Vanost igre Pie: Maja Novak Pervan, dipl.

psihologinja i psihoterapeutkinja Igra je ugodna i spontana aktivnost koja nas oputa, veseli, kojoj se potpuno predajemo zaboravljajui na sva ostala zbivanja oko nas. U igri podjednako uivaju djeca i odrasli, jer je igra prirodna potreba ovjeka. Odraslima omoguuje odmak od stvarnosti i svakodnevne rutine, pa je vana za odravanje psihike ravnotee. Postoje razliite teorije o razlozima zbog kojih se ljudi igraju, ali sve naglaavaju funkciju igre u stvaranju nagona. Igra se smatra vanim imbenikom u razvoju kultura i civilizacija. Svakom je djetetu uroena znatielja i potreba za igrom. Djeca se igraju u bilo koje doba dana, na bilo kojem mjestu. Veina djetinjstva proe u igri koja nije ograniena na odreeno razvojno doba. Osim to djeca uivaju u igri, ta aktivnost ima vanu ulogu u procesu uenja i socijalizacije. Uz pomo igre djeca upoznaju svijet, skupljaju ivotna iskustva, usvajaju norme ponaanja, stjeu komunikacijske vjetine, sposobnost kooperacije. Igra pomae i u razvoju motorikih i mentalnih sposobnosti. Potpuna odsutnost igre u djeteta upozorava na neki poremeaj. Ovisno o razvoju pojedinih psihofizikih funkcija, djeje igre mogu se podijeliti na senzomotorne i eksploracijske igre. U prve dvije godine ivota dijete s pomou pokreta i dodira upoznaje svoje tijelo i svijet oko sebe. Igrajui se dijelovima tijela, razvija svijest o njemu, o vlastitoj seksualnosti. Kretnjama i dodirivanjem doivljava ugodu i radost. Istraujui predmete oko sebe dodirom, promatranjem, stavljanjem u usta, bacanjem, prevrtanjem, dijete stimulira sve osjetilne kanale. Time razvija sposobnost opaanja, to je vaan imbenik u razvoju misaonih procesa. S pomou aktivnosti u igri dijete razvija i motoriku koordinaciju. U senzomotorne igre ubrajaju se i igre koje izazivaju osjeaj ugode njihanjem, okretanjem na vrtuljku, sputanjem niz tobogan i sl. Vea djeca takav osjeaj postiu rolanjem, vonjom biciklom i sl. Simbolike igre Oko druge godine pa na dalje dijete poinje uoavati svoju okolinu. Iako svijet oko sebe doivljava previe kompliciranim ili nedostinim, to ga ne spreava u stjecanju iskustva. Sposobnost fantaziranja i zamiljanja omoguuju mu da stvari i predmeti poprime neko drugo znaenje, pa npr. poredani stolci mogu posluiti kao vlak, ormar kao dizalo, pliani medo kao dijete, komadii papira kao novac i sl. Na taj se nain dijete moe satima zabavljati. Upotreba mate utjee na razvoj apstraktnoga i kreativnog miljenja, a to je vaan preduvjet za razvoj mentalnih sposobnosti. Smatra se da dananje igrake osiromauju matu jer su previe konkretne, kao npr. vatrogasni auto, stoga su za razvoj mate prikladnije apstraktne igrake poput drvenih kocaka i sl. Igra uloga U dobi od 4. do 6. godine dijete poinje uvjebavati odreene uloge, to mu daje priliku da upozna ljude oko sebe iz drugaije perspektive. I samo postaje medicinska sestra, mama, tata, voza, policajac, kauboj, teta u vrtiu, uiteljica, pas. Takvom igrom dijete se iskuava u ulozi odrasle osobe, uvjebava razliite uloge i stvara odnose meu njima. Imitirajui druge, isprobava stvarnost. Igranje uloga pomae djetetu i u ublaivanju strahova. Uivljavanjem u odreene uloge dijete se suoava sa situacijama koje ga plae, a s pomou oponaanja pokuava prevladati neugodne osjeaje. Za takve igre nisu potrebne posebne igrake,

dovoljno je da djeca meusobno podijele uloge. Ako se igra samo, dijete stvara imaginarnog dvojnika s kojim se istodobno identificira i odnosi prema njemu kao prema drugom. Igra s pravilima Od 4. ili 5. godine pa na dalje dijete moe igrati jednostavnije apstraktne igre, npr. ovjee ne ljuti se. U stanju je prihvatiti jednostavna pravila, to ne znai i da ih mora razumjeti, jer pravila igre nemaju neki poseban razlog osim da ih se pridrava. Takvim igrama dijete razvija pozornost, koncentraciju i pamenje, te ui usvajati drutvena pravila. Posebno je vano da naui nositi se s gubitkom, jer time jaa motivaciju za postizanje ciljeva. Takoer treba naglaavati vanost sudjelovanja u igri, umjesto iskljuive usmjerenosti na rezultat. U igri s vrnjacima dijete ui kako se nositi s emocionalnim reakcijama i kako ih bolje kontrolirati, a to je preduvjet uspjene prilagodbe na okolinu i razvoja kvalitetnih odnosa s vrnjacima i odraslima. Dijete koje naui potovati pravila,uspjenije e se nositi s razliitim ivotnim situacijama i promjenama. Strateke igre Tu se ubraja npr. ah, neke raunalne igre. Igre koje ne ukljuuju drugoga, mogu razviti osjeaj osamljenosti, one koje sadravaju nasilje, mogu nanijeti djetetu tetu jer otupljuju emocije. Svaka se igra sastoji od ponavljanja jednakih aktivnosti, to omoguuje bolju orijentaciju, usvajanje reda i strukture koja je djetetu potrebna da bi se osjealo sigurnim. Kada se dijete u nekoj opetovanoj igri osjea dovoljno sigurnim, ima potrebu isprobavati nove stvari i na taj nain ui o sloenosti svijeta koji ga okruuje. Potreba o isprobavanju novoga mora se pojaviti spontano, nema smisla forsirati dijete. Igra mora stvarati osjeaj veselja i uitka, mora se zasnivati na dobrovoljnosti i unutranjoj motivaciji. Stoga igre koje nameu roditelji (npr. pedagoke igre) mogu djetetu pokvariti radost igre. Dobro je djetetu ponuditi igru, motivirati ga ili ohrabriti, ali potom njemu prepustiti izbor. I za odrasle je vano ponovno nauiti igrati se, odvojiti vrijeme za igru, u njoj uivati, biti spontan, kreativan, matovit, upustiti se u novo, odrei se uobiajenih uloga. Pogotovo u dananjem drutvu koje je usmjereno na postignue i pasivnu konzumaciju posebno je vano ponovno otkriti ar igre, jer igra poveava kvalitetu ivota i daje mu neku drugu dimenziju. Koliko ste puta promatrali svoje dijete u igri? Jeste li tada primijetili da igrajui se izvode sloene aktivnosti raznih vrsta? Bave se mnotvom raznovrsnih zadataka koji obuhvaaju sloene osobne i intelektualne odnose. Vjerno reproduciraju poznate, svakodnevne scene, grade sloene konstrukcije i prihvaaju norme i zakone koje si sami nameu. Nevjerojatno, zar ne!? Kroz igru djeca prodru u svijet odraslih, upoznaju ga i ue ga savladati. I premda openito mislimo da je igra in istog uitka koji umiruje djecu ona u prvom redu ima izuzetno vanu odgojnu vrijednost. U pitanju je vrst treninga, pripreme za ivot odrasle osobe. Na dijete, u trenutku kad se treba odluiti za jednu ili drugu igru, najee utjeu starosna dob, spol ili djetetove osobne sklonosti. Ipak sve te igre daju djetetu priliku da ui.

