Você está na página 1de 41

UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET STUDIJSKI ODSJEK: Bosanski jezik i knjievnost

Deneta Jukan

DIPLOMSKI RAD Tema: Jezik Povelje Kulina bana

Tuzla, maj, 2009. godine

Mentor: prof. dr. Amira Turbi-Hadagi, doc. Rad ima: ? stranice Redni broj diplomskog rada: ?

REZIME
U ovome radu, koji je istraivakoga karaktera, vri se jezika analiza Povelje Kulina bana s poetka 12. vijeka i obuhvata fonetsku, morfoloku, leksiku i sintaksiku analizu. Pored jezike analize rad sadri i fotografiju Povelje, kao i transliterarne tekstove sa bosanice na latinicu i sa starobosanskoga jezika na bosanski standardni jezik. KLJUNE RIJEI: Povelja, jezike osobitosti, srednjovjekovlje, transliteracija, bosanica

SUMARRY
This diploma paper will be based on a research work which will include the language analysis of the Charter of Kulin from the beginning of the 12th century. It will also include the phonetic, lexical and sintactical analysis as well as the pictures of the Charter and transliteral texts from Bosnian Cyrilic into Latin alphabet and from Old Bosnian into standard Bosnian language. Key words: The Charter, Language characteristics, Middle Age, Transliteration, Bosnian Cyrillic

1. UVOD
Tema rada je istraivakoga karaktera, a cilj je istraiti jezike osobitosti Povelje Kulina bana. Naime, Povelja je napisana 29.8.1189. godine i predstavlja trgovaki ugovor izmeu Bosne i Dubrovnika. Ovim ugovorom ban Kulin obeava knezu Krvau i svim Dubrovanima punu slobodu kretanja i trgovanja irom njegove zemlje. Pisana je na dva jezika: latinskom i starobosanskom. Povelju je zapisao dijak Radoje, a pismo kojim se koristio je bosanica. Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaem jeziku, i kao takav zasluuje panju kako jezikoslovaca, tako i historiara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge drave. Povelja ukazuje i na dobru organiziranost i ureenost zemlje u tom momentu, jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, dravnu teritoriju, da vladar raspolae svojom kancelarijom... Povelja Kulina bana je jedan od rijetkih naih pisanih spomenika koji je stigao do nas u dobrom stanju; jedan od rijetkih spomenika iz tih dalekih vremena koji nosi obiljeja narodnih govora; pisani spomenik o kome imamo dosta podataka: zna se i kada je pisan, i za koga je pisan i ko ga je pisao.1 U ovome radu bie predstavljena analiza jezika Povelje Kulina bana koja obuhvata fonetske, morfoloke, leksike i sintaksike osobitosti. Vrijeme nastanka Kulinove povelje, dakle poetak 12. vijeka, veoma je znaajno za na jezik jer se tada vre mnoge promjene u fonetici, na iju analizu je i stavljen poseban akcenat, a to je znaajno za razvoj naeg jezika od iskona do danas.

2. POVELJA KULINA BANA


1

Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.62.

Povelja Kulina bana je najstarija bosanska isprava sa naega tla, pisana bosanskim knjievnim jezikom. Pisana je irilicom, sa elementima bosanice. To je dvojezian dokument, pisan latinski i bosanski: bosanski dokument pisan bosanskim knjievnim jezikom je slobodno prepriana sadrina latinskoga teksta.2 Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaeni ouvani bosanski dravni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji dravni dokument kod svih junoslovenskih naroda i drava.

2.1. Transkripcija povelje


2

Amira Turbi-Hadagi, Bosanski knjievni jezik ( prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea ), - u Bosanki

jezik, asopis za kulturu bosankoga knjievnog jezika br. 4, Tuzla, 2005.

U ime oca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. Ja, ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju teb knee Kr'vau i v'sm' graam' Dubrov'am' pravi prijatelj'biti vam'od'sel i do vka i pravi goj dr'ati s'vami pravu veu dokol s'm' iv. V'si Dubrov'ane kire hode po mojemu vladanju tr'gujue, gd si kto hoe krvati god si kto mine pravov' vrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'ati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v' to mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'est'nikov sile I do kol u mene budu dati im's'vt'i pomo' jajire i seb kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la. Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'elie. Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' rodstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' It', mseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usenie glave Jovana Kr'stitelja.

2.2. Prijevod povelje na standardni bosanski jezik


Povelja Kulina bana iz 1189, mlai prepis: U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obeavam Tebi knee Krvau i svim graanima Dubrovanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu drati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem iv. Svi Dubrovani koji hode kuda ja vladam, trgujui, gdje god se ele kretati, gdje god koji hoe, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a ta mi ko da svojom voljom kao poklon. Nee im biti od mojih asnika sile, i dokle u mene budu, davat u im pomo kao i sebi, koliko se moe, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od roenja Kristova tisuu i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja. Kulinovu povelju, kao to se to vidi u transkripciji, uz mali napor moemo i danas razumjeti iako je od njenog nastanka prolo vie od 800 godina. Taj kontinuitet narodnog jezika rijetko gdje je zadran kao u bosanskom jeziku.

2.3. Original povelje Kulina bana


Prouavanje Povelje iznudilo je i enigmatino pitanje originalnosti sauvanih primjeraka. Povelja je sauvana u tri primjerka. Danas se dva nalaze u Dubrovakom arhivu, a jedan u Sankt Peterburgu (Petrograd, Lenjingrad, Rusija). Pokuaj da se odredi odnos meu tri ouvana primjerka Povelje Kulina bana doveo je u struci do formulacija original, stariji i mlai prepis. Prouavanja Povelje rezultirala su stanovitem da je samo jedan od tri primjeraka original, a da su druga dva prepisi, pri emu je jedan stariji a jedan mlai prepis Kulinove povelje. Polazna postavka je da je petrogradski primjerak original, a da su u dva primjerka u Dubrovniku stariji i mlai prepisi. Primjerci Povelje se tako i danas zovu, iako struka nikada do kraja nije bila saglasna po pitanju koji je primjerak original a koji su primjerci prepisi. Najnovija istraivanja pokazuju da ova dilema nije do kraja zatvorena ni u svom poetku. Naime pitanje je da li se u polazitu moe ii sa definicijom da je svojevremeno napravljen samo jedan primjerak povelje, a da su u kasnijim vremenima sainjeni prepisi. Na problemu koji je od tri ouvana primjerka original znaajne doprinose dali su u svojim postavkama Gregor remonik3 i Josip Vrana4. Gregor remonik je utvrdio da se original Povelje Kulina bana danas nalazi u Dubrovniku, da je to ustvari ranije pogreno definirani stariji prepis (koji ima devet redova latinskog teksta). Najstarije miljenje, a u posljednje vrijeme i u bosanskohercegovakoj javnosti opeprihvaeno, da je petrogradski primjerak original, zastupao je najznaajnije Josip Vrana, ali postavke Gregora remonika time nisu bile obezvrijeene niti je dilema Vraninim postavkama uope rijeena. Ne poznavajui u potpunosti razvoj ove dileme, definiciju originala i prepisa, te fotografija (faksimila) povelje i vienje razliitih postavki nije rijetko da se danas u javnosti kae da je original povelje petrogradski primjerak, a da se kao prilog ponudi fotografija (faksimil) starijeg, ili ak mlaeg prepisa Kulinove povelje za kojeg je bilo najmanje opredjeljenja u dilemi da bi mogao biti original. Postavka Milka Brkovia prola je nezapaeno u bosanskohercegovakoj javnosti. Brkovi zapravo vraa itavo pitanje prouavanja odnosa meu ouvanim primjercima povelje Kulina
3

Gregor remonik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo, 1948.; Original Povelje Kulina bana, Glasnik Zemaljskog muzeja 12, Sarajevo, 1957. 4 Josip Vrana, Da li je sauvan original isprave Kulina bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb, 1955; Koji je od triju sauvanih primjeraka originalna isprava Kulina bana, Radovi zavoda za slavensku filologiju 4, Zagreb, 1961.

bana na poetak. Svojom analizom Brkovi upotpunjuje remonikovo miljenje, ali napominje da nije ni vano koji je od tri primjerka original, jer su sva tri primjerka nastala u priblino isto vrijeme, pa su time svi originali. Nerijetko se za povelju Kulina bana kae da je pisana bosanicom i bosanskim jezikom, a da time sve informacije o vanjskom sadraju Povelje budu uskraene pred javnou. Povelja Kulina bana pisana je dvojezino. Pored bosanice i bosanskog jezika tu je i latinica i latinski jezik. To je osnov Brkovieve postavke po kojoj su ovakve dvojezine povelje raene u etiri primjerka, po dvije za obje strane, ali da od etiri napisane danas imamo tri ouvana primjerka.

