Jill Gregory i Karen Tintori

KNJIGA IMENA
Prolog
Svijet mora imati najmanje trideset i estero pravinih koje je blagoslovila Shechina (Boja prisutnost).

7. SIJENJA 1986. G. SAHARA, EGIPAT

- RABIN ABBAYE, TALMUD

POD OKRILJEM NOI dvojica su mukaraca lopatama bacali pijesak. Njihov je jedini izvor svjetlosti u spilji bila svjetiljka pored torbi. Ovaj niz spilja i grobnica, samo tridesetak kilometara od Kaira, bio je riznica umjetnina i starina. Ve je tri tisue godina, Sakara, Grad mrtvih, groblje kraljeva i puka. Arheolozi bi mogli provesti nekoliko ivota i nikada ne bi otkrili sve njegove tajne. A ne bi ni pljakai grobova. Sir Rodney Davis, koji je proglaen vitezom jer je otkrio Eknatonov hram i njegovo velianstve n o blago, osjetio je poznati ar uzbuenja. Bili su blizu. Znao je. Gotovo je

mogao osjetiti utanje papirusa u svojim rukama. Knjiga imena. Njezin dio. Cijela. Nije znao. Samo je znao da je bila ondje. Morala je biti. Jednako je uzbuenje osjetio na breuljku Ketef Hinnon u Izraelu u noi kada je otkrio zlatno ezlo kralja Salomona. Na vrhu je stajao nar od slonovae, veliine palca i sa sitnim natpisom na hebrejskom. Bila je to prva nedirnuta rukotvorina koja j e Jill Gregory i Karen Tintori povezivala biblijskoga kralja iz osmoga stoljea prije Krista s utvrdama koje su nedavno otkrivene na toj lokaciji. Ali otkrie Knjige imena bacit e u sjenu prethodno otkrie, kao i svako drugo. Osigurat e mu mjesto u povijesti. Vjerovao je svojim instinktima. Bili su poput boanskoga tapa koji ga vue prema jedinstvenom e blagu. I veeras, u pijesku kojim hodae stari kraljevi, Sir Rodney je nastavio kopati, ispunjen strau i uzbuenjem pred otkriem neega to nitko nije vidio jo od vremena anela i koija. Pored njega, Raoul je odbacio lopatu i pruio ruku prema boici s vodom. Ispijao je dubokim gutljajima. - Odmori se, Raoul. Poeo si sat vremena prije mene. - Vi biste se trebali odmoriti, gospodine. Zakopani su ovdje ve dvije tisue godina, priekat e jo nekoliko sati. Sir Rodney je zastao i pogledao prema ovjeku koji mu je ve desetak godina bio lojalni pomonik. Koliko je Raoul LaDouceur imao godina kada su zapoeli? esnaest, sedamnaest? Bio je najneumorniji radnik kojega je Sir Rodney ikada upoznao. Povuen, dostojanstven mladi koji se isticao svojom maslinastom mediteranskom puti i dubokim oima - jedno boje safira, drugo boje tamnog mahagonija, poput zrna turske kave. - Ve pola svojega ivota iekujem ovo otkrie, prijatelju

moj. to je jo nekoliko dodatnih sati u ovakvome trenutku? - Nastavio je kopati i izbacio jo jednu lopatu pijeska. Raoul gaje promatrao u tiini, zatim je zatvorio uturicu i uzeo svoju lopatu. Kopali su malo dulje od sata, tiinu je prekidao samo zvuk njihovoga tekoga disanja i meka n i udari lopata u pijesak. Iznenada se ruka Sir Rodneya ukoila kada se uo udarac u metal. Pao je na koljena, zaboravio umor, i poeo gurati pijesak svojim dugim uljevitim prstima. Raoul je kleknuo pored njega, uzbuenje mu je strujalo ilama. Knjiga imena - Svjetiljku, Raoul - rekao je Sir Rodney smireno dok su njegovi dlanovi obuhvaali oble stijenke glinene posude zakopane u pijesku. Malim ju je trzajima oslobodio. Iza njega je Raoul spustio svjetiljku, svjetlost je obasjavala smotuljak pergamenta koji je bio u posudi. - Boe dragi, to bi moglo biti to. - Ruka Sir Rodneya je drhtala dok je izvlaio papirus. Raoul je pourio odmotati zatitnu tkaninu i stao po strani dok je njegov mentor odmotavao poutjelu hrpu. Obojica su prepoznala rani tekst na hebrejskom i znali to je to. Sir Rodney se nagnuo blie, zurei u malena slova, srce mu je ubrzano kucalo. Najvee otkrie u njegovoj karijeri bilo mu je u rukama. - Boe, Raoul, ovo bi moglo izmijeniti svijet. - Doista, gospodine. Sigurno. Raoul je svjetiljku poloio uz rub zatitne tkanine. Zakoraio je unatrag i gurnuo ruku u dep. Tiho je izvukao tanku icu. Ruke su mu bile mirne dok je guio Sir Rodneya. Arheolog nije uspio ispustiti ni glasa. Bilo je gotovo u sekundi. Jednim ga je pokretom odgurnuo

od vrijedne hrpe i slomio mu vrat. Starac je bio u pravu, kao i uvijek, pomislio je dok je skupljao papirus. Ovo e otkrie promijeniti svijet. Raoul je bio previe ushien pobjedom da bi primijetio komad jantara u dnu posude koju je ostavio iza sebe. Na njemu su bila urezana tri hebrejska slova. 7. SIJENJA I986. G. OPA BOLNICA HARTFORD, CONNECTICUT Lijenica Harriet Gardner sjedila je u kvrgavom naslonjau u bolnikom predvorju, razmiljajui o svojem prvom obroku u dvanaest sati kad joj je dojavljiva zazvonio da se vrati u hitnu slubu. Zagrizavi jabuku, otrala je hodnikom. Ovaj mora biti teak, pomislila je, ili bi t o Ramirez moga o sam. Bacila je napola pojedenu jabuku u ko kako je projurila pokraj njega, pitajui se radi li se o automobilskoj nesrei ili poaru. Uletjela je kroz bijela metalna vrata i ugledala tri tima kako rade brzinom svjetlosti. Troje je djece lealo na bolnikim krevetima, jedno je vritalo. Pet minuta ranije jedini je zvuk u ovom krilu bilo zujanje monitora, periodino itanje narukvice tlakomjera i povremeno cviljenje petogodinjaka u sobi 6 koji eka rentgen kako bi se potvrdila slomljena noga. Sada su medicinki tehniari i policija preplavili hitnu slubu, a kirurg specijalizant, Ramirez, je intubirao tinejdericu. - Vozi ovo dijete na CT! - Viknuo je Ozziju, dok je bolniar manevrirao krvlju natopljenim krevetom s djeakom prema dizalu. Tinejder se nije micao, noge su mu bile savijene pod krivim kutem. Preko desnog oka protezala mu se duboka rana i krv je curila iz oba uha. - to imamo? - Harriet je potrala prema djeaku u majici Cel-ticsa i Teresa, staistica u smjeni, se odmah odmaknula. Djeakova je majica bila razrezana po sredini, otkrivajui

krvavi prsni ko. - Pali su s krova - rekao je tehniar. - Pad s treeg kata sa zabatom na putu odklizavanja. Djeca. - Trebaju mi plinovi u krvi! - uzviknula je Harriet. -1 prijenosni rentgen za plua. - Iako je ve tri godine u hitnoj slubi uvijek bi je neto stisnulo u elucu kad je morala spaavati djecu. Navikni se, rekla je sama sebi, dok je zurila u monitor. Bilo mu je bilo 130, a tlak 80/60. Knjiga imena Ovo je dijete u opasnosti. - Ovo j e sin senatora Shepherda. - Doshi je dogurao spremnik s kisikom do uzglavlja bolnikoga kreveta. - A onaj kojega je Ozzie odvezao na CT je sin vicarskog veleposlanika. - Kako se djeak zove? Doshi je pogledao listu. - David. David Shepherd. Harriet se namrtila na izubijani gornji dio tijela Davida She-pharda. - Izgleda kao natuena prsa , slomljena kljuna kost i sputeno pluno krilo. Doshi je spretno u dunik uveo plastinu cijev za kisik. Ostali su povremeno dolazili svijesti, ali ovaj se jo nije osvijestio. Maneta tlakomjera je opet zaitala. Harrietin je pogled skrenuo na monitor. Krvni je tlak ovoga djeaka padao poput kamena. Sranje. UJEDINJENI NARODI, NEW YOR K Gromoglasan se pljesak irio prostorijom kad je glavni tajnik Alberto Ortega iznosio zavrne rijei okupljenim zastupnicima. Nasmijan, Ortega se probijao kroz diplomate, rukujui se i prihvaajui estitke zbog prihvaanja amandmana na Konvenciju o ropstvu koja je prvi puta potpisana 1926. g. u enevi. Njegov dug,

usredotoen pogled prolazio je prostorijom dok se na kraju nije zaustavio na poznatoj silueti njegovog ataea. Ortegin se izraz lica nije promijenio ak ni kada se Ricardo provlaio kroz guvu i ubacio presavijen komad papira u njegov dlan. Kada se konano naao u svojem uredu, daleko od buke i pritisaka tijela, zakljuao je izrezbare n a hrastova vrata i odmotao uti papiri. Oi su mu se suzile dok je prelazio preko poruke . LaDouceur se domogao vrhunskog uzorka. Lov se nastavlja. BOLNICA HARTFORD, CONNECTICU T Nita vie ne boli. David je zurio u svoje tijelo na bolnikome krevet i iznenadio se kad je ugledao toliko krvi na svojim prsima. Pet... est... sedam... bilo je previe ljudi nad njime... toliko strke... zato ga ne ostave na miru... da spava? Prema njemu je hodao Crispin. udno, ni pod njegovim nogama nije bilo tla. Kada je doao do Davida obojica su pogledali prema dolje i uoili da je mete u hitnoj slubi dostigao kritian trenutak. David je uo da ga netko zove, ali je Crispin u isto vrijeme pokazao prema gore, prema sjajnoj svjetlosti. - Zar nije nevjerojatno? Jest, pomislio je David. Stvarno jest. ak jo ljepe od auro-re borealis koju je vidio prologa ljeta. Crispin je krenuo prema svjetlu, a on gaje slijedio. Iznenada ih je obavila treperava svjetlost. Bili su u njoj, kreui se dugim tunelom. Ispred njih se prostirala jo sjajnija svjetlost te su ubrzali korak. David se osjeao tako mirno, tako sretno. Tako sigurno. Iznenada je ugledao nekakvo kretanje unutar sjajne aure i kroz sjajnu se tiinu uo neobian amor.

Crispin je zastao i lebdio na mjestu, ali je David povuen blie. Kao da gaje privlaio ogroman magnet. I tada su mu se usta irom otvorila. amor je postao vika, ispunjavajui mu glavu. Pred sobom je ugledao lica. Mutna, moleiva lica. Na stotine. Tisue. O, Boe? Tko je to? uo je dugi vrisak. inilo mu se da je prola vjenost prije nego je shvatio daje to njegov glas. - Gubimo ga. Oivljavanje! - povikala je Harriet. Knjiga imena Doshi je postavio elektrode na Davidova prsa. Odmaknite se! - upozorila je. I tada ih je pritisnula. - Jo jednom! - Naredila je Harriet. Nadvisivi se nad tam-nokosnim klincem, znoj joj se nakupljao iznad gornje usne. - Davide, vraaj se. Davide! Sluaj me. Vraaj se! Doshi je stajao sa spremnim elektrodama dok se Harriet mrtila na monitor. Jo je uvijek u ventrikularnoj fibrilaciji. Jedan otkucaj do zatajenja srca. Prokletstvo. - Doshi - jo jednom! Tri sata kasnije, dr. Harriet Gardner zavrila je papirologiju. Ba neki dan. Zapoeo je s tridesetpetogodinjom enom koja je imala infarkt i djetetom s vilicom zabodenom u elo. Zavrilo je s troje djece koja su riskirala svoje ivote u ledeno hladno poslijepodne penjui se na prokleti krov. Jedno je prolo samo s naruenim grkljanom i slomljenom rukom. Drugo je smrskalo desnu bedrenu kost i ostalo u dubokoj komi. I posljednje koje se jedva izvuklo iz ralja smrti. Pitala se je li vidjelo svjetlost. Uzdiui, dr. Harriet Gardner je bacila bolesnike kartone

na stol medicinskih sestara i otila kui nahraniti svoga psa. 1 ATENA, GRKA DEVETNAEST GODINA KASN I J E RAOUL LADOUCEUR JE pjevuei otvarao prtljanik unajmljenoga Jaguara. Izvlaei puku ispod vunene deke shvatio je da mu krulji u elucu. Dobro, nee dugo. Uoio je konobu na otvorenom nekih petnaest kilometara odavde i odjednom je imao neodoljivu elju za porcijom janjeeg buta i aicom rakije od groa. Pogledao je na sat. Ima vremena. Ve je onesposobio dvojicu zatitara i gurnuo njihova tijela niz brijeg. Uranio je i jo uvijek ima pet sati prije nego vrati unajmljeni auto i odleti nazad u London gdje e priekati svoj sljedei zadatak. Dovoljno vremena za dvije aice rakije. Odluno je grabio kroz maslinik, osjeajui se prilino nelagodno. Iako je nosio sunane naoale, osjetio je jo uvijek vrue mediteransko sunce koje je tonulo u sumrak. Vie je volio svoj posao obavljati nou. No, kako se nauio trpjeti sunce za vrijeme mnogih ueglih kopanja u svojim ranijim danima, tako e i danas izdrati. Ne obazirui se na znoj koji mu se cijedio ispod pazuha, paljivo je Jill Gregory i Karen Tintori odabrao poloaj, koji e mu omoguiti da vidi cijeli stranji dio kue. Zatim je povukao iz pumpice i pripremio se. Od mirisa maslinova drvea gorjelo mu je grlo. To gaje vratilo u sjeanje na djedovu farmu u Tunisu, gdje je od svoje este godine radio kao podreziva. Reui grane i spajajui ih u nova stabla maslina, provodio bi deset sati dnevno radei taj monotoni posao pod nemilosrdnim suncem, grlo mu je bilo suho i hrapavo poput pepela iz lule. I to bi dobio kad bi zavrio - koricu kruha, komad sira? A ee, batine ibom jedne od grana koju je sam odrezao.

Njegov je djed bio prva osoba koju je ubio. Izmlatio ga je do smrti onoga dana kad je napunio petnaest. Danas, takoer, mora biti neiji roendan, pomislio je, dok mu je pogled letio preko balona koji su bili zavezani za stolice, i zatim do stola koji je bio prepun veselo umotanih darova. Zabava je upravo trebala poeti. Beverly Panagoupolos je pekla itavo poslijepodne. Ne zato to kuhar njezinoga brata nije znao ispei roendansku tortu, nego je za svoje unuke ona to eljela sama uiniti. Najmlaa unuka, Alerissa, danas navrava devet godina. Za jedan e se sat slavljenica i njezina starija braa, Estevao, Nilo i Takis zajedno s roditeljima, roacima, tetama i strievima okupiti kraj bazena. Alerissa je bila vrlo bojaljiva tako da e biti vrlo tiha za vrijeme zabave, a potom danima nee priati ni o emu drugome. Beverly je s palca polizala glazuru od cimeta i izala van provjeriti jesu li ruiasti i srebrni baloni i darovi poredani kako je ona odredila. Na trenutak je zastala, zadovoljno gledajui srebrno plavu vodu bazena, gdje e se uskoro, prije ruka, brkati djeca. Nita nije ula dok se kroz palmino drvee nije zaorio pucanj. Nita nije osjetila kad ju je pogodio metak u lea. Nije vidjela kad je srebrno plava voda postala grimizno crvena od njezine krv i. Umrla je s glazurom od cimeta na rubu usana. Auto je vijugao s osamljenoga vrha brijega i sputao se niz cestu. Traei stanicu na radiju s klasinom glazbom Raoul je uhvatio kraj vijesti. Teroristi su raznijeli terminal meunarodne zrane luke Melbourne i postojala je bojazan daje na tisue mrtvih pod sruenom zgradom. Nasmijao se

sam sebi. Bio je dobro. Najbolje. Dokaz je bio ispisan na nikada veem kaosu u svijetu. Uskoro e ga pozvati kao jednog od najveih heroja novog poretka. Trideset i estero Prikrivenih je nestajalo. Beverly Panagou-plos bila je etrnaesta osoba koju je ubio. Nitko nikada nije ubio toliko ljudi. Sada ih je ostalo samo troje od trideset estero. Jednom kad ih ukloni, Raoul je pomislio s ponosom, Boji neisti svijet bit e dokrajen. Ve je propadao. Rat, potres, glad, poar, bolesti - jedna po jedna, svaka vrsta prirodnih i ljudski uzrokovanih katastrofa irila se planetom kao nikada do sada. Sad je bilo samo pitanje dana. Kad nestane i posljednjih troje - svjetlost Prikrivenih bit e ugaeno - vrijeme Gnoseosa e zapoeti, a svijeta vie nee biti. BROOKLYN, NEW YORK Vrijeme je istjecalo. Otprilike osam tisua kilometara dalje, u svome je malenome uredu na Aveniji Z, rabin Eliezer ben Moshe zatvorio svoje re-umatine oi i molio. Za vrijeme svojih osamdeset i devet godina ivota, ove su oi vidjele mnoge tragedije i zla, simcha (iskrena srea) i dobrote u Jill Gregory i Karen Tintori svijetu. No, u posljednje vrijeme ini se da se zlo umnogostruilo. Znao je da to nije sluajnost. Srce mu je ispunio oajniki strah. Cijeli je ivot proveo prouavajui Kabalu, duboko razmiljajui o Bojim mistinim tajnama, zazivajui Njegova mnoga imena. Mrmljao bi ih, molei za zatitu - ne sebe - nego svijeta. Jer svijet je bio u opasnosti, veoj od Poplave. Tamne su due starog kulta pronale Knjigu imena. Bio je u to uvjeren. I svi Lamed Vovnici koji su na popisu na starom

pergamentu sada bivaju ubijeni, jedan po jedan. Koliko ih je ostalo? Znaju samo Bog i Gnoseosi. Uzdiui, okrenuo se amuletima koji su stajali na stolu. Neke je razumio. Neke nije. Pokupio ih je, jednog po jednog i ugurao nazad u oteenu konu torbu koja je stajala otvorena na stolu. Zaboljel i su ga artritini prsti dok je izvlaio stare spise ohara i Tanacha s police i okretao brojanik sefa skrivenog iza njih. Kada je brava kljocnula i torba bila zatiena u metalnoj kutiji otpornoj na vatru, pokupio je Knjigu psalama i krenuo prema vratima. Njegova je duga, srebrno sijeda brada zadrhtala dok su mu se usne pomicale u molitvi. Dragi Boe , daj nam snage i znanja da zaustavimo zlo. Ispod stola je maleni mikrofon prenosio njegovu molitvu. Ali ne Bogu. 2 SVEUILITE GEORGETOWN WASHINGTON, D. C. KAKO JE DAVID Shepherd hodao prema baru Houligan nakon jutarnjih predavanja, jedina stvar koja mu je bila na umu bila je bolna glavobolja i oajna potreba za hranom. Bio je previe nervozan da sino spava nakon to je dva dana bio domain Tonyju Blairu, ovdje na kampusu. Blairovo obraanje je podiglo studente na noge i slavlje je kod dekana Myera trajalo gotovo do jedan ujutro. Blairov posjet je smatrao uspjenim potezom, ali, zapravo, bila je to ista srea. David je upozna o britanskoga dravnika prije sedam mjeseci kada je bio pozvan da odri seminar na Oxfordu. Nakon seminara je bio pozvan na sveanu veeru u Boisdale u Belgraviji, i Blair, koji je sjedio nasuprot njemu, pohvalio je njegovu posljednju knjigu, "Ovlaivanje nacija: Borba za mir u eri nuklearnoga irenja. Izmijenili su e-mail adrese i na njegovo iznenaenje

dravnik Je kasnije prihvatio poziv da odri govor u Georgetownu. Posjet se pokazao velikim uspjehom, ali je jutros bio pravi pakao. Koprcao se, nemogavi zaspati do etiri ujutro, prespavao budilicu, i potom odjurio odrati predavanje u osam ujutro. Nije imao vremena popiti ni lijek za glavobolju, a jo manje dohvatiti neko energetsko pie i z friidera. Nije se niti obrijao, samo se na-brzinu istuirao i zalizao svoju gustu crnu kosu. - Dave, kako je? - Prepoznao je u buci nazalni glas Toma Mclntyrea. Tom mu je mahnuo dva stola dalje. - Za Myerova zlatnoga djeaka, stvarno izgleda grozno. Zar te je prijatelj Tom prisilio mozgati o stanju u svijetu do dugo u no? Proelavi je profesor poetnik s kojim je David dijelio ured na Odsjeku politikih znanosti mahnuo konobarici. I on je bio samac i imao je oko trideset i pet godina, ali je bio i odlian protivnik i jedan od najpopularnijih profesora na kampusu. Svakoga je semestra Tom kontrolirao liste kako bi vidio koji e od njih dvojice prvi popuniti klasu studenata. David je osjeao neto malo vie od prijateljskoga natjecanja u nainu na koji ga je Tom htio isprovocirati. No, kao sin amerikog senatora, David je odrastao okruen politikom i postao je na to imun. Obino se nije osvrtao na Tomovu potrebu da bude prvi -osim kada bijednom godinje njih dvojica zajedno odlazili na zapad penjati se po stijenama. Tom je bio dobar ovjek i odlian penja i isticao se u jednom podruju gdje je David uivao u natjecanju - alei sebe u odnosu s ljudima i prirodom, testirajui se na stijenama. S uzdahom je David sjeo u tvrdi stolac nasuprot Tomu.

Njegov je cimer podigao pivo. - Jedno od ovih bi moglo izlijeiti dno to tebe mui. - I ekiem bih mogao izbiti glavobolju. - David se silom nasmijao. - Ima koji pri ruci? Tomova se panja ve preusmjerila, pogled mu se zaustavio na TV ekranu iznad bara. - Pili Mili je bio u pravu, prijatelju. Kraj je blizu. - Neu se raspravljati. - David je naruio hamburger, ili s lukom i Heineken. Zavalio se u sjedalo trljajui sljepoonice. Njegov je pogled automatski slijedio Tomov, na CNN. Jo jedan teroristiki napad u Melboumu. Napravio je grimasu. Katastrofe su izbijale po cijelome svijetu pravilnou gejzira Old Faithful'. Ve je desetak godina predavao politike znanosti, posljednje etiri na Georgetownu, ali nita mu u njegovoj karijeri nije prualo toliko izazova kao posljednji semestar. Rijei Platona, Thoreaua, Churchilla i drugih velikih politikih mislilaca nisu dole blizu objanjenju trenutnih previranja koja su se dogaala posvuda u svijetu. Uragani, tsunamiji, ratovi, ubojstva, strah - mjeavina hira prirode i nasilja jednog ovjeka protiv drugoga. Njegovi su studenti imali vie pitanja nego stoje on - ili Tony Blair - imao odgovora. Kad mu je konobarica donijela pivo, David je s olakanjem odmaknuo pogled s ekrana. Tom se nagnuo prema naprijed i spustio glas. - U redu, prijatelju, ovo je tvoj sretan dan. Kate Wallace je upravo uparkirala svoju prekrasnu plavokosu glavu dva stola dalje. Odi do nje i pozovi ju na dekanovu proslavu Dana rada. David se oduprijeo potrebi da se okrene. Kate Wallace je bila tridesetjednogodinja profesorica engleskog koja je pisala

pikantni roman o dvoru Ferdinanda i Isabelle. I bila je prva ena za kojom je ozbiljno udio nakon to je Meredith zatraila razvod. Nekoliko su puta zajedno popili kavu u kafiu za osoblje i do sada ju nije otjerao od sebe. Zaboga, zato ne? Podigao je obrvu, pogledao Toma i digao se sa stolca. Dvije minute kasnije pisao je Katein broj telefona i upute prema njezinoj kui. 1 U Nacionalnom parku Yellowstone, SAD, op. prcv. Kad se vratio do stola, Tom se nasmijao. - Zadivljen sam. Trebao ti je samo semestar i pol da napravi prvi korak. - uo sam daje tajna u odabiru pravoga trenutka. - David je zagrizao svoj hamburger i zurio u komad papira. Prestao je vakati. - Stoje ovo? Umjesto imena Kate Wallace, napisao je neto drugo. Beverly Panagoupolos. O, ne opet, pomislio je. Glavobolja, koja je lagano poputala dok je jeo, sada je naglo zapoela novom jainom. Jo jedno ime odabrano nasumce. Bilo ih je tako mnogo. Odakle dolaze? - Hej, Dave, jesi li dobro? Ozbiljno - odjednom izgleda kao ivi mrtvac. David je osjetio napetost. Tom nije pojma imao kako je blizu istini. Nikada nije govorio o padu koji gaje skoro ubio kad je bio djeak. To ak nije podijelio ni s Meredith. - Ma, samo ova prokleta glavobolja. - Prisilio se da pojede jo jedan zalogaj hamburgera, ali vie nije mislio ni na hranu, ni na Toma ni na Kate. Mislio je na Beverly Panagoupolos. A nije elio. Sat kasnije, David se provezao pored Eastern Marketa, malo preko dozvoljene brzine, prema Capitol Hillu. Kad je

uao u uliicu i parkirao svoju Mazdu 6 u stranjem dvoritu svoje kue, David je jedva doekao provjeriti nalazi l i se ime Beverly Panagoupolos u njegovu dnevniku. Upravo je gasio motor kad su zapoele vijesti CBS-a. Iz Atene stiu zapanjujue vijesti. Policija je okruila kuu grkog premijera Nicholasa Angastoua, nakon stoje otkriveno da je njegova sestra, Beverly Panagoupolos, okrutno ubijena prije nekoliko sati... Davidova se ruka ukoila na kljuu od auta. Na elu su mu se sakupile kapi znoja, a u sebi se osjeao ledeno hladnim. Zato je njezino ime u mojoj glavi danas - na dan kad je umrla? Ovo se jo nikad nije dogodilo. Izvadio je komad papira iz depa i zurio u njega, misli su mu jurile. Ili jeste? Potrao je stepenicama prema ulazu i gurnuo klju u bravu. Projurio je kratkim hodnikom do svojega ureda i zalupio vratima iza sebe. Stol mu j e bio u kreativnu neredu, preplavljen djeliima njegova ivota: djelomino ocijenjeni testovi, stroj za uvezivanje i knjige, kutija kemijskih olovaka s finim vrhom, uokvirena slika s njim i Stacy sa zadnjeg izleta na skijanje u Vailu, i mlijeni, plavo-sivi poludragi kamen u ruci keramikoga majmuna kojega mu je Judd Wanamaker, oev najbolji prijatelj, donio s Tajlanda kada je imao osam godina. Otvorivi sredinju ladicu stola, poeo je traiti ispod izvadaka iz banke i rauna dok se prsti nisu skupili oko debele crvene biljenice. Srce mu je jae zakucalo, preletio je preko stranica gdje su bila zapisana sva imena. Sto etrdeset i pet stranica, ispunjenih imenima. Na tisue i tisue imena. I ugledao gaje. Usred etrdeset i druge stranice. Beverly Panagoupolos.

Napisao ga je 7. listopada 1994. godine. Uvijek je zapisivao datume kada bi mu se pojavilo ime. Njezino se ime pojavilo kad je imao dvadeset i dvije godine. Napisao je njezino ime prije toliko godina. Imena Ujedinjenih naroda. Ukljuivala su, bio je siguran, sve narode na Zemlji. Kad je bio tinejder, pretraivao je u telefonskim imenicima u svakome gradu u kojem su mu roditelji ljetovali, pokuavajui pronai imena koja je zapisivao. Nikada nije, i nakon nekog je vremena odustao. Ali danas je sa sigurnou znao da je jedno od imena pripadalo ubijenoj eni. Proli su ga trnci dok se pitao je li ih bilo vie. VILLA CASA DELLA FALCONARA, SICILIJA Irina j e bila u mraku. Bilo joj j e hladno. Bila je prestraena i gola. Sveta Djevice, koliko e me ovdje drati? I zbog ega? Svileni povez preko oiju bio je mek na njezinim oima, ali nije znala koliko je vremena prolo otkad su ga zavezali. ak i kad su joj donijeli hranu i odvezali ruke da moe jesti i otii na toalet nije joj bilo dozvoljeno da ukloni povez. eljela je otii kui, sjesti pred prozor i vesti jastunice za branu posteljinu. Ostalo joj je jo pet prije nego se uda za Maria. Hoe li se udati za Maria? Trai li ju on? Plae li za njom? Hoe li ikada vie ugledati njegovo lice? Tople su suze natopile svileni povez koji joj je prekrivao oi. Zatresla se i odaslala tihu molitvu. Istu onu koju je izgovarala svaki dan, uvijek iznova. Gdje si, Boe? U noima osvjetljenima mjesecom u kolovozu, talijanski je premijer volio sjediti u vrtu svoje vile na vrhu brijega i puiti

kubanske cigare koje mu je njegov otac prvi puta dozvolio da zapali za svoj osmi roendan na istom ovome mjestu. Casa della Falconara, koja se nadvisivala nad starim amfiteatrom u Segesti, pripadala je njegovoj obitelji ve etiri generacije. Njegovi su roditelji odabrali ogromnu terasu s velianstvenim pogledom u sumraku prije sedamdeset godina za svoje vjenanje, ali vrt je bio njegovo omiljeno sklonite, gdje ga nitko nije uznemiravao. Tamo je, u vruim noima kolovoza, mogao zatvoriti oi i uivati u mirisu limunovog drvea koji je dopirao iz doline dok je sluao grke i latinske drame uprizorene u amfiteatru ispod. Veeras je u amfiteatru bilo tiho, i vrt j e bio naputen, ali unutar starih zidova vile, Eduardo DiStefano je predsjedavao odabranom grupom gostiju, dvadesetorica mukaraca koji su razgo- varali priguenim i dostojanstvenim glasovima. Premijerov se komornik tiho kretao oko dugoga stola za kojim su sjedili, nadolijevajui u pehare crno vino staro trideset i pet godina. Nitko nije govorio ni o emu drugome nego o promjenjivom vremenu ili objedu od est slijedova u kojem su upravo uivali dok Silvio nije izaao iz prostorije i oni uli kako se za njim zatvaraju matovito izrezbarena vrata od mahagonija. Tada se Eduard o DiStefano zaustavio, zakljuao vrata i poeo govoriti ispunjen armom i elegancijom po emu je bio poznat. - Veeras smo, moji vjerni prijatelji, stigli do kljune toke. Uklonjene su trideset i tri prepreke. - DiStefano je zastao, zahvalnost mu je bljetala u prodornim oima kad se zauo gromoglasan pljesak. Bio je ovjek nevjerojatno zgodan, s inteligentim visokim elom, jakom vilicom i osmjehom koji je mogao otopiti zlato. Iako je imao skoro ezdeset godina,

njegova je tamna kosa samo ponegdje bila proarana sjedinama, to je dodalo dozu zanosa kad je zapovijedao u svome Armanijevom smokingu. Dok su njegovi gosti pljeskali zakrenuo je tanak zlatan prsten s ispreple- tenim zmijama na srednjaku i ekao tiinu. - I to je jo vanije - DiStefano je nastavio - na je Serpent na prekretnici prema konanome cilju. Okrenuo se nasmijeena lica prema otmjenom bankaru zla-ane kose, ovjeku kojemu je iskazano povjerenje da uva njihova velika bogatstva jo od esnaestog stoljea. Njegov se sin dokazao neprocjenjivim u odreivanju ciljeva za Crne Anele. Zahvaljujui njegovu sinu, njihova dugo oekivana pobjeda bila je neminovna. uo se gromoglasan pljesak i bankar se naklonio u znak priznanja. - Reeno mije - DiStefano je nastavio - da se tvoj sin, ve tri dana ne odvaja od raunala. Gospodo, u ovome trenutku, moda nas samo sekunde odvajaju od otkrivanja konane istine - posljednja tri imena. Mukarci za stolom su pogledavajui se meusobno poeli izraavati uzbuenje i strahopotovanje. Ve vie od stotinu generacija oni i njihovi prethodnici su se borili kako bi doli do toga znanja, postigli ovaj cilj. Ideja o neminovnom uspjehu, potpunom duhovnom prosvjetljenju, bila je gotovo neodoljiva, erotina - zavodljiv plamen koji opri meso i oslobodi duu. - Uzdravlje, prijatelji - DiStefano je podigao pehar. Pogled mu se sastao sa zamjenikom, Albertom Ortegom. Glavni tajnik UN-a se iroko osmjehnuo i podigao svoju au kao odgovor na ponuenu zdravicu DiStefana. - Pripremimo se za ostatak putovanja. - Popio je gutljaj

bogatog crnog vina, uivajui, poput ostalih okupljenih mukaraca. Upuenost u ovaj ritual gaje umirivala i razveseljavala. Sjeao se kad mu je prvi puta bilo dozvoljeno prisustvovati ovakvome skupu. Uope nije mogao spavati no prije, i cijeli dan nije mogao nita jesti. Njegov mu otac ni u jednom trenutku nije odao to se dogaa u ovoj sobi za vrijeme posebnih sastanaka kojima je bio domain dvaput godinje. Sve to je znao kao dijete bilo je da su osoblju trebali dani i dani da pripreme gozbu i ak ni njegova majka nije smjela prisustvovati. Katkad bi se probudio u pet ujutro od zvuka automobilskih guma na ljunku kolnog prilaza koji je vodio ni z breuljak dok bi dostojanstvenici odlazili poput zvijezda koje se gase dolaskom zore. to su radili sve te sate, duboko u noi? Znao je da mu je otac vaan ovjek - i da su svi mukarci koji su dvaput godinje dolazili takoer vani, mnogi od njih bili su poznati voe i predsjednici drava. Kao da se radilo o sastanku lanica UN-a na Siciliji, u njegovoj kui. Od prvoga trenutka kada je vidio da se izrezbarena vrata zatvaraju, zatvarajui ga u predvorju poploenome mramorom, elio je biti dijelom toga, sjediti uz svoga oca i sluati, upijati mo koja je bila u toj sobi. Ali tek je s osamnaest godina primio svoj amulet - zlatan prsten koji nije nikada skidao - i vlastitu pozivnicu za sveanost. Bio je zgroen onime stoje vidio. udno kako je poeo uivati u tom ritualu koji je okrunio veer. Nasreu, njegov je otac imao dobru intuiciju i bio je

strpljiv te mu je objasnio vanost onoga to ine, i vii smisao. ene koje su uvodil i imat e kljunu ulogu kad jednom svijet postane njihov. Posebno odabrane, izolirane nevoljne, bit e potrebne. I iskoritene. Sada, kada nije mogao spavati no prije rituala, to nije bilo zbog tjeskobe. Ispruio je umjereno preplanulu ruku i pritiskom na gumb zid se iza njega otvorio. ekala gaje u sjeni, crnokosa, povezanih oiju, gola. Neki su se mukarci poeli mekoljiti u svojim stolcima, razmiljajui o velianstvenoj ekstazi koja je slijedila. Drugi su mirovali, pogledi su im bili upereni prema djevojci. Svi su bili inteligentni, portvovni i moni. Poput onih prije njih, svaki je vrlo rano bio osobno izabran za ovu ast, ovaj izazov, ovaj najhrabriji i najopasniji pothvat. Zadovoljno je pomislio da nitko izvan Kruga nije bio mudriji. Nijedna od onih budala iz blata nije nita znala o Gnoseosima. Djevojka je dovedena blie. Alberto Ortega je otiao do ormara gdje su stajala dva stara poludraga kamena poput tamnih zvijezdi u osvjetljenoj staklenoj kutiji. Ametist i smaragd stari nekoliko tisua godina. Bila su to dva od dvanaest bezvremenih kamena prema kojima je kasnije modelirano poludrago kamenje vezano uz svaki astroloki znak. Ortega je pazio da previe ne stisne kutiju dok je uzimao ritualni pehar i malenu srebrnu boicu. Paljivo je istresao plavi prah u pehar dok zrna nisu pokrila izrezbarenu zmiju koja grize vlast it i rep na dnu posude. Dok je djevojka s povezom na oima jecala, DiStefano je napravio korak naprijed da natoi vino iz kristalne boce. Promatrao je kako grimizna tekuina raste do druge izrezbarene zmije na sredini

pehara i promijeao ju prstom. Sjajnih oiju, podigao je pehar i pribliio ga djevojinim drhtavim usnama. - Ne, molim vas - molila je, mahnito pokuavajui okrenuti glavu u stranu. - Prestani cviljeti - promumljao je DiStefano, igrajui se s kovrom koja joj je pala preko obraza prije nego joj je zgrabio kosu na potiljku i povukao joj glavu unazad. - Trebala bi biti zahvalna. Odabrana si za veliku stvar. Dok joj je niz grlo lijevao gorku tekuinu, njezine su se oi zaustavile na njegovim - samo nekoliko sekundi prije nego je poela drhtati. Pruio je pehar dalje, prvo Ortegi, koji je popio gutljaj, zatim Odiambu Mofulatsi, treem po inu. Brzo je proao svakog lana Kruga i svaki je popio simbolini gutljaj. Tada su se djevojina ramena poela nekontrolirano tresti. Svijet se okretao, a divlje boje su se pojavljivale u pozadini Irininih oiju. Srce joj je poelo ubrzano kucati i osjetila je bol u prsima. Osjeala je zmije, kako puu i omataju se oko njezinih ramena i tada je osjetila miris mukaraca. Njezini vriskovi su se proirili prostorijom dok su je boje, mukarci i strah vukli prema dolje. MARYI.KBONE, LONDON Oi su mu bile toliko suhe da su ga boljele. Linije na grafikonu dvadeset i etiri innog LCD monitora razlijevale su se jedna preko druge. Tri dana u stolcu, pomislio je umorno, tri dana po- stavljanja jednog grafikona preko drugog. Tri dana traenja pre-klapajuih tekstova kako bi se otkrila tri posljednja imena. S uzdahom je iskljuio raunalo. Dovoljno. Nikome nee koristiti ako sada odlui nastaviti. Poznavao je svoje granice i ve ih je preao. U cijelom Londonu nije

bilo dovoljno umjetnih suza Optrex da mu omogue da nastavi jo jedan sat. Okrenuvi se u stolici trepnuo je na velianstveno erotsku sliku Gustava Klimta koja je pokrivala itav zid njegovoga ureda na drugome katu. Dok je radio nije bio svjestan luksuza kojim je bio okruen, ispoliranih podova od ebanovine dovezene iz afrikih uma koje su odzvanjale u kraljevskim kalupima, delikatnih otira-a od zebrine koe, Aubussonove tapiserije i skulpture kupljene na aukciji kod Christie's. U svojim oxfordskim danima, mnogi su ga smatrali dekadentnim - kako su bili u pravu! On je, poput svoga oca i veine lanova Kruga, od hedonizma nainio umjetnost. Budui daje tijelo zlo, zato ga ukrotiti? Zato se boriti protiv prirodnih impulsa? Zlo u tijelu je bi l o priroeno samo je dua, poput Izvora s kojim se udila ponovo spojiti, bila ista. Kad je radio, onda j e samo radio, intenzivno, usredotoeno i neumorno. Kad je igrao, dao j e sve to ima nita si nije uskraivao. A sada je bilo vrijeme za igru. Virnuo je na sat, Constantin Vacheron, i shvatio da je stara sveanost na Siciliji zapoela. Veeras je imao vlastitu sveanost. Ona e ga pomladiti. Dohvatio je tap i podigao, se na noge. Dok je epao hodnicima poploenima mramorom trokatnice u Ulici Blanford shvatio je da nije jeo krutu hranu ve dvadeset i etiri sata. Uskoro e i to zalijeiti. elio je zamotati jezik oko neega ljutog i zainjenog. Iz spavae je sobe nazvao Gilbeta. Odlino e mu odgovarati indijska kuhinja. - Rezerviraj mi stol u Tamarindu za veeras - uobiajeno vrijeme, uobiajeni stol. el i m crvenokosu. Tip Kate Blanchett. Neka tamo bude pola sata prije mene.

Traio je po ogromnom ormaru, a sa svakim korakom se uo tap kako udara u tlo. Zastao je da prstom opipa rukav najnovijega smokinga Ermenegilda Zegna. Naglasio gaje safirnim mane-tama koje je proli mjesec kupio u Firenci. Sloivi odjeu na krevet, skinuo je zlatni medaljon koji je nosio oko vrata - ouroboros - dvije zmije, koje su oblikujui osmicu grizle jedna drugoj rep. Njihove dijamantne oi sjajile su na blistavu zlatu. Njegov je ouroboros amulet bio velianstveniji od oevoga pomislio je zadovoljno. Kako dolikuje Serpentu. Ledena voda spustila se na njegovo tijelo iz vie mlazova koji su izlazili iz granitnoga zida tua. Kao i uvijek, odgovarala mu je i oivljavala ga. Nanio je ampon na svoju pepeljastu do ramena dugu kosu i trljao umorne miie na svojim snanim ramenima. Kraj svijeta mora priekati jo koji dan, odluio je dok je sapunao guzove, gdje su se ispreplitale istetovirane crne zmije. Provala hrane, seksa, uitka izotrit e njegov mozak za ko-nanicu. Dovoljno brzo, ova e smijurija od zemlje sa svojim patetinim neboderima, bunim tvornicama, smijenim crkvama i zaluenim vladama ishlapiti u zrak. Sve je to bilo zlo, samo su dua i Izvor isti. I veeras e ostaviti po strani potragu za posljednjom istoom - istinu o postojanju. Izbacio je iz glave potragu za posljednjim prokletim imenima, i uivao u mesu. Svojemu mesu. Sve za dobrobit svoje due. 3 Shen Jianchao Glenda McPhAaron Hassan Habari Lubomir Zalewski Donald Walston Rufus Johnson Noelania Trias Henrik Kolenko Sandra Hudson Mzobanzi Nxele

BIJESNO JE DAVID listao stranice svojega dnevnika, tipkajui imena nasumce, upisivajui ih u pretraiva Google. Do ponoi je pretraio vie od pedeset imena. Mnoga su se pokazala nepostojeima. Druga su davala mnogobrojne linkove, ali malo podataka. Zatim je ukucao ime Marika Dubrovska. Na monitoru se pojavio popis novinskih naslova vezanih za Krakov. Jedna je Marika Dubrovska bila ubijena na spavanju u hotelu Wysotsky prije dvije godine. Iako je David traio novije materijale nije ih bilo, i inilo se daje ubojstvo ostalo nerijeeno. Jedan je Simon Rosenblatt stradao kao rtva holokausta, u Treblinki 1942. godine. Drugi je bio ameriki mornar koji je poginuo u bombardiranju Pearl Harboura. Postojala su jo tri Simona Rosenblattsa - i svi su umrli izmeu 1940. i 1945. godine. LaToya Lincoln, socijalna radnica iz Detroita, pronaena je 1999. na kanadskoj strani rijeke Detroit. Davidovi su prsti letjeli po tipkama. Ukucao je jo jedno ime, pajojedno. Donald Walston. Lavina rezultata ispunila je monitor. Sortirao je podatke etvorice Donalda Walstona - elektriar u New Brunswicku, prapradjed na genealokom stablu u Junoafrikoj Republici, pisac iz Birminghama, u Engleskoj i zubar u Santa Barbari. Ruke su mu se poele tresti. Sva su etvorica bili mrtvi. Razliito vrijeme, razliite zemlje. Osim prapradjeda u Junoafrikoj Republici koji je umro od tifusa 1918. godine ostali su umrli u razmaku od nekoliko mjeseci - i svi prole godine. Elektriar je bio rtva ubojstva, pisac je pregaen autom, a

zubar je umro u poaru. Do sedam ujutro je proao sto osamdeset imena u svome dnevniku. Pronaao je rezultate za njih ezdeset - od toga je broja njih etrdeset i osam bilo ubijeno, a dvadeset i jedan je poginuo u nesrei. Nijedna osoba nije umrla prirodnom smru. Omamljen, David je itao imena. Njihove su adrese pokrivale cijeli planet. Datumi smrti su se prostirali preko nekoliko stoljea. Dolazili su iz svih sfera ivota, iz razliitih etnikih skupina, svih vjera. Bili su u njegovomu dnevniku. Bili su u njegovoj glavi. 4 - POGLEDAJ, DILLONE. Zar sam poludio? Veleasni Dillon McGrath prouavao je Davida svojim plavim oima koje su vidjele mnogo kao i duboko razmiljale u etrdeset i pet godina. - To to si uo ime Beverly Panagoupolos onoga dana kada je ubijena i zatim ju pronaao u svojem dnevniku ne znai da si lud. Vidovit, moda, ali ne lud. - Da imam ijednu vidovitu kost u svojem tijelu ve bih dobio na lutriji. Dillonovo se lice zgrilo u iskrivljen osmjeh zbog kojega su mnoge ene proklinjale njegov sveeniki ovratnik. David je uvijek mislio da sa svojom crnom kovravom kosom i crvenkastom puti Dillon McGrath vie slii gusaru nego sveeniku, ali u osam godina koliko su prijatelji, jedini poroci koje je krupni predstojnik Odsjeka za teologiju ikada pokazao bili su sklonost prem a Glenmorangie i krijumarenim kubanskim cigarama. Obojica su zapoeli kao profesori poetnici na Sveuilitu Georgetown iste jeseni. Zapravo, nita nisu imali

zajednikoga ali njihovo se prijateljstvo oblikovalo oko fakultetskih obveza i proirilo na pofrage subotom ujutro za najboljim dimljenim lososom i pecivom u Washingtonu. Pogledavi prema zidu Dillonovog ureda, s policama na kojima su bili kompleti iz filozofije, komparativne religije, nadnaravnog i metafizike, David je imao nekoliko iluzija da bi bilo koja od tih knjiga mogla imati odgovor na ono to mu se dogaalo. - Koliko dugo zapisuje ova imena? - upitao je Dillon, ispijajui kavu iz alice s reklamom Orioles koja mu je stajala na stolu. - Moe li se sjetiti? - Od drugog razreda srednje kole. - I to se dogodilo te godine to je moglo uzrokovati pojavu imena? - Nita. - David je ustao i poeo hodati po sobi. Nije bio siguran da je spreman ispriati to mu se dogodilo, iako je zbog toga i doao. - Izbaci to iz sebe, Davide. Predobro te poznajem. Kadgod pone etati, znam da ti se u glavi roji na tisue misli, u tom tvojem briljantnom mozgu. Nemoj da ih moram izvlaiti jednu po jednu. - Sada zvui poput mojega psihijatra kojemu su me roditelji odveli nakon nesree. Dillon se nagnuo prema naprijed. - Nesree? Uzdahnuvi David se okrenuo i bacio u stolac. - Zamalo smo poginuli, neki moji prijatelji i ja kad sam imao trinaest godina. Dvije godine prije pojave imena. Pali smo s krova, ja sam slomio rebra, i na nekoliko su me trenuaka bili izgubili. Gledao je ravno u Dillonove prodorne oi. - I, da - rekao je, preduhitrivi pitanje - hodao sam tunelom i vidio svjetlost. Dillon gaje u uenju promatrao. -1 to mi nikad nisi rekao?

- Pokazao je rukom prema policama - Zna da sam napisao dvije knjige o metafizici i ivotu poslije ivota i nikad mi nisi dao da ti eprkam po mozgu? - Oprostite Oe, zgrijeio sam. - David se namrtio, podigavi ruke spojenih dlanova. Dillon je odmahnuo glavom. - To iskustvo susreta sa smru mora biti povezano s imenima. - Glas mu je bio na rubu uzbuenja. - Dvije godine su za podsvjest samo treptaj. - Ako ti tako kae - David je duboko udahnuo. - Trenutno nemam odgovore. Zato sam ovdje. Dillon se naslonio u stolcu. - Zato ne pone od poetka -predloio je. - Nemoj zadravati ili ispravljati svoje misli. Reci mi sve ega se sjea o tome iskustvu. Tako mu je David ispriao. Rekao mu je o oevim vanim gostima toga snjenoga poslijepodneva u njihovoj kui u Connecticutu. vicarski veleposlanik, Erik Mueller, njegovi supruga i sin, Crispin, koji j e bio dvije godine stariji od Davida, i toliko pun sebe daje Davida iznenadilo. Davidovje posao bio zabavljati ga. Crispin je bio irokih ramena, plave kose i atletske grae, skija koji se hvalio da je sa sedam godina savladao dio Matterhorna. Toga je poslijepodneva Crispin bio vrlo nemiran, i jasno se hvalio Davidovoj najboljoj prijateljici, Aby Lewis, koja je zurila u starijeg djeaka kao daje David Bowie. Davida je neto stislo u elucu kada se sjetio detalja. Crispin ga je izazvao da se popnu na kro v susjedove trokatnice, njegov se vlastiti glas podigao u lanom oduevljenju kad je prihvatio izazov. Abby se penjala iza njih, snijeg se topio na njezinim trepavicama. Stopala su mu klizala dok je slijedio Crispinove tragove na krovu, ponaajui se kao da se ne boji, kao da

visina uope nije bitna. Zatim su Abbyine noge skliznule i njezin se smijeh pretvorio u vrisak. David ju je pokuao dohvatiti, ruke su mu mlatarale, i izbacio je Crispina iz ravnotee. Zajedno su padali kao u uspore- nom filmu dok nisu tresnuli na zemlju prekrivenu ledom i utonu-li u tiho crnilo. -I tada.. Davidov se glas izgubio. Dillon se poeao po obrvi. -I tada... to? Davidu je bilo zlo i poeo se tresti. Mrzio je o tome razmiljati, mrzio je krivnju koju je pobuivalo. Ponovo je uo oev glas, tanak i otar. Kako si mogao uiniti tako neto glupo? Crispin te izazvao, pa si morao? Je li ti jasno da si mogao poginuti? Djeak bi mogao ostati u komi do kraja ivota. Zato nisi mislio, Davide? Trebao si biti pametniji, zato nisi mislio? Glava mu se spustila, sjetio se kako je njegova majka uut-kivala oca, odvlaei ga od bolnikog kreveta, no bilo je prekasno. Te su se rijei nadvisivale nad njime poput otrcanih sivih zavjesa koje su sestre navukle oko njegova kreveta da sprijee ulazak novinara. - I sljedee ega se sjeam je da sam bio u bolnici, sve me je boljelo i bio sam vezan za cjevice - a lijenici su mi govorili da su me oivjeli. Dillon je kimnuo. -1 kamo si otiao? - Nisam siguran. - David je provukao dlan kroz kosu, oi su mu se skupile dok se pokua v a o usredotoiti. - Samo se sjeam tunela, bljetavoga svjetla. Istu stvar koju vide svi kojima se to dogodi. Nita vie. Proitao sam sve knjige koje je o toj temi napisala Elisabeth Kubler-Ross. I koliko ja znam, nita mi se posebno nije dogodilo.

Dillon je tiho govorio. - To je manje od onoga to veina ljudi koja je to iskusila ispria, Davide. Sigurno ima vie u onome to si proivio. Mora biti. Blokira sjeanje. - Dillonov je glas bio strog. - Kladim se da togod da si iskusio u onom tunelu ima veze s ovim imenima. Pie ih u svoj dnevnik kao da si opsjednut ve dvadesetak godina. Tako neto se ne dogaa sluajno. Ne nekome tko je zdrav, funkcionalan i praktian poput tebe. - Ali, zapravo, uope dobro ne funkcioniram. Osjeam da gubim razum. U posljednje su vrijeme imena uz mene sve vie i vie. Kako da ih zaustavim? - Mora otkriti izvor. - Dillon je zabrinuto skupio obrve. -Ako toliko blokira sjeanje trebao bi otii do psihoterapeuta. Kroz Davidovo je tijelo prostrujao strah. Ne bi ostao vie iznenaen da mu je najbolji prijatelj predloio terapiju elektroo-kovima. - Smiri se. Nije to nikakav maioniarski trik - Dillon ga je uvjeravao. - Alex Dorset radi sa rtv a m a zloina i washington-skom policijom. Vrlo je cijenjen psihoterapeut - i prijatelj. Pogledao je na svoj Rolodex. - Evo. - Zgrabio je kemijsku i neto napisao na komad papira. - Ne bih te mogao poslati nikome boljemu. David je zurio u papir koji mu je sveenik pruio, ali ga nije uzeo. - Ne osjeam se ugodno s ovim osjetljivim stvarima, Dillone. - Osjea li se ugodno s imenima koja ti kontroliraju ivot? Mislio sam da trai odgovore. David nije odgovorio. Masirao j e sljepoonice. Sino je napisao novo ime u dnevniku. Pokuavao je ne misliti o

tome. Dillon mu je gurnuo papir u ruku. - Ovo j e sasvim dobro mjesto za zapoeti. Nazovi Alexa. David je presavio papir i gurnuo ga u novanik. - Javit u ti to se dogaa. - Usput - rekao je Dillon kako je David krenuo prema vratima. - Nikada nisi rekao to se dogodilo tvojim prijateljima. - Abby je prola dobro. - David je iskrivio usta. - Samo je slomila ruku. Ali Crispin. . . Glas mu je utihnuo. Dillon je priekao, nije nita govorio. - Crispfn je zavrio u komi. Rekli su da se moda nikada nee probuditi. Moj gaje otac posjeivao otprilike godinu dana, nakon to su ga premjestili u vicarsku, ali mu se stanje nije poboljavalo. - David je odmahnuo glavom. Zapravo, jo uvijek imam neto to je njegovo. Iako mi nikad nije bilo jasno to e mu kamen s urezanim hebrejskim slovima. - O emu se radi? - Dillon je nakrivio glavu. David je slegnuo ramenima. - Imao je taj plavi kamen vrlo gladak. Agat veliine bobe groa. Kad je izazivao mene i Abby da se popnemo na krov, mahao je njime i hvalio se kako ima arobne moi i kako e nas uvati od pada. Ba neka arolija, zar ne? -rekao je mrko. -1, jo uvijek ga ima? - Vratio sam se na mjesto gdje smo pali kad se snijeg otopio, malo sam njukao, i ugledao ga u travi. Ve sam na njega bio i zaboravio. Pokupio sam ga i zadrao - mali podsjetnik na cijenu naglosti. Dillon gaje promatrao sa zanimanjem. - Zna l i stoje napisano na kamenu? David je dobacio. - Moda rijei mudrosti. Neto kao, 'Gravitacija je bez veze.' Sveenikove su se oi zamiljeno stisnule dok je David zatvarao vrata za

sobom. Otiao je do police i uzeo knjigu na temu idovske arolije. Skupivi usnice, provjerio je indeks i okrenuo traenu stranicu. Pola sata kasnije, zatvorio je knjigu i uzeo telefonsku slualicu. 5 U PETAK UJUTRO David je izaao na Ulicu D i krenuo prema Aveniji Pennsylvania. Kruio je oko Capitola dok se nije ponovo spojio na Pennsylvaniju, namjerno vozei u tiini kroz prekrasan dan kolovoza - bez radija i CD-a. elio je isprazniti glavu prije susreta. Kad je pronaao mjesto za parkiranje, ugasio je motor i pogledao prema visokoj poslovnoj zgradi od cigle s iekivanjem i bojazni. Mjesto nije uope izgledalo prijetee, zato je osjeao knedlu u grlu? Hajde, ovjee, savladao si planine, za Boga miloga. Pa moe izdrati jedan sat hipnoze. ega se boji? I tada mu je sinulo. Bojao se da to nee upaliti, da hipnoza nee nita otkriti. Da imena nikada nee otii i da e uvijek ostati tajna. Strah je neto s ime je David ivio prvih godina nakon pada. U poetku gaje paralizirao, zbog e g a se bojao pokretnih stepenica, otvorenih stubita, vonji u zabavnim parkovima - bilo kakve visine. Roditelji su ga odvodili od jednog do drugog psihijatra, ali na kraju, sam je David taj koji je pronaao nain da pobijedi svoje stahove. Sa esnaest mu je bilo dosta da se stalno boji, da se gadi sam sebi i da osjea paniku. Prole je godine bilo nekoliko ozbiljnih smrtnih prijetnji nekolicini senatora, ukljuujui i njegova oca. Robert Shepherd je odmah zaposlio tjelohranitelje za sebe i svoju obitelj. Karl Hutchinson, tjelohranitelj koji je uvao Davida,

je bio bivi marinac, okretan i nepokolebljiv. Njih dvojica su ubrzo postali prijatelji, i umjesto da prezire ovjeka koji gaje slijedio, jedva je ekao kada e biti s Hutchem. Hutch ga je nauio kako da die utege i da boksa, i kako je Davidovo adolescentsko tijelo poprimalo miiav izgled, oblikovalo se i samopouzanje. Kada su prestale prijetnje senatoru, Hutch i ostali tjelohranitelji dobili su nove zadatke, ali on i David su ostali u kontaktu. I kada je David konano odluio pobijediti svoj strah od visine, Hutcha je zamolio za pomo. Njegovi su se roditelji sloili da ga poalju u Hutchovu obiteljsku kolibu u Arizoni na dva tjedna. I tamo se David suoio sa svojim strahom. Pitao je Hutcha da ga povede u planine. Prvo su se jedva probijali kamenim puteljkom prepunim grmlja i suhog korova. Tada je David odluio pomaknuti vlastite granice i inzistirao da ga Hutch odveze do Prescotta kako bi se uspeo na krevitu stranu 1800 m visoke planine Granite. Hutch mu se nije zbog toga smijao. I iako je David iz prvog pokuaja uspio savladati samo tristo metara, bilo je to dovoljno. Navukao se. Na kraju najtea i najuzbudljivija dva tjedna Davidova ivota, vratio se u Connecticut iiban od vjetra, s ogrebotinama i poderotinama, ali je odluio nastaviti se penjati dok ne osvoji planinu Granite. I to je bio samo poetak. Savladao je strah od visine, i sada je znao da mora svladati strah od imena. Upravo je izlazio iz auta kada mu je zazvonio mobitel. "Iznad duge" se ulo kad je zazvonio telefon - omiljena Stacyina skladba. Oboje su gledali arobnjaka iz Oza toliko

puta zajedno, daje mogao napamet izrecitirati cijeli dijalog. - Hej, slatkice. - Nasmijao se, gledajui na sat. U Santa Barbari je bilo malo prije jedanaest. - Zar ne bi trebala biti u koli? - Pauza za ruak - odgovorila mu je njegova pokerka, i David je osjetio da gaje neto probolo. Njezin glas vie nije bio glas curice kojega se sjeao. S trinaest je zvuala kao tipian tinejder. - elim ti neto rei, ali ne elim o tome kad je mama u blizini. - Zvui ozbiljno. - Okrenuo se leima prema zgradi i naslonio na auto. - to nije u redu? - Nita ne tima. uo je kako je Stacy duboko udahnula. Nije mogao ni zamisliti stoje slijedilo. - Mama se udaje ovoga vikenda. Imam novog ouha. Posljednje je rijei izgovorila kao da je u ustima imala kiseli bombon. - Nije ni slian tebi. - Hej, slatkice, pa tko jest? - Pazio je da mu glas bude njean, ali bio je okiran. On i Meredith su se uli prije nekoliko tjedana i nije uope spomenula da izlazi s nekime. Zar ti nije drag? Moda mu samo jo nisi pruila priliku. - Pretpostavljam daje Len u redu. Mama je zbog njega prestala puiti. Ali previe se trudi. Jedva ga poznajem, a mama mu je dopustila da me posvoji, a to nije u redu. Nisu mi ni rekli unaprijed - nisam imala pojma do vjenanja. Posvojiti? David je ostao zabezeknut. Stacyin se glas ispunio suzama. - Da me ijedan od maminih mueva eli posvojiti eljela bih da t o bude ti. Glas joj je utihnuo. -I ako to ne moe biti ti, elim zadrati prezime svoga oca.

David je proklinjao Meredith zbog njezine naglosti. Nikada nije zastata i razmislila kao njezino ponaanje utjee na bilo koga drugoga, ponajvie na njezinu ker. Morao je potisnuti svoj bijes. - Stace, ovo je teko. Da barem mogu neto promijeniti. - Postaje jo gore. Ona i Len su rekli da me vode na obiteljski medeni mjesec. Zar to nije grozno? Len mi je ak kupio jedan od onih globalnih mobitela poput tvojega da te mogu nazvati iz Italije. David je provjerio svoj sat. 14:02. Njegov je sastanak poeo bez njega. - ao mije, duo, ali znam da ti mama samo eli najbolje. A da ju nazovem kasnije i porazgovaram s njom? Moda ju mogu uvjeriti da doe k meni u posjet umjesto da ide na medeni mjesec. - isto sumnjam. Ona i Len su skroz nabrijani na tu obiteljsku stvar. Ali, ti si moja obitelj, Davide. Ne znam zato ste se ti i mama uope rastali. David je sloio grimasu. Vjerojatno je najvie on kriv zato stvari nisu hodale izmeu njega i Meredith. Ona je govorila da joj ne doputa da mu se priblii, da je umorna od njegovoga udlji- voga ponaanja, njegove introspekcije, ak i od glavobolja zbog kojih nikad nije iao lijeniku. Iako o tome nikad nije govorila, znao je da je eznula za jednostavnom ljubavlju kakvu je dijelio s njezinom keri. S Meredith prekrasnom, nepostojanom Meredith veza, komunikacija, uglavnom su bili seksualni. Izvan spavae sobe, nije joj znao dati ono za ime je udila: panju, oboavanje, razgovore iz srca o najdubljim osobnim osjeajima. Brak je bio pogreka, njegova pogreka. I zbog toga je najvie patila Stacy. Ponekad odrasli nemaju sve odgovore, Stacy. Ali rei u ti jednu stvar. Tvoja mama i ja moemo biti rastavljeni, ali ti i

ja nismo. Kui? - Hoe li onda razgovarati s mamom, i rei joj da ne elim biti Stacy Lachman? Staqj Lachman. David se zaledio. Na trenutak nije mogao disati, a jo manje govoriti. Stacy Lachman. - Davide? Jesi li jo tu? - Jesam... - Bio je to jedva ujni glas. Oistio je grlo. Ovdje sam, slatkice. Dat u sve od sebe, u redu? Stace, moram ii. Uini mi uslugu - pojedi neto. David je spremio telefon u dep i pourio preko ceste. Ispunila gaje hladna zebnja. Stacy Lachman bilo je ime koje je dobro poznavao. Bilo je to ime koje je stalno ispisivao u svoj dnevnik. Srce mu je tuklo dok je potrao prema dizalu. Stacy je bila jedina dobra stvar iz sedmogodinje veze s Meredith. Nevjerojatno kako su se njih dvoje povezali prvoga dana kada su se upoznali, kada ga je Meredith odvukla na predstavu u Stacyinu vrtiu. Trogodinja je djevojica jedva dosezala do njegovih koljena. Nasmijao se kada mu je Meredith rekla da joj ker ve tjednima stoji pred ogledalom u hodniku i to satima recitirajui dvije jednostavne reenice. . David se pripremio da zapljee njoj u ast, ali tada je, malo prije velikog trenutka, Stacyina prijateljica Emily zaboravila svoj tekst, rasplakala se i pobjegla s pozornice. Stacy se nekala samo koji trenutak i otrala za njom. Za vrijeme pauze, on i Meredith su je pronali iza pozornice kako dri Emily za ruku, obje su pjevale "Sjaji zvijezdo", zajedno s Emilyi-nom majkom. - Stacy, pokvarila si predstavu - Meredith joj je predbacivala kasnije u Ben and Jerry's-u. - Zato nisi ostala i izrecitirala svoje reenice?

