Hegel, Estetika

G. W. F. Hegel, ESTETIKA (Kultura, Beograd, 1970.) UVOD U ESTETIKU predavanja posveena estetici: predmet estetike: podruje estetike: prostrano carstvo lijepoga lijepa umjetnost naziv estetika nepodesan: oznaava znanost o osjeaju ponikao u koli Christiana Wolfa (1679.-1754.): u to se vrijeme umjetnika djela u Njemakoj promatrala obzirom na osjeaje koje bi trebala proizvoditi zbog njegove su povrnosti injeni pokuaji kovanja novih imena: kalistika: takoer nedovoljno ime: znanost koja se ima u vidu promatra: ne lijepo uope nego lijepo u umjetnosti pravim bi izrazom bilo filozofija lijepe umjetnosti RAZGRANIENJE I OSIGURANJE ESTETIKE 1. PRIRODNO LIJEPO I UMJETNIKI LIJEPO: odmah iskljuujemo prirodno lijepo: umjetniki lijepo stoji na viem stupnju od prirode: umjetnika ljepota: roena u duhu: preporoena u duhu: umjetniki lijepo uzvienije od ljepote u prirodi onoliko koliko duh i njegove tvorevine stoje na viem stupnju od prirode i njezinih pojava: prirodna egzistencija uzeta za sebe nije u sebi slobodna i samosvjesna vii stupanj duha u poredbi s prirodom nije tek relativnim: tek je duh onim istinitim: u sebi obuhvaa sve svako je lijepo samo utoliko pravim lijepim ukoliko: sudjeluje u tom viem jest njime proizvedeno prirodno se lijepo pojavljuje samo kao refleks lijepoga koje pripada duhu: nepotpun nain koji se po svojoj supstanciji nalazi u samom duhu u pogledu smo prirodne ljepote u neem odreenom bez kriterija ograniavanje estetike nije: preputeno samovolji samovoljno 2. OPOVRGAVANJE NEKIH ZAMJERAKA PROTIV ESTETIKE: pokazuje li se lijepa umjetnost dostojnom znanstvene obrade? lijepo i umjetnost proimaju sve posle u ivotu umjetnost vie pripada slabljenju i za supstancijalne interese potrebno poputa-nju duha: napreza-nje duha: elja bi da se znanstvenom ozbiljnou obrauje neto samo za sebe neozbiljno mogla izgledati neumjesnom: umjetnost izgleda kao neki viak esto izgledalo neophodnim da se lijepa umjetnost uzme u zatitu u pogledu njezina odnosa prema praktinoj nunosti uope:

samoj umjetnosti pripisivani ozbiljni ciljevi: esto preporuivana kao posrednica izmeu: uma: / dunosti: osjetilnosti: / sklonosti: pomiriteljica u tekom protivljenju sukobljenih elemenata po svojoj su prirodi takvi da se ne mogu mijeati: zahtjevaju istu onu istou koju sami sadre: ne bi pristali na pokuaj po-srednitva umjetnost bi time postala sredstvom umjesto ciljem: obmana: sredstvo koje ona sama primjenjuje radi potinjavanja ozbiljnijim ciljevima ivot se lijepoga sastoji u prividu ono su to je istinito u stanju proizvesti: ne privid i obmana ve samo ono to je takoer istinito iako je lijepa umjetnost uope pristupana filozofskim refleksijama, ona ipak nije predmetom pogodnim za znanstvena motrenja u pravom smislu: umjetnost: znanost: umjetnika se ljepota prikazuje po prirodi svoje po prirodi se osjeaju forme ima posla svo-jeg sadraja njezino podruje nije misao s miljenjem bavi onim to je radi razumijevanja njezine djelatnosti koje apstrahira u sa-mome sebi i njezinih proizvoda nije potrebno od mase nuno znanstve-no miljenje pojedinanosti: ono je u emu mi u umjetnikoj iz znanosti se ljepoti za-pravo uivamo sloboda iskljuuje proizvodnje i uob-lienja: ma-ta: pri proizvodnji se i promatranju njezina tvore-vina umjetnike ljepote uob-razilja oslobaamo svakog okova pravila njezina sai onoga to je iz-graeno po movolja pravilima izvor umjetnikih djela: slobodna djelatnost mate: svojim uobraenjima slobodnija od prirode lijepa umjetnost izgleda da se samostalno opire reguliranju po miljenju: da nije u skladu sa znanstvenim prouavanjem u pravom smislu u ljudskoj prirodi postoji neki openiti nagon ljepote: ne postoje nikakvi openiti zakoni koji vrijede za lijepo i za ukus: predodbe o lijepome beskrajno raznolike: prije svega neto posebno mi elimo prouavati umjetnost slobodnu i po svome cilju i po svojim sredstvima: tek je u toj svojoj slobodi lijepa umjetnost pravom umjetnou: svoj najvii zadatak rjeava tek kada je u zajednikom podruju zauzela mjesto pored religije i filozofije: ako predstavlja samo jedan nain na koji u svijesti istie i izraava ono to je boanskim: dubina jednog nadosjetilnog svijeta:
2

ono to misao stavlja prije svega nasu-prot odreenoj svijesti i sadanjem osjeaju kao neto transcedentno: sloboda se misaone spoznaje oslobaa ovoga svijeta koji znai stvarnost i konanost predmetom prigovora moe biti: ne privid uope: ve samo onaj naroiti privid u kojem umjet-nost ostvaruje ono to je samome sebi istini-to: prigovor dobiva smisao: u usporedbi s vanjskim svijetom u odnosu spram naeg vlastitog pojava: osjeajnog svijeta: s njegovom neposrednom materijalno-u cijelo to podruje empirijskog unutranjeg i vanjskog svijeta nije svijet prave stvarnosti: prava se stvarnost moe nai tek s onu stranu: vanjskih predmeta neposrednih osjeaja prava je stvarnost samo ono to postoji po sebi i za sebe: supstancijalnost prirode i duha: pokazuje se dodue u sadanjosti u obliku odreenog bia tom odreenom biu ona ostaje onim to je po sebi i za sebe: tek tako predstavlja pravu stvarnost pojavama se umjetnosti mora u usporedbi s obinom stvarnou pripisati uzvienija realnost i istinitije odreeno bie privid u umjetnosti sam sobom ukazuje na neto duhovno: tvrda kora prirode i obinog svijeta priinjava duhu vee smetnje da prodre do ideje nego tvorevine lijepe umjetnosti umjetnost je upravo zbog svoje forme ograniena na odreeni sadraj: u elementu umjetnikog djela moe biti prikazan samo jedan odreeni krug istine i samo jedan njezin neodreeni stupanj dublji oblik istine: izgleda da je duh nae religije i kolovanosti naega uma nadmaio onaj stupanj na kojemu umjetnost ini najuzvieniji nain na koji se moe postati svjesnim apsolutnoga: misao su i refleksija nadmaili lijepu umjetnost umjetnost ne prua vie ono zadovoljenje duhovnih potreba koje su narodi ranijih vremena u njoj traili i samo u njoj nalazili: sadanjost po svojem openitom stanju nepovoljna za umjetnost: umjetnost u pogledu svoje najvie namjene za nas neto to pripada prolosti: za nas izgubila pravu istinitost i pravi ivot: vie prenesena u nau predodbu znanost o umjetnosti u nae doba predstavlja potrebu u veoj mjeri nego u onim danima kad je umjetnost ve za sebe stvarala puno zadovoljenje: umjetnost nas poziva na misaono promatranje: ne u cilju ponovnog buenja ve da bismo znanstveno uvidjeli umjetnosti to umjet-nost jest filozofiranje se apsolutno ne moe odvojiti od znanstvenosti: filozofija mora motriti predmet s gledita nunosti: ne samo s gledita: ve ona mora izlagati i dokazivati
3

ono u to misao prodire:

subjektivne nunosti dotini predmet s gledita nunosti vanjskog poretka njegove vlastite unutranje prirode klasifikacije i t.d. duh sposoban promatrati samoga sebe: sposoban imati svijest: svijest u stanju misliti o sebi i o svemu to iz duha ponie: upravo miljenje ini najprisniju bitnu prirodu duha umjetnika su djela ponikla i postala iz duha: i sama su po svojoj prirodi duhovna: iako njihovo izlaganje: prima u se privid osjetilnosti ono to je osjetilno proima duhom umjetnost blia duhu i njegovom miljenju od prirode: samo vanjska liena duha umjetnika djela nisu misli i pojam: predstavljaju odreeno otuenje u smjeru osjetilnoga mo misaonog duha u tome to: ne shvaa jedino samoga sebe u ve isto tako raspoznaje sebe u svojoj osobenoj formi kao miljenje svome dru-gome: ono to je otueno pretvara u misli: tako ga vraa sebi misaoni duh u bavljenju onim to je drugo od samoga sebe poima sebe i svoju suprotnost: niti postaje nevjernim samome niti je nemoan: sebi: ne zaboravlja sebe u njemu u stanju je shvatiti ono to se od ne naputa sebe njega razlikuje duh zadovoljan samo kad je sve proizvode svoje radinosti takoer proeo milju: tek ih tako unio svojima umjetnost daleko od toga da predstavlja najviu formu duha: tek u znanosti zadobiva svoje pravo osvjedoenje umjetnost se ne brani od filozofskog motrenja samovoljom lienom pravila: pravi zadatak umjetnosti: u svijesti istaknuti najvie interese duha: u pogledu sadraja lijepa ni forme lijepe umjetnosti nisu umjetnost ne moe lutati amo-tamo preputene slijepom sluaju: u divljoj razulare-nosti fantazije: duhovni joj interesi postavljaju nije svako uoblienje sposobno odree-ne oslonce za njezin izraziti i prikazati najvie interese sadraj: duha: bez obzira na to to njezine odreeni sadraj takoer forme i oblici mogu biti jo odreuje sebi prikladnu formu toliko raznoliki i neiscrpni zakljuak: niti je lijepa umjetnost nedostojna biti niti je filozofsko prouavanje filo-zofski razmatranom nesposobno do-i do spoznaje o biti lijepe umjetnosti

