Federica Bosco

Ljubav me progoni

Naslov izvornika: L'amore mi perseguita

~2~

PRVO POGLAVLJE

Hoemo li pasti, mama? Izgleda kao da padamo, zar ne? Gledaj kako su malene kue tamo dolje... i gledaj krila kako se naginju! to radi ona teta, mama? Odgovori mi! Ha?" "Moli se, duo, neki su ljudi jako nervozni u avionu." "Ali zato, ha? Zato je nervozna teta, mama, hej? Jer ju je strah da emo pasti? Ti nisi nervozna, zar ne, mama?" "Ne, duo, mama uope nije nervozna, dapae, sada e malo odspavati." Nepodnoljiva curica koja mi urla na uho (gurajui mi noge u bubrege) govori o meni, ali ono to je neizmjerno gore je to je njezina majka stavila masku na oi i ve je utonula u blaeni san, umjesto da joj je zaprijetila da e je baciti kroz odvod WC-a. To bi itekako bilo zabavno. Zasigurno je jedna od onih majki koje blokiraju blagajnu u supermarketu, voze dva na sat i doputaju djeci da se deru u restoranu jer "zna se kakva su djeca, ne?". Ne, ne znam kakva su i ne elim znati. Postajem kisela kao stara usidjelica, jer to i jesam. Zasigurno nisam "realizirana singl ena" koja zalazi u trendy barove i susree "zanimljive ljude". Ja sam kisela usidjelica od trideset i dvije godine koja e umrijeti sama i koju e pojesti njezine trideset i dvije make. Koja grozna perspektiva. Boe, kako mrzim avione, Boe, kako mrzim mukarce koje sam imala, zapravo kako generalno mrzim mukarce i, Boe, kako mrzim svoj ivot koji je posljednjih mjeseci bio remake Isijavanja sa mnom u ulozi palice za bejzbol. Nakon onog to se dogodilo nastojat u se baciti na posao kao to uvijek savjetuju u prilozima asopisa. Ve skoro tri sata neprekidno pijem alkoholna pia, slijetanje je predvieno za oko etiri sata, a moj susjed, koji nalikuje na Aleca Baldwina, ponudio mi je Vicodin rekavi da je to lijek za svaku fiziku tegobu i da ga zvijezde puno koriste. Pa zar to nije bio lijek protiv bolova doktora Housea? Bilo to, samo da izdrim ovu torturu.

Pravi problem je to uz sve ove psihotropne supstance ostajem bistra: umjesto da lelujam u paralelnoj dimenziji gdje bih se smijala u slow motionu dok izvodim trostruki salto i dajem "pet" stjuardesama, ostajem nepomina s uzdignutim obrvama i noktima.zabijenima u naslon za ruke. Sretna sam to nisam rock-zvijezda. Da to inim svaki dan, ve bih davno zavrila u nekoj rehabilitacijskoj klinici. Tamo barem nikada ne bih bila sama, svi bi se dobro ophodili sa mnom, milovali bi me po glavi i bili ponosni mojim napretkom... "... a ne kao sada... I da umrem, nikogaaa ne bi bilo briga!!!" kaem naglas zagnjurivi lice u jaknu Aleca Baldwina. "Je li sve u redu, gospoice? Stjuardeso!" rukom mahne stjuardesi koja stie odlunim korakom. "Nitko me ne voliii! S mojim dekom u godinama gotovo je jer je brojao arape, a drugi, moj mlaahni deko, odveo me je u krevet na Azurnoj obali i zatim nestaooo... Svi su sredili ivot osim meneee i zvali su me u Vanity Fair zbog prie o Paris Hilton, ali ja ne elim ii... elim umrijetiii..." I ponem ponovno plakati bez sustezanja. U alosnom sam stanju, alkohol mi uvijek prouzroi efekt "play it again, Sam!". "Hrabro, hrabro draga, smirite se, vjerujte mi, iako nisam dobro razumjela redoslijed dogaaja, moj ivot sigurno je gori od vaeg. Nisam badava stjuardesa. Barem imam jadno zadovoljstvo da budem ja ta koja odlazi jutro poslije... Donijet u vam jaku kavu." Alec mi prua papirnatu maramicu: "Jo jedan Vicodin?" I evo New Yorka i njegovih tisuu svjetala: ogromni fliper gdje si ti kuglica koja se odbija izmeu nebodera i ako nisi dovoljno brza i vjeta ostati na visini, nemilosrdno te proguta pakao zloinake gradske etvrti. Ne udi me to ovog puta nemam ni trunke optimizma to se nalazim u najzanosnijem gradu na svijetu. Ne postoji mjesto u kojem bih bila sretna jer sam duboko nesretna. Pronala sam stan putem Craigliste, internetske stranice na kojoj ljudi privatno iznajmljuju kue, i barem je cijena neto manja od uobiajenih est tisua dolara na mjesec. Ja sam se izvukla s dvije tisue i sto dolara koje moram ostaviti portiru. Nadam se da neu zavriti izbatinana u nekoj uliici, inae bih morala odgovoriti na cijeli niz loginih pitanja nekoga policijskog agenta sedamnaestogodinjaka, tipa: "Jeste li poznavali vlasnika stana? Imate li njegovu adresu? Jeste li se informirali? Niste valjda etali s gotovinom, zar ne? Ali, itate li vi novine?" Prije bih rekla da se nisam imala hrabrosti ubiti. Stan je u West Villageu. Ako ve moram plakati, bolje je to initi sa stilom.

~4~

Taksist me ostavlja ispred jedne od onih kuica u nizu od crvenih cigli, odvojenih crnim reetkastim ogradama, s vanjskim stubama i ulaznim vratima s okruglim mjedenim ruicama. U zraku se osjea miris oceana, vjetar lagano njie stabla, a ulice su pune ljudi koji piju i zabavljaju se. A ja sam sama... Ali u New Yorku sam, jebemu!

DRUGO POGLAVLJE

Portir je upoznat s mojim dolaskom, zove se Joe i ogroman je. Nakon to je u dep metnuo snop novanica, s naporom me prati u stan 4F u vlasnitvu Petera Bonellija, tipa kojeg sam pronala na Craiglisti, koji e biti odsutan tri mjeseca, nisam dobro shvatila zbog ega. U posljednjem e-mailu ostavio mi je poduu listu stvari na. koje trebam obratiti panju i osobe za kontakt u sluaju potrebe. Podsjetio me na moju majku: Molim te, sjeti se uvijek zatvoriti plin i ugasiti svjetla, ne ostavljaj hranu naokolo, to e privui ohare, uvijek zakljuavaj vrata i kad si unutra: prole godine dok sam spavao uao je pijani susjed (pogrijeivi stan) i popiao se u tu-kadu! Ja uvijek stavim lanac, iako niemu ne slui, ali daje mi neki osjeaj sigurnosti. Ukljui alarm kad izlazi, kod je 25971# za ukljuivanje, a 28282* za iskljuivanje. Malo je kompliciran, ali instalirao ga je moj brat i nisam mu imao srca rei da ga promijeni. Meni u prosjeku zvoni dva puta tjedno, probaj me ne pretei! Ako se sjeti zaliti kaktuse na prozorima, uinila bi mi uslugu, grijanje je razarajue, gore je od Arizone. U kuhinji je uti raspriva, popricaj ih malo svaka tri dana (samo ako se sjeti). Televizor se pali pomou tri daljinska: onaj dugi slui samo za paljenje i podeavanje glasnoe, onaj kratki za satelitsku, a trei za snimanje onoga to te zanima. Da, i to je instalirao moj brat... Budi oprezna dok se tuira, voda je kipua, a i odvod je koji put problematian, zbog toga u kadi dri kantu punu vode, ali kako god, odepljiva je pored WC-a. Znam da nije delikatno govoriti o zahodima, ali elim te unaprijed upozoriti... Razvrstavaj otpad, molim te. U podrumu e pronai odvojene kontejnere za karton, staklo i novine. Za perilicu rublja i suilicu upitaj Joea, kao i za sve poslove odravanja (zajedniki trokovi luaki su skupi pa zato onda to ne iskoristiti!). Susjeda Maggie uvijek je spremna pomoi. Ako ti je ita potrebno slobodno upitaj nju. Vrlo je ljubazna, ali ekstremno gluha, budi strpljiva kada laju njezini psi jer ih ne uje. A kad smo ve kod ivotinja, maak od susjede s kata ispod (Pilar je panjolka) esto me posjeuje, ne znam sviaju li ti se make, meni osobno ne smetaju, iako sam malice alergian na njih, ali ovaj maak pripada onim bezdlakim makama, vrste Devon Rex, ini mi se, naizgled

~6~

nisu lijepe, ali imaju prednost to se ne linjaju uokolo, kako god, ti vidi. Ako ima automobil, etvrtkom ga mora pomaknuti na drugu stranu ceste. Bilo to da se dogodi, nemoj zvati moju majku, niti ako se sve zapali, radije bih to saznao od policije nego od nje. Slobodno zovi moga brata Tylera, malo je eprtljast, ali je dobar momak. Broj je na friideru. aruljica friidera ne pali se uvijek, pretpostavit e zato... Posljednja stvar, na broju ezdeset i est u ovoj ulici bila je kua Carrie Bradshaw, stoga se svi fotografiraju na stepenicama, malo je buno kada prolazi autobus na liniji Seks i grad, ali jo je gore proao tip koji radi u Facinu uredu koji mora podizati plakat s natpisom "I love you Carrie" svaki put kada prolazi! Postoji brdo slasnih restorana, ali pretpostavljam da e ih upoznati. Dakle, ne govorim ti da ode na cupcakes u pekarnicu Magnolia (tamo sam jednom sreo Bena Stillera) ili na pizzu kod Arturosa. Pa, dosta sam rastegnuo, za bilo to kontaktiraj me e-mailom ili Skypeom. Zagrljaj, Peter. Ne preostaje nita drugo nego okrenuti etiri puta bravu i ui u kuu. Stan je malen, ali ugodan i pun svjetla: tu su dva vrlo visoka prozora koja gledaju na cestu, sa sivim barunastim zavjesama ispod kojih stoje kao na tronu prokleti kaktusi (devet ih je i ve ih mrzim). Istroen i pranjav parket nalikuje na onaj neke plesne kole. Ispod prozora je ljubiasti kau, vrlo velik, na kojem u isplakati suze i utopiti svoju bol u sladoledu, nastojei sve uiniti da profunkcioniraju tri daljinska. U kutu kojeg ine dvije police za knjige je crna kona fotelja koju u zapaliti jer je ista kao ona moga biveg deka Edgara. Stol je pun knjiga, asopisa i novina i gotovo svi tekstovi su o kuhinji. udno jer je kuhinja vrlo malena i nipoto komotna: tednjak ima samo dva kuhala na plin, nema prave radne plohe, samo neizbjena mikrovalna, kuhalo za vodu i maleni friider u kojem su ostala dva limuna i jedno pivo. Na policama ponovno beskonani niz kuharica i starih limenih kutija iz 50-ih za kekse, limenki za tjesteninu, alica za doruak, raznobojnih tanjura, aa svih oblika i pribora za jelo s drkom od kosti. Drkom od kosti?

eljezne stepenice vode do galerije s branim krevetom i ogromnim ormarom (ajme punim njegove robe). Nisam vidjela kupaonicu, bojim se najgoreg. Gladna sam, umorna i znam da neu zaspati od uznemirenosti i promjene vremenskih zona. Onima u Vanity Fairu rekla sam da stiem sutra kako bih imala jedan dan da doem k sebi i napiem lani ivotopis. Jo uvijek se pitam zato su izabrali mene. Kupaonica je, kao to sam se bojala, gnusna. Kao i sve kupaonice Manhattana, napravljena je od sitnih kvadratnih ploica koje su bile bijele prije krize 29-ih i koje se odljepljuju im ih pogleda. WC s vodom koja see do polovice koljke, pored je odepljiva u sluaju nude, tu je majuno ogledalo i tu bez zavjese kao u kampu za obuavanje novaka. Mrzak spuvasti tepihi s resama zavrit e isto kao i fotelja. Kupaonica je tako prljava da bi manje stajalo renovirati je s kararskim mramorom nego je pokuati oistiti. Koji apsurd: civilizirana zemlja u kojoj ti novac vraaju u gotovini, besplatno opskrbljuju grijanjem, raspolau s podrujima za pse i nepuae i izmislili su Starbucks, klima se zbog neeg to se upotrebljava svakodnevno poput WC koljke? Raspremim kofere i bacam se na kau. Proitala sam da postoje lijekovi koji briu selektivno sjeanje onih koji su doivjeli traume. elim da mi ih prepiu kako bih izbrisala posljednje mjesece. Sve me podsjea na Edgara: svaka knjiga, demper, miris (pogotovo fen i arape!). Nisam ga vie ula otkako sam otila iz Culrossa i svako toliko eljela bih ga nazvati, ali ako sam ita nauila iz svega ovoga to je da se tehnologija i veze ne slau: to manje koristi mobitel i elektroniku potu, vea je ansa da veza potraje. A ja sam pogrijeila u svemu. Da sam znala ekati, da sam potovala njegov tempo, da sam bila dobra i mirna na svom mjestu umjesto da sam ga tjerala da se promijeni, jednog dana bi bio spreman ivjeti nau priu potpuno osloboen svoje prolosti, bez uvjeta ili osjeaja krivnje, i ivjeli bismo zauvijek sretni i zadovoljni. eljela bih znati zato moja mudrost postaje vidljiva uvijek nakon produetaka. Toliko je bijesa, mrnje i frustracije u meni da kad bih ga i nazvala, ispala bih smijena i patetina, poela bih plakati i moliti ga da mi se vrati, ali s obzirom da sam ja otila, sve to ne bi imalo smisla i ispala bih nedosljedna, dakle moram ustrajati i priekati da i ovaj val boli proe, u nadi da e mi se vratiti.

~8~

Jebemti Hollywood! ovjek od navrenih pedeset godina koji nije imao hrabrosti raspravljati, koji je radije izabrao svoju prolost i svoju majku, nee se vie nikada promijeniti, urazumi se. Evo, sad nam samo nedostaje podvojena linost, ovaj se razgovor izmeu mene i mog zamiljenog prijatelja odvija ve tjednima. Naravno, kad ljubav zavri uvijek osjeamo neizdrivu bol. Ne postoji krajnja patnja, razina patnje preko koje se ne moe ii, granica koju nee vie dotai; svaki put sve si vie poharan bolom, samoom, panikom i onim mrskim osjeajem naputenosti koja te salijee im shvati da ti on vie ne pripada, da vie ne postoji mi i da je zauvijek gotovo. Nakon to ste vae ivote stopili u jedan, povjerili najskrivenije tajne i sruili zid svakog stida, on e ponovno postati stranac. Bit ete dva stranca, iako poznajete ritam svoga sna, svoje mirise, svoje navike i svoje sheme. Dva stranca koja se poznaju bolje od ikoga i iji se ivoti nee susresti nikada vie, osim samo sluajno. I sve to kada si nakon dugog odugovlaenja rekla: "Ma da, ovoga puta u se baciti", i kad, na polovici skoka, primijeti da je bazen prazan i razbije se o dno. Pa, djevojko moja, postoji li u radijusu od milje moda netko tko ti moe pomoi? Ne, dakle ne preostaje ti nita nego zasukati rukave i oistiti kuu. Dok pedjam s usisivaem, zazvoni moj mobitel. Broj koji ne poznajem, sigurno je David koji me pokuava kontaktirati s nekog drugog telefona. Ne odgovaram mu tjednima, zapravo, otkada mi je priredio "iznenaenje" na Azurnoj obali, odveo me u krevet i nestao poklonivi mi naunice. David je neosporan ampion u "Jebi i zbrii", olimpijskoj disciplini u kojoj nema takmaca. Sve dane zove me dva puta, zatim mi pie oajnike SMS-ove isprika, a ja mu nikada ne odgovaram. Osjeaj moi koji je doao nakon bijesa je poput droge! Problem je u tome to, kako ne bih riskirala da s njim razgovaram, ne odgovaram ni na jedan nepoznati broj. Ne mogu si dozvoliti da osujetim vietjedni trud dopustivi da sva moja sigurnost padne u samo jednom trenutku. Mislio je da "nesposobnjakoviku" moe obmanuti kako ga volja, ali nesposobnjakovika o kojoj je rije, odluila je potpuno raskrstiti s prolou i taj rez ne predvia nikakav revival jer kad ena prekine... prekine.

Zna se. Mislim da zasluujem obilje kolaa ukusa "dijabetes tip B" i sangriju, idem po veliku zalihu, a nakon toga u se vratiti i gledati televizijsko smee cijelu no, malo u plakati i sutra u se s dva aspirina i oblogom od leda na oima suoiti sa svojim stranim prvim radnim danom. Dobro sam uinila vrativi se tu radi svoga oporavka. Nema niega boljeg od drage stare Velike Jabuke kako bih se oporavila od dva razoaranja. Tu na ulicama ovoga grada vlada takvo ludilo pa se stjee dojam da ako padne, svi e te zgaziti, ne zbog zloe, ve zato to nitko nema vremena pomoi ti da se podigne. Pozitivna je strana da nitko nije zainteresiran za tebe, zbog toga moe mirno proi neprimijeen. Pitam se kako su svjedoci u policijskim filmovima uvijek jako sigurni u detalje koje iznose. Vjerujem da me se ak i taksist koji me doveo ovdje ne sjea nakon nekoliko sati. Prije nego izaem pokuavam shvatiti kako funkcionira alarm, ali ne uspijeva mi, sav treperi, a u meni budi nemir; ne elim vidjeti kako dolazi policija koju su pozvali Pilar i gluha Maggie. Dok se tako trsim, proklinjui zlotvornu spravu, glas iza mojih lea u hodniku povikne: "25971 zatim ljestve, ali mora utipkati polagano." "Oprostite?" upitam zaprepatena, naglo se okreui prema plavom velikom momku sa utom majicom kratkih rukava, koji mi slii na bumbara. "Ja sam Tyler Bonelli, Peterov brat, ti si Monica?" "Da... Ah... evo... ti si taj koji je instalirao ovu... ku... stvar", kaem kroz zube dok stiem sve tipke poput histerine babe. "Da, ni Peter ne uspijeva rukovati s njim, a tako je jednostavno, gledaj!" Utipkava brojeve iritantno sporo sve dok crveno svjetlace samo jednom ne zatreperi. "Evo, sada je alarm ukljuen, zatim da bi ga iskljuila, mora utipkati..." "28282?" "Da, tako: dva-osam-dva-osam-dva", pone polagano utipkavati. "I zvjezdica." "Da, zvjezdica, a ako ne radi mora ponoviti 25971 ljestve dvaput, tako e biti sigurna da si ga uistinu unijela, poslije ga iskljui... Jesi li razumjela?" Jasno ko dan. Kao razgovor gluhih. "Trebao si neto?" Koje prokletstvo.

~10~

"Ja ne, moda ti. Peter mi je rekao da stie i da ne smijem navratiti, ali moda ti je neto potrebno, pa sam doao vidjeti." "Ljubazan si, ali ini mi se da je sve u redu." "Televizor? Zna li ga upaliti?" "Nisam jo probala, ali mislim da u moi." O Boe, koja gnjavaa, pa zar nema svoju kuu? "Ne, nije teko, ali mora stisnuti prave tipke na pravim daljinskim." "Eh, da, kao uvijek u ivotu, ali ja nikada ne gledam televiziju, a i sada sam na izlasku... Nema nita protiv?" Zatvorim vrata za svojim leima. "Ah, koja teta. Ne gleda Tyru Banks? Ples sa zvijezdama? Mijenjam enu?. The Price Is Right, Opru i Amerikog idola ?" Naravno da da, sve to namjeravam gledati jednom kad se opskrbim smeem od hrane, ako me Medvjed Yogi pusti da izaem. "Nikad ula, ja sam Talijanka, zna? Sada je kasno, bjeim. Bok i hvala." Uvuem se brzinski izmeu njega i zida i otrim dolje po stepenicama gdje susretnem ogromnog Joea. "Oh, Monica, pustio sam gore Tylera, jesi li ga vidjela?" "Da, doao je gore, pokazao mi je sigurnosni alarm." "Ah, sigurnosni alarm." Gleda me s polusmijekom, a onda prasnemo u smijeh. "Spor je, je 1 da?" "Oajno!" "Poput velikog djeteta je, ali dobar je momak. Obavlja poslie i uvijek je spreman pomoi i kad se to ne trai od njega, samo kako bi bio koristan, posebno kada je Peter odsutan. Kako god, ivi s mamom u Brooklynu." "A, sva srea. A to radi Peter ?" "Sada je u Kanadi, pouava vegetarijansku kuhinju u jednoj koli, puno putuje, dosta se posveuje okoliu, sviaju mu se bioloke stvari, zdrave..." "O Boe, mrzit e me, ja jedem samo gadosti!" "Kome govori! Svaki put kad me vidi s kutijom Dunkin Donutsa podsjeti me koliko mi je ivota preostalo ako nastavim jesti preno, ali ja sam tipian ameriki proizvod, elim bid kremiran i nek moj pepeo stave u kutiju Big Maca!"

"Imat u to na umu, Joe!" Zbriem na svje zrak, tek krajikom oka spazim Tylera kako silazi. Dobro bi mi dolo da vjetar raspri moje crne misli, imam osjeaj kao da mi je u glavi poludjeli DVD koji samo vrti istu scenu. Moram pronai nain da ga zaustavim i da ne razmiljam ni o emu. Barem da nakratko vie ne mislim na Edgara. Previe mi nedostaje. Skoro je devet naveer. Lokali su puni ljudi koji se smiju i piju aperitive, dok ove poput mene (usidjelice) kasne u supermarket nastojei se odluiti izmeu dvije marke pahuljica, koje sadre manje masnoe. Kupujem pivo u izobilju, ips od paprike, paket ekstra velikog kruha i maslac od kikirikija, cheddar cheese spray, jedan burrito s lukom, cheesecake s jagodama i jednu Colu Zero kako bih to provarila. A! I kremu za hemoroide u Duane Reade, uvijek otvorenoj ljekarni! Naoruana kao na vjebi za atomski bunker, vraam se kui i primjeujem grupu djevojaka kako se slikaju ispred broja ezdeset i est. Naravno, prije ili kasnije i ja u se tu slikati. Na mobitelu vidim jo dva poziva nepoznatog broja koji su stigli dok sam ja bila u supermarketu. Nije ugodno ne znati tko je, ali kako objasniti injenicu da nitko ne eli ostaviti poruku iako je sekretarica ukljuena? Gore za njih. Nekada se zvalo kod kue i ako netko ne bi odgovorio, znailo je da nema nikoga, i svijet je tako iao naprijed barem jedno stoljee. Treba mi vie od dvadeset minuta da shvatim kako funkcioniraju daljinski. Ne pada mi na pamet da nazovem Tylera, zasjeo bi na kauu do proljea. Sve kombinacije koje po meni imaju smisla nemaju nikakvog uinka, zato u probati stisnuti tipke koje nikada ne bih stisnula. Na primjer, sve tipke odjednom. I zapravo, televizor se upali. Provodim svoju prvu njujorku no trpajui u sebe smee i TV smee, sve dok mi ne doe da povratim i zaspim sve do devet ujutro. DEVET UJUTRO? NEEE!

~12~

Gotovo je, ve bih trebala biti tamo. Trebala sam napisati ivotopis i ve nazvati Maxa u ured Vanityja u Milanu. Boe, kakve li poetnike bruke, i to u mu sada rei? Da mi nije zvonila budilica? Ni u srednjoj nisu nasjedali na to! I to u sada? Koji kurac u izmisliti? Moram mu neto veliko izvaliti da zine od uda ili mogu otputovati. Ovdje smo u Americi, nitko ne gubi vrijeme prekrienih ruku! Frenetino traim vizitke s kontaktima koje su mi dali. Trebala sam se vidjeti s izvjesnom Libby, Leslie, Lassie... Ma ne znam... Jao, i zelena sam u licu. U mojem mobitelu nema dovoljno memorije za poruke o proputenim pozivima. U tom trenu telefonira mi Max i pojede me u jednom zalogaju. "Moe li se znati gdje si, dovraga? Od juer te svi traimo. Ne uje zvonjavu, a ni ne gleda proputene pozive, zar ne?" "Pozivi? Ali... udno je, nikakav poziv nisam vidjela, bila sam na putu... Bit e da su se izgubili u eteru." "Eter si ti vjerojatno uzela zajedno s ljepilom kako bi se ulagirala. Nazovi odmah Lilly Horowitz koja je vrlo bijesna. Oekivali su te juer, nisi vie u pustari kotske da moe izigravati ekstravaganciju. U New Yorku si, ne znam jesi li svjesna toga, zbog tebe sam ve ispao prava budala, nakon to sam uinio nemogue kako bih te preporuio govorei da si jako sposobna i pouzdana, i ve se kajem. Sada se idi ispriati, reci da si prava imbecilka i ako te izbace, snai se, okej? Nazovi me samo ako se dogodi udo!" Klik. Nije mi ak dao vremena ni da mu ispriam o promjeni pravca mog aviona, to je ostala tajna da se ne izazove nepotrebna panika... Briznem u pla sjedei na podu izmeu ostataka svoje veere, zatim uzmem kriku pan carrea veliku kao moje lice i namaem bulimijsku koliinu kreme od kikirikija. Comfort food. Uzdahnem i ponem utipkavati broj Lillyna mobitela nadajui se da je iskljuen. Meutim odgovori na prvu zvonjavu odluno: "Lilly Horowitz". "Lilly? Dobar dan... Ja sam Monica." Pauza neizvjesnosti u iekivanju lavine uvreda na jidiu. "Monica..." Lilly ostavlja moje ime u zraku da lebdi, u iekivanju prosvjetljenja, a zatim, s arktikim polarnim tonom, nastavlja: "...neprekidno te zovem ve dva dana." Ne uspijevam odgonetnuti njezin ton: neto izmeu ledenog, indiferentnog i "ako ti nije pobijeno barem pola obitelji, nemoj ni gubiti vrijeme kako bi objasnila gdje si bila."

"Znam, Lilly, oprosti, stvarno oprosti, ne moe ni zamisliti to mi se dogodilo." "Ne..." "Tek danas sam stigla i... bezumno kanjenje aviona, zatim kua koju sam iznajmila nije bila tamo gdje su mi rekli, nestala... je, zatim su mi ukrali mobitel..." Tiina. Zatim: "Stigla si sino u 19:25 na JFK s Deltinim zrakoplovom, provjerili smo..." "A, istina... bilo je juer, zbunjena sam zbog promjene vremenskih zona, ali nakon to su mi ukrali mobitel provela sam pola dana u policijskom okrugu kako bih podnijela prijavu, bilo je tipova da ne povjeruje, nije kao na televiziji, zna?" Koja gnjavaa je ova ena koja ni najmanje ne pridonosi razgovoru i ini sve te pauze namjerno kako bi navela sugovornika na razgovor (kao to je opisano u svim prirunicima o djelotvornoj komunikaciji!). "Monica... u ovoj minuti beskorisnog razgovora organiziram etiri fotografiranja, kampanju posvajanja za homoseksualce i tulum u novom krilu Guggenheima." Predajem se. "Okej, Lilly, shvatila sam, samo sam bila mrtva umorna, naderala sam se kao krmaa i zavalila se na kau." "Dobro, kada u imati ast vidjeti te?" "Istuiram se i stiem." "Ima pola sata, inae nemoj ni dolaziti." E, ne, spiku kao onu u Vrag nosi Pradu ne mogu podnijeti, filmovi su lijepi dok ostaju samo filmovi. Sad u oprati zube, uzet u taksi, stii tamo, udariti je akom u glavu i otputovati Deltinim avionom u 13:50.

~14~

TREE POGLAVLJE

Sedamnaest minuta poslije u redakciji sam Vanityja na Times Squeru, zajedno s milijun turista. Imala bih jo vremena za topli areu... Okej, ostavimo sada to. Ulazim u palau ogledala, dajem svoje ime na recepciji i nakon mnogih telefonskih poziva dobijem propusnicu i penjem se na zadnji kat, odakle se prua zapanjujui pogled. Telefoni svojom zvonjavom proizvode takav kaos, a ljudi istravaju iz svakog kutka pa izgleda kao da pripremaju dodjelu Oscara. Zaustavim se pogledati fotografije u hodniku: povijesne naslovnice, predsjednici, crno-bijeli bal Trumana Capotea, Henry Miller... a u meuvremenu svi oni koji prolaze hodnikom udaraju me laktovima bez ispriavanja. Ured Lilly Horowitz u dnu je hodnika i umirem od straha kao kad su me poslali kod ravnatelja u srednjoj. Vrlo lagano pokucam na vrata, ali ona, izgladnjela poput lovakog psa koji njui ivotinju na samrti, odmah zaurla: "Naprijed." Ulazim smijeei se, ukosim glavu na jednu stranu u znak potpune poniznosti (uvijek kako je opisano u prirunicima o djelotvornoj komunikaciji) i naem se pred njezinim velianstvom Lilly Horowitz Bog i batina izdavatva Sjedinjenih Amerikih Drava, ena koja jednom rijeju odluuje o slavi ili propasti bilo koga, neosporiva stvoriteljica carstva i ona koja e mi za trenutak odrubiti glavu. Jedna Maria Giovanna Elmi sa zloom Sally Spectre sjedi iza ogromnoga radnog stola od oraha, krcatog novinama, fotografijama i knjigama, aama iz Starbucksa, cigaretama i jednim rokovnikom prepunim biljeaka i post-ita. "Koja ast..." kae stiui mi ruku a da nije ustala sa stolice (ledene ruke, budui da je hladne krvi kao i svi gmizavci). "Meni je ast..." pretvaram se da nisam spazila ironiju. Temeljito me odmjeri, osjeam se gola i neugodno mi je. Zato snovi nikada ne odgovaraju istini? Mislila sam da je David ovjek mog ivota, no bio je veliki neuspjeh. Mislila sam da e moj odlazak u kotsku kako bih ivjela s Edgarom biti poetak predivne ljubavne prie, a ono, naprotiv, bio je potpuni poraz. Takoer sam mislila da e napiem li knjigu to biti definitivan preokret, a nita se nije promijenilo (takoer jer je

urednik bio Edgar), zatim rasplaem Paris Hilton za vrijeme intervjua i neki tip iz Vanity Faira predloi mi da radim za njih. I zamiljam da e sve biti izvanredno, da e barem posao krenuti dobro i da u moi ponovno jo jednom zapoeti sve iz poetka, meutim tretiraju me kao ubogu jadnicu. Boe, kako sam umorna. "Dakle, posvetimo se nama... Nisi jako mlada kako vidim..." kae mrtei se s prekrienim rukama ispod brade. "Imam trideset i dvije godine." "Tono, ako do sada jo nita nisi postigla, ne vidim kako bi mogla biti korisna ovdje, ali Max te nije prestao hvaliti, kae da si briljantna, ironina, izvrsna spisateljica i da si ak objavila knjigu u Engleskoj, to je dosta rijetko za jednu Talijanku, moram priznati. teta to nisam uspjela pribaviti niti jedan primjerak, zna li zato?" Rei joj da su nestale u hipu nije prikladno. "To je malo podua pria, moda je uope ne eli uti." "Pouzdajem se u tvoj dar saimanja." Boe, kako mrzim kad me tako stjeraju u kut. "Moj deko, to jest, bivi deko..." Lilly gleda na sat uzdiui. "...bio je i moj urednik i s obzirom da smo se rastali dosta loe, ne znam je li pravi trenutak da ga upitam za izvjetaj, eto..." "Aha, evo motiva izdavanja, lukavija si nego to sam mislila!" vikne zlobno se osmjehnuvi. "A ne, dovraga", provalim, "knjigu sam napisala prije nego to sam ga upoznala. Rekla sam ti da je to duga pria. ivjela sam s njim u kotskoj, bila sam uz njega, imao je brdo problema sam sa sobom i ja sam dala sve od sebe kako bih ga shvatila. Kunem ti se, knjiga nema nikakve veze, vjerovao je u mene i htio mi je pomoi, zatim se sve zakompliciralo i nisam vie tamo izdrala. Je... bilo je preteko, njegova majka stalno na vratu, sjeanje na njegovu bivu savrenu enu, a bila sam stalno sama, mora mi vjerovati, ja sam pokuala..." i ponovno ponem plakati poput glupae "...on mi nedostaje, nedostaje mi dio mene, ne znam to bih..." Prua mi rupi piljei u mene bez promjene izraza lica, zatim, im sam se smirila na trenutak, pokazuje mi da se pribliim i kae mi apui: "Sluaj, Monica, vidi li onu djevojku za radnim stolom iza mene koja razgovora na telefon? Umrla joj je majka prije dva dana. A ona gospoa na pultu koja ti je dala propusnicu? Ona ide na kemo-terapiju tri puta tjedno, a to se mene tie... pukao mi je vodenjak oba dva puta na ovoj stolici", i rekavi mi to uzmakne natrag s kolicima, "dakle, djevojice, ako su to tvoji problemi", oponaa navodnike prstima, "mislim da mi nismo za tebe." Ljubiasta sam, uzaludno pokuavam izustiti isprike.

~16~

"Jesi li sigurna da ima trideset i dvije godine? Jer nezrelija si od moje keri koja ima dvanaest godina. Ali nije tvoja krivica, zna? Krivica je naa. Kriva je 68 i to smo vam dozvolili da plaete nad sobom! Toliko smo propatili gladujui da nismo htjeli da i vi djeca provedete niti jedan dan radei kao ivotinje, kao to smo mi radili kako bismo izgradili svijet nakon rata. Neu ti ni priati o Holokaustu, ionako ne bi shvatila. I to smo dobili? Jednu izmodenu generaciju koja oekuje Princa na bijelom konju i posao koji e pokucati na njihova vrata!" "Ja... ao mi je, Lilly, nisam znala, nisam zamiljala... nitko mi nije rekao." "to? Da sam paraplegiarka? I misli da me to zaustavlja? Prvo pravilo jednog novinara: nikada se ne zaustavljaj na vanjtini, samo te strah moe zaustaviti, draga moja, a ja se doista niega ne bojim!" Pognem glavu od srama i krenem ustati. "Gdje si krenula? Na razgovor jo nije zavrio, zna li? Nisu te nauili odgoju?" "Jesu, ali vjerujem da sam ti ukrala ve previe vremena do sada..." "U to se moe kladiti, lijepa moja, ali ja nikada ne gubim vrijeme i uvjerena sam da ti je ovaj razgovor samo dobra uinio i rei u ti jednu stvar: toliko si naivna i neiskusna da za razliku od svih mladih novinara koji me mole da im dam posla, pa ak i gratis, nisi se udostojila ni poeljati, donijeti mi ivotopis ili izmisliti da si intervjuirala Dalaj-lamu. Zato, s obzirom da si sva za preurediti, a ipak si rasplakala jednu slaboumnicu kao to je Paris Hilton, i vrlo potujem Maxa, elim ti dati jo jednu ansu." "Jednu ansu?" "Zadivi me. Dapae, zadivi samu sebe. Uini neto to misli da nisi u stanju uiniti i onda se vrati ovdje. Na raspolaganju ima dva tjedna." I evo me ponovno na Times Squareu, oamuena poput muhe nakon udarca s muholovkom, djelomino zbog strahovite blamae, a djelomino jer nemam pojma kako zadiviti nekoga poput Lilly Horowitz. Ne bi se zadivila ni da joj dovedem Elvisa Presleya glavom i bradom. Razmiljat u putem, dok idem po jedan fini bagel s lososom i kiselim vrhnjem. Ako ne jedem mislim, a ako mislim plaem. Moda bih trebala ponovno poeti puiti, ali nisam ja za to, uvijek ostavljam dojam tinejderice pri prvoj cigareti koja jo ne uspijeva uvlaiti dim. Nemam nita za raditi kako bih skrenula misli, ne preostaje mi nita drugo nego posjetiti dvije stare vlasnice trgovine u kojoj sam radila prije godinu dana: Miss H. i Miss V. Znam da im nee biti posebno zadovoljstvo to me vide, ali bile su slatke, na svoj nain. Naravno, izmeu dva udarca biem.

Ponovno se penjem Petom avenijom koja mi se nikada nije inila tako dugakom, ali nevjerojatno je draesna sada kada se proljee osjea u zraku, iako se od naleta vjetra s oceana jeim, dok Amerikanke, tek to se pone topiti snijeg, vade japanke. Trgovina je, na moje iznenaenje, promijenila upravitelja. Primjeujem to po upaljenom svjetlu i udaru toplog zraka koji me obavija ve na samom ulazu. Pogotovo to primjeujem po uljudnom i ljubaznom doeku nove vlasnice koja se trebala nemalo namuiti kako bi zadobila klijente. Jedna gospoa jako "Upper East Side", s blagim pramenovima i be twin-setom od kamira srdano me pozdravlja i pita moe li mi pomoi. "Zdravo, vidim da vie nema starih vlasnika, ja sam radila ovdje prije godinu dana za Miss H. i Miss V., eljela sam ih pozdraviti." "O, doista? Tu si radila?" upita me s osjeajem brige i aljenja. "Preivjela si kao to vidim!" "Da, nije bilo lako, ali postoji i gore... vjerujem." "Preuzela sam trgovinu prije nekoliko mjeseci, ali uistinu je teko izbrisati sjeanje na te dvije harpije. Zna da ljudi esto prelaze na drugu stranu ceste kad dou do ovog broja! Trebali su nam tjedni da napravimo popis robe!" Posljednji put to su meni dale, a da to prije zavrim pisala sam brojeve nasumice... "A gdje su otile?" "Oh, ne zna? Miss V. umrla je za Boi, a Miss H., otkada je ostala sama, izgubila je glavu." "Ali... Bila sam uvjerena da se i dalje svaaju u nekom starakom domu, o tome s kim se drugi put oenio William Waldorf Astor, meutim zavrile su tako..." "Bile su same na svijetu, zna? Ni djece, ni neaka, a vie ni novca nisu imale, osim trgovine koja vie nije donosila prihod, ali one su i dalje bile uvjerene da su bogate. Moda se zbog toga Miss V. razboljela, bio je ok otkriti brdo dugova..." "Zapravo, ovdje u Americi nema sredine, ili si vrlo bogat ili umire od gladi. Bojim se da je za nju spoznaja da ide u staraki dom bila fatalna." Neizmjerno mi je ao. Jadnice, zavoljela sam ih. Bile su ekscentrine, ali u dubini due su me voljele. Iskreno, strah me je da u i ja tako zavriti... Rekla mi je ime bolnice u kojoj je hospitalizirana Miss H. Moda e joj biti drago vidjeti me, a ja u imati to raditi i tako se neu zatvoriti u kuu i prederavati se. Prava istina je da ujem Lillyn glas koji mi se vrti po glavi od jutros, a crvenilo od srama jo mi see do vrha uiju. Nemam ideju to bih trebala napraviti. Tuna sam, u bedu i sama i nema nikoga tko bi se brinuo za mene. Da nisam tako suosjeajna prema samoj sebi, ovog bi puta skoila u Hudson sa

~18~

svezanim kamenom oko vrata. Sada kad razmislim, to me raspoloenje prati od sedmog razreda. Od prvog polugodita, da budemo precizni. Odluim uzeti metro. Bolnica je na drugom dijelu svijeta i jo nemam ugrijane listove za maraton. Zvonjava mobitela uhvati me iznenaenu. Gledam dugo nepoznati broj koji trepe. Za danas sam bila dovoljno izribana i previe sam krhka u ovom trenutku. Ali ako ne odgovorim, a to je Max ili jo gore Lilly... "Molim..." "Monica! David je." Kvragu, znala sam! Gledam telefon meditirajui da li da poklopim, ali u ovom trenu radije bih se suoila s problemom. "to eli?" "Apsolutno moramo razgovarati, gdje si?" "U Rimu." "Kako u Rimu, nisi li bila u kotskoj?" "A gdje si ti bio ono jutro kad sam se probudila i ve si otiao iz hotela? Hvala to si mi barem platio sobu!" "Monica, moram ti objasniti, ali ne mogu preko telefona. Na neki te nain moram vidjeti. Bit u u Milanu sljedei tjedan kako bih se naao s jednim klijentom, moemo se sastati u mojem hotelu, poslat u ti vozaa." "U Rim? " "Da, nee biti daleko, ne?" "Ne, oko esto kilometara." "Tako puno? Okej, platit u ti avion, i hotel naravno, nazvat e te moja tajnica za detalje, nemoj me odbiti, molim te." "Okej."

"To je da?" "Sumnjao si?" "Priznajem da sam na trenutak sumnjao... Mjesecima ne odgovara na moje pozive." "Tko zna zato..." "Objasnit u ti i vidjet e da e mi oprostiti, kunem ti se. Nazvat e te Jane sutra." "Jedva ekam." "Fantastina si." A ti si upina koja e satima uzaludno ekati, platiti mjesto u business klasi i jo jedan apartman. Crkni, gade.

~20~

ETVRTO POGLAVLJE

Stojim ispred Columbian Presbiterian Hospitala. Putem sam proklinjala sve mukarce na Zemlji. Ponio se prema meni gore nego prema ostavljenom psu u tenari, tovie, kao prema buhi ostavljenog psa u tenari, ne, evo, kao prema deki punoj buha ostavljenog psa u tenari. Dovraga! Izlazi mi para iz uiju. Zadavila bih ga vlastitim rukama, prokleti gad, jadnik, kukavica. to umilja s kim ima posla? S kretenkom koja skae na svaki njegov mig? to mu je u glavi, kakvo je to djetinjstvo imao? Ostavila ga je njegova najdraa dadilja kako bi pobjegla s konjuarom i tada se zakleo da e kazniti sve ene? Ili ga je mama zatvarala u ormar i tukla vjealicom? Ali to ja imam s time, dovraga i on, zato sam se zatekla na njegovu putu? to sam loe uinila i koje to grijehe moram ispatati? Zato se svi sa mnom ophode bez trunke potovanja, daju mi obeanja u koja ja uvijek povjerujem, zbog ega se duom i tijelom predam, svaki put uvjerena da je to ono pravo, a zatim mi svi zalupe vratima pred nosom kao nekom prodavau enciklopedija! Kao da se moji osjeaju uope ne raunaju. Jutros ba elim nekoga obmanuti, prolistajmo malo po imeniku, pa naravno! Nazovimo Monicu, ona uvijek nasjedne, prezabavno je gledati kako pati. Sada bi odmah Lilly Horowitz rekla da sam plaljivica. Ona je od drugih uvijek dobila to je eljela i boli je briga za osjeaje drugih, kao i veinu ljudi. Ja sam hodnicima ivota uvijek prolazila na prstima jer nisam eljela ometati nikoga. Beskrajno sam vjerovala, u dobroj vjeri i slobodnoj volji, barem su me tako nauili. Meutim, nalazim se u svijetu koji ne razumijem, s kljuevima koji ne otvaraju niti jednu kljuanicu i nastavljam grijeiti. Briem oi, bolniarka mi se pribliava i stavlja mi ruku na rame. "Je li vam potrebna pomo?" "Meni? O da, ali ni Freud ni Jung ne bi mi uspjeli objasniti gdje sam pogrijeila, znate? Oprostite mi, previe je zamreno! Traim jednu gospou, Henriettu Parker, ne znam je li tu krilo starakog doma, to je jedna vrlo stara i usamljena gospoa." "Ova je bolnica specijalizirana za lijeenje Alzheimerove bolesti. Ako su vam dali ovu adresu, onda je vjerojatno moratepotraiti na ovom odjelu."

Dragi Boe, Alzheimer takoer. Jadna Miss H. Pola sata mi je trebalo da shvatim gdje sam, gubei se po razliitim blokovima, i konano mi jedan ljubazan lijenik ponudi svoju pomo. I pronaemo je, kao to je bolniarka pretpostavila, u odjelu za Aizheimerovu bolest. Jedva jedvice je prepoznajem. Jo uvijek ima svoj bordo kaput povie kune haljine i bisere koje su mi jednom posudile kad sam ila na vjenanje tog besramnika Davida. Naminkana je poput djevojice koja je mami ukrala minku. Da je vidim na cesti zamijenila bih je s nekom kloaricom, ali raznjeim se vidjevi je tamo kako sjedi u kutu i pokuava deifrirati iskrivljene signale svog mozga, potpuno preputena samoj sebi, dok eka kraj. ivot je zaista neprestano kockanje. Pribliavam se neodluna. Nikada mi doista nije pridavala panju ni kad je bila pri sebi, moe misliti kako se sada sjea tko sam. Njeno jedva dotaknem njezinu ruku i ona se naglo okrene prema meni i irom otvori oi poput djevojice koja je ugledala svoju najdrau lutku. Smije se i primijetim da vie nema niti jednog zuba u ustima. Stie mi se srce i prisiljena sam usmjeriti pogled u drugom smjeru kako me ne bi ganula. Starost i djetinjstvo tako su bliski, samo to starci ne pobuuju njenost kao novoroenad, iako se ponaaju isto. Unereuju se, ne uspijevaju govoriti i ne znaju sami jesti. Ono to slama srce gubitak je dostojanstva. Gledati kako se vlastito tijelo pretvara u bespomonu starudiju nakon to cijeli ivot provede u nastojanju ne bi li bio dostojanstvena individua, nakon to naporno radi kako bi izgradio karijeru, rtvuje se kako bi kupio kuu, stvorio obitelj, voli, trpi i bori se, a na kraju ova je nagrada: vegetira i samo si teret zdravstvenom sustavu. "Miss H sjeate li me se? Ja sam Monica, iz trgovine." Nastavlja me gledati smijeei se. Ne vjerujem da razumije. "Monica, Talijanka, ona koja je uvijek kasnila..." "Victoria." "Ne, ne Victoria, Monica..." Nastavlja me gledati i smijeiti se svojim sitnim i smeuranim liem, uokvirenim s puno bijele kose, tanke poput svilenih niti, umrljanim obrazima s ruom nasumce nanesenim, praznih usta i izoblienih ruku od artritisa kojima njeno prelazi preko moga lica kao da me eli razaznati.

~22~

Prelazi kaiprstom po mojem elu, zatim sklizne po obrazu i popne se do nosa. "Jo te uvijek boli, Victoria?" "Ne", laem, "vie me ne boli." "Pogodila sam te tim kamenom jer mi nisi dala da se igram loptom." "Da, sjeam se, krv mi je ila." "Mama me kaznila i nisam smjela izlaziti tjedan dana." Smije se i spusti glavu. "Odvest e me kui, zar ne?" "Jo je rano Henrietta." "Ali mama je rekla da e me odvesti kui", mrti elo u znak razoaranja. Ulazi doktorica umornog izgleda i zaustavi se pored vrata. "Vi ste roakinja?" ljubazno me pita. "Ne. Ja sam nekad radila u njezinoj trgovini, vratila sam se u grad i rekli su mi da je tu, ali nisam znala da je u ovakvom stanju. Zamijenila me je sa sestrom i misli da sam dola kako bih je odvela kui. Malo sam u neprilici." "esto zamijeni i mene s majkom, mislim da su bile vrlo povezane. Ova je bolest razarajua i nevjerojatno frustrirajua za lanove obitelji. Ima dana kada kao da im se upali lampica, reagiraju i lucidni su, a onda ponovno propadnu u limb, mraan i zbrkan sjeanjima i postanu agresivni. Za sada ona nije u tom stadiju, ali ono to je tuno je da bi mogla jo dugo ivjeti, a sama je na svijetu otkada je umrla njezina sestra." "Bile su nerazdvojne." "Nemojte je jako umoriti, kode joj osjeaji." "Ne brinite se, odmah u otii." Doktorica izae i ujem je kako nastoji smiriti jednog pacijenta koji vie besmislene rijei. Jedva ekam izai odavde. "Sada moram ii, Henrietta, budi mirna, kasnije u se vratiti po tebe." Ostaje sputene glave, ali kada doem do vrata ujem je kako govori: "Znam da nisi uzela mobitel, bila je to Stella." Mobitel? Sjea se kada je moja kolegica gadura ukrala njezin mobitel i optuila mene, za promjenu.

Odmah se vratim. "Ti ne bi bila u stanju ni bombon ukrasti, nikada nisi bila lukava." Vratila se, to je ona, nevjerojatno. "Miss H.!" vrsto je zagrlim. "Da, da, ali budi dobra, ja sam tvoj poslodavac i ne odobravam fiziki kontakt s osobljem. Sada stavi na mjesto role tkanina, jo juer sam te zamolila i nisi to uinila, a i ponovno si zakasnila!" "Da, Miss H odmah u, oprostite mi, ostat u prekovremeno", i otrim. Bjeim trei iz bolnice i zaustavljam se tek nakon nekoliko blokova zgrada kako bih dola do zraka. Otkada sam u New Yorku samo primam udarce u trbuh. Ako postoji netko tko eli da neto shvatim, rekla bih da uspijeva! Sada se samo elim brzo vratiti kui i zavui se pod pokriva. Za danas je dosta stresova.