Nekim roditeljima nije se teko ukljuiti u igru svoje djece, i prua im veliko zadovoljstvo, to djecu obino oduevljava, a istodobno postaju bogatija uei od starijih. To jaa meusobni odnos i unapreuje djetetovu igru. Katkad je to odraslima naporno ili pak nemaju vremena. Za takve situacije potrebno je osigurati djetetu igru s prijateljima ili igrakama primjerenim njihovoj dobi. To je najvei doprinos roditelja. Kroz igru dijete zadovoljava svoju potrebu da je posebno, ui biti neovisno o okolini, ui biti aktivno. Igra je ta koja dijete ve od roenja potie na kretanje uz koje je povezan i govor i razni drugi oblici komuniciranja s okolinom. Ustvari, vrlo je teko zamisliti bilo koju vrstu igre koja ne bi vodila do uenja. A da bi do toga dolo dijete mora imati prostor za igru, vrijeme i igrake. Neka istraivanja su pokazala da je veliki dio novca baen, jer su roditelji kupovali igrake kojima se dijete ne moe igrati, a pri tom se misli na igrake koje nisu primjerene dobi djeteta, na igrake koje ne zadovoljavaju djetetovo zanimanje i razvojne mogunosti, na igrake koje se pri prvoj upotrebi pokvare ili raspadnu, kao i na igrake koje dijete dobije samo zato to se sviaju roditeljima. Zato bi trebalo oslukivati elje i interes djeteta. Istraivanja su potvrdila da je djeci predkolskog uzrasta od svih igraka najdraa lopta, svih vrsta i veliina (potreba za kretanjem). Na drugom mjestu bile su igrake za maenje, pliane igrake (potreba za ugodom i sigurnou). Tree mjesto zauzeli su rane konstruktivne igrake, od najjednostavnijih umetaljki od sloenih lego-sruktura (potreba za istraivanjem i konstruiranjem). Slijede igrake za guranje i vuu (potreba za kretanjem), lutke raznih oblika, veliina i boja i sve to uz njih ide-odjea, namjetaj...(imitativne i simbolike igre, socijalno iskustvo i komunikacija), boje, olovke, flomasteri, kola-papir i druga likovna pomagala izvrsna su za poticanje kreativnosti, za izraavanje emocija i svega to dijete jo ne moe iskazati rijeima, i konano knjige i slikovnice na koje ne smijemo zaboraviti ak i prije no to je dijete moe drati samostalno. Njihova vanost je u razvoju mate, govora, komunikacije kao i za poticanje itanja i pisanja. I za kraj: roditelji nikada ne mogu pogrijeiti, ako se u izboru igre i igraaka ravnaju prema interesu djeteta i ako njegov interes za neto jo blago potiu , jer upravo to daje pravi znaaj igri vaeg djeteta. I ne zaboravite da je igrati se s djetetom najbolje na to vie razliitih naina, ali svakodnevno. Kroz igru djeca prodru u svijet odraslih, upoznaju ga i ue ga savladati. Glavna svrha igre je razvoj djeteta. Poto se javlja u svim kulturama svijeta jedna je od temeljnih djetetovih potreba. Igra je dobrovoljna i ne mora imati nikakvu svrhu. Ba zbog te slobode nije prisutan rizik od neuspjeha. Prua veliko zadovoljstvo. Kroz igru roditelji i svi ostali prisutni u djetetovom odgoju mogu dijete pouavati i istraivati u oputenoj situaciji. Igra je spontana nikad se ne zna gdje e zavriti. Djeca u igri postiu to u realnosti ne mogu postii. Postoje 4 tipa igara: 1. Funkcionalne igre 2. Konstruktivne igre 3. Igre s pravilima 4. Simbolike igre

1. Funkcionalne igre: Dijete se igra svojim tijelom i njegovim funkcijama sa i bez rekvizita. Jednostavniji oblici funkcionalnih igara, npr. igra prstiima, pojavljuju se ve oko 3. mjeseca ivota. U tu skupinu spadaju razliiti naini kretanja (na prstima, na petama, etveronoke, puzei, skaui...). Najbolje mjesto za to je djeje igralite sa ljuljakama, toboganima, penjalicama. Igre sa svime to ima boju, zvuk i oblik igre igrakama i predmetima iz svakodnevnog ivota. Igre glasovima, slogovima i rijeima kod beba i manje djece: ponavljanje glasova, stvaranje nekog svog jezika. Kod djece koja ve govore npr. igre rimom. Kroz funkcionalne igre dijete istrauje sebe i svijet, stijee kontrolu nad pokretima, razvija koordinaciju, razvija osjetila i motoriku. 2. Konstruktivne igre: Dijete stvara iz razliitih materijala. Tu spadaju Lego kocke, igra plastelinom, perlicama, igra kolaom, ljepljenje razliitih materijala. Nekad je svrka samo igra, a nekad zbilja stvaraju neto, najee igraku. 3. Igre s pravilima: To su razliite didaktike igre (ovjee ne ljuti se, Memori, Twister, Uno). Djeca razvijaju govor (dok se djeca dogovaraju oko pravila), ue pravila i ue se ponaati prema pravilima i ue se zajednitvu. 4. Simbolika igra: Dijete zamilja uloge, prostor i situaciju i kroz igru se stavlja u njih. Pojavljuje se u 2. godini i mijenja se do 7-8 godina. S 2 godine dijete oponaa to rade odrasli (kuhanje, popravljanje, minkanje, briga o lutki...). S 4 godine djeca se ve dogovaraju tko e koju ulogu uzeti. Sa 7 godina dijete ukljuuje u igru potpunu situaciju iz stvarnog ivota (uloge, odnosi, osijeaji). Djeca se igraju uglavnom u skupini, mada mogu i pojedinano. Razvija se mata, govor, komunikacija i socijalizacija. Razvoj djeteta kroz igru Vesna Turuk, prof. Katedra za zdravstvenu njegu Zdravstveno veleuilite u Zagrebu