METODE ZNANSTVENE OBRADE LIJEPOGA U UMJETNOSTI dva suprotna naina obrade: svaki od njih iskljuuje onaj drugi: ne doputa nam da doemo do kakvog istinitog rezultata 1. EMPIRIJSKO KAO POLAZITE OBRADE: prva metoda promatranja umjetnosti: polazi se od onoga to je posebno i to postoji znanost se o umjetnosti bavi pravim tvorevinama umjetnosti: promatra ih samo izvana: rasporeuje ih s razmilja o postojeim postavlja teorije o gledita povijesti umjetnikim djelima: njima: umjetnosti: iz njih bi se trebala dobi-ti openita stajalita za: ocjenjivanje umjetniko stvaranje povijest umjetnosti umjetnika kritika teorija umjetnosti a) POVIJEST UMJETNOSTI: zahtijeva se: tono poznavanje neizmjernog podruja individualnih umjetnikih tvorevina starog i novog doba: mnoga se umjetnika djela ne mogu osobno vidjeti obilnost povijesnih znanja: u vrlo posebnim znanjima: individualna se priroda umjetnikog djela odnosi na ono pojedinano: radi njegovog razumijevanja i objanjenja potrebno ono specijalno pamenje znanja: pronicljiva mata: radi usporedbe s drugim umjetnikim djelima b) TEORIJA UMJETNOSTI: c) UMJETNIKA KRITIKA: unutar povijesnog se motrenja pokazuju razliita stajalita: ona, poto se pojedinano istaknu i usporede, tvore openite kriterije i stavove: u daljnjem formalnom uopavanju tvore teorije o umjetnosti neki spisi o toj temi: (384. Quintus Horatius - 322. g. pr. n. e.): Flaccus (65. - 8. g. pr. (III. st.): ` / ` - / O n. e.): EPIS-TULA AD O UZ-VIENOME: PJESNIKOM UMIJEU: PISONES. ARS POETICA / danas se ova POSLANICA PI-SONIMA. atribucija moe sa PJESNIKO UMIJEE: sigurnou otkloniti openite odredbe dobivene apstrahiranjem: temeljene na promatranju vrlo ogranienog kruga umjetnikih tvorevina: inile samo uski prostor podruja umjetnosti trivijalne refleksije: u svojoj openitosti ne prelaze ni u kakvu postavku o posebnome interes usmjeren na izazivanje stvaranja pravih umjetnikih djela namjera da se pomou teorija formira prosudba o umjetnikim djelima:
5

formiranje ukusa: odnosi se na raspored i obradu, na podesnost i izraenost onoga to spada u vanjsku pojavu umjetnikoga djela spisi: Henry Home lord Kames (1696.-1782.): ELEMENTS OF CRITICISM /
ELEMENTI KRITICIZMA

Charles Batteux (1713.-1780.): umjetnost oponaa lijepu prirodu Ramler: UVOD U LIJEPE ZNANOSTI vjeno vrijedi da svaki ovjek umjetnika djela ili karaktere radanja i dogaaja shvaa: prema svojem razumijevanju: prema svojoj duevnosti: sfera formiranosti ukusa nedovoljna i nesposobna da: uhvati ono to je unutranje i izotri pogled za njegovo istinito: shvaanje: formiranost se ukusa odnosi samo na ono vanjsko i oskudno njezini su propisi isto tako uzeti samo iz: uskog kruga umjetnikih djela ograniene: kolovanosti razuma duevnosti nastaje borba oko toga koju od raznolikih strana lijepoga treba smatrati bitnom: razne definicije lijepoga: Hirt: HORE (1797.): pojam karakteristinoga predstavlja temelj pravilnog ocjenjivanja umjetniki lijepoga i formiranja ukusa: lijepo: neto savreno to moe postati ili to ve jest predmet vida, sluha ili mate savreno: neto to odgovara svrsi, a to su priroda ili umjetnost pri stvaranju predmeta u njegovom rodu ili vrsti sebi postavili za cilj karakter kao zakon umjetnosti: ona odreena individualnost kojom se odlikuju forme, pokreti i izraaji, mna i izraz, boja mjesta, svjetlo i sjena, chiaroscuro i poloaj, i to tako kako zahtijeva zamiljeni predmet radi karakteristinoga potrebni: neki sadraj nain na koji je taj sadraj prikazan apstraktna se odredba karakteristinoga odnosi na svrhovitost do koje ono to je osobeno na umjetnikom liku stvarno uzdie sadraj koji treba predoavati: prema zakonu karakteristinoga u umjetniko djelo treba ui samo ono to spada u pojavu i bitni izraz upravo tog sadraja: nita se ne treba pokazati suvinim i izlinim Hirtova definicja ne daje blie obavijesti o sadraju lijepoga: o tome to se u umjetniki lijepome treba karakterizirati, a to ne daje samo isto formalnu odredbu: u sebi sadri istinu: na apstraktan nain
6

Majer: POVIJEST LIKOVNIH UMJETNOSTI U GRKOJ: to on stavlja nasuprot Hirtovu naelu? prikljuuje se miljenju Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.): najvie naelo starih: najvii rezultat sretne obrade: znaajno: lijepo: i u ovoj se izreci mogu primjetiti dvije stvari: sadraj: nain njezina prikazivanja stvar pojava koja neto znai predoava: ne samu sebe i ono to ona ve neto drugo: kao vanj-ska jest n.pr.: simbol fabula: znaenje joj ine: moral pouka umjetniko djelo mora imati znaenje: treba se razviti znaenje umjetnikog djela: n unutranji eki ivot n osjeaj eki n duu eku n sadraj eki n duh eki kao elemente smo lijepoga karakterizirali dvije stvari: neto unutranje: neto vanjsko: sadraj ukazuje na taj sadraj unutranje sjaji u vanjskom: vanjsko otklanja pozornost od sebe: preko njega se pokazuje ukazuje na neto unutranje samo je povijest umjetnosti kao znanost zadrala svoju trajnu vrijednost: njezin posao: estetiko ocjenjivanje individualnih umjetnikih tvorevina spoznaja onih povijesnih prilika koje predstavljaju vanjske uvjete umjetnikog djela 2. IDEJA KAO POLAZITE OBRADE: znanost o umjetnosti proizvodi neku apstraktnu filozofiju o lijepome: odaje se samostalnom miljenju o lijepome proizvodi samo neto ope: ne odnosi se na umjetniko djelo u njegovoj osobenosti potpuno teorijska refleksija: trudi se: lijepo kao takvo upoznati sama sobom objasniti njegovu ideju (427. - 347. g. pr. n. e.):

poeo na dublji nain zahtijevati od filozofije da bi predmete trebalo spoznavati: ne u njihovoj posebnosti: ve u njihovoj openitosti: u njihovom rodu u onome to oni jesu po sebi i za sebe istinito predstavljaju: ne: ve: pojedin dobre radnje sa ane mo dobro pojedin istinita sa ana mnijenja mo istinit pojedin lijepi ljudi o ani sa lijepo pojedin umjetnika mo ana djela lijepo se ustvari treba spoznavati u njegovoj biti i u njegovom pojmu: to se moe dogoditi samo na osnovi misaonog pojma, pomou kojega u misaonu svijest stupa logiko-metafizika priroda: ideje uope posebne ideje lijepoga ova (427. - 347. g. pr. n. e.) apstrakcija nedovoljna ak i u pogledu ideje lijepoga: samu tu logiku ideju lijepoga moramo shvatiti dublje i konkretnije: besadrajnost svojstvena ovoj (427. - 347. g. pr. n. e.) ideji vie ne zadovoljava bogatije filozofske potrebe suvremenog duha 3. IZMIRENJE EMPIRIJSKOG I IDEALNOG STAJALITA: filozofski pojam lijepog povezuje: metafiziku openitost: odreenost realne posebnosti: pomiruje obje krajnosti samo potpuni pojam dovodi do supstancijalnih, nunih i totalnih naela

POJAM UMJETNIKI LIJEPOGA ako se neka podjela ne treba poduzeti na vanjski nain, kao to se to dogaa prilikom nefilozofskog motrenja, ona mora nai svoje naelo u pojmu samog predmeta kada se radi o predmetu ma koje znanosti, u obzir se prije svega uzimaju dvije stvari: takav predmet postoji: to takav predmet jest: predmeti se u znanostima koje imaju posla s onim to osjetilno postoji: uzimaju iz ne dokazuju: vanj-skog iskustva: na njih dovoljno samo ukazati ve se i unutar ne-filozofskih disciplina mo-gu pojaviti sumnje u postojanje njihovih predmeta predmeti koji su po svojoj prirodi subjektiv-ni: postoje samo u duhu ne postoje kao osjetilni objekti u duhu postoji samo ono to je on proiz-veo svojom djelatnou ak i kad nam izgleda kao da neki ovim se dokazom, ako se on doista predmet jest ili kao da postoji, on se izvede znanstveno, istovremeno ipak mora poka-zati ili dokazati u rjeava i ovo dru-go pitanje njegovoj nunosti pojam umjetnosti moramo promatrati takoreku lematski: lema: u filozofiji pretpostavka, premisa polazimo od umjetnosti: umjetnost kao posebni znanstveni predmet za nas ima pretpostavku: lei izvan dosega naeg promatranja promatrana u obliku drugoga sadraja pripada drugoj filozofskoj disciplini sluaj kod svih filozofskih znanosti: filozofija tek u svojoj cjelokupnosti predstavlja spoznaju univerzuma kao jedan organski totalitet: razvija se iz svojeg vlastitog pojma vraa se sebi ne gubei nita od onoga to ga ini takvom cjelinom iji su svi dijelovi meusobno povezani nunou u tom jedinstvu sa sobom ini svijet istine svaki pojedinani dio istovremeno predstavlja: jedno unatrag: jedno unaprijed: iz kojeg vodi svoje porijeklo kojemu u svojem razvoju tei za nas je pojam lijepoga u umjetnosti pretpostavka koja je dana samim sustavom filozofije A. OBINE PREDODBE O UMJETNOSTI: tri odredbe o umjetnikom djelu: umjetniko djelo nije umjetniko djelo u biti neki proizvod prirode, ve proiz-vedeno radi

umjetniko djelo ima svoju svrhu u sebi

9

plod ljudske djelatnosti

ovjeka: radi njegovih osjetila uzeto iz onoga to je vie ili ma-nje osjetilno VE PLOD LJUDSKE DJELATNOSTI:

1) UMJETNIKO DJELO: NE NEKI PROIZVOD PRIRODE:

umjetnika umjetniko ovjekov koja je to djelat-nost kao djelo kao umjetniki ovjekova svjesna proizvod nekog proizvod zaostaje potreba koja ga proizvodnja posve osobeno za proizvodom po-kree da neeg vanjskog: ob-darenog duha prirode proizvodi moe se znati i umjetnika djela? pokazati: i drugi ju mo-gu nauiti i vriti a) UMJETNIKA DJELATNOST KAO SVJESNA PROIZVODNJA NEEG VANJSKOG: MOE SE ZNATI I POKAZATI: I DRUGI JU MOGU NAUITI I VRITI prema teorijskim se uputama moe izvesti samo: neto mehanikoga: neto pravilnoga: samo u svojem formalnom smislu umjetniko stvarateljstvo: ne formalna djelatnost: ve duhovna djelatnost: izvodi se prema danim mora raditi sama od sebe propisima pred duhovnu mo oiglednog pred-oavanja mora iznijeti: sasvim drugi bogatiji sadraj obimnije individualne tvorevine pravila mogu u nudi posluiti kao propisi samo za posve vanjske prilike od ovog se razmiljanja na kraju potpuno odustalo b) UMJETNIKO DJELO KAO PROIZVOD NEKOG POSVE OSOBENO OBDARENOG DUHA: umjetniko djelo predstavlja tvorevinu: talenta: genija: specifina sposobnost: opa sposobnost: ovjek ih po prirodi svoje moi nije u stanju postii samo svojom samosvjesnom djelatnou tvrdnja je, da je kod umjetnikog stvaranja svaka svijest o vlastitoj djelatnosti ne samo suvina, nego i tetna, pogrena: stvaranje talenta i genija izgleda kao stanje nadahnua iako umjetnikov talent i njegov genij sadre u sebi prirodni moment, ipak su umjetniku bitno potrebni i: kolovanje steeno miljenjem refleksija o nainu njegovog stvaranja vjeba i umjenost u proizvodnji: kod umjenosti pomae:
10

ve samo: refleksija marljivost vjeba studiranje sredstvo kojim umjetnik postaje svjesnim sadraja i kojim zadobiva materijal i sadraj za svoje koncepcije: svijest o takvom sadraju i spoznaja o njemu potrebniji jednoj umjetnosti nego nekoj drugoj: u glazbi potrebno malo ili u poeziji vei zahtjevi na nimalo duhovnog materijala u duhu i du-evnosti: svijesti: ima posla samo sa zvuanjem sadrajno i misaono osjeaja koji kao da je lien prikazivanje ovjeka, mi-ljenja njegovih dubljih interesa i onih njegovih snaga koje ga po-kreu glazbeni se talent iskazuje u duh se i duevnost moraju vrlo ranoj mladosti obilno kolovati ivotom, iskustvom i razmiljanjem prije nego to genij bude u stanju stvoriti neto zrelo, znaajno i u sebi savreno c) OVJEKOV UMJETNIKI PROIZVOD ZAOSTAJE ZA PROIZVODOM PRIRODE: umjetniko djelo: ne predstavlja neto potpuno promatrano kao vanjski objekt ivo: mrtvo: u sebi nema nikakvog osjeaja ivo izvana mrtvo iznutra ono ivo ivo i izvana i iznutra ljudski interes: duhovna vrijednost koju ima: neki dogaaj neki individualan neka radnja po ka-rakter svome zapletu i po svome isho-du u umjetnikom se djelu shvaa ie i prozirnije nego to je to mogue na tlu ostale neumjetnike stvarnosti: umjetniko djelo ustvari stoji na viem stupnju nego bilo koji prirodni proizvod: ovaj nije izvrio taj prolaz kroz duh: sve je duhovno bolje ma od kojeg proizvoda prirode: nijedno prirodno bie ne umjetnost u stanju pred-stavlja boanske ideale predoiti bo-anske ideale duh moe i onome to uzima iz svoje unutranjosti i izraava u umjetnikim djelima u pogledu vanjske egzistencije dati odreenu trajnost: pojedinaan je ivot u prirodi umjetniko se djelo odrava: prolazan njegova se nadmo u usporedbi s prirodnom stvarnou sastoji:

ne nadahnue

11

ne u samoj njegovoj trajnosti

ve u u njemu istaknutom duhovnom oivotvorenju

shvaanje obine svijesti: priroda i njezine tvorevine boje umjetniko djelo tek ljudska djelo: tvorevina: proizvedene njegovom proizvedeno ljudskim rukama dobrotom i mudrou prema ljudskom razumu pogreno shvaanje da bog ne djeluje u ovjeku i preko ovjeka: boansko ne samo da postoji u ovjeku, ve ono u njemu djeluje u formi koja odgovara biti boga na drugi, vii nain nego u prirodi: bog je duh: medij kroz koji boansko prolazi jedino u ovjeku ima formu svjesnoga duha koji djelovanjem proizvodi samoga sebe d) KOJA JE TO OVJEKOVA POTREBA KOJA GA POKREE DA PROIZVODI UMJETNIKA DJELA? opa i apsolutna potreba iz koje izvire umjetnost potjee iz toga to je ovjek po prirodi svoje svijesti misaono bie: iz sebe i za sebe stvara ono to on jest i ono to uope jest prirodne stvari postoje samo ovjek se kao duh udvostruuje: neposred-no i jednom prije svega postoji i za sepo-stoji kao i be: pri-rodne blagodarei stvari je svojem djelotvornom samostalnom biu duh svijest po sebi ovjek zadobiva na dva naina: teorijski: praktikom djelatnou ovjek postaje samostalnim: u unutranjosti mora uiniti u onome to za nj postoji izvana samoga sebe svjesnim samoga te-i: sebe proizvesti raspoznati sama sebe: sama sebe: postie se preinaavanjem vanjskih stvari: na taj im nain utiskuje pe-at svoje unutranjosti ovjek isto tako postupa i sa samim sobom: svoj vlastiti prirodni lik ne ostavlja onakvim ka-ko ga nalazi, ve ga namjerno preinauje: samo u kolovana
12

o-vjeka to preinaava-nje potjee iz njegove duhovne kolovanosti opa potreba za umjetnou utoliko umna ukoliko pokree ovjeka da unutranji i vanjski svijet istie u svojoj duhovnoj svijesti u obliku predmeta u kojem ponovo raspoznaje vlastito ja 2) UMJETNIKO DJELO U BITI PROIZVEDENO RADI OVJEKA: ONO RADI NJEGOVIH OSJETILA UZETO IZ ONOGA TO JE VIE ILI MANJE OSJETILNO: miljenje da je mislioci su, koji umjesto promatranje lije-pa umjetnost se ovjeka od ukusa odlike po svojoj namjeni u rjeavanju ili kritiara koji umjetnikoga usmjerena na proble-ma slue ima ukusa na red djela da ono to izazi-vanje samo redoao poznavakao osje-tilni osjeaja koji nam fleksijom, doli na telj umjetnosti objekt stoji u prijaju pomisao da bitnoj vezi s potrae neki ovje-kom kao naroiti osjeaj osjetilnim biem, lijepoga u njezinom bitnom odnosu spram same umjet-nosti a) MILJENJE DA JE LIJEPA UMJETNOST PO SVOJOJ NAMJENI USMJERENA NA IZAZIVANJE OSJEAJA KOJI NAM PRIJAJU: prouavanje se lijepe umjetnosti pretvorilo u prouavanje osjeaja: koje osjeaje umjetnost treba izazivati? ovaj smjer razmiljanja potjee iz vremena Mosesa Mendelsohna (1729.-1786.) takvo miljenje nije odvelo daleko: osjeaj predstavlja neodreeno, tamno podruje duha: ono to se osjea ostaje uvijenim u formu najapstraktnije pojedinane subjektivnosti: razlike meu osjeajima takoer sasvim apstraktne: ne predstavljaju razlike same stvari osjeaj kao takav: potpuno prazna forma subjektivne afekcije: konkretna se tvar u njoj gubi refleksija se o osjeaju, umjesto da utone i da se udubi u umjetniko djelo, i da zbog njega napusti jednostavnu subjektivnost i njezina stanja, zadovoljava motrenjem subjektivne afekcije i njezine osobenosti: kod osjeaja upravo ta besadrajna subjektivnost predstavlja glavnu stvar: zato se ljudi tako rado odaju osjeajima b) MISLIOCI SU, KOJI SE U RJEAVANJU PROBLEMA SLUE SAMO REFLEKSIJOM, DOLI NA POMISAO DA POTRAE NEKI NAROITI OSJEAJ LIJEPOGA: da za njega pronau neko naroito osjetilo

