjevi Egmontovog identiteta Autor Egmonta dospeva do koncepta tragikog junaka koji tei apsolutnom individualnom samoostvarenju, kako je ve napo menuto, zahvaljujui posrednim (Lesing) i neposrednim uticajima antike tragedije, kao i iskustvima sa ekspirovskim tragikim obrascem. Meutim, ono to omoguava Geteov iskorak, isto vremeno ga i u znaajnoj meri uslovljava: u oblikovanju Egmon tovog identiteta znaajnu funkciju zadravaju obeleja antikog i ekspirovskog junaka (dabome, onako kako ih Gete tumai). Usled tog prisustva Egmontov tragiki identitet predstavlja se kao na nov nain koncipirana celina, zasnovana na odnosu izme u individualnog (tenja za apsolutnom slobodom i samosveu) i univerzalnog aspekta (instance Istorije kao sudbine). S druge strane, uoljivo je da se do tog identiteta stie kroz artikulisanje i prevazilaenje relacija izmeu aspekata ethosa i daimona, kao i individue i uloge, relacija koje autor s promenljivim uspehom ukljuuje u novu sintezu. 2.3.1. Stupanj ethos daimon Najuoljivija osobina Egmonta kao tragikog junaka jeste njego va sveopta omiljenost, koja podrazumeva slavu, popularnost i arm ujedno. On je dokazani, harizmatski vojskovoa, no ve u uvodnoj sceni prvog ina tragedije, izlivi divljenja briselskih gra ana pokazuju da je re o neemu viem od ratnike slave: SOEST: Zato to se na njemu vidi da nam eli dobra; to mu iz oi ju viri veselost, otvorenost, dobronamernost; to nema niega to ne bi podelio sa siromahom...21

Pored ovih vrlina, znaajan elemenat junakove individualnosti jeste i njegovo bezbrino samopouzdanje, kao to pokazuje i mi ljenje Makijavela, savetnika (panske) Regentkinje, Margarete od Parme, koji je u treoj od uvodnih scena koje slue i posrednoj karakterizaciji junaka fasciniran time to Egmont koraa tako slobodno, kao da je ceo svet njegov (Recht im Gegenteil geht Egmont einen freien Schritt, als wenn die Welt ihm gehrte.)22. Implicitna Makijavelova procena kako je Egmont na odreen na in dete sree, sugerie da junakove osobine proistiu iz arhe tipski uroenog aspekta, njegovog ethosa. Sami Egmontovi po stupci prilikom razmatranja dravnih i privatnih poslova tokom scene sa Sekretarom (II in, 2. scena), potvruju izreena milje nja drugih likova o junaku. Lakoa i nesebinost kojom se odno si prema sopstvenom imanju, kao i dobronamernost i irina duha koju ispoljava pri reavanju pitanja vojnike discipline i verskih prekraja sumiraju se uskoro/izjavom, koja nameru da se otvo reno iskuse sve radosti ivota, tanije lozinku ivi i pusti druge da ive (leben und leben lassen) predoava kao junakov (po lazni!) egistencijalni stav: EGMONT: ...Nemam volje da udeavam svoje korake smotreno... Zar ja ivim samo zato da mislim na ivot? Zar da ne uivam u sa danjem trenutku, samo zato da bi mi bio obezbeen onaj to za njim dolazi? (Leb ih nur, um aufs Leben zu denken? Soll ich den gegenwrti gen Augenblick nicht genieen, damit ich des folgenden gewie sei?) Zbog namere da se uiva u sadanjem trenutku, ali ne pasivno, ve uz iskoriavanje svih mogunosti koju takvo opredeljenje nudi, junakovo uroeno samopouzdanje tokom istog razgovora doprinosi raanju oseanja sopstvene nedodirljivosti: EGMONT: Ja stojim visoko, a mogu i moram se jo vie popeti... Ja oseam u sebi nadu, odvanost i snagu...

21 22

Svi prevedeni navodi iz Egmonta citirani su prema: J. V. Gete, Egmont, prevod Branimir ivojinovi, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1931. Originalni citati navode se prema: Johan Volfgang Goethe, Egmont, Philipp Reclam jun., Stuttgart 1993.

123 >

(Ich stehe hoch und kann und mu noch hher steigen; ich fh le mir Hoffnung, Mut und Kraft.) Povodom Egmontove uroene i oigledne izuzetnosti iler je u re cenziji nakon pojave Geteovog dela (voen svojim tada jo opti mistikim istoriografskim stavom), ocenio da u povesti Egmont nije neki velik karakter, on to nije ni u ovoj tragediji, s obzirom da smo mi za njegove zasluge uli, pa smo prisiljeni da u njih pre dano verujemo, dok smo njegove slabosti videli svojim oima23. Geteova inovacija je, meutim, upravo u tome to za polaznu pretpostavku reprezentativnosti junaka uzima unutranju izu zetnost: ratniki podvizi i omiljenost Egmontova su posledica nje govog bezbrinog samopouzdanja i plemenitosti, a ne obrnuto. Kao druga neophodna pretpostavka reprezentativnosti pojavljuje se i mogue nalije junakove izuzetnosti, koje najpre sugerie Re gentkinja u pomenutom razgovoru: On ide tako uzdignute glave, kao da nije i nad njim ruka kraljeva. Uroenu zasnovanost ove mo gue kobi dakle daimona potkrepljuje prividno bezrazlona na pomena jednog od briselskih graana, krojaa Jetera, izreena u pr voj sceni drugog ina, na vrhuncu javnih ovacija junaku: Njegov bi vrat bio dobar zalogaj za kakvog delata. (Sein Hals wr' ein rechtes Fressen fr einen Scharfrichter.) U razgovoru s Oranskim, kroz odbacivanje eventualne opasnosti (panske represije i hapenja obojice kao voa), pa ak i same mo gunosti da Albina kaznena ekspedicija stie, Egmontovo osea nje sopstvene nedodirljivosti dostie vrhunac: EGMONT: Ne, Oranski, to nije moguno. Ko bi se usudio da digne ruku na nas? (Nein, Oranien, es ist nicht mglich. Wer sollte wagen, Hand an uns zu legen?)
23

(II in, 2. scena) Poslednji put takvo oseanje otvoreno se ispoljava tokom pre sudnog junakovog susreta s Albom, no u toj fazi sukoba znaenja unutranjih instanci sudbine potpuno su preobraena. Rasprava s Oranskim, meutim, pokazuje ne samo da Egmont nije, kako tvr di Defri Samons, statini junak tragedije bia24 nego i da de lovanje unutranje kobi, daimona, postaje delotvorno tek onda ako je demonska zaslepljenost u istorijskom trenutku sveta, ako se na istorijskoj taki sveta nalazi ovek25. Drugim reima, ako se dovede u vezu s instancom sudbine iz drukijeg konteksta, to za Getea pre svega podrazumeva proces u koji je neophodno uklju iti ekspirovsku relaciju izmeu individue i uloge. 2.3.2. Stupanj individua uloga Sloj junakovog identiteta koji je koncipiran kao odnos izmeu in dividue i uloge takoe se najpre najavljuje, pre nego to e biti ne posredno predoen kroz njegovo delovanje. Da nesklad izmeu Eg montovog bezbrinog, ali i nesputanog samopouzdanja i (u pan skom ureenju mu dodeljene) uloge nije bezopasan, nagovetava ve Regentkinjin zakljuak u njenom prvom razgovoru s Makijave lom: Njegova drutva, gozbe i pijanke svezale su i zdruile plem stvo vie no najopasniji potajni skupovi. U razmatranju upravlja kih pitanja tokom scene sa Sekretarom, Egmont pokazuje ne samo dobronamernost i nesebinost ve i tolerantnost (nekanjavanje protestantskih propovednika) i liberalnost to su prvi simptomi aktivnog individualnog odnosa prema (drutvenoj) ulozi. Helmut Furman ocenjuje ovakvo junakovo ponaanje kao delovanje u skladu sa prosveenim konzervativizmom26, to je opravdano tek

Fridrih iler, O Egmontu, Geteovoj tragediji, u: Pozniji filozofskoestetiki spisi, prevela Olga Kostreevi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stoja novia, Sremski KarlovciNovi Sad 2008, 363365. 24 Jeffrey L. Sammons, On the Structure of Goethes Egmont, u: JEGP (Journal of English and German Philology), 63, University of Illinois Press, Champaigne 1963, 248. 25 er Luka, nav. delo, 156. 26 Helmut Fuhrmann, Sechs Studien zur GoeheRezeption, Knigshausen & Neumann, Wrzburg 2002, 17.

> 124

u odnosu na Egmontovu opreznu taktinost prema potinjenima. Znatno preciznije je rederovo tumaenje, prema kojem je Eg montov stav svesno nepolitiki, ljudski spontan, bez razdvajanja na 'privatno' i 'javno'27. Upravo vid zastupanja subjektivnog principa koji sjedinjuje pri vatno i javno omoguava junaku da se pred Sekretarom, u kon tekstu ispoljavanja svog bezbrinog samopouzdanja, kritiki odre di prema prirodnosti opteg drutvenog okruenja u kome de luje: Nemam, eto, u svojim ilama ni kapi krvi za panski nain ivota (Ich habe nun zu der spanischen Lebensart nicht einen Blutstropfen in meinen Adern). Meutim, neposredno nakon po etnog egzaltiranog zalaganja za ivljenje u sadanjosti, koje sje dinjuje uroeno samopouzdanje sa svesnom individualnom te njom da se ono razvije, ovaj razgovor poprima novi obrt u skla du sa ekspirovskim obrascem: EGMONT: On zna odvajkada koliko su mi mrske te opomene... I kad bih ja bio neto mesear, pa se etao po opasnom vrhu ka kve kue, bi li bilo prijateljski viknuti me po imenu i opomenuti me, probuditi me i ubiti me? (Und wenn ich ein Nachtwandler wre und auf dem gefhrlichen Gipfel eines Hauses spazierte, ist es freundschaftlich, mich beim Namen zu rufen und mich zu warnen, zu wecken und zu tten?) Analogno dilemi junaka iz drugog ina Hamleta (Dok ja,/smu ena, glupa hulja, amim kao/mesear neki), Egmontovo pitanje otvara temu razlike stvarnosti i iluzije premda je takva dilema jo uvek daleko od nivoa samosvesti. Naime, distanca sadrana u gorenavedenom pitanju to jest Egmontova zapitanost o rizi cima etnje po opasnom vrhu kue relativizuje se sklonou prema daljoj bezbrinoj i nesputanoj upotrebi uloge. Junak ne eli da napusti egzaltirano uivanje u sadanjici, ali se osea prinu enim da ga argumentuje: Zar mi sunce danas sija zato da razmiljam o onome to je jue bilo i da pogaam, da svezujem ono to se ne da pogoditi: sud binu sutranjega dana?
27 28

(Scheint mir die Sonne heut, um das zu berlegen, was gestern war? und um zu raten, zu verbinden, was nicht zu erraten, nicht zu verbinden ist, das Schicksal eines kommenden Tages?) Takva vrsta opravdavanja vodi pokuaju da se sagovorniku, ali i sebi kao naelno uporite predoi shvatanje budunosti i pra ve prirode vremena: Kao nevidljivim duhovima ibani, otimaju se sunevi konji vre mena s lakim kolima nae sudbine, a nama ne ostaje nita drugo do da, hrabri i pribrani, drimo vrsto za uzde, i da sad desno sad levo skreemo, kako bismo sauvali tokove, ovde od kamena, onde od survavanja. Kuda idemo, ko e to znati? (Wie von unsichtbaren Geistern gepeitscht, gehen die Sonne npferde der Zeit mit unsers Schicksals leichtem Wagen durch; und uns bleibt nichts, als, mutig gefat, die Zgel festzuhalten und bald rechts bald links, vom Steine hier vom Sturze da, die Rder wegzulenken. Wohin es geht, wer wei es?) Egmontovo slikovito objanjenje, koje bi trebalo da junaku, pr venstveno pred samim sobom, prui alibi za dotadanje ponaa nje, otkriva odreeno oseanje fatalizma, ali i spremnost da se dela uprkos takvom teretu. Peter Andre Alt pronalazi u tom po reenju o konjima vremena junakovu fatalistiku spoznaju, tvr dei da slika koijaa, koji, dok upravlja kolima voenim prinu dom sluaja, moe u najboljem sluaju pokuati da izbegne pre preke, otkriva predstavu krajnje proizvoljnosti istorijskog zbiva nja28. Da se povodom ovog trenutka ne moe govoriti o jasnoj spoznaji, ve samo o junakovom nejasnom nasluivanju sila koje deluju u njemu samom i u njegovom okruju svedoi (kako je ve pokazano) i Egmontovo, neposredno nakon toga iskazano oseanje sopstvene nedodirljivosti. Premda takvo oseanje proi stie iz uroenog samopouzdanja (oseam... nadu, odvanost i snagu...), ono dobija potpuno znaenje tek ispoljavanjem juna kove svesne tenje da se postojea uloga slobodno i nesputano upotrebi moda i prevazie:

Jrgen Schrder, nav. delo, 108. PeterAndr Alt, Klassische Endspiele:das Theater Goethes und Schillers, C. H. Beck, Mnchen 2008, 161.

125 >

EGMONT: Jo ja nisam dostigao vrhunac svog rastenja, a budem li jednom gore, stajau tad vrsto, a ne bojaljivo. Treba li pak da padnem, neka me onda grom, oluja, pa najzad i pogreno uinjen korak surva u dubinu ambisa... (Noch hab ich meines Wachstums Gipfel nicht erreicht; und steh ich droben einst, so will ich fest, nicht ngstlich stehn. Soll ich fal len, so mag ein Donnerschlag, ein Sturmwind, ja ein selbst ver fehlter Schritt mich abwrts in die Tiefe strzen...) (II, 2) Na ovom stupnju razvoja Egmont deluje kao oigledan primer fi gure ocrtane kasnije u spisu Poezija i istina: ekspirovski junak ko jeg ne moe nita savladati osim sama vasiona, ali samim tim i junak koji je, usled intenziteta svoje individualizovane tenje, sklon zabludi (samoobmani). Nakon zapitanosti povodom stvar nosti i iluzije (mesearska etnja) i slutnje o elementima sud binskog (konji vremena), impuls samoobmane eksplicitno se razvija u susretu s Oranskim. Kroz junakovo suprotstavljanje pri jateljskim i racionalnim savetima i upozorenjima najblieg sa borca, Gete na slojevit nain pokazuje komplementarnost, ali i ne sklad dvaju vidova zastupanja subjektivnog principa, ethosa i raz vijene (ekspirovske) individue. Demonska zaslepljenost koju po minje Luka za Egmonta postaje individualna, ime i individua po staje na drukiji nain odgovorna. Odbijanje da se skloni (ili ak pobegne) pred Albinom vojskom (zbog moguih odmazdi nad narodom) posvedouje Egmontovu nesebinost i brigu za druge, kao obeleja odgovornog indivi dualnog odnosa prema ulogi. Podstaknut drugim, podjednako znaajnim obelejem individue, tenjom da se sauva najvea mogua sloboda naspram uloge, Egmont ne uvia za razliku od Oranskog da iz spoznaje proistie neophodnost delanja. Poto ne prua nikakvu znaajnu alternativu savetima svog sagovorni ka, junak pokazuje da mu izmie razlika, ali i temeljna povezanost
29 30

privatne i javne odgovornosti. Zbog toga se njegova nesebinost i briga pokazuju kao lina naivnost, pogotovo kad tumai name re vrhovnog nosioca vlasti: EGMONT: On je Karlov sin i nesposoban ma za kakvu niskost. ORANSKI: Kraljevi ne ine nita to je nisko. (II, 2) Proces kojim zajedniki, naizgled kontradiktorni podsticaji uro enog samopouzdanja i individualne tenje (za samosvojnim od nosom prema ulozi) dovode do vrhunca junakovo oseanje ne dodirljivosti, predstavlja istovremeno proces njegovog prepu tanja samoobmani. Ipak, ak i u asu najdubljeg uverenja u pr venstvo sopstvene unutranje istine, Egmont ne zaboravlja dile mu o mesearskoj etnji: neposredno po okonanom razgovo ru, on se teskobno trudi da potisne stavove Oranskog kao tuu kap u mojoj krvi. Stoga se unutranja protivrenost, kako jez grovito kae Konradi, izmeu meseara i koijaa, naivine pune poverenje i odgovornog gospodina29, moe razreiti tek i jedino na stupnju samosvesti. 2.3.3. Stupanj samosvesti instrumentalni razum Prvi Egmontov pokuaj da se, u raspravi s Oranskim, dokae kao odgovoran dravnik, pokazuje se neuspean: nesebinost i briga za narod samo podstiu njegovu sklonost prema samoobmani. Razlog lei u injenici da pomenute junakove osobine proistiu iz uroenog i individualno osveenog samopouzdanja, a ne iz oso bine koja usmerava postupke Oranskog i koju Mihael Bedov prec izno definie kao instrumentalni razum30. Re je o metodu de lovanja kojem je praktina efikasnost jedino merilo i koji je, samim tim, suprotan naelima nesputane individualne emancipacije. Neuspeh u primeni ovakvog metoda podstie Egmonta da, pri drugom susretu s Klaricom, preispita sopstvenu individualnost,

Karl Otto Conrady, Goethe: Leben und Werk. Bd 1: Hlfte des Lebens, Frankfurt am Main 1988, 318. Michael Beddow, Goethe'Plays: Four Lectures, London University Intercollegiate Lectures in German, German Studies Resources, www.mbed dow.net, 1982, 7.

> 126

prvenstveno razreavanjem odnosa izmeu javne i privatne strane sopstvene linosti. Razotkrivanje sjajne ratnike unifor me pred verenicom je simptom nastojanja da se odbaci maska sa mopouzdanja: EGMONT: ...Vidi, Klarice! ...Onaj Egmont je mrzovoljni, ukoeni, hladni Egmont. On mora da pazi na sebe, mora da pravi as ova ko as onako lice... Voljen od naroda koji ne zna ta hoe, okru en od prijatelja kojima ne sme da se poveri... ovek koji se pati radi, esto bez cilja, veinom bez nagrade. Oh, ne trai da ti ka zujem ta se s njim zbiva, kako mu je na dui! Ali ovaj Egmont, Kla rice, ovaj je spokojan, otvoren, srean, voljen i shvaen od naj boljega srca... To je tvoj Egmont. (Siehst du, Klrchen! ...Jener Egmont ist ein verdrielicher, stei fer, kalter Egmont, der an sich halten, bald dieses bald jenes Ge sicht machen mu... Geliebt von einem Volke, das nicht wei, was es will... umgeben von Freunden, denen er sich nicht berlassen darf... arbeitend und sich bemhend, oft ohne Zweck meist ohne Lohn O la mich schweigen, wie es dem ergeht, wie es dem zu mute ist. Aber dieser, Klrchen, der ist ruhig, offen, glcklich, ge liebt und gekannt von dem besten Herzen... Das ist dein Egmont!) (III, 2) Otvoreno ispoljavajui nedoumice o celovitosti sopstvenog ja na svim stupnjevima (prijatelji, narod, vlast), junak ovom ispo veu dospeva prvi put na prag samosvesti. Oigledan je, do due, smer u kome jednu od ovih nedoumica, o neskladu izme u javne pojave i privatnog ljubavnika31 junak namerava da (na oekivan nain) razrei. Ali re je samo o njegovom uvianju pro tivrenosti individue na privatnom planu. to se tie javnog aspek ta, ispovedanje pred Klaricom zaotrava dilemu: da li junak sebe i dalje smatra za panskog dvoranina, ili samo za kolovou Ho lanana, poto bi, sudei prema ovoj sceni, on eleo da bude i jedno i drugo u isto vreme32. Klariin Egmont, oigledno, nije i celoviti Egmont.

Kroz presudni (verbalni) obraun s vojvodom od Albe (koji se okonava njegovim hapenjem), junak nastavlja da se suoava s granicama autentinosti, to jest iluzornosti sopstvene indivi dualne tenje. Usled nedoumice o pravoj prirodi svoje javne od govornosti, on najpre pokuava da se za javni (narodni) interes iz bori sredstvima instrumentalnog razuma: Zar se, eto, ne uje sa sviju strana kako kraljeva namera nije to liko da upravlja provincijama po jednoobraznim i jasnim zakoni ma... koliko da ih bezuslovno podjarmi, da im otme njihova sta ra prava, da se dokopa njihovih dobara... (IV, 2) Shvatajui da na planu delotvornosti upravljanja i politikog ure enja, argumenti instrumentalnog razuma ne samo to mogu da budu na protivnikoj strani ve, to je mnogo vanije, da podriju njemu samom bitne vrednosti solidarnosti, jednakosti i slobode, Egmont se konano odluuje da otvoreno demonstrira sopstve nu slobodoumnost. Presudni momenat u takvom preobraaju nije izjava da se Niderlanani bore za slobodu: to je tek priz navanje individualnosti drugih (tipino za fazu otrenjenja e kspirovskog junaka) i, moglo bi se rei, jedan vid odricanja od Ulo ge. Komentarom o specifinom karakteru svojih zemljaka, Geteov junak, meutim, otkriva znaaj individue kroz bitno drukiju vezu sa javnim i optim: EGMONT: Ja poznajem svoje zemljake. To su ljudi, dostojni da stu pe nogom na ovu boju zemlju. Svaki je za sebe mali kralj, vrst, vredan, sposoban, veran, privren starim obiajima. Teko je ste i njihovo poverenje, ali lako ga je odrati. (Ich kenne meine Landsleute. Es sind Mnner, wert, Gottes Bo den zu betreten; ein jeder rund fr sich, ein kleiner Knig, fest, rhrig, fhig, treu, an alten Sitten hangend.) Egmont smatra da je uprkos stradanju koje mu preti ovakvim pokuajem poistoveivanja individualnih i kolektivnih (optih) ci ljeva dosegao sopstvenu, individualnu istinu ali, da li je to i pot

31 Rainer Ngele, Ach Ich: Egmonts Wirken Goethes Schreiben, u: Goethe Yearbook 11, ed. by Simon Richter, Camden House, London 2002, 221. 32

Janet K. Brown, Ironie und Objektivitt: Aufstze zu Goethe, Knigshausen & Neumann, Wrzburg 1999, 19.

127 >

puna istina o individui? Zavrnica potrage ukazuje da je, za Eg monta, preostalo jo iluzija koje se moraju razotkriti. U prvoj sce ni u tamnici, junak retoriki priziva umirujui san, kako bi oprav dao svoje sanjarenje, nastalo iz nade da e ga pobuna naroda osloboditi: I ne sie li, radi moga spasa, kakav aneo nebesni, onda e se oni, kao da ve gledam, latiti kopalja i maeva. Prsnue vrata, sur vae se zid pod njihovim rukama... (Und steigt zu meiner Rettung nicht ein Engel nieder, so seh ich sie nach Lanz und Schwertern greifen. Die Tore spalten sich, die Gitter springen, die Mauer strzt von ihren Hnden ein...) (V, 2) Ispostavlja se da je ovo snovienje, kako kae Hartmut Rajnhart, tek junakova (samo)nametnuta fantazija o spasenju33. U njoj su prisutni tragovi samoobmane karakteristine za ekspirovog tra gikog junaka, ali prvenstveno je re o nastojanju da se zabluda o svemoi individue zameni iluzijom o svemoi (emancipovanog) kolektiva. Premda niko nee doi kako bi sruio zidove Albine tamnice i oslobodio ga, Egmont je ipak za korak blii samoosve enju: on poinje da uvia da ni na kolektivnom nivou (naroda) iz naelne spoznaje ne sledi nuno i delanje. Funkcija junakovog zatvorskog susreta s Albinim sinom Ferdinandom nije samo ra skrinkavanje Egmontovih iluzija u (fiziko) spasenje; re je o ju nakovom prvom koraku prema spoznaji da njegova neminovna pogibija prevazilazi ravan privatnog dogaaja: EGMONT: Ako ti je moj ivot bio ogledalo u kome si se rado ogle dao, onda neka ti to bude moja smrt... Ja u iveti za tebe, a za sebe sam dosta iveo. (War dir mein Leben ein Spiegel, in welchem du dich gerne be trachtetest: so sei es auch mein Tod... Ich lebe dir, und habe mir genug gelebt.)

(V, 2) Poto delovanje postojeih, realnih kolektivnih snaga, nepredvi dljivo ponaanje masa podlonih pre svega argumentima instru mentalnog razuma, ne moe spasti vrednost ideje u realnosti, Eg mont poinje da nazire drugi izlaz. Jedini nain na koji indivi dualnost moe opstati, a u isto vreme dobiti smisao dakle, pri bliiti se idealnom modelu subjekta jeste njeno pretvaranje u simbol, tanije u utopijski putokaz: od vapaja Slatki ivote!, Eg mont stie do smirenog prizivanja Slatki snu! U tom snu, koji mu doarava slobodnu budunost naroda Ujedinjenih Provincija sa Klaricom to prua venac kao boginja Pobede, Egmontu, kae Rajnhart, biva prueno, kao 'sjajni privid' (glanzende Erschei nung) ono to je njegova budna svest uzalud pokuavala da do segne34. Univerzalna zahtevnost tog sna, koja ak i poslednjim usklicima probuenog junaka daje oreol utopijskog putokaza, pokazuje da se samosvest ne raa u smrti ve da se sama smrt obezvreuje konstituisanjem samosvesti. Zbog toga Geteov za vrni potez u oblikovanju tragikog junaka nije, kako primeuje i ler u spominjanoj recenziji, salto mortale kojim smo preneti u svet opere35, nego akt nedvosmislenog i suverenog iskrsavanja samosvesti i njenog trijumfalnog suoavanja sa sudbinom koju predstavlja instrumentalni razum. I premda je ovaj trijumf ima ginaran, on dosledno zaokruuje Geteov koncept, prema kojem ideja o optoj emancipaciji iskupljuje stvarnost, a time i samu tragiku individuu.

(Deo iz doktorske disertacije Subjekt i anr u romantiarskoj dra mi, odbranjene 4. X 2011. na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu)

33 Hartmut Reinhardt, Egmont, u: Goethes Dramen (Neue Interpretationen), herg. von Walter Hinderer, Philipp Reclam jun., Stuttgart 1980, 123. 34 35

Hartmut Reinhardt, nav. delo, 124. Fridrih iler, O Egmontu, Geteovoj tragediji, 370.

> 128

Diskursi

DRAGAN KLAI

RESETOVANJE SCENE
DRAVNO POZORITE IZMEU TRITA I DEMOKRATIJE Verzija 22. februar, 2011. Predgovor Dugogodinja angaovanost u pozoritu u velikoj meri je obli kovala moj oseaj za Evropu i njenu fascinantnu kulturnu raz liitost. Kao pozorini profesionalac i profesor, posmatrao sam uspon komercijalnog pozorita i njegov razvijeni profe sionalizam s rastuom zabrinutou za posledice na neko mercijalnu scenu. S obzirom na konkurenciju, blizinu, ak i meanje ta dva podruja jednog u trci za profitom i drugog koje se odrava javnim finansiranjem elim u ovoj knjizi da se izjasnim za njihovo jasno razdvajanje. Moja analiza izvo akih umetnosti kao umetnike oblasti skicira sistem meu sobno povezanih javnih institucija, stvoren irom Evrope radi javnih usluga i ponude javnih dobara. Pitanje koje postavljam jeste kako te firme, mesta, festivali, studiji, kao i objekti za po drku i posredovanje na koji se oni oslanjaju, mogu da se odr e pored konkurencije komercijalne zabave i oslabljene po drke javnih slubi. Globalizacija, migracija, evropska integra cija i digitalna revolucija menjaju nain ivota stanovnika gra dova i sela i vre pritisak na dravno pozorite da prilagodi i promeni svoju ulogu ili da pretrpi marginalizaciju i irelevant nost. Prvi podstrek da napiem ovu knjigu doao je nakon poziva mladih staista u holandskoj Vladi da govorim na njihovom go dinjem seminaru javnog finansiranja, negde na poetku no vog milenijuma. Seam se svog iznenaenja kako ovi budui javni radnici ne znaju nita o holandskoj kulturnoj politici i kulturnoj infrastrukturi koja se odrava javnim finansiranjem. tavie, ne shvataju ni zato nacionalna Vlada prua pomo pozorinim kompanijama i festivalima, dok Joop van den Ende, poznati komercijalni producent, prireuje mjuzikle i druge popularne produkcije bez pomoi, i ak zarauje od njih. Sle dio je dug i sloen razgovor dok nisam objasnio da postoje ra zliite vrste scenske produkcije i da samo neke od njih mogu da zarade dovoljno da pokriju svoje trokove i, moda, zara de neto i zato druge to ne mogu. To je bilo naroito teko, jer nasuprot meni bio je kulturni ekonomista koji je posle po vratka iz SADa postao vrst protivnik bilo kakve vladine po drke kulturi i tvrdio je da oni koji imaju kulturne potrebe i pa sije treba da podravaju kulturne organizacije donacijama, kao to vernici podravaju crkve. To je tvrdio bez obzira na i njenicu da u Holandiji, kao i u veini evropskih zemalja, vlada podrava verske organizacije na razliite naine i odrava nji hove zgrade ako se nalaze na spisku istorijskih spomenika.

> 130

Dok je ekonomista nudio uobiajene argumente, razmiljao sam kako e se, za deset do petnaest godina, ti staisti pope ti na vladajua i uticajna mesta u dravi, bez razumevanja i po tovanja vrednosti nekomercijalne kulture, i s uverejem da kulturna produkcija i distribucija treba da budu potpuno pre putene trinim snagama. Sada, nekoliko godina kasnije, kada sam konano napisao ovu knjigu o specifinim vrednostima i koristima nekomercijalnog pozorita u dogovornoj demokratiji, nemam iluzija da e je proitati bivi staisti koji sada prave karijeru u viim nivoima holandske dravne slube. U nekoliko poslednjih meseci mora da su bili preokupirani raunanjem kako da eliminiu osam naest ili vie biliona evra iz dravnog budeta u sledee etiri godine, kako zahteva koalicijski program novog kabineta koji se pojavio posle izbora u junu 2010. i dugih pregovora koji su usledili. Meu dugoronim snienjima ove manjinske liberal no/demohrianske koalicije, koja zavisi od podrke PVVa (antiimigracione, antiislamske i antikulturne partije) najavlje no je i smanjenje od 200 miliona evra u dravnom budetu za kulturu (ukupno oko 840 miliona evra); ovo treba najpre da utie na kreativne projekte, naroito na izvoake umetnosti. Ove politike namere, koje se podudaraju sa smanjenjem po drke javnoj kulturi drugde u Evropi, ine moju temu i tvr dnju jo aktuelnijom. Ubeenje da trite treba da bude ostavljeno da se samo re gulie diskreditovano je za vreme bankarske krize u jesen 2008, kada su mnoge vlade intervenisale da bi spasile glavne banke i nacionalizovale svoje gubitke, na taj nain postajui ve inski vlasnici. U krizi koja je nastupila, najveoj od velike de presije tridesetih godina prolog veka, globalnoj po svojim posledicama, mnoge vlade napustile su svoja neoliberalna ubeenja i prihvatila kejnzizam na odreeno vreme, usvajajui dravni kapitalizam. Kako se Evropa polako izvukla iz recesije, barem u statistikom smislu, iako s klimavim, nesigurnim opo

ravkom, sporim razvojem i produenom visokom nezaposle nou, politiari irom Evrope napustili su Kejnzove ideje i okrenuli su se divljem smanjivanju budeta, navodno da bi smanjili dravni dug i njegovo odravanje, uzbunjeni visinom grkog, irskog, panskog i portugalskog dravnog deficita i po sledinog rizika za evro. U jesen 2010, ekonomski protekcio nizam i globalni monetarni ratovi vratili su se na svetsku sce nu. Za vreme recesije 20082009. komercijalno pozorite strada lo je od slabe prodaje karata i tekog prikupljanja kapitala po trebnog za ulaganje u nove produkcije. Kao posledica, u Nju jorku su neka pozorita na Brodveju ugasila svetlo na due vre me, a 2009. londonske Vest End predstave nudile su ulaznice na internetu sa 60% popusta, kao i restorani i hoteli na naj veim evropskim turistikim destinacijama. Ali na kraju 2010. eljno iekivani mjuzikl Spajdermen (www.spidermanobroa dway.marvel.com), poeo je odloeno predstavljanje na Bro dveju, s rekordnim pretpremijernim ulaganjem od 60 miliona dolara (vie od 46 miliona evra) i nedeljnim trokom prikazi vanja vie od jedan milion evra. To je ulilo optimizam u ou biz nis, iako su rizine akrobatske numere uzrokovale povrede uesnika i stalno odlaganje zvanine premijere (Healy 2010c g, EdgecliffeJohnson 2010). U evropskim nekomercijalnim pozoritima postojala je ner voza zbog posledica recesije, ali javna podrka za 2009. ve je bila odreena kad je nastala kriza. Malo dravnih pozorita pri javilo je dramatino smanjenje prodaje karata 2009. Neka su se alila na nestanak donacija privatnih fondacija i potencijal nih sponzora, ali veini neprofitnih kompanija nedostajali su sponzori i sve su ve bile naviknute na nedostatak radne sna ge, finansija i prekovremeni rad, tako da su verovale da e se nekako provui kroz recesiju. One su se nadale da e 2010. moi da odahnu, ali smanjivanje budeta donelo je nove bri ge o budunosti dravnog pozorita.

131 >

Za to vreme, na Islandu, koji je pogoen snanije od bilo koje druge evropske ekonomije zbog deregulacije i nedostatka vla dine kontrole, bankovnog sistema u kolapsu i valute kojoj je dramatino smanjena vrednost, nekomercijalno pozorite do ivelo je poveanje potranje bez presedana. Island (broj sta novnika 317.000, od toga 118.000 u prestonici Rejkjaviku) imalo je neprestano najveu posetu pozoritu u Evropi, a u Gradskom pozoritu u Rejkjaviku pretplata je skoila sa 500 na 9.700, neverovatno poveanje od 1.940%, a to je 3% ukupnog stanovnitva zemlje. Ukupan broj gledalaca poveao se sa 132.000 na 207.000. Narodno pozorite i rejkjaviki simfonij ski orkestar takoe su doiveli dramatino poveanje pret plata i prodatih ulaznica. Ovakav skok interesovanja bez pre sedana, koji se dogodio sa ve visokog nivoa kulturnog ue stvovanja, pokazuje da se drutvo u nevolji i konfuziji, sa sma njenom potronjom zbog estih boravaka u inostranstvu, okre nulo dravnom pozoritu radi umetnikog, ali i drutvenog i in telektualnog iskustva, radi zajednike duhovne potrage, kriti kog uvida i podrke. U ovoj knjizi nije re o opstanku pozorita u vreme ekonom ske recesije iako ga njena senka pokriva u sledeih nekoliko poglavlja nego o ideji dravnog pozorita, nekomercijalnog, dakle finansiranog, njegovim osobenim vrlinama, vrednostima i koristi. Tvrdnja koju u izneti jeste da, pod uticajem povea ne konkurencije od strane komercijalnog pozorita i kulturne industrije okrenute profitu, dravno pozorite mora da poja a svoje specifine odlike koje ga kvalifikuju za javnu podrku. Zato? Da bi njegov kritiki stav podstakao graansko dru tvo i oblikovao razne relevantne zajednice. Svaka nekomer cijalna organizacija izvoake umetnosti mora da podstakne svoje jedinstveno obeleje, da uini svoje proizvode i usluge to specifinijim i izazovnijim, da bi stvorila bogate obrazovne, diskurzivne i drutvene mogunosti za javnost oko svojih pro dukcija. Standardizacija programa, repertoara i proizvoda, kao i imitacija komercijalnog pozorita i njegove prakse, lia

vaju dravno pozorite razliitosti i posledino odstranjuju njegovo pravo na javnu podrku. U isto vreme, ja sam protiv automatskog prava na javnu podrku organizacijama izvoa kih umetnosti samo zato to tvrde da poseduju visok umet niki kvalitet ili istoriju za potovanje. Umesto toga, javno fi nansiranje trebalo bi da bude distribuisano na osnovu vrstih kriterijuma koji seu dalje od umetnikog kvaliteta, u otroj ali pravednoj konkurenciji. Novi dogovor politike i javne kulture bio bi prilino zahtevan za organizacije izvoakih umetnosti, zato to javna podrka ne bi bila zasnovana na tradiciji i isto rijskim odnosima s vladom, ni na apstraktnoj ideji misije javnih usluga ili problemu predstavljanja, ve na sistematskom ula ganju u odreene funkcije i podstreku udruivanju, pokret nosti, inovaciji i razvoju publike. Moja taka gledita je evropska i moji dokazi potiu od broj nih evropskih sistema nacionalnih pozorita koje sam po smatrao i prouavao na svojim putovanjima. Uprkos znaajnim razlikama na koje takoe pokuavam da ukaem sistemi ja vnih izvoakih umetnosti u Evropi prilino su slini i suoeni su sa sutinski istim pritiscima i izazovima. Sistematska anali za nacionalnih kulturnih i pozorinih sistema prikazana je u Kompendijumu kulturnih politika i trendova u Evropi (www.culturalpolicies.net), inicijativi Saveta Evrope i ERICarts a, a dodatni podaci mogu se nai u studijama najveih evrop skih mrea, kao to je PEARLE (www.pearle.ws), IETM (www.ietm.org), ENCATC (www.encatc.org) i Culture Action Europe (www.cultureactioneurope.org). Sutinske slinosti nacionalnih modela omoguile su mi da se fokusiram na op tu sliku, na glavne procese i teme, i da izbegnem tehniku stranu i menaderske savete, za koje nisam struan i koji su do stupni u brojnim knjigama za menadment u kulturi. Umesto toga, bavim se umetnikim profilisanjem, program skim dometom i strategijama, lokalnom i meunarodnom sa radnjom, kontekstualnom dinamikom, aktiviranjem javnosti i

> 132

politikom artikulacijom koje bi konsolidovale dravno pozo rite u Evropi i uinile ga razliitim od komercijalnog pozorita i drugih oblika zabave za profit. Nema smisla okomiti se na ko mercijalno pozorite kao takvo. Sa svim oslanjanjem na po tronju i trine trendove i sile u obezbeivanju zabave, ko mercijalno pozorite ima odreene koristi od snanog drav nog pozorita kao svoje istraivake i razvojne laboratorije, odravane podrkom vlasti koje, uzgred, i same esto zabo ravljaju da komercijalno pozorite ne bi moglo da zarauje bez talenta, proizvoda, stilova i estetskih inovacija stvorenih i ne govanih u domenu dravnog pozorita. Moj intelektualni dug pripada najvie Rejmondu Vilijamsu i njegovoj tezi o vezi pozorita i emancipatorskih procesa kul turne demokratije; ideji Jirgena Habermasa o javnom prosto ru; kritici globalizacije i potronje Zigmunta Baumana; i pozo rinim praktiarima i teoretiarima koji su tvrdoglavo verova li da pozorite moe da pobolja drutvo, ili barem da izotri kritiki stav prema njemu. Danas, ini mi se, scena je privile govan javni prostor u kojem se moe suoiti sa sloenou, promenom urezanih stavova, izazovima mate i ispitivanjem tekih tema, za razliku od brzopletosti, udljivosti i neizbene povrnosti veine elektronskih medija, gde kratke izjave i ver balni egzibicionizam zamenjuju argumente. Nadam se da e ovu knjigu proitati sadanji i budui izvoa i, ali i lanovi odbora kulturnih organizacija i javni radnici, po litiari i slubenici privatnih fondacija, svi koji odreuju podr ku za dravna pozorita, oblikuju ciljeve, kriterijume i plano ve; direktori kompanija zatrpanih lavinom zahteva za spon zorstvo; i novinari koji u svojim izvetajima o izvoakim umet nostima mogu izostaviti kontekst kulturne politike i upore dnu evropsku perspektivu. Moj cilj nije bio da napiem aka demsku, ve polemiku knjigu. Prema tome, nastojao sam da smanjim reference na najmanju moguu meru, a ubacim mno go primera i sluajeva iz svih krajeva Evrope i da spomenem

razvoj pozorita koji se pojavljuje u medijima. Te primere pru am da bih podrao ili specificirao svoju tvrdnju, ali italac koji eli brz pregled moe ih ignorisati i izbei da mu ne bi odvraali panju. Zbog toga su oni dati fontom koji se razlikuje od glavnog teksta. Ponovno promiljajui o izgledima dravnog pozorita u Evropi, vraam se na omiljenu temu koju sam istraivao u drugim tekstovima (Klaic 2005, 2007a): na poja vu integrisanog javnog prostora u Evropi, dinaminog i sveo buhvatnog, i osetljivog na lokalne eventualnosti i svesnog i reg sveta, koji snai vezu iskustva kulture i graanstva. Pozo rite istrauje ovu vezu od svog porekla u Atini pre dve i po hi ljade godina. Ono je doivelo neverovatan znaaj i javnu pri vrenost u nekim razdobljima, kad god je ispitivalo i preobli kovalo vrednosti, okuavalo moduse i pravila drutvenog i vota i odbijalo fatalizam u ime mate. Nadajmo se da e po zorite nastaviti da obavlja sve ove funkcije u naem globali zovanom svetu digitalne kulture i elektronske komunikacije, integrisanog svetskog trita i kazino kapitalizma. Amsterdam, decembar 2010. S engleskog preveo Svetozar POTI
Ovaj tekst objavljujemo kao oma preminulom prijatelju i saradniku Scene Draganu Klaiu. Tekst svoje knjige Resetting the Stage: Public Theatre Bet ween the Market and Democracy, koji bi trebalo da bude objavljen 2012, u izdanju Intellecta u Bristolu, na adresu nae redakcije poslao je autor, uz na pomenu da, po sopstvenom nahoenju, prevedemo deo koji najvie od govara koncepciji asopisa.