Igra je integralni dio ivota i stvaralatva djeteta, kao i temelj djejeg razvoja, njegovih tjelesnih, intelektualnih i socio-ekonomskih sposobnosti. Dijete se razvija u igri i stjee prve pojmove o sebi i svojoj okolini. Koliko je igra jednostavna, toliko je i sloena aktivnost djece. 0 njoj je napisano mnotvo knjiga i prirunika, te e sigurno jo mnotvo toga biti reeno o prvom i osnovnom djejem poslu" (A. Freud).

Svaki roditelj sigurno eli svom djetetu priutiti radosno i sretno djetinjstvo, ispunjeno

ljubavlju i panjom. U djetinjstvu se igra, rad i uenje isprepliu. I uenje i rad daju efikasne rezultate ukoliko se provode aktivnostima i elementima igre. Mala su djeca po prirodi znatieljna i zainteresirana. Kako bi tu znatielju zadrali, potrebni su im poticaji i ohrabrivanje od strane roditelja, mnotvo razliitih igraaka i igara. Na taj nain izraavaju svoje zamisli i stvaraju se zdravi temelji za kasnije neometano i uspjeno uenje. Igra je faza u razvoju predkolskog djeteta, ali i metoda, te preraena stvarnost usklaena s djejim doivljajem, stvaralaka aktivnost, koja je neponovljiva i univerzalna. Ona je za dijete najvaniji posao. Igrom dijete ui na pokuajima i pogrekama, eksperimentira s razliitim materijalima, izraajnim, istraivakim i drugim postupcima i sredstvima. Kod djeteta, se razvija osjeaj sigurnosti, samopotovanja, samostalnosti, samokontrole, socijalizacije, kompetencije i humane komunikacije. Igra Igra je kontinuirana i kompleksna aktivnost djeteta predkolske dobi. Ona je osnovni oblik djejeg ivljenja. Sretno djetinjstvo ne moe se ni zamisliti bez svakodnevne igre i druenje s vrnjacima. Kroz igru dijete rjeava neki zadatak i ono pojam igre ne shvaa u onakvom znaenju kakvo mu daju odrasli. Igru je teko definirati s obzirom na to da je to dinamika aktivnost u kojoj dominira niz predradnji, a koje su ujedno i uvjet za izvoenje aktivnosti. Igra kao multifunkcionalna aktivnost stvara napetost, uzbuenje i ostvaruje se u specifinim verbalnim i neverbalnim komunikacijama (signali, dogovori, pravila, poruke i zahtjevi). Igra je motivirana iznutra, pa je zato uvijek slobodna, otvorena i vrijedna za djecu. Dijete nije potrebno stimulirati da bi imalo potrebu za igrom. Znaenje igre Djeca vei dio vremena provode u igri. Meutim, igra je mnogo vie nego nain provoenja vremena. Svrha igre je uenje, troenje vika energije i relaksiranje. Za dijete je ona poticaj i zrcalo njegova razvoja, mjerilo njegove inteligencije. Igrajui se dijete stjee znanja i ui ponaanja. Dijete e u igri svemu dati odgovarajui smisao. Rijei i predmeti dobivaju nova znaenja i funkcije. Kroz igqj dijete bolje upoznaje sebe, ivot okoline, te svojim djelovanjem uljepava, dinamizira i humanizira okolinu u kojoj se nalazi. Iako izaziva svojevrstan napor praena je zadovoljstvom, veseljem, dinamikom, a stjeu se i odreena znanja i vjetine. Putem igre dijete potuje, slijedi ili stvara odreena pravila, ini ono to eli, vlada situacijom, moe biti tko god eli, prerauje" i lijepe i rune doivljaje i priprema se za budunost. S dobi djece mijenja se spoznajna i drutvena sloenost igre. Nezadovoljavanje potrebe za igrom djeluje na psihiki, emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Podruja razvoja igre Predkolsko doba je doba snanog uenja. Da bi dijete razvilo puni potencijal vana je

raznolikost iskustva i kvaliteta okruenja. Osnovna podruja koja su obuhvaena igrom odnose se na razvoj kognitivnih, motorikih, socijalnih, govornih funkcija, kao i na razvoj samopouzdanja. Kognitivni razvoj ukljuuje; spoznavanje i uenje na doivljajima djece. Motoriki razvoj ukljuuje; koordinaciju tjelesnih pokreta, razvoj fine i grube motorike. Socijalni razvoj ukljuuje; razvoj odnosa u obitelji - u poetku s majkom, a kasnije s oba roditelja, te s braom i sestrama, bakama i djedovima. Govorni razvoj ukljuuje; priliku da dijete slua, ita, pie, izloenost jeziku visoke kvalitete, vokalizaciju. Razvoj samopouzdanja ukljuuje; odreeni problem vlastitom aktivnou i istraivanjem. Igrake Djetinjstvo bez igraaka je nezamislivo. U najranijoj dobi ona je djetetu esto oslonac, utjeha, prijelazni" objekt koji mu je veza s obitelji i koji mu daje osjeaj sigurnosti i samopouzdanja. to je igraka jednostavnija, prua djetetu vie mogunosti za razne vrste igara, razvija matu i kreativnost. Pri kupnji igrake treba obratiti pozornost na to u kojem obliku potie dijete na aktivnost, pomae mu u uspostavljanju kontakta s drugom djecom ili odraslim osobama, potie li matu, izaziva li pronalaenje novih rjeenja. Od velike je vanosti procijeniti koliko je igraka sigurna za dijete, tj. da ne teti zdravlju djeteta (materijal, boja, sitni dijelovi), ispunjava li osnovne higijenske zahtjeve, izaziva li buku, koliko je trajna. Obavezno treba obratiti pozornost za koju je dob. Ne treba teiti tomu da se dijete zatrpa razliitim igrakama. Nije bitna koliina igraaka, bitno je da je roditelj taj koji prati i ukljuuje se u djeju igru. Od iznimnog je znaenja pruiti djetetu pravu igraku u pravo vrijeme. Razvijanje potencijala kod djeteta Djeca su prirodno kreativna i ona pristupaju stvarima na nov nain. Kreativnost nije ono to djeca rade, ona je nain na koji to rade. Najvea je elja veine roditelja pomoi svojem djetetu da dosegne vrhunac svojih mogunosti i upotrijebi svoje talente u svakoj aktivnosti. Roditelji svojem djetetu mogu biti najbolji uitelji. Poznaju ga bolje od bilo koga drugoga, mogu samo njemu posvetiti pozornost i pohvaliti ga u pravom trenutku, nuditi rjeenja i konstruktivnu kritiku. No, roditelji mogu i previe oekivati, previe navaljivati, biti prekritini ili strogi, ime mogu nakoditi djetetovu samopouzdanju i kreativnosti.