~24~

PETO POGLAVLJE

Ako sam prije mislila da je neophodno imati vezu, sada smatram da je na prvom mjestu imati kuu i taj izvanredan osjeaj zatienosti koji ti samo krov nad glavom moe pruiti. On je uvijek tu, vrst i neoboriv, bilo kia ili vjetar, ljeto ili zima, u dobru i u zlu. I nema niega boljeg nego zatvoriti vrata pred nosom svijetu i njegovoj ludosti i zavui se u rupu, na sigurno, u vlastita etiri zida. Pa, nisu ba moji, ali barem za sada jesu. Palim kompjutor u nadi da u pronai e-mail koji e mi promijeniti ivot, tipa: osvojili ste milijun eura. Imam dvije poruke od Maxa iz kojih izbija mrnja i osveta jer me nije uspio dobiti, jednu od svoje majke koja mi alje pozdrave, nekoliko spamova i jednu od besprijekornog Petera. Draga Monica, nadam se da si dobro putovala i da ti se kua dopada. Ne obraaj panju na moje stvari, otputovao sam malo na brzinu i nisam ih imao vremena srediti, stavi ih gdje eli. Znam da te je moj brat Tyler doao posjetiti. Znao sam da e to uiniti im sam mu to zabranio, isto kao kad djeci zabrani neto, moe biti siguran da e to uiniti! Vrlo si mu simpatina, razlog zbog kojeg sam inzistirao da ti vie nikada ne dolazi, osim ako ga izriito ne pozove, ali nije reeno da e me posluati. Zato, ako se pojavi, moe ga slobodno izbaciti. Tyler, shvatila si, malo sporije shvaa i nema pojma to znae rijei "ne smetaj", to je odlina stvar ako ostane bez kljueva usred noi jer on e biti presretan to te moe doi spasiti i vratiti se svojoj kui kao da se nita nije dogodilo, ali iz istog razloga nastoji biti koristan i kad njegova prisutnost nije traena. Shvaam da sam ti to trebao prije rei, ali mislio sam da mu je sve jasno. Joe je obino poput filtra, ali ako se ne vrti tu negdje, mogue je da Tyler svrati da vidi kako si. to u mjestu kakav je Manhattan nije na odmet.

Iskreno se nadam da ti to nije problem. Zovni me zbog bilo ega. Bok, Peter. Upravo kad sam proitala e-mailove, njegovo ime zasvijetli na ekranu. Zove me preko Skypea, stavljam slualice i odgovaram. Prvi poziv u posljednjih nekoliko dana koji nije neprijateljski. "Halo? Monica? Peter Bonelli je!" "Bok, Peter, pravo je zadovoljstvo uti te!" "Konano da se upoznamo, kako si? Putovanje je dobro prolo? Je li kua bila dovoljno ista? Oistio sam neto malo prije puta, ali ne koliko sam htio, je li bilo puno praine?" "Ne, ne, sve je u redu." Netko tko se brine za mene, dolazi mi da zaplaem. "Prehlaena si?" "Ne, to jest, da, moda zbog klime u avionu." "U kupaonici je ladica puna lijekova. Malo sam hipohondrian, zna. Slobodno se poslui ako ti treba. Savjetujem ti echinaceu, to je biljka koja stimulira imunoloki sustav, bolja je od aspirina, osim ako nisi alergina na prainu. Ja sam uasno alergian. Zapravo, mislim da sam alergian na zrak u Manhattanu. Kad sam tamo uvijek se razbolim. U tom je sluaju bolji gemoderivat ribesa nigruma u kapljicama... O Boe, koliko govorim, oprosti, mislit e da sam lud! Slobodno mi reci ako pretjerujem... Dakle, kako posao?" "Ostavimo to... Mislila sam da imam mjesto u prestinoj redakciji Vanity Faira, ali jutros sam zakasnila i... sve u svemu, nisam se ba iskazala, a i ti ljudi toliko su agresivni i tvrdi, ne znam, moda i nije bila dobra ideja doi trkom tu, ali doista mi je bila potrebna promjena zraka." Govorim vie samoj sebi nego njemu. "Razumijem te. Puno puta mi se dogodilo da otputujem zbog razoaranja ili boli, ili samo kako bih pronaao neko mjesto na kojem u se osjeati bolje." "I jesi li ga pronaao?" Pauza. "Ne, jo ne... Ne znam postoji li, moda pravo mjesto nikada nije ono na kojem si u danom trenutku, ali to postane kad odlazi. Kada sam tamo, elio bih biti na nekom drugom mjestu, a kada sam na nekom drugom mjestu, na kraju mi nedostaje Manhattan." "A gdje si sada?"

~26~

"U ovom trenutku sam u Torontu. Drim teaj bioloke kuhinje u jednoj koli za Japance..." Svladavam smijeh. "Meni se smije?" "Ne, ne, ne bih si to nikada dozvolila." "Ionako se svi smiju, znam to." "to je to bioloka kuhinja?" "To je prirodna kuhinja, bez kemijskih dodataka. Ona naih djedova, da se razumijemo." Da zna da sam kriomice unijela GMO u njegovu kuu, istjerao bi me i proveo dezinsekciju. "Zanimljivo..." Kao kad gleda perilicu rublja pri centrifugi. "Ako eli mogu ti poslati nekoliko recepata, ne znam, mogu te nauiti pei kruh." "Kru... pa zar ga nije bre otii kupiti?" "A neee, ne moe shvatiti kako je fin taj domai. Kad sam u bedu, uvijek peem kruh, a ve mi je bolje i samo od toga to ga dva sata mijesim." "Dva sata? Nije to za mene." "Onda u ti napisati sastojke za hranjivu masku za lice s maslinovim uljem. Bit e mi zahvalna nakon to je proba." "Okej, moe maska." Ne znam tko je lui, on ili brat! Peter je malo uzbuen, ali svia mi se razgovarati s njim. Djeluje tankoutan, to je rijetko u ovo vrijeme. Nakon to smo se pozdravili poinjem misliti o svom ivotu do sada i to jo mogu uiniti kako bih napravila definitivan preokret, ali nita mi ne pada na pamet. Pisat u Sandri, ona uvijek ima spreman odgovor, iako to nije uvijek onaj koji ja elim uti. U meuvremenu moj mobitel ponovno zvoni. Traena sam, bez obzira na sve. "Monica? Oprostite ako vam smetam, ja sam Jane, tajnica gospodina Davida Millera. Zovem vas zbog vaeg puta u Milano sljedei tjedan, reeno mi je da ispunim svaku vau elju pa sam vam na raspolaganju. Imate li kakve posebne elje u vezi sata polaska?" "Da... dakle, radim dokasna pa bih iz Rima mogla otputovati samo kasno naveer. Budite

ljubazni i rezervirajte mi apartman u Four Seasonu i let u prvoj klasi s vegetarijanskim obrokom za celijakiare. Molim vas, zamolite gospodina Millera da osobno doe po mene u zranu luku, inae neu doi." "Ali... bojim se da u to doba nee moi ostaviti klijente, poslat u vam vozaa." "Ne, ne elim vozaa, ili e doi po mene u zranu luku ili od toga nee biti nita." "Okej", uzdie, "vidjet u to mogu uiniti i nazvat u vas to prije." "Nisam zavrila!" uzviknem. "eljela bih da mi donese cvijee kad doe po mene, kale, da budem precizna, i ploice bijele okolade koju prodaju u jednoj trgovinu u Milanu koja se zove Chocolat. Zatim bih htjela veerati s njim u sobi; sui i ampanjac bit e izvrsni (sjetite se nita s glutenom) i osigurajte muziku." "Imate li koju elju?" "Amy Winehouse bit e odlina." "Nita vie?" "Nita za sada, ali ako se neega sjetim, nazvat u vas!" Mmm, ovaj telefonski razgovor povratio mi je dobro raspoloenje, iako je to mizerna utjeha u usporedbi s onim kako se ponio prema meni. Ali on vie nije problem, samo jedna pria koju u ispriati okrenuvi je u svoju korist za vrijeme nekog aperitiva. Meutim, to se Edgara tie, ne mogu se s tim pomiriti. Imam osjeaj kao da sam budna, ali u komi: zamjeujem ivot oko sebe, ali ne uspijevam reagirati, nita mi ne pripada i nita me zapravo ne zanima. U glavi mi je stalno mutno, a u prsima osjeam pritisak koji me ne naputa ni aska. Prola su samo tri mjeseca otkada smo prekinuli, od tog jutra kada sam izala iz njegove kue, a posljednja slika koja mi je ostala je ona kada me gleda kroz prozor tunih oiju i puta me da odem. Tko zna je li ikada poalio to nije uinio nita da me zadri. aljenje je samo jedan oblik opravdanja vlastitih postupaka: sve dok smo ivi moemo promijeniti u svakom trenutku tijek stvari, ali promjene su prevelika rtva za veinu ljudi. Pomiriti se s jednolinim ivotom bez rizika esto je privlanija perspektiva nego probati biti sretan pa makar i na samo nekoliko minuta. Ako je neto u ivotu sigurno, onda je to da e prije ili kasnije zavriti. Vrijedi pokuati skoiti s trampolina. A u meuvremenu treba probati udesnu masku za lice s maslinovim uljem koju mi je upravo poslao Peter Bonelli.

~28~

Hranjiva maska s maslinovim uljem Petera Bonellija (recept moje bake Sicilijanke) Potrebne su tri lice maslinova ulja, dvije lice meda i jedan utanjak. Dobro istui jaje, te dodaj ulje i med. Sve stavi u hladnjak sat vremena i zatim obilno nanesi kremu na lice i ostavi je dvadesetak minuta, a potom dobro isperi mlakom vodom, vidjet e kako e ti koa biti sjajna! Ako pak ima suhu kou zbog grijanja u kui, onda probaj ovu: Hranjiva maska Petera Bonellija (moj recept) Uzmi aicu jogurta i pomijeaj je sa sokom krike narane (molim te, nemoj kupiti industrijski sok!), stavi sve na lice (moda s dvije lijepe ploke krastavca na oima), opusti se oko pola sata i isperi hladnom vodom. Bit e kao nova! Grlim te. Moram ii pogledati sir.

ESTO POGLAVLJE

Jedina prava stvar koju sam uspjela napraviti otkada sam tu je pronai ovu kuu, a sve je ostalo totalni promaaj. Ve dva dana razmiljam kako da zadivim dragu Lilly Horowitz (dapae, kako da zadivim samu sebe, da se posluim njezinim rijeima), ali nita mi ne pada na pamet, ili bolje, drim da je sve ovo to sam do sada uinila na neki nain zapanjujue, ali zato to veinu ljudi ne zanima? injenica da sam ivjela tolike godine daleko od kue, plaala najam, potrudila se da veza profunkcionira, bila nekoliko puta na dijeti barem na tjedan dana, stekla vana prijateljstva, iskrena sam osoba, malo zbunjena i neorganizirana, ali u dubini due dobra (sada ak i odvojeno prikupljam otpad), elim rei sve se to ne rauna? Znai, cijela je ta pria koju su nam priali kada smo bili maleni, da moramo biti dobri kako ne bismo otili u pakao blef. Sve te vrijednosti kao to su odgovornost, iskrenost, potovanje, obaveza, korektnost, nemoj krasti, nemoj ubiti, nemoj krivo svjedoiti, sve je to bila jedna patka ako na kraju uvijek budu nagraeni najvei nitkovi, oni koji se laktare i gaze te. Kako je teko na ovome svijetu! Sandra mi je pisala da e me doi posjetiti s Markom i curicom. Tako sam uzbuena pri pomisli da u ih ponovno vidjeti. Prolo je vie od godinu dana otkako su otputovali na Bahame. To su moji najbolji prijatelji, jedina prava obitelj koju imam, oni s kojima sam dijelila najvie radosti i boli. Dobro e mi doi biti malo s njima. Sluajno proem rukom po licu, moram rei da je maska od maslinova ulja doista izvanredna, imam kou novoroeneta. Popodne provodim istraujui novosti New Yorka. Dvadeset posto lokala u koje sam zalazila prole godine vie ne postoji, a na njihovu mjestu niknuli su drugi koji e za est mjeseci doivjeti istu sudbinu. Kad sam ovdje, uvijek nastojim izgledati kao da tu pripadam i trudim se izgledati nevjerojatno zaposlena kao pravi Njujorani (to mi trenutno najtee pada), hodam brzinom munje s lagano ispienim izrazom lica, kao da imam neki sastanak koji mi se gadi. To je jedini nain da te ovdje cijene: govori li esto da radi part time ili da si uzeo slobodnu studijsku godinu, gledaju te kao vanzemaljca, osim ako nisi umjetnik. Takoer i turist mora imati gusto zbijen program muzeja i izlobi koje eli posjetiti, s minijaturnim pauzama za ruak i ne smije nimalo oklijevati pri izboru sendvia kod naruivanja, dok je u redu s ruksakom preko ramena ispred etrnaest slubenika s kronometrom u ruci.

~30~

Evo zato se na kraju jedu gumeni gotovi sendvii: kako bi se izbjegli tjeskoba urbe i bahati pogledi. I upravo to objanjava moj kronini gastritis. Sjedam na klupu na Union Squareu, svojem najomiljenijem trgu gdje je subotom mali buvljak nostalgiara ezdesetih koji prodaju voe, kolae i broeve s natpisom: Give peace a chance. Ima ljudi koji sviraju i uokolo hodaju udno obueni; tako se i ja osjeam manje usamljenom, ili bolje rei, osjeam se kao da pripadam jednoj puno veoj usamljenosti koja obuhvaa cijeli svijet i od koje nitko ne moe pobjei, u kojoj su prisutni ista nesigurnost, ista pitanja i iste pogreke koje svi inimo. Evo, vie od svega na svijetu voljela bih biti u zagrljaju, pravom i iskrenom zagrljaju, u koji bih utonula samo na minutu. To je najdulje vrijeme koje se moe dati nekom drugom da osjeti otkucaje tvoga srca, ali da ne uje ono to mu apue. Ni sekunde vie: cijena koja se plaa kad se ogolimo previsoka je i vie se ne moe vratiti. Ja sam ve previe puta platila zbog svoga naivnog povjerenja. O Boe, koja gnjavaa, opet suze? Pa to mi je, moda mi nedostaje magnezija? Moram pitati Petera Bonellija, "gurua fitoterapije", to misli o ovom mom stanju galopirajue depresije. Kao da sam u menopauzi. Zavrit u kao starica s oteenim zglobovima koja hrani golubove i lagano gura kolica iz marketa napunjena vreama smea, a naveer stoji u redu u menzi za siromahe. Stop, svi stanite, sada pretjerujem. Moram napraviti listu. Liste su mi uvijek bile od pomoi u trenucima panike, kao to je ovaj, pomau mi da ponovno otkrijem red u svemiru. Protiv: Edgar i ja smo prekinuli zauvijek, za sada zauvijek, ne elim o tome sada razmiljati! David je pravi gad (zauvijek). Nemam posao. Novci koje sam utedjela bit e mi dovoljni za 4 mjeseca. Ve imam navrene 32 godine i jo ne znam to bih od svog ivota.

Za:

U New Yorku sam (nije mala stvar!). Imam stan. Nikome ne trebam polagati raune, samo moram zalijevati devet kaktusa, ako se sjetim. Peter i Tyler ljubazni su prema meni. Sandra i Mark dolaze za dva dana. iva sam (to nije za podcijeniti). Imam samo 32 godine i napisala sam knjigu. Kad bih uspjela zadiviti Lilly, imala bih i mjesto u Vanity Fairu (ovo je jo upitno). I sada kad razmiljam, zato ne bih otila posjetiti Sama i Judith koji su me pozivali svaki tjedan u Hamptons prole godine? Savren par, idealna ljubavna pria, on malo nezgrapan, ali vrlo sladak i paljiv, ona definitivno ljepa, ali nevjerojatno majinska prema njemu, a oboje tako vrsto ujedinjeni protiv svake nevolje. "KAKO TO MISLI RASTAJETE SE???" urlam na telefon. "Ne podnosim ga vie, mrzim ga svim svojim biem, ne mogu ga vidjeti ni na fotografiji, izmjenjujemo se kako bismo bili u kui, ali ne brini, sve je dobro, zato ne doe kod mene?" "Ne ini mi se ba dolino, uglavnom, ja vas zamiljam potpuno drugaije od ovoga to mi ti govori, ostala sam na samrti tvoje mame..." "Da, to je bio smrtonosan udarac, ali da je on idiot prije ili kasnije bih to primijetila. Daj, doi, elim te vidjeti, mora mi ispriati o svemu to si radila u kotskoj." Teka srca uem u metro i uputim se prema Brooklyn Heightsu, kvartu koji je postao in, sa svim svojim kuama od crvene cigle i trendy lokalima, bez pretjerane ludnice Manhattana, gdje si moe priutiti stan s etiri sobe i vrt a da ne mora prodati oba bubrega na internetu. Na uglovima ulica djeca jo uvijek preskakuju ue i prodaju limunadu. Vjerojatno prihvaaju kreditne kartice. Judithina i Samova kua ima dva kata. Ne razumijem kako ne uspijevaju razdijeliti prostor na nain da jedan drugome ne smetaju. Znaju li oni kako ivi veina ljudi? Zvonim srameljivo na vrata, gotovo sam bila u napasti da se okrenem, ali Judith me vidjela s kuhinjskog prozora i tri mi otvoriti, obrisavi ruke krpom. vrsto me zagrli i osjetim miris keksa pomijeanog sa znojem. Nisam tono takav zagrljaj zamiljala prije na klupi, ali svejedno dobro doe.

~32~

Crvena razbaruena kosa jo je uvijek ona njezina, meutim, dala se potpuno u kolae: dobila je barem dvadeset kila. "Ljepotice! Kako si? Izvrsno mi izgleda, pustila si kosu. Puno si mi nedostajala, ne zna koliko sam puta razgovarala sa Samom o tebi... barem dok smo jo razgovarali!" "Zao mi je, nisam oekivala takvu situaciju, malo se nelagodno osjeam." "Nemoj, ui, upravo sam ispekla kekse. Help!" Svom silinom glasa koju ima u pluima poziva psa, zlatnog labradora, kojem sam bila mama nekoliko tjedana, a koji je sada postao neka vrsta amca s nogama i poetnim stadijem emfizema. "Sjea li se Helpa? Malo se u posljednje vrijeme udebljao, vie ga nisam vodila na tranje po plai i omlitavio je, zna kako je, nisam vie nogom kroila u onu kuu otkada je on tamo." "Aha, tako znai, Sam se preselio u Hamptons?" "Da, to se manje vidimo, bolje je." Ne znam to bih rekla, ostavila sam ih u potpunoj tuzi, ali ipak, u svakom sluaju bliske i zaljubljene, a nalazim nju koja slii Sari Ferguson izmeu dvije dijete i njega koji se pretvorio u ribara. Recimo da im je moglo biti i gore... Na primjer u garsonijeri u predgrau. To je vrlo tuno, ali, sramim se i rei, osjeam se manje usamljenom. "A ti? Znam da si bila u kotskoj, objavila svoju knjigu. Sigurno si imala super-karijeru, ne?" "Super-karijeru, ba i ne bih rekla. Otila sam ivjeti k Edgaru i na poetku je sve izgledalo kao da ide nabolje, s obzirom na okolnosti, ali malo-pomalo sve se poelo pogoravati, on je stalno radio, imao je brdo problema u ponaanju ukljuujui i sveprisutnu mamu, mrtvu suprugu, sve u svemu normalne stvari", nastojim biti ironina. "Oh, potpuno te razumijem. Kada je moja majka umrla odluila sam imati dijete, ali nismo uspijevali. Dosta smo pokuavali, probali smo i najbolje metode, ali nita. Na kraju sam ga nastojala uvjeriti da uzme zamjensku majku, ali on nije htio, preferirao je posvajanje, ja, naprotiv nisam bila spremna posvojiti dijete o kojem nita ne znam. Tako smo se poeli svaati i svaa danas, svaa sutra... Ne znam, moda je bolje ovako. Naposljetku ni ne vjerujem da imam sav taj materinski instinkt i kako bih se opustila bacila sam se na slastiarstvo. Daj, probaj moje kekse." Keksi su boanstveni, napravila ih je s crnom i bijelom okoladom, groicama i orasima i posluuje mi ih s duplim lagom. Ne znam to bih rekla, zapanjena sam i zauena brzinom kojom se mijenjaju ivoti drugih. Vjerojatno je tajna u tome da se neto radi, bilo to samo da se pokrene energija.

Ali, za nekog poput mene, prave prvakinje u samosaaljenju, to ne vrijedi. "Zato ne nazove Sama? Bit e mu drago da te vidi. Odi ga posjetiti u Hamptons, tako e ujedno imati priliku za odlazak na more, a ve kad si tamo mogla bi mi donijeti nekoliko stvari koje mi taj idiot ne eli vratiti." "Ma, ne, ne ini mi se prikladnim..." "Naprotiv. Inzistiram. Bit e oduevljen, vidjet e. Nazovimo ga odmah!" "Ne, daj, moda neki drugi put." Uope me ne slua i ve okree broj, zatim iznenada poklopi. "Nikada ne odgovara kada vidi da sam ja, nazovi ga sa svog mobitela!" "Ma ne..." Izvlai ga iz moje torbe i tipka broj, slubeno je postala luda. "Dr, zvoni", dodaje mi ga kao da pee. "Halo Sam? Monica je... Tko? Pa, Monica... Talijanka, sjea li se?" Trenutak utnje dok mi Judith pokazuje rukom da on nije pri sebi. Nakon, inilo se kao pola sata, konano pokazuje znakove ivota. "Kako ne! Oprosti, malo sam bio zadrijemao... Jesi li dobro? Zato ne doe k meni, jesi li saznala da se Judith i ja razvodimo?" "Da, i uasno mi je ao", Judith mi pokazuje da ga pitam za njezine stvari. "Bolje tako, puno je bolje tako. Daj, doi ovdje na veeru, bacit u nekoliko kobasica na rotilj." "Na veeru? Veeras? Ali ja ve imam jedan dogovor..." Judith mi istrgne telefon iz ruke: "Izvrsno, ja u je otpratiti do autobusne stanice, doi e u Southampton u 20:15, zbogom", poklopi. Ostajem zgranuta. "Izvrsno, dakle, obavezno mi uzmi knjige, nekoliko fotografija moje drage majke, CD-ove, godinjak koleda, sliicu na ulazu, dempere..." "Ali idem pjeice", odgovorim potitena. "Nek te on otprati na povratku, ionako nema to raditi. Priekaj da ti zapiem, tako nee nita zaboraviti. Kako je lijepo to si me dola posjetiti, Monica, ni ne zna koje si mi zadovoljstvo pruila!"

~34~

I s popisom vrijednim preseljenja jedne multinacionalne tvrtke penjem se na autobus za Southampton gdje ne znam to me eka.

SEDMO POGLAVLJE

Na stanici me eka Sam. S rukama u depu, kariranom kouljom i poduom bradom. Na prvi pogled izgleda kao i uvijek, ali pri paljivijem promatranju, veo tuge prilino je oigledan. Grli me poput brata i osjeam da je puno iskreniji nego Judith maloas. Gledam ga s njenou, uzvraa mi pogled nekoliko trenutaka, zatim okree lice na drugu stranu i primjeujem da mu se oi cakle. On preuzima inicijativu: "Zna li da sam sretan to te vidim? Vidi li kako je ivot koji put udan? Ustane i misli kako e biti jedan sasvim obian dan poput ostalih, no stie neto to te iznenadi. Uzeo sam nekoliko odrezaka, kao u stara vremena, ispei emo ih na rotilju na verandi." ini sve kako bih se ja osjeala lagodno, ali izgleda mi kao da mu nedostaje jedan dio. Kua je ostala ista, ali i njoj nedostaje dua. Tu je i ljuljaka na kojoj sam provodila veeri sa starom Helen ispijajui kavu i traajui, prije negoli je umrla. Dnevna soba je u neredu, kao da previe vremena provodi na kauu. Zacijelo je na brzinu pospremio dok me je ekao, ali kao da nije znao tono otkuda krenuti. Primjeuje da ga promatram. "Nisam ba dobro u posljednje vrijeme, uzaludno je da ti to skrivam. Previe spavam i takoer pijem malo previe piva. Govorim sebi da e proi, ali za sada ne prolazi." Sjednem u fotelju. "Da, proi e, Same, svima proe, ali potrebno je puno vremena", kaem ozbiljno. "Zna kada primijeti da osoba nije onakva kakvom si je zamiljao? I nastavlja ne vjerovati da se promijenila? To je to mi se dogodilo s njom i jo se uvijek ne mirim s injenicom da vie nemam onu Judith s kojom sam proveo jedanaest godina svoga ivota. Nedostaje mi i uinio bih bilo to da je ponovno imam uza se." Klize mu suze. "Meni govori? Bila sam s ovjekom zbog kojeg sam se gotovo svega odrekla, a zatim sam polako otkrila da je njegova elja da ponovno posloi ivot bila samo lani privid, i da zapravo

~36~

nije htio promijeniti nita od svoga ivota, da je jo zaljubljen u svoju mrtvu, bivu enu, a da bi mogao kontrolirati svoju realnost izgradio je nelagodnu koliinu rituala. Moe li zamisliti to znai kada vidi svoga ovjeka kako izgovara brojalicu bocama vina prije poinka, a da ih i ne dodiruje kako se ne bi zarazio?" "Stvarno?" navire mu smijeh. "Naravno! A kad je palio fen kad je bio nervozan? Misli li da se alim? A dva ormara za cipele? Jedan za desne, a drugi za lijeve?" "Ne... Izmilja!" "Da bar! Imao je dvjesto pari ljubiastih arapa koje je izabirao brojanjem." "Judith je uvijek imala lo zadah." "Pa, Edgar je radio dvadeset i etiri sata na dan i nije se htio oeniti mnome." "Judith nije istila, doputala je psu da spava na krevetu i uvijek je govorila loe o svima." "Edgar je bio zaruen sa svojom majkom i nije htio djecu." "Judith je bila zavidna i egoistina." "Edgar je uvijek vjerovao da je zgnjeio nekoga automobilom i zaustavljao se svaka dva metra!" "Okej, Monica, pobijedila si!" "I ja mislim... Dakle, elimo li ove odreske zaliti vinom umjesto suzama?" Sam me gleda sa zahvalnou. "A ti si htjela djecu?" "Ne znam. Jednom sam ga pitala, a on mi je odgovorio da ne eli ni uti. Zapravo nismo imali niti jednu zajedniku toku, ali ja sam se tako prilagodila njegovim eljama da vie nisam znala razlikovati svoje." "Zacijelo je to svima problem: u odreenom trenutku slabiji se prilagodi tako da izgubi samoga sebe i kad ostane sam, mora izgraditi sve iz poetka. Jai u svakom sluaju ide naprijed." "Nije reeno da je jai i sretniji." "Vei egoist je bez sumnje sretniji." "Dakle, pred nama je dobar dio puta!" Provodimo ugodnu veer, bez obzira na sve.

Izgledamo kao dva rekonvalescenta, ali nae e slomljene kosti prije ili kasnije zarasti. Samo je pitanje vremena. Sutra ujutro prati me na autobus. "Judith mi je dala ovaj popis stvari da joj donesem." "Ti joj reci da su lopovi sve ukrali! elim i ja poeti brojati arape i misliti na sebe, zna li?" Autobus se udaljava, Sam me pozdravlja maui mi. Uspjet e, sigurna sam. Svi emo uspjeti. Putovanje autobusom ima neki "retro" prizvuk. Oboavam promatrati ostarjele parove koji eu plaom u be kardiganima, drei se jo uvijek za ruke. Proveli su cijeli ivot na Manhattanu i sada uivaju u "zasluenom povlaenju" na obali, brinui se o unucima i purici za Dan zahvalnosti. Kako bih voljela biti udana za istog ovjeka ezdeset godina i jo uvijek mu kuhati njegovo najdrae jelo kao prvog puta, voljeti njegove bore i njegove slabosti i gledati ga u oi i vidjeti ga jo mladog. Vjerojatno je jako lijepo doi u to doba ivota kada si ostvario sve to si trebao: karijeru, djecu, kuu, i kad se moe osjeati zadovoljnim nainom na koji su se stvari odvijale, bez tjeskobe koja te zaokuplja, i napokon se moe posvetiti unucima. Naravno, ako nakon samo jedanaest godina ovjek s kojim si eljela djecu najednom postane "onaj idiot", moda je bolje dobro razmisliti. Max me vie nije zvao, osjeam se posrano. Zar je mogue da ja bojkotiram sve svoje mogunosti za karijeru? Pa zar sam ja kriva ako to nije moj svijet? Ako imam potrebu za posve drugaijom sigurnou od novca? Bit e negdje mjesta i za mene. Ili nee? Stigavi kui susreem Tylera koji me eka sjedei pred vratima. "Pa to radi tu? Koliko me eka?" "Paaa..." broji na prste, "pet sati i etrdeset i jednu minutu." "Ali zato? Mogao si nazvati ako ti je neto trebalo, ne? Umjesto da si ovdje na eki. Jesu li tvoji bili lovci?" "Kako?" "Nita, nema veze, to si trebao?" upitam srdito dok pokuavam iskljuiti alarm, pogrijeivi

~38~

dvaput. "ekaj, ja u, vidi? Dva... pet... devet." "ZNAM! Molim te, sada dosta, iscrpljuje me!" bunim se. "Oprosti, Monica", odgovori skrueno, "nisam ti htio smetati, sada odlazim." "Ne, oprosti ti meni, nisam te trebala tako napasti, nervozna sam u posljednje vrijeme, nisam ljuta na tebe." "Stvarno nisi ljuta na mene?" osmjehuje se. "Stvarno, nisam." "Onda, evo ti, donio sam ti ovo. To je adapter, mislim da bi ti mogao posluiti, a ovo je krema za ruke, rekao mi je brat da ti je donesem, njegov je recept... a zatim i ovo..." prua mi jednu knjigu nastavljajui se smjekati. "Ali ovo je..." Ostajem bez rijei. "To je tvoja knjiga. Htio sam te zamoliti za autogram. Naruio sam je preko interneta, nije bilo jednostavno, ali uspio sam!" "Da, ve je rijetkost..." Koji udan osjeaj ponovno vidjeti svoju knjigu. Pomiriem je, podragam, prolistam, jo uvijek je tamparska greka na osamnaestoj stranici. To je prvo izdanje, Edgar ju je sigurno dao tiskati poput pravog kota. Koji krtac! "Dobra si, zna?" "Ne, nisam dobra." "Jesi, jesi, dobra si, zna li koliko bi ljudi voljelo napisati knjigu? A ti si uspjela, dakle, dobra si, ja nikada ne bih bio sposoban za to." "Ti zna popravljati stvari, a ja ih samo potrgati." "Svatko ima svoju specijalnost, inae bismo svi bili jednaki." "Da, bilo bi dosadno." "Sada idem, mama me eka od jutros. Bok, Monica", otri po stranjim stubama. I upravo da u zatvoriti vrata kad neka vrsta ogromnog mia ue trkom i sakrije se ispod kaua. Srce mi se popne u grlo. Dohvatim metlu iz spremita i kreem u hajku.

To je najvei mi kojeg sam ikada vidjela, sigurno se hrani mrtvacima. Pribliavam se polagano zatvorenih oiju, samo to se ne onesvijestim, ali ako se onesvijestim, on e mi pojesti nos. Boe, kako me je strah, kladim se da je naoruan. Daj, Jerry, odlazi, dat u ti sendvi sa sirom, pivo i novce za cigarete ako otie, ionako zna da nemam hrabrosti udariti te i pretvoriti te u kau nasred parketa. Zato je Tyler otiao? Ba sada kada ga trebam. Gurnem medu ispod kaua i ujem puhanje. Otkada to mievi puu? Sigurno je to neki laboratorijski primjerak koji je pobjegao iz nekakve farmaceutske industrije s mnogo elektroda zakvaenih na mozak. Moram pozvati Joea, ili promijeniti kuu, povraa mi se. Okrenem se kako bih dola do vrata i zaujem jasno mijaukanje. Ogavan maak bez ijedne dlake koji nalikuje na Silvestra kada mu pukne dinamit u ruci dolazi prema meni. Pun je bora, ima ogromne ui, a koa mu je sivkasta na mrlje i zastraujue nalikuje na Gremlina. Rep mu je poput repa vodenog takora, crven i dugaak kao telefonska ica, dri ga uspravno nonalantno kao da je normalna maka! Usmjeravam tap prema njemu: "Zaustavi se gdje si, izdajnie! Ne pribliavaj se ni koraka, neu ti ni prava proitati, sada osjeam da te mogu mirno pretvoriti u kau bez aljenja." inim jedinu razboritu i hrabru stvar: popnem se na kau, zatim na jednu stolicu i na kraju na stol. Potedjela sam police za knjige jer ne bi izdrale. Stvar mislei da je neka igra, slijedi me spretnim skokovima. Nakon tri kruga predajem se. "Okej, s kojeg planeta si doao na Zemlju? A prije svega, kako u te tamo poslati?" Zvoni zvonce. Zloglasna usamljenost Njujorana, ha? Otvaram vrata a da i ne gledam, vie bih voljela otvoriti nekom ubojici nego ostati samo jednu minutu s ovim vanzemaljcem. "Bok, ja sam tvoja susjeda, me ime Pilar." Crnokosa djevojka, sitna i vrlo slatka, prua mi ruku, primjeujem da ima tetovirane dvije velike kocke na podlaktici.

~40~

"Bok." "Moj maka bi trebao biti kod tebe, njemu svia ova kua, Peter daje uvijek neto jesti." "Dakle to je maka..." mrmljam zaprepatena. "To je Devon Rex, gola maka, alergina sam na dlaka, on mi se gadi, ali barem ne kihem." Pilar ulazi, a maak se skriva pod kau tako da je primorana ispruiti se na pod i sva zapraiti. Nakon nekoliko sekundi zapone uzastopno kihati a da i ne uzme zraka, neodluna sam da li da i nju oborim metlom. "O Boe, kako mi je ao, nisam jo poistila, zna, nedavno sam dola i..." "Nema problema", kae izmeu kihanja. s crvenim oima i nosom koji curi, "siempre je ovako." Zgrabi miinu koji bjesomuno protestira za zatiljak i uputi se prema vratima. "Biendola u Nova York, i escusa zbog make. Doi meni jedna veer, napravit u ti tortillas!"

OSMO POGLAVLJE

Usred noi probudi me zvonjava telefona. Na trenutak ne sjeam se niti tko sam i zamiljam da sam sretna osoba. Ali kratko traje. "Molim?" "Dobar dan, Jane je, tajnica gospodina Millera, smetam li vam?" "A to mislite? 3:30 ujutro je!" "Zaista je 3:30 ujutro, ovdje u New Yorku, tamo u Rimu je 9:30 ili se varam?" Kvragu, istina, ona vjeruje da sam ja u Rimu! "Halo? Smetnje su na liniji, moete li me ponovno nazvati?" Poklopim. Tko zlo ini nek se dobrom ne nada. Ponovno me zove. "Halo? Dakle, zovem vas oko detalja vaeg leta: otputovat ete veeras u 21:50 iz zrane luke Roma Fiumicino u zranu luku Milano Linate gdje ete sletjeti u 22:55. Rekli ste mi da prije ne moete i vjerujte mi da je gospodin Miller uinio nemogue kako bi bio slobodan i doao po vas u zranu luku. Povratak je zakazan za sutra u 12:30 s dolaskom u 13:35, osim ako se ne elite due zadrati, odsjest ete u apartmanu u Four Seasonu kao to ste traili. Kako bilo, poslat u vam sve detalje e-mailom. Ako trebate jo neto..." Spavati... esnaest sekundi poslije zove me i David. "Monica, budna si, zar ne? Ja nisam oka sklopio zbog promjene vremenskih zona. Veeras u doi po tebe u zranu luku, doista moram razgovarati s tobom. Odgodio sam vrlo vaan sastanak i povjerio klijente Japance hostesama, u nadi da e ih zabaviti! Nazovi me kad stigne, vidimo se na izlazu." "Jesi li siguran da e me prepoznati ili moram staviti cilindar i crveni nos?"

~42~

"Prepoznao bih te meu tisuama." "Nisam sigurna." Proao me je san. Palim televizor i gledam reprizu Tyra Banks Showa: jednu epizodu s patuljcima u studiju. Rastresena kontroliram elektroniku potu: Sandra mi nagovjetava njihov dolazak iz Nassaua sutra popodne, bit e kod Markovih prijatelja i ne trebam doi po njih... Mama je dobro, kae da izlazi s jednim gospodinom... Evo avionskih karata za Milano... Moete poveati svoj penis! Izvrsno, nita zbog ega vrijedi upati kosu. Pogrijeila sam otvorivi fajl "Edgar" gdje sam neoprezno sauvala sve njegove e-mailove. Uhvati me nevjerojatna nostalgija, elim ga nazvati. Znam da ne bih trebala, ali vie ne mogu izdrati. Zovem. Osjeam trnce od napetosti. Kao da ga zovem prvi put. Snimljeni glas obavjetava me da broj vie nije aktivan. to to znai? Promijenio ga je jer me vie ne eli uti? Ukrali su mu ga? Boe, ovo mi nije trebalo. Ne elim izgledati paranoino, ali imam osjeaj kao da je to uinio meni u inat. Najednom se osjeam kao da me usisava vrtlog. Sada mi se jo vie ini da sam ga izgubila zauvijek. Kao da je podigao barijeru da me sprijei u uspostavljanju ponovnog kontakta. Sve mi se vrti, ne osjeam se dobro, nedostaje mi zraka. Jedna je stvar odluiti ne vidjeti se vie na neki normalni vremenski period to pomae kako bi se razjasnile misli i eventualno ponovno vratilo na vlastiti put, ali sruiti mostove tako bez ijedne rijei strahovito je, kukavno, nepravedno. Ostajem sjediti na podu, grizui nokte i razmiljajui kako mu ui u trag. Moda bih mogla nazvati u ured. Morag, njegova pomonica, bila je moja prijateljica, ipak sam objavila knjigu kod njih, nekakva prava imam i ja. Traim broj. "Dobar dan, je li to... Lockwood & Cooper?" kaem neodlunim glasom. "Ne vie, sada je Mysore Editions, kako vam mogu pomoi?" "Traim Edgara Lockwooda, on je tu radio, tj. Lockwood & Cooper je bila njegova, prije vas,

ne znate gdje bih..." "Ne znam. Otkada nam je prodao tvrtku nismo ga vie vidjeli. Moda moj ef zna gdje ga moete pronai, ali ini mi se da sam ula da je otputovao. Ako elite, raspitat u se." "Molim vas, budite tako ljubazni." Muzika na ekanju ostala je ista, on ju je izabrao: Unchained Melody. Koja pilana. Sigurno ga je podsjeala na to kad su on i njegova biva ena modelirali vaze u terakoti na tokarskom stolu u salonu. "Halo? Spojit u vas s ravnateljem..." Ponavljam isto pitanje jednom vrlo ljubaznom gospodinu koji kao dobar Anglosaksonac daje sve od sebe da mi pomogne, iako ne zna kako. U dvadeset minuta priam s cijelim uredom (est osoba) i otkrivam sljedee pretpostavke:

Postao je Combonijev misionar. Proizvodi moher vunu. Postao je vatreni Oshov sljedbenik. Krui svijetom u svom katamaranu. Pouava streliarstvo. Prosi ispred metroa.

Poznajui njegovu uroenu odbojnost prema religiji, ovcama, istonim filozofijama, vodi i sportu, sklonija sam posljednjoj pretpostavci. Samo mogu poslati e-mail Morag u nadi da e mi rei neto vie, uistinu ne elim zvati njegovu majku. Uzmem jo jednu tabletu protiv garavice, oblijeva me hladan znoj, moda imam temperaturu. U Peterovoj ladici zaista ima svega: aspirina, antibiotika, tableta protiv bolova, boica s uputama s njegovim imenom i imenom nekog odreenog Stevea, moda deka, antialergenata, flastera, tinktura joda, a niega naalost za bol srca. Popijem malo mlijeka i vraam se u krevet. Kada se probudim, prolo je podne. Bez sumnje nisam tip koji bi suraivao s Lilly Horowitz, i ni s kim drugim vjerojatno. Nastojim izgledati pristojno za Sandrin dolazak. Otkada je postala mama, ivi s jednim gejem i vjerojatno je ubila oca svoje keri, nije vie elastina kao nekad, bojim se da bi mogla neto

~44~

prigovoriti mojem boemskom stilu ivota. Nakon nekoliko sati zvone na vrata. Otvaram i jedva jedvice ih prepoznajem: okej, prolo je vie od godinu dana i, istina, ive na Bahamima gdje rije stres mislim da ne postoji. Sandra je u formi kao nikada. Posljednji put kad sam je vidjela imala je problem rezervirati avionsko mjesto zbog svoje tonae! Sigurno vie ni ne mora stavljati mirisavu mast na bazi paulija i gnoja jer ima vrlo sjajnu i miriljavu kou. Afrike frkice izlaze joj iz eira sa irokim obodom od plave tkanine. Ako je prije njezino najbolje ostvarenje bilo imitiranje Mammy iz Zameo ih vjetar, sada je Naomi Campbell. Mark malo manje djeluje kao metropolski gej, ali vidi se da mu je jo uvijek stalo do izgleda. Vrlo preplanuo s dugom i plavom kosom surfera, na sebi ima komplet od be lana, otvorene sandale i konu traku oko zapea ruke. Curica je prava divota, kosa joj je gusta i jako kovrava. Kako me ugledala prua ruice prema meni. "Jesi li vidjela? Ve te oboava, daj pusu teti Monici." Uzimam u ruke malenu Jazlynn. "A vas troje, izali ste s fotosessiona?" "A ti iz lananog sudara?" upita me Mark bez okolianja. "Zar se toliko vidi da nisam u formi?" "Pa, vidjela sam te i u boljem izdanju", kae Sandra milujui mi obraz. "Daj, zagrlite me vas dvoje, poslije ete me kritizirati." Grlimo se, kao to smo to uvijek inili, kako bismo se podsjetili da smo se oslanjali jedan na drugoga, da smo bili jedna obitelj i da emo zajedno sve svladati. Sada, ne znam zato, ali i dalje se osjeam usamljeno. Predlaem da otvorimo bocu vina, to bi nekada bilo doekano s: "Bilo je i vrijeme, daj ja u je otvoriti!" No, ujem ih kako odgovaraju: "Bolje ne, ima neku limunadu ili ak aj bez teina?" "Jeste li vi jo uvijek moji prijatelji ili su vas zamijenili na aerodromu?" "Stvari su se malo promijenile, Monica", odgovara Sandra dok malenoj isti ljepljive ruke od keksa.

"Vidim, ali niste li postali malo preozbiljni?" "Zna, kad ima dijete stvari se promijene i ne moe tu nita uiniti." Evo ga na, oekivala sam udarac! "Ali barem jo uvijek ita iz karata i taloga?" "Naravno da da, samo bi to nedostajalo. Bila sam vjetica i bit u vjetica sve do smrti, tovie, doi da ti bacim karte." "Nisu potrebne karte da shvati da me prati nesrea. Sve mi ide loe." "Ma, ne, to to govori, primijetila bih to ulazei i odmah bih dala petama vjetra. Tvoja aura se samo ugasila, nita tako jako opasno." "iji je ovo stan?" pita Mark. "Petera Bonellija, nekog tipa kojeg sam pronala na Craiglisti. Vrlo je ljubazan, ima poneku fiks-ideju, ali drag, a njegov je brat pravi gnjavator, ali i on je briljiv. Gledaj: juer mi je donio ovu kremu za ruke, on ju je napravio, a internetom mi alje recepte za maske za lice." "Kako je drag. I ja bih volio jednog takvog deka, gej je, zar ne? Kad e mi ga predstaviti?" "Kad se vrati iz Bostona, ali nisi li se ti smirio na Bahamima?" "Uistinu ne. Imao sam vezu s jednim uiteljem plesa dok sam bio s barmenom kojeg sam viao jednom tjedno, a kad sam odlazio u oping izlazio sam s prodavaem iz Hermesa. Kao to vidi, nisam se sredio." "Kurvi je!" presuuje Sandra. "Ali, ujedno najbolji tata koji se moe poeljeti za jednu djevojicu." "Da, ali moe li mi rei kako je zavrio Julius? Poslala si mi onaj kriptirani e-mail u kojem si rekla da osobe koji put nestaju, ali nikada nisam shvatila u kojem smislu!" "Recimo to tako da baka i ja osim crne magije imamo konkretne spoznaje i Julius bi uvijek predstavljao problem svima nama." "Ubile ste ga!" viknem stavivi si ruke na usta. "Moda e jednog dana saznati." "Sva sam se najeila, nadam se da se nikada neu posvaati s tobom." U tom trenutku zazvoni moj mobitel, odmah prepoznajem broj: David je. U Milanu je deset i trideset naveer i on me sigurno eka poput pizdeka ispred dolazaka, s cvijeem u ruci. Upravo onako kao kad sam se probudila onog jutra u apartmanu Carltona, a on je ve bio otputovao.

~46~

Sada e zvati onu jadnicu, svoju tajnicu, koja ne spava etrdeset i osam sati, koja e provjeriti letove i potvrdit e joj da uope nisam otputovala. "Zar nee odgovoriti? Tko je?" "Moda e jednog dana saznati."

DEVETO POGLAVLJE

Izlazimo svi etvero kako bi se proetali po Villageu. Veeramo u zgodnom mjestu u Bleeker Streetu i stanemo u red kod pekarnice Magnolia kako bismo kupili cupcakes. Vie zbog nas nego zbog djevojice. Dapae, vie zbog mene nego nas: pojela sam ih pet. Mislim da u umrijeti. Sandra me gleda sumnjiavo. Jo se uvijek nisam navikla na njezinu novu verziju Oprah Winfrey nakon dijete. Zar je mogue da gubitak toliko kila moe promijeniti ljude ? Zar injenica da se sam sebi vie dopada potisne u drugi plan elju za uicima istinskog ivota? Otkada je dola, nije mi niti jednom imitirala Mammy. Neuveno! Mark je uasno zauzet slanjem SMS-a sa svog novog mobitela. Prva kupnja im je dodirnuo tlo, a zatim je slijedio iPod nano. Ganuta sam od tolike duhovnosti. Otiao je na Bahame volontirati. Sandra me uhvati pod ruku. "Moram razgovarati s tobom kad stignemo kui." "Da, ali nemoj koristiti reenice tipa tvoj se ivot raspada , skroz si me razoarala i to eka da se sredi . Za sve ostalo ima slobodne ruke." " Onda mi ne ostaje puno toga za rei!" Mark se ponudi da odvede malenu kui kako bi nas ostavio malo same u mojem stanu. Shrvana sam, bojim se prijekora starije sestre koja je sve shvatila o ivotu i za to nemam volje. Sa zamiljenim i virtualnim prijateljima i duhovima prolosti svi smo na broju. A na kraju sam i ja shvatila sve o ivotu, samo to ne ide kako bih eljela; jednom kada si shvatio kako funkcionira automobil, nije reeno da ga zna i voziti, ne? Recimo, kao da sam tek dobila vozaku.

~48~

Smjestimo se u dnevnu sobu. Sandra skida cipele i sjeda na pod prekrienih nogu ispred stolia. Mijea karte i slae ih u krug. "Monica, ima li moda pivo?" "Naravno da imam, ali ti si rekla da ne pije." _ "Ispred malene ne pijem, ali sada imam slobodan izlazak." Uzimam dva piva, otvaram ih i sjedam pored nje. Dopada mi se ova ponovno pronaena intimnost. Razbile smo led. "Nije mogue... kao to sam pretpostavljala." "to?" pitam zabrinuto. "ekaj, ponovit u krug, ako se trei put pokau iste karte, znai da je istina... Tri je zakon, kae se u mojem kraju!" "Da, ali to? to? to je zakon? Dobit u dijabetes? Uhitit e me zbog bankrota? Zavrit u u ivotu gurajui kolica s plastinim vreicama privezanim za noge? Upozoravam te da su to sve prihvatljive pretpostavke!" "Nita tako tragino. Po kartama ti si... trudna!" "TO SI REKLA?" "Zna da nikada ne grijeim, tri sam puta ponovila bacanje. Izgleda da si trudna... Jesi li?" "Pa naravno da nisam, koje pitanje!" "Sigurna?" "D-da." "Sigurna sigurna? Pogledaj me u oi!" Uhvati me za bradu prstima kao da sam maleni Arnold. Mrtim elo: "Nismtrdna!" "to kae?" Pusti mi bradu. "Rekla sam da nisam trudna, evo!" "Dakle, imala si svoj ciklus uredno ovaj mjesec." "Pojma nemam. Ma da, mislim da da. Pored svih ovih seljakanja tko je vie obraao panju." Sandra me ozbiljno promatra uhvativi se za bradu palcem i kaiprstom. Nekada nije inila

takve sofisticirane pokrete, a pogotovo nije zamiljala sline apsurde. "Dakle, mogu biti mirna, elim rei, iskljuuje takvu mogunost?" utim. "Monica... hoe li mi odgovoriti?" Nastavljam utjeti. Vrtoglavo mi prolaze slike iz kotske: ja kako jedem sama, ja kako spavam sama, ja kako razgovaram sama... Ne uspijevam pozvati niti jednu scenu ludog seksa. Poseksali smo se moda dva puta posljednjeg mjeseca, moda i manje. Ne, nije mogue. A bila je tu i moja ogromna pizdarija s Davidom na Azurnoj obali. Ma ne, ne ostaje se trudna tek tako, zbog jedne noi. Prije koliko je to bilo, ovako od oka? Tri mjeseca, tri i pol mjeseca? Sandrin me glas vraa natrag u stvarnost: "Hej? Ima li koga kod kue? Ponavljam ti: postoji li mogunost da si ostala trudna? Dapae, preformulirat u ti pitanje: jesi li se seksala nedavno bez zatite?" "Oh, nedavno... Mjesecima prije." "Koliko?" "Tri i pol." "Zatiena?" "Hmmm, ddda." "To jest?" "Malo da i malo ne!" "Dakle, postoji mogunost..." "Iskljuujem je." "Monica, ne pravi curicu od sebe." "Ti si napravila curicu." "Uh, ti i tvoje igrice rijeima! Moe li biti ozbiljna deset minuta, gledaj, to je ozbiljno, sutra ujutro doi u i napravit emo test." "Garantiram ti", potvrdim pratei je do vrata, i odjednom nisam vie tako uvjerena. Ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put imala ciklus. ini mi se proli mjesec, ali moda se varam, nikada mi nije bio redovit.

