JU Univerzitet u Tuzli Fakultet elektrotehnike Smjer: Elektroenergetski God.

studija: IV Predmet: Elektrotermija

Osnovni zakoni termodinamike

Tuzla, mart, 2009.

Termodinamika
Termodinamika je grana fizike usko povezana sa statistikom fizikom. Razvena je nezavisno od statistike fizike. Ne oslanja se na to da se sistemi sastoje od pojedinih estica. Bazira se na nekoliko osnovnih zakona (aksioma) do kojih se je dolo opaanjima. To je znanost o toplinskim svojstvima tela (sistema) od kojih su neka veoma sloena (npr. strojevi).

Temperatura
Mjeri stepen zagranosti tela. Mjeri se termometrom. Prvi termometar napravio je Ferdinand II, grof od Tuscane godine 1641. Fizikalne jedinice su: Stepeni celzusa C. Stepeni kelvina: K. Stepeni fahrenheita: F. Izmeu pojedinih stepeni postoji veza: tC = tK - 273,15 tC = (5/9) ( tF - 32 ) Postoji najnia mogua termperatura: T = 0 K ili -273,15C (apsolutna nula).

Unutranja energa i toplina

Unutranja energa je ukupna energa sistema, zbir kinetikih energa svih estica i njihovih meusobnih potencalnih energa (energa meudjelovanja). Unutranja se energa sistema moe promeniti: ako on vri mehaniki rad ili ako se dovodi/odvodi toplina. Jedinica za mjerenje koliine topline je kalora: 1 cal je ona koliina topline koja je potrebna da 1 g vode zagre od 14 C na 15 C.

Tlak (pritisak)
Mjeri se barometrom Prvi barometar je napravio Torricelli 1643. godine. SI fizikalna jedinica je pascal: 1 Pa = N/m2 = kg/m s2. Ostale fizikalne jedinice: 1 bar = 105 Pa. 1 atm = 101325 Pa (atmosfera). 1 mmHg (torr) = 133,322 Pa. 1 atm = 760 torr.

Meumolekularni sudari
1738. Danel Bernoulli je prvi predloio kinetiku teoru plinova. Njegov rad ostao je nezapaen sve do 19. kada je poeo razvitak statistike fizike. Osnovne pretpostavke kinetike teore plinova: estice u plinu se gibaju nasumino, velikim brzinama, meusobno se sudaraju i u sudarima menjaju smjer gibanja. Sudari estica sa stenkom posude u kojoj se nalaze, stvaraju silu koju nazivamo tlakom plina. Ukupna energa, zbir kinetikih energa i meusobne potencalne energe (meudjelovanje) ine unutranju energu.

Posmatrajui jednu esticu, jasno je da e se ona povremeno sudarati s drugim esticama. Pri tome e vremenski interval izmeu dva sudara, te slobodni (pravolinijski) put izmeu dva sudara varirati od sudara do sudara.

Osnovni pojmovi u termodinamici

Termodinamiki sistem: Skup estica ili odreena koliina tvari zatvorena/sadrana u nekom volumenu pod odreenim uslovima. Termodinamiki parametri: Skup fizikalnih veliina koje definiu termodinamiki sistem, odnosno njegovo stanje. Tipino: volumen sistema, V . broj estica, N (broj molova z = N/NA, masa) pritisak p (barometar) temperatura T (termometar) Svaki termodinamiki parametar moe se izmjeriti mjernim ureajima, direktno ili posredno.

Termodinamiko stanje
Izmjereni (zadani) skup termodinamikih parametara jednoznano odreuje termodinamiko stanje tog sistema. Ako dva sistema imaju iste vrednosti termodinamikih parametara onda se oni nalaze u istom termodinamikom stanju. Ako se stanje nekog sistema spontano, samo do sebe vremenski ne menja kaemo da je to ravnoteno stanje. U suprotnom govorimo o neravnotenom stanju.

Isto termodinamiko stanje ne implicira isto mikroskopsko stanje (iste poloaje i brzine estica). estice meusobno se sudarajui i gibajui stalno menjaju mikroskopsko stanje sistema, pri emu termodinamiko stanje moe ostati nepromenjeno (isti pritisak, volumen, temperatura, . . . ). Svako termodinamiko stanje moe se realizovati mnotvom mikroskopskih stanja. Ukupni broj mikroskopskih stanja koja odgovaraju istom termodinamikom stanju povezan je s definicom entrope u statistikoj fizici.