- Emily je plakala - rekla je izmeu lizanja kuglice sladoleda. - Ali, njezina je majka bila tamo. - Ja sam bila blie - inzistirala je Stacy tihim, ali odlunim glasom. Meredith j e bila oajna, ali David je razumio. U tim je trogodinjim oima bilo neega istoga dok je izgovarala te rijei. Ne to to nije mogao imenovati. Kleknuo je i ozbiljno se s njom rukovao. - Emily ima sree to ima prijateljicu poput tebe, Stacy. Moda ti i ja moemo takoer biti prijatelji? Tajnica Alex Dorset lagano je pokucala na vrata psihijatra i otvorila ih. David je brzo proao pored nje u osunani, drvom obloeni ured. Alex. Dorset je sjedio za svojim stolom biljeei nfeto. Bio je pretili proelavi mukarac debelih brkova i velikih upalih smeih oiju. David je izbrojao etiri posudice sa slatkiima, a sve su bile na dohvat ruke svakoj stolici u prostoriji. - Izvolite. - Debelom j e rukom Dorset pokazao Davidu prema crnom naslonjau koji je bio okrenut prema njegovu stolu. - Sjednite, profesore Shepherd i probajte se opustiti. Djelujete malo rastreseno. - elim da me hipnotizirate. - David je poloio dlanove na Dorsetov stol. Vilica mu je bila vrsta. - Odmah. - Prvo trebam neke podatke. Ono to ste mi ispriali na telefonu nije dovoljno. Zato mi ne ispriate o glavoboljama koje ste spominjali? - Trenutno me glavobolje uope ne zabrinjavaju. - Udario je nervozno o stol i tijelom mu je bubnjala napetost. - Moram saznati neto o imenima.

Dorset je podigao obrve. - Morate se smiriti prije nego Vas hipnotiziram. Molim Vas, sjednite, i ispriajte mi o toj opsjednutosti. David se prisilo sjesti i ispriao skraenu verziju onoga stoje rekao Dillonu. Kakve je veze s tim imala Stacy? Zato je njezino ime u njegovome dnevniku? Morao je otkriti. - Prema onome to ste mi ispriali na telefonu, znao sam da nee biti jednostavno. - Psihijatar je lupkao olovkom po stolu. - Naravno da nije jednostavno. Moemo li zapoeti? - Moemo pokuati. David je udahnuo i prisilio se zatvoriti oi dok je Dorset lagano prolazio pored stola kako bi sjeo pored njega. Namjestio se u naslonjau i uo klik na kazetofonu. Dorset mu je rekao da e se probuditi svje, da e se sjeati svega ega se prisjetio pod hipnozom. Usmjerio je Davida da se usredotoi na njegov glas. Glas je psihijatra bio umirujui, rijei priguene i bogate, zvuao je poput radio voditelja. - Brojite unatrag... pet... sada etiri... David se uskoro naao okruen tekuom tiinom. Plutao je... plutao je prolazei pored napetosti koja mu je bubnjala u ramenima... pored tjeskobe... pored misli. Slijedio je glas, taj umirujui, ujednaen glas, vratio ga je u zimu kada je imao trinaest godina, do krova prekrivenog snijegom na visokoj lijepoj kui gdje je Crispin Mueller s lakoom potrao ispred njega. - Abby! Primi me za ruku - Abby! - Abby je u redu, Davide - rekao je Dorset. - U bolnici si. Posvuda su lijenici. Vidi li ih? - Vidim sebe. Svoj prsni ko - krvav je. Lijenici su se

nadvili nadamnom. - Osjea li kakvu bol? - Ne, nema boli. Samo plutam. Sada vidim Crispina - nema lijenika. Kakva je ovo svjetlost? - Pokuaj otkriti. Idi prema njoj, Davide. Potpuno si siguran. Reci mi to vidi. Svjetlost, prekrasnu svilenkastu svjetlost. Vidio je ljude oba-vijene svjetlou, oblike, lica. Toliko lica. Vikali su prema njemu, ispruili ruke izvan treperave duge. Njihova su ga lica hipnotizirala - prozirna, izmuena, molea. Njihevi su povici gotovo zagluili svjetlost; udarajui ga u glavu, zagluujui poput grmjavine. Njihova imena. Vikali su svo ja imena. uo je na stotine imena, na tisue, vie puta. Zatim su izmuena lica jednoglasno izgovorila jednu rije. Zakhor. Iznenada je svjetlosti nestalo. Kada je David otvorio oi, inilo mu se kako mu prigueno svjetlo u Dorsetovu uredu pali mozak. Glava mu je pucala, disao je ubrzano i plitko. - Jesi li dobro, Davide? - Ti mi reci, ti si lijenik. - Ustao je nesigurno. Dorset mu je pruio au vode. -1, sjea l i se iega to si mi upravo ispriao? - Svake rijei. - Davidovo je lice bilo blijedo. Teko je proivljavao ovo stoje upravo vidio. Sada je umjesto odgovora imao mnogo vie pitanja. - Uvijek sam se sjeao da me je privlaila sjajna svjetlost, ali se nisam sjeao svih tih lica niti njihovih povika. Davidova se obrva naborala. - Tko je Zakhor? - rekao je, gotovo sam sebi. -Svi su to izgovorili. Zakhor. Drugi gaje mukarac promatrao paljivo. - Moda bi trebao

provjeriti u svojem dnevniku. I mislim da bismo trebali dogovoriti jo jedan susret sljedeeg tjedna. Mnogo si putovao u prvome pokuaju. Sljedeeg puta emo uspjeti doi do druge razine. - Zar me ne moe ponovo vratiti? Moram otkriti to znae ta imena. - Ne mogu. Bilo bi kontraproduktivno. Ponovno proivljavanje ovakvih iskustava umara psihu. Da j svojoj podsvjesti vremena da prihvati stoje vidjela. Vjeruj mi, tako je najbolje. David je otiao iz sobe, u prsima ga je pritiskalo. Pozvao je Dillona McGratha dok je prelazio cestu i iao prema svome autu. - Dillone, Stacyno se ime nalazi u mojemu dnevniku. I nemam pojma zato. Neki od tih ljudi su preminuli, Dillone. - Rijei su izlazile u bujici. -1 to je Zakhor? Rekli su mi Zakhor. - Tko je rekao Zakhor? - Ljudi. Ljudi na kraju tunela. - David je duboko udahnuo. - Bilo ih je na tisue. Vikali su prema meni. Izvikivali svoja imena. I svi su rekli Zakhor. Na drugoj strani linije uo se muk. - Moda poznajem nekoga tko ti moe pomoi to otkriti -Dillon je rekao u konanici. - Mislim da mora razgovarati s rabinom. Znam da osjea odbojnost prema religiji - rekao je brzo, prije nego gaje David mogao prekinuti. -1 da nisi bio u sinagogi od svog bar mitzvaha. Ali ti su ti glasovi govorili na hebrejskom. - Hebrejskom? - David je zastao, dva koraka od auta. Zakhor je na hebrejskom? - To znai 'sjeti se'. - Ljudi koje si vidio u tunelu obavljene

svjetlou ele da se sjeti. - Sjetim ega? - David je povukao ruku kroz kosu i pogledao prema nebu. Dillonov je glas bio tih i smiren. - Oito je Davide. ele da se sjeti njihovih imena. I jesi. 6 - Ti SI GENIJE U metafizici - rekao je David razgovarajui na mobitelu. Skrenuo je autom u 18. ulicu. - Ti mi reci to to znai. - To ne mogu - odmah je odgovorio Dillon. - injenica da su ti govorili na hebrejskom govori mi da ti je rabin najbolji vodi. Razlog zbog kojega ele da se sjeti vjerojatno lezi u tebi, Davide, poput njihovih imena. Poznajem kolegu koji bi ti mogao pomoi. Rabin Elizer ben Moshe je tovani kabalist, uitelj hebrejske mistine tradicije. Doivio si mistino iskustvo, Davide. Ali, zatreba li ti egzorcizam - rekao je - to je u mojoj domeni. Kabala. Sve to je David znao o Kabali bilo je da su neke filmske zvijezde iz toga napravile trend, veui crvene trakice oko svojih zapea i uzimajui hebrejska imena. Kao da mu ita misli, Dillon je rekao - Nije to Madonnina verzija Kabale. I da, ve sam ga nazvao. Vrlo je zanteresiran, ne samo za tvoj dnevnik, ve i za poludragi kamen koji si sauvao nakon nezgode. Ponesi oboje kad ide u Brooklyn. U meuvremenu, zamolio je da mu faksom poalje nekoliko stranica svojega dnevnika kako bi ih mogao prouiti prije tvojega dolaska. Obrva mu se nabrala dok je naglo skretao desno. Misli su mu vrtoglavo letjele dok je sluao Dillona. - Ben Moshe dolazi iz duge loze uenih rabina koji prouavaju Kabalu, i njihov je ivotni cilj otkrivanje sveopih tajni.

Ueni rabini. Rijei su pokrenule izblijedjelo sjeanje iz djetinjstva - majka mu je priala prie o njezinu pretku, poznatom mistiku iz Kijeva, Reb Zalmanu. Navodno je istovremeno mogao poduavati svoje uenike u dva udaljena grada, udaljena petsto kilometara. Uvijek je mislio daje izmiljala takve prie. - Zeza me? - Davide, postoje stvari u ivotu koje ne moe mjeriti znanstveno i empirijski. Pokuaj biti bez predrasuda. David je duboko udahnuo. - Nisam siguran... - Ima li bolju ideju? - uzvratio je Dillon. David se poeao po elu. - Gdje u Brooklynu? - Pitao se to e dekan Myer rei kad ga obavijesti da ima hitan zadatak izvan grada. 7 TEKE SU KAPI kie udarale o plonik kad je David izaao iz taksija na Aveniji Z u Brooklynu. Prebacio je svoju torbu preko ramena i potrao stepenicama od neodreenoga smeeg kamena. Nakon to je pritisnuo zvono, prouavao je bogato ukraenu srebrnu mezuzu koja j e bila privrena na vratima Centra B'nai Israel. Mravi mlaahni mukarac odjeven u bijelu koulju, crne hlae i s crnim pletenim kipahom na glavi uveo gaje u prostoriju za koju je David pretpostavio daje neko bila dnevna soba. Smei je kamen pretvoren u zanimljivu slagalicu. - Ja sam rabin Tzvi Goldstein, pomonik rabina ben Moshea - rekao je, vodei Davida hodnikom u uionicu gdje je velika zelena ploa stajala okomit o na dva duga zida ispunjena policama knjiga. David je bacio pogled na hrptove knjiga, i uoio da su sve na hebrejskome. Soba je mirisala na kredu i staru kou, a pod na latilo.

- Prouavamo stranice iz dnevnika koje ste poslali rabinu ben Mosheu. - Rabin Goldstein se nasmijao i inilo se da je jedva uspjevao zadrati uzbuenje. - Jedva eka da Vas vidi. Dobro. Moda u konano dobiti neke odgovore, pomislio je David. U posljednje bi vrijeme svaki puta kada bi pogledao u svoj dnevnik uoio da se vraa stranici na kojoj je Stacyino ime. I zbog toga je postajao sve nemirniji. - Da Vam donesem aj dok javim rabinu da ste stigli? - Ne, hvala. - David je gurnuo ruke u depove kad je mladi rabin otiao. Krenuo je prema jedinom prozoru u prostoriji, kia je curila u potoiima, zamagljujui pogled na cestu. Misli su mu lutale prema slikama eksplozije iranskoga tankera koju je vidio na televizoru u zranoj luci dok je ekao poziv za ukrcaj. inilo mu se da su jedine vijesti u posljednje vrijeme bile one loe. Poskoio je kad je zauo tihi glas iza sebe koji mu je prekinuo misli. - alom, Davide. Molim te, doi. Moemo razgovarati gore u mojemu uredu. David je osjetio trnce iznenaenja. Oekivao je hebrejski ili ruski naglasak u govoru, no stariji je rabin, koji je stajao pred njime, imao ugodan ameriki naglasak. Glas mu je bio kripav, na neki nain u skladu s njegovom velikom slavom. Rabin Eliezer ben Moshe bio je krhak mukarac koji je izgledao staro i istroeno poput knjiga na policama. Kosa mu je bila blijedo siva, a brada srebrna i pruala se u kovrama poput oblaka do sredine prsiju. Dok ga je David slijedio stepenicama presvuenim sagom, uoio je koliko je krhko rabin djelovao. Njegov obian crni kaput visio je preko koatih ramena i djelovao dva broja prevelik kao da se

njegov vlasnik smanjio otkad gaje kupio. No, dok je promatrao Davida kako sjeda u njegovu skuenu uredu, njegove tamne oi boje kest e n a bile su bistre, ispunjene brigom, znatieljom i nadom. - Jesi li donio svoj dnevnik - i kamen? Toliko o uvodu. David je zavukao ruku u torbu i izvadio dnevnik. Rabinove su oi zasjale kad je David na stol poloio crvenu konu knjigu. Dok je izvlaio kamen i z depa pored rabinovoga raunala je uoio faksirane stranice koje im je poslao. Na njima su bile biljeke, ali ih nije mogao proitati. Rabin je ispruio kvrgavi dlan prema kamenu, i nekajui se samo trenutak, David gaje poloio na njegov dlan. Rabin ben Moshe je zurio u gladak arolik agat, nije trepnuo niti ita govorio. Udahnuo je, i prsa su mu zadrhtala. - Nema ukrasa - apnuo je. David je promatrao u tiini dok je ovaj tiho otvorio ladicu u stolu i izvadio lupu. Okretao je kamen i promatrao ga sa svih strana, i detaljno ga prouavao gledajui kroz lupu. Bez obzira na sve to se dogodilo, injenica da ovaj kamen -neto to uva na svome stolu od svoje trinaeste godine ima nekakvo znaenje, bilo je ono to gaje najvie zbunjivalo. Ali rabin je prstima prelazio preko hebrejskih slova s takvim dubokim potovanjem, takvim strahopotovanjem, daje David s tekoom pokuavao suzbiti svoju znatielju da odmah zapone razgovor o imenima. - Ovo j e stari sveti kamen. - Rabin ben Moshe je podigao pogled i pogledao ga u oi. - Pogledaj kako je bruen okrugao i sjajan? Agat je ispoliran, ali ne sjaji niti reflektira svjetlost. To je stoga jer je bruen konveksno poznato pod nazivom cabochon. Do srednjega su vijeka svi bili tako brueni.

David je ponovo pogledao prema mlijeno plavome kamenu koji je tako nonalantno drao u ruci keramikog majmuna. - Kaete da datira iz srednjega vijeka? - O, ne. Mnogo j e stariji. Vie tisua godina - i z biblijskih vremena. Biblijska vremena. David je ostao zapanjen. I postao skeptian. Kako j e Crispin Mueller doao do biblijskoga kamena? - Reeno mije da ima arobne moi. - David je oekivao da e se rabin nasmijati. No, ben Moshe je kimnuo, zadravi pogled. - Tako je zapisano. Zatim je rabin zaklopio dlan oko kamena i tiho izgovarao molitvu na hebrejskom. - Ti si idov. Razumije li molitvu Shehehiyana? Upravo sam zahvalio Bogu jer mije dozvolio da doivim ovaj trenutak. David je osjetio kako su ga proli trnci. O emu on to govori? Stoje tako posebno u ovome trenutku? I to Crispinov kamen ima sa Stacynim imenom u dnevniku? Nagnuo se prema naprijed dok je rabin paljivo stavljao kamen pored dnevnika. - Kae daje aroban. Na koji nain? - Pripada posebnom kompletu od dvanaest kamena. Rekao si mi preko telefona da nisi vjernik, ali pretpostavljam da zna tko je bio Mojsije. David je kimnuo. - Toliko znam. - I njegov brat Aaron - visoki sveenik? - Sad sam se izgubio. - David se pitao je li pogrijeio svojim dolaskom ovamo. Osjeao je da se udaljava od odgovora o imenima, da ga se odvlai od glavnoga puta priama o

dragom kamenju i Bibliji. Dok se borio sa sobom da zadri strpljenje, pogled mu se vratio na kamen. Iznenada se sjetio razloga zato ga je uope zadrao - kao podsjetnik da zastane i razmisli. Prisilio se da ne razmilja o pitanjima vezanima za dnevnik nego da paljivo slua rabinove rijei. - U Knjizi Izlaska - nastavio je ben Moshe - itamo da je Aaron bio prvi visoki sveenik, to je najsveaniji poloaj za idova, i daje Bog rekao Mojsiju da svojemu bratu napravi tri sveta odjevna predmeta - prsni oklop, ephod i haljinu. - Opet sam se izgubio, rabine. - David je slegnuo ramenima. - Ephod? - To je drugi naziv za lanenu pregau koju je Aaron nosio za vrijeme svetih obreda. Ali, prsni oklop je ono to nas najvie zabrinjava - nastavio je rabin. - Napravljen je prema uputama koje je Bog dao Mojsiju. Bila je to kvadratna ploa isprepletena od trakica, plavog, purpurnog i grimiznog zlata koju je nainio umjetnik. Ben Moshe se susreo s Davidovim oima i objasnio. Prema Knjizi Izlaska, kadgod je Aaron uao u najsvetije mjesto Hrama pomoliti se Bogu, morao je nositi na srcu tu "Plou suda", koja j e sadravala imena sve Djece Izraela imena dvanaest plemena. David je ostao miran. Imena? - Imena su bila ugravirana na dvanaest poludragih kamena koji su bili u zlatu i priiveni zlatnim koncem na prsni oklop. Iznenada je David shvatio gdje vodi ovaj razgovor. - I kae mi daje ovaj kamen jedan od njih? - pitao je, zapanjen. Rabin je uzeo agat i proao okolo stola. - Pogledaj to pie. - Ne znam ba hebrejski. Ben Moshe se nije obazirao na priznanje. Drao je agat

ispred Davida i pokazivao prema pet malenih slova, s desna nalijevo. -Nun pey tav lamed yud - itao je. - ita se Naftali jedno do dvanaest plemena Izraela. Davidove su misli jurile. - Znai za svako od njih je bio jedan kamen. - Tono. I svaki je kamen drugaiji. Kamen za Naftali je bio agat - kamen zatite, onaj koji spreava ovjeka da se spotakne i padne... David se glasno nasmijao. - U tom sluaju ne radi - rekao je rabinu. - Tako sam i doao do njega. Osoba koja gaje imala prije mene rekla mije daje aroban i da e nas zatiti od pada sa snijegom pokrivenog krova. Ali nije. Rabin se uope nije zbunio. Samo je pogledao Davida blijedim smeim oima i tiho rekao. - Kasnije mi mora ispriati o toj osobi koja je imala kamen. Ali za sada, mogu ti rei da nije razumio njegovu prirodu. Ovaj kamen - kao i svih ostalih jedanaest - ima viu namjeru. Ovaj kamen nikada nije zamiljen da zatiti jednu osobu. Znai zatitu Djeci Izraela i cijelome svijetu. Dvanaest kamena predstavlja milost Boju prema Njegovoj djeci. Rabin je duboko udahnuo. - Postoji razlog zbog kojega si danas u mojemu uredu, Davide. To nije sluajnost. Kao to nije sluajnost da posjeduje imena koja si zapisao u svome dnevniku i ovaj kamen. - Hitnost je gorjela u rabinovim oima. - Mogu li vidjeti knjigu? Osjeaj nerealnosti preao je preko Davida kada j e rabin uzeo njegov dnevnik i otvorio prvu stranicu. Sve ovo mora biti samo neka luda sluajnost. Naposljetku, do kamena je doao sluajno... Nezgoda. Ista nezgoda, shvatio je, naslonivi se, koja mu je donijela

imena. Kamen i imena. Mogu li doista biti povezani? - Vjerujem da ova imena pripadaju ljudima za koje si mi rekao da si ih vidio kada si doivio kliniku smrt. - Ben Moshe je ekao svoju kovravu bradu, glas mu je bio tmurniji. David je osjetio trace kako mu prolaze leima. - Ali tko su oni i zato su mi njihova imena stalno u glavi? - Moe se rugati, Davide, ali nevjernici mogu imati mistina iskustva. I ti ih ima. Stoga - evo mistinog odgovora na tvoje pitanje. Nisi prvi koji zapisuje ova imena. I to nisu imena odabrana nasumce - to su posebna imena. Vrlo posebna. David se pripremao za ono to slijedi. S treega kata stana bez dizala, iznad kafia Java Juice u drugom dijelu Brooklyna, ovjek je u majici s likom Eminema i iltericom okrenutom naopake stiao slualice na uima. Dovoljno je uo. Podiui slualicu sigurne telefonske linije, okrenuo je broj dok su oko njega treperili monitori i ekrani komunikacijske tehnologije posljednje rijei tehnike. Raj za mokljane. Sa sredita svoje konzole oblika potkove mogao je prislukivati razgovore na tri kontinenta i promatrati kako se stvara povijest, dok su se dva kata ispod njega ovisnici o kofeinu nizali poput leminga kako bi popili omiljenu alicu blata. - to ima novoga? - Ogroman plavokosi mukarac je izvalio u slualicu u stranjem dijelu kamiona s pecivima na Aveniji Z. James Gillis je bio nestrpljiv, i ve gaje svrbila guzica od sjedenja i ekanja. To mu j e bilo prvi puta kao Crnom Anelu, i bio je nestrpljiv da se dokae. - Prokletstvo, Sanjay, koliko jo moramo ekati ovdje?

Shepherd je unutra ve etrdeset i pet minuta. - Daj se smiri, veliki. Ovo su upute. Shepherd ima poludragi kamen i dnevnik sa sobom. Uzmi oboje. I nakon to ih sve ukloni, pronai prokleti sef. Moramo se domoi svega to stari idov tamo dri. - Nema frke. - Gillis je pogledao Enriquea, bravara Portorikanca koji je ispod Armanijevog odijela imao pojas s alatom i pitolj. Enrique je sjedio u kapetanovoj stolici pokraj njega, i zurio u kiu kako pere prozore kombija. Uvijek je bio miran - strpljiv i bez izraza, poput plaenoga mafijakog ubojice. U komunikacijskom sreditu, Sanjay je provjerio rade li i dalje digitalni snimai. - U tom sluaju - rekao je, podiui glasnou i vraajui se razgovoru. - Crni Aneli - krenite. Moete poletjeti. 8 - OVA IMENA KOJA si zapisao - rabin je pruio ruku prema stranicama pored raunala, onima koje mu je David faksirao - odgovaraju imenima koja su zapisana u starom papirusu na Bliskom istoku. David je osjetio da gubi tlo pod nogama. - Nemogue. - Jutros su mi potvrdili. Posluaj me prije nego me odbije. - Ben Moshe mu je predbacio. - Ova imena, i sva ona u tvojem dnevniku, prvi su puta zapisana prije nekoliko tisua godina -zapisao ih je sam Adam. Podigao j e ruku dok se David pripremao da neto kae. Prema Kabali, Adam je prepisao Boju Knjigu imena za sebe i svoje sinove. Oni su svoje primjerke prenijeli svojim sinovima, i tako generacijama, dok u konanici Knjiga nije dola do Mojsija.

David je iskoio iz stolca, jer nije mogao ni trenutak dulje zadravati svoju zapanjenost. - Rabine, uz duno potovanje, ne vjerujem daje Adam znao ime moje pokerke jo u Raju. Povukao je dnevnik prema sebi i poeo nasumce itati imena naglas. - Ili Shen Jianchao, ili Noelanije Trias, ili Beverly Panagoupolos. David je spustio knjigu. - Dajte, molim Vas. Ben Moshea to nije nimalo zbunilo. - Ne oekujem da ti sve odmah bude jasno. Prouavanje Kabale je dug put. Zahtijeva zrelost i mnogo godina kako bi se otkrili mistini slojevi Tore. U prolosti su njezine tajne bile ograniene, prenosile su se samo s rabina na najvjernije studente. Ali, Davide, posvetio sam ivot ovome izuavanju i to ve ezdeset godina, i kao to znam svoje ime znam ono to u ti sada ispriati. David se iznenada sjetio majinih pria o prapradjedu, mistiku, Rebu Zalmanu. - Sluam. Ben Moshe je kimnuo. - Paljivo me sad sluaj - Mojsije je Knjigu imena dobio od Izaka - jednog od Jakovljevih sinova i godinama se uvala u Hramu u Jeruzalemu. Ali, kad su Rimljani unitili Hram 70. g. nove ere, ponijeli su blago u Rim, i Knjiga imena je nestala, zajedno s prsnim oklopom. I s tim oklopom -rekao je rabin njeno - nestalo je i poludrago kamenje dvanaest plemena Izraela. David je pogledao kamen na stolu, a kroz glavu su mu prostrujala pitanja. Ali ih je zadrao i nastavio sluati rabina kako mu pria tiho isprekidanim glasom. - Primjerci koji su pripadali drugom Jakovljevom sinu -Izakovom polubratu, Imaelu - otili su sinovima koje su mu rodile kurve, i ti su se papirusi izgubili u pustinji. Ve su stoljeima svi primjerci Knjige imena izgubljeni. No, prije

nekoliko su godina arheolozi pronali dijelove u Egiptu i na drugim mjestima na Bliskom istoku, za koje se vjeruje da su iz Imaelove Knjige. Uz pomo povjesniara i matematiara, pokuavaju ih sastaviti. To su strunjaci koje sam kontaktirao d a usporede tvoje stranice s pronaenim dijeliima koji se uvaju u Izraelu. David se borio u sebi kako bi prihvatio ovu rabinovu teoriju. - Zar su pronali vie od jednoga primjerka Adamove knjige? - Vjerujemo da jesu. Otkriven je papirus napisan na ara-mejskom, koptskom i hebrejskom jeziku. - Pomislio bih samo na hebrejskom. - Nije. - Ben Moshe je odmahnuo glavom. - Budui da je Imael bio Abrahamov sin neidovske ljubavnice, Hagar, njegovi su primjerci bili napisani staroarapskim jezikom. I iako su jednaki dijelovi pronaeni u mnogim papirusima, nitko jo nije sastavio potpun tekst. Kako bilo - oi su mu sjale - vjerujemo da smo blizu. David se nagnuo prema naprijed. - Znai da traju arheoloka iskapanja? - O, da. - Rabinov se glas izotrio. - Naalost, nismo jedini koji traimo dijelove koji nedostaju. Drugi se ure sloiti itav rukopis kako bi bili prvi u izlistavanju svih imena - samo to su to zli ljudi, Davide. Neprijatelji Boga. Zbunjen, David je provukao dlan kroz kosu dok je kia sve jae udarala o staklo prozora. - Tko? - Gnoseosi. David je tupo gledao. Rabin ben Moshe je zaobiao stol, drei ruke spojene na prsima. Lice mu je bilo sumornije nego kad je David tek doao.

- Gnoseosi su tajno drutvo koje potjee iz staroga vjerskoga kulta - gnostika. David je zurio u njega. - Koliko staro? Iz vremena prije kranstva. Gnoseosi su jedini od nekoliko ostataka postojeega gnosticizma - sekte koja je mnogo ivlja i tajnija nego to je ikada bila prije nekoliko stoljea. David je uo za gnosticizam. Sjetio se da ih je jedne subote spomenuo Dillon kada su raspravljali ire korjene religije uz pecivo i sirni namaz. - Hedonisti? - David j e razmiljao dok se vani ula grmljavina. - Misle da je ljudska rasa zarobljena u zlim tijelima, zar ne? - Da. I da svaka dua ima sposobnost utapkati u nekakvo priroeno znanje - stube, kako se ini - da dosegne dovoljno visoku duhovnost kako bi se oslobodila tijela. - I to onda... dou u nebo? - Ne ba, Davide. - uzdahnuo je ben Moshe. - Korijen njihova imena je rije gnosis - grka rije za znanje. Gnoseosi vjeruju da s dovoljno znanja mogu pobijediti Boga. I odluili su uiniti upravo to. David je imao oko desetak pitanja, ali prije nego je uspio postaviti i prvo, netko je pokucao na vrata i rabin Goldstein je provirio. - Oprostite mi rabine. Yael HarPaz je stigla. - Dobro, dobro. Poalji ju nama, Tzvi. - Ben Moshe se vratio u svoj stolac. - Nadam se da nema nita protiv, Davide. Pozvao sam strunjakinju za starine da nam se pridrui - fantastina izraelska arheologinja iz Safeda. Jutros je stigla iz Izraela. - Sluajte, rabine. - David je podigao ruke. - Ovo postaje sve kompliciranije. Ne elim da skrenemo s teme. Ime moje

pokerke je u mojemu dnevniku, i to me zabrinjava. Ako neto znate - molim Vas, skratite okolianje i recite mi zato toliko pokojnika eli da zapamtim njihova imena! - Dolazimo do toga, Davide. Molim te budi strpljiv. Mora shvatiti da si dio neega mnogo veega nego moe zamisliti. Znam da ima doktorat iz politikih znanosti i da si na glasu. Vjeruj mi da ja znam svoj posao jednako dobro kao i ti svoj. Kao i Yael HarPaz njezin. - Prije nego je David uspio odgovoriti na vratima se pojavila ena. Bila je visoka i mrava, a nosila je dugu crnu suknju, bluzu boje slonovae i svileni sako. U sobu je ula s naglaenom namjerom nosei bakreno-konu kutiju. Iznenadile su ga njezine erotine jagodice i pune usne, naglaene ruiastim sjajilom. Pretpostavljao je da ima oko tridesetak godina, i prema boji - duga bakrena kosa vezana u oputeni rep i svjetlosmei ten - pretpostavljao je daje Sabra, roena Izraelka. - Yael HarPaz, ovo je David Shephard, ovjek o kojemu sam ti govorio. ena ga je pogledala izravno s divljenjem i spustila kutiju. Rukovali su se, njezina je srebrna narukvica zazveckala. alom. Njezin je glas, s bogatim hebrejskim naglaskom, bio mek i privlaan poput nje. - Zbog mene ste prevalili dug put. Ne znam zato. - Dola sam zbog kamena. Jeste li ga ponijeli? Davida je iznenadio njezin autoritativan ton. Zastao je prije nego se okrenuo prema stolu, zatim je podigao kamen i pogledao ga. - Znai i Vi vjerujete daje to s prsnog oklopa visokoga sveenika? - Mogu li? - Yaeline tamno zelene oi su se sjajile dok ga je

uzimala. Prije nego je David ita rekao poela gaje okretati kao i rabin maloprije. - Naftali - rekla je s uzbuenjem u svojem glasu. Rabin se nasmijao. - U redu. - David je udahnuo. - Recimo da je ovo jedan od kamena s prsnog oklopa. to je s ostalima? Je li i na njih raunamo? - etiri imamo pohranjena u Jeruzalemu - Yael mu je rekla. Pogledala je rabina, oekujui da neto kae. - Ovdje imam jo jedan - rekao je Davidu. - Kamen plemena Levi, jantar. Dok je to govorio, okrenuo se prema polici s knjigama i skinuo one koje su pokrivale sef. - Ovaj se pojavio u sefardskoj sinagogi u Detroitu. Tuniki idov gaje kupio na trnici u Kairu prije sedamdeset godina i nije pojma imao to posjeduje. Njegov je sin emigrirao u SAD i prije mjesec dana ga pokazao rabinu, koji me je kontaktirao. Rabin je izvukao pohabanu torbu i zavukao ruku. Odmotao je barunastu tkaninu i izvadio kamen koji je veliinom bio jednak Davidovom agatu. Kada ih je postavio jednog pored drugoga, Davidu je zastao dah. Ne samo da su bili jednake veliine, nego su bili i jednako brueni. ak je tekst na hebrejskom bio od istog autora. Sve se prebrzo odvijalo. Kamenje, imena, imena na kamenju, Crispin, Stacy, njegov dnevnik. Pokuavao je kontrolirati misli, ak i dok je rabin nastavio govoriti. - Namjeravao sam odnijeti jantar u Izrael sljedeega tjedna, no tvoj me je posjet potedio hitnoga puta. Vano je da oba kamena stignu u Jeruzalem - prije nego im se to dogodi. Yael?

Kako je ben Moshe podigao oba kamena da ih doda arheologici, iskliznuli su mu iz artritinih prstiju na pod i otkotrljali se ispod stola. David je kleknuo da ih pokupi. Tada je ugledao neto ispod stola od ega se sledio. - to? - Ugledao je malen srebrni prijamnik koji je bio privren za dno stola. - Snimate li na razgovor? - upitao je, s ljutnjom u glasu. Skupljajui kamenje podigao se na noge. Na Yaelinom se licu ocrtavala opasnost. Rabin je brzo govorio. - O emu govorite? Dok je zavravao pitanje, Yael se spustila na koljena i zavirila pod stol. Otrgnula je ureaj za prislukivanje, a lice joj je pro-blijedjelo. - Znaju - rekla je, a pogled joj je susreo uasnute rabinove oi. - Brzo. - Ben Moshe je zatvorio torbu drhtavim rukama. Uzmite ovo i idite. Upravo se tada zaula buka u prizemlju. Na trenutak je David pomislio daje to auspuh od auta, zatim se zauo vrisak. - Rabine, trite! Bjeite! - uo se glas rabina Goldsteina iz prizemlja. ulo se jo pucnjeva i vriskovi su ispunili zgradu. - Davide, sakrij kamenje! - Ben Moshe je gurnuo torbu u Yaeline ruke dok su oslukivali teke korake na stepenicama. -Poarne stepenice! Pourite! Sve ponesite - kasnije u objanjavati, ako mi Bog dopusti - ali morate odmah otii! Rabin je pourio zakljuati vrata dok je David gurao oba kamena u dep od hlaa. Dnevnik j e ubacio u svoju torbu i prebacio ju preko ramena. Yael je ve otvarala prozor. - Vi prvo. - David je uhvatio rabinovu ruku i povukao ga prema poarnim stepenicama, no starac se oslobodio stiska. - Ne, Davide, ti prvo. Odmah. - Ben Mosheov glas je bio

smiren. - Yael, odvedi ga u Safed. Zna imena. Zna imena Lamed Vovnika. Ve je prebacila nogu preko prozorske daske. - Hajde! povikala je. - Idi! - Ben Moshe gaje gurao dok su napadai lupali po vratima. Adrenalin mu je skoio, gurnuo je glavu i popeo se na poarne stepenice. Na lice mu je udarala kia. Yael je ve bila na pola puta do ulice, on se premiljao i pruio ruku prema rabinu. No, dok se rabin pokuavao provui kroz prozor, otvorila su se vrata i uli se pucnjevi. Rabin je pao, iz brade mu je curila krv preko Davidove ruke. - Tri, Davide! - vikala je Yael dok je njega prolazio uas. Pojurio je poarnim stepenicama na ul i c u , umalo se poskliznuvi na mokrome metalu. Pogledao je na trenutak gore i vidio ogromnoga mukarca plave kose kako gura rabinovo beivotno tijelo i cilja. David je unuo i metak je pogodio ciglu pored. Pojurio je za Yael dok je odzvanjao drugi pucanj, a plavokosi se mukarac zaletio stepenicama. Trali su, a kia je nemilosrdno pljutala. Skrenuvi iza ugla, Yael se zamalo sudarila sa enom koja se probijala, u jednoj ruci drei kiobran, a u drugoj namirnice. - Hej - povikala je ena, ali Yael j e bila bez daha d a bi se uspjela ispriati. Jurila je izmeu dviju zgrada, a David ju je slijedio, dostiui ju dok se ona probijala ulicom, zaustavljajui promet uz zvuk sirena. Iznenada se ulo kako metak probija zadnju gumu UPS-ovog kamiona i baca ga ravno na Davida. Bacio se prema naprijed i legao uz rub plonika. Yael ga je zgrabila za ruku i on se podigao na noge.

Plavokosi se mukarac pribliavao s pitoljem u ruci, i ljudi su se razbjeali. - Ovuda! - David ju je povukao prema autobusu koji je iskrcavao putnike desetak metara dalje. Projurili su oko gomile smea i progurali se stepenicama na ulazu zaobilazei ostale koji su ulazili. David je kroz kiom zamuen prozor ugledao plavokosoga mukarca - teko je trao prema autobusu. Vrata su se zatvorila. Mukarac je naciljao. - Svi dolje! Vani je manijak s pitoljem! - povikao je David. Jedna je bakica zavritala. - Mii se, odmah! - povikao je prema vozau. Ostali su putnici pogledali kroz prozor. - Sranje, ovjee! - Povikao je klinac koji je sluao svoj iPod. - Brii odavde! Psujui, voza je krenuo. Metak je okrznuo stranji dio autobusa dok se ovaj udaljavao od plonika i zalio ga vodom iz brazde na cesti. Ogromni su brisai radili punom brzinom kako bi s prozora brisali potoke kie koja je prala grad. - Pozovi kontrolora - povikala je Yael teko diui. David je ugledao suze u njezinim oima. - Reci mu da pozove hitnu i poalje ih u Centar B'nai Israel na Aveniji Z. Pogoen je mukarac. Pogledala je Davida, no, niti jedno od njih nije reklo ni rijei dok se autobus provlaio kroz guvu. Oboje su znali da je prekasno. Rabin ben Moshe bio je mrtav. Omamljen, David se pitao je li izgledao blijed i potresen poput nje. Srce mu je i dalje ludo tuklo u grudima. Nije mogao shvatiti to se upravo dogodilo. Stisak mu se pojaao oko torbe natopljene kiom dok je

drugom rukom provjeravao de p . Kamjenje je jo uvijek ovdje. I Stacyino ime u njegovu dnevniku. - Ispraznio je sef! Nema niega! - Vikao je Enrique, dok se Gillis penjao nazad poarnim stepenicama. Gillis je zurio u prazninu koja je zjapila iza police. Sranje. Sirene su se ve ule. Nije bilo vremena. - Nema dnevnika? A kamenja? - Shephard i Izraelka su ih uzeli. - Enrique je ve prekopao rabinov stol i sadraj svih ladica istresao na pod. Iznenada je uoio hrpu faksiranih stranica iza raunala. Na njima je bilo Da-vidovo ime i broj faksa. Pokupio ih je. - Hej, pomae li ovo? - Gurnuo je papire prema Gillisu ije se lice opustilo dok je prelazio preko popisa imena. - Imamo neto, Sanjay - povikao je u mobitel. - Stranice iz dnevnika koje je Shephard faksirao. Donijet emo ih zajedno s raunalom. - Policija jo nije stigla? - Pitao je Sanjay. Glas mu vie nije bio smiren i dosadan. Zvuao je zabrinuto. - Odlazite! Dok je to govorio, Enrique je iupao raunalo i potrao stepenitem. Gillis je imao dovoljno vremena samo da ugrabi diskete sa stola i upali upalja. Pogledao je plamen na trenutak prije nego je zahvatio gomilu papira na podu, uivajui koliko je bio blizu svijetu koji dolazi. Preskakao je po dvije stube dok se pribliavao zvuk sirena. Kada su stigli policijski automobili, bijeli pekarski kombi ve je bio u drugoj ulici, samo blijeda neznaajna mrlja u podivljalom pljusku. I Sanjay je ve slao e-mail s izvjeem u sjedite na Siciliji gdje je Eduardo di Stefano gledao u svoje raunalo, paljivo upijajui svaku rije.

prema naprijed na tribini, ramena su joj bila napeta. Gledala je Stacy kako brie znoj s ela i udara loptom dvaput prije slobodnoga bacanja. Hajde, mala. Pomislila je. Ubaci ju. Stacy je pogledala prema kou i bacila loptu prema obruu kao daje to najlaka stvar na svijetu. Na trenutak se nad kolskom dvoranom nadvila potpuna tiina. ak je i Meredith zadrala svoj dah dok je lopta letjela zrakom, a zatim se ulo oduevljenje kad je lopta prola kroz mreu. Mrtei se, Stacy se okrenula da se pozdravi sa svojim suigraicama koje su joj estitale. Ostalo je jo samo pet sekundi igre - nedovoljno da protivnici zabiju ko. - To je moja cura! - Vikala je Meredith s tribine dok se ula sirena oznaavajui kraj utakmice. Stacy je ve bila na liniji rukujui se sa suparnicama. Pogledavajui na sat, Meredith j e razmiljala o mogunostima. Utakmica je ranije zavrila. Len ju jo sat vremena nee nazvati iz Stockholma. Dovoljno vremena da Stacy i ona skoknu do kineskoga restorana i narue hranu za van. - Idem po auto dok se istuira, zlato. - Ok, mama, ali pouri - umirem od gladi. - Zato ne bismo otili do Chinese Palace? Odmah je iza ugla - rekla je Meredith dok je koraala preko igralita prema izlazu. Stacy je potrala prema svlaionici. Divan je osjeaj skinuti sa sebe znojni dres i podvui se pod tu. Nije ni kosu osuila samo ju je povezala u rep, navukla je traperice i ruiastu seksi majicu kratkih rukava koju joj je David kupio kada ga je prologa ljeta posjetila u Washingtonu. Istog joj je dana kupio utu narukvicu s natpisom "Ciljaj visoko" koju nosi
SE NAGNULA

9 MEREDITH

svaki dan. Samo je zbog Davida bila tako dobra koarkaica, pomislila je dok se odijevala. Vjebao je s njom gaati ko iza kue kad joj je bilo samo pet godina, jedva je mogla loptu obuhvatiti. Nauio ju je driblati kad je imala osam godina. Vjebali su svaku veer dok je mama pripremala veeru. Stacy se nasmijala, prisjetivi se kako je David zvao njezinu majku da joj estita kada bi ga pobijedila. Naravno, sada je znala, uvijek ju je putao da pobijedi. Voljela je kad su se utrkivali napuniti perilicu sua svake veeri nakon veere kako bi imali vremena da ona ubaci sto slobodnih bacanja prije mraka. Zatim kada bi bilo premrano i mrea se nije vidjela sjedili bi na trijemu, znojni, s mamom, koja bi im donijela banana split da se ohlade, i promatrali prve zvijezde na nebu. David je to nazivao "svjetlucavim vremenom". Trei prema vratima, nabacila je sportsku torbu preko ramena i pokuala potisnuti sjeana. Shvati. Sad je Len tvoj ouh. I on nije za koarku i sladoled. On je bio za squash i mlijeko od soje. Iznenada, kad je otvorila dvostruka vrata, pod nogama je osjetila kako se tlo trese. Sve su djevojke zavritale. Boe, jo jedno podrhtavanje tla? Juer se probudila uz vibracije potresa od 3.6 stupnjeva koji joj je ljuljao krevet. inilo se da nije nita strano, nasreu, samo malo podrhtavanje. Dobra je stvar da se ve na njih navikla. Kada su se njezina majka i ona prvi puta doselile u Santa Moniku srce joj je zavrilo u grlu svaki put kada bi osjetila drhtaj. Sada je ve bila kao roeni Kalifornijci, koji uope nisu obraali panju.

No, u posljednje je vrijeme bilo toliko katastrofa u svijetu, brinula se da bi moglo doi do velikog potresa. Svi su govorili da j e samo pitanje vremena kad e veliki potres pogoditi Zapadnu obalu. Zastraujue je samo i pomisliti na to. Zastraujue - kao onaj snajperist u Torontu. Koliko je ve ljudi ubio? Jutros je mama ugasila TV s takvim gaenjem, rekavi da ne moe vie sluati vijesti o stranim stvarima koje se dogaaju u svijetu. Ali Stacy se brinula. Zato ne moe biti poput mame, samo na jedan dan, i blokirati sve loe? Zapitala se urei prema autu na popodnevnom suncu. Misli na salatu od piletine. Na kiselo-ljutujuhu. Sladoled od umbira. Bila je udubljena u svoje misli da nije primijetila mukarca koji ita novine u Dodge karavanu koji je bio parkiran na parkiralitu. Nije ga primijetila ni u zadnjem redu na tribinama. Ula je u Explorer i zavezala pojas, crijeva su joj zavijala od gladi. - Trebam hranu! - Umetnula je CD s pjesmama Alicie Keys u CD ureaj i pojaala zvuk, dok je Meredith ubacivala u prvu brzinu. Stacy Lachman je bila slatka cura, pomislio je Raoul LaDouceur. teta to e je snai nepotena igra. Presavinuo je novine i bacio ih na pod. Izvukao se s parkiralita i ostao tri auta iza Explorera Meredith Lachman. ena nije nita primijetila kao ni njezina ker. Pratio ih je ve dva dana, zapisa o njihovu rutinu, i navikavao se vozei ulicama Santa Monike. A njih dvije nisu imale pojma. Jedina teka stvar u cijelom ovome zadatku bio je prokleti smog. Bilo je gore od suhoga grla koje ga je peklo od prokletih

maslinika. Morat e zapamtiti da se zaustavi kod Walgreena po novi inhalator veeras prije nego mu se ovaj isprazni. Uvijek je nosio jedan recept sa sobom - zajedno s pukama, prezervativima i meunarodnim mobitelom. Kad se Explorer zaustavio na parkiralitu China Palacea, Raoul je uinio isto, samo na odreenom razmaku. Osjetio je hripanje i povukao iz inhalatora dok je promatrao Stacy Lachman i njezinu majku ka k o ulaze u restoran. Dobio je ope upute - neka izgleda kao nesretni sluaj ili otmica. Odluio je da e otmica biti ia. Tako e Stacy Lachman nestati. Na isti nain kako je nestala meta u Sierra Leoneu prije etiri mjeseca. Ovoga puta, bacit e tijelo u Dolini smrti na putu za Vegas. Proi e mjeseci prije nego itko pronae kosti. Dok nije uo kako mu se eludac gri Raoul nije uvidio daje gladan. Izaao je iz auta i krenuo prema prigueno osvjetljenom, crveno-crnom restoranu. Mala Lachmanica i njezina majka nijednom nisu okrenule glavu kad je on sjeo u separe u uglu dijagonalno od njih. Naruio je i promatrao djevojku kako se zabavlja sa tapiima. Istresao je dvije vreice eera u svoj aj i nasmijao se. Jedi, Stacy Lachman. Do sutra e biti mrtva. Osim ako mi smog ne doe glave. 10 - ZAKLJUAJ VRATA - NAREDILA j e Yael dok ju je David slijedio u sobu 736 hotela Riverside Tower. Bacila je svoju kutiju i rabinovu torbu na stol pored prozora, i izvadila telefon. - Moram telefonirati.

David joj je istrgnuo BlackBerry iz ruke. - Prvo e mi rei od koga bjeimo. - Bit e dovoljno vremena za objanjenja kad obavim razgovor. Vrati mi telefon! - Glas joj je bio hladan, zelene oi jo hladnije. - Tko je on? Gnoseos? Yael se namrtila. - Njihov odred za ubijanje. Zovu se Crni Aneli. Molim te - imam ovdje kontakt i ako mi dozvoli da ga nazovem, mogli bismo otii iz zemlje ivi. - Otii iz zemlje? Kako? Nemam ni putovnicu. - To ti j e sad najmanja briga. Sad mi daj telefon. Zgrabila gaje i David se maknuo. Bacio je svoju mokru torbu na policu za prtljagu i pogledao se u ogledalo iznad stolia. Kosa mu je bila zalijepljena za glavu. Koa bolesno siva. Moda od oka. Nije udo. U njegovoj se glavi vrtila slika ben Moshea kako l e i preko poarnih stepenica. On i Yael su sili iz autobusa na sljedeoj stanici. Nekako su upjeli pozvati taksi na kii i krenuli prema rijeci Hudson, u tiini, natopljeni od kie i drhtei ne samo od nevremena. Tko je znao jesu li sada sigurni. Je li plavokosi snagator traio kamenje? Ili dnevnik? Ben Moshe je rekao da trae imena. Ijedno od njih je bilo Stacyino. David je izvadio svoj mobitel i frustrirano sluao kako je Stacyin zazvonio etiri puta i preusmjerio ga na sekretaricu. - Bok, maak. - Pokuao je zvuati prirodno, ali mu je glas bio suzdran. - Nazovi me im ovo dobije, ok? Samo provjeravam da vidim kako si. Pokuao je dobiti Meredith i poeo psovati kad je opet dobio sekretaricu.

- Nazovi me, Mere, hitno je. Moram s tobom razgovarati o Stace. Odmah. Nije imao pojma to e joj rei kad ga nazove. Kako rei nekome da mu je ime keri na popisu ljudi koji ju ele ubiti? Trebao je odgovore od Yael HarPaz prije nego ga Meredith ili Stacy pozovu nazad. Koraajui prema stolu pored prozora otkopao je rabinovu torbu. Dok je Yael uurbano govorila na hebrejskom njemu iza lea, na brzinu je pogledao sadraj hebrejski molitvenik, neto u spiralnom uvezu, maleni bronani novi s brojem osam. David je pogledao izbliza. Nije broj osam - to je par zmija. Uoio je dvije plastificirane karte na dnu i jednu uzeo, zurei u njezin udan, intrigantan crte. to je ovo? Bio je to dijagram. Deset razliitih molekula povezanih ukri-enim linijama. Podsjealo ga je na molekulsku formulu na receptu. Ili na neto to je napravilo dijete s drvenim igraim elementima. Kad je uo da je Yael zavrila s razgovorom, vratio je dijagram nazad u torbu i okrenuo se prema njoj. - Sad bih molio objanjenje. Govorila je hladno. - Odakle eli da ponem? - Imena u mojemu dnevniku. Zato se nalaze na svim starim papirusima o kojima mije rabin priao? - Rijei su curile iz njega. - ija su to imena? to im je zajedniko? - To su ljudi koji odravaju svijet na ivotu. Rijetki i posebni ljudi. A Gnoseosi ih sustavno ubijaju. Oprao gaje hladan znoj. Imena koja je traio na internetu -bio je u pravu. Sve te nesree nisu uo p e bile nesree. Stacy. Boe, gdje je?

- Ime moje pokerke je u tome dnevniku. - Glas mu je pukao. - Kae mi daje u opasnosti? Yael je progutala knedlu. U oima joj se vidio bljesak saaljenja. - ao mi je. Nisam znala. Da, u opasnosti je. Svi Lamed Vovnici su. Je li u Washingtonu? - Ne, na drugoj obali. U Santa Monici. - David je krgutao zubima. - Isti su ljudi njoj za petama? Ovi Crni Aneli? Kimnula je, namrteno. - Vrlo su dobro izvjebani i nemilosrdni ubojice. - Duboko je udahnula. - Ako imaju njezino ime, pronai e je. Odmah ju treba zatititi. Nazvat u odmah Avija. - Ne - rekao je David. - Imam osobu kojoj vjerujem. Najbolji je u svojemu poslu. On e ju zatititi i za manje od sat vremena moe biti kod nje. Yael se ugrizla za usnu, zatim slijegnula ramenima. Skinula je mokar sako i zadrhtala. Boja joj se jo uvijek nije vratila u lice. - Dobro. Skuhat u kavu dok se dogovori. David j e utipkao broj Karla Hutchinsona, znao ga je napamet. Nije ga vidio ve tri godine, ali su se uli svakog mjeseca. Molio se da se Karl javi. - Bok! - Hutchov glas mu je rekao da nakon signala ostavi poruku. Davida je neto stislo u grudima. - Hutch, ja sam. U New Yorku sam i hitno je. Mislim da je Stacyin ivot u opasnosti. Trebam te, kompa. Davida je glava boljela kao da e eksplodirati. Duboko je udahnuo nekoliko puta. Usredotoi se. Pogledao je prema Yael dok mu je pruala alicu kave. -Hoe li mi sada sve ispriati? - Pokuat u. Sjedni, Davide. - Gledala ga je procjenjujui

ga. - Ovo ti nee biti lako prihvatiti. Kao ni meni objasniti. David se sklupao u stolac i spustio alicu s kavom. Sjetio se to je ben Moshe doviknuo Yael dok se sputala niz poarne stepenice. Nije mogao na avion za Izrael - ne bez Stacy. Pogled mu je zavrio na dugim nogama ene koja je sjedila na krevetu preko puta. - Moe zapoeti - rekao je tiho - tako da mi kae sve o Lamed Vovnicima. 11 - POZNAJE LI TALMUD? - Yael gaje mirno promatrala. - Openito. Stari komentari rabina o Starom Zavjetu, zar ne? - To je vie od toga. Talmud je glavni dio idovskih vjerskih pisanja - sve to treba znati o idovskom pravu, povijesti, filozofiji i moralnom uenju - ak i legende. - Yael je popila gutljaj kave. - ezdeset i tri traktata, sve su ih napisali izmeu treeg i estog stoljea najueniji idovski mudraci - mukarci koji su svoje ivote posvetili ispitivanju, analiziranju i definiranju svakog aspekta idovskoga prava. U Talmudu lei objanjenje Lamed Vovnika. - Nastavi. - David se borio s kontroliranjem vlastitoga nestrpljenja. - Prema rabinu Abbayeu - jednome od tih uenih mudraca - svaki svjetski narataj mora imati trideset i estero pravednih koje je blagoslovila Shekhinah. -Tko? - Boja enska strana. - Pogledala ga je u oi. - idovska tradicija pouava da samo zaslugom tih trideset i estero Bog nastavlja odravati ivot.

David je odmahnuo glavom. - ekaj - kae da je samo trideset i estoro pravednih ljudi na cijelome svijetu? - Zapravo, ima ih oko 18.000 - rekla je sa smjekom. - Ali Lamed Vovrdci su posebni ljudi, oni ije due dostiu najviu duhovnu razinu. Njihova je dobrota toliko snana, toliko svojstvena da su u mogunosti za postizanje potpunoga duhovnoga jedinstva s Bogom dok su na Zemlji. U nevjerici je podigao obrve. - Tvrdi da imaju direktnu vezu s Bogom? Sluaj, oduvijek poznajem Stacy, i znam daje prekrasna djevojka, ali, molim te. - Mistici tvrde da Lamed Vovnici hodaju meu nama nepri-mijeeni. Barem trideset i estoro u svakoj generaciji, nepoznati, ak i sami sebi. Tako da svatko tko tvrdi da je jedan od njih to definitivno nije. Skromni su i ine dobro na tihi nain, izbjegavajui pohvale i zahvale. Hasidski rabini priaju prie o Lamed Vo-vnicima koji su doli kao stranci u grad, spasili ga od katastrofe ia zatim nestali bez hvalospjeva jednako brzo kako su i doli. Yaelini su prsti vrsto drali alicu kave. - Kad bi svi Lamed Vovnici u generaciji umrli, svijeta bi nestalo. Na nebu se zaula grmljavina. Oboje su pogledali prema prozoru, gdje se kia slijevala na grad koji se ve utapao. - Zar ne vidi Davide? Ve je poelo. Ne zapita li se 0 svim katastrofama koje se poveavaju po itavome svijetu, jedna nakon druge? Sjea l i se vremena kada j e mete bio ovako intenzivan, ovako nesmiljen? To su Gnoseosi, Davide, unitavaju svijet. Unitavajui Lamed Vovnike. U Davidovoj je glavi opet poelo bubnjati, u ritmu s udarima kie. Digao se sa stolca i otiao do prozora. Pogledao je potok vode koji je brzao cestom. Dok je tako promatrao iznad zgrade preko puta sjevnula je munja. Gornji su se

prozori zatresli uz zvuke groma. David je poskoio kad je odjek osjetio pod svojim nogama. Potres u Turskoj, eksplozija u luci Dayyer, teroristi u Melbournu. Uragani, jedan za drugim na Atlantiku... proklizavanja u ileu... Ne. Nemogue. Okrenuo se prema Yael. Njezine su jasne zelene oi bile tmurne u slabo osvjetljenoj hotelskoj sobi. Davide, moramo te odvesti u Izrael - u Safed, svet i mistian grad. - Ne idem nikamo, osim u Santa Moniku. - Safed, Davide. Tamo se nalaze odgovori. U svjetlosti - u zraku. ak i svjetovni znanstvenici poput mog oca i mene ne moemo zanemariti mistinu auru koja tamo sja sa zvijezda. Kabalisti u Safedu trebaju tvoj dnevnik, ono to ti je u glavi. Imaju dijelove papirusa koje su iskopali u pustinji, dijelove stare knjige koja sadri imena svih ivih bia - ukljuujui i tajna imena Lamed Vovnika. Ali i ti, Davide, ima njihova imena. Ona su u tvojoj glavi. - Ako je Stacy jedna od njih - ispalio je, eludac mu se grio od straha. Ukoliko uope postoje. - Provukla je ruku kroz kosu, uklanjajui kovre s lica. - Ne moemo raunati na tvoga Hutcha da e brzo doi do nje, pogotovo to ti se jo nije javio. aljem pomoni tim. Moj kontakt Avram Raz ima pristup najboljim izraelskim agentima. Ime mu ide uz posao. - to sad to znai? - Raz znai tajan na hebrejskom. Ali svako hebrejsko slovo takoer ima i brojanu vrijednost. I slova u imenu Raz imaju jednaku brojanu vrijednost kao hebrejska rije za svjetlost i stranac. -1 dalje ne razumijem.

- Avi Raz je ovjek koji tajne i strance dovodi pred svjetlost -rekla je. - To bi ti moralo biti dovoljno o njegovu zanimanju i kvalifikacijama. David je stisnuo usne. Morao je odmah uti Stacy. Zazvonio mu je mobitel ba kad je Yael poela govoriti ubrzano na hebrejskom, zgrabio gaje, nadajui se da e ugledati Stacyino ime. Hutch. - Davide, to se, zaboga, dogaa? - Odi u Santa Moniku - mora zatititi Stacy i Meredith. Sjea se kue? Izvedi ih iz Kalifornije. Dolazi pomo - nazovi me kad budete sigurni i smjestite se. - Isuse, ovjee, to se dogaa? - Mislim da je Stacy na popisu ubojice, Hutch. - David nije mogao vjerovati daje to rekao. - Prati ju neki vjerski kult. Trebao sam te tamo jo juer. Kad je poklopio telefon, David je vidio da ga Yael promatra. Nije bilo traga suosjeanja u njezinim oima. - Dva Mossadova agenta lete veeras za Los Angeles. im nam se Hutch javi nai e se s njim i preuzeti. Bit e u redu, Davide. Mora mi vjerovati. Kad se zauo jo jedan grom i zatresao prozore digla se s kreveta i krenula prema njemu. - U meuvremenu, nas dvoje moramo odmah do Safeda. - Nema anse. Idem svojoj kerki. Ona mi je jedini prioritet. - Bit e zatiena, Davide. Ali, ima mnogo drugih ljudi koji nee. Razmisli o tome - nakon onoga t o se danas dogodilo, na njihovom si radaru. Ode l i sad k Stacy, odvest e ih pravo k njoj. Davidove su sljepoonice bubnjale. Jo uvijek je mogao

uti pucnjeve u svojoj glavi. to ako je Yael u pravu? - Vie e joj pomoi u Safedu nego igdje drugdje. to prije stignemo tamo, to bolje, ali netko ti mora odmah donijeti putovnicu. - Zadrala je pogled na njemu. - Kome vjeruje? 12 PLUTANJE NA LEIMA bio je najbolji umirujui osjeaj na svijetu. Stacy je zatvorila oi i prepustila se milovanju sunevim zrakama, zadovoljno uzdahnuvi na ovo gotovo savreno poslijepodne. Danas je timu donijela pobjedu, poruka iz kolaia joj je obeala avanturu, i stoje najbolje od svega, David e porazgovarati s njezinom majkom i probati ju nagovoriti daju ne vue sa sobom na "obiteljski medeni mjesec". Da samo moe iskljuiti majin glas dok isputa one umiljate zvukove kad razgovara s Lenom. Muka joj je od toga. Da mi nije ovako udobno, pomislila je Stacy, odgurnula bih se do ruba bazena i poglasnila glazbu. Ali se nije eljela pomaknuti... S gornjeg je prozora smijeh njezine majke izbavio je najmanje deset decibela. Koga ja zavaravam? Skliznula je u vodu, lice joj je poprimilo ljutit izraz. Tko se moe opustiti kad ti se vlastita majka ovako sramoti, i dovoljno glasno da uju svi susjedi? ljapkajui iz bazena, odetala je do predvorja gdje je ostavila svoj telefon, kremu za sunanje i runik. Limenka Cole se ugrijala na suncu, no, svejedno je ispila gutljaj dok je pojaavala zvuk na liniji. Eto. Sad je bolje. Sada nije morala sluati... Cola joj je navrla u nosnice kad ju je netko ugrabio s lea. Limenka je odletjela, a ona se borila da doe do zraka dok ju

je preko ustiju i nosa pritiskao tamnoputi dlan. Guila se, hvatala zrak, i pokuavala vrisnuti, sve u isto vrijeme, i iako je uspjela razdvojiti usnice nita nije izalo. Tijelom joj je prostrujao uas kad ju je napada jednom rukom podigao. Imala je osjeaj da e joj prsa eksplodirati zbog pomanjkanja zraka, a on je potrao nosei ju poput napadaa u amerikom nogometu koji juria prema golu. Poludjela od panike, shvatila je kamo idu. U desetak koraka bit e u nepoznatom kombiju koji je bio parkiran ispred garae. Eva Smolensky je gunala gurajui Dysona niz stepenite. Bila je sitna enica, malo via i ne puno ira od usisavaa koji je dovukla u ured dr. Shepherda. Upalila je svjetlo i cmoknula jezikom n a hrpu novina koja se nakupila od prologa etvrtka kad je bila poistiti kuu. Budui da ju je dr. Shepherd zamolio da danas popodne otvori kuu za Oca McGratha, oistit e kuu dan ranije to e joj ostaviti utorak ujutro da posjeti najmlae unue. Ali, nije vie bila mlada. Eva nije ovako kasno istila otkad su joj djeca bila malena, a ona ekala da zaspu kako bi pospremila nered koji bi ostavili. No, spremanje za dr. Shepherdom nije bilo ba jednostavno. Bio je prekrasan mladi, no, bio je neuredan, kao i njezin zet, Henry. Eva je zatresla glavom. Pa, ipak ju je nazvao dovoljno rano. Uspjet e pospremiti kuu prije dolaska oca McGratha koji mora pokupiti togod to dr. Shepherd treba. Zurei kroz prozor da vidi dolazi li sveenik, Eva je masirala kria. Postajala je sve starija i kosti su joj previe kljocale, nije mogla istiti onoliko kao nekad, no omiljene je klijente zadrala. Za sada.