~50~

Ne. Zar se alimo? O tome nema ni govora, nije mogue, ovdje nagaamo o mojoj eventualnoj trudnoi na temelju bacanja karata! Jesmo li ludi? Uzimam jo jednu tabletu protiv garavice i odlazim u krevet. Nisam ni oka sklopila cijelu no nastojei rekonstruirati svoj menstrualni ciklus posljednjih mjeseci, ali ne sjeam ga se. Ne znam ak vie ni kada sam kupila uloke posljednji put. Pa zar sam uistinu postala luda ili to? U sluaju da je to istina, iako ja to a priori iskljuujem... Tko je otac? Edgar ili David? Ide... To sve slii na radnju nekog "nj" filma! David, nakon paljbe neodgovorenih poziva, opredijelio se za jedan sintetiki SMS: "Pretpostavljam da sam to zasluio. Sretno. David." Doista zvui kao pravi zbogom.

Pa to je oekivao? Da e me vidjeti na aerodromu oduevljenu i zahvalnu zbog njegova poziva? Da u veerati s njim u drutvu njegovih patetinih isprika? "Prolazim kroz jedno teko razdoblje... Jako mi je ao... Zna, razvod... Ti si drugaija... Nisam te htio povrijediti... Prihvati ovu ogrlicu kao znak isprike (proli put bile su naunice u igri, moda bi kompletirao set)... Promijenio sam se..." A sutradan bih se vratila na aerodrom sama samcata. Iako je moj ivot jo uvijek bez pravog pravca, barem poinjem shvaati to ne elim. Gledam na sat, gotovo je etiri, jo jedna no televizijskog smea i interneta. Mislim da u spavati do podneva. Ali s ovom bubom u uhu... Ponovno mi je pisao Peter Bonelli: Draga Monica, bilo mi je drago uti te neki dan. Mislim da si jako osjeajna djevojka, na neki odreeni nain podsjea me na mene. Zamolio sam svoga brata da svrati kako bi ti donio kremu za ruke jer mi je rekao da grize nokte sve do korijena. Naravno da mu nisam rekao da te eka cijelu veer sjedei u hodniku, ali on je takav, kada zna da ima neki zadatak ubija se samo da ga obavi. Bio bi odlina straa u Buckinghamskoj palai.

Zbog toga te i ovoga puta molim da mu oprosti. Moda e misliti da si dospjela u kuu luaka i u jednu ruku jesi, ali priznajem ti jednu stvar: puno mi se puta dogodilo da sam bio sam i bilo je veeri kada sam jako elio da mi netko donese kremu za ruke ili juhu od kupusa ili da netko pogrijei broj samo kako bih prozborio nekoliko rijei. (A kad smo ve kod toga, jesi li ikada razmiljala da Brad Pitt prema nekoj raunici potencijalnih mogunosti moe pogrijeiti broj i nazvati te?) Ukratko, siguran sam da si shvatila. New York, kao to ti to dobro zna, zasigurno nije mjesto u kojem se najlake ivi i koji put malo ljudske topline pomae. Rekavi to, obnavljam svoj poziv da iscipelari Tylera ako postane prenaporan. Grlim te. Do skora, Peter. Ljekoviti aj protiv gastritisa (i to mi je rekao Tyler. Oprosti...) U 500 ml kipue vode na 5 minuta stavi 3 lice sljedee mjeavine: 40 g koprive 30 g majine duice 30 g crnog sljeza 20 g slatkog korijena 20 g korijena bijelog sljeza Popij jednu alicu malo prije jela i jednu prije spavanja. A protiv munine dobar je ljekoviti aj od umbira. P.S. Zalijeva li mi kaktuse? Molim te, molim te, molim te! Kakve veze ima munina? Novosti sa kotskog fronta nisu dobre. Odgovorila mi je Morag. Draga Monica, koje iznenaenje i kako mi je drago uti te. Nadam se da si bolje i da e polako uspjeti prebroditi bol zbog vaeg rastanka. Vie ne radim s Edgarom otkada je razvrgnuo drutvo. Nai se bez posla preko noi za mene je bilo kao grom iz vedra neba. Na sreu za nas raunovoe posla nikada ne nedostaje! A zamisli da sam htjela studirati veterinu... Pita me o Edgaru, ali ne znam gdje je, iskreno, niti me zanima.

~52~

Namuila sam se za njega i za izdavaku kuu, a to to me nogirao nije bila zahvalnost kojoj sam se nadala. Mogla bih ti predloiti da nazove njegovu majku, ali ne znam koliko to eli. Bilo kako, kada tehnologija zakae, na kraju, draga stara pisma jedina su sigurnost koja nam ostaje. Jednostavnije je promijeniti e-mail adresu nego kunu adresu, ne? elim ti sve najbolje i nadam se da u te jednog dana ponovno vidjeti. Zagrljaj, Morag. Nestao. Godina dana ljubavi i zajednikog ivljenja i zatim sve tako zavri. Kako odvratno. Naravno da se nisam mogla nadati da Sandra vie nee napadati. Zajebana je kao sve crnkinje. Opasna kombinacija izmeu Whoopi Goldberg, Claire Robinson, odgojiteljice Jeffersonovih i Condoleeze Rice, bane u moju dnevnu sobu poput bijesnog tornada. Od sada u je zvati Katrina. "Kladim se da si ih uzela tri." "Kako zna?" "To je zakon, nije li?" "Jesi li se ve popikila?" "Upravo sam namjeravala. Zna kako je, petnaest do sedam je i uope nisam spavala." "Dobro, rekla bih da je najbolje da ih proba sva tri istovremeno." Poinje odmotavati raznobojne tapie razliitih oblika, bili bi i draesni da u jednoj minuti ne odluuju da je tvoj ivot definitivno propao. Gledamo se a da nita ne govorimo. Izgleda mi kao da to mora uiniti netko drugi. Ne uspijevam niti misliti o posljedicama, mislim da je jednostavno nemogue. "Dakle, rezultat Clearbluea je: + za da i za ne, prema First Responseu jedna linija za ne i dvije za da, a zatim digitalni, svakako moj najdrai, koji kae trudna si ili nisi trudna." Moram raspravljati i o tome da odem sama u kupaonicu. Nedugo zatim izlazim s pokropljenim rukama i tri plastina tapia i ne znam kako bih ih

spojila. Sandra mi ih istrgne iz ruku. "Daj mi to!" Spretno slae tri klopke vrtei, gurajui ih unutra i zatvarajui poklopie. Zatim pere ruke, sjeda sa mnom na kau i rasprostire trofeje na stoli. Na trenutak se prisjeam kad smo se igrale mama. Kakvo je to bilo nestrpljenje koje je nas djevojice tjeralo da se na silu elimo brinuti o novoroenetu? Ta pomama za mijenjanjem pelena, papicama, balama i plaem usred noi? Ta prerana elja za majinstvom koja od dvanaeste godine nadalje biva zamijenjena traenjem istinske ljubavi, a potom zatrpana naslagama straha i razoaranja? Ne vidim se kao mamu. Ne mogu biti trudna. Najdua minuta u mom ivotu. "Ovdje je jedna i pol linija", nagovjeujem. "Dvije su." "Ja vidim jednu i pol, nejasno je." "Ovaj drugi je vrlo jasan, plus je." "Pogledaj bolje, ne vidi jedan minus kako se jedva nazire?" "Ma, Monica, ne gnjavi, evo, dri digitalni. to vidi?" "Trudna, ali ako pogleda bolje nazire se nisi..." "Monica..." "Kvragu..." Plaem. I ovog puta s razlogom.

~54~

DESETO POGLAVLJE

Trudna. Tru. Dna. ini se poput blesavog vica tipa: kako se zove najvei proizvoa kineskih prezervativa? Samo to mi nije do smijeha. Ovoga puta tako sam gadno zaglibila da se ne moe usporediti ni sa im to mi se do sada dogodilo. To nije neto to e s vremenom proi, nije neto to moe rijeiti razgovorom, a niti bijegom. U svom ivotu bila sam ostavljena, dobila sam otkaz, pala sam s motora i slomila kljunu kost, pala sam na ispitima, moji su se razveli, umrli su mi djed i baka i jedan prijatelj, ukrali su mi automobil, prekinula sam vie od jednog prijateljstva, veinu vremena bila sam sama, riskirala sam vlastiti ivot padom u rijeku. Dogaaji koje sam s vremenom uspjela prebroditi i koji su sada zatvoreni negdje u ladicama moje due, katalogizirani i arhivirani pod nazivom ne ponoviti. Priznajem da sam do sada vodila potpuno povran ivot, bez odgovornosti, i da sam bez sumnje mogla uiniti vie i bolje, ali nikada, stvarno nikada nisam uzimala ovo u obzir. Ni ja, ni Sandra, ni Mark nemamo hrabrosti otvoriti usta. Kao da e razgovor o tome to uiniti realnim, za to elim vjerovati da je samo ruan san. Mark sjedi u fotelji i nastavlja ljuljati nogu, Sandra natee gumb, a ja sam uurena u kutu kaua, nepomina, prestravljena od toga to mi se dogaa, najednom svjesna da je ivot koji sam vodila do sada zauvijek gotov. Jazlynn, kao da je shvatila da je atmosfera vrlo napeta, nesigurna na svojim nogama, pribliava se stolu i grabi test za trudnou. Zatim prilazi meni i predaje mi ga. Ostajemo skamenjeni. Mark koristi priliku. "Doi, ujak e ti pokazati stranu susjedinu maku." Izlaze, a Sandra i ja ostajemo tu u zaglunoj tiini.

Dala bih bilo to samo da nisam u ovoj zbrci. "Duo... Kako se osjea?" "Pasje. Najednom sve moje nedavne slabosti dobivaju smisao: stalna garavica, bol u jajnicima, stalna glad, moj viak kila, elja za plakanjem, povraanje i masna koa, iako priznajem da su tome pridonijele i moje prehrambene navike." "Mora poeti s pregledima. Mogu ti preporuiti jednog ginekologa. U krajnjoj liniji i ja sam prije vie od godinu dana bila u toj istoj situaciji." "Da, ali ti nisi ni trenutka oklijevala. im si saznala htjela si ga zadrati. Ja nemam izbora i u oku sam." Sandra zastane paljivo traei rijei. Da sam na njezinu mjestu, ne bih znala to rei. "Okej, neu ti postavljati neugodna pitanja. Nastojmo biti praktine, hajdemo po redu i nastojmo sauvati hladnu glavu." Ustaje. "U svakom sluaju, mislim da bi bilo najbolje da se vrati u Italiju kod svojih, ne misli li?" "U Italiju? I to bih radila? Gdje i kod koga? Ako me eli mrtvu, poalji me u Italiju! Ako moj ivot ve ovdje ima malo smisla, tamo nema nikakvog! Jedina prava prijateljstva stekla sam ovdje, posao, kuu, ljubav, knjigu, sve to ostvarila sam ovdje, nemoj mi barem to oduzeti. Ako se vratim kui, bit u sama sa svojom majkom koja e me tretirati kao idiotkinju od jutra do mraka i morat u spavati ponovno u krevetiu, ne, u tom sluaju odoh u obiteljski dom asnih sestara!" "Ali ovdje u Americi zdravstveno je vrlo skupo za strance. A ako se zakomplicira?" "To za tebe znai biti praktian? Ja to zovem stavimo sol na ranu." "Bilo bi ti drae da se pravim da problemi ne postoje?" "Ovi problemi nisu nita u usporedbi s onim to e doi. Kako god, imam osiguranje i privremenu radnu dozvolu, barem to." "eli li otii kod mojega ginekologa? Prole godine promijenila sam ih etiri. Posljednji nije bio lo, uvijek budalast, ali nije bio lo." "Uini kako misli da je najbolje. Ja ne bih znala ni otkuda krenuti. Kod ginekologa sam bila samo jednom." "Zeza me?" "Ne, nisam jako optereena s lijenicima." "Nije stvar u optereenosti, tvoje zdravlje je u pitanju." "Ali ja sam dobro." "Ti si nesvjesna. Situacija se sada promijenila, dakle, svakako se mora poeti brinuti o sebi."

~56~

"Da, da, dobro." "Ne, moda ti nije jasna jedna stvar i bit e bolje da je shvati to prije: ti eka dijete. I toka." uvi to tako izravno hvata me vrtoglavica. "Sandra, ja se nikako ne osjeam sposobnom. Uistinu ne. Vjerujem da jo uvijek imam esnaest godina, nisam spremna i nisam tip za to." "Monica, govori mi to kao da odbija poziv na rave party. injenica je da nema vie izbora. Kako si mi rekla, trebala bi biti skoro u etvrtom mjesecu. Ne razumijem kako nita nisi primijetila i iako si imala simptome, izignorirala si ih... Moda da si primijetila ranije, mogla si... ali sada je ve bespredmetno razgovarati o tome, moramo misliti na roenje djeteta." Nije mogue da govori o meni, ini mi se kao da se to dogaa nekome drugom. Moje odbijanje bilo je toliko jako da se moj um pretvarao da je sve u redu. Takoer sam se i u ovome trebala istaknuti. Otila bih u bolnicu u devetom mjesecu mislei da sam se napuhala od nachosa od sira! Doista sam diletant. "Dakle, prvo u ti dogovoriti pregled kod doktora McEwana, a onda... mora rei Edgaru." "Edgaru? Ni ne pomiljam na to, a uostalom, nestao je." "Kako nestao?" "Nestao. Ieznuo. Paf! Nitko ne zna gdje je, osim ako ti ne eli baciti karte." "Uinit u to bez sumnje, u svakom sluaju mora s nekim stupiti u kontakt, barem s njegovom majkom." "Njegovom majkom? O, zaustavi se malo, sva ta stvarnost malo je previe za mene. A uostalom, nisam ni sigurna je li njegovo." "to to govori, nepromiljena glupao? Nemoj mi rei da bi moglo biti od drugog slaboumnika s mozgom u Blackberryju, je li?" Kimnem glavom. Sandra mijenja izraz lica. Stie pesnice. kripi zubima. Pokriva lice. Stavlja ake na bokove. Okree se na drugu stranu. A sve to samo da me ne ubije. Zatim izusti: "GGGRRRH! MONICA, TI SI PRAVA PRAVCATA IDIOTKINJA!!!" Vie iz sve snage svojim "gospel" glasom. "Totalna, kolosalna, bez premca, prava-pravcata idiotkinja! Tako me raspizdi da... O Boe, moram se smiriti, nisam se uznemirila tako otkada je Julius htio oteti ker, gledaj KAKO MI SE TRESU RUKE ZBOG TEBE!!! Sretna si to si trudna, inae bih te vlastitim rukama zadavila, ali previe cijenim nevina stvorenja! Boe, koja glupaa, glupaa, glupaa!" Pognute sam glave, nemam hrabrosti suoiti se s njezinim pogledom.

"Dakle, ja u sada izai, smirit u se, a zatim vratiti pa emo ve neto smisliti, okej? Moram sama razmisliti jer kad te gledam, najradije bih te izmlatila!" Ostajem tako sama, obuzeta panikom, ne plaem jer se ionako nita ne bi razrijeilo, osjeam da me hvata napad tjeskobe. elim biti mirna, ne elim ni s kim razgovarati, ne elim nikoga vidjeti, a istovremeno elim da netko rijei ovu situaciju, da netko uini sve umjesto mene, ja nisam sposobna. Zvoni zvonce, jurnem kako bih otvorila Sandri. "Ima pravo, kretenka sam i ludaa, napravit u sve to eli, ali nemoj me ostaviti, molim te, sama sam i trudna, samo mi ti moe pomoi." Sirom otvaram vrata, ali ne vidim Sandru, ve sveprisutnog Tylera zajedno s Pilar koji me zgranuto gledaju. "uli smo vikanje..." "Mislili smo da ti je potrebna pomo." "Tvoj deko je odmaglio?" "eka dijete?" muca Tyler. Isuse, ovo mi nije trebalo, u jednoj sekundi znat e cijeli kvart. Koje sranje. Koje sranje. Koje sranje. "Zvala sam svoju prijateljicu, naljutila sam je, oprostite, ali eljela bih biti sama." "Vjerujem. Nee jo dugo biti sama", ali se Pilar. "Ne elim o tome razgovarati, stvarno mi oprostite." "Ti eka dijete?" ponavlja Tyler moda sam sebi. "Ej ovjek, jesi li ti gluh? Idemo i ostavimo djevojka na miru." Tyler me gleda ozbiljan kao da vie ne zna tko sam. I ima pravo, ni ja vie ne znam tko sam. Nakon sat i pol vraaju se Sandra i Mark. "Sandra mi je ispriala trash detalje, ima ih za roman, ali mi emo sada sjesti i nastojati pronai najbolja rjeenja, okej?" "Dogovorila sam ti pregled kod ginekologa sutra ujutro, doi u po tebe i ii emo zajedno. Nepotrebno je rei da nemam povjerenja pustiti te samu", mudrijai Sandra. "A to se tie dvaju oeva", nastavlja Mark, "mislim da e im prije ili kasnije morati rei. To je njihovo pravo, a uostalom DNK testovi rade se ve za 20 dolara."

~58~

"Prije ili kasnije? ekala je ve etiri mjeseca, to jo treba ekati, vojnu slubu? I kako misli da e s novcima? Jedva jedvice izdri do kraja mjeseca, a ni ne radi!" "Okej Sandra, slobodno se ispui, ima pravo, ali podsjeam te da kada si ti ostala trudna, pjevala si dvije veeri na tjedan u jednom lokalu i to je bio cijeli tvoj prihod!" "I vratila sam se na Bahame gdje s novcem koji mi je tu jedva dovoljan za veeru i pristojnu napojnicu, mogu ivjeti tri mjeseca! Mark, dri je podalje od mene!" "Ne eli se vratiti u Rim?" pita Mark njeno. "Niti mrtva." "Pa, nee biti ni prva ni posljednja koja je rodila dijete na amerikom tlu, nepoznatog oca, bez posla i s unajmljenim stanom pronaenim na Craiglisti! Sljedea knjiga koju e napisati postii e pravi uspjeh, ve vidim naslov: Monica, moj ivot je igra." "Naravno! I tu knjigu e mi objaviti Edgar!" "Sva srea da nisi izgubila smisao za humor." "Da, bit e joj potreban za pet mjeseci!" ironino e Sandra. "Ma daj, prestani na trenutak zanovijetati, zato ne bismo probali s Toto-tata? Kolika je mogunost da je Edgarovo, a kolika da je Davidovo? Ja se nadam da je Davidovo." "Ja ne znam to elim", uzdiem. "Ne postoji neki trei?"

JEDANAESTO POGLAVLJE

U ekaonici smo kod doktora McEwana. Zajedno s nama su dvije gospoe iz Upper Easta, vrlo elegantne i sreene, jedne od onih koje su bile na umjetnoj oplodnji i ekaju trojeke, a "kada je John to saznao poludio je od sree i otrao kupiti Station Wagon". Sandra je nervoznija od mene, a ja i dalje ekam da se probudim iz none more. Gledam uokolo, ordinacija je jednostavna, fotelje, stoli sa asopisima, biljka i jedan cijeli zid posveen slikama djece koju je porodio doktor McEwan. Oko ezdeset tisua ih je. Zato me ne raznjee? Trebala bih misliti neto poput "Boe, kako su slatka", ali izazivaju u meni osjeaje kao i pjeaki prijelaz. Zove nas bolniarka, Sandra skae na noge i ulazi u ambulantu. Doktor McEwan odmah je prepoznaje, primjeujem neznatni nemir na licu. Sandra ga je sigurno dobro izmrcvarila. Nakon to su izmijenili izraze potovanja i pogledali Jazlynnine slike, naalost ja sam na redu. Gledam Sandru pogledom koji govori "molim te, ti mu objasni" i ona poinje prepriavati stvari izbjegavajui rei ono to doista misli o meni. Doktor se ini zabrinutim, ali nije uznemiren toliko zbog djeteta koliko zbog moga duevnog stanja. "Dobro, Monica, sada budi mirna, sad u te pregledati, a zatim ti rei to e uiniti. Nastoj se opustiti. Hm... Sandra, moda bi mogla priekati vani!" Sandra lagano protestira, ali ipak poslua. Ostajemo doktor McEwan i ja. Gospodin od ezdesetak godina, visok i suh, nalikuje na Don Quijotea, ali ipak ulijeva vie povjerenja. "Zna Monica, ne mora se osjeati krivom zbog toga to se dogodilo. Neu ti govoriti da je imati dijete najljepe iskustvo koje jedna ena moe doivjeti u svom ivotu i sve te fraze koje bi se rekle u ovoj situaciji, ali ono to mene sada zanima je da ti bude mirna i da se ne osjea ostavljenom, pa emo se koncentrirati na tebe i pripremiti te da se na najbolji mogui nain suoi s ovim razdobljem."

~60~

Stiem mu ruku gotovo oajniki. "Strah me je, doktore." "Znam, ali budi mirna. Sve e biti dobro." Poinje s pregledom, a moja panja usmjerena je na jednu mrlju vlage na zidu. "Sve je vrlo dobro, jedna upalica, ali nita zabrinjavajue i rekao bih... da, oko etvrtog mjeseca smo, ali vidjet emo bolje na ultrazvuku." Otkriva mi trbuh, koji je ako se bolje pogleda zaista napuhnut, i razmazuje mi bezbojni gel. Evo, ovo je trenutak kada John uzme Mary za ruku i ona kae: "Oh, dragi, jesi li svjestan? Imat emo dijete! Doktore, nemojte nam rei je li deko ili curica, elimo iznenaenje!" A zatim oslukuju kucanje srca i plau. Ja se, naprotiv, okreem na drugu stranu. Gadim se samoj sebi, znam, ali uistinu ne mogu gledati. Doktor McEwan nita ne govori. Na kraju pregleda ponavlja da je sve u redu i kae mi da se mogu obui. "Dobro, Monica, dobro si, iako si se poprilino zanemarila. Sada u ti propisati dugi niz pretraga koje e odmah obaviti kako bi iskljuili nekakvu patologiju. S obzirom da otac nije prisutan, ne znamo ima li ih u njegovoj obitelji. Dat u ti nekoliko savjeta kako bi izbjegla najee smetnje, nita komplicirano, obeavam ti. Ja sam lijenik starog kova i u moje vrijeme djeca su se raala bez puno pregleda, dijeta i tableta. Kako god, prepisat u ti neke vitamine, izgleda mi malo blijedo, a i fetus je malen, mislim da ti nedostaju minerali. Jede li dosta voa, povra, itarica i ribe?" "Povre? Da razmislim... Jela sam pohane tikvice u ponedjeljak i pohano voe u kineskom, itarice da, one s okoladom i zatim fish and chips." "Monica, draga, sve to to si mi sada nabrojala jednako je otrovu za jednu enu u tvom stanju. Riskira dijabetes, toksoplazmozu i druge opasne poremeaje za sebe i dijete, dakle, neophodno je da eliminira iz svojih navika gadarije i alkohol, to mi mora obeati." "I... to mi preostaje?" "Oh, mnotvo stvari, ne boj se, samo nastoj biti to dalje od nacionalnih kuhinja i usmjeri se na prirodno." Peter e biti sretan. "Zatim, jo jedna stvar: elio bih da se vidi s jednom osobom, doktoricom Parson, ona je psihoterapeutkinja. Mislim da ti je potrebna pomo u ovom periodu, a nepoznate osobe ine uda! Vidimo se ovdje im dobije rezultate pregleda."

Izlazim s beskrajno dugim popisom pretraga koje moram obaviti i nita ne razumijem. Najdrai mi je citomegalovirus. Sandra ponovno stane u stav mirno i pregazi me pitanjima. "Dakle, to ti je rekao? Kako je dijete? Je li ti rekao kako moe saznati tko je otac? Je li ti rekao da si se nepromiljeno ponijela? A o opasnostima kojima si se izloila..." "Ne, Sandra, molim te, ne poinji ponovno, bio je vrlo pristojan i objasnio mi je stvari bez urlanja i prijetnji." Izlazimo. Sunan je dan i odluismo se proetati do Washington Squarea. "Jesi li jela jutros?" "Ne." "Zato?" "Jer vie ne znam to bih jela." "astim te sladoledom, hajde!" "A s kojim okusom: zraka?" "Od soje bez eera." "Radije bih aku u glavu." Sjednemo na klupu u parku dok bezvoljno liem tobonji sladoled. Promatram ljude koji prolaze i osjeam da bih se zamijenila s bilo kim. Uzdiem. "Jesi li razmiljala kako rei Edgaru i Davidu?" upita me Sandra. "Ponovno? Nismo li to ve razrijeile?" "Odgodile smo. Neu te ostaviti na miru sve dok ne bude razgovarala s njima." "Ne mogu im rei i ne elim im rei." "Ali zato? Oni moraju znati." Ne mogu vie. Sada mi je stvarno dosta. "Ba uvijek mora biti po tvom? Ne moe zamisliti da netko drugi, jednom, moda ne eli uiniti ono to ti eli?"

~62~

Iz mene je izaao puno agresivniji glas od predvienog. Vjerojatno hormoni. "Ovdje se ne radi o pogrenom i pravilnom, to je pravno pitanje. Ti kri presveto pravo dva ovjeka da saznaju o svojem oinstvu, eli li to shvatiti?" "Ha! Ti mi pria o oinstvu? Ti koja si uklonila oca svoje keri! To je po tebi dozvoljeno?" "Moja ki je bila u opasnosti, ali shvatit e uskoro to to znai: od trenutka kad donese dijete na svijet tvoj e ivot zauvijek biti vezan uz njegov i nee moi a da se ne brine o njemu sve do kraja svoga ivota!" "Dakle, dozvoli mi da shvatim: ubiti tipa koji ti vie ne odgovara je ispravno, a izbjegavati definitivno si sjebati ivot obavijestivi dva potpuna slaboumnika (s kojima, razmislivi bolje, ne bih podijelila ni posljednju kap vode da smo u pustinji) je pogreno!" "Nitko te ne tjera da ivi s njima, moe ak i sve sama ako se tako osjea, ali mora im rei." "Kvragu, Sandra, mislila sam da si me u stanju razumjeti, pogotovo nakon svega toga to si prola s Juliusom, a ono naprotiv, ne prestaje mi drati prodike, govoriti mi o principima i o tome to je ispravno. Ali to ti zna to je ispravno za mene? Otkuda ti pravo da odluuje o mojem ivotu i mojoj budunosti?" Povisujemo glas i prolaznici se okreu. "Ali ti si rekla da te je strah i da nisi spremna. Sama si i nezbrinuta i odbija jedinu pomo koju bi mogla imati?" "Pomo? Davidovu ili Edgarovu pomo? Pa jesi li shvatila s kim imamo posla? Nisu li oni opasnost za drutvo? David je egoistini gad koji bi prije da izbjegne skandal platio kineskoj mafiji da me likvidira. Edgar, naprotiv, veer kad sam ga otvoreno pitala da mi napravi dijete otiao je spavati na kau i nije mi uputio ni rijei tjedan dana!" Sada se derem i vrti mi se u glavi, bilo bi bolje da se smirim. "Niti jedan mukarac na pitanje eli li dijete ne odgovara s da, ali onda kada ga vide, polude." "Ne! JA bih poludjela od same pomisli da moram ita initi s ovjekom kojeg mrzim jer mi je zgazio srce, ponizio me i utnuo, i trebala bih s njim raspravljati o odgajanju djeteta, programirati dane posjeta i voditi parnicu jer mi ne plaa alimentaciju? Ne, draga moja, moda jedina stvar koja mi preostaje minimum je dostojanstva i kunem ti se da se elim vrsto drati toga!" O Boe, kako mi je vrue. "Pretjeruje. Edgar je, uostalom, odrastao, zreo i obrazovan ovjek, ne bi ti uskratio pomo, a David je milijarder, tvoje dijete moglo bi imati izvrsnu budunost." "Dakle, ne eli shvatiti! Nije novac glavni problem, glavni problem su oni. Ne bih im dozvolila da ga uzmu u naruje ni na trenutak, nisu mukarci koji mogu biti uzor nekome, a

kamoli jednom djetetu. A zatim, prestanimo okoliati, to je Juliusu nedostajalo, ha? On je oboavao Jazlynn, ti si mi to napisala, doao je na Bahame kako bi joj bio blizu ili mu je moda zasmetalo gledati Marka na svom mjestu? Moda je sa svog gledita bio u pravu, ali za tebe je miljenje drugih samo gubitak vremena!" "Julius je bio zgubidan." "Da, ali je bio njezin otac." "Bio je uvijek pijan." "Ali kako god, njezin je otac." "Pokuao ju je oteti." "Sandra, ti mu nisi dozvoljavala da joj se priblii!" "JULIUS JE BIO JEBENI GAD KOJI JE EVIO DRUGE ENE!" Hvatam je za ramena: "DAKLE, VIDI LI DA SMO U ISTOJ SITUACIJI? NI JA NE ELIM BITI S OVJEKOM KOJI ME NE VOLI!" "Ali ti ne moe sama, previe si nesigurna!" "JA NESIGURNA? Ako misli rei da ne bih imala hrabrosti nekoga ubiti, ima potpuno pravo. Zna to? Ba si me ugnjavila, ti nisi prijateljica, nisi vie i pitam se jesi li ikada bila!" Zatim obraajui se svom trbuhu nastavljam: "Jesi li ulo, dijete? Kau nam da smo nesposobni, sad emo im pokazati tko smo mi! Doi, idemo!" Udaljavam se brzim koracima, ljubiasta u licu i s akom koji mi se popeo na tri tisue. "Nisam ubila Juliusa", vie mi Sandra, "samo sam sredila da mu oitaju bukvicu!" Taman stignem zai iza ugla kako joj ne bih pruila zadovoljstvo da me vidi kako padam u nesvijest.

~64~

DVANAESTO POGLAVLJE

Nakon moje prve nesvjestice svi u zgradi bili su zabrinuti. Joe me je natjerao da uzmem dizalo, Pilar je bila sa mnom cijelo popodne, a kada je otila na posao u restoran, zamijenila ju je druga susjeda, Maggie, koja se, budui da je gotovo potpuno gluha, pokazala kao idealno drutvo: cijelu veer smo kartale i nije me nita pitala. Tyler je sigurno ostao okiran saznanjem i nije se pojavio, sve u svemu drago mi je. Za dva dana istie Lillyn ultimatum. Jako dobro sam razmislila i neto mi govori da u uspjeti prodrijeti u to kameno srce. Mislim da sam pronala ideju kako da je zadivim. Skidam se i stanem pred ogledalo. Kako nisam primijetila, samo Bog to zna. Imam dvije divovske cice, bradavice jedne Aboridinice, trbuh koji stri sa zastraujuom prugom crnih dlaka i zglobove jednog slona. Za neku koja nikada nije imala pravi odnos s vlastitim tijelom, suoiti se na ovaj nain gotovo je komino. Ako ne i tragino. Moja lista aurirana je kako slijedi: Za.: iva sam. U New Yorku sam. Slobodna sam. Cijeli ivot je preda mnom. Protiv: Trudna sam etiri mjeseca. Sandra i Mark putuju veeras.

Ona i ja nemamo si vie to za rei, prijateljstva se na kraju krajeva i ne razlikuju toliko od ljubavnih pria. Kada se krene razliitim putovima i radikalno promijeni nain razmiljanja, uzaludno je praviti se da je sve kao prije samo zbog sjeanja na prola lijepa vremena: moramo se rastati. I moda, nakon godina, moemo se susresti na nekom raskru ivota, nakon razliitih iskustava, drugih boli i moda ponovno preispitati vlastite nekada nefleksibilne stavove. Trenutno, iako nerado, radije bih bila bez Sandre koja mi postavlja svoja pravila i upravlja mojim ivotom. I kako god, ne vjerujem da je samo oitala lekciju jadnom Juliusu, znam ja jako dobro s kim imam posla. Munina se vrtoglavo poveala, umorna sam, deprimirana, a i spava mi se uvijek u pogreno vrijeme. Jedan dio mene i dalje nastavlja misliti da je sve ovo nemogue i da je rije o nekakvoj pogreci, ali upravo su simptomi ti koji me vraaju u stvarnost. Paradoksalno je da nikada nisam bila toliko usamljena u svom ivotu, a istovremeno, toliko okruena ljudima koji se na neki nain ele brinuti o meni. Uvijek sam mislila da ako i ostane trudna nakon tridesete godine, ne moe prekinuti trudnou samo zato to eka svoga idealnog mukarca. To je isto kao da kae da vie ne eli djecu: ena si, a ne nespremna etrnaestogodinjakinja, a jo k tome probila si svaki rok. Ali kada sam formulirala ovu tvrdnju nisam, naravno, mislila na sebe! Ne bih ga nikada dala na usvajanje, nikada si to ne bih oprostila, ali u isto vrijeme svjesna sam da sam prava katastrofa kao ljudsko bie. Moram jo nauiti sedamdeset osam posto stvari o ivotu i zaista se ne osjeam sposobnom da o tome nekoga pouavam, a k tome, kako dananja djeca rano sazrijevaju, vjerojatno e ono za pet godina pisati moj ivotopis na kompjutoru. "Gotova sam!" stenjem bacajui se na kau. Moj ivot je gotov, sada vie neu moi spavati dokasna, ekati da pronaem idealni posao, idealnog frajera, napijati se i pretjerano uzimati lijekove! Moram se definitivno srediti. Ali ne elim se srediti! to mogu uiniti? Gledam trbuh i instinktivno prislanjam ruke sa strane. Trnci mi prolaze leima. Moglo bi biti Davidovo dijete i moglo bi biti Edgarovo dijete.

~66~

Jednog narcisoida i jednog kompulzivnog opsesivca. udan par. Dolazi mi flash nas troje u bolnici dok raam: jedan koji razgovara na Blackberry gledajui se u odsjaju stakla i govorei mi da smanjim urlanje jer ne uje, a drugi koji ne prestaje brojiti ploice i zove me Rebecca (imenom bive ene). Ne, definitivno ne mogu dozvoliti da nevinace ispata zbog mojih pogreaka! Moram izai. Kii. Samo kako u New Yorku zna kiiti: ledena kia lijeva kao iz kabla i pada ukoso, ali ljudi ne izgledaju jako zabrinuti zbog toga, mame s gumenim izmama u boji guraju high tech kolica, a i psi imaju demperie i kine kabanice. U napasti sam da pojedem kubanski sendvi s chorizom i pikantnim umakom, ali neto mi govori da to i nije najbolji izbor u ovom trenutku. Ne sjeam se vie tko je rekao: "Najbolje stvari u ivotu ili kode, ili su ilegalne ili debljaju." Joj, gladna sam, to u? Zvonjava moga mobitela odvraa me od mojih nitavnih misli. "Bok, Monica, Max je, sjea li me se?" Mrzim neprimjerenu upotrebu ironije. "ini mi se da da." "Razgovarao sam juer s Lilly o tebi, pitala se kad e je ponovno doi posjetiti." "Ah, brzo Max, ne boj se." "S tim brzo podrazumijeva ove godine?" "Podrazumijevam ovo popodne!" "Ooo, dirnut sam, samo to nisam ganut. Mogu li znati, molim te, koje si nam iznenaenje pripremila?" "S obzirom da je iznenaenje, Max, bila bi teta o tom razgovarati, ne ini li ti se?" "Istina, to znai da u u velikoj neizvjesnosti ekati da me Lilly kasnije obavijesti, neu oka sklopiti dok ne saznam, obavijestit u te!" "Okej, Max, neu te razoarati."

"U to sam siguran!" Ulazim u veliku trgovinu integralnih ivenih namirnica i ostalih udnih stvari i izlazim s ogromnim sendviem od puretine, algi i rikule i jednim kolaiem s cimetom i groicama (na ambalai je napisano da sadri magnezij i kalij, a ja toga trebam mnogo!). Ipak nije tako loe, naravno ako se svlada prvi instinkt da sve ispljune. Rije je o okusu neto manje ukusnijem od majoneze, vie podsjea na kredu, ali mislim da u preivjeti. teta to kota duplo vie od normalnog sendvia. Sjedim za stolom u nekom baru i osjeam se kao da gledam samu sebe kroz staklo. Vidim jednu mladu enu koja je vie od trideset godina trala za neim nedostinim, to je, na trenutak, mislila da e zgrabiti: neto neophodno potrebno kao ljubav, krhko kao ravnotea, jedinstveno kao osjetiti se voljenom. Ali sve je trajalo nekoliko trenutaka, zatim sam se vratila na toku polaska i moja je snaga sada iscrpljena, umorna sam od tranja u prazno. Ne elim vie moliti za ljubav, nastojati biti na nivou, davati sve od sebe da bih bila dobra curica koja uvijek izvrava svoje zadatke, ionako na kraju to nikoga ne zanima. Uvijek sam na poetku. Sama. Ne preostaje mi nita drugo nego suoiti se s Lilly. Ionako, to mi se gore od ovoga moe dogoditi?

~68~

TRINAESTO POGLAVLJE

I znai, trudna si..." Zvui udno kad ona to izgovori, zvui kao "Udaljite se od ute linije". "D-da." "Dobro..." kae nastavljajui potpisivati papire i listati svoj notes. "...Dakle?" "Dakle... rekla si mi da uinim neto to bi me moglo iznenaditi i ovo, vjeruj mi, nije me malo iznenadilo, bilo je to kao grom iz vedra neba, moj se ivot promijenio u roku nekoliko sati i ja sam sama. Uostalom, ne ini mi se malo zadrati dijete i podii ga bez ikoga pored sebe, u dungli kakva je New York! ini mi se jako... hrabro i mislila sam da bih mogla imati kolumnu u kojoj bih opisivala napredovanje trudnoe, moda blog..." Lilly se nakalje. Zatim slijedi jedna duga namjerna pauza. "Hoe rei da bi tvoja iznenaujua ideja bila ta da ima dijete i da pie blog?" Tako izgovoreno zvui kao "Hoete li mi, molim vas, pregledati razinu ulja i vode?" "Da, bila bi originalna... vjerujem." Lilly sputa olovku i ispreplie prste. Evo, evo nas, ako odmah ustanem moda izbjegnem pepeljaru koju se sprema baciti u mene. "uj, Monica, simpatina si mi, zaista, oraspoloi me sa svojim kominim dosjetkama, samo to ljudi ovdje rade, zna? Nemaju puno vremena za gubljenje na gluposti." Kimnem. "Ti zaista misli da je imati dijete u tvojim godinama neto zapanjujue? Zna, to je priroda predvidjela i tie se svih sisavaca, ne samo tebe i mojih pasa. A to se tie tvoje ideje o blogu, ne bi bila toliko blesava da si ti... razmislimo... J. Lo ili Angelina ili ak Britney, ali ti? Tko si ti, Monica? Tko te poznaje? Koga zanima je li ti muno i ima li posebne prohtjeve? Iskreno mi odgovori", gleda me s podrugljivim osmijehom. "Ni... nikoga." "Toan odgovor, a sada, ako nema nita protiv, mislim da si vie nemamo to rei, a i strahovito sam zaposlena", podie slualicu i gleda me oekujui da ustanem. Pruam joj ruku, ali ona ve trai tajnicu da joj nazovu Wintour.

"Draga moja Anna..." vikne smijeei se dok mi pokazuje da odem. Ponovno izlazim u pakleni kaos, ali totalno mi je mutno u glavi, jadno se osjeam, a moje srce titi tisuu misli. Bila je to moja jedina nada. Moda je bila loa zamisao, ali nisam zasluila da budem tako poniena. Koja kuka. Klize mi suze. Prokleta kuka. Vraam se kui, jedino mjesto na kojem se osjeam sigurno. Otvaram elektroniku potu i zatekne me hrpa e-mailova. Prvo u otvoriti one neugodne... Max: Tek sam saznao. Moj si idol. Sretno i neka bude muko!

Sandra: Na odlasku smo, ao mi je to je tako ispalo, ali ti i ja si vie nemamo mnogo toga za rei. Nadam se da e sazreti uz dijete i shvatiti neto vie o ivotu ili nee nikada nigdje dogurati. Sjeti se da je ova odgovornost neizbjena. Dr mi se.

Zatim neutralne... Mama: Bok, duo, jesi li dobro? Ovdje se sve odvija punim jedrima. Izlazim s Manom, gospodinom o kojem sam ti priala neki dan, kojeg mi je predstavila Rita. Vrlo je dobar ovjek, ljubazan i pun potovanja, iako se bavi malo udnim poslom. Zamisli, prodaje ruice za mrtvake kovege. Nisam vjerovala da postoji slino zanimanje, ima ak i katalog! Osim ovog detalja, esto se viamo pa u ti javiti ako se preselim u dvorac Addamsovih! Tvoj je otac otkada mu se rodilo dijete sve vie u formi, blago njemu. Moja je teorija da je mukarcima uvijek lake u ivotu i to nije neki feminizam, oni ne poznaju menopauzu, niti osteoporozu, nije ih briga imaju li trbuh ili su elavi, dok je nama enama, im se malo zapustimo sueno groblje slonova. I ako se dobro drimo, uz tisue rtvovanja, pronai nekoga tko je voljan izai sa enom od ezdeset godina je rijetkost, gotovo kao vidjeti Minu na televiziji.

~70~

Sada te ostavljam, moram ii u teretanu. Podcrtavam moram jer kad bih mogla birati radije bih otila u slastiarnicu. One drage... Peter: Bok Monica, ne znam kako bih zapoeo ovaj e-mail. Kao to moe zamisliti, saznao sam od svog brata da eka dijete. Sam Bog zna kako mi je neugodno zabadati nos u tvoj privatni ivot a da te i ne poznajem, ali koliko sam shvatio, nisi ba dobro i ako ti mogu bilo kako pomoi, samo mi reci. Tyler je ostao zapanjen novou. Njegovo poimanje ivota podosta je shematska i ne vidjevi te udanu i s mukarcem pored tebe, to je poremetilo njegovu ve poljuljanu sigurnost. Treba li ti pomo? eli li o tome razgovarati? Imam brdo prirodnih lijekova za gotovo svaki oblik smetnji (to si ve shvatila), pa me pitaj togod eli, na raspolaganju sam ti. Skoro sam dovrio svoj teaj kuhanja i sljedei tjedan otputovat u u Novi Zeland (zemlju kivija i ovaca) gdje u se pozabaviti otvaranjem jednog Bio-resorta, ali pronai u vremena za tebe, budi bez brige. Imao sam jednu prijateljicu u tvojoj situaciji i mislim da te pomalo shvaam. U meuvremenu ti sugeriram da koristi ulje od slatkih badema kako bi sprijeila strije. Sada bjeim provjeriti quiche. I one neoekivane... Morag: Draga Monica, iako sam bila odluila da se neu time baviti, zaboravila sam na ponos i bacila se u potragu. Edgar je otputovao prije nekoliko mjeseci bez ikakva traga. Nitko ne zna nita o njemu, niti njegov bivi partner. Tko je s njim posljednji razgovarao prisjea ga se poprilino tunog i utuenog, izgleda da je namjeravao otii na dug put, ali nije rekao gdje. Indija? Afrika? Otvoreno more? Naalost, mogunosti su bezbrojne. Jedina koja moda neto vie zna, ponovno ti ponavljam, njegova je majka, ali pitam se je li trenutak da ponovno otvara bolne rane. Moda je samo otputovao kako bi pronaao samoga sebe, klasina kriza pedesetogodinjaka! I kada bude shvatio da nema nita za otkriti, vratit e se tebi. Vjerujem da je jako pogrijeio to te je pustio da ode, ali bio je ovjek pun problema i moda je i on to sam shvatio. Ne znam jesam li ti bila od velike pomoi, moda nisam, ali to je sve to sam uspjela saznati.

Ako ti je potrebno neto drugo (moda pomo pri ispunjavanju porezne prijave), slobodno mi se javi. Dobro, u odlinom sam poloaju, pasti jo nie od ovoga ne mogu. Sjedam na kau, palim televizor, ali nakon sekunde moram trati u kupaonicu kako bih povraala. Samo mi je to nedostajalo. Pikim svakih sedam minuta, a ostatak vremena provodim ili povraajui ili ruei se u nesvijest. "Ve me mrzi?" kaem obraajui se svom trbuhu. "I ja bih se mrzila da sam na tvom mjestu, nisam bogzna to ni kao inkubator, ini se." Odgovaram Peteru: Dragi Peter, tvoji e-mailovi su kao i obino blagodat s neba, iako te ne poznajem, osjeam da si mi bliskiji od bilo koga u ovom trenutku. Nain na koji je Tyler saznao za moju trudnou nije ba bio delikatan, ali nisam mogla znati da je iza vrata. Da sam trudna otkrila sam sluajno. Nikad mi to ne bi palo na pamet, a da stvari budu jo gore, ni ne znam tko je otac djeteta. Izgovoreno tako izgleda da imam promiskuitetniji seksualni ivot od Samanthe iz Seksa i grada! Zapravo ivjela sam s ovjekom kojeg sam voljela, ali on me gotovo vie nije dodirivao jer je bio potpuno izgubljen u sjeanju na svoju bivu enu, mrtvu sedam godina. Za vrijeme jednog putovanja dola je za mnom moja velika biva ljubav i... Na kraju, jedan je u legiji stranaca, a drugi je dao petama vjetra. Sada, glavni je problem pronai posao, ali i sam zna, tko e zaposliti tridesetogodinjakinju trudnu etiri mjeseca ? Ne osjeam se dobro, nateeni su mi zglobovi, slinim poput pua i od juer imam neki neugodan svrbe po itavom tijelu. Sutra ujutro moram napraviti brdo pretraga, moda e mi rei to mi je. Do tada ne znam tono ni to da jedem jer sve to sam jela do sada strogo mi je zabranjeno. Moe li mi dati neki recept za super poetnika, bez puno masnoa ? Oprosti na oduku, ali lake se povjeravam nepoznatoj osobi i gledajui ovako crno na bijelo bolje shvaam do koje sam mjere bila sposobna zakomplicirati si ivot. Bok, M.

~72~

ETRNAESTO POGLAVLJE

Jo jedna neprospavana no, osim izmeu est i sedam ujutro kada pretpostavljam da sam spavala. Tijekom sljedeih sati pokuavala sam smisliti neko rjeenje, okretala sam se, eala i ustala kako bih obavila pi-pi. Jedini pozitivni znak je da nisam plakala. Plakanje mi niemu ne slui, potreban mi je svaki pojedini atom snage. Pripremam se otii vaditi krv. Oblaenje je od nedavno postalo pravi pothvat: u traperice vie ne stanem, moram ostaviti otkopana prva dva gumba, a i koulja malo zatee. Gledam se u ogledalo: "Bok, Monica, u sluaju da se ne sjea da si trudna. Provedi lijep dan!" Prije izlaska bila sam dvaput na WC-u. Nije mogue, na taj u nain uokolo ii s kateterom. "Djetece, molim te, daj mi mira, barem do klinike, ha? Budi dobro!" Zaas se munina smiri. Zaustavljam se na trenutak pred vratima i osmjehnem se, zatim ih otvaram i na podu ugledam papirnatu vreicu. Unutra je boica ulja od slatkih badema, umbir u prahu i ljekoviti aj od metvice, komoraa i Kristovog cvijeta s ceduljicom koja objanjava dozu i upute. Tyler je svratio. Neka ga Bog blagoslovi! Stiem u kliniku sa svojim beskrajno dugim popisom pretraga koje moram obaviti. Bolniarke su jako draesne. Ova koja mi vadi krv mogla bi imati dvanaest godina, a to znai i "imati jasnu predodbu o ivotu". "To je prvo?" pita me baratajui s epruvetama. "Prvo vaenje krvi?" "Ne, prvo dijete."

