Povijest proučavanja paleolitika u okviru

razvoja europske prapovijesne arheologije

autor Charles F. Knight za publikaciju Henry Fairfield Osborna

 Socijalni okvir
„ proučavanje paleolitika, kao komponente
prapovijesti, pojavljuje se u vrijeme raširenih i
ključnih socijalnih promjena u 19. stoljeću
iniciranih industrijskom revolucijom
„ „europsko stoljeće“ – (1815-1914) svjedoči
kulminaciji tri dugoročna procesa:
„ razvoj svjetske ekonomije
„ formiranje moderne države
„ uspon znanosti
„ razvoj znanosti ovisio je o radikalnoj promjeni
načina na koji se priroda shvaćala,
proučavala i iskorištavala
„ razvoj arheologije povezan je s ovim širim
društvenim kretanjima, koja su također
stvorila uvjete za razvoj geologije i
evolucijske misli
„ u ovakvim uvjetima dolazi do eksploatacije prirodnih
izvora i razvoja zemljoradnje
„ eksploatacija šljunka, gline, izgradnje kanala, pruga,
ekspanzija gradova koji mijenjaju krajolik i dovode do
njegovog različitog iskorištavanja, koristeći do tada
marginalne teritorije
„ sve ovo dovodi do “isplivavanja” velike količine
arheoloških nalaza
„ činjenica da je većina ovih dostignuća napravljena
manualnim radom ide u prilog uvjetima u kojima su
artefakti otkriveni
„ formiranjem konceptualnog okvira ovi nalazi dobivaju
na značenju, za razliku od ranijeg vremena kad
pobuđuju puku znatiželju
„ prapovijest u konteksu 19. stoljeća zapravo služi
ideologiji napretka
„ što to znači?
„ otkriće da je promjena značajka prošlosti i dio
prirodnog reda lijepo su se uklapali u sliku svijeta 19.
stoljeća
„ prapovijest potvrđuje i ohrabruje tadašnje mišljenje
da je progres bio neizbježan i civilizacijski
„ starije kameno doba promatra se kao znanstveno
proučavanje napretka u prapovijesnim vremenima
Razvoj moderne argeologije
„ tri ključna trenutka:

„ priznavanje starosti čovječanstvu –

udaljavanje od kreacionističkih ideja o
stvaranju svijeta
„ evolucijske ideje koje svoj vrhunac
doživljavaju u djelima C. Darwina
„ J. Thomsenov troperiodni sustav
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868)

„ carinski službenik
„ radi u šljunčarama na rijeci Somme
„ jedan od ključnih trenutaka u intelektualnoj povijesti
19. st. je priznavanje starosti čovječanstva
„ ključna osoba u ovom procesu
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868)

„ 1841. objavljuje uvjerljiv dokaz o povezanosti litičkih

artefakata (ručnih klinova/šačnika/han-axe/biface) i
kostiju izumrlih životinja
„ ukazuje na egzistenciju ljudi puno prije biblijskog
Potopa
„ nije odmah prihvaćeno
„ 1859. nakon posjeta engleskih znanstvenika
Francuskoj – priznaje se autentičnost njegovih
otkrića
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868.)

„ prihvaćanje de Perthesovih znanstvenih opservacija

zasigurno je djelomično odgođeno i zbog njegovih
neobičnih tumačenja
„ šljunčare Abbevilla i Amiensa
„ stratigrafija, nalazi
„ fantazije: u hrpama šljunka prepoznaje glave ptica i
ljudi
 John Frere (1740-1802)

„ dok je Boucher de Perthes tretiran s podsmijehom i

ozbiljnom sumnjom u autentičnost svojih tvrdnji, John
Frere, prije njega, je ostao potpuno ignoriran
„ 1800. Society of Antiquaries of London objavljuje
njegov kratki izvještaj o kamenim alatkama iz Hoxne-
a u Suffolku
Altamira

„ 1868. otkriva je lokalni lovac

„ 1876. Marcelino Sanz de Sautuola otkriva crteže,
artefakte, kosti
„ zaključuje da su špiljski crteži djelo kamenodobnih
ljudi
Skeptici
„ Gabriel de Mortillet
„ Emile Cartailhac
„ 1888. Sautuola umire
„ 1902. Cartailhac je posjetio Altamiru i uvjerio
se u autentičnost slikarija
 “Mea culpa’ d’un
sceptique”