Sljedee godine, tko zna? Moda e konano u mirovinu. Jo nije bilo sveenika nigdje u blizini, pa se vratila usisivau i sagnula gurajui utinicu u zid. Nema veze ako doe dok usisava - rekla mu je da e ulazna vrata ostaviti otkljuana u sluaju da ne uje zvono zbog buke usisivaa i perilice rublja. Dok joj je prst bio nad tipkom za ukljuivanje usisivaa zaulo se zujanje. Suilica. Uzdahnuvi krenula je u spremite i hrpi koulja. Mora ih odmah staviti na vjealice da se ne zguvaju. Perilica rublja je zapoela s centrifugom dok je ona otvarala vrata suilice. Zato ne izmisle perilicu i suilicu koje rade usklaeno? Bi li to bilo previe? Iznenada je Eva zaula zvuk koraka u hodniku. Mora da je stigao malo prije nego je pogledala kroz prozor. Kako ga nije vidjela? Moda joj doista treba sluni aparat to joj i keri stalno govore... Mhm. Pojurila je u hodnik sretna to e nekoliko trenutaka provesti sa sveenikom kojega je jako voljela. Ne samo daje Otac McGrath bio zgodan, nego je bio topla i njena osoba. Kad god bi ga posjetila imala je osjeaj daje u drutvu anela. Pogledom je pregledavala hodnik. udno. Nema ga. - Oe McGrath? - Pozvala gaje Eva. Odetala je u kuhinju i pogledala uokolo, vratila se u hodnik i popela stepenicama. udno. Mogla se zakleti da je ula nekoga u kui. - Oe? -Ponovo gaje pozvala. Uokolo se ula samo tiina. Slegnula je ramenima, i krenula prema uredu. No, tamo nikad nije stigla. Prugasta plava koulja dr. Shepherda jo uvijek je bila vrua od suilice kad joj je navuena preko glave, a rukavi

stisnuti oko vrata. Borila se za zrak poput marionete na krajevima konaca, no bila je s anelima minutu prije nego je njezino tijelo baeno meu koulje koje su se guvale u suilici. Stacyine su oi moleivo gledale prema otvorenom prozoru spavae sobe njezine majke. Mama , eljela je povikati. Mama! Ali nije mogla, nije mogla disati. Nosnice i grlo su joj gorjeli i pogled su joj zamaglile tokice svjetlosti. Borila se da se oslobodi mukareva stiska, migoljei se na jednak nain kao kada je htjela uzeti loptu protivnikoj igraici. Nije djelovalo. Bio je previe snaan. Otvorena stranja vrata kombija zjapila su poput ustiju kakvog udovita. Nemoj se onesvjestiti, rekla je sama sebi, zatim je s porastom adrenalina uspjela otvoriti usta najvie to je mogla i ugrizla za prste, poput do-bermana , ruku koja joj je pristiskala usne. Instinktivno je mukarac olabavio stisak i jauknuo. Stacy je udahnula i oslobodila se stiska. Potrala je, a on je krenuo za njom. - Upomo! Silovanje! - Bose su joj noge udarale ulicom. Hvala Bogu! Gospodin Atkins je izveo Recklessa u veernju etnju. kotski je ovar poeo lajati, a gospodin Atkins je zurio u nju. Zatim gaje pas iznenada povukao prema naprijed jer je potrao prema prilazu Lachmanovih. Iza nje se ulo paljenje motora kombija i ona se izmakla, za-letjevi se u ukrasno brazilsko drvo dok je kombi projurio pored nje i na cestu. - Stacy! Tko je to? Jesi li dobro? - Gospodin Atkins i Reckless su stigli do nje, a Stacy je ponovo vrisnula. - Mama!

NAD CAPITOLOM SE nadvio sparan sumrak. Dillon McGrath je izaao iz kue na Ulicu D i pourio d o svoje Acure. Sjeo je za volan i stavio klju, ali ga nije okrenuo. Umjesto toga, izvadio je mobitel i maramicu, briui kapi znoja koje su se nakupljale na gornjoj usni. - Dillone, ima li ga? David je zvuao uznemirenije nego ikada prije. To je bilo razumljivo, pomislio je Dillon, budui da je vidio kako Ben Moshe umire pred njegovim oima. - Oprosti, Davide. Nisam ga mogao nai. Nije bio u gornjoj ladici pisaega stola, niti u jednoj ladici, zapravo. ak sam pregledao pisai stol u tvojem uredu. Naalost nita. - Pogledaj ponovno. Mora tamo biti. - U Davidovu se glasu uo strah. - Temeljito sam sve pretraio, vjeruj mi. Nema ga. Ni Eve nije bilo - ostavila mi je prednja vrata otkljuana. - Okretom zgloba upalio je auto. S druge se strane ula tiina. - Davide? - Netko je tamo bio prije tebe. - Davidov je glas bio ispunjen frustracijom. - Netko mije uzeo putovnicu. - Nije, ne slaem se. - Dillon je zgrabio volan, tijelom mu je strujala napetost. - Nije izgledalo kao da je netko preturao po kui. Sve je bilo na svome mjestu. Osim usisivaa. Eva gaje zaboravila spremiti. - To joj ne slii. - to da uinim? - Pored njega je projurio auto, rasprivi suho lie. - Hoe da pozovem policiju i prijavim nestanak tvoje putovnice? - Ne, zaboravi policiju. Snai u se. - Davide - agat. - Dillon je proisito grlo. - Jo uvijek ga

ima, zar ne? - Da, kao i jantar. Ben Moshe mi gaje dao upravo prije... -Glas mu se izgubio. U tamnome je autu Dillon zatvorio oi. - Nadam se da si svjestan moi koju nosi. - Nisam imao previe vremena o tome razmiljati. - Da sam barem mogao vie uiniti, Dillone. Kako stvari stoje, morat u nakratko u inozemstvo. Bude li me trebao sljedeih dana, ostavi poruku u mojem uredu. Redovito u ih provjeravati. Ali... - nekao se. - Budi oprezan, Davide. Ne svia mi se sve ovo. David je napravio grimasu. - Ma daj. Kad je David zavrio s razgovorom pogledao je prema Yael. Kosa joj je padala preko lica poput bronane zavjese dok je prouavala rabinovu biljenicu. - Nema mi putovnice, Hutch me nije nazvao, i ne znam gdje mije ker. I, kakav je tebi dan? Sjeo je na krevet, i pristisnuo dlanove na oi. Yael ga je pogledala. - Evo kakav. Pokazala mu j e prema stianom televizoru, gdje su slike smrti i krhotina od potresa u Turskoj prelazile ekranom. - Nismo jedini koji proivljavamo lo dan - rekla je. Dillon je priekao dok se nije zaustavio na semaforu prije nego je nazvao drugi broj. Ve danima mozga o poludragom kamenju. Sada je vrijeme da neto poduzme. - Siguran si da je tamo biskup Ellsworth? - upitao je bez uvoda. - Na putu sam za meunarodnu zranu luku Reagan. Sluao je trenutak dok se svjetlo na semaforu mijenjalo i iza njega zaula nestrpljiva sirena. - Odlino. Sutra ujutro

sam u Glasgowu. Doi u ravno k tebi. - ZNAM DA T I Avi Raz moe nabaviti krivotvorenu putovnicu, ali mu treba nekoliko dana - Yael je rekla razdraeno, hodajui uznemireno lijevo desno ispred prozora. David je izaao iz kupaonice, trljajui lice vlanim runikom. - Imam bolju ideju. Znam kako u doi do originalne putovnice do sutra ujutro. - Kako? - Zastala je zurei u njega. - Ponekad se isplati biti sin senatora. Nadao se daje Judd Wanamaker u zemlji. Nazvao gaje. Najbolji prijatelj njegova oca sada je bio ameriki veleposlaniku Egiptu. Bili su saveznici u Senatu i neumorno radili na izglasavanju zakona o zatiti movara koji su zajedno sponzorirali - na alost graevinskih poduzetnika i interesa zbog sjee uma. I njihove su se obitelji povezale. Shepherd o v i i Wanamakerovi su zajedno ljetovali jedne godine u gradiu Niagara-on-the-Lake i tada se rodilo godinje tradicionalno druenje. Nastavilo se gotovo dvadeset godina, dok se Davidov otac nije sruio i umro od infarkta na podu Senata. - Imamo sree - rekao je Yael. - Ovdje je - poslovno u UNu. Inzistirao je da se naemo na veeri. Ima jedan japanski restoran nedaleko odavde s izdvojenim separeom gdje moemo slobodno razgovarati. Sastanak je za jedan sat. - Imam dovoljno vremena pogledati ostatak ovih stvari. -Yael je uzela rabinovu torbu i zapoela ju prazniti vadei dio po dio iz nje. Rairila ih je na krevet, pored biljenice, pogledavi Davida upitnim pogledom. - Jesi li pronaao ita zanimljivo kad siju ranije

pregledavao? Zgodna i pronicljiva, pomislio je David, iznenaen daje uope primijetio. - Zapravo, jesam. Nekoliko stvari nisam razumio. A ti? Ita vano u rabinovoj biljenici? Sjela je na krevet kraj torbe prije nego je odgovorila, i pod-vukla noge. - Neki podaci koje je zapisao dok je istraivao Gnoseose. Kako su opsjednuti tajnovitou, poput antikih gnostika. Zato se tako malo zna o njihovim vjerovanjima i obiajima. Tradiciju prenose usmenim putem i jo uvijek koriste tajne ambleme i simbole kako bi se meusobno prepoznali. Naboralo mu se elo. - Bio je strano zabrinut. Napisao je kako se boji da su Gnoseosi blizu postizanju svojega cilja. Napisao je jo neto. David je priekao, izraz lica joj se smekao. - Rabin je napisao o svojoj vjeri u Boga. Uvjerenju da e Bog otkriti nain kako pobijediti Gnoseose. David nikada nije osjetio vjeru na takav nain. Pitao se kako je to kad vjeruje na takav nain. Njegova dua je bila uznemirena kritikim miljenjem i paljivom analizom politikih sustava i njihovim radom - ne uz pomo mise, molitve ili biblijskih pria. Ali sada, bio je ovdje, pokuavajui pronai nekakvu logiku u neobjanjivim stvarima. Na trenutak je jedini zvuk bila kia koja j e udarala o prozore. Zatim je David izvukao nekakvu oslikanu kartu s kreveta. - Ima li to o ovome? -Tarot karta.- Yael je ispruila ruku, obrve su joj se nabrale.

- Je li to ono to mislim da jeste? - David je izgledao iznenaeno. - Mislio sam da je suradnja s gatarama - bilo ime okultnim - zabranjeno ortodoksnim idovima. Imao sam cimera na faksu koji je bio ortodoksan - stalno je gnjavio jednoga naega prijatelja idova da prestane itati horosk o p svakoga dana, jer Tora zabranjuje proricanje. Yael je podigla obrve. - To je istina, ali tvoj je prijatelj bio krivo upuen. Astrologija nikada nije izjednaena s proricanjem. Trebao bi vidjeti podove starih kua i sinagoga koje su iskopane u Izraelu - pogotovo one iz razdoblja od prvog do etvrtog stoljea. Ne mogu nabrojati koliko sam ih vidjela ukraenih astrolokim simbolima. - Ozbiljno? - O, da. Stari su kabalisti vjerovali daje sve u sferi duhovnosti preslikano na nae tjelesno na Zemlji preko ciklusa zvijezda i planeta. Oni su uili da su zvijezde i planeti sastavni dio Bojega velikoga plana. Daje sve na nebu zrcalni odraz onoga na Zemlji. Yael je prouavala kartu koju je drala u ruci. Na gornjoj je strani bila naslikana kula jarkih boja - spiralna utvrda s koje su ljudi silazili ravno u jarak. Iza njih, na plavome nebu se ocrtavala munja koja je zapalila gornji red kule. Sa stranje je strane, bio jednostavan crte dviju isprepletenih zmija i broj 471 u donjemu lijevome kutu.

- Ne razumijem zato bi rabin ben Moshe imao ovu kartu. -Zvuala je zbunjeno. - Nisa m strunjakinja za tarot, ali mogu ti rei daje porijeklom iz kabalinog drva ivota. Pokazat u ti. Nita me vie ne iznenauje, David je pomislio kad je Yael podigla drugu kartu, maleni plastificirani crte kojega je ranije uoio. Pokazala je prema povezanim molekulama. - Ovo je drvo ivota - rekla mu je. - sredite Kabale. - Znai to je to. Mislio sam da su to molekule. - priznao je David. Odmahnula je glavom, pokuavajui prikriti osmjeh. - To je, naravno, simbolino, drvo. Svaki od ovih deset krugova ili Sefirot - predstavlja atribut Boga, atribute koje ljudi mogu oponaati. Kabalisti nad njima meditiraju shvaajui ih kao kamenje na putu duhovnoga prosvjetljenja. Zna da sam znanstvenica, Davide, a ne mistik - ali osjeam strahopotovanje koncepta, misterije i ljepote onoga to ovo drvo predstavlja. David je pogledao kartu, nestrpljivost gaje poela nagrizati. Krugovi su i dalje izgledali poput molekula. I nije shvaao kako je ita od ovoga povezano sa Stacynom zatitom. - Ali, kakve to ima veze s tarotom? Ili Gnoseosima? upitao je nervozno. - Ne znam za vezu sa Gnoseosima, ali tarot karte su nainjene prema drvu ivota. U devetnaestome je stoljeu francuski okul-tist Eliphas Levi bio prvi koji je istraivao slinosti. To je ovako... - Yae l se ugrizla za usnu paljivo birajui rijei. - U jezgri, Sephirot predstavlja sve stvoreno - prolost, sadanjost i budunost. Zamisli svaki od ovih krugova, Davide, kao 'posudu' ispunjenu boanskom svjetlou ili

energijom. Mistici tvrde da je Bog stvorio svijet iz njih lijevajui takvu snanu svjetlost u ovakve 'posude' koje su se rasprsnule u krhotine. Krhotine su se rairile, rasipajui boansku svjetlost svemirom kako bi nastao svijet. - Veliki prasak? Yael je stisnula oi. - Ne ba. Mogu li nastaviti? Njezin gaje bolan izraz lica podsjetio na njegovu uiteljicu iz treega razreda, gospou Karp. Ali Yael HarPaz je bila mnogo ljepa. - Nastavi. - David je slegnuo ramenima. Napetost u vratu je postajala sve jaa. - Ok, rairene krhotine - nastavila je Yael. - Mistici tvrde da j e svaka od njih bila skrivena u ljusci kako bi se sakrila svjetlost i daje zadatak nas, ljudskih bia, razbiti ljusku kako bismo svijetu donijeli Boju svjetlost. Podigla se s kreveta i poela hodati po sobi. - Nemoj oekivati da e mnogo od ovoga razumijeti, Davide. Kabala je vrlo sloena. Vjeruj mi, moje je znanje jako povrno. Potrebne su godine i godine prouavanja kako bi se zagrebla povrina. Stoga je, u prolosti, uvijek bila tajna. - Pretpostavljam da kabalisti imaju neto zajedniko s Gnoseosima. - David se zamislio. - Tajnovitost, da. I veliku enju za boanskom vezom. Prestala je hodati i okrenula se prema njemu. - Ali pogledi na svijet kabalista i smisao ovjeanstva u tome svijetu su potpuno drukiji od Gnoseosa. Kabala ui o mogunosti stvaranja svjetlosti i dobrote u svijetu. O naoj ulozi ljudi da popravimo svijet, ne da ga unitimo. - Konano neto ega se sjeam iz hebrejske kole Tikkum olam. Obaveza da se popravi svijet, da bude bolji.

- Tono. - Yael se naslonila bokom na stol. - Jo jedna razlika. Gnoseosi odmalena svoju djecu ue daje materijalan svijet zao. Kabala se, s druge strane, prenosila tradicionalno samo oenjenim mukarcima starijima od etrdeset godina koji su godine i godine proveli prouavajui Toru. - To bi iskljuilo Madonnu. Usne su joj se iskrivile. - I mnoge druge koji su je pretvorili u religiju popa. Ne moe se odvojiti Kabalu od idovstva, od prouavanja Tore. Oduvijek su isprepleteni. - Nemam etrdeset godina i vie nisam oenjen, ali jo uvijek elim saznati kako je drvo ivota povezano s tarotom. - Strpljenje ti nije jaa strana, zar ne? - Ne kada mi je ker u opasnosti. Yael je provukla prste kroz svoju, jo uvijek vlanu kosu. -Jo malo. - Gurnula mu je kartu u ruke. - Deset Sephirota - krugova - predstavljaju razine duhovnosti. Dvadeset i dvije isprepletene linije koje prolaze izmeu njih su putevi koje idovski mistici slijede kako bi oplemenili svoju duhovnu svijest. David je protrljao svoje sljepoonice. U stranjem dijelu glave osjeao je laganu glavobolju. - Shvatio sam. - U redu - deset sephirota, dvadeset i dva puta - i dvadeset i dva slova u hebrejskom pismu. Takoer ima dvadeset i dvije karte u Glavnoj arkani tarot karata. Broj deset je isto vaan u ta-rot kartama. -to ti je? David je masirao sljepoonice. Izgledao je kao da je u jakim bolovima. - Jesi li dobro? - ponovo je upitala i krenula prema kupaonici po au vode. David je morao zatvoriti oi. Ova gaje glavobolja ubijala. Prisilio se pogledati na sat.

Uskoro se treba nai s Juddom. Zato se Hutch ne javlja? Vidio je da Yael dri au i zabrinuto ga gleda. - Glavobolja - promrmljao je, zatim se iznenada podigao s kreveta. U dva je koraka doao do svoje torbe i izvadio dnevnik. Percy Gaspard. Dohvativi kemijsku sa stola, mahnito je okrenuo stranji dio dnevnika i zapisao ime na sljedeoj praznoj stranici. - Percy Gaspard - glas mu je bio jedva ujan. Yael je dola do njega i zavirila preko ramena na najnovije ime u dnevniku dok je David unosio datum pored imena. - Nazvat u Avija, neka ga provjeri s onima koja smo transkribirali - rekla je. - Provjerit e je li jo uvijek meu ivima. Ili mrtav. Ili na nianu... Pomislio je David. - Usput, dok to provjeravamo - Yael je rekla s telefonom na uhu - rei u mu da ti nabavi putovnicu - u sluaju da prijatelj tvojega oca ne uspije. David je oteturao do kupaonice i poprskao se hladnom vodom. - Moramo ii - promrmljao je, vraajui se u sobu. Vratio je dnevnik u torbu, pokupio rabinove stvari s kreveta i njih ubacio u torbu. - Sve emo ovo ponijeti sa sobom, za svaki sluaj. - S dubokim je uzdahom primio kvaku. - Spremna za potop? Yael j e slegnula ramenima u svojoj zelenoj svilenoj jakni, koja se jo nije u potpunosti osuila. - teta to nas vani ne eka Noah sa svojom arkom. - Energino je prola pored njega kroz otvorena vrata. 15 JUDD WANAMAKER JE sliio seoskome lijeniku. Bio je proelav krupan mukarac s uredno podianom sivom bradom i nosom poput Djeda Boinjaka koji je dominirao

licem. Davidov je otac uvijek govorio da ukoliko Judd izgubi nove izbore, moi e se zaposliti kao taksist u New Yorku jer vozi poput optuenika na smr-noj kazni, zna na tisue razliitih pria, i nikada nije umoran kad ih treba ispriati. - Mora naruiti sanma shioyaki - inzistirao je Judd onoga trenutka kada su zavrili s upoznavanjima i kada su sjeli na pod u privatnoj tatami sobi iznad blagovaonice. Yael se naslonila na svinuti drveni naslon iza prostirke i prekriila noge ispod niskog stolia. Uzela je jelovnik koji je bio ukraen s etiri lista djeteline. - Skua peena na rotilju. I posluuju je sa svjee naribanim hrenom. Najbolja koju sam ikada jeo. Prije pet godina mi je na nju ukazao Ted Kennedy i toliko mi se svidjela da sam se vratio sljedee veeri po jo. - Judd je oduvijek bio oduevljen hranom kao i politikom -rekao je David Yael, dok je konobar pred njih stavljao ae za vodu. - I svojom enom. Okrenuo se prema oevome prijatelju. - Kako je teta Katharine? Jo uvijek prikuplja najvie novca za dravnu filharmoniju? - Postavlja nove rekorde dok mi ovdje razgovaramo. Mislim daje prikupljanje priloga politinije od politike, a Katherine je to prirodno. Stvarno bi trebala razmisliti o skui - rekao je Yael, odlaui jelovnik. - Mislim da je to malo previe avanturistiki nakon ovakvoga dana, velepolanie Wanamaker. - Yael se hladno nasmijala. - Mislim da u Kitsune Udon. Judd ju je pogledao saalno. - I kakav je to bio dan, gospoice HarPaz, osim to je bio vrlo mokar? - Vrlo muan.

Izgledala je prilino staloeno, pomislio je David, za enu koja je tek jutros stigla u zemlju, vidjela ubojstvo, na koju se pucalo, koju se progonilo i koja je upravo veerala s amerikim ve- leposlanikom. Pitao se kroz to je jo prolazila u svojemu ivotu da je postala ovako odvana. - Mislim da bismo trebali naruiti - predloio je David pogledavi prema konobaru. Prvi puta je zabrinutost prekrila Juddove oi i on je kimnuo. Iznenada su se svjetla priguila, zatim pojaala. David je osjetio kako su mu se ivci napeli. Poeli su s velikim izborom predjela i glavnih jela, i kada je konobar otiao, zatvorivi klizna vrata za sobom, popustila je napetost kod Davida. Prigueno svjetlo nije bilo nagovjetaj nestanka struje. - Ne bih te u ovo ukljuivao ukoliko nije stvarno vano, Judd. - David je proistio grlo. - Ali sutra moram napustiti dravu, a nestala mi je putovnica. - Razumijem. - Judd je analizirao Davidovo lice. - Posao ili zabava? - Posao. - Rije je izletjela britkije nego je David namjeravao. Juddove su se oi stisnule od brige. - Zvui hitno. - Ne bih te gnjavio da nije. - Ne gnjavi me, Davide. Vrlo u t i rado pomoi. Treba rijeiti papirologiju, moramo se nai u zgradi UN-a odmah ujutro, ali nee biti problem dobiti dozvolu za hitne sluajeve. - Koliko e trajati? - ubacila se Yael, odmatajui platnenu salvetu u kojoj su bili tapii za jelo. - Obavit u nekoliko telefonskih razgovora nakon veere i

do podneva bi je trebao imati kod sebe. - Hvala, gospodine. - Ispunjen zahvalnou, obratio mu se na slubeni nain kako su ga uili u koli. Zbog toga se Judd na-mrtio. - Usudim se rei da bi i tvoj otac isto uinio za nekoga od mojih. - Kako su Katie, Ashley i Mark? Pitao je David kad se konobar vratio, nosei drveni posluavnik prepun umjetniki oblikovanih sushi rolica i sashimija. David je zagrizao pecivo, ali je jednako mogao biti i stiropor. Uope nije imao apetita. Nadajui se da Judd nee primijetiti, tapiima je gurkao hranu po tanjuru dok su avrljali o obitelji, karijerama i braku. Vidio je da ga Yael tiho slua dok je jela tjesteninu i preni tofu, povremeno iznosei miljenje, ali ponajvie je samo promatrala. Zatim je Judd pitao za Stacy i nastala je iznenadna teka tiina. - Nisam se s njom uo nekoliko dana. - Pokuao je David prikriti uznemirenost. - Malo je uzrujana otkad se Meredith ponovo udala. Judd nije bio glup. Ulovio je bljesak nesigurnosti koji se nadvio nad Davidovim oima samo mikrosekundu prije nego je uspostavio kontrolu. Brazde na Juddovom elu su se produbile. - Neto nije u redu, Davide, zar ne? - upitao je tiho. - itam te kao i vlastitu djecu. Je li Stacy moda bolesna? - Ne. Dobro je - poeo je, zatim su mu se grudi ispunile bolom, i odmahnuo je glavom. - U opasnosti je, Judd. I mnogo se toga dogaa. Veleposlanik je odloio tapie i dobro pogledao Davida u oi pogledom koji je plaio mnoge na kongresnom

sasluanju. - O emu govori? - Ne eli znati. Ni sam ne razumijem. - Iskuaj me. Ako ita mogu uiniti, zna da hou. David i Yael su se pogledali. Lagano slijeganje njezinih ramena ukazalo mu je da slijedi svoje instinkte. Direktno je pogledao u Juddovo lice ispunjeno pitanjima. - Jesi li ikada uo za religijsku sektu Gnoseosa? 16 BILI S U OKO petsto kilometara daleko od Santa Monike, a Stacy je i dalje drhtala. Mrak je zavio otvorenu cestu, osvjetljenu samo udaljenim plamenovima manjih poara u brdima, a unajmljeni se dip Grand Cherokee kretao istono cestom I-40 u sjeni Crnih planina. Hutch je pogledao u retrovizor. Na stranjem je sjedalu Meredith u naruju drala svoju ker. Stacyini uzdasi su jenjavali dok su iza sebe ostavljali gradska svjetla i izgubili se u buci autoceste. Sada se stisnula uz majku, nije vie skakala na svaki mini kombi koji je projurio pored njih. Kakav se to manijak namjerio na ovo dijete i to u njezinome stranjem dvoritu? Pitao se Hutch. Ili su se htjeli dokopati Davida - jesu li do njega htjeli doi preko pokerke? Kao da se radilo o nekom udnom deja vuu. Prije koliko je godina uvao Davida - a sada ovu djevojku, koja je Davidu toliko znaila kao daje njegova vlastita ker, i koja trai zatitu. Meredith se pomaknula na sjedalu. - Koliko jo do Flagstaffa? -apnula je, a on je shvatio daje Stacy zaspala na njezinom ramenu. - Tri sata, odbrojavam. Trebate na WC? Nekala se. - Ne jo. Prvo prijeimo meudravnu granicu. - Jo malo. - Hutch je opet pogledao u retrovizor, ali je bilo premrano da bi vidio Meredithin izraz lica. Kada su pojurili

iz kue u Santa Monici na licu joj se izraavao uasan strah. Probaj odrijemati malo, a ja u te probuditi im naem prvo normalno odmorite u Arizoni. - Ne bih. Sumnjam da u ikada zaspati. - promrmljala je. - Hoe, obeajem. Tamo gdje te vodim, nitko te nee pronai. Hutch je bio veliki mukarac, visok, irokih ramena. Bio je bivi SEAL specijalac, izuen za borbu i zatitu. Od njega je dolazilo tiho povjerenje i znala je da bi se trebala osjeati sigurnom. Ali nije. No je zadravala opasnost, i neprijatelj nije imao lice. Najeila se i snanije zagrlila Stacy. Isprazno je Meredith zurila u treperava svjetla na drugoj strani autoceste, molei se da je Hutch bio u pravu, da ih nitko nee pronai. Dananji dan nije poeo kao neto posebno, a sada se sve promijenilo. Osjeala se kao druga ena. Poput bjegunke, ispunjene strahom. Ne za sebe, nego za jednu osobu koja joj je znaila vie od iega na svijetu. - Probat u nazvati Davida. - Zavukla j e ruku u torbicu traei mobitel. - Puno sree. - Hutch j e brzao kako bi prestigao leper s prikolicom. - Iz nekog razloga dobijam samo sekretaricu. - ovjek bi pomislio da e ju provjeravati - U glasu joj je bio trag sumnje. - Neto mi govori da trenutno David ini sve stoje u njegovoj moi - rekao je Hutch smireno. - Nazvat e. Kada nazove, pomislila je Meredith, stisnutih usana dok je otvarala telefon, bolje mu je da ima odgovor na pitanje tko proganja njezinu ker. 17 JUDD WANAMAKER JE lagano zazvidao kada je David prestao govoriti. Zurio je s Davidovog napetog na

Yaelino ukoeno lice i pokuavao sabrati misli prije nego prekine tiinu. - Ovo zvui kao znanstvena fantastika, Davide. Lamed Vov-rdci, tajni kultovi, uklanjanje Boga. - Nemoj zaboraviti unitenje svijeta. - Yael je dobacila jednolinim pogledom prema njemu. Judd je uzdahnuo. - Da nisi sin Boba Shepherda, samo bi ti se nasmijao u lice i otiao. Ali s obzirom na okolnosti... Njegove pronicljive sive oi probadale su Davidove. - Ne znam to da mi- slim. - Judd, znam da zvui ludo, ali opasnost je stvarna. Gnoseo-si i njihovi Crni Aneli su stvarni. Gotovo smo poginuli danas. -David je stisnuo rub stola. - Nitko ne vjeruje da Gnoseosi misle dokrajiti svijet. Prekinula ih je Yael. - Zato ne izaete van i pogledate oko sebe. Ovo nije obina kina oluja. Jeste li ikada vidjeli poplave poput ove? U cije lom svijetu, sve je to zlo. Nije sluajnost. - Moda bih trebao nazvati predsjednika - duhovito je primijetio Judd. Zvualo je kao napola izazov i napola ala. David je iz torbe izvadio svoj dnevnik. - Moda bi mu trebao ovo proitati. Gurnuo je preko stola crvenu konu biljenicu. Judd je zavukao ruku u dep na jakni i izvukao naoale za itanje. Tiho je otvorio biljenicu i preletio preko stranica. - To je popis imena. - Posebnih imena, prema rijeima rabina - rekao je David. - Sjea se kada sam pao s krova zajedno s Crispinom Muellerom i Abby Lewis? Kada sam na trenutak bio u klinikoj smrti u bolnici toga poslijepodneva, kada sam imao mistino iskustvo. Vidio sam nositelje ovih imena, obratili su

mi se i kazali mi da ih ne zaboravim. Oni su ljudi o kojima sam ti priao - za njih Yael kae da ih Gnoseosi hoe izbrisati s lica Zemlje. Nekako su mi dana njihova imena, Judd. Rabin mije rekao da su to Lamed Vovnici. David je pruio ruku i uzeo svoj dnevnik, vrsto gaje primio. - Ova se imena poklapaju s onima koje su Yael i njezin otac deifrirali u starom papirusu koji j e pronaen na Bliskom istoku. Yael se nagnula naprijed. - Papirus je autentian. To su dijelovi legendarne Knjige imena koju je prvi puta napisao Adam. Judd je bio iznenaen. - Kao kod Adama i Eve? - Sada poinjete shvaati - rekla je Yael mekano. Judd se namrtio. - Shvaate li to govorite?... - Okrenuo se prema Davidu, pogled mu je bio prodoran. - Kakve to ima veze s tvojim odlaskom iz drave? - David se mora nai s misticima u Safedu - odgovorila je Yael prije nego je David ita mogao rei. - Mogao bi posjedovati klju za otkrivanje plana Gnoseosa. Vjerujemo da David ima posebno znanje koje nema nitko na Zemlji. Arheolozi nisu ni blizu sakupljanja potpunoga sadraja Adamove Knjige. Pogledala je prema Davidu. - A ako ovdje ostane, pronai e ga i ubiti. Nai. Ubiti. David je zurio u svoj sat. Zato ga ve nije nazvao Hutch? Ili Meredith ili Stacy? Provjerio je mobitel. Propustio je etiri poziva. - Ispriajte me na trenutak promrmljao je dok je presluavao poruke. - Boe! - Izletjelo mu je iz grla. Yael i Judd su se skamenili. - Netko je pokuao oteti Stacy. Pobjegla je - s Hutchom je i Meredith, takoer.

- Davide, ne. - Judd je odgurnuo stolac i ustao, podigao je obrvu u zabrinutom izrazu. - Je li dobro? Jesu li otili na policiju? - Hutch kae daje dobro. Policija je odmah dola, prije Hu-tcha. Vozi ih u kolibu. - David se okrenuo Yael, vilica mu se stisnula. - Kada e doi tim koji je Avi poslao? - Sutra. Daj mi njihovu adresu, a ja u nazvati tim radi procjene vremena dolaska. Lagano se podigla i krenula prema uglu prostorije. - Bit u u zgradi UN-a odmah ujutro zbog putovnice rekao je David napeto. - Bilo da nam vjeruje ili ne, trebam ju. - Pogledi su im se sreli. - Imat e ju. Ne... ne znam to da o ovome mislim, Davide. Vjernik sam. To dobro zna. Ali... - Judd Wanamaker je pljesnuo dlanovima. - Kako ita od ovoga moe biti istinito? ini mi se... - Ne! - prekinuo gaje Yaelin povik. - Nije mogue. Prsti su joj vrsto drali mobitel dok je sluala, a suze su joj potekle niz obraze. Kada je zavrila polako je krenula prema njima, lice joj je bilo bijelo poput rie u tanjurima. - Bio je to Avi. Sruio se avion u kojem je tim letio. Eksplodirala su oba motora iznad Atlantika. Davidov se eludac stisnuo. - Motori El Ala ne eksplodiraju samo tako - rekla je bijesno. - Ne sami od sebe i ne oba istovremeno. 18 SPUTENIH GLAVA ZBOG kie koja je lijevala Yael i David su se probijali Parksideom prema Riverside Toweru. Nigdje nije bilo slobodnoga taksija, a lokve su bile duboke do glenja. Divlji ih je vjetar udarao dok su prelazili krianja ne obraajui panju na semafore, ispunjeni oajnom eljom

pobjei bijesu koji ih je obavijao. I drugi su pjeaci slino trali, borei se protiv vjetra tako snanoga da im je potrgao kiobrane. Nekoliko je automobila poprskalo prolaznike kad su im gume naletjele na lokve. David i Yael su proli jedan blok kada su ugledali znak za cvjearnu i ljekarnu Duane Reade i tada - podrumski natpis -koji je treperio ljubiastom svjetlou - ITANJE TAROT KARATA Primio je Yael za ruku. - Imam ideju. - povikao je. Ovuda. Potrali su niza stepenice i kroz vrata s nacrtanim grimiznim okom. Njihov je dolazak najavilo kinesko visee zvonce s kristalima. Prostorija u kojoj su se nali udno je vonjala na vaniliju i enjak. Nekoliko je sloivih stolica bilo oko stola koji se nalazio u sreditu prostorije, praan je luster svjetlio na stropu. Paprat u lonanicama, bambus sreonoac, i agava stajali su pored krinje gdje su amuleti treperili ispod mekoga naglaenoga svjetla. Na suprotnoj je strani stajala polica nakoena na jednu stranu, pretrpana knjigama. Iznenada se razmaknula sjajna zavjesa od zlatnih vrpci i perlica te se pojavila starica. Bila je sitna, u crnoj suknji duljine do glenja i ljubiastoj izvezenoj tunici, sijeda joj je kosa padala niz lea u debeloj pletenici. David bi joj dao sedamdeset godina, ali koa joj j e bila glatka i vlana, a njezine vrlo njene ruke nisu bile iarane venama. Mrena koja joj je zamagljivala blijede, smee oi odavala je godine kao i kapci tanki i sitno naborani. Krenula je prema okruglome stolu, koji j e bio prekriven dugim satenskim stolnjakom. Na sredini su stajali svijea i paket ibica. Bez najave uzela je pil tarot karata.

- Dobro doli. Nisam oekivala posjetitelje ove kine noi. Tko od vas eli da mu gatam? Ja. Kad bih samo vjerovao da mi moe rei da e Stacy biti dobro, mislio je David tmurno. Muilo gaje to ne zna, ali sada je ovu brigu morao ostaviti po strani. - Ovdje smo jer nam treba jedna informacija. - Cavid je izvukao stolac za Yael i sjeo pored nje. - Karte nude pregrt informacija - rekla je starica, nudei pil. - Tko ih eli promijeati? Umjesto da ih uzme iz njezine ruke, poeo je traiti po torbi i izvadio rabinovu tarot kartu. - Vie me zanima to nam moete rei o ovome. Pogledom ispunjenim dosadom, ena je ispustila svoj pil i smjestila se u stolac njima nasuprot. Uzela je kartu i slegnula ramenima, prouavajui sliku tornja na trenutak prije nego ju je okrenula. - To je Kula. to drugo elite znati? - Imam ih. Poznajem podruje. James Gillis je pucnuo prstima prema Enriqueu, leei preko kreveta u motelu n a East River Sideu. Odjednom je Portorikanac skoio s drugoga kreveta, uzeo kljueve kombija iz ladice, i kre- nuo prema vratima. Gillis je i dalje ubrzano govorio na mobitel kad su vrata za njima tresnula. - Pratimo ih. - Gillis je podigao ovratnik. - Upravo na putu. Kratko je obavijestio partnera o novostima dok su trali prema kombiju. - Stvarno imamo sree. Dobili su novu priliku. Upravo su izali iz Yotsuba. Blizu Riverside Parka. Yael je privukla stolac blie. - Moramo znati to znae slike na ovoj karti. Starica je gurnula kartu prema njoj i pogledala Yael u oi. - Kula je karta iz velike arkane. To je najzlosutnija karta iz cijele grupe.

- Zlokobna na koji nain? - upitao je David. Njezin se pogled premjestio na njegovo napeto lice. Upuuje na smrt, unitenje, strah, i rtvu. Drugim rijeima, neto e se promijeniti. Prela je nedotjeranim noktom preko slike lupkajui od kule dolje. - Evo pie ovdje - moan pad koji vodi do konane istine. - Naslonila se na stolac i niotkuda je iskoila bijela maka ravno njoj u krilo. David ju do sada uope nije uoio u prostoriji. Prstima ju je gladila dok je govorila - Kabuki, doao si provjeriti posjetitelje. David se promekoljio u stolcu - Ima li jo neto? - Koliko imate vremena? - upitala je namrteno. Maka je skoila dok se ova ustajala i krenula prema polici s knjigama. Prelazila je preko knjiga, izvukla jednu i vratila se za stol. Prsti su vjeto pronali stranicu koju je traila. - Ovdje. -Poela je itati, mirkajui, drei knjigu blizu svojih oiju. - Kulom upravlja ratni planet Mars, ime ona postaje karta vezana za ratovanje. - Stisnula je usne na tu rije. Nastavila je itati kao da se radi o stihovima pjesme. - Rat izmeu struktura temeljenih na laima. I - pokazala je prema munji koja unitava vrh kule - zasljepljujui bljesak istine. Odloila je knjigu i zurila u njih. - Kada netko otvori ovu kartu, upozorim ga da oekuje okirajua otkria. Neto dovoljno snano da srui kralja - ili da uzdrma sustav dugovaeih uvjerenja. Sustav dugovaeih uvjerenja. U elucu je osjetio kako mu se hrana buka. Biste li civilizirani svijet nazvali sustavom dugovaeih uvjerenja? Nemoj se sad navui na ove abrakadabra stvari, rekao je sam sebi. Kada je starica ponovo progovorila, odjeknula je

munja. Prostorijom se rairio iznenadan mrak, ostavljajui ih bez daha dok starica nije upalila svijeu na stolu. - Ovo j e bolje - tiho je promrmljala, a u zraku se osjetio miris vanilije koji je dolazio od plamena svijee. David je pogledao uokolo, nestrpljivo iekujui da doe struja. Ali nije dolazila. Pored njega, Yaelino je lice djelovalo poput duha i vrlo napeto na treperavom svjetlu svijee. No, glas joj je bio snaan kako je naglo promijenila smjer razgovora. - Ima li u knjizi ita o vezi izmeu tarota i idovskoga mistir izma? - Naravno. Kabala. - Kimnula je starica. - Prema nekim izvorima oni su povezani, prema drugima nisu. Postoje mnoge slinosti. Gurnula je knjigu prema Davidu. - Struja se nee vratiti tako brzo. Vae oi e lake itati od mojih na svjetlu svijee. - Ve znamo za brojanu vezu izmeu karata i hebrejskog alfabeta - rekao joj je David dok je prelistavao knjigu traei indeks pojmova. - Dvadeset i dvije karte u velikoj arkani, dvadeset i dva slova alfabeta. Osjetio je kako mu se maka uvija oko noge, trljajui cijelo svoje tijelo. - Kabala - evo nas. - Vrativi se sredini knjige poeo je itati naglas. - Tarot karte odraavaju kabalistiko Drvo ivota. Kao to ima deset Sephirota, postoji deset numerikih karata u svakoj boji male arkane. Postoji jo jedna fascinantna povezanost - etiri mistina svijeta u kojem postoji Drvo ivota - zemlja, zrak, voda i vatra - odraavaju se u etiri tarot boje - pehar, novac, sablja, palica. - David je podigao pogled i ugledao kako se plamen svijee odraava u zjenicama starice dok se smijeila.

- Ako elite jo veza, vjerujem da moete pronai bezbrojne karte u gradskoj newyorkskoj knjinici - rekla je. - S druge strane - dodala je s uzdahom - takoer ete pronai veliki broj knjiga u kojima se tvrdi da tarot nema nikakve veze s Kabalom. Da su to vitezovi templari preuzeli od Saracena. Nagnula je glavu na stranu. - Zatim opet, postoji snana struja koja tvrdi da su prve tarot karte n a svijetu predstavili Gno-" stici sredinom petnaestoga stoljea. Davidovom su kraljenicom proli snani trnci. - Stvarno? - Podigao je tarot kartu. - Ima li ovdje na karti ita to biju povezivalo bilo s kabalistima bilo s gnosticima? Ponovo je uzdahnula. - Naravno. Teko se moe ne vidjeti. -Starica mu je uputila pogled s visoka i nasmijala se dok je uzimala kartu i okrenula ju, pribliivi ju treperavom svjetlu svijee. - Ovo - dvostruki ouroboros. - To je grki, zar ne? - Yael je zurila u dvije zmije koje jedna drugoj grizu rep, a tijelima oblikuju osmicu. - Naravno, grki za one koji grizu rep. Vidite kako jedna zmija ima krila, a druga nema? Za Gnostike, jedna zmija bez krila koja guta vlastiti rep predstavlja Sunce. Ali dvostruka zmija kao ova zove se Velika Zmija - gnostiki simbol vjenog ciklusa smrti i ponovnoga roenja. - Smrt i ponovno roenje. Unitenje i obnova. - kazala je Yael, a Davidu se stisnuo eludac od hrane i dima vanilije. Yael mu se pribliila, spustivi glas. - Upravo ono to planiraju Gnoseosi postii na svjetskoj razini. Ubijajui Lamed Vovnike -apnula je. - Vjeruje li mi sad? inilo se kao da se kia iznenada pojaala, pljutala je o vrata kao da se radi o mecima. Izgubljeni na trenutak u svojim mislima, nitko nije uo korake koji su se sputali

stranjim stepenitem duana. David je sjedio pitajui se zastoje rabin Ben Moshe drao ovu kartu zakljuanu s kamenom i drugim stvarima u sefu. Starica je prva prekinula tiinu. Vratila je kartu Davidu, paljivo promatrajui njegovo lice u magli dima. - Imate toliko pitanja. Moda se vai odgovori nalaze u kartama. - Osmjehnuvi se pruila je karte prema Yael. - Hajde, promijeajte ih. Rei u vam to kau. Yael je odmahnula glavom, iznenada se ustavi sa stolca istoga trenutka kada je David uoio kretnje iza zavjese s perlicama. Nije bila maka - bila je to ogromna osoba plave kose. Kroz njega je prostrujao signal velike opasnosti. - Idi! povikao je pokazujui Yael prema vratima. Otvorila ih je samo djeli sekunde prije nego su dvije osobe ulerjele u prostoriju. Mukarac plave kose je odgurnuo staricu prema zidu. Veliki Hispanac je podigao pitolj. Opalio je i on je sjevnuo kad je Davidu metak prostrujio pored uha, no, ve j e bio vani, preskaui stepenice iza Yael. Izali su u totalni mrak i uli vriskove starice. Grad je bio crn, potpuno crn - natopljen i naputen, ula se grmljavina. Hvala Bogu na mraku, pomislio je David kad je zgrabio Yae-linu ruku te su strelovito potral i ulicom, usporavale su ih jedino duboke lokve. - Ovuda. - Iza sebe su uli korake koji ih slijede. Yael je iznenada skrenula lijevo, povlaei ga za sobom. Spustili su se stepenitem. uei u vodi gotovo do koljena, borili su se s dahom. Strah je pritiskao Davidov eludac dok su ovako sklupani uali u mraku poput dva takora u blatu. Gurnuo

je ruku u unutranji dep, provjeravajui daje kamenje jo uvijek ondje. Malo iznad njih, na razini ulice, uli su korake koji su udarali o tlo pored njih, prskajui Yaeline i Davidove oi. Zadrali su dah, hladni od straha, i ekali. ekali... Prola je itava minuta prije nego su izdahnuli i paljivo se izvukli i z skrovita. Brzo su pretrali cestu, drei se blizu zgrada, zahvalni to ih titi tama dok se vraaju nazad u hotel. - Kako su nas pronali? - apnula je Yael, konano progo-vorivi kad su uli u Riverside Tower. - Moda ih je vie nego to pretpostavljamo. Mogli bi biti posvuda. - David je oprezno krenuo mranim hodnikom dok nisu nali vrata za nuni izlaz. - Dobro je to nismo na najviem katu -promrmljao je dok su se polagano, stepenicu po stepenicu penjali. Netko silazi. Ukoili su se, opustivi se tek kad s u uli enski glas koji mekanim glasom govori neto cmizdravom djetetu. Stisnuvi se uza zid pustili su ih da prou i nastavili se penjati u tiini. Davidova je torba natopljena vodom djelovala sto kila tea kako su se penjali prema sljedeem odmoritu. Kao da je nosio teinu cijeloga svijeta. I ako je sve stoje danas uo istina, nosio je. Dillon je zurio vani u mrak toliko crn da nije mogao rei gleda li u ocean ili nebo. Veina j e suputnika spavala u avionskoj kabini koja j e bila slabano osvijetljena, no, on je bio budan. I trebao mu je dupli Glenmorangie. Posljednjega puta kada je posjetio biskupa Ellswortha, bili su na konferenciji u Rimu koja j e bila u isto vrijeme kada i

Uskrnji tjedan. Biskup ga je potraio, hvalei Dillonovu posljednju knjigu. Ellsworth je proveo vie vremena priajui o projektu koji je zapoeo u svojoj diocezi - doruak subotom ujutro za problematine djeake. Dillonove su se oi skupile kad se naslonio, zamiljajui prsten s rubinom koji je Ellsworth nosio toga dana, sjeajui se kako je sjajio na trgu okupanom suncem dok je mahao pun entuzijazma. Tada Dillon nije imao pojma o porijeklu i povijesti toga kamena. Prole bi godine prije nego bi otkrio njegovu vanost. I sve dok mu David nije donio slian nije shvatio to mora uiniti -uvjeravajaui Davida da mora u Brooklyn. Sada se sve poklapalo. Traio je duboko u sebi neto stoje davno potisnuo ljutnju koja ga je izjedala kao djeaka u Bostonu, hladan bijes koji je osjetio kada bi ga otac istukao remenom, kada bi majka pobjegla iz sobe. Morao je ponovo osjetiti isti bijes. Da ga iskoristi. Bio je spreman upotrijebiti sva mogua sredstva da vidi kraj borbe. 19 FLAGSTAFF, ARIZONA SLJEDEEG DAN A HUTCH JE STAVIO ajnik na tednjak i upalio plin. Jo uvijek je volio kuhati kavu na stari nain, i uvijek bi ubacio malo vie liica kave bez obzira za koliko ju je alica pripremao. Dok su se sa televizora na polici u uglu ule loe vijesti razbio je jaja u tavu i ubacio malo slanine. No, misli mu nisu bile na hrani. Bile su na dvije goe koje su spavale u gostinjskoj sobi. Unio je Stacy u kuu i rekao Meredith da ga pozove odmah, im im neto zatreba, bez obzira koliko bilo sati. uo je kako djevojka vie u snu, i Meredithin glas kako ju

umiruje. Bilo je gotovo podne, i iz sobe se ve dva sata nije nita ulo. Pomislio je da e ga David nazvati im svane, ali nije. Hutch gaje cijelo jutro pokuavao dobiti, bez uspjeha, a sada je na CNN-u i vidio zato. "... pet opina i dijelovi New Jerseya ostali su bez elektrine energije danas, nakon neuvenog olujnoga nevremena gdje je palo vie od 33 kubina centimetra vode uz East Coast sino. Munja je udarila u elektranu.uzrokujui katastrofu slinu onoj iz kolovoza 2003., sruila se cijela mrea. Jueranja je oluja takoer sruila i komunikaciju mobitelima, i slubeni izvori govore da e ak i kad se vrati struja, trebati tjedni dok se voda ne izbaci iz sustava podzemne eljeznice... Glas je lagano uborio dok je Hutch stavljao jaja na tanjur. Dok se David ne izvue iz New Yorka nita ne moe uiniti nego sjediti, zatititi Stacy i Meredith, i paziti da Meredith ne uspani-ari klinku jo vie. - Osjeam dim. Hutch se okrenuo prema djevojinu glasu. Stajala je na pragu kuhinjskih vratiju, raskutrane kose do ramena i oiju crvenih od plakanja. Na sebi je imala isti sivi donji dio trenirke i majicu koje je imala i u autu. - Poari su daleko, breskvice. To je samo dim noen zrakom. to hoe za doruak? Jaja? Ili pahuljice? - Hou razgovarati s Davidom. - rekla je Stacy drhtei. I ja, pomislio je Hutch. - Kada me je juer nazvao da te pokupim, bio je u Brooklynu. Sino se sruila strana oluja na cijeli New York. Hutch je kimnuo prema televizoru gdje su bile slike

Newyor-ana kako se probijaju poplavljenim ulicama grada. Uope nemaju struje, Stace, ak ni mobiteli ne rade. Moramo sjediti i ekati da nam se David javi. - Ne razumijem to se dogaa. - Glas joj je bio tih, a Hutch je osjetio kako joj se strah uvlai nazad u oi. - Ovdje poari, tamo poplave. udno. Stacy je otila do prozora i zurila u dim koji se dizao iznad udaljene naranaste buktinje n a horizontu. Okrenula se prema Hutchu oiju ispunjenih suzama. - Hutch - ne mogu prestati razmiljati o svim onim ivotinjama koje e ostati zarobljene u poaru. Moe li yedna pobjei? Hutch je proistio grlo. - Ponekad mogu. - A inae? - Na trenutak je utihnula. - Ne znam zato Bog dozvoljava da se ovakve stvari dogaaju. Promatrajui ove oi boje ljenjaka kao daje gledao u bazene ispunjene boli. Njezino mlado nevino lice bilo je prekriveno sirovom boli. Daje barem imao odgovor. - Ne znam dovoljno o Bogu koliko bih moda trebao rekao je na kraju. - Ali znam mnogo o kuhanju jaja. Kajgana, poirana, ili na oko, mlada damo? Stacy je teko progutala i poloila dlanove na vlane oi. A valjda, kajganu. - Okrenula se prema prozoru, oi su joj bile na crvenom odsjaju u daljini. - to misli, koliko e im trebati da ugase poare? 20 NEW YOR K DAVIDU JE TREBALO dva sata probijanja prepunim ulicama grada do ureda Judda Wanamakera. inilo se da je na ulicama itav New York, ljudi okupljeni oko radio prijemnika, traei hranu ili pokuavajui dii novce s bankomata - a da ne spominjemo iekivanje kada e doi struja i stvari se normalizirati.

David je pourio kroz sredite, paljivo promatrajui ovo oko sebe, osjetila su mu bila na najvioj razini dok nije stigao do sigurnosti UN-a - da bi vidio da je zgrada u mraku i zakljuana. Stajao je ispred proklinjui beskoristan mobitel. I nije pomoglo to je i hotelski telefon bio neupotrebljiv. Koliko god je pokuavao doi do Judda ili Hutcha, nije uspijevao. Frustriran i ljut, David se samo mogao nadati daje Stacy dobro i zajedno s Hutchom. S vorom vezanim oko srca pitao se hoe li ju ikad vie vidjeti. Nita nije mogao uiniti, nego se vratiti u hotel. Nije daleko odmakao kada je naletio na izlog s pecivima i kolaima. Uao je u pekarnu koja je bila osvjetljena samo danjim svjetlom. - Svi su jueranji - rekao je prodava kada je ovaj uao. -Sve je na rasprodaji, tri za cijenu jednoga. Kad ih prodam i ja odlazim. Ne mogu nita pei bez struje. David je kupio est kolaia, neto domaih keksa i toplu bocu Coca Cole od dvije litre, i krenuo raskvaenim ulicama. Iako se voda povukla preko noi, promet je na ulicama bio vrlo rijedak. Oprezno je pogledao uokolo i krenuo prema hotelu, razmiljajui kako su ih napadai uspjeli pronai sino. Sigurno je na stotine itaa tarot karata u New Yorku kako su Crni Aneli znali gdje su njih dvoje? To je bila neplanirana i nepredvidljiva odluka. Osim ako nas nisu slijedili iz restorana. Iz Yotsube. Ako su ih Crni Aneli vidjeli kako veeraju s Juddom i on bi mogao biti u opasnosti. A nije ga imao kako upozoriti - kao to nije mogao upozoriti preostale Lamed Vovnike o opasnosti. Nije bio

siguran ni da zna sva njihova imena - i jesu li jo uvijek neka u njegovoj glavi. Prvi je puta osjetio pravu potrebu da ode u Safed. Jedino oruje koje je imao protiv Gnoseosa bila su imena u glavi, i u dnevniku. Nije imao Yaelino znanje ili kontakte, ni mudrost rabina ben Moshea, samo odjek iskustva koje je prkosilo racionalnom objanjenju. Ako je Safed bio toliko svet i mistian kako je Yael tvrdila moda oslobodi glasove onih dua koje su ga molile da ih ne zaboravi. Njegov se korak produljio. Bilo mu je drago to moe hodati, da opusti miie, da proisti glavu. inilo se kao da je prolo sto godina, a ne samo pet dana, otkad je pobijedio Toma u squashu. Nije mogao vjerovati kako mu se ivot okrenuo naglavce od tada. Sada je bio bjegunac, skriven u sparnoj hotelskoj sobi, bez mogunosti komuniciranja, pomalo je ludio. inilo se da se hotelska soba svakoga trenutka sve vie smanjuje, a opet Yael se uope nije alila. Vrlo je dobro prihvatila zadatak da deura dok je on otiao po putovnicu. Meredith bi se ve penjala po zidovima tvrdei da se pomiu prema njoj pokuavajui ju poklopiti. Hutch sigurno ima pune ruke posla, pomislio je, pogledavi prema stubama prije nego se poeo penjati. Ukoliko je s njima. Mora biti s njima. Glasovi koji su se uli na drugoj strani hotelskih vratiju prema sobama zamrznuli su Davida. Priao je blie, uo je muki glas, i gurnuo karticu u bravu. Otvorio ih je i naao se na nianu pitolja. 21 VILLA CASSA DELLA FALCONARA, SICILIJA KOMORNIK PREMIJERA J E izaao na terasu gdje su DiStefano i njegova

supruga odjeveni u svilene kune ogrtae uivali u svojem uobiajenome doruku koji se sastojao od kolaia i espresso kave. - Scusi, Signore e Signora - Okrenuo se prema premijeru blagim naklonom, ispriavajui se. - Jedan Vas mladi iz sela eli vidjeti. Inzistira. Tvrdi daje njegova majka radila ovdje u kuhinji kada ste bili u vojsci, i ja se sjeam te ene. Vjeruje da mu jedino Vi moete pomoi. DiStefano je sloio novine i poloio ih pored tanjura dok sije njegova ena toila espresso. - Uvedi ga, Carlo. - Rekao je sli-jeui ramenima. Mario Bonfiglio je utrao na terasu, na licu mu je bila iscrtana hitnost. Miii radnikoga tijela bi l i su napeti, podsjeajui DiStefana na planinsku maku koja se priprema na skok. - Mi displace - oprostite, Eccellenza, ne bih Vas gnjavio da nisam oajan. Policija nita ne zna, nita ne ini. Moja zarunica i ja ivimo u strahu. - Progutao je teko i nastavio, znojei se pred vrstim premijerovim pogledom i hladnim pogledom njegove ene. - Zarunica? - Izbacio je premijer. - Si, moja Irina, moja ljubav, moje srce. Trebali smo se vjenati prologa tjedna. Alije nestala. Otac ju je poslao na potu i nikad se nije vratila. Sve smo pretraili - farme, polja, sve. Policija slijee ramenima i nita ne poduzima. Smiju mi se i govore da je sigurno s nekim pobjegla. Znam da to nije istina, moja Irina i ja smo se jedno drugome zavjetovali. Jedva smo ekali vjenati se i osnovati obitelj. - to misli da bih ja mogao uiniti, a nije ve policija uinila? - Pitao gaje premijer zagonetno. - Moete narediti policiji da istrai njezin nestanak,

Eccellenza - i da obavijeste okolne gradove. Nema je ve tri tjedna i ve smo izgubili dragocjeno vrijeme. Molim Vas, ako im naredite, pomoi e nam potraiti ju. - Ispruio je ruke, zaklinjui premijerovu enu dok je odlagala svoju alicu. - Signora, znate kakva je ljubav. Velianstvena i bolna istovremeno. Treba mi moja ljubav. Neto joj se strano dogodilo. Nikada me ne bi napustila. Mario je na licu ene traio saaljenje, samilost. Vidio je samo hladnou njezinih elino plavih oiju i podignutu zlaanu kosu. Odloila je salvetu i ustala s osmjehom tankim poput britve. - Ali ponekad je ljubav hirovita, mladiu. I ponekad nestane. Moda tvoja Irina ne eli daju pronau. Na Mariovu je licu zabljesnula ljutnja. Oi su mu sjajile poput dva uarena komada ugljena, ali se suzdrao od bezobraznih rijei. Dok je Flora Dondi prolazila pored njega prema kui, okrenuo je pogled prema njezinome suprugu. - Nikad. - rekao je tiho. - Nikad me Irina ne bi ostavila svojevoljno. - ao mi je. - Premijer se nagnuo prema naprijed i Mario je ostao bez rijei ugledavi zabrinutost na premijerovom dostojanstvenom licu. - Napii svoje ime, ime zarunice i njezinoga oca i datum kada je nestala i pobrinut u se da policija sluaj u potpunosti istrai - i nee ostati ni vinograd ni selo nepretraeni. - DiStefano je izvadio nalivpero i pozvao komornika da donese papira. - Dobro je da si doao k meni, mladiu - rekao je, nakon to je Mario napisao traene podatke i zahvalno pruio papir preko stola. DiStefano je ustao i ispruio ruku. Mario je primio debelu

premijerovu ruku s veseljem. Ispunila ga je nada i u sebi je zahvaljivao Djevici to mu je dala hrabrosti da doe. - Blaeni, Signore. Blaeni. - Skoro je sruio stolicu dok je pojurio s terase prema komorniku koji gaje otpratio. DiStefano je podigao papir i pogledao debelo napisane rijei. Trenutak kasnije je iz depa izvukao srebrni upalja s njegovim monogramom. Zadrao je pogled na dvostrukom ouroborosu koji je bio ugraviran prije nego je zapalio papir i nade Maria Bon-figlia pretvorio u prah i pepeo. 22 DAVID JE PRIMIO cijev pitolja pokuavajui ju gurnuti u stranu. Ali ju je mukarac vrsto drao, prikrivajui svoj nizak stas. Prije nego je povukao okida, David ga je udario laktom u prsa i sruio. Zajedno su pali borei se za pitolj kad je prema njima doletjela vreica iz pekare i Davidova torba ravno u njegova lea. - Lo Avi - povikala je Yael na hebrejskom. - Ne, ne pucaj, to je David! Davidova se aka zaustavila u zraku im je shvatio. Avi. Adrenalin koji se punio otkako je vidio pitolj, a srce mu je i dalje ludo tuklo. Sranje. Popustio je stisak oko pitolja i podigao se na noge. Njegov se suparnik takoer podigao teturajui. - Kakav je ovo prokleti pozdrav? - David je zavikao, zurei u niskog Izraelca kutrave kose pred sobom. - U mome poslu ovako ostajemo ivi - odgovorio je mukarac smireno na engleskom. Yael je zakljuala vrata i podigla vreicu iz pekare. - Ako ste zavrili s meusobnim ubijanjem moemo li Davidu ispriati ono to si mi rekao? Avi je ispruio ruku. - Dobro se snalazi. - Izraelac je imao

crvenkastu kosu, kratke zaliske i najtamnije oi koje je David ikada vidio. U njegovom je dranju bilo vrstoe i akenaskih karakteristika, povjerenja i snage. - Spaavanje vlastitoga ivota j e dobra uiteljica odgovorio je David. - Jesi li dobio putovnicu? - upitala gaje Yael. Odmahnuo je glavom. - Nisam se uspio nai s Wanamakerom. Zgrada UN-a je zakljuana. Jo uvijek nigdje nema struje. - Primijetila sam. - Lagano je brisala znoj s lica. U sobi je bilo sigurno trideset stupnjeva. - Ali, imamo dobre vijesti, Davide. Avi ima putovnicu za tebe. Ne znam kako mu to uspijeva - dodala je i nasmijala se prema njemu - ali uvijek mu uspijeva. David je u njezinom tonu osjetio divljenje i iz nekoga ga je razloga, koji nije shvaao, to nerviralo. Morao je priznati da je putovnica koju mu je Izraelac dao bila savrena. Potpuno jednaka onoj koju je ostavio u svojoj sobi, onoj koja je nestala. - Potpii ju. Malo je arogantan, pomislio je David kada mu je Avi dodao kemijsku iz stola. - Sada se samo zrana luka JFK mora otvoriti - rekla je Yael. - I da opet ponu raditi mobilni telefoni. - David je ubacio potpisanu putovnicu u svoju torbu. - Je li va drugi tim doao do moje keri? - upitao je Avija. Izraelac je sjeo na jedinu stolicu u sobi, odmah do stola na kojem je odloio puku. - Nije jo. Trebali bi stii u Flagstaff sutra ujutro. U zadnjem sam razgovoru doznao daje Newark zatvoren - ini se daje i New Jersey ostao bez struje - tako da su morali ii duljim putem, od Tel Aviva do Londona i onda u

Phoenix, put od dvadeset i jednog sata. Davidovo se srce stislo od frustracije. - I nakon toga jo moraju voziti do Flagstaffa? - Yael nam je kazala da je tvoj ovjek koji je s njima vrlo struan. - Da, jest. - No, David je razmiljao moe li Hutch odbiti cijelo jato Crnih Anela. Oni ne znaju gdje je, podsjetio se. Ali, mislio je da ne znaju gdje su bili Yael i on. Okrenuo se u zaguljivoj sobi osjeajui se kao da e mu ile eksplodirati. - Davide. - Kao da mu je Yael itala misli. Primila ga je za ruku. - Tvoj je posao sada zavriti Knjigu imena - a i na. Nemamo sva imena. Postoje mnogi dijelovi koji nedostaju u Adamovoj Knjizi, zakopani u spiljama i pustinji. Ali ako su ta imena zakljuana u tvojoj glavi, moemo ih otkljuati. - To je jedini nain da pobijedimo Gnoseose - dodao je Avi, njegove tamne oi prodirale su u Davidove poput lasera. Moramo spasiti to je vie mogue Lamed Vovnika. A samo nam ti moe rei tko su oni. David je zurio u pod. Sve stoje htio bilo je otii iz New Yorka i doi do Stacy. Ali nije moga o riskirati da ih dovede ravno k njoj. Niz tijelo mu je klizio znoj i to nije bilo od zaguljive sobe. Yael je nastavila njeno kao da osjea njegovo premiljanje. - Jednom kada doe u Safed, mistici e ti pomoi sjetiti se svega to si uo. Mora se pokuati skoncentrirati. Tako e najbolje pomoi Stacy. Jo uvijek nije kraj svijeta, Davide, mora vjerovati da ti je ker jo uvijek iva. Nastala je kratka tiina. Avi ju je prekinuo podigavi vreicu iz pekare, ukajui papirom dok je izvlaio kojai s borovnicama. Ubacivi ga u usta dao je vreicu Yael.