3. BOSANSKO DUBROVAKI ODNOSI


Malo je poznato o poecima dubrovake trgovine u Bosni. S obzirom da je Bosna u to vrijeme agrarna zemlja, moe se pretpostavljati da se trgovalo voskom, koama i ponekim poljoprivrednim proizvodom, a vjerovatno i robljem. U pogledu uvoza gotovo je sigurno da se nabavljala so. Povelja Kulina bana predstavlja kamen temeljac bosannsko-dubrovakih privrednih odnosa, koji e se vremenom sve vie i uspjenije razvijati. Ova vrsta privredna povezanost bitno je doprinijela njihovom privrednom, kao i opem razvoju i napretku. U tom svjetlu Povelja Kulina bana, kojom zapoinju ovi odnosi, dobija jo vie na znaaju. Tokom 12 stoljea nastaju politike i drutvene promjene u unutranjosti Balkana koje e u svom daljem toku uveliko podstai razvoj dubrovake trgovine na ovom prostoru. Poslije smrti vizantijskog cara Manojla Komnena (1180.) prestaje dugogodinji pritisak Vizantije na Bosnu. Dodue, Kulin je bio prisiljen da prizna vrhovnu vlast Ugarske, ali, i pored toga, Bosna je unutar granica sauvala svoju samostalnost. U cilju daljeg konsolidovanja unutranjih prilika srpski i bosanski vladari nastoje da poveaju trgovaki promet i privuku strane trgovce, u prvom redu Dubrovane. Tako su srpski upan Stevan Nemanja (1186), a zatim bosanski ban Kulin (1189) izdali povelje Dubrovnianima o slobodi kretanja i trgovine na njihovom podruju. Pri tome, treba podvui znaaj Kulinove odluke jer, za razliku od srpske drave, koja je drala primorsku oblast od Neretve do Bojane, a u zaleu Dubrovnika Humsku zemlju (najvei dio dananje Hercegovine), Bosna nije imala neposredan dodir sa Dubrovnikom. I pored toga, potreba nerazvijene Bosne za posrednitvom stranih trgovaca nala je svoje najbolje rjeenje u trgovakim vezama sa Dubrovanima, koji

su, pored drugih povoljnih okolnosti, raspolagali novanim sredstvima i iskustvom za organizaciju trgovakih poslova. Prirodom svoga poloaja, Dubrovnik je od davnine bio upuen na trgovinsku razmjenu, iji je razvoj uveliko podstakao polet trgovine na Mediteranu poslije krstakih ratova. Uslijed mletake dominacije, od poetka 13. vijeka, Dubrovnik se sve vie okree zaleu i otuda crpi svoju privrednu snagu. Napredak Dubrovnika bio je i ostao uvijek uslovljen jainom njegove povezanosti sa bliim i daljim balkanskim zaleem. Prema tome, uspostavljanje trgovakih veza odgovaralo je interesima i Bosne i Dubrovnika. U dubrovakoj kancelariji napisan je prvo latinski tekst ugovora, koji je zatim poslan u Bosnu, gdje je ispod njega bosanski pisar, koji ga nije sasvim razumio, dopisao bosanskom irilicom priblian prevod na narodnom jeziku. Na kraju se potpisao i dodao taan datum.5 Na taj nain je od strane Bosne izvrena ujedno i ratifikacija ovoga ugovora. 6 Vano je istai da se i Matej Ninoslav u svojoj prvoj povelji Dubrovanima poziva na Kulina bana i da im potvruje privilegije koje su od njega dobili. On naglaava da se Vlasi (Dubrovani) kreu slobodno sa svojim imanjem tako kako su u bana Kulina hodili. To bi upuivalo na zakljuak da su Dubrovani u doba bana Kulina stvarno trgovali u Bosni i da su bili zadovoljni sigurnou i nainom na koji su primani.7 Granice bosanske drave za vrijeme vladavine ovog bana prostirale su se od Drine do Grmea obuhvatajui oblasti: centralnu Bosnu, Usoru, Soli i Donje krajeve oko rijeke Sane. Jedan savremenik je zabiljeio da je "Kulinova Bosna prostrana, velika deset i vie dana hoda." Imajui u vidu geografski i politiki poloaj veze sa Dubrovnikom kao nezavisnim gradom republike za Bosnu su bile od velikog znaaja. To je prvi uoio i ocijenio Kulin ban, koji je u razvoju trgovine i sobraaja sa ovim gradom dravom vidio put brzog razvoja drave u svakom pogledu. Zbog toga je punu panju posvetio unapreenju ekonomske saradnje sa Dubrovnikom. Zahvaljujui tome u Bosni su se razvila tri vea trga sa utvrdama- Vrhbosna, Visoko i Drijeva. U tom smislu Kulin ban je izdao Povelju 29.avgusta 1189.godine, kojom je dao sveanu izjavu da e saradnja sa Dubrovnikom biti podravana od strane bosanske drave. Ova zakletva iz 1189.godine, kojom je poeo niz ugovora izmeu Bosne i Dubrovnika, predstavlja za ovo doba jo sasvim usamljeno svjedoanstvo o privrednim vezama Bosne sa Primorjem. http://www.camo.ch/Images/Povelja.jpg
5 6

M. Kos, Dubrovako-srpski ugovori, str. 43-46. Isto, str. 46. Stevan Nemanja i Miroslav su 1186. i 1190. godine svojom zakletvom i potpisom dali izjavu slaganja s latinskim tekstom i time ga potvrdili. Isto je to uinio u neto proirenom obliku Kulin ban 1189. godine. 7 D. Kovaevi-Koji, Kulinova povelja i bosansko-dubrovaki odnosi, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.41.

3.1. OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA


Ako posmatramo jezik Povelje, vidimo da se pisar skoro potpuno oslobodio tradicionalnih crkvenoslavenskih izraza. Oni su naravno prisutni u invokaciji, (,, U ime Otca i Sina i svetago Duha.'') kojom poinju sve povelje iz tog doba. Ti izrazi prisutni su jo u zakletvi povelje: ( ,, Tako mi , Boe, pomagaj, i sije sveto jevanelje.'') To je povelja u kojoj se pazilo na stil i iz koje saznajemo mnogo injenica. Iz Povelje moemo zakljuiti da je Bosna dravna zajednica koja ima svog bana, (,, Ja, ban bos'nski Kulin, prisezaju tebje , knee Krvau, i vsjem graam dubrov'am.'') koji garantuje, ne samo dubrovakom knezu Krvau, ve i svim Dubrovanima bezbijedno kretanje i trgovinu po njegovom vladaniju.(,, Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujue godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine.''). Iz ovoga proizlazi zainteresovanost Dubrovana za trgovanje s Bosnom, kao i pretpostavka da su ve u to vrijeme postojali prohodni putevi na ovom podruju. Takoer iz ovog proizlazi pretpostavka da je bilo i robe koju je Bosna mogla izvoziti i koja je za Dubrovnik bila interesantna, a naroita injenica je, da je postojalo trite na koje se mogla plasirati dubrovaka roba. Vano je napomenuti i da je ta trgovina bila slobodna da Kulin ban nije traio porez niti da e ita uzimati od Dubrovana, izuzev ako mu neko neto svojom voljom pokloni. (,,Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujue godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem drati je, bez vsakoje zledi razvje to mi kto da svojev voljov poklon.'') Ovo nam govori da je Kulin ban izuzetno potovao ljude, da se korektno ophodio prema njima, da nita na silu nee uzeti, a da e svakoga, ko odlui svratiti na banov dvor srdano doekati. Iz ove povelje itamo da je Kulin ban elio mir i blagostanje. On poziva Dubrovane na prijateljstvo i na mir. Takoer, govori Dubrovanima da mogu ispoljavati svoju vjeru. (,,Pravi prijatelj biti vam od sele i dovjeka. I prav goj drati s vami i pravu vjeru dokle s'm iv.) Ovo se ne odnosi samo na Kulin bana, ve i na sve stanovnike Bosne. Dakle, ako ban to ne ispuni, to ne bi bila samo njegova greka, ve i greka naroda. On dakle govori u ime naroda a sve kasnije povelje govore u ime drave. Iz Povelje Kulin bana takoer itamo i da je Bosna posjedovala vojsku, koja je bila u nadlenosti Kulin bana, te da su ti vojnici asni i moralni, da nee napadati trgovake karavane. (,,I da im ne bude od mojih 'stnikov sile.'') Sve nam ovo nam