 Sistem moe promeniti termodinamiko stanje bilo sam od sebe (spontano) ili pod uticajem vanjskih prisila. Promjenu termodinamikog stanja nazivamo termodinamikim procesom. Postoje reverzibilni i ireverzibilni procesi. Reverzibilni procesi su oni u kojima sistem kontinuirano prolazi kroz niz ravnotenih stanja i koji se meusobno infinitezimalno malo razlikuju. Reverzibilni proces povezuje dva ravnotena stanja sistema. Reverzibilni proces je rezultat djelovanja vanjskih sila na sistem. Invertirajui djelovanje tih sila sistem moemo vratiti u poetno ravnoteno stanje.

Termodinamiki procesi

Procesi u kojima je: temperatura T konstantna zovu izotermni procesi. tlak p konstantan zovu izobarni procesi. volumen V konstantan zovu izohorni procesi.

Funkca stanja - Unutranja energa

Unutranja energa nekog sistema je ukupna energa (kinetika, potencalna i energa meudjelovanja) svih estica koje ga ine. Oznaava se s U. Sistemi koji se nalaze u istom termodinamikom stanju imaju istu unutranju energu. Unutranja energa je funkca stanja sistema. Unutranja energa ovisi o termodinamikim parametrima koji definiu stanje sistema. Tipino to su volumen V i temperatura T.

Funkca stanja
Promatrajmo neku termodinamiku veliinu koja je funkcu stanja, npr. f (x, y), i koja ovisi o termodinamikim parametrima x i y. Infinitezimalna mala promjena funkce stanja zbog infinitezimalno malih promjena termodinamikih parametara, dx i dy, moe se prikazati kao:

Funkce procesa
Potpuni diferencal znai ukupna promjena funkce stanja ne zavisi o nainu na koji menjamo termodinamike parametre (u termodinamikom procesu) nego samo o poetnom i konanom stanju. Postoje termodinamike veliine koje ne zavise o termodinamikom stanju, nego su funkce procesa izmeu dva termodinamika stanja. Primjeri: Dovedena/odvedena koliina topline u sistem: Q. Izvreni rad nad sistemom / od strane sistema: A. Infinitezimalno male promjene funkca procesa oznaavat emo s crticom iza d, ili oznakom : dQ ili Q dA ili A, da bi ih razlikovali od potpunih diferencala koji su funkce stanja.

 U tz. krunim procesima poetno i konano stanje su isti.

Promjenu termodinamike veliine u krunom procesu oznaavat emo s

Za funkce stanja: Za funkce procesa:

 Svi realni procesi u prirodi su ireverzibilni. Ni jedan sistem ne mogue apsolutno izolovati od okruenja pa uvek postoje toplinski gubici. Procesi koje smatramo da su reverzibilni su priblino reverzibilni.

Vrste termodinamikih veliina

Za termodinamike parametre koji su srezmjerni veliini sistema (vei su za vei sustav) nazivamo ekstenzivnim veliinama. Termodinamike parametre koji ne zavise o dimenzama sistema zovemo intenzivnim veliinama. - ekstenzivne veliine: volumen V , broj estica N, entropa S, unutranja energa U, . . . - intenzivne veliine temperatura T, pritisak p, koncentraca n, hemski potencal , . . .

Jednadba stanja
Termodinamiki parametri koji odreuju neko termodinamiko stanje nisu sasvim nezavisni. Poznavajui samo dio termodinamikih parametara, one ostale moemo izraunati. Funkca koja povezuje termodinamike parametre zove se jednadba stanja. Jednadba stanja idealnog plina:

povezuje tlak p, volumen V , broj molova z i temperaturu T. Openito jednadba stanja se moe zapisati: p = f (V ,T,N)

Koeficenti
Izotermni koeficent komprese:

Pod utjecajem tlaka tela smanjuju volumen. Ovi koeficenti nisu nezavisni ve su povezani relacom:

Koeficijenti

Izvreni rad
Termodinamicki sistem moe vriti rad na racun unutranje energije. Smatramo da je rad pozitivan ako sistem vri rad, odnosno da je negativan ako se rad vri nad sistemom djelovanjem vanjskih sila. Plin u sistemu koristeci silu pritiska moe pomaknuti klip u cilindu. Izvreni rad je: Za infinitezimalno malu promjenu volumena: dA = pdV. Izvreni rad je funkcija procesa - zavisi o nacinu kojim se prelazi iz jednog stanja u drugo.