133 >

In memoriam

Olivera Markovi (19252011)

GLUMICA POZORITE
Roena za naslovne uloge, Olivera Markovi je i sama bila po zorini naslov. Njeno ime na plakatu znailo je da se ta pred stava ne sme propustiti. Ne verujem da je ikad izala na sce nu bez njenog uroenog glumakog napona, bez radosti igre, bez volje za izraajnu pobedu. Otimala sam se da radim s njom. Verovala sam da Olivera u podeli znai pola uspeha predstave. Jednom sam joj rekla da je glumica radar. Etalon za to dokle se moe, a kuda se ne sme, ta je istinito, a ta pak providni trik, ta je igra, a ta nemo na imitacija, ta je prirodna gracija, a ta nadriarm, ta je ma ta, a ta arlatanska ujdurma. I tu je bila neumoljiva. Glumi ca radar i zato to je ve na prvom razgovoru bila u stanju da proita i oceni rediteljsku nameru i, ako njegove ideje prou kod nje, da mu bude pravi saradnik i da mu pomogne da nae sistem da slobodno nadgrauje svoju zamisao. Radar i zato to je umela da prepozna dar i u poetniku na koga niko nije obra

135 >

ao panju i da ga dosledno podrava nasuprot optoj ravno dunosti. Glumaki radar zato to je nepogreivo umela da sama odre di vano ishodite uloge, da joj pronae vitalni centar, a onda na probama da istrauje fine pojedinosti kojima bi do usijanja dovodila vane take celine ili senila neke delove, hotei da ih prikrije, a sve je to izvodila s onom zavodljivom igrivom la koom, u emu je bila majstor. Vrhunska glumaka inteligen cija inila je njen izraajni opseg beskrajnim. Mogla je sve na sceni da pokrene i zavitla, da iz mira izmami uraganski preo kret, a isti taj uragan da u nekoliko poteza smiri do pune tii ne. Osvajala je tajne uloge diskretnim, samo njoj svojstvenim nainom, nikad nasilno i arogantno, pa se nikad nije primei vao rez, nije se znalo gde prestaje Olivera, a gde poinje ona nova linost dosada nepoznata, iako viena u mnotvu drugih interpretacija. To zato to je uspevala da deifruje i najzago netnije psiholoke nijanse u sloenim likovima koje je igrala, da ih u potpunosti razume i prevede na sopstveni izraajni glu maki jezik, da ih izrazi, sa svim prelivima i nedoreenostima, da ih produbi i uini prirodnim, sve to sa blagou, ali i oslo boenim postupkom zaigranog kreatora, bez uzmaka. Malo glumica znam kojima je scena tako dobro pristajala kao Oliveri Markovi; ona je na sceni mogla sve to je htela. Gospodari

la je na njoj kao kakav dobar vojskovoa na poligonu. Njena pojava je inila da sve na pozornici poprimi njenu intonaciju, da se preobrati i njoj se potini, da postane njen i samo njen svet. Nije priznavala glumake eme, nije pristajala na suanjstvo u jednom fahu, ili na slubu istom anru, niti na kolske podele na klasino i moderno. S lakoom se kretala kroz sve anrove, rodove i vrste pozorita, ruila vetake ograde, prenosila svo ju neobuzdanu volju za predstavljanjem iz epohe u epohu, iz stila u stil, iz klasike u moderno, pa dalje u avangardu. I u sve mu se snalazila kao da je upravo to sve za nju pisano. Prepoznavala je i svojom glumakom majstorijom podrava la plemenitu lekovitost humora. Umela je da se smeje, da du hovito zasmejava, kao i da ismeje ono to zasluuje podsmeh. Verovalo se njenim scenskim tugama, jer su bile glumaki isti nite, bila je vrhunska lepotica kojoj lepota nije bila scenski adut, umela je da se u ulogama uzvisi i poniti, nije doputa la da se tekoe na sceni smatraju nesavladivim, prezirala je svaku izvetaenost i prenemaganje. Olivera Markovi je bila glumica revolucionarne glumake smelosti, a plemikog po naanja. Glumica pozorite. Vida OGNJENOVI

> 136

VARLJIVA LAKOA GLUME

Olivera Markovi je upamena kao miljenica publike, glumica koja je poela igrajui zavodnice, potom na efektan nain umela da se poigra mentalitetskom komedijom, ali i da zape va poneki lager ili romansu. Ovakve karakteristike obino ve zujemo za glumcezabavljae koji vladaju samo jednim tip skim registrom i slabije se snalaze u rolama koje podrazume vaju ozbiljniji rad na izgradnji karaktera. Meutim, ne samo da je ovako paualna ocena proistekla iz tendencije da pamtimo samo najrecentnije i najpopularnije role netana, ve se Oli vera Markovi i njen opus po mnogo emu mogu smatrati pi votalnim u razvoju srpskog glumakog izraza. Kroz njenu biografiju prelomili su se mnogi, ne samo estetski ve i istorijski i etiki vorovi sudbine srpskog glumca. Olivera Markovi roena je 3. maja 1925. u Beogradu. Jo sa devojakim prezimenom orevi bavi se glumom, izmeu ostalog nastupa i u pozorinim predstavama za vreme oku pacije, organizovanim na Kolarcu i u privatnim stanovima. Rad pozorita i kulturni ivot u periodu okupacije kontrover zna su tema u istoriji nae kulture, ali Oliverina trupa bila je bli ska antifaistima i posle rata nije imala tekoa kao neki dru

gi glumci koji su igrali za vreme okupacije i uzimali uee u propagandnim aktivnostima. Po zavretku Druge enske gimnazije, Olivera je upisala Isto riju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu gde je apsolvirala, a potom je zavrila glumu, diplomiravi 1951. u klasi profesora Mate Miloevia, u ijim reijama je kasnije ostvarila znaajan uspeh. Kljuni trenutak njenog pozorinog opusa vezan je za afirmi sanje novog stila glume. Naime, igrajui sa grupom mladih, avangardnih glumaca u Beogradskom dramskom pozoritu, meu kojima je bio i njen tadanji suprug doajen Rade Mar kovi Olivera uestvuje u prvim jugoslovenskim postavkama autora kao to su Tenesi Vilijams i Artur Miler. Iza senzacio nalistikih podataka o tome kako je javnost bila okirana i njenicom da je u Maki na usijanom limenom krovu Olivera na stupala obnaena u kombinezonu, kljuna stvar zapravo je da su upravo ovi glumci meu prvima doneli novi stil glume u na teatar. Primenjujui ameriku interpretaciju Stanislavskog, oni su bili deo globalnog talasa u kome su pisci poput Vili jamsa i Milera, reditelji poput Elije Kazana, pedagozi poput Lija

137 >

Strazberga i glumci u rasponu od Marlona Branda preko Mont gomerija Klifta do Pola Njumena, postavili temelje onoga to danas smatramo pre svega standardizovanom filmskom glu mom, tzv. metodskom glumom u kojoj se uloge igraju s punim ubeenjem, prethodnim istraivanjem likova, verbalnom ar tikulacijom koja je realistina i liena teatralnosti. Ova grupa glumaca kod nas je ne samo znatno reformisala nain na koji se prilazi glumakoj igri ve su, igrajui ove pisce, izvrili zna ajan ideoloki proboj. Koliko su u samoj Americi ovi pisci, re ditelji i glumci sumnjieni za bliskost sa komunistima zbog svoje pedagogije bazirane na ruskim autorima i realistikih pria koje se bave nalijem amerikog drutva, toliko su u so cijalizmu ove prie smatrane provokativnim i irelevantnim. Iz dananje vizure, mnogi autori osporavaju znaaj Vilijamsa i Milera, i cele ove teatarske struje u okvirima dramskih pravaca dvadesetog veka i smatraju ih regresijom u okvirima razvoja pozorita kao forme. Meutim, u kontekstu razvoja filmske glume, ovaj period spada meu retke u kojima je pozornica zaista znatno i konstruktivno uticala na ekran. Olivera Markovi ostvarila je niz znaajnih uloga u repertoar ski jasno profilisanom Beogradskom dramskom pozoritu. Po sle BDPa, ona 1965. prelazi prvo u Srpsko narodno pozorite u Novom Sadu, pa u Narodno pozorite u Beogradu, u kome ostavlja znaajan trag i u njegovom repertoaru, gde igra sve do devedesetih, uz brojna gostovanja u drugim pozoritima. Vano je napomenuti da je znaajne uloge ostvarila u po stavkama esto izvoenih ali vrlo retko zaista valjano postav ljenih pisaca kao to su Branislav Nui i Bertolt Breht. Jedna od naroitih karakteristika njenog opusa i na filmu i u pozoritu jeste to to je radila s rediteljima raznih generacija i, to je jo vanije, spada meu retke glumce koji su podjed nako uspeno igrali likove razliitih ivotnih doba. U teatru, Oli vera Markovi radila je s rediteljima u rasponu od Mate Mi loevia do Jagoa Markovia, to je potvrda da su njene glu make sposobnosti bile vrlo raznovrsne i inspirativne redite ljima razliitih uzrasta i poetika.

Njene najpoznatije uloge ne ukljuuju neke od tipinih taa ka u opusu pozorinih glumica kao to su ekspirove Julija ili Ofelija, a ona takve likove, po svojim reima, nije ni volela, ali zato ne izostaju mnogi od najznaajnijih likova kao to su Maa iz ehovljeve Tri sestre, en Te iz Brehtovog Dobrog o veka iz Seuana ili Majka Hrabrost, Eliza Dulitl iz oovog Pig maliona, kao i Kotana Bore Stankovia koju je s velikim uspe hom zaigrala 1970. godine. Kad je re o politikoj dimenziji pozorita kao jednoj od kon stanti savremenog doivljaja ove forme, Olivera Markovi je posle ezdesetosmakih dogaaja u svojim izjavama izrazila uverenje da je dunost umetnika od tog trenutka da se vie bave time ta govore, nego na koji nain to rade, i da je an gaman postao znaajniji od formalnih i zanatskih bravura. Kad je o filmu re, Olivera Markovi je glumila u prvom filmu osloboene Jugoslavije, U planinama Jugoslavije, Abrama Buma i Ejzentajnovog najblieg saradnika Eduarda Tisea ostvarenju snimljenom uz pomo sovjetskih saradnika dve godine pre prvog zvaninog jugoslovenskog filma Slavica Vje koslava Afria. Ve u prvoj fazi razvoja jugoslovenske kine matografije, Olivera Markovi radi s najznaajnijim rediteljima tog perioda kao to su Soja Jovanovi, s kojom je snimila vrlo efektne adaptacije Sterije i Nuia, ika Mitrovi, s kojim sni ma vrlo precizni krimi Poslednji kolosek, Branko Bauer, s ko jim snima uvenu melodramu Samo ljudi i Vojislav Nanovi, s kojim radi na kontroverznom i zatim skrajnutom partizan skom filmu olaja. U tom periodu sarauje i s Veljkom Bula jiem koji tada snima svoje najkvalitetnije filmove poput Vla ka bez voznog reda i Uzavrelog grada, s kojim se nametnuo kao talentovan autor u evropskim okvirima i, u krajnjoj liniji, kasnije izborio za mesto dravnog reditelja. Od svih reditelja, Olivera Markovi ostvarila je najvei kontinuitet saradnje ba sa Bulajiem. Upadljivo je Oliverino odsustvo iz kanonskih filmova crnog talasa, premda u tu grupu filmova svakako spada Pre istine Vo jislava Kokana Rakonjca u kom je igrala, jedan od najekspre

> 138

sivnijih i u kontekstu svog vremena najmodernijih filmo va u istoriji jugoslovenske kinematografije. Period crnog talasa Olivera Markovi mahom provodi radei na tele viziji, gde uestvuje u nizu ambicioznih i umetniki vred nih realizacija tekstova pisaca kao to su Duko Radovi, Aleksandar Obrenovi, Sveta Luki, Slobodan Stojanovi i Gordan Mihi. U tom periodu, ostvarila je vrlo upea tljive uloge u filmovima koji su pripadali glavnom toku ju goslovenskog filma i ostali su zasenjeni crnim talasom iako zasluuju punu panju, a to su ovek sa fotografije Vladimira Pogaia, vrlo suptilna pria o urbanom po kretu otpora u okupiranoj Jugoslaviji i Radopolje Stoleta Jankovia o enama koje su ostale bez mukaraca posle nemake odmazde. U tom periodu Olivera Markovi osvaja svoju prvu Zlatnu arenu u Puli za film Slubeni poloaj Fadila Hadia, po lemiku dramu o zloupotrebama u socijalistikoj privre di, i sarauje s uvenim poljskim rediteljem Andejom Vajdom koji 1961. snima svoj prvi film van domovine, ba u Jugoslaviji, i ekranizuje priu Nikolaja Leskova Si birska Ledi Magbet. Za ovaj film osvojila je drugu glu maku nagradu u Puli (exequo s ulogom u Bulajievoj Ko zari) a njena rola je u svoje vreme otro kritikovana do ta ke da je sama glumica odgovarala na napise u tampi. Danas se ovaj film prevashodno smatra znaajnim kao Vajdin iskorak iz Poljske i lokalnih tema kao i zbog foto grafije Aleksandra Sekulovia. Sredinom sedamdesetih, sazrevanjem nove generacije reditelja koji e naslediti crni talas, takozvane prake ko le jer su okosnicu te generacije inili reditelji kolovani u Pragu, iako se stilski njima mogu pridruiti i neki beo gradski aci poput Dejana Karaklajia i Branka Baletia Olivera Markovi ulazi u novu fazu svoje filmske karijere. Posle perioda u kome je igrala zavodnice, dame u nevo lji i komine likove, ona poinje da igra majke, to ima i izvesnu simbolinu dimenziju jer je meu predvodnicima

139 >

te generacije njen sin Goran Markovi. U tom periodu ostva ruje kultne uloge u seriji Srana Karanovia Grlom u jagode, zatim u Markovievim filmovima Nacionalna klasa i Majstori majstori. Ako se uloge s poetka karijere mogu vezati za pe riod kada su filmovi gradili narativ jugoslovenskog drutva, onda u ovom periodu Olivera Markovi pokazuje istanan nerv za suptilnu dekonstrukciju jugoslovenske svakodnevice koja je i bila opsesivna tema reditelja prake kole. U novom generacijskom kljuu, Olivera Markovi nalazi i novi komiarski tih u Balkan ekspresu Branka Baletia, za koji 1983. osvaja svoju drugu Zlatnu arenu u Puli, a korak dalje odlazi u, za to vreme radikalnom, televizijsom sitkomu Otvorena vrata koji je 1994. proizveo RTS. Posle uloga majki, Olivera Marko vi je imala uspenu tranziciju i u uloge starica, podjednako uspeno igrajui i vesele bake i osobe od autoriteta. Nova generacija reditelja koji su se pojavili posle prake ko le, pre svih Milo Radovi sa svojim specifinim smislom za hu mor, Miroslav Leki sa svojim glavnotokovskim prilazom me lodrami i realizmu i jo mlae kolege koje su joj osmiljavale specifine minijature kako u celoveernjim tako i studentskim filmovima, potvrdila je da je Olivera Markovi ne samo ikona koja nosi sobom vrlo itljivo znaenje ve i saradnik koji je ra spoloen za eksperimente uprkos poznim godinama. Da ne postoji neoekivano odsustvo Olivere Markovi iz fil mova koji pripadaju crnom talasu, moglo bi se slobodno rei da je njena karijera ogledalo onoga ta je znailo biti srpski glu mac u periodu od 1945. do danas. Meutim, uprkos tom ne obinom, gotovo paradoksalnom detalju, znaaj Olivere Mar kovi za razvoj nae dramske umetnosti i glume kao zanata je neizmerno veliki. Ona je, kao i mnogi veliki glumci, inila da nam igranje na sceni ili na ekranu deluje lako. Ipak, iza te la koe stoje ozbiljan rad i velika zaostavtina, vredni panje i sva kog potovanja. Olivera Markovi preminula je 2. jula 2011. u 86. godini. Dimitrije VOJNOV

Rekli su o Oliveri Markovi


Jovan irilov:
Za moju generaciju, kad smo doli na studije u Beograd i po li u prestonika pozorita, Olivera Markovi bila je olienje enstvenosti. Da je to bila puka privlanost jednog enskog bia, bilo bi nedovoljno a vie smo oseali nego znali da je ona i izuzetno darovita glumica. Sa kolegama iste generacije, pedesetih godina prolog veka, bila je sinonim Beogradskog dramskog pozorita. Posle krat kog, ali bolnog perioda obaveznih dogmi socijalistikog rea lizma, punog scenskog sivila, BDP je donelo boje novih slo bodnijih formi. Koliko je Olivera bila znaajna u tom periodu, govori da je svim svojim arom i strau 1956. godine odigrala nau prvu Megi u Maki na usijanom limenom krovu. U komadu Tenesi ja Vilijamsa nije bilo dovoljno imati obline privlanog maka stog bia, ve doneti ono izvorno dekadentno tadanjeg no vog talasa amerike dramaturgije. Maka je napisana po po stulatima Sigmunta Frojda, koji je takoe gledan popreko u na em ranom socijalizmu, po ugledu na SSSR u doba Staljina. Olivera Markovi je na sceni Beogradskog dramskog pozorita ila iz uloge ulogu. Svaka je imala toplinu njenog glumakog iz raza, ali drugaije portretisana njenim sposobnostima trans formacije: Karolina Rijeka s karakteristikama neobuzdane devojke od istarskog kamena, oova poetina Eliza Dulitl iz Pig maliona, dramatina Margetika koju je voleo i njen pisac Kr lea, narodska i bistra Draga Main, koja je zavela jednu kru nisanu glavu, ali zato i glavu izgubila. Za ire mase Olivera je bila nezamenljiva interpretatorka ru skih romansi. Sa njenim sluhom i karakteristinim altom, nije sluajno u punom sjaju zaigrala i velike uloge koje trae mu zikalnost. Tako je bila jedna od najboljih Borinih Kotana, en Te u Brehtovom Dobrom oveku iz Seuana i Majka Hrabrost.

> 140

U Bertoltovim ulogama valjalo je znati ta je stil epskog po zorita i kakva je uloga songa, koji se peva sasvim drugaije od romansi. Uz romansu se pati, a uz song se i misli. U ranom Oliverinom periodu najei partner bio joj je njen su prug Rade Markovi, sve dok su bili u braku. Svaka pozorina sredina u jednom trenutku ima takve brane parove slinog dara i stila, kao u Engleskoj Vivijan Li i Lorens Olivije, ili u SAD branoglumaki par Lantovih, a da ne govorimo u Rusiji o Konstantinu Sergejeviu Stanislavskom i Mariji Petrovnoj Lili noj. Iz njihovog braka rodio se Goran Markovi, koji je rastao u po zorinoj atmosferi i postao jedan od naih najboljih reditelja, kako filmskih tako i pozorinih. Za svo troje karakteristino je da su, to je u umetnosti retko, gotovo bez promaaja.

Jago Markovi:
Neponovljiva! Ulepala je nae ivote grandioznom glumom. Hvala joj! Olivera je bila veliki dramski umetnik, iz reda naj veih na planeti. Kolega i ovek koga se bez zahvalnosti i div ljenja neemo moi setiti. Ona ide u legendu gde je Nui, gde je anka, gde je Sterija, gde je Rade. Gde su Aca Popovi i Bojan Stupica. Ona je blistavo poglavlje istorije dramske umetnosti. Hvala joj zauvek na svemu. Uvek e nam biti u srcu.

141 >

Dragan Klai (19502011)

INSPIRACIJA MNOGIM GENERACIJAMA


Pozorini ivot Druge Jugoslavije, a potom i Evrope i sveta, bio je pozornica neumornog delovanja uglednog teatrologa i po zorinog entuzijaste dr Dragana Klaia. Kao pedagog, profesor istorije svetskog pozorita i drame na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu od 1978. do 1991, uestvovao je po nekad i presudno na stvaranje generacija uenih da razmi ljaju o novome kao o neemu to je po prirodi stvari nji hovo, kao i o starome, neemu to ne treba nikad zaposta viti i odbacivati bez prouavanja. Razumevanje intelektualnih i umetnikih tema koje su mu privlaile panju inilo je od njegovih predavanja, tekstova, izlaganja, diskusija, polemika, primer veitog sukobljavanja razloga za neto i argumenata protiv neega, ali uvek s namerom da se pokae kako dobro, odnosno novo, treba da odnese prevagu, ali i da se ne ogrei o staro, koje, samo po sebi, ne mora biti krivo. Posle studija dramaturgije na FDU u Beogradu, Klai stie dok torsku diplomu na Jejlu 1977. Svet univerziteta i predavanja bio je njegovo prirodno okruenje, a iva aktivnost u pozori nim zbivanjima, pre svega u saradnji s kolegama ije intere sovanje je bilo okrenuto nagovetavanju buduih, preispiti vanju aktuelnih odnosno prolih kulturnih modela, sistema vrednosti ili naina izraavanja u svetu pozorine umetnosti, uinilo ga je jednim od najvalidnijih promotera tadanje no vine znane kao Bitef, odnosno tendencija koje je umeo da ne guje KPGT, poslednja integralno jugoslovenska pozorina gru pa. Odlaskom Druge Jugoslavije u istoriju, otiao je i Dragan Klai iz stalno aktivnog pozorinog ivota na njenim prostorima u nove izazove, kakvi su bili rad na mestu rukovodioca Holand skog pozorinog instituta u Amsterdamu od 1992. do 2001, i potom predavaa na Univerzitetu u Lajdenu, Centralnoev ropskom univerzitetu u Budimpeti, univerzitetima u Bolonji, Istanbulu, Beogradu Bio je i predava Felix Meritis Fondaci je u Amsterdamu. Klai je bio i jedan od osnivaa European Theater Quarterly Eu romaske (199091), predsedavajui Evropske mree infor macionih centara za izvoake umetnosti (ENICPA) i Evropskog foruma za umetnost i naslee (EFAH). Bio je i lan Odbora IETMa, a jo od prvih godina te mree uestvovao je u kreiranju njene politike, obezbeujui joj ot

> 142

vorenost i veze sa zemljama istone, centralne i jugoistone Evrope. Prema navodima IETMa, Klai je bio inspiracija i starijim i no vim generacijama u okviru te mree. Klai je bio aktivan i u Evropskoj kulturnoj fondaciji (ECF) u Am sterdamu i bio autor njenog izvetaja za Europe as a Cultu ral Project (2005). Izmeu ostalog, 2005. u Istanbulu istraivao je alternativnu kulturnu infrastrukturu u kontekstu povezanosti sa EU. Radio je i istraivake projekte za Collegium Budapest i Inte rarts u Barseloni. Godina 2003. i 2008. saraivao je s holand skim Ministarstvom za poljoprivredu, prirodu i kvalitet hrane na istraivanju kulturnih dimenzija njegove politike. Bio je i predsedavajui European Festival Research Projecta i konsultant poljskog grada Lublina u pripremama za kandida turu za Evropsku prestonicu kulture 2016. Meu Klaievim knjigama nalazi se nekoliko objavljenih u biv oj Jugoslaviji do 1991, na srpskohrvatskom jeziku. Autor je i vie knjiga objavljenih Velikoj Britaniji, SAD, Holandiji i Nor vekoj, meu kojima Terrorism and Modern Drama (sa J. Orr, Edinburgh Univ. Press 1990), The Plot of The Future: Utopia and Dystopia in Modern Drama (Michigan Univ. Press 1991), Shifting Gears/Changer de vitesse (sa R. Englander, TIN Am sterdam 1998), kao i memoara o ivotu u egzilu Exercises in Exile, objavljenih na holandskom (Thuis is waar je vrienden zijn. Ballingschap tussen Internet en Ikeatafel, Amsterdam: Cossee 2004) i hrvatskom u Zagrebu (Vjebanje egzila, 2006). Klaievi lanci i kolumne objavljivani su u mnogim periodinim strunim asopisima na nekoliko jezika, kao i u vie od 60 knji ga razliitih prireivaa. Njegovo poslednje objavljeno delo je Mobility of Imagination, A Companion Guide to International Cultural Cooperation (2007), prirunik za meunarodnu kulturnu saradnju (2007). Njegova nova knjiga Resetting the Stage: Public Theatre Bet ween the Market and Democracy trebalo bi da bude objav ljena 2012, u izdanju Intellecta u Bristolu.

Kao profesor ostavio je itaocima izuzetno korisna dela u iz radi i dao priliku studentima da naine prve prevode nekih va nih tekstova iz oblasti istorije pozorita i drame, kao u Pozo rite i drame srednjeg veka, Novi Sad 1988, odnosno Stvara nje moderne drame, Gradac 4445, 1982, uz nezaobilazno Pozorite 4000 godina hronologija, Beograd 1989. Nasmejan i kada je zabrinut, na stranicama Scene objavio je vie tekstova. Poslednja dva su nekrolozi ljudima koje je poz navao i iji rad je veoma cenio. Naslov jednog od njih, posve enog Riardu Gilmanu u Sceni br. 4/2006, kao da govori i o samom autoru tih oprotajnih redova. Naslov je Otrouman kritiar, strog predava, a iz teksta koji odlukuju sve vrline spoja intelektualnosti i razumljivosti u izraavanju, izdvojili bi smo sledee redove: Suprotstavljao se konvencionalnom na turalizmu amerike drame i psiholokom pristupu koji je pot hranjivao Method acting, odbacujui stavove Judina O'Nila i Torntona Vajldera, neprijateljski nastrojen prema sentimen talizmu, Gilman je scenu video pre svega kao carstvo mate, u kome ljudska svest stie neke iznenaujue, intenzivne obli ke predstavljanja, manifestuje se u izuzetnim kretnjama, ne kao ogledalo prirode ve kao neka vrsta epifanije. Klaiev credo oslikava se i u reima iz jo jednog teksta iz Sce ne 34/2007, u kritici Pichet Klunchun i Jerome Bel vode in terkulturalni dijalog: Pozornica je oduvek bila privilegovano mesto s kog se mogu nametnuti sopstvene kulturne vredno sti, s kog se identitet moe oblikovati, negovati i uzdizati; ali istovremeno pozornica funkcionie i kao zgodno sredstvo in terkulturalnih istraivanja, uticaja i razmene, u okviru Evrope a sve vie i na globalnom nivou. Svi koji su ga znali mogu u ovim reima da prepoznaju svoje vrsni testament pozorinog poslenika i mislioca Dragana Klai a. Svima drugima ostaje uvid u njegovo delo i rad, kao i oi gledan uticaj koji je tokom svog ivotnog veka, ne dugog ali bo gatog, izvrio na svet pozorita. Boko MILIN

143 >

ODANOST INTELEKTUALCA
Gdje ste sada, lelujave sjeni?, pitao je Goethe koji je nadivio veinu svojih vrsnika, i to ih je nadivio u punoj stvaralakoj srei. Ali na smrt Goethe nije htio ni misliti; nije, na primjer, odlazio na pogrebe, nije ispratio u grob ak ni Friedricha Schil lera, najbliega od najbliih. Ja bih ispratio Klaju da me vijest o njegovoj smrti nije zaskoila i ostavila u prvi hip bez ikakvog komentara. Tuno je to kako smo se svi rasuli po svijetu, ba kao rakova djeca, a nakon rasapa biv e zajednike domovine. Gotovo bez vijesti o drugima, sve dok se ne probije ona tako neeljena vijest koja moe doi kasno, a uvijek je prerana i nepravedna. Kao 28. naslov Male biblioteke Prolog izala je Klaieva, izvorno na engleskom pisana knjiga Zaplet budunosti. Utopija i disto pija u modernoj drami, znalaka studija koja nevjerojatnom eru dicijom povezuje antiku dramu, idovsku i kransku apoka liptiku, Shawa, Majakovskoga, pa sve do distopija jednoga Wit kacyja, odnosno njihovih natruha kod Heinera Mllera, u me uvremenu takoer pokojnog velikog njemakog dramskog au tora. Uredio sam Klajinu knjigu, i u tom smo se povodu ee sre tali. Bio je skrupulozan i priljean suradnik i autor, kakvi su da nas rijetkost; odgovoran autor. Knjiga je izala 1989. godine! To e rei, uoi rasapa jedne utopije i stranog poetka njezine osvete za poraz, posljedice kojega jo uvijek pokuavamo pre ivjeti s nesigurnim izgledima. Dragan je bio kronino bolestan, ali tu je bolest podnosio he rojski i diskretno je, ali u nalogu te bolesti, obavljao male ritua le samopomoi, bez kojih ne bi ivio ni toliko koliko jest ivio. Re enu knjigu pisao je izvorno na engleskom, ona i jest veim di jelom nastala u engleskim i amerikim bibliotekama, u duljim bo ravcima osamdesetih. Klaja se spremao za egzil, moglo bi se rei da je naslutio ono to dolazi bolje od nas drugih, a 1991. oti ao je iz Beograda trajno. Ostavio je, kao jo neki kazalini ljudi i intelektualci uope, briljantnu (znanstvenu) karijeru u svojoj sredini, kao, na primjer, i Milo Lazin koji od iste te godine,
> 144

1991, ivi i radi koliko mu daju u Parizu. Sumorni, zavrni, dis topijski tonovi Klaieve knjige, objavljene na srpskohrvatskom u Malom Prologu mogu se itati i kao prolog katastrofi koja je na horizontu ve ispisivala svoj mene, mene, tekel... da bi onda bilo jao, meni i jao svima. Ali meni se jo vie usjeklo u pamenje neto sasvim drugo; je dna mala anrsliica o odanosti intelektualca koji je naao svoj projekt i svoje mjesto u njemu, koje nije protagonistiko. U Za grebu je gostovao KPGT, veliki utopijski kazalini projekt, Ljubi e Ristia ponajprije, koji je tada jo neto htio i mogao. Gosto vao je velikom freskom koju je sastavio Risti, a po velikoj poe mi maarskog autora Imre Madacha ovjekova, tragedija. Pred stava se zvala Madach, komentari. Jedan ovjek sitnije grae, mlad, hodao je meu publikom, vi soko je u ruci drao programsku knjiicu, i vikao: Madach, ko mentari, program! Madach, komentari, program! Klai kao agitator! Hou podsjetiti da je Klai, koji je sam, moda samo zatajno odustao od toga da bude umjetnik, bio pripadnik logi stikih ealona, dapae vojnik, borac koji je bio spreman ak i po ginuti od prijateljske vatre, kako je pokazao njegov istrzani ali ipak vjerni odnos upravo spram Ljubie Ristia u novije doba. On je bio neto kao Logosposrednik, vrlo je esto radio kao dra maturg u projektima, i esto je objanjavao projekte drugih u be skonanim raspravama, bilo na Bitefu ili Pozorju, tko zna gdje sve ne. Njegove su sklonosti bile teorijske, intelektualistike, ali to mu nije ni najmanje smetalo da se spusti u arenu politike bor be pomou kazalita; dok se radilo o kazalitu. Kad su Muze utihnule, a rije preuzeli pravi vojnici, pravi avio ni, rakete i topovi, Klai je, a to drugo, odabrao egzil. Svatko tko misli da je to lak izbor, ljuto se vara. Slobodan NAJDER
(Ovaj tekst, pisan za asopis Zarez, objavljujemo u Sceni uz odobrenje autora Slobodana najdera. Naslov teksta je redakcijski.)

StevanBaja Gardinovaki (1936 2011)

NA OBALI, KOD MILOMIRA


Od trenutka kada je otiao, o StevanuBaji Gardinovakom na pisan je prilian broj in memoriama, a svakako e oprotajnih lanaka biti jo poto mine leto, vreme kada, kako veli Jovan irilov, glumci najee odlaze, jer ne ele da ugroze redovno igranje repertoara. Ve je, dakle, zapisano da je karijeru zapoeo pre pet deceni ja u Subotici, u tamonjem Narodnom pozoritu. Ubrzo se seli u Zrenjanin, grad koji je izuzetno voleo i nikada nije prestao da ga zove Bekerek. U Srpsko narodno pozorite dolazi 1969. Na em najstarijem profesionalnom teatru ostae veran do odla ska u penziju. U meuvremenu su ga pozivali da postane lan beogradskih pozorita. Pristajao bi da igra u pojedinim pred stavama, ali Novi Sad i SNP nije hteo da napusti. Jedan je od osnivaa Novosadskog dramskog pozorita u kojem je igrao u predstavi Janez Sinie Kovaevia. U SNPu igra u nekim od najznaajnijih produkcija, pa i u slav noj Pokondirenoj tikvi i Rodoljupcima Jovana Sterije Popovia, Dumanskim tiinama Slobodana najdera, Klaustrofobinoj komediji Duana Kovaevia, Pokojniku Branislava Nuia, Meri za meru Vilijama ekspira... Za ulogu Momila Jabuila u Beloj kafi Aleksandra Popovia dobie Sterijinu nagradu 1991.