- A Percy Gaspard? - izazvao je David zurei u Avija. - to ste pronali o njemu? - Za sada vrlo malo. Pojavio se samo jedan - mukarac roen u Montrealu 1939. To je sve to su uspjeli nai prije nestanka struje. Sada bi ve mogli imati vie informacija. Odavde idem direktno u Pennsylvaniju, odnosno koliko je god potrebno da doem do civilizacije, drugim rijeima do grada u kojem radi mobitel. Imat emo vie toga kada se ujem s kolegama. - Onda je najbolje da krene - predloila je Yael. Avi je kimnuo ustavi iz stolice. - Jo jedna stvar - rekao je, hodajui prema Davidu. - Kamenje. Uzet u ih sa sobom. - Zato? - traio je David. - Bit e sigurniji samnom, ak i ako vas dvoje prvi stignete u Izrael oni su vani idovima, i ukradeni su nam prije mnogo godina. - Pogledao je prema Yael. - Jesi li mu rekla da sumnjamo daje elitni krug Gnoseosa uzeo nekoliko kamena? Njegov je pogled zavrio na Davidu. - Nee prezati ni pred ime da ih se dokopaju. eznu za ovim kamenjem kao i za trideset i est imena zbog moi kamenja koja moe poljuljati ravnoteu. David se sjetio Crispina prije toliko godina - kako je drao agat obeavajui Davidu i Abby da nee pasti. Kako je Crispin znao da kamen ima moi? I kako je doao do njega? - Objasni mi ovaj posljednji dio - rekao je David kratko. - O poljuljanoj ravnotei. Avi je povukao svoju vlanu be koulju s prsiju. - Mudraci su uili o arobnim svojstvima kamenja. Svaki od njih u prsnom oklopu visokoga sveenika nosi ime jednog od dvanaest plemena, a njegova je boja ista onoj na zastavi koja

se vijorila ispred sela plemena. Visoki je sveenik nosio oklop kadgod je ulazio u Najsvetije svetite. Zna li zato? - Avi je odgovorio na svoje pitanje prije nego je David mogao poeti nagaati. - Jer predstavlja idove, podsjea Boga na dvanaest plemena, priziva Njegovu milost. I ima jo - rekao je Avi. - Zna li kako funkcionira oklop Ouija? - prekinula je Yael. Kad je David kimnuo, nastavila je dalje. - Prsni oklop visokoga sveenika bio je poput stare ploe Ouija, nain komuniciranja s Bogom. Kada bi idovi stekli Boju naklonost, kamenje bi sjalo jae. Kada je Izael bio u ratu, i kamenje sjalo, to je bio nesumnjiv dokaz o pobjedi. - Evo ti primjera. - Avi je spremio pitolj u futrolu. - Yael je spomenula plou Ouija. Evo kako je to funkcioniralo u biblijsko vrijeme. Ljudi bi doli visokom sveeniku s pitanjima za Boga. Nakon to bi ih Aaron sasluao, gledao bi u kamenje na svome oklopu i zazivao razna imena Boga. Dok je to inio kamenje bi sjajilo, dajui odgovor Boga. David je ostao skamenjen. Sjetio se trenutka kada je pronaao kamen nakon to se snijeg otopio. Sjajio je tako jako da su ga oi boljele. Mislio je da je to odsjaj od sunca. Sada, dok je upijao Avijeve rijei, izvukao je oba kamena iz depova i prouavao ih. Agat i jantar. Naftali i Levi. Izgledali su tako obino. Nisu se sjajili, pa ipak, ako... - Vratit u ih sam - rekao je, stiui ih u dlanovima i susreui se s Avijevim oima. - Ne, nee - poeo je Izraelac, ali gaje David presjekao. - Ako govorimo o mistinim dogaajima mislim da imam malo vie iskustva od tebe. Pronaao sam ovaj kamen, i temeljei se na svemu to sam uo, za to postoji dobar razlog.

A da ne spominjem da mije rabin ben Moshe proslijedio oba na uvanje malo prije nego je ubijen. - Mislim da je u pravu, Avi - Yael je stala izmeu obojice. -Pronaao je Naftali malo nakon pada koji ga je doveo do vizija. Leao je ekajui ga. Ne vjerujem daje to sluajnost. Kod njega je sve ove godine. Njemu je namijenjen inzistirala je. - Iz razloga koji nam jo nije poznat. Avi je gledao malo u nju malo u Davida, stisnutih usana. Na kraju je slijegnuo ramenima. - Pretpostavljam da si u pravu. Onda u redu. Ispruio je ruke prema Davidu. - im se vrati struja, javit u ti o pokerki - i Percyiju Gaspardu. Moli se da se zrana luka otvori za dvadeset i etiri sata. Vrijeme nije na naoj strani. 23 Los ANGELES ALBERTO ORTEGA NIJE bio zadovoljan. I to je razljutilo Raoula La-Douceura. Nije bilo svojstveno Raoulu da izgubi strpljenje, ali se znojio i bio je bijesan dok je naputao Sofitel u utom Firebird kabrioletu koji je ranije unajmio od Avisa. Prvo mu je bilo na pameti da jednostavno ostavi bijeli kombi, ali je malo bolje razmislio shvativi da e bolje nestati u zranoj luci na parkiralitu tvrtke National. I sada je vozio novi auto pod drugim imenom. Policajci ga nikad nee povezati sa Stacy Lachman. Ali je Ortegin bijes jo uvijek odzvanjao u Raoulovoj glavi. Nije zadovoljan! Zar misli da ja jesam ? Raoul se borio s potrebom da da pun gas. Umjesto toga pojaao je radio na najglasnije kako bi razbistrio glavu. Veeras je posao trebao biti zavren. Taje klinka trebala biti u Dolini smrti plaui od straha pre d kojotima. Prokletstvo. Sljedei dan... dva, najvie, rekao je sam sebi... i

Ortegin smrdljivi dah e mi se skinuti s vrata. Arizona nije dovoljno velika da mi klinka moe pobjei i drugi put. Sve ga je vie stari Ortega podsjeao na svoga djeda. Zahtjevan, nezahvalan. Kad je Ortega bi o mlai, u vrijeme kad je bio glavni tajnik UN-a, bio je brz kad gaje trebalo pohvaliti, kad gaje trebalo promaknuti u vie inove Crnih Anela. Sada kada je kraj bio blizu postao je mrzovoljan poput kakve stare babe. Nakon svih neprijatelja koje sam za njega uklonio, potrebno je samo jedno malo tucanje da pone s prijetnjama i upozorenjima. Kao da bih ja, najbolji i najuspjeniji Crni Aneo, mogao biti sprijeen sada u Arku! Sada, kad je Uznesenje neizbjeno. ekali su da Serpent zavri svoj posao, da nae dva posljednja imena. Zato me onda Ortega gnjavi? Kako ih mogu ubiti kad ne znam tko su? Ova ovdje - djevojka - ne predstavlja problem. Ono to se veeras dogodilo bio je isti sluaj. Pogledao je prema zavoju umrljanom krvlju zamotanome preko dlana. Imala je otre zube za tako malenu miicu. Ali sve to je uspjela bilo je kupljeno jo malo vremena. I platit e zbog toga. Telefon mu je zazujao, najavljujui dolazak SMS-a. Opet Ortega, i z palae u Buenos Airesu. Dobro, nee jo dugo u njoj uivati, taj podmukao prokletnik. Raoul je znao daje Ortega otiao u Argentinu samo zbog jedne stvari - da pokupi enu i djecu i dovede ih u Arku. Preletio je preko poruke. Promjena plana. elim osobno pregledati uzorak. Donijeti ga u sigurnu luku, neoteenoga.

Raoul se ukoio zbog promjene plana. Sada su htjeli djevojku ivu? Kakvu moe imati vrijednost, osim mrtva? Osim ako nee nekome drugome dati daju ubije . Stisnuo je usnice namrgoenoga izraza lica dok je jurio pre-'{ ma granici Arizone. Vidjet emo jo. 24 BROOKLYN, NEW YOR K UDOVICA RABINA TZVI Goldsteina bila je sitna, njena ena koja se povukla u tuzi. Imala je malo vie od dvadeset godina, a ve je muu rodila sedmero djece u isto toliko godina. Najmlae, djevojica od pet mjeseci, nije jo znala to znai suza koja je pala na lijevu stranu njezinoga utoga pamunoga pulovera. Niti da vie nikad nee vidjeti lice svojega oca koje se nadvije nad njom kad bi blagoslovio svoju djecu na poetku svakog Shabbosa. Sarah Leah Goldstein i njezina djeca sjedili su u polu tami u skromnome stanu. Posjedali su u redu poput ptiica na trosjedu s kojega su uklonjeni jastuci. Na stolu iza gorjela je memorijalna svijea u crvenoj ai. Zbog nevremena bila je to jedina svjetlost u sobi. Uz nju su stajali molitvenici koje su mukarci koristili za slubu kod kue dva puta dnevno. Tako e biti sedam dana dok se bliski roaci Tzavija Goldsteina pridravaju pravila alovanja. Nakon vijesti o ubojstvu mua, Sarah Leah je uzela kare i odrezala komadi okovratnika bluze i na slian nain to napravila na okovratnicima svoje djece. Ovih sedam dana, nazvanih shivah, sva e ogledala u stanu biti prekrivena, obitelj e sjediti na niskim stolcima ili dvosjedima bez jastuka, a Tzavijev otac i braa se nee brijati. Ostali lanovi obitelji i prijatelji su stalno dolazili, donosei obitelji hranu, molei s njima, olakavajui im patnju. David i Yael su se osjeali poput uljeza u ovom moru bliske potpore, iako su oboje znali daje upad bio neizbjean.

Kada je neakinja Sarah Leah uzela djetece iz njezinoga naruja i poslala ju do stola u blagovaonici d a uzme soka, Yael ju je primila za ruku. - Gospoo Goldstein, profesor Shepherd i ja smo bili s rabinom ben Mosheom kada je napadnut - rekla je njeno. Ne elimo Vam oteavati, ali ako nas moete nakratko sasluati, moda e to pomoi da pronaemo onoga tko je odgovoran za Va gubitak. Udovica je gledala oima ispunjenima boli. - Poite sa mnom. Odvela ih je u malenu radnu sobu ispunjenu knjigama. Blijeda dnevna svjetlost prolazila je kro z rolete, otkrivajui skromnu, udobnu sobu koja je mirisala na duhan za lulu i polituru za namjetaj. - Moj je mu, poivao u miru, ovdje provodio mnogo vremena itajui i radei. Bespomono j e pogledala uokolo kad da trai neto ega vie nema. - Kako vam mogu pomoi? David je iz torbe izvadio tarot kartu. - Ovo j e bilo meu stvarima rabina ben Moshea koje mi je dao na uvanje. Znate li zato ju je imao i odakle mu? Uzmaknula je drei ju u rukama. Podigla je pogled prema njemu. - Smrt slijedi ovu kartu. Zanijelo ju je i Yael ju je primila za ruku da ju umiri. - Kako to mislite? - upitala je Yael, dobacivi Davidu zapanjen pogled. - Mu mi je govorio o ovoj karti. Rabin Lazar iz Krakova ju je poslao rabinu ben Mosheu, pokojnome, prije samo dva tjedna. Nadao se da rabin ben Moshe moda zna tko je naruio dvije tisue komada ove karte. - Usne su joj zadrhtale dok je pokuavala nastaviti. - I tko je ubio ovjeka zbog

tiskarskih ploica. - Ubio koga? - upitao je David iznenaeno. - Tiskara - tiskara u Krakovu. - Sarah Leah je navlaila usnice. - Njegov je sin bio u stranjoj sobi mijenjajui tintu na prei kada se to dogodilo. Uio je zanat od oca. Tzvi je rekao daje djeak u o svau izmeu oca i ovjeka koji je govorio poljski s tekim stranim naglaskom. Sjeao se glasa jer je isti ovjek bio u tiskari dva dana ranije, nudei dvostruko vei iznos ukoliko tiskar uspije zavriti posao za etrdeset i osam sati. ovjek je elio da mu tiska dvije tisue ovih karata. David je duboko udahnuo. - Znai ima ih jo 1999... - Znate li moda oko ega su se svaali? - upitala je Yael. - Kupac je traio tiskarske ploice. Tiskar je odbio, tvrdei da nikad nije uo za tako neto. Mukarac je bio ljutit, inzistirao je, i tada se tiskar ispriao kako bi otiao u stranju sobu. Poslao j e sina kui elei ga zatititi. Djeak je bio na stranjim vratima kada je uo pucanj - vratio se, i ugledao plamen na prozorima. Sarah Leah je alosno odmahnula glavom. - Djeak se pokuao vratiti ocu, ali je vatra bila prevrua. Sav taj papir, tinta i kemikalije - bilo je strano. Koa joj je bila siva. - Rabin Lazar je rekao da je tiskar bio dobar ovjek poput moga mua... - Glas joj je utihnuo. David je osjeao val tuge. Mogao se poistovjetiti s osjeajem bespomoi toga djeaka. - Znate li kako je rabin Lazar doao do ove karte? - upitao je njeno. - Tiskarov je djeak bio opinjen zmijama. Kada je pomagao ocu rezati otisnute karte, bio je hipnotiziran isprepletenim zmijama na poleini. Tiskar je kao i veina, uvijek zadravao uzorke svakoga posla za arhivu. Kada je

rabin Lazar posjetio obitelj tiskara radi shivaha, do njega je doao djeak. Tresao se dok je rabinu Lazaru govorio kako je ukrao kartu iz oeve arhive. - Iskrivila j e usne. - Djeak se osjeao odgovornim za oevu smrt, mislei da je kanjen zbog ukradene karte. - Koji teak teret zajedno dijete - promrmljala je Yael. -1 to onaj koji uope ne bi trebao imati. - Glas joj je postao sve tei. -Da je taj kupac znao da je djeak u stranjoj sobi i njega bi ubio kako bi karte ostale tajna. Tajna. David je slagao dijelove. - Zbog toga je ubio tiskara tako da se kartama nikad ne ue u trag niti da ih se ponovo tiska. - Hoe li vam ovo pomoi da pronaete ubojicu moga mua? - Suze su zasjale u oima udovice. Brzo je trepnula kako bi ih zaustavila. - Mislite daje isti kupac slijedio kartu iz Poljske i ubio rabina ben Moshea i mojega supruga kako bije se domogao? - Tako nekako. - Davidovi su prsti vre primili kartu. Sve je povezano, ali je mnogo ire i vee od samo jednoga ovjeka. Nastala je tiina kad je Sarah Leah poloila dlanove na svoj vrat. Iznenadni je djeji pla razbio mirnou u sobi. - Mislim daje Bayla gladna - rekla je neakinja pojavivi se na pragu vratiju sa zaplakanom bebom u naruju. - Moram ii. - Sarah Leah je uzela dijete i poela ga ljuljati. - Hvala Vam na pomoi, gospoo Goldstein - rekao je David, a ena mu se alosno osmjehnula i otila za neakinjom iz lobe. On i Yael su se probili kroz dnevni boravak prepun ljudi. Kako je Yael stavila ruku na kvaku ulo se bubnjanje

elektriciteta kroz zidove stana i trenutak kasnije upalile su se arulje u dnevnom boravku. - I neka bude svjetlo - promrmljao je David, osjeajui kao da se podigao grozan pakao u kojem je do sada ivio. Onoga trenutka kada su izali, i on i Yael su uzeli svoje mobitele u ruke, ali niti jedna mrea jo nije radila. - Upotrijebit emo hotelski telefon za avionske rezervacije. - Yael je ve urila prema raskru traei taksi. - Ukoliko veze nisu blokirane. - David je pourio za njom i gurnuo kartu u torbu pa ju opet izvadio uoivi neto. Zato to nije vidio ranije? Tamo na slici, iza tijela koja su padala s kule, bio je most na podizanje. Bio je prepolovljen na dva dijela, ruei se u opkop. Padajue ga je tijelo gotovo cijeloga prekrivalo, tako daje vie liio na bedem, ali je ipak bio most. Iznenada je shvatio daje slian most vidio ranije. Stajao je na njemu u Londonu ranije ove godine, gledajui preko Temze u velianstvene vizure grada. Iste je veeri veerao s Tonyjem Blai-rom, grupa je inzistirala da ga odvedu u jednu od tajnih prostorija unutar Tower Bridgea koji je premoivao Temzu. Pogled je bio prekrasan. I injenica da se mogu iznajmiti prostorije za posebne prilike i poslovne konferencije bila je jo vie iznenaujua. Zurei u tarot kartu, David je prouavao umjetniko oblikovanje arhitekture mosta. Slinost Tower Bridgeu je bila zapanjujua, isti viktorijanski stil, kombinacija polunog kraka i ovjesa, klesanje... Nije ba bilo precizno, ali ipak... London Bridge se rui... Djeja mu se pjesmica vrtila po glavi. Iako je znao da se odnosi na drugi most, ne na onaj ispred Tower of London, rijei mu nisu izlazile iz glave.

London Bridge. Rui se. Lik koji pada na karti... Karta Kula. Tower Bridge? David se najeio. Je li karta upozoravala na neto? Jesu li Gnoseosi planirali neku vrstu napada na London? Ili iz Londona? I zato je nekome trebalo dvije tisue komada iste karte... upozorenje ili? - Evo taksija - hajde! - pozvala gaje Yael, konice taksija su zakripale ispred nje. David je krenuo prema naprijed za njom u taksi, u glavi mu se previe toga vrtjelo, sve se meusobno krialo kako bi napravilo mapu koju jo uvijek nije znao slijediti. 25 POZNATI ZVUK ZVONA njegovoga mobitela u isto vrijeme kada je voza taksija pritisnuo trubu na autobus koji mu se ubacio u traku. Konano! - Hej, kompa - Hutchovje glas zagrmio u uho. - Imam ovdje nekoga tko jedva eka da te uje. - Ne onoliko koliko ja jedva ekam da nju ujem. - Davidu je srce skoilo i ostalo lebdjeti dokje sluao Stacyin jasan glasi. - Davide, mama kae da si nas pokuavao upozoriti da e me napasti neki ovjek. Kako si znao? Zatvorio je oi, nije znao to bi rekao. Kako da joj objasni kada nije mogao objasniti ni sam sebi? - Davide? Jesi li tamo? - Ovdje sam, breskvice. Ne mogu ti trenutno sve ispriati, ali mora napraviti sve to ti Hutch kae. Ostani unutra, uz njega. Nema lutanja. - Taj bi se ovjek mogao vratiti? - Ili on, ili netko njemu slian. - David je napravio grimasu kad je uo da Stacy plae.

- Bojim se. Zato ne moe biti s nama? Njezina gaje molba prepolovila. - Da barem mogu, slatkice. Sve bih na svijetu dao da mogu biti s tobom. Ali moram negdje otii, negdje daleko. Vrlo je vano - i moram to uiniti da bih te zatitio. - Kako daleko?... - poela je, glas joj je drhtao. I zatim je ula kako Meredith hoe telefon. - Davide, to se dogaa? U to si se upetljao? Zna li da ju je neki manijak skoro nasmrt uguio u naem dvoritu i pokuao ju ubaciti u prtljanik svojega automobila? David je otvorio usta da joj odgovori ali je Meredith nastavila galamiti. - Zna li da smo u jebenoj Arizoni, zakopani usred niega, okrueni poarima? Ne mogu se javiti Lenu, a trebali bismo na obiteljski medeni mjesec! U to si nas dovraga uvalio? - Meredith, daj mi Hutcha. - David je krgutao zubima. - Ne, dok mi ne kae to si uinio. Moja j e ker u opasnosti, i imam pravo znati. - Meredith, blii se kraj svijeta, ok? Pokuavam to sprijeiti. Sad mi daj Hutcha. uo je dugi uzdah. Mogao je zamisliti bijes - nevjericu - na njezinome licu. - Blii se kraj svijeta. Hoe s tobom razgovarati. - U glasu joj se uo sarkazam. - O emu se radi, kompa? Tvoj se tim jo nije pojavio. Ponovo Hutch. Glas razuma. - Zato jer su mrtvi. Netko ih je digao u zrak iznad Atlantika, ali bi drugi tim trebao stii svaki as. Misli li da jo moe izdrati? - Moe li medvjed srati u umi? - Sluaj. Idem u inozemstvo im si rezerviram kartu. Samo

na nekoliko dana. Tim su Izraelci. Provjeri da kau nekoliko molitava na hebrejskom prije nego ih pusti u kuu. - Kao "Hava Nagih", shalom i oy? - Pametnjakovi. To nisu molitve. - David je zatvorio oi kad je taksi naglo skrenuo udesno, za dlaku izbjegnuvi kurira na biciklu. - U potpunosti ti vjerujem, Hutch. To zna, zar ne? - Kao to znam svoju krvnu grupu. David je vratio mobitel u dep. - Plakala je - rekao je. Yaelina gaje ruka dodirnula, lagano se odmarajui na njegovim prstima. - Davide, ao mije. To je grozno. Njezin je dodir bio njean poput pera, a toplina je strujila iz njezinih prstiju. inilo se daje uspjela malo otopiti hladan strah koji se u njemu nakupio. - Ako imamo imalo sree, stii emo na veeranji let s JFK-a - rekla je. Srea. Je li to sve na to se ovo svodi? Srea? Koica sree? Djetelina s etiri lista? Samo Bog zna, pomislio je dok je promatrao kako se pribliavaju Riverside Toweru. SVEUILITE GEORGETOWN Tom Mclntyre je skoio sa stolice, skoro je sruio alicu s kavom preko testova koje je ocjenjivao kada su dvojica policajaca u uniformama ula u ured. - Jeste li Vi David Shepherd? - Mlai se policajac uputio prema njegovome stolu i mahao mu nalogom za pretres ispred lica. Kakav umiljeni kreten. Tomu je odmah skoio tlak. S tim ruiastim obrazima, pravil n o oianom kosom, i razmetljivim tijelom tjelesnoga uvara. I oi, primijetio je Tom. Pravi murjak.

- Nisam, zovem se Tom Mclntyre - rekao je, ignorirajui nalog za pretres. - O emu se radi? - Znate li gdje je David Shepherd? - Zato elite znati? - Tom se susreo s pogledom policajca. Nije mogao zamisliti niti jedan razlog zbog kojega bi policija dola traiti njegovoga kolegu, pogotovo s nalogom za pretres. Davidov je najbolji prijatelj bio sveenik, za Boga miloga, a otac mu je bio senator. Koliko je jo vie mogao biti ispravniji? - Kada ste ga posljednji put vidjeli? Tom se na trenutak nekao, pokuavajui sabrati misli. - Hm, mislim prije nekoliko dana. Ponedjeljak ili utorak prologa tjedna... ne mogu se sjetiti. - Ovo je njegov ured, zar ne? - Da, i moj. Gledajte, a da mi kaete o emu se radi? - Ubojstvo. - Konano je progovorio drugi policajac. Tom se nadao da mu se ok nije odraavao na licu. - Spremaica Davida Shepharda je naena ubijena u njegovoj kui, profesore Mclntyre - nastavio je drugi policajac, glas mu je bio vrst kao i dranje, s etvrtastom vilicom i agresivnim stavom. - Moramo provjeriti je li profesor Shepherd u redu. Preuzeo je policajac Umiljeni. - Ne moemo ga dobiti na mobitel. Znate lije li ovo njegov broj? - Gurnuo je komadi papira pod Tomov nos. Bio je to Davidov broj. - Jeste. - Uzdrman, i pokuavajui ne gledati Tom je navlaio usnice, iznenada su mu usta bila suha. - Otiao je u New York na nekoliko dana - iz osobnih razloga. Kako znate, tamo je nest a l o struje, ne rade telefoni, nita ne radi. Vjerojatno ga zato ne moete dobiti. Mladi gaje policajac paljivo promatrao. - Vjerojatno.

Drugi je policajac ve kopao po ladicama Davidova stola. Naglo je izvukao uokvirenu Stacyinu sl i k u i pokazao ju svojem partneru, koji je kimnuo u znaku prepoznavanja. - Znate li tko je to? - upitao je drugi policajac. - Da. Njegova pokerka. Tom im je dao Stacyino i Meredithino ime. eludac mu se digao do prsa kada gaje policija upitala za njihovu adresu. - Sluajte, moram vam ovo rei, David Shepherd nikada ne bi nikoga ubio. Squash igra opako ali to je najdivljije to on ini. - I protivno svojim instinktima, sjeo je nazad u stolac. - Profesore - zapoeo je policajac Umiljeni, milostivost mu je izlazila iz ustiju - ne optuujemo Vaega kolegu da je ikoga ubio. Samo elimo razgovarati s njime, ok? Uvjeriti se da sam nije rt v a podvale. Ako znate gdje je, bilo bi u njegovom najboljem interesu, a i Vaem, da nam kaete. - Samo znam da je otiao u New York. - Tom je mrzio injenicu to ga je David redovito pobjeivao u squashu i to se bolje penjao po stijenama. Priznaje da su postojali trenuci kada je potajno udio vidjeti Davida kako pada. Ali mu to nije elio. Policajac Umiljeni je izgledao kao da nestrpljivo eli zaraditi vii in. Ili zatvoriti Davida. Vei dio sata preturali su po Davidovim stvarima na stolu, po dokumentima, policama, ak i testovima u najgornjoj ladici. Kada su zavrili dali su Tomu papir s brojem sluaja i njihove kontaktne podatke. Umiljeni je ostavio Toma s primjedbom da ih odmah nazove ukoliko se odmah uje s Davidom. ekao je dok nije bio siguran da su krenuli niz stepenite prije nego je zatvorio vrata i krenuo prema telefonu. 26 POLICAJAC SCOTT CONRAD je unosio datum u APB u

razmacima izmeu zagriza u sendvi od unke i sira koji je pokupio u studen-stkoj kantini na putu prema postaji. Njegov partner, Lou Minelli, vratio se do rtvine kue kako bi ponovo intervjuirao odraslu ker rtve. Conrad mu je zaelio sreu. Otili su zajedno kako bi ispunili poetno izvjee i morao je kontrolirati svoje strpljenje jer je ker tako jako jecala da ju se skoro nita nije razumijelo. Prema njezinoj prii, Eva Smolensky je skuhala varivo i ostavila ga na tednjaku prije nego je otila do kue Davida Shepherda. Njezina veera. Oaloenaje bila tridesetogodinja slubenica u foto studiju. Majka je nazvala ker na posao, da joj javi da ide pospremiti Shepherdovu kuu i da ju ne eka za veeru. Tada je ker posljednji puta ula glas svoje majke. Conradu se sviao ovaj sluaj. Jako mu se sviao. Jo vie e mu se sviati kada dr. Shepherd bud e sjedio preko puta njega u sobi za ispitivanje. Stisnutih oiju, prstima je udarao po tipkovnici. Obavijest za sve policijske postaje. Trai se osoba u vezi istrage ubojstva u Ulici DNE, broj 233, u Washingtonu. Trai se profesor David Shepherd, bijelac, star trideset i tri godine, visok metar i devedeset, 89 kila, smee kose, oiju boje ljenjaka, nema posebnih obiljeja. Datum roenja: 15. kolovoza, 1973. g. Prebivalite: Ulica DNE, broj233, Washington. Conrad je popio gutljaj soka i obrisao usta papirnatom maramicom. Preletio je preko teksta da provjeri tipflere i nastavio. Najvjerojatnije je u New Yorku. Putuje avionom, vlakom ili unajmljenim vozilom. Pritvoriti ga i odmah obavijestiti policijsku upravu grada Washingtona.

Policajac Conrad je kliknuo tipku SEND, aljui obavijest policijskoj upravi grada New Yorka i Upravi za sigurnost prijevoza za distribuciju svim zranim lukama New Yorka i New Jerseya. Jednom kada pone cirkulacija obavijesti, rekao sije Conrad, sve je samo pitanje vremena. 27 - DAVIDE - YAELIN JE glas bio otar, ispunjen razumijevanjem dok je gledala njegov zapanjen izraz lica. Tko je to bio? to su rekli? Odmahnuo je glavom u nevjerici, usta su mu se otvarala i zatvarala stiskom vilice. - Reci mi to nije u redu - zahtijevala je skoivi iz stolice odakle je gledala vijesti CNN-a koji je prenosio jednu katastrofu za drugom. Stala je ispred njega, pitajui se zato mu je koa odjednom postala boje pepela. - Eva je mrtva. - Tko je Eva? - Moja spremaica. Netko ju je ubio - u mojoj kui. Zatvorio je oi na trenutak i ugledao vrijednu enu podbuhlih oiju i umornog osmjeha koja j e pospremala njegovu kuu jednom tjedno ve sedam godina. Otvorio je oi i pogledao pravo u Yael. - Policija me trai. - Boe! - Lice joj se ukoilo. - Kada su ju pronali? - Nemam pojma. To je bio Tom Mclntyre - dijelimo ured u Georgetownu. Doli su s nalogom za pretres i prekopali mi stol. Znaju da sam u New Yorku. - Osjetio je muninu u elucu. - Znai da ne moemo ekati jutro - moramo odmah do zrane luke i provui te kroz osiguranje prije nego tvoja slika bude posvuda na JFK-u. David ju je promatrao isprazno, jo uvijek u oku da bi

jasno mislio. - Prvo moram provjeriti na policiji... - Ne. - Yael gaje gurnula u stolicu. - Razmisli malo, Davide. Tkogod je ubio Evu moda tebe trai. Ako se javi policiji nee te pustiti iz zemlje dok te ne uhite. Znao je daje u pravu. Ipak, kolebao se. Yael je ve skupljala svoje stvari, sigurnim i smirenim pokretima. - Morat emo prespavati u zranoj luci. Idem se otuirati na brzinu dok se pakira. Kada je za sobom zatvorila vrata kupaonice, David je poeo hodati po sobi, misli su mu jurile. Moja je greka to sam traio da se Eva nae s Dillonom, pomislio je. Ali Dillon je rekao d aj e ona otila prije nego je on doao. I usisava nije bio pospremljen. Jer je ve bila mrtva, shvatio je David. Prestao je hodati, pogledao je kroz prozor. Znoj mu se cijedio ispod pazuha. Dillon i ubojica su se vjerojatno za dlaku mimoili. Dillon bi mogao pomoi policiji... Ali Dillon nije u zemlji, sjetio se. eludac mu se spustio. Dillon mu je bio najbolji prijatelj. Mogli su ga ubiti kao i Evu. Zato jer mene hoe? Otiao je do svoje torbe i bacio ju na krevet, sloio koulju koju je nosio juer i ubacio ju unutra. Kad je treperava slika na televizoru privukla njegovu panju zgrabio je daljinski i ponitio mute. - Ovdje u Arizoni vjetar je pojaao - dugokosa novinarka je izvjetavala. - Na stotine tisua hektara je ve izgorjelo i sada je vatra promijenila smjer, kreui prema Flagstaffu, dalje od lokacije namjerno izazvanih poara. Ovo je straan udarac naporu vatrogasaca koji se s poarima bore ve trideset i est

sati. erifov je odjel savjetovao stanovnicima da se pripreme za evakuaciju ukoliko to bude potrebno. Ja sam Lisa Wilson, uivo iz Flagstaffa. Dohvatio ga je uas. Meredith je vikala neto o poarima, ali nije obraao panju. Hutch e ih morati preseliti, i David je znao to to znai. Hutch gaje nauio prije mnogo godina, dok je uvao njegovu obitelj, ako si na putu to poveava opasnost. Iznenada, morao je opet uti Stacyin glas. Jo jednom prije nego njegov avion poleti sutra ujutro. Neto joj nije rekao. Meredith j e zgrabila telefon prije nego je uope imao anse ita rei. Jo jednom, prije nego otputuje, prije kraja svijeta, morao se uvjeriti da Stacy zna koliko ju voli. Yael je odvinula tu na najjai mlaz i razmiljala o tome da Davida trai policija. Njegova je nova putovnica potpuno beskorisna. ekala je da se temepratura vode ujednai, nagnula se preko umivaonika i razmotrila mogunosti. Znala je Avija petnaest godina i toliko gaje dugo sluala kako se hvali svojim neogranienim genijalnostima. Bilo je vrijeme da ga nazove. 28 ZUREI KROZ PROZOR hotela na teretne brodove na rijeci Hudson, David je u ramenima osjetio napetost. Bio je to opet deja vu. Hutch, Meredith i Stacy nisu odgovarali na mobitele. Ponovo je utrnuo zvuk na televizoru, ali su se na ekranu izmjenjivale slike pobjenjeloga poara i crnoga dima. Nita nije pomagalo. Mogao se samo nadati da se Hutch moe izvui iz poara. uo je kako Yael zatvara slavinu u kupaonici, ali je drugi dio njegovoga mozga uo kako ga Stacy u strahu poziva.

Ne. Iskljuio je tu nonu moru u glavi i podsjetio se daje Karl Hutchinson bio najbolji u onome to je radio - nitko nije mogao proi pored Hutcha kako bi ozlijedio Stacy i Meredith, ak ni Crni Aneli. - Nitko se ne javlja - doviknuo je Yael. - Imam lo osjeaj. Okrenuo se od prozora i zaustavio ukoen. Yael j e stajala u dnu svoga nenapravljenoga kreveta. Njezin hotelski kucni ogrta bio je napola otvoren, zelene oi su se sjajile ispunjene strahom. Iza nje, plavokosi gorostas joj je pod grlo pritisnuo lovaki no. Nisam uope nita uo. Ovako izbliza, David j e shvatio daje to ustvari klinac ogroman klinac. irokih ramena kao u sportaa s licem vatrenoga kadeta. Bilo je neto u njegovim oima. Bile su blijedo plave, gotovo be z boje, i bez osjeaja kao par loptica za stolni tenis. Izgleda kao krianac sveuilinoga sportaa i profesionalnog ubojice. - Pusti je - rekao je David. Ovlaio je usnice. Iznenada su dva poludraga kamena u njegovom dep u poela zraiti toplinu poput komada uarenog ugljena, pekui mu bokove. Zurio je u venu na Yaelinom vratu koja je pulsirala samo nekoliko milimetara od otrice noa. Kako se razgovara s Crnim Anelima? - Siguran sam da se nas dvojica moemo dogovoriti ukoliko ju ne ozlijedi - poeo je, napravivi korak prema naprijed. -Prije svega, mora ju pustiti. - Razmislit u o tome - nakon to mi da svoju crvenu knjiicu. Zna za moj dnevnik, David je bio iznenaen. Mislili smo da trai kamenje, ili rabinovu torbu. Duboko udahnuvi, David je izmjerio gorostasa. Pripremi

se. Budi siguran. Nije stariji od tvojih studenata. I kako se znoji, vrlo je nesiguran. - Zato mi ne kae tko si, i o emu se radi? - Na njegovo iznenaenje glas mu je bio cijelu oktavu nii od uobiajenoga. - Samo sam glasnik, profesore. - Pokazao mu je bradom. -Spusti telefon na stol i reci mi gdje je knjiga. I uzet u sve to ste pokupili od rabina. Davidov se pogled poklopio s Yaelinim. Kroz sljepoonice je osjeao pulsirajuu bol. Htio mu je rei da odjebe, ali se ugrizao za jezik, prisilivi se da gleda u protivnika. Mora biti neto, iza ovih koprenastih oiju. Ali kako doprijeti? Moda ako mu ponudim jedan od kamenova, ostavit e Yael. Kao da ga je ula. - Nemoj to uiniti, Davide. - U glasu joj se ula panika poput kaosa koji je bubnjao u njegovoj glavi. Ubit e me bez obzira na sve. Bjei - sada. Gorostas se nasmijao i jo vre pritisnuo no o vrat. Kimnuo je prema nenapravljenome krevetu. - Potroio si j u sino. ini se daje moj red daju potroim danas. Yael je uzdahnula kad joj je no zarezao kou. Krv je poela curiti iz male rane. - Vidi zato su tijela tako nezgodna - rekao je gorostas s gaenjem. - Toliko nereda. Samo problemi. I takva prepreka duhovnom uznesenju. - Povukao je no jo centimetar preko Yaelina vrata i ona je zastenjala kad je krv potekla prema ovratniku njezinog ogrtaa. - Mii se, profesore. Ili hoe jo gledati? - Prokletnik - Yael je izbacila kroz zube i jednim trzajem unazad udarila gaje stopalom u goljenicu. David je nasrnuo.

Soba se nakrivila kad je krenuo po no. Oajniki se koprcajui, Yael se uspjela osloboditi, ali s jednim udarcem gorostas ju je odbacio prema vratima zatvorenoga ormara. Zatim je krenuo prema Davidu. Savreno naciljani karate udarac u trbuh sruio je Davida na koljena. Nije mogao disati, nije se mogao sjetiti ni kako. Kao da su mu plua kolabirala i bila zapaljena u isto vrijeme. U grlu je osjetio muninu dok se hvatao za reetku kreveta pokuavajui se podii na noge. Svoje troje istovremeno uoilo jantar na podu. Ispao je iz Davidova depa i sada je sjajio kao maleno sunce pored jedne od Yaelinih sandala, njegova stara tamna slova ispunjena misterijom. Iako je gorostas ispruio svoju debelu ruku, Yael se bacila po kamen. David je dohvatio metalni stalak za prtljagu i njime razbio glavu gorostasa uz bolesni prasak. Crni je Aneo pao na tepih poput oborenoga slona. - Yael, jesi li dobro? - David je hvatao zrak koji je sporo vraao kisik u njegov mozak. - Bit e mi bolje im odemo odavde - rekla je, veui ogrta. Na grlo je stavila dlan koji je drhtao, trgnuvi se na osjeaj krvi. - A ti? Ita slomljeno? - Vjerojatno - napravio je grimasu. - Ako na to ne mislim proi e. Slabanim osmjehom pokupila je kamen i dodala mu ga. David gaje vratio u svoj dep i uo mekani zvuk udarca kada se sudario s agatom koji je tamo bio. - Da vidimo ima li ita to moemo upotrijebiti prije nego odemo odavde - rekao je kleknuvi pored oborenoga mukarca. U vozakoj dozvoli iz New Jerseya stajalo je ime James Gillis.

- Ovo je vrlo vjerojatno lana iskaznica. Ako ju damo Aviju mogao bi otkriti tko je poslao ovoga majmuna. - Yael je promrmljala, preturajui po Gillisovim depovima hlaa. - Mnogo se oslanja na Avija, zar ne? - Poznajemo se jako dugo. - Pretraivala je ostale pretince novanika. - Regrutirao ga je Mossad iste godine kad i mojega supruga. - Supruga? - upitao je David, istraujui nabreklinu u Gilli-sovoj arapi. - Bili smo u braku samo tri mjeseca kada su ga ubili na zadatku. Otkazali smo medeni mjesec... Ispunilo ga je suosjeanje. Ali prije nego se mogao oglasiti, promijenila je temu, promatrajui maleni pitolj koji je izvadila iz Gillisove arape. - Ne preporuam da s time probamo proi kroz osiguranje. Daj mi ga. Briui znoj koji mu se cijedio s ela, promatrao ju je kako prazni spremnik i skriva metke pod madrac. Zatim je pregledala drugu Gillisovu nogu i pronala tarot kartu u drugoj arapi. - Pogledaj, ista je. Yael se pomaknula blie da ju pogleda. - Broj na poleini je drugaiji - naglasila je. Bila je u pravu. Ova je bila oznaena brojem 1098. Morat emo to otkriti kasnije, pomislio je David. Sada je morao sputati Gillisa prije nego ga probudi. elio je odgovore. Ubrzo je skinuo plahtu s kreveta. - Yael, dodaj mi au hladne vode iz kupaonice. Dugo ga je pogledala, zatim je nestala, a David je jedan kraj plahte vezao oko Gillisovih ruku, iza lea, a zatim i oko

nogu. - Spreman? - Yael je drala au vode iznad Gillisove glave. - Moe. Gillis nije ni trepnuo, ak i kad gaje David opalio po mokrom licu. - Ustaj, plavuo. - Ali Gillisove se oi nisu otvarale. Yael se spustila pored njega i prstima pritisnula vrat. - Bilo mu je slabo. Mogao bi ostati u nesvjesti jo neko vrijeme, ne moemo ekati. David je u svoju torbu gurnuo Gillisovu vozaku dozvolu i tarot kartu dok se Yael odijevala. Zabacila je svoju platnenu torbicu preko ramena i posljednji su se put osvrnuli oko sobe. Na TV ekranu, turski spasioci iznosili su nova tijela iz sruenih zgrada nakon potresa. Gillis je jednom zastenjao, ali se nije pomaknuo. David je krenuo prema njemu ali ga je Yael zgrabila za ruku. Nemamo vremena, Davide, molim te. Znao je da je u pravu. Gillis bi se mogao probuditi za nekoliko sati. A u meuvremenu policijski bilteni e doi do svakoga zatitara, koji e ga htjeti, u zranoj luci. Oprezno je otvorio vrata i pogledao niz hodnik. Prazno. Ali nije mogao znati za krupnoga Portorikanca koji je bio naslonjen na zid dolje u predvorju, pogled mu je bio prikovan za lift u sluaju da profesor David Shephard i Yael HarPaz uspiju pobjei Gillisu i odjaviti se. - Toliko o modernoj tehnologiji. - S gaenjem je Hutch podigao naoale na elo i obratio se prodavau male trgovine dok se Stacy zadubila u slatkie koji su stajali na drvenoj polici. - Aha. - Prodava se zabavljao s kuglicom duhana u svojim ustima. - Ovi poari nam se dobro osveuju. Majka Priroda,

svaki puta ispoetka potue tehnologiju. - Ovo je neuveno. Kaete mi da u Flagstaffu ne radi niti jedan mobitel? - Meredith je vikala. Nestrpljivost u njezinom tonu izazvao j e slabo gunanje kod prodavaa. Stacy je pogledala u strop obloen borovim drvom i okrenula oima. - To cijelo vrijeme govorim - ako imate AT&T, Verizon, Cin-gular i slino. Niti jedan od njih ne radi. - A fiksna je linija preoptereena i blokirana zbog svih onih ljudi koji pokuavaju telefonirati - dodao je od sunca potamnjeli ovjek koji je stajao pored friidera s pivom. Stacy je zurila u njegove crne izme koje su bile pravo umjetniko djelo sa zamrenim vezom i detaljnom izradom. Hutch nije na njega obraao panju. Pazio je na Stacy i ulazna vrata, kao i na cestu s komadima kamenja iza parkiralita. Nitko ih nije slijedio iz kolibe u Walnut Creeku. ak ni rezervni tim, u neko doba. Nije imao pojma kako e se s njima sastati, ali nije bilo izbora - morali su izai iz pojasa poara. - A to ako nekome treba hitna pomo ili policija? Meredith je podigla glas, koji je zvuao kretavo u malenoj trgovini koja je zaudarala po ustajaloj kavi i sredstvu za poliranje. - Cijelom svijetu treba pomo, mama - promrmljala je Stacy, na licu su joj se odraavala slova s majice. - Zar nisi gledala vijesti? Prodava se namrtio i otiao naplatiti sok i ips nekim dekima koji su ekali na blagajni. Hutch je vagao mogunosti. Nije ih bilo. Morat e se uti s Davidom i zatitnim timom kad dou na sigurno odredite. - Idemo cure, moramo krenuti. Pronai emo neko drugo mjesto gdje emo nazvati djeda i zae l j e t i mu sretan

roendan. Stacyin se pogled trznuo prema njemu na trenutak, zatim spustio kad je shvatila. Jadna klinka. S vremena na vrijeme je zaboravljala to se dogaa. Za trinaestogodinjakinju bila je prilino prizemljena, ali ipak sve to ostavlja traga. Promatrao ju je dok j e bijesno pisala u svoj dnevnik jutros, sklupana u veliku fotelju gdje je obiavao sjediti njegov djed i itati mu asopise o uzgoj u stoke. Ubrzo je uvidio da je Stacy napeto i empatino, i opet slatko i prestraeno dijete koje nema pojma da nosi srce na ruci za cijeli svijet da ga vidi. Meredith je bacila kutiju Marlboro Light 100's cigareta na pult zajedno s novanicom od deset dolara kad je Hutch spustio sunane naoale i krenuo ispred Stacy. - Krenite, sad u ja - doviknula im je. Kad je Hutch otpratio Stacy do Explorera, oi su mu preletjele cestom i otvorenom zemljom k o j a se pruala daleko od trgovine. Nije uoio nita neobino, ali je svejedno lagano pridravao djevojku za rame. Raoul LaDouceur se nasmijao. Tjelesni mu je uvar bio na nianu. Jo tri minute i djevojka e m u biti u prtljaniku, uspavana kloroformom dok se budu vozili prema privatnom avionu koji je oekivao njihov dolazak. - Stanite, gospoo. - Osunani je mukarac zgrabio Meredithinu ruku i povukao ju prema nazad , upravo kad je krenula prema vratima. - Skidaj ruke s mene... - nestalo je boje s Meredithinog lica kad je ugledala pitolj u njegovoj ruci. - Stacy! Bjei! - povikala je. I iako ih je povikom pokuala upozoriti ovjek je projurio pored nje, ispaljujui metke iz pitolja tako brzo da je zvualo

kao vatromet. Prola je skoro minuta da shvati da su meci dolazili i iz drugoga smjera. - Spustite se dolje, gospoo - povikao je prodava s poda. Tada je Meredith ugledala Hutcha kako se skupio na zemlji, s pitoljem u ruci, i Stacy ispod njega, koja je jecala. - Tri! - jurnula je Meredith van, viui - Tri, Stacy! Metak joj je izbio kutiju cigareta iz ruke. Spotakla se i zatim potrala prema Exploreru. U isto se vrijeme, ovjek provlaio parkiralitem, gaajui u stijenu koja je stajala na udaljenosti od stotinjak metara. - Pomozi mu, mama, ima previe krvi. Mora pomoi Hutchu. - Lice joj je problijedjelo od straha, Stacy se skupila uz Hutcha kada se ovjek iznenada pojavio, trei prema njima. - Nemojte nas ubiti - molila je. - Molim Vas, nemojte nas ubiti. Spustio se na jedno koljeno i zgrabio Hutchovu desnu ruku, uzimajui pitolj i stavljajui ga pored Merdith. - Ja sam na vaoj strani, moje dame. Garrick Rix, Hutchova pomo - rekao je, provjeravajui mu bilo. Oamario je Hutcha, nije bilo reakcije. - Hajde, blesane, nemoj mi se sad pretvarati. Rix je skinuo remen sa svojih hlaa i dobacio ga Meredith. -Umrijet e ako mu ovo ne stavite oko noge i stisnete najjae to moete, i drite dok se ne vratim. I bez obzira to se dogodilo, ne miite se odavde. Nadam se da sam ranio onoga prokletnika, ali nisam siguran. Moram biti siguran da nas ne eli ubiti jednog po jednog, i zatim briemo odavde. Va je posao da pazite kako Hutch ne bi iskrvario do smrti. 29 STACY JE ZGRABILA koni remen i uvijala ga ne obazirui se na krv koja je curila po Hutchovim trapericama.

Vidno blijeda postala je svjesna da ih je Garrick Rix ostavio. Prestala je pucnjava, ali je zvuk i dalje odzvanjao u njezinim uima. Bilo joj je muno, ali ako si dozvoli daju munina obuzme Hutch bi mogao umrijeti. Ve se smatrala odgovornom to mu se ovo dogodilo. - Molim te, nemoj umrijeti - rekla je grcajui u suzama, promatrajui ga, lice mu j e bilo boje gline za modeliranje koju je koristila na satovima likovnog. - Stacy, pusti mene. - Meredith se tako jako tresla da su joj zubi cvokotali dok je pokuavala silom uzeti remen iz kerkinih ruku. - Sakrij se ispod Explorera, odmah. Stacyini prsti su jo jae stisnuli remen. - Ostajem ovdje s tobom i Hutchom. Mogu pomoi. - Stacy, tebe trae. Sakrij se... Odjeknuo je pucanj. Stacy je poela plakati. - Misli li daje Hutchov prijatelj pogoen? - Suze su joj potekle niz obraze. Zvui kao da netko jeste, pomislila je Meredith, srce joj je tuklo, ali prije nego je mogla odgovoriti, iz trgovine je do njih doao apat prodavaa. - Vratite se unutra, vas dvije, mogu ih zadrati svojom pukom. Trite! - Previe krvari. Ne mogu ga ostaviti - odgovorila je Meredith poluglasno. - Stacy, idi - mahnito ju je pourivala, kosa joj je padala preko oiju. Hutchova ljepljiva krv grijala joj je koljena. - Otpu i nazad u trgovinu. Molim te. Obeaj em da u paziti na Hutcha. Stacy je bila rastrgana izmeu toga da poslua svoju majku i da ju zatiti. Nije mogla prestati plakati. Nije se mogla pomaknuti. A onda je bilo prekasno. Garrick Rix je puzao, pitolj mu je bio uperen na

crnomanjastoga ovjeka dvadesetak metara ispred. Bio je pogoen, no adrenalin je umanjivao bol. Trebao je samo jedan pogodak, jedan dobar pogodak. ovjek mu se pribliio. Kurvin sin se nasmijao kao daje upravo osvojio poker. Rix je pokua o ukloniti znoj s oiju i podii ruku malo vie ulijevo. Ispljunuo je krv koja mu se skupljala u ustima kako se ne bi uguio i tako se otkrio. Misli da me ima poput kakve vjeverice za gula. Ali imam jo jedan metak, jo jedan metak. Zaslijepio ga je rafal kad je stisnuo okida. Svijet je pocrvenio, zatim pocrnio. Raoul je odgurnuo pitolj iz beivotnih prstiju i jo jednom ga pogodio u glavu kako bi bio siguran da e ostati mrtav. Otrao je do Firebirda, osjeajui se ivahno prvi puta nakon dugo vremena. Smrt mu je uvijek dodavala nekakvu ivahnost u koraku. Zvuk guma kako klize po ljunku parao je zrak dok je uti Firebird kabriolet zaobilazio nasad i zaustavio se. Stao je pod pravim kutem od Explorera i na taj nain spreavao bilo koju mogunost bijega. Trgovac je ispalio metak, no promaio je prednju gumu automobila i on se odbio o donji dio stranjih vratiju. Stacy je prepoznala ovjeka koji je izaao iz Firebirda. - Mama, to je on! - jecala je, i naglo se bacila prema SUV-u. Zgrabivi Hutchov pitolj, Meredith je pokuavala naciljati. Ali ruke su joj se nekontorlirano tresle i ugrizla se za donju usnu tako jako daje osjetila krv. Mukarac uope nije obraao panju na nju. Petljao je s neim na remenu. Promatrala ga je, otupjela, a on je zamahnuo i neto bacio prema trgovini.

Upucaj ga, sad! Upucaj ga, unutarnji joj je glas govorio. Stisnula je oi i opalila, prevrnuvi se preko Hutcha od trzaja pitolja. U tom je trenutku zagluujua eksplozija digla trgovinu u zrak i plamen je izaao kroz prozor. Ukoila se na trenutak od oka, zatim se ustala, pokuavajui ga ponovo pogoditi. - Daj mi... pitolj. - Hutchov je glas bio jedva ujan. - Samo ga ispusti - apno je - kao da odustaje. Spustila se na koljena i spusila pitolj tako da padne u otvoreni Hutchov dlan. Njezine su oi pronale Stacy koja se tresla skrivajui se ispod Explorera. Ostani tamo, malika, tiho je molila. Ostani tamo. Kaljajui, tamnokosi je mukarac okrenuo lea paklu i uputio se prema Meredith dugim, sigurnim koracima. Kada se zaustavio na manje od dva metra od nje, tijelom joj je prostrujao strah. Pa ipa k sve stoje vidjela bile su njegove neobine oi. Bile su dvije razliite boje - jedno smee ijedno plavo. Toliko j e bila fiksirana na njima da nije primijetila kako Hutch podie svoju ruku. Samo je ula pucanj i ugledala mukarca s neobinim oima kako posre. Na trenutak, osjetila je nadu. Ponovo, Hutch. Pucaj ponovo. Ovaj puta u srce. Ali ovjek se kretao nevjerojatnom brzinom, iako mu je krv umrljala desno rame. - Ne! - Meredith je povikala, kad je ispalio etiri metka u Hutchovo tijelo. - O, Boe. Ne! - Stacy! - Povikao je mukarac. Ime njezine keri na njegovim usnama zaledilo je Meredith. Nikada nije mogla zamisliti ovakvo zlo. - Ostavi ju na miru!

- Zaepi! Odmah! - Pitolj joj j e bio uperen u glavu. Stacy, ako ne izae kao dobra djevojica kakva jesi, majka e ti biti mrtva kao i uvar. - Ne sluaj ga, Stacy! - vikala je Meredith. Vjetar je podigao dim i pepeo sa zapaljene trgovine. ovjek je kaljao, zatim je usmjerio pitolj prema njezinome srcu. U posljednjoj je sekundi pitolj pomakao malo lijevo kad je povukao okida. Tlo je iza nje ekplodiralo u kamenju i praini. - Mama! - Stacy je povikala i izala i z svoga skrovita bacivi se prema majci. - Ostavi nas na miru! - jecala je Meredith. - to hoe od nas? - elim nju. - Pitoljem je pokazao prema Stacy. Zatim gaje okrenuo u ruci tako da gaje drao za cijev i krenuo prema Meredith poput divlje make. Posljednje to je vidjela prije nego ju je odbacio bile su bezosjeajne, razliite oi. Djevojka se bacila na majku, jecajui. Raoulu nije bilo potrebno vie od est sekundi da otvori boicu s kloroformom i natopi ga na komad tkanine koju je izvadio iz depa. Ovoga puta, otrozubi mii nee ni pisnuti. 30 7... 6... 5 LIFT SE SPUTAO. Kada se pribliio etvrtom katu usporio je da se zaustavi. David je Yael privukao blie u sluaju da moraju brzo izai. Kada su se vrata otvorila osjetili su napetost, ali ih je poslovna ena u odijelu koja je vukla torbu za sobom jedva i pogledala. Osjetio je da se Yael opustila pored njega kad se lift poeo sputati. Iznenada je pristisnuo gumb za drugi kat. - Gotovo sam zaboravio, draga. Obeao sam tvojim roditeljima da emo navratiti do njih.