„ posthumna isprika Sautuoli

„ objavljena u L’Anthropologie 1902.
Charles Darwin (1809-1882)

„ 1859. On the Orgin of

Species (O porijeklu
vrsta)
„ 1871. The Descent of
Man
„ nailazi na oštre kritike
 Charles Lyell (1797-1875)

„ utemeljitelj moderne geologije

„ ove revolucionarne ideje učvršćene su u
njegovom djelu The Geological Evidence of
the Antiquity of Man (1863.)
„ autor je i utjecajne knjige Principles of
Geology vol.1-3 (1830-1833.)
Christian J. Thomsen (1788-1865)
„ kustos Nacionalnog muzeja
Danske
„ 1836. u muzejskom vodiču
uvodi troperiodni sustav
proučavajući muzejsku zbirku
(kameno, brončano, željezno
doba)
„ 1848. izlazi na engleskom pod
naslovom A Guide to Northern
Antiquities
„ ova podjela široko je prihvaćena u cijeloj
Europi
„ temelj je za sve kasnije kronologije
„ 1865. John Lubbock u svojoj knjizi Pre-
Historic Times podijelio je kameno doba na
paleolitik i neolitik
 Lewis Henry Morgan (1818-1881)
Edward Tylor (1832-1917)

„ troperiodni socijalni sistem

„ divljaštvo (lovačko-sakupljačke zajednice)

„ barbarstvo (zemljoradnici i stočari)
„ civilizacija (pojava pisma)
 Morgan & Tylor
„ svaki naredni stupanj napredniji je od onog
prethodnog, a sam napredak upravljan je
socijalnim darvinizmom (manje napredna
društvena organizacija zamijenjena je
naprednijom, tj. razvijenijom)
 Svrhoviti pogled
„ napredak, iako polagan, neizbježan je i vodi
ka civilizacijskom stupnju
„ prema njima, zadatak arheologije je da
osigurava uvid u prvu pojavu oruđa, vatre,
skloništa, ukopa, umjetnosti i ornamenata
Francuska tradicija
„ Boucher de Pertes (1788-1868)
„ Edouard Lartet (1801-1875)
„ Gabriel de Mortillet (1821-1899)
„ ona počiva na puno uložene energije navedenih ljudi
„ sistematizirali i podijelili paleolitik, što će postati
klasični slijed za ovo prapovijesno razdoblje
„ deskriptivni termini koje oni koriste preuzimaju se u
većem dijelu Europe, a kasnije i u Africi i Aziji
 Edouard Lartet (1801-1875)

„ paleontolog
„ 1860. razdijelio je diluvij (pleistocen) na:
„ rano mamutovo doba
„ kasno mamutovo doba
„ sobovo doba
„ kasnije, na temelju rukotvorina ustanovljena
je kulturna kronologija:
„ musterijen, solitrejen, magdalenijen
 Gabriel de Mortillet (1821-1899)

„ 1867. razaznaje ašelejensku, musterijensku,

orinjasijensku, solitrejensku i
magdalenijensku kulturu
Francuska tradicija

„ na rad spomenutih pionira nadovezuju se:

„ Denis Peyrony (1869-1954)

„ abbé Breuil (1877-1961)
„ François Bordes (1919-1981)
Francuska tradicija
„ J. R. Sackett razvoj istraživanja paleolitika u
Francuskoj podijelio je na tri dijela:

„ Herojsko doba do 1900.