U penziju je otiao kao prvak Drame Srpskog narodnog pozo rita, ali nastavio je da igra na scenama ovog teatra. Poslednja uloga koju je odigrao u Srpskom narodnom pozori tu je Svetozar Mileti u Je li bilo kneeve veere? Vide Ognje novi. Igrao je u desetak filmova te mnogim televizijskim dramama i serijama, recimo u Balkan ekspresu, Najvie na svetu celom, Sva ta ravnica. Za ulogu u filmu Aleksandra orevia Stii pre svitanja 1978. dobija Zlatnu arenu filmskog festivala u Puli. Do bio je Oktobarsku nagradu Novog Sada 1988, a laureat je i niza godinjih nagrada SNPa, te najveeg priznanja ovog pozorita Zlatne medalje Jovan orevi 1996, kao i nekoliko na grada na Susretima profesionalnih pozorita Vojvodine, na grade na Filmskom festivalu u Niu i Zlatnog rimskog novia za afirmaciju i doprinos jugoslovenskom filmu na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjakoj Banji. Izriita elja Gardinovakog bila je da ga isprate samo lanovi najue porodice. Da ode tiho, bez pompe, prigodnih govora, plaljive atmosfere u kojoj je, posebno u teatarskim krugovi

145 >

ma, teko razlikovati iskrene od lanih suza. Po svojoj Miri poruio nam je da pozorite njegovo Srpsko narodno pozo rite u kojem je bio i direktor Drame, i gde je za njega bila pla nirana uloga i u najnovijoj podeli, inscenaciji Seoba Miloa Crnjanskog u dramatizaciji i reiji Vide Ognjenovi ne orga nizuje uobiajenu komemoraciju. Znao je kako bi to izgledalo. Predvideo je uurbane pripreme, sigurno je znao ko e da govori na pomenu, a ko na groblju, ko e da ita unapred pripremljene tekstove, a ko e se od nje ga oprostiti govorei iz glave. Znao je i ko e sve doi na ispraaj, ko e organizovati prevoz od Pozorita do groblja, ko e iz pozorine arhive da vadi podatke, pa i ko e, nakon sa hrane, otii na pie u bife Sremac, a ko pouriti kui na utu supu. Da se ne ohladi... A i kako ne bi znao kada je, naalost, mnogo puta prisustvovao svemu tome, pa i sam pokatkad or ganizovao sline guve. Verovatno da je znajui ga komemoracije, kojima je inae redovno prisustvovao, doivljavao kao isuvie veliku guvu, e sto priliku da se izrekne i poneka preterana, prejaka re, da se istakne lina, govornikova, bliskost s pokojnikom, da emocije nadvladaju oseaj mere. Pribojavao se, pretpostavljam, da bi samom inu ispraaja, moda, bila oduzeta crta dostojanstva. A sam je veoma drao do dostojanstva. Uostalom, kao i svaki pravi gospodin. Sve je ovo vrlo dobro znao i nije eleo da bilo ta od toga ima bilo kakve veze s njim. Makar on i ne bio prisutan. Fiziki. Uostalom, bezbroj puta mi je, sluajui kuknjave zbog toga to je neki njegov kolega odbio ulogu, rekao staru istinu: koga nema, bez njega se moe. Sada je to pravilo oigledno name ravao da primeni i na sebe. S praktine take gledano, svaka ko da je bio u pravu. Predstava e, naime, nastati i bez glum ca koji je vratio ulogu. Odigrae je neko drugi. Moda i bolje od onog kojem je prvobitno bila namenjena. Planirani reper toar bie realizovan i bez reditelja koji se popimanio, predo mislio i odustao od rada na odreenom komadu. Pa i s druge take gledita, recimo filozofske, Gardinovaki nije greio: po

zorite je nastavilo da ivi i bez Pere Dobrinovia, Dobrice Mi lutinovia, Milivoja ivanovia, Rae Plaovia, Mate Miloevi a, anke Stoki, Ljubinke Bobi, Nevenke Urbanove, Rahele Ferari, i bez Ljube Tadia, Bate Stojkovia, Zorana Radmilovi a, Stevana alajia, Dobrile okice... Postoji, meutim, neto drugo, drugaiji arin teatarski kri terijum koji Gardinovaki nije imao u vidu. Ili, pre e biti, nije hteo da ima u vidu, preputajui drugima, a ponajpre istoriji, da ga sama definie. Mislim, naime, na injenicu da izvesni glumci svojom pojavom, svojom glumakom pojavom, obelee neko vreme, odreenu pozorinu epohu. U tom smislu Srpsko narodno pozorite e nastaviti da postoji, ali je zanavek prolo vreme kada su u njemu igrali glumci po put StevanaBaje Gardinovakog. Njegovim odlaskom kao da je zakljueno jo jedno poglavlje u povesti SNPa, kao da su prekinute niti koje su nas vezivale za prole epohe, glumce, re ditelje, scenografe, kostimografe, ali i majstore, krojae, sto lare, dekoratere, rekvizitere... kojih odavno vie nema. A te veze nisu jedino postojale kroz anegdote, seanja na minule, daleke godine, ve i kroz kompletan pogled na teatar, kroz odreeni nain miljenja. Ovo, dakle, nije in memoriam posveen glumakoj gromadi ka kva je bio Gardinovaki. Pre e biti da pokuavam da se od nje ga oprostim na najintimniji nain, priseajui se samo njego ve linosti, privatne, koju sam sretao i s kojom sam se druio mimo poslovnih relacija ili, tanije reeno, mimo scene. Jer, ako emo poteno, moje (privatno) drugovanje s Gardinova kim nikada nije bilo osloboeno razgovora o teatru. Tek tu i tamo prozborio bi koju o svojim kerima, jo vie unucima, ra zume se, neizostavno i o Miri (mada je ona, budui glumica, zapravo bila pozorina tema), te o zetovima. O deci, kako je imenovao sve njih zajedno (izuzimajui Miru), podeljene na Nemce i Holanane u zavisnosti od toga da li govori o Verinoj ili Jeleninoj porodici zapoinjao bi priu na kon povratka s dugih putovanja (sam je vozio, i na to je bio i te kako ponosan), ali vazda izbegavajui svaku naglaenu sen

> 146

timentalnost. Ne dao bog da bi glasno priznao ili samo nago vestio koliko mu nedostaju neprestani, ei susreti s onima koje voli najvie na svetu celom. esto je pre podne navraao u pozorite. Uvek bi sedeo kod Bobe, sekretarice upravnika, odluno odbijajui da ue kod upravnika. Dugo bi ispijao kafu i pukao svoju cigaru. Tu, u prolaznoj kancelariji, saznao bi sve to ga je zanimalo, uzeo bi bris Pozorita, namah prepoznao karakter trenutne at mosfere, na osnovu bogatog iskustva odmah bi mu sve bilo ja sno. Kada smo, pre gotovo osam godina, u Srpsko narodno pozo rite doli Milivoje Mlaenovi i ja, a kad se Svetislav Jovanov vratio u ovu kuu, Gardinovaki nas je pozvao da pred kraj rad nog vremena odemo na njegovo specijalno mesto. Nije hteo da kae koje je to mesto, mada nam je intuicija govorila da bi moglo biti re o kafani. Strpljivo nas je, nekoliko puta, pozivao, ali uvek bi iskrslo neto urgentno zbog ega smo realizaciju njegovog plana ostavljali za neku drugu priliku. A onda je jednog dana energino uao u Mlainu, a zatim i Svetinu i moju kancelariju, odseno saoptivi: Polazite! ta emo kud emo, krenusmo. Potrpao nas je u svoj auto i da lje odbijajui da kae kuda nas vozi. Samo je rekao: Upravo, dosta je bilo za danas. Poslovi e da vas saekaju, kua nee izgoreti. Vodim vas na mesto gde ete se opustiti. Ne moe te po ceo dan sedeti u kancelarijama, na probama, a uvee na predstavama. Ma ta ko o vama mislio, i vi ste ljudi! Od sada vie nema dogovora i pregovora. Kada budem dolazio u po zorite, ekau vas najvie pet minuta, a onda kreemo! Vai? Vailo je. Odvezao nas je na ardu na obali Dunava, nedaleko od Novog Sada, kod Milomira koji kuva najbolju riblju orbu na svetu i otkrio nam, barem meni, itav novi svet, mesto koje smo na stavili da pohodimo, a gde sam, bogme, dolazio i sam i s pri jateljima kad god bi mi svega bilo preko glave. U tiini i bojem miru, gledajui talasanje dunavskog rukavca sa terase arde leti, ili zimi sluajui pucketanje vatre u mo

numentalnoj pei u kafani, priali smo o svemu i svaemu, a najvie o pozoritu. Nikada, naglaavam, NIKADA, Gardino vaki nije delio savete. A sve je znao: i ko ta u Pozoritu pri a, govori i radi, i kako nam je, i na kakvim smo mukama... Imao je strpljenja za naa jadanja, sluao o naim planovima, a onda bi, poto bi zakljuio da je iz nas ispario nagomilani bes, da je ishlapela negativna energija, da stres poputa, da smo se umorili od kukanja i opustili se, ispriao neku od mnogobroj nih anegdota iz pozorinog ivota i vremena kada je upravnik bio Mia Hadi, a desna Hadieva ruka bio Luka Dotli. Poen tu svake od tih pria nije sam izvlaio. Preputao je to nama ako smo u stanju. Najdalje bi otiao kao usput prisetivi se neke od epizoda iz vremena kada je on bio na elu Drame SNPa. I tada bi na nama bilo da izvedemo zakljuke. A onda bi naglo menjao temu i zapoinjao prie o Kamenjaru i vikendici, svojoj drugoj kui, o Dunavu koji svake drugetre e godine plavi, o aranima, smuevima, somovima, onim pravim, renim, o ribljoj orbi i ribljem paprikau i kako se prave... Tu, na Dunavu, kod Milomira, rekao nam je i da je kon cipirao svoj govor kojim e otvoriti ovogodine Sterijino po zorje. Ali nije hteo da otkrije o emu e da pria. Videete, uete, samo je zagonetno i samozadovoljno rekao, na svoj nain akcentujui zadnje slogove svake rei. Tu, kod Milomira, doao sam i onog dana kada je javljeno da se ovaj put iz bolnice nee vratiti. Da popijem pricer i poje dem riblju orbu. Za Gardinovakog. Srpsko narodno pozorite potovalo je Bajinu elju pa nismo organizovali pomen, niti otili na sahranu. Crni barjak na zgra di Pozorita, parta na slubenom ulazu, telegrami sauea i itulje u novinama jedini su, odve mali znaci, da smo i mi u alosti. Zasada. Jer, s jeseni, kada bude otvorena sezona ju bilarna, stopedeseta okupiemo se na sceni Pera Dobrino vi i setiti se velikog glumca, odati mu potu i oprostiti od je dne epohe. Aleksandar MILOSAVLJEVI

147 >

Stevan Baja Gardinovaki roen je 20. novembra 1936, u Beogradu. Gimnaziju je, 1955, zavrio u Zrenjaninu, a glumom poinje da se bavi 1961, najpre u subotikom Narodnom po zoritu (do 1965), u Narodnom pozoritu Toa Jovanovi u Zrenjaninu (do 1969), a potom dobija angaman u Srpskom narodnom pozoritu, gde ostaje sve do penzionisanja (2001), to nije uticalo na intenzitet njegovog angamana na sceni (ne samo) ovog teatra. Izmeu prve uloge na sceni SNPa (Antonio u ekspirovoj Bo gojavljenskoj noi u reiji Dejana Mijaa, 1969) i poslednje (Svetozar Mileti u Je li bilo kneeve veere? Vide Ognjenovi, u reiji autorke), stoji vie od stotinu dramskih likova kojima je Stevan Gardinovaki udahnuo scenski ivot i obojio ih oso benom specifinou. Bio je Serebrjakov u Ujka Vanji, Tra skot u Ortonovoj Pljaki, Mate Bukarica u Predstavi Hamle ta u selu Mrdua Donja opina Blatua Ive Breana, upnik u Direnmatovoj Poseti stare dame, Jovan u uvenoj Mijaevoj Pokondirenoj tikvi, Oto u Krecovom komadu Muka stvar, Lu gar u Radulovievoj Golubnjai, Nestor Malogajski u Lebovi evom Ravangradu, uro vorovi u Kovaevievom Balkan skom pijunu, Tesman u Hedi Gabler, utilov u Rodoljupcima, Otac Benea (Dumanske tiine Slobodana najdera), Momi lo Jabuilo (Bela kafa A. Popovia), Milan Nedi (eneral Mi lan Nedi Sinie Kovaevia), Fil Hogan (Meseina za nesrene), Janez (Janez S. Kovaevia, u Novosadskom dramskom tea tru)...

Stevan Gardinovaki je igrao u tridesetak TV drama, u desetak filmova, nastupao je u pozoritima i van matine kue. Nagrade: Pulska Arena, 1978. Oktobarska nagrada grada Novog Sada (1988) Sterijina nagrada (Bela kafa A. Popovia, 1991) Nagrada na Susretu vojvoanskih pozorita (eneral Milan Nedi, 1993) Zlatni rimski novi za afirmaciju i doprinos jugoslovenskom fil mu, Vrnjaka Banja, 1994. Zlatna medalja Jovan orevi, najvie priznanje SNPa, 1996. Nagrada na Filmskom festivalu u Niu, 1996. Stevan Gardinovaki preminuo je 29. juna, samo mesec dana nakon to je, s velikom radou i uzbuenjem, otvorio 56. Sterijino pozorje.

> 148

Muharem Pervi (19342011)

MUNE

Ima kritiara koji pozorite vole, zatim onih kojima je kritiar ski posao odluka, ima kritiara koji o pozoritu vie znaju nego to su u stanju da ga oseaju, ima kritiara koji ulogu arbitra stavljaju iznad pozorita itd... Muharem Pervi svakako nema veze ni s jednom od navedenih kritiarskih fela, on je zasebna pojava i biblioteka. Bilo kad da ste se ukljuili u fenomen po zorita i bilo kako, inilo vam se da za Muharema Pervia odu vek znate, a da su ga znali i oni pre vas i posle vas. Delovalo je to ime vanvremenski i svevremenski, pokrivalo je i generaci je pre i generacije posle, zvualo je kao neobavezni kritiarski zakonik u koji se zavirivalo kad god lini sud o pozorinom inu nije bio pouzdan. Hajde da vidimo ta pie Muharem! I kad to nije bilo ni blizu vaem doivljaju predstave, i kad nije davalo odgovor dvoumici o pozorinim vrednostima, Perviev raspriani esej smirivao je i subjektivni laicizam i radikalnu odbojnost, ohrabrivao je u gledaocu krhko bie neznalice koja treba najpre da se raduje to je u sveanosti pozorinog ina, a potom da trai line odgovore i tumaenja onog to samo naizgled deluje nedokuivo. Kolike li radosti obinog spektatora kad, posramljen pred sa mim sobom to se naao pred suvie hermetinim umetni kim inom kome nije dorastao, sutradan, na stranicama

Politike, nae upravo sebe, kako, lelujav i deje naivan, kroz Pervievo pero, evocira sopstveni ivot; sve s poljuljanim momakim besprizornostima, s besparicom, s roditeljskim brigama, jer i kritiarevo dete oekuje patike koje je nemo gue realizovati. A i to pie u osvrtu na predstavu. Umet nik dociranja, i itaoca natapa udnjom za nerazjanjenim pozorinim lepotama. I Perviu samom, mogunost kritike i njene javnosti, ukazivala se tu i tamo kao terapija, kao psi hoterapija, kao olakanje to je kroz slike knjikih i dramskih situacija, proao i sopstvenu muku, enju, nemoguu strast, mada ih je Pervi ostvario, ihahaj. Verujem da je i u posle dnjem suoenju s nama, sigurno uo kad je Ivana Vuji ka zala: Voleo je ene, i one su volele njega. Prijalo je to i pri sutnim njegovim kompanjonima iz Oraa, njegovom po slednjem radnom mestu (tamo je, za stolom, rukom pisao) jer su, upravo, po licima dama u godinama, tragali za tajnim Pervievim ljubavima. Ona je... nemogue, jeste, nije. Zgo dni, mali teatar za ispraaj maestra ivota, kjievnosti, mae stra najviih i niskih, grenih smislova, zgrudvio se pred odla zeim intelektualnim gigantom iza kojeg ostaje nenadokna diva praznina.Ve due vreme, spori, sedi, preteno utljivi gospodin, imao je rang mudraca ija re se poziva u pomo

149 >

kad neemu treba dati uzvieni ton i uozbiljujuu dimenzi ju. Pristao je da za Trezor RTSa ispria vei deo svog mladala kog, knjievnog, politikog, komunistikog ivota. ekao je Novu godinu sa Brozom, plesao je s Jovankom. Kao mladi stu dentski funkcioner drao je govor koji je Tito prekinuo zbog du ine... Dok se Pervi toga seao, izvesni osmeh davnih, ipak le pih vremena potkradao mu se oko drhtavih usana. Nali smo snimke mladog Pervia, govori o Miljkoviu, dobija knjievne nagrade... Vitak, fatalno zgodan, fatalno pametan i eruditan... Takav, da je Mira Trailovi odluila da ga vee za Atelje. Jovan irilov pie: Znala je da je Bitefu i Atejeu 212 potreban Muharem Pervi, pametan, odmeren, i s autoritetom kod po litiara. A Muharemovu inteligenciju cenili su oni koji su sedeli u 'Maderi', moni privrednici, klupski asovi, glumaki kabote ni i politiari s neto pameti. Na kraju emisije, posle dvoasovnog ispovedanja turbulent nog, prelivajueg ivota, s uspesima i porazima, imenovanjima i suspenzijama, brada mu je zadrhtala i oi se ovlaile: Zna te, moda je nepristojno to u rei, ali ja se teko mirim s i njenicom da ivot prolazi... Roen je u bosanskom Kljuu, osnovnu kolu zavrio u Starom Beeju, gimnaziju u Zrenjaninu. Diplomirao je u Beogradu na Katedri za optu knjievnost. Urednik Studenta, Dela, Kultur noobrazovnog programa Radiotelevizije Beograd. Autor je TV serijala Kako se kalio elik i ostalo. Kao TV urednik nastojao je da na mali ekran stignu najvie vrednosti. Prve pozorine kri tike objavio je 1958. na stranicama Mladosti. A 1966. je, na po ziv Elija Fincija, postao stalni kritiar Politike. Sedeli smo zajedno na predstavi u Ateljeu 212. Eli mi je do apnuo, ovo je strano, ja vie ne mogu da podnesem, ne mogu da piem... preuzmi ti kritiku... Sutradan me je u Politi ci Zira Adamovi pitao pijem li viski. Iza prve ae, pristao sam. Kao arbitar pozorinih vrednosti oglaavao se u Ninu, Delu, na Treem programu Radio Beograda, na Televiziji. Znaajan trag

ostavio je u srpskoj knjievnosti kao autor, urednik, prireiva. Po elji Ive Andria, Pervi je priredio sabrana dela nobelov ca. Meu desetak knjiga koje je objavio su Tradicija i kritika, Premijera, Pripovedanje i miljenje, Jezik sa sedam kora. Tri naest godina Bitefa na stranicama Politike obuhvaeno je na slovom Volja za promenom, Bitef 19671980. Zbirka eseja Bravo, majstore objavljena je uz 50 godina Pervievog knji evnog i pozorinog rada. Od svih prostora i intelektualnih disciplina u kojima je bio ve liki, Pervi je najvie sebe dao pozorinom sazveu. Unosio je u njega, pre svega, ljudsku dobronamernost i dobrotu, pred onim to mu se inilo loim pitao se da li je pogreno video, borio se protiv eventualne negativne kritike, iako je sve go vorilo da treba da je ispie. U pogovoru za njegovu knjigu o Bi tefu, Slobodan Stojanovi belei: Piui o Bitefu, Muharem Pervi je izvrio prvi prevrat u novinskoj pozorinoj kritici, ra dikalno joj menjajui sve strukturu i morfologiju, pojmovnik i vokabular, perceptivnu aparaturu, oseajni kompleks, obi ajne i moralne norme i tabue, estetike standarde; ak i svr hu i smisao pozorine kritike u visokotiranim novinama. Muharem Pervi se gadio i stideo spoljne arbitrane pozicije kritike; u njegovim radovima o pozoritu malo je neopozivih i apodiktinih vrednosnih presuda; bio je uzdrljiv u pohvala ma i bojaljiv u presudama. Najbolji i najznaajniji njegovi tekstovi su zaronjeni u tkivo i te lesnost pozorine predstave. Za njega je predstava iva nei sta misao, jo neotrgnuta i neiupana iz oseanja i sopstve ne 'telesnosti', ili nije nita. Jenjavaju, smanjuju se prostori kritike uopte, pa time i po zorine. Bojim se da odlaskom veliina kakav je Pervi, bar za neko vreme, nee biti te duhovne snage i intelektualnog au toriteta koji e, meu novinske stupce za jednokratnu upo trebu, moi da umesti i analitine, umne redove za ostav tinu. Branka KRILOVI

> 150

Milutin Mii (19362011)

I RIBAR I KRITIAR
Milutin Mii je svoja profesionalna opredeljenja podjednako rasporedio izmeu nekoliko interesovanja ili podruja delo vanja. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za pozorite, film, radio i televiziju u klasi profesora Josipa Kulundia. Jo kao student, 1958. poeo je da objavljuje pozorine kritike u Studentu, a nastavlja da ih publikuje u Borbi. Pozorina kriti ka najranije je opredeljenje Milutina Miia. Potom slede iza zovi pozorine prakse. Postaje umetniki direktor Jugoslo venskog dramskog pozorita 1971. i u tom teatru, na duno sti umetnikog direktora, to ukljuuje i poslove dramaturga, ostaje do 1978. Tokom tih osam godina koliko je Milutin Mii bio umetniki direktor, Jugoslovensko dramsko pozorite bez obzira na personalne promene kojih je bilo na mestu upravnika kue belei uspehe. Profiliu se repertoarski tokovi, pa prepozna jemo tri osnovna obeleja repertoara; prvi krak i dalje se osla nja na najznaajnija dela svetske dramske klasike. Drugi se bavi preispitivanjem domae klasike i dramskog naslea, dok trei podrava savremenu domau i svetsku dramu. U vreme Miievog mandata, zapaene su postavke svetske klasike: Otelo ekspira, Heda Gabler Ibzena, Pigmalion oa, Vuci i ovce Ostrovskog, Vasa eleznova Gorkog. Kada je re o preispitivanju domae klasike i njenom novom tumaenju, ne mogu se zaobii postavke Dunda Maroja i Mister Dolara u Belovievoj reiji, Nuieve Puine u reiji Dejana Mijaa i An drievih Lica u reiji Olge Savi. Ali, uspesi se belee i na kon troverznim postavkama Aleksandra Miodraga ukia, Mravi njaka Vesne Jankovi ili Zupanovog dela Bele rakete lete na Amsterdam. Predstave JDPa osvajaju priznanja na Sterijinom pozorju, a potom i na Bitefu (predstava Branka Plee Veseli dani ili Tarelkinova smrt). Nema nikakve sumnje da deo za sluga za raznovrstan repertoar i uspeno uvoenje mladih glumaca u najsloenije zadatke pripada Milutinu Miiu koji je, uz pomo saradnika, formirao repertoar iroke izraajnosti i anrovske razliitosti, pa se kao standardno uspene pred stave toga doba pamte i postavke Krleinog Vujaka, Bondo vog Mora, Vajldove Lepeze ledi Vindermir, Lanuovog Zvrka ili Vilijamsovog Tramvaja zvanog elja. Takvo obilje repertoarske razuenosti i visokih izvoakih dometa u pozoritu dogaa se kada se sreno steknu i usklade mnogi uslovi, od kojih je jedan od najvanijih umetniko voenje kue. Milutin Mii naputa Jugoslovensko dramsko pozorite 1978. i vraa se u Borbu. U redakciji za kulturu pripadaju mu poslo vi vezani za rad pozorita, pa je sasvim oekivana odluka da na stavi pisanje pozorinih kritika. Prati premijere beogradskih pozorita i gostovanja jugoslovenskih i inostranih teatara ko jih je bilo mnogo vie nego danas, a posebnu panju posveuje festivalima Sterijinom pozorju i Bitefu. Redovno izvetava s ovih manifestacija, posebno se zalaui za ouvanje inicijalne ideje Sterijinog pozorja o podrci domaoj drami. Uz redovan recenzentski rad, Milutin Mii povremeno se prihvata i se lektorskih zadataka na Pozorinim sveanostima u Mlade novcu i Danima komedije u Jagodini. Ovde valja pridodati i nje gov kontinuirani rad u irijima na festivalu pozorinih amate

151 >

ra Srbije, kao i uee u radu ocenjivakih komisija na Susre tima vojvoanskih pozorita, Festivalu Joakim Vuji i Festi valu pozorine klasike u Vrcu. Vaan deo aktivnosti Milutina Miia vezan je za vanpozorinu delatnost za ribarstvo. Voleo je ribolov i nekoliko godina ra dio je kao profesionalni ribar na podruju Dunava oko Grocke, mada mu ni druge reke u Srbiji nisu bile nepoznate. Uspevao je da uskladi dve profesije ribarsku i pozorinu nalazei u svakoj od njih deo ispunjenja svojih elja. Krajem osamdesetih deo aktivnosti posveuje kritici televizij skog programa. Film i televizija bili su izazov za Milutina Mii a na poetku karijere, kada je jo kao student dramaturgije bio honorarni saradnik novosadske Neoplante za koju je napisao scenarija za desetak dokumentarnih filmova. Ubrza ni razvoj televizije kao medija, njen uticaj na nain miljenja i oblikovanje vrednosnih kriterijuma, naveli su Milutina Miia da postane otar ali savestan kritiar televizijskih programa. Pi ui o televiziji, primenjivao je isti pristup koji je koristio kada je pisao o pozoritu nikada nije otro govorio o ljudima, ve je estoko napadao njihove greke, obmane, podvale i misti

fikacije. Kao televizijski kritiar koji je umeo na minijaturnom prostoru od dve, tri reenice da ispie ceo esej o vrlinama ili manama televizijske emisije, Milutin Mii dobio je nagradu Duda Timotijevi, najznaajnije priznanje za televizijsku kri tiku u nas. Za pregalatvo u kulturnoj aktivnosti dobio je i Zla tnu znaku KPZ Srbije. Milutin Mii autor je vie od hiljadu pozorinih kritika. Obja vio je i vei broj lanaka, osvrta i drugih tekstova. Njegove kritike nisu objavljene u posebnoj publikaciji, jer sm nije imao dovoljno strpljenja da, iz obilja napisa, izdvoji one koji govo re o najznaajnijim predstavama ili pojavama u naem pozo rinom ivotu tokom poslednjih pet decenija. Kada se objavi izbor pozorinih kritika Milutina Miia i kada se itaocima omogui da se upoznaju s njegovim teatarskim procenama i stavovima, moi e objektivno da se sagleda njegov izuzetno znaajan doprinos srpskom i jugoslovenskom pozorinom stvaralatvu. Radomir PUTNIK

> 152

Knjige

Re urednika

STRATEGIJE KONTEKSTA
Ivan Medenica, KLASIKA I NJENE MASKE (Modeli u reiji dramske klasike), Sterijino pozorje, Novi Sad 2010. Studija Ivana Medenice o modelima u re iji dramske klasike znaajna je pojava u naoj teatrologiji ve i zbog injenice da poseduje, pored demonstracije novog teo rijskometodolokog prosedea, nimalo za nemarljive vrednosti koje se odnose na edukativno praktinu i kritiku dimenziju. Otuda je objavljivanje ove studije, po mi ljenju potpisnika ovih redova, dosada naj potpunije otelotvorenje funkcije i smisla edicije Sinteze bar to se tie domae teatroloke misli. Ivan Medenica, istaknuti pozorini kritiar i profesor istori je drame na Fakultetu dramskih umetnosti, u ovoj knjizi akribino oblikovana sinteza njegovog magistarskog i dok torskog rada samosvojno, eruditski utemeljeno i kritiki kontekstualizovano elaborira ne samo jednu moguu tipo logiju modela u reiji dramske klasike nego a to i jeste bi tno ukazuje i na kljune teorijskometodoloke relacije, kao i saznajne, estetske i dramaturke probleme koje takva tipologija podrazumeva. Naelno proklamujui tezu da (oda brani) predmet definie njegov metodoloki pristup, autor Klasike i njenih maski zasniva strategiju na slojevitom pred metodolokom okviru. Prvo, posmatrajui reiju kao rela tivno autonomnu scensku praksu, a rediteljsko pozorite kao elemenat koji jo pripada irem polju dramskog teatra, Ivan Medenica uobliava dijalektiki postavljenu i nadasve plodonosnu tezu. Uoavajui, s jedne strane, da rediteljsko pozorite nastanak i razvoj upravo i duguje (re)interpreta

cijama klasinih drama, autor jezgrovito uoava i (esto previanu) drugu stranu medalje, to jest injenicu da je upravo reija onaj fenomen koji je, na izvestan nain u okviru nae, novovekovne pozorine paradigme 'poro dio' koncept dramske klasike. Trei ugaoni kamen autoro vog ireg polazita uz to je poimanje klasine drame ne kao nekakvog nedodirljivog fetia iz nepromenljivog i ogranie nog dramskog kanona, ve kao teksta koji priziva reinter pretaciju i ija otvorenost potie iz a) unutranjih, struk turnih ambivalentnosti, b) izgubljenih okolnosti izvornog kul turnodrutvenog konteksta, c) univerzalnosti pitanja koja pokree (pri tom, bitno je autorovo ukazivanje da se ta pi tanja ne iscrpljuju na planu sadraja, ve zadiru i u domen razvoja i troenja samih dramskih formi!). Polazei od ovako temeljno promiljenog tematskometodo lokog okvira, autor studije Klasika i njene maske postavlja, teorijski obrazlae i na iscrpnim primerima potkrepljuje tri, kako kae generika modela u reiji dramske klasike: re konstrukciju, aktuelizaciju i dekonstrukciju. U posebnoj, pre glednoj i svestrano obrazloenoj teorijskoj prolegomeni, Me denica se, u pogledu metoda rekonstrukcije, argumentovano distancira od parcijalnih tumaenja ovog metoda (poput re konstrukcije konteksta same prie dramskog dela), pokazuju i da jedina rekonstrukcija koja moe da ima smisla jeste po kuaj obnove ideolokog, kulturnog, drutvenog konteksta drame, ali i njene izvorne scenske konvencije. U pogledu po stupka aktuelizacije, a suoen s razuenijim i teorijski protiv renijim shvatanjima (Dort, Ibersfeld, Pavis), kao i sa reduk tivnim karakterom nekih od tih shvatanja (aktuelizacija koja se svodi ili na adaptaciju teksta, ili na vizuelno osavremenjiva nje), autor nudi slojevit koncept aktuelizacije koji pledira za relativizovanje distance izmeu klasinog dela i savremene publike, a putem zamenjivanja izvornog fenomena (kako tek sta tako i njegove scenske konvencije) savremenim scenskim, kulturnim, poetikim ekvivalentima (bilo preko adaptacije tek sta, bilo kroz optu scensku rekontekstualizaciju). Najzad,

> 154

kad su u pitanju postupci dekonstrukcije, Medenica demon strira teorijsku smelost ali ta smelost ujedno je veoma pa ljivo i minuciozno obrazloena. Koristei, s jedne strane, me todoloko i teorijsko naslee jednog ireg filozofskokulturo lokog pokreta kakav predstavljaju strategije dekonstrukcije (ak Derida, Pol de Man, Dej Hilis Miler), a s druge veoma suptilno elemente iz same moderne teatroloke tradicije koji zagovaraju decentriranost dramskog teksta i/ili nepo stojanje vrstog i zatvorenog tekstualnog identiteta drama (An Ibersfeld, reditelj Antoan Vitez), Medenica sagledava upo rita za dekonstruktivnu dimenziju reije klasike u dve na elne dimenzije. Prvo, u odbacivanju metafizikog koncepta prvenstva smisla, oznaenog (u sluaju pozorita, odbacivanje privilegovanog poloaja teksta), to dovodi do postmodernog zahteva inscenacija pre interpretacije. Drugo, poto su vred nosti klasine drame i njene izvorne scenske konvencije vre menom nepovratno izmenjene, one se mogu dosegnuti jedi no kroz otkrivanje znaenjskih i formalnih ambivalencija, kroz odravanje te vieznanosti putem odlaganja sinteze, kao i kroz stilskoanrovsku raznovrsnost reije i dramaturku razgradnju i prekomponovanje. U sredinjem, analitikom delu studije, Ivan Medenica demon strira, na izuzetno promiljeno odabranim primerima, sva tri ocrtana modela reije dramske klasike. Osobine modela re konstrukcije klasike kao rediteljskog itanja, autor predoava kroz dijalektiki odnos ehovljeve drame Tri sestre, njene scenske praizvedbe u reiji Stanislavskog s ansamblom MHAT a iz 1901. i predstave berlinskog pozorita Schaubhne am Leh niner Platz iz 1984, u reiji Petera tajna. Premda autor ovom modelu priznaje najmanji potencijal, odabrani primer omogu ava mu iscrpnu i inspirativnu analizu rediteljskih itanja scen skog prostora i horske konfiguracije likova u ehovljevom re mekdelu. Model aktuelizacije predstavlja se i razjanjava kroz poreenje odlika u sva tri sluaja, to su scenski prostor, kostim i tematskoznaenjske celine (pria i likovi) Ibzenove drame Lutkin dom i predstave Nora po istom komadu, u reiji Toma

sa Ostermajera (Schaubhne, 2002): vrh Medeniine analize u ovom sluaju je ukazivanje na relaciju (najee potisnute) se ksualnosti kao igre moi, kao i (za nae vreme izuzetno vaan) aspekt medijske manipulacije u svetu predstave. Najzad, kom paracijom odlika Sofoklove Elektre i strukture predstave redi telja Antoana Viteza iz 1986. (Nacionalno pozorite ajo) pred stavljen je model dekonstrukcije. Dok rekonstrukcija tei ob novi klasinog teksta i njegovih konteksta, a aktuelizacija zameni ovih elemenata savremenim pandanima, dekonstruktivno i tanje klasini tekst ne shvata kao zatvoren entitet ve kao puz zle, ili kako autor navodi stav samog Antoana Viteza, kao ro mansku crkvu: metodom dekonstrukcije scenski se oivotvo ruju upravo dvosmislenosti pa ak i anahronizmi klasinog tek sta kao sr (ako dekonstrukcija uopte dozvoljava takav po jam!) njegove univerzalnosti/otvorenosti. Uobliavajui ambiciozan i samosvojan luk od teorijske stra tegijske postavke do slojevite ali i prijemivim kritikim idio mom sprovedene analize, Ivan Medenica uspeva da pokae da mu je, u svakom pojedinom sluaju, manje vana doslednost formalne klasifikacije od istraivake otvorenosti i (plodono sne) dvosmislenosti. Jedan od simptoma takve otvorenosti svakako je i poseban, premda za mnoge manje paljive itao ce skoro neuoljiv elemenat autorove dijalektike: relativno najkonvencionalniji model reije klasike, rekonstrukcija, pri menjen je na najmodernijem i najmanje konvencionalnom od triju klasinih drama (Tri sestre), dok se najklasiniji primer iz istorije drame, Sofoklova Elektra, analizira kroz gotovo re volucionarnu vizuru dekonstrukcije. Uz pomenutu teorijsku su verenost, metodoloku samosvojnost, analitiku preciznost i interpretativnu slojevitost, i ovaj dijalektiki momenat do prinosi zakljuku da je u sluaju studije Klasika i njene maske re o autentinom i samosvesnom teatrolokom poduhvatu, koji nam, za razliku od mnogih ogranienih ili parcijalnih tu maenja teksta, nudi nov i dragocen uvid u strategije (dram skog) konteksta. Svetislav JOVANOV

155 >

IZAZOV POZORITU
Mario Vargas Ljosa, DRAME, Gradska narodna biblioteka Zrenjanin, 2011. Prevod Bojana KovaeviPetrovi. Od rane mladosti vezan za pozorite, Ljosa je prve dramske fragmente napisao kao sedamnaestogodinjak, u vreme kada je verovao da e se povezati s pozorinom scenom Lime i da e je pribliiti evropskim uzorima. Ne samo kao pisac ve i kao reditelj. Ipak, talentovani romansijer u njemu je prevladao i on se posveuje pisanju romana i pria, samo povremeno pravei izlete u dramu. Nedavno su u prevodu sa panskog Bojane KovaeviPetro vi objavljene tri najvanije Ljosine drame: Lepe oi, rune sli ke, Keti i nilski konj i ungina igra. Prvi utisak koji ova dela ostavljaju jeste da prozaista pobeuje dramskog pisca koji opirnim uvodnim objanjenjima i dugim monolozima ini da drame pie kao romane. U jednom od prvih romana, uspelom i duhovitom delu autobiografskog karaktera Tetka Hulija i pi skaralo, Ljosa je stavljao na probu svoj dramski talenat, ume ui u poglavlja romana prepriane siee radiosapunica, veo ma popularnih u Limi njegove mladosti, koje pie njegov alter ego, mladi novinar koji se zaljubljuje u svoju dalju roaku. U elji da je oara i zavede, postaje sve bolji dramski pisac. Igra zavoenja kojom umetnik pokuava publici da nametne svoj talenat prisutna je i u njegovim dramama, gde prepoznajemo i lajtmotive Ljosine proze. Umetniki napori da se pridobiju simpatije kritike glavna su tema drame Lepe oi, rune slike, koja je sazdana od dijaloga iskvarenog, korumpiranog kritia ra i verenika mlade umetnice koja je sebi oduzela ivot nakon poraavajue kritike njene prve izlobe. Prepoznajemo ablo ne u karakterizaciji likova kritiar je propali umetnik koji je u mladosti eznuo za slavom i priznanjem, a zatim sav svoj ci nizam izlio na stupce kritika koje su uglavnom negativne, osim ako ih neko unapred ne plati.

Sklonost kriticizmu i opravdanoj kritici lanih umetnika, na beenih slikara i pisaca jeftinih romana, lenjih i neinventivnih reditelja, kao i blaziranih kritiara od ije milosti zavisi umet nika karijera, Ljosa otvoreno iskazuje u predgovoru tree drame, napisanom u Firenci 1985, gde unapred raspravlja s pozorinim poslenicima koji bi se odluili da postave njego vu dramu. Smatra da prepreku ne predstavljaju zamiljeni li kovi i esto vraanje na njihovu prolost u toku radnje, ve da je problem u neinventivnosti reditelja koji ne pronalaze ori ginalna reenja. Istom dramom, ungina igra, potom kao da ini izvestan ustupak pozorinim konvencijama, jer likovima omoguava vie akcije, pokreta, dramskog naboja toliko ne ophodnog da bi se drama pratila na sceni. Intriga izmeu unge, vlasnice jedine birtije u mestu Piura koje mada odis ta postoji po elementima opisa i zbivanja moemo pridru iti brojnim metaforinim toposima latinoamerike knjie vnosti (setimo se samo blatnjavog sela iz Markesovog roma na Zla kob), i Mee, jeftine devojke koja u pratnji momka do lazi jedne veeri u krmu, ipak ostaje nedoreena i nerazre ena kao i zavreci ostalih drama, rasplinuti, bez kulminacije i razreenja, otvorenog kraja koji sugerie da je sukob juna ka moda jo u toku jer njihov pravi ivot odvija se van sce ne i okvira komada. Dramu Keti i nilski konj, shodno ambijentu u kome se odvija, moemo posmatrati kao svojevrsni oma Sartru i njegovom dramskom opusu. To nam pisac sugerie ve u uvodnim na pomenama drame ija se radnja odvija ezdesetih godina u Pa rizu: Parisko potkrovlje Keti Keneti nije iskarikiran prostor, poseduje istinitost uverljivog mesta, doslednost realnog. Keti, ena od prilinog ukusa, opremila je studio na ubedljiv nain, tako da podsea na umetniko potkrovlje, slikama, romanima, raz glednicima i filmovima. Radnja komada ne dri se strogih pravila i dramskih konven cija, lako klizne u apstraktno, a dijalozi glavnih likova, Keti i Santjaga, bremeniti su filozofskim, estetikim i politikim ra

> 156

spravama koje su najee parodija, pre svega na kierske knjievne stilove iz kojih Santjago crpi svoje reenice. Vreme na Keti, supruga bankara iz Lime, angaovala je profesiona lnog pisca da oblikuje njene beleke u bestseler, sentimen talnu priu smetenu na egzotinim mestima. Njihov rad pre kida uplitanje likova iz prolosti, njenog nekadanjeg ljuba vnika Huana, bonvivana i surfera na talasima plae Miraflores i Santjagove bive ene Ane. Izmeu realnog dogaanja na sceni i dramske fikcije otvara se prostor za hipertekst, mo dernizovani dramski postupak koji Ljosine drame pribliava njegovoj prozi. Pisac ve kultnih romana Grad i psi, Panteleon i posetiteljke, Don Rigobertove belenice, Povest o Majti i dr. u svojevrsnoj autobiografiji zanimljive forme pisanoj kada je ve bio na do maku Nobelove nagrade, Reniku zaljubljenika u Latinsku Ameriku (kod nas ga je objavio Slubeni glasnik 2010, u pre vodu Milana Komnenia) u odrednici Pozorite kae da je od sustvo intenzivnijeg i kvalitetnijeg pozorinog ivota u Limi pedesetih godina uinilo da se od drame okrene prozi, iako je pozorite bilo njegova prva ljubav od trenutka kada je u Tea tru Sigura prvi put video dramu Smrt trgovakog putnika Ar tura Milera u izvoenju jedne argentinske trupe. Svakako da je njegov kontakt s pozoritem postao intenzivniji i kvalitetniji kada se otisnuo ka Evropi, potom i trajno nastanio u paniji, carskoj riznici dramskih dela koja su ga mogla inspirisati. No, romansijer u njemu je prevladao. Epska rasprianost, slo enost tema i asocijacija, ironija i persiflaa, bavljenje erotikom kao poigravanjem s likovima koji, kad god kliznu u banalnost budu vraeni u humornom tonu koji trpi samo proza, raspli nutost inova koji ne slede dramsku logiku dobro skrojenog komada, monolozi koji glumcima zadaju priline muke da ih zapamte i izgovore, sve to su elementi koji ne ine Ljosine drame preterano poeljnim za postavljanje na scenu. Ipak, kao roditelj koji se ne odrie nijednog deteta, tako i Ljosa, ko operno spreman na polemike, stoji iza svojih dramskih dela, smatrajui ih podjednako bitnim u svom ukupnom opusu.