13

na kraju se postavio zahtjev po kojemu je za to osjetilo potrebno kolovanje: kolovano osjetilo ljepote nazvano ukusom: treba zadrati nain neposrednog osjeaja radilo se samo na tome da se osjeaj kao osjetilo lijepoga snabdje refleksijom: dubina stvari ostala nepristupana ukusu: takva dubina, uz osjetilo i apstraktne refleksije, zahtijeva i: savren um temeljan duh t.zv. dobar ukus strahuje od svih dubljih utisaka: ustupa pred silom genija: vie nije siguran c) UMJESTO OVJEKA OD UKUSA ILI KRITIARA KOJI IMA UKUSA NA RED DOAO POZNAVATELJ UMJETNOSTI: nuni uvjet za promatranje umjetnosti: pozitivno poznavanje umjetnosti: u pogledu svoje istovremene materijalne i individualne prirode umjetniko djelo bitno proizlazi iz naroitih uvjeta najraznovrsnije prirode: vrijeme i mjesto njegova postanka odreena individualnost umjetnika tehnika izraenost umjetnosti takva se uenost ipak ne smije smatrati jedinim i najviim odnosom koji duh zauzima prema umjetnikom djelu i prema umjetnosti uope: poznavatelji se mogu zadrati na poznavanju isto vanjskih odlika: bez puno razumijevanja za pravu prirodu umjetnikoga djela d) PROMATRANJE ODLIKE UMJETNIKOGA DJELA DA ONO TO KAO OSJETILNI OBJEKT STOJI U BITNOJ VEZI S OVJEKOM KAO OSJETILNIM BIEM, U NJEZINOM BITNOM ODNOSU SPRAM SAME UMJETNOSTI: obzirom na obzirom na sadraj u odreenom umjetniko djelo kao subjektivnost samog stup-nju uzet iz objekt umjetnika osjetilnog ele-menta . OBZIROM NA UMJETNIKO DJELO KAO OBJEKT: umjetniko se djelo svakako umjetniko djelo ne postoji izlae ra-di osjetilnog shvaanja: samo radi osjetilnog shvaanja: ono kao osjetilno istovremeno bitno postoji radi duha: duh: ili treba biti aficiran njime ili treba nai neko zadovoljstvo u njemu umjetniko djelo nikako ne moe biti proizvodom prirode: osjetilna strana umjetnikog djela treba imati odreeno bie: samo ukoliko ono postoji ne ukoliko ono kao neto radi ovjekova duha osjetil-no postoji sebe radi osjetilno se prema duhu moe ponaati na razne naine: isto osjetilno teorijski odnos osjetilni element shvaanje vanjske stvari spram mora bezuvjetno inteligen-cije postojati u umjetnikom djelu . ISTO OSJETILNO SHVAANJE:
14

za duh najmanje pogodan nain sastoji se prije svega u osjetilnom doivljavanju ne razmiljajui meutim duh ne ostaje kod istog shvaanja vanjskih stvari osjetilima: on ih naprotiv stvara radi svoje unutranjosti: neto ju goni da se u obliku osjetilnosti ak i sama realizira u stvarima: prema njima se ponaa poudno: ovjek obuzet poudom od vanjskih stvari zahtijeva: ne samo povrinski ve njih same u izgled vanjske stvari njihovoj osjetilnokonkretnoj egzis-tenciji pouda nije u stanju dopustiti da objekti postoje slobodno i neovisno: po svome nagonu usmjerena k: ponitenju neovisnosti i slobode vanjskih stvari pokazivanju da one postoje samo zato da bi bile razorenima i upropatenima ovjek prema umjetnikom djelu ne osjea nikakvu poudu: puta ga da kao predmet postoji slobodno i za sebe prema njemu se odnosi bez poude: kao prema predmetu koji postoji radi teorijskih interesa duha ovjek obuzet praktinom poudom vie cijeni one stvari u prirodi koje mu mogu posluiti: umjetnika djela u tom pogledu neporabljiva: u njima se moe uivati samo obzirom na druge forme duha . TEORIJSKI ODNOS VANJSKE STVARI SPRAM INTELIGENCIJE: teorijsko promatranje stvari usmjereno na to da se stvari upoznaju u njihovoj openitosti: da se pronau: njih unutran bit ova ja njih unutran ov ji zako n da se shvate shodno njihovom pojmu umna inteligencija pripada: ne pojedinanom subjektu ve pojedincu: kao takvom: ukoliko je on istovremeno kao to je to sluaj s opi subjekt poudom razlika: znanosti: umjetnosti: inteligencija se ustremljuje umjetniko je djelo za na ono ope: umjetni-ko promatranje naputa predmet u onakvim kak-vim se njegovoj neposrednoj pokazuje i u neposrednoj pojedinanosti odreenosti i osjetilnoj u njegovoj ga pojedi-nanosti unutranjosti preinaava:
15

iz neega osjetilnokon-kretnog stvara apstrakciju: neto bitno drukije ne-go to je taj isti objekt bio u svojoj osjetilnoj pojavi razlika: umjetnikog interesa: svoj predmet puta da slobodno postoji za sebe razlika: umjetnikog promatranja: praktikog interesa: poude svoj predmet iskoritava za se-be: razarajui ga

teorijskog promatranja znanstvene inteligencije: u njemu se gaji interes za radi se o tome da se pred-met u njegovoj predmet preobrazi u pojedinanoj eg-zistenciji njegovu opu misao i njegov opi pojam . OSJETILNI ELEMENT MORA BEZUVJETNO POSTOJATI U UMJETNIKOM DJELU: u njemu se ne smije pojaviti kao povrina i kao privid: u osjetilnom elementu umjetnikog djela duh trai: ni ni opu, ve osjetilnu nazonost: konkretnu isklju-ivo treba, isto se tako materijalnost idealnu midodu-e, treba sao ostati oslobo-diti osjetilnom svoje iste materijalnosti u usporedbi s neposrednim odreenim biem stvari u prirodi, osjetilni element uzdignut na stupanj istog privida: umjetniko djelo stoji na sredini izmeu: neposredne osjetilnosti: idealne misli: vie nije jednostavno jo nije ista misao materi-jalno bie postoji izvana kao stvar osjetilni je element u njemu i sam neto idealno: razliito od idealnoga u misli

16

osjetilni element u umjetnosti stoji u vezi samo s t.zv. teorijskim osjetilima: osjetilom vida osjetilom sluha s umjetnikim uivanjem nemaju nikakve veze ona osjetila koja imaju posla samo s materijalnim elementom kao takvim i s njegovim neposredno osjetilnim kvalitetama: osjetilo mirisa osjetilo okusa osjetilo opipa predmeti se u umjetnosti trebaju odrati u svojoj realnoj neovisnosti: ne slau se ni sa kakvim iskljuivo osjetilnim odnosom osjetilni se likovi i tonovi u umjetnosti javljaju s ciljem da u tom obliku pribave zadovoljstvo viim duhovnim interesima: osjetilni element u umjetnosti oduhovljen: duhovno se u njoj pojavljuje u obliku osjetilnog elementa . OBZIROM NA SUBJEKTIVNOST SAMOG UMJETNIKA: umjetniki proizvod postoji samo ukoliko je proao kroz duh i ponikao iz duhovne stvarateljske djelatnosti kako u umjetniku kao stvarateljskoj subjektivnosti djeluje osjetilnost koja je za umjetnost neophodna? u umjetnikom stvaranju duhovna i osjetilna strana moraju biti u suglasnosti: pravo umjetniko stvaranje ini djelatnost umjetnike mate: umnost: postoji kao duh samo tek u osjetilnoj formi sebi ukoliko dje-lovanjem postane pred-stavlja ono to u sebi svjesna nosi ima duhovni sadraj taj duhovni sadraj osjetilno uobli-ava zato to ga je u stanju postati svjesnom samo u osjetilnoj formi

umjetnika stvarateljska mata: mata jednog velikog duha i jedne velike duevnosti sastoji se u shvaanju i stvaranju predoaba i likova o najdubljim i najopenitijim ljudskim interesima u slikovitom, potpuno osjetilnom prikazu temelji se na prirodnom daru: talentu za njezino stvaranje potrebna osjetilnost talent se i genijalnost ne duhovnost mora uope u mogu sa-stojati iskljuivo u sebi sa-dravati moment prirodnoj spo-sobnosti: prirodnog stva-ranja i uobliavanja: skoro je svatko u stanju imati uspjeha u jednoj umjetnosti do odreenog stupnja: da bi se prekoraila toka u kojoj umjetnost tek poinje, potreban je uroeni vii umjetniki talent jedan od znakova uroenog talenta: rana spretnost u tehnikom izvoenju koja do odreenog stupnja nije naporna . SADRAJ U ODREENOM STUPNJU UZET IZ OSJETILNOG ELEMENTA:
17

iz prirode

18

3) UMJETNIKO DJELO IMA SVOJU SVRHU U SEBI: u emu je onaj interes koji ovjek sebi postavlja pri stvaranju takvog sadraja u formi umjetnikih djela? naelo podraavanja uzbuenje duevnosti via supstancijalna prirode svrha a) NAELO PODRAAVANJA PRIRODE: kao vjetina se sastoji u tome to se prirodni likovi onakvi kakvi postoje odslikavaju na nain koji njima potpuno odgovara posve formalna svrha objektivno lijepo ono se podraavanje iezava iz naela prirod-noga, koje je podraavanja koje je izgledalo da predstavlja postalo ciljem ope naelo osvjedoeno velikim autori-tetom, ne treba usvojiti ba-rem u toj opoj, potpuno apstraktnoj formi . POSVE FORMALNA SVRHA: ovjek pomou svojih sredstava izradi po drugi put i to je mogue vjernije ono to postoji u vanjskom svijetu i onako kako u njemu postoji to se ponavljanje odmah moe shvatiti kao: isto suvian posao razuzdana igra koja zadovoljstvo koje zaos-taje za prirodom potjee od toga to se njime pro-izvodi neto slino prirodi . ISTO SUVIAN POSAO: ono to se podraavanjem prikazuje ionako ve imamo u svojoj okolini . RAZUZDANA IGRA KOJA ZAOSTAJE ZA PRIRODOM: po svojim sredstvama predoavanja umjetnost ograniena: moe proizvesti jednostrane oblike: moe proizvesti privid stvarnosti samo za jedno osjetilo umjetnost nam, ako ostane pri formalnoj svrsi jednostavnog podraavanja, umjesto stvarnog ivota ustvari prua samo lanu sliku ivota umjesto to hvalimo umjetnika djela zbog toga to su uspjela obmanuti publiku, treba ukoriti upravo one koji misle da e uzvisiti umjetniko djelo dajui mu takvo djelovanje kao neto najvie u pogledu podraavanja umjetnost nikada nee biti u stanju prevladati u utakmici s prirodom . ZADOVOLJSTVO KOJE POTJEE OD TOGA TO SE NJIME PROIZVODI NETO SLINO PRIRODI: radost se i divljenje prevaraju u prezasienost i odvratnost: tim prije im vie pa-umjetniko djelo slii prirodnome uzoru u podraavanju prirode po ovjeku vidimo: niti slobodno niti ve samo odreenu vjetinu: stvaranje umjetniko prirode: djelo: od ovjekove slobodne stvarateljske vjetine oekujemo neto sasvim drugo