Koliina topline
Ako je sistem u kontaktu s nekim tijelom vie temperature, doci ce do procesa u kojem ce se povecavati temperatura sistema. (I smanjivati temperatura tijela vie temperature). Kaemo, da je u sistem dovedena odreena kolicina topline koja je podigla temperaturu. Privoenje topline u sistem isto je to i povecavanje unutranje energije.

Joule-ov pokus
J. P. Joule je 1847. napravio pokus s kojim je pokazao istovjetnost energije i kolicine topline. Naao je da kolicina topline od 1 cal odgovara energiji od 4,185 107 erga (4,185 J). Jedinica za mjerenje topline je kalorija (cal) koja je ona kolicina topline potrebna da se 1 gram vode, pri tlaku od 1 atm zagrije od 14 C do 15 C.

1. zakon termodinamike

H. Hemholtz (1847. god.)

Energija se ne moe stvoriti ni iz ega, niti se moe unititi ni u to, jedino se jedan oblik energije moe pretvoriti u drugi oblik.

1. zakon termodinamike je isto to i zakon ouvanja energije. Zakon ouvanja energije mogue je u termodinamici zapisati u obliku relacije: (Privedena koliina topline u sistem za vrijeme temodinamikog procesa jednaka je zbiru promjene unutranje energije sistema i radu koji je taj sustav izvrio.) U diferencijalnom obliku (infinitezimalno male promjene):

Toplinski kapacitet

To je ona koliina topline potrebna da se temperatura sistema podigne za jedan stepen.

Potrebna kolicina topline, pa i toplinski kapacitet ovise o velicini sistema: veci sistem veca kolicina topline. Moe se uvesti pojam toplinskog kapaciteta po jedinici mase, ili specificni toplinski kapacitet:

Takoder, postoji specificni toplinski kapacitet po molu:

Kako privedena kolicina toline ovisi o nacinu na koji se mijenja termodinam cko stanje, tako i tolinski kapacitet ovisi o nacinu mijenjanja termodinamickog stanja. Ako je u procesu volumen konstantan, onda imamo toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu:

Ako je u procesu dovodenja topline tlak konstantan, onda imamo toplinski kapacitet pri konstantnom pritisku:

Adijabatski procesi
Reverzibilni proces u kojem nema izmjene topline s okolinom (s drugim sistemima) zove se adijabatski proces. Za idealni plin vrijedi:

Uvrtavanjem jednadbe stanja dobiva se diferencijalna jednadba

Uvrtavanjem jednadbe stanja u relaciju za adijabatski proces:

Izotermni proces (T = konst.): p V = konst. Adijabatski proces (S = konst.): p Vk = konst.

2. zakon termodinamike
Proces ciji je jedini konacni rezultat prenos topline s nekog tijela zadane temperature na tijelo vie temperature nije moguc.

R. Clausius
Nije moguc periodicni (ciklicki) proces ciji je sveukupni konacni rezultat dobivanje korisnog rada uzimanjem topline iz jednog jedinog toplinskog spremnika.

Lord Kelvin
Nije moguce napraviti periodicki stroj koji bi dizao neki teret uz hladenje jednog toplinskog spremnika.

M. Plank
Nije moguc perpetuum mobile 2. vrste.



Sve ove formulacije 2. zakona TD se ekvivalentne. Ako vrijedi jedna, ostale se mogu dokazati. Pretpostavimo da moguce napraviti stroj koji koristi toplinu samo jednog jedinog toplinskog spremnika za vrenje korisnog rada. Iskoristimo tako dobiveni rad sasvim za dobivanje topline u toplinskom spremniku vie temperature. (npr. trenjem) Kao konacni i jedini rezultat imali bi prenos topline s tijela manje temperature u tijelo vie temperature, suprotno Clausiusovoj formulaciji 2. zakona termodinamike. Stoga je: Clausiusova formulacija 2. zakona TD Kelvinova formulacija 2. zakona TD Moguce je pokazati i obrnuto.

Maine (strojevi)

Svaki se stroj moe zamisliti kao uredaj koji ciklicki uzima tolinu iz jednog termalnog spremnika temperature T1, dio te topline koristi za vrenje korisnog rada, a preostali dio vraca nekom toplinskom spremniku nie temperature T2.