Yael ga je zbunjeno pogledala. - O... nee nas priekati u predvorju? - ak i dok je izgovarala o v e rijei, izala je za njim, ekajui da se vrata zatvore prije nego je opet progovorila. - to je sad ovo bilo, dragi? - Iznenada mi je prostrujalo kroz glavu - Gillis ne putuje sam. Njegov je partner sigurno dolje u predvorju. Yaeline su se oi skupile. - Dobro razmilja. Predlaem stepenice. David je pogledao ispred i iza, gledajui u natpise za izlaz koji su bili na suprotnim stranama hodnika. - Sjea li se jesmo li skrenuli lijevo ili desno kad smo se sino vratili u sobu stepenicama? - Desno... mislim. - Onda idemo lijevo. To su stepenice koje su daleko od glavnog ulaza. Yael j e vre primila torbu. - Nadajmo se da postoji stranji izlaz - promrmljala je. Neujno s u se sputali. David je udahnuo prije nego je malo otvorio izlazna vrata na prvom katu. Za sada ide dobro. Hodnik je bio prazan. Pogledavi lijevo, vidio je jo jedan hodnik koji se spajao na ovaj i pojurili su prema njemu. No, bila je to samo nia, sa stolicama za veeru poslaganima jedna na drugoj pored vratiju na kojima je pisalo SAMO ZA ZAPOSLENE. - Ovdje. - David je otvorio vrata, ali se Yael okrenula kada je ula hitre korake u hodniku iza njih. Mukarac tamne koe iao je prema njima - trei kao vuk za zecom. Gillisov partner, Hispanac koji je juer na njih pucao. - Hajde! Pouri! - gurnula gaje Yael kroz vrata i zatvorila ih

za sobom. David je zagunao kada je nogom udario u stoli koji mu se naao na putu. - Sranje. Bili su u spremitu koje je bilo natrpano dugim stolovima, stolicama, ploama, opremom za projekcije, ak i pianinom. David je krenuo prema pianinu. - Pomozi mi s ovim! Rukama gaje obujmio na svojoj strani pridravajui ga svom svojom teinom. Nije se pomakao. Yael je potrala na drugu stranu i zajedno su ga uspjeli dogurati do vratiju. - Hajde! Ponovo! - Znoj mu se cijedio niz sljepoonice. Lice mu je porcvenjelo od napora. Yael se lecnula, prsti su joj bili oko ukrasnog drveta. Ovoga su puta uspjeli doi skoro do vratiju. - Jo jednom - zagunao je, napinjui se. Tada su se vrata pomaknula prema njima, udarajui u pianino. Iznenada su dlakave ruke zgrabile rub vratiju i pokazalo se rame. - Sada! - povikala je Yael. David je gurao, svaki mu se mii napeo. Pianino je poletio prema vratima i zatvorio ih zahvaajui debele prste. S druge su strane uli neljudske povike nakon kojih je slijedilo oajniko guranje vratiju ramenom. - Doi! - Primivi Yaelinu ruku David se provlaio izmeu namjetaja i ormaria s porculanskim posuem u drugu prostoriju - veliku kuhinju opremljenu inox namjetajem i posuem, gdje je nosa u crvenoj uniformi jeo sendvi koji je odloio kad ih je ugledao. - Oprostite, gospodine. - Skoio je pred njih s ispruenim dlanom, a nekoliko je zbunjenih kuhara podiglo glave sa svojih radnih povrina. - ao mi je, gospodine, ali ovaj je prostor zabranjen za

goste... - Gdje vam je stranji izlaz? - povikao je David. Nosa j e bio previe iznenaen da odgovori, ali je kuhar Azijac koji je rezao luk otricom noa pokazao smjer. Slijedili su otricu upravo kada je nosa krenuo prema zvukovima Hispanevih jauka. - to se... dovraga... - Nemojte otvarati ta vrata - ima pitolj! - povikala je Yael. Zovite osiguranje! - to je ovo? - upitao je drugi kuhar, mrtei se. - Reality TV? Smjestili su nam? Vani su se David i Yael nali pred jasno osvjetljenim ulazom. Zaobili su zgradu do pokrajnje ulice i potrali dok nisu ugledali prazan taksi. Upravo kad se taksi zaustavio Yael je zazvonio telefon. - JFK - rekao je David im je sjeo u auto, ostavljajui otvorena vrata. - Ali priekajte gospou. Dolazio je do daha kad je Yael ulazila, telefon joj je bio na uhu. - Bijeg iz hotela je bio lagan - rekla je na kraju dok se taksi priljuivao u promet. Nagnula se prema Davidu i priapnula mu. - Ovaj je poziv bio prvi korak prema tome da te provedemo kroz Domovinsku sigurnost. 31 HIPNOTIZIRAN PRED MONITOROM, Serpent j e radio cijelu no. Pred zoru, dva su mu imena jo uvijek izmicala. Ponovno je upotrijebio formule. Svoju pepeljasto plavu kosu nije oprao ve dva dana, a pazusi su mu vonjali na znoj dok je prstima letio preko tipkovnice. Mozak mu je bre radio od CPU-a pod njegovim naredbama. Ve se danima nije tuirao, jeo, ak nije koristio svoj tap. U jednom je trenutku odgurnuo stolicu i ustao se bez tapa, i

pao. Psujui, popeo se, dohvatio tap, i svom snagom udario u jedan od vrijednih kipova. Poeo je mrziti brojke, grafove, gomile prijepisa. Umjesto da pokazuju njegovu genijalnost, sada su mu se poeli rugati, skrivajui svoje tajne, odbijajui podii tajnovitu zavjesu. Vie nije bilo fantastinih otkria, ali, nije pronaeno ni novih fragmenata papirusa, ne od ljeta 2001. godine. Sve to mi je potrebno je ovdje. Mora biti ovdje. Blizu sam. Blizu smo. I sve to visi nadamnom. Ruenje Boga. Kraj svijeta. Pobjeda Gnoseosa. Toliko su puta pokuavali. Povijest njegovih ljudi gaje uvijek pokretala. Prisjetio se trenutka kada su prvi puta doli toliko blizu uklanjanju Prikrivenih. Kako je neravnotea koju je to prouzroilo aktivirala erupciju Vezuva koji je unitio Pompeje. I o heroju, Atili, voi Huna, koji j e brutalno poubijao toliko ljudi u petom stoljeu da su ga prozvali "Bi Boji". Gnoseosi su se veselili kugi, Crnoj smrti koja je ubila gotovo polovicu stanovnitva Zapadne Evrope u etrnaestom stoljeu. Molili su da se rairi cijelim svijetom. Inkvizicija u panjolskoj pod Torquemadom, i masakr u Armeniji, ubili su mnogo Prikrivenih, ali nikad dovoljno, nikad trideset i est u jednoj generaciji. Bilo je toliko trenutaka nadanja - uta rijeka, kada se prelila preko svojih obala u Kini, usmrtivi gotovo milijun ljudi 1887. g., potonue Titanica. Komunizam - i Crveni Kmeri - pokret koji je masakrirao milijune u Kambodi. U mnogim je zemljama i u razliita vremena, ropstvo bilo njihovo oruje - nada koja je guila, utapala ljudski duh,

unitavala one istih dua kao da su otrov. Nacisti su takoer odigrali svoju ulogu - i tada je njegov pra-pradjed vodio Krug svoje generacije u hrabroj kampanji ruenja svijeta. Bili su tako blizu. Ali sada smo jo blie, rekao je sam sebi, blie nego ikada prije u povijesti. Pomislio je na Arku, o odredbama koje su se nakupljale u toj podzemnoj tvravi, i na dvije tisue vjernih koji su ekali signal - signal ulaska u novi svijet, signal koji e se pojaviti samo onda kada on obavi zadatak. Jo dva imena. Zato ih ne moe pronai? to radi krivo? Isprobao je razliite algoritme, prepravio novi slijed, proveo jo jedno preskakivanje slova s jednakim razmakom. Smee. Na ekranu je bilo samo smee. Ugrizao se za jezik dok nije prokrvario. Glupa krv, kao da je vano? Strpljenje je bila vana stvar. Njegova mladost, zakljuana u tami, nauila ga je strpljenju. Znao je da e se svjetlost vratiti. I vratit e se sada, pomislio je. Svjetlost i odgovori. Strpljenja. Ali bilo je teko biti strpljiv kada gaje pritiskao Krug. ak se i njegov otac inio dalekim , razoaranim, dok su se dani vukli. Koliko bi me jo vie prezirao da zna istinu - cijelu istinu? Ne smijem pogrijeiti. Neu. Morao je proistiti misli. Vratiti se mirnoi toga tamnoga tihoga mjesta, uti tiinu. Odgovor je bio u njemu. Imao je mo uzdizanja, ponovnoga povezivanja s Izvorom. Bilo je to intuitivno nauili su ga onoga dana kada je primio svoju amajliju. Rukom je traio zlatan medaljon koji mu je visio oko vrata. Dok su mu prsti prelazili preko dvostrukog ouroborosa ugraviranog u sreditu, zamiljao je kako se svijet lomi na dva

dijela. Sputene glave, pjevuio je stare stihove za meditaciju stalno ispoetka dok se nije sruio na tlo u transu. Neista Zemljo, kuglo puna iluzija, Proklinjem tvoje okove, Prezirem zlo koje mi utamniuje misli. Poput svijee iji plam uspravno gori, iem Izvor, Teei nebu, Spoju s Boanskim. Bilo je kasno jutro kada je opet otvorio oi, mirne glave, oputenih ramena, prvi puta u posljednjih nekoliko tjedana. Iznenada, znao je to je previdio. Istananu varijaciju ELS kod preskakivanja, ali to bi moglo sve promijeniti. I jeste. Ovoga puta, nakon samo sat vremena jurenja podacima na serveru, konano je pronaao neto novo pri vrhu ekrana. Prepisao je slova i ponovo zapoeo pretragu. Svaki puta su rezultati bili isti. Bilo je to ime. Ime koje nije do sada imao. Jack Cherle. Dvije minute kasnije, utipkao je ime u mreu. Nee mu trebati puno vremena da Crnim Anelima da ono to im treba. Ako je Jack Cherle iv, nee jo dugo. Bez da je napravio pauzu da se otuira ili jede, Serpent je nastavio raditi. 32 QUEEN MARY JACK CHERLE JE irom otvorio vrata balkona i promatrao mjeseinom osvjetljeni Atlantik kako klizi pored njega. Ostala su im jo puna dva dana prije nego brod stigne u Southampton i namjeravao je u njima to vie uivati. Bio je ovo ivotni put. Njegova je supruga esto sanjarila o putovanju na QE2, ali njegov nasljednik Queen Mary 2, bio je brod kakav nisu uope mogli ni zamisliti. Uivao je promatrati Yasmin kako uzdie od oduevljena za vrijeme ispijanja popodnevnoga aja uz pratnju glazbe. Volio

je uti uzbuenje u njezinu glasu kada je najavila da se pribliava vrijeme za njihov put na brod iz Oxforda. Volio ju je privinuti k sebi na ovom balkonu svake veeri nakon to bi obilato veerali. Odluio je biti rastroan kako bi obiljeio trideset godina braka. Poastili su svoja tri sina i njihove supruge sa est noi na moru, nakon ega slijedi tjedan dana u Londonu. Yasmin je jedva suzdravala svoje veselje. Bilo je ovo prvo obiteljsko putovanje otkad se najstariji sin preselio u Cornell. ivot im je u St. Louisu bio lagodan, no, vrijeme kada nisu bili u pretrpanoj pedijatrijskoj klinici provodili su s drugom djecom, a ne svojom vlastitom. Svake bi godine, Jack i Yasmin spakirali kreme za sunanje, kratke hlaice i sandale, obavili preventivna cijepljenja, pozdravili se s unucima i otputovali kao dio tima organizacije Lijenici bez granica, u razliite krajeve gdje su harale bolesti i ratovi. Jack je razmiljao o neuhranjenoj djeci koju su lijeili prole godine u Darfuru, i o petero kolega koji su bili ubijeni samo dva kilometra dalje u Afganistanu godinu dana ranije. Ovdje, promatrajui beskrajno more boje tinte i nebo, Jack je gotovo mogao zaboraviti kaos koji je vladao u svijetu. Gotovo. Ipak jo uvijek je bilo pored njega. Zamalo su otkazali ovaj put nakon nedavnoga tsunamija u Japanu. Kad time ne bi razoarali svoju djecu i unuke, i uz injenicu da su rezervirali put prije godinu dana, ve bi otputovali za Aziju. Umjesto toga, on i Yasmin su nali kompromis, zamijenili su svoje povratne karte tako da umjesto kui u Tokyo mogu odletjeti odmah iz Londona. Ve je neko vrijeme Jack matao o tome da se njih dvoje samo spakiraju i krenu na put oko svijeta na nekoliko mjeseci u godini pomaui najugroenijoj djeci svijeta. Moda

jednoga dana... Kucanje na vratima ga je vratilo u kabinu. Yasmin je prala zube tako daje on otvorio vrata i ugleda o svoju jedanaestogodinju unuku, Emily, kako se smijei, preko pidame je navukla ogrta za plau. - Treba mi jo jedna pusa za laku no, djede. Timmy izluuje mamu jer hoe naruiti hranu u sobu. Tvrdi da je jako gladan. - Hvala Bogu da tvoj brat nikad nee znati to biti gladan stvarno znai - rekao je Jack, zagladivi je po dugoj smeoj kosi, poguravi ju nazad. - To je bolje. Sad ti vidim prekrasne oi. -Nagnuo se i poljubio srednju unuku u obraz. - Ostala su nam jo samo dva dana - Emily j e uzdahnula naslonivi se na vrata. - Zar ne bi elio da ovdje ostanemo zauvijek? Jack se nasmijao. - Ma ne misli tako, Em. Jo te mnogo dogodovtina oekuje u ivotu. - Mislim da da - slegnula je ramenima, zatim ivnula. - I tebe, djede. - Naravno - poeo je Jack. Iznenada je na leima osjetio ledeni zrak kojeg je zatim nestalo. to je to bilo? Drhturei pogledao je prema otvorenim vratima balkona gdje je more pokazivalo zapjenjene valove. No, iznenadne je hladnoe nestalo. Yasmin je izala iz kupaonice i Emily je potrala prema njoj. Kada ju je Jack otpratio u njezinu kabinu dolje niz hodnik, zaboravio je na neobian osjeaj. Zaboravio je na sve osim na njeno ljuljanje mora i dragocjene dane koji su bili pred njime i njegovom obit e lji. PYONGYANG, SJEVERNA KOREJA Na drugoj strani svijeta, raunalo sakriveno u zgradi kojoj je vlasnik bila Sredinja banka Demokratske Republike

Koreje oznailo je gdje je Jack Cherle. Za nekoliko je trenutaka tim od tri Crna Anela koji su bili smjeteni u Walesu krenuo prema Queen Mary 2 kako bi ga doekali kod pristajanja broda u Southamptonu. 33 JFK JE BIO pretrpan putnicima koji su ovdje ostali zarobljeni zbog mnogih kanjenja. Usred buke tisue i tisue nezadovoljnih putnika, prodavatelji karata su uurbano radili kako bi prebukirali karte i uskladili putnike i letove. David je zapeo u redu koji je vijugao oznaen konopima ekajui da kupi povratnu kartu za Izrael. ivci su mu bili vrlo napeti dok je razmiljao imaju li prodavatelji karata ve njegovu sliku kod sebe. U drugom je redu Yael djelovala smireno i nimalo zbunjeno dok je ekala izmeu jedne majke s dvoje neposlune djece i grupe tinejdera koji su nosili nogometne uniforme. Odabrali su odvojene redove iz opreza, u sluaju da Davida zaustave. Ponovo je bacio pogled na putovnicu u svojoj ruci, divei se nevjerojatnoj kopiji koju je Avi pribavio u tako kratkome vremenu. I kako se pomalo pomicao u redu molio je da zaposlenici zrane luke nemaju njegovu sliku zalijepljenu pored svojih raunala. - Sljedei. Prodavaica karata plave kose koja je toliko sliila na Kate Wallace da ga je to iznenadilo, pomaknula je uperak kose iza uha i obratila mu se svojim krvavim oima. - to mogu uiniti za Vas, gospodine? Za sada je sve u redu. David je zatraio povratnu kartu za Tel Aviv preko Londona. Znao je da j e sljedei let, koji je ujutro, bio isti let kojim je i Yael trebala ii. - Da vidimo, sljedei je let sutra u devet sati ujutro. U Tel

Avivu ste u pet i trideset ujutro. Jedino morate na Heathrowu ekati dva sata za drugi let. I - dodala je, provjeravajui ekran na raunalu - imate sree. Jo je pet mjesta ostalo. Veini ljudi danas ne uspijeva iz prve. Ime, molim? Na trenutak je Davidov mozak bio prazan. Osjetio je kako mu se cijelo tijelo ohladilo od straha. Za ovjeka koji je opsjednut imenima, imao je potekoa s izgovaranjem ovoga. - Alan Shiftman. - Sporo je izdahnuo, nadajui se da nee uti kucanje vlastitoga srca dok je prodavateljica unosila ime u raunalo. - Mogu li dobiti Vau putovnicu, gospodine Shiffman? David je bio zgranut vidjevi kako mu se ruka lagano tresla dok je preko pulta pruao putovnicu. Djevojka ju je pogledala izbliza i vratila. - Hoete li platiti kreditnom karticom? - Platit u gotovinom. Faca od Avija Raza nabavila mu je putovnicu, ali nije htio nabaviti i kreditnu karticu s istim imenom. David je bio zapanjen na putu za zranu luku kada mu je Yael javila da e se nai s kontaktom u baru koji e mu donijeti novu putovnicu. Upozorila gaje da se ponaa prirodno - kao da su tri poslovna partnera koji uivaju u koktelu prije puta. Pa ipak, zbunilo gaje kad je njihova "poznanica", sredovjena ena crvene kose duljine do vrata i zubatog osmjeha uzviknula -Alane, ispala ti je putovnica! David ju je elio ispraviti kad gaje Yael udarila nogom ispod stola. ena se ustala s barske stolice i pokupila putovnicu s poda, a David je shvatio. - Sigurno ovo ne eli izgubiti - nasmijala se crvenokosa

ena, pruajui mu otvorenu putovnicu. David je vidio da izgleda jednako onoj koju mu je Avi ranije donio osim drugog imena uz nje gov u sliku. Alan Shiffman. Sad je bio on. Alan Shiffman, ija je putovnica izdana prije sedam godina u Chicagu. Prisilno se nasmijao i ispio ostatak pia. - Puno Vam hvala. Ne bih daleko stigao bez nje. Nije mogao ni zamisliti kako je ovo Aviju uspjelo u tako kratko vrijeme, ali je bio zahvalan. No, putovanje pod lanim identitetom, pogotovo izvan zemlje, i kada vas trae zbog ispitivanja, morao je biti veliki zloin. David nije elio misliti o moguim posljedicama. Trenutno je morao u svoj mozak upisati ime Alan Shiffman - kao da ve nema dovoljno imena koja mu zuje glavom. Naputajui alter prodaje karata, iznenaen to je uspio, uoio je Yael kako sjedi u blizini, pravei se da sreuje torbu. Ustala je sa stolice i pogledi su im se sreli te su krenuli prema redu za prolaz kroz osiguranje. Slijedio ju je na kratkoj udaljenosti. Alan Shiffman, podsjetio se, hodajui prema prvoj kontrolnoj toki, putovnicu je vrsto drao u ruci. Kad je proao ulaz u muki toalet, izletio je jako preplanuo mukarac u majici kratkih rukava , sa iltericom i konim natikaama. Mobitel mu je bio na uhu, skoro je pao preko djeteta koje se nagnulo popiti vode. - Pa, daj ju sredi, ovjee. Nai si odvjetnika i sredi ju prije nego ona tebe sredi. Rekao sam ti daje... - Hej... - rekao je David glasno, kad je gospodin Coppertone krenuo naprijed, otro skrenuvi kako bi izbjegao starca da bi se sudario s pratiteljicom aviona koja je za sobom vukla kofer. Izgubila je ravnoteu i pala bi da prema njoj nije

potrao David i primio ju za lakat, i pritom ispustio putovnicu. - Gledaj kuda ide - povikao je prema idiotu koji nije imao pojma to se dogodilo. - Ovo Vam je ispalo - rekla je pratiteljica aviona, sagnuvi se kako bi podigla putovnicu. Nasmijala mu se. - Dobro hvatate. Davidovi su prsti vrsto primili putovnicu. Zaboga, izgubio je Yael. No, kad je nastavio ubrzavi korak vidio je da ga eka dvadesetak metara ispred. Njezine su se oi susrele s njegovima kad je proao pored nje. Hoe da sam ja ispred, shvatio je. Slijedit e me kroz kontrolne toke. Bacio je pogled na gomilu putnika koji su ekali da prou kroz detektor i nastave dalje. Dvije kontrolne toke. Dvije mogunosti da ga ulove. Jeff Fortelli je ispijao posljednju alicu kave u predvorju TSA-a prije nego je zakvaio iskaznicu. Njegova smjena od dvanaest sati poinje za upravo devedeset sekundi. I iako je njegov ef bio idiot koji je svakoga drugoga dana mijenjao svoje miljenje o procedurama, Jeff je znao daje vremenski slijed vaan. Gotovo jednako vaan kao i otro oko i bistra glava. To i osjeaj discipline bili su odlike ovjeka iz osiguranja. Pogotovo onoga koji j e radio za TSA u velikoj meunarodnoj zranoj luci, pomislio je, navla e i svoje tamne hlae preko bedara. JFK je bio jedna od najveih raskra svijeta, iako bi njegov ef i kolege esto to zaboravljali. inilo se da se pola vremena bave pourivanjem putnika umjesto da obave detaljno pretraivanje. Prokletstvo, njegovi kolege koji su radili na prtljazi su mu stalno govorili da se avio tvrtke ale jer torbe ne dolaze u

avione na vrijeme. alili su se koliko ih kota isporuka tih torbi, nareujui br u pretragu, kako bi torbe stigle na vrijeme ak i ako je to znailo preskoiti snimanje nekih od njih. Kakav je to nain da se osiguranje obavlja na ovakav nain? Jeff je bacio alicu u smee i krenuo prema oglasnoj ploi kao i svake veeri prije preuzimanja dunosti. Bio je paljiv s usklaivanjem upozorenja koja su tamo visila, pamtei oglase, traei nova imena. Nita novo veeras. Zatim je ugledao tjeralicu iz Washingtona. Njegova su se jaka ramena skupila kad se nagnuo prema naprijed i s palcem slijedio zamiljenu liniju ispod imena osobe. David Shepherd. Trai se zbog ispitivanja vezanog uz ubojstvo u njegovoj kui. teta to jo nema lica koje ide uz ovo ime. Ponovo je proitao tjeralicu, pamtei kljune podatke. Lagano ime za zapamtiti - David Shepherd. Kad bih ja bio taj koji e uloviti toga ovjeka, stvarno bih imao anse postati ef. Moram ulovit i nekoga il i nai neto vano kako bih se mogao istaknuti. I hou jednoga od ovih dana. I tada... Novine The Times e intervjuirati najboljeg zaposlenika osiguranja na nadziranju u zranoj luci JFK. Jeffu Fortelliju je krv navirala u iekivanju. ovjee, kako bih tu naslovnicu gurnuo svome starome pod nos. Pokazao mu da njegov drugi sin nije lijen - ak ni u usporedbi s prvim, zlatnim dekom Tonyjem, koji je ostao bez stopala u ratu u Afganistanu i dobio Grimizno srce. Pa, stari, na prvoj sam liniji, takoer. Sad sam na prvoj liniji Domovinske sigurnosti - upravo ovdje, prije nego itko doe do skenera i skine svoje smrdljive cipele.

' Mahnuo je nogom i krenuo prema prolazu osiguranja, spreman za beskrajnu rijeku bezlinih putnika koji ekaju proi pored njega. U redu, David Shepherd. Doi. Uini me sretnim. Pomiui se u redu prema osiguranju David je bacio pogled na prvu osobu za ekranom skenera. Mlada ena, kratke plave kose koju je vezala u rep, uvojci su joj provirivali ispod ljubiaste beretke i zavravali kod sljepooica. David je pomislio da moda ima rinicu na jeziku, takoer, ali daju nije nosila kad je radila. Nije djelovala previe zastraujue, pomislio je, gledajui njezin osmjeh kad je vraala svaku putovnicu. Ne za momka poput Alana Shiffmana. Kada su se oni ispred njega ponovo pomakli prema naprijed, premjetajui svoje torbe, pogledao je prema nazad da vidi gdje je stajala Yael. Bila je samo sedam mjesta iza njega, odmah ispred gospodina Coppertonea, koji je jo uvijek neto urlao na telefon. David se ponovo pomaknuo prema naprijed, promatrajui putnike kako u plastine kutije odla u svoja prijenosna raunala, kljueve i cipele. U trbuhu ga je stisnulo, a na licu je pokuavao odraavati bezbrian izraz. Moda sam sve ove godine trebao igrati poker umjesto squasha. Upravo je tada uoio mukarca jakoga vrata od nekih dvadesetak godina kako ide prema poetk u reda. Nosio je uniformu TSA i plavua je ustala s izrazom olakanja na licu, a to je znailo samo jednu stvar. Doao ju je zamijeniti. Super. Bilo je neto na tome mukarcu to ga je podsjetilo na neke od njegovih najambiciozni j i h studenata. Neto u

njegovome dranju. Nepomino je stavio svoje noge kad je zamijenio djevojku. Bilo je u njemu odreene doze agresivnosti. Nakon paljivoga pregleda prvih dokumenata koje je primio vratio ih je bez rijei, samo je kimnuo. Nije ba od onih "uivajte u ostatku dana". Zatim se dogodilo neto od ega je David osjetio veliku teinu u elucu. Mukarac koji je bio za pet osoba ispred njega je predao svoje dokumente, a ovjek iz osiguranja gaje dulje promatrao od uobiajenoga. Ali nije t o uznemirilo Davida. Umjesto da mukarcu vrati putovnicu i avionsku kartu, ovjek je traio neku drugu identifikacijsku ispravu. Alan Shiffman je imao samo jednu. Osjetio je dlanove kako se znoje i prisilio se da duboko udahne dok je mukarac ispred njega pretraivao depove. Nakon nekoliko sekundi koje su se inile beskrajnima, ovjek mu je vratio sve dokumente i mahno da krene dalje. David je postao napet kad su se putnici pomaknuli. Otprilike smo iste visine i teine. Pomislio je David nesigurno. Iste boje kose. Trai mene. David se borio s porivom da izae iz reda. Tek e tako privui panju na sebe. Nije bilo povlaenja. Postojao je samo jedan nain - prema naprijed. Morao je proi. Puis mu je bubnjao u uima kada je ovjek primio njegovu putovnicu. Oi su mu se zaustavile na njegovima, pogled hladan i sumnjiav. inilo se da pregledavanje dokumenta traje vjeno. Ali nije se trudio vratiti ih. Umjesto toga njegov se pogled urezao u Davi-dov te je poeo govoriti. David gaje prekinuo. - Morao bih neto prijaviti - rekao je tiho. - Ima jedan ovjek, mislim daje osmi iza mene. Nosi majicu kratkih

rukava i iltericu. Bili smo na toaletu u isto vrijeme. Moda nita ne znai, ali ponaao se malo udno. - Kako to mislite, udno? ' inilo mu se kao da ga oi ovjeka iz osiguranja rengentski snimaju. - Ne mogu se zakunuti - moda nisam u pravu - rekao je David. - Ali mislim da je pod kapu gurnuo neto sjajno. Moda nije nita - dodao je na brzinu - ali mislim da moram nekome rei. Ovih dana stvarno nikad ne moete znati. Na trenutak je ugledao kako se oi ovjeka i z osiguranja miu s njega dolje prema redu. Vidio je maleni trzaj u sreditu vilice i oi su mu se zaustavile na gospodinu Coppertoneu. - Uinili ste ispravnu stvar, gospodine. Bez da ga je pogledao, vratio je Davidu dokumente i pruio ruku prema novim, dok mu je pogled etao izmeu ene ispred sebe i mukarca sa iltericom. David se prisilio nastaviti jednakim korakom prema skeneru i traci, pojas hlaa mu je bio natopljen znojem. Tek nakon to je obukao cipele i krenuo prema izlazu kroz njega je proao osjeaj olakanja poput doze sakea. Nekoliko je minuta kasnije stigla Yael i bacila se na klupicu pored njega. Na licu joj se pojavio osmjeh koji je zavrio u glasnome smijehu. - I, to si, molim te, rekao onome iz osiguranja da je napao onoga jadnika iza mene? 34 MARYLEBONE, LONDON To NIJE IMALO smisla. Uope. Da sve ostavim i odem pokupiti oca na Heathrow? Mogao bi unajmiti auto, zar ne? Mogao je i Gilberta nazvati da ga pokupi. Ali ne. E-mail je bio vrlo odrjeit. Moram s tobom razgovarati, u etiri oka, Crispine. Neto

mije privuklo panju i samo mi ti to moe objasniti. Dolazim na Heathrow u 21.47. ekam te im se rijeim carine. Nemoj me razoarati. Obraa mi se kao da imam deset godina. Jasno je da prezire utjecaj koji imam na Krug. Ono to je meni uspjelo napraviti u posljednjih desetak godina vie je od onoga to je on postigao u itavoj svojoj famoznoj karijeri. Evo me, na pragu dostizanja veliine, a on me ovdje proziva kao kakav uitelj uenika. Serpent je s gaenjem zatvorio e-mail i pruio ruku prema tapu za hodanje. Kako elite, oe. teta. Morat e se otuirati da ukloni miris koji je Chloe ostavila na njegovoj koi. Prola je no bila duga i pustolovna, snano oputanje od pritiska potrage za imenima. Dok se sapunao pod tuem, osjetio je peckanje rana od ogrebotina koje ostavila na njegovome tijelu. Uivao je u slatkim bolovima i ponovo se svega prisjetio, naina na koji je iskrivila usne kad je vritala njegovo ime. Draga Chloe, jedna od najdivljijih ena s kojima je spavao, i jedna od najsonijih. teta to ju vie nee vidjeti. Ovo je bio posljednji prekid koji sije dozvoljavao, posljednji uitak prije pridruivanja drugima u Arci i ostavljanja Chloe i zloga svijeta iza sebe. Kad ostavi oca u klubu, nee vie biti odgaanja dok se posao ne zavri. Posljednje ime, posljednja prepreka. Ulazak u Arku. Do trenutka kada je u svojem Ferrariju dao puni gas na putu za Heathrow, njegova je iritiranost ocem rasla nevjerojatnom brzinom. Samo mi ti moe objasniti. Prvi je puta osjetio ubod nesigurnosti u svojoj osakaenoj nozi. Odsutno je rukom trljao oteene miie.

Kasnio je desetak minuta parkirajui se na privremenom parkiralitu. Nije bilo tako loe. 35 DAVID JE IMAO osjeaj da su mu se noge pretvorile u dva kamena tapa kada se avion spustio i odvozio do izlaza na Heathrowu. On i Yael su se polako vukli prema etvrtom terminalu zajedno s ostalim prekooceanskim putnicima. U oajnoj elji da istegne miie, odgovarala im je etnja do prvoga terminala, gdje e priekati sljedei El Alov let. Bio je iznenaujue umoran unato tome to je odspavao nakon veere. I sve o emu je razmiljao bilo je koliko je sve dalje i dalje od Stacy. - Zato ne bismo popili Colu da nas malo razbudi? predloila je Yael. - Prvo trebam eure - ali ne smijem riskirati s Visa karticom. - Mjenjanica je dolje kod meunarodnih dolazaka. Nakon ekanja u redu iza nekolicine putnika koji su imali istu ideju, David je gurnuo eure u dep, a prsti su mu sluajno dotakli kamenje. Kad je to uinio, obuzeo ga je udan osjeaj -kao da mu se zmija spustila niz lea ispod koulje i sad je puzala preko ramena. Netko me promatra. Ta mu je misao dola niotkuda. Istegao se i okrenuo oko sebe. Jedan je mukarac stajao mirno usred uurbane gomile. ak i s desetak metara udaljenosti, njegove su oi bile na Davidu kao da nitko drugi nije postojao na terminalu. Ne, nije mogue. Krv mu je navrla u glavu. Osjetio je slabost. Vratio se u prolost. Opet je bio djeak, nesiguran. Zurio je u nekoga starijega, snanijega, samosvjesnoga. Nekoga tko gaje izazvao... Ali nije mogue. Ovaj mukarac urbanog izgleda

tamnoplave kose ne moe biti... Obuzet nadrealnim doivljajem, David je zurio prema njemu dok ga Yaelin glas nije vratio nazad. - Ne, Davide, krivi smjer. Ono je mjesto ekanja putnika iz meunarodnoga prometa - restoran je na drugome kraju. - To je on, Yael. - Davidov je glas bio hrapav. - Boe, to je on! 36 SLIJEDILA JE NJEGOV pogled. - Onaj sa tapom? Tko je on? Prije nego je David uspio odgovoriti, izmeu njih je nagrnula gomila i David gaje izgubio iz vida. Kada je gomila nestala mukarac vie nije bio sam. Stariji gaje mukarac potapao po ramenu i mlai se okrenuo kako bi ugledao svojega oca. David je odmah prepoznao Erika Muellera. Izgledao je bijesno - iako je njegov sin mahnito mahao rukama, inilo se da ga stariji mukarac uope ne slua. - Ili je dvojnik ili je ono stvarno Crispin Mueller sa svojim ocem. - David je kimao glavom nekako oamueno. - Ali to nije mogue. Bio je u nepovratnoj komi. Yaeline su se oi irom otvorile. - To je mladi kojem je ispao kamen? - Kunem se. Koliko je ovo bizarno? Nitko nije oekivao da e se oporaviti. Moj gaje otac posjeivao dvije godine - zatim etiri godine - nakon nezgode. Nikada nije naputao privatnu bolnicu u Stockholmu gdje su ga roditelji odveli im je bio u stanju da ga se smije transportirati. - Nauila sam da ne vjerujem u sluajnosti - rekla je Yael uznemireno, odvlaei ga od automatske mjenjanice prema gomili, prema prvome terminalu. - Pogotovo sada. - Moramo otkriti njegovu vezu s kamenom. I s Gnoseosima.

- promrmljao je David, osvrui se. Ali vie nije vidio ni Crispina niti njegova oca kroz stalnu gomilu ljudi koja je prolazila. - Slaem se. Ali prvo se moramo maknuti odavde - rekla je - prije nego odlui doi i obnoviti poznanstvo. Erik Mueller je ve utipkavao brojeve na svojem mobitelu dok su odlazili s parkiralita zrane luke. - Jesi li siguran daje ono bio David Shepherd? - O, da, bio je to on. Da si me sluao to sam ti govorio, mogao si ga i sam vidjeti. Bilo je to isto lice koje sam vidio uz lice Tonyija Blaira na slici u Daily Mailu prije nekoliko mjeseci. Jo uvijek je isti onaj kreten koji me j e sruio s krova, pokuavajui spasiti svoju prijateljicu, i koji mije usput uzeo etiri godine ivota. - Eduardo - Erik Mueller je brzo govorio na telefon upravo smo vidjeli Davida Shepherda i neku enu na Heathrowu. Crispin je okrenuo glavu prema ocu. - Zato govori Di Stefanu...? - Tiho!- povikao je Erik podigavi autoritativno dlan. Glas njegovoga oca imao je na njega utjecaj kao kad metal struete po staklu. Gorio je u elji da se vrati i sam ulovi Shepherda. Ljutnja, prezir, i grozan osjeaj nedovrenoga posla ostavljali su gorak osjeaj u Crispinovu grlu. Da nije ove proklete noge... Umjesto toga mozak mu je brzoglavo radio. Tko je bila ona ljepotica sa Shepherdom? Njegova prijateljica koja je odrasla? - Crispine, vrijeme je da mi kae istinu. - Erik je poklopio telefon istovremeno kad je Crispin stisnuo gas. - Sve na emu

smo do sada radili trenutno je izloeno velikom riziku i mora mi rei istinu. Agat koji je iz nae kue nestao prije devetnaest godina - jesi li ga ti uzeo? Crispin je zadrao pogled na cesti. - Moj mi mozak kae da si ovo pitanje pitao i dva tjedna nakon to sam se probudio iz kome. - Hoe li mi rei daje tvoj odgovor i dalje isti? - Naravno. Ali ja jo uvijek ekam da ti meni odgovori na jedno pitanje? Zastoje David Shepherd vaan DiStefanu? Erik Mueller se okrenuo prema sinu pozorno ga promatrajui. - ini se da se kamen pojavio. Nakratko se Crispinov stisak za volanom pojaao. Nadao se da to nije vidio njegov otac. - Je li? Tada zna da ja s tim nemam nita. - Znam da ga ima sin pokojnoga senatora Shepherda. Crispinov se um zamutio. David Shephe r d ima kamen? Vraamo se - rekao je, traei gdje e okrenuti auto. - Moram pronai tog kurvina sina. - Ne, nee - suprostavio mu se Erik. - To je stvar za Crne Anele. Vratimo se problemu. udno je, zar ne, da Shepherd ima kamen? Pogotovo to je nestao u isto vrijeme kada smo ga posjetili - i kada si imao nezgodu. Tako znai. Shepherd nije samo uzeo moje etiri godine ivota, nego i kamen koji je u mojoj obitelji jo od dvanaestog stoljea. I lopov je ovdje. Sada. Tada je Crispin znao kristalno isto da je sudbina danas preprijeila Shepherda njemu na put. To nije loa stvar, rekao je sam sebi, borei se da vrati smirenost. Ne, to je srea. Shepherd je bio samnom kada je kamen ukraden, i sada - ba pri vrhuncu mojega rada vratit e mi ga. Samo on to jo ne zna.

Crispin je glumio iznenaenje. - udno? Zato? - Jer Shepherd radi s naim neprijateljima - ljutito je odgovorio Erik. - Iz toga sam se razloga elio s tobom nai danas. Odnio je agat naem najveem neprijatelju, rabinu ben Mosheu, istoga dana kada su ga ubili Crni Aneli. Nekako im je Shepherd uspio pobjei s njime - s kompletnim sadrajem rabinova sefa, ali ne zadugo. Crni e ga Aneli pronai. Pogotovo sada. - to je jo DiStefano rekao? - Ispriao mi je nekoliko detalja sa snimaka i z rabinova ureda. Uznemirujue novosti. Postoji nova opasnost koja prijeti zavretku naega rada. Shepherd sada surauje sa strunjakinjom za drevne tekstove iz Izraela, enom po imenu Yael HarPaz. I na neki je nain sloio imena - imena Prikrivenih. Crispin je prelazio u drugu traku kada mu je otac ovo ispriao. Implikacije su ga ispunile takvi m bijesom da nije primijetio da auto ispred njega koi dok mu gotovo nije bio na samom repu. Divljaki pritisnuvi konice skrenuo je lijevo a otac je zavrio naprijed proklinjui. Radio sam vie od deset godina, godine izrauna kako bi se otkrili Prikriveni, i on zna ista imena za koja sam piao krv kako bih ih otkrio? - Kako? Odakle mu imena? Koliko ih ima? - Smiri se prije nego nas obojicu ubije. Jo uvijek nemamo njegov dnevnik - ali uskoro emo ga imati. DiStefano vjeruje da ih on ima sve. Crispin je udario akom u volan. -1 kada si mi to mislio rei? - Upravo sam saznao za dnevnik. Kamen je druga stvar.

Jo uvijek nema nita za rei s tim u vezi? Rei u da David Shepherd nee ponovo unititi moj ivot. Ali Crispin je ovu misao zadrao za sebe, odbijajui odgovoriti unato oekivanoj utnji njegova oca. - Shvaam. - Stisnute vilice, Erik se naslonio. - Pa, ima jo toga - DiStefano me obavijestio da zbog postojanja dnevnika moramo promijeniti planove. Crni Aneli nisu vie zadueni da uzmu dnevnik i ubiju Shepherda. - A zato ne? - izvalio je Crispin. - Krug ga eli ivoga u Arci. Zbog djevojke. Stacy Lachman. Sigurno poznaje ime. - Naravno da ga poznajem. Dao sam ga Krugu prije tjedan dana. - I Shepherd poznaje to ime jako dobro. Vrlo su bliski - ona je njegova pokerka. Dok razgovaramo Raoul ju dovodi ovdje u London. - I Shepherd e ju pokuati spasiti. - Crispin je pomislio na Abby Lewis, djevojicu rumenih obraza za koju je David Shepherd riskirao ivot kako biju spasio od pada. - Krug je u to siguran. I kada to uini bit e na - kao i njegova knjiga imena. I kada mu uzmem o rabinov jantar, i vratimo agat - Erik gaje prijekorno pogledao - zajedno sa smaragdom i ametistom koji su ve u Arci, ravnotea moi e jo snanije prevagnuti na nau stranu. Crispin se osjeao kao da se bori protiv ogromne sile. Evo ga ovdje, tako blizu uspjehu, i sada je David Shepherd - isti prokleti David Shepherd zbog kojeg je letio s krova - odvlaio panju s njegovih postignua, njegove vlastite moi unutar Kruga. Godinama, bio sam jedini koji je svojim radom omoguio krajnje unitenje. Bio sam jedini o kojem je Krug ovisio na

putu do pobjede. Sada, doao je Shepherd da mi povue tlo pod nogama. Ponovo. Kroz njega je strujala mrnja. U mozgu mu je kljuala crvena maglica. - Moram se vratiti svome raunalu - rekao je muklo. Moram danas zavriti svoj posao. - Nee ga dovriti u Maryleboneu. Di Stefano eli da poku pi svoje stvari i svoju bazu premijesti u Arku. Vrijeme se pribliava. Krug ide u podzemlje. Konano je Crispin uo neto to gaje oraspoloilo. Shepherd e takoer zavriti pod zemljom. - Moda u imati priliku ponovo se susreti sa svojim starim prijateljem. - Najvjerojatnije. Ako Crni Aneli ne uspiju u hvatanju, sigurno e ga dovesti pokerka. Puni krug, pomislio je Crispin, iznenada mu se duh smirio. Nakon svih ovih godina, ponovno okupljanje. 37 ZORA SE POJAVILA irei svjetlucavo svjetlo nad olovnim londonskim nebom, ali ga Stacy Lachman nikada nije ugledala. Kilometrima ispod prepunoga grada spavala je sklupana na leaju, zakljuana u slabo osvjetljenoj prostoriji. Prostor je bio malen, ne mnogo vei od smonice. Ne samo to nije imao prozore, nego nikakav namjetaj osim drvene stolice, drvenoga stolia, i leaja na kojem je leala u omamljenome snu. Soba u kojoj ju j e Raoul LaDouceur ostavio nakon leta privatnim zrakoplovom bila je hladna i vlana unato ugraenom podzemnom sustavu za grijanje. Leala je drhtei pod vunenom dekom kojom ju je pokrio njezin otmiar prije nego je izaao iz sobe i zakljuao vrata.

Proi e sati prije nego sedativi prestanu djelovati. Sati prije nego se sjeti to joj se dogodilo, prije nego se probudi u strahu i panici. Usopljeno je disala dok su joj glavom prolazile slike iz pozadine svijesti. Sa svakim joj je osjeam adrenalin ulazio u omlita-vljele udove pokuavajui ju natjerati da pobjegne. Ali bila je tako omamljena da nije mogla pomaknuti ni prst. Unutranji joj je glas govorio da miruje. Posluala je, osjeajui da ne moe pomaknuti ni trepavicu koliko god se trudila. 38 KOTSKA, SJEVERNO DO GLASGOWA KOTAI NJEGOVE TORBE udarali su iza njega dok se Dillon uurbano penjao kamenim stubama stare kamene opatije. Cornelius McDougall je ostavio otvorenima rezbarena drvena vrata kao znak dobrodolice. Cornelius je jo uvijek bio ravna dranja i visok, ali otkad ga Dillon nije vidio njegova je crvena kosa pokazivala sijede i pustio je kratku bradu. - Evo krigle Belhavena na kojoj je tvoje ime. - Pozdravio je Dillona, uzevi mu torbu. - Ugasit emo ti e pa se moe osvjeiti prije veere. Pred nama je duga no. Dillona je obuzeo miris opatije, djelomino vosak svijea, djelomino tamjan, a djelomino vlana mahovina koja se die na starim zidovima. Podsjetilo gaje na prvo ljeto koje je proveo u sjemenitu i na njegovu odluku da svijet ostavi po strani kako bi pronaao Boga. elio je pitati za biskupa, ali to e morati priekati dok on i Cornelius ne ispiju prvu kriglu. Bila je to osjetljiva tema, ak i izmeu njih dvojice. Osim toga, trebao je pozdraviti i druge redovnike kao i opata koji e ga pozvati za stol. Pokuavao je kontrolirati vlastito nestrpljenje, staviti po strani misli vezane za kamen, iako je t o bilo jedino na to je

mislio dok je avionom letio nad Atlantikom. ak i kada je s Corneliusom nazdravljao, mislio je na kamen - kamen zbog kojega je doao. 39 JERUZALEM, IZRAEL DAVIDA JE OARAO prvi pogled na Jeruzalem. Izlazak sunca koji j e sjajio blijedo ruiasto na drevnome kamenu bio je bestjelesan, nezemaljski. - Sada zna zato ga nazivamo Zlatni Jeruzalem. - Pored njega, Yael se inila kao da pije ovaj sjaj drevnoga grada. Lice joj j e bilo u plamenu, unato umoru u njezinim oima. Kau daje Bog poslao deset mjera ljepote na Zemlju, a devet ih je dao Jeruzaelmu. Zurei s ceste u sveti grad koji j e bio okupan svjetlou, Davidu nije bilo teko povjerovati u to. Nekoliko metara do ulaska u grad, Yael je zamolila vozaa taksija koji su unajmili u Tel Avivu da zaustavi auto. - Doi samnom, ovo e potrajati samo minutu. - Otvorila je prednja vrata i izvukla Davida. - Smijem li pitati to radimo? - Slijedimo tradiciju. Novi posjetitelji Jeruzalema moraju u grad ui pjeice. - Uzevi ga za ruku, odvela ga je do plonika i pored znaka koji oznauje rub grada. Koliko god da je bio umoran, obuzela ga je iznenadna energija dok se penjao na betonski plonik i po prvi puta je uao u drevan grad koji se prostirao na breuljcima. - Sada moramo otii po mojega oca - rekla je Yael vozau taksija koji ih je polagano pratio, te su uskoili u njega. Stigli su u Tel Aviv malo prije svitanja, ali je David jedva stigao baciti pogled na moderan grad na obali prije nego ih je voza odvezao. Sve stoje primijetio, ak i tako rano ujutro, bilo je daje zrak vru i suh i bio je zahvalan kada ih je ovjek pozdravio s ohlaenim bocama vode.

Put autocestom i za Jeruzalem prolazi pored kamenih breuljaka proaranima crkvenim tornjevima, komadima kamenja, empresima, i izgorenim ostacima automobila i kamiona, koji, kako je Yael objasnila, su ovdje kao sjeanje na 1948. g. i na Rat za neovisnost. David nije znao to oekivati u Izraelu, ali unato svemu to je izdrao posljednjih nekoliko dana i njegovoj iscrpljujuoj brizi za Stacy, bio je iznenaen velianstvenim prizorima. arobno, ova je malena zemlja bila hipnotizirajui spoj staroga i modernoga, beavna kombinacija kamene arhitekture stare nekoliko tisua godina i modernih nebodera, biblijskih lokacija uz restorane brze hrane, kafie i trgovine dizajnerske odjee. Pokuavao je upiti koliko je god bilo mogue, zurei u stari toranj kralja Davida dok su prolazili kroz Vrata Jaffa u Stari grad, gdje je Yaelin otac, Yosef Olinsky, no proveo kod roaka. Profesor za antikvitete autobusom je doao u Jeruzalem prije dva dana, i zavukao se u Kolijevku Knjige zgradu s bijelom kupolom u blizini Knesseta koja j e uvala Svitke s Mrtvoga mora, druge stare dokumente i arheoloke nalaze. Bio je to i dom nedavno pronaenim dijelovima Adamove knjige, koje je Yael eljela pregledati iz prve ruke. - Je li tvoj otac rekao daje moda pronaao neto znaajno u posljednjim dijelovima? - upitao je David, vrsto primivi naslon sjedalice ispred sebe kad je voza izbjegavao pjeake uz Davidovu ulicu. - Naalost, nije. Ali me je uvjerio da smo do sada napravili sve ispravno. Kao da radimo s ogromnom slagalicom objanjavala je, a voza je skrenuo u ivopisnu glavnu ulicu, Ulicu suanjstva. - U naem radu, rijetko se kada nekoliko dijelova pojavi istovremeno, ili ak na istom kraju. Zavod za

starine odreuje starost dijelova. Zatim traimo slinosti u tinti i rukopisu kako bismo spojili dijelove iz istoga svitka. Yael je bolno trepnula kad je voza stisnuo konicu kako bi izbjegao maku koja se lijeno provlaila poploenom cestom. Duboko uzdahnuvi, nastavila je - U ovome sluaju, moj je otac elio ispitati porijeklo tinte na ovim novim dijelovima. Ponekad se male razlike ne pojave na materijalima na kojima radimo u Safedu. David je mirisao zaine i kuhano meso dok su se provlaili kroz grad i shvatio daje gladan. - Sada je moj otac potpuno siguran da smo ispravno povezali posljednje dijelove u najpotpunij i svitak koji je do sada sauvan. - Oprosti, ali ne razumijem te. - To znai da bismo mogli nai imena koja trebamo skrivena u ovim dijelovima. - Yael je otvoril a svoju bocu s vodom i popila gutljaj. - U sluaju da u svojem dnevniku nema upisana imena svih Lamed Vovnika. Nagnula se prema naprijed. - Vozau, iza slijedeega ugla. Upravo... tamo. Crvena vrata. - Okrenul a se prema Davidu, osmjehnula se ispriavajui se. - Pripremi se, upoznat e mojega oca. David je slijedio Yael u usku kuu i gore tamnim drvenim stepenicama, pomislio je na svoj dnevnik i stranice ispunjene imenima. Odjednom je postao nestrpljiv u iekivanju da ih pregledaju Yosef Olinsky i njegovi kolege. Ukoliko im uspije spojiti sva njegova imena s imenima koja su izvukli iz svitaka... Znai li to da su njemu dana imena Lamed Vovnika? I da su Gnoseosi na putu da unite svijet? Tinejderica je izjurila iz stana i preletjela preko stepenica, mimo njih, osmjehujui se. Na trenutak mu je srce zastalo. Na trenutak mu se uinilo

da slii Stacy. Je li jo iva? Srce mu se povuklo, tee nego prije. Sjetio se Stacyinog bat mitzvaha, ceremonije i rabina kako ju poziva na Toru kao odraslu enu prvi puta u ivotu. Upotrijebio je njezino hebrejsko ime, Shoshana. Toliko ima imena u idovstvu, uoio j e . Toliko imena u mojoj glavi. teta to ne mogu iz nje izvui ona koja upravo trebam. Ispred njega je Yael ulazila u maleni dnevni boravak, zidovi su bili ispunjeni velikim i malenim slikama, nakrivljenim i ravnim. aj j e bio posluen na mjedenom posluavniku na niskom stoliu, a njegove su oi zavrile na tanjurima ispunjenima kolaima, maslinama i narezanom dinjom. Zatim se njegova panja usmjerila na Yael koja je zagrlila velikoga mukarca potamnjelog od sunca, grubih crta lica i velikih uiju obrubljenih prosijedim uvojcima. Pogled mu je bio otar i dranje vrsto kao u kakvoga generala i David ga je mogao zamisliti jednako u polju i u rovu. - Baruch ha ba, David Shepherd. Dobro doli. - Yosef Olinsky je prilazio preko sobe ispruene ruke, ali mu je lice bilo namrteno. - Molim Vas. - Pokazao je prema niskoj sofi na kojoj su bili areni jastuci. - Sjednite da dorukujemo prije nego krenemo dalje. Bit e ovo dug i naporan dan. Dok je David birao hranu i stavljao u maleni tanjur Yael i njezin otac su brzo govorili na hebrejskom. Iako nije razumio niti jednu rije, osjetio je meu njima odreenu napetost. Nekoliko minuta kasnije pridruila ima se mlaa verzija Yo-sefa, u kaki hlaama, lanenoj koulji i sandalama. - Davide, ovo je oev roak, Eli. - Yael se nagnula prema

mladom ovjeku i poljubila ga, a zatim sjela pored Davida. - Bez maslina? - upitao je Eli podigavi obrve. - Imam ih obiaj pecati u martinijima. Yael i obojica mukaraca su se nasmijali. - Ukoliko ima namjeru izdrati nau pustinjsku vruinu, bolje ti je da ih pojede nekoliko za doruak. - Rekao mu je Eli. - Mi u Izraelu jedemo slanu hranu ujutro kako bismo bili edni - objasnio mu je Yosef. - Na taj nain neemo zaboraviti piti mnogo vode preko dana. Jednostavno pijemo. - Ubacio je dvije zelene masline u usta. - Vrlo je jednostavno dehidrirati, a da toga nisi ni svjestan - rekla je Yael. - Tako da je najbolje da pojede mnogo maslina - rekao je Yosef kratko. - Trebaju te u Safedu - ali ne u bolnici. Nije udo daje Yael jake volje, mora biti. David je uzeo punu aku maslina i stavio ih u svoj tanjur. Pojeli su brzo i pripremili se za odlazak. Kad je David zahvalio Eliju na dobroinstvu, Yaelin je otac iz svoje torbe izvadio malenu plastinu kutiju i pruio ju Davidu. - Otvori - rekao mu je - stavi ju. Yael se pribliila da pogleda poklon. David je podigao zlatni lani iz kutije i odmah prepoznao privjesak koji je visio. Slian je dobio na svoj bar mitzvah prije mnogo godina ali nije imao pojma gdje je. - Chai. - Zagonetno je pogledao prema Yosefu, pogledavajui dva spojena zlatna slova - chet i yud - koji se itaju chai, a znae ivot. - ivot je najvanija stvar u idovskoj vjeri - rekao je Yaelin otac. - Sve se vrti oko ivota. Ovdje i sada. Mudraci su nas uili da ukoliko spasimo ijedan ivot kao da smo spasili cijeli svijet. A ako unitimo ivot kao da smo unitili itav svijet.

Yosefove su se duboke oi nale s Davidovim. Mnogo tamnije zelene od Yaelinih, bile su nekako tmurne na jutarnjem svjetlu. - Sada vie nego ikada prije, to je vjerovanje istinsko. Jer ukoliko Gnoseosima uspije unititi preostale Lamed Vovnike, unitit e svijet. Prema onome to su nam ispriali rabin ben Moshe i moja ker ti ih moe spasiti, Davide. Ali mora biti brz. - S tim s e rijeima naglo okrenuo i krenuo prema stepenicama. Nita kao malo pritiska. Davidov se eludac stisnuo, a ostatak masline u grlu gaje gorko pekao. Yael j e uzdahnula, promatrajui oca kako brzo odlazi. Uzela je lani iz Davidovih ruku. - On je takav, nita osobno. Vjeto je zakopala chai oko Davidova vrata. I tada je osjetio drugu vrstu pritiska - njezine prste kako njeno poput pera diraju njegovu kou. Pokuao se koncentrirati na teinu metala kada se chai smjestio na njegovim prsima. Toga se trenutka neega sjetio. Neto iz djetinjsva. Nije bio Stariji od sedam ili osam godina. Jasno je vidio kako mu baka s oeve strane prua njegov vlastiti chai. ivot. I smrt. David je osjetio teret oboje i u tiini su Yael i on pourili za Yosefom niz drvene stepenice. Vonja na sjever je trajala gotovo tri sata. Trik s maslinama je ispunio svoju svrhu. David j e bio posebno edan, a na stranjem su sjedalu bile boce s vodom. Ali njegova je napetost rasla kako je nekoliko puta pokuavao doi do Stacy, Meredith ili Hutcha - ali bez pomoi. vor je u njegovom elucu poeo boljeti kada su se ukrcali na autobus za Safed. Vukao se Ulicom grada Jeruzalema, koja je obavijala glavni breuljak od tri koji su obuhvaali grad. Malo je znao o Safedu, samo ono to su mu ispriali

Yael i Yosef za vrijeme puta, ali je bio iznenaen kad je saznao daje zajedno s Jeruzalemom, Tiberijom i Hebronom bio etvrti sveti grad. Obuhvaajui pogledom panoramu prekrasnih breuljaka koji su se pruali prema jugu, prema Kinneretu - Galilejskom moru - divio se starosti Safeda. Osnovan je 70. g. n. e., godinu dana prije nego su Rimljani sagradili Kolosej, razmiljao je David. Deset godina prije nego je Vezuv unitio Pompeje. I vie od sto godina prije nego su Maje sagradili svoje prve hramove. To njegovo porijeklo stavlja ga u period pet stoljea prije propasti Rimskoga Carstva, shvatio je. Pa ipak, prema onome to mu je ispriala Yael, tek su se u esnaestome stoljeu tamo naselili hebrejski mistici. Mnogi od njih bili su prognanici koje su protjerali iz panjolske za vrijeme Inkvizicije. I tako kad je Shakespeare pisao Macbeth, Michelangelo slikao Sikstinsku kapelu, i Henry VII I . dao odrubiti glavu Ann Boleyn, mistici su Safed utemeljili kao najvei duhovni grad i sredite Kabale. - Misli na to kao na izraelsku Sedonu - predloila je Yael. -Ovdje postoji jednaka suprostavljenost - vitalna kolonija umjetnika, valovi onih koji trae vjeru i mnogo nevienih mistinih sila. Tako, prema njegovoj posjeti planinama Sedone s Hutchom prije mnogo godina, David je mislio da eli znati to da oekuje. Oblici stijena u Arizoni bili su poznati po svojoj ljepoti i njihovim mistinim vrtlozima. Ali kad je auto obiao grad od bijeloga kamena, koji se uzdizao kao kat na svadbenoj torti, osjetio je neto posve novo. Za razliku od Sedone, koja je bila zemljane boje i dobro

uzemljena, a vrtlozi su dolazili iz dubine Zemljine kore, za Safed se inilo da svoju auru izvlai iz neba. ak se inilo da i zrak svijetli istom svjetlou, blistav kao srce dijamanta. Nagnuo se prema otvorenom prozoru kad su stigli na vrh, a Yael je pokazala prema Parku utvrda. - Ovo je mjesto prve utvrde Kriara. Kada su osvojili grad, protjerali su idove iz Safeda. Kasnije su drugi, ukljuujui i vitezove Templare drali grad sve do 1517. g. kada se Otomansko Carstvo rairilio preko cijelog Izraela. U gradskom sreditu, ortodoksni su idovi urili ulicama, odjeveni u duge crne kapute i eire sline onima koje su nosili njihovi preci u devetnaestom stoljeu u Poljskoj. Turisti u ber-mudama, majicama kratkih rukava, i iltericama etali su od jedne galerije do druge, veina ih je zaobilazila srednjevjekovne sinagoge hodajui poploenim ulicama izmeu trgovina i barova. - Ondje je Centar Gabrieli Kabala - naprijed lijevo. - Yael je pokazala prema zavoju. Na njegovome kraju stajala je velika kamena zgrada s prozorima svedenima na luk, koji su se dizali iza ukrasne fasade. Procvjetali kaktusi i drugo cvijee virilo je izmeu kratkih metalnih kopalja koja su se sjajila na suncu. S krovom prekrivenim smeim crijepom Centar je mogao biti i toskanski restoran, a ne meunarodni centar za studij mistike. Kad je David proao kroz vrata slijedivi Yael i njezinoga oca zazvonio mu je mobitel, i sve ih iznenadio. Zurio je u pozivni broj. - Hvala Bogu! To je Stacy! Yael je potrala prema njemu kad se javio. - Stace! Jesi li dobro? Je...? Srce mu se skamenilo. 40 ELIZABETH WAKEFIELD USTALA je iz svoga kreveta i

gledala uokolo unajmljenoga stana na Bloomsburyju zadovoljno se osmjehujui. Ogroman krevet od trenjina drveta o kojem je sanjala otkad je bila dijete izgledao je raskono poput okoladne torte s jagodama na vrhu u izlogu slastiarnice, nita slino dosadnoj sobi s istom posteljinom u njezinoj kui. Njezin je ljubavnik oboavao svaki jastuk koji je odabrala, svaki komplet egipatskih plahti, ak i prekriva u kombinaciji krem boje i zlatne, na taj joj nain govorei daje krevet u kojem spavaju zajedno podjednako lijep kao i ona. Elizabeth je znala da nije lijepa. Brada joj je bila previe naglaena, smea kosa previe obina, i jedine karakteristike koje su se na njoj izdvajale bile su njeni dugi prsti i tamne oi boje ljenjaka. Ali on je mislio da jeste, i u ovoj mu je sobi to vjerovala. Bio je oenjen, naravno. I bogat. I moan. Kao i ona. Sluajno s u se upoznali kod Old Vica, oboje ekajui svoje bolje polovice u Pit baru ispod kazalita. Odmah je izmeu njih izbila iskrica. Do toga trenutka nikad nije razmiljala o tome da prevari supruga. Bila je ozbiljna ena, stariji partner u odvjetnikoj tvrtki koju je osnovao njezin djed. Brak joj je bio siguran i udoban, njezin suprug kirurg vrlo jednostavan. I sebe je samu iznenadila kada je prihvatila poziv na pie jednoga stranca i, kad su zavrili, njegov poziv na veeru sljedeega tjedna. Kakve tete moe imati veera s ovim zanimljivim ovjekom? Njezin je suprug ionako drao predavanje na fakutetu te veeri. Trebala je to biti samo jedna veera, ali ona se pretvorila u etiri godine ukradenih veeri, razgovora ispunjenih arom, i

ovo privatno utoite, gdje su dijelili naelektriziranu seksualnu zanesenost koju mogu zapaliti samo tajni ljubavnici. Negdje izmeu dugoga vikenda kada su otili u Lyon i pononih etnji plaom u San Tropezu gdje je trebala sudjelovati na seminaru o intelektualnom vlasnitvu, zaljubila se u njega. Kako ne bi? Mnogo je pruao, bio je njean, i divan, mislila je. Zapalila je tanke tapie uz krevet, i posula krevet lavandom. Srce joj je tuklo kada je ula zvono na vratima samo nekoliko trenutaka kasnije, i na brzinu je provjerila odraz u ogledalu, popravljajui privjesak od rubina na laniu, zaglaujui rub kratke crne haljine. Otvorila je vrata nasmijana, ali jedan pogled na njegovo lice i znala je da neto nije u redu. - to je? Izgleda tuno. Odmahnuo je glavom. - Nisam. Samo sam pozvan u enevu. Naalost ne mogu ostati. Probolo ju je razoaranje. - Ui, reci mi o emu se radi. - Primila ga je za ruku i uvela ga unutra, zatvarajui vrata i naslonivi se na njih. - Elizabeth, molim te. Dolje me eka auto. Stao sam ovdje na putu za zranu luku kako bih ti osobno rekao. - Pogledao je na sat, i alosno podigao obrve. - Nee me biti nekoliko tjedana. - Nekoliko tjedana? - Prvi ju je puta obuzeo osjeaj nesigurnosti. - Tako dugo? - Naalost, nita ne mogu uiniti. - Razumijem. - I jeste. Neto j e skrivao. Dobro ga je poznavala da to zna. - Pa, onda - rekla je i slegnula ramenima - to e mi dati dovoljno vremena da pripremim izvjee za

sluaj Penobscot. Privukao ju je sebi i ljubio po cijelom licu. Nedostajat e mi, Elizabeth. Stalno. -1 ti meni. - Poljubila ga je jo jednom, zatim gaje pogledala u oi. - Sretan put, dragi. Nekao se. - Nazvat u te. Odmah je znala da nee. - Nemoj da te voza eka. - Psihiki se pripremila za bol koja joj je derala prsa i maknula se od vratiju. Stajala je u tiini na trenutak nakon to su se vrata zatvorila, zatim je ispravila ramena i krenula kui. 41 DUBOKO ISPOD GRADA Londona, mnogo dublje od sustava podzemne eljeznice koja je prvi put a sagraena 1800-ih, nalazi se zamreni labirint tunela koji se provlai izmeu starih zidova. Zaboravljen od veine, iako je jednom davno bio vaan dio sustava, neki otvori su ostali tihi i zaboravljeni jo od 1930-ih. Drugi su zapeaeni, a trei se koriste za velika skladita. Mnogi su tuneli ponovo otvoreni kako bi posluili kao zatita od bombardiranja za vrijeme drugoga svjetskoga rata, da bi ponovo bili zaboravljeni. Nekoliko se Londonana prisjetilo lokacije strmih spiralnih stepenica koje su se sputale prema dolje, prema tunelima. A jo manje ih zna da su ispod londonskoga Towera, ispod Temze, ponovo proradili veliki ventilatori. Eduardo DiStefano je otpratio svoju suprugu pridravajui ju za lakat jednim ovakvim stepenitem. Znao je da je njegova dunost smjestiti ju, a ipak je gorio da pobjegne. Morao je pronai Serpenta. I to brzo. Krug je proao kroz velike muke kako bi izgradio podzemnu odaju gdje je vodio posljednje faze svojega istraivanja - ali ga nigdje nije mogao nai. Prokleto bi raunalo moralo pjevuiti poput kakve simfonije u pronalasku posljednjeg imena, ali ga je trebalo prvo ukljuiti.

Nitko ga u Arci nije vidio, a ni Erik jo uvijek nije stigao. - Priviknut e se ivjeti u podzemlju, bella. Moramo se pouriti - smjestiti te. Krug se okuplja za sat vremena. - Samo mi pokai vrata, caro - ne treba mi tvoja pomo u raspakiranju, ili prilagodbi. Florine su pete sa sigurnou udarale po metalu. S divljenjem je promatrala velianstvenu pa ipak primitivnu okolinu. Iako je Eduardo ovdje bio mnogo puta i priao joj o tome, ovo je bio njezin prvi susret s Arkom. Veeras e joj stii djeca i unuci, iz Milana, malo nakon to se spusti mrak. Kako se jasno sjea pjesmica koje ih je uila kada su bili maleni, pripremajui ih na put sjedinjenja s Izvorom. Kakva ih avantura jo eka. Nasmijala se kad su stigli do prvog odmorita, i zastala da doe do daha. U Arci e se pjevati svake noi - onoliko noi koliko e biti potrebno da se unite svi Prikriveni kako bi due Gno-seosa mogle lebdjeti slobodne. Slobodne od veza s tijelima, slobodne za sjedinjenje s Izvorom. Jedva je ekala uti glasove kako odzvanjaju u pjesmi, njihove tajne rijei zatiene gustoom kamenja i stijena. Eduardo je pomislio daje nervozna jer je morala ostaviti vilu na breuljku, ali ne, nije se imala ega bojati. Bio je ovo velianstven trenutak. Svi e lanovi Kruga uskoro biti ovdje sa svojim obiteljima. - Pomisli, Eduardo. - Bila je bez daha. - To je ono to smo iekivali stoljeima. - Osjeaj slavlja u njezinome glasu odzvanjao je kamenjem. - Konano e Prikriveni biti istrebljeni. Nae je osloboenje neminovno. Toplina njegovoga dlana milovala ju je po ramenu dok su paljivo silazili stepenicama. - Ne bih toliko postigao bez tebe, bella. Tvoj ar je gotovo nadjaao moj. Ti si moja radost.