Koliko se pisac ovih redova sea, kod nas je drama Keti i nilski konj izvoena u sezoni 1998/99. u Beogradskom dramskom pozoritu, na Maloj sceni, u reiji Ivane Bogievi, sa Nataom olak i Pavlom Pekiem u glavnim ulogama. Moda e Nobelova nagrada za knjievnost koja je Ljosi do deljena prole godine, u ijem svetlu posmatramo i ovaj iz davaki poduhvat, inspirisati reditelje i glumce na neko novo itanje Ljosinih drama, u sveobuhvatnijem kontekstu njegovog kompleksnog dela koje uglavnom ima vatrene pristalice ili protivnike, kao to se i Ljosa itavog ivota bori i stavlja svoje pero u slubu ideala. Na izvestan nain, to ine i junaci nje govih drama, branei svoje stavove, unosei u dijaloge strast i ostraenost, predstavljajui lica koja su pronala svoga pi sca. Aleksandra URII

U POTRAZI ZA FEMINISTIKOM SCENOM


ENSKI GLASOVI U IZVEDBENIM UMJETNOSTIMA ZAPADNOG BALKANA 19902010, NOVA Centar za feministiku kulturu, Podgorica 2011. Novoformirana mrea Aska/Mrea ena u izvoakim umet nostima Zapadnog Balkana izdala je publikaciju koja ima cilj da mapira enske/feministike izvoake prakse od 1990. do da nas na podruju Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Kako urednice izdanja (Nataa Nelevi, Sunica Vuaj, Tanja Markovi, Dubravka CrnojeviCari, Vedrana Frato) sumiraju, publikacija se fokusira na dva pitanja: ko su ene koje su se bavile temama roda u tom periodu i kako su se te pra kse razvijale; kakav i koliki je uticaj tih praksi na lokalne pu blike, medije, kulturne institucije i zvaninike i kakva je auto

157 >

percepcija umetnica1. Sceni enskih/feministikih umetno sti svake drave posveeno je po dva teksta koji obrauju je dno od ova dva pitanja. Ovako postavljena glavna pita nja knjige i njihova sistematiza cija utemeljeni su u injenici da je ovo manjevie pionirski iz davaki poduhvat kada su u pi tanju regionalne enske/femi nistike izvoake umetnike prakse. Tako i autorke mahom istiu da im nedostaje iri kor pus literature vezan za temu, te stoga predloeni pristup ima za cilj mapiranje tih praksi i uvo enje pojedinih zapaanja koja mogu da poslue kao osnova za dalji rad i istraivanja2. Ekstenzivno mapiranje i alternativne i institucionalne mejnstrim scene enskih/feministikih izvoa kih praksi uzima se za poetni korak, pravljenje poetne plat forme za poreenje i pozicioniranje razliitih umetnica i umet nikih grupa u regionu. Dubravka uri, izuzev kraeg osvrta na rad Biljane Srbljanovi i Milene Markovi, mnogo vei prostor posveuje performerskim grupama i autorkama koje deluju na tzv. nezavisnoj sceni i proputa da pomene niz reditelja/ki i spi sateljica koje figuriraju u srpskom teatru poslednjih nekoliko go dina. Tekst Suzane Marjani o performansu i teatru u Hrvatskoj i, posebno, vrlo temeljni i nadahnuti tekst Lajle Kaikije o bo sanskohercegovakoj sceni, daju nam prilino detaljan pregled i alternative i mejnstrima, dok se iz teksta Natae Nelevi da za kljuiti da upliv enskih glasova na crnogorsku izvoaku scenu postaje vidljiviji tek u skorije vreme.

Svi ovi tekstovi pruaju solidnu osnovu za uporeivanje lo kalnih scena, njihov odnos prema ratnom, postratnom i tran zicionom okruenju i, posebno, poloaju ene u njima. Svi tek stovi u zbirci ukazuju i na sline probleme: izostanak institu cionalne podrke, marginalizovanost, neprepoznavanje ili ni podatavanja feministike tematike i agende u iroj javnosti itd. S obzirom da je fokus zbirke mapiranje enskih/feministi kih izvoakih praksi, kritinost autorki spram predstava i performansa izostavljena je iz tekstova. Meutim, sve autor ke poentiraju vanu stvar: da na sceni izvoakih umetnosti nema jasno artikulisane feministike kritike i kritikoteorijskih analiza koje se oslanjaju na feminizam, kao i da je stanje umet nike kritike u sve etiri republike na vrlo slabom nivou. en ske/feministike autorke mahom istiu da je kvalitetna i teo rijski potkovana kritika neophodna zarad unapreenja njiho vog rada i vide kritiku kao aktivnog uesnika u umetnikom di jalogu, te sam Zbornik ukazuje na neophodnost kompetentne kritike u medijima i donekle apeluje na poboljanje statusa kri tike u medijima i umetnikoj javnosti. Ana Vilenica ukazuje i na smenu paradigmi u kojima funkcio niu enske/feministike izvoake prakse od zatvorene na cionalne do liberalnokapitalistike. Iako druge autorke ne adresiraju obavezno ovu promenu, ili je nedovoljno elabori raju, rezultati sva etiri istraivanja izvrena u Srbiji, Hrvat skoj, BiH i Crnoj Gori ukazuju na promenu javne percepcije enske/feministike umetnosti. Tako Nataa Nelevi skree panju na to da se feministike teme percipiraju kao neto to dolazi na scenu usled upliva diskursa o rodnoj ravnopravno sti i tzv. gender mejnstriminga. Zbornik takoe sugerie da se ova smena paradigmi odraava na tematiku samih radova, ali ostavlja i iru analizu teme buduim istraivanjima i teoreti arkama/ima.

1 2

Nataa Nelevi, Zato mrea Aska, enski glasovi u izvedbenim umjetnostima zapadnog Balkana 19902010, str. 6. Ana Vilenica, Dijalog razliitih, esto nesvodivih pozicija, enski glasovi u izvedbenim umjetnostima zapadnog Balkana 19902010, str. 19.

> 158

Zbornik postavlja vrlo vano pitanje kako definisati ove izvo ake prakse kao enske i/ili feministike. Nataa Nelevi pri meuje da se problem enskih/feministikih umetnosti tie iskljuivo njihovog legitimisanja3. I, zaista, izgleda da i na enskoj umetnikoj sceni krui bauk feminizma. U odgovorima umetnica jasno je prisutan otklon spram samodefinisanja kao feministkinje ili odreivanja sopstvene umetnosti kao femi nistike. Postavlja se problem na koji nain i po kom kriteri jumu se moe odrediti feministika scena. Ako nita drugo, to nam barem pokazuje koliko se o feminizmu i dalje lome koplja, po emu ovaj region nije nikakav izuzetak od svetskih trendova repatrijarhalizacije; feminizam je odavno postao i dalje je ru na re. U takvoj situaciji, znaajno je rei da feministika sce na postoji, kao i da je rodna tematika u predstavama i per formansima u uskoj vezi sa feminizmom, ma kako mediji, pu blika ili umetnice same gledale na to. Upravo zbog ambicije da povee, a s pretpostavkom da e publikaciju itati upravo one kojima je namenjena, Zborniku se moe zameriti nekoliko formalnih pojedinosti kao to su od sustvo biografija autorki tekstova i nedostatak indeksa, ali to su ipak minorni problemi. Zbornik je pobrojao razliite prakse na enskoj/feministikoj sceni ili prakse koje se bave en skim/feministikim pitanjima i svedoi o bogatstvu jedne mar ginalizovane scene, odnosno scene koju, usled patrijarhalno sti kulture, ne prepoznaju kao takvu (to institucije, to pu blika, to mediji, a to umetnice same). Ova knjiga ostvaruje osnovni cilj da mapira i kontekstualizuje skrajnute izvoake prakse, naznai probleme s kojima se umetnice sreu u radu i, na kraju, da otvori prostor za temeljnija itanja ovih praksi i nastavak kritikog i teorijskog rada u ovoj oblasti. Olga DIMITRIJEVI
3 Nataa Nelevi, Sunica Vuaj, Tanja Markovi, Dubravka Crnojevi

O ZLU. POKADTO I O DOBRU


Zlata Lebovi: DIJALOG O ZLU I DOBRU. Razgovori pisca i glumice. Pozorini muzej Vojvodine i Zavod za kulturu Voj vodine, Novi Sad 2011. Pred nama je danas i ovde, i jo ponegde, kako bi to rekao umni na Duan Mati, jedan novi ali ne i drugaiji ore Le bovi, onaj kojeg smo poznavali i znali iz njegovih drama, pri povedne proze ili tekstova nastalih kao reakcija, kao nuno, unutarnje reagovanje, kao neslaganje, kao protest protiv jed nog zlog vremena koje je, koliko jue, ostalo iza nas. Ako je? Stoga nimalo ne ude njegova dva, upeatljiva, za nezaborav, iskaza: ...Profesionalno se bavim pisanjem, a amaterski i pa sionirano jurim Satanu (Zlo) da ga skratim za glavu i onaj, po zajmljen od Sokrata, kome e se poee vraati, da to, upra vo treba initi, a samim tim i svedoiti za zaboravnu starost i malobrojne koji idu istim putem. I jedno i drugo pokazao je i dokazao svojim delima. Nepokolebljivo i dosledno! A potvr dio ovom knjigom razgovora, bez dokoliarskih avrljanja, o mnogim temama, pre svega onima o Zlu kao najstranijem i najpogubnijem, rekao bih venom i neunitivom pokretau ljudskih nepoinstava. Pokadto i o Dobru, kao njegovom naj eem oponentu i protivniku. Ali ree. Kao da se Ono, neka ko preutno, podrazumeva! Oblikovanju i sreivanju ovih filosofema, nastalih u najboljem maniru sokratovske i peripatetike konverzacije, pristupila je, s velikom odgovornou, ulaui itavu sebe, pieva ivotna saputnica Zlata JakovljeviLebovi. Opredeljujui se, formom, za intervju ona je, provokacijom, kroz re, kroz citat, kroz sa moispovest uspevala da ukine nikad srenu granicu koja se, tako tvrdoglavo, isprei izmeu pitanja i odgovora i pretoi ih u razgovornost koja poprima sve karakteristike nenametlji vosti, dinaminosti, iskrenosti, pa time i neusiljenosti. Naravno da su amplitude velike, a datosti jake, jarke i onespokojava

Cari, Vedrana Frato Nelagoda upisivanja u kulturu, enski gla sovi u izvedbenim umjetnostima apadnog Balkana 19902010, str. 123

159 >

jue. Otuda je ukrtanje tema stalno, hronoloki uvek dosle dno, ali nuno zbog vaspostavljanja teza i zakljuaka, kada se govori i poredi prolo i danas, kada se preklapaju literatura i stvarnosti. Teko je, ovom prilikom, sainiti inventarijum tema koje go vore (ili o kojima se govori) o Zlu ili ga one proizvode bilo da je Ono datost po sebi ili inicijacija bez ostatka, sa katastrofal nim posledicama. Naravno, najvie je onih iz Ovjencima, Bri kenaua, Mauthauzena, Dahaua..., o nacistikim zverstvima i estetizovanom ubijanju, bez krvi, o odnosu zloinaca i rtve, o ivom ivotu bez ivljenja u logorima smrti, o ljudimabro jevima, o ivotinji u oveku, o pravdi i pravednosti, o krivici, krivcima i krvnicima, o uasima ovekolikog Pakla, ijih krugova stradanja ima kudikamo vie nego onih Danteovih, uz Lebo vievo upozorenje, koje ostaje kao memento, za pamenje: Nisam eleo da opisujem uas, ve da ga ogoljenog stavim pred itaoca. Ali, pri svemu tome, ne treba prenebregnuti ni njegov smisao za humor, poredben, valjda, samo jo s onim pod vealima Vijona i Krlee! Takvoj smirenoj i analitikoj percepciji, podstaknutoj komen tarima sagovornika, ne promiu deavanja Zla roenog i izaz vanog danas: otuda prigovori i progovori o rastuem nacio nalizmu, pogrenoj politici koja je dovela do ratova, zloina i NATO bombardovanja, o odnosu Srpske pravoslavne crkve i njenih istaknutih velikodostojnika prema oruanim sukobi ma, o Kosovu, Izraelu i Palestini, o Golom otoku, globalizmu, antisemitizmu i cionizmu, o Bibliji, Kabali i Talmudu, o filo sofskim aspektima dobra i zla. I, nuno, o Sokratu, Nieu, e kspiru, Dostojevskom, Ernstu Nolteu, Kafki, Isaku Singeru, Pri

mu Leviju... Jasno je da se svaki italac, moda, i nee saglasi ti sa svakom iskazanom premisom, ali izvesno je da mora uva iti stav prem Zlu ovoga oveka, koji je uspeo da ga uoi, be spotedno komentarie i igoe dangom. Stoga je, skoro iz vesno, da je Nie bio u pravu kada je zabeleio da se neki fi losofi raaju posthumno. Valja istai da Lebovi nije samo vrsni tuma geneze uasa i ne podoptina nego i zanimljivi pita i komentator. Njegove pro vokacije sagovornika as odmerene, a namah duhovite i znatieljne, doprinose unutranjoj dinamici knjige u kojoj, za hvaljujui, pre svega, Zlati Lebovi, pokatkad a i poee ima i neposrednosti, i prisnosti, ali i nenametljive familijarnosti. Zanimljivo je da e italac najmanje komentara nai o dram skom stvaralatvu ora Lebovia. Dodue, on e krto i sve nekako usput govoriti o Nebeskom odredu, naravno, najvie i tek pomenuti Ravangrad, Sentandrejsku rapsodiju i Dolnju zemlju. teta! O drugima ne, ili skoro ne! Bie da su sagovor nici smatrali da je Zlo, ipak, ono na ta uvek i stalno treba podseati, kako se ne bi esto ponavljalo! A ostalo, valja istra ivati! Natuknice su tu. Ba kao i veto ukomponovani odlom ci iz novela, to kao uvodi u pojedine delove razgovora stoje na njihovom poetku. Zbog svega toga knjigu zduno preporuujem, smatrajui da se njome dragoceno upotpunjuje, ali i objanjava/tumai ce lokupni stvaralaki opus ora Lebovia, sagledan sa jednog sasvim drugaijeg i nama, dosad, nedovoljno znanog stanovi ta. Miroslav RADONJI

> 160

Vesti

TANJI LJIVAR MIHIZOVA NAGRADA


Tanja ljivar, dramska spisateljica, dobitnica je ovogodinje na grade za dramsko stvaralatvo Borislav Mihajlovi Mihiz. To priznanje, jednoglasnom odlukom irija (Ferenc Deak, Ko kan Mladenovi i dr Svetislav Jovanov, predsednik), pripalo je najmlaoj dobitnici ove na grade, za dosadanji ostva reni opus i urueno je na sveanosti u Srpskoj itao nici u Irigu, 17. oktobra, na dan Mihizovog roenja. Nagrada se sastoji od nov anog iznosa, umetnikog predmeta, sveane pove lje, a obuhvata i tampanje knjige izabranih drama. Nagradu Borislav Mihajlo vi Mihiz, poev od 2005, dodeljuju Fond Borislav Mihajlovi Mihiz i Srpska itaonica Irig, pod pokrovi teljstvom Izvrnog vea AP Vojvodine i Ministarstva kulture Srbije. U obrazloenju irija kae se, izmeu ostalog: U svoje dve do sada objavljene drame, Tanja ljivar se, promiljeno odabra nom tematikom, impresivnim i bogatim jezikom, inovativnim oblikovanjem likova i suptilnou kritikog angamana pred stavlja kao jedan od predvodnika generacije koja uvodi sr psku dramaturgiju u dvadeset prvi vek. Njen dramski prvenac Poto je pateta? (ije se praizvoenje uskoro oekuje na sce ni) donosi kroz zaudnu povest o seoskom mesaru koji usred bosanskih vrleti svojom ljubavlju i tugom gradi budistiki hram

slavnoj manekenki donosi autentino tragikomiko oseanje sveta, ali i uzorak lika koji pokazuje da je mogue postojanje tragikog junaka u naem postdramskom vremenu. Drama Grebanje ili kako se ubila moja baka (ija vrednost je ve ve rifikovana i nagradom Slobodan Seleni za najbolju di plomsku dramu koju dodeljuje Katedra za dramaturgiju Fa kulteta dramskih umetnosti u Beogradu) donosi, u tradiciji rukopisa Biljane Srbljanovi (Porodine prie), ali i farsi Vitraka i Mroeka, fascina ntnu sliku bede sveta odra slih sagledanu kroz vizuru tragikog doivljaja dece. Kao jo neizbrueni, ali au tentini dragulji, drame Ta nje ljivar pouzdano nago vetavaju raanje i sazreva nje jednog budueg izuzet nog dramskog opusa. Tanja ljivar roena je 13. juna 1988. u Banjaluci, gde je zavrila gimnaziju. Diplo mirala je dramaturgiju na Fa kultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2011. Student je master studija iz oblasti dramaturgije na istom fakultetu. Ob javljeni i izvedeni radovi: radio dramatizacija Dnevnika Laze Kostia (Radio Beograd, reija Milo Jagodi), knjiga kratkih pri a Soba na treem spratu (Knjievna omladina Srbije, 2010) drama Poto je pateta, objavljena je u srpskom (2010) i en gleskom (2011, u prevodu Gorana Mimice) izdanju asopisa Scena, kao i u zbirci savremene srpske drutveno angaovane drame Radnici umiru pevajui (Heartefact fond, 2010). Ista drama premijerno e biti izvedena u Ateljeu 212 u decembru ove godine. Govori engleski jezik, razume nemaki i panski.

> 162

Sterijino pozorje, Novi Sad, 1. oktobar 2011.

KONKURS ZA ORIGINALNI DOMAI DRAMSKI TEKST 2011. godine


Na osnovu odluke Upravnog odbora, Sterijino pozorje raspisuje konkurs za originalni dramski tekst. Pravo uea na konkursu imaju dravljani Republike Srbije. Zaposleni u Sterijinom pozorju, lanovi Upravnog i Nadzornog odbora Sterijinog pozorja kao i lanovi redakcije asopisa za pozorinu umetnost "Scena" nemaju pravo uea. Bie razmatrani originalni dramski tekstovi izvorno napisani na srpskom ili prevedeni na srpski jezik. iri e uzimati u obzir neobjavljene, neizvoene i nenagraene dramske tekstove. Sterijino pozorje preuzima autorska prava na objavljivanje nagraenog teksta u izdanjima Pozorja, na srpskom i engleskom jeziku, i prava na praizvoenje, bez naknadne nadoknade. Konkurs je anoniman. Tekstove, u tampanoj formi (4 primerka), slati pod ifrom. Na dramskom tekstu ne sme biti ime autora. U posebnoj koverti poslati reenje ifre (ifra pod kojom je poslat rad, ime i prezime, adresa boravka i kontakt telefon). Isti autor moe poslati najvie dva dramska teksta. Po objavljivanju rezultata, nagraeni autor je duan da u roku od pet dana poalje originalni dramski tekst sa reenjem ifre. Rok za slanje tekstova je 30. novembar 2011. Tekstovi prispeli na konkurs ne vraaju se i bie pohranjeni u Biblioteci Sterijinog pozorja. Dodeljuje se samo jedna nagrada. Nagrada podrazumeva Sterijinu znaku, sertifikat i finansijski deo u iznosu od 400.000 dinara. O nagradi e odluivati iri u sastavu: Igor Bojovi, dramski pisac Ljuboslav Majera, reditelj Slavko Milanovi, dramaturg Odluku o nagradi iri donosi do 31. januara 2012. Dodela nagrade bie upriliena 29. marta 2012. (dan Sterijinog pozorja), u prostorijama Pozorja. Sterijino pozorje raspisuje konkurs za originalni domai dramski tekst pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, informisanja i informacionog drutva Republike Srbije, Gradske uprave za kulturu Novog Sada i Sekretarijata za kulturu i javno informisanje AP Vojvodine. Odtampane tekstove sa ifrom slati na adresu: STERIJINO POZORJE (za Konkurs) Zmaj-Jovina 22/I 21000 Novi Sad

Drama

MATJA ZUPANI

SHOCKING SHOPPING
Sa slovenakog prevela Aleksandra KOLARI

Ostavite svaku nadu vi koji ulazite!

MATJA ZUPANI
Dramatiar, pozorini reditelj i pedagog, knjievnik, roen 1959. u Ljubljani. Studirao je pozorinu reiju i dramaturgiju u Ljubljani i Londonu. Osamdesetih godina prolog veka vodio je Eksperimentalno pozorite Glej i bavio se alternativnim oblicima pozorine prakse, a onda se posveuje pisanju, rei ranju i pedagokom radu. Njegov opus obuhvata vie od e trdeset reija. Autor je dva romana (Posetilac/Obiskovalec, objavljen 1997. i Senke u oima/Sence v oesu) i dvanaest dramskih tekstova, za koje je, meu ostalim, dobio pet pre stinih Grumovih nagrada za najbolji dramski tekst. Njegove drame se u pozorinom i koncertnom obliku igraju u Sloveni ji, Luksemburgu, Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini Kao reditelj i dramatiar uestvuje na glavnim evropskim pozorinim festivalima (Bonski bijenale, Avinjonski festival). Redovni je profesor reije na ljubljanskoj Akademiji za pozorite, radio, film i televiziju. Reije: U produkciji Akademije potpisuje svoju prvu reiju Ib zenove Strahove (diploma Bortnikovog sreanja, 1981); Slo vensko narodno gledalie, Drama, Ljubljana: Milan Kle, Dr. roman; Milan Jesih, Ljubiti; D. Mamet, Oleana i ikake per verzije; Breht/Kurt Vejl, Opera za tri groa; Gregori Bark, Ga garinov put; H. Pinter, Povratak kui; Andrej Rozman, Roza; Davor Boi, Neron; Glej Ljubljana: Lorka, Marijana Pinjeda; Marcel tefani, Cabaret D. R. A. K. U. L. A; Stanko Majcen, Apokalipsa; H. Miler, Hamlet maina; Preernovo gledalie Kranj: Strindberg, Gospoica Julija; Dominik Smole, Antigona; Molijer, Tartif; D. Smole, Zlatna cipelica; ene, Slukinje; Slo vensko ljudsko gledalie Celje: Peter Vajs, Progonstvo i ubi stvo anPola Maraa; ekspir, Kralj Lir; Patrik Marber, Ho ward Katz; D. Mamet, Romansa; Primorsko dramsko gledali e Nova Gorica: Milan Jesih, Kobila; Mestno gledalie ljub ljansko: Redinald Rouz, Dvanaest gnevnih ljudi; ekspir, Ham

> 166

let; produkcija Cankarjevog doma: Manfred Karge, Koa s lica ili Ljubav je nebeska mo; Plesni teatar, Ljubljana, Ljubavi moje bake. Dramski tekstovi i nagrade: Hardcore (koautor Goran Glu vi), reija Zupani, SNG Ljubljana; Isterivai avola (Izga njalci hudia), reija autor i Matija Logar, SNG Ljubljana; Uku sni mrtvac (Slastni mrli), reija autor, Preernovo gledalie Kranj; Nemir, reija Mile Korun, SLG Celje; Vladimir, reija au tor, SNG Ljubljana (tekst preveden na poljski i eki); Jacques Herbert, Theatre dEsch. Nagrada Slavka Gruma za najbolji dramski tekst u prethodnoj godini, Teden slovenske drame, Kranj, 1998. Nagrada za najbolju predstavu, TSD Kranj, 2000. Zupani je autor TV scenarija (RTV Slovenija); Ubice muva (Ubijalci muh), reija Mile Korun, SLG Celje; Goli pijanista. Ili Mala nona muzika, reija autor, MG Ljubljana; reija Lau rant Muhleisen, Avinjon 2001. Grumova nagrada, TSD Kranj, 2001; Hodnik, reija autor, SNG Ljubljana i KD B51 Ljubljana (tekst preveden na makedonski i engleski). Zupani je autor TV scenarija (RTV Slovenija). Grumova nagrada, TSD Kranj, 2003; pobednika predstava Meunarodnog festivala Ex pon to, 2004; pobednika predstava Sterijinog pozorja u Meu narodnoj selekciji Krugovi, 2005; Bolje maher u ruci nego lo

pov na krovu (Bolje ti v roki kot tat na strehi), reija autor, MG Ljubljana. Nagrade lahtni reditelj i lahtna komedija na fe stivalu Dani komedije, Celje, 2005; Igra s pari, reija autor, SLG Celje. Zupani je autor TV scenarija (RTV Slovenija); Razred (tekst preveden na engleski), Grumova nagrada, TDS Kranj, 2006; Reklame, seks i dranje (Reklame, seks in portija), re ija autor, MG Ljubljana. Shocking Shopping, Grumova nagra da 2010. U ljubljanskoj Drami SNG u martu 2012. postavlja vla stiti tekst Pad Evrope. Za zbirku dramskih tekstova Isterivai avola 1993. dobija na gradu Drutva slovenakih pisaca i sajma knjiga za knjievni pr venac 19911993. Roman Senke u oima nominovan za na gradu Kresnik iste godine kad je objavljen (2000). Godine 2010. Zupani dobija upanievu nagradu za redi teljski i dramski opus. Iz bibliografije: O kapitalistikom kanibalizmu; Artikl u potro akim kolicima; Purgatorij savremenih neurotiara; Prevazi laenje umalosti; intervju s M. Z.: Pria je najkrae rastojanje izmeu stvarnosti i oveka; I ljubaznost moe biti nasilna; avo od mesa i krvi; Plaemo u komedijama, smejemo se dra mama.

167 >

Dramaturka beleka

POLA PILETA I ODSUTNI BOG


U postdramskim prizorima Matjaa Zupania, junak ne moe da zaboravi ono to je video (zloin, ubistvo), samo zato to, kako sam kae, nita nije video: drugim reima, krivica Joefa Kotnika, glavne figure Zupanievog komada Shocking Shop ping ispoljava se u samom priznanju krivice. Tako se preokre e Benjaminova legendarna opaska koja glasi da krivica (tra gikog junaka) nije nita drugo do gorda svest o krivici. U svetu najnovije drame plodnog slovenakog pisca i redite lja za koju je, da napomenemo, po peti put dobio nacional nu, Grumovu nagradu za dramski tekst nevinost je istovre meno neophodan uslov (pokretanja radnje), ali i neodriva pretpostavka (junakovog etikog stava). Kada beznaajni i mali graanin Joef Kotnik, oznaen kao pedesetohiljaditi po setilac robne kue sistema! nazvanog Shocking Shopping, stupi u koloplet do besmisla kontradiktornih formulara (po godnosti), da bi ubrzo bio upetljan u niz ubistava koja pred pasivnom Slubenicom obavlja ovek obezbeenja Folker (ina e, pokazae se, brat Predsednika itave kompanije), sa njim stupaju u dramski prostor i dva reda/niza/strategije prividno kontradiktornih signala. Fragmentarna poetika konzument ske parodije, a potom i apsurdni, hladni ritam surovosti koji na traku za odstrel upuuje kupca nazvanog ovek u arapa ma, Potpredsednika i, najzad, samog Kotnika, naivca koji je svratio u robnu kuu po hleb i pola pileta. Eto postdramsko sli kovnog niza poniklog iz beketovske paradigme, kontinuite ta kojim Zupani, inteligentno koristei psiholoke minu cioznosti u svrhu metafizikog ruganja, efektno proiruje mo gua znaenja i domete drame apsurda. Paralelno s ovim dramskim tokom koji se, kako orgija ubi stava i Kotnikova paraliza jaaju, na planu dijaloga sve vie pri bliava surovosti a la Pinter Zupani uspeva da, ne samo na planu slojevitosti znaenja, ogoli i socijalnu dimenziju Kotni kovog silaska u konzumentskomultikorporacijski Pakao. Pa kao, to je (ono) Drugo, mogao bi, stoga, da glasi zajedniki slo gan svih ostalih likova, suprotstavljenih reprezentativnom ju nakurtvi. Ali, kod Zupania, ni Kotnikova spremnost na (po)rtvovanje (zbog slutnje da je od smisla ispranjen ne samo svet no i on sam), kao ni lakoa surovosti u razliitoj meri rukovodi postupcima Folkera, Predsednika i ostalih sve to ne zasniva se na krajnjem metafizikom (ili, iluzionistikom,

> 168

to je u ovom sluaju isto) aksiomu o svetu kao besmislu/svetu iji je vladar Deus absconditus (uostalom, ime Joef Kotnik je nimalo skrivena aluzija na Kafkinog Jozefa K). Ironinim preigravanjem s obeju strana surovosti, svo enjem likova na objekte a istovremeno fetiizacijom objekata (roba) u ive figure (nagrade) i, najzad, promiljenim razla manjem ne samo ritma dramske predstave nego i nivoa na ko jem se to razlamanje zbiva (nivo psiholoke reakcije lika, nivo dijaloke asocijacije ili nivo odsustva poente u pojedinoj sceni), autor drame Shocking Shopping otkriva dubine dru tvene patologije, osvajajui suptilnim koracima teren Breh tovog naslea, prokletstvo angamana. Re je, tavie, o du binama koje ni Nie nije zamiljao kada je ispisivao uveni pa radoks o ponoru koji moe da pogleda u nas: pretvaranje o veka u ono to se moe izmeriti bilo da je re o arapama, leu ili polovini pileta s veknom hleba otvara bezmerje koje, kako to nae vreme kroz Zupania sumorno konstatuje, ni jedna rtva ne moe da iskupi. Svetislav JOVANOV

169 >

DRAMATIS PERSONAE: Joef Kotnik* Slubenica Folker Potpredsednik Predsednik ovek u arapama *Prezime izvedeno od imenice kot (= oak, kut, ugao, bu dak, skrovito mesto)

1. SLUBENICA: Priite, molim vas! JOEF: elite li da kolica ostavim napolju? SLUBENICA: Uzmite ih sa sobom. Napolju neko moe da vam odnese! JOEF: Nema veze. Jo su prazna... SLUBENICA: Napolju je ludnica! JOEF: Ja sam ih jednostavno uzeo. Priznajem. (Tiina.) Ni sam imao eton. Hou da kaem, sitni. (Tiina.) Bila su pri slonjena uza zid. Prazna, da ne shvatite pogreno. Mogu da ih odguram nazad... SLUBENICA: Samo jo trenutak, ako dozvolite... (Tiina.) JOEF: Oprostite... Je li neto loe? SLUBENICA: Samo da proverim... JOEF: Doao sam po hleb i pola pileta. Klonim se nevolja. SLUBENICA: Vae cenjeno prezime? JOEF: Prezime...? Kotnik. SLUBENICA: Ime? JOEF: Joef. Ali zato... SLUBENICA: Imate li neki lini dokument? JOEF: Lini dokument? Je li to nuno? Zato? SLUBENICA: Odmah ete saznati. Imate li?

JOEF: Evo... izvolite. SLUBENICA: Hvala. (Tiina.) JOEF: Vidite, ako se neko moda poalio... SLUBENICA: Ba ste simpatini! JOEF: ...zbog kolica. Znate, izbegavam nevolje. Mogu da ih odvezem nazad... SLUBENICA: Nipoto. Naprotiv, slikaemo vas s njima. JOEF: Molim? SLUBENICA: Slikaemo vas s njima. JOEF: Mene? S tim kolicima? Zato? Pa prazna su... SLUBENICA: E, nikad vie nee biti! JOEF: Ne shvatam. SLUBENICA: Gospodine Joefe Kotnik, uhvatite se za svoja po troaka kolica da ne padnete: postali ste pedesetohiljaditi po setilac Shocking Shopping centra! JOEF: Pedesetohiljaditi... SLUBENICA: Tako je! Iskrene estitke! JOEF: I ta to znai? SLUBENICA: To znai, da vam pripada posebna nagrada! JOEF: Nagrada? Meni? SLUBENICA: Tako je! JOEF: Ovo je pravo iznenaenje. A ja sam se ve uplaio da je moda neto loe... SLUBENICA: Jeste li nekad dobili nagradu? JOEF: Pa ba i nisam... SLUBENICA: Sad je imate! JOEF: Da me sluajno niste s nekim zamenili? To mi se stal no deava. Kako da kaem... ja sam dosta neupadljiv tip, ako me shvatate... SLUBENICA: U sistemu Shocking Shopping greke su isklju ene. JOEF: U sistemu? Zar ovo nije prodavnica? SLUBENICA: Naravno da jeste, ne brinite. I prodavnica. JOEF: A ko ste vi, ako smem da pitam? SLUBENICA: Sekretarica administracije ovog sprata. (Tiina.)

> 170

Inae, razmiljam o venanju... JOEF: Stvarno? Imate momka? SLUBENICA: Kako vi zanimljivo razmiljate, gospodine Kotnik! JOEF: Samo pitam, kad ste ve spomenuli... SLUBENICA: Slobodno pitajte. Kod mene ete dobiti sve in formacije. Bili ste i na drugim spratovima? JOEF: Ne. Prvi put sam ovde. Danas sam doao samo po hleb i pola pileta. SLUBENICA: A ta vas tek eka! Na raspolaganju su vam broj ne povoljnosti, popusti, specijalne kupovine modnih kolekci ja... JOEF: Hvala, trenutno mi nita ne treba i... SLUBENICA: ...novih tehnologija, verskih pomagala, name taja, virtuelne ivine... JOEF: Za sada dajem prednost ivom piletu... SLUBENICA: ...nege tela... JOEF: Uglavnom pokuavam neto da utedim, kriza je. SLUBENICA: ...uee u nagradnim igrama, ferijalni paketi, jeftini lekarski pregledi... JOEF: Hvala, ja sam zdrav! SLUBENICA: Bez brige. U ordinacijama SSC svakome su neto nali! JOEF: Aha? E, to nisam znao... SLUBENICA: Ne znate ni to da e vam nagradu uruiti lino predsednik SSCa. Slikaete se s njim. I s tim kolicima. JOEF: Ali moja kosa! Pa ovo odelo... SLUBENICA: Izgledate savreno. A znate li ko je on? JOEF: Ne znam. SLUBENICA: On je osniva naeg sistema! Jeste li uli za si stem SSC? JOEF: Moram priznati da me takve stvari ne interesuju. SLUBENICA: Nita strano. Mi emo umesto vas. JOEF: To... to je stvarno ljubazno! SLUBENICA: Danas vam se desila velika stvar! Nadam se da ste sreni! JOEF: Naravno. Svakako. Mogu li samo da pitam...

SLUBENICA: Zato sam ovde! JOEF: Malo mi je neprijatno. (Tiina.) Kakvu sam nagradu dobio? SLUBENICA: Postali ste lan! (Tiina.) JOEF: Kakav lan? SLUBENICA: Interni lan kompanije Shocking Shopping. Vi ste lan! JOEF: A to sam postao? Nisam znao. SLUBENICA: Upravo ste postali. Samo jo ovaj formular da potpiemo... JOEF: Kakav formular? SLUBENICA: Pristupnicu. (Tiina.) JOEF: Iskreno reeno, gospoice... SLUBENICA: Magdalena. JOEF: Molim? SLUBENICA: Zovem se Magdalena. JOEF: Iskreno, gospoice... Magdalena, neu nikakve oba veze... SLUBENICA: Obaveze? To su same povoljnosti! JOEF: Ili probleme... SLUBENICA: ta priate? Jeste li svesni ta vam sve pripada kao internom lanu sistema Shocking Shopping? JOEF: Pa sigurno pie u tim papirima... SLUBENICA: Neto u vam u poverenju rei. Na uvo. Kad se jednom ukrcate u na voz, ne moete tek tako iz njega. Sad e ii samo napred! JOEF: To je ba neoekivano... SLUBENICA: Do vrha! JOEF: Znate... doem i kupim ono to mi treba, odem kui, pa posao, dok ga jo imam, ni u ta se ne meam, volim da imam mir. Takav sam karakter. SLUBENICA: Ba ste simpatini! Ve dugo nisam imala tako prijatnu stranku! To je sasvim neto drugo od... (Tiina.)

171 >

JOEF: ta? SLUBENICA: Razmiljam da vas pozovem na venanje... JOEF: Mene? SLUBENICA: Zato ne? Jeste li ve potpisali? JOEF: A bez potpisa ne vai? Znate, ne elim da sam lan ni kakve... kako da kaem. Nisam ba drutven... hou rei, dru eljubiv ovek. SLUBENICA: Iskreno mi recite, elite li nagradu? JOEF: A hou li je dobiti? SLUBENICA: Pa ve ste je dobili! Da li je hoete ili ne? JOEF: Pa dobro, kad mi ve dajete... SLUBENICA: Naalost, ovo je uslov. JOEF: ta? SLUBENICA: lanstvo. To je uslov da moete podii nagradu. JOEF: A sad ste rekli da sam je dobio? SLUBENICA: Pa dobili ste je. To nije sporno. Samo je ne mo ete podii. Da li razumete? JOEF: Ne ba. SLUBENICA: Kako da vam objasnim? To je kao da dobijete parcelu na Mesecu. Vaa je. Ali nemate prevoz. Danas ste osvojili parcelu na Mesecu. Interno lanstvo vam omoguava prevoz. Sad shvatate? JOEF: Kako vi umete razlono da objasnite oveku. SLUBENICA: Hvala. Zato sam ovde. JOEF: Kaete, to je samo formalnost? SLUBENICA: ista formalnost. JOEF: Dobro, hajde da potpiemo. SLUBENICA: Savreno. Iskrene estitke! Sad kad ste lan, potpiite i ovo. JOEF: ta je sad to? SLUBENICA: Potvrda da ste primili nagradu. JOEF: Ali nagradu jo nisam dobio! SLUBENICA: Naravno da jeste. JOEF: E, sad moram da prigovorim... SLUBENICA: Prethodni potpis vam garantuje nagradu. JOEF: A prethodni potpis...

SLUBENICA: Naravno. Da se ne mora jo jednom dolaziti ova mo. Znate, gore, dole, gore, dole... ima li to kakvog smisla? JOEF: Smisla? Naravno da nema. Gde da potpiem? SLUBENICA: Ovde. JOEF: Evo potpisujem... SLUBENICA: Savreno. Kako vam zavidim! Sad smo stvarno pri kraju. eka nas jo samo ovo. JOEF: Kakvo je to brdo papira? SLUBENICA: Nita strano. Potpisaemo samo prve dve stra ne. Ostalo su opcije. JOEF: Aha. Ostalo su opcije. (Tiina.) Kakve opcije? SLUBENICA: Nepredviene opcije. U sluaju da neto poe naopako. Nekakav nesreni sluaj. JOEF: Naopako? Ne, ne. To ne moe. SLUBENICA: A zato? JOEF: Neu da neto poe naopako. Ne elim probleme. SLUBENICA: Gospodine Joefe Kotnik! Kao lanu pripadaju vam brojne povoljnosti. To su samo opcije u okviru pojedina nih odredbi uslova pristupa. S njima ste se ionako saglasili kad ste potpisali pristupnicu. JOEF: Toliko je tih papira, ne znam da li u se snai.... SLUBENICA: Potpiite ovde... JOEF: Znate, hteo sam samo da kupim hleb i pola pileta... SLUBENICA: Sad ete moi da priutite i celo! JOEF: Pa, dobro... SLUBENICA: Savreno. Da ne zaboravim, u to spada i ovaj for mulari... JOEF: Kakav formulari? SLUBENICA: Tu su detaljno navedeni uslovi pod kojima ete moi besplatno da izaberete prodajni artikl, koji je naveden u ta beli A dva na obrascu etrdeset etiri kroz pet. Potpiite da ste upoznati i oba dokumenta drite u ruci kad vas primi predsednik. JOEF: Stvarno se ne snalazim... SLUBENICA: Vai podaci su ve uneti. Vi se samo potpiite. JOEF: Danas imam jo nekog posla... Pa dobro... Nadam se da je to sve.

> 172

SLUBENICA: Samo jo jedna sitnica. JOEF: Kakva sitnica? SLUBENICA: Anketni list. Za internu upotrebu. Vidite da je drugaije boje? JOEF: Meni se ini da je isti. SLUBENICA: Ne, malo vie vue na sivo. I odaje miris. JOEF: Odaje miris? SLUBENICA: Ne verujete? Pomiriite! JOEF: A to ne treba potpisati? SLUBENICA: Ne. To je anonimno. JOEF: Pa, emu onda? SLUBENICA: elimo da saznamo ta je presudilo da postanete na lan. (Tiina.) JOEF: Ne znam da li umem da odgovorim na to pitanje. SLUBENICA: Naravno da umete. Vi znate sve, samo toga jo niste svesni! JOEF: Dobro, probau... SLUBENICA: elimo da vas upoznamo. Da saznamo ko ste vi. JOEF: Ko sam ja? SLUBENICA: Uz vau pomo proiriemo nau ponudu. I vie. Poboljaemo uslove boravka... (Ulaze Folker i ovek u arapama.) FOLKER: Ovamo! OVEK U ARAPAMA: Mogu li sad da obujem cipele? FOLKER: Dri ih u rukama! OVEK U ARAPAMA: Ali zato? FOLKER: Zato to nisu tvoje! SLUBENICA: Folkeru! Otkud ti ovde? FOLKER: Naao sam ga. Moj je. A ta ti radi? SLUBENICA: Imam stranku. FOLKER: Imam i ja. OVEK U ARAPAMA: Gospoice, ovaj ovek je skrenuo. Mo rao sam izuti cipele i bos ii po celom spratu... SLUBENICA: Folkeru, to nije trebalo. ta e rei potpredsed nik...