Vano je poticati djetetovu znatielju na prihvatljiv nain bez pokoravanja, usmjeravati ih kako da postavljaju pitanja. Dijete koje se potie na kreativnost, vjerojatno e ostati takvo itavog ivota i prilagoditi se svijetu koji se mijenja. Kako razmiljaju mala djeca? Konvergentno je miljenje logino. Djeca prije nego to poinju logino razmiljati (oko sedme godine) nisu konvergentni mislioci. Ali nisu ni divergentni. Oni su linearni mislioci, tj. priklone se rjeenju koje im se prvo nametne, a to je obino ono koje se ini tonim. Kada upitate malo dijete to crta, vjerojatno e vam rei da je to kua, no sutradan e mu to izgledati kao automobil, pa e rei da je ba to nacrtalo. Njihova tendencija mijenjanja navodi nas na pomisao da su mala djeca kreativni mislioci. Motivacija i igra Jedan od vanih uvjeta za ukljuivanje u igru jest pokretanje motivacijskih procesa na osnovu ciljeva i dinamike njihova ostvarenja. Sistemskim praenjem djeteta moe se prepoznati motiviranost djeteta i nain zadovoljavanja potreba, kao i individualan pristup. Za motivaciju je bitna intrinzina motivacija u ranom djetinjstvu, za koju je polazna osnova djeja radoznalost. Uz podrku odraslih dijete e razviti osobnu kompetenciju koja se odnosi na podruje socijalne kompetencije. Razvoj predkolskog djeteta kroz igru Predkolska dob djeteta u cijelosti je ispunjena igrom. Ona je prva i najbolja dob za rano otkrivanje i poticanje djeje spontane igre i stvaralatva. Odrastanjem ona gubi vodeu ulogu i postupno u kolskoj dobi prevladavaju uenje i rad. Djetetu ne smijemo samo opisivati predmete i pojave u okolini da bi uoilo njihova svojstva, razliitosti i primjenu. Ono ih treba osjetiti, opipati, isprobati, mirisati, rastaviti i sastaviti, jer samo tako moe zadovoljiti svoju radoznalost. Istovremeno ga takvi doivljaji potiu na razmiljanje i zakljuivanje, stoje temelj intelektualnog razvitka. Tabelarni prikaz po dobi, klikni na prvitak Privitak: tabelarni prikaz po dobi.doc

klikni na sliku miem Privitak: Razvoj djeteta kroz igru str 5.jpg

Montessori sustav Montessori sustav je svjetski priznata pedagoka koncepcija duge tradicije ija je autorica Maria Montessori. Ona je razvila vlastitu metodu rada s djecom koja se bazira na vlastitom originalnom materijalu i koncepciji koja je usklaena s karakteristikama rasta i razvoja djece u pojedinoj dobi. Metoda u potpunosti uvaava djeju individualnost i od nje polazi. M. Montessori istie da cilj odgoja djece predkolske dobi nije prenoenje odreenih znanja, nego djeci treba omoguiti da se mogu slobodno razvijati prema svojim interesima i sposobnostima. Posebno se razvijaju djeja samostalnost, samoinicijativnost, neovisnost, urednost, ljubaznost, komunikacija, aktivnosttonost, preciznost, odgovornost, mata i druge karakteristike koje imaju bitan znaaj za razvoj djeteta. Zakljuak Predkolska dob djeteta u cijelosti je ispunjena igrom i zauzima vano mjesto u njegovu ivotu. Prema M. Montessori dijete u toj dobi je duh koji sve upija". Igra i pozitivan stav roditelja prema igri djetetu omoguuju mu da se razvija skladno i harmonino u skladu intelektualnog, socijalnog, tjelesnog i emocionalnog razvitka. Kroz igru dijete izraava sebe i svoju stvarnost. Igra u odgoju djeteta treba biti najvaniji posao i imati odgovarajue mjesto. _________________ M. 2005.g. Usporen psihomotorni razvoj, Nerazvijen govor Sve velike osobe prvo su bila djeca, ali malo njih se toga sjea Antoine de Saint-Exupery

Za djeji je razvoj od neprocjenjive vanosti vrijeme koje roditelji provode s njima u igri, jer se na taj nain razvija intima izmeu roditelja i djece. No valja napomenuti da postoji velika razlika kada se roditelji igraju iz roditelja i kada se igraju iz djeteta. Tzv. igranje iz roditelja ukljuuje poduavanje, usvajanje vrijednosti i uvjerenja. Roditelj koji se igra iz roditelja ne zaboravlja na pristojnost, prikladnost i pouku. Igranje iz djeteta ukljuuje zabavu i uivanje, vrisak radosti iz roditeljskog grla i valjanje po podu. Za razvoj djeteta potrebno je i jedno i drugo. Dijete se, radi socijalizacije, mora nauiti to je pristojno (drugim rijeima, kakvo ponaanje drutvo odobrava) a to nije, ali osjeaj prisnosti i intime koji dijete osjea pri slobodnoj i nesputanoj igri s tatom ili mamom i utjecaj takve igre na emotivni razvoj djeteta nita ne moe nadomjestiti.