govori o pravnoj sigurnosti i organiziranosti upravnog aparata. Dokle god Dubrovani budu kod njega tj. u Bosni, dobit e pomo i savjet bez ikakve zle misli. (,,I dokle u mne budu dati im s'vjet i pomo, kakore i sebje, kolikore moe, bez v'sega zloga primisla.'') To nam ukazuje na principe etinosti. O Kulin banu moemo zakljuiti da je bio prilino prizeman i razuman ovjek svjestan svog djelovanja i svjestan da postoji neko i iznad njega. (,,Tako mi , Boe, pomagaj, i sije sveto jevanelje.'')

4. JEZIKE OSOBITOSTI KULINOVE POVELJE

4.1. FONOLOKE OSOBITOSTI


Iz historije bosanskoga jezika poznato nam je da se vrijeme od 9. do kraja 12. vijeka smatra vrlo znaajnim za njegov razvitak. Tada su se vrile mnoge jezike promjene, posebno u fonetici.8 U jeziku Povelje prisutne su slijedee foneme: a, e, i, o, u, , , y, l', r', b, c, , d, , g, h, j (), k, l, m, n, p, r, s, , t, v, z, . Kada posmatramo vokale, staroslavenski vokalski sistem biljeio je slijedee: a, o u,y, e, , i, , , r, l, r', l', , . Do 12.st. dogodile su se promjene u vokalskom sistemu, a ogledale su se u slijedeem: 1) zavreni su procesi denazalizacije - nazali i izgubili su nazalnu komponentu, te je nazal preao u e, a nazal prelazi u u. 2) u 10. st. dolazi do ispadanja slabih jerova, a u 11. st. su se prestali izgovarati. Pisarska tradicija uvala ih je na kraju rijei mada se nisu izgovarali. 3) vokal y ( jeri ) nikako ne dolazi na poetku rijei, a iza k, g, h prelazi u u. U 12. st. je ograniena njegova upotreba. Jeri u 12. st. poinje biti zamjenjivan vokalom i to je zabiljeeno kako na Humakoj ploi, tako i u Povelji Kulina bana. 4) za ovaj vremenski period vee se i promjena skupine v kada se glasovna skupina nalazila na poetku rijei (vnuk>unuk). Prof. Beli smatra da je ova promjena vjerovatno najpoznija od svih naprijed navedenih koje su se izvrile u fonetici naega jezika.9

4.1.1. Nazali i (Denazalizacija nazala)


Vokali i bili su nazalni (nosni) vokali, to znai da su se izgovarali sa prolaskom zrane struje ne samo kroz usta ve i kroz nos. Jedan je bio vokal prednjeg reda ; znai da se pri njegovom izgovoru jezik kretao naprijed. Drugi je bio vokal zadnjeg reda, pri ijem se izgovoru jezik kretao nazad. Meu njima je bila razlika u poloaju jezika kao to je danas kad se izgovaraju vokali e i u (u koje su nazali preli). U vremenu od kraja 10. do kraja 12. vijeka
8

Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.63. 9 A. Beli: Periodizacija srpskohrvatskog jezika, JF XXIII; Beograd, 1958, str.6

dolazi do denazalizacije ovih samoglasnika. To znai da oni gube nazalni (nosni) izgovor i prelaze u ustne, oralne vokale, pri ijem izgovoru zrana struja prolazi samo kroz usta.10 Tako nazal prelazi u sebi srodan nenazalni vokal e, a nazal , bez izuzetka, dao je u: pravu11, vru, ne bude, budu, knigu, tisuka, avgusta, trgujuke, kao i siju, prisezaju Nazal bez izuzetka je zamijenjen vokalom prednjega reda e: ime, prisezaju, knee, mseca, dvadeset, devety. Poznato je da je razvoj rijei ime iao ovim redoslijedom: prasl.*im im ime Nazal u bosanskome jeziku je dao e, to je karakteristika svih junoslavenskih jezika. Denazalizacija vokala izvrena je bez izuzetka. Tekst Povelje upuuje na zakljuak da se ta promjena izvrila dosta rano. Na takav zakljuak upuuju oblici instrumentala jednine na ov: pravov vrov, svoev volov, povelov banov. Pojava oblika instrumentala jednine sa ovim morfolokim obiljejem /-ov/ govori da je od vremena kada je zamijenjeno sa u prolo dosta godina, moda i itavi vijekovi. Jer, da bi se visoki vokal zadnjega reda u preobratio u sonant v, trebalo je, isto tako dosta vremena. Svakako, prelazni stepen je bilo bilabijalno w. Ti procesi, takoer, nikada nisu ni skokoviti. Prema tome, da bi se od nazalnog vokala dobilo u, pa od toga vokala sonant v, koji potvruje Kulinova povelja, moralo je proi dosta vremena. Kod prof. Belia itamo da se ve u X v. ou javljalo mjesto o>ov u tokavskim i akavskim govorima 12. Da je dolo do denazalizacije vokala i vrlo rano, i prije kraja X vijeka, to se moe dokazati 13, ali da je odmah uslijedila i promjena ou u ov, to moe biti i sporno. 14 Izgleda prihvatljivije miljenje da je poslije denazalizacije protekao nemali vremenski period dok se u navedenim oblicima, i njima slinim, pojavio sonant v mjesto vokala u.

4.1.2. Znakovi jer() i jor()


Glasovi jer i jor su se u staroslavenskom biljeili kao i . Jer je mehki poluglas, poluglas prednjeg reda, odnosno prednjojezini. Jor je tvrdi poluglas, ili poluglas zadnjeg reda, zadnjojezini. Upotrebljavali su se vrlo esto u staroslavenskom jeziku jer je u tom jeziku jo
10 11

D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.79. Ovdje se grafema 8 iz Povelje oznaava znakom u. 12 A.Beli, Rei sa deklinacijom, str. 40-41 13 R.Bokovi, navedeno djelo, str.63 14 Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.66