FOLKER: Ne spominji mi potpredsednika, jasno? OVEK U ARAPAMA (Folkeru): Mogu li da vidim vau legiti maciju? FOLKER: Kurac moj e videti. OVEK U ARAPAMA: aliu se zbog ovakvog postupka! FOLKER: Rekao sam ti da me ne nervira! Skroz u odlepiti. OVEK U ARAPAMA: Imam veze u novinama! FOLKER: Obrii njima svoje usrano dupe! OVEK U ARAPAMA: Ovo vam je poslednji dan na poslu... SLUBENICA: O, ne. Nemojte tako da govorite. Vi ga ne poz najete! FOLKER: Stani... OVEK U ARAPAMA: Znate li vi uopte ko sam ja? FOLKER: Stani malo. Ti to meni preti? OVEK U ARAPAMA: Nikome ne pretim. Zasad jo ne. Ali ako ne promenite ponaanje, obeavam da... FOLKER: Ti e mene uiti kako se treba ponaati? Zna li ti ko plaa ono to ti ovde pokrade? OVEK U ARAPAMA: To je greka. Ja sam bogat ovek. Ne moram da kradem. FOLKER: U tim novim cipelama si hteo da ode! OVEK U ARAPAMA: Nije istina! FOLKER: A gde su ti stare? OVEK U ARAPAMA: Nemam starih cipela. FOLKER: Aha, nema stare. ta ima u depovima? OVEK U ARAPAMA: To su moje stvari, vas se to ne tie... FOLKER: Pokai ta ima! OVEK U ARAPAMA: emu sad ovo? FOLKER: Sako ovamo, tako! Hoe ili nee? Cipele dri u ruci! Ruku dri ovako! Aha. ta je sad ovo? I ovo? SLUBENICA (Joefu): Izvinite. Ovo je muna scena. Ako eli te, moete saekati napolju... JOEF: Da, vrlo rado, itavo jutro sam ovde... FOLKER: Nikuda! Niko ne odlazi! (oveku u arapama.) I onda?! I to si doneo od kue? OVEK U ARAPAMA: To... to sam nameravao da platim. Neko

173 >

mi je odgurao kolica, pa sam stavio u dep. JOEF: Izvinite. Nisam znao da su bila vaa... FOLKER: Misli da sam ja idiot? (Izvrne mu ruku na lea.) OVEK U ARAPAMA: ta to radite? SLUBENICA: Bolje priznajte! Ljubazno vas molim! Nemojte ga ljutiti! FOLKER: Da. Nemojte me ljutiti. Dakle? OVEK U ARAPAMA: Dobro. Samo me pustite... SLUBENICA: Folkeru, pusti ga! FOLKER: Dakle? Ima neto da kae? (Tiina.) OVEK U ARAPAMA: Moram rei... da ja za to nisam odgo voran. FOLKER: A ko onda? Gospod bog? OVEK U ARAPAMA: Mogu li da dobijem sako? Samo malo? Hvala. (Prua mu list papira.) Izvolite. FOLKER: Kakav je to papir? Gde si to ukrao? OVEK U ARAPAMA: Pie tu. FOLKER: ta pie? OVEK U ARAPAMA: Imam dijagnozu. FOLKER: ta ima? OVEK U ARAPAMA: Imam dijagnozu. Tu pie. FOLKER: Magdalena, je l me on zajebava? OVEK U ARAPAMA: Izvinjavam se za neprijatnost. SLUBENICA (Folkeru): Daj mi. ta je ovo? FOLKER: Koji kurac nekog briga ta on ima. (Tiina.) ta je ovo? SLUBENICA: itam, Folkeru. Dozvoljava da proitam? FOLKER (oveku u arapama): Dri cipele u rukama! SLUBENICA: To mu je od lekara. FOLKER: Od koga?! SLUBENICA: Od lekara! FOLKER: E, danas e to biti od koristi! SLUBENICA: Ovaj gospodin ima problem u glavi. OVEK U ARAPAMA: Nije tako. Pogreno ste proitali!

JOEF: Mogu li da pogledam? Ja sam medicinski tehniar. OVEK U ARAPAMA: Sad se svaki tehniar razume u medici nu... JOEF: Hou da vam pomognem! Ali ako neete... Ni ja ne e lim probleme... SLUBENICA (Folkeru): A da pogleda? FOLKER: Neka pogleda. JOEF: Hvala. (Tiina.) Da. Naravno. Ovaj gospodin je hronino nesposoban... FOLKER: To se vidi i bez papira! JOEF: ...da se odupre krai predmeta, koji nisu preko potre bni ili poeljni. FOLKER: ujem li ja to dobro? Misli i ti da me zajebava? JOEF: Izvinite. Tako pie. Otprilike. FOLKER: Zajebi otprilike! SLUBENICA: Folkeru! Gospodin je utiv s tobom! FOLKER: Magda, ja u odlepiti! SLUBENICA: Takav si otkad te znam. FOLKER: Ili moda jo gore. Mnogo gore. Upozoravam te! SLUBENICA: Zna ta, stvarno ne znam da li da se udajem za tebe... FOLKER: Nemoj tako. Nemoj tako govoriti! SLUBENICA (Joefu): Oprostite, odmah emo srediti ovu ne prijatnost... FOLKER: ta mu se koji kurac izvinjava? SLUBENICA: Uvaljuje me u nepriliku pred strankom! (Joe fu.) Zbilja mi je neprijatno... JOEF: A moda da ja ipak saekam napolju? Ili da odem? SLUBENICA: Samo trenutak, molim vas. Nemojte ga ljutiti. Po mozite mi da mu objasnim. FOLKER: Ne treba vas dvoje nita da objanjavate. Znam ja ko je Sizif! JOEF: ta to pria? SLUBENICA: Nita, nita. To je jedna njegova mantra. (Fol keru.) Sluaj ta ti ovek objanjava! (Joefu.) Dakle? JOEF: Ovaj gospodin ima... neku napetost...

> 174

SLUBENICA: To vi itate ili govorite napamet? JOEF: Neku napetost, koje se oslobaa tek onda kad neto ukrade. FOLKER: Hoe da kae da lik krade da bi se rasteretio? OVEK U ARAPAMA: Nije istina. To je prava mra. FOLKER: Lik krade zato da se rastereti. OVEK U ARAPAMA: Vi to ne razumete! FOLKER: Nemoj ti meni, ta ja razumem! OVEK U ARAPAMA: Dobro, ako smo zavrili, ja bih poao... FOLKER: Zaepi gubicu! Nikuda! (Joefu.) ta si to zakuvao? JOEF: Ovaj ovek zahteva posebnu obradu. FOLKER: Dobie je, ne brinite. JOEF: Da odmah bude jasno, ja ne elim da se meam. SLUBENICA: Folkeru, shvati da ne moe sebi da pomogne. FOLKER: Stani. Hoe da kae da lik ima potvrdu da moe da krade? To hoe da kae? SLUBENICA: Pa ne ba... FOLKER: Uvek isto! Po itav dan ih lovim. Jedva da neto u me uvremenu stavim u usta. A na kraju se svi ti kurevi izvuku. Svi do poslednjeg. Ali jednom e i to prestati! OVEK U ARAPAMA (Joefu): Izvinite za ono ranije. Hvala to pomaete. Oigledno je da ovaj ovek nije dovoljno inte ligentan da shvati kako... FOLKER: ta si rekao? SLUBENICA: To niste smeli rei! FOLKER: Ja nisam dovoljno inteligentan? Prokleti kurcu, ta umilja da si ti? Zna li ko je bio Sizif? OVEK U ARAPAMA: Mogu li sad da obujem cipele i odem? FOLKER: Magdalena, ja nisam normalan. SLUBENICA: Folkeru, obeavam da emo se venati, samo se smiri! FOLKER: Ne mogu vie! Ja u podvui crtu. SLUBENICA: Jednom si to uradio i zna kako se zavrilo! To ne vodi nikuda! OVEK U ARAPAMA: Dobro. Izvinjavam se za neprijatnost. Odluio sam da o vaem ponaanju neu obavestiti javnost.

Nadam se da ete znati to da cenite. A sada idem... FOLKER: ta?! Ko ti je dozvolio da se obuje? Odmah da si se izuo! (Udara ga.) JOEF: Udario ga je! Kako ga je samo udario! FOLKER: Sad u i tebe jer mu pomae! Pomae mu? JOEF: Ja? Ne. Nikako. Neu da se upliem. FOLKER: A to me onda gleda u oi? SLUBENICA: Nemojte ga gledati u oi! Totalno odlepi na to! JOEF: Gledam u stranu... FOLKER: I ja oseam takvu napetost. Ovde unutra. U glavi. Drae me dok mu ne razvalim gubicu. SLUBENICA: Pa ve jesi! FOLKER: Kurac jesam, oslobaam se napetosti. (oveku u a rapama.) Ti me razume, zar ne? Kad oveku treba rastere enje? Mar na pod! (Udara ga.) OVEK U ARAPAMA: Pomagajte! JOEF: Opet ga je udario! SLUBENICA: Ve mesec dana je na ivici nervnog sloma! Sklo nite se! Ne gledajte ga u oi, moe i vas! JOEF: Zato? Nita nisam uradio... SLUBENICA: Posluajte me! Ne poznajete Folkera! Ako se otkai, sve e nas pobiti! JOEF: I vi mislite da se udate za njega? SLUBENICA: Pa ta? Je li to za osudu? Privlae me krajnosti. Vas ne privlae? Moram li se zbog toga izvinjavati? FOLKER (oveku u arapama): Nas dvojica emo se obraunati za sve to je bilo! OVEK U ARAPAMA: Ima li koga? Upomo! FOLKER: ta se dere? JOEF: ovek je bolesnik, ne moe ga tek tako... SLUBENICA: Ne meajte se ako vam je ivot mio! Ja u to sre diti. Dobro ga poznajem. Predobro. Znam ta ga iritira. Samo ga ne gledajte. U redu? Stanite ovde... ovde u oak. JOEF: U oak?

175 >

SLUBENICA: Da. I gledajte u zid. Dok se ne zavri. JOEF: A vi ete sve srediti? SLUBENICA: Da. Verujte mi. Stanite u oak i ekajte. Tu su vaa kolica. Gledajte u zid i ne miite se! (Joef stane u oak i gleda u zid.) JOEF: Tako sam jednom stajao u koli... SLUBENICA: Tie. Sve e biti dobro. Folkeru, bilo je dosta! FOLKER: Ti kurcu, ti e meni krasti! Evo ti! (Udara ga.) SLUBENICA: Mili moj, kupila sam venanicu, nisam ti jo re kla... FOLKER: A to je nisi ukrala? Kao ovaj? OVEK U ARAPAMA: Molim vas, pomozite... FOLKER (Udara ga): ta klokoe? Uuti! Sve zube u ti sasu ti u grlo! SLUBENICA: Ubie ga! FOLKER: Pa ta onda? SLUBENICA: Ba kad smo dobili novog lana! FOLKER: Pa moemo jednog i da izgubimo! SLUBENICA: Predaj ga slubi obezbeenja! FOLKER: Ja sam sluba obezbeenja, ako nisi znala! SLUBENICA: Znam. Znam. Ali tvoja ovlaenja nisu... FOLKER: Pukao mi je film! Svega mi je dosta. Shvata? (ove ku u arapama.) ta ustaje? Ko ti je dozvolio da ustane? Evo ti! (Udara ga.) SLUBENICA: Misli na nau budunost! ta ako nje ne bude? FOLKER: Ako ga zatvorim, za jedan sat bie napolju! Ja znam ko je Sizif! Veruje mi? SLUBENICA: Verujem da zna ko je Sizif... FOLKER: Ne to, jebote! Ono, da e ga pustiti! Je l me razume? SLUBENICA: Probaj jednom ti mene da shvati! Povazdan rintam za SSC, pokuavam da preivim, gradim svoju karijeru, mislim na nau budunost, ne mogu se baviti i tvojim proble mima! FOLKER: Magdalena, idem do kraja. SLUBENICA: Folkeru, sasluaj me. To ne moe sam da rei. To je problem samog drutva...

FOLKER: itav ivot to trpim. Lovim barabe. Zna li kako su ti kurevi lukavi? ta sve ne smiljaju? Gubim ivce. I ta na kra ju svega dobijam? Puste ga kui. Moda mu i nagradu daju... Kuda baulja? (utne oveka u arapama.) SLUBENICA: Folkeru... FOLKER: Tiina! Danas ja svodim raune. Za sve to je prolo. Ti kurevi su svuda! Idem ujutro na posao, kupujem pljugu, a lik mi spizdi novanik. Isti onaj koji mi dve ulice ranije icari kin tu, koju mi je ionako ve ranije ukrao. A onda i pljugu zabo ravim na pultu. Shvata, Magda? SLUBENICA: Razumem te. Smiri se. FOLKER: I kad ga ulovim, oni ga putaju. Jebeni advokati. Je beni psihijatri ili koji sve kurac da su. Kao neto izmisle da nije on kriv. Da moe sve to hoe. I opet taj isto radi. SLUBENICA (Joefu): Jeste li dobro? JOEF: Da... hvala. Dobro sam. FOLKER: Nisam ja nikakav jebeni Sizif! (oveku u arapama.) Zna li ko je bio Sizif, barabo seljoberska? Dakle, ko? Reci! Reci! (Udara ga. oveku u arapama tee krv iz usta.) FOLKER: Ima neto da kae? SLUBENICA: Moda ne zna? FOLKER: Niko nema pojma ko je bio Sizif. Niko. Samo ja znam. Folker je to prostudirao. Onaj Folker, koji nije inteligentan. (o veku u arapama.) ta opet ustaje? Evo ti! SLUBENICA: Ne mogu to vie da gledam! JOEF: Ne mogu ni ja! SLUBENICA: Pa vi uopte ne gledate! FOLKER (oveku u arapama): Vidi, to je Sizif! Sad u ti odr ati besplatno predavanje. Ti ustane, ja te oborim. Ti gore, ja tebe dole. Nemoj mi pljuvati krv po podu! Ko da isti za to bom? (ovek u arapama pokuava na sve etiri napolje.) FOLKER: Magda, daj pljugu. Moram jednu da pripalim dok ga mlatim. Ovde je bio jo jedan? SLUBENICA: Stoji tamo u oku i uopte ga ne zanima ta ti radi... Zar ne, vas uopte ne zanima ta on radi?

> 176

JOEF (Stoji u oku i gleda u zid): Mene uopte ne interesu je ta se ovde dogaa... SLUBENICA (Folkeru): Eto vidi. Sve je u redu. FOLKER (oveku u arapama): Kud se vue! Napolje? Nema ovde nikakvog napolje! Nazad, unutra! (utira ga.) SLUBENICA: Folkeru!! Evo cigarete! FOLKER: avolja banda. Napraviu ja logor! I icu okolo. Niko vie nee izai! Ne mogu vie! Da li me bar ti razume, Mag da? SLUBENICA: Razumem te. Pripali jednu! FOLKER (Na ivici plaa): Imao sam emocije. Velike emocije. Pi zdo, jo uvek ih imam. Plae mi se. Kad vidim sve ovo. Ali niko vie nee mene iskoriavati. Niko vie. SLUBENICA: Povuci jo jedan dim. FOLKER: Kako mi prija da puim. SLUBENICA: Osea se bolje? FOLKER: Da, Magdalena. SLUBENICA: Smiren si. FOLKER: Jesam. SLUBENICA: Dobro. (Tiina.) Folkeru, pogledaj! FOLKER: ta? SLUBENICA: On ne die. FOLKER: Koji kurac ne die. SLUBENICA: Mrtav je! JOEF: Povratiu... SLUBENICA: Ostanite u oku! Gledajte u zid! FOLKER: Pa i pljugu sam negde zaboravio... SLUBENICA: Vidi ta si uradio! FOLKER: Samo se pretvara. Hajde, dii se, da ne dobije jo! Zna ta? Stvarno je malo udaren. Moda je takav od roenja? SLUBENICA: Folkeru, pogledaj me. ovek je mrtav. Ne die. Ubio si ga. ta emo sad? (Tiina.) FOLKER: Odlazimo. SLUBENICA: Kuda? FOLKER: Skloniemo se.

SLUBENICA: Poi e za nama. FOLKER: Sve u ih ja SLUBENICA: Njih je previe. To nije reenje. (Tiina.) FOLKER: Daj mi jo jednu pljugu. SLUBENICA: A da za promenu kupi svoje! FOLKER: Zaboravio sam ih na pultu! (Tiina.) Uz mene si? SLUBENICA: Razmiljam. Pokuavam da razmiljam. FOLKER: Ti to tako dobro radi. SLUBENICA: Zato ja ne mogu bez tebe? (Tiina.) FOLKER: Ja sam tako smoren. SLUBENICA: Prvo ga nekud odvuci. Ne moe ovde da lei. FOLKER: U oak? Tamo jedan ve stoji. Je li taj sve video? SLUBENICA: Zar ne vidi da gleda u stranu? FOLKER: On je svedok, Magdalena. Ej ti, doi... SLUBENICA: Ne! (Joefu.) Ostanite tamo! Folkeru, dosta je! Na kraju e i mene! FOLKER: Na kraju u sebe. SLUBENICA: To mi je zbilja za utehu! FOLKER: Tebe nikad! Radije u sebe. Hoe da se ubijem? Samo reci! SLUBENICA: Prestani! FOLKER: Zato sebe ne mogu da razbijem kao to sam ovog? Hoe da probam? SLUBENICA: Razmiljam, zar ti nije jasno? FOLKER: Ma, u kurac svi zajedno! (Tiina.) SLUBENICA: Postoji jedno reenje. FOLKER: Koje? SLUBENICA: Potpredsednik. FOLKER: Ne. Samo ne on. SLUBENICA: Pozvau potpredsednika. FOLKER: Rekao sam ne! SLUBENICA: Znam da ga ne voli. Ali on e znati to da rei. Je dino on. Zar hoe da te zatvore?

177 >

FOLKER: Meni se to ne moe desiti. SLUBENICA: Hoe da se udam za tebe? FOLKER: Hou. SLUBENICA: Onda shvati. FOLKER: ta? SLUBENICA: Nije re o meni. Ni o tebi. Radi se o SSC. To je... najvanije od svega. FOLKER: Nema druge? SLUBENICA: Nema druge. Potpredsednik. 2. POTPREDSEDNIK: Neto se ne uklapa. JOEF: Kako to mislite? POTPREDSEDNIK: Neto nije u redu. (Tiina.) POTPREDSEDNIK: Je li vam udobno? JOEF: Nije. POTPREDSEDNIK: ta vam smeta? JOEF: On... POTPREDSEDNIK: Ovaj ovek je mrtav. Zato bi vam smetao? Proimo jo jednom. FOLKER: A da izaem, efe? POTPREDSEDNIK: Ne. Sedi i uti. JOEF: Sve sam ve rekao. POTPREDSEDNIK: Neto ne tima. Kako ste rekli da se prezi vate? JOEF: Kotnik. POTPREDSEDNIK: Ime? JOEF: Joef. Ve sam rekao... POTPREDSEDNIK: Ne gubite ivce. Vratimo se na kolica. JOEF: ta je s njima? POTPREDSEDNIK: Kolica su meusobno privezana. Kako ste ih otkaili? JOEF: Ve sam rekao. Nisam imao sitno... POTPREDSEDNIK: Kupili ste eton? JOEF: Nisam.

POTPREDSEDNIK: A zato? JOEF: Nisam imao sitno, i nisam kupio eton, i nisam otkaio kolica! (Tiina.) POTPREDSEDNIK: Dakle, nekome ste ih uzeli. JOEF: Stajala su tamo. POTPREDSEDNIK: Ko? Vlasnik? JOEF: Kolica! POTPREDSEDNIK: Pored pisoara! ta ovek iz toga da zaklju i? JOEF: Ne znam. POTPREDSEDNIK: Ne znate. E, ja u vam rei. Mogao bi da po misli da kolica ve imaju vlasnika, koji obavlja malu nudu. JOEF: Malu nudu... POTPREDSEDNIK: Ili veliku. U redu? Neemo o detaljima. i njenica je da ste ukrali kolica. JOEF: Stanite, nita nisam ukrao! POTPREDSEDNIK: Nekome. To naglaavam. Nekome ste ih ukrali. Potrebna je detaljna rekonstrukcija dogaaja. U pitanju je sistem! JOEF: Mislio sam da je to samo prodavnica... POTPREDSEDNIK: Pa jeste. I to. (Tiina.) Nastavite. JOEF: ta da kaem? POTPREDSEDNIK: Kako ste doli ovamo. JOEF: Neka ena... ne znam gde je sad... POTPREDSEDNIK: Kakva ena? JOEF: U slubenoj odori... POTPREDSEDNIK: Shocking Shopping brine o odei svojih slu benika. JOEF: Traila je da poem s njom... POTPREDSEDNIK: I vi ste je posluali? JOEF: Uniforma na mene uvek ostavlja utisak... Mogu li ne to da vas zamolim? POTPREDSEDNIK: ta? JOEF: Ovaj mrtvac ovde... Moete li da ga sklonite? POTPREDSEDNIK: Nema vremena.

> 178

JOEF: Ne moe da sedi na stolici... Kao da je jo iv! To ne mogu da gledam... POTPREDSEDNIK: Gledajte u stranu. JOEF: ta hoete time da kaete? POTPREDSEDNIK: Kad sam stigao na kraj dogaaja, vi ste gle dali u zid. (Tiina.) JOEF: Nisam se usudio da gledam. POTPREDSEDNIK: Zato niste? (Tiina.) POTPREDSEDNIK: Zato niste? JOEF: Zar vam nije jasno? Ne mogu da govorim u prisustvu... njegovom prisustvu... POTPREDSEDNIK: Rekao sam da je mrtav. JOEF: Ne on... Ovaj. POTPREDSEDNIK: Koji vam sad smeta? Ovaj ivi ili ovaj mrtav? JOEF: Obojica! FOLKER: Ja mu smetam, efe. POTPREDSEDNIK: Ti da uti! Jasno? FOLKER: Da, efe. POTPREDSEDNIK: Gospodine Kotnik, nisam siguran da mogu da vas pratim. JOEF: ta elite od mene?! POTPREDSEDNIK: Rekonstrukciju dogaaja. Za vae dobro. JOEF: Shvatite da se plaim tog oveka! Ako je on uopte ovek. POTPREDSEDNIK: O tome bi se dalo razgovarati. FOLKER: Gospodine efe... POTPREDSEDNIK: Umukni! Ti si magla. Vazduh. Nula. Jasno? FOLKER: Da, efe. (Tiina.) JOEF: Hou da idem kui. Neu vee nevolje. Mogu da dam izjavu. Ako biste nekoga pozvali... POTPREDSEDNIK: Kakvu izjavu? JOEF: Slubenu... slubenu izjavu. Zar ne ekam zbog toga? POTPREDSEDNIK: U sistemu Shocking Shopping sve je slu

beno. Ne samo uniforme. Niste proitali ugovore koje ste pot pisali? JOEF: Kakve ugovore? POTPREDSEDNIK: O tome da morate ispotovati svoje obave ze. JOEF: Bilo je reeno da su to same povoljnosti, nikakve oba veze... POTPREDSEDNIK: Ovde imam vae papire. Evo. Uzmite ih, io nako su vai. Potpisali ste ih. Jeste ili niste? (Tiina.) JOEF: Zbilja neu nikakve probleme. PODPREDSEDNIK: Sasluajte me. JOEF: Doao sam po hleb i pola pileta... POTPREDSEDNIK: To sad nije predmet razgovora... JOEF: ta hoete od mene?! POTPREDSEDNIK: Smirite se! Tako se ne moe raditi! (Tiina.) Ni meni nije po volji to sam s vama ovde zatvoren. A to ne moemo promeniti, zar ne? Vidite, ja sam potpredsednik si stema Shocking Shopping. Potpredsednik, a pucam na pred sednika. Nisam jo odapeo, ali drim ga na nianu tos. Vo lite da se alite? JOEF: Pravo reeno, sad mi nije do smeha. POTPREDSEDNIK: Vidite. Spektar moga delovanja u sistemu Shocking Shopping je irok. Nije re samo o poslovima. O po litici. U pitanju je mnogo vie. Radi se o ugledu. Shvatate? JOEF: Pokuavam. POTPREDSEDNIK: Znate ta je ugled? uli ste neto o tome? JOEF: uo sam da ste ugledna... ta god da ste, ne znam ba tano... POTPREDSEDNIK: Istina je. I to je moja briga. Ugled. SSC ima velik ugled. U drutvu. Treba se pobrinuti da tako i ostane. Ra zumete? JOEF: ta oekujete od mene? POTPREDSEDNIK: O tome emo razgovarati. JOEF: Rekao sam ta se desilo. POTPREDSEDNIK: To nije smelo da se dogodi.

179 >

JOEF: Znam. POTPREDSEDNIK: To se ne moe dogoditi. JOEF: Ali ipak jeste! POTPREDSEDNIK: O tome razgovaramo. Kao odrasli ljudi. Ovaj Folker. uvar. Pogledajte ga. Sav je skenjan. Nemam rei za njega. Primitivac. O kulturi zna koliko smo nas dvojica pre tre e godine. Operu upranjava samo u klonji. A tamo je ionako svako tenorista. FOLKER: Gospodine efe... POTPREDSEDNIK: Folkeru, umukni u drutvu kulturnog ove ka! Stranka je kod nas svetinja! Primitivac! Balvan! (Joefu.) Dok ga tako gledam, skoro da mi je drag. A vama nije? JOEF: Ubio je oveka! Nasmrt ga je pretukao! POTPREDSEDNIK: Vidite, dotakli smo icu. Kako moemo nor malno da razgovaramo, kad vi ve sve znate? JOEF: Bio sam prisutan! POTPREDSEDNIK: Promislite malo pre no to tako optuujete. ovek je razveden. Ne zna gde mu je biva ena. Ima troje dece. I sve troje izdrava. ta e biti s njima ako ovo propadne? Ima li u vama trunke saoseanja? Vidite, on je takva glupa, de bilna, nasilnika kreatura... FOLKER: Gospodine efe... POTPREDSEDNIK: Bez mozga. (Folkeru.) Ne upadaj mi u re, idiote. Zar ne vidi da te branim? JOEF: Ne mogu vam pomoi, ubio ga je! POTPREDSEDNIK: Gledajte malo ire! Dobronamerno. Kao na lan. To je sad vaa dunost. Zamislite ta e sutra novine pre neti? uvar Shocking Shopping centra ubio posetioca. Vidite: tako ne ide. Neu ulaziti u detalje zato tako ne moe. FOLKER: efe, krao je... POTPREDSEDNIK: Uuti! Sedi! JOEF: Pa istina je! POTPREDSEDNIK: A kako znate da je istina? JOEF: Kako znam? Bio sam prisutan! POTPREDSEDNIK: Gde? JOEF: Ovde.

POTPREDSEDNIK: Gde ovde? JOEF: Stajao... stajao sam u oku. POTPREDSEDNIK: I gledali u zid? (Tiina.) POTPREDSEDNIK: Dobro. Zato ste stajali u oku? JOEF: Vaa slubenica mi je rekla da... POTPREDSEDNIK: Nemam pojma o kakvoj slubenici sve vre me govorite! JOEF: Kako nemate? Rekla je da vodi... administraciju. POTPREDSEDNIK: Vama su uvek drugi krivi, a? Administracija je kriva kad ne umete pravilno da popunite formulare? Ako ne proitate pre no to ih potpiete? JOEF: Nisam to rekao... POTPREDSEDNIK: Pa i da je tano to to kaete. Zato mu ni ste pomogli? JOEF: Ne znam. Nisam eleo probleme. Plaio sam se. Shva tate. POTPREDSEDNIK: Ne. Ne razumem. JOEF: Bio sam zbunjen. POTPREDSEDNIK: Ma nemojte. U vaem prisustvu ubijaju o veka, a vi nita? JOEF: Plaio sam se! Ovaj ovde ga je ubio! FOLKER: Nemoj ti meni ovaj! A zna li ti ko je bio Sizif? POTPREDSEDNIK: Samo mirno. Folkeru, sedi! Ne vidi da ra dim? Radim za tebe. Za firmu. Za sistem. I meni je svega do sta. Predsednik se gore bakari po jakuziju i ide po banketima, a ja dole rintam, istim sranje iz njegove prodavnice i spasa vam mu glavu. Zato neka mi niko od vas vie ne kenja po gla vi! Od sad hou samo egzaktne odgovore. Kaete, stajali ste u oku? JOEF: Da. POTPREDSEDNIK: I gledali u zid. JOEF: Da! POTPREDSEDNIK: A sad mi kaite kako ste sve videli ako ste gledali u zid? FOLKER: Dobro ste ga, efe.

> 180

POTPREDSEDNIK: Rekao sam da uti! Kreten! FOLKER: Samo kaem. Nemojte me vreati. POTPREDSEDNIK: Pa ta ako te vream? ta onda? Moda e se aliti? FOLKER: Dobro, utau. POTPREDSEDNIK: Ti ne zna da uti. Ne ume ti to. Da se ja pitam, odavno bi te iutirali na ulicu. A sada, u interesu Sho cking Shoppinga moram spasavati tvoje dupe. Zbog onog gore, koji misli da je ceo svet njegova porodica. Da bi on svaki dan bio lepi, ja sam svaki dan sve vie usran. Gubicu e otvoriti samo kad te pitam. Je li jasno? FOLKER: Jasno, efe. POTPREDSEDNIK: Dobro. (Joefu.) Dakle? JOEF: ta? POTPREDSEDNIK: Pa s kim ja razgovaram? Sa zidom, onako kao vi? Pitam, kako ste sve videli ako ste gledali u zid! JOEF: Ja... ja sam uo. Sve. Bilo je nepodnoljivo. POTPREDSEDNIK: ta na to kae, Folkeru? On je sve uo. FOLKER: uo je on kurac moj. JOEF: Bilo je strano... Ne umem da objasnim... POTPREDSEDNIK: Kako moete oveka tek tako da optuite? Ako niste nita videli? Shvatite jedno: on ne ume da se brani. Osim tako, na svoj nain. On je ivotinja. Na njega treba gle dati kao na ivotinju. FOLKER: Gospodine efe, to je stvarno previe. To je zbilja... POTPREDSEDNIK: Ujutro mu daju vodu i krekere, pa laje na stranke! FOLKER: Zato to radite, efe? Zato? POTPREDSEDNIK: Umukni! Ti si bolesnik. On je bolesnik. Oda vno ga je trebalo poslati na leenje. JOEF: A zato niste? POTPREDSEDNIK: Nameravali smo, ali uvek se neto u meu vremenu desi. Pa sad i ovo. JOEF: ao mi je. POTPREDSEDNIK: Da li vam je ao? Zato ga onda optuujete? FOLKER: To ste ba lepo rekli, efe!

POTPREDSEDNIK: Jebote, moe li da umukne! JOEF: ao mi je to se to desilo! Ne elim nevolje... POTPREDSEDNIK: Sad smo isti. I meni je ao. Zbog vas. (Tiina.) JOEF: Zbog mene? Zato? POTPREDSEDNIK: Stvari po vas nisu tako jednostavne. Kame re su zabeleile kako ste ukrali kolica... JOEF: Nita nisam ukrao, molim vas! POTPREDSEDNIK: ...oveku koji ovde sedi mrtav. JOEF: Bila su njegova? POTPREDSEDNIK: Ne pravite se blesavi. Kamere su sve tano zabeleile. JOEF: Kakve kamere? POTPREDSEDNIK: Nadzorne kamere. Zar mislite da su ti papi ri sve to znamo o vama? JOEF: Kunem se da nisam znao da su njegova! POTPREDSEDNIK: Da proemo jo jednom? JOEF: Ne, ne, samo to ne. Sve sam ve rekao! POTPREDSEDNIK: Kamere su zabeleile kako ste ukrali kolica. I ta je bilo onda? JOEF: Prila mi je vaa slubenica... POTPREDSEDNIK: To ste ladno izmislili. JOEF: ...gospoica slubenica... POTPREDSEDNIK: Kod nas se slubenice ne etaju po sprato vima. Sede za stolom. Gledaju u raunar. JOEF: Obavestila me je da sam pedesetohiljaditi posetilac i da u dobiti nagradu... POTPREDSEDNIK: Opet fantazirate. Zar vam ovo lii na pro storije administracije? Pogledajmo injenice. Iskoristili ste mo gunost i prisvojili tua kolica. Vlasnik je otvorenog lica iza ao na hodnik i video vas kako beite s kolicima. Pojurio je za vama. JOEF: Nisam beao! Zato bih beao? POTPREDSEDNIK: Kamere su zabeleile. JOEF: Kuda da beim? Doao sam po hleb i pola pileta! Da sam znao da taj ovek ide za mnom, stao bih i vratio mu koli

181 >

ca! Nisam znao da su njegova! Nisam znao! POTPREDSEDNIK: I onda vas je sustigao. Kamere su zabelei le. Onda ste zajedno uli ovamo. I ta je bilo zatim? To kame re nisu zabeleile. (Tiina.) JOEF: Na ta aludirate? Da smo nas dvojica... POTPREDSEDNIK: Ne pie vam se dobro. JOEF: Kaem vam da sam doao po hleb i pola pileta... POTPREDSEDNIK: Da proemo jo jednom. JOEF: Ne mogu vie! Ja odlazim! POTPREDSEDNIK: Folkeru, budi miran! (Joefu.) Zar ne vidite da ga ljutite? Moete li da se smirite, molim vas? Hvala. Kad ste doli u Shocking Shopping centar? JOEF: Ne seam se vie. Jednog jutra. POTPREDSEDNIK: U devet, pola deset? JOEF: Tako nekako. POTPREDSEDNIK: Zato? JOEF: Ve sam sto puta ponovio. Doao sam po hleb i... POTPREDSEDNIK: Manite se ve jednom tog pileta! JOEF: Pa kad me pitate! POTPREDSEDNIK: Zato niste otili u obinu prodavnicu? U neku iks mesaru? JOEF: Zar tako neto jo postoji? POTPREDSEDNIK: Ako doputate, ja pitam. JOEF: Ne znam zato! Svi ti napisi, reklame, oglasi... Neto me je privuklo da uem... POTPREDSEDNIK: Pa ste se zavadili s ovim ovekom... JOEF: Prvi put ga vidim! POTPREDSEDNIK: Mislim da ste u problemu. I to gadnom. JOEF: ta hoete da kaete? Da bih se tukao zbog potroakih kolica? Da bih zbog toga nekog ubio? Ja?! POTPREDSEDNIK: U najmanju ruku, imali ste razloga. A mogli ste ga tek tako. Znate li koliko njih se danas poubija iz ista mira? Bez razloga? (Tiina.) JOEF: Ne. Ne. Ne. Ja ne razumem ta mi se ovde deava...

POTPREDSEDNIK: Pokuavamo da utvrdimo ta se ovde desi lo. Ali bie teko ako vi ne saraujete! JOEF: ta se dogodilo? Sedi ovde! Mrtav! POTPREDSEDNIK: Ba vam hvala na informaciji. Vidim ga. JOEF: Gospoica slubenica je sve videla. Vaa slubenica! Nju pitajte! POTPREDSEDNIK: Nikakve slubenice nije bilo. Kamera nije zabeleila. (Tiina.) JOEF: To... to nije mogue! Rekla je da sam dobio nagradu... POTPREDSEDNIK: Folkeru, jesi video neku enu? FOLKER: Nijednu, efe. JOEF: Lae! Lae! POTPREDSEDNIK: Folker je nije video. Kamere je nisu zabele ile. JOEF: To nije mogue... A ovi papiri? Dala je da ih potpiem! I ta kaete na to? POTPREDSEDNIK: Gospodine Joefe Kotnik. Formulare i ugo vore ste potpisali jedanaestog februara u prostorijama cen tralne administracije. Pogledajte datume! Znate li koji je da nas? JOEF: ta? Ne seam se... POTPREDSEDNIK: Dvadeset trei mart. Pogledajte datume. Nikakve slubenice nije bilo. (Tiina.) POTPREDSEDNIK: Gospodine Joefe Kotnik, ovo e biti malo neprijatno za vas. Pribavili smo vau kartoteku. JOEF: Kakvu kartoteku? POTPREDSEDNIK: Naalost, ovaj majmun nije ovde jedini bo lesnik. FOLKER: Gospodine efe. Nemojte me vreati. POTPREDSEDNIK: Vreati? Tebe? Ako sam koga uvredio, onda su to majmuni! JOEF: Kakvu kartoteku? POTPREDSEDNIK: emu tako glupo pitanje? Svi imamo kar toteku. Imam je i ja. I ova kreatura je ima...

> 182

FOLKER: efe, poslednji put vas molim... POTPREDSEDNIK: A vi da je nemate? ta mislite, ko ste vi? SSC preko svog sistema ima pristup kartotekama. Zaslugom onog pedera iz jakuzija. FOLKER: efe, ne govorite tako o predsedniku. POTPREDSEDNIK: Ovde dole tvoj ef sam ja, a ne on. Badava mu lie dupe. (Joefu.) Nikakve ene nije bilo. JOEF: Bila je! FOLKER: Nije bila! POTPREDSEDNIK: A da zaepi gubicu? Ko tebe ta pita? Mo e li se suzdrati? Zar ne vidi kako guram celu stvar? FOLKER: Dobro je gurate, efe. JOEF (Pokazuje na Folkera): Ovaj ga je ubio! POTPREDSEDNIK: Nije teko optuiti takvog oveka. oveka koji ne ume da se brani, iji je mozak na stupnju nedovoljno razvijenog primata. FOLKER: Gospodine efe, to je zbilja... POTPREDSEDNIK: Hajde, majmune, reci ve jednom ta si vi deo! FOLKER: Prestanite. PODPREDSEDNIK: Ma kai ve jednom! Jebote! Mora i ti da uestvuje?! (Tiina.) FOLKER: Dobro. Ja... Ja ne znam ta je bilo, efe. uo sam ga lamu i poao da vidim ta je... Ovaj s kolicima je stajao tamo, onaj drugi je leao ovde. Skroz razvaljen. Mogu da kaem samo ono to sam video. JOEF: To nije istina! Lae! (Ulazi slubenica.) SLUBENICA: Evo kartoteke koju ste traili. JOEF: Hvala bogu to ste doli! (Potpredsedniku.) To je ona! POTPREDSEDNIK: Ko? JOEF: ena koju pominjem! SLUBENICA: Oprostite, ali ja vas ne poznajem. JOEF: Kako me ne poznajete? Ja sam, Joef Kotnik! POTPREDSEDNIK (Slubenici): Poznajete li ovog oveka?