Iskustva naih baka ukazuju na znaenje koje je na njih ostavila spontana igra. Igra s prirodnim materijalima u prirodnom okruju neki su od isjeaka iz djetinjstva kojih se rado prisjeaju. Imaju li danas djeca dovoljno prostora za spontanu igru ili su nastupila neka nova vremena, u kojima spontanu igru zamjenjuje igra unaprijed definirana pravilima odraslih? Djeja integracija u socijalni svijet osnovana je na dva dominantna uroena nagona za uspostavljanje osobnih odnosa kroz razliite naine igre. Dijete koje ima uvjete za realizaciju spontane igre ui kontrolirati svoje ponaanje sukladno kulturalnim navikama socijalne grupe. Igra je djetetu potrebna za puni razvoj tijela, intelekta i osobnosti ba kao i hrana, dom, svje zrak, vjeba i odmor. Odabir pogodnih igraaka, okruenja za igru, vremena za igru i prijatelja za igru za svu je djecu od prvenstvene vanosti. Igra je oblik sjedinjenja fizikog i mentalnog uinka, kako bi se u konanici postiglo emocionalno zadovoljstvo. etiri su primarne vanosti u realizaciji igre - igrake, okruje za igru, vrijeme igre i prijatelji u igri. Igrake moraju biti prilagoene djejoj dobi i stupnju razvoja. Okruje za igru potrebno je za slobodne aktivnosti, svako dijete mora posjedovati vlastiti teritorij koje on shvaa kao sigurno domae okruje. Vrijeme igre mora biti razumno, mirno i predvieno. Mora biti adekvatno ispunjenju zadane aktivnosti, bez prekida koji izazivaju frustracije ili prolongaciju koja vodi do dosade, usamljenosti ili osjeaja manje vrijednosti. Prijatelji u igri su potrebni u svim stupnjevima razvoja. Ohrabrenje starijih posebice je potrebno u igri djeteta mlae g od 2,5 godine, koje jo uvijek nije svjesno apstraktnih pojmova kao to su jednaka prava, dijeljenje i suigra s drugima. Dijete se pone igrati im se oslobodi novoroenakih refleksa. Doivljavanje uitaka ovisi o kontinuiranom ohrabrenju starijih kao i koritenju prikladnih igraaka i ostale opreme. Igra se moe podijeljeni na aktivnu, istraivaku, oponaajuu, konstruktivno-uvjeravajuu i igru s pravilima (pobjeda, porazi). Razliite vrste igre odraavaju se u naprednijim fazama, kao to dijete ui kako upotrijebiti svoje prve osjete i motorike aktivnosti da bi unaprijedilo svoje kasnije sposobnosti kroz komunikaciju i kreativnosti. Potrebno je istaknuti vanost osiguravanja igraaka za malu djecu: igrake moraju biti sigurne za rukovanje, imati mogunost pranja i da su to je mogue vre. Prostor za igru mora biti domai, topao i slobodan od rizika. Upotreba vanjskih igralita i opreme mora biti osigurano i pogodno za nadzor.

Igra sastavni dio ivota svakog djeteta Pedagoko-psiholoki tekstovi AUTOR MEDINA JUSI SOFI

Share Pogreno je miljenje odraslih da djeca treba da se puno igraju samo dok su mala, odnosno do pred polazak u kolu, jer je to vana prekretnica u ivotu djeteta. Naime, sa polaskom u kolu, zapoinju prve, prave obaveze, prvo odvajanje od roditelja, novi nain i reim ivota. Ali i pored toga, dijete ostaje dijete u pravom smislu rijei sa svojim snovima, matom, bezbrinou (mada u manjoj mjeri jer kolske obaveze mnogima zadaju brigu) i jakom potrebom za igrom. U mnogim razvijenijim kolskim sistemima, ta potreba se u potpunosti potuje, pa se prve dvije-tri godine, u koli djeca ue iskljuivo kroz igru. Naalost, kruti komunistiki i socijalistiki drutveni sistem, nametnuo je strogo potivanje pravila, uniformnost u radu, ideju o jedinstvu u kojoj razliite potrebe djece, kreativnost i smisao za stvaralaki rad, nisu mogle doi do izraaja. Moda se ta gorka iskustva iz kole, utjecala na odrasle koji danas sputavaju svoju djecu, ne pruajui im dovoljno slobode u njihovom razvoju. S druge strane, imamo i one roditelje koji ba zbog toga, previe putaju svoju djecu i time opet, tete njihovom pravilnom odgoju. Veina roditelja, naalost ima lou predstavu o koli i misle da je to ustanova u kojoj je sve zanovano na strogosti, iscrpnom radu i uenju. to je jo gore, takve stavove prenose i na djecu. Istraivanja su pokazala da veina roditelja smatra da djeca mrze kolu. Druga istraivanja su ustanovila upravo suprotno: djeca se ne izjanjavaju kao da ne vole ii u kolu, naprotiv. Na pitanje: zbog ega volite da idete u kolu? skoro sva djeca ispitanici su odgovorili da je to zbog igre, druenja i uenja. Dakle, u koli ipak ima igre i treba da je bude! Ovdje, nikako ne opravdavamo stavove nastavnika koji smatraju da igra u razredu naruava disiplinu i njihov autoritet, te je zbog toga ne praktikuju u nastavi. Njima treba da bude jasno da je igra izvrsno odgojno sredstvo i da se kroz igru djeca mnogo tome mogu lake i bre da naue. ZNAAJ IGRE ZA DJECU Igra ima znaajnu socioloku, psiholoku i pedagoku ulogu u razvoju djece. Socioloka uloga igre sastoji se u ravijanju drutvenosti kod djece u kolektivnim igrama, usvajanju pravila igre, potivanju normi ponaanja u igri, uvaavanju drugih suigraa, upoznavanje i dr. Druenjem sa drugima, dijete komunicira sa njima, upoznaje ih, ui od njih, to e mu kasnije mnogo pomoi u komunikaciji sa drugom djecom, ali i odraslima. Psiholoka uloga igre sastoji se u tome da kroz igru dijete vjeba i izotrava svoju percepciju (opaanje), razvija matu, miljenje, kreativnost, vjeba memoriju, ali i ispoljava svoje emocije. Kroz igru djeca