19

radost koju izaziva vjetina podraavanja moe uvijek biti samo ogranienom ovjeku vie prilii uivati u onome to proizvodi iz samoga sebe

20

. OBJEKTIVNO LIJEPO IEZAVA IZ NAELA PODRAAVANJA KOJE JE POSTALO CILJEM: radi se: ne vie o tome kakvo je ono to ve samo o tome da se to tono treba podraavati: podra-ava: predmet se i sadraj lijepoga smatraju neim posve ravnodunim ukusi pojedinaca, pa i ljudskih zajednica pokazuju znatne meusobne razlike . ONO SE PODRAAVANJE PRIRODNOGA, KOJE JE IZGLEDALO DA PREDSTAVLJA OPE NAELO OSVJEDOENO VELIKIM AUTORITETOM, NE TREBA USVOJITI BAREM U TOJ OPOJ, POTPUNO APSTRAKTNOJ FORMI: podraavanje prirode: relativno uspjenije: tee: slikarstvo arhitektura kiparstvo poezija svrha se umjetnosti mora sastojati: ne samo u jednostavnom ve u jo neem drugom formalnom podraavanju onoga to postoji: iz toga podraavanja mogu nii: samo ne prave tehni-ki umjetnike umjetna tvorevine djela moment se koji bitno pripada umjetnikom djelu sastoji u tome to lik u prirodi ini njegovu podlogu: ono predoava u formi vanjske pojave: prirodna vanjsko pojavljivanje u svojoj prirodnosti ini bitnu odredbu umjetnosti: niti je postojea prirodnost niti jednostavno podraavanje pravilo umjetnosti vanjskih pojava kao vanjskih predstavlja njezinu svrhu b) UZBUENJE DUEVNOSTI: to je onda sadrajem umjetnosti? zbog ega taj sadraj treba prikazati? uobiajeno miljenje o svrsi umjetnosti: dovesti sve ono to postoji u ljudskom duhu u vezu s naim osjetilima, s naim osjeanjem i oduevljenjem: umjetnost treba: s jedne se strane doepati s druge strane uope uzbuditi svestranog sadraja: strasti: da bi dopunila prirodno kako ne bismo ostali iskustvo naeg vanjskog ivota ravnodunima prema ivotnim iskustvima da bismo postali prijamivi za sve pojave umjetnost umjesto stvarnog iskustva stavlja svoje obmanljive privide: mogunost se obmane putem umjetnikog privida temelji na tome da kod ovjeka svaka stvarnost u duevnost i volju prodire preko medija opaanja i predoavanja ovjek si je sposoban ne-stvarne stvari predoiti kao stvarne:
21

za nau je duevnost nebitno hoe li nam neki ivotni sadraj biti pokazanim: u samoj vanjskoj stvarnosti samo putem njezinog privida

22

osobita i izvanredna snaga umjetnosti: buenje svih osjeaja u nama umjetnost bi, nemajui posebne stalne svrhe, sluila samo kao prazna forma za svaku moguu vrstu sadraja i vrijednosti c) VIA SUPSTANCIJALNA SVRHA: pri raznolikosti se sadraja umjetnikih djela samo po sebi namee da se razliiti osjeaji i predodbe, koje umjetnost treba izazvati ili utvrditi, meusobno kriaju, proturjee i potiru kod pojma se umjetnosti, kao i kod pojma drave, javlja potreba: s jedne strane za nekom svrhom s druge strane za nekom viom koja je zajednika njezinim supstan-cijalnom svrhom posebnim stranama refleksiji o supstancijalnoj svrsi blisko miljenje po kojemu je umjetnost sposobna i duna ublaavati divljanost ljudskih zahtjeva NAMJENA UMJETNOSTI: ponitavanje ovjekove sirovosti i ienje strasti, pouavanje i ubla-avanje njegovih strasti moralno usavravanje . PONITAVANJE OVJEKOVE SIROVOSTI I UBLAAVANJE NJEGOVIH STRASTI: u kojem se dijelu umjetnosti nalazi mogunost da ponitava ono to je sirovo i ublaava nagone, sklonosti i strasti? divljanost se strasti sastoji u sjedinjenosti: naeg ja kao opeg: ogranienog sadraja njegove poude: ovjek izvan te pojedinane strasti nema vie nikakve volje: sirovost i neobuzdanu snagu strasti umjetnost ublaava tako da drugim ljudima predoava to ovjek u takvu stanju osjea i vri: ovjek moe svoje nagone i sklonosti objektivno gledati izvan sebe ljudi su oduvijek izraavanje strasti smatrali sredstvom: oslobaanja tereta nevolja koje ga pritiu olakavanja svoga srca umjetnost njeno udaljuje ovjeka od njegove povezanosti s prirodom: ta povezanost u svojoj apstraktnosti predstavlja samo sirovost i divljatvo namjena obuzdavanja sirovosti i odgoja strasti posve formalna i opa . IENJE STRASTI, POUAVANJE I MORALNO USAVRAVANJE: nadovezuje se na prethodnu namjenu ienje strasti pouavanje moralno usavravanje . IENJE STRASTI: za umjetnike bi tvorevine bilo potrebno neko mjerilo kojim bi se ocjenjivala njihova vrijednost: to mjerilo upravo ona njezina djelotvornost koja nas osposobljava da u strastima izdvojimo isto od neistoga: umjetnosti potreban sadraj koji je u stanju iskazati tu snagu ienja: sadraj se koji isti u svijesti mora istaknuti obzirom na njegovu openitost i bitnost

23

. POUAVANJE: osobenost se umjetnosti sastoji: s jedne strane u s druge strane u koristi koju zadovoljavajuem interesu za umjet-niko djelo moe imati za osjeaje i strasti: subjekt i koju moe pokazati na uzbuenju zadovoljstv njemu koje izazivaju u koje se u osje-aji tom uzbuenju nala-zi treba li se takvo pouavanje u umjetnikom djelu sadravati izravno ili neizravno? krajnja svrha uslijed bitne duhovnosti umjetnosti moe i sama biti jedino duhovnom: obzirom bi se na pouavanje ta svrha mogla sastojati samo u tome da se pomou umjetnikog djela u svijesti istakne onaj bitan duhovni sadraj koji je po sebi i za sebe: umjetnost ustvari postala pravom uiteljicom naroda ako umjetniko djelo istakne openitost u cilju apstraktnog pouavanja, onda ono slikovito i osjetilno na njemu predstavlja samo vanjski i suvini ukras: umjetniko djelo u samome sebi razbijeno: forma i sadraj vie nisu srasli jedno uz drugo ako se svrha umjetnosti ogranii na korist od pouavanja, onda se njezina druga osobina, izazivanje dopadanja, proglaava nebitnom: svoju bi supstanciju trebala imati samo u korisnosti od pouke iju pratilju predstavlja umjetnost tada ne nosi svoju namjenu i svoju svrhu u samoj sebi: njezin se pojam nalazi u neem drugom: ona tome slui kao sredstvo doli smo do granice na kojoj umjetnost treba prestati predstavljati svrhu za sebe: srozava se: ili na stupanj jednostavne ili na stupanj jednostavnog igre za zabavu sred-stva za pouku . MORALNO USAVRAVANJE: koji su to najvii cilj i najvia svrha radi kojih se strasti trebaju proiavati, a ljudi pouavati? svrha umjetnosti u tome da sklonost i nagone priprema za moralno savrenstvo i da ih dovede do tog krajnjeg cilja: pouka i ienje udrueni: umjetnost pouavanjem istovremeno poziva na proiavanje teorija o moralnom popravljanju moralnu pouku eli jasno istaknuti kao supstancijalnu svrhu umjetnikoga djela: izriito dozvoljava prikaz samo moralnih predmeta, moralnih karaktera, moralnih radanja i dogaaja: umjetnost ima pravo izbora svojih predmeta pojam se morala ne poklapa neposredno s onim to mi ve uope nazivamo vrlinom, moralnou i estitou: za moral potrebni:
24

refleksija tona svijest o onome to odgovara dunosti djelovanje koje potjee iz te prethodne svijesti