„ Tradicionalno razdoblje (1900 - c. 1950.)
„ Kronostratigrafski razvoj
Herojsko doba
„ otkriće i prihvaćanje špiljske umjetnosti kao
djela paleolitičkog čovjeka
„ de Mortillet na temelju klasifikacije alatki
razlikuje ašelejen, musterijen, solitrejen, i
magdalenijen
„ primjenjuju se principi stratigrafskog
iskopavanja
„ uspostavlja se kronologija u odnosu na
kvartarne studije Agassiza, Pencka i
Brücknera
Tradicionalno razdoblje

„ revidiraju se ranije de Mortilleove podjele

„ abbé Breuil dodaje orinjasijen kao
gornjopaleolitičku industriju prije solitrejena, a
poslije musterijena
Kronostratigrafsko razdoblje
„ proučavanje mikrostratigrafije dovodi do revizije
mnogih tradicionalnih okvira, što je kombinirano sa
standardiziranim tipologijama F. Bordesa i D. de
Sonneville-Bordes i J. Perrota

„ dvije francuske regije važne su u ovim razdobljima:

riječne terase Somme i Seine na sjeveru i Périgord
koji je danas administrativno dio Dordogne, koja
zauzima središnji dio Akvitanije
„ Les Eyzies: Le Moustier, La Madelaine, La Ferrassie,
Laugerie-Haute, Abri Pataud, Combe Grenal, etc.
dva događaja imala su snažne reperkusije
na proučavanje europskog paleolitika:
1. utvrđivanje pleistocenske stratigrafije
utemeljene na dubokomorskim bušenjima
morskog tla, čime je utvrđeno ne manje od 8
glacijalnih/interglacijalnih ciklusa u posljednjih
700000 godina; tim je uzdrmana podjela koju
su uspostavili Penck i Bruckner 1909. g., a
koja donosi samo 4 glacijalne epizode tijekom
cijelog pleistocena
2. bogatstvo nalaza koji dolaze iz Afrike
 Obitelj Leakey
„ Louis Leakey (1903-1972) rođen u obitelji
britanskih misionara u Keniji
„ vjerovao je da su se ljudi razvili u Africi
„ 1959. potvrđene su njegove teorije
„ njegova supruga Mary (1913-1996.) otkriva
1,8 milijuna godina staru lubanju
Zihnjantropus boiseia u kanjonu Olduvai u
Tanzaniji
„ Richard Leakey, njihov sin, nastavlja
obiteljsku tradiciju
 Primjena prirodnih znanosti u
arheologiji

„ 1949. Willard Libby (1908-1980.) američki

kemičar – datiranje pomoću radioaktivnog
ugljika (14C)
„ Lewis Binford i Nova arheologija
„ zanimanja i ideologije različitih društava u
kojima se arheologija egzistira utječu na
samu arheologiju
„ primjer: američka arheologija 60-ih godina 20.
stoljeća (Nova arheologija)
„ aktualne teme: rast populacije, njegov utjecaj
na okoliš
„ odraz u arheologiji: interpretacija prošlosti
kroz ekološke i okolišne modele (Julian
Steward, Gordon Willey, Grahame Clark)
 Kulturna ekologija

„ jedan od pristupa u pokušaju objašnjavanja

mehanizama promjene
„ izuzetno utjecajna u sjevernoameričkoj
arheologiji 1940-ih i 1950-ih godina
„ jedan od glavnih uzroka promjena u ljudskoj
kulturi i društvu je odgovor tih društava na
izazove i prilike u okolišu
„ Julian Steward (1902-1972.), Leslie White
(1900-1975.), Gordon Willey (1913-2002.)
„ Karl Butzer kulturnu ekologiju je opisao kao:
“how people live, doing what, how well, for
how long, and with what human and
environmental constraints”
„ oponenti kulturne ekologije ističu premalu
ulogu pojedinca kao faktora promjena
„ agency theory
„ pojedinac je, iako u velikoj mjeri ograničen
tradicijom, normama i vjerovanjima društva u
kojem živi, sposoban dovesti do promjena i
postići određeni cilj, naravno s ograničenjima
 Mehanizmi i obrasci promjene
„ pored kulturne ekologije i agency theory koje
su generalni interpretacijski okviri arheolozi
proučavaju i specifične mehanizme promjene

„ inovacija
„ difuzija
„ oponašanje
„ migracija
 Inovacija

„ pojava novih artefakata ili tehnika

„ ova poboljšanja obično se pojavlju iz tehnologija koje već
postoje, a razvijene su za drugu svrhu
„ prijenos znanja u novu domenu koja omogućava
inovativnost
 Difuzija

„ kulturni kontakt
„ prijateljski ili neprijateljski
 Oponašanje

„ društva često prihvaćaju osobitosti ili značajke

susjednih društava u kontekstu rivaliteta ili
natjecanja
„ preuzimanje pisma ili ikonografije
 Migracija