vaio zakon otvorenog sloga. To je zakon naslijeen iz praslavenskog jezika, a ogledao se u tome da se svaki slog morao zavravati samoglasnikom. Tako su jer i jor imali funkciju otvaranja slogova; iza mehkih suglasnika upotrebljavao se najee mehki poluglas , a iza tvrdih suglasnika upotrebljavao se tvrdi poluglas . Kad je prestao vaiti zakon otvorenog sloga, ti poluglasi bili su izloeni dvama procesima: 1. oni se vokaliziraju, odnosno prelaze u samoglasnik a (ili e), u tzv.jakom poloaju (npr.dn>dan, ps>pas, sn>san, ptk>petak, tmn>taman i sl.); 2. gube se (bez zamjene odnosno vokalizacije) u tzv. slabom poloaju, kakav je sluaj s krajnjim poluglasima u datim primjerima, a i u primjerima psa>psa ili ptka>petka.15 Jedna od najznaajnijih promjena koja je zahvatila konsonantizam u dohistorijskoj fazi razvoja naeg jezika i koju potvruju i epigrafski spomenici junoslavenskih prostora jeste depalatalizacija konsonanata to se odrazilo na gubljenje fonoloke opozicije jerova, tj. izjednaavanje poluglasnika i njihovo svoenje na jedan. Grafijski, to je znailo upotrebu samo jednoga jera. Druga bitna fonetska promjena koja se odrazila na pravopis sa jerom jeste gubljenje poluglasnika u slabom poloaju koje se na prostorima nae pismenosti odrazilo kroz praksu pisanja iezlih poluglasnika redovno u poziciji na kraju rijei. Poluglasnik u jakom poloaju uvao se u narodnome jeziku vjerovatno do kraja 13. st., od kada poinje proces njegove vokalizacije16. Vokalizacija poluglasnika uslijedila je poslije nastanka Kulinove povelje. Prof. Bokovi konstatuje da se vokalizacija poluglasnika u naem jeziku vrila u XIII vijeku. U Bosni se ova promjena mogla vriti i neto kasnije. Iz 1333. godine imamo primjer jedan.. Vrijeme ovih glasovnih promjena ne mora biti istovremeno sa nastankom pisanih spomenika u kojima su te promjene zasvjedoene. Govorna rije uvijek je prednjaila svojoj pisanoj varijanti. Drugaije reeno: da bi neka govorna osobina dospjela na pisani materijal, ona je morala podue vremena da bude prisutna u govoru, ona je morala da se ustali u govornoj rijei, da postane optija govorna osobina. Kulinova povelja, pored primjera kao: sm, u kojem imamo pojavu sekundarnog poluglasnika, ima i primjer osm, bez toga poluglasnika. Iz historijske fonetike se zna da je ova pojava sekundarnih poluglasnika esta. Prof. Beli misli da su se ti sekundarni poluglasnici razvili dosta rano prije XII vijeka, a kao posljedica gubljenja poluglasnika iz
15 16

D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.23. B. igoja, isto, str. 73.

slabog poloaja. Odsustvo ovoga znaka u obliku broja osam u Povelji moe se dvojako tumaiti: prvo, to je pisarska greka, to je malo vjerovatno, s obzirom na prirodu pisanog dokumenta; i drugo, tu se jo taj vokalski elemenat nije jasno ispoljavao, nije se osjeao kao zaseban glas, to bi moglo biti prihvatljivije. Radi lakeg uvida u stanje biljeenja jerova graa e biti podijeljena na nekoliko grupa: a) pisanje uz suglasnike u prijedlozima: d ( 3X) s (1X) bez (2X) b) U grupi kn nema jera ni u jednom sluaju ( slab poloaj): knee c) Dio osnove imenica: krvau sr(d)cem estnikov svt primysla evanelie rod()stva avgusta krstitela

d) Pisanje jera u pridjevima van korijena: Pred nastavkom -ski po tradicionalnom staroslavenskom pravopisu poluglasnik se pie u suglasnikoj grupi koja nastaje: bosnski e) Pisanje u prilozima: razv f) Pozicija na kraju rijei : ban, kulin, vsm, dubrovam, pritel, vam, prav, s, sm, iv, pravov, verov, pravym, sr(d)cem, bez, svoiov, volov, poklon, im, d, moih, estnikov, svt, pomok, b(og) , dik, pisah, povelov, banov, devet, lt, d(a)n

4.1.3. Vokal jery (y)


Vokal jeri (; y) u praslavenskom i staroslavenskom bio je samoglasnik zadnjeg reda, koji se izgovarao otprilike onako kako se danas izgovara u ruskom jeziku, dakle pomjeranjem jezika nazad. U bosanskome je zamijenjen postojeim samoglasnikom i: syn>sin, ryba>riba, ty>ti, my>mi.17 Prema Damjanoviu, jeri se izgovarao kao diftong.18 J.Ham smatra da je staroslavensko y predstavljao glas koji je u svojoj artikulaciji uz osnovno i imao takoer neto od . Tako se y izgovaralo napetije i vie, s naprijed pomaknutom artikulacijom, te je s vremenom moglo prijei u normalno, srednje (svakako nepalatalno) i.19 Visoki vokal srednjega reda y preao je u visoki vokal prednjega reda i samo iza zadnjonepanih suglasnika k, g, (h): bosnski, kire (up. u st.sl. ???); tisuka20.

Do ove promjene y >i nije dolo u sljedeim primjerima:


17 18

pravy, byti, s vamy, pravym, devety.

D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.23. S.Damjanovi, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 2005., str.46. 19 J. Ham, Staroslavenska gramatika, Zagreb, 1958. str.78 20 B.R. Bokovi, Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Nauna knjiga, Beograd, 1968., str.34

Prelaz visokoh vokala srednjeg reda y u visoki vokal prednjega reda i izvrio se poslije nastanka Povelje. To potvruju navedeni primjeri, ali ni da taj stari vokal naega jezika nije bio u potpunosti ouvan, tj. da je i njegova priroda ve bila oslabljena, govori njegova zamjena vokalom i iza zadnjonepanih suglasnika; govori zatim njegova zamjena samoglasnikom i u rijei tisua. Na ovaj primjer iz Kulinove povelje posebno ukazuje prof. R.Bokovi kao na dokaz da je priroda vokala y zavisila od pozicije, od susjednih suglasnika21.

4.1.4. Promjena v+>u


Za ovaj vremenski period u kojem je i nastala Povelja Kulina bana, vee se i promjena v > u, kada se ta glasovna skupina nalazila na poetku rijei (vnuk > unuk). Sekvenca v u prijedlogu dala je u: u ime. U zamjenikim oblicima ta glasovna skupina ostaje neizmijenjena. U naem narodnom govoru dolo je do vokalizacije tih glasovnih skupina: unuk, udova, utorak i sl. Prof. Beli smatra da se ta pojava izvrila oko polovine XII veka, i to u svim tokavskim govorima novoga i staroga tipa. Proces je bio postupan: vnuk > vnuk > unuk22. U zamjenikim oblicima vsega i sl. nije dolazilo do ove pojave zbog toga to je vs dalo vas, a vsa > sva. Uz to on smatra da primjere tipa usega, na koje se nailazi u naim pisanim spomenicima, treba itati vsega23.

4.1.5. Glas jat ()


Glas jat ( u staroslavenskom skenirati?? , u latinici ) naslijeen je iz praslavenskog jezika. Za staroslavensko jat nije lahko utvrditi kako se izgovaralo, a i mnogi autori se razilaze u svojim miljenjima. Profesor Damjanovi24 navodi da se glas jat () izgovarao kao ja-na poetku sloga i kao je, a artikulacija izmeu ja i je nije bila velika. Glas u Povelji je jo uvijek na svome mjestu: teb, vsm, odsel, dovka, vru, god, vrov, razv, dokol, lt, mseca, usenie. Istina, u Povelji se naao i primjer: zledi, prema
21 22

Isto Beli, Fonetika, str. 85 23 Beli, isto, str. 80 24 S. Damjanovi, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995. str. 46.

kome imamo danas u ijekavskim govorima oblike sa refleksom : ozlijediti, ozljeda i sl. Tu se pretpostavlja sekundarno , prema vrd25 Profesor Ivi u svojoj poredbenoj gramatici navodi upravo ovaj oblik zledi iz Kulinove povelje kao primjer ekavske zamjene staroga vokala jat (Isto se tako danas u jekavskom govoru uju neke rijei ekavski, npr. ceriti,cesta, ozlediti, obeati i dr. Tako dolazi ve u ispravi Kulina bana iz g. 1189. zledi mjesto zldi.)26 A.Peco smatra da ekavski refleks jata nije nemogu, ali je pitanje da li taj refleks moemo oekivati u i-a govorima Bosne. Zbog svega toga, Peco smatra da oblik zledi treba uvrstiti u primjere iz drugih naih pisanih spomenika, sa vokalom e u osnovi ove imenice. Dakle, bez jatovske vokalske vrijednosti. Upravo, ovaj oblik iz nae povelje samo potvruje da je i tu bilo izvorno e, kao i u mnogim drugim krajevima naega jezika, a da se uoptavanje jatovskih refleksa moglo javiti kasnije. Ako se polazi od onoga to nam za osnovu zled- nudi dijahrona i sinhrona slika naih govora, moglo bi se pomiljati i na dvojaku osnovu: sa jatom i bez toga staroga vokala, dakle zld- i zled-. Dakle, poluglasnika ne nalazimo u tzv. originalnom primjerku Povelje. Ako je tu u osnovi moglo biti zled, poluglasniku tu nema mjesta27. Vokal jat u Povelji je zabiljeen u sljedeim sluajevima: 1) etimoloko jat pritel dovka vru krvati vrov svt dik lt 2) morfoloko jat teb vsm odsel god razv dokol seb