- Bit e jo toga. - Nasmijala mu se, ispunjena sve veim uzbuenjem sa svakim korakom koji je napravila jer e doivjeti taj dan pobjede. Nije alovala za onima koje je ostavila za sobom. U posljednji je trenutak razgovarala sa svojim bratom prokletom budalom - nazvavi ga jutros iz vile. Alfonso nije imao pojma da se uju posljednji put. Nije bio Gnoseos i nije bio od koristi - nikada joj nije padalo na pamet da njega i njegovu protestantsku enu uvede u Krug. Nitko od njezine ogromne obitelji nije znao za njezino obraenje, ili za tajne obrede koje je prihvatila ubrzo nakon to se udala za Eduarda. Svi su pretpostavljali daje postala ateistica. Nita nije moglo biti dalje od istine. Znala je da Bog postoji, ali ga nije ni voljela niti oboavala. Sada je znala istinu - stvorio je svijet iluzije i zla. Stvaran svijet je bio duhovan i to je bila stvarnost koju su joj pokazali njezin suprug i Krug. Stari obredi koje joj je Eduardo postepeno pokazivao neto su duboko u njoj pokrenuli, oslobodili i dopustili da raste. Svakoga tjedna dok bi ona i Eduardo ispijali liker s nekim omamljujuim sredstvom koje je pojaavalo njihovo duhovno stanje za vrijeme meditacije, otkrivala bi sve dublju povezanost s Izvorom svoje due. I bila bi sve nestrpljivija da izazove okrutnoga podlonoga Boga Izvoru - stvoritelja - za kojega njezini ljudi vjeruju da je stvorio sva bia i materiju, obmanjujui due koje ele lebdjeti slobodno. Eduardo ju je oslobodio pokornosti konvencionalne religije. Sada je, zajedno s elitom ove sekte, bila nekoliko sati od oslobaanja svojeg unutranjega duha iz ovoga lanoga, okrutnoga i zlog svijeta.

Ironino, pomislila je, kad je stigla do dna stepenita, da e se Uznesenje dogoditi tako duboko pod zemljom. Promatrala je ogromnu prostoriju za primanje, znajui da ni kamen, ni temelji, kao niti elik nee moi zarobiti njihove due jednom kada se svijet srui. Bog je unitio svijet prvi puta kada je poslao Poplavu. Sada je bio red na Gnoseosima. 42 SAFED - AO MI JE - muki se glas rugao u Davidovo uho. - Tvoja curica se trenutno ne moe javiti na telefon. Osjetio je kako mu je nestalo krvi s lica. - Tko je to? Gdje mi je ker? - Zna tko sam, Davide - ismijavao gaje ovjek. - Ima neto moje. A ja imam neto tvoje. Crispin Mueller. - to hoe, Muelleru? uo je divlji smijeh. Zauo je ton i veza se prekinula. - to se dogaa? - Yael gaje zgrabila za ruku dok je otvorenih ustiju zurio u telefon. - Mueller ima Stacy - rekao je. -1 ne znam gdje. Prokletnik mije spustio slualicu. Ispunjen bijesom utipkao je Stacyin broj. Tijelo mu je bilo kao komad leda kada je u uhu uo signal zauzete linije. Sada nije bilo sumnje. Crispin je bio Gnoseos. I Stacy... Stacy je bila Lamed Vovnik. Kao i drugi iz moga dnevnika. Obamro je. Obramro je od oka i to je shvatio da su Yael i njezin otac bili u pravu. Gnoseosi unitavaju svijet. to ako su ve ubili Stacy? U prsima mu je rasla panika. Ne. Crispin e ju ostaviti ivom - dok ne dobije kamen. Dok mu ga ne donesem. Kao da mu je Yael itala misli.

- Igra se s tobom - rekla je brzo. - Nee ju ozlijediti, Davide, ne dok ne dobije ono to eli. Ali ne moe... - Vratiti mu kamen? Zato? Sada je njime strujao bijes. Primio je zlatni chai na laniu, vrsto j e stisnuo prste oko njega da mu se metal urezao u kou. - Nije li ivot najvanija stvar? Nije li mi to tvoj otac rekao? Djetetov je ivot najvaniji od svega. - Ali cijeli svijet, Davide? - upitao je Yosef, rairivi ruke. Lice mu je bilo blijedo, ali glas ozbiljan. - Je li ivot jednoga djeteta vaniji od toga? - Ona je Lamed Vovnik. - David se okrenuo prema njemu. - Ako spasim njezin ivot - samo njezin ivot - spasit u svijet. Zar nisi to rekao? Ruke su mu se tresle kada je ponovo rasklopio telefon. Vidjeli smo Muellera u Londonu. Veeras idem tamo prvim letom koji mogu uloviti. Moete zadrati moj dnevnik - rekao je Yael. Izvadio ga je iz torbe i pruio joj ga, zanemarujui izraz boli na njezinome licu. - Samo naprijed - proui ga, raskomadaj ga. Radi s njim togod hoe! Ne treba mene za to. Mahnuo je telefonom. - Kako mogu doi do El Ala? Daj mi broj! - Davide, ui - rekao je Yosef smirenim tonom. Rezervirat emo ti let, ali mora o tome jo razmisliti. Stvari se brzo razvijaju. Vrlo brzo. Zurei u oca pa u ker, David nije mogao vjerovati da nisu razumjeli vezu koja gaje vodila. U glavi mu se sudarilo na tisue runih vizija. to se dogodilo Hutchu? Meredith? Jesu li oboje mrtvi? Nije se mogao boriti sa slikama najgore none more, progurao se izmeu Yael i njezina oca i uao u Centar.

Sudario se s hladnim zrakom kad je uao u prostrano suncem osvijetljeno predvorje iji je pod bio presvuen ploicama boje badema. Iznenada mu se uinilo da mu u glavi odzvanja stari apat. Planina samo djeluje neosvojivo. David se smrznuo. Hutchov glas, smiren i ohrabrujui u podnoju Granitne planine. Penje se njome jednako kao to jede odrezak, kompa -zalogaj po zalogaj, i nikad vie od onoga to moe provakati jednim zalogajem. Preplavila ga je udna usiljena mirnoa, slina onoj koju je glumio kod prvoga penjanja s Hutchom. Glumljena dok strah koji je osjeao nije zamijenio samopouzdanjem. Duboko diui kako ga je Hutch nauio, pokuao je jasnoom isprazniti iz sebe bijes. Periferno je uo Yaelin glas. Razgovarala je s avio-tvrtkom. A Crispin Mueller je vodio igru. David je iz depova izvadio oba kamena i prouavao ih, potpuno ignorirajui Yosefa koji je proao pored njega kako bi razgovarao s nekolicinom mukaraca koji su stigli u predvorje. Agat i jantar su bili tei u njegovoj ruci - i svjetlost koja je plesala na njihovim stranicama smetala mu je za oi. Stisnuo je aku oko njih i vratio ih u dep. Jednom sam slijedio Crispina. Reagirao impuzivno. Ne moram opet raditi po njegovom. Ovoga puta, pomislio je David, pouzdat u se u samoga sebe. I paziti gdje stajem. - Kako to misli da su svi letovi otkazani? - David je svladavao impuls da istrgne telefon iz Yaeline ruke. - Ne vjeruje mi? Onda ti probaj uvjeriti El Al da leti za vrijeme sigurnosne uzbune. Iskreno, sumnjam da e ti uspjeti.

David je duboko udahnuo. Primiri se, govorio je sam sebi. - Kakva uzbuna? - upitao je. - Iran se najvjerojatnije priprema lansirati nuklearnu raketu. - Glas joj je bio ispunjen strahom. - Idemo do televizora. Pourili su prema prostoriji za osoblje Centra, u prostoriju ispunjenu dugim stolovima s a stolnjacima od lanenoga papira, a oko njih su stajale crvene stolice. Izgledala je kao kolska kanti-na, osim velikoga televizora koji j e bio na stranjem zidu. Pridruili su se Yosefu, paljivo gledajui ekran zajedno s jo desetak namrtenih lica, tihim Izraelcima. - Krive SAD-e i Izrael za eksploziju tankera koja se dogodila prologa tjedna u luci Deyyer - rekla je Yael sitna ena ije su naoale visile s lania oko vrata. David se ukoio. Voditelj je iznosio broj nastradalih koji je dostigao brojku od tristo. Zar je samo prije nekoliko dana gledao televizijske snimke u zranoj luci na putu za New York? Osjeao se kao da je prolo milijun godina od trenutka kada je otiao iz Washingtona. - I zbog ove nesree - zagunao je Izraelac ispijena lica -milijuni nedunih ljudi bi trebali poginuti? Treba nam udo - dodao je grozniavo, ostavi bez daha. - Rabine, ovo je ovjek koji bi nam mogao dati to udo. Deset se glava okrenulo prema Yosefu Olynskom. Deset ga je pari oiju promatralo kad je ruku poloio na Davidovo rame. - Ovo je David Shepherd, rabine Cardoza. Doao je u Safed sa svojim dnevnikom i dva dragocjena kamena iz prsnog oklopa naega Cohen Gadol. Cijelom se prostorijom rairio zajedniki uzdah. Yael je promatrala napetost zbog koje se trznuo mii na Davidovoj

vilici. Znala je da se osjeao ulovljen u zamku. Znala je da se osjeao bespomono u elji da spasi dijete. - Surauj s nama, Davide - tiho je preklinjala kad im se pribliavao rabin ispruene ruke. - Trenutno je ovo jedini nain na koji moe pomoi Stacy. im se otvore zrane luke, obeajem ti, moe slobodno otii. Ali za sada, ne trebamo samo tvoj dnevnik. Trebamo tebe. Moda se u tebi kriju jo neki podaci koji su nam potrebni. Ovo je grad - jedini grad gdje treba biti. Zbog Stacy - zbog preostalih Lamed Vovnika. Za svijet. Imam li izbora? pomislio je David. Oaj je ispunjavao njegov osjeaj bespomonosti, ali je znao daje u pravu. Pogledao je u ispijeno lice rabina, ovjeka ne mnogo starijega od njega i prihvatio ispruenu ruku. - Gdje poinjemo? - upitao je kratko. Dok su prolazili kroz ogroman raunalni laboratorij na najviem katu rabin Cardoza je Davidu ukratko opisao Centar Ga-brelli Kabala. - Ovdje prouavamo djelie papirusa koje je odobrio Institut za antikvitete - rekao je, teko diui zbog uspona stepenicama. - Kad ih otkriju arheolozi, Institut ih procjenjuje i datira - zatim digitalne kopije unosimo u raunalo i traimo skrivene poruke iz HaShema. - David je svjetovni idov, rabine - prekinula ih je Yael. -Moda ne zna mnoga imena za Boga - ka o i HaShem - ili njihovu mo. Jo imena? Zato nisam iznenaen? David je pomislo. - I koliko ih ima? - pitao je glasno. - Sedamdeset i dva - odgovorila je u hipu. - HaShem, Ado-nai, Elohim su samo neka od najuobiajeniji.

Shekhinahje naziv za Boju ensku prisutnost u svijetu. Mistici meditiraju nad sva- kim od ovih svetih imena, odvojeno, zamiljajui svakoga od njih u svojem hebrejskom obliku. Rabin Cardoza se nasmijao s odobravanjem. - Vidim da si mnogo toga nauila za vrijeme svojega boravka ovdje. Okrenuo se Davidu. - Kao mistici, vjerujemo daje cijela Tora - sa svim obrisanim prazninama izmeu slova - jo jedno ime za Boga. - Pretpostavljam da se ne da izgovoriti? - promrmljao je David. Rabin je podigao obrvu ali mu nije odgovorio. Proli su kroz ogromna staklena vrata i uli u knjinicu. Okrueni ogromnim prozorima na luk, mukarci s epicama na glavi sjedili su i zurili u kopije dijelova koji su bili raireni poput lebdeih kontinenata na ogromnim stolovima od hrastovine. Drugi su prouavali gomile ispisanih materijala za stolovima na kojima su bile nagomi- lane knjige. Ovdje oni usporeuju tvoja imena iz dnevnika s imenima koja su ve nali u komadiima, shvatio je David. - Kasnije e upoznati Binyomina i Rafija - rekao je rabin Cardoza, pozivajui ga da nastavi hodati prema odijeljenoj prostoriji za uenje. - Ali poinjemo odavde. Vidio si mnogo knjiga na policama. Ali samo je jedna koju bih elio sada istraiti. Cardoza je izvukao stolicu sa okrugloga stola na kojem su bile gomile ispisanih papira i na desetke nailjenih olovaka. Mogu li vidjeti tvoj dnevnik, Davide? David je pogledao prema Yael i ona mu je dodala dnevnik. Izvadivi naoale iz depa na koulji, rabin Cardoza se sjeo na stolicu. - Svi sjednite. Raskomotite se. Moramo o mnogoemu razgovarati, a vremena je malo.

Stranicu po stranicu, proletio je kroz dnevnik, usporeujui stranice s ispisanima koje je izvadio s vrha gomile na stolu. to trai? David se pitao izgarajui od nestrpljenja. Prolazile su minute, a rabin je jo uvijek bio zadubljen u dnevnik, uronjen u imena. Kada je konano zatvorio knjigu i skinuo naoale, David je bio spreman jurnuti. Ali su ga sljedee rijei rabina Cardoze prikovale za stolac. - Ovaj bi dnevnik mogao biti znaajniji nego to je to rabin ben Moshe mislio. Iznenaen, Yosef se nagnuo prema naprijed, skupivi obrve. Yael se nije pomaknula, nego je naglo udahnula. - Kako? - inzistirao je David. - Jeste li otkrili imena koja nedostaju? - Ne, morat emo cijeli sadraj tvojega dnevnika unijeti u raunalo. Pa ipak, na prvi pogled uoio sam neto neobino u nainu kako su Vam se pojaljivala imena, profesore... - David. Molim vas. - David, onda. U svim kopijama dijelia koje smo otkrili imena su poredana odreenim i ist i m redoslijedom. Tvoja nisu. Stoga, zato su tvoja imena napisana drugaijim redoslijedom od onih skrivenih u Adamovoj Knjizi imena? Moda... - drao je knjigu u zraku - tvoj dnevnik uva klju otkria koje oajniki trebamo. - Mislite da se u Davidovom dnevniku moda nalazi kriptira-na poruka - uzbueno je proaputala Yael. Cardoza je naslonio ruke na trbuh i kimnuo. - Vjerujem da su Davidu imena dola ovim redoslijedom iz odreenoga razloga. Otkrivena su mu zajedno za vrijeme mistine vizije iz odreenoga razloga - kako bi mu dali imena Lamed Vovnik a da bi ih se moglo spasiti. Ali vjerujem da

redoslijed kojim su mu kazana ova imena krije drugu poruku. Poruku koju David jo nije otkrio. Sve su oi bile uperena u Davida. Osjetio je da j e pritisak na njegovim ramenima bio jai. - Kako da doem do poruke, rabine? Budui da nemamo mnogo vremena moda mi moete dati neki mig, staviti me u trans, neto. - Kad bi barem bilo tako jednostavno - uzdahnuo je Cardoza. - Nisi matematiar, kao ni ja. Ali matematika je upravo ono to je dovelo do dekodiranja nae Tore - Pet Knjiga Mojsijevih: Knjige Postanka, Knjige Izlaska, Levitskoga zakonika, Knjige Brojeva i Ponovljenog zakona. Ovdje u Centru Gabrieli Kabala, primjenjujemo iste raunalne programe koje su izraelski znanstvenici koristili kod prouavanja Tore. Samo ovdje ih koristimo da izvuemo imena Lamed Vovnika koji su upisani kodirano u Adamovoj Knjizi Imena. David je kimnuo, prisjeajui se opisa rabina Ben Moshea koji mu je opisivao kako je Knjiga ila od Adama na sinove, generacijama i generacijama, dok nije izgubljena... Rabin Cardoza je nastavio. - Iako je Adam napisao imena svih bia, imena Lamed Vovnika sakrivena su u tekstu kako im se ne bi otkrio identitet... - Ali ja sam napisao samo imena Lamed Vovnika. Hoete rei da se u njima skriva jo neto? - Davidovi su prsti pobijelili koliko je vrsto primio naslonja stolice. - To emo otkriti. - Rabin je uzeo dnevnik i krenuo prema vratima. - Binyoumine - pozvao je jednog od mukaraca s epi-com, koji je odmah ustao i pourio prema njemu, njegovo sjajno e l o bila je prava suprotnost njegovoj crnoj jarmulki.

- Binyomine, napravi kopiju dnevnika profesora Shepherda i poni ga istraivati. Primijetit e d a su imena napisana drugaijim redoslijedom od onoga na papirusu pokuaj otkriti razlog. Znam da te ne moram podsjeati koliko nam je to hitno. Mukarac je uzeo dnevnik svojim kratkim prstima i otiao u brzini bez ijedne rijei. - Kako e traiti skrivenu poruku? - David je zapitao tajanstveno. Nije mogao zamisliti kakav je proces dekodiranja. - To je vrlo sloen proces, ali pokuat u ti objasniti na najbri i najjednostavniji nain. - Cardoza se vratio za stol, popravio jar-mulku na glavi pomaknuvi je prema naprijed. Proistio je grlo i susreo se s Davidovim pogledom. - Prvo mora shvatiti da nema nieg obinog u vezi s hebrejskim alfabetom. Naprotiv, svako j e slovo proeto vlastitim mistinim moima. - Kao i kamenje - David se nagnuo prema naprijed, iznenada je jako elio vjerovati da e se sve ove moi skupiti zajedno i uzrokovati promjenu. Da njegov dnevnik ima novo poglavlje, da e mu mistici ovoga grada pomoi pronai ga. - Upravo kao i kamenje. - Oi rabina Cardoze bile su u njegovima. - Kad ve o njima govorimo, molio bih te da mi ih da. 43 NEGDJE U KOTSKOJ - Jo AJA, SINKO? Ruka biskupa Ellswortha proarana ilama drhtala je dok Dillo-nu McGrathu toio indijski aj u porculansku alicu. Dillon nije mogao ne primijetiti kako je biskup ostario otkad je otiao u mirovinu. - ao mije to te ne mogu pozvati na veeru, pogotovo nakon to si prevalio toliki put da me posjeti, ali, naalost,

moj let za London je za manje od tri sata... Biskup je slegnuo ramenima ispriavajui se, promatrajui Dillona umornim sivim oima. - Stvarno te ne elim pourivati. Moramo toliko toga nadoknaditi. - Ne morate se ispriavati, Ekselencijo. Ja se moram ispriati jer sam doao nenajavljen u ovako krivo vrijeme. Dillon je popio gutljaj aja s mlijekom, nije osjeao aljenje. Pruio je ruku prema kolau od limuna na tanjuru koji je postavila biskupova domaica na niskom stoliu izmeu njih prije nego gaje pozdravila i otila kui svojoj obitelji. Sada su u ovoj kolibi sjedili samo njih dvojica. Bila je malena i skromna, skrivajui se u dugi m sjenama staroga dvorca koji je propadao, a nekad je bio ljetnikovac kraljevske obitelji. Pa ipak Dillon je primijetio da je porculan bio najfiniji i najskuplji, da je stolnjak bio od najskupljeg irskoga lanenoga platna i daje biskup bio vie odjeven za odlazak u operu nego za ranojesenski odmor na jugu Francuske. ak su i zavjese bile od runo izraene ipke, a oktogonalni sat koji je otkucavao na zidu od istoga zlata, ukraen vulkanskim staklom. No, sa svim blagima koja su ukraavala skromnu kolibu, prsten na biskupovoj desnoj ruci bilo je ono to je zaokupilo Dillo-novu panju, iako se nije usudio to pokazati biskupu. Rubin je sjao kao kap krvi okruen zlatom. Bio je isti kako ga se sjeao prije mnogo godina kada ga je ugledao na seminaru u Rimu i kada nije imao pojma to je pisalo na njegovoj glatkoj strani. Oblika krune, kao i kamen koji mu je David pokazao. Kao i ostalih deset koji su opisani u knjizi. Dillon je progutao posljednji zalogaj kolaa i oblizao usnice. To je bilo sve to je mogao uiniti kako ne bi zurio u biskupov

prsten kada je ovaj poeo raspremati stoli. - Dozvolite mi da Vam pomognem - Dillon je ustao i podigao teak srebrni posluavnik. Slijedivi domaina do sudopera odloio je servis za aj na kuhinjsku plou, a biskup mu se zahvalio. No, umjesto da se vratio pokupiti preostale kolae, Dillon je uzeo teak ajnik i njime udario biskupa po glavi. uo se tup udarac. Koati se starac nagnuo naprijed i udario nosom u pipu prije nego se sruio na pod. Dillon je osjeao samo prezir kada je kleknuo pored biskupa, hvatajui njegovu desnu ruku. Stisnutih usnica zgrabio je prsten na starevom mravom prstu. Stajao je tamo, nije se htio provui preko zgloba. Dillon je ustao potraiti deterdent i nalio ga preko biskupovoga prsta. Jednim trzajem prsten je izletio kao ep iz ampanjca. Dillon je samo na trenutak promatrao kamen prije nego je prsten stavio na svoj prst. Reuven. Sada je jasno mogao proitati ime. - ini se da ete propustiti svoj let, Ekselencijo. Zakoraio je preko tijela na ulateni pod i pokupio kuvertu koju je biskup ostavio na vrhu spakirane torbe. U uglu je bio znak avio-tvrtke Lufthansa. Dillon je pogledao sadraj i gurnuo kuvertu u unutranji dep svoje jakne. - Nadam se da ste si kupili putno osiguranje, Ekselencijo. Malo j e kasnije sjeo na unajmljeni motor i pojurio prema seoskoj cesti koja e ga odvesti nazad u opatiju. Njegove su torbe ve bile spakirane i ekale ga. Njegov je let za manje od tri sata. 44 RABIN CARDOZA JE ekao pun nade dok je David pokuavao izvaditi kamenje iz depa hlaa. Sada kada je doao trenutak njihovoga davanja David se

ne-kao, iako je znao daje ovo mjesto gdje pripadaju. Pa ipak agat je bio u njegovome vlasnitvu ve dvadeset godina. Bilo mu je udno od toga se odvojiti. Duboko je udahnuo kada ga je poloio u Cardozin debeli dlan. Rabin je zurio u kamenje kao daje dobio najvrijedniji dar na svijetu. - Gdje ete ih staviti? - upitao je David. Rabin ga je pogledao ispunjen zahvalnou i nadom koji su sjajili u njegovim oima. - Negdje n a sigurno. Zajedno s drugima koje smo dobili s prsnog oklopa visokoga sveenika. Moramo se moliti da e, zajedno, njihova mo uspjeti promijeniti ishod ove bitke. ' Cardoza je kamenje ubacio u malenu vreicu koju je izvadio iz depa bijele koulje dugih rukava. Vratio ju je natrag, namjestio epicu i namrio se kada je Davidu zazvonio mobitel. David gaje zgrabio iz depa, srce mu je udaralo. - Davide,... Davide... Bila je to Meredith. Govorila je drhtei tako jako da se morao napeti kako bi ju uo. Dok je David sluao, od pritiska u prsima poelo mu se vrtjeti. - U kojoj si bolnici? - pitao je kad je zautjela. - Dobro, probaj se smiriti. Nazvat u te im neto saznam. Vratit u ju, Meredith. Obeajem ti, vratit u ti ju. U maglici koja g aj e obavijala poklopio je telefon. Hutch je bio mrtav. Meredith je bila teko ozlijeena. A Stacy... Polako, postao je svjestan da svi u sobi zure u njega. - Davide? - Yael je probledjela. - Ima jedno plavo ijedno smee oko. - Glas mu je bio grub. - Tko, Davide? - Yael je ustala i krenula prema njemu. - O

kome to govori? Zatvorio je oi, vidio neto to nitko drugi nije mogao - Stacy u rukama udovita. - Ubojica koji je oteo Stacy. Sat vremena kasnije rabin Cardoza mu se obratio sa suosjeanjem i hitnou. - Znam da su ti misli negdje drugdje, ali moramo djelovati dok jo moemo. Jesi li spreman nauiti o moi slova i brojeva? ini se da nita drugo trenutno ne mogu uiniti, pomislio je David, jo uvijek omamljen. Svi su letovi na Bliskom istoku i dalje otkazani, ne mogu u London, ne mogu ui u trag Crispinu Muelleru, ne mogu ga ubiti vlastitim rukama. - Sluam. - Dobro. - Rabin se nagnuo prema naprijed, pokazujui Davidu da sjedne pored njega. - Ovdje koristimo slova i brojke kako bi svakodnevno rjeavali misterije. Sjea l i se hebrejskog alfabeta? Dvadeset i dva slova - od kojih se pet pie drugaije kada se nalaze na kraju rijei - dodao je. David je kimnuo. - Toliko mije ostalo od sati za pripremu za bar mitzvah. Ali ne previe, naalost. - Ono to te vjerojanto nisu uili - rekao je rabin - je da svako hebrejsko slovo ima svoju mistinu mo, jedinstvenu energiju ili vibriranje. Svako slovo ima i svoju odgovarajuu numeriku vrijednost. Pruivi Davidu tablicu s hebrejskim alfabetom poeo je unositi poetna slova u raunalo - alef bet, gimmel, daled, hey -oznaavajui ih odmah brojevima. - Hebrejska se numerologija naziva gematrija. Ovdje, prvih se deset slova slae s brojevima od jedan do deset. Tako je alef jednako jedan, bet dva, i tako dalje. - A nakon deset? - David je zurio u tablicu. Odgovorila je Yael. - Prve broji po deseticama, a ostale

stoticama. Julije Cezar je koristio slinu tehniku kad je izgraivao Rimsko carstvo u Galiji. Koristio je zamjenske kodove za slanje tajnih poruka. David je proao rukom kroz kosu. - Nadam se da nee biti testa. - Nema testa. Nemamo vremena nauiti te vie od osnovnih primjera - uvjeravao gaje Cardoza. Iznenada je David dohvatio tablicu s alfabetom i detaljnije ju promatrao. - Slovo lamed odgovara broju trideset - rekao je polako. - I vov je est. - Pogledao ih je, dok je iz njega izbijala iskra razumijevanja. - Lamed Vov. Trideset i est. Pravini - zato se zovu Lamed Vovnik. - Tono. - Yael je obila stol i pogledala preko njegova ramena. - To je upravo nain na koji mistici primjenjuju gematriju. Kabalisti vjeruju da postoji mistina veza izmeu rijei u Tori koja ima istu numeriku vrijednost. I da prouavanje ovih povezanih rijei moe otkriti skrivene poruke koje se ne vide na povrini. - Skrivene poruke? - Dublja znaenja - pojasnila je, povlaei uperak kose iza uha. Postoje mnoge razine znanja u Tori, neka su na povrini, a druga koja mistici pokuavaju otkriti ve stoljeima duboko sakrivena. - idovi nisu jedini koji primjenjuju gematriju - rekao mu je Yosef. - I Arapi ju takoer primjenjuju. Kao i Sufisti koriste ju za dublje prouavanje znaenja Kurana. - Neki tvrde da su tvoji lanovi Ustavotvorne skuptine iz 1787. g. koristili gematriju za pisanje nacionalnoga slogana, e pluribus unum - jedan od mnogih - rekao je rabin. - Echad, hebrejska rije za jedan ima numeriku vrijednost trinaest. Sjedinjene Amerike Drave - jedna zem lja, ujedinjujui

trinaest izvornih kolonija. - To je fantastino - David je odmahnuo glavom izrazom iznenaenja i zadivljenosti. - Moj je otac bio ameriki senator. Volio bi to znati. Prekinulo ih je njeno kucanje na vratima. - Da, Rafi, ui - rabin je pozvao visokoga mukarca koji se nekao na vratima. - Upravo je stigao e-mail od Avi Raza. Jedini Percy Gaspard kojeg smo mogli nai ubijen je pod sumnjivim okolnostima prije est mjeseci. David i Yael su se pogledali. Ubijen je jo jedan Lamed Vov-nik. Rabin Cardoza je proistio grlo, mrkoga izraza lica. - Hvala ti Rafi. Kada se mukarac vratio svome poslu, Cardoza je pogledao na sat. - Moramo nastaviti - rekao je strogo. - Vratimo se na kodove Tore. Dok se David pokuavao sabrati, rabin je ve nastavio. - Kodovi Tore nisu nita novo. Teorije o skrivenim porukama postoje ve nekoliko tisua godina. Tek je 1291. g. rabin Be-chaye o njima pisao u svojim komentarima na Knjigu Postanka. U esnaestom je stoljeu mistik rabin Moshe Cordovero potkrijepio tu teoriju, tvrdei da svako slovo u Tori nosi u sebi boansko znaenje. - ak je Sir Isaac Newton vjerovo da postoje tajne poruke u Bibliji - prekinula gaje Yael kako bi dodala. - Ali koliko god bio inteligentan nije mu to uspjelo dokazati. - Zato jer je prerano roen - nasmijao se Yosef. - Trebalo mu j e raunalo da bi to mogao dokazati. Cardoza je otvorio bocu s vodom i potegao veliki gutljaj. -Istina je, Davide. I zbog toga nitko nije pronaao tajne poruke do dvadesetoga stoljea - kodove koji su tako domiljati da ih je nemogue

otkriti runo. - Unesi JUSS - rekao je Yosef. David se namrtio. JUSS? A to je? - Jednako udaljeni slijed slova. - Rabin se naslonio u svojoj stolici. - Tako raunalo otkriva tajne rijei i fraze koje se skrivaju u Tori i drugim tekstovima. Iskau iz rukopisa jer se slova koja ine tajne poruke nalaze na jednakoj udaljenosti jedno od drugoga. Davidove su se obrve skupile. - Moe malo sporije. - Recimo da bilo gdje u Tori odabere poetnu toku. Rabin Cardoza j e bio strpljiv uitelj, David mu je to morao priznati. - Od toga slova programira raunalo da odabere prema naprijed ili unazad, na primjer svako deseto slovo. Tako raunalo oznaava deseto, dvadeseto, trideseto i tako dalje, dajui ispis teksta koji sadri svako deseto slovo. Na Davidovo olakanje poeo je uoavati obrazac. Jednom kad ima ispis, prolazi kroz tekst traei rijei ili fraze koje su skrivene u naizgled neitljivom tekstu. - Dobro. - Yosefove su duboke oi odavale odobravanje. Uz pomo raunala, moe isprobavati JUSS stalno naprijed, nazad, dijagonalno, horizontalno, vertikalno. Moe promijeniti njegovu duljinu i smjer iz bilo koje poetne toke. Siguran sam da shvaa da je tako neto nemogue olovkom i papirom, ak i ako radi godinama. - A raunalo to napravi u trenutku - rekao je David, kimajui. Stoga, kada ste pretraili fragmente iz Adamove Knjige imena koji ste obrazac koristili za traenje Lamed Vovnika? U rabinovim se oima vidio sjaj. Yosef se nasmijao ali odgovorila mu je Yael, glas joj je bio pun i grlen u tiini

knjinice. - Trideset i est. JUSS slijed koji je otkrio Lamed Vovnike bio je od trideset i est slova. Na trenutak je David ostao bez rijei. Dozvolio je da se puka jednostavnost nadvije nad njime. Iznenada se osjeao vrlo malenim u usporedbi s beskrajnim znanjem - irinom Boje izvrsnosti i oblikovanja svih stvari, u vremenu - i to gaje udarilo poput uarene kugle. Iako je Adam imenovao sva Boja bia i zapisao ih u Knjigu vlastitom rukom, Bog je jo jednom otkrio tajnu u samome tekstu. Imena svih istinski pravinih dua. Davida je glava poela boljeti od pokuaja odgonetanja. - Bog sve zna - rekao je rabin njeno. - Uvijek je znao - od poetka, ak i kad je Adam pisao svoju Knjigu - identitete svih Lamed Vovnika u svakoj generaciji. David je ustao sa stolice i poeo etkati uokolo sobe, ostali su ga utke promatrali. - Imamo slobodnu volju - kao i Adam - nastavio je Cardoza. - Bog ga nije prisiljavao dok je pisao, a opet je sve u njegovoj Knjizi. - Ime svakoga Lamed Vovnika od poetka svijeta - David je udahnuo. - Skriveno u Adamovom popisu svih ivih bia. Okrenuo se prema staklenim vratima, zurei u smjeru mukaraca koji su radili za stolovima i iznenada se okrenuo. - Ukoliko je Bog znao imena svakog Lamed Vovnika znao je i imena Gnoseosa i ostalih Njegovih neprijatelja. - Ameleci. - Yaeline su se oi rairile. - U svakoj generaciji, oni ustaju protiv idova, i protiv Boga. - Ameleci? - David je odmahnuo. Nikada nije uo za tu rije. - Pleme koje je slijedilo Izraelce dok su lutali pustinjom na

bijegu iz Egipta. - objasnio je rabin Cardoza. - Napali su Izraelce odostraga, ubivi ih na tisue. Knjiga Izlaska pria o bici, opisuje kako su kad se Mojsije obratio Bogu i podigao ruke prema Njemu u molbi da pomogne Izraelcima u borbi protiv Ameleka oni pobjeivali, no kad se Mojsije umorio i ruke su mu pale, Ameleci su napredovali. Tada su Aaron i Xur pohitali pomoi Mojsiju. Svaki s jedne strane, drali su mu ruke visoko i Izraelci su pobijedili Ameleke. Yosef je ispustio uzdah ispunjen osjeajem umora. - Iako su na kraju Izraelci pobijedili Ameleke, nai rabini uvijek ele da se toga prisjeamo. Vidi, Davide, Ameleki ustaju u svakoj generaciji kako bi unitili idove. Toliko mnogo puta do sada. Haman, Herod, Hitler, ak i sada... U svakoj generaciji. Rijei su zaledile Davida. - Koja je gematrija od Ameleka? - izvalio je. - Dvjesto etrdeset - odgovorio je rabin Cardoza. - Zato? David je potrao u knjinicu i poeo pregledavati po knjinici. - Gdje je Binyomin? Treba mi dnevnik. Rabin ga je gledao u udu, zatim je bez rijei proao pored njega potraiti kabalistu. Yael se okrenula prema Davidu. Zato ti treba? O emu razmilja? Jeste li pregledali dijelove Adamove Knjige s brojem 240 kako biste nali imena Gnoseosa? - Mislim da nismo, barem ja ne znam - rekla je Yael. Probajmo. Moda si u pravu. Kada su se rabin Cardoza i Binyomin vratili s njegovim dnevnikom, David je na brzinu objasnio na to misli. - Mislim da bismo trebali pregledati i dijelove i moj dnevnik s JUSS-om od 240. Moda moemo otkriti identitete Gnoseosa i napasti ih prije nego dovre svoj plan. Oi rabina Cardoze sjale su se ispunjene nadom.

- Binyomine, brzo. Podijeli kopije Davidova dnevnika svakome istraivakome timu. Neka prou JUSS od 240 paralelno i u dnevniku i u dijelovima. Izvalio se u stolicu i protrljao oi. - Dok ekamo, elio bih da mi oboje kaete sve to vam je ispriao rabin ben Moshe, alav ha'shalom - blagopokojni. David je izvadio rabinovu konu torbu iz svoje torbe i stavio ju na stol izmeu njih dvojice. - Moj je dnevnik samo dio misterije, rabine. Yael i ja smo ve pokuavali pronai vezu izmeu ben Moshea, ove tarot karte -stavio je kartu Kula na stol - i tiskare idova iz Krakowa koji je nedavno ubijen zbog tiskarskih ploica. David je ponovo gurnuo ruku u torbu. - A ovo je karta koju smo uzeli Crnom Anelu koji nas je pokuavao ubiti u New Yorku - rekao je namrteno. - Jednaka je rabinovoj osim to imaju razliite brojeve na poleini. David je sve ove predmete rairio na stolu i pokuavao ne misliti gdje bi Stacy mogla trenutno biti - i to bi joj Crispin Mueller mogao uiniti. 45 SOUTHAMPTON, ENGLESKA GEOFFREYU BALESU KAO ni njegovoj dvojici kolega Crnih Anela nije bio nikakav problem dobiti sigurnosno odobrenje. Njihove su akreditacije bile besprijekorne. Lord Hallister je garantirao za njih i osigurao im odreene dokumente, a zato i ne bi? Pomaui Crnim Anelima pri eliminaciji jednog od posljednjih Prikrivenih bila je ast koja e dobro doi Lordu Hallisteru jednom kada se Gnoseosi uzdignu iz Arke. Bit e jedan od heroja - zajedno s nama - Bales je mislio dok je oblaio tamnozelenu uniformu nosaa u privatnosti unajmljenoga stana. Hlae su mu bile malo preduge, ali posluit e. Nije bilo

vremena za prepravke. Veeras e Lione ll sakriti posljednje oruje unutar zida mukoga WC-a na lukobranu. Nitko nee posumnjati da se u udubini skriva itav arsenal i to iza velikog metalnoga draa papirnatih runika. Nitko nee posumnjati da e se tri nosaa na dunosti na brodu Queen Mary 2 koji uplovljava u luku natjecati za privilegiju noenja torbi jednog jedinoga putnika koji se bude iskrcavao. Bales je imao dobar osjeaj u vezi ovoga posljednjega zadatka. Odetao je do ogledala gdje je zalijepio sjajnu fotografiju Cherlea. Odvojio je vrijeme da zapamti svaku crtu, svaku boru na njegovome nasmijanome licu. Smijuljio se, znajui, nekako, da e biti osoba koja e ispaliti metak u Cherleov vrat prije nego ovjek stupi na kopno. ARKA Crispin je mrcao, ekajui nasuprot leaja na kojem je Stacy poela drhtati. Malena podzemna prostorija vonjala je na plijesan i lijekove. Nije mu se sviao smrad, podsjeao gaje previe na go- dine koje je proveo zatvoren u mraku - na bolnicu gdje je proveo izgubljene godine svoje mladosti. Na neki je nain bilo prikladno to je ova djevojica koja je toliko draga Davidu Shepherdu bila ona koja je sada u polunesvjesti leala na ovome leaju. Sve se vraa sve se plaa. A sada se vraalo Shepherdu. Ironino je, pomislio je Crispin, daje predraga "ker" Davida Shepherda bila otprilike iste dobi kao Abby tada. Bila je druge boje, ali su obje pupale prema enstvenosti. Jednaka valovita kosa d o ramena, pune nevine usne i nespretno obeanje. Palo mu je neto na pamet i ubrzalo mu bilo. Moda posljednja kazna koju u dodijeliti Davidu Shepherdu nee biti njezina smrt, nego saznanje daju vodim sa sobom u novi svijet - koristit e se drugo sredstvo, zajedno s drugim

odabranim djevojkama... Crispin je poeo. Ma to mu pada na pamet? Ona nije bila Abby. Bila je jedna od Prikrivenih. Morala je umrijeti, kako bi Gnoseosi mogli ivjeti - i ustati u pronalasku krajnjeg Izvora. Neka bude. Shepherd Plemeniti e biti dovoljno muen svojom bespomonou kako bi nju spasio - a i svijet. Kroz zidove su se uli slabi vriskovi. Opet ene. Neeljena sredstva. Zabavljalo gaje da su mislile da im netko treba obraati panju. Uskoro e ih pustiti iz sobe. I on, Serpent, bit e prvi koji e odabrati koju od njih e upotrijebiti za novo naseljavanje svijeta. Nasmijao se naglas, iz dubine grla. Djevojine su se oi irom otvorile. Stacy se lecnula od glavobolje. Osjeala je kao da joj mozak prima ogromnu koliinu struje, koju prima sinhronizirano s otkucajima srca. Na trenutak je sve izgledalo sivo, dok nije trep-nula nekoliko puta i konano se usredotoila na nizak grubo obraen strop iznad sebe. Pomakni se. Probaj. Sjedni. Uspjela je podii glavu s jastuka ali je pala na leaj jer je osjetila stranu muninu. Smijeh. Do nje je dopro smijeh. Isti smijeh koji j e ula u svojim snovima. Bolno, borei se sa sobom koja se okretala, okrenula je glavu prema izvoru smijeha. Mukarac koji je zurio u nju podsjetio ju je na lava kojega je vidjela u Parku divljih ivotinja u San Diegu. Duga gusta kosa nagurana preko njegovih oiju i osmijeh bili su divlji. Stisnula se blie uza zid, eljela je pobjei to dalje od njega, ali samo je ula kako se i dalje smije. Ustao je i krenuo prema njoj. - to je tako posebno na tebi? itao sam da Prikriveni nisu

optereeni normalnim ljudskim oklopom oko svojih dua. Nita ih ne odvaja od Boanskoga. Stacy je zalijepila lea uza zid, uzmiui od oiju koje su se urezale u njezine. - O... emu... to govorite? Uspravio se, usta su mu bila stisnuta. - Tako je. Nema pojma, zar ne? Nitko od vas. Zato uope gubim vrijeme? Okrenuo se od nje. Otiao do vratiju. Uskoro nee biti vano. - Dolazi tvoj ouh po tebe, Stacy - rekao je s vratiju. - Da, dobre vijesti, zar ne? Ali za mene, ne za tebe. Jer u ga ubiti im mi vrati ono to mi je ukrao. Crispin je podigao dlanove u zrak, umirujui ju - Ne brini se. Neu ga odmah ubiti. Prvo u ga pustiti da gleda kako ubijam tebe. 46 DAVIDA JE PROBUDILA zvonjava njegovoga mobitela, ustao je iz fotelje. Kada je zadrijemao? Dok je pokuavao usredotoiti oi shvatio je da gaje ustvari probudio zvuk pisaa koji je ispisivao posljed- nje traenje prema JUSS slijedu obavljenome na njegovome dnevniku. Mobilni mu je telefon stajao na stolu u tiini, punei se. Zato Crispin nije ponovo nazvao? Ovo gaje ekanje izluivalo. David se osjeao suvinim. Vie nita nije mogao dati, bez obzira stoje itko od njih vjerovao daje jo uvijek zakljuano u njemu. Nisu mu vie dolazila imena, bio je potroen. Cardoza je s ostalima muno radio cijelu no kako bi dekodirali njegov dnevnik. Ali nita nije znao o ispisanim stranicama kao ni o meditaciji ili tajnim molitvama. Vie nita nije mogao uiniti ovdje. I Stacy gaje trebala. London je posljednje mjesto gdje je vidio Crispina Muellera. Bilo je to jedino mjesto gdje je mogao zapoeti.

Iranci su se konano povukli, pojaane mjere osiguranja ukinute, i zrana luka se otvorila negdje oko etiri sata ujutro. Njegov let je u dva poslije podne. Proteui svoje napete miie, David je pogledao kroz prozor i zurio u ljude koji su savjesno radili u sljedeoj sobi. Ugledao je Yael kako gleda preko oevoga ramena, kosu je stisnula kopom na vrhu glave. Duga radna no ocrtavala joj se na licu, pa ipak je isijavala jednakom drai kao i onoga dana kada je uetala u ured rabina ben Moshea. Na trenutak je podigla glavu, kao daje osjetila daju promatra, i uputila mu topao osmjeh. - Izgleda kao da bi ti godio svje zrak - rekla je Davidu. - Povedi Davida da vidi moda prvi i zadnji izlazak sunca u Safedu - rekao je Yosef mrko. - Stvarno je prekrasno i moglo bi biti zadnje svima nama. David je hodao tiho pored nje dok su se sputali stepenicama. Mali stol ispunjen voem, sirom, maslinama i sokovima bio je postavljen u predvorju. Dok je David toio kavu u au od sti-ropora Yael je dohvatila naranu i no. Bacivi pogled na no na odlasku, ponijeli su hranu sa sobom van, Yosefove su im rijei odzvanjale u uima. - Moe li ponijeti obje ae dok hodamo? - upitala je Yael. - Ima jedno mjesto gdje bih te voljela odvesti. etali su u tiini poploenim ulicama, a sivilo noi je polagano nestajalo i pojavljivalo se svjetlo mlijene boje. Grad Safed je treperio s raanjem novoga dana. - Tko zna koliko nam je jo vremena ostalo - promrmljala je kada su zavili iza ugla i nastavili uskom uliicom. - Dana, sati. A ipak... - Znam. Ne moemo samo tako odustati, zar ne? - Moj suprug nije. - Ponudila je Davidu kriku narane.

-Yoni j e sanjao neto prije odlaska u Libanon. Sanjao je o miru. Miru koji e doi puno poslije njegove smrti. Zaustavila se na ulazu u groblje gdje su bili nizovi grobova, neki u ravnini s travom, drugi izdignuti i poslagani u lijepim redovima izmeu puteljaka proaranih smokvinim drveem. David je uoio daje svaka uzdignuta estica zemlje uokvirena ukrasnom ciglom i daje zasaeno mnogo bilja. - Pokopan je ovdje na vojnom groblju. Imao j e samo dvadeset i osam godina kada j e umro. - Okrenula se prema Davidu, oi su joj odavale umor i gubitak. - ao mije - rekao je David tiho. Yael je gurnula noi u dep svojih hlaa i sagnula se pokupivi nekoliko oblutaka te ih ubacila u svoju praznu au. Bez razmiljanja David ju je primio za ruku. Prsti su joj bili topli i snani puni ivota kao i ona. - ao mi je zbog tvojega supruga, ao mi j e to sam bio onako grub juer. Nisi to zasluila. - Lo davar - zaboravi. Ja sam Sabra, sjea se? Mi roeni Izraelci smo poput kaktusa prema kojima smo dobili ime tvrdi i trnoviti izvana, a mekani iznutra. Nemoj nikome rei. - Mekani, stvarno? - David je upitao, kiselo se osmjehnuvi, iznenadivi se kako moe oprostiti vrlo brzo. U neko drugo vrijeme, na nekom drugom mjestu biju poljubio. Umjesto toga, oslobodio joj je ruku i krenuo za njom kad je nastavila uskim prolazom na groblju. Hodali su neko vrijeme dok Yael nije zastala kod nadgrobne ploe na kojoj je pisalo Yonaton HarPaz. Njegova je dua jo uvijek ovdje, zna - rekla je - pogled joj je bio na travnatome rubu groba. - Kabalisti vjeruju da nefesh, najnii od tri dimenzije koje sainjavaju duu ostaje lebdjeti

nad grobom kada je netko pokopan. Rabin Cardoza mi je rekao da nefesh ostaje tititi ive kada imaju problema, dok druge dvije dimenzije due - ruach i neshamah - odlaze u vie sfere. - Ovo je definitivno vrijeme tekoa - rekao je David znaajno. - Kako oni mogu pomoi? - Rabin mi je rekao da kada netko od ivih doe na groblje i zamoli pokojnoga za pomo, nefesh se uzdigne u sferu ruacha i obavijesti ga o problemima. Ruach tada pouri do sfere gdje j e neshamah - koja je najblie Bogu - i tada neshamah intervenira, molei Boga da se smiluje svijetu. - Zato smo ovdje, zar ne? Kako bismo zamolili Yonijev nefesh da podsjeti Boga da imamo problema. Da molimo za pomo. - David je zurio u draesnu paprat na Yonijevom grobu, poku- avajui shvatiti i hijerarhiju i jedinstvo jedne due. Uvijek su ga uili da je svaki ovjek direktno povezan s Bogom, da nisu potrebni posrednici. Pojedinac moe odlaziti na slube u sinagogu i izgovarati drevne molitve, ili moe ii bilo gdje i izgovarati vlastite molitve iz srca. Bogu je sve prihvatljivo. To je bilo uenje tradicionalnoga idovstva. Ova mistina vjerovanja kabalista bila su mu u potpunosti strana. Ipak, sjeajui se svoga iskustva skore smrti i svega stoje nauio u ovih nekoliko dana ispunjenih stranim pritiscima, ideja da bi Yael mogla upitati duu svoga supruga da intervenira u nebesku sferu imala mu je smisla kao i due Lamed Vovnika koje su ga molile da intervenira u njihovo ime na fizikoj sferi. Promatrao ju je dok je stavljala oblutke na Yonijev grob, dodajui ih onima koji su tamo ve bili. David je znao razlog, i sam je to inio kada je posjeivao

grobove svojih roditelja. Yael je za sobom ostavljala znak daje bila u posjeti. Dodirno joj je rame i odmaknuo se odluivi joj dati malo privatnosti. Krivudao je dok se nije naao kod betonskih stepenica koje su vodile prema dalje. Slijedio ih je i doao do drugoga groblja. Bilo je starije, slabije ureeno, ali jednako mirno, s posjetiteljima koji su molili kod razliitih grobova obojenih nebesko plavo i s mnogo kamenia na gomili. Tek kada je proitao nekoliko imena urezanih na nadgrobnim ploama uvidio daje ovo bilo drevno groblje poznatih kabalista. Obavio ga j e snaan osjeaj povijesti dok je vrludao grobljem obasjanim sunevim zrakama. etao je prolazima i popeo se opet uzbrdo. Prije nego je to shvatio naao se u prolazu gdje je plavi znak s bijelim slovima upuivao prema sinagogi Abuhav. David je preao preko dvorita poploanoga smeim kamenom u sjeni drvea i uao u drevnu shul. Njezina je unutranjost bila prostrana i prazna. Istegnuo je vrat pogledavi uvis prema stropu nadsvoenome kupolom, koji su uokvirivala etiri etvrtasta prozora. Bacali su svjetlost na kameni pod, ispunjen mozaicima. Suneva mu je svjetlost smetala te je trepnuo i osjetio glavobolju kako dolazi. Prebacio je pogled prema zidovima obojenima nebeski plavo. Iznad njih, treperila je svjetlost lustera i draesni lukovi koji su bili obrubljeni oslikanom paprati poput ipke i prostirali se prema freskama koje su ukraavale kupolu. - Prekrasno, zar ne? Nije se trznuo kad je uo Yaelin glas iza sebe. - Da. Vrlo impresivno - odgovorio je bez da se okrenuo. - Ne zna pola od toga. - Prila mu je i stala pored njega

upijajui ljepotu mjesta. - Sinagoga je prepuna kabalistikih simbola. Kupola nije samo arhitektonsko umijee, nego simbolizira idovsku vjeru u Boga. A ona etiri stupa - okrenula se i pokazala prema stupovima nosaima - predstavljaju etiri elementa postanka - zrak, vodu, vatru i zemlju - kao i etiri svijeta kabale fiziki, emocionalni, intelektualni i duhovni. David je proao kroz sredite, dodirnuo je jedan od stupova i plavo obojenu ogradu koja je bila umotana okolo bimaha podignute platforme s koje se itala Tora nakon izlaska iz arke. - Jesi li uoio est stepenica do bimaha? - upitala gaje, promatrajui ga kako ide prema plav o uokvirenoj platformi. One simboliziraju est dana u tjednu, dok bimah - via od stepenica - oznaava sedmi dan, najsvetiji dan, Sabat. Davidova se glavobolja pogoravala. U tiini je produio prema slici koja je prikazivala Zapadni zid u Jeruzalemu. Bila je smjetena izmeu tri krinje - visoke drvene krinje koje su uvale svitke Tore. Na njegovo iznenaenje, bilo gdje da je zastao ispred slike inilo mu se da ulica u podnoju pokazuje pravo prema njemu kao daje stajao direktno na njezinome putu. - Ima jo. - Yael se nasmijala i pokazala prema svakoj krinji. - Postoje tri prema nacrtu - po jedna za svakoga osnivaa loze, Abrahama, Izaka i Jakova. A lukovi... - Ruka se pomaknula lagano iznad glave. - Njih devet, svaki za jedan mjesec trudnoe. David je osjetio da ga okruuje miljenje, drevni simbolizam koji ga je ispunio uenjem. Svaki dio ove velianstvene kue za molitvu bio je protkan mistinim oblicima. Uvijek se smatrao ob- razovanim ovjekom, ali bio

je obrazovan u smislu vlada, politikih procesa, institucija i ponaanja. Mogao je s puno znanja govoriti o teorijama politike, usporednim vladama i meunarodnim odnosima. Ali rabin ben Moshe, Yael i kabalisti u Safedu otvorili su mu svijet koji nikada nije dokuio. Njegov prapradjed, prema onome to mu je majka ispriala ivio je u skladu s tim svijetom. Za Davida je ovo bilo novo podruje. Ali moda, pomislio je, dopustivi da ga obavije duhovna simbolika, je u njemu bilo vie toga od prapradjeda nego je ikada i pomislio. Stojei u sinagogi, razmiljajui o Stacy, Crnim Anelima i Crispinu Muelleru, kao i o nestanku Lamed Vovnika u svijetu, David se molio daje sve istina. U glavi mu j e strano bubnjalo. Zatvorio je oi kako bi blokirao bol i pokuao se prisjetiti imena u dnevniku. Kabalisti su pronali trideset i etiri Lamed Vovnika i z ove generacije meu tisue i tisue imena na popisu u njegovome dnevniku. Ali jo su uvijek dva nedostajala. Je li ih ve napisao? Ili su jo uvijek u njemu, skrivena? Jesu li Gnoseosi imali ta dva imena?Zato nije mogao...? Zaslijepila ga je bljetava vrua svjetlost. Pao je na koljena s uzdahom, pritiui oi dlanovima. - Davide! Jesi li dobro? inilo mu se da Yaelin glas dopire iz velike udaljenosti, kao da je izvan sinagoge, u prolazu. Bio je sam ispod nadvoenoga stropa s freskama harfi, palminim drveem i biblijskim scenama. Sam na ovom svetom mjestu dok mu je neizdriva bol pritiskala lubanju. Pokuao je ustati. Morao se vratiti u Centar, pronai tablete protiv bolova. Morao je uskoro na avion. Ali novi ga je val boli ponovo sruio na tlo.

Pao je, ispruio se na kamene ploe poda sinagoge, grei se. Nije postojalo nita osim boli. I lica... i glasovi... vratili su se - vritei, molei, zahtijevajui. David ih je pokuavao sluati, ali agonija se pojaavala kao da mu drobi lubanju. Pokuavali su doprijeti do njega, morao ih je uti... - Davide! uje li me? Yael se nadvila nad njime ali ju nije vidio. Zurio je u strop, nije mogao trepnuti, lice mu je odraavalo stranu bol. Znoj mu se cijedio niz sljepoonice i vrat, vlaei mu ovratnik koulje. Prestraena, Yael je poloila dlan na njegovo elo, srce joj je mahnito udaralo. Bila je rastrgana izmeu elje da ode po pomo i ostane ovdje s njime. Koa mu je bila vlana i ljepljiva. Iznenada je u njegovim neusredotoenim oima uoila neto udno. Izraz mira zamijenio je izraz boli i miii lica su se opustili. Kad je otkopala gornji gumb njegove koulje cijelo tijelo mu se opustilo. David je zatvorio oi, bio je iscrpljen. - Jack Cherle promrmljao je, glas mu je zvuao debelo. - Guillermo Torres. - Yael je hvatala zrak. Davidov se glas izgubio nakon posljednjeg imena - Stacy La-chman... Borio se u pokuaju da se podigne u sjedei poloaj, osjeao se prazno i omamljeno. Glavobolje vie nije bilo, kao da se uope nije ni pojavila. Misli su mu odjednom bile bistre. Nije vie bilo imena u njegovoj glavi. - Moramo... se vratiti. Moram im rei... imena. Pomogla mu je ustati. Nesiguran, oslonio se punom

teinom na nju, a ona gaje pridrala obgrlivi ga oko struka. - Jesi l i siguran da ne eli priekati ni trenutka? Jo uvijek si jako blijed. - Moram se... pouriti - otro je odgovorio, teturajui prema vratima. Imao je imena. Posljednja tri imena. Ali nije se mogao otresti osjeaja da ima jo neto. Neto mu je jo uvijek nedostajalo. Moda kad se vratim, i porazgovaram s misticima, pomislio je, treptajui i pokuavajui noge prisiliti da hodaju prema vratima, moda e znati kako mepodsj... Yaelina je glava trznula u stranu kada su posrnuvi izali u dvorite. ula j e struganje stopala o kamen kako se David objesio o nju. Morala gaje odvui do klupe. - Treba nam pomo... - poela je dozivati. I onda ih je ugledala kako dolaze prolazom. Dvoje. Mukarac i ena. Turisti, pomislila je s olakanjem, promatrajui njihove majice kratkih rukava i kratke hlaice. Molim vas, moete li mi pomoi da ga posjednem na onu klupu... Potrali su prema njoj, ali olakanja je nestalo onoga trenutka kada je ugledala daje visoki, miiavi mukarac nosio dugaku cijev, a ena je, koja j e bila graena poput bugarske bacaice kladiva, nosila konop drei ga izmeu dvije ogromne ake. Yael je oajniki pogledala prema praznoj sinagogi. Predaleko, nee uspjeti zakraunati vrata na vrijeme. - Davide, pronali su nas! David je zateturao kad ga je pustila i okrenula se prema Crnim Anelima. Zanjihao se prema naprijed, prema osunanom kamenome zidu. Frantinom odlunou prisilo

je tijelo da se sabere, da poslua nareenja iz mozga. Adrenalin mu je potekao kroz krv, vritei mu da se bori, ali miii kao da su bili od voska. Vidio je Yael da j e krenula prema eni, koja je bila barem trideset kila tea od nje. Prije nego je uspio napraviti ijedan korak, mukarac je bio na njemu zamahnuv-i s cijevi preko njegovih nogu. Bol mu se prostrujala goljenicama. Pao je na zemlju uz veliki vrisak. Kroz maglu boli ugledao je Yael sa svoje desne strane kako udara enu u trbuh i rui ju. Crni Aneo mrava lica je ponovo podigao svoje oruje. Zamahnuo je prema Davidovim rebrima, ali se David uspio otkotrljati sa strane kad je ovaj zamahnuo. Kroz slabine je osjetio bol. uo je enu kako vie. Yael! Panika mu je ulila snage i, kad gaje Crni Aneo zgrabio za ovratnik kako bi ga podigao udario ga j e akom u prazninu ravno ispod prsne kosti. Mukarac je izdahnuo sav zrak iz plua, kupajui Davi- da u svom zadahu prokljuale jetre. Prije nego je njegov neprijatelj ponovo udahnuo, David gaje ponovo udario, odmah ispod rebra. Ugledao je Yael na zemlji, jedna joj je ruka bila savijena ispod tijela. Ogromna ju j e en a opkoraila, zateui konop oko Yaelinog vrata. Lice joj je bilo sivo i strah gaje pokrenuo prema njima. Ali prije nego je uspio stii osjetio je kako ga je s lea priti-snulo sto pedeset kila. Pao je poput vree pijeska. Mukarac je bio na njemu, obojica su se udarali i gurali kao hokejai. aka u kost , ramena u ivce, posvuda su letjeli pljuvaka i krv. Kroz bol koja mu je obavijala cijelo tijelo, David je iznenada shvatio da iako mu je gornji dio tijela bio izubijan

nemilosrdno, lice i glava su mu bili poteeni. Nitko od njih nije izvukao pitolj, pomislio je David iznenada, odbijajui udarac u prsa. Zatim je razumio zato. ele me ivoga, ele imena... Nije vidio aku sve dok ga nije pogodila u trbuh. Prije nego se mogao zakotrljati, prije nego je mogao ponovo disati cijev mu je udarila u lakat. Pred oima mu je izbila beskrajna crvena bol. Stiui zube, borei se za dah, skupio je snage protiv bolnih greva i pomaknuo se u stranu zauzevi bolji poloaj, a neprijatelj je pao na tlo. Mravac je opet navalio na njega, cijev spremna za udarac, ali u jednom oajnikome pokretu David je skupio koljena prema prsima i zatim ih odgurnuo svom snagom koja mu je ostala. Udario je Crnog Anela u pleksus. Mukarac je pao, ispala mu je cijev kad je refleksno ruke primakao prema svojim rebrima. Istoga je trenutka David zgrabio oruje bacivi se na njega dok je gledao kako Yaelino lice postaje ljubiasto. Oi su joj bile izbuljene, koristila je koljena oajniki pokuavajui zbaciti ovu ogromnu enu koja ju je guila. Prije nego se uspio pomaknuti ugledao je Yael kako je oslobodila svoju savijenu ruku. Sunce je obasjalo njezinu narukvicu kad je slobodnu aku uputila napadaki. U posljednjem je trenutku vidio da to nije bila njezina narukvica koja je sjajila nego noi koji je pokuavala izvui. David je promatrao ukoeno kako Yael no zabija eni u vrat. Proikljala je krv kao kod puknua cijevi kanalizacije. ena je ispustila krik, a Yael je ponovo zarila otricu pogodivi sredinu vrata. David je dohvatio cijev. Borio se s nastojanjem da zanemari bol koja gaje savladavala i podigao se na noge. U oi

mu se slijevao znoj, okrenuo se da se suoi s Crnim Anelom koji je dahtao kao kakva ivotinja pripremajui se da ga ponovo napadne. - Yael, tri! Odlazi odavde - povikao je, ali nije ga posluala. Umjesto toga pomaknula se nekoliko koraka u stranu, maui noiem, lice joj je bilo smireno. Onako umrljana krvlju preko lica i odjee, izgledala je divlje. Pogled Crnog Anela se brzo premjetao, naprijed - nazad, izmeu njih dvoje - male ene s krvavim noem i ovjeka koji je ekao da njegovo oruje upotrijebi protiv njega. Uz deranje je krenuo prema Yael, a Davidov se eludac stisnuo. Upotrijebit e ju kao tit. Kad se Crni Aneo uputio prema njoj i David pao prema naprijed, inilo se da se Yael ukoila. Neu stii na vrijeme, shvatio je David u oaju, ali tada je ugledao hladnou u Yaelinim oima. ekala je do posljednjega trenutka, zatim se spustila u uanj i zarila no ravno u meunoje Crnog Anela. Njegovi su vriskovi odzvanjali u dvoritu dok ga David nije utiao razbivi mu glavu jednim udarcem. 47 PROMIJENIO SE ZRAK U Centru Gabrieli Kabala. Bio je ispunjen hitnou - mahnita elektriziranost koja je prolazila kroz cijeli drugi kat dok su rabin Cardoza i njegovo osoblje pretraivali svijet u svojim raunalnim bazama podataka, traei Jacka Cher-lea i Guillerma Torresa. Nitko nije znao gdje je bila Stacy, ali kroz nekoliko e sati David uiniti najprokletiju stvar daju nae. Mossad je takoer traio tri preostala Lamed Vovnika, zahvaljujui jednom telefonskom razgovoru Avi Raza. Hitno auriranje informacija rabina Cardoze prije pola sata bilo je dovoljno. Za petnaest je minuta Avi Raz sasjekao tjedne

nepotrebne papirologije kako bi lansirao najvei lov na ljude u povijesti izraelske tajne slube. David se lecnuo kada je ugledao jo jedan JUSS ispis svojega dnevnika po slijedu od 240. Do sada nita o Gnoseosima nije otkrivneo u tekstu. Samo nerazumljive rijei. Prepun modrica i krvav, odbio je svu lijeniku pomo osim osnovne prve pomoi. Nije bilo vremena da se bavi ogrebotinama nakon to su on i Yael odepali do Centra kako bi pozvali policiju. Samo je zalijepio flaster na najgore porezotine i uhvatio se u kotac s onime to mora dalje uiniti. David je iskrivio lice kada je ugledao Yael kako zuri u monitor na stolu. Duga masnica ju je pekla na vratu na mjestu gdje joj se urezao konop, otetivi joj grkljan u toj mjeri da joj je bilo vrlo bolno govoriti. Skoro je umrla. Skoro su oboje. I Jack Cherle, Guillermo Torres i Stacy bi takoer mogli umrijeti, ukoliko... Ukoliko ih ne pronae Mossad. Ili Interpol, ili CIA - ili bilo koja druga meunarodna agencija koju je Mossad kontaktirao za pomo. Ovaj JUSS nikamo ne vodi, pomislio je David frustrirano. Provjerio je sat, u prsima mu je raslo nestrpljenje, gotovo podjednako bolno kao i izudarana rebra i nateeni prsti. Jo je manje od sata prije nego po njega doe auto odvesti ga u Tel Aviv. Prije nego krene pronai Stacy. Ovdje je bio gotov. Uinio je ono zbog ega je doao. Yael i Yosef su bili u pravu - Safed je oslobodio posljednja imena koja su uala u njegovoj glavi. Ali sada nije ostalo nita vie to bi mogao postii u mistinome gradu. A njegov ostanak

ovdje bi mogao donijeti jo opasnosti, jo Crnih Anela, pravo na vrata kabalista. Pa ipak jo uvijek ga je neto muilo. Nije se mogao oteti osjeaju da neto nedostaje ili je zaboravio. Ali to? Moda je bilo jo neto vie to bi ovdje trebao napraviti. Neto na stoje raunao rabin Cardoza. Imena u dnevniku. Zato su mu dola ovim posebnim redoslijedom? Je li to bilo nasumce, ili je postojao obrazac koji jo uvijek nije vidio? Ako se radilo o tajnoj poruci, gematrija rijei Amelek nije pomogla. A to ako moram primijenit i drugaiji JUSS na dnevnik... drugu rije... kao na primjer Gnoseosi? Brzo se ustao, potraio Binyomina i upitao ga za gematriju rijei Gnoseosi. - Pokuaj pretragu po tome slijedu - David gaje pourivao. Kada su iz raunala izale nove stranice njegova se obeshrab-renost poveala. Nita se novo nije materijaliziralo u ovim redovima teksta, samo jednake neitljive gluposti koje je dala i rije Amelek. David je gunao podigavi svoju torbu koja je bila mnogo laka jer vie nije bilo rabinove torbe i njezinoga sadraja. Svega, ukljuujui i kamenje. Pomislivi na agat koji je donio rabinu ben Mosheu malo je oklijevao. Ponovo je u glavi odvrtio Crispinovo podrugivanje. Ima neto moje. I ja imam neto tvoje. Crispin je elio da mu povjeruje da e mijenjati kamen za Stacy. David je znao daje to trik, ali bez agata u ruci kako bi mogao rei da Crispin blefira? Vidio je da je Yael podigla glavu s monitora. Na trenutak je pogled ostavila na njemu zatim je prola oko stola. Pomislio je da se pozdravi.