najvie doivljavaju radost, zadovoljstvo, ushienje, razdraganost, ali nerijetko i ljutnju. Igra pomae djeci kao emocionalni ventil u pranjenju kako energije, tako i osjeanja. Pedagoka uloga igre se ogleda u razvijanju pozitivnih osobina linosti kod djece: spretnosti, izdrljivosti, strpljivosti, snalaljivosti, istrajnosti, zatim, razvijanju takmiarskog duha, potovanja drugih, samopotovanja, te moralnih osobina linosti. Osim toga, djeca kroz igru razvijaju i jaaju tijelo, to doprinosi njihovom boljem zdravstvenom stanju. To se posebno odnosi na pokretne igre na istom vazduhu, u prirodi. Fizikim aktivnostima se jaa djeija muskulatura, plua se oslobaaju starog vazduha, odvija se bra cirkulacija krvi, te se prazni viak energije. U protivnom, djeca su u veini sluajeva hiperaktivna, nervozna i ispoljavaju bijes. Ovim igrama treba, kao protuteu, pridruiti stvaralake igre u kojima e se potaknuti djeija mata i kreativnost, izgraivati osjeaj za lijepo, te razvijati inovativnost. Igre u kojima dijete treba da razmilja, takoer imaju znaajnu ulogu u intelektualnom razvoju djeteta. Manipulativne igre u kojima djece slau, grade, sklapaju, ne samo da vjebaju finu motoriku, nego i koordinaciju oka i ruke, reflekse, osjeaj za ravnoteu, za razdaljinu i sl. Mata i kreativnost se, kao i u ostalim igrama u potpunosti razvijaju. Igra kao terapeutsko sredstvo Veina djece voli da se igra lutkicama ili figuricama omiljenih likova. Igrajui se, oni ili razgovaraju sami sa sobom (posuujui glas toj igraki) ili mijenjajui boju glasa glume vie igraaka sa kojima se igraju istovremeno, bilo sami ili u drutvu sa drugom djecom ili odraslima. Djeca se tako kroz igru uivljavaju u situaciju i likove i nesvjesno mogu da kau mnogo informacija koje e roditelju ili nekom strunom licu, pomoi u razumijevanju unutranjih psihikih stanja kod djece. Psiholozi i pedagozi u kolama ponekad koriste igru kao terapeutsko sredstvo. Daju djetetu nekoliko lutkica i kau mu koja je od njih dijete, majka, otac, drug/drugarica i sl. i zapoinju igru. Ako se lutke rodielja svaaju, to moe biti trag i podatak koji pedagog ili psiholog ne smiju zanemariti. Djeca u igri nesvjesno ispoljavaju svoje emocije, tako da, posmatrajui dijete dok se igra, mnogo toga moemo da saznamo o njemu: kako prihvata poraz, koliko je strpljivo, koliko ambiciozno, odustaje li lahko pred preprekom, razljuti li se kada nije uspjeno, da li grubo postupa prema igrakama ili suigraima i sl. Osim toga, djeca kroz igru oponaaju svoje roditelje, brau i sestre. Imitiraju njihove pokrete, rijei, govor openito. Tako moemo saznati i o navikama ljudi koji ih okruuju, o tome kako se ophode jedni prema drugima itd. Ako djetetu smeta to to je otac neraspoloen kada doe s posla i to mu tada sve smeta, ono to u direktnoj komunikaciji moda nee rei (ili nee smjeti da kae zbog prijekora ili kazne), ali e to svakako ispoljiti

kroz igru, pa e luticama govoriti kako ne valja galamiti na djecu i sl. Sve ovo su razlozi za igru i njeno maksimalno upranjavanje. Naravno, treba voditi rauna o tome da se dijete moe igrati u pauzi za uenje ili nakon uraene zadae i drugih kolskih obaveza. Kompjuterske igre treba maksimalno izbjegavati (kao i playStation) jer one djetetu ne daju predstavu o vremenu, pa ono moe da povede etiri-pet sati igrajui je, a da ne spominjemo zraenje tih ureaja i ostale tetne efekte koje mogu da imaju po zdravlje djece (slabljenje vida, poremeaj u dranju tijela, hipnotiziranost video igricom i dr.) Dakle, kad god ste u prilici poigrajte se sa svojim djetetom, bilo u kui ili, jo bolje, u prirodi. Nemojte mu zabranjivati da se igra sa ostalom djecom van kue (ako za to nema nekih opravdanih razloga), niti da svoje drugare pozove u va dom. Treba da imate na umu da je druenje vaeg djeteta sa vrnjacima vanije od lijepo ureenog stana. Ako vas mui to to ete poslije morati da pospremate igrake, briete ostatke boje i sl. onda to prepustite djeci neka to sami urade poslije igre. Nemojte djetetu uskraivati igru i druenje da biste po svaku cijenu sauvali mir u kui i sve svari na svom mjestu. Dijete ima potrebu za prostorom, za slobodom, razdraganou Budite djetetu pozitivan autoritet kako ne bi otilo u krajnost i ne zaboravite da je i igra djeiji rad.

Kao i u proteklom periodu ponovo emo nastaviti sa kratkim predavanjima kao bi Vam na neki nain pomogao u odgoju vae djece. Dananja tema naeg predavanja bit e Igra u ivotu djece( naroito video igra ). Igra se definie kao osnovni oblik djeije aktivnosti kojom dijete najprirodnije i najslobodnije zadovoljava svoje potrebe. U igri dijete ui, dolazi do saznanja o svojim sposobnostima, stie nova prijateljstva, ui se da potuje pravila, da uvaava druge itd. Igra u koliko se koristi u granicama veoma je korisna za razvoj djeteta. Djeca zavisno od uzrasta koriste razliite igre. Meutim ono na to bih je u ovom predavanju posebno obratio panju jeste video igra koja je prisutna kod nae djece bez obzira na uzrast, od 6 god. pa nadalje. ta mislite da li video igre mogu da utiu na pojedine aspekte linosti ? Zamislite o emu Vae dijete razmilja poslije odigrane igrice COUNTER STRIKE u kojoj ima vie ubijanja i krvi nego na bilo kojem filmu, jo ukoliko dijete provede po nekoliko sati dnevno za raunarom. ta mislite da li akcione igre sputavaju nasilje ili ga podstiu? Na ova pitanja trebamo zajedniki dati odgovor. Od trenutka kada su se video igrice pojavile,mnogi su digli svoj glas kako bi izrazili bojazan vezanu za razliite tetne aspekte tog tipa aktivnosti. Pitanja koja su se pokrenula odnosila su se na nasilan sadraj igara,oiglednu zavisnost koja se stvara igranjem, zaglupljenost do koje

