Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII.

st

Ivana Prijatelj Pavii Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest umjetnosti

Biljeke uz predavanja kolegij Umjetnost XVII. i XVIII. st. Split, akademska godina 2011/2012.

Napomena: Ovaj pisani materijal namijenjen je iskljuivo studentima koji sluaju kolegij Umjetnost XVII. i XVIII. st. na II. godini preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti i na II. godini preddiplomskog studija Likovne kulture i likovne umjetnosti na Sveuilitu u Splitu. Ovaj materijal nije slubena skripta u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu niti moe biti jedini materijal za pripremu kolokvija i ispita iz ovoga kolegija. Njegova je svrha olakati praenje nastave te snalaenje u gradivu i literaturi. Njegova zlouporaba, odnosno umnaanje, distribuiranje izvan matinog fakulteta i javno objavljivanje bit e sankcionirano sukladno Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenta

Radna verzija

Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st

Boka Kotorska Udaljavanjem Turaka iz neposredne blizine bokeljskog zaljeva ovaj je prostor gospodarski procvao, a posebice zahvaljujui snanom razvoju trgovake flote. Na projektima pregradnje katedrale sv. Tripuna u Kotoru sudjelovali su tijekom XVI. st. Frane Karli i Pavao Pavlovi (1581.); Vinko iz Cresa (1584.); Pako Pomeni (1594.), a tijekom XVII. st. Antun Baldissiera (1655/57.) te nakon potresa Marko Antun Pavlovi, Frane i Ivan Karli, Nikola Pavlovi. Radovi na atriju, na luku i rozeti odvijali su se u razdoblju od 1674. do 1677. g. Zvonik upne crkve sv. Nikole u Perastu podignut je prema nacrtu Giuseppea Beatija podigao Starograanin Ivan Krstitelj karpa 1691. godine. Prema Beatijevom nacrtu nainjena je i apsida crkva. Crkva sv. Nikole stilski predstavlja varijantu mletakih Tirallijevih i Massarijevih crkava. Svetite Gospe od krpjela u Perastu podignuto je 1630., dok je prezbiterij nadodan 1720.-1725., a prema nacrtu Ilije Katiia. Gradili su ga majstori Vuk Kandijot i Petar Dubrovanin. Osobito se istie projekt izgradnje nove, velebne upne crkve u Pranju. Projektant je bio ugledni venecijanski graditelj Bernardino Macaruzzi. Projekt je nastao 1789., dok je proelje zavreno 1870., a kupola tek 1885. g. Crkva je konano dovrena 1909. godine. Od projekata na kojima su sudjelovali korulanski graditelji istie se izgradnja nove crkve u manastiru Savina u Herceg Novom (1777.-1799.). Graditelj je bio Nikola Foreti. Na kraju spomenimo kako je slavnom pomorcu i ratniku iz Perasta Vicku Bujoviu Venecija zbog zasluga poklonila palau koju je projektirao venecijanski arhitekt Giovanni Fonta, ije se ime spominje na natpisu na proelju iz 1693. godine. Arhitektura XVIII. st. u Dubrovniku Dubrovaki potres 6. travnja 1667. unitio je veliki dio jedinstvene dubrovake urbanistike cjeline. Sruena je katedrala, a krov su izgubile crkve sv. Vlaha, Male brae i dominikanaca. Oteeni su Dvor i Divona, a velika su oteenja pretrpjele mnogobrojne kue na Stradunu (Placi). Papa u kolovozu 1667. alje arhitekta Giulia Cerrutija iz Ferrare koji je izradio prototip kue na Stradunu. Odlukom Vijea od 5. XI. 1667. sagraena po njegovom projektu prva kua do Divone. Godine 1669. poeli su popravci Kneevog dvora, kojima od 1669.1671. upravlja Francesco Cortese. Radove preuzima Paolo Andreotti iz Genove, a nakon njega uz mnoge druge i Jerolim karpa. Na obnovi rade arhitekti Francesco Cortese iz Rima, Paolo Andreotti iz Genove (kao konzultant), klesari Jerolim karpa i Ilija Katii. U obnovi Dvora je sudjelovao Tommaso Napoli iz Palerma, projektiravi kapelu ovalnog tlocrta. Jedan od najvanijih projekata bila je izgradnja u potresu unitene katedrale. Graditelj Andrea Buffalini (1671.-1673.) izrauje drveni model i projekt, a izgradnju po njegovim nacrtima vodili su Paolo Andreotti (spominje se u Dubrovniku izmeu 1671. i 1675.) i Pier Antonio Bazzi iz Genove (1677.-1678.). Njih zamjenjuje fra Tommaso Napoli koji je promijenio Buffalinijev projekt sagradivi terase ograene balustradama iznad kapela uz bone brodove. Zahvaljuju i tre em voditelju gradnje Sicilijancu Tommasu Napoliju a n g a i r a n o m u d r a v n o j s l u b i D u b r o v a k e R e p u b l i k e t i j e k o m p o s l j e d n j e g desetljea 17. stoljea, dubrovaka je katedrala zadobila i junotalijanski peat. Napoli se odlu io za zamjenu ranije projektiranoga ba vastog svoda krinim svodom. O b o g a t i o j e k a t e d r a l u i b o n i m t e r a s a m a s b a l u s t r a d a m a . P o s l j e d n j i arhitektonski element je izveden po uzoru kako na crkve Palerma, a Napoli e taj element ponoviti na vilama Valguarneri i Palagoniji na Siciliji. Katedralu je dovrio