- Je li ve vrijeme za odlazak? - Njezin inae pun glas bio je bolno hrapav i udan. - Auto dolazi za koji trenutak. Potroio sam sve svoje adute ovdje. Pogled kojim je neto traila prisilio gaje da zastane. - Nemoj biti tako siguran. elim s tobom proi ideju - o ta-rot kartama. Sjea se biljenice koju nam je dao rabin ben Mo-she? - Primila se za grlo dok je govorila, kao da time ublaava bol. - Napisao je o ustrajnosti Gnoseosa na tajnim lozinkama i amuletima. Dovoljno su se namuili da bi ubili tiskara ploica. Karte moraju biti vrlo tajne - strano vane. David je odloio torbu na stolicu pored sebe. - Svi Gnoseosi na koje smo do sada naletjeli imali su ih sa sobom - sloio se. -ekaj - moda je to identifikacijska iskaznica Gnoseosa. Neto kao osobna ili vozaka... - Ili - Yael se ugrizla za donju usnicu. - Putovnica - rekla je polako. Putovnica. - Putovnica za kamo? Za to? ele unititi ovaj svijet uzvratio je David - ne putovati njime. - Istina. - Njezine su se zelene oile stisnule s mislima. - A to ako se svi zajedno okupljaju negdje kako bi proslavili kraj svijeta... svi Gnoseosi zajedno? Davidovo se bilo ubrzalo. -1 kako bolje dokazati da tamo pripadaju - da su pozvani na pobjedniku proslavu - nego s tajnom putovnicom? - Tono. - Zabljesnule su Yaeline oi. - Putovnica, poziv. togod. Treba im opipljivi dokaz. Ulaznica. - Ba dobro da imam Gillisovu. Podigla je glavu i zadrala pogled. - I meni e jedna trebati. Idem s tobom. - Ne ide, Yael.

- Let mije rezerviran. Moje je sjedalo odmah iza tvojega. Ne doputam ti da sam trai Stacy. - Spustila je glas. Mekoa je naglasila njegovu oteenu kvalitetu. Jedva je uo to je govorila. - ekaj me ovdje. Idem po tarot kartu rabina ben Moshea. Znam gdje ju je stavio rabin Cardoza. David ju je dodirnuo po ruci kad je krenula prema vratima. - Trebam i kamen, Yael. Treba mi agat. Dugo gaje gledala i mogao je proitati nesigurnost, sukob na njezinome licu. Bez ijedne je rijei otrala iz knjinice. Yael ide s njim u London. David je bio iznenaujue veseo. I ako imaju pravo vezano za svrhu tarot karata, imat e dvije putovnice za grad Gnoseosa - gdjegod to bilo. Moda e ih karte odvesti do Stacy. Ili do nekoga tko zna gdje ju dri Crispin. Izvukao je tajnovitu kartu iz svojega novanika i prouavao ponovo, pokuavajui deifrirati njezinu simboliku. Ljude kako skau s kule mosta. Samoubojstvo? Ne. Unitenje, smrt, kaos , rekla je proroica. I ponovno roenje. Njegov se pogled usredotoio na munju koja je parala nebo iza kule - bilo je mnogo bijesa Majke Zemlje u vid u bacanja elektriciteta u posljednje vrijeme. I pokretni most, onaj koji ga je podsjetio na Tower Bridge u Londonu. London. Gdje su mu se putovi presijekli s Crispinovim... gdje je iao pronai Stacy... Yael je koraala prostorijom prema njemu, kona joj se torba njihala na boku. - Donijela sam oboje - promrmljala je treptajui. - Bili su upravo tamo gdje sam i mislila. Iznenada je David osjetio kao da ga netko iglicama pika uz kraljenicu. U uima mu je zujalo kao da se glasnoa

razgovora pojaala u knjinici. Bilo je upravo tamo gdje sam se sjetio. Sjetio... - Zakhor. - Primio je Yael za zapee. - Ne zaboravi. Podigla je glavu, zagonetno ga pogledavi. - to jo ne smijem zaboraviti? - upitala gaje vidno zbunjena. - Ne ti. Ja. Rekli su mi da se sjetim. Vikali su prema meni da se sjetim... zakhor. Moda se toga moram sada sjetiti. Rijei zakhor. Yael je oi irom otvorila. Pourila je do najbliega stola i napisala brojeve na komadi papira. - Ovo je gematrija rijei zakhor... 233. David je izvukao svoj dnevnik i otvorio prvu stranicu, prvo ime. - D... - rekao je Yael. Prstom je preskoio 233 slova. -Sljedee je I - rekao joj je. Bjesomuno je brojao, nastavio je i dao jo j slovo U, zatim A, misli i prsti su mu letjeli ubojitom brzinom. Je li to stvarno to? Klju otkrivanja tajne dnevnika? Yael je pisala slova kako ih je on izbacivao: S, T, E, F, A, N, O, E, D, U, A, R, D, O... Yael j e uzdahnula. - O, Boe, Davide... pie DiStefano Eduar-do - Eduardo DiStefano, premijer Italije! - Rabine Cardoza! - Povikao je David. Rabin se okrenuo prema njemu, iznenaen uzbuenjem u Davidovom glasu. Pourio je prema njima, zabrinuta izraza na umornome licu. - Provucite JUSS za rije zakhor kroz moj dnevnik, rabine. Mislim da smo pronali imen a Gnoseosa. Yael i ja smo upravo izvukli prvo ime koje je bilo tamo skriveno. Mora ih biti jo. - ije ime, Davide? Glas mu je drhtao. - Eduardo DiStefano, premijer Italije.

Cardoza je zinuo od oka. Bio je iznenaen ali samo nakratko. - Binyomine, brzo! - pozvao je preko ramena. Kada je David iz auta nazvao Centar dok su on i Yael urili prema zranoj luci Ben Gurion, rabin Cardoza im je itao listu imena koju je raunalo izbacilo. Kada je David uo ime Mueller Crispin osjetio je kao da gaje upravo protresla struja. To je to. Gnoseosi. Lista imena, podtekst unutar dnevnika. Ne samo da je dobio imena Lamed Vovnika, nego i imena njihovih neprijatelja. Kroz telefon je uo kako rabin Cardoza govori sljedee ime - Wannamaker... U uima mu je zujalo. Judd? Tako su nas Crni Aneli pronali kod proroice - Judd ih je nazvao im smo napustili restoran. - Davide, jesi li me uo? Rekao sam da sam upravo nazvao Avija. - Glas rabina Cardoze napao je amor u njegovoj glavi. -Svi su agenti obavijeteni. Interpol tvrdi daje DiStefano juer stigao u London. - Ukljuite MI6 - rekao mu je David. - Imam predosjeaj da e otkriti da svi Gnoseosi slijeu u London. Davidov je mobitel ponovo zazvonio dok su on i Yael stajali u zranoj luci Ben Gurion ekajui prijevoz da ih odvede do njihovoga aviona. - Djevojica nije dobro spavala, naalost. Plae da ju doe spasiti. - Prokletnie! - Pred Davidovim je oima rastao bijes. Nije obraao panju to se nekoliko glava okrenulo prema njemu. -Gdje je? - Sa mnom, naravno. Ne tako daleko od mjesta gdje smo se posljednjega puta ti i ja vidjeli. - London - David je pogledao Yael.

- Zasluili ste peticu, profesore. - Crispin mu se rugao. - A ti dvojku za trud. Tvoja dva Crna Anela nalaze se u mrtvanici. Crispin se nasmijao. - Laska mi prijatelju. Misli da sam ih ja poslao? Ne, drugi nareuju Crnim Anelima. Ovo se tie tebe i... - Daj miju na telefon, Muelleru. Dokai mi da je jo iva. - Zar mi ne vjeruje? - provocirao je drugi mukarac, njegova radost je bila tako vidljiva daje David bio ispunjen eljom da ga ugui. - elim joj uti glas. - I hoe. Nakon to slijedi moje upute. Tada moe uti sladak glas svoje Stacy. I ako uspije ispravno slijediti upute i vratiti ono stoje moje - tko zna? Moda ju i potedim. - Gdje u te nai? - Nemojmo se zaletavati - Mueller je predbacivao. - Ima jo neto to me zanima. ujem da si napisao knjigu. - Nekoliko. - Zna na koju mislim. Nadam se, zbog tvoje keri, daju ima sa sobom, volio bih ju proitati. Davida su rijei bole poput leda. - Gdje... te... mogu... nai? - Odi do Trinity Square Memorial Gardens. I tada nazovi malenu. Klik. Davida je eludac tako jako bolio da je jedva disao. ekao je dok nisu dobili dozvolu za ukrcaj da tiho sve ispria Yael. - Moram ga nazvati iz Trinity Square Memorial Gardens. Jesi li ikad bila tamo? Pogledala je prema njemu dok su ili prema avionu. - Prije mnogo vremena. Blizu je Towera. Spomenik na britanske pomorske trgovce i mornaricu koji su sudjelovali u Drugome

svjetskome ratu - onima koji nemaju grob, samo more. Priekala je dok se stjuardesa nije provukla pored njih pomoi jednoj starijoj putnici prije nego je nastavila. - etala sam onuda za vrijeme prvoga posjeta Londonu. Tamo je uleknut maleni vrti... - Zastalaje. -to, Yael? to jo? - Crispin Mueller ima udan smisao za ironiju. Tamo je zid, Davide. Zid pun imena. 48 ARKA CRISPINOVI SU MIII bili ukoeni od bijesa kada se DiStefano izderao na njega. Njegov je otac stajao pored vratiju raunalne sobe, gledajui situaciju i ne mislei pomaknuti ni mali prst ak i kada bi DiStefano ubo Crispina maem. - Tvoj je posao ovdje da radi samo jednu stvar, dragi moj Serpente. - Rijei DiStefana padale su poput kiseline. - Mora pronai posljednjega Prikrivenoga, a ne tratiti vrijedne minute kliui oko one koja je ovdje. Mogli smo j e se ve rijeiti da si se ti koncentrirao na traenje posljednjeg imena. Jack Cherle e biti mrtav danas poslije podne jednom kada brod pristane u Sou-thamptonu. Tako smo, prokleto, blizu pljunuo je - a ti opet ljenari. Crispin je otvorio usta kako bi odgovorio, ali gaje DiStefano presjekao prije nego je izgovorio ijedan slog. - Sjedni za raunalo i pronai posljednje ime. Crispin se zacrvenio u boji mladoga vina. Dlanom je vre stisnuo tap i zamislio kako bi izgledalo da njime raspali DiStefa-novo lice. Vie puta. - uo si Vou Kruga. - Glas njegova oca je bio vrst i pun. Erik Mueller je otvorio vrata, oi je zatvorio kad je pogledao prema sinu. - Sjedni i zavri posao koji ti je dodijeljen. Tresnuo je vratima za sobom.

- Lamed Vovnici su moj prokleti zadatak - Crispin je izvalio, epajui prema DiStefanu. - Nakon svega to sam uinio imam vie prava od bilo koga drugoga da vidim to je toliko posebno s pravinima. - Poslovi s Prikrivenima su iskljuiva dunost Crnih Anela prema mojim nareenjima. - Sijeda kosa na DiStefanovim slje-pooicama bila je natopljena znojem. - Ako ne moe pronai posljednje ime, morat emo ga izvui iz dnevnika Davida She-pherda. eli li tako biti zapamen? Kao Serpent koji se uguio u posljednjim trenucima? Koji nije uspio isporuiti narueno pred samu pobjedu? Ili kao pojedinac koji je sam uspio otkriti svih trideset i estero Prikrivenih? Crispin je udario tapom u pod. - Izlazi van da mogu raditi. DiStefanove su se oi zadrale na njegovima na trenutak. - Neka ti ne padne na pamet naputati ovu sobu dok nema ime. ila je na Crispinovom vratu pulsirala kad ga je DiStefano ostavio. to, dovraga, on misli, tko je, zatvarajui me u ovu sobu poput kakvoga djeteta? Moj nas je rad odveo tako daleko u ovoj generaciji. Kada je itko ikada pronaao pola Prikrivenih? Svijet se raspada zbog onoga to sam ja postigao. I zbog mojega doprinosa, kraj je neizbjean. Poloivi svoj tap na ladice, Crispin je izvukao program za izraun. Nije bilo vano to vie nee ii na povrinu. Nije trebao. Njegov je plan bi o pripremljen. Moi e postii sve odavde, iz Arke. Kada Shepherd doe u Trinity Square Memorial Gardens i nazove broj svoje keri. Raoul e paljivo provjeravati brojeve pozivatelja i ekati ga u zasjedi s Enriqueom kod spomenika samo nekoliko koraka dalje skriveni iza zakrivljenoga zida vrta.

Nisu znali da su njihove naredbe stigle od njega, a ne od Di-Stefana. Trebalo je samo nekoliko znalakih koraka da se ue u DiStefanov sigurnosni server i Crnim Anelima poalju napisane upute. Istoga trenutka Raoul i Enrique e dovesti Shepherda, njegov dnevnik i kamen prvo u Arku. Uskoro e doi vrijeme za dugo oekivano - i vrlo privatno - druenje. Jednom kad Shepherd bude ovdje, igra je skroz moja. Bit e u zamci. Bespomoan da spasi svoju ker. Bespomoan da spasi svijet. Ili sebe. Zatim u javno objaviti posljednje ime, i Krug - svi u Arci - e me pozdraviti to sam nam donio pobjedu. Zurio je u prozor programa gdje je crvenom bojom bilo oznaeno posljednje ime. Da su se njegov otac i DiStefano prema njemu ponaali kako je zasluio, dao bi im ime. Ovako se mogu samo vrpoljiti i brinuti. I doekat e Davida Shepherda kada ga dovedu Crni Aneli jer e misliti da im jo treba. Ali Shepherd je bio potreban Crispinu - kojemu je trebala zadovoljtina zavretka, konanoga zavretka. Prije Uznesenja morao je vidjeti Shepherda kako pati. Kao stoje on patio zakljuan u mraku sve one godine. S nekoliko udaraca prstima po tipkovnici jo se jednom spojio na DiStefanov server i unio sluben i red koji e pokrenuti kraj. Trideset i est imena - naredba da ga se nae. Guillermo Torres. 49 ZRANA LUKA HEATHROW DILLON JE ZURIO U svoj odraz u ogledalu iznad umivaonika u prenatrpanome toaletu. Izgledao je grozno, i bez sumnje e tamo zavriti. I inilo se da e tamo stii mnogo prije. Bio je svjestan kako mu je pristajao prsten s kamenom dok

je prao ruke. Je li to umiljao ili je stvarno bio tako teak? Nije bilo vremena za krivnju ili promjenu miljenja, rekao je sam sebi pogledavajui na sat. Vezani let ima za sat vremena. Ali kad je krenuo prema vratima, uletio je ovjek, oito gaje prisilila velika potreba za pranjenjem. Zaletio se u Dillona. Kiobran i aktovka su mu poletjeli u zrak kad je torba udarila Dillona u slabinu. Trznuvi se od boli Dillon se sagnuo pokupiti ovjekov kiobran dok je oznojeni mukarac irok i h ramena poeo sakupljati sadraj svoje aktovke koji se rasuo po podu. Dillon se ukoio kad je ugledao kartu Kula trenutak prije nego ju je ovjek ubacio u aktovku zajedno s putovnicom i kompletom za brijanje. - Izvolite - rekao je Dillon sa smjekom pruajui mu kiobran. - Moja greka, oprostite. Malo m i se uri. - ovjek sa snanim njemakim naglaskom je ve urio prema pisoarima. Dillon se naslonio na zid kad je izaao iz toaleta. Kada je Nijemac izletio malo kasnije slijedio gaje. - ini se da imamo neto zajedniko. - Izvadio je kartu iz unutranjega depa jakne, koja j e bila jednaka onoj iz torbe ovoga Nijemca. Oi drugoga ovjeka su zasjale u prepoznavanju. Lice mu se opustilo u osmjehu. - ivimo u vrlo uzbudljivo vrijeme, zar ne? - U najmanju ruku. - Dillon je skratio korak kako bi bio u skladu sa svojim poznanikom. - Budui da obojica idemo na isto mjesto, zato ne bismo podijelili trokove taksija? - ponudio je Dillon. Otvorio je vrata i izaao u sivilo londonskih ulica.

- Upravo sam razmiljao o istome. Portir je podigao ruku i pozvao im taksi iz reda, ubacio je veliki zeleni kofer Nijemca u prtljanik . Dillonov se novi prijatelj nagnuo prema naprijed i rekao vozau kamo idu u trenutku kada je Dillon zalupio vratima. - Tower Hill. Stanite nam kod spomenika. Nije mogao prestati misliti na nju dok je etao tunelima. Elizabeth. Moda zbog vlanosti ovdje, mirisa zemlje i kamena, beskrajnoga prolaza vode koja je udarala u zid iza stranjih stepenica. Ili zbog tihih vriskova ena koje je mogao uti dok je prolazio podrujem gdje su bile zatoene? Mislio je na Anne Boleyn, koja je bila zakljuana u Toweru koji se izdizao na povrini mnogo iznad Arke. I ona je bila zatvorenica. Kada se pribliio stranjim stepenicama, iznenada se okrenuo, privuen ponorom koji je bio sakriven sjenom pogledao je dolje u taman tunel do podzemnoga bunara. Dok je rukom prolazio preko vlane ograde koja ga je obrubljivala, osjetio je udno uzbuenje. Ni on nije znao koliko je dubok. Nije bilo vano, podsjetio se. Ne ide dolje. On i ostali idu gore. U novi svijet visoko gore, konano lieni okova i ujedinjeni s duhovnim Izvorom. To je ono to je elio i radio na tome otkad zna za sebe. Ono za ime su teili njegovi preci, a nisu uspjeli. Trebao je biti presretan da se ovo udo dogaa za vrijeme njegovoga ivota. Pomislio je na svoju enu, kako paljivo slae njihove stvari u sobi koja im je dodijeljena na gornjoj razini. I nita nije osjeao. Daje moda Elizabeth ovdje s njime...

Nikada do sada nije preispitivao svoju vjeru. Potraga za unutranjim znanjem, za uznesenjem, bilo je neto s ime je odrastao, neto za ime je udio od djetinjstva. Ali sada kada je bilo neizbjeno i na putu je naputanja fizikoga svijeta uvidio je da se osjea nevoljko u nastojanju da iza sebe ostavi sve to poznaje. I znao je da voli Elizabeth. Bila mu j e stvarnija od podzemne Arke, stvarnija od svih planova, i nacrta i ubojstava koji su obavljeni kako bi dolo do ovoga dana. Zurei u mrak ponora, jo jednom je mogao vidjeti nesi- gurnost koju je Elizabeth pokuavala sakriti kad joj je rekao da odlazi. Bilo je prekasno ita izmijeniti. Zavukao je ruku u dep, u dlanu mu je bio maleni srebrni amulet koji je Elizabeth skinula sa svoje narukvice jednoga jutra. aa za ampanjac, amulet koji joj je poklonila njezina starija sestra za dvadeset i prvi roendan. Elizabeth mu gaje eljela dati jer ju je nauio kako piti. uvao ga je u depu zajedno sa sitniem, zveckavi zvuk ga je stalno podsjeao na njihovu ljubav. Otvorio je dlan i zurio u malenu au ampanjca. Bio je to podsjetnik na ovaj svijet, na zlu fiziku sferu, podsjetio je sam sebe. U sljedeem svijetu nee biti mjesta ampanjcu. I nee biti mjesta za Elizabeth. Naglim okretom zapea bacio je amulet u crnou ponora i sluao kako ga guta. Nikada nije uo daje dodirnuo dno. 50 MEXICO CITY GUILLERMO TORRES JE hodao gore dolje hodnikom rodilita, sve je bre disao kako je vrijeme prolazilo. Ovaj je dan ekao dugih devet mjeseci, molei za zdravo dijete. Sada e mu molitve biti usliane, a srce mu je bilo ispunjeno iekivanjem i veseljem. Rosa je ve dva puta imala spontani pobaaj, ali

zahvaljujui Djevici Mariji ovoga je puta krvarenje prestalo u drugome mjesecu i beba je iznesena do kraja. Danas e drati svoje dijete u naruju. Zastao je na trenutak i poslao arku molitvu za lijenike koji su izvodili carski rez, z a brzo ozdravljenjenje njegove supruge i ponajvie za zdravo dijete koje e blagosloviti njihov dom. Suze su mu se nakupljale u oima, obrisao ih je rukavom. Imao je samo dvadeset i jednu godinu, bio je najmlai u obitelji, i njegova su ga braa uvijek zadirkivala da je previe osjeajan. Smijao im se umjesto daje bio uvrijeen. Bilo mu je drago da ima tako duboke osjeaje za sve i nije mogao razumijeti zato vie ljudi nije bilo dirnuto ivotom kao on. Guillermo je pogledao na sat iznad sobe za medicinske sestre. Kada? Prolo je ve trideset i pet minuta otkad je poljubio Rosu kada su je odvodili u operacijsku salu. Kada e doi po njega i donijeti mu ogrta, i dozvoliti da stane pored svoje supruge nakon to se dogodi udo? Kada e stii njegova majka vidjeti svoje unue? Pola je obitelji krenulo iz Toluce. Dolje, dva lijenika koji su nosili podloge za pisanje projurili su kroz hitan prijem nove bolnice Juarez i uli u lift. Nisu izmijenili niti jednu rije dok su se dizali na trei kat. Nisu morali. Izaavi iz lifta, hodali su kroz uglaane, antiseptike hodnike lakoom ljudi koji ovdje pripadaju. Ali niti jedan od njih nikad nije polagao zakletvu da e spaavati ljudske ivote. 10 OOO KILOMETARA DAL J E BARCELONA, PANJOLSKA Guillermo Torres je bio vladar pozornice. Dok je oputeno pjevao "What a Wonderful World", mogao je osjetiti kako ga toplina publike njeguje poput dareljivoga ljubavnika. Bili su s njime, ova gomila u baru, i pljeskali su mu dugo i snano

kad je zavrio prvi dio. Bacio je pogled prema Armandu, vlasniku bara, koji mu je obeavao noni angaman. Ako ga veeranji koncert nije uvjerio da svoje goste moe zadrati na stolicama, da piju i pljeu cijelu no, nita nee. Guillermo je volio pjevati kao to je volio i poduavati. Glazba je bila njegova strast. Jezik due. I davala mu je gotovo jednako zadovoljstvo kada je prenosio njezinu bujnost studentima kao i kad je bacao publiku na koljena. Kada je pljesak konano utihnuo sjeo je na barsku stolicu. Kao i obino, Pernod i maleni tanjur s boquerones, malo cabra-les sira i aa puna maslina koji su samo njega ekali. Claudia je znala to voli. No, kad je ubacio maslinu u usta, iz kuhinje je izaao mravi konobar nosei tanjure u kojima su bile prene gljive na enjaku, pohani sir i piletina u kuminu. Guillermo ga nikada prije nije vidio. - Gdje je Claudia? Maloprije je bila ovdje. - Bolesna je. - ovjek je slegnuo svojim uskim ramenima. -enski problemi. - Kimnuo je prema praznoj ai za liker. - Jo jedan? Zato ne? Pomislio je Guillermo, gurajui au prema konobaru. ena iz publike je upravo tada dola do njega, i mazno dlanom prola preko njegove ruke, malo je bila preblizu dok mu je govorila teko diui koliko je uivala u njegovome pjevanju. Nije vidio barmena kad je ponovo napunio au, kao ni daje iz malene srebrne pljoske ubacio nekoliko kapi tekuine i vratio ju u dep. Znao je samo da je klopa bila dobra, Pernod fantastian, a ena koja se pored njega smijala pozivajui ga nosila je kratku

crvenu haljinu i omamljujui parfem. Guillermo je ispio liker. ivot je bio dobar. ATLANTA, GEORGI A 8 ooo KILOMETARA DALEKO Guillermo Torres je ivio za bejzbol. Doao je iz seoskih klubova u Puerto Ricu, izborio svoj izlazak iz slabih liga meu glavne i sada je zavravao s 3.000 pogodaka. Ali danas nije bio u svojem najboljem izdanju. Jo uvijek ga je sve boljelo od pada juer kada je kukom jako udario u bazu. Dobro je bilo da je ovo samo predstavljanje igre u dobrotvorne svrhe, a protivnici su im bili lokalna policija, skupljali su novac za rtve nasilja kod kue. Guillermo je bio u odborima mnogih nacionalnih dobrovoljnih organizacija, ali ovo je njemu znailo vie jer je svoje djetinjstvo proveo bespomono gledajui kako mu majku tue ouh. Sada je njegova majka sjedila u gledalitu s njegovom enom i dvoje djece kada su policajci istrali u polje. Nije primijetio prevelikoga navijaa u jakni Bravesa koji j e sjeo etiri reda iza njegove obitelji s podlokom na kojoj su bili pivo i pizza. Guillermo je mahnuo gomili koja je navijala i utrao u polje. Kada je odzvonio fatalni udarac malo prije kraja prvoga razdjela svi su pomislili daje pukla Guillermova palica. LONDON David je zurio kroz prozor u ovjeka koji je izaao iz taksija ispred Towera. inilo mu se da... nije mogue... Dillon. - Vozau, stanite. Pustite nas ovdje - naredio je, brzo izvlaei eure iz depa. - Trinity Square je tamo, to radi? - pitala ga je Yael. No, David je ve zakoraio na mokar plonik, pogled mu je bio na dvojici mukaraca koji su se pribliavali Toweru.

Yael je skoila za njim. Kad je taksi otiao dodirnula ga je za rukav. - Poznaje ih? - Jednoga. - Vilica mu j e bila stisnuta. - Moj najbolji prijatelj, Dillon McGrath. Sveenik koji me je poslao rabinu ben Mo-sheu. Prijatelj koji nije uspio pronai moju putovnicu. Koji nije naao ni Evu. Iste noi kada sam ga poslao u svoju kuu, ona je bila mrtva. Policija mene trai - ali on nikad nije rekao zato mora napustiti zemlju. - to, dovraga, Dillon radi u Londonu? - promrmljao je. - Tko je onaj drugi - poznaje li i njega? - Ne jo. - David je krenuo preko ceste. Dillon i njegov suputnik su uurbano koraali ulicom King William do London Brid-gea. Nii je mukarac izvadio crni kiobran zbog kiice koja je poela padati. Dillon je podigao ovratnik, zgrbio ramena i nastavio slijediti suputnika. David nije obraao panju na kiu koja mu se skupljala na trepavicama, i klizila niz obraze. Yaelini su koraci slijedili njegove, a on je osjetio kako oko njih raste napetost, zaokupljeni su Londonani urili kroz kiu. - Pretpostavljam da postoji razlog zato ga nisi dozvao rekla je. - Nisam siguran... mogu li mu vjerovati. - Usne su mu se zapetljale kad je to govorio. Nikad nije mislio da e ovako neto rei o svojem prijatelju. Implikacije su visile u vlanome zraku, tmurne poput neba nad njima. - Misli daje upleten u Evino ubojstvo? David je ranije odbacio svoje sumnje, ali nije vie mogao. Kad je vidio Dillona u Londonu znajui i daje Crispin tamo... i Stacy...

- Pitam se ima li veze s ubojstvom ben Moshea. Stvarno mi je teko to rei, ali znao je da u toga poslijepodneva biti kod ben Moshea. - Skreu u Arthur Street - prekinula ga je Yael ostavi bez daha. - Bolje da malo usporimo. Ovdje u industrijskom dijelu blizu dokova je bilo manje pjeaka i David nije elio riskirati mogunost da ga Dillon vidi. Rijeka Temza j e svjetlucala u daljini. Sa svakim su se korakom uda- ljavali od Trinity Squarea. Kao da dijeli misli s njime, Yael gaje pogledala, ugrizavi se za usnu. - to emo s telefonskim pozivom Crispinu? Izmuen, David se branio od panike. - Prvo emo vidjeti kamo idu. Zatim emo pouriti nazad. I nadati se, pomislio je oajniki, da se Mueller nije umorio ekajui. Kroz tijelo mu je prolazila napetost dok je promatrao Dillona i drugoga mukarca kako ure ulicom, nastavljajui nakon to su doli do Swan Lane. Izlaem li Stacy riziku ni zbog ega? Dillon je bio naiskreniji ovjek kojeg je ikada poznavao. Moda je postao paranoian. Gnoseosi su mu preokrenuli ivot pa je sumnjao i u najblieg prijatelja. U ovjeka koji je svoj ivot posvetio sluenju Bogu - ne zlu. Dillon bi nam mogao biti od pomoi. Samo ga moram dozvati... Ali nije se mogao prisiliti to uiniti - rijei su mu zapele iza zubiju poput komada gline. Zatim je ugledao sljedeu ulicu u koju su uli Dillon i njegov suputnik. U glavi mu je proradila panika. Aneoski prolaz. Crni Aneli? Yael ga je zgrabila za zapee. - Ulaze u skladite, zar ne? -1

ja. Ide samnom? Pourila je korak, ali je govorila tiho i ujednaeno. - Zar nisi primjetio? Svakim korakom. 51 ARKA ODAKLE DOLAZE OVI zvukovi? Stacy je pribliila uho na sva etiri zida sluajui stoje napetije mogla. Uzdasi su bili tako tihi, tako udaljeni, da nije bila sigurna. Ali je bila sigurna da ih ne umilja. Netko je patio od bolova ili je bio u strahu. Kad bi samo mogla izai odavde, mogla bi moda pomoi. Ba smijeno. Nije ni sebi mogla pomoi. Probala je vrata ve sto puta, pomiui kvaku u sv i m smjerovima, a to je samo povealo njezinu frustraciju. Nije pojma imala koliko je dugo ve ovdje, ili to e joj se drugo dogoditi - samo je znala daju ovjek-lav planira ubiti na kraju. David dolazi. Uhvatila se za taj podatak, hvatajui se za svaki komadi nade. eljela je biti sretna to David dolazi po nju, ali je bila uasnuta. Znala je da joj ovjek govori istinu kad je rekao da e ubiti nju i zatim Davida. Kao to je znala da je ovjek koji ju je kidnapirao ve ubio mamu i Hutcha. Suze su joj klizile niz lice bre nego ih je uspijevala brisati. Mama. Nije mogla obrisati sliku svoje majke onako ispruene n a ljunku, iz glave joj je curila krv. Gdje je mama sada? Pomislila je, njiui se naprijed nazad s jecajima. Jo uvijek lei tamo? Je li Len znao? A David? Pokuavala je zaustaviti suze, govorei si da pretrai sobu. Mora biti neto to mogu upotrijebit i da ga napadnem kad se opet vrati. Ako mogu proi pored njega dok su vrata otvorena, mogu potrati. Brza sam. Imam odline reflekse i dobre instinkte. To trener Wilson uvijek govori. Izmaknut u mu se - njegovo epanje e ga usporiti. Mogu potrati, mogu pobjei...

Ukoila se u sreditu sobe kad je iznenada ula klju u bravi. Ne, ne jo! Divlje je zurila uokolo prazne sobe. Nije bilo niega ime ga moe... Vrata su se otvorila i uao je svjei zrak. Stacy se stisnula uza zid, u grlu joj je zaglavio strah. U sobu je uao ovjek kojega nikada nije vidjela. 52 IM su DILLON i njegov suputnik nestali kroz vrata skladita na broju osam Aneoskog prolaza, zgrada se vie nije mogla razlikovati od ostalih dvokatnih skladita uokolo. David je ubrzao korak, istovremeno je kia pojaala, od ega je Yael drhtala dok se urila za njime. - Mislim da moramo priekati, Davide - prvo sluati pa onda ui - rekla je treptanjem pokuavajui otresti kapljice. Osim ako si spreman uletjeti i odmah se s njim suoiti. - Ne jo. Provjerimo prvo vrata za isporuku. - David je preskakao lokve dok su se pribliavali stranjem dijelu zgrade. Tako je naglo stao da se Yael zabila u njega. Oboje su se privukli zidu zgrade kada su uoili uurbanu aktivnost oko rampe za utovarivanje. David je paljivo promatrao bijeli kamion nasuprot doka. Radnici su u redu istovarivali putne torbe i kutije, sustavno ih proslijeujui mukarcima koji su ih unosili unutra. - Pogledaj oznake - apnula je Yael. David je kimnuo, eludac mu se stisnuo u nevjerici. Iskaznice koje su bile zakvaene za remenje radnika bile su jezivo poznate. ak i s ove udaljenosti, mogao je uoiti oblik kule, i munje na nebu. Tarot karta. - Pronali smo ih Davide. Moramo ui.

Jo je vie stisnuo ramena zbog kie. - Onda slijedimo Dillona. - A Stacy? - Ako je ovo sjedite Gnoseosa, Crispin bi mogao biti upravo ovdje - s njom. Moda smo utedjeli telefonski poziv. - I zaradili elemenat iznenaenja. - Dok je izgovarala ove rijei izvadila je Gillisovu tarot kartu. David je uinio isto s rabinovom. - Proi emo kroz glavni ulaz kao da ovdje pripadamo rekao je kratko, okrenuvi se prema glavnom ulazu zgrade. I moliti da nas to vodi do Stacy. - Sigurna si da ide samnom, Yael? Mogla bi otii do Trinity Squarea... - Rekla sam da idem s tobom skroz, sjea se? - Pourila je pored njega do prednjih vratiju i pokuala ih otvoriti. Zakljuano. - Sezame otvori se - promrmljao je David. Pokucao je na vrata. Zatim je uoio pijunku, podigao kartu i naslonio ju na otvor. Vrata su se odmah otvorila. ovjek grae i visine sline Gilli-su je stajao tamo i odavao dojam specijalca. Specijalca koji ima strojnicu. Bez osmjeha ispruio je slobodnu ruku traei karte. David se borio s dojmom da se nalazi u nekon nadrealistinom snu dok je ovjek pregledavao njihove karte. Ovo nije bio san. Bila je nona mora. Dillon je bio Gnoseos i izdajnik. Dillon. Progutao je knedlu u grlu pokuavajui glumiti ravnodunost kad im je uvar vraao karte i maknuo se u stranu da prou. - Niz hodnik pa desno. - Pokazao je strojnicom. - Prtljaga?

- Ve je sve sreeno. - David je proao pored njega kao da ima vremena napretek, rukom na Yaelinom struku. Unutranjost skladita je bila gotovo prazna osim desetak naoruanih mukaraca, koji su bili u stanju pripravnosti i djelovali priglupo. Crni Aneli. Dalje u sjeni nalazile su se kutije, torbe i flairana voda u kutijama od poda do stropa. Namirnice. Mogao je uti plitke Yaeline uzdahe dok su se pribliavali kraju hodnika i nali se pred jednostavnim drvenim vratima. Pretpostavili bi da vode do ureda upravitelja skladita. Ali to nije bio ured. Kada je David gurnuo vrata shvatili su da se nalaze na ulazu u podzemn u stanicu. Betonske stepenice obrubljene okruglom metalnom ogradom vodile su otro prema dolje. Malene kugle svjetla sjajile su poput oiju duhova sa strane stepenica, bacajui blijedo svjetlo. uo je kad je Yael udahnula iza njega. Bila je dobra stvar daje savladao strah od visine ili se nikada ne bi uspio spustiti ovim stepenicama, pogotovo u polumraku. Nije nita vidio na dnu - stepenice su ile u krug duboko dolje, nita nije oznaavalo gdje ili hoe li zavriti. U Davidovim je prsima izronio sablastan oaj dok se sputao stepenicama, a Yael iza njega. Bio j e siguran daje Dillon upravo ovuda proao prije nekoliko minuta. Vlaan je zrak jo uvijek bio ispunjen kolonjskom vodom njegovoga suputnika. Iza sebe je uo Yaeline korake. Nije pokazivala strah to je bilo mnogo vie od onoga to je mogao rei za sebe. Njegova se zebnja poveavala kako je sputanje postajalo sve strmije. Kraj stepenica se nije vidio. - Vraanje ovuda nee biti jednostavno - apnula je Yael

iza njega. David se samo mogao nadati da nee morati trati stepenicama bjeei pred odredom Crnih Anela. Zadrao je tu misao za sebe. Svjetlost je postajala sve priguenija, zrak hladniji. Yael j e svoja stopala u sandalicama osjeala kao komade leda. Mnogo je godina kad je bila mlaa provela u podzemnim iskapanjima, ali nikada se nije susrela s neim ovako udnim i kobnim ka o to su bile ove beskrajne stepenice. Upravo kad je pomislila da su prokleti ovako se sputati zauvijek pred njima se stvorilo betonsko odmorite. uo se uzdah olakanja te je pourila prema njemu. Kada su se zaustavili pred njima su bila zatvorena metalna vrata s desne strane i jo jedan ni z stepenica dublje prema dolje. Ovaj se niz nastavljao u otroj spirali od elika i bakra, sputajui se kroz otvor u stijeni, a okruujui odmorite. - Dragi Boe - uzdisala je Yael. David jo nikad nije vidio neto poput ovoga. Osjeao se kao da ulazi u podzemni svijet, i ne bi ga udilo da se nae na obalama rijeke Stiks. - Izaberi... vrata ili stepenice. - Yael mu je dobacila upitan pogled dok je masirala bolne listove. David je odabrao vrata. Uzaludno ih je pogurnuo. - Napravit emo previe buke ukoliko ih pokuamo razbiti - nastavimo stepenicama. - Pitam se koliko im je vremena trebalo da ih sagrade ovako duboko. - Mrzila je hrapavost svoga glasa, ali barem gaje imala. Stisnula se uza zid, isteui se zbog greva. inilo joj se kao da joj sve masnice gore, a u grlu joj je bubnjalo. Pitala se je li David primijetio da su se spustili bez

ikakvoga oruja. - Je li prekasno ukazati da idemo nenaoruani protiv Bojih neprijatelja? - Na naoj je strani dobro, zar ne? - David se samo napola alio. alio je to se nije sjetio kupiti depni noi nakon odlaska iz zrane luke. To je bilo sporno. Zrak je postao vlaniji kada su nastavili dalje stepenicama. - Pazi - upozorio ju je David kad mu je glava nestala u otvoru. - Ove su stepenice skliske. - Kondenzacija. - Yael se koncentrirala da se ne posklizne, paljivo gledajui svaku stepenicu, izbjegavajui opasnost zurenja u vrtoglavu spiralu. Iznenada su odozgo uli korake i tihe glasove. Drugi su dolazili za njima. Vjerojatno znaju kuda idu, pomislila je. David i Yael su se vukli dolje skliskim metalnim stepenicama. David nikada do sada nije bio tako duboko pod zemljom. Pitao se hoe li itko od njih dvoje ikada vie vidjeti dnevno svjetlo. Odbacio je misli, koncentrirajui se na Lamed Vovnike, podsjeajui se da dokle god barem jedan od njih trideset i estero die, ima nade. Odozdo je mogao razlikovati amor glasova i vodu koja protjee. - Mislim da kasnimo na zabavu - promrmljala je Yael. - Nadajmo se da nitko nee shvatiti da nismo pozvani. Malo kasnije, izali su iz vertikalne valjkast e stijene kada su stepenice ule u veliku, slabo osvjetljenu spilju. Spustivi se s nekoliko posljednjih stepenica, David je zurio u otvoreni prostor i na dvije ogrom n e bronane

skulpture kod zida. Salivene u obliku dvostrukog ouroborosa, natkrivale su dvostruka vrata, a opet su se inile malenima u usporedbi s grubim kamenim zidom koji se prostirao iza njih. No, slobodan je stup od nepravilnoga kamenja s njegove desne strane privukao njegovu panju kad su doli do dna. Dizao se uvis poput kule, bio je okrunjen grbavom izboinom - balkonom napravljenim od kamena. Izgledalo je poput primitivne osma-tranice. Ili poput papinoga balkona, pomislio je David, oeku jui da e vidjeti vou Gnoseosa kako mae svojim sljedbe- nicima. Pogled mu je skrenuo prema sjaju staklenih vratiju iza balkona. Iza se nalazi prostorija. Tamo sigurno vode vrata s odmori-ta. Uinilo mu se daje vidio neko kretanje iza stakla - netko je bio gore. Zatim mu je panju zaokupila recepcija tri metra ispred. ena mrava poput tapia sjajne kose mrko ih je pogledala. Sjajni kristalni bro s likom ouroborosa koji joj je bio privren na jaknu njezinoga crvenoga vunenoga kostima sjajio je poput leda. Ali vie ga je zabrinjavao Crni Aneo iza nje, mukarac prodorna pogleda, stajao je rairenih nogu, oi su mu sjajile elino sivo poput pitolja za paom. Nismo vie u Kanzasu. ena je napuila usne iste boje kao i njezin kostim, nestrpljivo im maui. - Ovuda. Vi ste posljednji. Moramo provjeriti vae putovnice. 53 JUREI PREDVORJEM, CRISPIN nije primjeivao ljude koji su mu se sklanjali s puta. Skrenuo je prema stranjem stepenitu koje vodi na niu razinu, i bezobzirno se zaletio dolje, nogu po nogu, vrh tapa je glasno odzvanjao o zavijene

metalne stepenice. Okruivao gaje mraan bijes. Gdje je dovraga bio Shepherd? Igra se samnom, puhao je Crispin. Raoul ga je upravo izvjestio da su Shepherd i Izaelka stigli n a Heathrow prije dva sata. Zato nis u doli na Trinity Square i nazvali? Raoul i Enrique su pretraili park i spomen vrt - nigdje ih nije bilo. Nema telefonskoga poziva. Moda e Shepherdovu panju privui djevojino plakanje i vrisak. Stisnuo je zube kad je zamislio kako joj lomi ruku poput pereca dok Shepherd slua njezin vrisak. Izvadio je klju iz depa i gurnuo ga u bravu, ali na njegovo iznenaenje ona su se otvorila prem a unutra prije nego je okrenuo klju. to je ovo? Prazna soba, to je. Zapanjen, Crispin je zurio u prazan leaj, praznu stolicu i prazne uglove. Nesuvislo je zaurlao od bijesa. Pritisnuo je tipku na telefonu. - Nema je! - povikao je, do-prijevi do zapovjednoga centra Crnih Anela koji je bio na gornjem katu. - Soba je prazna! Kako mislite na koga mislim? Posljednju Prikrivenu - naite ju! Kad se okrenuo ve je aktivirana uzbuna. U njegovim je prsima bijes i dalje gorio poput vruega ugljena. Crispin je krenuo hodnikom i gore stepenicama, lice mu je bilo ispunjeno bijesom kad je pored njega prolo desetak Crnih Anela trei stepenicama dolje. Kada je stigao na odmorite, suoio se licem u lice s DiStefa-nom. - Rije, Serpente - DiStefanovo je lice bilo mirno. - Moramo pronai djevojku - Crispin je zareao. - Hoemo. Nema se gdje sakriti, zar ne? - DiStefano je

nakrivio glavu, u kutu usana mu se vidio smjeak. - Ne znam kakve igre igra ili zato nisi doao ravno k meni s imenom Guillerma Torresa - rekao je. - I neu te pitati tko je poslao naredbu za ubojstvo s moga servera, Serpente. Samo u ti ovo rei. Uinjeno je. Tri mukarca imena Guillermo Torres su danas eliminirana. - Oi su mu sjajile ispunjene zadovoljstvom. -1 brod s Jackom Cherleom upravo pristaje jo jedan Prikriveni bit e odmah uklonjen. Ostaje nam samo djevojka. - Hou da mi se dovede kad ju pronau. U DiStefanovim se oima zacaklio led. - Bit e ubijena kad ju pronaemo - glatko je izjavio. - Vie se ne radi o tebi, Serpente. Tvoja je uloga zavrena, uspjeno, mogu rei. Dolo je nae vrijeme. Nemamo vie razloga ostaviti Stacy Lachman na ivotu. David Shepherd nas nije uspio zaustaviti i kad nje vie ne bude pobjeujemo. Tvoja je jedina briga sada pripremiti se za kraj - i novi poetak. S tim rijeima zaula se buka u kamenom krovu tunela. Obojica su pogledala prema gore. - Cherle. - DiStefano je pogledao na sat i nasmijao se. Mrtav je ili e biti uskoro. Samo jo jedan. Crispinove su misli jurile. Ne jo. Nije bio spreman. Nekad bi ovo bilo upravo prema njegovome planu. Ali sada je sve bilo krivo, neto je nedostajalo. Kad je otkrio vezu izmeu Davida Shepherda i Stay Lachman sve se promijenilo. Sad je htio sve - poludragi kamen koji mu je ukraden, odmazda za sve one izgubljene godine dok je bio u komi, zadovoljtina osvete. Zatim Uznesenje. Ne prije. Otiao je od DiStefana bez ijedne rijei. Ako Voa Kruga misli da me moe zaustaviti, totalno je u krivu. Ako prvi

doem do devojke, moja je. I tada u ja odluiti kada e umrijeti. SOUTHAMPTON Tri su dugometne puke opalile unutar nekoliko milisekundi. Jack Cherle se ispruio na plonik dok su lanovi njegove obitelji vritali, a ostali ljudi traili zaklon. - isto ubojstvo, kompa. Vidimo se u Londonu. - Glas Geof-freya Balesa je pucketao u uima druge dvojice Crnih Anela ak i u trenutku kada su u autima naputali dokove. Bales je izvadio svoj BlackBerry ureaj i poeo kucati jednom rukom dok je vozio. - Gotovo je. 54 DAVID I YAEL POLOILI SU tarot karte na pult. David je zadrao dah kada je ena u kostimu podigla svaku od njih i praljivo ih prouavala - sprijeda, pa straga. Provjerava brojeve, shvatio je. Brzo je tipkala neto u raunalo pred njom, zatim se nagnula prema naprijed i namrtila se. Podigla je glavu i zurila u Yael. Nee povjerovati, pomislio je David, srce mu je ubrzano kucalo dok se pretvarao da mu je panju zaokupio mamut Lichten-stein na zidu s desne strane. Za koji trenutak e onaj Crni Aneo podii pitolj i ubiti nas. Osjetio je Yaelinu napetost. Znoj mu je curio ispod pazuha. Mogao bih ga sad napasti, izbaciti iz ravnotee... Ali prije nego je mogao reagirati, ena je zagrmjela na Yael. - Vae ime. to je ovo? Tada je Crni Aneo zakoraio prema naprijed, njegovi debeli prsti na pitolju. - Ima li kakvih problema? - Nema problema. - odgovorila je Yael hladno. - Ovdje imate moje ime. A ovdje moju kartu. - U tome i jest problem - rekla je ena. - Karta je izdana mukarcu.

- To je nemogue - rekao je David. - Jasno je da ste pogrijeili. - Yaelin je ton bio hladan. Daju David nije bolje poznavao pomislio bi da je iskreno uvrijeena. - elim razgovarati s premijerom DiStefanom. Ili Crispinom Muellerom. Sada! Prvi je puta ena odavala nesigurnost. Pogledala je preko ramena prema Crnom Anelu, kao da trai savjet. Uporno gledajui u Crnog Anela David ju je pritisnuo. Recite mu da odloi oruje - naredio je. - Ima svoju kartu. Oito su brojevi zamijeani. Ako smo stigli posljednji oito je da vie nitko jjee doi. Nagnuo se blie, samo nekoliko centimetara od njezina lica. -1 zar mislite da bi itko izvana imao pristup ovim kartama? Promislite malo - zavio je prezirno. ena se vidljivo borila u sebi, rastrgana izmeu privrenosti tajnosti Gnoseosa i oitome neslaganju podataka s kojim se suoila. - Ali ovdje pie Paul Wright... - Paula Wright - Yael se okrenula prema Davidu stisnutih zubiju. - Tko bi oekivao ovakvu nesposobnost u ovakvome trenutku? - zasiktala je. - Tipfeleri na ovako vaan dan? Neprihvatljivo. Pokazala je prema Crnom Anelu. - Ti. Odmah dovedi Di-Stefana. On e ovo odmah rijeiti. - Nee biti potrebno. - ena je naglo otvorila ladicu i izvadila dva mala privjeska na kojima je bio po jedan zlatan kljui. David je uo kad je Yael ostala bez daha, a otkucaji njegova srca su se usporili. - James Gillis, Vi ste u sobi broj sedamnaest u hodniku D u prizemlju. Paula Wright, soba etrdeset i dva u hodniku C. - Pokazala je palcem prema desno. - Razina dolje, pored

stranjih stepenica. Yael je zgrabila svoj privjesak i odjurila hodnikom, i dalje iskazujui ogorenje. - Hajdemo James budui da sada ve uvelike kasnimo. David se morao prisliti da ne okrene glavu. - Ovo je bilo blizu - promrmljao je tiho kad je stigao do nje. - Bila si vrlo impresivna. - Kockala sam se. Moe li vjerovati to vidi? - proaputala je, kada su se stopili s rijekom ljudi u irokom hodniku. U tunelu je bila takva guva kao da su u New Yorku. Ali ovo nije bila Velika Jabuka. Tunel je bio bljetav, sablastan i mutno osvijetljen kombinacijom golih arulja i debelih svijea koje su bile postavljene na visokoj izboini. Arhitektura je bila neobian spoj metala i prirodne stijene, a zrak je bio proet smradom plje-snivosti iz prokopa koji je bio blatan uz cijeli rub zidova. Pa ipak je atmosfera bila ispunjena iekivanjem i uzbuenjem. David nikada nije zamiljao neto poput ovoga. Bunker je bio udna mjeavina izmeu spilje i sklonita. Mnogo je bio vei nego je oekivao, ak i za dvije tisue ljudi kojima su izdane tarot karte. Gdje je u ovom labirintu Stacy? Pomislio je dok je promatrao vesela lica koja su ila prema njemu. Sve su osobe koje su prole pored njega izgledale obino, ali su sve bili neprijatelji. Njegovi i svjetski neprijatelji. Stacy bi mogla biti jedina nada da ih pobijedi, ali nije pojma imao gdje daju trai. Hodali su ubrzano i proli pored velike dvorane okruene skulpturama ouroborosa, zatim blagovaonice i kuhinje. Mala je ansa da u ju pronai u nekoj javnoj prostoriji, pomislio je David dok su pojurili pored.

Na svoje olakanje, osim usputnog osmjeha ili kimanja, nitko u tunelu nije previe obraao panju na njih dvoje dok su hodali prema stranjim stepenicama. Iznenada su uli kako je neto protutnjalo kroz stijenu. Svijee su se zatresle, a David i Yael su pogledali prema gore uznemireno. - Stoje to bilo? Stopala mi jo vibriraju - promrmljala je Yael. - Ne znam, ali mi se ne svia. Samo nam jo treba da se ovo mjesto zapali. - David se namrgodio. - Moramo pronai Stacy i izvui ju odavde. Posvuda oko njih uo se tihi amor uzbuenja meu prolaznicima. Zatim su se ula zvona, odzvanjajui prolazom. - Sigurno je vrijeme - povikao je mukarac uzbueno. - U dvoranu! - pozvao ih je enski glas. Nekoliko je ljudi ponovilo poziv. - U dvoranu! Prema pobjedi! Kada su se svi oko njih okrenuli u smjeru iz kojega su David i Yael upravo doli, njih su dvoje pourili trei prema kraju tunela. Davidovo je srce jako tuklo, vie od straha nego od napora. Vrijeme je istjecalo, a on nije imao pojma gdje da trai Stacy u ovoj ogromnoj od Boga zaboravljenoj rupi. Ali budui da su svi sada ili prema dvorani, njih su dvoje sada mogli pretraiti udaljenije dijelove bunkera a da ih se ne otkrije. Misao mu je brzo nestala iz glave kad je ugledao etiri Crna Anela s izvuenim pitoljima kako tre prema njima, iz oba smjera. On i Yael su se ukoili. Ali na njihovo iznenaenje Crni su Aneli projurili pored njih. Osim jednoga. - Jeste li vidjeli djevojicu plave kose u sivome puloveru?

-pitao je. Stacy. David je odmahnuo glavom, usta su mu bila previe suha da bi govorio, ak i da j e htio. Crni je Aneo pokazao prstom prema prolazu. - Krenite prema dvorani - trebaju nam prazni hodnici radi potrage. Ako ju ugledate zgrabite ju i dovedite do recepcije. Ona je posljednji Prikriveni. - Oh, da, naravno, hoemo. - Yael je u njega zurila otvorenih ustiju, prikaz poslunosti. - Kako je pobjegla? - David je jedva pitao. - To bismo i mi eljeli znati. - Crni ga je Aneo promatrao, iznenada se pribliivi. - Kamo ste vas dvoje krenuli? David je izvadio klju svoje sobe. - Zaboravio sam neto u sobi. - Pustite sad - naredio je mukarac. - Trebaju nam prazni hodnici. Odi kvragu, pomislio je David, no, i on i Yael su se posluno okrenuli i pretvarali se da idu putem kojim su doli. Ali im je Crni Aneo nestao iza njih David je zgrabio Yaelinu ruku. - Hajde, idemo dolje. - Krenuli su prema stranjim stepenicama molei da ih vie nitko nee pokuati zaustaviti. Na kraju hodnika su zastali zurei u nevjerici u est prolaza pred njima oznaenima slovima od A do F. - Dodijeljene su nam sobe tamo - ovo su samo spavaonice Yael je dahtala. Davidu je srce potonulo. Ovo je mjesto bilo mnogo vee nego je mislio. Svaki se hodnik ini o beskrajnim i imao na desetke vra-tiju. to ako je Stacy bila iza jednih od njih? U oaju je pokuavao misliti. Instinkti su mu govorili da ide dolje. - Provjerimo prvo ispod pa prema gore. - Ve je trao prema stepenicama.

Prestala je zvonjava zvona, uoio je dok se sputao niz spiralne stepenice. Nekoliko je ljudi bilo na nioj razini, osim nekolicine Crnih Anela koje su ugledali kako provjeravaju sobu po sobu u abecedno oznaenim hodnicima poput onih iznad. - Ovdje - rekla je Yael, pokazujui prema planu razine koji je bio na kamenom zidu iza stepenica. - Ovo nam moda utedi malo vremena. David je pregledavao nacrt izbezumljeno. - Pogledaj - onaj balkon koji smo vidjeli - vodi do Glavne prostorije. - Poput ratne prostorije - promrmljala je Yael. - Daleko iznad arene i vjerojatno neprobojna. Nervozno se osvrnula iza sebe, gdje su se Crni Aneli i dalje metodino kretali od njih, pretraujui hodnik D. - Ovdje se vjerojatno okupljaju glaveine - rekao je David. Ondje bi Crispin mogao drati Stacy. Odlino mjesto za smaknue, pomislio je, ali je odmah izbacio sliku iz glave. - Moda je jo uvijek ovdje dolje - suprostavila se Yael. -Dolje u hodniku su kontejneri za smee, prostorija s ventilatorima, i... stoje ovo? - Pokazala je prema okruglom podruju malo iza stepenica na kojem je pisalo ZABRANJENO. - Zabranjeno? Misli li...? David je stisnuo usta. - Samo je jedan nain da to saznamo. Krenuli su prema podruju iza stepenica. Kada su doli do podruja gdje je pisalo ZABRANJENO otkrili su podzemni bunar okruen sigurnosnom mreom. - Eto, kraj puta. - David je zurio u nepregledni bezdan i proao dlanom kroz kosu. Rebra su ga uasno boljela. Ali je odbijao pokazati da ga boli.

- Ondje je sakupljalite otpada. - Pokazala je prema metalnom spremniku u sjeni hodnika. - Provjerit u ga - rekao je David namrteno. Vrata su bila zakljuana, kao stoje i oekivao. Zgrabivi dra ugraenih ljestava poeo se penjati prema vrhu dok je Yael paljivo gledala uokolo. Nikoga nije bilo. Za sada. - Pouri - pourivala gaje, a zatim zautjela kad se pribliio vrhu. Shvaala je njegovu elju da sve pretrai. Ali to se dulje budu ovdje zadravali vee su im anse da ih uhvate. Zadrala je dah dok je on pokuavao otvoriti vrataca na vrhu - i nije izdahnula dok ga nije ula kako se sputa. - Nema niega osim smea. Gdje bi ju Mueller mogao skrivati? Oboje su se trznuli na kripu koju su uli. Yael se okrenula i ugledala ogromnoga takora kako izlazi iz malene nie koju ranije nije vidjela. Bila je gotovo nevidljiva, mali otvor ispod prirodne izboine u kamenome zidu. - Tamo ima neto. Gdje ima takora tamo obino ima i hrane. David je pourio prema nii, a ona gaje slijedila, ruke je stisnula pri pomisli da je njegova poke rka sama ovdje u ovom groznom mjestu. Istovremeno su uoili vrata. Bila su neoznaena i mogla su proi neopaeno na ovom udaljenome mjestu bunkera. Savreno mjesto za skrivanje taoca, pomislila je Yael. Vrata su bila otvorena. Gurnula ih je i uoila blagi miris lijekova. - Boe. Prostorija je bila prazna. David je preao rukom po zidu traei prekida za svjetlo i prostoriju je obasjala blijeda neonska rasvjeta. Vidio j e stolicu, stoli i nepospremljen

leaj. Ostaci neega to je liilo na sendvi od sira bili su na posluavniku na krevetu. - Bila je ovdje. Vjerojatno smo se mimoili. - David se osjeao kao da ga guta cijeli svijet. - Pogledaj! - Yael se spustila na koljena pored kreveta i pokupila gumenu narukvicu s poda. Rijei "Ciljaj visoko" bile su otisnute na rastezljivoj utoj narukvici. - Njezina je. - Davidov je glas bio pun. - Kupio sam joj ju kad me posjetila prolo ljeto. Zurio je u tanku traku na trenutak i zatim ju navukao na svoju nateenu ruku. Iako mu je stisnula zapee, neudobno, osjeao se blie Stacy. - Bila je ovdje. Taj prokletnik... - Zato niste gore? to radite ovdje? David i Yael su se okrenuli kada je duboki glas ispunio prostoriju. David se trgnuo. Nije prepoznao Crnog Anela koji je uperio pitolj prema njima, ali je odmah prepoznao ovjeka irokih ramena koji je blokirao vrata. Alberto Ortega, bivi tajnik UN-a. David se s njim jednom susreo, ali kad mu je otac jo bio iv, na primanju u Bijeloj kui na koje je otiao s roditeljima i obitelji Wanamaker i jo nekoliko obitelji amerikih senatora. Wanamaker. Pitam se otkad potjee veza. Tko je povukao koga sa sobom? - David Shepherd. - Ortegine su se obrve skupile. Zakoraio je u sobu. - Kako ste doli dolje? Nema veze. Uope nije vano. Izvukao je dojavljiva. - Za dvadeset e sekundi ovaj hodnik biti pun Crnih Anela - naglasio je, prst mu je bio na tipki. - Ne znai da moj prijatelj Domino ne moe svladati vas dvoje.