Dijete, kako snana rije. "Da", odbrusim. "Tvoj mu je na poslu?" Mu, koja snana rije. "Da." "A ti ima posao?" Posao, koja snana rije. "Da", odgovorim bez entuzijazma, neodluna bih li pobjegla. "Oprosti, svi mi kau da postavljam previe pitanja, ali ene koje ovdje dolaze sve su u sedmom nebu jer ekaju dijete i ispriaju mi sav svoj ivot... Ja jedva ekam imati dijete, sigurno je to jedinstven osjeaj, konano se tvoja uloga ene ostvari. ene bi po meni trebale imati puno djece i trebale bi ih rano poeti raati. Ja ve imam dvadeset i etiri godine i moj partner i ja elimo ih imati barem troje. Zajedno smo pet godina, ili smo na isti fakultet, a kad smo se vjenali nai su nam roditelji poklonili kuu iz snova, stan u Tribeki, ogroman je, idealan za jednu mnogobrojnu obitelj!" O Boe, gdje se ova gasi? "... Radit u do osmog mjeseca, a onda u uzeti porodiljski na godinu dana kako bih bila s djetetom, zna to je najvaniji period, a zatim e brinuti bake, a tono nakon godinu dana napravit emo drugo, a zatim godinu kasnije tree, iako, priznajem, jako bih voljela blizance, moj mu ima blizanca pa je velika vjerojatnost da emo ih i mi imati. Ne bi li bilo divno? Jesi li ve mislila o imenu? Meni se jako dopada David, bude li deko, ili Juliette bude li curica. Sigurno ste sretni vas dvoje, ha? Gle, ja ti uistinu zavidim..." izvlai iglu i stavlja mi flaster, u napasti sam da joj ga zalijepim na usta. "... Evo, vrsto stisni venu... Kojeg doktora ste izabrali da vas prati? Mi emo, bez sumnje, izabrati Wheelericu, ona je svakako najbolja, a uostalom stara je obiteljska prijateljica... Zamisli samo kako su sretni tvoji to e postati djed i baka, djed i baka Talijani tako su simpatini... A zatim kola... Ve sada razmiljamo u koji vrti ih poslati, neophodno je za njihovu karijeru zapoeti s dobrim vrtiem... Zna li ve je li deko ili curica? Ja ne znam elim li znati, moda da, voljela bih se pripremiti..." "OOOKEJ BARBIE, PERFEKTAN IVOT!" uzviknem, naglo ustajui. "eli li da ti i ja ispriam cijeli svoj ivot? Evo ti, zadovoljna? Nisam udana, ne znam tko je otac djeteta, nemam posao, pohaala sam osrednje kole, moji roditelji jo ne znaju, a kad budu saznali, vie nee razgovarati sa mnom, nemam kuu, niti prijateljicu!" Izlazim zalupivi vratima. Zatim ponovno uem: "I, za tvoju informaciju... David je bezvezno ime!" Od sada e bolje razmisliti prije negoli postavlja pitanja. Imam zakazano kod psihologinje, ali piki mi se i ponovno mi je muno. Ulazim u jedan pub

~74~

u strano loem stanju i nema nikoga tko bi me posluio. Upitam dva tipa za ankom s pivom u ruci gdje je WC. WC je zauzet, a ja ne znam to bih prije povraala ili se popiala u gae. Zar je mogue da ljudi nemaju nita drugo za initi? Mozgam o ideji da istrim i potraim neki drugi, ali osjeam da ne bih mogla stii do vrata. Boe, u ustima mi je skroz kiseo okus. Izlazi ogromni debeljuca s asopisom o ribolovu u ruci. Vonj koji ga prati odmah definira njegovo podue zadravanje tamo unutra, prua mi novine, gledam ga, stavljam obje ruke na usta prije negoli otrim povraati u umivaonik. "Hej... da nisi kojim sluajem trudna?" ironian je. "Da... a vi kojim sluajem traite konobaricu?" "Zapravo, da." "Dakle, ako nema nita protiv da me uzme na crno nekoliko mjeseci, molim te samo da mi osigura slobodan pristup WC-u." "to se mene tie, izvrsno, stavit u natpis u kvaru, tako ga neu morati ni istiti." "Dogovoreno." Izlazim kako bih otila na dogovor s doktoricom Parson. Ne znam koliko e mi pomoi susret s psihologinjom, ali s obzirom da sam sve prijatelje ve prekriila, zato ne? Moram doi do Bronxa, vonja metroom vrlo je duga. Ve znam da se vie nikada neu vratiti. Nakon etrdeset minuta puta i podue etnje, ulazim u ono to sam, u svom bolesnom umu, zamislila kao elegantnu, prvorazrednu ordinaciju kao one koje se viaju u filmovima Woodyja Allena, s crnim konim foteljama i objeenom diplomom na zidu koju je potpisao sam Freud, a u zbilji to nije nita drugo nego jedno bijedno, slabo osvijetljeno, savjetovalite ispod stepenica. U ekaonici su zajedno sa mnom ljudi svih rasa, svi oajnici kojima je potrebna lijenika skrb ili psiholoka pomo i koji su bez osiguranja. Tu su trudne ene s ostalom djecom u naruju, jedan tip koji razgovara sam sa sobom poluzatvorenih oiju, jedna vrlo stara ena koja dosauje svima pokazujui sliku svojih sinova u vojnikoj uniformi. Nakon skoro sat vremena dolazim na red. Ovo ekanje dodatno me je deprimiralo. Moda je i to dio terapije: gledaj one kojima je gore od tebe i smij se ivotu.

Nije mi uope do smijeha i zastraujue mi se spava. Lijenica Parson odaje dojam jedne normalne osobe koja ne nastoji nikoga straiti diplomama i specijalizacijama, ve kao da je ovdje kako bi rijeila najhitnije probleme na najbolji nain. Kratka kosa, naoale, vrlo bijela put koja je gotovo prozirna. "Bok, Monica, ja sam Louella. alje te doktor McEwan, zar ne?" "Da, vidjevi moju situaciju smatrao je da mi treba susret sa specijalistom." "Da, to mi se ini u redu. eli li mi rei neto o sebi ili neto odreeno?" Gledam je, a zatim gledam svoje ruke. ini mi se tako smirena i vedra, toliko sigurna u sebe, kao one osobe koje uvijek dobro izabiru i koje nikada nisu sumnjale ili oklijevale barem to se tie njihove budunosti, jedna od onih s vrstom obitelji iza sebe u kojoj se odrasta uvaavajui vlastite ideje, s jakom i prisutnom mamom i otvorenim i raspoloivim ocem koji ti pokazuju najbolji put kao da su svjetionici u mraku i koji su uvijek spremni sasluati te i dati ti savjete i podrku. Za Boi se svi okupljaju u njihovoj velikoj kui, ispijajui jabukovau i pjevajui boine pjesme, dok se djeca grudaju u vrtu... "Monica? Je 1 sve u redu? Izgleda odsutno." "Da, razmiljala sam otkuda da krenem." "Ako ti mogu dati jedan savjet, mislim da bi bilo najbolje da se zadrimo na sadanjosti. Motive koji su te doveli do odreenih izbora moemo takoer analizirati, ali ono to je neophodno je to to e raditi od danas pa nadalje i kako e to initi. Ja bih ti vie voljela pomoi u tome da se to bolje suoi sa svojim ivotom nego s tobom pretresati po prolosti koju vie ne moe promijeniti." "To mi ima smisla... Gledajte, otkrila sam da sam trudna prije nekoliko dana i ne uspijevam se s tim pomiriti, ne elim i ne osjeam se spremnom, ali u etvrtom sam mjesecu i izbor je ve neizbjean", osjeam iznenadni val munine koji me salijee. "Ne bi ga bila zadrala da si prije primijetila?" "Ne znam, nikada nisam razmiljala, ali mislim da nisam tip za djecu, nisam sposobna da stvari doguram do kraja, bila bih grozna majka." "Ja ne mislim da bi bila grozna, dapae, ve time to postavlja problem postaje odgovorna osoba. ene koje pripremaju djeju robicu i posteljinu nisu nuno najbolje majke." "Ali ja ak ni ne znam tko je otac i kako god, a i da znam, ne bih eljela vie provesti ni trenutka ni s jednim od njih. Povrijedili su me, ponizili i ne elim im nametnuti nevino dijete i podvrgnuti ga novim patnjama." "I to je jedan zatitniki stav koji ti ide u prilog, iako bi bilo ispravno da otac sazna. Ovdje u svojoj ordinaciji vidim toliko sluajeva i koji put mislim da je bolje uope nemati jednog roditelja, nego imati okrutnog i nasilnog. Odreena iskustva ostaju kao neizbrisivi oiljci u

~76~

vlastitoj psihi." "Znai, vi me ne osuujete." "Ne trebam ti ni odobravati niti te osuivati, ja ti samo elim pomoi da se osjea bolje." "Uvijek sam zamiljala da se obitelj treba zasnovati samo kada je u pitanju velika ljubav izmeu dviju osoba. Nikada mi nije ni prolo glavom da bih mogla biti samohrana majka. Nikada nisam bila jedna od onih koje luduju za djecom, ali mislila sam da e jednog dana biti prirodno imati djecu s ovjekom kojeg volim, ovako je sve pogreno." "To te ne spreava da ima jo djece s pravim ovjekom kada ga sretne. Ni ne zna koliko je ena u tvojoj situaciji i, zna to? Sve otkriju obilje neoekivane snage koja ih jo vie ojaa i uini odlunima i na kraju se ni ne sjeaju da je iza njih bilo vrlo teko razdoblje." "I to bih po vama trebala uiniti?" "Koncentriraj se na sebe i rjeavaj stvari u hodu. Za sada se pobrini za svoje zdravlje, to je bitno, i nemoj se izolirati, ve trai pomo od to vie osoba. Iznenadit e se koliko e ti njih biti spremno pomoi. Na kraju priaj i sa svojima, roditelji su ponekad neizmjerno bogatstvo. Sve u svemu, ne ivi s njima, uvijek moe poklopiti ako zagusti!" "U redu", kaem, neoekivano ohrabrena i s trakom nade u budunost koja i mene samu iznenauje. Nekako se osjeam bolje, nekako osjeam da u moda uspjeti. Izlazei okrenem se i pogledam je: "Oprostite to vas pitam, ali vae mi je ime nekako poznato..." "Louella Parsons ? Bila je najvea baba-traara Hollywooda, prava guja... Kad ve priamo o neeljenim trudnoama..."

PETNAESTO POGLAVLJE

Stojim ispred ormara ve skoro etrdeset minuta. Slubeno je: vie mi nita ne pristaje. U fazi sam da se ne kui jesam li se samo udebljala i umirem od pomisli da u dobiti jo desetak kila. Moram otii po rezultate pregleda i onda na posao u bar. Da se radi o nekom drugom rekla bih mu: "Jesi li luda? U tvom stanju? Mora se odmarati, plesti demperie i izabirati imena", ali s obzirom da se radi samo o meni, bilo to samo da ne razmiljam o tome to e biti. Ovo su posljednji mjeseci ivota neodgovorne singl cure, nakon ega u postati djevojkamajka. Ne znam mogu li se nakon tridesete definirati kao "djevojka-majka", ali "mlada ena jo uvijek dopadljiva, nepanjom majka" ini mi se pretencioznim. Moda je bolje "singl mama". Ponovno mi dolazi munina. Na putu prema baru ostajem fascinirana koliinom poslova koje bih mogla raditi kako bih se uzdravala da nisam trudna: mogla bih voziti riku, hodati na tulama, svirati gitaru u kostimu i preobui se u ogromni hot dog (moda bih za ovo jo uvijek bila dobra). ak se ne udostojim ni otvoriti nalaze, ionako nita ne razumijem, i ponovno kupujem klice u onoj istoj trgovini gdje i ja mogu jesti a da me ne spopadne tjeskoba. Ovoga puta uzimam lazanje od integralnog brana s ricottom, pinatom i pinjolima, klice alfa alfa, te umsko voe s jogurtom i cimetom za desert. Moja je savjest na mjestu, iako je moja glava ostala na rijeima "ogromni hot dog". Preavi prag bara, shvaam veliinu svoje gluposti. Zapuhne me oblak razliitih mirisa, uglavnom ljudskih. Pa zar se moe dobrovoljno tako nisko pasti? Najopsceniji bar u cijelom New Yorku (a mislim na dravu) koji posluuje pivo, umali ips i poneki sendvi sa salmonelom.

~78~

"Ah, da, danas poinje", tako me doekuje debeljuca od prekjuer, neka vrsta naci-skinsa pokajnika u majici Aerosmitha s datumima turneje iz 98. Gleda me od glave do pete nastojei se prisjetiti zato me zaposlio, nastavljajui ispirati ae. Pruam mu ruku osmjehujui se, naivno se nadajui da e je obrisati prije negoli mi je prui, ali oito previe oekujem. Zove se Bob. Imam blagi dojam da se morao dobro potruditi da zaboravi svakojake nadimke koje su mu dodijelili u koli. Izaziva njenost u meni, ali u ovom sluaju pripisujem to hormonima. "Ako eli poeti mesti... zatim i ekret treba oprati... a onda emo... otvoriti." "Hm... nikakav problem, samo bih te htjela podsjetiti da sam trudna, ne mogu se jako naprezati." "Ah, da, ti si ona trudnica, ona iz WC-a... hmmm, da, istina", izgleda zabrinut, sad e mi rei da se predomislio, priznajem da bih odahnula. "Onda ti budi tu za ankom, WC emo zatvoriti, a koga briga za metenje, ionako stalno se hoda, zar ne?" "Pa da..." Pokazuje mi gdje mogu odloiti svoje stvari. Ovaj put ne stavljam mobitel u dep u oekivanju porukica koje bi mi promijenile ivot. Nitko me ne trai, barem za sada. Ovo je bar za prave nostalgiare, nehotice retro. Ili ga je naslijedio od nekoga ili uope nije svjestan toga to ga okruuje. Polutama dosta uspijeva prikriti bijedan izgled koju otkriva svjetlost. Poutjeli zidovi od godina dozvoljenog puenja, tragovi slika koje je netko ukrao, novine stare tjedan dana. Iako ank od drveta i mesinga s barskim stolicama nije lo. S obzirom da ne znam tono to bih radila i da ne elim uznemiravati njegova dva neurona u konfliktu, inim ono to mi govori zdrav razum. istim, ureujem, pokuavam natoiti jedno pivo, prekontroliram stanje WC-a i shvaam zato ga on zove ekret, posloim asopise. Pola sata kasnije otvaramo i evo ulaze oni koji ovo mjesto vjerojatno smatraju svojim drugim domom ili ak prvim. Dva tipa sjedaju jedan s jedne, a drugi s druge strane anka, zatim me gledaju i na trenutak

vidim paniku u njihovim oima, zbunjeni novou u njihovim shemama. Odmah se okreu prema Bobu. "A... da, ovo je Monica, nova je... Daj im dva crna piva, u Carlovo stavi prst whiskyja.." Izvravam zadatak mislei u sebi da je tek pet i pol. Uzimam dva podmetaa za ae, kikiriki i friki ips. Ovo dvoje gledaju me sa zahvalnou. "Ti nikada nisi tako ljubazan prema nama", kau Bobu. "Kako ne, ak vam i ae dam!" Opa, ak je ala pala! Veer je beskrajna, na sreu ne moram raditi nita drugo osim posluivati velike krigle piva i puniti suericu. Nema vie od desetak gostiju, malo su neotesani, ali sve u svemu bezazleni. Nekolicina ih je bez sumnje simpatina. Kuhinja je u sramotnom izdanju. Friider je prljav, unutra su komadi pljesnivog sira i velike hrenovke sumnjive boje. Shvaam zato nitko ne trai jelovnik. Ovaj ovjek je lud, ne zna da riskira zatvor? Ili sanitarna inspekcija postoji samo u Italiji? Pokuavam razgovarati s njim. "Oprosti, Bobe, ne misli li da bi trebalo oistiti kuhinju? Sigurno je puna ohara." Gleda me kao da sam ga pitala da mi nabroji sve afrike drave na karti bez oznaenih imena. "Da... ak ti se da." Ne ini mi se dobar trenutak da mu oitam bukvicu o vanosti higijene na javnim mjestima. Beskorisno je nadati se da tu postoji ikakav deterdent, ali uasavam se postavljati previe pitanja, izgleda da se jako mui kad mora napustiti svoje misli i vratiti se u realnost. istim koliko mogu i obeavam da u donijeti neka od tisuu sredstava koja imam kod kue i koja je kupio Peter, higijenski hipohondar. Svako toliko Bob me gleda, ali sigurna sam da me ne vidi. Izgleda kao da gleda kroz mene. Njegov pogled beskrajno je tuan. Kuhinja ve neto bolje izgleda. Iako sam se pretrgla od posla, inilo mi se kao dobar potez jer nemam puno tema za razgovor za ankom, ne znam nita o bejzbolu, svi me pitaju tri

~80~

uobiajene stvari o Italiji, ukljuujui i onu je li Rim na sjeveru, a i elim izbjei da mi se netko nakon previe piva nabacuje. Poslije jedan konano me alje kui. Vrlo sam umorna i ruim se od pospanosti. Bob mi odmah plaa prvu veer i inzistira da uzmem taksi i dodaje jo ekstra deset dolara. To je njegov prvi ljudski postupak, moda ispod te ljigave majice kuca srce. Kad ovako iz taksija poluzatvorenih oiju gledam mnogobrojna svjetla New Yorka, shrvana umorom i nateenih nogu jer sam radila osam sati, nisu tako oaravajua kao kad se rui od umora jer si plesao cijelu no. Sada pripadam nevidljivima, onima koji dolaze u New York da bi vodili jedan definitivno gori ivot od onoga u bilo kojem kutu svijeta, koji se ubijaju kako bi platili najam poniavajui se radei bilo to, ali koji na kraju krajeva ne bi ivjeli nigdje drugdje jer je ovo jedino mjesto koje uistinu vole i samo se ovdje uistinu osjeaju kao kod kue. Penjem se stepenicama neuvenom teinom i ne mogu a da sa zaviu ne gledam Carrienu kuu i zamiljam je kako izlazi sa svojim Manolo cipelama i vintage torbicom i sva nasmijana ulazi u Facinu limuzinu. Kad pomislim da sam nasjela, zaista sam mislila da je mogue ivjeti na Manhattanu radei part time. Pred vratima stana opet pronalazim trag da je Tyler svratio. Jedan maleni drveni slon sa surlom prema gore. Tko zna koliko e dugo ostati tako prikriven. Pilar me uje kako ulazim i proviruje. "Sve bien?" Slegnem ramenima umjesto odgovora: "inim ono to doista mogu." "eli malo doi tu?" "Slomljena sam, duo, idem u krevet." "Vidjet e da nee spavati, ja kada previe umorna ne mogu zaspati." "Garantiram ti da u se im dotaknem krevet onesvijestiti." ... U etiri ujutro jo uvijek brojim ovce. Po danu mi se spava, a po noi ne zaklopim oi, a i imam taj nepodnoljivi svrbe po rukama i nogama. Imam svrab, znam, to je deset egipatskih zala koji mi prijete jer sam grijeila. Prije bih mogla popiti au vina ili uzeti sredstvo za spavanje, a sada mi jedino preostaje da se lupam po glavi!

Probat u s mlijekom i keksima (nemasno mlijeko i keksi sa zobenim pahuljicama). ELIM NATRAG SVOJ IVOT!

~82~

ESNAESTO POGLAVLJE

Imam dogovor s doktorom McEwanom zbog kontrole mojih nalaza. Ne skrivam odreenu zabrinutost, nisam pripremljena za mogue daljnje loe vijesti. Peterov odgovor stie na vrijeme. Draga Monica, imam jednu prijateljicu koja je ostala trudna, ali je sumnjala na pet mukaraca. Jedna druga porodila je maloga crnca iako je mu bio Japanac. I ja sam plod grijeha, u ovom kaotinom svijetu nitko ne obraa panju na to kao u Gradiu Peytonu, dapae, tvoje prijateljice uhvaene u klopku sasvim obinog ivota, umirat e od zavisti. Vidjet e da e se jednog dana smijati tomu. to se tie moga brata, nastoji probaviti vijest, daj mu vremena, shvatit e on i poeti ponovno razgovarati s tobom, trenutno je totalno zbunjen. Ja sam mu pokuao objasniti, ali uvijek me na kraju pita kako je mogue da ti sama eka dijete... vjerojatno te nekako zamilja kao Svetu Djevicu! Dolazimo do tvojih simptoma. Za sada nastoj odravati kou vlanom, vidjet e da e te manje svrbjeti. Za slinjenje i muninu poznajem homeopatski lijek, Nux vomica, koji bi mogao djelovati. Sigurno bi ti pomogle neke tehnike oputanja kojima bih te mogao pouiti, ali teko je preko e-maila, moda je bolje preko Skypea. Mogli bismo napraviti jednu seansu autogenog treninga koji bi ti pomogao da se relaksira i spava. Stalno jedi mnogo integralnih itarica, sadre puno folne kiseline to je melem za trudnou i posluaj me: pokuaj sama napraviti kruh, vidjet e da e se zabaviti. Ja u ti svejedno poslati recept. Osnovni recept za integralni kruh Petera Bonellija Pripravak kvasca Umijesi 150 g integralnog brana s pola alice mineralne vode, negazirane, dodaj liicu integralnog eera i liicu maslinova ulja. Smjesa mora biti mekana (tipa lijevanog tijesta) da ju je mogue mijeati licom, ali ne vodenasta. Stavi smjesu u keramiku posudu i pokrij je poklopcem. Ostavi je tri dana na temperaturi od 20-22 stupnja, energino je mijesi nekoliko puta na dan. Stan je dovoljno topao, nemoj se brinuti, prije negoli je mijesi pospi smjesu s malo brana. Nakon tri dana trebala bi se dignuti. Tada dodaj 150 g brana i jo pola alice vode, umijesi i priekaj jo jedan dan. Tako e dobiti kvasac za smjesu koja e ti posluiti za izradu

kruha vie puta. Dovoljno ti je nekoliko grama. Sauvaj je u friideru u staklenoj posudi. to, to je samo priprema? Jo treba i kruh napraviti? Pa po njemu ja nemam nita drugo za raditi nego paziti kako se die smjesa? I to dobra dva puta na dan! I sada napravimo kruh: 1 kg integralnoga biolokog brana 1/2 litre mlane vode 1 liica integralne soli 20 g kvasca Umijesi briljivo sve sastojke zajedno s kvascem sve dok smjesa ne postane mekana i elastina i dok se ne pone lijepiti za ruke (kao smjesa za pizzu da se razumijemo). Ostavi da se die, barem 12 sati, sve dok se ne povea dvostruko. Sljedeih dvanaest sati? Zeza me. Razdvoji smjesu na dva dijela i ostavi da miruje jo pola sata. Zagrij penicu na 250 stupnjeva i na kruhu napravi nekoliko rezova noem, ne jako dubokih, zatim ih pokropi vodom. Nakon pola sata smanji temperaturu na 200 stupnjeva. Nakon 20 minuta je ispeen. Ostavi kruh da se ohladi i probaj ga dan poslije. Razmislim li bolje, ne vjerujem da e ikada uspjeti!!! Ne, uistinu ne vjerujem, a uostalom ne mogu tjedan dana posvetiti kili kruha! Doktor McEwan doekuje me s uobiajenim velikim osmijehom. Ovoga puta izgledam zabrinutija i on to primjeuje. "Je li sve u redu, Monica? Boli li te togod, osjea li nekakve posebne smetnje?" "Nekakve? Gledajte me, doktore, napuhana sam, neprilino slinim, stalno mi se spava, ali nikada po noi, vidite li podonjake? I povraam, stalno povraam, a kad ne povraam muno mi je, zatim to jo... A, naravno, svrbe, neprestano, po nogama i trbuhu, i ne manje vano, neprestano pikim." Doktor McEwan se smije. "Recimo da su simptomi doli svi zajedno!" "Nije mi to smijeno!" "Mogu misliti. injenica je da se mnoge smetnje nikada ne pojave, ali najbrojniji su, na primjer, zatvor i hemoroidi." "Ne, nemojte mi to govoriti!" "Tvoji su nalazi dosta dobri, nedostaje ti vitamina i minerala, i vidim da je kolesterol malo povien, i dijabetes emo morati drati pod kontrolom." "Kako dijabetes?"

~84~

"I to se deava, ali samo u trudnoi, zatim nestane. Jede li uredno?" "Jedem alge, sjemenke i itarice: poput losa sam." "Pa, barem ima veliki smisao za humor, trebat e ti." "Ve su mi to rekli, ali nemojte se zavaravati, to je samo histerina reakcija koja nema nita s dobrom voljom, to vam garantiram." "Dobro, sad u te pregledati." "Ponovno? Pa proli put ste me pregledali!" Iritira me to stalno izlaganje nepoznatima. "Naalost, to je najneugodnija stvar, ali ne moe se izbjei. Bit u brz, obeavam ti." Neugodno, neugodno, neugodno. Mrzim ovaj dio. "Jesi li vidjela doktoricu Parson?" "Da, draga je." "Dobro, ali ponovno je posjeti. Bit e ti od velike koristi. Savjetujem ti da pliva ili vjeba jogu, dobro e ti doi. Babica ti moe dati nekoliko adresa i smatram da bi bilo dobro da pohaa teaj za trudnice, tako bi mogla podijeliti svoje brige s ostalim enama i osjeala bi se manje usamljenom. to se tie simptoma koje si mi nabrojala, nema puno izbora osim da odrava kou vlanom kako bi izbjegla svrbe, a za muninu moe probati umbir ili neki homeopatski preparat. Za nesanicu umjesto ljekovitih ajeva iskuaj tehnike relaksiranja prije spavanja, vidjet e da funkcioniraju. Tvoje smetnje su, uglavnom, psihosomatske, s obzirom na tvoju situaciju. Da si smirena, ne bi imala sve te smetnje i takoer bi ih bolje podnosila." Sva srea da me oamutio rijeima, tako sam malo bolje podnijela pregled. "Sve je u redu, Monica, sve u redu, sada se samo nastoj koncentrirati na promjene svoga tijela. Shvati li ih kao neto privremeno, i tvoj e ih um bolje prihvatiti. Sad se moe obui, za danas je tortura zavrena, vidimo se za mjesec dana." "Hvala, doktore Bonelli." "Kako?" "McEwan! Doktore McEwan."

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Hodajui prema baru prolazim pored duana za trudnice. Instinkt mi nalae da produim ravno i popraen je valom srednje munine. Kad prijeem prag duana val je ogroman, prodavaica mi pokazuje toalet prije negoli uope uspijevam otvoriti usta. "Navikle smo, ne brinite!" U toaletu si osvjeim lice s malo vode. Osjeam se pregaenom, nemonom i oaloenom. Dajem sve od sebe, ali ne mogu vie! Rado bih nazvala Edgara i iskalila sav svoj bijes, a onda Davida kojemu bih rekla kako bih voljela da ga nikada nisam srela i dala bih oduka svoj svojoj boli, ali ne mogu to uiniti. Zapravo i ne elim to uiniti. Imaju pravo McEwan i Parsonica, moram misliti na svoje zdravlje koliko god mogu jer nitko to nee initi umjesto mene. Vrati mi se i ono malo dostojanstva, ako nita drugo, ovdje se nitko ne udi. "Mogu li vas ponuditi ajem? Vidjet ete da e vam biti bolje", ljubazno mi kae prodavaica. "Oh, hvala, da, rado." "I uzmite keks od umbira." Juuupiii, keks od umbira! Usput, umbir mi je odvratan. Bacim pogled na odjeu. Na prvi pogled ne djeluje tako loe, raznobojna je i mekana, ali uz detaljno prouavanje postajem svjesna da sva slii na vree bez oblika. Hlae imaju gumu iznad trbuha koja se protee unedogled, majice dramatino podsjeaju na suncobrane za plau, a tu je i velika izloba tregerica za koje sam mislila da ih jo samo komiarke nose. Donje rublje je skandalozno: ogromni grudnjaci s jednim prozoriem na otvaranje, koordinirani s gaama do pazuha koje diktiraju kraj svakom seksualnom ivotu.

~86~

"Mogu li vam pomoi? Na poetku je uvijek malo tee." "Ma ne, ne vjerujem", odgovaram prodavaici, "samo razgledavam." "Izgleda nevjerojatno obui tako iroku odjeu, ali ipak u posljednjim mjesecima postajemo tako ogromne!" "Pa, ne pretjerujmo, kako god, nije mi potrebna, snai u se s ovim to imam." "Kako elite, mi smo ovdje", kae mi tonom koji podrazumijeva "ionako e se vratiti". Ali ja ne, neu se vratiti. Pa makar se morala oblaiti u plahte. Neto kasnije strano sam pogrijeila pogledavi svoj odraz u staklu izloga. Izgledam kao neka koja odbija da je trudna i pretvara se da je njezin ivot jednak onome prije, kao neka koja vjeruje da e se ne mislei na to "problem" rijeiti sam od sebe. Vraam se nazad u duan za trudnice. "ujte, oprostite, promislivi bolje moda bi mi jedne hlae i jedna malo ira majica mogli dobro doi... Za po kui, naravno... I, molim vas, crne!" Izlazim s tri para hlaa, jednom kouljom, dvije majice i jednim gaama-steznikom. Poklonili su mi svijeu od lavande, hrpu prospekata i jedan CD s new age glazbom. Stiem do bara i vrata su zakljuana. Sjetim se da nemam Bobov broj i ne preostaje mi nita drugo nego ga ekati. Nakon otprilike pola sata, to je ujedno i vrijeme otvaranja, vrata se otvaraju i pojavljuje se Bob. Na sebi ima majicu sa slikom Johna Belushija s pomfritom u nosu. Uznemiren je, s limenkom Coca-Cole u ruci. "Spavao si?" "Zatvorio sam oi samo na minutu..." Izgleda da mu se ivo fuka, kad bi samo znao koliko je mene briga! Ulazim u kuhinju i doivim bliski susret s bijedom. Bez obzira na jueranje ienje, zaista je gadna, bilo bi dobro sve sravniti. Bob je u jednom kutu lokala i popravlja lutkinu glavu. Odluim ne postavljati nikakva pitanja. Ako me plaa u gotovini, jo i taksi, moe puhati i

balone od sapunice. Dva gosta od juer stiu na vrijeme. Ovoga puta ih preteknem s izrazom koji sam uvijek voljela u filmovima: "Uobiajeno?" te im odmah ulijevam dva piva od kojih jedno s whiskyjem. Gotovo da im je neugodno zbog panje koju im posveujem, kao da to ne zasluuju, te mi zahvaljuju pognute glave. Carl se okree prema Bobu: "Hej! Sada se igra i s lutkama?" Bob ne odgovara, i dalje trai nain kako da vrati glavu na njezino mjesto. Drugi, kojem nastavljam ignorirati ime, tihim glasom kae: "Sigurno je kerina." Evo nas, jo jedna budala koja se razmnoila, ali zato ih ne steriliziraju kao malene? "Danas je jedan od onih tunih dana." Pravim se da ne sluam, ali zapravo mi ni jedna rije ne promie. "Ona uvijek ranije doe po malenu i onda tko zna kad e mu je ponovno dovesti." "Otila je tako, preko noi, i on se ne moe s tim pomiriti." Ostavljam ank i ae i odlazim sjesti za Bobov stol. Gledam ga kako se uzaludno trsi oko lutke bez glave, zatim mu njeno uzimam igraku iz ruku. "Zna, moj djed je imao nepogreivu metodu. Uzeo bi neto to mu je sluilo poput umetka, kao to je izolir-traka... Ovako, uokolo bi je motao nekoliko krugova i umetnuo bi glavu na njezino mjesto, zatim bi prekrio traku izmislivi da lutku boli grlo i da joj je potreban al oko vrata... Evo, sreeno." Vraam mu popravljenu lutku. Zahvalno i zbunjeno me gleda. Osmjehnem mu se i ustajem (s naporom) kako bih se vratila pranju brda aa koje su se nakupile. Opaam da je jedina buka ovdje unutra ona koju stvaraju Carl i njegov prijatelj odlaui krigle piva, i to ne ba draesno. Uz policijske sirene. Primjeujem objeene zvunike na zidu i odluim slijediti icu koja vodi do sterea koji je skriven u jednom ormariu pored vrata kuhinje. Pun je CD-a svake vrste glazbe, hard rock potpurija za znalce, takoer puno deza. Pokuavam stisnuti prave tipke i evo, konano, klize note kako bi razbile svu ovu teinu. Glazba odmah podari jedan drugaiji izgled lokalu koji bi, da nije preputen sam sebi, bio doista

~88~

zgodan. Dobri John Coltrane definitivno zna svoj posao. Svi bismo morali imati vlastitu glazbenu podlogu kao u filmovima, trebala bi nas stalno pratiti razliita glazba ovisno o situaciji. Moja bi ve dva tjedna neprestano bila ona etiri jahaa Apokalipse. S intervalima Bennyja Hilla.

*** Jo jedno ienje kuhinji vraa pristojan izgled. Pod ima boju, a i ormarii. Bacila sam sve emu je istekao rok, ostale su samo limene bave piva. Napisala sam popis neophodnih stvari koje treba kupiti u sluaju da Bob eli pripremiti pokoji sendvi a da mu sastojci nisu mievi i ohari. Obeao je da e ih uzeti pa neu razbijati glavu time. Poinjem osjeati snane bolove u leima uz dugaak popis neugodnosti, a ne mogu nita uzeti. Ne vjerujem da itko od prisutnih sumnja na moju trudnou, ali Bob e se pobrinuti da otkloni svaku sumnju. "Nema smisla da se toliko umara, ne elim da ti se neto dogodi. Tako i ja riskiram probleme." Diem se s poda koji struem etkom. "Ne mogu stajati sklopljenih ruku, Bobe. Ne elim razmiljati, a ovo mjesto pravi je svinjac. Riskira probleme ako otruje nekoga." Na trenutak ostaje zamiljen. "Onda podijelimo zadatke. Ja u preuzeti teke poslove, a ti se brini o kuhinji." "Dobro, ali moramo razmisliti o novom jelovniku i odtampati ga i plastificirati. Zatim bi trebao kupiti tanjure i nove koarice za ips." Moji zahtjevi doekani su s "mmm", koji izgledaju kao "okej", a moda i ne. Ne znam zato mi ene moramo svaki put kad se doepamo nekog mjesta, smjesta ga radikalno promijeniti. Vjerojatno je to neko paleolitsko nasljee koje itekako ima veze s premjetanjem namjetaja u pilji.

Ali premjestiti kameni kau?! Naveer mi ponovno plaa taksi i kad stignem pred vrata, direktno kucam Pilar koja ionako nikada ne spava. Otvara potpuno gola s bocom vina i cigaretom u ruci. Vidi me i zaurla zatvorivi mi vrata pred nosom. "Nekoga si oekivala?" "NE!" ujem je kako se ushodala. "To jest..." Ponovno otvara obuena u crnu pidamu. "Ostavimo se toga, ionako nee vie doi ova veer." "Jesi li sigurna?" "Da, ve tri tjedna da ne zvati, vratio se svoja ena." "Komplicirano." "Sve je ilo bien dok smo se malo viali, a onda je on ostavio ena i poeo dolaziti tu. Prije samo subota, pa petak i subota, na kraju je odlazio u ponedjeljak jutro. Za mene previe intimnosti." "Da, ali teoretski kada su parovi skupa... skupa su full time." "Eto, ja preferirala part time!" "Da, ali ovjek koji ostavi enu nada se da ena zbog koje je ostavlja eli biti s njim, nije li tako?" "Da, ali ne mogu ivjeti s jednim sve tiempo!" "Ali jesi li mu to rekla prije negoli je otiao od kue?" "Mislila sam da je shvatio." "A kako? Na ulaz si dala postaviti ureaj za evidenciju radnog vremena?" "Poela sam veerati vani kua pet dana od sedam." "A on te ovdje ekao." "Da." "Vjerujem da se vratio eni... Ionako je sam, bio s tobom ili s njom!" "Da, ali ja se ne htjela prestati viati s njim, nisam ga htjela viati siempre, zvala sam ga i

~90~

posvaali smo se i vie nee s meni razgovarati!" "I to ti je rekao?" "Da se moram lijeiti..." "Ali ako se vratio eni, onda je sve rijeeno, sve e biti kao prije i viat ete se svako toliko, koliko tebi odgovara!" Mrti se kao da rjeava jednadbu s deltom. "Ma zna li da ima razori?" Slegnem ramenima. "Monica, ti si pravi genij!" "Samo zbog toga... uj, iz znatielje, u ova tri tjedna stalno si gola otvarala vrata?" "Da, jednom Joeu koji je postao sav ljubiast, a nedavno Tyleru koji je pobjegao." "To vjerujem. Taman je poeo prihvaati injenicu da sam trudna, a ti mu se sada pokae gola. Sad e ga strpati u ludnicu!" Vraam se svojoj kui i bacam se obuena na krevet, iznenada shrvana vrlo jakim snom. Osjeam sav umor nagomilan prijanjih dana koji me pritie poput velikog kamena. Nemam snage misliti ni na to, ni na koga, neu moi otii na WC, ni oprati zube. Zaspim s jednom rukom na trbuhu.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Tek je 3:30 ujutro kada me probudi uporno lupanje po vratima i uzbueni glasovi. Ne uspijevam tono shvatiti odakle dolaze, ini mi se s Pilarinih vrata. O Boe, hoemo li se kladiti da je nakon tri tjedna stigao bivi deko i da se ve ljubakaju? to da radim, hou li ustati ili ostaviti sudbini da uini svoje? U napasti sam da se pravim kao da se nita ne dogaa, ali oajniki urlici koji slijede ne ostavljaju mi izbora i istrim. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim to se dogaa. Nije Pilarin stan, ve gluhe Maggie, u dnu hodnika. Vrata su otvorena i iznutra dolaze urlici tako srcedrapajui da se sva jeim. Psi pomahnitalo laju. Pilar takoer izlazi na hodnik probuena urlicima, upitno se gledamo, ali ostajemo nepomine na svom mjestu, paralizirane sumnjom da se neto strano dogodilo. Jedan vatrogasac s voki-tokijem izlazi iz Maggienog stana i zove hitnu pomo, instinktivno se uputimo prema njemu, ali zaustavlja nas molei da se vratimo u svoje stanove. "to se dogodilo? Tko to vie, nekome je loe?" "Jedna se gospoa... Maggie... Dupont, objesila. Njezina nas je sestra obavijestila jer je nije ula ve nekoliko dana." Pilar i ja nasmrt problijedimo. Vrti mi se, moram sjesti. Maggiena sestra nastavlja urlati tonom koji razdire. Nastojim zaepiti ui, ali svejedno je ujem. Briznem u pla. Munina je iznenada postala nepodnoljiva. Stigao je Joe i svi susjedi sada su u hodniku i svi si postavljaju isto pitanje: "to sam ja mogao uiniti da to sprijeim?"

~92~

Ponovno ulazim u stan i sjedam na kau, tlak mi je skoio na tisuu. "Zato... Zato... Zato... Zato..." ujem ponavljanje bez prestanka iz dubine mrane, neizmjerne, grozovite boli. Ambulantna kola odvode Maggieno tijelo na kolicima, prekriveno plahtom i svezano konim pojasevima. Odvode takoer i sestru pridravajui je njeno za ruke kao lutku. Kau nam da budemo na raspolaganju jer e pokrenuti istragu kako bi se otklonila eventualna odgovornost. Maggieno tijelo prolazi ispred nijeme povorke. Smrt prolazi pored nas, a mi ostajemo nepomini kao kipovi od soli, nemoni i u nevjerici. Nitko se ne mie, nitko nema hrabrosti progovoriti prvi, svi se na neki nain osjeamo odgovornima, zaahureni u svom egoizmu, u svom licemjerstvu, u svom ekskluzivnom sitnom svijetu. Joe je vrlo uznemiren, plae, kae da joj je odnio peceraj prije tri dana, da mu je izgledala isto kao i uvijek. Neutjean je, lomi prste, brie lice rupiem. Svi ga nastojimo utjeiti, tjeei tako i sami sebe, ali potpuno smo u oku. Kada nam policajac postavlja uobiajena pitanja, primjeujemo da nismo u stanju odgovoriti. Ni ja koja sam tu od nedavno, ni drugi stanari koji su ovdje godinama. S kim se druila, to je radila, je li imala prijatelje? Partnera? Nekoga tko joj je bio blizak? Odgovori se kreu od jednog zbunjenog "ne znam" do jednog saetog "ne". Jer oito je: da je imala druge prijatelje osim svojih pasa, ne bi uinila ovo to je napravila. Birokracija i psihologija posve su nuspojave. Kasnije, nakon to je policija zapeatila vrata, odvela pse i postavila uobiajena pitanja, svi smo otili, smeteni i pognute glave, izbjegavajui gledati u smjeru ukletih vrata. "Pilar, molim te, hoe li spavati kod mene? Ne elim biti sama." "Jasno da da, iako je skoro dan." Ulazimo u moj stan i Pilar grije vodu za kavu. Meni priprema aj. Pomisao da nam se smrt tako pribliila je jeziva. Kao da je iza nosila s Maggienim tijelom hodao opaki kosac pod kapuljaom, pritajen meu nama ivima. Odjednom je hladno, vjerojatno zbog napetosti, ali i Pilar sve to takoer osjea. Zamotamo se u deku i smjestimo na kau s naim alicama.

"Nije ostavila nikakvu ceduljicu, nita... to misli, zbog ega?" "Porque nije imala to za rei." "Ali tako otii... Ne misli li da je za onoga tko ostaje luaki teko podnijeti to s obzirom na osjeaj krivnje?" "Koja krivnja! La vida je predragocjen i samo je jedan i nitko nema pravo baciti ga. Meni ini kao jedan dokazivanje, spektakularan nain da se izae sa scena i ostavi drugi odgovornost da shvate el motivo takva postupka. Sav el mundo ima dobar razlog da poiniti samoubojstvo barem jednom u ivot! Gledaj sebe, ti si trudna, sama i bez trabajo, ali ipak se nee ubiti... Zar ne?" "Nikada mi nije palo na pamet. Sve u svemu, kada kaem elim umrijeti ne mislim to ozbiljno!" "Porque zna da se la vida stalno mijenja, juer je bio odvratan, a dan poslije predivan. Jedina segura stvar je da jednog dana zavrava, dakle porque preduhitriti dogaaje." "Moda je bila deprimirana i nemoj zaboraviti da je takoer bila gluha, sigurno se osjeala jo usamljenijom." "uj, upoznala sam brdo ljudi koji su imali ozbiljnije razlog za umrijeti, moja mama na primjer, kada je moja sestra umrla od leukemije. Izgubiti dijete je najokrutnija stvar koja moe dogoditi nekome, ali ona je nastavila ivjeti, iako sa strana bol, kao ja i moj otac." Gledam Pilar osjeajui ganue i saaljenje. "Nisam znala da si izgubila sestru... ao mi je." Pomilujem je po ruci. "Da, vidi tetovaa? Brojevi na kocki njezin su datum roenja i godine kada je otila... Dvadeset dvije godine. ivot je siempre kockanje." "Istina... I ja to uvijek kaem." Stresem se jae nego obino. Nisam jo nikada razmiljala o djetetu kao o svojem vlastitom, kao o dijelu mene toliko vanom da zasjeni bilo to drugo. I mene samu. Pilar stavlja ruku na moj trbuh. To je prvi put da dozvoljavam nekome da to uini. "Razumije, djetece? La vida je teak, ali pun zadovoljstva, uvijek morati ii naprijed, stisnuti zubi i dignuti kada padne... U svakom sluaju, uz tebe e biti tvoja mama." Naslanja glavu na moje noge i ja se pomalo osjeam kao na Botticellijevoj slici. Neka vrsta Bogorodice s djetetom, samo to ne znam gdje da stavim ruke pa jednu poloim na njezinu glavu, a drugu koja mi preostaje prislonim i ja na trbuh.

~94~

Sve je tako udno, ali na neki odreeni nain poinjem se privikavati. Sposobnost prilagodbe ljudskog roda je izvanredna: mislimo da je nemogue podnijeti odreene tragedije koje nam donosi ivot, ali onda crpimo neoekivanu snagu i otkrivamo da smo nevjerojatno jaki i tako nauimo preivljavati. I evo ivota koji, bez obzira to je smrt prola pored nas, kuca kako bismo ga uli. Maleni, ali odluni udarac iznenadi moju prislonjenu ruku. "O Boe, jesi li osjetila? Je li to bio udarac ili mi se uinilo?" "Da, da! Lijep snaan udarac!" Pilar stavi uho na trbuh, zatim ape neto jako blizu i hop, evo jo jednog udarca. Smijem se. "to si mu rekla?" "To je tajna." Osmjehnem se i opustim glavu na uzglavlje kaua. Munina je prola i Pilar spava i duboko die. Dijete se ne rita vie, moda je i ono usnulo. Razmiljam o tankoj liniji koja nas dijeli od biti i ne biti. To je samo jedan trenutak: jedan daak vjetra, knjiga koja se zatvori, aa koja se razbije, a od onoga to si bio, kako dani prolaze, ostaje samo slika sve bljea i bljea, sve dok ne ostanu same rijei. Skoro je zora, New York se ponovno budi: sirene, promet, trube. Da je jadna Maggie ula sve to, sigurna sam da ne bi sve ostavila tako prerano. Da je samo izdrala dovoljno dugo da je proe taj trenutak, taj koji ti govori "to mi to treba", sada bi jo bila tu s nama, ponosna da nije poinila glupost. Moda, sve do kraja, ne mislimo da imamo hrabrosti zaista to uiniti, moda se nadamo da postoji povratak, da moemo vidjeti kako je, a onda se vratiti nazad. Moda se vidimo kako sjedimo u crkvi poput bilo kojeg uzvanika, a ne kako leimo na poasnom mjestu. Ili pak teina ivota jednog dana postane tako nepodnoljiva da pomisao na smrt izgleda privlanija. Maggie je sigurno bila svjesna katastrofe koju ostavlja za sobom, ali to joj nije bilo dovoljno da odustane: onaj tko je ostao, osuen je ivjeti s osjeajem krivnje da nije uinio dovoljno, emu e se pridruiti osjeaj srama koji e se svakoga puta obnavljati kada se bude govorilo o njoj.

Osim to si nanijela udarac, zaribala si se jer, svidjelo se to tebi ili ne, ivot e se nastaviti i bez tebe, draga Maggie. Oprezno ustajem kako bih otila u kupaonicu, pazei da ne probudim Pilar. "Zna to u ti rei, dijete moje? Sve u svemu, sretna sam to si tu." TUP! Udarac.

~96~

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Imam dogovor prijepodne s doktoricom Parson. Jueranja tragedija duboko me potresla. Put do njezine ordinacije puno je naporniji nego proli put, sve sam oteenija i umornija. Imam tako debele glenjeve da se bojim da bi ih neki pas mogao zamijeniti sa stupom svjetiljke. Doktorica primjeuje da nisam u najboljoj formi, shvaam to zbog njezina zaprepatenog izraza lica pa se okreem pogledati ima li koga iza mene s noem u ruci. "Jesi li doivjela neku nezgodu? Ako su te napali, mora mi to rei, netko e te otpratiti u bolnicu i prijavit emo!" Neto mi govori da doista moram oajno izgledati! Sljedei put stavit u tregerice, moda je nasmijem. "Puno radim, malo jedem, ne spavam, stalno povraam, a i juer se ubila moja susjeda. Ali osim toga sve ide punim jedrima." Seansa s Parsonicom malo mi podie moral. Priamo o smrti, ivotu, izborima, mojim roditeljima i, iznenaujue, o budunosti. Primjeuje da sam oputenija to se tie mog trbuha, i nagovara me da mu priam, samo kako bih uspostavila kontakt, moda dok se maem kremom protiv strija. Nisam joj rekla da uope nisam nanosila nikakvu kremu i da se skidam brzinom svjetlosti, nastojei gledati u svim smjerovima osim prema dolje. A na kraju me primora da uzimam pristojan obrok pa makar mi ga i ona skuhala i to mi vie izgleda kao prijetnja nego ita drugo. Pita me jesam li nazvala svoje ili jednog od moguih otaca, ali ne inzistira kad joj uzvratim: "ini mi se da sam za ovaj tjedan imala dovoljno tragedija!" Kad stignem u bar, Bob me doeka s osmijehom i nagovijeta da je kupio sve to sam ga traila. Pokazuje mi ae u boji, koarice, aice, novi betek i salvete, uzbuen je poput djeteta! Uzeo je nareske, opet fosforescentne, ali barem svjee, kruh iz kalupa, majonezu, rajice,

tunu, krumpir, sir, jaja... O Boe, toliko sam gladna da bih pojela paket hrenovki s cijelom plastikom. Bob primjeuje moju laganu slabost. "Sve u redu?" "Izvrsno, zaista sam sretna, bacimo se na posao." Piem na plou dnevni jelovnik. Prvo je Bobs Sandwich: tri sloja pan carrea, majoneza, salata, tuna i rajice s pomfritom i krastavcima kao prilogom; nastavljam s My Dads Mozzarellom: boanstvena mozzarella in carrozza koju je pripremao moj otac kad sam imala etiri godine; i My Mums Eggs: jaja s rajicom, specijalitet moje majke, klasian hamburger i salata od tune. Jelovnik svakako iz 80-ih, kao i lokal. Za sada e biti dovoljno, veeras u pitati Petera za recepte. Moj skromni jelovnik ispario je u hipu, u nekoliko sati zahvaljujui nekolicini slubenika na pauzi za ruak, tako da je Bob bio prisiljen otii po novi kruh. Jako sam ponosna na samu sebe i Bob mi to pokazuje duplom napojnicom i lijepim osmijehom punim zahvalnosti. Kad se vratim kui, tako sam umorna da ne znam ni kako se zovem. Moram pisati Peteru, zapravo, ne, zovem ga preko Skypea. "Bok, Peter, ja sam, Monica." "Kojeg li iznenaenja! Kako si? Sretan sam to ujem poznati glas, ali nije li kod tebe no?" "Da, kasno je, tek sam se vratila s posla. uj... Naalost imam jednu runu vijest za tebe. Jako bih eljela da ti je ja ne moram rei, ali nemam izbora." "to se dogodilo?" upita uzbuen. "Naalost, tvoja se susjeda, Maggie, sino ubila." "Kako? Ne, reci mi da nije istina." "Jako mi je ao, Peter. Pronala ju je njezina sestra." "Ali kako je to mogue? Ne, Maggie je bila moja prijateljica..." poinje jecati. "Kako se to moglo dogoditi?" "Nitko ne zna... nije ostavila nikakvu poruku, svi smo ostali potreseni."