El.MAINE /strojevi

Buduci da stroj kao termodinamicki sistem za vrijeme rada prolazi kroz kruni ciklus, za njega vrijedi Clausiusova nejednakost. Ako je stroj primao toplinu kada je bio na temperaturi T1, a otputao toplinu dok je bio na temperaturi T2, tada je:

Znak jednakosti vrijedi ako je kruni ciklus reverzibilan: stroj cijelo vrijeme prolazi iz jednog ravnotenog stanja u drugo ravnoteno stanje putem reverzibilnih procesa.

Carnotov ciklus
Primjer reverzibilnog stroja zamislio je Sadi Carnot 1824. god. Periodicni (cikli cki) rad stroja sastoji se od 4 procesa. isotermalno irenje Plin u cilindru s klipom izotermalno (T1 = konst.) se iri uzimajuci toplinu (ukupno Q1) od temperaturanog spremnika na temperaturi T1 za izvreni rad. adijabatsko irenje Kontak sa termalnim spemnikom se prekida pa se plin u cilindru nastavlja iriti adijabatski smanjujuci temperaturu zbog vrenja rada. isotermalno skupljanje Kada se temperatura plina izjednaci s temperaturom drugog toplinskog spremnika, temperature T2 ( < T1 ), volumno irenje se zaustavlja te zapocinje izotermalno skupljanje, pri cemu plin predaje dio topline ( ukupno Q2) termalnom spremiku.

adijabatsko skupljanje Prekida se kontak izmedu cilindra i termalnog spremnika, a nastavlja se adijabatska kompresija sve dok plin ne dode u svoje pocetno stanje u kojem je imao temperaturu T1.

Ako se smjer ciklusa izokrene, moe se prenositi tolina iz hladnijeg topliskog spremnika u topliji, ulauci odredeni rad (energiju) u rad stroja.

Reverzibilni stroj ima najveci (i najbolji) koeficijent iskoritenja. To izlazi iz Clausiusove relacije. Pa prema tome reverzibilni stroj je idealni stroj: svi drugi strojevi imaju manji koeficijent iskoritenja. Postojanje boljeg stroja od reverzibilnog je u suprotnosti 2. zakonu TD: (reverz. stroj+bolji stroj) cine zajedno stroj koji za vrenje rada moe koristiti toplinu samo jednog jedinog toplinskog spremnika. Clausiusova nejednakost je alternativna formulacija 2. zakona TD!

Clausiusova relacija se moe iskoristiti za definiranje entropije. Entropija bilo kojeg termodinamickog stanja, npr. b, moe se prikazati preko entropije nekog unaprijed zadanog stanja, npr a:

U ovoj definiciji entropija je zadana do na nepoznatu konstantu koja predstavlja entropiju stanja a.

Razlicite formulacije 2. zakona TD

Proces ciji je jedini konacni rezultat prenos topline s nekoh tijela zadane temperature na tijelo vie temperature nije moguc. (R. Clausius) Nije moguc perpetuum mobile 2. vrste (Lord Kelvin, M. Plank, . . . ) Clausiusova nejednakost Za termalno izolirani sustav:

3. zakon termodinamike

Entropija svakog sistema opada sniavanjem temperature i u granici apsolutne nule ima minimalnu (i konacnu) vrijednost. M. Plank Inace 3. zakon TD formulirao je W. Nernst 1905. godine. 3. zakon TD zahtijeva da je toplinski kapacitet na apsolutnoj nuli jednakoj nuli.

Strojevi
Rad koji stroj izvri u krunom procesu:

Rad koji stroj izvri u krunom procesu:

Povjest razvoja strojeva

Osnovna relacija termodinamike

kombinirajuci 1. i 2. zakonTD:

Osnovna relacija termodinamike se dobiva

Iz nje je moguce izvesti razne druge relacije i velicine.

Uslovi stabilnosti termodinamickog stanja

1. slucaj: Promatramo sistem u kojem su T = konst. & p = konst. Osnovna relacije termodimamike moe se zapisati:

velicina G =U +PV TS zove se Gibbsov potencijal. Vrijedi dG 0 (u sustavima gdje su T i p = konst.) Gibbsov potencijal ce se vremenom smanjivati sve dok sistem ne dode u ravnoteno stanja. U ravnotenom stanju Gibbsov potencijal je minimalan.