moe da dovede taj tip aktivnosti. injenica je da one mogu da odvrate djecu od drugih aktivnosti,mnogo korisnijih za njihov razvoj ; uspjeh u koli, prijateljstvo, druge igre, pa ak mogu dovesti i do pojave da se dijete eli identificirati sa pojedinim junakom tih igara. Na nasilan sadraj brojnih video igara esto je ukazivalo i ukazuje njihov sadraj, to nas opravdano treba da zabrine. Mnoge osobe danas diu svoj glas protiv ovakvih video igara, pa ta treba da radimo mi odnosno vi roditelji. Da li smo pruili pravu ljubav naem djetetu ako mu kupimo raunar i kaemo: Dobro je moje dijete: itav mi je dan u kui. Zapitamo li se da li bi bolje bilo da se nae dijete bavi pametnijim aktivnostima ( igra nogomet, eta gradom, drui se sa prijateljima, ui.. .. ). Ne sumljajui uopte u dobru namjeru svakog roditelja da prui svom djetetu najbolje, smatram za potrebu da vas upoznam ukratko kakvi su sadraji na veini video igrica. Veina igara podstie agrasivnost.U mnotvu igara radi se o tome da se neprestano puca,da se rui sve sto mrda,da se ubija i uklanja, sve to uz preobilje mnotva vritecih boja, eksplozija, klanja....Akcione igre ne sputavaju nasilje kod nae djece, nego ga zaotravaju. Dobit upravlja svim akcijama. Igra sakuplja velike koliine novca ( kraa ) da bi kupio oruje kojim moe jos vie da unitava. Npr. u igri DOGS OF WAR,glavni lik irom svijeta goni ogrezle i gnusne zloince zbog njihovih zlocina:ubistva djevojice,uzimanje talaca,prodaja droge...Naoruan automatskim oruzjem, granatama ,runim bacaima ( itavim arsenalom oruja ),a eleci da se domogne vrijedne nagrade, on treba da pobije zloince prije nego to ih policija uhapsi(?!) Igra DOGS OF WAR slavi ekspeditivnu linu pravdu,motivisanu primamljivim dobitkom nagradom. Njome se negiraju najosnovnija prava. Ubijanjem i nepravdom elimo sprijeiti isto. Zapitamo li se : zar nam nije dosta bila agresija na nau domovinu i proljevanje krvi u njoj. Zar trebamo naoj djeci da dopustimo drugu vrstu agresije, agresije prema samom sebi pa onda i prema drugima ljudima. Ovo su bili primjeri, naalost loi primjeri video igara. Prije nego to zavrim ovaj niz loih primjera navest u jo jedan pa emo zavriti ovo nae predavanje. Jedan dvanaestogodinjak iz jednog mjesta (Jekaterinburga) u zapadnom Sibiru, umro je nakon to je izgubio svijest posle 12 sati provedenih za kompjuterskom igricom u jednom od lokalnih klubova, prenijeli su nedavno mediji. Ljekari su uvjereni da je uzrok modanog udara koji je doivio djeak upravo pretjerana zaokupljenost virtuelnom borbom protiv udovita. S poetkom raspusta djeak Sergej bukvalno se preselio u kompjuterski klub, provodei u virtualnom svijetu 8-10 sati dnevno i dolazei kui samo da prezalogaji i prespava. Roditelji mu nisu zabranjivali da se igra, smatrajui da poslije zavretka kolske godine djeak ima

pravo na odmor. Na kraju. Dragi roditelji, vi koji volite svoju djecu vie od samog sebe; nemojte mi zamjeriti ovaj put zbog navoenja loih primjera. Namjera mi je bila da pokuamo sprijeiti ovu pojavu koja svakim danom zauzima sve vie prostora kod nae djece. Pruite ljubav vaoj djeci na dugi nain. Nauite da se vaa djece koriste raunarom, koji nam je danas neophodan , radi sticanja znanja, a ne zbog gubljenja vremena. Ukljuite ih u sporstka udruenja i klubove, vjerske institucije i sl . I na kraju;

Dopustite vaoj djeci da se igraju na dugi nain.

Ne prestajemo se igrati zato to ostarimo; ostarimo zato to se prestanemo igrati. George Bernard Show Polazak u kolu znai zavretak bezbrinog djetinjstva i ulazak u svijet obaveza, odgovornosti, rokova. Kako e dijete prihvatiti sve te promjene, snai se u koli, drutvu vrnjaka i uitelja te kako e se odnositi prema radnim zadacima - svakako najvie ovisi o roditeljima. Isto tako, postoji opasnost da odrasli, ponajvie sami roditelji, zaborave da je dijete jo uvijek eljno igre i da nije spremno odrei je se. Igra ne smije prestati polaskom u kolu, ona se nastavlja i prilagoava. Nezadovoljavanje potrebe za igrom moe biti tetno za njegov psihofiziki, emocionalni i socijalni razvoj. Dijete lake ui putem igre jer je vie motivirano za nju, stoga ona i ima puno snanije odgojne efekte od svih metoda i strategija kojima se koristimo u odgoju, ali i u obrazovanju djece. Pomou igre mogu se neprimjetno razvijati panja, pamenje i opaanje, razvija se sposobnost djeteta da slua i da uje to govori uiteljica/uitelj, da gleda i vidi to on/ona pokazuje. Ukratko, uenje kroz igru i zabavu najefikasniji je nain sticanja znanja. Djeca mlae kolske dobi uivaju u drutvu svojih vrnjaka, no i dalje im je potrebno drutvo odraslih. Oni, osim to mogu biti ugodni suigrai u igri, mogu potaknuti novu igru, nauiti djecu pravilima ili im svojim primjerom pokazati kako se ponaati u igri. U razvoju djetetovih intelektualnih sposobnosti znaajnu ulogu imaju iskustva steena promatranjem i eksperimentiranjem. Dijete je zainteresirano za sticanje novih znanja i

vjetina. Svakako e poticajno djelovati na razvoj miljenja razne problemske situacije u kojima se trae razliite strategije rjeavanja istog problema. U takvim se problemskim situacijama najbolje moe vidjeti kako se znanje moe iskoristiti u ivotnim situacijama, to je odlina motivacija za dalje uenje. Kada god je to mogue, djetetu treba prepustiti inicijativu u rjeavanju problema, ili mu dati priliku da iznese svoje miljenje o tome kako bi rijeio neku zamiljenu situaciju. Npr.to bi uinio/la da se izgubi u gradu?; to e uiniti ako ti prie netko nepoznat? i sl.