25 26

Petar Skok, Etimoloki rjenik, III, 643, s.v. zlo. Tu itamo da je zled- nastalo unakrtenjem sa vrijed Stjepan Ivi, Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1970., str. 117. 27 Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.69

mseca usenie

4.1.7. Vokalno r i l
U stsl. jeziku vokalno r i vokalno l naslijeeni su iz praslavenskoga jezika. Obiljeavali su se na dva naina r, r i l, l. Vokalno r u Povelji nalazi se u sljedeim rijeima: krvau, trgujuke, krstitela, drati, sr(d)cem. Vokalno l u Povelji nalazi se sljedeim rijeima: pritel, zloga.

4.2. Konsonantizam
Iz problematike konsonantizma Povelja nam ne nudi mnogo podataka. To je shvatljivo. Iz historijske fonetike nam je poznato da su promjene u toj oblasti naega glasovnog sistema dobrim dijelom bile posljedica gubljenja poluglasnika iz slabe pozicije. Ta izmjena u naem glasovnom sistemu uslovila je i vokalizaciju sonanta l na kraju sloga, i jotovanja u sekv. lje, nje, tje, dje i sl., a zatim pojavu obezvuavanja suglasnika na kraju rijei, kao i razne asimilaciono-disimilacione izmjene unutar jedne rijei, pa i cijelih sintagmi. Za mnoge od tih promjena jo nisu bili u potpunosti stvoreni uslovi. Ovo, naravno, ne znai da ti procesi nisu bili u toku, ovo samo znai da rezultati tih procesa jo nisu poprimili takav karakter da bi se oni mogli smatrati zavrenim, odnosno, da je kao rezultat tih izmjena nastupilo novo stanje, da su se pojavili novi meuglasovni odnosi.

4.2.1. Disimilacija i gubljenje suglasnika


Do razjednaavanja ili disimilacije dolazi kada se dva jednaka glasa razjednauju tako da se jedan od njih (ili jedan njegov dio) gubi ili mijenja, a da se time nita ne mijenja u znaenju rijei.28 Takav primjer imamo u Povlji Kulina bana gdje je u rijei otac koja je u genitivu
28

J. Ham, isto, str. 105.

jednine dolo do gubljenja suglasnika. U ovome primjeru suglasnik t se naao ispred afrikate c koja kao svoj prvi dio sadri elemente glasa t (c<*ts ). Na taj nain dolazi do udvajanja suglasnika t sa onim tiz afrikate i njihovim svoenjem na jedan, onaj koji je u afrikati. otac < otats; ottsa > otsa > oca Iznad oblika oca postoji titla, ali postojanje title iznad ovoga oblika, ne mora, u isto vrijeme da znai i odsustvo upravo takvog izgovora.29 Ima jo jedan oblik u Povelji koji upuuje na zakljuak da je sekv.dc/tc bila uproena, da se ve bio izgubio ploziv d/t ispred afrikate c. To je oblik srdcem. U Povelji, u tzv.originalu imamo titlu iznad ovako napisanog oblika I.jd. imenice srce. A. Peco smatra da tu nema nikakvog uproavanja, jer se izmeu d i c nalazi poluglasnik, te stoga, formalno, tu ne postoje uslovi za bilo kakvu redukciju. Ali, injenica je da se poluglasnik i u ovim govorima izgubio iz slabog poloaja do 11. vijeka. I ti poloaji znali su za poluglasnike u razdoblju od 8. 10. vijeka. Od 10. do kraja 12 vijeka protekla su itava dva stoljea, a za to vrijeme mogle su se desiti razliite promjene unutar jedne glasovne cjeline, jedne rijei. Gubljenjem poluglasnika, kao fonetskih jedinica, dovelo je do uproavanja suglasnikih skupina tipa tc, t i sl. Tom promjenom nita se nije mijenjalo na semantikom planu. Dakle, zakljuak je da u obliku oca imamo realnu fonetsku sliku narodnog govora kraja 12. vijeka. Oblik srdcem je tu vie slika pisarske tradicije nego realne govorne situacije.30 Da su u to vrijeme, asimilaciono-disimilacioni procesi, uslovljeni gubljenjem poluglasnika iz slabog poloaja, bili vrlo ivi, govori i primjer: od rostva. Takav oblik, sa skupinom d- < d' preuzet je iz crkvenih spomenika, iz crkvenog jezika, nije dakle narodni oblik. U obliku koji nalazimo u Povelji dolo je do uproavanja skupine d: rodstva > rostva. I to govori da je poluglasnik nestao sa kraja sloga: rodstva. Poslije toga skupina d dola je u neposredni kontakt sa skupinom stv i to je dovelo do gubljenja ploziva d/t ispred skupine st.

4.2.2. Afrikati (k), (),


U tekstu Povelje, sa afrikatima, imamo ove oblike:
29

Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.71.
30

Isto, str.71., 72.

: graam, evanelie : dubrovam, dubrovane, stnikov, usenie : trgujuke, hoke, pomok, tisuka Staroslavenski jezik nije imao glas , pa je taj znak preuzeo iz glagoljice, tj. glasovna vrijednost erva u stbos. jeziku bila je i . Kao to primjeri pokazuju, u Povelji se ovi glasovi upotrebljavaju na svome mjestu.

4.2.3. Palatalizacije
Palatalizacije (umekavanja) su odreena jednaenja po mjestu artikulacije (izgovora). Palatalizirati neki glas znai izgovoriti ga tako da se kod toga jezik priblii tvrdom nepcu. Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu zadnjonepanih suglasnika k, g, h koji se mijenjaju ako se nau ispred prednjonepanih samoglasnika i, e, , , u , , . Primjer I palatalizacije u Povelji Kulina bana: knee ( knez + e > knee) Trea palatalizacija je vremenski mlaa od prve, a starija od druge, samo to se nije provodila tako dosljedno kao prve dvije. Naziva se jo i progresivnom palatalizacijom zato to se samoglasnici nalaze ispred suglasnika. Ako se suglasnici k, g, h nau iza samoglasnika i, , , oni se mijenjaju u c, z, s. 31 Ova palatalizacija je vidljiva u rijei oca. N jd. otk G jd.otka c otca

31

J. Ham, Staroslavenska gramatika, Zagreb, 1958, str. 107.

5. MORFOLOGIJA 5.1. IMENICE


Gramatike stsl. jezika sadre obimne informacije o sistemu deklinacije imenica ija promjena obuhvata tri gramatike kategorije ( rod, broj, pade). U Povelji Kulina bana iji je jezik analiziran u ovome radu nalazi se zabiljeeno ukupno 40 imenica. Analiza imenica e biti predstavljena slijedeim redoslijedom: imenice mukoga roda, imenice enskoga, te imenice srednjega roda. 5.1.1. Imenice mukoga roda: a) glavne o promjene:

N jd.: ban, kulin, b(og), dik, G jd. : d(u)ha, vka, ivana, mseca D jd.: graam, dubrovam A jd.: goi, poklon N.mn.: dubrovane G.mn.: estnikov, b) stara jo-promjena: N.jd.: pritel, radoe G jd.: o(t)ca, s(i)na, krstitela V.jd.: knee, krvau d) i promjena