~98~

"O Boe moj, da sam znao da je loe, pokuao bih neto uiniti. Zar je mogue da nitko nije primijetio da je tako oajna?" "Onaj koji ju je posljednji vidio kae da je bila ista kao uvijek, nije bilo nikakvih znakova, ini se." "Ali moda da se razgovaralo s njom, bilo s njom..." "Ja mislim da je ve bila odluila." Tiina. "Volio bih da sam mogao neto uiniti." "Znam, svi se tako osjeamo." "A ti, kako si?" "Nekako guram... Nadam se." "Jesi li vidjela moga brata?" "Ne, pobjegao je kada je vidio Pilar golu." "O Boe, ne vjerujem da elim uti tu priu." "Zahvaljujem ti!" "Ma, kako si? Mislim na trudnou, nije ti ba trebao takav ok u tvom stanju." "Evo... Moje raspoloenje nije ono najgore, ali ini se da oajno izgledam. injenica je da ne jedem dovoljno, u panici sam i nitko me ne razumije. Ne mogu jesti suhomesnate proizvode i sirovu ribu zbog toksoplazmoze, sir zbog kolesterola, gadosti zbog dijabetesa, mrzim salatu, a ovdje u New Yorku, koji je domovina GMO-a, u stalnom sam strahu da u se natrpati hormonima i antibioticima samo pijui vodu iz slavine." "Potpuno si u pravu, ali neophodno je da jede dobro. Nemoj me, molim te, zabrinjavati. Postoji tjestenina, integralna ria, proso, krupnik, povre (preporuujem kuhano), sve mahunarke, jogurt, tofu, voe. Ako obavlja kupnju u specijaliziranim trgovinama i dobro ita etikete, vidjet e da moe jesti gomilu stvari, samo mora biti oprezna da ne uzme nita to sadri konzervanse i masti ivotinjskog porijekla, oni su otrov." "Shvatila sam, ovo dijete e se roditi s pjegom na elu u obliku hot doga." "Vjeruj mi, ako pone jesti na zdraviji nain, postat e druga osoba. Nepotrebno je hraniti se leevima ivotinja umrlih u mukama, ne moramo vie loviti mamute da bismo se oduprli ledenom dobu." "Ali ja ne mogu ivjeti bez unke, to je dio moje kulture." "Razumijem, ali dananji uzgoj nije vie kao prije pedeset godina kad je seljak svinjama

davao jesti istu hranu koju je i on jeo. Ne moe ak ni zamisliti to im daju danas i u kojim traginim okolnostima ih uzgajaju. Posluaj me, iskoristi ovaj trenutak kako bi uzela u obzir alternativnu prehranu." Koja gnjavaa kada pone... "I to bih trebala initi?" "Konzultiraj knjige koje su tu uokolo, osamdesetak ih je. Zaponi s neim jednostavnim, s prvim jelom... kus-kusom, na primjer, zatim prijei na neto kompliciranije. Mogla bi raditi nabujke, a ako ti ba nedostaje meso, probaj sa sejtanom i... naravno ako ima volje, poni mijesiti!" "Imam osjeaj da precjenjuje moje kulinarske sposobnosti! Zna li da su mi jednom eksplodirala jaja u mikrovalnoj? I da sam ukrasila tortu pastom za zube? A jednom sam napravila ribu u penici u foliji a da je nisam oistila!" "Gledaj, to je neto to je nama Amerikancima najnormalnije!" "Dobro smo krenuli... uj... Kad ve ima odgovor na sve... a neto za zatvor?" "Sjemenke lana, stavi ih u vodu naveer i popij ih ujutro... Hemoroidi?" "Kao orasi." "aj od crnog sljeza, divljeg kestena i lipe i mast od hamamelisa." "Pitam se zato plaam doktora kad imam tebe pri ruci." "Imam jo pola sata prije negoli navalim na posao. Navuci pidamu i isprui se na kau, isprobajmo jednu seansu oputanja." "Oputanja?" "Da, vidjet e da e spavati kao klada. Nazovi me kad bude spremna." Ovaj me ovjek nikako ne prestaje iznenaivati. "Okej, pripremit u se i nazovem te ponovno." Skoro je jedan sat u noi, skinem se i nakon dugo vremena i puno promjena, analiziram se ispred ogledala. Trbuh s prugom dlaka, bradavice velike poput podmetaa za ae, glenjevi slonovski, opeprisutna napuhanost. Divan period trudnoe... Uzimam ulje od peninih klica koje mi je donio Tyler i obilno ga razmazujem po trbuhu, grudima i bedrima.

~100~

udan je osjeaj, kao da nije moje tijelo, ali kada prelazim rukom po trbuhu odmah se osjeam vrlo dobro, trbuh se smiri i munina se ublai. Osjeam da i koa odmah postaje elastinija i sjajnija. Mjesecima se nisam brinula o sebi i sam Bog zna da mi je to potrebno ovog trenutka. Stavljam CD s new age glazbom, palim svijeu s mirisom lavande, a kad sam ve u tom raspoloenju pripravljam masku za lice od meda. Ispruim se na kau s jastukom ispod nogu kako bih poboljala cirkulaciju i stavljam slualice. Nakon jedne zvonjave odgovara. "Jesi li spremna?" "Jesam, ali blesavo se osjeam." "Stotinjak puta sam to radio. Budi mirna, duboko dii i zatvori oi, oslobodi um i ne misli vie ni na to, samo slijedi moje rijei..." Ima vrlo umirujui glas, iako lagano feminiziran. Budi u meni elju da ga oponaam. "Tvoje tijelo potpuno je oputeno, u stanju si potpune oputenosti, ali tvoj duh je budan... Sada zamisli da si blizu nekog jezera... Predivan je sunan dan... Osjea lagani povjetarac, ispruena si na zelenoj travi i slua um vode i pjev ptica, potpuno se lagodno osjea, sigurna si i mirna..." Hvata me smijeh, kako u mu rei da mrzim jezera? To je mjesto koje mi najvie od svega izaziva tjeskobu. Unutra se ne moe plivati, tu su i pumpe koje te usisavaju, a i dno je mjeavina govana i algi! "...Prenesi svoju panju na lijevi dio tijela i zaponi oputati stopalo... oputaj... oputaj gleanj..." Majko moja, tek smo na glenju, dok stignemo do oiju bit e jutro! "...Nakon glenja krenimo na koljeno, osjeti kako se tvoji zglobovi potpuno oputaju... prenesi svoju panju na bedro... i na lijevi kuk... sada prijeimo na desnu stranu... stopalo se prvo oputa, oputa se... Zatim gleanj... Jo uvijek si potpuno budna... Paljivo prati moj glas... Cijelo tvoje tijelo dobro se osjea, mirno je i spokojno, ali u bilo kojem trenutku moe se probuditi...Monica...Monica?"

DVADESETO POGLAVLJE

Koje legendarno spavanje! Osjeam se kao nova. Posljednja Peterova rije koje se sjeam je "gleanj". Sanjala sam da imam esnaest godina. Bila sam obuena kao Madonna u Like a Virgin i ljubila se s Jon Bon Jovijem. Naglo ustajem kao da moram ii u kolu, ali odmah se sjetim trbuha. Zapravo, trbuh je taj koji se javlja jakim udarcem. Na trenutak ponovno sjedam, okej, nemam vie esnaest godina i jako sam trudna, okej, dijete, ali kakav je to nain! Tko te je odgojio? Moram isprati masku od meda s lica koja se zalijepila za jastuke kaua. Moram priznati da mi je koa vrlo mekana, podonjaci su nestali, vratio mi se osmijeh, oputenija sam i rekla bih, sve u svemu, osjeam se bolje. Okreem se i povraam., Kao da maloprije nita nisam rekla. Pripremam zdrav doruak i poinjem listati Peterove knjige o kuhinji. U biti tu ima svega za svaiji ukus (za ukuse svih sobova). Rije je o receptima na bazi klica, algi, sjemenki i itarica vrlo stranih imena, ali garantiraju potpuni unos bilo koje hranjive tvari a da se ne mora pribjei aditivima i industrijskim konzervansima. Sine mi jedna ideja. Lilly bi je sigurno smatrala glupom, ali vrijedi pokuati. Izraujem popis namirnica kako bih napravila neto od katalogiziranih recepata pod "jednostavno". Ne elim zamiljati one sloene. Doi, djetece, moramo izai, moramo reagirati, moramo ivjeti, ako ne, zavrit emo kao jadna Maggie. Uope mi nije lagodno prolaziti hodnikom s neonskim svjetlima, uistinu slii na mrtvanicu. Prevelika sam kukavica da bih priekala lift, sputam se stepenicama. Silazim u trku po dvije stepenice i samo to otvorim vrata koja vode na drugi kat pojavljuje se ogromna crna sjena ispred mene.

~102~

Viem iz sveg glasa. Srce mi skoi u grlo, prestravljena poinjem se sva znojiti. "TYLERU, JEBOTE, TO TI PADA NA PAMET! UMRLA SAM OD STRAHA!" Ali odmah se kajem to sam ga tako napala, budui da je nakon novosti o mojoj trudnoi, gole Pilar i Maggiene smrti doao do ruba svoje izdrljivosti. To je kao da od dvogodinjeg djeteta oekujem da razumije talijansku ekonomiju. Ili politiku. Naime, potreseniji je od mene, ostaje ukopan kao panj s namrtenim elom i ne zna bi li pobjegao ili ostao. "Tyleru, oprosti, stvarno oprosti. Jako sam se preplaila. Nije nita, sada e biti dobro", stavljam mu ruke na ramena. "Zar se mene boji?" "Ne! Ne tebe, nisam te vidjela, mislila sam da je netko drugi." "Ljuta si na mene?" "Ja ne, a ti?" "Ne znam." "Jesi li doao posjetiti mene ili Pilar?" "Doao sam posjetiti Maggie." "Maggie vie nema, zna to, zar ne?" kaem njeno. "Peter mi je objasnio." "Nje vie nema, ne moe je otii posjetiti." "Ali moda..." "Ne, Tyleru, ne moemo ii kod nje, ali pitat emo gdje e je pokopati pa emo joj odnijeti cvijee, u redu?" "A psi?" "Psi su dobro, kod sestre su." "Ali zato je otila?" "Jer je bila jako bolesna. Jako jako bolesna." "Ali to znai da emo svi otii? I moja mama e otii, a ja u ostati sam?"

"Nee nikada biti sam, Tyleru. Uvijek e tu biti netko tko e bdjeti nad tobom, uvijek e tu biti Peter, budi miran", pomilujem mu obraz, "daj, nemoj misliti na tune stvari i otprati me do supermarketa, potrebna mi je tvoja pomo." Kimne glavom kao posluan djeak. ini se utjeen i zajedno se uputimo u Peterov najdrai duan prehrambenih prirodnih namirnica na drugom kraju grada. Doslovno se gubim u beskrajnim raznovrsnim itaricama, marmeladama, konzervama i razliitim vrstama kruha. Jako mi se dopada ova ideja o prirodnim i jednostavnim proizvodima. Kao kad sam zavidjela Heidi kada je pila tek pomuzeno kozje mlijeko iz onih lijepih drvenih alica. Trebam Tylerovu pomo pri traenju quinoe, bulgura i kamuta. Dobro se zabavlja i razumije se bolje od mene. To je bilo za oekivati s obzirom na brata strastvenog ljubitelja zdravog ivota i integralnih namirnica! Takoer stvaram zalihe povra i mahunarki, ali i ovdje mi je potreban rjenik, posebno kod pronalaenja crvenog azukija, zelene soje, i one ute. Ludim da bih shvatila razliku izmeu algi wakame, dulse i hiziki, gotovo da se predajem pred tofuom, tempehom i sejtanom, ali posljedni udarac zadaju mi zaini: oiu, gomasio i umeboi. JEDNOSTAVNO, pisalo je JEDNOSTAVNO!!! A kako je bilo jednostavno kupiti komad pizze s duplim sirom, pikantnom kobasicom i paprikama. Kod kue stavljamo sve na stol. Ima tu stvari za cijelu regimentu. Imam osjeaj da sam pretjerala i sada ne znam od kuda krenuti. Potrudim li se i napravim nekoliko jela za bar, mogli bismo ostvariti pravi uspjeh s obzirom na trenutanu popularnost zdrave hrane. Problem je to nemam nimalo iskustva s ovim tako udnim sastojcima. Tyler, naprotiv, zna sve to se tie namakanja, kuhanja i razliitih kombinacija. Pokazuje se kao idealan partner u mojoj novoj avanturi. Provodimo popodne u pripremi salata, umaka, razliitih juha i kojekakvih sendvia, ali takoer i u mojoj prvoj smjesi za integralni kruh. Tyler mi pokazuje kako mijesiti tijesto. To ini s puno brige i panje, spretnim i preciznim pokretima i objanjava mi kako je vano tijesto drati na toplom, daleko od temperaturnih razlika tijekom sati dizanja. Zadivljena sam njegovom vjetinom. "Kako to da si tako dobar u kuhanju?"

~104~

"Peter me je nauio. Kao djeca bili smo uvijek sami kod kue i tako smo se igrali." "esto ste bili sami?" "Koji put se tata vraao, a kad su se on i mama svaali u dnevnoj sobi, Peter me je odvodio u kuhinju; odlazili bismo pod stol i govorio bi da smo dva kuhara u tovarnom prostoru nekog broda i da moramo guliti krumpire dok bjesni oluja. I pravili smo se kao da smo doista na otvorenom moru, prskali bismo vodom i svime ostalim. Zatim kad bi se prestali svaati, mama je vikala na nas jer smo smoili pod i stavljala bi nas u kaznu, ali meni nije bilo vano jer bi me Peter branio." "I tvoj je otac otiao?" "Da, jednog je dana otiao i nije se vie vratio... Kao Maggie." alosno me gleda, jo uvijek mijesei kruh. "Ali zamisli koju sreu ima, upoznao si mene i moe me nauiti kuhati!" Smije se. "A uostalom, ljudi ne odlaze zauvijek tako, koji put se vraaju. Peter se na primjer uvijek vrati." "Da, istina je." "I ti koji put ode, zatim se vrati. Svatko je slobodan izabrati da bude tamo gdje se osjea bolje." "Dakle, mom ocu nije bilo dobro gdje je bio." "Tvom ocu nije bilo dobro s tvojom mamom i umjesto da se stalno svaa radije je otiao, ali to nema nikakve veze s tobom." Znam da je puno ozbiljnije od ovoga, ali primorana sam pojednostavniti mu tijek dogaaja ili se vie nee okaniti toga. "Sada moramo skuhati slanutak i narezati tikvice." Kruh se mora dizati najmanje tri dana tijekom kojih ga moram mijesiti nekoliko puta na dan. Ma da, i gore sam stvari inila. Bez sumnje! U jednoj velikoj koari za piknik nosim u bar sve to to sam pripremila, tako da Bob moe sve kuati i rei mi dopada li mu se moja ideja. Zaista ostaje iznenaen i jako je pesimistian oko moje ideje, ali ne eli me uvrijediti. Dakle, pristane kuati.

Jo jedan od njegovih loih dana. Srea da me Carl i njegov prijatelj vrsto podravaju. Rasprostrem na stol sendvie i salate koje Bob gleda s odreenom nevjericom. Posee oklijevajui, ohrabren nama trima, za sendviem od sjemenki suncokreta, s azuki namazom, zainjenim tofuom, suenim rajicama i nakon prvotnog nepovjerenja prodere ga u nekoliko zalogaja. Zatim prijee na onaj s patlidanima, groicama, paprikama sa ara i klicama soje. Na kraju, ini se da mu jako prija i onaj s umakom tzatziki. Ne zaustavlja se ni pred kus-kusom od povra i curryjem, punjenim rajicama, grakom s metvicom i na kraju keksima od krupnika i badema. Bez rijei smo. Ja ne toliko zbog brzine kojom je smazao cijelu koaru, ve zato to mi nikada u ivotu nitko nije pruio tako veliko zadovoljstvo zbog moga kuhanja. "Dakle...? to misli?" "Izvrsno, Monica, doista izvrsno!" "Ne misli da bismo mogli pokuati sa slinim jelovnikom? Mogla bih ga mijenjati svaki tjedan." "Ne, bolje ne. Mislim da je bolje ostaviti stvari kakve jesu, promjena uvijek donosi rizik." "To je tvoja filozofija ivota?" upitam ozlovoljena. "to mi treba da se uvalim u neto to ne poznajem?" "Ima pravo. to ti treba da pobolja stvari? Pusti da ti se sve srui, ostani nepomian ovdje, koga briga, ionako e prije ili kasnije tvoj ivot zavriti, dakle emu se truditi da neto ostvari za samoga sebe i svoju ker. Zapravo, dat u ti jedan savjet: prodaj sve, kupi piva i pitolj i okonaj svoj ivot jer nema nieg u ivotu goreg nego vidjeti velikog i debelog mukarca kako cmizdri nad svojom tunom sudbinom." Sputa se tiina. Carl se nakalje od neugodnosti, zatim nagovjeuje da mora na WC. Bob i ja jednoglasno viemo: "U kvaru je!" I prasnemo u smijeh. "Ali kotat e cijelo bogatstvo!" "Nee, vjeruj mi, jer gotovo sve su mahunarke i povre, a na trnici u Brooklynu plati ih u pola cijene. Na mjere u ja paziti." U biti pazit e braa Bonelli. "Ali... Ne znam, nikada to nisam radio. A ako ne bude ilo?" "Ako ne bude ilo i dalje e nam davati pljesnivi kruh i zelenu salamu", dobacuje Carl.

~106~

"A onda... probajmo." "Daj, nemamo to izgubiti, a i u ovoj zoni punoj ureda bit e dovoljno da se prouje dobar glas i vidjet e da e se posao utrostruiti." Pa kako to govorim? Nalikujem na Donalda Trumpa. . I Bob jedva eka da vidi svjetlost na kraju tunela, kao i svi mi, problem je kada se pone uivati u samosaaljenju. Sati prolaze u tiini, veer je mirna. Bez urbe briem krigle krpom, istim ank i gledam van u svjetla New Yorka. Da, veeras se i ja osjeam kao kod kue.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Bob mi je dao slobodan dan. Prvi u dva tjedna. Istina, ja ga nisam nijednom traila, a on nije veliki organizator. Iskoristit u to za prouavanje prirunika o alternativnoj kuhinji. Oito s Tylerom, koji se vie ne mie odavde. Zacijelo me zamijenio s bakom Pakom. Svako toliko odlazim kontrolirati kruh i ostajem oarana. Kao da sam iznad kolijevke, gledam napredak dizanja tijesta, miris, boju, oblik, zatim pazim da ga ne zahvati hladnoa i ponovno ga dobro pokrivam. Tyler gleda televiziju cijeli dan, posebice talk showove u kojima ljudi bacaju stolice jedni na druge i razgovaraju samo s "biiip", pokazujui TV kamerama (zamueno) srednji prst. Sve do prije mjesec dana i ja nisam nita drugo inila, ali sada ako mogu izbjei... Tyler je postao jako diskretno drutvo, za razliku otprije, poput velikog maka. Gotovo uope ne pria, osim ako ga se ne trai neki savjet ili objanjenje, ali imam osjeaj kao da stalno razmilja o znaenju stvari. Tipa: kako nastaju djeca? A ne! Neu biti ja ta koja e mu to objasniti! Popodne e biti obred za Maggie, ali nisam raspoloena za odlazak. Zamolila sam Pilar da me ispria jer se uistinu ne osjeam emotivno sposobnom za takvo neto. Stavila sam cvijee ispred vrata kao to je uinila veina susjeda. Dok je bila iva nitko s njom nije razmijenio vie od dvije rijei. to se mene tie, radilo se o jednom jedinom popodnevu kad smo kartale. Sada mi se ini licemjernim napuhavati bol i takmiiti se tko joj je bio bolji prijatelj. "Kako e ga zvati?" iznenada me pita Tyler. "Koga?" "Dijete." "Koje dijete?"

~108~

Tup! Udarac. "Pa tvoje!" grdi me. "Aaa, moje! Naravno, shvatila sam." Kako sam blesava, zar je mogue da to ne mogu makar malo prihvatiti? "Ne znam. Ne znam jo je li deko ili curica." "Zato ga ne nazove Ramon? Ili Petunia?" "To su imena iz crtia?" "To su bili moji hrci." "Aha..." Budui da je moj slobodni dan, idem na pedikuru na uglu, gdje e mi za nekoliko dolara i povrno izmasirati vrat. I dok me Kineskinja mui i nastavlja ponavljati "tvrd vrat, tvrd vrat", zazvoni moj mobitel. Ne uspijevam vidjeti tko je jer mi je faca zaglavljena u podstavljenoj rupi ergonomske stolice na koju su me smjestili s obzirom na trbuh. Glas je isprekidan, ena je, ali ne uspijevam shvatiti koja. U salonu sve razgovaraju na strogom kantonskom, vrlo glasno i ne mogu se zaderati "utihnite", iako bih to eljela. Dajem znak svojoj muiteljici da stane i ona mi daje do znanja da u joj svejedno morati platiti tih dvadeset minuta. "Edgarova mama je", kae glas, suh i dalek. U glavi mi se slau zbrkane slike i val straha popne se u grlo. Bez obzira to nastojim srediti svoj ivot, ne mogu zaboraviti da je Edgar moda otac moga djeteta. Ili moda nije. "Z... zdravo, gospoo... kako je?" izgovaram nastojei kontrolirati emocije. Napravi pauzu. "Vie me ni imenom ne zove?" "N...naravno Margareth, odvikla sam se, kako ste?"

"Nije loe, nije loe, u mojim godinama..." "Drago mi je da ste dobro." Dakle koga vraga me zove, stara vjetico? Osjeam to, osjeam da e me snai jo jedan prokleti udarac, inae me ne bi zvala. Sad e mi rei da je Edgar umro ili je postao propovjednik ili se drogira ili sve troje. "Ne znam zna li da je Edgar otputovao prije nekog vremena." "Ve dugo vremena ne znam to je s njim, gospoo..." Drim ruku na trbuhu kako bih se malo utjeila. "Nitko nije znao sve do danas. Dobila sam njegovo pismo i pomislila da bi ti bilo drago da zna kako je." "Ali... budui da me vie nije zvao, moda mi on to ne eli rei." Ili je moda pisao i meni molei me da mu se vratim, ali pismo nikada nije stiglo. Nita jednostavnije, svakodnevno se to dogaa. "Edgar mi pie iz Palaua." "A, otiao je na Sardiniju!" "Ne... U Republiku Palau, na Tihom oceanu..." Uvijek sam bila prava katastrofa u zemljopisu. "Dovraga, bome je daleko otiao", nisam se mogla svladati da ne kaem.

"Poslao je i jednu fotografiju, mjesto je arobno, kao u raju..." "Mogu misliti." "Kae da je izvrsno, bavi se podvodnim ribolovom i za nekoliko novia kupio je kolonijalnu kuicu u Kororu." "Zaboga, nisam ni znala da zna plivati", ali zato sam tako zajedljiva? "Potamnio je i ima dugu kosu. ak izgleda mlae." Kao da kae da je zbog mene stario... "Dakle, ne misli se vratiti u kotsku?" "Rekla bih da ne, sada kada se oenio..."

~110~

Ostavlja vijest da lebdi u zraku s namjernom pauzom u oekivanju moje reakcije i to ini s takvom perfidnou da mi izgleda kao da ujem zvuk zlobnog smijeha. Ostajem u tiini. Jo jedan udarac, jo jedan zabijeni no u srce, jo jedna rana. U grlu mi se stee, oi su mi pune suza i trudim se to prikriti. "Jako sam sretna zbog njega, Margareth, zaelite mu svu sreu u moje ime kada ga ujete, zasluuje to!" U napadu okrutne boli, pred konanim zakljukom dogaaja i u potpunoj nemoi i frustraciji, istrim iz salona i ponem trati i jecati i vikati, dok mi suze klize bez kontrole. I to bi bila tvoja baka? I to bi bio tvoj otac? Prokleti gad, kurvin sin. Prokleto laljivo govno, ti i tvoja usrana poezija, sa svim tvojim izmiljotinama o prolosti koju mora preboljeti, da nisi bio spreman i da nikada nee biti jer ni jedna ne moe biti ravna Rebecci, prokleto... prokleto... prokleto govno! Stiem kui, imam greve, loe sam, imam uasne bolove, ne mogu vie hodati i krvarim. Zovem Tylera i molim ga da me odvede na Hitnu pomo. Tyler stie za deset minuta. Ispruena sam na kauu, na rubu ivanog sloma, plaem i tresem se. Stalno me probada u maternici, ne znam to mi se dogaa i jako me je strah. Bojim se da ne izgubim dijete. Tyler me dri za ruku i brie mi oi a da nita ne govori. Paljivo me podie i vodi dolje gdje zaustavlja prvi taksi. Jurimo u bolnicu. Za vrijeme vonje dri me za ruku i nita ne govori, ve potie taksista da to bre vozi, dok se ovaj brine za svoje sjedite. Kad smo stigli na prijemni odjel, odmah me preuzimaju dva bolniara koji mole Tylera da ispuni brdo formulara. Gleda me izgubljeno dok me vode unutra u kolicima. Pokaem mu da ostavi, da u se ja za to pobrinuti. I evo me tu, na stolu za pregled, s plastinom kutom otvorenom otraga, ponovno s prokletim neonskim svjetlom iznad mene i sve unutar mene odumire, osim jedne malene stvarice koja eli ivjeti pod svaku cijenu.

Babica me odmah pregledava postavljajui mi pitanja na koja, ovoga puta, odgovaram s maksimalnom jasnoom. Prema prvom pregledu, ini se da je rije samo o krvarenju uzrokovanom hormonalnim skokom, ali odmah me pregledava ultrazvukom kako bismo bili mirni. I ja elim gledati. Ovoga puta monitor elim tono ispred sebe, ne elim nita propustiti. Doputam da mi premae trbuh gelom i pourujem je jer sam vrlo zabrinuta. Prelazi njeno sondom po koi i nakon nekoliko sekundi ujem udarac, malen, ali odluan. Babica pojaava glasnou kako bih bolje ula. Nikada u ivotu nisam bila toliko uzbuena, mislim da u izludjeti. I u sivilu slika, u bijelo-crnom trokutu, konano vidim to maleno klupko ivota, to ljudsko mladune, bez kojeg vie ni trenutka ne bih voljela ivjeti. "Curica je..." "Kako?" "Da, curica je, zdrava je, malena, ali dobro je, srce joj kuca tono ko urica." Dodirujem zaslon rukama koje mi se tresu. uje se kucanje na vratima, jedna bolniarka uvodi Tylera. "Mislila sam da bi i otac elio vidjeti." "Ali on nije otac." "Ali on kae da je." Babica i ja gledamo se i smijuljimo, ali da, zapravo, sve do sada on mi je bio najblii od svih. Tyler je oaran. Pita moe li on probati i babica prislanja njegovu ruku na svoju. To je najneobiniji prizor kojem sam prisustvovala, najnevjerojatnije udo na svijetu, moja curica na monitoru. Briznem u pla od olakanja, sree i jo uvijek gorue boli zbog novosti o Edgaru. Babica ugasi aparat i poalje me da se obuem, dok me Tyler eka vani. "Mora se odmarati. Ne prijeti ti pobaaj, ali svakako ti prijeti ogroman psihofiziki stres i to si ne moe dozvoliti. Mora se odmarati, budi to mirnija, nemoj se naprezati barem tjedan dana, nemoj se izlagati nepotrebnom riziku." Sloih se.

~112~

Sada imam najveu obavezu u ivotu. Ne mogu vie izvoditi pizdarije.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Katatonina sam. Ispruena na kauu s rukama na trbuhu ve etiri dana gledam u prazno. Bobu je jako ao, ponovio mi je "rekao sam ti" (reenica koju mrzim) barem est puta i prisilio me da ostanem kod kue cijeli tjedan, ali nije sakrio odreenu zabrinutost zbog lokala, s obzirom da nije sam u stanju napraviti nita osim tvrdo kuhanih jaja s keapom. Ne mogu opisati kako se osjeam. Nije uobiajena deprimiranost tipa "zavrena veza na okrutan nain" da bih se mogla ubiti u alkoholu i antidepresivima i spavati cijeli dan sve dok bol ne postane podnoljiva. Jedan dio mene zna da, bez obzira na moje raspoloenje, imam neizmjernu odgovornost na koju u uvijek morati odgovoriti. Nisam vie sama, dvije smo. I jedna od nas potpuno je nesamostalna, iako nije jasno koja... Tyler i Pilar se izmjenjuju, koordinirani Peterom koji im dirigira kao Bejart u nekoj koreografiji. Uope me ne ostavljaju samu, hrane me zdravom hranom u tono vrijeme i maze me kao djevojicu. Moda se boje neke epidemije samoubojstava. Ne razmiljam ni o emu drugom osim o onom govnu od Edgara. Kako me je obmanuo, kako je brzo sredio ivot, o njegovim laima, njegovoj povrnosti i kolika sam glupaa bila vjerujui mu. Zar sam mogla ne vjerovati mu? elim red: nije li ljudski vjerovati rijeima osobe koju voli? Ili dok ti priznaje svoju ljubav mora ipak misliti da te rijei imaju rok trajanja? "Volim te. Najbolje upotrijebiti do 2010." Dakle, ljubav je prevara? Reklamni trik. Jedan nain da budemo zaokupljeni neim dok ivot prolazi ? Koji kurac je otiao u Oceaniju? Zar je bilo potrebno svu tu vodu staviti izmeu nas?

~114~

Dakle, ja mu nikada nisam nita znaila? A malena? Pilar me trgne iz mojih opsesivnih misli. "Prestani misliti na to govno." "Kako zna da sam mislila na njega?" "Namrtila si elo, stisnula aka i stie zubi." Gledam je i uzdiem. "Tako sam tuna, i tako nemona... On je tamo dolje i sretan je, sredio je ivot, a ja sam ovdje sama i u govnima do grla." "SAMA?" Vie izbuljivi oi. "Como moe rei da si sama? Ja i munja, se ne raunamo? Uvijek smo tu! Nisi uope sama! Sada me ljuti! Hoe li me objasniti kako jedna inteligentna ena como ti mora oajavati za jedan takav hombre? Pa to se treba dogoditi da bi ti prestala osjeati loe? Mora zapoeti ivjeti, nitko ne trebao imati takvu mo da ti zbog njega osjea loe! Ako te nije volio, to je bio njegov problem, a zatim bio je tip s paketom problema i ti si to bien znala, nemoj lagati, ene siempre znaju kada je netko udan, ali se prave da je sve bien i jednog dana se srui todo dvorac od karata i pitaju se kako to bilo mogue!" "Lako je tebi govoriti kad nisi trudna." "Gledaj, to je jedna prekrasna stvar to tebi se dogaa, ja tebe zavidim, oboavam djeca, to je jedina inteligentna stvar koju ti uinila od kada tebe poznajem." "Da, ali zbog njega sam izgubila puno vremena! Razumije li da sam bila tri mjeseca u kotskoj u nekoj zabiti kako bih podnosila njegove manije, njegovu usamljenost, njegovu ovisnost o poslu, njegovu mamu koja je dolazila kada je htjela, opsesivno sjeanje na perfektnu Rebeccu koju je on oboavao, nedostatak budunosti i elju da ne zasnuje obitelj..." "ALT! STOP! ZAUSTAVI SE! Nije tebi dovoljno todo to? Zar si od onih ena koje iako ih mu pokua ubiti, oproste mu govorei da je to bilo zapravo por previe amor? Pa to je tebi u glava? Tekila? Gdje je tvoja granica?" utim. "La vida je samo jedan i mora sve mogue uiniti da bi bila bien, ako pati zbog jedne osobe, otii od nje." "Ali zato je lake rei nego uiniti?" "Onda misli kako je njemu tamo dolje u Oceanija jako dobro i kako nije fer da ti loa zbog nekoga koji vie ni ne misli na tebe." "Hvala na iskrenosti." "To je istina, iako je neugodna."

Zazvoni zvonce i Pilar odlazi otvoriti. Ulazi Tyler s nekom vrstom drvenog kovega u rukama. "to je to? Ladiar?" "Ne... To je kolijevka!" Prislanja na tlo taj udan predmet koji se pone ljuljati. To je jedna od onih starih kolijevki koje podsjeaju na jasle, ali lijepa je i runo izraena. "Gdje si to kupio, kod nekog staretinara?" "Ne, ja sam je napravio." "Sama sam, o Boe, sama sam i tuna", Pilar cmolji i gleda me poprijeko. "I ti to zove biti sama? Sada idem trabajar, ako me otpuste zbog tebe, doi u ovdje ivjeti." Pilar izlazi, dok Tyler ostaje nepomian i nekako smeten na vratima. "Uistinu si je ti izradio?" Kimne glavom. "Zaista si dobar, ima nevjerojatan dar." Slijee ramenima. "Mislio sam da e ti trebati, ako ne, gdje e staviti curicu, u ladicu?" "Tono... uj, sada ti i ja moramo raditi jer ne mogu ni minute vie gledati plafon. Bobu je potreban netko tko e kuhati pa emo mi sada sve pripremiti, a ti e mu to odnijeti." "U redu." I evo, u tren oka bacamo se na posao naoruani pregaama, drvenim licama, zdjelama i daskama za rezanje i u nekoliko sati napravismo jelovnik da polie prste, sve na bazi prirodnih sastojaka, jako ukusno i originalno. Ja se izvrsno drim; kad se umorim, sjednem i pustim Tylera da nastavi koji je neumoran kao ratni stroj. Kruh je nakon svih ovih dana konano spreman za peenje. Udvostruio je svoj volumen, sada ne preostaje drugo nego ga zarezati i premazati uljem s kistom za peenje prije nego ga stavim u penicu. Nadmaila sam samu sebe. Napravila sam brdo sendvia s povrem, tofuom, umacima od jogurta, patlidana, maslina, ali i pire od lee, od mrkve i graka, jeam i pinat, juhu od krstovnika i pinjola, salatu od kozjeg sira s vinaigretteom i sve to uz topli kruh, tek izvaen iz penice.

~116~

A sada nazivi; onaj s umakom allarrabbiata nazvat u Sandra, onaj delikatni s ruiastim umakom Mark, onaj kiseli s kozjim sirom nazvat u Miss V, dok e onaj s buom biti Miss H. Sada moji najdrai: onaj integralni s pastom od gljiva, zelene salate i avokada Peter, onaj s pestom od pistacija (tvrdi s mekim srcem) nazvat u Pilar, nabujak od mekanog krumpira Tyler, onaj s lukom David i onaj s grahom (zbog vidljivih razloga) Edgar. A za kraj... bruschetta s rajicom i bosiljkom, jednostavna i prirodna, ali koja te nikada ne iznevjeri, ne moe se ne zvati Monica. Piem listu na kompjutoru i tampam nekoliko kopija jer sam sigurna da Bob ne bi pronaao ni kredu i pripremam koaru za piknik koju e Tyler odnijeti u bar. Naravno da je u ovom trenutku usporedba s medvjedom Jogijem neizbjena. Na kraju je i ovaj dan krenuo neoekivano, ali iznenaujue pozitivno, kao alternativa buljenju u zid, dok ivot ide dalje bez mene. Moram skupiti hrabrost i nazvati svoju majku i rei joj sve, a ako ba loe krene, uvijek mogu poklopiti, kako kae Parsonica, i priutiti joj zadovoljstvo da izazove domino-efekt zahvaljujui kojem e cijela Italija biti u tijeku o mojoj trudnoi, singl majke. "Bok, mama." "Bok, duo, kako si?" "Dobro, a ti?" "Jako dobro, ba sam na izlasku." "Izlazi s grobarom?" zato sam to rekla? "Zna li da si doista neotesana?" "Oprosti, pobjeglo mi je." "Kad bude u mojim godinama shvatit e da ne moe previe cjepidlaiti i zadovoljit e se i epavim konjem!" odgovori srdita. "Ne znam, vie sam tip bolje je samovati nego s ravim drugo vati ." "I ja sam tako govorila u tridesetima, ali zna da je usamljenost runa stvar. No, budi bez brige, shvatit e to jednog dana." "Da, ali to nije ono to sam htjela rei." "Ionako si uvijek pakosna prema meni." "uj, ja te nisam nazvala da se svaamo."

"S tobom uvijek zavri svaom." "Joj, daj, ne gnjavi, mama, uvijek poalim kad te nazovem. Kada netko trai ono malo majine topline bilo bi bolje da eka da ga proe." "Jasno, Iako je tebi koja uvijek odlazi. Prestane li jednom bjeati od svojih odgovornosti, shvatit e i ti kakav je ivot." "Aha, znai tako, ja bjeim? A tko me to ui kako ivot funkcionira? Moda ti?" "Kada bude napravila upola toga to sam ja, vidjet emo hoe li se praviti tako pametnom!" "A to si to tako posebno uinila da si zasluila nagradu ene stoljea?" "U svakom sluaju ja sam potovala svoju majku." "Ti si se svojoj majci obraala s Vi, podsjeam te, a to nije bilo potovanje ve licemjerje, i udala si se kako bi pobjegla od kue!" "Ja sam barem dala sve od sebe kako bi funkcioniralo, a ne kao ti to mijenja ivot kao gae!" "Aha, tako misli? Izvrsno, zna to u ti rei, moj je otac imao pravo to te je ostavio, uasan si dave!" "To ti je rekao tvoj otac? Neu ti uope ni odgovoriti jer sam gospoa, dapae, mislim da zasluujete jedno drugo, zaista ste jednaki, a sada me, molim te, ispriaj, doi e po mene grobar svojim Mercedes Station Wagonom i shvati, ne elim da me eka." Klik.

~118~

DVADESET TREE POGLAVLJE

Za: Trudna sam. Uim kuhati. Imam tri (prave!) osobe koje su uz mene. Protiv: Trudna sam. Edgar me mrzi. Moja majka me mrzi. Lilly Horowitz me prezire do te mjere da ni ne gubi vrijeme mrzei me. Sandra me mrzi. Margareth me mrzi. Zato me svi mrze? Nemam nikoga kome bih rekla da sam trudna u nadi da e mu barem malo biti drago zbog mene. Nekoga koga ne treba platiti, ukratko. U odreenim bih trenucima voljela da Edgar dozna, ali samo da bih mu izazvala srani udar i unitila divnu rajsku idilu. Udara li tsunami u tim dijelovima? Jedan maleni val tono iznad njegove kue. Koji bijes. Moda bi bilo bolje da malo izaem na zrak. Kada eem New Yorkom imam osjeaj da se sve moe rijeiti, ali mislim da je to sve krivnja televizije. Kako bi bilo lijepo da sada samo glumim Monicu u nekom filmu i da se na kraju snimanja

vratim u svoju divnu kuu (u mom vlasnitvu) gdje me ekaju moji udesni prijatelji koji me oboavaju i kuhaju za mene. Svi bismo sjedili na mojim skupocjenim kauima od alkantara (koje nitko ne bi zamazao skupocjenim Chateau Lafiteom) i ispitivali bi me kakav je lik koji glumim, na to bih ja nonalantno odgovorila (pokazujui svoj bljetavi osmijeh, dok zabacujem svoju izrazito sjajnu kosu): "Glumim jednu jadnicu koja je zatrudnjela, ali ne zna s kim. Jedva ekam da zavri", i netko bi odgovorio: "Koji demode scenarij. Zamisli da u 2008. postoji netko tko zatrudni a ne zna s kim..." Dali su mi adresu za teaj plivanja, trebalo bi biti djelotvorno i barem me malo opustiti, iako se bojim da u plutati samo na jednom boku kao nasukani kit. Dosta je blizu kue, na sreu, i mogu ii pjeice. Doavi tamo, zauzimam ormari i presvlaim se pokraj etiri maloljetne milijarderke s nevjerojatno savrenim tijelima, koje me potpuno ignoriraju. "Gledaj kako ogromna guzica", kae najvia koja ima otprilike trideset kila. Instinktivno se okreem mislei da razgovaraju o meni. "Zar jo jede ugljikohidrate?" pita druga koja sprema cice u minijaturni grudnjak. "ali se? Na vodenoj dijeti sam." "Ja sam izgubila tri kile s tabletama moje majke, ako eli, donijet u ti ih." "Mogla bi... elim doi na Sarin tulum s mojim novim Pucnjem, elim slomiti tu kuku." "ula sam da e takoer doi Mike Barlow", kreti trea koja na noge stavlja neku Prairie kremu koja sigurno kota oko petsto dolara! "NIJE MOGUE!" vie etvrta. "Mike Barlow? Koje sranje, ne da mi mira i to sve zbog jednog puenja!" "PUILA SI MIKEU BARLOWU???" vie ona s tabletama. "Koja drolja!" Sve se smijulje. "Ja drolja, zato to sam mu jednom popuila? A ti s Kevinom Simmonsom?" "Ali mi smo bili skupa!" "Bila si i s Ginom Johnson, bio je to tvoj lezboik period!" "to kaete, da pitam svog oca da mi pokloni jednu liposukciju za maturu?" "Ja u izvui za nove cice." Zatvorila sam se u WC da ih bolje ujem, ali ovdje sam vie od dvadeset minuta i moram izai. Potresena sam! Kada je stigao ovaj svijet?

~120~

Spustili su se vanzemaljci, a ja to nisam primijetila? Ja nisam nikada tako razgovarala, moj ideal kao tinejderici bila je Laura iz Male kue na preriji! Ne mogu a da ne mislim kako bi se za nekoliko godina i moja ki mogla druiti s ovakvim djevojkama, a da bi sliila njima i da bi bila prihvaena, mogla bi mi poeti grubo odgovarati i biti arogantna. Kao to i ja inim sa svojom majkom... I ja bih je mrzila... Kao to moja majka mrzi mene... Zar je mogue da ne postoji neki nain da se niz prekine ? Ali ipak se ne sjeam da sam kad sam imala esnaest godina ikada vodila ovakav razgovor sa svojim prijateljicama. Niti nakon tri din-tonika! Zar ove djevojke nemaju nekoga tko bi ih zatitio od svijeta? Zaista im se tako uri da odrastu? Moram ih to pitati. "Oprostite", kaem ulazei u svlaionicu s osmijehom na licu. "Cure, izaimo jer gospoa mora poistiti." "Ne, nisam istaica, samo, sluala sam vas i pitala se... Da, ukratko, ne mislite li da je malo prerano za... sve to to radite?" Zaueno se gledaju a da pritom ne shvaaju to govorim. Zapravo ni meni nije jasno to elim postii. "Jesi li jedna od Jehovinih svjedoka?" "Ne, ne, samo sam malo starija od vas i, ukratko, tako ste mlade i mislim da nije dobro da tako urite naprijed." "to ova govori? Sigurno je luda", apuu dvije. "Imate cijeli ivot kako biste ivjele kao u seriji Seks i grad i garantiram vam da nakon nekog vremena uope nije zanimljivo izlaziti svaku veer kako biste pile i zbarile nekog kretena kojeg sutradan vie neete vidjeti." "Govori iz iskustva?" "A da. Gledajte, sve ono to se dogodi do dvadesete godine zaista je jedinstveno jer je to period prvog puta: prvo pravo prijateljstvo, prva zatreskanost, prvi poljubac, vozaka, prvi put da se spava vani, prva nacvrckanost... i sve je tako fantastino uzbudljivo! Zatim kako godine prolaze, magija novosti ispari i niim vie nismo impresionirani, zbog toga mislim da biste morale proivjeti nevinost vaih godina to je due mogue, bez urbe da iskusite iskustvo odraslih jer kasnije ivot je dugaak i esto... posut govnima."

Djevojke ostaju u tiini, zatim se sve zajedno udaljavaju. Ona s "vodenom dijetom" kae prijateljici: "Po meni, ova je na cracku... Jeste li vidjele kako je debela?" Smijulje se i izlaze. Vrlo sam neugodno iznenaena, ali sada kad se sjetim, kada je moja majka bila mojih godina, inila mi se starom i sve to to je govorila nije mi imalo smisla. Odluim se vratiti kui, zapravo, bazeni su mi se uvijek gadili. Klor mi izaziva muninu, a moda je i kancerogen. Moda je bolje da ipak pokuam s nekim drugim oblikom oputanja. Posljednji sat joge na kojem sam bila bio je prije godinu dana i bio je tragikomian, ali moda e mi ovoga puta bolje odgovarati. Jedna od onih djevojaka otprije ponovno ulazi u svlaionicu. Sigurno je zaboravila Motorolu. Okreem se prema zidu od neugodnosti. "Oprostite?" kae mi. Gledam je, lijepa je i neprirodno prirodna. Ima oko trinaest godina, ali izgleda kao da joj je dvadeset i jedna. "Mislim da si u pravu, ali gledaj, ne moe biti van grupe. Ako si izvan, gotova si, ne zovu te vie na tulume, podcjenjuju te, idu uokolo i govore da smrdi ili donosi nesreu, dakle prisiljena si biti u igri iako se ne zabavlja. Moda je u tvoje vrijeme bilo drugaije, ali sada je ovako, nema nikoga tko bi te branio. Ja sam djevica, ali ispriala sam da sam to uinila na moru s dvojicom, inae me ne bi ostavile na miru, a Jessica je prava kuka, jednom je natjerala jednu od nas da kae da uzima ecstasy umjesto nje." "Razumijem, ali rei u ti jednu stvar, grupa na kraju i nije toliko vana jer u ivotu svatko tri utrku za sebe i ako nisi dovoljno vrst i uravnoteen, izgubi vlastiti identitet u nastojanju da zadovolji druge i zavri analiziranjem... Vjerujem da treba to vie ostati vjeran svojoj prirodi jer, uvjeravam te, cijeloga ivota nita drugo ne ini nego trai ono dijete koje si bio prije negoli su te zarazile elje drugih." "Mislim da ne shvaam." "Da, znam, teko je objasniti, ali da ti skratim, nastoj maksimalno uivati u svojim godinama, takvima kakve jesu, bez urbe za odrastanjem. Zaboli te za Jessicu, bit e ih uvijek posvuda, puno je vanije kakav si unutra od onoga kakav si vani, iako ti to ovog trena moe zvuati apsurdno." "U naoj koli nema nieg to je vanije od izgleda." "Ali ne moe izokrenuti svoju pravu prirodu. Ako ti se ivo fuka za odjeu, cipele, minku i dijetu, ne mogu ti se svidjeti samo da bi bila u grupi fantastinih kuki... Oprosti, nisam htjela

~122~

uvrijediti tvoje prijateljice." "Pa, ionako je to istina, kuke su i drolje, ali svi im se dive." "Zna to u ti rei? Trebala bi se inspirirati velikim enama koje su sve uinile same vjerujui u same sebe i borei se bez straha protiv predrasuda i zahvaljujui njihovoj upornosti i njihovoj snazi, ovaj svijet postao je bolji. Niti jedna glupaica, tatina ki, nije ula u povijest samo zato to se pojebala s cijelom gimnazijom." Gleda me osmjehujui se. "Zna li da si izvanredna? Tvoja djeca sigurno su sretna to imaju mamu poput tebe." "Moja... Oh... Pa... Da, doista."

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

Bob mi je po Tyleru poslao sto trideset dolara za jedan radni dan, cifru koja mi se uinila pretjeranom (ali dobro sam se suzdrala da mu to ne dam do znanja). Zapravo, svaka stvar koja zahtijeva vrijeme i brigu ima svoju cijenu i ne vidim zato ne bih trebala dobiti svoju zasluenu zaradu. Vie mi se isplati raditi kod kue. Smetnje trudnoe poveavaju se umjesto da se smanjuju. Poinjem razmiljati da doniram svoje tijelo znanosti. Bol u leima je stalan, apetit mi je promjenjiv i ne podnosim niti jedan kemijski miris, jo uvijek slinim, iako povraam malo manje, ali imam tamne mrlje po licu i stalno mi se jedu oblizeke koje vie ne postoje, tipa Girella, Tegolino i Ciocori. U nedostatku boljega bio bi dobar i jedan mekani mandolat od pistacija s prelivenom okoladom. Kladim se da kad bih pitala Angelinu Jolie ili Jennifer Lopez kako je prola njihova trudnoa s blizancima, odgovorile bi: "Nikad nisam bila bolje!" Imam dojam da su svi ti simptomi ovdje jer "nemam nekoga tko me voli i tko bi sa mnom podijelio ovaj najvaniji trenutak moga ivota", ali to je samo dojam... to jo moram oekivati? Da iznenada izgubim svu kosu? Da ponem priati neki jezik koji ne znam? Zove me Peter preko Skypea. "Dakle? Kako si? Od brata sam saznao sjajne novosti. Kako se ini, postaje izvrsna kuharica!" "Tyler pretjeruje, kao i obino, ali istina je da sam se jako angairala. Jo uvijek moram puno toga nauiti, ali za prvi put doista nije bilo loe", kaem tapui se po ramenu u znak ohrabrenja! "uj, Monica, htio bih ti zahvaliti na tome to ini za Tylera. Napreduje, ui ivjeti i ini stvari koje nikada do sada nije radio. Ispriao mi je da je vidio malenu i da ti pomae u kuhanju i da ga nazove kad ti je potreban. Ukratko, ophodi se s njim kao s normalnom osobom, a ne kao s retardiranom, kakvim su ga uvijek svi smatrali, poevi s profesorima u koli."