Crni Aneo s crvenkastom kosom i madeom jednake boje se nasmijao. - I kako sam tek uiva o ubijajui tvoju domaicu. David je ostao u oku, misli su mu bile zbrkane i izranjao je bijes. Dillon nije ubio Evu? - Vjerujem da si donio svoju knjigu imena? - Ortega je napravio jo jedan korak. - Imam je upravo ovdje. - S tim je rijeima David zamahnuo svojom torbom kao baseball palicom izbacivi dojavljiva iz Orte-ginih ruku. Udarac ga je bacio u kut pa je David napao Ortegu, udarivi ga akom u lice. Udario gaje laktom i crnomanjasto lice pretvorio u masku rasjeenoga mesa i slomljenih zubiju. Ortega je pao na Domina i u trenutku su izgubili ravnoteu, a David je skoio na Crnog Anela. uo se pucanj i Yael kako psuje iza njega. Prsti su mu bili na vruoj cijevi. Znoj mu je curio licem, nije obraao panju na bol i borio se za pitolj. Domino je bio tei od njega nekih petnaestak kila i David se borio da pitolj zadri u ruci. Kada se Ortega maknuo s puta, Domino je zaokrenuo pitolj iskrenuvi Davidovo zapee. Rukom mu je prostrujala bol, koljena su mu se svinula. Bolni uzvik koji je ispustio vratio je osmjeh na neprijatelj evo lice. - Ubij ih! - rekao je Ortega teko diui, pokuavajui se ustati, i z ustiju mu je curila krv. Yael je potrala prema njemu poput rakete, bacivi ga na pod i u lokvicu vlastite krvi. Opkoraivi ga zabila mu je klju od sobe u oko. Pokuavao je zatititi lice, krv mu je curila kroz prste, ali je ova ponovo zabila klju, ovoga puta u grlo, njegovi su vriskovi odzvanjali u njezinim uima.

David ih je uo u daljini, s mjesta najdublje agonije, dok su on i Domino izmjenjivali udarce. Puklo mu je rebro kao da gaje odvalio bik. Pitolj. Ne mogu pustiti pitolj, pomislio je u oaju kad gaje Domino ponovo udario. Udarivi akom Domina u Adamovu jabuicu, osjetio je da ovjek posustaje. Promatrao je kako se oi ubojice izvru u boli. I tada mu se Domino nasmijao ak i kada je akom poput nakovnja krenuo prema Davidovoj glavi. Pred Davidovim je oima plesala svjetlost prije nego je pao na koljena. Ruka je udarila zrak. Vidio je pitolj kako se okree prema njegovoj glavi. Tjerajui tijelo, pokuavao je trznuti prema naprijed, da dohvati pitolj ili da barem bude pokretna meta. No, prije nego su mu se miii pomakli, pojavio se jo jedan ovjek iza Crnog Anela. Koristei obje ruke pridolica je zamahnuo komadom kamena veliine dinje u Dominovu glavu. David je teko trepnuo. Pitao se je li mu vizija iskrivljena od udarca koji je primio u glavu. Usredotoio je pogled. Ispunio gaje osjeaj nevjerice. ovjek koji je stajao iznad Domina bio je Dillon McGrath. 55 BILO JE MRANO, toliko mrano da Stacy nije vidjela vlastite ruke ispred sebe dok je puzala metalnim tunelom. Mukarac ju je upozorio da bude tiho, i da se kree polako, ali ujednaeno. N o , sa svakim centimetrom kojim se pomicala kroz uzak prolaz njezina je teina kripala o metal, i bila je napeta od straha da biju mogli uti ispod. - Otvor ventilacije je uzak, moda i praan - rekao joj je mukarac, govorei brzo i pogledavaju i uokolo kad ju je gurnuo kroz vrata u podu. Otrali su do pokrajnjega tunela

na kratkoj udaljenosti od mjesta gdje ju je drao ovjek lavljeg izraza. - Morat e ii dosta naprijed prije nego se jo jedan hodnik otvori s tvoje desne strane. Kad se otvori, skreni. Nastavi tim hodnikom - dugaak je. Nai emo se na izlazu. Bez obzira to uje, nemoj se zaustavljati, doi do kraja i tamo me ekaj. Jesi li razu-mijela? Stacy vie nita nije razumijela. Sada, stisnuta u malenom tunelu, najeila se kad je ula alarm. ovjek lavljeg izraza zna da sam nestala. Srce joj je tako jako tuklo da ju je zaboljelo. Pokuala je ne misliti na to kako ju trai. Ili koliko joj je bilo hladno, kako je bila usamljena i prestraena. Nadala se da moe vjerovati ovjeku koji ju je pustio, nadajui se da e mamu i Davida uskoro vidjeti. Samo je eljela da sve opet bude normalno. Iako je drhtala nastavila je dalje. Kad je osjetila daje nestao zid s njezine desne strane pokuala je skrenuti kod uskog zavoja. Trebalo joj je nekoliko minuta vrpoljenja i zadravanja daha dok se uvlaila u prolaz. Usta su joj bila suha od praine, ruke toliko hladne da ih nije osjeala. eljela je izai iz ovoga metaloga zatvora toliko da je poeljela vritati. Ali nije mogla. Doi e ovjek lavljega lica. I ovjek s oima razliite boje. Morala je biti tiho. Nije se pomakla mnogo dalje u drugome tunelu kad joj se uinilo da je ula glasove. Dolaze po mene! Stala je i sluala, u elucu ju je grizao strah. Glasovi. Bila je u pravu. Paljivije je sluala, pokuavajui razaznati rijei. Bile su to ene, ljutite, u svai. ene koje su plakale? Sada nisu plakale.

- Neka dou po nas. Borit emo se noktima i zubima. - Imamo noeve koje smo sakrile s posluavnika za veeru. Naotrile smo ih na stijeni. - Moemo nekoga i ubiti njima, barem, prije nego oni ubiju nas. Ali osim odlunih glasova ula je jo neke zvukove. Neke su ene jecale. Molile. - Ako se budete s njima borile ubit e nas sve. - O, Boe, ne elim umrijeti. Stacy se ukoila. Tko su one? Zarobljenice? Poput nje? to e im se dogoditi? U glavi je opet ula mukarev glas. Nastavi, nemoj se zaustavljati bez obzira na sve. Doi do drugoga kraja. Ne mogu to uiniti. ula se kako jeca. Ne mogu samo tako ostaviti te ene. Nije bilo mjesta da se okrene. Sporo, bolno, poela je puzati unatrake. Prema glasovima. 56 DAVID JE SKOIO na Dillona i pristisnuo ga na dovratnik. - to dovraga radi ovdje? - zaurlao je. - Spaavam tvoj ivot, za Boga miloga. - Dillonove plave oi su zabljesnule u njegovima. - Ba neki nain da mi se zahvali, ha? - Zahvalim na emu? Na okonanju svijeta? Je li u tom smjeru idu tvoje metafizike studije - Oe? Jesi li mi ukrao putovnicu kada si ono udovite pustio u moju kuu da ubije Evu? - Evu? Zar je mrtva? Moj Boe! - ok na Dillonovom licu se inio iskrenim. Odmahnuo je glavom, kao da ju eli proistiti, zatim je odgurnuo Davida.

- A, tvoj prijatelj ovdje moda nije. - Zvuao je uznemireno. - Osim ako nisi za jo jednu rundu mislim da je najbolje da o svemu porazgovaramo na povrini dok jo uvijek moemo izai. Yael j e stajala pored Davida, drei Dillona na nianu. Davide, on ti je upravo spasio ivot - rekla je oprezno. Davidu se u glavi vrtjelo, bio je zbunjen dok je pokuavao odvrtiti slike kada Dillon razbija glavu Dominu, Evino ubojstvo, nestalu putovnicu, i njegovo prisustvo u bunkeru. - Pazi! - povikao je Dillon kad je Domino rukom krenuo prema Davidovoj nozi. David se okrenuo i nogom opalio Crnog Anela u vilicu. Do-minova se glava okrenula na jednu stranu, tijelo sruilo u ne-svjest, a njih je troje otralo prema stranjim stepenicama. - Onda, t o radi ovdje? - David je zahtijevao odgovor. - Duga pria. Nakon to si mi ispriao o hebrejskim slovima na tvom agatu, to me podsjetilo na neto. Vidio sam neto slino ve prije. Provjerio sam u knjizi o hebrejskoj magiji, ima li to o poludragom kamenju - rekao je Dillon ostavi bez daha kad s u stigli do stepenica. - Pronaao sam cijeli jedan komad o maginom poludragom kamenju s prsnog oklopa visokoga sveenika. - Nastavi - rekao je Dillon teko diui. - Prije mnogo godina sam upoznao jednoga biskupa u Rimu. Od tada je bio izloen zbog zlostavljanja djeaka. Isti djeaci koje je jednom tjedno pozivao k sebi na itanje Biblije za vrijem e doruka. Ali sjeao sam se prstena. Neobian gladak rubin s hebrejskim slovima. - Rubin s Aaronove ploe? - uzdahnula je Yael, obrazi su se joj se zarumenili od tranja stepenicama prema gore.

- Naao sam ga na selu u kotskoj. Uzeo sam mu prsten, da ga se vrati Izraelcima. Ali tada sam meu njegovim putnim dokumentima pronaao neobinu tarot kartu. Dillon je bio u kondiciji, ali je ipak ostajao bez daha. Govorio je kako mora na let za London. Pa sam tamo krenuo. Naletio sam na Germana u zranoj luci Heathrow. Imao je sa sobom istu tarot kartu. Spojio sam se s njim, i zavrio ovdje. Sad ti meni reci o emu se radi. Bili su na pola puta prema odmoritu. David je zastao, zanemarujui otru bol koja mu je prolaz i l a svakim centimetrom tijela. Pored njega, Yael i Dillon su se oslonili na ogradu, uzimajui dah. - Stacy je ovdje - rekao je David isprekidano. - Ovi manijaci pokuavaju unititi svijet. Oni glasovi... ona imena koja sam uo... pripadaju ljudima koje ova udovita metodino ubijaju. Stacy je jedna od njih - moda posljednja. Moramo ju pronai i izvui odavde! - Boe, pomozi nam. - Dillon je problijedio. - Gdje je? - Ne znam. Moda e morati porazgovarati s Bogom i pomoi nam pronai ju - rekao je David stisnutih zuba. - Prije nego nas pronau i ubiju. 57 GLASOVI su POSTAJALI sve glasniji. Idem u pravom smjeru, pomislila je Stacy. Ali kako u se spustiti dolje do njih? Pourila je, osjeala je da joj se plua zatvaraju od podignute praine. Prsti su joj klizali preko otvora od soba dok je tako puzala. Pokrivene reetkom kao u kuama. Glasovi su morali dopirati iz oblinjeg otvora. Iznenada, kad je dola do zavoja ene su zvuale kao da su

upravo ispod nje. Prola je rukama po zidu tunela, pokuavajui pronai otvor - ili vrataca. Mora ih biti vie. Krenula je prema nazad kroz zavoj. Bilo je mnogo tee ovako unatraake, i prvo je zaglavila. No, izmigoljila je i pronala vrataca - poput onih koje joj je ovjek rekao da vrati na otvor kad ju je gurnuo u tunel. Oprezno, zadravajui dah, primila ih je sa strane i poela ih gurati. Bilo je teko, kao i kod onih ranije, ali kad ih je uspjela pomaknuti nekoliko centimetara mogla je baciti pogled u tunel ispod. ula je ene - sada su bile vrlo blizu. - Ti se moda eli boriti i umrijeti, Irina, ali ja elim ostati iva - jecala je jedna od njih. Djevojka s dubokim glasom joj je odgovorila. - Budi kukavica ako hoe, Louisa, ali ja se hou vratiti svojem Mariu. I ako treba umrijet u pokuavajui. Stacy je gurnula reetku jo nekoliko centimetara. Otvor je bio jednake veliine kao i onaj kroz koji je prola. Ali je pod bio jako daleko. Duboko udahnuvi, gurnula je noge kroz otvor, podupirui se laktovima o stijene tunela dok joj se noge nisu spustile do kraja koliko su ile. Zamisli da si Michael Jordan kad pada nakon zakucavanja, rekla je sama sebi dok je provlail a ruke kako bi primila rub otvora. Malo se nekala i zatim se pustila. Tvrdo je pala i osjetila da joj je neto kvrcnulo u skonom zglobu. Nema vremena za klupu zbog ozljede, pomislila je, teko diui. Bila je u tunelu slinome onome gdje su je drali. Bio je pust. Ali ene su bile blizu, ula ih je kako se svaaju. Stacy je ustala, i odepala tunelom prema glasovima. Prola je pored nekoliko slika, sve su bile zastraujue -

tamnih boja sa zmijama i udnim simbolima. Pourila je, ukoivi se kad je na kraju tunela ugledala eljezna vrata. Srce joj je poskoilo. Liila su na zatvorska vrata. Napola je potrala prema njima - tada ih j e ugledala. Nekoliko desetaka mladih e n a zakljuanih u ogromnoj prostoriji. U njoj su bili kreveti, kao u spavaonici. ene su djelovale umorno i blijedo, kao da godinama nisu vidjele sunce. Bile su mlae od njezine majke, primijetila je Stacy, no, nekolicina nije bila mnogo starija od nje. Ali ramena su im bila iskrivljena kao u starice, a kosa im je visjela nepoeljana. to su ovdje radile? Jedna je od djevojaka uzdahnula kad je ugledala Stacy kako epajui ide prema njima. Odmah su se digle i dole do vratiju, zurei u nju svojim udubljenim i ispraznim oima. - Tko si ti? Bila je to ona duboka glasa. Bila je lijepa, s tamnom kosom i velikim oima uokvirenima dugim trepavicama. - Ja sam Stacy. Tko ste vi? Zato ste ovdje? - Irina. Zovem se Irina. - Mlada je ena vrsto stisnula reetke na vratima. - Hvala dragome Bogu - apnula je pogledavi prema gore. Ponovo je zurila u Stacy, lice joj je bilo ispunjeno nadom. - Zarobljene smo ovdje. Pomozi nam. Ondje je klju. - Gdje? - Stay je pretraivala zidove, nije bilo ni polica ni kuka. - Niz tunel. Iza jedne od slika. Pouri! - Koje? - Ve je trala prema slikama, a u zglobu joj je bubnjalo sve vie i vie, sa svakim korakom. - Ne znamo - ula je drugi glas. - Samo ih vidimo kako ga uzimaju iza jedne od slika. Pouri, molim te, pouri.

Stacy je redom podizala slike. Gdje je klju? Svakog bi trenutka mogla nekoga uti da dolazi. I .zatim bi zavrila zakljuana s njima. Mislei na ona oajna i isprazna lica muila se s najveom slikom, skoro je pala kad ju je skinula s kuke. I tada gaje ugledala. Veliki crni klju, oblika slova F, visio je na kuki iza slike. Prsti su joj drhtali, zgrabila gaje i prisilila se potrati unato boli u nozi. Ruke su joj se tako jako tresle da je jedva klju gurnula u bravu, ali je na kraju uspjela i vrata su se irom otvorila daje skoro pala. ene su potrale pored nje niz tunel. Samo se Irina zaustavila. Poljubila je Stacy u obraz, tiho jecajui. Zatim ju je primila za ruku. - Poi s nama, aneliu - tri! 58 - PRETPOSTAVLJAM DA IMA strategiju. - Dillon je oprezno zurio prema stepenicama. - Otvoren sam za sve prijedloge - rekao je David briui znoj s obrva. - Ima koji? - Da se domognemo svih poludragih kamena koje moda imaju. - Jesi li vidio koji? - okrenula je Yael glavu prema njemu. - Dva - u osvijetljenoj staklenoj krinji. Gore u onoj zapovjednoj sobi iza balkona. Gdje se sastaju glavonje. - Bio si gore? - Podigle su se Davidove obrve. Dillon je napravio grimasu. - Kratko. Pravio sam drutvo mome novome najboljemu prijatelju. Kad smo silazili niz stepenice jedan od njegovih kolega je provirio kroz ta staklena vrata i pozvao ga unutra. Nisam bio dalje od vratiju, ali nema greke to je bilo u krinji. - Moe li se do kamenja? - upitao je David.

- Ako moemo razbiti krinju. Ali ui unutra... - Dillon je namrten odmahnuo glavom. - Spustio sam se dolje traei neko oruje. Sjekiru, metalnu cijev, bilo to. Umjesto togao naao sam prijatelje. Yael se blago nasmijala pruajui mu ruku umrljanu krvlju. - Yael HarPaz. - Oprosti, kako sam mogao zaboraviti - promrmljao je David, zatim mu se pogled susreo s Dillonovim. Bio je ispunjen takvim aljenjem koje se nije moglo izraziti. Trebao sam ti vjerovati - rekao je vrstim glasom. - Oprosti mi. - Plati sljedea tri doruka i bit e u redu. Iznenada se odozdo ulo tupkanje mnogobrojnih koraka. - Idemo odavde - rekao je David uzbunjeno. Krenuli su prema glavnoj razini, ali kad su doli gore i krenuli prema dvorani zaustavilo ih je estero Crnih Anela koji su ili prema njima. - to imamo ovdje? - Progovorio je enski glas iza. David ga je odmah prepoznao. Uznemiren u nevjerici, okrenuo se i ugledao bahate oi Katharine Wanamaker. Katharine Wanamaker. ena koja je tjeila njegovu majku mjesecima nakon to je njegov otac imao infarkt. ena koja je uvijek pripremala waldorfsku salatu za zajednike veere, iako je David bio jedini koji ju je jeo. - Zato ne ode po Judda - rekao joj je stisnutih zubiju. -Pravo obiteljsko druenje. Podrugljivo se nasmijala. - to se Judda tie ja sam u Geor-getownu i sreujem veliku oporuku. On ne zna, pomislio je David. - Nazvao te kad smo nas dvoje otili iz restorana u New Yorku, zar ne? Nije nas on odao - ti si!

Krenuo je prema njoj, privio sebi i okrenuo licem prema Crnim Anelima. Yael j e krenula naprijed i pritisnula cijev Domi-nova pitolja na njezin vrat dok se Dillon pripremio za navalu napadaa. - Stanite ili je mrtva! - povikao je David. Mogao je uti stampedo kao ide prema njima uz stepenice. Kroz krv mu je projurio adrenalin. Za nekoliko e ih sekundi pregaziti Crni Aneli iz oba smjera. Gdje je bila Stacy? Dok se Katharine vrpoljila kako bi se oslobodila, on ju je jae primio. - Samo se pomakni i pucat u - upozorila ju je Yael. Crni Aneli koji su trali tunelom nisu usporili. - Gdje mi je ker? - Davidov se glas urezao u Katharinino uho istovremeno kako ju je jae stisnuo. - Da i znam, ne bih ti rekla. Odustani Davide. - Okrenula je glavu prema njemu, oi su joj bile zlobne. - Ne moe pobijediti. - Gdje je Mueller... Nije stigla odgovoriti. Crni su se Aneli zaustavili jer je prema njima trala skupina ena. - to je ovo? - uzdahnuo je Dillon kad je vidio ove mokre i prljave ene kako tre kao da ih goni sam vrag. - Vratite ih dolje! - naredila je Katharine Crnim Anelima. David je zagalamio na nju. - Samo elim od tebe uti gdje se Crispin Mueller skriva! I gdje uva Stacy? Dok je trajao ovaj kaos u tunelu Yael je otkoila pitolj. - Stacy! - vikao je David Katharini. - Gdje je Stacy? Ulovljena u kaotian stampedo ena na stepenicama Stacy je neto ula u buci koja ju je okruivala. Bilo je tiho, daleko, ali ula je - Davidov glas. Zvao ju je. - Davide! - Povikala je iz svega glasa i spotakla se o eline

stepenice. Pridralaju je Irina. Ubrzo se podigla, dah joj je zastao u grlu. Ako sada padne bit e pregaena. ene su trale poput lude stoke u starom kaubojskom filmu. Trala je bre, hvatajui zrak, molei se daje dobro ula, daje David ovdje... Kad se popela na vrh stepenica nala se na ulazu u tunel slian onome ispod - ovaj je bio pun ljudi. Njezine su oi uzbueno pregledavale lica - David! Pozvala ga je i on je okrenuo glavu prema njoj, a na licu mu se odraavalo uenje. Kao da se odvijalo u usporenome filmu. Tada je ugledala radost u njegovim oima, oslobodila se Irine i potrala prema njemu. Ali netko ju je zgrabio oko struka i podigao. Koprcala se i vritala i ugledala Davida kako je odgurnuo enu koju je drao i krenuo prema njoj. - Pusti me! - vikala je, okreui glavu prema onome koji ju je zgrabio i tada je ponovo poela vritati. Tijelom joj je bubnjao strah. ovjek koji ju je drao bio je isti onaj s dva razliita oka. Onaj koji je ubio Hutcha. Koji je ozlijedio njezinu majku. - Davide, pomozi mi... - povikala je, ali je tada vidjela drugoga mukarca koji gaje oborio i zatim se uo zagluujui pucanj. David se sruio i vilicom udario u pod. Pred oima su mu se pojavili crni krugovi i uo je pucanj. Otvorivi oi pokuao je podii glavu, ali su ga dva Crna Anela drala. Ugledao je Yael nekoliko koraka od njega, ruka joj j e bila zavijena iza lea, a Crni je Aneo mahao Dominovim pitoljem. uo je Dillona kako uzdie i nekoliko udaraca. Oaj je nadvladao bol. - Odvedi Prikrivenu u zapovjednu sobu. - pourivala je

Katharine. ovjek koji je drao Stacy izdavao je nareenja. - Ti - dri Shepherda i drugo dvoje n a recepciji dok ne vidim to Voa eli da s njima uinimo. - Pogledao je druge Crne Anele. Zato stojite ovdje poput pavijana? - Ve je odvlaio Stacy. Skupite one ene. Krenite! Sve to je David za sada znao bilo je da Stacy plae. Zvuk mu je kidao srce, i nestajao je niz hodnik dok se on borio protiv mukaraca koji su ga drali prikovanoga za tlo. elio je ubiti udovite koje je zgrabilo Stacy gotovo jednako kao stoje htio ubiti Crispina Muellera. to mi vrijedi moja vizija, i to sam uo njihove molbe? Sve sam iznevjerio, pomislio je kad su ga naglo digli na noge i njih su troje krenuli tunelom prema prostoru recepcije. Lecnuo se kad je ugledao veliinu otekline na Yaelinom obrazu. Iz Dillonovog je nosa curila krv. A neke od ena, tkogod one bile, ponovo su uhvaene. Gotovo je. Iz dvorane je izaao mukarac crne kose i krenuo prema njima. Bio je visok, zgodan i samosvjestan. Honcho, pomislio je David, njegove su oi prodirale oi toga mukarca. Mogao je osjetiti kako su se Crni Aneli uspravili pribliavanjem toga ovjeka. - Premijeru DiStefano, pronali smo Shepherda. to elite da uinimo s njime? DiStefano. Prije nego je DiStefano mogao ita rei dotrala je enska osoba iz smjera recepcije ispunjena bijesom. Jurila je prema DiStefanu i mahala dugim sjajnim metalom. Skoila je na njega i zabila svoje oruje njemu ravno u srce, zabijajui ga duboko snagom koja je prkosila

njezinoj krhkoj grai. Otvorenih ustiju od oka, DiStefano je ispustio samo tihi gr-gljaj i sruio se na lea. Zaprepateni Crni Aneli su se istoga trenutka ukoili i popustili stisak kojim su drali zarobljenike. Pozivajui pomo, dvojica su pojurila prema ranjenome ovjeku dok su druga trojica krenula na napadaicu. Izbezumljena, mahala je krvavim noem i drala ih na odstojanju. Zatim se uz vrisak okrenula i krenula prema stepenicama. I Yael je trala. Teko diui stigla je do prvih skulptura ouro-borosa. Oajniki se progurala izmeu njih i stijene. Ovo mora funkcionirati. Mora to uiniti. Podupirui lea o nepravilan zid sakupila je snagu i usmjerila ju na ouroborose. Gunajui ignorirala je stijenu koja joj se urezala u lea pokuavajui pomaknuti skulpturu dok se Dillon borio s Crnim Anelom iz ijega se stiska oslobodila. Dillonova j e aka nala metu. Njegova je desnica poslala na-bildanoga pravo na lea, rubin je ostavio krvavo crveni otisak na njegovom obrazu. Yael se usredotoila na teku bronanu skulpturu, tako hladnu i teko pokretnu dok su joj se dlanovi znojili. Pokretom koji j e upio iz nekoga filma Stevena Seagala, Dillon je zamahnuo i s obje noge zavrio na prsima protivnika lomei mu rebra. Zrak je prorezao bolan vrisak dok se mukarac grio. Dillon je zanemario zgraanje u svojoj dui i zgrabio ovjekov pitolj. Okrenuo se oko sebe. David je trao stepenicama prema gore poput kakvoga luaka. Iznenada je petero ubojica nailo trei niz stepenice

blokirajui mu put svojim tijelima i pitoljima. Preskoio je ogradu. Rukama je vrsto drao elik kad se odbacio ispod stepenica i skoio na tlo. Koljena su mu se svinula, a bol se ocrtavala na licu. Ali inilo se da za to ne mari jer je krenuo prema zatienoj stranjoj strani kamene kule koja je drala balkon, a slijedili su ga Crni Aneli koji su jurili niz stepenice. Dillon je nanianio i pucao, metak za metkom, a znoj mu se nakupljao na gornjoj usni. Ubojica na elu grupe se nagnuo prema nazad drei se za rame ali su ostali nastavili trati, neometano, za Davidom, preko recepcije. Iznenada je Dillon uo zagluujui vrisak koji je dolazio od Yael. Dok ju je promatrao u uasu i oaranosti svom je svojom snagom gurnula skulpturu prema naprijed. Zanjihala se naprijed - nazad - zatim je, u beskrajnom trenutku ostala u zraku pod nemoguim kutem. Kad se Yaelino lice izobliilo od boli sruila se. Pala je uz takvu zagluujuu buku koja je odzvanjala bunkerom poput eksplozije, sjajan je metal ubio ljude koji su slijedili Davida. Na trenutak su se Dillonove emocije uzburkale. Grinja savjesti zbog jezovitoga ubojstva, i divlje nade da bi odavde mogli izai ivi. Zatim je osjetio jo neto. Krv, vruu i ljepljivu. Izlazila mu je iz prsnoga koa. Zurio je u nevjerici. Nije ga nita boljelo, samo udno umenje u uima. Zateturao je i sruio se na zemlju. I tada je uo jedino tiinu. Yael se borila blokirati u glavi krvoprolie koje je upravo stvorila dok je i z ruke mrtvoga Crnog Anela pokuavala izvui pitolj te je krenula stepenicama. 59 TO SE DOVRAGA dolje dogaa? Crispin Mueller je udario tapom o pod zapovjedne sobe i skoio iz stolca. Zanemarujui bljesak straha u oima Stacy

Lachman odepao je na balkon. Naslonio se na ogradu isklesanu u stijeni i zapanjeno zurio u kaos ispod. Skulptura ouroborosa je leala preko tijela nekoliko Crnih Anela. Vidio je jo neto udno malo dalje, ovjeka u lokvi vlastite krvi. Bio je to pravi kaos. Ljudi su vikali, trali u meteu iz dvorane, zbunjeni i u panici. kiljei promatrao je guvu koja je nastala na prostoru recepcije. Prije samo nekoliko trenutaka vidio je DiStefana kako ide prema Shepherdu kojega su ulovili Crni Aneli. ekao je da ga dovuku ovdje gore kako bi zabava mogla poeti. Sada je, nevjerojatno, DiStefano leao, a koulja mu je bila umrljana krvlju. Gdje je bio Shepherd? Kako se oslobodio? Kako je jedan ovjek mogao uzrokovati ovakav kaos? Nee dugo, obeao je sam sebi, a bijes je u njegovoj glavi bubnjao poput udara klipova. Pourio je prema vratima, tap mu je udarao, vilica mu je bila ukoena. - DiStefano je mrtav. I nigdje ne vidim Shepherda. - Kako je to mogue? - Odiambo Mofulatsi, kopa dijamanata iz Junoafrike Republike koji je bio trei u zapovjednom lancu otiao je do balkona mrgodei se. - Gdje je Ortega? A tvoj otac? Zato nisu ovdje? Crispin nije na njega obraao panju. - Raoul, dovedi Prikrivenu ovdje. Vrijeme je. Prestraena se djevojka stisnula u stolcu u koji ju je stavio Raoul, u oima joj se iitavala mjeavina straha i strave kad se nad njome nadvio Crni Aneo. Kad su je njegove snane ruke zgrabile za zapea i prsti se urezali u njezinu kou prestala je disati, a srce joj se

stisnulo od straha. Iako je pokuala izmai bez potekoa ju je povukao kroz sobu i na otvoreni balkon. Mueller je odloio tap na kamen. Odravao je ravnoteu zdravom nogom. Na njegov znak Raoul je gurnuo djevojku prema njemu, Crispin ju je podigao na izboinu. Jecajui pokuavala se izmigoljiti na balkon, ali su ju njegove miiave ruke vrsto drale. - Miruj ili u te ispustiti. - Njegov je dah gorio u njezinim uima. Crispin se nasmijao djevojinom priguenome plau, potpunom uasu u njezinim oima. Tijelom mu je prolazio osjeaj moi. - to eka? - pitao je Raoul. Oi su mu gledale Muellerove. - Ona je jedina ostala na put u Uznesenja. Uini to! Crispin ga nije sluao. Nije mislio ovo dovriti bez da od Shepherda dobije ono to eli. Agat. I zadovoljstvo to e prisiliti Davida Shepherda da gleda kako ova djevojka pada. Gomila ispod se ukoila kad je ugledala djevojku koja je visila. - Posljednja Prikrivena! - netko je povikao. - Imaju sam Serpent - dodao je drugi uzbueni glas. Serpent. Njegovo je ime zamorilo u gomili poput molitve. Crispinovo je lice sijalo od zadovoljstva. Znali su stoje uinio. To gaje bodrilo. Nacerio se, preplavljen potpunim pouzdanjem. Mofulatsi je istupio naprijed kako bi se obratio ljudima ispod. - Svi se vratite u dvoranu. Sada. Pripremite se kako vam je reeno. Nae je Uznesenje neminovno.

Katharine Wannamaker je s jo nekolicinom krenula prema dvorani, ali je veina ostala ovdje zadivljena dogaajem na balkonu. - Sada! - povikao je Junoafrikanac, pokazujui svojom dugom rukom. Crispin je preko ramena viknuo prema Raoulu. - Pronai Shepherda i dovedi ga ovamo. Odmah! - Ne treba nam Shepherd vie - povikao je Mofulatsi. -Raoule, elim da mi nae Ortegu i Erika Muellera. Moraju biti ovdje u trenutku kada unitimo ovaj truli Boji svijet. Bijes je zamraio Crispinov pogled kad je Raoul potrao ispuniti Mofulatsina nareenja. Opirao se neodoljivome porivu da baci djevojku s balkona kako bi dokazao da mu ne treba niije doputenje u postizanju onoga za to je radio vie od bilo koga od njih. Umjesto toga, bijes mu je izaao iz grla, odzvanjao je o zidove Arke i spiljom ispod. - Davide Shepherde! Pokai se! Ovdje jedan ivot visi o niti. Vrijedan ivot. Posljednja od tvojih Prikrivenih. Doi i spasi ju, ako se usuuje. Gnjevno je pregledavao recepciju - ali Shepherda nigdje nije bilo. Jedino kretanje bilo je preostalih Gnoseosa koji su se vraali u dvoranu. - Boji l i se Shepherde? Prevelika kukavica kako bi ju spasio? Doi gore i zaustavi me - izazivam te! Njegov se bijes pojaavao kako su sekunde prolazile pored, a kukavica se nije pokazivao. Naceri o se, ispunjen mrnjom, i na trenutak je popustio stisak oko djevojinoga struka. Dovoljno dugo da se odmakne od ruba balkona, noge su joj mlatarale divlje u pokuaju da se vrati na sigurnost. Vrisak je odzvanjao ak i kad ju je ponovo vrsto primio.

- Izazivam te, Shepherde, izazivam! Znoj je klizio niz Davidovo lice, a cijedio se ispod pazuha. Prsti su mu bili razderani, dlanovi krvavi od stijene. Dah mu je bio plitak dok se oprezno penjao sa stranje strane kamene kule, prema balkonu. Nije imao pijuk, niti konop kao niti izboinu na zapuastom gotovo vertikalnom stupu. Sve to je imao bili su njegovi prsti. Njegova koljena. Stopala su traila mjesto za potporu palcu dok se penjao, zavojito traei izboinu. U glavi je vidio upute koje je dobivao od Hutcha. Stopalo po stopalo. Ne gledaj dolje. Dri oi prema vrhu. Nije elio razmiljati o Yael. O Dillonu. Jesu l i bili ivi? Ozlijeeni? Ili su se jo borili? Nije si mogao dopustiti da mu neto odvue koncentraciju s penjanja. Crispin gaje zvao. Luaki je vikao. Blokirao je rijei u glavi i otresao znoj s lica. Planina je poput ene, rekao mu je Hutch kod prvog "naprednoga penjanja, kada je bio dovoljno star da shvati metaforu. Oblikuj se oko nje. Sjedini se s njome. Njegovo je tijelo obgrlilo zid. Ruke su traile sljedei otvor. Bio je stijena. Bio je sjedinjen s kulom. Prodoran je vrisak rasparao zrak. Stacyin vrisak - iznad njega. Ruka mu je zadrhtala, zgrabila prazan prostor i stopalo mu je kliznulo. 60 CRISPIN JE OSJETIO napetost u trenutku kada je ulovio oev glas koji je ispunio zapovjednu sobu. Ve je bilo i vrijeme. No, njegove je sinovske ljutnje nestalo onoga trenutka kada je uo enski glas, koji je govorio s hebrejskim naglaskom. - Kakvo je ovo mjesto? $to radi? Zvuala je oajno. Prestraeno. Crispin se nasmijao. - Pogledaj koga sam pronaao kako se skriva kod stepenica

- rekao je njegov otac vukui Yael HarPaz prema balkonu. - Pa, dobro. - Crispinov se smjeh produbio kad se obratio uasnutoj djevojci koja je visila n a balkonu. - Tvoj junak ne moe biti tako daleko. - Vrijeme je da ovo zavrimo - rekao je Mofulatsi Crispinu nestrpljivo. - to je zaboga zadralo Ortegu? - Pogledao je na sat, ali je naglo podigao glavu kad je Raoul uletio na balkon. - Ortega je mrtav. I Domino. - Njegove razliite oi zalijepile su se na problijedjelom licu Stacy Lachman. - Nema razloga za daljnje ekanje. Ubij ju. Mofulatsi je zakoraio prema naprijed s dozom odreenog autoriteta. - Sada sam ja vrhovni zapovjednik. Serpente, dovedi ju k meni. ast posljednjega ubojstva pripada meni. - Ne! - Crispin se podrugljivo nasmijao, pogled mu je eljao hodnikom ispod ispunje n bezgraninim gnjevom. Zavrit emo kad JA kaem. Shepherde! Gdje si, Shepherde? - Ovdje. - David se prebacio preko stranje izboine zida i na balkon. Pet se Gnoseosa okrenulo u oku kad je krenuo prema Crispinu. David nije obraao panju. Bio je u potpunosti usredotoen na Crispina. - Mislio sam da eli trgovati.
DAVID JE ISPRUIO svoj ozlijeeni i krvavi dlan. Agat je u njemu sjajio, gotovo jednako kao pouda u Crispinovim oima. - Doi po njega ako se usuuje - mamio gaje David. Zadrao je dah, nije se usuivao pogledati Stacyino uasnuto lice, kako bi upio njezine tihe jecaje. Njegov je pogled bio na Muellerovim, i sve je zastalo u tome trenutku. - Dovedi ju k meni - rekao je David - i dat u ti agat. - Dobit u agat i ovako i onako. - Nasmijao mu se Mueller. - Nakon to j u vidi kako pada. - Pretpostavljam da nisi dovoljno mukarac da ga uzme iz moje ruke? - David je bacio agat u zrak i ulovio ga. - ak i kao klinac nisi bio nita nego samo nasilnik. Pogledaj se sad. Skriva se iza djeteta. Tko je kukavica, Muelleru?

61

- Ovo je glupost - eksplodirao je Mofulatsi. - Serpente, dovedi mi djevojku. Raoule, ubij ih! Davidov je pogled skrenuo na ovjeka maslinaste puti kad je Raoul izvadio pitolj. Njegove oi! ok, pa bijes. Jedno plavo, drugo smee. To je bio on. Stajao je licem u lice sa ivotinjom koja je ubila Hutcha. Koja je otela Stacy. Koja bi trebala ubiti njega i Yael. David nije imao nita za izgubiti. Sve su oi i pitolj bili upereni u njega. - Sigurno ga ne eli nazad? Srce mu je divlje kucalo o ozlijeena rebra, napravio je korak blie Crispinu, zatim jo jedan, maui agatom tik pred Crispinom. - Hou svoje godine nazad! - povikao je Crispin. - Ti si krenuo prema svjetlu, a mene je povukla tama. Dobio si imena, a ja sam provodio dane i noi u potrazi za njima. - Jadan Crispin. - David je iskrivio usne. - eli agat, Muel-leru? Evo! Crispin je uzdahnuo kad ga je David bacio u visokom luku. uo se pucanj. U djeliu sekunde u kojem je iznenaeni Muelle-rov pogled slijedio agat kako leti preko balkona, David se nagnuo naprijed, prema Stacy i primio ju za struk. Povukao ju je prema sebi, ali Cripsin ju je jo uvijek drao elinim stiskom. - Davide! - Stacy se primila za njegova ramena. Oajniki se pridravao, napregnuvi svaki mii do najvee izdrljivosti kako bi j u odv e o na sigurno. Iznenada je ugledao Erika Muellera kako uzima sinovljev tap. David se pripremio na udarac. Umjesto toga u oku i nevjerici je gledao kako je Mueller udario sina po ramenima. Cripin je jauknuo u iznenaenju i boli, koljena su mu klecnula i popustio je stisak. To je sve to je trebalo Davidu . Podigao ju je osloboenu i povukao na balkon. Okrenuo se s njom u naruj u na vrijeme da ugleda Mofulatsija kako nasre na Yael pokuavajui joj oduzeti pitolj prije nego ponovo zapuca. Pogodila je Raoula, koji je jecao, bedro mu je bilo iskrivljeno i krvavo, lice ispunjeno bolju dok se koprcao na podu. Prije nego je Davidov mozak uspio shvatiti sve to se oko njega dogaa osjetio je da ga je neto zgrabilo za nogu. Pao je na koljena, Stacy s njim. Uz vrisak se otkotrljala u stranu kada se Crispin bacio na njega i poeo ga udarati. Stacy se ukoila, suze su joj tekle niz obraze, lice joj je bilo proarano uasom. Ali samo nakratko. Kad je ugledala Crispina kako akom napada Davida po licu, poletjela je na njega poput tornada, zabila je zube u njegovu ruku i povukla ga za bujnu kosu. Povukla gaje svom svojom snagom, poupavi mu punu aku kose prije nego ju je odbacio leima. David ga je udario u sredinu oamutivi ga dovoljno da zamijene uloge i sada je David prikovao Crispina na pod stiskajui mu vrat. Yael je napala Mofulatsija, struei svoj u potpeticu po njegovoj goljenici. Zatim gaje koljenom opalila u meunoje. Ogroman se ovjek sruio u z vrisak boli, i pustio pitolj. Prije nego se mogao oporaviti uzela mu je pitolj. Istoga je trenutka Erik Mueller doao do njega i raspalio

ga tapom po glavi. - Izdajica! - graktao je Crispin. Hvatao je zrak, bezuspjeno pokuavajui odgurnuti Davidove prste sa svoga vrata. - Proklet bio... oe... pomozi mi! Erik je zamahnuo prema Mofulatsinoj glavi ne obazirui se na Crispina. Yael je dolazila do zraka. Boljelo ju je zapee, gorjelo je od Mofulatsinog vrstog stiska. Ali imala je pitolj. U ustima je osjeala metalan okus vlastite krvi, okrenula se prema Raoulu - jo uvijek je bio na tlu, oko njega se skupljala lokva grimizne krvi, on se borio za dah. Svladala je muninu i potrala u prostoriju prema staklenoj krinji. Dva poludraga kamena s hebrejskim slovima sjajila s u prema njoj - ametist i smaragd. Gad i Zebulon. kripei zubima zamahnula je drkom pitolja prema staklu . Nije se razbilo. Psovala je i probala ponovo, udarivi svom svojom snagom . Znoj joj je curio po licu. Staklo nije ni napuklo. Yael je zatvorila oi, zamislila je kako se staklo drobi i ponovo udarila drkom pitolja. Staklo j e eksplodiralo poput kristalne kie i obuzeo ju je osjeaj pobjede. Razrezala si je ruku na krhotini dok je uvlaila ruku prema kamenju. Nije se obazirala na bol nego je uhvatila ametist i smaragd. Sanja li ili kamenje stvarno sjaji? Nije bilo vremena prouavati ih. Ubacila ih je u grudnjak natopljen znojem, a tijelom joj je prostrujala drhtavica, sve do stopala. Tada je Erik Mueller gurnuo Stacy u sobu daleko od metea na balkonu. - Yael - David ju je zvao, glas mu je bio promukao. - Odvedi Stacy! Svaki as moe doi jo Crnih Anela. - Ne, ne idem bez tebe. - Stacy je plakala, nekotrolirano je drhtala. Erik ju je odvukao prema staklenim vratima i stepenicama ispod. - Mora ii dijete - cijeli svijet ovisi o tebi! - Ne! - Oslobodila se, pokuala je ponovo stii do balkona, ali ju je Erik primio za ruku. - Ne razumije. Za tebe je ovdje postalo preopasno - mnogi te ele ubiti moramo te izvesti van! - Ostavi ju. - Yael je uperila pitolj prema njemu. - Odmah. Stacy ju je pogledala u uenju. - Nemoj ga ozlijediti. On me je izbavio iz one grozne sobe. Pokazao mije tajni izlaz! Yael se ugrizla za usnu, u glavi joj je bubnjalo, nije se mogla odluiti, tijelo joj pulsiralo od boli. Pokuavala je shvatiti to joj je Stacy govorila usporeujui s onim to je sama vidjela. Mueller ju je pronaao pored stepenica vani , kad je pokuavala provaliti u zapovjednu prostoriju. Uvjerio ju je da eli pomoi Stacy, da se promijenio. Daje cijeli ivot bio slijep - i potpuno u krivu to se tie Bojega svijeta. Bilo je dobra u ovome svijetu, odluio je. Rekao joj je da gaje pronaao u eni koja se zove Elizabeth. eni koju je volio. I ova ga je njegova sekta u to uvjerila. Njihova sustavna ubojstva Lamed Vovnika ukrala su dobro svijetu, oslobaajui samo unitenje. Yael je bila vrlo sumnjiava, ali Erik Mueller je tvrdio da ne eli kraj svijeta. Imao je plan. Moraju zajedno ui u zapovjednu prostoriju, ona e se pretvarati daje njegova taokinja dok e istovremeno imati pitolj. On je udario vlastitoga sina, napao

Mofulatsija. Sada je namjeravao spasiti Stacy iako je David guio njegovoga sina. - Povedi ju Yael! - povikao je David uzbueno. - Stace, u redu je. Dolazim odmah za tobom. Yael je krenula prema djevojci. - Hajde Stacy. ula si ga, stii e nas. Primila je Stacy za ruku i progurala ju kroz staklena vrata na odmorite. Erik ih je promatrao dok su se penjale stepenicama, tijelom mu je prolazio nemir. Krenuo je za njima, razmiljajui je li spasio Elizabeth. Zatim se okrenuo, nekajui se. Zar ne bi sada trebao spasiti svoga sina? Prije nego je uspio odluiti Raoul je doteturao s balkona, njegovo crnomanjasto lice sada je bilo bijelo poput mlijeka, a donji dio tijela se kupao u krvi. - Izdajico! - zaurlao je Crni Aneo. Podigao je pitolj i opalio prema Erikovom elu. Erik Mueller se sruio. Teturajui, Raoul je oteturao na balkon ne obraajui panju na bol u slabinama koja se pojaavala sa svakim korakom. Osjeao je slabost. Umirao je. Izgubio je previe krvi. David Shepherd je bio previe zauzet guei Serpenta. Nee ni vidjeti to mu slijedi. Bolesno se nasmijeivi Raoul je uperio pitolj prem a Shepherdovoj glavi. Uivat e u posljednjem ubojstvu. Vie od bilo kojeg nakon ubojstva djeda. Jezivo se smijui, povukao je obara - i nije uo nita, samo isprazan klik. David se trgnuo na zvuk i okrenuo glavu prema njemu - a od ovjeka na kojem je leao. Ulovio je tamnu mrlju u uglu i spustio se u trenutku kad mu je pored uha proletio pitolj. Iznenada je prema njem u poletjelo devedes e t kilograma otrova natopljenoga krvlju. Otkotrljo se u stranu, trgnuvi se kad gaje pitolj pogodio u lea. tap. Nekako ga je David uspio zgrabiti dok se pokuavao podii na noge. Iznenadilo ga je da moe stajati. Iz plua mu je gorjelo sa svakim udahom, boljela su ga slomljena rebra, suoio se s ubojicom. Kiseloga daha i snagom koju je izgradio vjebanjem godinama, Raoul je skoio na njega. David mu je zabio vrh Crispinovoga tapa u pogoeno bedro. uo se bolan vrisak dok je padao unazad i glavom udario u kameni zid. David je lagao udahnuo. Raoul nee vie nikoga ubiti. A Crispin... David se okreno i stisnuo oi. Crispin se uspio dovui do prednje izboine balkona i podii. Nagnuo se i vikao u spilju ispod. - Izlazite, budale! Prikrivena bjei! Za... David se zaletio u njega, podigao je tap, ali je podcijenio snagu Crispinova torza. Jednom je rukom Mueller zgrabio tap, David je izgubio ravnoteu i gotovo je pao preko balkona. Stisnutih zubiju Crispin je pokuao ponovo i Davidov je torzo zavrio preko ograde. Trznuo se natrag i odjednom osjetio neto na svom bedru -jantar gaje u depu peckao. Adrenalin mu je projurio tijelom poput elektrinog impulsa. - Htio si agat, Muelleru? Zato ga ne uzme? Udario je Muel-lera u trbuh, zgrabio ga za pojas i bacio preko balkona. Mueller je tresno o zemlju prije nego je uspio ispustiti bilo kakav vrisak. David je potrao, jurio niz stepenice prema recepciji. Mora pronai agat. Pogledom je prelazio

preko sruenih ouroborosa, tijela... Srce mu je zastalo. Dillon. David je potrao prema njemu, spustio se na koljena. Probao je puis iako je znao da ga nee nai. Dillon je ve bio hladan. Obuzela gaje tuga. I sram. Kako je mogao sumnjati u ovakvog iskrenog prijatelja? Kako gaje mogao ovdje ostaviti? Pogledao je u dvoranu . Vrata su se otvarala. Gotovo dvije tisue Gnoseosa nestrpljivi u svom iekivanju. Pronai agat. Uznemiren, ustao je. Tada je uoio biskupov prsten. Prsten zbog kojeg je Dillon riskirao svoj ivot. Brzo se David nagnuo nad tijelom prijatelja i pokuao ga skinuti. Kad je to uinio ugledao je agat. Samo centimetar udaljen od Dillonovog a rukava, sjajio se poput sireninih suza. Kad ga je uzeo inilo mu se kao da oba kamena iz Aaronovoga oklopa sjaje na dlanu, sve jasnije kako su sekunde prolazile. Bilo mu je neobino daje agat pao tako blizu rubina. Trenutno nije ni o emu htio razmiljati osim o tome kako odavde izai iv. uli su se glasovi ljudi koji su poeli dolaziti iz dvorane. Stiui kamenje u svoj i m krvavim akama potrao je prema stepenicama. I trao je, trao je prema povrini, prema vlastitome spasu. uo je pucanj. Korake. Trali su za njime. Koliko su ispred njega bile Yael i Stacy - pitao se omamljeno, prsa su ga pristiskala sa svakim korakom. Nee uspjeti. Vid mu je treperio i za sobom je ostavljao grimizan trag krvi. U nogama je osjeao slabost. Ali nije mogao stati. Drhtao je, ali je iao dalje, jednom se poskliznuo na klizavim stubama. Zatim je doao do drugog odmorita. Penjao se gore, uo je korake i enske glasove iznad sebe. Yael i Stacy. Ljutiti povici i zvukovi proganjanja tjerali su ga dalje. Kad je stigao u skladite jedva je mogao stajati na nogama. Uhvatio gaje Avi Raz, odvukao do prostorije ispunjene kutijama, vie nego ranije, i sada je bila prepuna mukaraca u tamnim odijelima koji su nosili vokitokije i pitolje. - Hvala... to si doveo... konjicu - rekao je David teko diui. Avi je bio natopljen znojem. - Popeo si se na vrijeme. Posvuda oko njih nadirali su mukarci i postavljali kablove i ice i eksplozive veoma uurbano. Neki su ene koje su pobjegle vodili prema kolima hitne pomoi. Tada je Dav i d udahnuo svjei zrak, mirkajui na danje svjetlo. Teturao je s Avijem prema platformi iza zgrade gdje su ga ekale Yael i Stacy u stranjem dijelu dostavnoga kamiona. Kilometrima su bili daleko od Aneoskoga prolaza broj 8 kada je odjeknula eksplozija kroz tajni bunker ispod Londona, uruivi se duboko pod zemljom. Kilometrima daleko od tunela gdje s u se Gnoseosi okupljali poput osa u konici iekujui svoju pobjedu ak i kad ih je otar udarac uklonio s lica Zemlje.

Jednim udarom koji je protresao London poput potresa, sekta koja je stoljeima planirala unititi Boji svijet svedena je na podzemnu gomilu pepela i dima. Tower of London je stajao vrsto, kao ve stoljeima, a porculan u Buckinghamskoj palai se jedva zatresao na kraljevskim policama.

62 VARAVA, 500 KILOMETARA DALEKO DOK SE TLO treslo

ispod Londona, trinaestogodinji Stanislaw Nowicki se penjao stepenicama do bimaha u malenoj sinagogi. Dok se pripremao da po prvi puta obavi svoj tallit recitirao je posebn u bracha stavljajui molitveni al i duboko udahnuvi. I dok je jasnim glasom pjevuio drevnu hebrejsku molitvu voda rijeke Temze je jo jednom utihnula. KOPENHAGEN, 230 KILOMETARA DAL E K O Lise Kolinka se nagnula nad svoju tortu za trinaesti roendan, napuila je usne, lice joj je bilo obasjano sjajem svijea. Kad je zatvorila oi da zaeli roendansku elju, iznad Arizone se spustio pljusak. Kad je ugasila sve svijee, na amerikome jugozapadu je poeo prolom oblaka, ugasivi poare, ispirui planine, obnavljajui sprenu zemlju. CHICAGO, 2300 KILOMETARA DALEKO Keisha Jones je svaku subotu provodila pomaui svojoj teti Doris u sakupljalitu hrane Stony Island u junm dijelu Chicaga. Danas, na putu da pomogne sloiti doniranu hranu u konzervama, trinaestogodinja se djevojica igrala s kovanicama koje je pronala na cesti. Kada ih je pruila gospoi Wallace i nauila da je to dovoljno da kupi paket jaja i kruh za cijeli tjedan, tijelom joj je proao osjeaj sree. Odluila je da e sljedeega tjedna donira-ti pola zaraenoga novca od uvanja djece. A uz obalu Japana tsunami koji j e rastao duboko pod morem vratio se nazad odakle je i krenuo i umirio se poput lonia s kljualom vodom kada ga se ukloni sa tednjaka.

ANGAJ, 3800 KILOMETARA DALEKO Chen Ho je sjedio pored svoga voljenoga djeda, strpljivo mu itajui dnevne novine. Morao je esto ponavljati stvari jer njegov djed nije dobro uo, a ve je i oslijepio. Ali Chen nije mario. Njegova domaa zadaa moe ekati - ocu njegove majke nije preostalo mnogo radosti osim ostati u kontaktu s vanjskim svijetom i aom piva naveer. Chen je okrenuo stranicu i uvidio daje djed zaspao. Srce mu je ispunila radost. Sloio je papir, znao je gdje treba nastaviti. U isto vrijeme u Turskoj, uo se uzvik veselja kada su spasioci izvukli na desetke djece koja su preivjela ispod uruene kole. U Mathiaki, u Sierra Leoneu - u Luveni, u Rusiji - u Tokaji, u Maarskoj - jo drugih dvadeset i osam mjesta i gradova u cijelome svijetu, nova generacija Lamed Vovnika stigla je do duhovne zrelosti, jedan po jedan. istoga srca, njihove su se due ispunile dobrotom i milou, niti jedan od njih to nije znao, niti e ikada poznavati mo vlastitoga postojanja. 63 MJESEC DANA KASNIJE U IZRAELU JEZERO KINNERET ETALITE UZ OBALU grada Tiberije je bilo prekrasno uz njihanje palmi, ispunjeno tandovima s hranom i turistima koji su etali dok je David traio Yael meu svjetinom. Kada ju je ugledao na drugoj strani tayyeleta, osjetio je lagani ok jer je bila u kaprica-ma ute boje limuna i crnoj svilenoj majici kratkih rukava. Nekako je slika koju je imao u glavi uvijek ukljuivala njezin zele n i svileni sako i crnu suknju koje je nosila onoga dana kada je ula u rabinov ured i traila agat. Agat j e sada bio u Jeruzalemu. Zajedno s jantarom i

drugim kamenjem iz Aaronovog oklopa koje su uzeli Gnoseosima. Dnevnik je ponovo bio kod njega. Ovo e biti njegov posljednji put. Dok se probijao kroz gomilu prema Yael dogaaji iz prologa mjeseca prolazili su u maglici. Proveo je tjedan dana u Santa Mo-nici sa Stacy kao gost kod Meredith i njezinoga supruga. Nije mu se inilo onako udnim kako je oekivao, biti u kui Lena Lach-mana. Stacy ga je eljela blizu. Bio joj je jako blizak. Jo uvijek je bio na bolovanju. Oporavljao se od tri smrti, Dil-lonove, Hutchove i Evine. Jo uvijek gaje sve boljelo. No, ozljede e proi i izblijedjeti. Samo se nadao da e i Stacyno sjeanje. Neobino je bilo to to nije eljela znati koliko ju je toga dovelo u onakvu kunju. David joj je planirao rei kada jo malo odraste. Ali nije bilo potrebno. Instinktivno, inilo se, Stacy je postavila nekoliko pitanja, potpuno zadovoljna da krene dalje. Lamed Vovnici, sjetio se, nisu imali pojma tko su. Meredith ju je odvela na nekoliko susreta s terapeutom koji je rekao da Stacy nije traumatizirana dogaajima. David je bio zadovoljan ekanjem dok ne bude spremna saznati vie. Izbjegavajui obitelj koja je urila prema tandu s falafelom, ulovio je sjaj sa srebrnih naunica koje su visile iza Yaeline tamne, bakrene kose. Bila je dovoljno blizu daje uoio njezin osmjeh. Vidio je ogrlicu od arenih perlica koju je nosila oko vrata. Vidio je glatke obrise njezinih bokova. Usporila je dok mu se pribliavala, u oima joj se odraavala radost. Stala je na prste i lepravo ga poljubila.

- Unajmila sam amac za ribolov. Na je itavo poslije podne. - Da ponesemo i hranu? Nasmijala se. Sat vremena kasnije, bili su daleko od bune obale, sami u plavome drvenome amcu, kretali su se prema veoj dubini. More je bilo mirno, ljeskalo se na suncu poput dragulja ispod grada Tiberije, koji je kao i Safed bio jedan od etiri najsvetija grada u Izraelu. Izraelci su ovo zvali jezero Kimmeret, krani Galilejsko more, gdje je Isus odabrao apostole me u ribarima koji su tamo lovili. David je priekao dok ih nisu okruivali jedino nebo i voda, a ljudi na breuljcima bili samo maglica. Zatim je ostavio vesla. Dok je Yael promatrala u tiini uzeo je dnevnik i bacio ga u more. Jedno je vrijeme plutao, stranice su postajale sve meke kako je prodirala voda i tinta se razmrljala. Malo kasnije je crvena kona knjiga sporo nestala ispod staklene povrine, tonui na dno jezera, nosei sa sobom svete tajne. Yael je pogledala prema koari s hranom pored nje, zatim je paljivo zakoraila amcem i sjela pored Davida. - Prije piknika, eljela bih te neto pitati. - Pitaj. - Dobila sam poziv da sljedei semestar predajem kao izvanredni profesor u Georgetownu. Ima li ti prste u tome? David je pokuavao zadrati ozbiljan izraz lica, ali je osjetio njezin miris i morao se nasmijati. - to ako jesam? Hoe li razmisliti? Skupila je usta i ispruila noge kao da eli pomnije promotriti lak njene ruiaste boje na nonim prstima. - Mislim da ovisi. Postoji li drutveni ivot za osoblje?

- Pa, ve si propustila piknik za Praznik rada, ali dekan Myer fino pri puretinu za doek Nove godine. A ja nemam s kim ii. - Prena puretina... - Sporo se okrenula prema njemu. Ovo se ini kao najbolja ponuda danas. Ruke je obavila oko njegova vrata, kosa joj je pala iza kad je digla pogled prema njemu. - Bojim se malo vaih zima. - Nema straha. Mislim da se moemo grijati. - David ju je poljubio, a amac je plutao. Izgubio se u mekoi njezinih usana, ljuljanju mora i miru znajui da su ime n a Lamed Vovnika jo jednom zapeaena. KRAJ 09.03.2010.

ZAHVALE Inspiracija za pisanje

Knjige imena nastala je prije petnaest godina. Iskricu je zapalio Geri Levit, koji je s nama prvi podijelio legendu o Lamed Vovnicima. Mnogi su nas jo inspirirali i uili za vrijeme nastajanja ove knjige. Zahvaljujemo im se iz srca: Rosemary Ahern, rabinu Jona-thanu Berkunu, rabinu Laurenu Berkunu, Jean Donnely, Miyrni Dosie, Ruthe Goldstein, Larryju Greenbergu, Rachel Greenberg, Charlotti Hughes, Lawrencu Katzu, Mitchelu Katzu, Leslie Katz, Stevenu Katzu, Irvingu Koppelu, dr. Parti Nakfoor, Claudiji Scro-ggins, Rae Ann Sharfman, rabinu Elimelechu Silberbergu, rabinu dr. Shlomu Sowilowskyju i Marianne Willman. Duboko se zahvaljujemo na potpori i entuzijazmu triju posebnih ena - naoj urednici, Nichole Argyres, i naim portvovnim agenticama, Ellen Levine i Sally Wofford-Girand.

BIOGRAFIJE AUTORICA Jill Gregory i Karen Tintori su

spisateljice koje su objavile brojne knjige i koje su ve preko dvadeset godina i najbolje prijateljice. Pojedinano, Jill pie beletristiku, Karen publicistiku, a pod zajednikim imenom objavljuju i jedno i drugo. Prvi su puta suraivale na knjizi WHAT DOES BEING JEWISH MEAN?, koja je klasian osvrt na idovstvo, pruajui odgovore na pitanja o povijesti, kulturi i religiji. Kada, kao majke idovke, nisu mogle pronai knjigu koja bi odgovorila na neka pitanja njihove djece o idovstvu i Bogu, zamolile su jednoga rabina za pomo i same napisale takvu knjigu. Prvobitno u izdanju Simona i Schustera 1991. g., WHAT DOES BEING JEWISH MEAN? j e doraena i ponovno izdana 2003. g . Njihov roman iz 1993., SOMETHING BORROWED, SOMETHING BLUE, objavljen u izdanju Doubledaya napisale su pod pseudonimom i prema njemu je snimljen TV film s Connie Sel-leccom i Kenom Howardom u glavnim ulogama. Nakon njega je slijedio jo jedan pijunski roman, CATCH ME IF YOU CAN, u izdanju Avona 1996. g. Jill Gregory je najprodavanija autorica novina JVeu; York Times i USA Today koja je napisala preko trideset romana, kako Jill Gregory i Karen Tintori povijesnih tako i modernih, koji se obraaju enskom dijelu itateljstva. Njezine knjige se izdaju u Japanu, Rusiji, Norvekoj, vedskoj i Italiji. Roman TRAPPED Karen Tintori, zapis povijesne nesree u rudniku Cherry 1909. g. (Cherry Mine Disaster), u izdanju Atrie, Chicago Tribune je proglasio najboljom knjigom 2002. g. Za TRAPPED su nedavno otkupljena filmska prava. Ova proslavljena knjiga je istinita pria koju je Karen, preobraenica na idovstvo, otkrila istraivanjem ivota

svojega djeda Talijana koji je imao isto prezime kao i jedan od najranijih talijansko-idovskih tiskara knjiga pisanih na hebrejskom. Trenutano je lanica upravnog odbora svoje sinagoge i biva je predsjednica tamonje g sestrinstva. Njezino zanimanje za Kabalu traje dulje od desetljea, od njezina seminarskog rada za bar mitzvah. St. Martin's e uskoro izdati njezin posljednji roman, UNTO THE DAUGHTERS. Jillino zanimanje za Kabalu datira iz njezinih studentskih dana na Sveuilitu u Illinoisu gdje je diplomirala na Odsjeku engleskog jezika i knjievnosti. Tada je, u sklopu izvannastavne aktivnosti, istraivala kompleksnost idovskog misticizma, no tada joj se to inilo zastraujue i nerazumljivo. Sada ponovno prouava Kabalu, ovaj put s vie uspjeha, zajedno s Karen s kojom pohaa nastavu u Chabad Centru, gdje ih pouava briljantan i izuzetan rabin. Karen, koja je diplomirala novinarstvo na Wayne State University, je zanimljiva govornica koja na svojim estim putovanjima promovira svoje knjige. Gostovala je i u brojnim TV i radio programima. Dugogodinja Karenina i Jillina fascinacija konceptom Lamed Vovnika - trideset i est pravednih dua ija dobrota odrava svijet - dovela ih je do njihove prie u KNJIZI IMENA.