G.jd.: avgusta A.jd.: svt e) konsonantska n-promjena A.jd.: d()n

5.1.2. Imenice enskoga roda: a) N.jd.: tisuka G.jd.: sile, glave, A jd.: vru, knigu b) ja-promjena: G.jd.:.: primysla A.jd.: a-promjene:

povelov I.jd.: volov d) i-promjena: A.jd.: pomok 5.1.3. Imenice srednjega roda: a) G.jd.: lt, zledi, rod()stva b) jo-promjene: G.jd.: usenie A jd.: evanelie I.jd.: sr(d)cem c) konsonantske osnove (n-promjena): A jd.: v ime o-promjene:

5.2. ZAMJENICE
Line zamjenice Odmah iza imenica po estoti upotrebe u Kulinovoj povelji dolaze zamjenice (13) i glagoli (13). Najee su line zamjenice: ima ih pet, a ukupno su upotrijebljene etrnaest puta. Lina zamjenica za prvo lice u Povelji Kulina bana javila se pet puta i to u novom narodnom obliku ja: N.jd.: ja () i to dva puta ( ja, ban, kulin, prisezaju tebe knee krvau.../...ja, dik...) Kada je rije o linim zamjenicama u Povelji, posebno treba naglasiti da one, slino kao i u savremenom jeziku, dolaze u punom, naglaenom, i enklitikom obliku. Tu se, na primjer, javljaju u dativu jednine enklitike: mi, si, zatim enklitika zamjenica u dativu mnoine im. D.jd.: mi (2X), A.jd.: mene radoe

Lina zamjenica za drugo lice ty, oznaava sagovornika i upotrijebljena je u vie padea: D.jd.: teb D.mn.: vam I.mn.: vamy U opeslavenskom knjievnom jeziku nije bilo zamjenice koju bismo uvijek upotrebljavali za oznaavanje 3. lica. To se lice oznaavalo raznim pokaznim zamjenicama, a koja e pokazna zamjenica biti odabrana, ovisilo je o odnosu sagovornika i 3. lica. N.mn.: vsi ??

D.mn.: im(2X)

Povratne zamjenice D.jd.: seb, si Pridjevske zamjenice G.jd.: vsakoe D.mn.: vsm?? Upitno-odnosne zamjenice U Povelji su zabiljeene i tri upitno-odnosne zamjenice, koje su upotrijebljene pet puta: kto (2X) / kto, kire, o(to) c) Pokazne zamjenice sie, A.jd.: siju d) Prisvojne zamjenice G.mn.: moih L.jd.: moemu I.jd.: svoiov

5.3. PRIDJEVI
Pridjevi u Povelji manje su esti: ima ih sedam, etiri opisna i tri prisvojna. Opisni pridjevi se nalaze u sljedeim primjerima: pravy (N.jd.,m.r., pridjev odreenog vida - pravy pritel, A.jd.,s.r., pridjev neodreenog vida - prav goi, A.jd.,.r., pridjev odreenog vida - pravu vru, I.jd.,.r., pridjev neodreenog vida - pravov vrov, I.jd.,s.r., pridjev neodreenog vida - pravym sr(d)cem) iv ( N.jd., m.r., pridjev neodreenog vida sm iv) zloga (G.jd.,m.r.,pridjev odreenog vida - zloga primysla) s(ve)tago (G.jd.,m.r., pridjev odreenog vida s(ve)tago d(u)ha, N.jd.,s.r., pridjev odreenog vida s(ve)to evanelie) Prisvojni pridjevi se nalaze u sljedeim primjerima: bosnski (N.jd., m.r., pridjev odreenog vida ban bosnski kulin) banov (A.jd.,.r., pridjev neodreenog vida povelov banov, N.jd.,m.r., pridjev neodreenog vida - dik ban) h(ristoso)v (G.jd.,m.r., pridjev neodreenog vida rod()stva h(ristoso)v) Genitiv jednine mukoga roda odreenog vida sloene pridjevske deklinacije javlja se sa knjikim nastavkom ago. Povelja poinje invokacijom Svetoga Trojstva, gdje je ustaljena pojava arhainoga oblika G jd. pridjeva odreenoga vida.

5.4. GLAGOLI
U Povelji ukupno ima trinaest glagola. Prirodno je to se tu javljaju i oblici pomonih glagola. Ima ih tri: biti, htjeti, jesam. Jedan od njih (biti) upotrijebljen je ak tri puta. To je glagol koji

se najvie ponavlja. On jednom dolazi u infinitivu i dvaput u prezentu. Jo se jedino glagol drati javlja dvaput. Najei oblik je prezent. On u tekstu Kulinove povelje dolazi sedam puta. Po jednom se javlja oblik oblik aorista i imperativa, a dvaput je upotrijebljen i glagolski prilog sadanjeg vremena. Najea gramatika morfema kod glagola je ti. Prezent Oblici prezenta u Povelji su veoma esti: prisezaju (1.l.jd.) sm (1.l.jd., enklitiki oblik pomonog glagola biti, poluglas se nije vokalizirao) hode (3.l.mn.) hoke (3.l.jd.) mine (3.l.jd.) e (3.l.jd., enklitiki oblik pomonog glagola biti) bude (3.l.jd.) budu (3.l.mn.) moge (3.l.jd.) Infinitiv byti drati (2X) krvati dati Aorist

U stsl. jeziku su bila u upotrebi tri aorista, jedan asigmatski i dva sigmatska, od kojih je prvi sigmatski imao dva oblika, jedan u kojem je praie. s ostajalo s, i drugi u kojem je to s prelazilo u h. U prvom licu jednine javljaju se oblici sigmatskog aorista sa nastavkom h: pis(a)h Dakle, u Povelji je zabiljeena upotreba aorista samo u jednom primjeru. Imperativ Imperativ ili zapovijedni nain je, takoer, zabiljeen u samo jednom primjeru: pomagai Glagolski prilog sadanji U Povelji je upotrijebljen i jedan primjer glagolskog priloga sadanjeg: trgujuke

5.5. BROJEVI
to se brojeva tie, treba istai da svi oni dolaze kao jedna ira naporedna sintagma na kraju da bi oznaili datum i godinu pisanja Povelje i stoga se javljaju samo po jedanput. Tri su broja glavna i dva redna. Glavni brojevi: devet, sto, osmdeset Redni brojevi: devety, dvadeseti

5.6. NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEI


Prijedlozi

Staroslavenski se prijedlozi i danas u slavenskim jezicima veinom upotrebljavaju u istoj slubi kao i u stsl. tekstovima. U Povelji je zabiljeeno est prijedloga. Najfrekventniji je prijedlog u. u (3X): u ime, u mene, u dvadeseti i deveti d()n. bez(2X): bez vsakoe zledi, bez vsega zloga prymisla d(2X): d moih estnikov sile, d rod()stva h(ristoso)v() s: s vamy po: po moemu vladaniju do: do vka Prilozi U Povelji se nalazi ukupno sedam priloga. Interesantno je da se u Povelji javljaju gotovo sve vrste priloga: za mjesto, za vrijeme, nain, koliinu, izuzimanje. za mjesto: god (gdje) za vrijeme: dokol(2X), odsele za nain: tako, kakore za koliinu: kolikore za izuzimanje: razv a) Veznici i rijece

Evidentirana su dva veznika u Povelji : i i da, kao i jedna odrina rijeca ne. I je najfrekventniji sastavni veznik u Povelji.