~124~

Osjeam da se raznjeio. "Jako se osjeam krivim to nisam tamo, ali kako da promijenim cijeli svoj ivot? Oduvijek je bio moja najvea briga, odrekao sam se mnogih vanih poslova kako bih bio s njim, ali ako se odreknem onoga to volim raditi, osjeat u se tako frustriranim i neuspjelim i mislim da mu neu biti od velike pomoi, a uostalom ako ja ne radim tko e ga uzdravati? Ti si doista dragocjena u ovom trenutku, evo, htio sam da to zna." "Zahvaljujem ti, kako god, Tyler je uistinu izvrstan momak, ne smatram ga retardiranim i puno je bolji od veine ljudi koje poznajem. Uz mene je kao pravi prijatelj i vrlo je osjeajan, a u ovom trenutku to mi je doista potrebno." Smije se. "Rekao mi je da si napravila kruh." "Da! Nisam mislila da u ikada uspjeti. Ali naprotiv, bilo je lijepo, inilo mi se kao da se brinem o nekome." "Pravljenje kruha ui te strpljenju, smirenosti i koncentraciji. To je pravi-pravcati oblik meditacije, vie od umjetnosti, a ti si u jednom tako delikatnom trenutku svoga ivota koji doista zahtijeva da ostvari kontakt sa samom sobom to je vie mogue. ini mi se da nema ba mnogo oslonaca oko sebe osim ovoga nezgrapnog para koji ine moj brat i Pilar!" "Sva srea da imam i njih!" "Brini se o sebi, Monica, ini to svim srcem, sjeti se da ne postoji vanija osoba na svijetu od tebe, misli na sebe i bebicu i nastoj proivjeti to bolje ove mjesece, iako si u tekoj situaciji. Ponekad u ivotu stvari dolaze u krivim trenucima, a ne kad ih trebamo. To je isto kao da elje prolaze kroz mnoge birokracije prije negoli se ispune, ali prije ili kasnije se ostvare." "Uvijek si tako optimistian..." "Postao sam takav grijeei. Uvijek sam imao previe povjerenja u druge, a malo vjerovao u sebe. Kombinacija koja moe postati dramatina." "Nego... oprosti to te pitam... a tvoji?" "Moja majka ivi u Brooklynu s Tylerom. Kukavna i egoistina ena koja me uvijek nastoji natjerati da se osjeam krivim, to je maji kaalj za majku koja ima sinove. I nakon to sam se godinama trudio da sve funkcionira, shvatio sam da mi je bolje to je manje vidim." "Hmmm... da, i ja tako mislim. Potrebno je dvoje da bi stvari funkcionirale u bilo kojoj vrsti odnosa. Moja majka provodi ivot alei se i ja je ne podnosim." "Oh! Moja je bez premca. togod sam napravio, nikada nije bilo dobro. Ni moje kolovanje, ni moji sentimentalni izbori, nita, drugi su uvijek bili bolji od mene!" "Onda mislim da bi se trebale upoznati. Moja majka provodi vrijeme sipajui imena onih koji su uli u dobar brak i uvijek je eljela da se i ja skrasim. Kada sazna kako sam se skrasila, napravit e tragediju." "A tvoj otac?"

"Moj otac nikada nije bio previe prisutan, pa kao da i ne postoji." "Moj je otiao kad sam imao sedam godina i od tada ga vie nisam vidio." "I nisi ga potraio?" "Potrebno je dvoje da bi veza uspjela, ne?" "Tono... Sada se moram ponovno baciti na posao ili mi moj ef veeras nee platiti." "Hvala ti jo jednom, Monica... od srca." Skidam slualice i proem rukama po tipkovnici. Nekada sam htjela biti spisateljica. A bez lane skromnosti, ak sam i napisala jednu knjigu, a onda je njezinih tisuu primjeraka uniteno u nekom dijelu kotske. Mislila sam da je to bila prekretnica u mojem ivotu, ali onda je neto krenulo nizbrdo. Sve je krenulo nizbrdo. Sada nema nikakvog traga mojoj knjizi, ni Edgaru nema traga, a ja ekam curicu koja bi mogla biti njegova. Kako bih voljela da nije njegova, strah me je da bi mogla naslijediti njegove fobije i njegove strahove, a slinost bi me podsjeala na njega cijeloga ivota. Ali ako je Davidova, vea je vjerojatnost da ispadne kao one cure s bazena. Naravno, da je on odgaja postala bi egoistina gadura. A kad bi je odgajao Edgar, poela bi okretati flaicu u smjeru kazaljke na satu tri puta prije negoli je stavi u usta! Ni ja zasigurno nisam najbolja osoba na svijetu, ali barem nisam psihopat i na neki nain moram uspjeti. Poinjem pripremati jelovnik za bar i mijesim drugi kruh, pridajui panju, kako kae Peter, koncentraciji i mirnoi. Zapravo, to me jako oputa, mogla bih tako satima. Odluila sam takoer tematski odrediti svoje menije. Danas u napraviti meksiki na bazi gazpacha i guacamole, kukuruzne juhe s kiselim vrhnjem i crnim grahom s ilijem. Svaki novi recept koji pripremam spremam u kompjutor kako bih kreirala bazu podataka za sve prilike. Zovem Tylera koji stie u tili as s obzirom da na katu ispod mijenja arulje. Vrativi se, otprilike nakon sat vremena, donese novce od Boba i ovoga puta okruglih dvjesto dolara. Pojma nemam koliko se plaa catering u New Yorku, ali ako je ovo cijena na crno, znai da

~126~

kota sigurno puno, puno vie! Ostatak dana provodim u prouavanju i osmiljanju novih recepata. Zapravo poetna kupovina mahunarki, itarica i zaina bila je gotovo smijena i obilno sam je isplatila. Moram pitati Petera gdje mogu kupiti svjee povre i sireve po dobroj cijeni. Okuam se i u pripremi kolaa bez eera za koje sam sigurna da e ii ko ludi meu frikovima opsjednutima linijom i takoer elim probati sokove od voa i povra. Ne znam kako e Bob prihvatiti kad shvati da njegov bar za bive mamurne rokere postaje trendy, super-zdrav bar, u punom njujorkom stilu. Otprilike u vrijeme veere ujem kako se Pilar vraa i provirujem glavu kako bih je pozvala da kua nova jela. Gleda me nekako zabrinutim pogledom, kao da ju je strah da je netko slua. Nita udno, s obzirom da je ona u pitanju. "Nazvao me tip koji se vratio svoja ena, sjea ga se?" "Kako ne." "Rekao da e doi na veera." "Dobro, pozovi i njega." "To nije dobra ideja, mora razgovarati sa menom, a kad hombre eli razgovarati, prisili da ga slua cijela no dok ne kae da zbog oaj." "eli s tobom ponovno zapoeti vezu, nije li to to si htjela?" "Ne, sada ga vie ne elim, mi svia jedan drugi." "Aha, shvatila sam, dakle, hoe li veerati s njim?" "Ne, doi u kod tebe, a ako on doe, neu otvoriti." "A neka normalna veza, to ne?" "Ljubav nije za mene, draga Monica, vie volim opasnost!" "Da... to sam i ja nekad govorila." Sjednemo i nakrcam stol s toliko jela da izgleda kao direktni prijenos showa Ready Steady Cook. Pilar koja nikada ne pretjeruje s komplimentima i, naprotiv, ivo joj se fuka za sve, zduno mrmlja na panjolskom neto to ja uope ne razumijem, ali s obzirom na brzinu kojom sve isti moram zakljuiti da joj se jelo dopada.

Moje miljenje o vlastitom kulinarskom umijeu tako je strogo da bih najradije sve bacila. Tri puta grabi grah i dva puta juhu, pola truce kruha nestaje s umakom, a torta pravi drutvo svemu ostalom. Ma kojeg li zadovoljstva! Pitam se gdje joj stane sve to to jede jer je kost i koa. "Odlina si, tko te nauio kuhati?" "Ideju mi je dao Peter koji me je i uputio na proizvode koje moram kupiti, a Tyler mi je pomogao da ponem i onda..." pokazujem desetke kuharica uokolo po kui. "Moji komplimenti, mora obavezno otvoriti restoran." "Kako da ne, samo to jo nedostaje u New Yorku!" "Vjeruj mi, ako ljudi jedu mierda to kuhaju gdje ja radim, ti zasluuje nastati ef." U tom trenutku ujemo zvonjavu na Pilarinim vratima. "O Boe, on je, nemoj otvarati ta vrata." "Kako eli." Zvoni previe uporno, kao da ne vjeruje da nema nikoga. "Pilaaar! Pilaaar! Otvori mi! Znam da si tu!" "Ako bude tako vikao, ve e se policija pobrinuti da ga proe volja da probudi cijelu zgradu." Gledamo se u tiini s odreenom napetou koja nas tjera na pi-pi, kao da se igramo skrivaa. Srce mi jako tue, ovjekov ton otkriva ljutnju i uope mi se ne dopada. Nastavlja uporno lupati po vratima i dozivati tihim, ali stalnim i odlunim glasom, kao da je uvjeren da e ona prije ili kasnije otvoriti. "Rekao sam ti da mi odmah otvori, neu otii odavde dok ne porazgovaram s tobom i zna da se ne alim." Pilar se histerino nasmije i udarim je laktom u rebra. Izgledamo kao dvije tinejderice koje se skrivaju u potkrovlju nakon to su grdno zabrljale. "uj, ovaj tip je malo agresivan ili mi se samo ini?" "Neee, digne malo glas, ali ga siempre smirim." Nakon pola sata odbaeni Pilarin ljubavnik jo uvijek nije prestao lupati. Pitam se nisu li mu se zglobovi na prstima istroili.

~128~

"Neumoran je. Da nije moda uzeo Viagru prije negoli je doao kod tebe?" "Vjerojatno..." "Daj! Koliko ima godina?" "Istina?" "Da." "ezdeset i tri." "TO?" "uti, inae te uti." "Ali, starac je!" "Zreo je." "Bljak! Ne znam kako moe!" "Sviaju mi stari." "Postigla bi veliki uspjeh u starakom domu." "Mogu ostati spavati kod tebe veeras?" "Naravno. Progoni nas. Sve dok mu ne splasne efekt tablete nee se smiriti." Nakon jo jednog sata iekivanja tiho se smjestimo u krevet. Okreem se na bok i nedugo zatim osjeam kako mi se pribliava i stie uz mene. "Pilar? Nisi valjda lezbijka, ha?" "Ne, nisam vie!"

DVADESET PETO POGLAVLJE

Sutra ujutro ujemo Joea kako na silu "ispraa" nekoga u lift i prijeti mu da e ga izmlatiti jer je cijelu no spavao na hodniku. Niemu nisu koristile njegove isprike i govorancije da ga je pozvala Pilar, postao je nepoeljna osoba i nee vie moi ui u zgradu. Izvukle smo se. Meutim, jutros bih voljela otii do Boba na ozbiljan razgovor o projektu. Za mene bi to postala valjana alternativa poslu i to nije za podcijeniti. Tako nikome ne bih morala polagati raune. Po prvi put u ivotu radila bih neto svojim rukama, u doslovnom smislu. U baru, Bob me doekuje s neoekivanom euforijom (tipina za bipolarce!). Na sebi ima majicu sa slikom Chipsa. Obasipa me komplimentima za napravljeni jelovnik tijekom tjedna i govori mi da je imao mnotvo novopridolih gostiju zahvaljujui dobrom glasu, to mu se ve godinama nije dogaalo. Budui da su svi gosti slubenici u uredima i trgovinama i svi su dobro obueni, posramio se staromodnog lokala i sad ga namjerava cijelog obnoviti. "Novi ivot! Unesimo malo pozitivne energije! Oliimo zidove u naranasto, dapae svaki zid drugaije, jedan u uto, drugi u zeleno, trei u crveno, mogao bih postaviti malenu fontanu u kut, voda koja pada oputajua je, i stvoriti jedan termalni ambijent, zapravo mogao bih staviti i pijesak na pod i praviti se da je Long Island..." "Hm, Bobe, ja sam presretna to te vidim tako ushienog, ali mislim da bi bilo bolje mijenjati stvari jednu po jednu. Godinama ima bar i najednom eli otvoriti tibetanski beauty-centar. Hajdemo prvo osmisliti jedan projekt i poraditi na tome. Ja sam spremna kuhati za tebe, ali ne kao u restoranu. Barem ne u mojem stanju." "Zapravo, o tome nisam ni razmiljao..." "Zasada nastavimo ovako. Ja u ti pripremiti jedan jelovnik na dan sa sendviima i gotovim jelima, ti e mi svaki put rei koliinu i platiti mi trokove, a zatim tu je i moja... plaa." "Tono, koliko eli?"

~130~

Uhvatio me nespremnu. Nemam pojma koliko vrijedi moj rad. "Na dan?" "Da, ukljuujui sate rada i sve ostalo." Nije trenutak da mu pokaem da sam neodluna (kao to je opisano u svim prirunicima o djelotvornoj komunikaciji)... "Sto po danu?" "Samo za kuhanje?" "Da." "Okej." Prebrzo je odgovorio, mogla sam mirne due traiti i vie. Nikada neu nauiti, prokletstvo! "Tyler e ti sve donositi ovdje i... mislila sam, s obzirom da je on bez posla, mogao bi dostavljati hranu po uredima: tko nema vremena spustiti se, mogao bi te nazvati i naruiti ruak za odreeni sat i on bi im ga odnosio." Sad u dobiti ili akom u glavu ili poljubac u usta. Vie bih voljela aku. Zgrabi me za ramena i podigne me: "Pa zna li da si jebena genijalka? Pa kako ti sinu takve ideje, jesi li diplomirala na Harvardu?" "Samo imam zavrenu klasinu..." "Trati vrijeme. Roena si za marketing, a usput, to misli da promijenimo ime lokalu? Old Grinch zvui tako... staromodno!" "Prvo pravilo: nikad ne mijenjaj ime lokala. Izlakiraj ga i promijeni namjetaj ako eli, ali nemoj mu promijeniti ime sve dok si ti tu. To je isto kao da promijeni ime vlastitom psu. Kako onda moe oekivati da ti se odazove?" "Tono, ima pravo, kao uvijek." "Dobro, onda idem raditi i sve u ti poslati za nekoliko sati." Izlazim s onim predivnim osjeajem kad se postigne ono to si elio. Bilo bi bolje da obavijestim Tylera da sam mu pronala posao, mogao bi se i ne sloiti. Poinjem nositi svoj trbuh s odreenom leernou. Ponosna sam na njega i ne skrivam ga, a uostalom sada ga je ve teko sakriti. Gledam se u stakla izloga i ne prepoznajem se vie. Izgledam nekako drugaije, odgovornije i nekako sam manje u milosti i nemilosti cijeloga svijeta. Trudnoa mi je vjerojatno podarila odreeni autoritet, sudei po tome to me svi vie cijene,

nude se da mi ponesu pakete i dre mi otvorena vrata lifta. Ulazei u zgradu na stepenicama susreem Joea. Nije miran nakon posljednjih dogaaja i zabrinut je zbog ugleda zgrade. Kad bi poeli uokolo govorkati da je zgrada zaarana, cijena najma bi se utrostruila! Vidi me s vreicama supermarketa zdrave hrane i ne proputa priliku zezati me: "Nemoj mi rei da je i tebe Peter zarazio manijom zdravog ivota!" govori dok u dva griza dovrava, veliki poput moje podlaktice, hot dog s majonezom. "Trebao bi i ti to probati", odgovaram namjerno se pravei vana. "Ne, ne, mene ne zanima linija, ja sam lijep i ovako, dapae sav moj arm je u trbunjacima!" i hvata se za lauf na trbuhu. "Da si seksi, jesi, ali pitam se bi li radije vidio svoje unuke za ivota, kad se tvoja ki uda, ili iz urne smjetene na njezinu kaminu." Promrmlja neto i vraa se sjesti na svoje mjesto, s velikom potekoom.

Kao da je trudan trideset godina! Kod kue odmah traim neki recept za zamjenski hamburger, zdrav i hranjiv, i pronalazim ga: hamburger od slanutka i graha zainjenih s kardamomom i kuminom, kruh s pet itarica i majoneza bez jaja. Vrlo jednostavno za pripremu. Zamotam ga u tanak papir i silazim mu ga pobjedonosno uruiti. "to je to?" "Kuaj", kaem mu izazivakim tonom. Otvara sumnjiavo omot. "Hmmm... nisam ba siguran." "Gle, organsko je, eli li da ja prva probam?" Mrti elo. "ee me u elucu, ima li to protiv ako ga pojedem kasnije?" "A kako to da te ee u elucu?" "Ne znam, ve danima me ovdje boli." Pipa jetra i napravi bolni izraz lica. "Pa, nisam lijenica, ali otkada te poznajem uvijek sam te i iskljuivo viala kako jede

~132~

izburger, kinesku hranu, milk shake, prena pilea krilca, pomfrit, crveni umak i Colu od vianja u bilo koje doba dana ili noi. Dakle, vjerojatno samo... umire." "Ma to to govori?" "Samo je pitanje vremena. Zatim e ti kolesterol zaepiti sve arterije i strefit e te infarkt i vjerojatno u te ja pronai. U tom e trenutku zatvoriti zgradu i zvat e istjerivaa duhova, a ja u rei da si to traio, da sam te bila upozorila i svi e se sloiti sa mnom da si imao gnusne prehrambene navike i zavrit e u statistikama smrtnosti meu velikim pretilcima s kojima drava vodi rat, dakle, u neku ruku, smatrat e te dravnim neprijateljem." "Zar doista mogu dobiti infarkt?" "Bude li sretan da. Barem nee biti svjestan, ali vea je vjerojatnost da dobije tumor na jetri ili guterai uz sve ostale popratne komplikacije koje bi sprijeile bilo kakav oblik lijeenja jer zbog svog obujma ne bi izdrao anesteziju." Hvala kabelskoj! "Nisi ljubazna prema meni." "Niti si ti prema sebi. I ja sam do prije nekoliko tjedana jela to smee, ali garantiram ti da sam sada kao nova, puna energije, uope nisam umorna i koa mi je prekrasna." "A to je to to si mi donijela?" "Kuaj. Nisu alge, kunem ti se." Zagrize sendvi i dugo ga vae, zatim proguta, gleda me i radi grimasu. "Uope nema okusa." "Naravno, tvoje okusne bradavice godinama su unitavane hidriranim mastima i eerima. Isto kao kad prestane puiti. Potrebno ti je neko vrijeme da ponovno osjeti mirise." "A od ovoga neu umrijeti?" "Zaista ne, ali pod uvjetom da ga ne podeblja duplim sirom i majonezom." Odmahuje glavom, zatim otvara ladicu, s potekoom se naginje i prua mi list papira i olovku. "Bi li napisala recept mojoj eni? Stalno govori da bi mi htjela pomoi da smravim, ali mene je strah da u zauvijek morati jesti nezainjenu salatu." "Ma ne, dovoljno je da jede zdravo i vidjet e koliko e kila izgubiti bude li eliminirao rafinirani eer, meso i sir. Ostalo ti ne moe nego initi dobro." "Ali nita ne ostaje!" "I ja sam tako prije mislila, ali razuvjerila sam se." "Ozbiljno kae?"

"Napisat u nekoliko recepata koje ti tvoja ena moe napraviti za ruak. Ili u ti ih ja pripremiti, uz naknadu. Kako eli." "Za sada bih se okoristio svojom enom. Barem e jednom biti zadovoljna sa mnom." "Okej", kaem udaljavajui se. "A, i pij puno vode, zaboravi gazirana pia." "Da, doktorice." "I nita preno, okej?" "Okej." "... i ne zaboravi stepenice, od sada pa nadalje." "Misli da ih poistim?" "Ne, nego da ih koristi!"

~134~

DVADESET ESTO POGLAVLJE

Halo, mama?" "Reci mi." "Oprosti mi zbog onoga nekidan." Tiina. "U redu. Nemoj vie misliti", odgovara nekako tuno. "uj... moram ti rei jednu vanu stvar, ali ne smije se ljutiti." Pa to to govorim, jesam li poludjela? Pa nisam valjda razbila vazu? "Sluam te." "Ja... sam... u..." "U... nevolji?" "Ne, u..." "U neprilici?" "..." "U Americi?" "U drugom stanju." Tiina. Tiina. Jo uvijek tiina. "Mama, jesi li poklopila?" "Doista si rekla u drugom stanju?" "Da." "A s kim?"

"Nije bitno." "Kako nije bitno?" prigovara uznemirena. "To je jedino to te zanima?" " ini mi se vanim." "Zar nije vanije znati kako sam ja? Imam li problema, ide li sve u redu, na primjer?" odmah gubim strpljenje. "Mora li uvijek biti agresivna?" "A mora li ti uvijek postavljati uzaludna pitanja?" "Sluaj, Monica, ti me uvijek stavlja u nezgodni poloaj. Nikada ne znam kako razgovarati s tobom. Uvijek krivo shvaa ono to ti kaem, reklo bi se da to ini namjerno!" "Nije da krivo shvaam, nego mi ti nikada ne kae ono to bih ja voljela uti. Nikada ne govori ono to bi jedna mama trebala rei." "Pa, ao mi je ako nisam majka kakvu si eljela." "Evo, bila sam sigurna da e izigravati rtvu kojoj su svi uinili naao! Je li ti ikada palo na pamet da postoje i drugi naini ponaanja osim ta jedina dva koja ti poznaje: napadati druge i osjeati se progonjenom? Primjerice, moe se preuzeti odgovornost i probati promijeniti ponaanje prema drugima i vidjeti rezultat!" "Dakle, drugim rijeima, u svemu sam pogrijeila i nisam sposobna preuzeti odgovornost", zakljuuje sarkastinim tonom. "Izvrsno, kao i uvijek, sve si shvatila. estitam ti, ti i ja se nikada neemo slagati, ali ne moe me optuivati da nisam probala." "Dakle, jesi li trudna ili ne?" "Ne, mama, samo sam se alila. Htjela sam vidjeti kako e reagirati. NARAVNO DA JESAM!" "I to namjerava?" "to namjeravam? Pa uje li ti sebe? Nema gore izjave zbog koje se osoba koja ima problem, osjea jo usamljenije. to namjeravam? Ve sam u petom mjesecu, mama, razmiljam kako je nazvati!" "U petom si mjesecu? A to si ekala da mi kae?" "ekala sam da te udaljenost promijeni, ekala sam da postane draga i puna razumijevanja, da mi da dobre savjete i da prestane misliti na sebe. I kao to vidi, prevarila sam se, ali ne brini, uspjet u sama, kao uvijek!"

~136~

Poklopim bijesna kao ris. Malena se uznemirila i mie se. Prislanjam ruke na trbuh i njeno ga milujem. "Malena, to je bila tvoja bakica, jesi li sretna? Reci istinu, jedva eka da je upozna." TUP! AU! "Zna to emo? Hajdemo probati teaj joge za trudnice. Tako emo postati zen i nitko nas vie nee raspiz... naljutiti, duo. Mama koji put kae rijei koje ne smije ponavljati, okej?" Centar joge nevjerojatno je kul. Na recepciji su sve manekenke iz agencije Elite, a ambijent je sofisticiran i toboe duhovan. Duan centra vrlo je dobro opskrbljen i ima astronomske cijene. Prodaju mirisna ulja, majice kratkih rukava s logom centra made in Kamboda, knjige i DVD-e koji te pouavaju kako promijeniti ivot u tri koraka. Ulazim u dvoranu koja mi izgleda tono kao ona u kojoj su snimali Flashdance. Ogromna dvorana s dobro ulatenim parketom, tamjan koji gori u svakom kutu ispod postera Sive i Vinua, ogromni prozori kroz koje prodire jako svjetlo i koji gledaju na Washington Square. Tu je jo est trudnih djevojaka i odgovarajui partneri. Suvino je nadodati da sam ja jedina sama. Voditeljica, neka Julie, zrai vlastitom svjetlou, malena je, s rasputenom plavom kosom boje meda, irokih hlaa, ljubiastim topom i laniem oko vrata sa svojim imenom, kao onaj koji je izgubila Carrie kad je otila ivjeti u Pariz s Mihailom Barinjikovim. Pita me je li tu i moj partner, ali joj odgovaram da je na poslu, to bi moglo biti istinito. Zamiljam kako bi bilo da uem zajedno s Edgarom i Davidom i da na pitanje "Tko je otac?" u isti glas odgovorimo: "Ne znamo, jo uvijek ekamo DNK test!" Polegne nas na gumenu prostirku kako bismo se opustili pet minuta, zatim poinjemo sa serijom pojednostavljenih pozicija i primjeujem svoju bijednu fiziku formu jer ne uspijevam dotaknuti niti koljena, dok ostale bez obzira na trbuh spretno dodiruju stopala. Julie trai od nas da pjevamo pjesme na sanskrtu, to mi izaziva smijeh, ali ini se da oputa bebicu koja prestaje udarati noicama, i objanjava nam vanost rada na meici kako bismo olakali izlaenje bebe u trenutku poroda. Jasno da u duanu centra prodaju specifino ulje. I dalje zaboravljam da u jednog dana morati bolno poraati svoje dijete. Bolje je ne misliti o tome, puno je ve to vie-manje uspijevam prihvatiti sve ovo! Na kraju prelazimo napranayama. disanje: sjedimo prekrienih nogu i diemo dijafragmom koristei naizmjenino nosnice.

Malo je udno, vjerojatno je to zbog atmosfere, pjesama ili masae ela uljem koju nam je Julie izvela na kraju, ali injenica je da se doista osjeam bolje, lake i mirnije. Moram se toga sjetiti kad sljedei put budem razgovarala sa svojom majkom. Vraam se kui i radim nabujke od bue, poriluka i prosa. Sada me vie nita ne sputava, u stanju sam skuhati bilo koji recept na svijetu. Nakon to sam pripremila koaru, zovem Tylera, ali javlja mi se njegova majka. Na trenutak ostajem zbunjena, nikada prije nisam razgovarala s njom. ini mi se ljubazna, ali s nepoznatim osobama majke su uvijek ljubazne. I moja je na moje prijatelje uvijek ostavljala izvrstan dojam. Samo se sa mnom pretvarala u Cruellu De Ville. Ja u biti jako simpatina mama i svi e mojoj keri govoriti da je presretna to ima tako mladu, modernu i susretljivu mamu. Razgovarat emo istim jezikom, uvijek u je sluati, uvijek u biti tu za nju i nee joj trebati tajni dnevnik koji u ja obiti, kao to je inila moja majka da bi saznala je li se drogiram. Jednom sam ak unutar dnevnika napisala poruku za nju: "Znam da ita, trebala bi se sramiti!" To je nije sprijeilo da nastavi s itanjem. Nije li da svi roditelji kreu s dobrim namjerama, a onda pothvat odgoja djeteta postane tako teak da na kraju zavri time da se zadovolji onim to si najbolje mogao, a to najbolje to si mogao ravno je potpunoj katastrofi ? Zar je zaista tako teko biti roditelj? Prestaje li se ikada brinuti za dijete? Kad bi mi jednog dana moja ki rekla da eli tetovau ili kad bih je uhvatila da pui u kupaonici ili se ljubi s momkom, to bih uinila? Iamarala bih je i zatim joj oduzela motor, eto to! Izvrsno... Tono kao to su i moji inili meni... Zar ne postoji nekakav prirunik s uputama? Dobro, svaka stvar u svoje vrijeme. Imam neki osjeaj da e ovo dijete pomoi meni i mojoj majci da se zbliimo. Iako ona to sada ne eli priznati, uvjerena sam kako bi sve uinila da mi pomogne, ali s obzirom da je ponosna i poznato je da uvijek grijei pri odabiru rijei, rekla je sve ono to nije htjela rei i sada vjerojatno zove Ritu kako bi joj prepriala to se dogodilo, a onda e Rita nazvati mene i moliti me da ponovno nazovem svoju majku kako bi ona povjerovala da se ja njoj ispriavam.

~138~

Tako je oduvijek. Tylerova mi majka kae da nije kod kue, zadrao se u jednoj zgradi gdje obavlja sitne popravke i nee se vratiti sve do kasno naveer. To malo remeti moje planove jer nisam imala namjeru izlaziti. Vjetar je i dug je put s koarom i trbuhom, a i taksi kota previe. Pa da, koji vrag, trait u povrat novca, vrijeme je da ponem traiti. A uostalom, ega se bojim? U najgorem sluaju rei e mi ne. Stiem u bar. Bob je iznenaen to me vidi i odline je volje. Shvaam to po natpisu na majici: "Lijepe noge! Kad se otvaraju?" Odmah to koristi kako bi me upoznao s novostima. Ukrali smo goste iz dva oblinja bara i vlasnici ostalih lokala stalno svraaju zbog industrijske pijunae... "Koji smijeh. Prave se da sluajno prolaze ovuda s malenim notesom i upisuju nazive jela, zatim gledaju unutra kako bi shvatili zbog ega je lokal tako poseban, ja izlazim i pozivam ih da uu, a oni posramljeni bjee. Ne mogu dokuiti da si ti moj tajni sastojak, da znaju platili bi ti suhim zlatom!" Znala sam da sam malo traila... "Onda mi daj poviicu prije negoli odem kod konkurencije!" "Krene li nam uistinu dobro, postat e milijunaica!" "Nemoj mi to govoriti jer u ti povjerovati!" Slaem na ank tepsije, zdjele i sendvie i opazim misterioznu spravu, neku vrstu ogromne sjeckalice za meso. "To je multipraktik, kao to si traila. Svaka tvoja elja moja je zapovijed." "Bobe, to je silno, zna li koliko sokova moemo napraviti? Brzo e trebati neiju pomo, sam nee moi. Nije jednostavno kao toiti pivo, ali moe ih duplo naplatiti!" "Znam, ve sam vidio cijene. ak sedam dolara za jedan sok od mrkve, narane i ginsenga." "Dakle i ti se bavi industrijskom pijunaom!" "Uim se poslovanju. Moja ena Paola uvijek mi je spoitavala da ne znam raditi." "Nikada mi nisi priao o svojoj eni." "Ostavila me prije est mjeseci. Poprilino je teko, nedostaje mi malena, ali sada se osjeam bolje. Vraa mi se volja za ivotom, zahvaljujui tebi."

"Mislim da emo morati razgovarati o toj poviici..." I taman da u izai kad grupica nevjerojatno feminiziranih momaka, sa savrenim obrvama, glatkim licima i isklesanim tijelima ulazi u bar. I ostajem paralizirana kada spazim da je jedan od trojice, onaj visoki, koji se smije najraspojasanije od ostalih i koji je obuen kao Beckham...

~140~

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

... DAVID. Ne mogu vjerovati. Ne elim vjerovati. "Mooonicaaa?! Pa... nije moooguuueee!" vikne sklopljenih ruku. "Ne... nije", kaem odmahnuvi lagano glavom podignutih obrva. Nastavljam ga promatrati, skamenjena. Jebote, otkuda mu ovaj kretav glas, zato koristi sve te usklinike i zato tako jako mae rukama? "Deki, ovo je Monica... moja prijateljica, Monica, ovo je Nathan, ovo je Chris." "Drago mi je." Stiem ruku dekima i doista ne znam to bih rekla. "Monica, to ti tu radi? Nisi li bila u Rimu? Mogla si me obavijestiti da si u gradu. Nakon to nisi dola na dogovor, shvatio sam da me vie ne eli vidjeti i odustao sam. Iako sam doista trebao razgovarati s tobom." Nastavlja tim pretjerano zanosnim tonom koji ne prepoznajem, a niti je frizura vie ona njegova. A ni odjea. Okej, jo uvijek je pravi komad, ali izgleda nekako drugaije. Odjednom kao da se prosvijetlio, sklopljenih dlanova ispred irom otvorenih usta: "ekaj... Pa tttiii siii truuudnaaa!" Jo uvijek nisam promijenila izraz lica niti poziciju od poetka naeg susreta. Nastavljam se nadati da sanjam i da e uskoro zazvoniti budilica. "E da... trudna sam!" "Ma neee, to je ludo, s kim?" Bez imalo razmiljanja i bez okretanja unazad pokazujem palcem iza mojih lea: "S Bobom." "To je... nevjerojatno! Uope nisam mislio da si tip koji bi imao obitelj, vjerovao sam da ne voli djecu, o Boe, ni ja ih ne volim", stia glas, "da budem iskren, uope ih ne podnosim...

brrr, ne tjeraj me da razmiljam o tome. Bome, odluila si na brzinu... sigurno je vaa ljubav velika." Bob nije otvorio usta, hvala nebesima, ali shvatio je da neto nije u redu, sigurno sam promijenila boju. "E da, velika ljubav, zar ne Bobe?" Primim ga za ruku dok pere ae, on zbunjen na brzinu brie ruke, zatim svojim rukama mlohavo uzima moju. Gledam Davida ravno u oi: "Ne misli li da mi duguje neko objanjenje?" David se obraa svojim prijateljima: "Nemate nita protiv ako naruite uobiajeno za mene? Moram na trenutak razgovarati s Monicom." Udaljavamo se. "Uzima li kojim sluajem sendvi David? Onaj s grkom salatom?" "Oboavam ga... iako ima malo previe luka..." Kladila bih se. "Monica, sluaj, to se tie onoga to se dogodilo izmeu nas... Shvatio sam da je sve to agresivno ponaanje prema enama proizlazilo iz injenice to sam zapravo homoseksualac..." To mi tako otvoreno govori kao da mi priznaje da je postao romanist. "Ah, homoseksualac si... A kada si to primijetio? Posjetio te aneo koji ti je nagovijestio tvoje skoro majinstvo ili si imao neodoljivu elju da stavi pusb-up?" "Nije bilo lako, vjeruj mi. Uvijek sam mrzio gejeve, uvijek sam im se rugao, gadili su mi se, a onda sam shvatio... ili bolje rei, zahvaljujui drugima shvatio sam da ta homofobija nastaje zbog snane privlanosti prema mukarcima. Ta spoznaja bila je okantna." "To objanjava zato je tvoja biva ena toliko podsjeala na Matta Damona." "Da, zapravo sada kad o tome mislim..." "I to nakon deset godina hodanja nisi primijetio da je lezbijka." "Da, i o tome sam razmiljao... Cijeli se ivot pravim kao da nije nita da se ne bi razoarala obitelj." "I tako si se prosvijetlio..." "Neko vrijeme vodio sam neku vrstu-dvostrukog ivota zbog kojeg sam se gadio samom sebi. Pred starim prijateljima morao sam glumiti da mi se sviaju ene, a naveer odlaziti bariti u gej-barove, sve dok nisam upoznao Chrisa koji mi je otvorio oi..." "A kako je to prihvatila obitelj?"

~142~

"Chris i ja namjeravamo otii ivjeti u panjolsku." "Razumijem, otvoren mentalitet..." "Jedan skandal mogli su podnijeti, ali dva..." "Dakle, sada se osjea dobro." "Gle, Monica, bilo je to teko prihvatiti, a i autanje je bilo vrlo teko, ali Chris mi je jako pomogao i vrlo delikatno mi dao do znanja koja je moja istinska priroda i sada, ne moe ni zamisliti kako se osjeam. Slobodan sam, konano sam ja i sada ne elim nita drugo nego ivjeti svoj ivot punim pluima, bez obaveza i nadoknaditi sve izgubljeno vrijeme." Oi mu se sjaje, a ruke su mu stalno u pokretu! "Dobro... ako si sada sretan..." "Silno sam sretan, Monica, oprosti mi ako sam se ponio loe prema tebi, ali... to nisam bio ja, razumije, zar ne?" "Nemam izbora. Nadam se da si se ispriao i svima ostalima koje si zeznuo." "Zapravo, ti si prva kojoj se ispriavam, ali zna, to nije neto to sam namjerno uinio, bio je to prije oblik obrane", izjavljuje slijeui ramenima. "Prije bih rekla, unaprijed smiljena", odgovaram ljue nego to bih voljela, "navaljivao si pozivima, doao za mnom na Azurnu obalu da bi me povalio i jutro poslije ostavio tamo samu." "Ali ostavio sam ti naunice!" odgovara uvrijeeno. "Naunice? Pa to misli, da su dovoljne da naplate takvo ponienje? Pa nisam ti ja kurva!" "Sada pretjeruje, jesi li htjela neto drugo? Sat, moda? Nisam dobro poznavao tvoj ukus i nisam mogao znati..." "Sat?" zgrabim ga za kragnu koulje, gesta zbog koje ostaje preneraen i ustukne uznemiren. "Prokleti gade, govno jedno, ti si najegoistinije bie koje postoji na licu zemlje. Sramota za bilo koju kategoriju, bilo kao mukarac, bilo kao gej, mu, sin ili prijatelj, ti si egocentrina kukavica koju boli kurac za sve, koja nema srca niti osjeaja. Uvrijedio si me, ponizio i povrijedio samo zbog uitka da to uini, samo da bi se jo uvijek osjeao mukarcem", poinjem jecati. Bob se umijea i njeno me uhvati za rame. "Smiri se, Monica, doktor ti je rekao da se mora odmarati... Oprosti joj, zna, to su hormoni." "Kurac, hormoni, Bobe", provalim, "ne dri me psihiki nestabilnom. Ne zna to je on meni napravio i tko zna kolikim drugim enama, ali potpuno je govno iznutra pa sam sigurna da se njegovo ponaanje nee promijeniti niti prema mukarcima", zatim se obratim Davidu, "Bio si govno kao hetero i ostat e govno kao gej!"

David kao da e mi odgovoriti, ali shvaa da sam u pravu i na svu sreu uti. "U redu, Monica, bilo je zadovoljstvo vidjeti te. Budi dobro i sretno s..." pokazuje moj trbuh, "da, sve u svemu... vi... Deki, idemo?" Deki pozdravljaju zbunjeni i slijede ga. "ini mi se da smo upravo izgubili tri gosta", mrmljam briui suze. "Pa to se dogodilo, hoe li mi objasniti? Zato si se naljutila na tog tipa?" "Zato? Jer je mogue da je otac moje bebe." Ispadne mu vilica. "Taj histerian enskasti homoseksualac?" "Da... Ali prije pet mjeseci to jo nije bio." Bob sjeda preneraen i rukama prelazi po licu. "Nemoj mi rei... A ja sam mislio da sam najjadniji na svijetu jer je moja ena otila." "Ne kae se uzalud da uvijek ima onih kojima je gore." "I jesi li mu rekla da je dijete njegovo?" "Ne, jer nije sigurno da jest, i jer ne elim idiota takve vrste pokraj svoje keri. Jesi li uo kako razmilja? Mrzi djecu i eli se preseliti u panjolsku kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme, lijepo konstruktivno razmiljanje. Jako mi je ao Chrisa, ali... svakome njegovo, ja sam ve svoje dala." "Ne mogu te kriviti." Bob mi se smijei pokazujui razumijevanje, a potom ustaje i pravi mi sok od narane. "Zna li da mi je maloprije bilo drago to si me predstavila kao svog mua?" "Bio si prvi mukarac nadohvat ruke." "Ne, kaem ozbiljno, ti si jedna jako sposobna djevojka, draga, i u govnima si, ja sam sam, takoer pomalo u govnima, pa sam mislio ako je tebi to u redu, mogli bi... ne znam... biti skupa?" Ponem se smijati: "Nudi mi da se udam za tebe kako bih dobila zelenu kartu?" "Glupa ideja?" "Ne, nije, zapravo nije. Mnoge bi ene to prihvatile, ali ja, moe misliti da sam luda, ja jo uvijek vjerujem u ljubav i dok je ne pronaem ne elim vie prihvaati kompromise." Bob zamiljen gleda u ruke. "Da, zapravo to to govori jako je lijepo, ali, zna, ljubav

~144~

svejedno proe, prije ili kasnije, stoga moe se poeti od dna i uzdignuti!" "Ta tvoja teorija je zanimljiva, ali mi se uope ne volimo, bilo bi pretuno." "Ne volimo se sada, ali potujemo se, a jednoga dana bismo se zavoljeli." "To je meni premalo, Bobe. Potreban mi je mukarac kojem mogu slijepo vjerovati, koji e voljeti mene i moju malenu, koji e me tititi, koji me nee prevariti, koji e biti iskren. Lako emo ako je ruan i ako ne pliva u novcu, sve dok je uravnoteen i stabilan." "Samo to?" "I koji e se smijati mojim provalama!" "Ne znam postoji li netko takav." "Nastavljam se nadati da postoji, iako ga jo nisam srela. Moja je pogreka do sada bila ta to sam se zadovoljavala mrvicama ljubavi iz straha da ne ostanem sama, ali sada kad sam vidjela da odlino uspijevam sama, bez obzira na najgora ponienja, neu se vie nikada zadovoljiti epavim konjem! Sve u svemu, hvala ti na ponudi. Budem li jednog dana oajna, doi u te potraiti." "Moda tog jednog dana pronaem enu svog ivota." "Ja ti to elim." Izlazim iz bara sa svjetlou kasnoga popodneva koja boji zgrade u crveno. Prekrasna je kasnoproljetna veer, u zraku se osjea miris mora i na mahove kebaba, ljudi izlaze iz ureda i slijevaju se u lokale u malenim grupama, turisti stoje u redu ispred kazalita, taksiji prolaze strelovitom brzinom, parovi vode pse u etnju zajedno s djecom, limuzine sa zatamnjenim staklima tiho prelaze raskra dok neki tip preobuen u jastoga reklamira restoran. To je New York i ja ga zbog toga volim. Jo uvijek sam malo smuena, ali s nekim udnim osjeajem pronaene stabilnosti, kao da sam posloila vaan djeli slagalice. Znam da inim prave stvari za sebe i bebicu. Od sada pa nadalje bit e samo bolje za nas. Pomilujem trbuh. "Malena, moda je to bio tvoj tata, a moda i nije... Jedan udarac ako ga eli ponovno vidjeti, a dva ako ga ne eli vie vidjeti." TUP! TUP!

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Ponovno sam kod doktorice Parson. elim je obavijestiti o posljednjim dogaajima. Imam osjeaj da oekuje nove spektakularne dogaaje kad doem, kao da gleda svoju najdrau sapunicu. Sigurno me smatra nekom vrstom "pauze za kavu"! Prepriavam joj apsurdan susret s Davidom. "Ne mogu shvatiti kako je, preko noi, najheteroseksualniji mukarac na svijetu, prvi kojeg sam uistinu voljela, postao gej. Razumijete li? A mogao bi biti i otac djevojice!" TUP! "Au!... A moda i ne." "Jesi li sigurna da si ga doista voljela?" Razmiljam na trenutak. "Po svojoj ljubavnoj ljestvici, da... ali... sada vie nisam toliko sigurna." "Kakva je bila vaa pria?" "Hmmm... On je bio s jednom drugom, kasnije se njome oenio, ali odmah se razveo. Ja sam s njim izila moda tri ili etiri puta i vie-manje uvijek skriveki." "Nadala si se da e ostaviti djevojku?" "Da, nadala sam se." "A da ju je ostavio, misli li da bi bio s tobom? Je li ti to obeao? Je li to bila pria bazirana na vrstim temeljima? elim rei, jeste li imali iste afinitete, jesi li mu priala o svojim problemima, je li bio uz tebe kad si ga trebala? Jeste li sanjali o zajednikom ivotu? Jesi li ga dobro poznavala? Jesi li poznavala njegovu obitelj, mjesto gdje je radio..." "Ne, nita od toga..." "Dobro, barem smo razbistrili da vaa pria nije bila ljubavna pria. Dapae, da to vae uope nije bila pria. Sada moemo prijei na razmatranje homoseksualnosti."

~146~

Na trenutak namrtim elo. Doista se osjeam kao Crvenkapica koja susree vuka preobuenog u baku. Zar sam doista vjerovala da je to ljubav? Tako sam slijepa da ne vidim kada me netko iskoritava ili obmanjuje? "O emu razmilja, Monica? Sve u redu?" "Da, samo sam se pitala kako to, bez obzira to ja sanjam ovjeka s odreenim osobinama, uvijek nabasam na one koji me utiraju?" "to ti misli, koji je razlog?" "Ma... ne znam. Moda zato to smo mi ene sklone razumijevanju i podnoenju. Moda zato to smo sve potencijalne majke i imamo beskrajno strpljenje i naginjemo tome da shvaamo mukarce koje izabiremo kao sinove o kojima brinemo i kojima opratamo?" "Ima puno istine u tome to govori, ali sjea li se kada si dola ovdje prvi put? Bila si uplaena ena koja se nije voljela. Sada se, naprotiv, trudi, pokrenula si lokal, osmislila zanimanje i sve ini sama u gradu koji nije tvoj i u kojem je vrlo teko ivjeti. Deset tisua milja si od one Monice koja si bila. Uistinu sam vrlo ponosna na tebe." Zacrvenjela sam se kao da me je profesorica pohvalila pred svima. "Stvarno?" "Apsolutno da. Organizirala si se nabolje i uspijeva ti. injenica da je David otkrio da je gej ne bi te trebala toliko uznemiravati. Ti ga ne voli i njegovo seksualno opredjeljenje tebe se vie ne tie. No, moramo se suoiti s injenicom da bi on mogao biti otac tvoje keri." TUP! Au! "eli li mu to rei?" "Niti mrtva!" "Jesi li dobro razmislila?" "Naravno da jesam. Takoer mi je rekao da mrzi djecu, shvaate li? Vidi me trudnu i kae mi da mrzi djecu, a moda je ovo dijete koje nosim u trbuhu njegovo." TUP! Au! "Ba ti je to rekao?" "S puno vie zanosa, ali to je bio smisao. Odlazi se zabaviti u panjolsku bez ozbiljnih

obaveza", oponaam navodnike, "i nadam se da se vie nikada nee vratiti, opasnost je za drutvo." "Sluaj, Monica, ne bih to trebala rei zbog profesionalne etike, ali... da sam na tvom mjestu i ja bih to isto uinila." "Stvarno?" Ovo je kao da mi je profesorica dala peticu! "Nisi ni minute mislila na novac koji bi mogla dobiti ako dokae da je on otac, upustivi se u parnice bez kraja! Ti pokazuje ogromno dostojanstvo koje rijetko viam kod svojih pacijentica koje tjeraju inat protiv svojih bivih mueva od kojih zahtijevaju alimentaciju i u potpunosti izgube svoje ivote i ivote svoje djece. Toliko su opsjednute jalom i mrnjom." Moje samopotovanje dobilo je neoekivani uzlet. "Nastavi tako, Monica, izvrsno napreduje, zakai termin kad ti zatreba." Ustajem i stiem joj ruku. "Puno hvala, Louella." "Hvala tebi, Monica." Izlazim ohrabrena njezinim rijeima kao nikada do sada. Nazvala me "enom", a ne djevojkom ili djevojicom ili nepromiljenom kao to se ja smatram dobrim dijelom ivota. Rekla je da postajem odgovorna i da imam dostojanstvo. U glavi ponavljam rije "do-sto-jan-stvo" koja zvui kao glazba za moje ui. Nikada nisam voljela Davida. To nije bila ljubav. Nije joj sliilo ni izdaleka. Zapravo, da je naa pria bila film, stalno bih ponavljala naivnoj protagonistici: "Probudi se, glupao, zar ne vidi da te vue za nos? Zar si slijepa pored zdravih oiju ili to? Zasluuje puno vie! Ostavi toga nevjernog gada!" Kako bih proslavila, poklonit u si jednu lijepu barunastu ruiastu trenirku marke Juicy Couture iz Bloomingdalesa. Kota koliko nekoliko dana rada, ali... zasluujem je. Kasnije, s mojoj papirnatom smeom Big Size vreicom, odlazim u industrijsku pijunau u Whole Food Market kako bih kopirala nove sendvie za Boba. Sigurno u ponoviti onaj s kremom od kikirikija i banana, vrlo ameriki, te onaj sa parogama, gljivama i krumpirima s rumarinom. Da su to bile kolske zadae, bila bih najbolja u razredu.