Iskustva naih baka ukazuju na znaenje koje je na njih ostavila spontana igra. Igra s prirodnim materijalima u prirodnom okruju neki su od isjeaka iz djetinjstva kojih se rado prisjeaju. Imaju li danas djeca dovoljno prostora za spontanu igru ili su nastupila neka nova vremena, u kojima spontanu igru zamjenjuje igra unaprijed definirana pravilima odraslih? Vanost igre Vrste igre Mjere opreza Djeja integracija u socijalni svijet osnovana je na dva dominantna uroena nagona za uspostavljanje osobnih odnosa kroz razliite naine igre. Dijete koje ima uvjete za realizaciju spontane igre ui kontrolirati svoje ponaanje sukladno kulturalnim navikama socijalne grupe. Vanost igre Vrijeme igre mora biti razumno, mirno i predvieno. Igra je djetetu potrebna za puni razvoj tijela, intelekta i osobnosti ba kao i hrana, dom, svje zrak, vjeba i odmor. Odabir pogodnih igraaka, okruenja za igru, vremena za igru i prijatelja za igru za svu je djecu od prvenstvene vanosti. Igra je oblik sjedinjenja fizikog i mentalnog uinka, kako bi se u konanici postiglo emocionalno zadovoljstvo. etiri su primarne vanosti u realizaciji igre - igrake, okruje za igru, vrijeme igre i prijatelji u igri.

Igrake moraju biti prilagoene djejoj dobi i stupnju razvoja. Ne smije ih biti jako malo jer e djetetu nedostajati stimulacija, a ni previe jer e dijete biti zbunjeno i dekoncentrirano. Okruje za igru potrebno je za slobodne aktivnosti, svako dijete mora posjedovati vlastiti teritorij koje on shvaa kao sigurno domae okruje. Vrijeme igre mora biti razumno, mirno i predvieno. Mora biti adekvatno ispunjenju zadane aktivnosti, bez prekida koji izazivaju frustracije ili prolongaciju koja vodi do dosade, usamljenosti ili osjeaja manje vrijednosti. Prijatelji u igri su potrebni u svim stupnjevima razvoja. Ohrabrenje starijih posebice je potrebno u igri djeteta mlaeg od 2,5 godine, koje jo uvijek nije svjesno apstraktnih pojmova kao to su jednaka prava, dijeljenje i suigra s drugima.

Vrste igre Razliite vrste igre odraavaju se u naprednijim fazama, kao to dijete ui kako upotrijebiti svoje prve osjete i motorike aktivnosti da bi unaprijedilo svoje kasnije sposobnosti kroz komunikaciju i kreativnosti. Dijete se pone igrati im se oslobodi novoroenakih refleksa. Doivljavanje uitaka ovisi o kontinuiranom ohrabrenju starijih kao i koritenju prikladnih igraaka i ostale opreme. Igra se moe podijeljeni na aktivnu, istraivaku, oponaajuu, konstruktivno-uvjeravajuu i igru s pravilima (pobjeda, porazi). Razliite vrste igre odraavaju se u naprednijim fazama, kao to dijete ui kako upotrijebiti svoje prve osjete i motorike aktivnosti da bi unaprijedilo svoje kasnije sposobnosti kroz komunikaciju i kreativnosti. 1. Aktivna igra podrazumijeva "grubu motoriku" - kontrolu glave, tijela, udova u sjedenju, puzanju, stajanju, tranju, penjanju, skakanju, bacanju, udaranju, hvatanju itd. Usko je povezana s promocijom fizikog razvoja i potrebe za koritenjem slobodnog prostora za kretanje. 2. Istraivaka i manipulativna igra poinje s 3 mjeseca igrom prstima, kontrolom grube motorike, fine motorike i funkcioniranjem osjeta. Ove komponente vane su ne samo za steenu koordinaciju ruka-oko nego i za pokuaje lokaliziranja svakodnevnih zvukova, prepoznavanje trajnosti oblika i za uenje shvaanja implikacije prostora i vremena. 3. Imitacijska igra poinje vrlo rano u trenutnim epizodama, postaje evidentna izmeu 79 mjeseca. Ona podrazumijeva djeju mogunost kontrole tijela, manipulacije objektima, interpretiranje viih osjetnih iskustava. Imitacijska igra je potrebna da bi dijete ne samo nauilo najbri i najafektivniji nain izvedbe vanih akcija, nego i da bi razumjelo razliite uloge odraslih i odgovornost, budui da prvo sazna kako, a onda zato odrasli izvode aktivnosti koje on imitira. 4. Konstruktivna igra poinje s jednostavnim kockicama u dobi od otprilike 18-20 mjeseci, te trai poznavanje prije spomenutih motorikih i osjetnih sposobnosti, zajedno s poveanim mogunostima upotrebe intelektualnih procesa ukljuenih u prepoznavanje i koritenja prije pohranjenih informacija. 5. Uvjeravajue igre zapoinju nekoliko mjeseci prije druge godine i traju nekoliko godina. Ujedinjuju dotadanja iskustva, posebno imitacijske igre. Uei iz iskustva dijete povezuje aktivnost koju je usvojilo i kopiralo. Uvjeravajua igra ukljuuje mogunost svake vrste manevarskih materijala, ukljuujui i razboritu selekciju postojanih komercijalnih igraaka. Uvjeravajua igra ovisi o djetetovoj sposobnosti primanja te izraavanja ideja u nekom obliku jezinog koda. 6. Igre s pravilima zahtijevaju veliki stupanj vjetine u svim potrebnim oblicima, ukljuujui i potpuno razumijevanje i prihvaanje apstrakcija ukljuenih u dijeljenje ili ekanje reda. Obino poinju u 4. godini ivota, kada male grupe predkolske djece pod strunim vodstvom improviziraju pravila za kooperativnu igru. Grupne igre natjecateljskog duha kod starije djece moraju biti izriito prema pravilima. Mjere opreza

Potrebno je istaknuti vanost osiguravanja igraaka za malu djecu: igrake moraju biti sigurne za rukovanje, imati mogunost pranja i da su to je mogue vre. Prostor za igru mora biti domai, topao i slobodan od rizika. Upotreba vanjskih igralita i opreme mora biti osigurano i pogodno za nadzor.