LEKSIKA

Leksika odnosno rjeniki fond predstavlja jedan poseban dio jezika, koji se na svoj nain uklapa u gramatiki sistem. U tradicionalnoj lingvistici postoji uobiajena podjela rijei svakog jezika na domae i na strane rijei, pri emu se prema tim stranim rijeima ispoljavaju razliiti odnosi i stepeni tolerancije. Jezik se kroz leksiku osvjeava novim nepoznatim elementima koji mu udahnjuju snagu da preivi, da se ne zatvori u sebe i postane neosvojiva jezika tvrava odvojena od vanjskog svijeta, zarasla u korov, osuena na siromaenje i postepeno neminovno propadanje.32 Cijela Povelja ima ukupno 94 rijei. Najea rije je veznik i, koji dolazi esnaest puta. Zanimljivi su statistiki pokazatelji estote upotrebe rijei u Povelji, to se tano vidi iz ove tabele.33 Vrsta (klasa) rijei imenice glagoli zamjenice pridjevi brojevi prilozi prijedlozi veznici rijece ukupno ukupno leksema 40 13 13 7 5 7 6 2 1 94 % 42% 14% 14% 7,5% 5% 7,5% 6% 2% 1% broj upotrebe 42 16 28 13 5 9 10 17 1 140 % 30% 11,5% 20% 9,3% 3,5% 6,5% 7% 12% 0,7% -

32 33

D. Jahi, kolski rjenik o bosanskome jeziku, Sarajevo, 1999., str. 11-12. S. Vukomanovi, Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.80.

Tri klase rijei (imenice, glagoli, zamjenice) ine oko sedamdeset posto cijele leksike. Iz gornje statistike, popisa frekvencije leksema u pojedinim vrstama rijei, vidi se da u Povelji Kulina bana ima zamjenica isto koliko i glagola, a pridjeva je opet duplo manje. A to ve nije tipino za jezik. Prema analizi Slavka Vukomanovia od ukupnog broja leksema u tekstu Kulinove povelje zamjenice ine 14% a frekventnost njihove upotrebe je ak 20%. estotnost upotrebe zamjenica u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku iznosi izmeu 7 i 8%.34 Emocionalna boja iskaza proizilazi upravo iz ove injenice. Da je npr u reenici I da im ne bude od mojih 'stnikov sile i dokole u mne budu dati im s'vjet i pomo kakore i sebi... umjesto zamjenica im uportijebljen imeniki oblik dativa Dubrovanima, zvualo bi to nekako zvaninije, manje prisno. Nadalje Kulinov dijak nee napisati dokole u vladaniju mojemu budu ve dokole u mne budu elei jo vie potencirati osjeaj svojati koji ban gaji prema Dubrovanima drei ih ne obinim trgovcima ve uvijek dobrodolim gostima kojima e dati s'vjet i pomo kakore i sebi.35 Po duini rijei, broju slogova, u Povelji ima najvie dvoslonih i jednoslonih rijei. Meutim, evidentirane su i dvije petoslone rijei: evanelie, dubrovane. Veina rijei U Povelji Kulina bana pripada osnovnom leksikom fondu. To su rijei svakodnevnog ivota: oznaavaju predmete, bia, dijelove tijela, prirodne pojave, svakodnevne radnje i razliite osobine. Meu imenikim rijeima veliki broj je stvarnih imenica. Apstraktne imenice dosta su rijetke: duh, volja, vjera, sila, zled, pomo, vladanije, primisao. Etimolokom analizom lahko je otkriti da su gotovo sve rijei narodne, izvorne slovenske. Samo poneke su, i to obino one kojim se obiljeavaju neki administrativni, hrianski, biblijski pojmovi, imena (dijak, jevanelije, Jovan, avgust), po porijeklu grke ili latinske, ali su i one vjerovatno, jo u ono rano srednjovjekovno doba mogle biti iroko proirene u narodnom jeziku. Jedna rije (ban) je, po svemu sudei, arapskog porijekla.36 Ovako veliki broj narodnih rijei, i to ba onih to pripadaju osnovnoj leksici, jo je jedna potvrda, uz sistem fonema i gramatikih morfema, da je jezik Povelje Kulina bana, ak znatno vie nego jezik nekih docnijih srednjovjekovnih povelja, izrazito narodni i to na svim jezikim nivoima (glasovnom, morfolokom, leksikom).
34

ore Kosti, estost javljanja gramatikih kategorija i oblika u srpskohrvatskom jeziku, Radovi ANUBiH, 1966., str.101. 35 V.Spahi, Tekst, kontekst, interpretacija, Tuzla-Teanj, 1999., str.9. 36 S. Vukomanovi, Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.89.

Lina imena u Povelji


U cijeloj Povelji Kulina bana imaju samo etiri vlastita, lina imena: (ban) Kulin, (knez) Krva, Radoje (dijak) i (krstitelj) Jovan. Dvaput dolazi i etnik Dubrovanin, i to oba puta u padeima mnoine, sa okrnjenom osnovom Dubrovan- (dubrovane, dubrovam).37 koylin- mogue je da je izvedeno od Nikola, tipa Vojin, Radin, kao to pretpostavlja M. Grkovi.38 Krva m (Dubrovnik, 12. i 13. v.), lino muko ime od lat. Gervasius. Budmani ispravno tumai ouvanje velara g pred e uporeenjem sa kimak<cimice i unakrtanjem sa krv (puka etimologija slina sv. Vratolomije<Bartoholomaeus). Drugi lik Jervaz (17.v.), istog podrijetla, doao je preko mletakog izgovora d>j.39 Radoje od pridjeva rad, kao Radunko, Radonja, Radusin, Radusilo, Rado, Radu...itd.40 Dubrovanin od dub m (drvo uope), Dubrovnik. Od praslavenskih izvedenica vana je na r: srednjobug. dbr silva, koja je u svim slavenskim jezicima potvrena u poimenienom pridjevu .r.: polj.dbrowa, ukr. i rus. Dubrova Wald, Eichwald..Dubrov (a, -o) + -ac: Dubrovanin, Dubrovka, Dubrovkinja, dubrovski, dubrovaki.41

Vjerski (hrianski) pojmovi, neki inovi i zanimanja


bog sveslav. imenica iz prasl. doba za koju nema paralela u baltikoj grupi. Leksikologijska je porodica rijei bog veoma razgranjena.42 krstitelj kstitela, Krist, u starijoj posuenici grkog epiteta i je preao u palatalni poluglas (odatle sonantno r) kst, gen.ksta m, sveslav., ali nije praslav., kako je tvrdio Budmani, akt primanja u kransku crkvu; radna imenica na telj krstitelj.43 sveti svt, baltoslav, sveslav i prasl. pridjev svt44
37

Slavko Vukomanovi, Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana, Osamsto godina Povelje Kulina bana, Sarajevo, 1989., str.81, 82. 38 M. Grkovi, Renik linih imena, Beograd, 1972, str. 116. 39 P. Skok, isto, str.217. 40 P. Skok, isto, str.94. 41 P. Skok, isto, str.449. 42 P: Skok, isto, str. 179. 43 P. Skok, isto, str.197. 44 P. Skok, isto str. 370.

knez sveslav. i prasl. (*knz, *kng) 1 (najstarije znaenje)glavar plemena svjetovni ili sveeniki glavar, 2 vladar uope; ( 12. v. ) sinonim:comes = ef drave ( Dubrovnik)3 glavar kneine ( seoske administrativne jedinice, Srbija, Hercegovina) seoski starjeina45 ban g bana, 1 upravitelj zemlje: ban Hrvatske, Bosne, Mave, Vlake i Moldave u Rumunjskoj. Postanak ovog neslavenskog naziva iz oblasti administracije utvren je. To je avarska rije bajan vladalac horde. Sa slavenskim fonemom a o: bojan potvrdio ju je kod Hrvata car Konstantin, kod Mongola, Avara, Bugara, Tatara i Kirgiza dolazi i kao lino ime, a u Turaka u znaenju koji posjeduje dobra, bogat i kao vlastito ime. Posuenica potjee iz vremena kada su Avari organizirali Slavene.46 Duh- ?? Jevanelje- ?? Hrist - ??