25

suvremeno moralno shvaanje: polazi od otre suprotnosti koja postoji u volji izmeu: njezine duhovne openitosti: njezine osjetilne, prirodne poseb-nosti: ta se suprotnost pokazuje kao gruba suprotnost izmeu: unutranje slobode vanjske nunosti ovu suprotnost u ovjeku proizvode: duhovno kolovanje suvremeni razum suprotnost ovjeka ini amfibijom: mora ivjeti u dva svijeta koji stoje u proturjeju jedan s drugim: svijest ne moe nai smirenja niti u jednom od njih ovjek s jedne strane ovjek se s druge uple-ten u strane uzdie do svakodnevnu stvarspoznaje vje-nih ideja nost sastoji se: ne u izvrenom mirenju tih ve u njihovoj uzajamnoj su-protnosti borbi filozofiji se postavlja zadatak da te suprotnosti ukine: da pokae: da istina ne pripada niti jednoj od suprotnosti: one predstavljaju neto to se ukida samo sobom da se istina nalazi tek u njihovom izmirenju i dijalektikom povezivanju: dijalektiko povezivanje: ne neki jednostavan ve neto: zahtjev po sebi i za sebe izvreno to se neprekidno izvrava otpada pogreno gledite: umjetnost pouavanjem i popravljanjem treba sluiti kao sredstvo za moralne ciljeve: za moralnu krajnju svrhu svijeta uope pitanje se o svrsi ne smije smatrati usputnim znaenjem pitanja o nekoj koristi: dunost je umjetnosti, naprotiv: otkriti istinu u formi osjetilnog umjetnikog uobliavanja u sebi prikazati izmirenu suprotnost u sebi imati svoju krajnju svrhu: u samom prikazivanju i otkrivanju

26

B. POVIJESNA DEDUKCIJA PRAVOG POJMA UMJETNOSTI: pojam umjetnosti u njegovoj unutranjoj nunosti: spomenuta suprotnost pribavlja sebi vanost: ne samo u granicama openite ve i u filozofiji kao takvoj: refleksivne kolovanosti filozofija je mogla shvatiti svoj vlastiti pojam, a time i pojam prirode i umjet-nosti jedino tek poto je temeljno svlada-la navedenu suprotnost dolo je do spoznaje da umjetniko djelo predstavlja jednu od onih sredina koje rjeavaju i ujedinjuju onu suprotnost i ono proturjeje koji postoje izmeu: na samom sebi poivajueg duha prirode: kako one koja se tako i unutranje pojavljuje izvana prirode subjektiv-nog osjeaja i duevnosti 1. FILOZOFIJA IMMANUELA KANTA (1724.-1804.): osnovicom uinio um: kako za inteligenciju, tako i za volju spoznaja uma u samom sebi Kant ponovo zapao u krutu suprotnost izmeu: subjektivnog miljenja: objektivnih predmeta: apstraktne openitosti osjetilne pojedinanosti volje suprotnost moralnosti istakao kao neto najvie praktinu stranu duha uzdigao iznad njegove teorijske strane traeno jedinstvo ponovo naao u intuitivnom razumu: ponovo ostaje kod suprotnosti subjektivnoga i objektivnosti: zaista daje apstraktno rjeenje suprotnosti: ideju samo to rjeenje i izmirenje ini iskljuivo subjektivnim: ne istinitim i stvarnim po sebi i za sebe lijepe predmete prirode i umjetnosti Kant promatra samo s gledita rasudne moi: refleksija koja ih subjektivno cijeni mo koja nas osposobljava da posebno zamislimo kao sadrajno pod opim naziva ju reflektirajuom: njoj je dano samo posebno za koje ona treba nai ope: njoj potreban neki zakon koji mora sama postaviti: svrhovitost estetski sud proizlazi: niti iz razuma niti iz osjetilnog ve iz slobodne igre razuma i kao takvog: opaanja: mate: kao moi pojmoiz njegove u skladnosti se raznih moi va aroli-ke spoznaje predmet dovodi u vezu sa raznovrsnosti subjektom i njegovim osjeajem kao takve zadovoljstva i dopa-danja lijepo za Kanta: a) TREBA BITI BEZ IKAKVOG INTERESA: bez ikakve veze s naom moi poude: jer nam inae dotini predmeti nisu vani zbog njih samih
27

estetski sud pretpostavlja da ono to je dano izvana postoji slobodno i za sebe: on ponie iz zadovoljstva kojemu je objektom po volji zbog samoga sebe: to zadovoljstvo doputa da predmet ima svoj cilj u samome sebi

28

b) MORA BITI ONO TO SE PREDSTAVLJA BEZ POJMA: bez kategorije razuma: kao objekt opeg dopadanja lijepo moe ocjenjivati samo gledatelj kolovana duha: sud polae pravo da vrijedi openito: i lijepo takoer treba biti priznatim po svakome: sud o tome ne spada u nadlenost istih pojmova razuma pri promatranju lijepog: ne postajemo svjesni pojma i supsumcije pod taj pojam ne pretpostavljamo da se dogaa odvajanje pojedinanog predmeta i opeg pojma koji inae u sudu postoje c) TREBA IMATI FORMU SVRHOVITOSTI: ako se svrhovitost opaa na predmetu bez predodbe o njegovoj svrsi u konanoj svrhovitosti svrha i sredstvo ostaju jedno izvan drugoga: svrha ne stoji ni u kakvoj unutranjoj vezi spram materijala svojega izvoenja lijepo postoji kao svrhovito u samome sebi: sredstvo se i svrha ne prikazuju odvojenima kao njegove razliite strane lijepo ne smije na sebi nositi svrhovitost kao neku vanjsku formu: svrhovito slaganje unutranjeg i vanjskoga treba predstavljati imanentnu prirodu lijepoga predmeta d) MORA BITI PRIZNATIM KAO PREDMET NUNOG DOPADANJA NEOVISNO O POJMU: lijepo sadri nunost dopadanja u sebi: bez ikakve veze s kategorijama razuma u ovim Kantovim stavovima nije odvojeno ono to je inae u naoj svijesti pretpostavljeno kao odvojeno: ta odvojenost u lijepome ukinuta: u njemu se potpuno proimaju: op e i posebn o svr ha i sredstv o poj am i predme t umjetniki lijepo: skladnost u kojoj je smo posebno suobrazno pojmu naizgled je savreno izmirenje ipak samo subjektivnim: i u pogledu ocjenjivanja i u pogledu stvaranja ne predstavlja ono to je po sebi istinito i stvarno 2. FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.), JOHANN JOACHIM WINCKELMANN (1717.-1768.), FRIEDRICH WILHELM SCHELLING (1775.-1854.): Friedrich Schiller (1759.-1805.): probio subjektivnost i apstraktnost miljenja Immanuela Kanta (1724.1804.): pokuao izvan njih: shvatiti jedinstvo i izmirenje kao ono to je istinito umjetniki ih realizirati
29

u svojim estetikim razmiljanjima: pridravao se umjetnosti: ne hajui za njezin odnos spram prave filozofije svoj interes za umjetniki lijepo usporedio s filozofskim naelima: u dulju prirodu lijepoga i u njegov pojam prodro: poav tih i od naela na tih osnovi naela

30

usporedba: Schillera:

Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.): utonuo u promatranje unutranjih po svojoj osobenosti preao na dubi-na duha: prirodnu stranu umjetnosti: pribavio vanost ideji slobodnog njegov veliki um u tim to-taliteta ljepote: podrujima sruio ista nasuprot promatranju volje i promatranja razuma i njegove mi-ljenja po razumu zablude

PISMA O ESTETSKOM ODGOJU glavna polazna misao: svaki individualan ovjek nosi u sebi klicu idealnoga ovjeka estetski odgoj usmjeren prema formiranju sklonosti, osjetilnosti, nagona i duevnosti u toj mjeri da postanu umni samima sebi: um, sloboda i duhovnost trebaju izai iz svoje apstraktnosti: ujedinivi se sa u sebi umnom stranom prirode u njoj dobivaju svoje ivo tijelo lijepo: realno sjedinjenje umnoga i osjetilnoga kao naelo i bit umjetnosti znanstveno shvatio jedinstvo: opeg i posebnog slobod nunosti e i duhov nosti i prirodnog a Friedrich Wilhelm Schelling (1775.-1854.): znanost postigla svoje apsolutno stanovite: samom idejom naela spoznaje i postojanja uinjeno jedinstvo: opeg i posebnog slobod nunosti e i duhov nosti i prirodnog a ideja upoznata kao jedina istina i stvarnost pronaen pojam umjetnosti i njezin znanstveni poloaj: ona ipak shvaena u svojoj uzvienoj i pravoj namjeni: u jednom pogledu na ipak naopak nain Johann Joachim Winckelmann (1717.-1768.): promatranjem ideala antike oduevljen na nain koji mu je omoguio da u prouavanje umjetnosti uvede novi smisao jedan od onih ljudi koji su u podruju umjetnosti znali otkriti za duh novi organ i nove naine promatranja 3. IRONIJA: August Wilhelm (1767.-1845.) i Friedrich (1772.-1829.) von Schlegel: od filozofske ideje prisvojili onoliko koliko su bili sposobnima da to uine prema svojoj prirodi: ne filozofska: ve bitno kritika:
31

nijedan od njih dvojice ne moe polagati pravo na sposobnost za spekulativno miljenje: zahvaljujui su se svojem kritikom talentu pribliili stajalitu ideje

32

njihova kritika po svojem mjerilu nije bila osnovanom na temeljnom filozofskom znanju: to mjerilo ostalo neodreenim i nesigurnim: njime postizali: as previe: as premalo: s ljubavlju ponovo isticali u nepoznatim i necjenjenim svoje doba potcjenjivana epoha-ma pripisivali umjetnika djela preveliku vrijed-nost teili upoznati i objavljivati divili se djelima osrednje malo poznata djela vrijed-nosti pripisivali openitu vrijednost djelima relativne vrijednosti ironija: razvila se pod utjecajem ideja i doktrina Friedricha von Schlegela (1772.1829.) svoj dublji razlog nala u filozofiji Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.): za apsolutno naelo svoga znanja, svakoga uma i spoznaje postavlja ja: potpuno apstraktno i formalno u sebi apsolutno jednostavno: u njemu negirani: svaki sadraj ima vrijednost sv osobenos samo uko-liko ga pretpostavlja i aka t priznaje to ja sv odreeno aka st sv sadraj aki nita se ne promatra kao neto to ima vrijednost po sebi i za sebe i u samom sebi: ve samo kao neto proizvedeno subjektivnou od ja: sve to postoji po sebi i za sebe: samo privid ivi, djelotvorni individuum: njegov se ivot sastoji u tome da svoju individualnost gradi za sebe i za druge, da se iskae i da se pokae smisao obzirom na lijepo i na umjetnost: ovjek treba: ivjeti kao umjetnik svoj ivot umjetniki organizirati ope znaenje genijalne boanske ironije: predstavlja koncentriranost ja u samo sebe: za njega sve veze raskinute sposobno ivjeti samo u blaenstvu koje mu priinjava uivanje u samom sebi slijedea forma negativnosti ironije: tvrenje tatine svega stvarnoga, samo se ja moe ne osjeati moral-noga i onoga punog sadraja: zadovoljnim u svojem uivanju u samome sebi:

33

poslije toga ea za neim stalnim i supstancijalnim: iz toga proizlazi nesretno i proturje-no stanje: subjekt subjekt se za-ista nije u staeli ui u nju oteti istinu: nezadovol osjea j-noj aptenju straktnoj za unutrasubjeknjosti: tivno obuzim u a ga e-nja iz nezadovoljstva karakteristinog za ovu mirnou i nejakost potjee patoloko stanje lijepe due koja umire od enje za ljepotom: doista lijepa dua radi i ivi u stvarnosti ironino se kao genijalna individualnost sastoji u samounitavanju svega divnoga, velikoga i izvanrednoga: ak e i u objektivnim umjetnikim djelima ironina umjetnost prikazivati samo naelo apsolutne subjektivnosti: u njima se sve to za ovjeka ima vrijednost i dostojanstvo u svojem samounitavanju prikazuje kao neto nitavno unato njihovoj srodnosti, postoje bitne razlike izmeu: kominog: ironinog: u pitanju je sadraj onoga to se razara: mora se ograniiti na to da u individuumu i preko njega unitava nitavno pokazu-je nitavnim ono to uope predstav-lja neki u sebi supstancijalni sadraj: to je ustvari moralnim i istinitim ironiju su kao najvie naelo umjetnosti usvojili: Zolger (): u dubini filozofije naiao na rad ideje na tome da: negirajui sebe kao beskonanu tu svoju negaciju isto tako i opu, prijee u konanost i ponovo uki-ne: osobnost ponovo uspostavi beskonano i ope u konanome i posebnome ta negativnost: samo jedan moment ne cijela ideja ima srodnosti s ironinim ukidanjem onoga to je odreeno i onoga to je supstancijalno: u njoj ugledao naelo umjetnikoga stvaranja Ludwig Tieck (1773.-1853.): sasvim se familijarno slui izrazima predstavnika ironije: pritom ipak ne kae to oni znae pristupi li sam ocjenjivanju umjetnikih djela, njegovo je oslikavanje njihove veliine zaista izvrsnim:
34

tvrenje nitavnosti svega objektivnog i onoga to po sebi i za sebe ima vrijed-nost

ironiji tu nema ni traga

35

PODJELA umjetnost: neto to proizlazi iz apsolutne ideje njezina apsolutna svrha: osjetilno prikazivanje samog apsolutnog kako posebni dijelovi proizlaze iz pojma umjetniki lijepoga shvaenog kao prikazivanje apsolutnoga? zadatak umjetnosti: izmiriti: sadraj umjetnosti: formu umjetnosti: ideju osjetilni slikoviti oblik formirajui iz njih slobodan totalitet uvjeti koji se pritom zahtijevaju da bi se to izmirenje ostvarilo: 1. sadraj se koji treba umjetniki predoiti mora pokazati sposobnim za takvo umjetniko predoavanje: inae dobivamo samo lo spoj 2. sadraj umjetnosti ne smije sam sobom predstavljati neki apstraktum: sve to je istinito, kako u duhu tako i u prirodi, jest konkretno: subjektivno i posebno bez obzira na openitost 3. neka osjetilna forma i neko osjetilno uoblienje, koji trebaju odgovarati nekom konkretnom sadraju, moraju biti isto tako neto individualno to je potpuno konkretno i pojedinano: umjetniko djelo nije prostoduno i samostalno: u biti predstavlja neko oslovljavanje due koja odjekuje umjetniko predoavanje u osjetilnosti nije sluajno: ono niti ne predstavlja najviu formu u kojoj se moe uhvatiti duhovna konkretnost: via forma: stoji nasuprot prikazivanju osjetilnom konkretnou miljenje: u relativnom smislu mora ne smije biti jednostranim: biti apstraktnim da bi bilo istinitim i umnim, mora biti konkretnim naelo se podjele za znanost o umjetnosti nalazi u vioj istini kao duhovnosti: prije nego duh dospije do pravog pojma svoje apsolutne biti, on mora proi kroz niz stupnjeva: ovaj razvoj u granicama umjetnikoga duha ima, shodno vlastitoj prirodi, dvije strane: sam je taj razvoj duhovan i openit: taj unutranji razvoj umjetnosti mora zado-biti neposrednu egzistenciju i osjetilno od-reeno bie: u njegovom se tijeku umjetniki odreene forme osjetilno odreenog uoblia-va niz stupnjeva odreenih bia umjetnosti predstavljaju shvaanja svijeta kao niz stupnjeva totalitet nunih razlika meu odreene, ali ope svijesti o tome umjetnostima: to je prirodno, ljud-sko i boansko posebne umjetnosti naa se znanost moe podijeliti na tri glavna dijela: 1) IDEJA UMJETNIKI LIJEPOG ILI IDEAL: opi dio odnos tog ideala spram:
36

prirode

subjektivnog umjetnikog stvaranja

37

ideja kao umjetniki lijepo: ideja s bliom namjenom da u biti bude: individualnom stvarnou individualnim uoblienjem stvarnosti: po svojoj namjeni ini da se ideja bitno u njemu pojavljuje ideja se i njezino konkretno uoblienje u stvarnosti trebaju uiniti savreno adekvatnima jedno drugom: ideja shvaena kao stvarnost uobliena shodno njezinom pojmu: idea nesavrenost umjetnikog djela ne treba uvijek smatrati izrazom subjektivne neumjenosti: nesavrenost njegove forme potjee takoer i od nesavrenosti sadraja samo su u najuzvienijoj umjetnosti ideja i njezin prikaz jedno s drugim stvarno skladni: oblik ideje predstavlja u samom sebi onaj oblik koji je po sebi i za sebe istinit: sadraj ideje koju on izraava jest takoer istinitim ideja koja je jo apstraktna ima ideja koja je u sebi konkretna nosi u takoer oblik koji je vanjski, a ne oblik samoj sebi naelo svoga naina koji ona odreuje: pojavljivanja: predstavlja vlastito slobodno uoblienje ideal: slaganje ideje i njezinog oblika 2) RAZVOJ IDEALA U POSEBNE FORME UMJETNIKI LIJEPOGA: naroiti dio nae znanosti bitne se razlike, koje pojam umjetniki lijepog sadri, granaju u niz stupnjeva naroitih forama uobliavanja kako se cijelo lijepo razlae na svoje posebne odredbe? forme umjetnosti: razliiti odnosi izmeu sadraja i oblika: proizlaze iz same ideje: predstavljaju pravo naelo podjele ove sfere tri odnosa izmeu ideje i njezinog uobliavanja: a) SIMBOLIKA FORMA: stremljenje k idealu prave ideje ljepote poetak ini ideja: kao neodreena ona jo nema na samoj sebi onu individualnost koju zahtijeva ideal: njezina apstraktnost i jednostranost ine da je lik po vanjtini nepotpun i sluajan prva forma umjetnosti prije neko jednostavno traenje slikovitog predoavanja nego mo pravog prikazivanja: ideja jo nije u samoj sebi nala formu: ostaje u stanju borbe za nju i stremljenja k njoj apstraktna ideja ima svoj oblik izvan sebe u prirodnom materijalu: s jedne se strane istovremeno:
38

ideja kao takva: istina po sebi i za sebe istina u njezinoj jo neobjektiviranoj ope-nitosti

predmeti u njih unosi opae-ni u supprirodi prije stancijalna svega ideja kao ostavljaju njihovo znaonakvima enje: kakvi su: jo nije mogue da predmet i ope znaenje potpuno odgovaraju jed-no drugom: njihov se odnos tie samo jedne apstraktne odreenosti

s druge se strane pri toj apstraktnosti od-nosa u svijesti takoer javlja stranost iz-meu ideja i prirodnih pojava: ideja u svim tim oblicima trai sebe: nalazi da joj oni nisu adekvatnima same te prirodne oblike i pojave uveliava neodreeno i neizmjerno

ideja tu jo predstavlja neto vie prirodni elementi po svojem obliku ili manje neodreeno i neuobliljivo: potpu-no odreeni: uslijed tog nesklada njihov odnos postaje negativnim: ideja nezadovoljna takvom vanjtinom: uzvieno se uzdie iznad svog obilja tih oblika koji joj ne odgovaraju karakter prvog istonjakog panteizma umjetnosti: s jedne strane unosi apsolutno s druge strane silom nagoni znaenje ak i u najgore pojave da iz-raavaju njegovo predmete: shvaanje svijeta: kri? udesa i ukazanja? primitivnom i barbarskom Hegelu to izgleda udno, smijeno i neukusno b) KLASINA FORMA: postizanje ideala prave ideje ljepote uklonjen dvostruki nedostatak simboline umjetnosti: simboliki oblik nepotpun: u njemu ideja stupa u svijest samo u apstraktnoj odreenosti ili neodreenosti: podudarnost izmeu znaenja i oblika mora ostati stalno nepotpunom klasina forma umjetnosti: slobodno i adekvatno ugraivanje ideje u oblik koji prema svome pojmu pripada ideji: ona se u stanju s njim slobodno i savreno uskladiti tek klasina forma umjetnosti omoguava proizvodnju i neposredno opaanje savrenog ideala: postavlja ga kao ostvarenog skladnost se pojma i realiteta u klasinom umjetnikom djelu ne smije uzeti u isto formalnom smislu podudarnosti sadraja s njegovim vanjskim uoblienjem: osobenost sadraja: on sam jest konkretna ideja: kao takva predstavlja konkretnu duhovnost ideja kao duhovna na samoj sebi ima ljudski oblik: ukoliko je zadatak umjetnosti da ono to je duhovno predoi u opaaju na osjetilan nain utoliko ona mora prijei na to oovjeenje:

39

duh se samo u svojem tijelu pojavljuje kao osjetilan na zadovoljavajui nain: duh istovremeno odreen kao poseban, ljudski: apsolutni se duh sposoban izraziti i iskazati samo kao ista duhovnost: nedostatak klasine umjetnosti: ona se ukida tei prijei u viu formu umjetnosti

40

c) ROMANTINA FORMA: nadmaivanje ideala kao prave ideje ljepote ukida savreno jedinstvo ideje i njezinog realiteta: vraa se na ono razlikovanje i suprotstavljanje obiju tih strana koje su u simbolinoj umjetnosti ostale nesvladanima: na vii nain ogranienost klasine umjetnosti: umjetnost u osjetilno konkretnoj formi predmetom ini onu openitost koja je po svojem pojmu beskonana i konkretna: duh pri toj slivenosti duhovnog i osjetilnog duh ustvari nije prikazan shodno svojem pravom pojmu: duh je beskonana subjektivnost ideje: kao apsolutna se unutranjost nije u stanju uobliiti slobodno i za sebe romantina forma ponovo ukida nerazdvojno jedinstvo klasine umjetnosti: zadobila sadraj koji nadmauje klasinu formu umjetnosti i njezin nain izraavanja ako se pak jedinstvo ljudske i boanske prirode uzdigne: od jednog se neposrednog jedinstva napravi svjesno jedinstvo pravi realitet tog sadraja: ne vie osjetilno neposredno ve samosvjesna unutranjost odreeno bie duhovnoga: tjelesan ljudski lik romantina umjetnost predstavlja uzdizanje umjetnosti iznad same sebe: u granicama vlastitog podruja u formi same umjetnosti predmet umjetnosti na ovom njezinom stupnju: slobodna konkretna duhovnost: kao duhovnost se treba pokazati za duhovnu unutranjost: unutranji svijet ini sadraj romantine umjetnosti: u romantinoj umjetnosti unutranjost slavi svoj trijumf nad onim to je vanjsko: ini da se ta pobjeda iskae u njemu i na njemu samom: osjetilna se pojava srozava gubei svaku samostalnu vrijednost i romantinoj je umjetnosti radi izraavanja potrebna vanjska stvarnost: strana vanjskog odreenog bia preputena sluajnosti: ostavljena na milost i nemilost pustolovinama fantazije izmeu ideje se i oblika ponovo pokazuje ravnodunost, neskladnost i odvojenost: kao i u simbolikoj umjetnosti: nepotpunost ideje izazvala nedostatke uobliavanja sada se kao duh i duevnost mora pojavljivati kao u sebi savrena: na osnovi se te vie savrenosti oslobaa odgovarajueg ujedinjavanja s vanjskime: svoju pravu realnost i pojavu moe traiti i izvravati u samoj sebi 3) SUSTAV POJEDINIH UMJETNOSTI: upojedinjavanje umjetniki lijepog: sastoji se u tome to umjetnost prelazi na osjetilnu realizaciju svojih forama
41

zaokruuje se u sustav pojedinanih umjetnosti i njihovih rodova i vrsata

42

ovaj dio pretpostavlja pojam ideala i ope forme umjetnosti: predstavlja samu realizaciju tih forama u odreenom osjetilnom materijalu: dunost nam je promatrati: kako se te odredbe ostvaruju: kako se razlikuju po vanjtini kako svaki moment u pojmu ljepote samostalno ostvaruju kao umjetniko djelo: ne samo kao opu formu svaka forma nalazi svoj odreeni karakter takoer u jednom odreenom vanjskom materijalu u ovom dijelu imamo posla uglavnom s umjetniki lijepim: razvija se u svijet ostvarene ljepote u umjetnosti: sadraj toga svijeta lijepo: pravo je lijepo uoblieni apsolutni duh: sama istina sredite cjelokupnog svijeta umjetnosti: regija boanske istine prema sebi stavlja svoje ekstreme: objektivnost koja je jo liena boansko kao neto unutranje: duha: ista prirodna okolina boga istina kakva ivi u duhu vanjsko se uobliava kao takvo: pojedinanih subjekata: njegova duhovna svrha i vraa se u subjektivnu sadraj nisu sadrani u njemu pojedinanu unutranjost samom posebne umjetnosti: a) ARHITEKTURA: njezin zadatak: vanjsku neorgansku prirodu obraditi tako da ona kao vanjski svijet postane srodna duhu njezin materijal: sama materijalnost u njezinoj neposrednoj vanjtini kao mehanika teka masa njezine forme: forme neorganske prirode rasporeene prema apstraktnim racionalnim odnosima simetrije osnovni tip graevinarstva simbolika forma umjetnosti: prikazani realitet ostaje u odnosu spram ideje neim vanjskim: njome neproetim stoji spram nje u apstraktnom odnosu b) KIPARTSVO: njegov zadatak: beskonana se, ne vie simetrina forma duha koncentrira na tjelesnost i uobliava ju dobiva klasinu formu umjetnosti: duhovna se unutranjost useli u vanjski materijal osjetilnog lika: obje se strane ugrade jedna u drugu tako da nijedna ne prevlada nad drugom za kiparstvo ne postoji mogunost potpunog predoavanja ma kojeg duhovnog sadraja koji apsolutno nije sposobnim oigledno se predoiti u tjelesnom obliku:
43

kiparstvo treba uiniti da: duh u svojoj tjelesnoj formi stoji u neposrednom jedinstvu tiho i blaeno sadraj duhovne individualnosti oivi formu duh koji predoava kiparstvo: duh koji ima osnovu u samom sebi: kiparstvo na onome vanjskome shvaa samo apstraktnu prostornost u njezinom totalitetu dimenzija c) BRATSTVO (OSTALIH) UMJETNOSTI: duhovna refleksija onog osjetilnog odreenog bia u sebe vrsto se unutranje jedinstvo boga u skulpturi razbija u mnotvo pojedinanih unutranjosti ije jedinstvo nije osjetilno, ve apsolutno idealno predmet umjetnikog predoavanja postaje takoer najraznolikijom subjektivnou u njezinom ivom kretanju i u njezinoj ivoj djelatnosti: ljudska strast, radnja i zbivanje: jednom rjeju prostrano podruje ljudskog osjeaja, htijenja i uzdravanja unutranja podjela tree sfere: . SLIKARSTVO: najblia kiparstvu kao materijal za svoj sadraj i za njegovo uobliavanje slikarstvo rabi vidljivost kao takvu u slikarstvu svoje mjesto dobiva itavo carstvo posebnosti: od najuzvienijeg sadraja do najsitnijih predmeta u duha prirodi . GLAZBA: njezin materijal prelazi u jo dublju subjektivnost i uposebljenost ukida i idealizira ravnodunu eksterijernost prostora: pretvarajui ju u toku poetna idealnost materije: pojavljuje se: ne vie kao prostorna ve kao vremenska idealnost: idealnost ton glazba predstavlja sredite romantinih umjetnosti: polazite izmeu: apstraktne prostorne apstraktne duhovnosti u osjetilnosti u slikarstvu poeziji . POEZIJA: najduhovniji predstavnik romantine forme umjetnosti karakteristika: snaga kojom podvrgava duhu i njegovim predodbama osjetilni element ton se pretvara u rije kao u sebi artikulirani glas pravi element poetskog prikazivanja: poetska predodba pjesnitvo opa umjetnost duha koji je postao samostalnim i slobodnim ralanjen totalitet posebnih umjetnosti: vanjska umjetnost objektivna umjetnost subjektivna umjetnost arhitek-ture ki-parstva sli-karstva, glazbe i
44

poezije mogue i drugaije podjele: prema osjetilnom materijalu umjetnikoga djela: arhitektura kiparstvo: slikarstvo: : kristalizacij organska vidljivost a materije fi-guracija kao takva u njezinom ma-terije u osjetilnonje-zinom prostorno osje-tilnom prostotalitetu tornom tota-litetu

glazba: prostor uop-e prelazi u toku vremena, ispu-njenu u sebi

poezija: vanjski materijal potpuno izgubio svaku vrijednost

45

materijal se ne moe sprovesti kao zadnji temelj podjele umjetnosti: ta sama odlika umjetnikoga djela vodi svoje porijeklo iz vieg naela: mora se potiniti njemu to vie naelo: forme umjetnosti: simbolina: klasina: romantina: opi momenti same ljepote pojedine umjetnosti ine realno odreeno bie forama umjetnosti: svoju najsuokiparstvo ovladava brazniju stvarbezu-vjetna slikar-skim i nost i najveu realnost: glazbe-nim primjenu arhitekturu izrazom, te nalazi u prihvaa poetskim arhitekturi: sa-mo kao predojo nije ono to avanjem na spala na ograuje sa-mostalan i stupanj jo nije u bez-uvjetan neorganske sta-nju nain prirode izgraditi neke druge slikarstvo i umjet-nosti glazbu kao apsolutne forme za svoj sadraj poezija odgovara svim formama lijepoga: njezinim je pravim elementom lijepa mata ono to posebne umjetnosti ostvaruju u pojedinim umjetnikim djelima: samo ope forme razvoja ideje ljepote

46