„ rano 20. st. – mnogi primjeri promjene objašnjavani su kroz

ovaj mehanizam
„ novi tip keramike, novi socijalni i ekonomski oblici
„ dolazak novih ljudi i zamjena ili “stapanje” postojeće populacije
s pridošlom
„ teško vidljiva u arheološkom materijalu
 Prekretica
„ 60-te godine prestavljaju prekretnicu u
razvoju arheologije
„ nezadovoljstvo
„ ne tehnikama iskopavanja, niti primjenom
različitih znanstvenih procedura, nego
zaključcima koji iz njih proizlaze
„ Walter W. Taylor (1948.) u A Study of
Archaeology donosi neke prigovore, kao i
Gordon Willey i Philip Philips u Method and
Theory in American Archaeology
„ inzistiranje na primjeni prirodnih znanosti u
arheologiji rezultat je rastućeg zanimanja za
znanost, razvoja novih tehnologija
„ procesualisti: eksplicitne formulacije
pretpostavki i njihovo testiranje teže
otkrivanju univerzalnih zakona koji
objašnjavaju ljudsko ponašanje
„ kao glavni nedostatak tradicionalne arheologije
navodi se izostanak objašnjenja, osim migracija i
pretpostavljenih utjecaja
„ iz ovog nezadovoljstva u SAD-u se rađa New
Archaeology (Processual Archaeology)
„ nije dovoljno utvrditi da se nešto dogodilo nego
razumjeti zašto se dogodilo i kako
„ velika pažnja pridaje se formacijskim procesima, tj
procesima koji su doveli do preživljavanja arheoloških
nalaza i formiranja konteksta u kojem ih pronalazimo
 Predstavnici
„ Lewis Binford, Kent
Flannery

„ Velika Britanija: David L.

Clarke (1937-1976.)
Analytical Archaeology
(1968)
„ zagovara primjenu
sofisticiranih kvantitativnih
metoda; koristi ideje iz
drugih područja, npr. iz
geografije
 tradicionalna vs procesualistička arheologija
opisivanje priroda arheologije objašnjenje

induktivno zaključivanje deduktivno

autoritet vrednovanje testiranje

akumuliranje fokus istraživanja razvijanje

podataka projekta
kvalitativni pristup kvantitavni

pesimistički okvir optimistički

Michael Schiffer

C- transforms
N- transforms
 C-transforms

„ kulturni transformacijski procesi

„ odnose se na ljudske aktivnosti
(kako je nalazište nastalo, kako je korišteno, kako su
artefakti bili čuvani ili odbačeni, položeni u grobove)
 N-transforms

„ prirodni transformacijski procesi

„ (raspadanje, geološki poremećaji,
naplavljivanje etc.)
 Middle Range Theory

„ pokriva prostor i poveznica je između

arheološkog materijala i zaključaka koji na
temelju njega mogu biti donešeni
 Etnoarheologija

„ proučavanje tradicionalnih društava

„ kako bi njihove aktivnosti bile prezenetirane u
arheološkom kontekstu
„ Lewis Binford Nunamiut Ethnoarchaeology (1978)
 Eksperimentalna arheologija
„ eksperimentalna arheologija, kao i MRT i
etnoarheologija, teži povezivanju i
objašnjavanju arheoloških nalaza i aktivnosti
koje su ih stvorile
„ John Morton Coles Experimental archaeology
(1979)
„ Stjepan Vuković
Postprocesualistička arheologija
„ 80-te godine 20.st.
„ nema objektivnog znanja o prošlosti
„ kritizira deduktivni pristup procesualista
„ najistaknutiji predstavnik Ian Hodder
„ feministička arheologija (uloga žena u
prošlosti, kao i danas u arheologiji)
„ arheologija etniciteta i identiteta (materijalna
kultura kao pokazatelj zajedničke pripadnosti
ili posebnosti
„ multivocality – ideja prema kojoj arheolozi ne
bi trebali težiti jednom službenom tumačenju
prošlosti nego prihvatiti brojne alternativne
interpretacije
„ dovodi do šireg prepoznavanja važnosti
simbolizma, sustava vjerovanja i pojedinca u
društvu
 Prapovijesna arheologija u Hrvtskoj