SLUBENICA: Prvi put ga vidim. JOEF: Kako prvi put? Zar se ne seate? Rekli ste da sam pe desetohiljaditi posetilac, da sam dobio nagradu! SLUBENICA: Zamenili ste me s nekim. JOEF: I da ete se udati... FOLKER: To si rekla? ta si koji kurac imala da mu pria? Uo stalom, ko je on? JOEF (Potpredsedniku): ujete li? To je dokaz da me poz naje! POTPREDSEDNIK: Tiina!! Svi da utite! SLUBENICA: Gospodine potpredsednie, ne poznajem ovog oveka. POTPREDSEDNIK: ta kaete na to? JOEF: Lae! Zato mi to radite? Vi ste laljivica! SLUBENICA: Prekinite. To ne dozvoljavam. Vreajte koga ho ete, ali mene neete. U odnosu na vas, koji ne elite proble me, ja ih imam na tone. Svaki dan sve vie. I to zbog takvih kao to ste vi. U svojoj karijeri morala sam stati na svaki usrani ste penik i svaki za sobom obrisati. Bila su to tua govna, samo da se zna. Jeste li kad pomislili ta sve moram da uinim da biste u slavu boga kupili svoje zapakovano pile? I ne sanjate ta sam sve morala podneti kao ena da u ovakvom sistemu po stanem to to jesam? I toliko da znate: da, nameravam da se udam. I to mi neete pokvariti. JOEF: Aha! Dakle, priznajete da me poznajete? SLUBENICA: Manite me, molim vas. S vama nemam nita. POTPREDSEDNIK: Pogledajmo sada kartoteku... JOEF (Slubenici): Bio sam vam simpatian! FOLKER: Magda, je li to istina? JOEF: Tako je! Magda, Magdalena! Tako se zovete! FOLKER: Meni nije dobro u glavi. SLUBENICA: Prestanite! Gospodine potpredsednie, izvinja vam se za ovo... PODPREDSEDNIK: S kakvim debilima ja imam posla! (Folkeru i Slubenici.) Ne vidite ta mi radite? I morate ba sve da po kvarite? (Joefu.) Ovde je vaa kartoteka. Proimo jo jed nom...

183 >

JOEF: Ne! Nikuda vie ne idem! Ja samo hou napolje! Na vaz duh! POTPREDSEDNIK: Pokuajte da shvatite da se ne moe tek tako napolje. Onda, kad si jednom unutra. Pogledajte tog mrt vaca. Moe li on napolje? Ne moe. Zato se to dogodilo? Ja u vam rei. Meni je ovog sistema preko glave, ali umem da kontroliem svoj bes. Za razliku od ovog majmuna... FOLKER: Nemojte, efe. Nemojte vie. Ne sad kad je ona tu... POTPREDSEDNIK: ...i od svih vas! Doete kod nas. Nabavljate, odlazite. Opet dolazite. Stalno biste jo, a ne moete. To je zbi lja pravo nezadovoljstvo. Pa sikete. Sami bolesnici. Sikete. Onako, kroz zube. Odlazite i opet dolazite. Nema vam druge. Vie ne moete napolje. Shocking Shopping vam nudi sve. Preirok je izbor. Onda ti neko pred nosom odveze potroaka kolica i sve se srui. Ba zato to su prazna! I tiho nezadovolj stvo izbija. Ljudi se ne ubijaju u ratovima. Ljudi se ubijaju u pro davnicama. Hoete dokaz? Evo, sedi ovde! JOEF: Recite ta hoete od mene? ta hoete? Ne mogu to vie da podnosim! Ja odlazim... POTPREDSEDNIK: Folkeru, sedi! (Tiina.) ta hou? Malo ra zumevanja. Samo to. I da me sasluate. Jasno vam je da hou da vam pomognem? Ne tvrdim da ste ga vi ubili. Neu to da kaem. Samo, stvari ne izgledaju dobro. Zato i razgovaramo. Da naemo razumno reenje. S vama mogu da razgovaram, vi ste inteligentan ovek. To je kompliment. S ovom kreaturom od majmuna ne mogu, jer mozga nema. SLUBENICA: Folkeru, ne sluaj ga. POTPREDSEDNIK: On je tako glupa ivotinja... FOLKER: Gospodine efe, to vie neu da podnosim. Ne sad kad je Magdalena ovde. POTPREDSEDNIK: uti, ubre jedno! Izvodi me iz takta! Ni sam ti ja dao posao i nikada ne bih! A kad si ve jednom upao ovde, za ruicu sam te vodio kroz sistem! Pomagao sam ti! I zna zato? Ne zbog tebe. Ne zbog onog pedera iz jakuzija. Nadam se da e se jednom udaviti i da u ja postati predsednik. Samo zato to sam teki profesionalac! Dosta mi

je svih ovih nesposobnih kretena. Kretena koji ne shvataju da SSC moe sebi da dozvoli sve samo ovakvo sranje ne! Mi ne ubijamo svoje stranke! Mi lepo postupamo sa svojim strankama! SLUBENICA: Gospodine potpredsednie, Folkeru nije dobro... POTPREDSEDNIK: Ti da uti! Kakav samo talog od ljudi radi kod nas? I ja moram to sranje da istim iz izloga! Sranje koje ste vas dvoje zakuvali! SLUBENICA: Okomili ste se na nas, jer ne volite predsednika! POTPREDSEDNIK: Vas dvoje ste ba jedno za drugo! Dve krea ture. FOLKER: Nju neete vreati. Neete. SLUBENICA: Ne sluaj ga, molim te, to ini zbog posla... PODPREDSEDNIK: ta? Ti e meni da preti? Ti, majmune, koji ivi od moje milostinje? SLUBENICA: Gospodine potpredsednie, Folker nije zdrav. Za ime boga, prestanite da ga vreate! POTPREDSEDNIK: Tiina! Samo da poistim ovo sranje, pa e leteti na ulicu. Okaiemo ti i lanac. Tamo ti je mesto! Vidi li ovaj moj prst? U njemu ima vie mozga nego u toj tvojoj tin tari! Pitam se samo ta ima u njoj. Ako pomerim tim prstom, oboje letite s posla! SLUBENICA: Folkeru, nemoj! (Folker polomi prst potpredsedniku.) POTPREDSEDNIK: Idiote! Kretenu! Slomio si mi prst! JOEF: Boe moj. Ne opet! SLUBENICA: Idite u oak i budite mirni! JOEF: Vidite da me poznajete! SLUBENICA: Sad e poeti. Uradite tako! JOEF: Na ivici sam ivaca, ne podnosim nasilje, ne elim pro bleme... SLUBENICA: Ako hoete da preivite, idite u oak i gledajte u zid! POTPREDSEDNIK: Slomio mi je prst! Da li si ti normalan!? FOLKER: Upozorio sam vas. POTPREDSEDNIK: Jesi li svestan ta si uradio? I kome si uradio?

> 184

FOLKER: Sad u vam jo jedan. POTPREDSEDNIK: Ti e meni lomiti prste? Ti?! Pljujem ja na tebe! Evo! U facu ti pljujem! I ta e sad? Smradu jedan! FOLKER: Ubiu vas. SLUBENICA: Gospodine potpredsednie, loe ete se prove sti ako odmah ne prestanete! POTPREDSEDNIK: Ja ne mogu da prestanem, ludao! Ja neu da prestanem! FOLKER: Neu ni ja! POTPREDSEDNIK: Prst si mi slomio, prokleti smradu! FOLKER: Sad u vam i ruku. JOEF: ta da radim? ta da radim?! SLUBENICA: utite i gledajte u zid! Budite mirni, drite se za svoja kolica. Ne gledajte ga u oi. To je jedina ansa da prei vite! Folkeru, ostavi ga, kad te lepo molim! FOLKER: Skloni se. Danas se ja obraunavam. POTPREDSEDNIK: Ti e se obraunavati? Ti, koji ne ume da izbroji do pet? FOLKER: Nisam ja nikakav Sizif. Ja idem do kraja. POTPREDSEDNIK: Idi do stolice, sedi i budi miran. Sedi! Da poistim tvoje sranje. Ja bih te ionako za dvadeset godina ut nuo napolje. I plaao nekome da ti svaki dan uvre jaja. Ali, u pitanju je ugled. Ja sam profesionalac. Zato u pojesti ovaj slomljeni prst. Pojeu, a zaboraviti neu. ta gleda? Budi miran! Sedi! SLUBENICA: Folkeru, ostavi ga! Jo uvek moemo da se spa simo! (Folker potpredsedniku polomi ruku.) POTPREDSEDNIK: Slomio mi je ruku! FOLKER: Dalje od mene. Da vam ne bih i nogu. SLUBENICA: Folkeru, ostavi ga! FOLKER: Rekao sam da se skloni. ta je navalio na mene? SLUBENICA: Gospodine potpredsednie, ostavite ga na miru! POTPREDSEDNIK: Pa ta? ta ako si mi slomio ruku? Pljuvau ti u lice dok mi ne izrazi potovanje! Ja zahtevam potovanje! FOLKER: Nisam ja nikakav Sizif.

SLUBENICA: Folker potuje samo predsednika! Folker voli samo predsednika! POTPREDSEDNIK: Sve ste zajebali! Bio je moj! Saterao sam ga u oak! Dobio sam ga. Sve sam mu dokazao. Jo malo, i sve bi priznao. Slubeno! Vama sam spasio kou. Jebote, kako boli... Shocking Shopping centar bi ostao ist. itav sistem sam uspostavio ja, a ne onaj peder tamo gore! On ga je samo izmislio. Kao neku igraku, prokleto razmaeno derite! Voleo bi sve po naki! Ne shvata ta je profesionalnost! Mi smo sad na vrhu! Mojom zaslugom! Mi smo sve! Sve! SSC je svuda! Sve moemo da kupimo! Sve moemo da prodamo! Sve moemo da dobijemo! Nita nas ne moe zaustaviti! Zar stvarno hoe te sve da sjebete? Ugled da nam srozate? Da li vas dvoje maj muna shvatate da moete samo s nama? Ne moete biti pro tiv nas! SLUBENICA: Ja shvatam, gospodine potpredsednie. Samo on to ne razume. On vie nije zdrav! POTPREDSEDNIK: Hou da mi se pokorite! Svi! (Folkeru.) I ti, smradu! Ja sam potpredsednik! Ti si ubre! (Folker slomi vrat potpredsedniku.) SLUBENICA: Gotovo je. Slomio si mu vrat. JOEF: Ne! FOLKER: Sad idem do kraja. Ima li jo koga? SLUBENICA: Ne! Ostani ovde! FOLKER: Sve u ih ja! Do kraja. Ja se razraunavam. ta ra di? SLUBENICA: Razmiljam! FOLKER: Podrava me, Magdalena? SLUBENICA: Uz tebe sam. Zato i razmiljam! FOLKER: Tamo u oku je jo jedan. Njega u... SLUBENICA: Ne, njega ne moe! FOLKER: A zato ne? SLUBENICA: Jer se jo moemo izvui. FOLKER: Kako? SLUBENICA: Prvo se smiri! Pripali jednu. FOLKER: Ima vatru?

185 >

SLUBENICA: Evo. Molim te, samo se smiri. FOLKER: Kako mi prija da puim. SLUBENICA: Znam. Tako ti i posle seksa. FOLKER: Venaemo se? SLUBENICA: Obeavam. Samo se smiri. Razmiljam. FOLKER: Razmiljaj. Ja ne mogu. Oseam neki pritisak u glavi. SLUBENICA: Hajde, odvuci gospodina potpredsednika. Ne moe ovde da lei. FOLKER: Gospodin vie nije. Sad je kurac od ovce. SLUBENICA: Skloni negde sve te leeve! Bilo kuda! FOLKER: Hou, Magda. Samo da popuim. JOEF: Loe mi je. Povratiu. FOLKER: A ko je pa ovaj? Zato gleda u zid? SLUBENICA: Ostavi ga na miru! FOLKER: Ubiu i njega i onda smo sami. SLUBENICA: Nikada neemo biti sami. FOLKER: Ja hou da sam sm s tobom. SLUBENICA: Jo ima reenja, Folkeru. (Tiina.) FOLKER: Predsednik. SLUBENICA: Predsednik. Idem po predsednika. 3. PREDSEDNIK: Ve dugo je takav? SLUBENICA: Otkad je doao. PREDSEDNIK: Nee nagradu? SLUBENICA: Nee. PREDSEDNIK: To nema smisla. SLUBENICA: Znam, gospodine predsednie. PREDSEDNIK: Mora da je primi. SLUBENICA: Na svaki nain. PREDSEDNIK: Bilo bi veoma nezgodno ako to ne shvati. SLUBENICA: Znam, gospodine predsednie. PREDSEDNIK: To ne sme da se desi. SLUBENICA: Ubeena sam da e vas posluati. PREDSEDNIK: Sad ne moe da ode.

SLUBENICA: Vie ne pokazuje elju. PREDSEDNIK: Molim? SLUBENICA: Vie ne pokazuje elju da ode. To sam htela da kaem, gospodine predsednie. (Tiina.) PREDSEDNIK: Pogledajte, ustao je. JOEF: Gde su leevi? SLUBENICA: Smirite se. Predsednik je s vama. JOEF: Slomio mu je prst... PREDSEDNIK: Pitajte gospodina da li eli neto da popije. SLUBENICA: elite neto da popijete? JOEF: Slomio mu je vrat... SLUBENICA: Mislim da ne eli. PREDSEDNIK: Naravno da nee kad ima pune ruke! (Tiina.) JOEF: Ko ste vi? PREDSEDNIK: Va prijatelj. ta ste to stisli uz sebe? JOEF: To su moji papiri... To je moja kartoteka... PREDSEDNIK: Ostavimo te formalnosti! (Slubenici.) ta je vama? Kako moete oveka da zatrpate svim time? Nije udo to je sav sluen! Same nesposobne birokrate! SLUBENICA: Moram da podsetim da je to uobiajena proce dura kad neko eli da postane interni lan... PREDSEDNIK: Ko je to izmislio? SLUBENICA: Takav je sistem, gospodine predsednie. Znate to bolje od mene. PREDSEDNIK: Ma hajde. Stranku treba jednostavno pogleda ti u oi! JOEF: Ne u oi! Ne gledati u oi! PREDSEDNIK: ta mu je sad? JOEF: Slomio mu je vrat! Ja sam svedok! PREDSEDNIK: Naravno. Naravno da jeste. JOEF: Nisam ja kriv! PREDSEDNIK: Jasno. Ko to tvrdi? JOEF: Verujete mi? Vi mi verujete? PREDSEDNIK: Dozvolite da se izvinim u ime cele kompanije.

> 186

JOEF: Ova ena kae da me ne poznaje... PREDSEDNIK: Verovatno ste je pogreno razumeli. JOEF: Kae da sam sve izmislio... da sam ja kriv... da sam ukrao kolica... SLUBENICA: To nije tano. Ne preterujte. PREDSEDNIK (Slubenici): Kako moete da tvrdite tako neto? SLUBENICA: Potpredsednik je traio... PREDSEDNIK: E, taj nesposobnjakovi! ovek bez duha! (Jo efu.) Iskreno se izvinjavam. (Slubenici.) Kakve su to metode? Zar administracija to tolerie? SLUBENICA: ta da radim? Moja ovlaenja su ograniena. PREDSEDNIK: Mogli ste da me informiete! On je ipak na dragi gost, kupac, stranka, lan! Kakav je to nain?! SLUBENICA: Gospodine predsednie, hteli smo najbolje. U datoj situaciji. PREDSEDNIK: Uopte me ne iznenauje to nee da primi na gradu. Ko bi hteo? Iz takvih prljavih ruku? Svuda kontamina cija. Svuda virusi. SLUBENICA (Joefu): Moram vam skrenuti panju da je go spodin predsednik veoma osetljiv na higijenu... JOEF: Rekli ste da nije istina! Gde su mrtvaci? PREDSEDNIK: Kako moete da tvrdite da nije istina to to kae? SLUBENICA: Kaem, gospodin potpredsednik... PREDSEDNIK: Da nije istina ono to je video? SLUBENICA: Sad moram da prigovorim. Nita nije video. Po brinula sam se za to. Gledao je u stranu. PREDSEDNIK: Dobro, ne budimo sitniavi. Svako ponekad okrene stranu. Ne optuujte oveka bez potrebe. SLUBENICA: Nikoga ne optuujem, gospodine predsednie. Daleko od toga. Trudim se, u skladu sa svojim ovlaenjima. (Tiina.) PREDSEDNIK: Magdalena. SLUBENICA: Da, gospodine predsednie? PREDSEDNIK: Uskoro emo se oroditi. SLUBENICA: Oh, gospodine predsednie...

PREDSEDNIK: Od vas oekujem mnogo. SLUBENICA: Znam. Veoma sam ponosna zbog toga. PREDSEDNIK: Potrudite se, molim vas. Kako se zove gospodin? SLUBENICA: Joef. PREDSEDNIK: Kako se preziva? SLUBENICA: Kotnik. PREDSEDNIK: Izvrsno. Gospodine Joefe Kotnik, imate li po rodicu? JOEF: Jo nemam. PREDSEDNIK: A da nije malo kasno? JOEF: Teko uspostavljam kontakt. PREDSEDNIK: Nemate sestru, brata? JOEF: Nemam. PREDSEDNIK: Dakle, porodicu nemate. JOEF: Nemam. PREDSEDNIK: A elite je? JOEF: Ne znam. PREDSEDNIK: Ne znate. (Tiina.) Nadam se da imate oca i maj ku. alim se. JOEF: I onaj pre vas je voleo da se ali. Budite ozbiljni ako e lite da ostanete ivi! PREDSEDNIK: Znam. Potpredsednik. Grozno je to to mu se de silo, ali otkriu vam svoju potajnu misao: na neki nain to je i zasluio. JOEF: Zato? PREDSEDNIK: ovek bez higijene. Sve vreme je radio protiv mene. Hteo je da zauzme moje mesto. Karijerista bez duha. Dozvolite da se izrazim malice grubo? Treba da crkne! (Tiina.) JOEF: A ta... ta onaj prvi? PREDSEDNIK: To je bila tragina nesrea. Tragina. Crna mrlja na Shocking Shopping centru. Sve bih dao da mogu da je iz briem. Hoete li mi pomoi? Kao novi potpredsednik? JOEF: Ja? Potpredsednik? Ja sam medicinski tehniar... Ne mam potrebno obrazovanje... PREDSEDNIK: I ne treba vam. Ne za potpredsednika. Ja u biti

187 >

vaa kola. Imam oseaj za ljude. Instinkt mi govori da ete biti neuporedivo predaniji od njega. (Prilazi Folker.) FOLKER: Gospodine predsednie. JOEF: On! To... to je on! PREDSEDNIK: Gospodine Joefe Kotnik: dozvolite da vam pred stavim svoga brata. (Tiina.) JOEF: On je va brat...? On?! FOLKER: Gospodine predsednie... PREDSEDNIK: ta je, Folkeru? FOLKER: Imam lou vest. PREDSEDNIK: Hou li danas uti ita dobro? FOLKER: ao mi je. PREDSEDNIK: Kai ta je. FOLKER: Gospodin potpredsednik je jo iv. PREDSEDNIK: Kako zna? FOLKER: Mrda se. PREDSEDNIK: Zar ga nisi dokrajio? E, moj Folkeru? FOLKER: Nee da odapne. ilav je ko sam avo. PREDSEDNIK: Uvek je bio takav. ista strast i ambicija. A ni malo duha. JOEF: Loe mi je. Povratiu. SLUBENICA: Ali ne na pod! Tek to smo poistili! PREDSEDNIK: ta je s onim prvim? FOLKER: Mrtav. Od poetka. (Tiina.) PREDSEDNIK: Folkeru, zna da sad povratka nema. Zavri do kraja. FOLKER: Da, gospodine predsednie. PREDSEDNIK: I saekaj napolju. Imam poverljiv razgovor. FOLKER: Razumem, gospodine predsednie. SLUBENICA: Da i ja izaem? PREDSEDNIK: Ne. Vi ostanite. (Folker odlazi.) PREDSEDNIK: Sluajte me dobro, gospodine Joefe Kotnik.

Ja ne podnosim nasilje. Osim, ako je ono neizbeno. Ovakva sadanjost nije to za mene. U dui sam klasik. Esteta. Ne podnosim prljavtinu. Viruse. Kontaminaciju. Ja sam stvorio Shocking Shopping sistem. Ali drim se po strani. To je or ganizam koji sad ivi bez mene. Ogroman organizam. Nje govi pipci su svuda. A neki su i odvratni, priznajem. Tako je kako je. Deca rastu i trae svoje. Retko silazim ovamo. Svi ti spratovi i garae, znate ve. Previe ljudi. Previe prljavti ne. Da bi se moglo iveti, stalno se mora mnogo istiti. Ra zumete? (Tiina.) SLUBENICA: ini se da vas razume. PREDSEDNIK: Moj brat pa... njegovo mesto je ovde. Uvek je bilo problema s njim. Teko se savlauje. Mahnit je. Od ro enja. To je doneo sa sobom na svet. Mislio sam da e se kao uvar smiriti. Civilizovati. Ali nije. Pomalo je ivotinja, tu je potpredsednik bio u pravu. Ali, moja je krv. A krv nije voda. Krv je krv. Razliiti smo, ali kako da kaem... nas dvojica teko moemo jedan bez drugog. Da li me sluate? SLUBENICA: Slua vas. PREDSEDNIK: Priznajem da sam pomalo umoran. itav ivot za njim istim. Znate ve. O porodici je re. Jo se nadam da o vek moe da se promeni. Moda e biti drugaije posle ven anja. Uzgred, hoete li da budete svedok? SLUBENICA: Hajde, odgovorite! JOEF: Rei u ta se dogodilo... PREDSEDNIK: Venani kum, Joefe Kotnik. Na venanju moga brata. I ove gospoice. SLUBENICA: Gospodine predsednie, mislite ozbiljno? PREDSEDNIK: Ozbiljno, Magdalena. SLUBENICA: Stvarno ne znam ta bih rekla! Sramota me je! PREDSEDNIK: Je li vidite? Stidi se. Zbog vas. Jo uvek vas dri za stranca. Ali mi smo jedna velika porodica. Mrea. I vie: ko lektiv! Grupa prijatelja s dobrim namerama. Ovde, unutra. Prijatelji koji umeju da zaborave. Koji znaju da uine uslugu. To je sutina naeg sistema. Uiniete mi uslugu ako za poe

> 188

tak primite nagradu. Kao pedesetohiljaditi posetilac naeg centra. SLUBENICA: Stranka je kod nas poetak... PREDSEDNIK: I kraj. I za kraj, nudim vam mesto potpredsed nika. Sve emo proslaviti na venanju a vi ete biti venani kum. Postaete lan porodice. Dakle? ta kaete? (Tiina.) JOEF: Jesu li to moja kolica? PREDSEDNIK: Zato pitate? JOEF: Gde su leevi? SLUBENICA: Kakva velikodunost! Zahvalite gospodinu pred sedniku! PREDSEDNIK: Nikad vie neete biti sami, Joefe Kotnik. Nikad vie. JOEF: Doao sam po hleb i pola pileta. Sad u dobiti nagra du... PREDSEDNIK: Dobiete. (Tiina.) Samo jo neto. JOEF: ta? PREDSEDNIK: Treba zaboraviti. (Tiina.) JOEF: Zaboraviti... ta? PREDSEDNIK: Sve to ste ovde videli. Evo, pruam vam ruku. SLUBENICA: Kakva ast! Stigli ste na vrh, gospodine Joefe Kotnik! Kao to sam na poetku obeala! Brzo je stisnite! (Tiina.) PREDSEDNIK: ta eka? SLUBENICA: ta ekate? JOEF: Ali ja ne mogu... PREDSEDNIK: to oklevate? JOEF: Ne mogu da zaboravim. Ono to sam video. PREDSEDNIK: Zato ne moete? SLUBENICA: Da, zato ne moete, pobogu? JOEF: Zato... zato to nita nisam video. Gledao sam u stra nu. (Tiina.) PREDSEDNIK: Magdalena.

SLUBENICA: Izvolite, gospodine predsednie? PREDSEDNIK: ta hoe da kae? SLUBENICA: Ne znam. PREDSEDNIK: To me nervira. SLUBENICA: Razumem vas. PREDSEDNIK: Poinjem teko da diem. SLUBENICA: Ne uzbuujte se. To nije dobro za vae srce... PREDSEDNIK: Kako moe da vrati nagradu? SLUBENICA (Joefu): ta to radite? Uzrujali ste predsednika! JOEF: Izvinite. Previe mi se posveujete. Ja ne zasluujem ni ta. Nisam traio nevolje. Ja ne znam ko sam. SLUBENICA: Pogledajte u svoje papire! PREDSEDNIK: Magdalena, da li sanjam, da li se to stvarno do gaa? JOEF: Bio sam prisutan. Sve znam. Ali nita nisam video. PREDSEDNIK: Pa o tome i razgovaramo... JOEF: Sve znam! Znam sve to se ovde dogodilo... PREDSEDNIK: Nita se nije dogodilo, razumete? Zato neete da razume? JOEF: Nemam kome da kaem, gledao sam u stranu. (Tiina.) PREDSEDNIK: Ovog oveka drma virus. SLUBENICA: Gospodine predsednie... PREDSEDNIK: On je bolesnik. Kako da bolesnika pustimo na polje? Meu zdrave ljude? SLUBENICA: Moda da ga jo jednom pitate... PREDSEDNIK: Poslednji put vas pitam. Moete li da zaboravi te? JOEF: Ne znam. Pogledajte u papire. Ja ne znam ko sam. PREDSEDNIK: Ne mogu da verujem. Ne mogu da verujem! SLUBENICA: Gospodine predsednie, ne uzbuujte se! PREDSEDNIK: Ovaj ovek odbija moju ruku? SLUBENICA: Smirite se! Za vae dobro! PREDSEDNIK: Vi ste bolesni! Nudim vam ruku! Svoju! Milijar da virusa vrvi po tom vaem kontaminiranom ekstremitetu, a ja sam spreman da ga stisnem! Kakva umiljenost! Kakva oho lost!

189 >

SLUBENICA: Gospodine predsednie! Vae srce! Vaa dva bajpasa! PREDSEDNIK: Nema u vama nimalo razumevanja! Ni trunke zahvalnosti! Nikakve odgovornosti! Dva mrtvaca su napolju! Jo malo emo ovde dangubiti, a onda e poeti da zaudara ju! I ta kad ponu na smrde? ta onda? Kako masa u miru da opinguje ako joj se pred nosom raspadaju leevi? (Tiina.) SLUBENICA: Ne moe. PREDSEDNIK: Ne shvata. Nije kolovan. SLUBENICA: A ja sam mislila... PREDSEDNIK: Pozovite Folkera. SLUBENICA: Gospodine predsednie..? PREDSEDNIK: Zovite Folkera. (Slubenica otvara vrata. Ulazi Folker.) FOLKER: Evo me. PREDSEDNIK: Tuan sam. FOLKER: Nemojte, gospodine predsednie. PREDSEDNIK: Tvrdoglav je. Nee da vam bude venani kum. SLUBENICA (Joefu): ao mi je. A ba ste mi bili simpatini! JOEF: I vi meni. SLUBENICA: Dala sam sve od sebe. JOEF: Znam. SLUBENICA: Ne zamerate? Znate, ono... JOEF: Ne, ne. Ja sam bio kriv. SLUBENICA: Htela sam da vam pomognem! Kako ne razu mete? Zato neete da razumete? JOEF: ta? PREDSEDNIK: Da treba poistiti. Za sobom. Uvek. Izujte cipe le, gospodine Joefe Kotnik. (Tiina.) JOEF: Zar nema... nema druge mogunosti? PREDSEDNIK: Svi znamo da nema. (Joef izuva cipele.) PREDSEDNIK: Uzmite ih u ruke. (Joef uzima cipele u ruke.)

PREDSEDNIK: Folkeru! Brate moj! FOLKER: Da, gospodine predsednie. Moj brate! (Zagrle se.) SLUBENICA: Stanite! Samo malo! Mogu li da zakljuim an ketu? JOEF: Kakvu anketu? SLUBENICA: Zar ste zaboravili? Time smo poeli, pa su nas prekinuli. Oh, ti papiri, poludeu od njih! Ali posao je posao. Samo nam je to jo ostalo. Poslednje pitanje. Vrlo uopteno. Ko ste vi? (Tiina.) JOEF (Govori bos, sa cipelama u rukama): Ja sam Joef Kot nik. Ovo su moje cipele. U njima sam doao ovamo. Po hleb i pola pileta. Ne seam se tano kad. Jednog jutra. Vei deo dana proveo sam tamo. Pozadi. U oku. Gledao sam u stra nu. Klonio se nevolja. Bio sam srean to sam dobio nagradu. Kao pedesetohiljaditi posetilac. Bio je to najznaajniji dan u mome ivotu. Da su ovde kamere, hteo bih da pozdravim maj ku i oca. I da im se izvinim. Nagradu ne zasluujem. Gledao sam u stranu. Sad mi je ao. Ali, prekasno je. Doao sam po hleb i pola pileta. Nisam hteo da smetam. Nikome. Nisam tra io nevolje. Gledao sam u stranu. (Folker mu stavi ruke oko vrata i polomi mu kimu.) Kraj

> 190

VLADIMIR UREVI

DNEVNA ZAPOVEST
Celoveernja drama

Beograd Mart 2011.

VLADIMIR UREVI
Roen je 1977. u Batajnici, gde je zavrio osnovnu kolu. Gimnaziju je pohaao u Zemunu. Matu rirao 1996, kada je upisao Mainski fakultet, koji naputa nakon est godina studiranja i odslua nih est semestara. Po povratku iz vojske (2003) prelazi na Viu mainsku kolu u Zemunu, gde ap solvira januara 2005. U julu iste godine upisuje Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, odsek dramaturgija. Autor je nekoliko radiodrama, drama Ne igraj na Engleze (objavljena u Sceni br. 4, 2006. i izve dena u Beogradskom dramskom pozoritu 2007, gde je jo na repertoaru, kao i u reiji NVO Off Projekat u Crnoj Gori) i Zbogom, ohari, u reiji Slaane Kilibarde, koja je od 2010. na repertoa ru Narodnog pozorita Toa Jovanovi u Zrenjaninu. Napisao je i jednu monodramu i dve dra me za decu, za potrebe jedne putujue pozorine trupe. Adaptiro radiodramu Kapetan Don Pi plfoks, pisao tekstove songova za nekoliko amaterskih predstava kao i za potrebe svog negdanjeg rok benda. Koscenarista je igrane serije Ono kao ljubav (est epizoda) i scenarista igrane serije Kuku Vasa. ivi i radi u Zemunu.

> 192

Dramaturka beleka

UKUS IVOTA
Vladimir urevi spada u grupu najmlaih srpskih pisaca ije su drame, u kratkom roku nakon objavljivanja, postavljane na pozorinim scenama. Prosede u kojem se njegovi likovi kreu uglavnom je ovde i sada, dramski rukopis je prepoznatljiv, kostur prie zanatski uvek veto sklopljen, situacije uzbudljive, likovi ivopisni, re plike tane i ubojite, a humor diskretan i proet ironijom. Sa svim u skladu s tekstom Jovana Hristia koji je svojevremeno zabeleio da je autentinost karaktera i jezika najmonije oruje kojim raspolae mladi dramski pisac. Treba ipak dodati i Hristievo upozorenje da su groblja dramske knjievnosti prepuna drama pisaca koji nikada nisu sazreli, a ije je osea nje za autentinost, s godinama, prirodno usahlo. urevieva diplomska drama Dnevna zapovest bavi se pro blemima koje roditelji imaju sa decom i deca sa roditeljima. Radnja se deava u stanu penzionisanog vojnog lica Petra (na pola puta izmeu etrdesete i pedesete) koji sa svoja dva sina, Ognjenom (jedva pregazio dvadesetu) i Miloem (par meseci do punoletstva), ivi po vojnikom arinu koji podra zumeva disciplinovanu satnicu od buenja u est i trideset do poveerja u dvadeset tri nulanula. Jedini izuzetak od pra vila je tzv. OPePe situacija (u sluaju da neko od momaka ima devojku). U trenutku kada upoznajemo lanove ove, na prvi pogled funkcionalne porodice, stariji sin obilato koristi mogunost Odsustva za Privatne Poslove, budui da se ve neko vreme zabavlja sa svojom vrnjakinjom Katarinom. Kao to to obino biva, onog trenutka kada se u jednom strik tno mukom okruenju pojavi ena, situacija poinje da se komplikuje Meutim, niz informacija koje dobijamo o Katarini (ivim ovde, poreklom odavde, po nacionalnosti naa, po veroispo vesti naa tata predaje matematiku, mama filosofiju, a ja u verovatno jednog dana engleski, iako to nisam elela da stu diram), nimalo ne upuuju na njenu fatalnost. Ona nije Lo lita, ona nije ni Oleana, ona je tek papirnata funkcija fatal nosti, neto kao nametnuti dramaturki okida mehanike prirode. Nakon par Petrovih razgovora s Katarinom sazna jemo da je on, pre nego to je postao miljenik generaltaba, drugovao s Milanom Mladenoviem (On je pevao ispod le ma mozga nema a ja sam nosio taj lem) i poto mu poe za rukom da devojku fascinira poznavanjem engleske knjie

193 >

vnosti (oficir u penziji s najoriginalnijim doivljajem ekspira, kako ga Katarina opisuje), kriza srednjih godina uzima svoj (predvidljivi) danak. Pater familias (heroj svih ratova u koji ma je uestvovao a uestvovao je u svakom) stereotipno po inje da menja svoje navike: iz naftalina vadi konu jaknu, ponovo poinje da duva, da pije pivo, odlazi ak i na koncert Goblina u SKC Uvoenje elemenata nekadanje politike realnosti ili pop kulturnih referenci, samo po sebi nije problem. Duhovite ver balne dosetke iz ta dva korpusa nisu retke u drami, ali u ne dostatku pievog otklona spram optih mesta lako ih zatr pavaju replike koje su same sebi dovoljne (ekajte, vi ste se druili s Milanom, Magi i Bojanom Pearom; Ba me briga vie ta je Gile iz Orgazma rekao za prvi album Idola). Mnogo vie sluha pisac ima za likove Ognjena i Miloa. Oni poseduju bogatstvo i intenzitet ivota, svaki u skladu sa svojim godinama. Ognjen je skockan i raspolae spektrom sleng fraza koje mu pomau da se u drutvu kotira kao urban (vrh, gajba, smor, bedak, gotiva, mojne, cimaina), a najvea ambicija mu je da otvori trnjak totalne ekskluzive, obavezno negde u kru gu dvojkice. Nasuprot njemu, Milo je stidljivi ahista koji se, uprkos oevim upozorenjima, brine o lokalnim psima lutali cama. Zajedniko im je to to obojica trpe pritisak dominan

tnog oca i odsustvo majke (koja je nakon razvoda novu poro dicu zasnovala u Australiji). Crnobela slika njihovih slinosti i razlika takoe deluje tipski, ali njihov generacijski sukob, onako kako je napisan, dirljiv je, duhovit i uvek argumentovan, bilo da je re o generalnom odnosu spram ivota ili o konkretnim situacijama kao to je da vanje saveta o mukoenskim odnosima. Bilo bi nefer rei da se u drami Dnevna zapovest ne osea ukus ivota unutar jednog doma. Ali treba imati u vidu i da replike esto deluju kao naknadno dodato razreenje ili prepriavanje dogaaja koji najavljuju do voenje porodice na novi nivo brutalne iskrenosti. Mogue je da bi Dnevna zapovest bolje funkcionisala kao film ski scenario (recimo, iz opusa oporog naturalizma Majka Lija), gde je potrebno mnogo manje obrazloenja nego to to po zornica inae moe da podnese. To ipak ne znai da se od teksta ne moe nainiti predstava u kojoj bi detaljno osmiljeni biografski podaci, uz pomo reditelja i glumaca, mogli da se pretvore u dramu. Biografije urevievih junaka kristalno su jasne. Moda za nijansu i previe, pa se zbog toga stie uti sak da se dalje od biografija nije ni otilo. Slobodan OBRADOVI

> 194

Lica: Petar, na pola puta izmeu etrdesete i pedesete Ognjen, jedva pregazio dvadesetu Milo, par meseci do punoletstva Katarina, Ognjenova generacija

Deava se u Petrovom stanu, danas.