~148~

Ulazei u kuu, Joe me malo zbunjen zaustavlja na stepenicama. "Bok, Monica, uj... sjea li se onoga neki dan kad si mi dala onaj sendvi?" "Da? Imao si problema?" odgovaram uznemirena. "Ne... to jest, recept, dao sam ga svojoj eni, ali... ispalo je odvratno, samo joj to nisam mogao rei jer bi se uvrijedila pa sam te htio zamoliti ako bi mi mogla pripremati ruak, ja u ti naravno platiti, a ono to pripremi moja ena dat emo Pilarinom maku." "Bit e mi veliko zadovoljstvo, Joe. Pripremat u ti svaki dan ruak i takoer neto to e moi grickati za vrijeme dugih sati rada i kunem ti se da e biti kao nov, a tvoja ena toliko sretna to ti je pomogla smraviti da e je morati odvesti na drugi medeni mjesec." Kao da nas je uo, maak-udovite sjedi ispred mojih vrata. Ima neega zlokobnog u njemu zbog ega se ne osjeam lagodno. Jadan, nije njegova krivica, ali bez i jedne dlake i s ovim uima... im me vidi kako dolazim potri prema svojim vratima i pone grepsti objema apama poput opsjednutoga. Oito je Pilar ve izala, kasnei kao uvijek, i on je ostao vani i sada mijaue na sav glas. Razumijem ga, i ja bih bila bijesna kao ris kad ne bih mogla ui u kuu a da nije moja krivica. Pribliavam se vratima kako bih pokucala, ali po neemu zakljuujem da nije pravi trenutak: jecanje, uvrede na panjolskom, zvuk amara (ili bia), ponizna moljakanja, cmizdrenje... "Dragi maku, da sam na tvom mjestu ne bih se tako urila ui. Riskira da postane sadomazo pomagalo i ne elim razmiljati kako bi im mogao posluiti! A ima li Viagra uinak kakav kau, dobro bi uinio kad bi se smirio!" Budui da ova zgrada izgleda kao enovska luka, evo izviruje i Tyler. "Doao sam popraviti Pilarin umivaonik. Trebao sam doi juer, ali nisam uspio." "Evo, napravi neto, doi popraviti moj koji sigurno jae curi, a onda e mi pomoi pripremiti jelovnik jer ve debelo kasnim." "Da, doi u poslije kod tebe, ali sada moram ii kod Pilar koja ima zaepljen umivaonik." "Garantiram ti da njezin umivaonik nije uope zaepljen", inzistiram, uzmiui kako bih sprijeila da se previe ne priblii vratima, da ga ne uhvati infarkt ba sada kad je poeo nekako rasuivati o mojoj mistinoj trudnoi. Ali kada Tyler neto utuvi u glavu, ne moe ga odgovoriti ni topovskom paljbom pa ponem jako kihati. "Jesi li dobro?"

"Neee... alergija na maka, moe li mi donijeti au vode? Priekaj da pronaem kljueve." Ali dok ja kopam po torbi on me nastoji pretei. Kad je takav, doe mi da ga ispljuskam, ali zato je tako tvrd? Zgrabim ga za majicu i odvuem daleko od vrata sobe za torturu: ne bi preivio kad bi vidio Pilar u kombinezonu od lureksa sa svjeicom u jednoj i klemama za akumulatore u drugoj ruci! "Hej, zna li onu Mikinu pjesmu koja ide: Relax take it eaaasy... cause theres nothing that we can do... Daj, pjevaj sa mnom... take it eeeaaasyyy na na na na na na na na na na na..." Improviziram ples u hodniku i dajem najbolje od sebe izvodei famozni moomvalk, koji izvrsno ide po tapisonu, i Snoopyjev ples koji je s trbuhom pravi show. Tyler ne razumije to ja radim, ali smije se, a ja osjeam da se curica prekobicava. Boe, kako je teko biti mama! "Smijena stvar nikada nikoga nije ubila", uvijek je govorio moj djed, i sva srea jer bi ve odavno bila mrtva. Konano pronalazim kljueve i iskoristim njegovu rastresenost kako bih ga odvukla unutra i potedjela ga nove traume. Naravno da se i maak uvue zajedno s nama i sada ne znam kako da ga drim podalje od sebe jer kao uvijek, jedini nain prizivanja panje neke make je da je se ignorira. Nakon pola sata skakanja s kaua na stolicu, ujem Viagrin glas kako pozdravlja Sado-Pilar. Pitam se kako e mimoii Joeov nadzor, i zapravo, nakon nekoliko sekundi, po urlicima jadnika, shvatim da nije uspio. Znala sam da e s primjerenom prehranom biti okretniji i spremniji! Pojavimo se na hodniku kako bismo bolje uli i vidimo Pilar na vratima stana, u kunoj haljini, koncentriranu na rapanje jednog nokta. "Ne brinite, svia njemu da ga tuku!"

~150~

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Nisam ula Petera ve nekoliko dana i nedostaje mi. On mi je nekako poput starijeg brata kojeg sam htjela imati, koji bi me titio i opratao kada dobro zabrljam. Izgleda da je nevjerojatno zauzet organizacijom Bio Farme... Pitam se kako se organizira jedna Bio Farma u Novom Zelandu! elim mu prepriati novi Davidov ivot, ali bojim se da e mu se tip svidjeti, a onda kad se vrati, bit e zajedno. Ne bih podnijela prizor njih dvojice kako se ljube na kauu. Brrr... koja grozna pomisao. Ne, ne na ovom kauu, nisam moderna do te mjere. Joe je vrlo cijenio fairance zapeene u penici s finom koricom, grahom, kaparima i zobenim pahuljicama. Takoer sam ga opskrbila koliinom mrkve i celera dostojnom jednog bulimijskog zeca, tako da uhvati li ga popodne ludilo ne otri u deli na uglu po uobiajeni kubanski sendvi s kobasicama, grahom i duplim sirom. Moja mama uti, kao to je bilo za oekivati, a s obzirom da uti i moj otac, pretpostavljam da mu nije rekla ili ako je, zamolila ga je da se pravi da ne zna i eka da mu ja to kaem. Koja je gnjavaa imati rastavljene roditelje. Djecu, uz poklone i obilaske, kotaju vie to se tie telefonskih poziva. Sudac bi trebao predvidjeti naknadu za djecu u sluaju rastave. Trebao bi uzeti u obzir trajnu moralnu tetu nepovjerenje u meuljudske odnose, povien postotak pogrenih odnosa, osjeaj krivnje za vrijeme nametnutih proslava kao i onu jednostavno praktinu jer se sve mora raditi dva puta. Ali sada imam o emu razmiljati: kako zapoeti s planovima za roenje malene. Za sada imam samo kolijevku modela Sv. Josipa. Nemam ni pidamu ili vunene ruiaste papuice. Ali ono to mi naroito nedostaje je ime. Dolaze mi na pamet mnoga, ali nijedno mi se doista ne dopada. Trebalo bi biti neko pobjedniko ime, jednostavno za zapamtiti na svim jezicima, tipa Monica (iako to od mene nije stvorilo pobjednicu, vjerujem). Neko ime kao Hillary, Oprah, Angela ili Barbara, koje pobuuje povjerenje i potovanje,

nikako egzotino ili komplicirano, ali ni prebanalno. Objesit u dolje na ulazu papir kako bi stanari mogli napisati svoja najdraa imena, tek tako zbog istraivanja. U meuvremenu zovem brzinski Petera preko Skypea. Zvoni u prazno i ne odgovara mi. Sigurno je zaista super-zaposlen. Poslat u mu e-mail. Dragi Peter, uspjela sam, ne znam kako, staviti na dijetu Joea i sada sam zaduena za pripremu njegova doruka, ruka i uine. Ah, ah, znam, pitat e se kako sam uspjela, i mogu ti samo rei da sam primijenila bespotednu metodu uvjeravanja! Trebala bih jo nekoliko tvojih smjernica oko sladila umjesto eera i kako uzgajati klice u kui. A ako bi me mogao jednu od ovih veeri nazvati da ponovno probamo duboko oputanje, bila bih ti zahvalna! Zbog posljednjih novosti koje su se zbile spavam malo uskomeano. Nita strano, ne brini, to jest nita strano po tebe, po mene malo uznemiravajue. Ukratko, ostavi to, kad me bude nazvao, objasnit u ti usmeno. Dakle, bok. Bok, bok! M.

Dok zalijevam devet kaktusa (dobro, osam jer jedan nije izdrao moju indiferentnost), zazvoni moj mobitel. Gotovo vie ne prepoznajem melodiju. Odgovaram bezono s jednim "Halo" na talijanskom, ni ne znam zato. Na liniji su uasne smetnje, zacijelo je moja majka ili moj otac. "Halo?" nastavljam na talijanskom, moda je moja baka. "Monica?" Osjeam da me poklopio ogromni val. Na leima osjeam trnce, malena se iznenada pomie, moda potaknuta mojim osjeajima, poinje me oblijevati hladan znoj. "E... Edgar?"

~152~

"Da, Monica, ja sam." Slijedi duga tiina. Nemam spremne rijei, eljela sam ovaj trenutak tako dugo da sam sada potpuno nespremna. Trbuh mi se stee od uzbuenja, a srce samo to ne eksplodira u prsima. Ne uspijevam ni disati. umovi u pozadini oteavaju shvaanje onoga to govori, ne elim izgubiti niti jednu rije. "Nedostajao si mi", jurnem mu rei. Tiina, ponovno. "uje li me, Edgare? Puno si mi nedostajao." Drage volje zaboravljam njegov hitri brak. Bilo tko moe pogrijeiti. Zove me, mene trai, znala sam da me nije mogao tako brzo zaboraviti. "Monica... moja mi je majka rekla da si me traila." "Ne, zaista te nisam traila, to jest eljela sam saznati gdje si, ali ona je mene nazvala." "Rekla mi je da dosauje telefonskim pozivima i da si je prisilila da ti kae gdje sam", njegov ton je hladan i neprijateljski. "Ali... Edgare, uope nije bilo tako..." Boe moj, nemona sam, ne mogu iskaliti svoju mrnju urlajui jer ako poklopi neu ga vie uti, "... ona je mene nazvala, kunem ti se." "Da, kako eli, sluaj me dobro jer ovo je moj prvi i posljednji poziv. elim da me zaboravi, kao to sam ja zaboravio tebe. Naa pria bila je velika pogreka. To nije bio moj ivot, to nisam bio ja i elim zaboraviti itav taj period. Dapae, elim ukloniti itav svoj ivot sve do dolaska ovdje. Onaj Edgar vie ne postoji. Mrtav je i zakopan. Dakle, ni ti ne postoji za mene. Ne usuuj se vie uznemiravati moju majku ili mene ili bilo koga, je li ti jasno? Radi to eli od svog ivota, ne zanima me, s tobom sam zavrio." Klik. Boe, Boe, Boe... Ne. Osjeam da u umrijeti. Nije se moglo zaista dogoditi. Nije mogue. Tko je to bio? Ne moe biti on. S tim glasom punim mrnje i gnjeva. Oajniki plaem ljuljajui se naprijed-nazad, ponavljajui: "Ne... Ne... Ne... Ne." Bol koju osjeam u sebi neopisiva je, luaka, neovjena, neu je uspjeti podnijeti. Strah me je da bi ova moja okrutna patnja mogla nauditi malenoj. Rukama drim trbuh dok jauem bez prestanka, kao da je kristalna kugla koja bi se svakog

trena mogla razbiti. Ustajem i irom otvaram prozor, preputam se vjetru. Diem punim pluima. Dugaki, duboki udisaji. eljela bih se izderati iz sveg glasa, uzeti tri Xanaxa i jednu bocu vina, popuiti dva dointa i kutiju cigareta i spavati danima, ali ne, sada to ne mogu uiniti, neu moi vie to initi, moram biti nepomina, mirna. Nepokretna. Ako sam nepokretna, bol e nestati. Kao kad se oko tebe vrti morski pas ili kad te vuk eli raskomadati: ako se ne mie, ne napada te. Zato... to sam mu uinila? TO SAM MU JEBEMU TOLIKO GROZNO UINILA? On i ona prokleta gadura od Margareth. Sve je to nesporazum, jebeni nesporazum, a ja mu to ne mogu objasniti. A ako je curica njegova? TUP! Ovoga puta udarac je vrlo jak i ostavlja me bez daha. "ao mi je, duo, ao mi je, nema tatu, nema ga, ao mi je", govorim joj kao da je vidim, "eljela sam da barem jedan od njih bude vrijedan, ali nije tako, ao mi je, sve je moja krivnja... glupaa sam, glupaa, glupaa..." Moj mobitel ponovno zazvoni. Javljam se bez razmiljanja gotovo nadajui se da je opet on, da je doao k sebi, da e se ispriati to je bio tako nemilosrdan. "Monica ?" "Mama..." "Duo, to se dogodilo, zato plae?" "Mama..." ponem nekontrolirano plakati. "Ljubavi moja, molim te, nemoj tako, brine me, reci mi to ti je, razgovaraj, molim te." "Nazvao me je Edgar i rekao mi je da ga vie nikada ne traim, da me je izbrisao iz svog ivota, da je Edgar kojeg sam ja upoznala mrtav..." "O, sveti Boe, ali... je li on sluajno otac djeteta?" "... Da", beskorisno je ispriati joj cijelu priu, i ovako je ve dovoljno poniavajue.

~154~

Uzdie. "Duo moja, smiri se, tvoja mama je tu. Sve e biti dobro, vjeruj mi, sve e biti dobro, vidjet e da e se vratiti." "Ne, mama, nee se nikada vie vratiti, nikada vie, a ja ne znam niti gdje je." "Ali jesi li mu rekla da si trudna?" "Ne, nije mi dao vremena..." "Nazovi nekoga na informacijama. Postoje ispisi poziva, ne? Pa ne moe netko samo tako nestati, u dananje vrijeme svima se moe ui u trag, to se zna!" "Ne, mama, ne... ne mogu... i zna to u ti rei? Ne elim i tako je dobro", poinjem osjeati nekakvu neoekivanu snagu kako izvire u meni, "ne elim da zna. Ne elim vie nikada imati posla s njim ili mukarcima poput njega. Ne elim nikada vie biti poniena, mama, dosta. Dovoljno sam pretrpjela u svom ivotu i uvjeravam te da sam dovoljno jaka da dalje idem sama!" Zaudim se snazi svojih rijei. "Duo moja, ti si najbolja od svih. Uvijek sam to znala, i sve e se srediti, vidjet e. Ja sam s tobom. eli li da doem tamo? Mogu otii u agenciju i rezervirati let." "Ne, mama, ne, smiri se. Pomogla si mi vie nego to moe zamisliti, vjeruj mi", briem nos. "Dobro si? Trudnoa dobro napreduje? Jesi li obavila preglede? Jede li dovoljno? Zabrinuta sam za tebe." "Da, mama, sve je dobro. Sad idem u krevet, moram se odmoriti, sutra u te nazvati, obeavam." Gledam se u ogledalo kupaonice. I ona Monica mrtva je i zakopana. Naivna, obmanuta, bedasta, sanjarka, nesigurna Monica poiva u miru, na njezinu je mjestu ena koja ima muda, koja e roditi predivnu curicu sama i koju e voljeti svom svojom snagom a da joj nikada nita ne uskrati. "Jedan udarac ako si tako sretna i dva ako eli upoznati jednog od dvojice tvojih tata", kaem joj briui suze. TUP! "Bravo, ljubavi mamina." Oblaim pidamu, odlazim u krevet i gasim svjetlo. Nedugo zatim ustajem.

Moram uiniti neto prije poinka. Otvaram kompjutor, kliknem na fajl "Edgar". I izbriem ga.

~156~

TRIDESETO POGLAVLJE

Danas je prvi dan moga novog ivota. Neu vie dozvoliti boli da me cijelu obuzme, neu dozvoliti nikome da mi uini tako naao da pomislim kako u umrijeti, nitko nema prava povrijediti me, nitko nikada vie. Nikakav David, nikakva Lilly, nikakav Edgar, nikakva Margareth, nikakav takozvani prijatelj. Od sada pa nadalje najvanije osobe na svijetu bit emo malena i ja: mi protiv ostatka svijeta. Neu se vie nikada poniziti, uzet u ono to mi pripada, odgovarat u onako kako treba onome tko me pokua poniziti, branit u se sama a da ne ekam da to uini netko drugi. Sada znam koliko vrijedim i neu vie biti meso za izgladnjele vukove u potrazi za samopotvrivanjem. Od danas pa nadalje sve e biti drugaije. Palim kompjutor i odmah piem Sandri e-mail. Draga Sandra, pretpostavljam da si bacajui karte znala da u ti pisati, budui da ti tvoj ponos ne dozvoljava da obavi glupi telefonski poziv. Bez obzira na tvoj posljednji vrlo ruan e-mail, odluila sam ti svejedno pisati kako bih ti prepriala kako idu stvari... jer pretpostavljam da se pita o tome. Dobro sam, dapae, dobro smo, malena i ja. Da, jer i ona je curica. Prihvatila sam trudnou i izvrsno je guram naprijed sama, s obzirom da su mi dva vjerojatna oca, koje nisam obavijestila, jasno dali do znanja da ih ne zanimam: David je postao gej (na Markovu sreu), a Edgar mi je telefonirao kako bi mi naredio da ga vie nikada ne traim (ponovno se oenio i ivi u Oceaniji). Lijepe novosti, zar ne? elim ti rei da sam, bez obzira to ti misli suprotno, zrela osoba, odgovorna i jako snana. Nadam se da ste dobro i da emo se vidjeti prije ili kasnije. Nikakva mrnja s moje strane.

I dalje s ljubavlju, Monica. Evo ti sad! I taman da u se "odspojiti" kad nazove Peter. "Monica, proitao sam tvoju poruku, naalost tako sam pretrpan poslom! Nita ne ide kako bi trebalo." "Da." "Sve u redu? udan ti je glas." Kako je shvatio? Rekla sam mu samo jednu rije! "Ne, Peter, nije sve u redu, ali bit e prije ili kasnije. Sada mi se ne govori o tome, sve je prebolno, ali kada budem u stanju vladati ovom frustracijom bez plakanja, bit e prvi kojem u se povjeriti." "O Boe, Monica, zar je tako ozbiljno? Mogu li neto uiniti za tebe?" "Ozbiljno je, ali ne moe uiniti nita za mene. Za lijeenje rana pobrinut e se vrijeme, ali moe uiniti neto drugo... Jedan projekt mi je na pameti i samo mi ti moe pomoi." "Reci mi!" "elim da sakupimo sve recepte i korisne savjete koje poznaje u knjigu o prirodnoj prehrani za trudnice i, openitije, za one koji se ele pribliiti jednoj vrsti zdrave prehrane. Ve sam spremila vie od ezdesetak brzih vegetarijanskih, makrobiotikih i bio recepata i uvjeravam te da u njima svi jako uivaju pa sam mislila da bismo mogli ujediniti moju matu u kombiniranju hrane s tvojim iskustvom u pripremanju iste, s posebnom panjom na ispravnom slaganju kako bismo uvijek imali pravilan unos namirnica, i jedan kutak s tvojim prirodnim lijekovima za spreavanje razliitih smetnji. to kae? ini li ti se glupim?" Tiina. "Peter? Jo si tu?" "Da, Monica, razmiljao sam, i... ne, uope mi se ne ini glupim. " "Ne?" "Ne, to je... lijepo, zapravo, ve jako dugo razmiljam o pisanju knjige, ali ne znam otkuda bih poeo." "Ah! Ja sam tu za to, vjeruj, imam izvjesno iskustvo." Grozno, ali ipak neko iskustvo!

~158~

"Ja ak i poznajem jednog urednika koji objavljuje tu vrstu knjiga pa ako eli, kada bude gotova, moemo mu je poslati." "Da, zapravo to je bio jedini ozbiljan problem kojem nisam pronala rjeenje... Trenutno sam bez urednika." "Zna, iako postoji hrpa knjiga s tom temom, uvijek ima mjesta za neto novo." "I u zdravlju s Peterom i Monicom. Zvui dobro, ne?" "Zvui izvrsno! Talijanski tih u Americi uvijek funkcionira, sinonim je za dobar ukus." "Zabranit u ti da radi pesto od maslina i badema!" "Svrgnut emo Lidiju Bastianich!" "ensku koja se stalno vidi na televiziji? Onu koja je postala multinacionalna sa svojim lanotalijanskim receptima?" "Da, zahvaljujui nama smravit e oni koji su se udebljali pratei njezine prijenose." "A na e svjedok biti Joe!" "Da... prije i poslije!" "Okej, Monica, ja sam za, naalost nemam puno vremena na raspolaganju, ali kunem ti se da u uiniti sve kako bih sakupio materijal." "Izvrsno. Nije hia, zasada, kako god, sretna sam da ti se ideja svidjela." Pozdravljam ga. Odsada pa nadalje, moj e moto biti: Uvijek ustajati s programom i snom koji treba ispuniti. Ostatak dana provodim u frenetinom kuhanju. Imam jo jednu uasno vanu misiju za obaviti i bit u odsutna nekoliko, dana. Pozivam Pilar i Tylera na veeru. Neu ispriati o tome to se dogodilo, nemam vie volje prisjeati se tih rijei. I ja ih elim zaboraviti. Svaki put kad se prisjetim njegova glasa, osjeam da raste napetost i postajem snop ivaca, odmah me hvata grozna tjeskoba, a ja si to ne mogu priutiti, potrebna mi je sva mogua lucidnost. Moram zahvaliti Edgaru to je bio tako nemilosrdan. Da je bio sladunjav i cifrast kao uvijek, vjerojatno bih pokleknula, ali sada ne mogu riskirati da trudnou izloim pogibelji zbog jednog... ne znam kako bih ga definirala, prostote nisu dovoljne, a mrziti ga ne prua mi nikakvo

olakanje. Kada navali tjeskoba i suze peku, isprobavam s pranayama disanjem koje me malo smiruje i pomae mi da vratim koncentraciju na disanje umjesto na razliite naine muenja kojima bih ga voljela podvrgnuti. Da su mi kao djevojici rekli da u se kao velika uvaliti u slian kaos... Ali koristit e mi, stvorit e bolju osobu od mene, snanu enu i dobru majku. Boe, ovi hormoni trudnoe su FANTASTINI! ini mi se kao da sam na psihofarmacima! Stiu Tyler i Pilar. Tyler je donio ljuljaku-konjia koju je sam napravio. Draesno. Ne znam gdje bih je stavila i pitam se je li igraka u standardu s CEE normama, ali uistinu je divna. "Gepetto ti donio jo jedno od svojih djelo!" zeza ga Pilar. Tyler se crveni. "Ma ne, gledaj kako je predivna, a ako si je ti izradio, jo je ljepa." Sjednemo za stol i na moje veliko zadovoljstvo, jo jednom, jedu sve. Veeras sam pripremila ameriko davno zaboravljeno jelo: salata od avokada s orasima i groicama, klip kukuruza, peene krumpire s pikantnim grahom, bagel i kruh od banane. "Onda, Pilar, kako je Viagra?" "Ah, on dobro, sada kad se vratio ena nema vie problema, dvostruki ivot se jako svia mnogi mukarci." "to je dvostruki ivot?" pita Tyler prostoduno. Ah... sad mu to objasni! "Kada se jebe s dvije ena skupa." "Pilar! Tu ima maloljetnih, pazi kako govori!" "Kada jeb...? Ali kako?" "Pilar ne govori dobro tvoj jezik, dakle, ne treba je sluati i kad je ne razumije, pusti, ionako ni ona ne zna", kaem mu drei ga za ruke. Pilar mi plazi jezik. "Aha, sva srea, mislio sam da eli rei voditi ljubav sa enom i takoer s konobaricom kao

~160~

to je to inio moj otac", zakljuuje Tyler grickajui svoj klip kukuruza. Ja i Pilar ispljunemo krumpir na tanjur i ponemo kaljati. "Kako?" "Da, mama nikada nije saznala, ali on se priljepljivao za konobaricu i za maminu sestru, jednom. Ja sam ga gledao kroz kljuanicu, Peter me je jednom vidio i oamario me." Govori to smijui se kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. "uj, Tyleru, nisu svi mukarci takvi, zna? To jest, ne lijepe se svi na sve ene", kaem. Pilar me trka pod stolom, ja je gledam i prasnem u smijeh. "A ne?" pita me pijuckajui kukuruz. "Daj, barem jedan e postojati, ne misli li?" nastavljam se smijati. Tyler nas gleda i smije se i on, premda ne razumije. "Da, ima ga ispred tebe, mislim!" "Pilar, daj, jesi li luda?" "A zato? Ne svia ti se?" "Ma prestani, glupao", nastavljamo se smijati kao lude. "Dovoljna mi je jedna ki." "Ma, govorite o meni?" upita Tyler malo iznenaen. Odmah se prestanemo smijati. "Ne... mi... ne." "Jer ja ve imam djevojku i ne bih je nikada mogao prevariti s nekom drugom." "Ti ima djevojku?" upitamo obje raskolaenih oiju. "Naravno! Otkada sam iao u kolu. Zove se Susan, ali sada ivi u Francuskoj. Dopisujemo se ve pet godina." "Jesi vidjela?" ree Pilar stavivi mi ruku na rame. "Uvijek su najbolji oni koji nas ostave!"

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

T vlaku sam, destinacija Cornish. New Hampshire. Edgar me je tu odveo prole godine kako bi me iznenadio jer je vidjeti najdraeg pisca bila moja najvea elja. Doao je po mene automobilom u pet ujutro i odveo me tamo gore, po vrlo dugoj i kompliciranoj cesti koju je preao dan prije sam kako bi bio siguran da nee pogrijeiti. I vidjeli smo ga. Tresli smo se od straha kad smo stigli na njegov posjed, ali bio je to jedini nain da stavim pisamce koje sam napisala za njega u potanski sandui, i on je u jednom trenutku izaao i nasmijeio mi se. Bili smo tako uzbueni da nam je izgledalo da emo poludjeti od sree. eljeli smo to ispriati cijelome svijetu, otrali smo dolje s tog brdaca poput dvoje adolescenata koji su ukrali jabuke, a onda smo se prvi put poljubili. Potrudio se iz petnih ila ne bi li me usreio, ne bi li ostvario moje snove, a ja se pitam: ALI, JEBEMU, TKO GA JE TO TRAIO? Zato se netko mora pretrgnuti kako bi se ti zaljubila u njega, a onda ti pljuje u lice i izbrie te ? I ja se sada vraam u Cornish sama. Iako ne znam kako do tamo doi, pouzdajem se u saaljenje koje moe izazvati trudnica. Putovanje vlakom traje vie od est sati. Iako je u pitanju vie-manje tristo kilometara, nisam ni pomiljala da iznajmim automobil. Dremuckam skoro cijelim putom ili na brzinu piem natuknice za knjigu. Stigavi u Claremont moram uzeti autobus do Cornisha, a onda... a onda nemam blage veze. Ovdje gore uasno je hladno, iako je zrak predivan i zelenilo tako ivo, izgleda kao da je obraeno u Photoshopu. Kao beskrajni vrt s razasutim jezerima i kolonijalnim kuama. I ja bih ovdje dola ivjeti da me progone novinari. Stiem u Cornish u ranim popodnevnim satima pogrijeivi nekoliko puta stanicu.

~162~

I kii. Ulazim u jedan bar kako bih popila neto toplo i svi su vrlo ljubazni prema meni. Na trenutak se prisjeam kad sam ivjela u Culrossu s Edgarom: svi su bili dragi prvih deset minuta, a onda im bi saznali da sam tu kako bih ivjela s njim... "Ali kako? A Rebecca?" Rebecca je umrla prije est godina... Sjeam se u glavnim crtama gdje je Salingerova kua. Daleko je, a ja idem pjeice. I jo uz ovo vrijeme. Vjerovala sam da u stii puno ranije i po ugodnom suncu proetati umama, ali sve ide protiv mojih planova i postajem zabrinuta. Diskretno upitam konobaricu zna li gdje ivi, ali ona se ogranii na srameljivi smijeak. Otkrivam solidarnost stanovnika Cornisha poznatu svima. Kako ih i kuditi, vie od trideset godina opsjednuti su hordama njukala poput mene koji se nadaju da e vidjeti tipa koji je samo odluio gledati svoja posla ostatak ivota. Izlazim na otru hladnou sklanjajui se ispod svoga kiobrana, s gumenim izmama na cvjetove i raenim kruhom u ruci. Izgledam zbunjeno. Jedan stari gospodin koji se penje svojim starim automobilom ganuto me upita gdje idem. "Kod Salingera, imam neto za njega." Gleda me kao da eli rei: "Evo jo jedne", zatim vidi trbuh i pomisli: "Ova je smuenija od ostalih." "Znam da eli da ga se ostavi na miru, ali doista je vano. Da nije tako ne bih sama prela toliki put." Sada e pomisliti da sam trudna sa Salingerom i da sam dola dovde kako bih mu to rekla! "U redu, ali neu te povesti do gore, ostavit u te na poetku ceste, zatim idi sama." "Izvrsno!" Ulazim u to staro i propalo vozilo s poetka 20. stoljea koje se ne otvara sa suvozaeve strane, pa me smjeta otraga. Ponovno prolazim cestama po kojima sam se vozila s Edgarom dok smo se smijali i pjevali i dok mi je prepriavao cijeli svoj ivot. Prelazimo preko onoga predivnog drvenog prekrivenog mosta i svega se tono sjeam. Od rijei do rijei, od fotograma do fotograma, kao da je bilo juer. Nevjerojatno je kako sada sve to za njega nema nikakva znaenja. Meni e to zauvijek ostati u srcu, iako u od sutra i ja baciti klju. "Evo nas, stigli smo. Breuljak e morati prijei pjeice, moe li?"

"Ka... Kako ne! Neizmjerna hvala za prijevoz." Dovraga, koja hladnoa, mogao se potruditi i odvesti me do tamo. Penjem se koliko mi dozvoljava moja okretnost inkubatorice, po toj uzbrdici koja mi se ini beskrajnom. Teren je mekan i prekriven crvenkastim liem to jo vie oteava moj hod. Konano stiem na vrh, mokra sam ko mi! Izgledam kao Crvenkapica pod utjecajem ketamina. Svjetla u kui su ugaena, ali ona u sobiku od cementa koji bi trebao biti radna soba upaljena su, moda je on unutra. Ne preostaje mi nego ekati ga, s puno potovanja i dostojanstva, ispod ove vraje kie to kucka, s crvenim kiobranom, dugom vunenom suknjom na zelene kockice, gumenim izmama na cvjetove i raenim kruhom u ruci. U najmanju ruku e me upucati. Prolo je sat i pol, ja sam plava, snaga moje odlunosti poinje jenjavati, tko zna to sam mislila, ima skoro devedeset godina, moda uope nije pri sebi. Kada pomislim da se predam, vidim u daljini kako se otvaraju pokrajnja vrataca. "Gospodine Salinger!" viem i odmah se gorko kajem. Prepoznajem visoka ovjeka bijele kose i stare smee jakne. On, naprotiv, ne prepoznaje mene i gleda me kao da improviziram tarantelu s razmazanim lagom po licu. "Tko je?" odgovori defenzivno. "Gospodine Salinger, donijela sam vam dar. Odmah odlazim, sama sam ga napravila, to je... raeni kruh... u Holdenovu ast, i takoer vau ast, od trenutka kada ste fiksirani s makrobiotikom, to jest nisam htjela rei fiksirani... zaneseni... ali i ja oboavam sjemenke, znate li?" Neznatno se pribliavam, ali on je to vjerojatno primijetio pomou ambijentalnog senzora jer mi odmah odgovara: "Stoj tamo, ne mii se!" "Ne, ne miem se, doite vi, ja sam bezazlena. Dapae, i trudna sam i... prela sam cijeli ovaj put..." Pribliava se oprezno kao da sumnja na zasjedu, to mu se vjerojatno esto dogodilo. "Potpuno si mokra", kae mi mrtei elo. "E da... Kii." "Ui kako bi se osuila."

~164~

"Ja? Ne, alite se? Ne brinite, samo sam vam htjela dati kruh, odlazim." "Rekao sam ui", i uputi se prema kui. "Okej, ako inzistirate", slijedim ga spotiui se. Tresem se od uzbuenja i straha. Ulazim u Salingerovu kuu. Slijedim ga u kuhinju, ostatak kue potpuno je u mraku. Nelagodno se osjeam, i gotovo me strah da ne povrijedim njegovu privatnost gledajui uokolo. Drvena kuhinja je stara, vrlo velika i savreno uredna, ali bez ijednog modernog detalja. I ona se zaustavila prije trideset godina. Kuanski aparati ve su "muzejski". "Evo, ovo je za vas." Pruam mu kruh kako bih prekinula tiinu. "Sama sam ga napravila." "Jesi li ga dovoljno ostavila da se die?" "Cijelu no." "Hmmm... odloi ga tamo, moje ene nema i ne znam gdje je kava, stoga..." "Ne, ne dajte se ometati. Vjerujte mi, po meni ste jako dobro uinili to niste ni s kim vie htjeli razgovarati. Vanjski svijet je samo veliki mete, nitko vie ne zna to ini... ukratko, pravo ludilo! Zamislite da prole godine, kada sam dola ovdje ostaviti vam pisamce, sjeate li se, bila sam sa svojim mladiem, velikom ljubavi. Dobro, znate li to je sada uinio? Ponovno se oenio i izbrisao me iz svoga ivota, a curica je moda njegova." "Moda?" "Da, jer jo ne znam, moda je od jednoga drugog... koji je sada postao gej." Boe, kako apsurdno zvui ova pria! On me gleda kao da sam luda i zavrti glavom, ali onda se nasmije. "Zapravo, svijet se nije mnogo promijenio." "Nije, moda nije..." Osvrem se uokolo, sunce samo to nije zalo, vrijeme je da poem. "Pa... Dakle, odlazim, ali prije odlaska... mogu li vas fotografirati?" "Fotografirati?" "Da, mobitelom. Potreban je trenutak." Munjevito izvadim mobitel iz torbe. Imam dojam da ne razumije to radim, ali dozvoljava da ga slikam iako se ne smije.

"I u ovom trenutku bih vas zamolila autogram u svom primjerku Lovca u itu." Osjeam se kao esnaestogodinja groupie, ali kada e mi se ponovno ukazati takva prilika? Umorno potpisuje primjerak. "Zbogom, gospodine Salinger", grlim ga. Prati me do vrata i na brzinu me pozdravlja, vjerojatno je nametanje predugo potrajalo. Ponovno kroim cestom okrenuvi se samo posljednji put. Tko zna hoe li pojesti raeni kruh! Mislim da e ga baciti iz straha da se ne otruje. Provedem no u hotelu u Claremontu kako bih mogla otputovati odmah sljedeeg jutra u New York. Nisam bila tolika mazohistkinja da rezerviram u Bed&Breakfastu gdje smo prvi put vodili ljubav. Iako sam na trenutak pomislila na to. Dugo sam se oputala uronjena u kadi i veerala u sobi. Sve u svemu, osjeam se dobro. Prestalo je kiiti, a zalazak je tako lijep da ti ponestaje daha. Izgleda kao da sam na setu Prohujalo s vihorom. Moj susret sa Salingerom bio je malo razoaravajui, ali nisam, naravno, oekivala da e me pozvati na veeru i predloiti mi da napiemo roman u dvoje tako da me osigura za cijeli ivot kao to je on to uinio... ... Ili moda jesam?

~166~

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Uredom Vanity Faira vlada uobiajeni bezumni mete. Svratila sam kui presvui se i dala razviti sliku u jednom specijaliziranom centru. Sada ekam da se "Njezina Zloba" Lilly Horowitz udostoji primiti me bez dogovora. To je tei pothvat nego pobijediti na Superbowlu i kladim se da e se praviti da ne zna tko sam. Tajnica izlazi iz njezina ureda i dolazi mi u susret. "Hm... moete li mi ponoviti svoje ime? Lilly nije sigurna da je shvatila..." Prasnem u smijeh. "Nisam sumnjala! Recite joj da je Monica, ona koja vjeruje da je zadrati dijete sama neto zadivljujue!" Tajnica slijee ramenima i ponovno ulazi. Nakon dobrih deset minuta daje mi znak da uem. "Ima tri minute i to doslovno", ape mi na uho. Ulazim u vuji brlog. Lilly ima zeleno-kiselu jaknu u tonu s njezinim raspoloenjem, sputa naoale kad uem i odmah mi se obraa ne jako ljubazno. "Kako to da si tu, Monica... zatekla si se dostavljajui pizze?" "Ne, dostavljam ih samo u Queensu." "Ah, bravo, spremna doskoica od velike je vanosti. Dakle, reci mi, mogu li uiniti neto za tebe?" "Svratila sam samo kako bih ti neto pokazala", izvuem fotografiju iz kuverte i pruim je. Lilly natakne naoale i temeljito istrauje sliku nekoliko sekundi, prije negoli shvati. "Zar to nije Salinger?" Kimnem glavom.

"A... a ti, kako ima ovu fotografiju, gdje je slikana, kada?" poinje se uzrujavati. "Juer, u njegovoj kuhinji", odgovaram kao da objanjavam gdje je lift. "Kako juer u njegovoj kuhinji?" "Juer sam otila kod njega u Cornish, ekala sam vani dobrih sat vremena i kada je izaao rekla sam mu da sam mu donijela domai raeni kruh, s obzirom da jede samo makrobiotiku hranu, i budui da je kiilo pozvao me unutra." Lilly guta. "P... priekaj trenutak", uzima telefon, "Miriam, odmah doi u moj ured... Monica, to e... kavu? Cappuccino? Bilo to." "Kavu od jema s hladnim sojinim mlijekom i kapljicom meda", odgovaram s odreenim zadovoljstvom da je mogu zajebavati apsurdnim prohtjevima. "Shvatila, Miriam? Brzo, leti!" poklopi i gleda me novim oima. "Sjedni, draga, molim te, u tvojem stanju ne bi trebala dugo biti na nogama, kako si? U kojem si mjesecu? Izvrsno izgleda, uzima li folnu kiselinu?" "Da. Lilly, vrlo sam dobro", odgovaram vedro. "Dakle, govorila si da si otila kod pustinjaka i ne samo da si ga vidjela nego si i ula u njegovu kuu... To je... zapanjujue", ostaje iznenaena jer je upotrijebila tu rije. "Imala si genijalnu zamisao, ganula si ga svojom trudnoom, nije se osjeao napadnutim, nikada nikoga nije pozvao u svoju kuu, barem ne neku nepoznatu osobu, bila si sjajna!" "Da..." namjerno ostavljam rijei da lebde u zraku. "I razgovarali ste, je 1 da?" "O da... nadugo i nairoko." "I... to ti je rekao? Molim te, nemoj me tako drati u neizvjesnosti! Jesi li svjesna da je ovo senzacionalna vijest stoljea? Apsolutno mora pripremiti silan lanak, ali ne sumnjam da e to i biti, zatim emo objaviti fotografiju na naslovnici, to je svjetska ekskluziva, o Boe, Monica, moda nisi svjesna da si samu sebe nadvisila!" Toliko je uzbuena da se bojim da e svakog trenutka ustati. Kucaju na vrata. "Naprijed!" vie Lilly. Djevojka srameljivo ulazi s pladnjem u ruci. "Konano si se udostojila! Brzo, stavi kavu na stol i nestani", rie Lilly, zatim se nastavlja smijeiti meni kao da sam njezin najljepi roendanski poklon.

~168~

"Onda, duo, ima li ve gotov lanak? U protivnom mogu ti dati tjedan dana, ali ne vie. Shvatit e, milo smo knap, a to se tie naknade, evo... kako ti se ini deset tisua?" "Deset tisua dolara?" ponovim zaprepatena. "Vie od toga bit e teko jer je to tvoj prvi lanak, ali mogu vidjeti s administracijom to se da uiniti! Dakle, draga moja, to misli?" Smijeim joj se bez ijedne rijei i vidim da joj nije lako moda prvi put u posljednjih dvadeset godina. Ili moda trideset. "Pa? Nita nee rei? Nisi zadovoljna? To je zbog novca? Obeavam ti da u nastojati napraviti najbolje", tjera me u oekivanju odgovora. "Lilly..." "Sluam te, draga", smije se od uha do uha. "Ja nemam nikakvu namjeru napisati lanak", izjavljujem iskreno. "Kako?" pita me kao da sam odbila primiti jackpot Super-bowla! "Moda se nismo razumjele, zna?" nastavljam mirna. "Ja sam ti pokazala sliku kako bih ti dokazala, iako nije bilo potrebno, da nisam nekakva nesposobnjakovika kako si mi urlala u lice proli put. Ali zahvaljujui tvojim uvredama i tvojoj aroganciji shvatila sam to zaista ne elim raditi u ivotu." Napravim malu pauzu, a onda: "Ne elim ni u kojem sluaju imati ita s ljudima poput tebe", nastavljam se smijeiti bez ikakva znaka neprijateljstva. "Ali..." Lilly namrti elo, "nisi se naljutila zbog toga to sam ti rekla prolog puta, je l da? Sigurno sam bila mrtva umorna. Zna, ovo je iscrpljujui posao, ne spavam dovoljno i esto se ne osjeam dobro... shvatit e", pokazuje kolica, "ne moe se zbog toga naljutiti. Ja se prema svima ponaam loe, to se zna, ali zapravo nije da sam stvarno zloesta", zategnuto se nasmijei, suzdrava se jer zna da nema vlast nada mnom, ali da je u mogunosti da mi odstrani mozak i skine sve informacije na mp3 uinila bi to bez problema. "Naravno da jesi." "Molim?" "Mislim da uiva u loem ophoenju prema drugima i ako ti to dozvoljavaju, sigurno imaju dobre razloge, ali ja nisam zainteresirana raditi za jednu hijenu koja me, s obzirom kako se probudi, moe poniavati ili masakrirati zbog samog zadovoljstva da to ini." "I dakle, lanak?" "lanak?" smijem se i ustajem, uzimam svoju fotografiju, svoju kavu i trijumfalno izlazim. Kunem se da u se veeras opiti ampanjcem, ovo je najljepi trenutak moga ivota!

ujem Lilly kako proklinje namjetaj u svom uredu koji joj ne dozvoljava da me slijedi svojom stolicom na pogon, zatim baca u zrak nekoliko fotelja i nakon sekunde mi je za petama, ali ja sam ve u liftu. Kao u filmskim scenama u kojima ona odlazi, a vrata se zatvaraju. U redu, lift se ne zatvara brzinom koju sam poeljela pa se Lilly baca na mene poput furije urlajui: "Da se nisi usudila prodati fotografiju onima iz Voguea ili u te vlastitim rukama ubiti, prokleta..." I vrata se zatvore. Na recepciji vidim gospou koja ide na kemo-terapiju tri puta tjedno. Instinktivno joj se pribliavam. "elim vam puno sree, vi ste zaista divni." "Zbog ega, draga?" upita me osmjehujui se. "Pa, kako se nosite s boleu i kemoterapijom, htjela sam vam rei da vam se divim zbog vae snage." "Ali ja ne idem na kemo. Jeste li poludjeli?" odgovara mi rasreno pokazujui gestu protiv uroka. Lilly Horowitz, prvorazredna si kuka. Sputam se na cestu zanesena kao John Travolta na kraju Groznice subotnje veeri. Samo nedostaje da ponem hodati kao reper i da dajem "pet" staricama. Ne proe ni deset minuta kad stie neizbjean Maxov poziv. "Monica, draga!" zapone. "Tko je?" E sada si elim pruiti zadovoljstvo. "Pa ja sam, tvoj prijatelj Max. Ne prepoznaje me vie?" "O ho-ho... Max, zato imam ast?" "Daj, nemoj mi rei da ne zna, nije da ide u GQ prodati ekskluzivu?" "Da budem iskrena, ne." "Daj, Moniice, ljepotice, meni moe rei. Vjeruj mi, nema boljeg od VF-a." Netko tko me zove Moniica ni ne zasluuje odgovor. "Znai, nisam bila jasna. udno jer mi se inilo da jesam. Ja nemam apsolutno nikakvu namjeru napisati lanak o Salingeru, naruiti njegovu presvetu privatnost i raditi za opor

~170~

usijanih glava kakve ste vi." "Ti si potpuna kretenua." "Molim?" "Luda si, ne shvaa to ima u rukama, senzacionalnu vijest stoljea, najvaniji i najkontroverzniji ivui pisac dozvoli ti intervju u svojoj kui, a ti stvara moralni problem?" "Tono! Ba moralni problem!" "Ja to neu popuiti. Novci su u pitanju, eli vie novaca. Daj, reci mi koliko eli. Naprijed, pucaj!" "Ne iskuavaj me!" ironina sam. "Ajde, nemoj biti glupa, zar ne razumije to ti nude? Lilly Horowitz je ta koja te moli da se pobrine za taj ekskluzivni lanak, razumije li? Lilly Horowitz!" "A tko je to Lilly Horowitz? Majka Boja? Sluaj me dobro, Max, glupaa i kretenua reci svojoj sestri, a ako je za tebe vrhunac u ivotu lizati dupe Lilly Horowitz, samo izvoli, ja ne elim nikada vie imati posla s jednim pizdunom kao to si ti, niti s neuravnoteenom osobom kao to je ona, ja imam svoj ivot i jedine osobe kojima polaem raune smo ja i moja ki, jesam li bila jasna sada? Ne? Onda u ti objasniti bolje s kraticom koja ti se tako svia: VF, VAFFANCULO1!" Klik. YESSS! Izvrsna sam zaista, oboje samo jednim udarcem! Nisam nikada mislila da bih to mogla uiniti, ali nova Monica nikoga se ne boji. Istrim u prometnu vrevu maui rukama kako bih zaustavila taksi. Dva se zaustavljaju. Sigurno je to moj sretan broj. Taksist izlazi kako bi mi otvorio vrata. Sjednem i konano se oputam na sjeditu. Izvuem iz torbe Salingerovu fotografiju i poljubim je. "Hvala ti, stari ekscentrini i poremeeni vue samotnjae, zaista te volim."

1 Odi u kurac.

TRIDESET TREE POGLAVLJE

Odlazim proetati Central Parkom u zalazak sunca, kako bih uivala u ovom izvanrednom osjeaju samouvjerenosti, to nikada prije nisam osjetila. Nisam ni iz daleka mogla zamisliti koji se predivan osjeaj unutarnjeg spokoja moe pojaviti branei vlastite ideje. Nemam vie pognutu glavu i ne elim se vie sputati na kompromise. Niti u ljubavi, a niti na poslu. Moe se izvrsno ivjeti a da se ne proda vlastita dua vragu. Moda se ne mogu zaraditi milijarde, ali to nije najvanije, najvanije je ivjeti to vie u skladu sa samima sobom. Trai li ljubav iz bajke, ne moe biti s ve zaruenim ljepotanom jer vjerojatno e se oeniti, rastati i kasnije otkriti da je gej, isto kao to ne moe biti s nekim tko nije prebolio svoju prolost jer e vjerojatno razviti opsesivno-kompulzivne manije i pobjei u Oceaniju kako bi ponovno sredio ivot. Kunem se da u jednog dana napisati knjigu o sebi. Jesi li shvatila, malena? Nemoj nikada dozvoliti da te itko tlai, bolje biti gnjavatorica nego trtaroica. Trtaroe pojede vuk. Sjednem na klupu u blizini Reservoira i gledam patke kako plivaju po vodi. Paii mlataraju krilima kako bi bili iza svoje mame. "Boe, kako su slatke!" ujem se kako govorim. To su hormoni koji govore umjesto mene, nema sumnje! "Draesne su, zar ne?" odgovara mi novopeena mama koja je tek sjela na klupu s djetetom u kolicima. "Da, divne su. Oh, to je tvoj sini?" nagnem se da ga pogledam izbliza. "Da, zove se Kevin i ima dva mjeseca." "O Boe, draestaaan je!"

~172~

Ma, je li to jo uvijek moj glas? Vjerojatno sam opsjednuta! Kevin me gleda i smije se. "Ooo, gledaj, nasmijao mi se!" rastapam se od miline. "Da, on se uvijek smije, zar ne, vrapiu?" makne zatitni remen i uzme ga u naruje. "Pa, prekrasan si, Kevine, i kakve lijepe okice ima i lijepe ruice, mogu li ga uzeti u naruje?" "Naravno." Podiem ga oprezno, mislim da je to prvi put da uzimam u naruje neko dijete svojom inicijativom, ali radije bih to preutjela njegovoj majci. "Pa ti si predivna bebica, zna li to?" Neee, opet imam idiotski glas, zaklela sam se da ga nikada neu ispustiti. "U kojem si mjesecu?" upita me. "Skoro u estom." "Je li deko ili curica?" "Curica." "I ja sam htjela curicu." "Moda sljedee." "Sljedee? Ba i ne vjerujem, ne trenutno, barem... zna, sama sam." "Oh, zaista?" "Da, nije nikako mogao probaviti kada je saznao da sam trudna i tako..." "Oh, ao mi je, ali jeste li razgovarali o tome da imate djecu?" "Eto, da budem iskrena, on ih nije elio, ali mislila sam da je to zbog straha i da e kasnije biti sretan ako imamo jedno, no, nije bilo tako." "Pa, zamisli da te je on iznenada natjerao da bude mama, prikovavi te uz tvoje odgovornosti. Koji put bismo se moda morale staviti u poloaj svoga partnera. Nisu svi spremni imati djecu. elim rei, teko je!" "Bila sam tako uvjerena da e biti sretan, meutim, veer kad sam mu to rekla, pobjesnio je do krajnosti, rekao mi je da sam mu lagala, da sam ga prevarila, uvalila i da me vie nikada ne eli vidjeti!"