Rodbinski nazivi
otac- sveslav. i prasl. deminutivna izvedenica na c od korijena ot ( koji se ouvao u strus. pridjevu na n otn oev), pater. sin danas po deklinaciji o prema otac, nekada po deklinaciji u (stsl syn), ie, baltoslav, sveslav iprasl. syn filius.47

Ostale rijei u Povelji


u- proklitika partikula, prijedlog s G, A i L., te glagolski, imeniki i pridjevski prefiks, sveslav. i prasl. Nastao iz svesl. i prasl. V pred rijeima koje poinju dentalnim i labijalnim suglasnicima.48 ime G imena, ie, baltoslav, sveslav i prasl.*n-m osnova na n: nomen49

45 46

P. Skok, isto, str. 108. P: Skok, isto, str. 104. 47 P. Skok, isto, str. 237. 48 P. Skok, isto, str. 553. 49 P: Skok, isto, str. 718.

i sveslav. i prasl. kopulativni veznik50 dan po deklinaciji o, sa a; G dn ( ouvan kao arhaizam u naznaci datuma). Rije je ne samo sveslavenska iz prasl. doba.51 pisati pisah, ie, baltoslav, sveslav. i prasl. * psati, pi. Prema prez. osnovi pi stvoren je infinitiv pisati52 dati dati, sveslav, baltoslav. i ie. glagol prasl. doba (*da-) dare, geben.53 goj goi, goj, goja m (12.v., Dubrovnik, u amplifikaciji u miru i goju) sinonim: mir, danas vie ne ivi u knjievnom i saobraajnom jeziku.54 graanin graam, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *gord (danas) sinonim: varo f = varo m, urbs, civitas..Od znaenja varo glasi izvedenica na janin: graanin m (15.v.) prema f graanka (18.v.)55 ja , sveslav. I praslav. Zamjenica za 1. lice sing. Za osobu koja za sebe kae da govori ili radi.56 ko kto, kto, upitna zamjenica za osobu, sveslav. i praslav. (kto), quis, nastala metatezom iz upitne zamjenice *k i deikse to dodane samo u nom. sr. rod pokazne zamjenice, upor. e. tento taj.57 kretati krvati, sveslav. i praslav. (*krt-), bez paralela u baltikoj grupi, movere, kretati.58 minuti mine, prasl. minti, proi, otii.59

50 51

P. Skok, isto, str. 701. P. Skok, isto, str. 379. 52 P: Skok, isto, str. 662. 53 P: skok, isto, str. 382. 54 P. Skok, isto, str.585. 55 P. Skok, isto, str.603. 56 P. Skok, isto, str.741. 57 P.Skok, isto, str.110. 58 P. Skok, isto, str.191. 59 P.Skok, isto, str.426.

moj moemu, baltoslav., sveslav. i praslav. Posvojni pridjev serije tvoj i svoj, u kojima je popridjevljen lokativ ili dativ:*moi, prijevoj od mei = mi s pomou sufiksa os > -. U narjejima stee se oja- > --, -oje- > -- upor. m (K, m strinko), m < moje (Vivodina).60 moi moge, ie., sveslav. i praslav. *mog-ti, bez baltikih paralela, posse.61 pomo pomok, sveslav. i praslav. apstraktum deklinacije i obrazovan sufiksom t: *mogt > mo, gen. moi snaga, stcslav. moti = moi; prefiksalna sloenica pomo.62 od od, < ot-, baltoslav., sveslav., i praslav. prijedlog i prefikis. Oblik od je kod nas, u slovenskom, u ekom, slovakom i poljskom nastao od ot prema stcslav., staro-e i rus. ot, dijelom zbog asimilacije pred zvunim suglasnicima kao u odbor, odgoniti itd., a dijelom zbog analogije prema nad, pred i pod.63 do do, prijedlog s gen., glagolski i imeniki prefiks. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. rije, u baltikoj grupi lit., lot. da kao prijedlog, engl. to, njem. zu.64 po po, baltoslav., sveslav. i praslav. prijedlog65 prav prav, pravy, pravim, pravu, pravov, baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev, u znaenju verus. Prvobitno mu je znaenje konkretno upravljen naprijed.66 prijatelj pritel, < prijati, stcslav. prjati, prj sa i iz pred j. Sveslav. i praslav. je radna imenica na telj m prijatelj.67 prisega prisezaju, zakleti se, prema impf. prisezati, -am, -em (12.v.). Samoglasnik e je nastao iz palatalnog nazala , upor. stslav. prisga, pristi, e. prisaha, polj. Przysega, rus. prisjaga. Znaenje se razvilo prema starom obavljanju prisege pruanjem ruke i doticanjem svetog predmeta pri zaklinjanju.68

60 61

P.Skok, isto, str.449. P.Skok, isto, str.446. 62 P.Skok, isto, str.447. 63 P. Skok, isto, str.542. 64 P. Skok, isto, str.418. 65 P.Skok, isto, str. 692. 66 P.Skok, isto, str.26. 67 P.Skok, isto, str.40. 68 P.Skok, isto, str.44.

s s, ie., sveslav. i praslav. *sn-, prijedlog s gen., ak. i instr. i prefiks. S kao prijedlog i prefiks pred jednostavnim bezvunim suglasnicima i samoglasnicima (tipovi: s majkom, s ocem, stei).69 srce sr(d)cem, sveslav i praslav. deminutiv na ce (v. tip sunce) od ie., baltoslav., sveslav. i praslav. neutruma na i *srd- + -ce. Sufiks ce u srce ima kao i u sunce ne toliko deminutivnu koliko afektivnu vrijednost.70 ti teb, naglaeni dativ sing. stcslav. teb, gen. = ak. tebe (kao mene, sebe). To su baltoslav. i praslav. oblici line zamjenice za drugo lice jednine kosih padea (v.ti), kako se vidi iz stprus. gen. tebe, dativa tebbei, akuzativa tien i litavske enklitike ti.71 tisua tisuka, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. brojnik (cslav. tysta, u prijevoju e o tysta) Tausend (s kojom je rijei u posrodstvu)72 trgovati trgujuke, sveslav i praslav. *trg (upor. lit.turgus, lot. turgus, iz slav., stcslav. trg), 1. roba koja se trguje, 2. mjesto gdje se trguje..Denominali na iti triti, -im impf. (hrv.-kajk.) (do-, -iz, na-, pre-, raz-, s-) = (tokavska narjeja) trgovati, trgujem.73 vi vam, vamy, zamjenica za 2. lice mnoine, jednako obrazovana kao mi. Samoglasnik i je nastao iz jery-a, stcslav., rus. vy. Dativ, instrumental i lokativ pl. U knjievnom jeziku vama potjee iz duala, dok je u narjejima vam i vami kao u stcslav.74 vijek vka, baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) vk.75 vjera vru, vrov, ie., sveslav. i praslav (stcslav.) vra, bez baltikih uporednica.76 vladanija vladaniju, ie., baltoslav. i praslav. *vold-.77 iv iv, ie., baltoslav.,sveslav. i praslav. pridjev obrazovan s pomou sufiksa uo (stcslav. iv, kao mrtav)78
69 70

P.Skok, isto, str.179. P. Skok, isto, str.316. 71 P. Skok, isto, str.449. 72 P. Skok, isto, str.474. 73 P. Skok, isto, str. 498. 74 P. Skok, isto, str.584. 75 P. Skok, isto, str.590. 76 P. Skok, isto, str.602. 77 P. Skok, isto, str.604. 78 P. Skok, isto, str.681.

sila sile, baltoslav., sveslav. i praslav., Eile, Kraft, Strke.79 bez bez, prijedlog s genitivom sine, nominalni prefiks u sloenicama, kao prilog u starim dokumentima znaio je osim, izuzevi, neuraunavi.80 biti byti, bude, budu, pf. od ie. vremena, sadri osnovu bi-, u kojoj je i nastalo od jeryja (stcslav. byti, rus. byt, polj. by). Kada biti tvori svoj prezent, on danas glasi budem < stcslav. bd ili analogiki budnem, bidem, bidnem (bi- Kosmet, Bosna, i mjesto u iz infinitiva).81 bosanski bosnski, Bosna, horonim potvren od polovine 10. v. Kod Porfirogeneta Bosona, gdje je poluglas izmeu s i n oznaen sa o, pa bi se moglo suponirati *Bosna, ali se pie Bosina u Dubrovniku..Pridjev na sk bosanski.82

79 80

P. Skok, isto, str.234. P. Skok, isto, str.143. 81 P. Skok, isto, str.158. 82 P. Skok, isto, str.191.

Você também pode gostar