Radna verzija

Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st

1712. godine dubrovaki graditelj i klesar Ilija Katii, proirivi steena iskustva najprije u Dubrovniku, a potom i u susjednoj Boki kotorskoj gdje gradi svetite crkve Gospe od krpjela na otoiu ispred Perasta. Potkraj 17. stoljea projektirana je i najkvalitetnija barokna sakralna g r a e v i n a D u b r o v n i k a i s u s o v a k a c r k v a s v . I g n a c i j a . Dubrovaki i s u s o v c i s u s e o d l u i l i z a klasian tipu jednobrodne longitudinalne gra evine s dva para bo nih kapela i prostranimsvetitem. Projektant je bio vodei talijanski arhitekti , s l i k a r i t e o r e t i a r , u j e d n o p r e d s t a v n i k isusovakoga reda Andrea Pozzo. Kao u Pozzovu San Ignaziju u Rimu ili adaptaciji isusovake crkve u Beu, o r g a n i z a c i j a prostora i ralamba zidova izvedena je u funkciji s c e n i n e dominacije bogato oslikanog svetita, ime je dubrova ka isusova ka crkva postala prvo ostvarenje visokog baroka, ne samo u Dubrovniku nego i uope u Hrvatskoj. (K. Horvat Levaj, 2010.). Skalinada pred isusovakim sklopom projektira graditelj Pietro Passalacqua iz Messine 1738. godine, a oituje utjecaj uvenog stepenita koje vodi od proelja crkve Trinit dei Monti do Piazza di Spagna u Rimu. Trei vani projekt u povijesti dubrovake barokne sakralne arhitekture je onaj venecijanskog graditelja Marina Gropellija za novu crkvu sv. Vlaha (1706.-1715.). Rije je o centralnoj graevini kvadratnog tlocrta s upisanim kriem jednakih krakova. Na etiri stupa s visokim soklovima lee pandativi koji dre sredinju kupolu. Glavni oltar smjeten je u pravokutnom apsidalnom prostoru koji probija tlocrtni kvadrat. Pokazuje utjecaj Longheninih rjeenja i crkve s. Maurizio u Veneciji na Marina Gropellija. Valja spomenuti da je Gropelli radio na projektu dubrovake gradske loa 1719. godine. Valja se osvrnuti i na razvoj profane i stambene arhitekture (dvorci, ljetnikovci, pala e). U t o m p o g l e d u p r e d n j a i D u b r o v n i k . R a z a r a n j a u potresu 1667. godine bila su snaan poticaj obnovi gotovo cjelokupne stambene izgradnje, a promijenjene prostorne okolnosti omoguile su kako je pokazala u svojim istraivanjima K. Horvat Levaj - objedinjavanje ve eg broja starijih parcela. Time su stvoreni preduvjeti za afirmaciju novoga stila u rjeenju unutranjeg prostora organiziranog nat i p i n o b a r o k n i n a i n o k o r e p r e z e n t a t i v n o k o n c i p i r a n o g s t u b i t a . T i p i a n p r i m j e r j e p a l a a Zamanja u Pracatovoj ulici (1672.-1675.). Interijeri i eksterijeri palaa se organiziraju oko istih osi ( t i p i a n p r i m j e r je palaa Bassegli u Ulici Cvijete Zuzori). Projektanti najkvalitetnijih rjeenja u stambenoj arhitekturi Dubrovnika bili su t a l i j a n s k i a r h i t e k t i a n g a i r a n i n a o b n o v i s a k r a l n i h i j a v n i h g r a e v i n a : G i u l i o Ceruti , Francesco Cortese , Paolo Andreotti i Tommaso Napoli . Kako je utvrdila Horvat Levaj, u Dubrovniku moemo p r a t i t i z n a t a n u t j e c a j k a t e d r a l n i h t e r a s a n a g r a d s k u s t a m b e n u i l a d a n j s k u arhitekturu. Daljnji stilski pomak u gradnji dubrovakih palaa ostvarit e, meutim, dubrovaki arhitekti i graditelji tijekom 18. stoljea.

Lit. A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. (poglavlja o arhitekturi u Dubrovniku i Boki); V. Markovi, Arhitektura u Hrvatskoj, u knjizi Barok i prosvjetiteljstvo (XVII. I XVIII. stoljee), Hrvatska-Europa, Kultura, znanost i umjetnost, sv. III., ut. I. Golub, kolska knjiga i HAZU, Zagreb 2003., str. 609-610; K. Horvat-Levaj, Barokna arhitektura, u: Hrvatska umjetnost, povijest i spomenici, ur. Milan Pelc, Zagreb, 2010., str. 249-287; V. Markovi, Kua i prostor grada Dubrovnika nakon potresa 1667. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 14/1990., str. 137-149; K. Horvat-Levaj, Barokne palae u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik, 2001.; ista, Barokne kue s terasama u Cavtatu prilog istraivanju umjetnikih veza Dubrovnika i Boke kotorske, u: Radovi

Radna verzija

Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st

Instituta za povijest umjetnosti 29/2005., str. 211-236; ista, Tommaso Napoli u Dubrovniku, u: Umjetniki dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeu, Zbornik radova meunarodnog znanstvenog skupa odranog u povodu 5. obljetnice smrti Krune Prijatelja (1998.-2003.), Split, 2007; V. Markovi, Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubrovakoj i Marino Gropelli, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30/1990., str. 231-265.

Radna verzija