Scena prva (Scena je podeljena na dva dela. Vei deo dnevni boravak i manji deo Ognjenova i Miloeva soba. Dnevni boravak za pravo su kuhinja i trpezarija s dnevnom sobom, koju krasi ve lika polica s knjigama, ploama i gramofonom. Desno iz dnevnog boravka je ulaz u Petrovu sobu, levo u Miloevu i Ognjenovu, pravo je prolaz u hodnik. U Ognjenovoj i Milo evoj sobi je vojniki krevet na sprat, TV i pisai sto s rau narom. Na podu par brojeva asopisa Mens helth, neoba vezno sloeni diskovi, na zidu poster Danijela Krejga iz po slednjeg filma o Dejmsu Bondu. Enterijer je oigledno ne kada bio luksuzan, danas je skroman i uredan. Petar je u ku hinji, u trpezariji su Ognjen i Milo. Milo veera, Ognjen glanca cipele, Petar pie.) MILO: Bio je veliki odmor. Ja sedim na klupi sm, a neka tri kretena stoje malo dalje. Dvojica pue, a taj jedan dripac jede pljeskavicu. On je kao glavni. Sve vreme viu i psuju, ovaj jede kao svinja, curi mu keap niz ruku, lie prste, mnogo me ne rvira, ali ja ne pravim problem. Sve dok im nije prila kerua. Osetila miris mesa i stala na par metara od njih. Tako, ko odavde do sudopere. Vidim da je gladna, sise joj do zemlje, oigledno ima mlade koji jo sisaju. Ovaj s pljeskavicom je po

zove da prie, ona mu prilazi i dripac je iz sve snage utne. Iz iste obesti. Jo joj se smeju. Kerua se okrene i, pognute gla ve, mirno ode da potrai hranu na drugom mestu. Moda je otila da majk od unutranjeg krvarenja, a pre toga jo jed nom da, poslednji put, podoji svoje kuie. Ja gledam i ne ve rujem svojim oima, a onda kaem: Ajde doi mene da ut ne, magarino. On se zbunio, a ova dvojica gledaju, ekaju ta e dripac da uradi. On prebacuje pljesku u levu ruku, a des nu stee u pesnicu, ovi bacaju cigarete i ja shvatim da e biti problema. Tip kree prema meni, kae: ta je, balavac?! ta oe?! Oe i ti malo po piiu? Ja raunam, bolje da udarim prvi nego da ekam, al opet nije dobro ni da se zaleem. Odlu im da ne reagujem, putam ga da prie, da bi se opustio. ak gledam u beton, da pomisli da sam se uplaio. Navlaim ga da me potceni, razume? I onda, kad je priao dovoljno blizu, nanianim ga i pljas u bradu! Direkt! Bez upozorenja! Nok daun! Tata, on je pao ko klada, pljeskavica odletela pet me tara, a ova dvojica pobegli ko zeevi. Izvini, deko, ispala ti je gurmanska. ta sad ima da kae? Slobodno reci ako ti neto nije jasno. On poeo neto da krklja, njanjanja, njanjanja, tako da nita nisam razumeo. I sad mi prete ukorom direkto ra. A ta je trebalo da radim?! Da mu aplaudiram to je utnuo kue?! Nisam sebian kao Ognjen da samo mislim na sebe, kako u da se doteram, da se sredim i da budem lep. Nije ni udo to ga svi u bloku zovu Pican. OGNJEN: Ko me tako zove? MILO: Svi. Cela ekipa. ak su mene poeli da zovu Mali Pican. OGNJEN: Bolje da te zovu Pican nego Muta. PETAR: Ja u sutra otii u kolu. Miloe, itaj dnevnu zapovest za sutra. (Milo uzima svesku i poinje da ita kao da ve zna napamet.) MILO: Dnevna zapovest za etvrtak, dvadeset sedmi: est i trideset ustajanje i jutarnja higijena. est i pedeset, fiskultu ra. Sedam nulanula doruak, sedam i petnaest Ognjen i Milo odlaze na kolske aktivnosti, a Petar pere sudove, ide na pijac i sprema ruak. Petnaest nulanula ruak, petnaest i tri

195 >

deset popodnevni odmor. Od sedamnest nulanula vreme za nauku i obrazovanje, od dvadeset sati veera, a od dvade set i trideset slobodno vreme. Od dvadeset dva i trideset li na higijena, od dvadeset tri nulanula poveerje i odmor. ...Ja ne znam to svaki dan piemo dnevnu zapovest, kad je svaki put isto? PETAR: Mora da se zna neki red. OGNJEN: Ja sutra uzimam OPePe. MILO: Ponovo OPePe? Pa i danas koristi OPePe. OGNJEN: Tako je, ali imam pravo. MILO: Dva dana zaredom? Tata, je l' moe OPePe dva dana zaredom? PETAR: Ko ima devojku, moe svaki dan. Zato se i zove OPe Pe, Odsustvo za Privatne Poslove. MILO: Znam, tata, ali on stalno ima neku devojku. PETAR: Takvi su propisi, Miloe. OGNJEN: Ja bih i tebi toplo preporuio da nae devojku, umesto to provodi vreme hranei pse lutalice. Bolje da na vlai neku cicu, nego to navlai opor pasa ispred zgrade. Pii mi OPePe i sutra i prekosutra i za vikend. MILO: Ne moe. Otkud mi znamo da ti ima devojku i da si ba svako vee s njom? OGNJEN: Ako meni ne veruje, pitaj nju. Kad hoete da doe? PETAR: Ko? OGNJEN: Katarina. Moja devojka. MILO: Ko kae da hoemo da doe? PETAR: Da li je to ozbiljna veza, Ognjene? OGNJEN: Mislim da ovaj put jeste. MILO: Ako si mislio da se eni, ona soba ostaje moja, a ti gle daj gde e. Ne dolazi u obzir da je dovodi u nau kuu, nego e ti, brate, prvo da se zaposli, pa da zaradi, pa da ide u podstanare, pa tek onda... PETAR (Prekine ga): Obustavi. MILO: Razumem. OGNJEN: Nemam nameru da se enim, ve samo da upoz nam devojku sa svojom porodicom, ali ako e ti da uti kao

zaliven i da pravi neprijatnu atmosferu, kad god je tu neko e tvrti, neu je dovesti ni sada. MILO: Na tvoju alost, ovaj put neu da utim. Sve u da joj ispriam: I kako si pikio u gae do etvrte godine, i kako se leti brije ispod pazuha, kako te ceo blok zove Pican i kako ti je naj vea ambicija da postane butika. OGNJEN: Ako ti pred njom progovori, ja se obesim. MILO: Rei u joj kako ima jedne bokserice samo za seks. OGNJEN: Jok, nego u na dejt da idem u vojnikim esembe boksericama? MILO: Ne znam samo ta e kad shvati da uvek nosi iste gae. (Petar diskretnim potezom ruke, kao po komandi, utia sino ve.) PETAR: Ognjene, kad si mislio da doe... OGNJEN: Katarina. Predlaem da doe u nedelju posle GeEs Pea. PETAR: Vrlo dobro. Milo i ja emo da spremimo ruak. MILO: E, onda e Generalno Sreivanje Prostorija gospodin da radi sam. PETAR: Pii: Od deset do etrnaest GeEsPe Ognjen, a pri prema obroka Petar i Milo. MILO: ta spremamo? PETAR: Pasulj sa suvim rebrima. OGNJEN: Opet pasulj? PETAR: Nedeljom uvek jedemo pasulj. Jesi ti hteo neto dru go? Rizibizi, gula, boranija, graak? OGNJEN: Mislio sam malo da promenimo, na primer pasta fru ti di mare. Moemo i neko vino uz to. PETAR: Morske plodove ne spremamo, alkohol ne pijemo. Ako neete da jedete pasulj, idite u restoran. OGNJEN: Ma ne, ja sam samo dao predlog, ali u redu je i pa sulj. Nemam nita protiv. MILO: Koske uvamo za Duli, Doru, arlija i edu. PETAR: Miloe, nareenje je bilo da ne hrani lutalice ispred zgrade.

> 196

MILO: Ve mesec dana nosim koske skroz na kraj bloka. PETAR: Imam operativna saznanja da si ih jue ponovo hranio ispred zgrade. MILO: Ta alapaa iz prizemlja sve mora da vidi. OGNJEN: Treba da krenem na zaslueni OPePe. PETAR: Do daljeg, voljno. (Ognjen odlazi.) MILO: Tata, je l' se sea ti kako Musa dere jarca? PETAR: to? Da nee moda ti da me podseti? MILO: Slai figure. PETAR: Koliko ja znam, slabiji slae figure. MILO: Tako je, zato slobodno odmah poni. PETAR: Svako slae svoje. MILO: E, tata, tata, da nisi toliko tvrdoglav, moda bih te po nekad i pustio. (Sedaju za sto i slau figure, Milo nameta sat za ah.) PETAR: Mali, ima da te matiram u tri poteza. MILO: Ovako emo, dajem ti dvadeset minuta prednosti, pa ako pobedi, ja perem sudove narednih mesec dana. Poteno? (Poinju partiju, posle svakog poteza odzvoni zvonce na satu.) PETAR: Samo da zna, ah i tabanje ne idu zajedno. Svaki prim ljeni udarac u glavu ubija oko etrdeset hiljada malih sivih eli ja koje ti trebaju za ah. Zato je bolje da ne upada u nevolju ako hoe da bude dobar ahista. Razume? Peak na E4. MILO: Ko maltretira ivotinje imae posla sa mnom i taka. Peak E5. PETAR: Peak D3. Scena druga (Dnevni boravak. Za stolom sede Ognjen i Katarina (jedno do drugog), Petar i Milo. Katarina pokuava da razbije neprija tnu tiinu, njih trojica utke jedu pasulj, u istom ritmu, kao po komandi. Milo ne progovara.) KATARINA: Ognjen mi je priao da je Milo straan ahista. ...Moj deda voli da igra ah. Onako, amaterski. Ali dobar je. Re

dovno pobeuje ostale penzionere na Kaliu. ...Mislim stari je, one prave penzionere, a ne tako... Milo mi je rekao da ste penzionisani. ...Ne, ova drava je katastrofa. Neke ljude u naj boljim godinama alju u penziju, a s druge strane podgrejani leevi jo uvek idu na posao. OGNJEN: Probaj pasulj. KATARINA (Petru): Vi ste kuvali? OGNJEN: Milo je. KATARINA: Lepo mirie, ali ja ne jedem pasulj. OGNJEN: Mi nedeljom obino klopamo neku ribu ili plodove mora, popijemo po au ardonea, ali koncept je bio takav da danas jedemo neki vojniki specijalitet. Ono, kao, military food. Sorry. KATARINA: U redu je. Evo, uzeu malo da probam. (Katarina uzima kaiku pasulja.) KATARINA: Svaka ast, Miloe. OGNJEN: Reko bi on hvala, ali kad neko doe, njemu kuca pojede jezik. U suprotnom, usta ne zatvara. Nemoj sluajno da baci koske, na Milo to uva za ovaj opor ispred zgrade. Mi loe, ta si hteo da kae Katarini? KATARINA: Ognjene, ostavi deka na miru. Uostalom, nije pri stojno razgovarati preko zalogaja. OGNJEN: Nema to veze s hranom. Obeao mi je da e neto da ti kae. KATARINA: Ognjene, pusti ga sad. OGNJEN: Katarina bi sigurno elela da uje ta je hteo da joj kae. Ajde kai. Kai sad, Miloe. Vidi, na Mia je kao Duh Hamletovog oca. KATARINA: Ognjene, sram te bilo. OGNJEN: ekaj, a zar nije tako? KATARINA: Izvini, Miloe. Ja studiram engleski jezik i knjiev nost, pa trenutno spremam ekspira. Hamleta smo gledali prole nedelje, sino smo gledali Riarda Treeg, a u petak ide mo na San letnje noi. OGNJEN: Ako e da bude smaranje kao Riard Trei, bez mene ovaj put.

197 >

KATARINA: San letnje noi je komedija, a Riard Trei nije smaranje. OGNJEN: Glup je i nerealan. On je kao ubio mua onoj.... PETAR: Lejdi Ani. (Ognjen i Katarina se na trenutak zbune.) OGNJEN: Da, a onda je startuje, ni manje ni vie nego na sa hrani, i ona se primi. PETAR: To je najbolja ekspirova scena. Bez te scene ne bi bilo drame. OGNJEN: Znam, ali glupa je. Ko jo startuje ribu na sahrani? PETAR: Neprijatelja napada kad je najslabiji i kad se najma nje nada. Sahrana je sasvim logian izbor. Riard je u toj sce ni na vrhuncu svoje moi, Ana potpuno nemona. Ako on eli da iskoristi njenu slabost, to je pravi trenutak i ona jednosta vno nema ansu. Slomljena je. Ljudi u takvim okolnostima do nose neoekivane odluke. Riard to zna, a jo je i slatkoreiv. Laskavci su, sine, pokvarenjaci, a pokvarenjaci su veliki za vodnici. KATARINA: Gledali ste predstavu? PETAR: itao sam. KATARINA: Nikada nisam razmiljala na taj nain. OGNJEN: Mi moramo da krenemo. KATARINA: Ja u da operem tanjire. OGNJEN: To ne dolazi u obzir. (Katarina kupi tanjire i odnosi ih do sudopere.) KATARINA: Iskuliraj, Ognjene, to je pet minuta. (Petar, Milo i Ognjen nemo gledaju Katarinu koja pere sue.) Scena trea (Dnevni boravak. Petar je sam na sceni. isti krompir. ZVONO na vratima. Petar i dalje hladnokrvno isti krompir. Posle tre eg zvona u prostoriju ulazi Katarina.) KATARINA: Bilo je otkljuano. (Petar uti.) KATARINA: Zvonila sam.

PETAR: U ovo vreme obino zvoni potar, a ja... KATARINA: Ne otvarate potaru? PETAR: Nema ta da donese, osim rauna. ...Ognjen nije kod kue. KATARINA: Ja sam samo bila u prolazu. Gubim neka predava nja na fakultetu, pa rekoh, da svratim na kratko... (Tiina.) KATARINA: ...Na aj. PETAR: Hoete aj? KATARINA: Moda bolje kafa? PETAR: Ne pijemo kafu. KATARINA: Moe i aj s malo eera. PETAR: Mi pijemo bez eera. KATARINA: Da, tako je zdravije. PETAR: Vrlo dobro. Milo i Ognjen nikad nisu voleli slatkie, a ni ja ih ne jedem od kad nisam u slubi. KATARINA: Ognjen mi je rekao da ste bili najbolji u klasi. (Petar uti.) KATARINA: I da, navodno, niste eleli da postanete oficir. PETAR: Hoete od nane ili kamilice? KATARINA: Zar mukarci ne vole da priaju o vojsci? PETAR: Veina. KATARINA: Proitali ste celog ekspira? PETAR: Moda. I ne seam se vie. KATARINA: Ali seate se tih drama, likova? PETAR: Samo onih glavnih, Romea, Makbeta, Jaga. KATARINA: I ko je, po vama, najvei zloinac? PETAR: Riard Trei. KATARINA: Tit Andronik. (Petar nemo, kao za sebe, ospori tu tvrdnju.) KATARINA: ta, kao nije? PETAR: Tit Andronik je osvetnik. KATARINA: Da, ali je Timori posluio meso njenih sinova. PETAR: Silovali su mu kerku i iupali joj jezik. ta oekujete od jednog vojnika? KATARINA: Branite ga samo zato to je vojskovoa.

> 198

PETAR: Branim ga zato to je ispravan. KATARINA: Ispravan? PETAR: Na jednom poetskom nivou da. KATARINA: Ja ipak mislim da ste vojniki pristrasni. PETAR: Nema to veze s vojskom. I Otelo je vojskovoa pa je glupak. KATARINA: A da je razotkrio Jaga, voleli biste ga. Vidite da ste pristrasni? PETAR: Taj Otelo je jedan sujetni magarac. Tipian general. e kspir je prosto sjajan poznavalac vojske. Verujem da bi i sam bio vojnik, da nije bio pisac. KATARINA: Zbog ega to mislite? PETAR: Kako poinje Hamlet? Smena strae, je l' tako? KATARINA: Da. PETAR: I kako se straa smenjuje? KATARINA: Pa, valjda normalno. PETAR: Ne. Naprotiv. Dolazei straar pita: Ko je tamo? Ume sto da postojei kae: Stoj, ko ide? Napisano je naopake, ra zumete? KATARINA: Razumem, ali ta time elite da kaete? PETAR: Mislite ta ekspir eli da nam kae? Poto je vojska ogledalo stanja u dravi, nama je ve tada, nakon te nakara dne smene, jasno da je neto trulo u dravi Danskoj. KATARINA: Jo ete mi rei da je ekspir, zapravo, sve vreme pisao samo o vojsci? PETAR: Naravno. (Katarina se nasmeje.) KATARINA: Naravno? PETAR: Porodino ustrostvo u Romeu i Juliji tipino je vojniko. Ne zaboravite da je sam Gaj Julije pre svega general, pa tek onda Cezar. Gotovo svi ekspirovi junaci reavaju probleme sa svojim neprijateljima tako to ih likvidiraju. Ne pregovaraju sa njima to je, sloiete se, vojniki princip. Dobar deo dramske literature zasniva se na nesnalaenju vojnika u civilnom dru tvu. Ba kao u Otelu i to je, samo po sebi, ve dramatino. KATARINA: Jo e ispasti da su svi pisci u stvari pisali o vojsci.

PETAR: Uglavnom. Na primer, kod ehova, vojnici su obino sporedni likovi, zato mu drame i jesu dosadne. KATARINA: Znai, po vama, dobra predstava ili dobar film ne minovno imaju veze s vojskom? PETAR: Da li ste moda gledali Kuma? KATARINA: Da. PETAR: To je, sloiete se, neosporno remekdelo. I kako Majkl Korleone reava nesporazume s ostalim mafijaima? Sve ih po bije. On se u ratu porodica najbolje snalazi, a setite se zato. Kako na poetku filma Majk dolazi na venanje svoje sestre? U uniformi. Majkl Korleone je vojnik. Idemo dalje: Jeste li gle dali Taksistu? KATARINA: Mislite Taksi? PETAR: Ne, mislim Taksistu. Robert de Niro na kraju filma ubi ja Harvija Kajtela i ostale da bi izvukao Dodi Foster iz prosti tucije. A taj taksista je vijetnamski ratni veteran, opet vojnik. Razumete? KATARINA: Oficir u penziji s najoriginalnijim doivljajem e kspira. Zato vi niste studirali knjievnost? PETAR: Zato to tu nema ta da se studira. KATARINA: Ognjen je pomalo na vas. PETAR: Mogue. KATARINA: Priaete mi o tome sutra. (Petar je upitno pogleda.) KATARINA: Izvinite, sad moram da krenem. Dovienja... PETAR: Dovienja, Petre. (Katarina se osmehne.) KATARINA: Da. Dovienja, Petre. PETAR: Dovienja, Katarina. (Katarina ode.) Scena etvrta (Dnevni boravak. Milo razgovara telefonom.) MILO: Dobro sam, mama, nemoj nita da brine. ...Igram jo uvek. Igrao sam u finalu gradskog protiv jednog momka iz

199 >

matematike. ...Izgubio sam, ali na prevaru. ...Pa, tako, lepo, on je em stariji godinu dana, em ima profi trenera, a ja spa ringujem s tatom. ...U ovoj zemlji ak i ah partija moe da se namesti. (Ognjen je uao i stoji mu iza lea, Milo ga ne vidi.) MILO: Ne, ne, ne hranim ih vie ispred zgrade. Ako ne veru je, ti doi pa vidi. ...Svaki put kae: Idue godine. ...Znam da je Melburn daleko i da su karte skupe, i to kae svaki put. ...Dobro je Ognjen, studira, ima novu devojku. ...On kae da je ozbiljno. ak smo je i upoznali. ...Da, bila je kod nas na ruku. ...Onako. ta znam: Lepa je. ak nam je posle ruka oprala ta njire. Ja kuvao pasulj, tata i Ognjen polizali prste. ...Ej, da ti ka em, zna kako u bloku zovu naeg Ogija? ...Pican. ...Ne sva amo se, ta ti je? Samo kaem da ga tako zovu. ...Vai, mama. Pozdravi Milenu. ao. (Milo sputa slualicu, ugleda Ognjena.) MILO: Prislukivao si. OGNJEN: Ne. Stajao sam ovde. MILO: Sluao si moj razgovor, a nisi hteo da pria s maj kom? OGNJEN: Nije htela ni ona sa mnom. MILO: Otkud zna da nije? OGNJEN: Ako gospoa eli da me uje, uvek moe da me cim ne na mob. Uostalom, ti si sve ve druknuo, samo si zabora vio da kae da i dalje pravi sranja po koli. MILO: Nisam hteo da joj diem pritisak. OGNJEN: Moda bi gospoa ipak trebalo da zna da joj je sin au tistian i agresivan. MILO: To su gluposti. Ja imam drugare. OGNJEN: Nema ti nikoga. Nema ni jednog ortaka. Ekipi iz bloka samo slui kao maskota. MILO: Moda ja sa njima i nemam ta da razgovaram. Njih za nimaju samo enske i kladionica. Niko nikad nije dobio na toj kladionici, i niko od njih nema devojku, a samo o tome pria ju. OGNJEN: Jok, nego e Joca Kifla, Mare Boston, Debos i Hemi

ja da priaju o ahu. Alo, gde ti ivi? U svom svetu ivi, Mi loe, a to je autizam. MILO: Ja ne priam o stvarima u koje se ne razumem. OGNJEN: A kad e da se razume? Kad? Brate, ima skoro osamnest i jo si njufer. MILO: A je l' ti moe da shvati da na ovom svetu postoje lju di koji nisu manijaci i koji ne misle samo o tome? OGNJEN: Greka! Ja ne mogu da shvatim da postoje ljudi koji nikada ne misle o tome. MILO: E, pa ja nisam jedan od njih. OGNJEN: Nisi? ta, kao, ima ribu? Da nee moda i OPePe da trai? MILO: Nemam jo, ali i OPePe u da traim, ako treba. OGNJEN: Hoe da kae da postoji neka ribica na koju se ti pr i? MILO: Postoji i nije ribica, nego devojka, i ne prim se, nego mi se dopada. OGNJEN: A to to lepo nisi odmah rekao? MILO: A to me ti lepo nisi pitao? OGNJEN: Kako se zove? MILO: Ne znam. OGNJEN: Kako ne zna? MILO: Sve i da razgovaram s nekim u koli, ne bih pitao. to neko drugi mora da zna da mi se ona svia. Ja u je upoznati sam. Jedino ne znam kako da joj priem, pa sam hteo tebe da pitam. OGNJEN: ekaj malo, Miloe. Kako to sad? Do malopre sam bio manijak, a sad trai moju pomo. Pria kevi da me zovu Pican, preti da e da me blamira pred Katarinom. MILO: Nisam hteo nita da joj kaem. alio sam se. OGNJEN: Hteo si, Miloe. Hteo si, ali nisi imao uku da kae. MILO: Zato nee da mi pomogne? OGNJEN: Na koju foru ja tebi da pomognem? MILO: Ne znam ta treba da radim. OGNJEN: Nita. Samo budi skockan, urban i oputen. Kapi ra?

> 200

MILO: Ne ba. OGNJEN: Evo, na primer, kako bi ti rekao devojci da su joj lepe cipele? MILO: ta znam: Ba su ti lepe cipele. OGNJEN: Eto vidi. Pogreno. Ne valja. MILO: Kako treba? OGNJEN: Gilje su ti ekstra. Kad se malo zbliite, moe da uba ci i jebo te. MILO: Jebo te, gilje su ti ekstra. OGNJEN: Nije loe, ali moe to i bolje. Na primer, jebo te uba ci u sredinu: Gilje su ti, jebo te, ekstra. Dakle, mora malo mo dernije da pria. MILO: Znai da psujem? OGNJEN: Ne da psuje. Znai, ekstra, vrh, gajba, smor, super, matorci, ono kao, bedak, gotiva, mojne, cimaina, tike, lone, ulja, ne verujem, batice, matori, epi, dajdest, ekirao, na puio, tripovanje, zabadanje, oputeno, do jaja. Ne bi bilo loe da se predstavi kao omi. Kapira? MILO: Razumem, mislim kapiram, ali o emu da priamo? OGNJEN: To je potpuno nebitno, sport, muzika, moda, filmo vi, moe da joj recituje neke stihove, moe da radi ta ho e i uopte nije vano ta e da joj kae, nego kako e da kae. MILO: Je l' mogu da je pozovem u bioskop? OGNJEN: Ne moe u bioskop zato to u bioskopu ljudi ute. MILO: Ognjene, stvarno mi nije bilo na kraj pameti da kaem Katarini bilo ta. OGNJEN: Vie bih voleo da si rekao. MILO: ta, kao, ne bi ti smetalo? OGNJEN: Naravno da bi mi smetalo, prebio bih te sutradan, ali bolje da si rekao bilo ta nego to si utao sve vreme. MILO: Izvini. OGNJEN: Nemoj da mi se izvinjava. Nisam ja taj koji je u pro blemu. MILO: Ognjene, a to lae da bi me prebio? OGNJEN: Ne laem. Prebio bih te da si rekao.

MILO: Ognjene, je l' ti vidi koliki sam ja? Ne znam otkud ti uopte ideja da moe da me bije. OGNJEN: Iskuliraj, Miloe. To se samo tako kae. (Ulazi Petar, vraa se iz nabavke, nosi pune kese. Milo i Ognjen odmah pomau i raspakuju.) PETAR: Je l' gotovo uenje za danas? MILO: Gotovo. Po dnevnoj zapovesti sledi veera, slobodno vreme, pa poveerje. PETAR: Vrlo dobro. OGNJEN: Ja ne ostajem na veeri, idem odmah na OPePe. (Milo iz jedne kese vadi kesicu kafe.) MILO: Kafa? ta e nam kafa? Ko pije kafu? PETAR: Kod nas niko, ali moda navrati neko ko pije. OGNJEN: Kod nas moe da navrati jedino potar, a koliko ja znam, on pije vinjak. MILO: eer? Otkud sad eer? PETAR: Miloe, neke stvari u kui jednostavno treba imati. MILO: Da, ali ja ne znam gde u s njim. Ne kupujemo eer poslednjih deset godina. Ne znam ni gde stoji. PETAR: Ja u mu nai mesto. ta jo ima novo? MILO: Nita. PETAR: Kod tebe, Ognjene? OGNJEN: Sve po planu. PETAR: Evo, danas je bila penzija. (Petar broji novac, daje ga Ognjenu.) OGNJEN: Ne treba, hvala. PETAR: Treba, treba. Voljno si, i nemoj da zakasni. OGNJEN (Odlazei.): Hvala, ale. Vraam se do dvadeset etri nulanula. PETAR: Opusti se. Ne mora da uri. (Ognjen se nasmeje, prijatno iznenaen.) PETAR: ta me gleda. Ajde, pali, zakasnie. (Ognjen ode.) ...Ko slae figure? MILO: Slabiji uvek slae figure. PETAR: Poni, ta eka. MILO: Tata, zato ti je toliko teko da prizna.

201 >

PETAR: Opet e morati da slae svako svoje. MILO: Ali ja sam beli. PETAR: Naravno. Slabiji imaju prednost. Scena peta (Dnevni boravak. Petar sam usred nekog kunog posla. ZVO NO. Petar krene, pa zastane. Popravlja frizuru. Nakon par se kundi ulazi Katarina.) KATARINA: Bilo je otkljuano. PETAR: Znam. KATARINA (Prekine ga.): Mislili ste da je potar, a vi nikada ne otvarate potarima. PETAR: Mislio sam da neete doi. KATARINA: Zato ne bih dola? Pa rekla sam vam jue. PETAR: Hoete kafu? KATARINA: Je l' imate nes? PETAR: Nemamo. KATARINA: Onda obina, s malo eera, bez mleka. (Katarina pregleda policu sa knjigama, ploama...) KATARINA: Ova vaa polica je kao neki muzej. PETAR: Neete tu nai nita to bi vas zanimalo. KATARINA: O emu emo danas da priamo? PETAR: Ne znam. Moda da kaete neto o sebi? KATARINA: Kako mislite? ta vas konkretno zanima? PETAR: Znate kako roditelji postavljaju pitanja: Odakle su vai? ime se bave? ime se vi bavite? KATARINA: Vas je, u stvari, sramota da pitate da ne biste ispa li gnjavator, pa biste voleli da sve kaem sama. PETAR: Recimo. KATARINA: Mislila sam da emo da zaobiemo taj deo. PETAR: I to je u redu. KATARINA: Okej, ja sam Katarina, ivim ovde, poreklom odav de, po nacionalnosti naa, po veroispovesti naa. ale i keva su malo, onako, gimnazijski profesori. Tata predaje matema tiku, mama filozofiju, a ja u verovatno jednog dana engleski, iako to nisam elela da studiram.

PETAR: Zato ste rekli da su vam roditelji onako? KATARINA: Drugaiji su od vas. Oni su, kao, drutveno anga ovani. Stalno neke NVO prie. Tata vikendom daje besplatne asove matematike romskoj deci, a keva ide na sastanke, tog nekog, Pokreta za mir i toleranciju, koji uteruje mir i toleran ciju tamo gde je sve ve mirno i tolerantno. Ne znam. Njih dvo je kao da su jo uvek u devedesetima, kao da pate za stu dentskim protestom. ale, recimo, esto ide po kui i pevui Rimtutituki. ...Znate, to je ono... PETAR (Prekine je.): Znam tu stvar. KATARINA: Moj ale malo smara s tim. PETAR: Zato mislite da su vai drugaiji od mene? KATARINA: Vi ste roditeljroditelj, a oni pokuavaju da budu ro diteljiprijatelji. Ponaaju se kao da su mi ortaci, s tim da u tom prijateljstvu uvek sve bude po njihovom. Kao, liberalni su, sve je oputeno a, u stvari, nita nije oputeno. PETAR: Imaju veliku elju da budu savremeni. KATARINA: Savremeni malo sutra. Keva je ei kontrol frik. Ja sam htela u ivotu da se bavim proizvodnjom zdrave hrane. Za insko bilje, itarice, heljda, organski gajeno povre, ali to je podrazumevalo da u studirati poljoprivredu. Zbog te ideje s kevom sam razgovarala tri nedelje svaki dan po dva sata, o bu dunosti i tome ta je dobro za mene. Kao, sve je to u redu, studiraj ta hoe, ali postoji hiljadu argumenata zbog ega to ne treba da radi. Na kraju me je toliko pasivno izagresirala, da sam morala da upiem engleski. S druge strane, vi ste voj nik, kao, trenirate strogou, a sutinski ste sto puta oputeni ji od mojih. ...Jeste ovo vi? (Katarina pokazuje sliku iz albuma koji je prelistavala.) PETAR: Da. KATARINA: Poznavali ste Milana Mladenovia? PETAR: iveli smo u istoj zgradi. KATARINA: ekajte, vi ste se druili sa Milanom, Magi i Boja nom Pearom? PETAR: Da, mada sam ja neto mlai. KATARINA: Kako to da, samo da? Poznavali ste ceo EKV i vama je to onako normalno.

> 202

PETAR: Tada su se jo zvali Katarina Druga. KATARINA: Vi ste se druili s Milanom, a meni Ognjen nita o tome nije rekao. PETAR: Zato to to nije vano. KATARINA: Kako nije vano? Moji roditelji bi otkinuli na tu priu. Nevieno bi vam zavideli. Oni su veliki fanovi EKVa. Na kraju krajeva, ja sam dobila ime po tom bendu. Da imam bra ta, verovatno bi se zvao Milan. Cenim da mu ba ne bi dali ime arlo. (Petar se nasmeje.) KATARINA: Svaki dan me nekako iznenadite. PETAR: Izvinite. KATARINA: Vi nemate pojma ta bi moj ale dao da ima ova kvu sliku. (Petar prosto okrene glavu. Sipa kafu.) KATARINA: Ne volite ovu sliku? PETAR: Od nas etvoro, jedino ja sam danas iv. Kad sam se vratio iz Bosne, uo sam da je Milan bolestan i da je u bolni ci. Hteo sam da ga posetim, ali nisam otiao. Posle par dana javili su da je umro. KATARINA: Zato niste otili? PETAR: Pijte kafu. Milo e uskoro da doe. KATARINA: Ne elite o tome da priate? PETAR: Drugi put. Milo e uskoro da doe. KATARINA: Je l' mogu onda da doem sutra? PETAR: Samo ako neete dirati moj muzej. KATARINA (Nasmeje se.): Neu. Obeavam. Dovienja, Petre. PETAR: Dovienja, Katarina. (Katarina odlazi, Petar dolazi do police, vraa se do kuhinje, uzima krpu i poinje da brie prainu s gramofona.) Scena esta (Dnevni boravak. Milo je usred nekog posla koji je zapravo za postavio zbog svoje prie, Ognjen rua.) MILO: Deset metara. Deset metara, Ognjene, nikad nisam bio

blii. Moda je bilo ak i manje. Stajala je tako, ko odavde do terase. Ja danima sakupljam hrabrost da joj priem. Danima. ak sam nauio jednu pesmu napamet, ba kao to si mi re kao. I sad, hou da joj priem, da odrecitujem, ali me je sra mota. Strano mi je, Ognjene. Odsecaju mi se noge, klecaju mi kolena, srce mi iskae iz grudi, preskae, oseam kako dobijam aritmiju, a tu... Tu poinje da me gui. Tu, ovako, sve mi se ste e u pluima, gubim vazduh. Guim se. Guim se! ovee, uguiu se ako me u meuvremenu ne opali taj infarkt i ja tada shvatam ta znai kad ti ensko oduzme dah. Jedva sam pre iveo, Ognjene, jedva, ali nikada nisam bio blii. Sutra u pro bati da priem bar na pet metara, pa nek umrem ako treba. Jedino me brine da e moda da me provali. Pet metara, o vee, kolko je to blizu. Dobro, ako ne priem na pet, dau sve od sebe da priem bar na osam. I osam metara je za mene dobar rezultat. Moram jo neto da ti kaem: to se vie pri bliavam, sve mi je lepa. Mislim da sam se zaljubio, Ognjene. Skroz sam se zaljubio. OGNJEN: ta si hteo da joj recituje? MILO: Jesenjina. OGNJEN: Kul. Koju? MILO: Pesmu o kerui. Ta mi se najvie dopala. OGNJEN: Dobro je to je nisi startovao. MILO: Misli? OGNJEN: Miloe, ne moe da recituje ribici Pesmu o keru i. Pomislie da si kreten. Da si nastran. Nee ti dati ansu da joj objasni da ti samo voli ivotinje i nita vie. MILO: Koju onda da nauim? OGNJEN: Batali recitovanje, samo joj prii. MILO: Da priem? Tek tako? Ja ti malopre priam kako sam hteo da umrem od prevelike blizine, a ti mi kae prii. Kako ti prilazi? OGNJEN: Polako, ali sigurnim korakom. Sve vreme gledam je pravo u oi i smekam se. Zagonetno. Kad joj priem, nagnem se da joj neto apnem. Ako ima kosu preko uiju, neno je sklonim i pomazim obod uha srednjim prstom. Jednom rukom

203 >

joj dodirujem dlan, a drugom je drim oko struka. Usne su mi na par milimetara od njenog uha. Govorim joj urbano, toplo i polako, da oseti vrelinu mog daha. Seks se ve osea u vazdu hu. Ona se jei. eli me. eli moj jezik. Ve je toliko uzbuena da vie nije ni vano ta u da kaem. Mada ja obino kaem: Kako bi bilo gotivno da totalno oputeno zapalimo negde na toplu okoladu. M? ta misli? Onda ona obino kae... MILO (Prekine ga): Hvala, dovoljno sam uo. Kako te nije sramota da tako prilazi i die devojkama u ui ko neki ma nijak? OGNJEN: Jok, nego u da je gledam sa deset metara. Uosta lom, ti ne mora tako. Ponekad je dovoljno da kae: ao, ja sam Milo, hteo bih da odemo negde na kafu, ako nema ni ta protiv. Imam neto protiv dovienja prijatno. Nemam nita protiv idemo na kafu. Kraj prie. MILO: Ma nemoj. Ti da vodi na toplu okoladu, a ja na glu pu kafu, koju inae i ne pijem. OGNJEN: Miloe, nemoj da si bukvalista. To se samo tako kae. Vodi je na ta hoe, samo je pozovi. MILO: Dobro i kad onda na red dolazi seks? OGNJEN: Zavisi. Ako sve bude u redu, moe biti ve za petne st dana, a moe biti i za tri meseca. Mada je sve preko mesec i po isto foliranje. MILO: Mesec i po? OGNJEN: Malopre hoe da umre na deset metara od ribe, a sad ti je mnogo mesec i po? Ti se, inae, toliko brzo zblia va, da e za par godina dobiti poljubac, a seks verovatno ne gde pred penziju. MILO: Koliko ste ekali ti i Katarina? OGNJEN: Pusti ti mene i Katarinu. Katarina i ja smo iskusni. MILO: Imala je frajere pre tebe? OGNJEN: Imala je neku dvojicu. MILO: I imala je seks sa tim tipovima? OGNJEN: Miloe, ti si retardiran. MILO: Imala je seks sa dvojicom pre tebe i ti nita! Ne sme ta ti?

OGNJEN: Naravno da mi ne smeta. MILO: Otkud zna da i tebe nee da utne? OGNJEN: Zato to sam najbolji. Zato to sa mnom najvie ui va. Zato to bi svakoj ribici u ovom gradu imponovalo da bude moja, a Katarina to jako dobro zna. MILO: A kako moe da zna da sa tobom najvie uiva? OGNJEN: Znam, rekla mi je. MILO (Podrugljivo.) E, ako ti je rekla, onda u redu. (Ulazi Petar, nosi staru konu jaknu motorku, sprema se da izae.) OGNJEN (Plane.): Zna ta, Miloe, kad ti dovede devojku do orgazma, i kad se tebi neko tako prepusti, kad oseti kako se topi od zadovoljstva, kako je svaki deo njenog tela tvoj, kad vie ne moe da se suzdri i na uho pone da ti apue stvari tipa: Ognjene, poludeu ako odmah ne prestane, ali ako prestane, ubiu te, majke mi. E, kad tako neto bude uo, brate, javi se! PETAR: Miloe, spisak za nabavku. (Milo Petru daje spisak.) PETAR: Dodaj nes kafu i neke konzerve pasulja, gulaa i sarme, neki EsDeO. (Ognjenu.) ta me gleda? OGNJEN: Ako hoe, moemo zajedno do SKCa da pocepamo ispred po jednog pivkana? PETAR: 'Oe pivo? Miloe, stavi pivo na spisak. OGNJEN: Ma, zezao sam se. Od kad ti pije pivo? PETAR: Deko, ja sam pio pivo ispred tog SKCa, pre nego to si ti bio u planu. OGNJEN: U toj jakni. PETAR: Izvini, u emu je tvoj problem? MILO: Ognjene, nemoj da smara. Ba je super ta jakna. PETAR: Jesi stavio pivo na spisak? Okej, ako je ruak gotov, sledi popodnevni odmor, pa uenje. OGNJEN: Ja u na OPePe veeras malo ranije. PETAR: Nema OPePea veeras. OGNJEN: Kako to misli nema OPePea? PETAR: Lepo. Veeras nema.

> 204

OGNJEN: Zar nismo rekli da, ko ima devojku, ima pravo svako vee? PETAR: Jesmo, ali treba ponekad da se napravi pauza. Da se ostane kod kue. OGNJEN: Slaem se, ali ja sam se ve dogovorio. PETAR: Otkai. OGNJEN: Ne mogu sad da otkaem, ale. Ostau kui sutra, ali danas ne mogu. PETAR: Ostae kui i danas i sutra. OGNJEN: ali se? PETAR: Ne, to? OGNJEN: A ta e biti ako ipak odem? PETAR (Ledeno.): Ajde probaj da ode. OGNJEN: Tata, je l' me ti zafrkava ili si ozbiljan? (Petar obuva izme.) OGNJEN: ekaj, to ba veeras? PETAR: Dolazim za pola sata. (Petar ode.) OGNJEN: ta mu je? MILO: Nemam pojma. Moda ima visok pritisak, pa je ne rvozan. Pije tu nes kafu kao lud. Evo sad i pivo. Prestao je da kuva, zadnjih mesec dana nismo jeli na kaiku. Za Duli, Doru, arlija i edu uopte nemam koske, cri e od gladi. S njim se neto deava, poeo je da oblai stare stvari, a jutros se ak zacenio od smeha. OGNJEN: Lae da se smejao. MILO: Majke mi. I slua muziku na onom njegovom... OGNJEN: Gramofonu. MILO: Jeste. OGNJEN: Znai kree. MILO: Ognjene, smiri se. Tata ne izlazi iz kue. OGNJEN: Pitanje je dana kad e da trai OPePe. MILO: Ne lupaj gluposti. OGNJEN: Imam nos za te stvari, veruj mi. On ima cupi i to ve rovatno dosta mlau. U svakom sluaju to je dobro za njega. (Ognjen odlazi u sobu.)

MILO: A da raspremi sto? OGNJEN: Moram da se javim Katarini. Scena sedma (Ognjenova soba. Ognjen i Katarina u postseks razgovoru. Ognjen nosi pomalo kiaste bokserice.) OGNJEN: Promenio se zadnjih metar dana. Posle trijes godi na ponovo fura taj neki svoj fazon iz osamdesetih. Meni to u principu super. Taman sam mislio da je iskulirao, a onda... Uh. Nisam ga video takvog vie od deset dina. KATARINA: Kakvog? OGNJEN: Nije se desilo nita spec, ali taj pogled. Podsetio me na sav bedak kroz koji smo prolazili pre nego to su se keva i on razveli. Raspad, ovee. Milo je bio mali. On se toga i ne sea. KATARINA: Kad su se razveli? OGNJEN: Negde izmeu Bosne i Kosova, ja tek krenuo u kolu. Keva se pre toga zaposlila u evabdinici, kod jednog Bosnie iz Travnika. Od toga smo preivljavali. Matorom je to bio katastrofa trip. Nije mogao da hendluje da ona na kio sku bije jau kintu od njega i brak im je postao pakao. Kad su se razveli, Milo se povukao, nije hteo da se igra s klinci ma pa su ga ispisali iz vrtia, a keva je s Bosketom zapalila za Australiju. Tamo imaju erku, Milenu. Mi je nikad nismo videli. KATARINA: Ima sestru? OGNJEN: Poluveju. Taj Miro Bosanac nije loa lobanja. Hteo je da keva povede Miloa i mene, ali nije bilo trika da Petar to dozvoli. On je tad bio miljenik generaltaba. Heroj svih rato va u kojima je uestvovao, a uestvovao je u svakom. Samo on zna kroz ta je sve proao. KATARINA: Kao da ipak krivi njega? OGNJEN: Ne krivim ja nikoga. Kapiram to je keva zapalila, svako normalan bi zapalio, ali ipak je ale s nama zadnjih pet nest dina.