„ 2 smjera razvoja:

„ iz humanističkih znanosti (Šime Ljubić, Josip

Brunšmid, Viktor Hoffiler)
„ iz prirodnih znanosti (Dragutin Gorjanović-
Kramberger)
 Dragutin Gorjanović-Kramberger
(1856-1936)
„ Der diluviale Mensch
von Krapina in Kroatien:
ein Beitrag zur
Paläoanthropologie
(1906)
„ Život i kultura
diluvijalnog čovjeka iz
Krapine u Hrvatskoj
(1913)
„ prvo znanstveno
proučavanje paleolitika
 Hrvatska

„ Hrvatsko zagorje
„ Istra i Kvarner
„ Dalmacija
„ Slavonija
 Hrvatsko zagorje

Krapina
Vindija
Velika pećina
Veternica (južna strana Medvednice)
 Krapina
„ istraživanja 1899-1905.
„ asistent Stjepan Osterman
„ izvrsna metodologija iskopavanja za svoje
vrijeme (stratigrafija, horizontalna distribucija
nalaza)
„ litičku industriju pripisuje musterijenu
„ Riss/Würm interglacijal
 Vindija
„ Stjepan Vuković 1928.
prvi put dolazi na
nalazište
„ sljedećih 30 godina
iskopava u Vindiji
„ Mirko Malez (1924-
1990)
„ iskopavanja traju od
1974 -1986.
„ reinterpretacije
iskopanog arheološkog
materijala I. Karavanića
 Velika pećina, Veternica

Velika pećina (Mačkova špilja) 1948 – 1970.

Veternica – otkrivena 1951. – istraživana u više
navrata
 Istra i Kvarner
„ istraživanja M. Maleza
„ iskopavanja i rekognosciranja
„ rekognosciranje: područje Učke i Ćićarije
„ iskopavanja: Šandalja (22 kampanje u
razdoblju od 1962. do 1989.
„ Romualdova pećina
„ Lopar (Rab)
 Kvarner

„ Vladimira Mirosavljevića
„ Vela jama na Lošinju
„ Jamina sredi na Cresu
Novija istraživanja
„ suradnja Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u
Cambridgeu s Arheološkim muzejom Istre u
Puli, Odsjekom za arheologiju iz Zagreba i
Zavodom za paleontologiju i geologiju
kvartara HAZU pod vodstvom Prestona
Miraclea
„ sustavno istraživanje, probna iskopavanja,
rekognosciranja (1995 – 2002)
„ Pupićina peć, Vešanska, Šebrn, Klanjčeva,
Nugljanska, Vela, nalazišta na otvorenom
(Kotle, Lokve)
 Dalmacija

„ Š. Batović – otkrio površinske koncentracije

kamenih rukotvorina na Dugom otoku, u
području Ravnih kotara (između Ljubačkog
zaljeva i Posedarja) – nema iskopavanja

„ B. Čečuk – špilja Kopačina (Brač)

„ prva istraživanja - F. Bulić i J. Szombathy
krajem 19. st.
 Dalmacija
„ Vela spila na Korčuli
„ zbog svoje kompleksne stratigrafije zasigurno
jedan od najznačajnihih lokaliteta na
istočnojadranskoj obali
„ istraživači: M. Gjivoje, Grga Novak, Božidar
Čečuk, Dinko Radić
Novija istraživanja u Dalmaciji
„ Z. Brusić: pećina Vlakno na Dugom otoku
„ I. Karavanić:
„ Mujina pećina sustavna istraživanja (1995-
2003)
„ poznata u literaturi od 1978.
„ Velika pećina u Kličevici (probno iskopavanje
2006.)
 Slavonija

„ M. Malez i Josip Kunkera na prostoru

Požeške kotline provode terenski pregled
„ zabilježene su brojne površinske
koncentracije litičkih artefakata
„ nema iskopavanja
„ Zarilac: kratkotrajno zaštitno istraživanje
Gorski kotar
„ od 2005. g. traju sustavna istraživanja
špiljskog nalazišta Zala kod Ogulina pod
vodstvom I. Karavanića