205 >

KATARINA: Da, ali u Beogradu. A mogao si da ivi u Melbur nu. OGNJEN: Nisam neki veliki fan te prie, mada ponekad pomi slim da bi njemu bilo lake da nas je pustio. Bar bi imao svoj ivot, umesto to svo vreme bleji na gajbi. ao mi ga je, trudi se da bude dobar ale. Nikada nas nije tukao, nije nas ni ka njavao, nikada nije povisio ton. Nije ni prekjue, ali taj po gled... KATARINA: Nemoj da se optereuje time. OGNJEN: Ba mi je bilo nekako heavy. KATARINA: A to su njega penzionisali? OGNJEN: I to je heavy pria. Ne znam ni ja ba sve detalje, ali i bolje da ne znam. KATARINA: Ognjene? OGNJEN: Kai. KATARINA: Koliko ti ima takvih bokserica? OGNJEN (Neveto.): Nemam pojma. Poslala keva iz Melburna. to? KATARINA: Nita. Pitam bez veze. OGNJEN: Maco, pusti sad bokserice, imamo jo jedan kon dom. Scena Osma (Dnevni boravak. Petar je udobno zavaljen, pije pivo. Na gra mofonu se vrti trei album Klea London calling. Katarina gle da ploe.) PETAR: Kle ti je u moje vreme bio kao sveta krava. Nisi smeo da kae nita protiv tog benda. Kad su izdali ovaj album, ceo grad je odlepio. Jedino sam ja rekao naglas ono to su svi uli. KATARINA: ta to? PETAR: Da je pop. KATARINA: I? PETAR: Pola ekipe nije htelo da pria sa mnom mesec dana. KATARINA: A ona druga polovina? PETAR: Ti ne priaju sa mnom ni dan danas.

(Katarina se nasmeje.) PETAR: Meni to nije bilo nimalo smeno. A sluajte muziku. ist pop, zar ne? KATARINA: Ali u Kle aranmanu. PETAR: Upravo tako. KATARINA: Je l' mogu neto da predloim? Hajde da preemo na ti. Ili barem vi mene oslovljavajte sa ti? PETAR: Ne, ne. Skroz je kul da oboje preemo na ti. U to ime daj nam po pivo. (Katarina vadi dve limenke iz friidera. Nazdravljaju.) KATARINA: Gladala sam Taksistu. PETAR: I? KATARINA: Dobar je film, samo je malo spor. PETAR: ini ti se. Taj film nema praznog hoda. Svaki kadar ima svoj smisao. Treba da ga pogledate... Odnosno da ga po gleda bar jo dva puta. KATARINA: Shvatila sam ja da kroz tu atmosferu apatije i op te ravnodunosti, on dolazi na ideju da uzme stvar u svoje ruke, da kupi oruje i sve to, ali opet mi je nakako spor. PETAR: Fotografija je odlina. Muzika je odlina. KATARINA: Da. Super je. Boje su svedene. Izgleda kao Be pro dukcija. PETAR: Najbolja je scena sa umeom tabletom. KATARINA: to, je l' to neka vojna fora? (Smeh.) PETAR: Ma jok. Ta umea tableta je metafora za gubljenje str pljenja, kako se njegovo strpljenje polako topi, kako iezava u tim mehuriima. Nisam gledao taj film vie od dvadeset go dina, a mislim da se seam svakog detalja. (U sobu ulazi Milo. Petar i Katarina ga ne primeuju.) KATARINA: Znam da e zvuati ofucano, ali meni je ipak naj bolje ono pred ogledalom. Uopte nisam znala da je iz tog fil ma: You talkin' to me? You talkin' to me? Then who the hell else are you talking... You talking to me? Well, I'm the only one here. (Smeh.)

> 206

PETAR: Odlino si ga skinula. (Petar ugleda Miloa koji nemo stoji. Oboje se naglo uozbilje. Petar gasi muziku.) PETAR: Miloe? Otkud ti? KATARINA: ao. (Milo uti.) KATARINA: Ovaj... Ja zapravo traim Ognjena. Hoe on da doe uskoro? PETAR: Nee jo, ali ako elite slobodno ga jo saekajte. KATARINA: ao mi je, ali moram da krenem. urim na fakul tet. (Katarina odlazi, Petar uti u iekivanju Miloeve reakcije, a Milo se, ve po navici, uputa u monolog.) MILO: Izbacili su me sa zadnjeg asa. Dobio sam keca i ne opravdani. Geografiarka nije mogla da obuzda atmosferu na asu, pa je dala celom razredu kazneni kontrolni. Ja nisam hteo da radim, jer nisam bio kriv. Ako neko u razredu uti, onda sam to ja. to nije dala svima kontrolni kad sam uveo kue, pa da znam da sam zasluio. Ovako nisam. Nita nisam rekao, samo nisam hteo da radim. Ona mi je rekla: Miloe, ako nee da radi, moe odmah da preda papir. Je l' tako? Odli no. Ustao sam, iscepao papir na konfete i stavio ga na kate dru. Predao ga. Izvoli, sastavljaj puzle dok ostali rade. Zani maj se malo, kad te mrzi da dri as, debilko. Ako uspe da sloi, keca upii na najveoj. Naravno da nisam to rekao, ali sam mislio. Onda me je ona izbacila i dala mi keca, iako nita nisam bio kriv. PETAR (Prekine ga, moda ga i zagrli.): Nita strano, popra vie. Da slaem figure? MILO: Slabiji slae figure. (Petar slae figure.) PETAR: Znai ja? (Milo samo slegne ramenima i pone da navija ahsat.) PETAR: Nemoj mi davati vie vremena. MILO: Jesi siguran? PETAR: Idemo prvu brzopoteznu, kao zagrevanje. Otvaraj.

(Poinju da igraju brzopotezno.) MILO: Peak E4. PETAR: Ova Ognjenova devojka...? MILO: Katarina. PETAR: Da, Katarina. Dobro si mi rekao, sve vreme pokuavam da se setim kako se zove. Ona je zapravo traila Ognjena. MILO: Znam, rekla je. PETAR: Ja pio pivo, pa joj ponudio iz pristojnosti. Bez veze. MILO: To je valjda u redu. PETAR: Naravno da je u redu, ali neemo pominjati Ognjenu. Ti zna da je on gnjavator, odmah e hteti da je ponovo zo vemo na ruak, da pravimo plodove mora i pijemo vino. MILO: ahmat. PETAR: Kad pre? MILO: Ostav. Slai figure. Scena deveta (Ognjenova soba. Ognjen i Katarina.) OGNJEN: Armani, Versae, Dole Gabana i ostali, sve je to treijana. Kod nas ne moe da zavri Brioni ulju, Kiton gilje, ili Dej Kos palainku. KATARINA: Nikada nisam ula za njih. OGNJEN: Eto vidi. A Brioni je io odela za Dejmsa Bonda. Sva ki sponzor eli da bude gotivac kao Dejms Bond, ali ne zna kako. Pazi sad, Ogijev trip: Trnjak sa buticima totalne eksklu zive. Obavezno negde u krugu dvojkice. Dovoljno je petest lokala, ali ne manjih od sto kvadrata, plus radnja za skupe uke i penkala, plus internacionalni restoran u sklopu cele prie. A ta pria je namenjena ekstra puniiima kojih je u gradu do jaja mnogo. U Srbiji ima petnest soma lobanja, tekih po par milki svaki, od toga su dve treine Beograani. Neka svako od njih doe jednom godinje da nabaci perje i mi smo do krajnika u keijani. KATARINA: Ako je milioner, ta ga spreava da ode u Italiju po odelo?

207 >

OGNJEN: Spreava ga to to je ljakse i to jo nije uo za vrh brendove, jer ne prati trendove, ali ako sve to dovede ovde, pa promovie u medijima, onda je to druga upri. Jo ako u mom butiku sretne, recimo, nekog sportistu, nekog glumca, voditelja, upikie se od gotive, kapira? E, za to e Ogi da se iscima do jaja! KATARINA: Samo za to? OGNJEN: Voleo bih da jednog dana sa tebe skinem Dej Kos spavaicu. (Ognjen pokuava da joj se priblii.) KATARINA: Ne loi me skup ve. OGNJEN: Ali te loi Ogi. KATARINA: Nemoj danas. OGNJEN: Maco, ta ti je? KATARINA: Nita, samo danas nisam raspoloena. OGNJEN: Kako nisi? KATARINA: Lepo, Ognjene, nisam. OGNJEN: Ljubavi, iskuliraj, samo treba da se opusti. Ogi je ku pio rebrasti. KATARINA: Ne mogu da se opustim kad me pritiska. OGNJEN: Kako te pritiskam? KATARINA: Tako to me odmah napada. OGNJEN: Maco, to je samo predigra. KATARINA: E, pa nisam raspoloena ni za predigru ni za igru. OGNJEN: Izvini, ali ja to ne kapiram. KATARINA: A ja ne razumem to moram svaki dan da budem raspoloena? OGNJEN: Zato to ima dvadeset godina. Ako tebe boli glava ve sada, ta e biti kad bude imala etri i po banke? KATARINA: Ej, iskuliraj. Nema to veze ni s godinama ni s to bom. Imamo seks vie nego redovno i ako jedan dan presko imo, nije nikakva drama. OGNJEN: Vie nego redovno!? Znai, ti si se ve pomalo smo rila? KATARINA: Ne, samo elim da ponekad radimo neto drugo i da razgovaramo o nekim drugim stvarima osim o ekskluzi

vnim dizajnerima, ali sa tobom je to oigledno nemogue. OGNJEN: Maco, to je moj trip. Da bih ostvario svoje ciljeve mo ram da se iscimam za jednu ili dve stvari, a ne da se troim na sto strana i na kraju izbedaim. Zato se fokusiram na faks, koji e mi otvoriti vrata za ovu priu, i na tebe. KATARINA: Na mene? OGNJEN: Da, maco, na tebe. KATARINA: Onda e morati da proiri svoja interesovanja. OGNJEN: Nema frke. Hoe da odemo negde na epi, neki il aut, malo iskuliramo? KATARINA: Bilo bi lepo da odemo na neki koncert. OGNJEN: Kul. Ono, kao, gotiva. Snimiu ta ima od dogaaja ovog meseca, pa u nam zavrim ufur. Okej? KATARINA: Vai. (Ognjen ponovo pokuava.) OGNJEN: Maco, kupio sam rebrasti. KATARINA: Ti si nedokazan, majke mi. OGNJEN: Ako misli da me tvoje odbijanje uzbuuje, grdno se vara. KATARINA: ao, Ognjene. Javi se kad malo iskulira. (Katarina odlazi.) OGNJEN: Nisam ja nedokazan, nego si ti frigidna! Scena deseta (Dnevni boravak. Milo, Petar i Ognjen. Milo ita dnevnu za povest, Petar pije pivo, praktino ne slua Miloa. Ognjen Pe tra nervozno posmatra.) MILO (Kao da ve zna napamet): Dnevna zapovest za sredu dvadeset prvi: est i trideset ustajanje i jutarnja higijena. est i pedeset fiskultura. Sedam nulanula doruak, sedam i pet naest Ognjen i Milo odlaze na kolske aktivnosti, a Petar pere sudove, ide na pijac i sprema ruak. Petnaest nulanula ruak, petnaest i trideset popodnevni odmor. Od sedamnest nulanula vreme za nauku i obrazovanje, od dvadeset sati ve era, a od dvadeset i trideset slobodno vreme. Od dvadeset

> 208

dva i trideset lina higijena, od dvadeset tri nulanula po veerje i odmor. OGNJEN: Samo se nadam da se spremanje ruka nee pono vo svesti na EsDeO. PETAR: Ima neki problem? OGNJEN: Nemam, samo kaem da bi malo ee mogli da je demo kuvano. PETAR: Pa skuvaj. OGNJEN: Ako dnevna zapovest kae da se ruak sprema, onda bi to trebalo ponekad da se potuje. PETAR: Hoe da promenimo dnevnu zapovest? OGNJEN: Ne, neu. Ali ako je tebi dosadilo kuvanje, ako ima pametnija posla, slobodno nam kai. PETAR: Dnevna zapovest kae i to da je od dvadeset i trideset slobodno vreme, a ne OPePe. Zna, moglo bi i to da se po tuje. OGNJEN: ale, nemam ja nita protiv EsDeOa, ali jedemo konzerve zadnja dva meseca svaki dan. PETAR: Ako ti ne prijaju konzerve, ti skuvaj taj tvoj frutti di mare. Milo i ja bismo ba voleli da probamo neku, kako se to kae, fensi klopu. OGNJEN: Ja ne znam da kuvam. PETAR: A ne zna da kuva? Pa to se onda mangupira? OGNJEN: Okej, ne znam da kuvam. Izvinite. PETAR: Ma, ne zna ti nita. Ne zna vola da ubode. Samo mi sli na OPePe i na te tvoje butike. OGNJEN: Tano je da sam fokusiran na to, ali imam pravo na svoj san. PETAR: Koji san, jebo te? Da prodaje odela? Da bude buti ka?! Da viri iz bulje lopovima i kriminalcima?! Da im pridr ava sakoe? Da im vezuje pertle?! Zavre nogavice?! Ve zuje kravate?! Da im ga pui, samo da kupe odelo!? To ti je san?! Da bude seronja i peder!? Je l' to san, Ognjene?! ...Se rem ti se u san! Ispao si kao da te je pravio onaj Bosanac, a ne ja. OGNJEN: Zato me vrea, tata?

PETAR: Zato to si glup. Zato to nita ne zna. Zato to te ni ta ne zanima. Samo se folira i epuri kao neki paun. Misli da si mangup ako zna pet stranih rei? Misli da si valer ako si imao tri devojke? Misli da ti jedini u gradu ume da jebe. Da ti je zlatan? E, pa nije. A sve i da jeste, glup si, sine. Glup! OGNJEN: Pa ta ako me nita ne zanima? A kako da me zani ma? Kako kad nikad nije bilo para za bioskop, nije bilo para za ekskurzije, za pozorite, za sport. Nizata! Ako budete dobri, vodie vas tata u luna park da gledate kako se deca voze. To nam je bila najvea nagrada. Je l' to? PETAR: Ne krivi mene za svoje propuste. Evo ti pun stan knji ga, nikad se nisi uhvatio za neku da proita. ta je trebalo? Da te teram na silu?! Moe ti da se picka i licka do sutra, ode lo ne popunjava praznine u glavi, a jo manje praznine u ga ama. OGNJEN: Ja neu da izgledam kao u osnovnoj koli. Neu da izgledam kao bednik. Kao siroe! Nikad vie! Razume? Nika da! Svima su roditelji kupovali lepe stvari, kvalitetne, jedino smo mi nosili neka sranja, neke kopije, neki rumunski fal. Svi su mi se smejali zbog toga! Cela kola mi se smejala! Najsre niji sam bio kad si mi kupio ribok patike sa jednim E. Mislio sam da niko nee primetiti, ali sam samo ispao jo vei seljak! Zato hou da prodajem odela. PETAR: Ako te ja maltretiram, ako ti nije lepo ovde, idi u Mel burn kod majke. Ona e ti kupiti original garderobu. Fensi perje! Nosie na sebi marke, firme, brendove! Ona e ti re dovno kuvati fruti di mare i paste karbonare. Pie pederske koktele i jo pederskija vina, sluae pederske Pet op bojse po pederskim klubovima. Jee dobre evape, ako nita dru go. Svi tvoji snovi e se odmah ostvariti, a ti e i dalje biti glup. OGNJEN: Majku ne pominji. Nema pravo. PETAR: Nema ti pravo tako da razgovara sa mnom. OGNJEN: Idem na koncert. Laku no. (Ognjen odlazi, Petar nervozno vadi paklu i pali cigaretu. Mi lo je zbunjen.) MILO: Tata, hoe da igramo ah? Evo, ja u da sloim figure.

209 >

PETAR (Odlazei.): Zajebi me s tim tata. Muka mi je vie od tog aha. Scena jedanaesta (Dnevni boravak. Katarina i Petar. Petar mota doint. Sa gra mofona tiho ide Hendrix.) PETAR: Okrenem ja jue tog mog ortaka oku Toy Dolla, pola sata sam mu objanjavao koji Pera ga trai. Kad je napokon ukapirao, kae mi: Gde si, bre, Pero, nema te trijes godina? Idemo veeras do SKCa, svira straan pank bend iz apca. Ne moj, bre, ole, da me zajebava, pank bend iz apca? Otkud pank bend u apcu? Ma, samo ti doi, ue, klinci prae za sve pare. KATARINA: ekaj, bio si sino ne koncertu Goblina? PETAR: E, Goblini! Bravo! KATARINA: Ali oni nisu klinci. PETAR: Za mene i oku jesu. U svakom sluaju, provedemo se nevieno, popijemo desetak piva i popuimo doint, jutros sam jedva pogodio zgradu. oka Toy Doll je uvek imao naj bolju travu u ekipi. Ovo me je sino astio, sad e da proba, vozi nevieno. (Petar pali doint.) KATARINA: Htela sam da ti kaem da je Ognjen dosta napet. PETAR: Opusti se. Nije mu Milo nita rekao. KATARINA: Znam. A ti? PETAR: To to sam mu ja rekao bilo je za njegovo dobro. KATARINA: Zato, Petre? PETAR: Zato to je nezainteresovan i plitak. KATARINA: Verovatno je tvoj ale isto mislio o tebi. PETAR: Jo gore. Mislio je da sam peder. Sluao sam tu, za nje ga, narkomansku muziku, hteo sam da imam svoj bend, da stu diram knjievnost, druio sam se s Milanom Mladenoviem, koji me je u svemu tome podravao. To je za matorog bilo dno. KATARINA: I kako te je pobedio? PETAR: Kada je stvar postala ozbiljna, hteo je da me izbaci na

ulicu. Deda ti je bio oficir, ja sam oficir i ti e biti oficir. To nije molba, to je nareenje. Ili e da bude mukarac, ili leti iz kue. On nije blefirao, a ja nisam mogao da studiram bez njegove podrke. Morao sam da upiem akademiju. Upisao sam se isto da bih zapalio od kue. Njemu u inat sam bio naj bolji u klasi. KATARINA: E, ba si mu naudio. PETAR: Od tada se Milan i ja vie nismo videli. Bilo me sramota da mu izaem na oi. On je pevao ispod lema mozga nema, a ja sam nosio taj lem. Zato nisam otiao u bolnicu da ga po setim. Jednostavno me je bilo sramota. KATARINA: Postao si neto drugo i to je okej. PETAR: Ma, nije okej. Postao sam vojnik koji slua nareenja. U ratu su mislili da sam lud, pa su me slali u najvea sranja. KATARINA: Kako si preiveo? PETAR: Nemam pojma. Prezirao sam rat. Prezirem ga i danda nas. Mrzeo sam nacionalizam i te gluposti, ali morao sam da radim svoj posao. Gde su drugi ili srcem, ja sam iao glavom. KATARINA: Da radi svoj posao? PETAR: Da. KATARINA: Ubijao si ljude zato to ti je to bio posao? PETAR: Spasao sam dvesta trideset est ivota. Moe i tako da se gleda. Neki od tih ljudi mi se javljaju i dandanas. Nude mi pomo, novac, zaposlenje. KATARINA: Pretpostavljam da tu pruenu ruku nikada nisi prihvatio. PETAR: Katarina, ja nisam komercijalista, pekar ili taksista. KATARINA: Ti si tvrdoglav. (Petar se nasmeje.) PETAR: Pusti sad tu priu. Ajde daj nam po pivo. KATARINA: Ti uzmi, ja ne mogu. PETAR: Zato? KATARINA: Nemam pojma, ne mogu. PETAR: Ako hoe neto da mi kae, slobodno. KATARINA: Nemam ta da ti kaem. PETAR: Primeujem kada ljudi ne govore istinu.

> 210

KATARINA: Znai ja laem? PETAR: Izvini, profesionalna deformacija. KATARINA: Pa ta ti misli? ta bih ja to imala tebi da kaem? PETAR: Ne znam, samo vidim da nije Ognjen jedini koji je na pet. KATARINA: Aaaa, znai ja sam napeta? Dobro, sve i da jesam, to nema nikakve veze s tobom. PETAR: Verovatno da nema. KATARINA: Nije verovatno nego nema. Zna, vas dvojica ste isti. I on misli da sve uvek ima veze sa njim. PETAR: Moda, ali nas dvojica nismo isti i ti to vrlo dobro zna. KATARINA: Petre, ja se time uopte nisam bavila. PETAR: Ma nemoj. Stvarno? KATARINA: Stvarno. Ba me briga sve i da ste isti. PETAR: Izvini. Glupo je to uopte o tome priamo. ...Mada nas dvojica definitivno nismo isti. KATARINA: U redu, niste, i neemo vie o tome. PETAR: Okej. Neemo o vie tome. Razgovraemo o emu god eli, samo neemo o tome. KATARINA: Znai o emu god elim? PETAR: Ako si ikada neto elela da me pita, pitaj sada ili zauvek uti. KATARINA: Zapravo, sve vreme elim da te pitam jednu stvar, a malo mi neprijatno. PETAR: Znam, ja sam ale tvog deka i sad je to, kao, bez veze. Pa ta ako sam mu ja ale? Pa ta? Nas dvojica ionako nema mo ba mnogo toga zajednikog. KATARINA: Opet on. Petre, nisam htela to da pitam. PETAR: Nego? Hajde, pitaj. KATARINA: Zato su tebe penzionisali? PETAR: Mene? Je l' ti ja liim na penzionera? KATARINA: Ne. Ne lii. Zato i pitam. PETAR: to ti stalno ima potrebu da priamo o mojoj prolo sti? KATARINA: Zato to to sve vreme radimo. Sluamo muziku, pi jemo pivo i priamo o tvojoj ekipi iz SKCa i KSTa. Nikad ne pri a o vojsci.

PETAR: To nije pria o vojsci, to je pria o ratu. KATARINA: Pa ta? PETAR: Zna, rat je jedno veliko sranje o kome ja neu da go vorim. KATARINA: Ali sranja su sastavni deo ivota. Dosadno je da pri amo samo o zezanju. Ba me briga vie ta je Gile iz Orgazma rekao za prvi album Idola. PETAR: Katarina, dovoljno smo priali o meni. Zajebi vojsku, rat, penziju. Popuili smo doint, hou da se opustim, a ne da priam o tim glupostima. KATARINA: U redu, onda emo da priamo o vremenskoj pro gnozi. O stanju na putevima. O cenama povra. Sutra umere no do mestimino oblano, radovi na deonici Kokin Brod Nova Varo, Kaleni skuplji od Zelenjaka, ponovo se jebali u Velikom Bratu! ...ta me gleda? PETAR: Nita. Milo e uskoro da doe. KATARINA: Petre, nisam ja klinka. I to se uopte viamo, ako e tako da me tretira? Ako ne moe da mi odgovori na je dno obino pitanje. PETAR: Kao prvo, to nije obino pitanje... KATARINA (Prekine ga.): To ba jeste obino pitanje. (Petar uti, gasi cigaretu napola.) KATARINA: Ja mogu samo da zakljuim da je u pitanju povre ena vojnika sujeta i nita drugo. (Petar eksira pivo i otvara novo.) PETAR: Jebo te, kako ti mene nervira. Penzionisan sam zato to nisam odbio nareenje. Eto. Zato sam penzionisan. Do voljno? KATARINA: Naravno da nije. PETAR: Znai, hoe senzaciju? KATARINA: Hou istinu. PETAR: E, pa, istina je ta, da smo dve hiljade prve na jugu Sr bije uhapsili est Albanaca optuenih za terorizam. KATARINA: I? PETAR: I nita, ja sam ih isleivao. Njihovo priznanje nam je trebalo to pre, ali nisu hteli da sarauju. iptar ko iptar,

211 >

nee da pisne. Kao, ne razumeju srpski, a ja vidim da lau. Mene ne mogu da foliraju jer ja znam kad ljudi lau, znam. Onda je taj general naredio da pojaamo pritisak. Pitam: Koliko? Kae: Koliko mora. Ako treba idi do granice iz drljivosti. Ja primim k znanju, kaem: Razumem, genera le. To sam eleo da ujem! E, onda sam poeo da ih bijem po testisima. Po jajima, razume? Po mudima, mamu im je bem, sve dok im nisu natekla ovolika. Zna kako su odjednom nauili srpski?! Zna kako menjaju padee?! Sve su priznali za petnest minuta. Sve do jednog zloina. Najebali smo im se mile majke, ali me nije grizla savest, zato to sam ja znao ta su sve poinili. Ja sam video te fotografije. Video sam im u oima da su zloinci, mene ne mogu da lau! Dandanas se kajem to ih odmah nismo streljali. A to sa jajima bila je do bra odluka, iz jo jednog, praktinog razloga: Taj olo ne za sluuje da ima decu. Nikada! E, onda je usledio pritisak sa Za pada, pojavili se odmah neki pederi s kravatama, ti neki tvo ji roditelji i njima slian olo, poeli da seru o ljudskim pra vima i konvencijama, pa je doneena politika odluka da se puste sva petorica. Da, petorica. Jedan, jebi ga, nije izdrao. Generala koji je izdao nareenje su unapredili, a mene pen zionisali zato to nisam odbio to nareenje. Eto ti senzacija. Kau preterao sam, iako im ja nisam radio nita to Ameri kanci ne rade teroristima. Kau da smo moda uhvatili po grene. Pogrene? Pogrene?! Ako smo mi uhvatili pogrene, gde su onda pravi? Gde su pravi, mamu vam jebem! Gde su zadnjih deset godina? Nema ih? Nema pravih! Ne postoje! Ko je pobio decu na reci?! Niko! Ko je digao autobus u vazduh?! Niko! Ko je vadio organe!? Niko! Ili su se svi ti ljudi moda poubijali sami! Klinci su se sami izrokali! Putnici su se sami digli u vazduh! Zarobljeni su sami sebi vadili organe! Je l' tako?! Za sve su krivi sami, mamu im jebem da im jebem! ta me gleda? ta me gleda sad, koji kurac?! Jesi htela to da u je ili nisi?! KATARINA: Milo e uskoro da doe. Zbogom, Petre. (Katarina ode, Petar za njom besno baci limenku punu piva.)

Scena dvanaesta (Ognjenova soba. Katarina i Ognjen.) OGNJEN: Zavrio je faks koji nije gotivio, io je na ljaku koju nije gotivio, oenio je nau kevu koju, naalost, takoe nije go tivio. Milo i ja smo jedino to on ima. Mislim da bi sve uinio za nas, ali u zadnje vreme je potpuno odlepio. Ponaa se kao da smo mi njemu matorci, pa ga nevieno smaramo. Ja kapi ram da on ima neku ribicu s kojom mu je gotivno, pa bi malo da oladi Miloa i mene, ali taj new wawe fazon u njegovim go dinama je, brate, blamiranje. KATARINA: Misli da ima devojku? OGNJEN: Siguran sam i nemam nita protiv. Podravam. Vo leo bih da priam o tome sa njim, ali on nee pristati na taj raz govor. Postavio se kao da je u situaciji ili cica ili porodica. Nije mu palo napamet da moda moe i jedno i drugo. KATARINA: Moda stvarno ne moe. U svakom sluaju, taj status kvo nee trajati zauvek. Verovato e vrlo brzo opet po stati onaj stari. OGNJEN: Misli? KATARINA: Milo i ti ste mu vaniji od bilo koga na ovom sve tu. Treba da krenem. OGNJEN: Mojne pali gajbi. KATARINA: Ognjene, tvoji e se vratiti uskoro. OGNJEN: Iskuliraj. Imamo sasvim dovoljno vremena za nas. (Ognjen prilazi Katarini.) KATARINA: Ne mogu, Ognjene. OGNJEN: Opet? KATARINA: Da, opet. OGNJEN: Je l' mogu da znam zato? KATARINA: A je l' mogu da ti ne odgovorim na to pitanje? OGNJEN: Sorry, ali ne moe. KATARINA: Znai, kad god ti ne dobije ono to eli, ja u morati da dajem iscrpna, logina i svima razumljiva objanje nja. OGNJEN: Dovoljna e biti meni razumljiva objanjenja.

> 212

KATARINA: Ognjene, nemam nameru da sa bilo kim, pa ni sa tobom, priam o tome. OGNJEN: Sa bilo kim? Jesam li ja bilo ko ili nas to ima vie? KATARINA: A ta ti misli? OGNJEN: Oigledno nisam jedini u prii. KATARINA: A to misli zato to nismo imali seks poslednja tri dana? OGNJEN: Paa, ono, kao... KATARINA: Ti nisi normalan, majke mi. OGNJEN: Ja sam savreno normalan, Katarina, i nemoj da mi sli da e ti to proi. KATARINA: O emu pria? OGNJEN: Pravi od toga frku i tako me tera da se oseam kao manijak. Kao da je nenormalno to to me loi i to mi je go tiva da imamo seks. Verovatno ja treba da se zapitam u kom sam uopte fazonu? Da li sam normalan to elim seks svaki dan? Sigurno nisam i zato bolje da se pomirim sa injenicom da sam nastran i da sam nimfoman, kako bih kuliranje u vezi prihvatio kao normalan trip, a filing iscimavanja, izneverenog oekivanja, pripisao svom bolesnom umu. Je l' tako? KATARINA: Ne paranoii, Ognjene. OGNJEN: Tako to poinje. Dan, dva, tri pauze, pa pet, sedam, pa metar. A zato? ta se to promenilo? Kod mene nita, ali kod tebe, oigledno, jeste. Ko je on? KATARINA: Nisi ti nimfoman, ti si samo ljubomoran. OGNJEN: Zna ta, maco? Odvaliu ga od batina kad ga uhva tim. KATARINA: Koga e ti, majke ti, da bije? Ti nema petlju za tako neto. OGNJEN: Rei u Milou da je utnuo kue, to e biti dovolj no, veruj mi. KATARINA: Vidi koji si slabi? OGNJEN: Mar napolje. (Katarina zauena ne moe da se pomeri.) OGNJEN: Mar napolje! (Katarina uplaena istri iz sobe.)

Scena trinaesta (Dnevni boravak. Petar sedi za stolom, obuen kao na poetku drame. Sklapa pitolj. Na poretu je lonac u kom se krka ru ak. Ulazi Katarina.) KATARINA: Bilo je otkljuano. (Ugleda pitolj.) PETAR: Izvinite. Nisam vas oekivao. Danas je dan za ienje linog naoruanja. (Katarina kratko klimne glavom, Petar stavi pitolj u fioku.) PETAR: Hoete aj? Kafu vie nemamo. Ne kupujemo. KATARINA: Neu, hvala. Dola sam na kratko. Dola sam da se oprostimo. (Petar uti.) KATARINA: Ognjen i ja nismo vie zajedno, to znate. Nismo se ba civilizovano razili. ...Nadam se da ste vi izgladili nespora zume? PETAR: Reavamo u hodu. KATARINA: Htela sam da vam se izvinim. Nije trebalo da insi stiram na nekim pitanjima. Nadam se da ste sada dobro. PETAR: Jesam, hvala. KATARINA: elim da znate da mi je bilo prijatno u vaem dru tvu. Uivala sam u vremenu koje smo proveli zajedno. Poe la sam da vas doivljavam kao prijatelja, pa ak i vie od toga. PETAR: Vi i ja ne moemo biti prijatelji. KATARINA: Naalost. (Katarina prie Petru. Nakon nekoliko sekundi, Petar joj okre ne lea.) PETAR: Dovienja. KATARINA: Zbogom, Petre. (Katarina odlazi. Petar ostaje sam, nepomian. Posle dvade setak sekundi Katarina se vraa. Uplaena je. Ima ogrebotinu na nozi.) KATARINA: Psi su me napali. Jedan me je ugrizao. PETAR: Sedi. KATARINA: Daj mi neki alkohol.

213 >

PETAR: Odveu te do hitne. Smiri se par minuta. Popij au vode. (Petar sipa vodu i daje Katarini.) PETAR: Dao bih ti eera, ali nemamo. KATARINA: Vozi me u ambulantu. PETAR: Samo saekaj minut. (Petar iz fioke vadi pitolj i izlazi napolje. Odjeknu etiri pucnja. Petar se vraa i odlae pitolj u fioku.) KATARINA: ta si uradio? PETAR: Nee te vie dirati. Idemo do ambulante. Scena etrnaesta (Dnevni boravak. Petar sam usred nekog dnevnog posla. Iz hodnika dolazi Milo. Uplakan je.) MILO: Zato si to uradio? (Petar uti.) MILO: Ne pravi se lud. Kominica iz prizemlja je sve videla. Sve mi je ispriala. PETAR: Poeli su da grizu. MILO: Gladni su ve mesecima. PETAR: Ne mogu da napadaju ljude. MILO: Misli Katarinu. Zbog nje si ih pobio. Zbog nje! Zna li koliko su mi znaili? Koliko sam ih voleo? PETAR: Njih je lako voleti, sine. Ljude nije. Treba da odraste. Da se uozbilji. Da napokon progovori ve jednom! (Ulazi Ognjen iz svoje sobe.) MILO: Ti si ubica! Ti si zloinac! Psihopata! Ceo ivot si nas maltretirao! Majku si tukao, a ona je trpela dok je mogla! Nije ni udo to je pobegla ak u Australiju! Samo to dalje od tebe! ao mi je to su te samo penzionisali, to ti nisu spako vali sve zloine koje si poinio! Mrzim te! (Petar Milou lupi amar. Milo uuti.) OGNJEN: ta se deava? PETAR: Nita. MILO: Sve ih je pobio pitoljem. I Duli, i Doru, i arlija, i edu. Sve. A zna li zato? Ugrizli su Katarinu.

OGNJEN: Koju Katarinu? MILO: Tvoju, Ognjene. Zna, ona dolazi svako pre podne kad ti nisi tu i s naim tatom pije kafu. Nes kafu. ...Mislim, kafu. To se samo tako kae, a svi dobro znamo ta to znai. Pa ta ti mi sli, zato je on prestao da kuva? Imao je pametnija posla. Ja sam ih zatekao samo jednom, dodue kako piju pivo i sluaju ploe. ...ta je? Ne veruje? Pitaj oi i ui nae zgrade. Mato ra alapaa sve zna. Moe i sam da proveri. Kladim se da Ka tarina ima sve ujed. Ali pre toga je bila malo s naim taticom i svata mu aputala na uvo. Kako ono bee: Poludeu ako od mah ne prestane, ali ako prestane, ubiu te, majke mi... ...Petre. (Ognjen nemo uzima pitolj iz fioke i uperi ga u nepominog Petra. Nakon par sekundi Petar mirno stavlja ruke na potiljak i obara pogled. Ognjen puca. Pogodi Petra u nogu iz koje po inje da tee krv. Ognjen prestravljen baci pitolj, Milo pre kriva lice rukama.) Scena petnaesta (Milo pakuje kofere, Ognjen samo sedi, kao biljka je. Ulazi Ka tarina.) KATARINA: Bilo je otkljuano. (Ognjen uti.) MILO: Ne zakljuavamo. Stara navika. KATARINA: ula sam da odlazite. MILO: Idemo u Melburn. To je ipak najbolje za nas. KATARINA: Kako je Petar? MILO: Bie on dobro. ta hoe? KATARINA: Volela bih da znam ta se zaista desilo? MILO: A ja bih voleo da znam otkud ti ideja da nam izlazi na oi? KATARINA: Odmah u otii, samo mi kai istinu. MILO: Istinu? (Uzima novine sa stola.) itala si u novinama. Ceo grad je itao: Posle viemesene depresije, oficir u pen ziji pobio pse lutalice, a zatim pucao sebi u nogu, nakon ega

> 214

je hospitalizovan na neuropsihijatriji Klinikog centra Srbije. Eto. KATARINA: Petar nije povukao obara. MILO: Kako moe da bude tako sigurna? KATARINA: Znam da nije. MILO: Zato te zanima ta se desilo? Osea griu savesti? KATARINA: A zar ne bi trebalo? MILO: Pa, trebalo bi. KATARINA: Ko je pucao? MILO: Ja. Hteo sam da mu se osvetim za pse. KATARINA: Tako sam i mislila. MILO: Da li je do svega toga moralo da doe, Katarina? KATARINA: Nije. Viali smo se dva meseca. Meu nama je bilo neto ali se, u stvari, nije dogodilo nita. Znam da je u to sada jako teko poverovati. Kad sam htela da izaem iz sve ga, desilo se to s psima, a onda i sve ostalo. ak sam zbog toga izgubila godinu na fakultetu. MILO: Ti si, u stvari, rtva? KATARINA: Ne, naprotiv. ...Neu vas vie zadravati. MILO: Ovo je za tebe. (Milo Katarini daje plou Katarine druge.) MILO: Petar ti je ostavio. Znam da se poklon ne poklanja, ali rekao je da ti je ipak dam, u sluaju da se pojavi. KATARINA (ita sa ploe.): Studiraj ono to eli. Radi ono to voli. ivi ivot. Budi svoj. Milan, 1984. u Beogradu. KATARINA: Hvala ti, Miloe. Srean put.

(Katarina odlazi, Milo zavrava pakovanje kofera.) MILO: Mislim da taksi ve eka. Sea se one devojke o ko joj sam ti priao? to sam hteo da umrem kad sam joj priao na deset metara? E, priao sam joj. Upoznali smo se, a sea se kolko sam razmiljao ta da kaem i kolko me je muio taj problem? ak sam uio napamet te tvoje izraze: cimaina, oputeno, gotivno, dajdest, sea se tih glupih rei? E, odu stao sam od svega. I od Jesenjina sam odustao. Priao sam joj onako obino: ao, ja sam Milo, hoe da odemo negde na kafu? I, ve mislim, sad e da me oduva, a ona kae: Vai. Ja kaem: Dobro, ajmo. Moemo da sednemo tu preko puta. Sad mi seli, konobar jo ne dolazi, ja joj kaem: Zna, ja ne pi jem kafu. Uzeu neki aj ili toplu okoladu. Kae: Nema frke, ja u pivo. Doo konobar, ona mu trai veliko toeno. Alo, ve liko! Svetlo ili tamno? Kae: Svetlo. Tamno je za devojice i poetnike. I ja, Ognjene, shvatim da je riba alkos. Od cele cel cate gimnazije, meni se dopadne riba koja je alkos. Pri tom, ima neki bez veze piskavi glas, koji uopte ne mogu da pove em s njenim izgledom. I sve vreme je priala neke gluposti kao navijena i koristila je te tvoje glupe izraze. Popila je tri velika piva i otila kui. ovee, jedva sam imao da platim. Jo mi kae: ao, vidimo se sutra. Mislim se: Ma, nema anse. Be im ja u Melburn kod keve, dovienja, prijatno, pali... To joj, naravno, nisam rekao. (Milo i Ognjen polako naputaju scenu nosei kofere. Svetlo se lagano gasi.)

215 >

CIP Katalogizacija u publikaciji Biblioteka Matice srpske, Novi Sad 792 Scena : asopis za pozorinu umetnost / glavni i odgovorni urednik Darinka Nikoli. God. 1, br. 1 (1965) . Novi Sad : Sterijino pozorje, 1965. Ilustr. ; 22 cm
Dvomeseno

ISSN 00365734 = Scena (Novi Sad)


COBISS.SRID 319245

Você também pode gostar