"A moja prijateljica je bila s ovjekom za kojeg je mislila da ga puno voli, ali pria je ila loe jer je on imao hrpu problema, zatim se jednog dana pojavi njezin bivi, i zna kako te stvari idu kada si malo oneraspoloen i previe popije, sve u svemu pria za jednu no i nakon vie od tri mjeseca shvatila je da je ostala trudna." "Stvarno? A s kim?" "Nikada nije htjela saznati." "A dva oca?" "Isparili!" "Uh, njoj je gore nego meni." "A ti? Tvoj je mu sretan?" " Oh, bio je." "I on je otiao?" "E, da." "S nekom drugom enom?" "Ne, mrtav je!" "O, sveti Boe, jako mi je ao, nisam htjela biti indiskretna." "Ne, ne brini se, preboljela sam!" smijem se a da ni ne mislim da me sigurno smatra ludom. "Kasno je, moram odvesti Kevina k baki koja je ve sigurno pripremila veeru!" Uzme mi dijete iz ruku s odreenom zebnjom na licu. "Bok i sretno!" kaem joj jo uvijek smijui se. "Bok, maleni Kevine!" "Da, bok... Sretno i tebi", zbrie gurajui kolica dvjesto na sat. Ulazei u zgradu susretnem Joea u atriju koji mi sa zadovoljstvom pokazuje hlae koje mu polako postaju iroke. "Vau! Kako lijepo, Joe, ba sam sretna. Jesi li vidio kako je jednostavno? I kladim se da se osjea dobro." "Istina je da bih mogao ubiti za komad okoladne torte." "Nikakav problem, napravit u ti je bez kolesterola i s malo eera." "Zar postoji?" "Naravno, vjeruj mi."

~174~

"Nee biti odvratna?" "Ne, ne, uvjeravam te!" O Boe, ba ista-ista nee biti, ali barem mu se nee zaepiti arterije. Pripremam mu okoladnu tortu s branom od rogaa, koja s obzirom na sastojke izgleda kao nagrada za konja pobjednika na Paliju u Sieni, ali barem joj estetski slii. Ostatak e napraviti sugestija. Moram napraviti to vie toga za sutranji jelovnik, Bob je sigurno u totalnoj panici i elim poraditi na knjizi. Na brzinu kontroliram potu. Imam e-mail od Petera (entuzijasta) koji kae:

Draga Monica, naelektriziran sam, ne znam kako bih ti zahvalio zbog te ideje koja ti je sinula, jedva ekam da naem malo vremena kako bih se posvetio projektu. Ovdje ludim, ne uspijevam raditi s nesposobnima, provodim vrijeme ponavljajui stvari, a onda ine upravo suprotno od onoga to sam im rekao, sve to stavlja na teku kunju moje strpljenje. U privitku ti aljem neke od svojih recepata (kreme za lice i razliite vlane obloge), na primjer pasta za zube s bikarbonatom, bijela glina i ulje ajevca, ili krema protiv bora s karite maslacom i mukat ruom, kokosov maslac s bademovim uljem i pelinjim voskom, ukratko, imam brdo toga, nadam se da e ti posluiti. to se tie klica, savjetujem ti da kupi klijalite i proita upute. Grlim te, Peter. Trideset stranica je u privitku. Stvorila sam udovite. Zatim Markov e-mail. Bok, curice, kako si? Odgovaram ti ja jer je tvoja prijateljica najtvrdoglavija, najponosnija i najjogunastija osoba koju poznajem. Nasmrt sam ljut na nju jer ti ne eli odgovoriti, iako umire od elje da to uini.

Obeavam ti da neu raditi nita drugo nego je muiti dok ti se ne javi. Nije mi se dopalo kako ste se razile i nisam bio uz tebe koliko sam htio dok smo bili u New Yorku. Htio sam se ispriati zbog toga ve neko vrijeme, ali onda kad smo se vratili, posao, malena, uobiajeni kaos i Sandra koju je teko podnositi (nemoj joj to rei ili sam mrtav) i na kraju ti uope nisam pisao. Vidjet e da e i ti nakon to se bebica rodi imati puno manje vremena za sve. Kako kul, imam dvije keri od dvije ene koje oboavam a da se s njima nisam seksao!!! Jako-jako te volim. Bok, Mark.

Silazim Joeu odnijeti kola s lanom okoladnom kremom. Umjesto da ga je odnio kui, ostao je raditi prekovremeno, a vidim i da je papir s popisom imena ve lijepo popunjen. Bacam pogled: Trisha, Paris-Nicole (ovo je djelo trinaestogodinjakinje s treeg kata), Ashanti, Brianna, Bailey (mora da je alkoholiarka s petog), Fumiko (Japanka s prvog), Petula, Rachel, Bridget Jones (niti mrtva!), Jaleesa i Ignazio. Ignazio ?

~176~

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE

U posljednje vrijeme narudbe su sve zahtjevnije i Tyler to nije mogao obaviti sam pa sam otila s njim u bar, nakrcana kao mula. Bob jutros ima majicu boje izblijedjelog senfa s fotkom Bo Derek s pletenicama i natpisom 10. Pitam se kupuje li ih nove ili imaju trideset godina... Carl i "onaj drugi" stalno su na svojim mjestima, ali ne piju naduak pivo. Podlegli su zdravim napitcima od mrkve i jabuke (koje ipak podebljaju s votkom). Pozdravljaju me srdano s veseljem i komplimentima. Crvenim se. Zacijelo sam se promijenila! Bob me odvue na stranu, udnovato je uzbuen, malo potresen, ne razumijem. Nismo se vidjeli od njegove "ponude dogovorenog braka". "Monica, neto se dogodilo." "Neto... lijepo?" "Rekao bih da jest... ona se vratila." "Ona... tvoja ena? STVARNO?" viem i grlim ga. "Pa to je predivno! Jesi li sretan?" "Da, ali strah me je..." "Vjerujem ti. Morate poeti iz poetka, ali bit e to predivna avantura." "Dola je tu prije nekoliko dana po malenu, i ne znam, vidjela me u sasvim drugaijem svjetlu, svidjele su joj se promjene koje smo napravili u lokalu, rekla mi je da joj izgledam snaniji i sigurniji u sebe." "Ah, ene uvijek padaju na ar lidera!" "Ali ako je jo jednom razoaram? Ako opet ode? Ne bih to mogao podnijeti!" "ekaj, ekaj, korak po korak! Vas dvoje morate se ponovno upoznati, niste vie isti kao prije, mnogo ste vremena proveli razdvojeni i proli ste kroz razliita iskustva. Ali volite se i imate djevojicu. Dakle, ne uri se i vidjet e da e sve biti dobro."

"Jesi li sigurna? Zaista se nadam!" "Naravno. Sva srea da se nismo vjenali!" "Da, tko zna kako bih joj to objasnio." Ostavljam Tylera i Boba u pripremi dostave, dok ja odlazim na pregled kod doktora McEwana. I on me gleda kao da me nikada nije vidio. Ali to sam uinila? "Monica, draga, bogovski izgleda, u izvrsnoj si formi, nalazi su uredni, teina je savrena i curica je odlino." Ufff, hvala ti Boe, uvijek me je strah da neto nee biti dobro. "Ali kako si to postigla? Izgleda kao neka druga osoba, nasmijana si, mirna, puna ivota. Dobro ti ide, zar ne?" "Pa, ne u tradicionalnom smislu, ali ukratko, srezala sam nekoliko suhih grana i sad se osjeam puno bolje. Koncentrirana sam na sebe i curicu, a ostalo slijedi poslije." "Bravo, jako sam ponosan na tebe. Priznajem ti da sam bio vrlo zabrinut kad si dola prvi put." "To se zove instinkt za preivljavanjem, doktore!" kaem mu stiui mu ruku. Dok sam izlazila, zazvoni mi telefon, mama je. "Dakle, kako si danas?" "Gospodski, mama." "Vrlo sam sretna to u imati unue. Izvukla sam sve benkice od kada si bila malena pa u ti ih poslati i, oprosti, nisam izdrala i morala sam rei tvome ocu, ali uvrijedio se jer nisi prvo njemu rekla." Jo jedna briga koju treba nadodati popisu rastavljene djece: nikada ne zna kome prvome rei neku novost, a uostalom uvijek pogrijei. "Druge novosti? Grob... hm, tvoj deko?" "U mojim godinama rei moj deko izgleda kao da sam stara perverznjakinja... Napreduje dobro, barem dok mi ne pria o... poslu." "Pa, mama, barem je to sektor koji ne poznaje krizu!" "Da, ali ni pekari, ako je do toga, ili prodavai benzina ili zubari."

~178~

"Naravno, ali zar ne misli da je originalno? Oprosti, mama, sada te ostavljam, imam drugi poziv." Naravno da nemam, ali kad se predobro slaemo i opustimo, arolija nestane u tili as. Bolje je napredovati homeopatskim dozama. Kod kue me Pilar eka u hodniku, lupkajui po dlanu lijeve ruke s poklonom koji joj je upravo poklonio Viagra. "To je ruiasti vibrator, ini mi se." "Tono, shvaa? to misli da u s to?" "Ne znam moe li se napraviti pjena za cappuccino, ali moda e ga maak cijeniti." "Samo pravi imbecil ini tako glup poklon, a uostalom, gledaj kako je malo!" "Aha, evo zato si tako ljuta." "Poslat u ga ena." "to namjerava?" "Poslat u ga njegova kua, na ena." "Ne, daj, ostavi to, taj e te ubiti." "Vjerojatnije da ja ubijem on, taj idiot, ako ba nije znao to pokloniti meni, mogao je kupiti bon za mobitel ili boce vino ili teka cigareta!" Nije niti dovrila reenicu, a ve tri ko luda du hodnika i baca se u zagrljaj jadniku s dva kofera, ruksakom oko ramena i pederuom. "PEEETEEERRR!" Kako Peter? Grli ga i ljubi kao mua povratnika iz rata. Peter Bonelli? Peter se tekom mukom pribliava vratima s Pilar privijenom uz njega poput koale, jo uvijek s vibratorom u ruci. "Ti si Monica, zar ne?" nasmijei mi se i prua ruku. "Skuio sam po trbuhu!" "Izvanredna intuicija!" stiem mu ruku. Nikad ga takvog ne bih zamislila. Ili, bolje, nisam ga uope nikada zamiljala. Ima smee kovre, naoale, bradu od tri dana i dranje trebera, slatko lice koje zrai

dobrotom onoga tko je puno propatio i na kraju se predao, ali ipak odie povjerenjem. Pilar mu se i dalje jako veseli poput psia. Priznajem da mi malo smeta, eljela sam imati ekskluzivu na njegovo prijateljstvo. "Peter, pa to ti tu radi ? To jest, znam da je to tvoj stan, ali... eto, nisi li bio u Novom Zelandu?" O Boe, gdje u sada otii ivjeti? Nije li me mogao obavijestiti? Ne uspijevam prikriti svoju zabrinutost. "Da, ali ostavio sam posao, postalo je katastrofino. Jao, koji idiot, nimalo ne brini! Ti e ostati tu cijelo vrijeme koje smo se dogovorili. I due, bude li potrebno. Ja u otii k Steveu, on se vraa za est mjeseci, uope nema problema. Samo sam svratio upoznati te i vidjeti kako si, i uzeti nekoliko majica ako nema nita protiv." Uh, sva srea, kako sam se prestraila, ve sam se vidjela nasred ceste kako prodajem ibice. "Jo si ljepi nego kad otputovao, zna? Sav pocrnio." "Ja lijep? Ma daj, ne zezaj", pogne glavu. "Daj, Peter, ui u... svoj stan, ao mi je zbog nereda. Da sam znala da e doi, pospremila bih." I zalila sedam preivjelih kaktusa... Peter ulazi u stan i iskreno, doista mi je nelagodno. Tako mi je bilo dobro samoj. S njim sam samo izmijenila nekoliko e-mailova, uistinu ga ne poznajem. To je nekako kao da prvi put susretne nekoga koga si upoznao na chatu. Prislanja svoje stvari u jedan ugao i ostaje ukoen kao panj. "Daj, Peter... osjeaj se kao kod kue!" ironina sam. "Monica, oprosti mi, zaista, ne elim biti neumjestan, ne znam kako bih ti rekao koliko mi je ao to sam ovako banuo, ali odmah u nestati, ne boj se." "Peter, ne pretjeruj, daj, sjedni i opusti se, napravit u ti kavu... od jema!" "Okej, onda u rado prihvatiti kavu, ali zatim odlazim." Die se kako bi uzeo neto odjee iz svog ormara i kree se kao da je gost, zbunjeniji je od mene. Pripremam kavu i posluujem je u, barem kako mislim, njegovu alicu (s velikim P), zajedno s muffinom od borovnica koje sam sama napravila. "Dakle, Peter, kako to da si ostavio svoj posao?" pitam dok sjedam.

~180~

"Jer... sve je bio ogromni kaos i nisam htio tratiti svoje vrijeme pa sam na kraju digao ruke." Uivo izgleda malo krut, dok mi se u svojim e-mailovima inio tako osjeajnim. "Pa, teta, inilo se zanimljivim..." "Da, bilo je, mjesto je bilo arobno, ali previe zapreka, ukratko. Bolje izbjegavati komplicirati si ivot, ne?" "Ako ti tako kae..." Tiina. "Dakle... eka curicu." "Da." "Kako se osjea? Uzima li vitamine? Spava li dovoljno?" "O, da, ponaam se prema sebi kao prema princezi, a i Tyler je uvijek sa mnom, doista je pravo zlato." "Da, Tyler ne zna da sam tu, tko zna kako e reagirati." "Nisi mu rekao?" "Ne, na brzinu sam otputovao i nije mi ga se dalo zvati kui i razgovarati s majkom." "Razumijem." Razgovor jenjava, moda je vrijeme da ode kod Stevea. "Ovi muffini su izvrsni, stavila si riin slad?" "Javorov sirup... pola alice." "A... eto, doista su jako ukusni." Izgleda kao netko tko ima preuske cipele i jedva ih eka izuti. "Monica... zamislio sam ovaj susret sasvim drugaije, zna, ja sam srameljiv i puno bolje komuniciram piui." "Onda, ako eli, tamo je olovka i ovdje su papiri." Smije se. "Grozan sam, oprosti mi, ali iza mene je vrlo dug put i tako sam umoran i... sada je bolje da odem." Ustajemo. Pratim ga do vrata. "uj, bi li moda htjela otii na veeru u izvrstan tajlandski restoran? Ovdje je na uglu!"

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Nikada u ivotu nisam se toliko nasmijala. Peter je zabavan za umrijeti. Ispriao mi je nevjerojatne stvari o svojim putovanjima i svom poslu i izvrstan je u oponaanju svoje majke. Prepoznala sam cijelu njegovu njenost i osjeajnost koju mi je prenio u ovom periodu. inilo mi se nemoguim da sam se prevarila. Nakon veere proetali smo Villageom, mjesecima nisam etala s nekim. Peter poznaje mnotvo ljudi. Ne napravi ni deset metara a da ne pozdravi nekoga, poput potara je! Pratio me kui kako bi se uvjerio da sam ula prije negoli ode i udno je kako se Pilar, im nas je ula da se penjemo pojavila na vratima i koristi priliku da ga ponovno poljubi. Boe, koje prokletstvo! "Monica, ako si sutra ujutro slobodna, odvest u te u pravi turistiki obilazak. Jesi li za? Moda bismo mogli unajmiti bicikle." "Zato ne?" odgovaram zadovoljna jer nije takoer pitao Pilar. " eli li ii s nama, Pilar?" Kvragu! "Ne, ja sutra jutro radim, ali moda za veera?" "Okej, onda u ja kuhati za vas", nudi se Peter. Pozdravlja nas jednim poljupcem i odlazi. Nas dvije ostajemo trenutak na vratima, hinei ravnodunost, a zapravo izgledamo kao dvije lavice koje se otimaju za plijen. I to kakav plijen... "No, Pilar, vrlo sam umorna." "No, Monica, i ja moram u spavanje."

~182~

Izmijenimo malo nategnut smijeak i nestajemo iza svojih vrata. Evo zato ene uspijevaju biti prijateljice samo dok se ne umijea mukarac, ak i ako je gej! Sutra ujutro zazvoni zvonce u devet. Iznenada se budim, sanjala sam da sam u koli, na maturi, to je moj san koji se stalno ponavlja. S potekoom silazim s galerije i zalijepim oko na pijunku, zatim promrmljam jedan slabi: "Tko je?" " Peter!" Ve? Otvaram vrata u pidami, krmeljava i raupane kose. Peter ne uspijeva zadrati smijeh. "Imaj potovanja, molim te, ja sam trudna gospoa izbaena iz kreveta u zoru! To je protuustavno!" "Htio sam doi kasnije, ali promjena vremenskih zona dri me budnim ve etiri sata i nisam vie izdrao. Moemo otii na doruak u Le pain quotidien. Vidjet e da e ti se svidjeti." Gunam i nestajem u kupaonici. "Funkcionira li dobro odvod?" pita me. "Svaki trei put, ali nemam hrabrosti pitati Joea. Ne sve dok ne izgubi dvadeset kila, mogla bi mu se zaglaviti ruka!" "Ja u se pobrinuti za poslie koji su ti potrebni, ili, pak, pitaj Tylera." "Oboavam Tylera, ali treba mu dva mjeseca da ti promijeni arulju!" I7.la7.imn u ledeno jutro i odlazimo na doruak u neki francuski lokal s dugakim drvenim stolovima i ogromnim staklenkama s marmeladom i okoladom koje razmazujemo po toplom kruhu i itamo New York Times komentirajui naglas vijesti s gledita "ovjeka s ulice": "Nadamo se da e brzo zavriti Bushov mandat", "Uzeti kredit danas je neizbjeno", "Jabuke vie nemaju isti okus kao nekada". Ali ne mogu shvatiti: "Ne postoje vie prelazna godinja doba!" Vodi me u etnju po cijelome Manhattanu, na mjesta na kojima nikada nisam bila. Moma, Frick Collection, Carnagie Hall, Chelsea Market i na kraju na vrh Empire State Buildinga na koji sam se uvijek odbijala popeti jer sam to smatrala turistikom atrakcijom, ali moram rei da je vrijedilo! Takoer me vodi u ZOO u Central Park gdje, umjesto da susretnem sve ivotinje iz crtia

Madagascar, vidim samo jadne operuane pingvine koji plivaju u vlastitom gvanu. "Jesi li dugo sa Steveom?" upitah ga iznebuha dok kriomice bacamo kikiriki majmunima. "S kim?" "Sa Steveom, svojim prijateljem, onim kod kojeg spava. Njegovi lijekovi su u tvojem ormariu." "Ali ja nisam sa Steveom." "A ne? Dokuila sam da jesi." "A zato?" upita me malo zapanjeno. "Tako... zakljuila sam." "A po emu si to zakljuila?" "Naslutila", smijuljim se poprilino zbunjena. "Oh, dakle ti misli da sam ja gej!" "Ja? Ne, ne mislim da... zato, zar nisi?" Prasne u smijeh. "Ne, ali nisi jedina koja me to pita. Valjda imam glas malo... tanki, zatim, fitoterapija zapravo i nije jako muevna." "Ne, ja nisam htjela rei... to jest, vjerovala sam..." Ljubiasta sam u licu, koja sramota. Bila sam skroz uvjerena da e mi ispriati svoju uzbudljivu ljubavnu priu sa Steveom, no, HETERO je! "Bez brige, nisam se uvrijedio, to jest, duuuooo, zaista ti je frizura sraaamoootna, umro ti je frizer, kojim sluajem?" Glupira se imitirajui drag queen. "Dakle, hetero si i nema djevojku?" "Ne, nemam. Svaki put kad bih se zaljubio bio sam ostavljen i previe sam patio, dakle... Radije se drim podalje i radim to vie mogu." "Pa... dobrodoao u klub, dakle... Zato ne bismo razgovarali o poslu?" naglo prekinem. "Ve sam stavila na papir nekoliko zamisli o sadraju knjige, hajdemo kui da ti pokaem." Kod kue radimo cijelo popodne prepisujui recepte i isprobavajui na sebi razliite

~184~

miriljave masti i maske za lice. Potpuno smo zamazani maskom od jogurta s maslinovim uljem i kremom za ruke od karite maslaca. Izgledamo kao dva demonstranta iz Avona (onda se netko pita zato ljudi misle da je gej) kada zazvoni zvonce, Tyler je. im ugleda svoga brata, ne obazirui se na bukuri na njegovu licu, grli ga i podie u zrak. Strah me je da e ga prepoloviti. Presretan je i zadovoljan, oi mu se sjaje, ne prestaje ga milovati i stiskati uza se, u ekstazi je. Peter ga grli beskrajnom njenou, kako to ini stariji brat s mlaim da bi ga zatitio. Postavlja mu brdo pitanja i obasipa ga komplimentima. Dok ispiremo lice u kupaonici, ape mi: "Monica, nee mi vjerovati, ali Tyler je druga osoba. Sada kad sam ga vidio, vie nego ikad svjestan sam toga. Ti si ga promijenila, postaje mukarac, radi, ima malene odgovornosti, ekstrovertiraniji je. Ti ima mo izvlaenja onoga najboljeg kod osoba." "Jaaa? Ma to to govori, pa nitko me ne eli!" "O kome govori, o dva donatora sperme? Samo zato to si naila na krive, ne znai da nisi izuzetna, a vjeruj mi, doista jesi." Odluih prihvatiti kompliment a da ne umanjim svoju vrijednost, kao to to uvijek inim. Pripremamo veeru dok Tyler postavlja stol potpuno sam. Peter je gotovo ganut. On i ja smo izvrsna momad, zaista je kompetentan i jako brz u ostvarenju bilo kojeg jela. Upravlja noem poput iluzionista i uspijeva narezati perin izrazitom brzinom, bolje od multipraktika, zadivljena sam. Pripremamo indijsku veeru na bazi lee i cvjetae s curryjem kada stie Pilar. Na trenutak u njezinim oima primjeujem razoarenje. Ah, ah, draga moja, 1:0 lopta u centar... Naravno da ga zagrli i ljubi u usta, gesta zbog koje Peter sputa pogled i odmah se crveni. "Kako dobri, kuhate, izgledate kao oni koji se vidu na televizija." Laktom trknem Petera. "Jesi li vidio? Uvjerljivi smo." "Sumnjala si?" Sjednemo za stol i Pilar pone lokati. Zapravo pije vino koje ja ne mogu piti i mislim da je sama slistila barem bocu i pol, tako i ono malo konice koja joj je preostala ode dovraga.

"Peter, zna da sam siempre bila zaljubljena u ti?" Evo nas! "Ma ne, daj, govori to kako bi me mogla zafrkavati." "Ne, ne, ne", zaplie jezikom milujui ga po ruci kaiprstom, "ti sladak, i iskren, i lijep, i simpatian, i dobar..." "A ti si mrtva pijana." "Ne, ja odlino podnosim el vino", ustaje i sjedne mu u krilo. Kako bih izbjegla da prisustvujem toj besramnoj sceni, molim Tylera da mi pomogne raspremiti stol, dok mu ona govori u uho i nasmijava ga. Kad smo oprali tanjure, odluih da sam dovoljno podnosila. Uostalom ne mogu se natjecati s jednom sado-mazo pijanom panjolkom i ne-trudnicom. "Dobro, dragi", lupim dlanovima, "bilo je zabavno, ali sutra me eka jako naporan dan i, ako nemate nita protiv, voljela bih otii u krevet." "Naravno, Monica, oprosti, nisam primijetio koliko je sati", kae Peter nastojei paljivo maknuti Pilar sa svojih koljena. "Sad emo otii." "Otprati me kua, Pit, bojim se da ne izgubim." "Ali stanuje tu preko puta", kae Tyler. "Uvijek se deavaju udni susret u ova zgrada." "Okej, Pilar, otpratit u te, ali samo zato to znam da si sposobna na sve." Zatim obraajui se meni: "Hvala na lijepom danu, Monica, nazvat u te sutra pa emo nastaviti posao." "Okej", nasmijeim mu se na brzinu. Zatvorim vrata i... GGGRRR! Da, priznajem, slubeno sam ljubomorna na Pilar.

~186~

TRIDESET ESTO POGLAVLJE

Za: Trudna sam. Odluna sam. Poslala sam k vragu 80% svoje prolosti. Protiv: Svia mi se Peter. Peter je vlasnik mog stana. Peteru se svia Pilar. Apsurdno je, vjerojatno su to jo hormoni, ne uspijevam ni na to drugo misliti osim na Petera (i na seksanje s Peterom u etrdeset i jednoj pozi, to je jo jedan simpatini popratni efekt trudnoe: ludo ti se seksa, a naravno nema nikoga tko bi to inio s tobom). Zavrit u tako da u se trljati o jastuke poput psa! Pa zar je mogue da je otkada je doao postao moja fiksacija? Bila sam izvrsno, poela sam nadvisivati svoju "osjeajnu podinjenost pogrenim mukarcima", a sada ponovno osjeam leptirie u trbuhu i sve tipine znakove adolescentske zatreskanosti. Hormoni. Nema drugog objanjenja: hormoni i proljee koje dolazi. Hormoni, proljee koje dolazi i Peter koji je divan... Oboavam ga gledati kako sjecka mrkvu, kao i nain na koji mijea pjenjaom i kako isprobava jelo s kuhae. O Boe, sanjam da me povali meu povrem i itaricama, ali kako bi i mogao s ovim trbuhom? A uostalom, ne elim da moja ki vidi kako radim odreene stvari! I normalno je da ga privlai Pilar i njezine erotske igre; jedinu igru koju bih mu ja mogla predloiti je Crni Petar! Boe, koja nesnosna situacija.

Nije mogue da se zaljubljujem, zar ne? Do prije dvije minute plakala sam za Edgarom, a sada gotovo poinjem razmiljati "Koji Edgar? Kako, David?". Ne mogu si dozvoliti da izvodim pizdarije ili da ponovno patim. Ne u ovom trenutku. Okej, pravit u se kao da se nita ne dogaa, ignorirat u ga. Zapravo ljubav je samo stvar kemije, ne? Dakle, dovoljno je ne misliti na to, i prije ili poslije e proi. Razmiljat u o njemu kao o paprati. Peter-paprat. Majko moja, uzbuena sam. Otvaram elektroniku potu kako ne bih mislila na njega i nikada kao danas spam "Poveajte svoj penis" nije tako udno djelovao na mene. Koncentriraj se na disanje, Monica, opusti se, OOOMMM! Tu je i e-mail koji sam oekivala svakog trenutka: Od: Lilly Horowitz Vanity Fair Cc: Linda Rosenblatt, Max Del Vecchio

Draga moja Monica, nakon naega nedavnog susreta ponovno Ti obnavljam ponudu za lanak o J.D. Salingeru od dvije kartice. Honorar je promijenjen na 13 000 USD, iznos koji obuhvaa akviziciju prava objavljivanja fotograjije u Tvojem posjedu. Sigurna u Tvoj brz i pozitivan odgovor, ostajem Ti na potpunom raspolaganju ukoliko Ti je potrebno bilo kakvo objanjenje ili informacija. Srdano, Lilly Horowitz. To se zove ne znati prihvatiti ne kao odgovor. Naravno da bi mi ti novci itekako dobro doli, ali kad bih ih prihvatila, gorko bih se pokajala, prodala bih duu Vragu (koji nosi Pradu). Briem e-mail bez aljenja. Zazvoni zvonce koje me vraa u okrutnu realnost: iza ovih je vrata ovjek s kojim bih se smjesta eljela "pariti". Od same pomisli oblijeva me hladan znoj. Na brzinu isperem lice pod vodom i odlazim otvoriti nastojei zadrati indiferentno dranje. Otvaram vrata i Joe je. Moj libido vrtoglavo se trmoglavljuje ispod cipela. "Bok, Monica, doao sam ti osobno donijeti ovaj paket, tako ujedno koristim priliku da idem pjeice po stepenicama. Zna li da je tvoja okoladna torta bila odlina? Ne moe povjerovati,

~188~

bez maslaca i jaja, gledaj..." Ponovno stavlja ruke na remen hlaa kako bi mi pokazao za koliko ga je rupica stegnuo. U posljednje vrijeme postala je to njegova uobiajena gesta, kao pruanje ruke. Ne elim biti tu onog dana kad mu hlae padnu na pod. "Ponosna sam na tebe, Joe." "I ja sam ponosan na tebe, Joe", ponovi jedan glas iza njegovih lea. Jedan tanki glas, koji mi izaziva trnce po leima i odmah zamiljam najee seksualne scene koje postoje. Boe, on je, a sada kad je odmoran i bez naoala jo je ljepi. "Bok, Monica", daje mi poljubac u obraz na koji odgovaram rastresena. "Donio sam malo integralnog brana da ti pokaem kako se radi sejtan." Upravo je to ono to mi je trebalo. Uzbuuje me ak i nain na koji to izgovara... Seeejtan. Uzima zdjelicu i sipa u nju brano, zatim dodaje vodu i poinje mijesiti. Opinjena sam gledajui njegove spretne i iskusne ruke i zamiljam da mijesi mene. Paprat, moram misliti na paprat, veliku, bujnu i neivu paprat... OOOMMM. " Monica?" "Paprat!" "Kako, oprosti?" "Potpuno jednostavno, izgleda jednostavno." "O da, jest, i malo kota u odnosu na onaj koji moe kupiti u specijaliziranim trgovinama." "Zanimljivo." "Sada mora stajati u vodi otprilike sat vremena, zatim u ti pokazati drugi dio." Sat vremena, zna li to bih ti mogla raditi u sat vremena? Zabranjene stvari u mnogim dravama. "Znai, sino si otpratio Pilar?" "Da, ostao sam malo s njom jer se nije dobro osjeala, tek je bila prekinula s dekom i trebala je popriati o tome. Ne vjerujem da je preboljela Maggienu smrt." Prokleta laljivica, nema nikakvog deka osim Viagre kojeg biuje jednom tjedno, a za

Maggie joj se uvijek ivo fukalo, koja guja! Umirem od elje saznati je li otiao s njom u krevet, ali nismo dovoljno intimni. " uj, ti i Pilar... dakle... da... ti i Pilar?" "Ja i Pilar to?" "Ti i Pilar ste prisni prijatelji, ne?" "Rekao bih da jesmo, poznajem je pet godina." "I niste nikada..." "Pa koliko pitanja, kako to da si tako znatieljna?" "Ja znatieljna? Apsolutno ne, bilo je to tako da se neto kae, s obzirom da moramo ekati sat vremena." Dovraga, nije razjasnio moju dilemu: je li ili nije spavao s njom? I eventualno koliko puta? "Pripremit u aj, eli li i ti?" "Rado!" I takoer bih se istuirala hladnom vodom. Moda s tobom. UffF, dosta, otvorit u paket koji mi je donio Joe. alje mi ga majka. Pun je benkica kad sam bila novoroene. Malene su i draesne, ruiaste, zelene i ljubiaste, tu su i papuice i podbradnici i ak jedna kapica i mekana etkica koja mirie na puder. Nita nije bacila. Kako je slatka moja mama. Peter se vidjevi odjeu raznjeio vie od mene. "Voli li ti djecu?" upitah ga. "Volim li ih? Oboavam ih, elio bih imati cijelu momad." Evo, znala sam, bio bi i dobar otac. Brad Pitt Perry Streeta. Nedugo zatim vraamo se naoj smjesi. Peter njeno u ruke uzima kuglu tijesta, stavlja je pod mlaz vode, nastavlja mijesiti i pritom ispire sav krob. "Daj, probaj sa mnom!" kae mi.

~190~

"Da, molim te!" kaem kao da sam rekla: "Povali me sada na stolu!" "Monica, jesi li dobro? Nekako si se sva zacrvenjela." "Kae? Vjerojatno je to tlak... nekako je visok u posljednje vrijeme", odgovaram hladei se novinama. "Uzima li Kristov cvijet?" "Oh! Kako ne! Na potoke!" Stavlja spuvasto tijesto u moje ruke i pomie ih zajedno sa svojima kako bi mi pokazao kako se to radi. Nikada nisam vidjela nita erotinije, osim Duha i 9 1/2 tjedana. Mogla bih doivjeti orgazam u svakom trenutku. Naa tijela gotovo se dodiruju, osjeam miris njegove koe i njegova ampona, pa zar je mogue da ja uope ne djelujem na njega? Ah, da, ve sam zaboravila, ja imam trbuh, a on je upravo pojebao Pilar... "Peter, jesi li se pojebao s Pilar? Reci mi istinu!" upitam ga bez ustruavanja. Gleda me iznenaeno. "Naravno da nisam pojebao Pilar. Monica, ma to to govori?" "Onda me poljubi." Hvatam ga za lice svom snagom testosterona koji kola u meni. I strastveno ga ljubim. "Monica, to to radi? U tvom stanju... ne bi trebal..." njeno me udalji. O Boe, znala sam, napravila sam budalu od sebe, sada e biti nevjerojatno neugodno i njemu i meni, bilo bi bolje da potraim drugi stan. Odmah. "Oprosti, ali to nisam ja, hormoni su, kao da sam opsjednuta. Nemoj pridavati panju, dapae, zna to u? Poet u slagati kofere, bolje je da ja odem kod Stevea na neko vrijeme." Poinjem skupljati svoje stvari nasumice samo da ga ne moram gledati u oi, a cijelo to vrijeme on ima sejtan u rukama i lice ljepljivo od glutena. I jo je vie seksi. Pere ruke i prilazi mi, stavlja ruke na moja ramena, zatim mi lagano masira vrat i ovoga puta on mene ljubi, savreno.

"Monica", apue mi, "ja mislim da sam zaljubljen u tebe mjesecima i elim te poljubiti od prvog trena kada sam te ugledao, ali nisam mislio da te zanimam." "Peter... otkada sam saznala da nisi gej, ne uspijevam te izbaciti iz glave i imam sramotnu elju voditi ljubav s tobom, iako u mom stanju, jedino to se moe je etati i drati se za ruke." "Monica... ja doslovce umirem od elje voditi ljubav s tobom."

~192~

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

Ostajemo u krevetu cijelo jutro i polovicu popodneva. Mazimo se, ljubimo, vodimo ljubav i smijemo ko ludi. Nisam se tako osjeala jako dugo. Ne, ispravljam se, nisam se tako osjeala nikada u ivotu. Peter je singl, hetero, mojih godina, radi, volidjecu, nikada nije bio promiskuitetan, samostalan je, ne ovisi o svojoj majci i ne drogira se. Gdje je zajeb? Za sada ne elim znati. Ionako, ako ga ima, prije ili kasnije u ga otkriti. Ostajemo priljubljeni jedan uz drugog, sve dok nas glad ne natjera da izaemo iz kreveta. Peter mi sprema arobne sendvie s umakom od padidana i kapara i prenih kolutova luka koji se otapaju u ustima. Nakon jela, ponovno se vraamo u krevet. Prislanjam glavu na njegova prsa dok me on miluje po kosi. "Zna li da si predivna?" "Ja?" Koji idiotski odgovor. "Naravno, ti. Zrai nekim sjajem koji me ostavlja bez daha i s trbuhom si prekrasna." Nije mogue da se to meni dogaa. Mukarac koji me doslovce obasipa komplimentima, sad e mi rei da je oenjen, osjeam to. "Peter... Jesi li ikada imao zaista vane veze u svom ivotu?" "Da, jednu, prije nekoliko godina i trebalo mi je jako dugo da se oporavim, a kad sam se oporavio nisam vie elio riskirati da tako patim i bacio sam se na posao. Znam da je to kukaviki, ali tako je teko uspostaviti ravnoteu i jednom kad to postigne, iako je satkana od malih sigurnosti, nastoji je vrsto zadrati." "Dobro te shvaam."

Evo, sad e mi rei da mora ii, da je bilo lijepo, ali da bi se radije vratio svojoj "savrenoj ravnotei" kako ne bi riskirao da pati. "Tako mi je lijepo s tobom, tako je lijepo priati s tobom, stisnuti te... Nisam vjerovao da u to ikada ponovno osjetiti. ini mi se kao da te oduvijek poznajem i... moram ti neto priznati..." Evo nas, sada stie crijep u glavu. "Vratio sam se tako brzo kui jer sam znao da si sama i da ti je teko, a s obzirom da je tamo bila bezizlazna situacija, htio sam se vratiti kui to prije." Sigurno sam mrtva i sad sam u raju. Sada se moramo suoiti s trudnoom. Rei e mi da moram napraviti DNK test i natjerati oca da prihvati odgovornost. "Smeta li ti ako stavim ruku na trbuh?" "Ne... nikako." TUP! "O Boe, ritnula se!" smije se. "Predivno je, jedva ekam da se rodi. Koliko jo nedostaje?" "Tri mjeseca, malo vie." "Bit e lijepa." "Ne znam kome e sliiti." "Sliit e samo tebi, u to sam siguran." Daj, recite mi gdje su skrivene kamere, ve ste se dovoljno zabavili, niste li ? "Peter, ti si stvaran?" "Naravno da sam stvaran." "Nije da e sada ustati i rei mi da mora otii kod svoje djevojke i da e me moda nazvati, da je bilo lijepo, ali ne dovoljno da bi bili skupa i da se ne osjea sigurnim jer nisi stvoren za vezu, a tu je i malena i ti ne eli biti otac keri koja nije tvoja i..." "!" stavlja mi ruku na usta. "Pa s kakvima se ti drui?" "Do sada, samo s gadovima, Peter, s puno njih." "Doi ovdje", grli me, "ja sam tu, ja nikada nikoga nisam ostavio u svom ivotu, nisam sposoban za to. Mrzim naputanja i rastanke, a tako se dobro osjeam s tobom da mi se ini poput sna." Briznem u pla.

~194~

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

Sljedeeg jutra Peter i ja obilazimo trnice biolokih proizvoda gdje me pouava kako izabrati najbolju robu a da se ne zeznem. Zatim zajedno pripremamo ruak za lokal, s njim je to tako lako. Potrebno nam je malo vremena i potpuno smo skladni, on se nikada ne pravi vaan, ve mi vrlo strpljivo pokazuje trikove zanata. Kada stie Tyler odmah shvaa da se neto udno dogaa. Jadniak, najstresniji period njegova ivota. Svaki put kad probavi jedan dogaaj, odmah uslijedi neto jo gore! Vidi da nosim Peterovu koulju otvorenu na trbuhu i njegov donji dio tirkizne pidame. Ne promie mu taj detalj. "Kako to da ima hlae moga brata?" Smijeim se Peteru kao da mu u tom trenutku govorim: "Sada mu ti to objasni." "Ne ini li ti se prekrasna, Tyleru?" On to govori o meni? Tyler me gleda i shvaam da se njegov mozak vrtoglavo napree ne bi li pronaao odgovor. "Da, ali zato ima tvoju odjeu? Zar nema svoju?" "Naravno da je imam, ali svia mi se nositi Peterovu. To je tako slatko." Nisam ni ja uspjela razjasniti njegove dileme. Strpljenje, pouzdaj em se u njegovu domiljatost. Svi odlazimo u smjeru bara gdje vidimo Boba u sve boljoj formi (ima majicu s natpisom "S idiotom sam" i strelicom u smjeru njegove desne strane). Automatski svi stanemo na njegovu lijevu stranu. Peter i Bob odmah se sprijatelje i odlaze u kuhinju. Ja ga promatram iz daljine, sjedei uz ank na Carlovu mjestu. Potpuno zanesena gledam ga kako gestikulira i smije se dok mu daje neke smjernice (to je jae od njega). Zar je stvarno mogue da sam se ve zaljubila? Ma neeee. "Boe, kako je lijep..." uzdiem. "Tko, moj brat?" pita me Tyler.

"Da", priznajem mu, "jako." "Ah", sputa pogled kao da je razoaran. "Smeta ti? Budemo li skupa, mislila sam rei." Slijee ramenima. "Ionako ete i vi otii, znam to." "Hej ti, dobro me pogledaj u oi", uhvatim ga za bradu. "to sam ti rekla proli put? Osobe koje te vole nee te ostaviti, a Peter se vratio upravo zbog nas dvoje. Dakle, ne elim da se brine, ovdje te nitko nee ostaviti, okej?" Kimne glavom. "Jesi li se uvjerio? Vjeruje li mi? Jesam li ti ikada lagala?" Odmahne glavom. Peter i Bob vraaju se iz kuhinje, izgledaju kao da se oduvijek poznaju. Peter je tako prirodan u ophoenju s ljudima, ne moe a da ga ne zavoli. Dolazi do mene, grli me i stavlja ruke na trbuh, zatim mi apue na uho: "Ve ste mi nedostajale!" Moram se utipnuti da vidim jesam li budna. Zar je to doista ljubav? Dvije osobe koje gaje vrlo jake osjeaje jedna prema drugoj i pokazuju ih na tisuu naina? I to je to? Ma neeee. "uj, Peter, ne bi li mi mogao pomoi oko lokala? Monica je izvrsna, ali uskoro nee moi vie dolaziti, a narudbe su tako brojne da ne mogu vie zahtijevati od nje da ih radi kod kue ili e me jednog dana uhapsiti. A uostalom, ja uope ne znam kuhati!" "Ja nemam nita protiv da kuham za tebe, dapae, imam hrpu ideja koje e ti se svidjeti. Ovaj lokal je na stratekom mjestu, potencijalni je rudnik zlata." "Ozbiljno govori?" "Imam znatnog iskustva, vjeruj mi!" Bob klie od radosti. "Dakle, ako kae da e tako dobro ii, mogli bismo postati partneri!" "Hej, hej, hej, a mene si zaboravio? Ja sam ta koja je uzdigla sudbinu ove mije rupe, ne zaboravi to!" "A tko bi te zaboravio, bez tebe bih se ve odavno ubio."

~196~

"A ja?" izusti Tyler. "Tono! Nas dvoje? Postali smo obina radna snaga? Ako se naa prava nee uvaiti, trajkat emo. Zar ne, Tyleru?" "Tako je!" "Ne, ljudi, ja se ne alim, zaista mislim da bi nam ovo mjesto moglo donijeti zaradu. to kae, Peter?" "Potpuno se slaem. to ti misli, ribice?" pita grlei me. Zove me ribica i pita za moje miljenje? Ako ovako nastavi, dat u mu i broj svoje kreditne kartice! Evo, sigurno je ljubazni lopov, zavest e me i sve mi pokrasti. Izlazimo sve troje iz lokala, Peter dri jednu ruku oko moga struka, a drugu na Tylerovu ramenu. Kako lijepo, ve izgledamo kao obitelj. Tyler zrai, osjea se zatieno, pored Petera svi se osjeaju sigurno. Pa gdje je bio sve ovo vrijeme ? Peter i ja se vraamo kui, dok Tyler ostaje obaviti dostave. Sada kada imamo cijeli dan slobodan, imam ideju kako bismo ga mogli provesti. "Morali bismo se primiti pisanja knjige", kae mi Peter. "Oh, naravno, jedva ekam!" "Zato je ne bismo pisali u krevetu?" "ita mi misli." Dok otvaramo vrata evo Pilar koja se sluajno pojavljuje na vratima. Ne zna nikakve novosti. "Vi ste se, vas dva vjenali? Siempre ste skupa, kako dosadno." Peter me gleda i grli. ekaj, jesam li dobro shvatila? Grli me pred drugom enom super-pohotnicom koja jedva eka da ga zajai, a on joj se ne nabacuje? Ako se tu neto krije, mora da je golemo! "Monica i ja smo zajedno." "to?" vie Pilar izbuljivi oi. "Ne mogu vjerovati za to."

Kimam glavom. "eli rei da ja tebi ne sviam?" pita Petera s nevjericom i rukama na bokovima. "Nisi ba moj tip." "to? Pa nije mogu, ne potuju se nikakva vrijednost, ini mi se da idem probati el vibrator", odlazi gunajui na panjolskom. "Peter, ja te oboavam." "Ja sam taj koji oboava tebe. Rekao sam ti, uspijeva izvui ono najbolje u ljudima. Nisam se tako osjeao sto godina i ne mogu ni zamisliti da te ne vidim i da nisam s tobom svaki dan, usreuje me." Kako lijepo, postat emo jedan od onih parova koji ive u simbiozi i ine sve zajedno i slave dijamantni pir potpuno ishlapjeli i govore "nismo spavali odvojeno niti jednu no". To je ono to sam uvijek eljela. Kod kue nastojimo raditi, ali ne uspijevamo se koncentrirati vie od tri minute bez ljubljenja i grljenja. Toliko sam sretna da se uasavam od pomisli da bi sve to moglo nestati. Peter me gleda ravno u oi i tumai moju misao. "I ja se bojim, zna? Misli li da je meni drugaije? Svaki korak naprijed neizmjerna je emocija pomijeana s jebenim strahom da riskiram i ponovno patim. Okruio sam se sitnim sigurnostima tijekom svih ovih godina kako bih se zatitio od boli i straha da ponovno ne propadnem i ovoga puta moda se i ne podignem na povrinu. Ali ne moe se potpuno odustati od ljubavi a da se barem ne proba, kao to sam to inio sve do sada jer bih ovog puta bio najvei kreten svih vremena da ti dopustim da pobjegne i ne bih si to oprostio sve do posljednjeg dana svoga ivota." "Peter... ini mi se da te volim", kaem mu gledajui ga u oi. "I meni se ini da ja tebe volim", odgovara jako me privijajui uza sebe. "Smeta li ti ako izaem na trenutak sama? Moram neto vano obaviti." Izlazim i odlazim u metro. Silazim u Baterry Parku i ulazim u supermarket gdje kupujem bocu viskija od jednog dolara. Ne znam zato ba viski, ali to sam uvijek viala u filmovima. Odlazim sjesti blizu mola, daleko od turista i malenih trajekata, otvaram bocu iji sadraj prolijevam u rijeku. Zatim uzimam pismo koje sam napisala u metrou, napravim smotuljak i ubacim ga u bocu. Dragi Edgare,

~198~

ako sluajno jednog dana ova boca doe do Palaua (Mikronezije), elim da zna da sam sretna. Srela sam pukim sluajem jednog ovjeka koji me voli, a i ja osjeam da ga volim, iako smo malo vremena skupa. ini mi se da ga poznajem oduvijek, imamo isti ukus, isti smisao za humor i ve imamo mnogo planova za budunost. Osjeam da je ovoga puta ono pravo i uinit u sve kako bi ilo. Iskreno se nadam da e ti osoba koju si susreo vratiti vedrinu tako da pone ivjeti svoj ivot koji je bio predugo zamrznut. Ne bi trebao odustati od ljubavi, to si nikada ne bi oprostio. Puno sam te voljela i uasno patila zbog naeg prekida, ali sada mi je drago da je zavrilo, nikada ne bismo bili sretni, nismo bili jedno za drugo. Sada vidim razliku izmeu pogrene i prave veze. ekam curicu. Moda si otac ti, moda David, ali to sada ionako vie nije vano. Ono to je bitno je da e moja djevojica biti zdrava i sretna. Obasipat u je ljubavlju, tititi je i nauiti da se zna-cijeniti, a ne da se saginje sakupljajui mrvice ljubavi kao to sam ja inila vrlo dugo. elim ti sve dobro ovoga svijeta. Bok, Monica. Zatvaram bocu, ustajem i svom snagom je bacam u rijeku. Vidim je kako se udaljava i onda nestaje meu valovima.

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

Za tjedan dana mi je termin. Nalikujem na kamp-prikolicu. Iako Peter kae da sam seksi, ipak nalikujem na kampprikolicu. Zavrili smo s pisanjem knjige i ve je nekoliko urednika zainteresirano za na projekt. Peter sve dane radi u lokalu, a Bob je ve shvatio da bez Peterova talenta moe i zatvoriti pa e brzo postati partneri. Traimo veu kuu, s ozbiljnom kuhinjom, dvoritem gdje bismo mogli imati vrt i jo jednom sobom za Tylera koji e nam pomoi oko malene. Vjerojatno emo otii u Brooklyn. Sandra mi je napisala e-mail od dva retka, to ju je vjerojatno kotalo mnogo truda, ali ipak, to je poetak. Mogu misliti koliko ju je Mark davio! Pilar i dalje izlazi s Viagrom, ali nije probavila nau priu. Kada nas vidi kako izlazimo iz stana drei se za ruku kae neto poput: "inite da mi doe dijabetes, vas dva!" Joe je smravio vie od dvadeset kila, a ja mu i dalje kuham, iako on to nikada nije priznao eni. Ali zato njihov brak cvjeta. Lillyni su se e-mailovi prorijedili. Nakratko sam sumnjala da me eli oteti kako bi me natjerala da napiem lanak pod prisilom. Ne znam to ju je sprijeilo da to ne uini. to se tie mene, provodim najvei dio vremena na kauu s uzdignutim nogama gledajui televizijsko smee i predajui se Peterovu maenju: ovi posljednji mjeseci bili su vrlo teki, malena je dosta velika i ja sam doista iscrpljena. Subotom ujutro dolazimo ovdje na Union Square na trnicu s biolokim proizvodima, prodajemo marmelade i kolae koji radimo sami kod kue, jedan od naina da to vie vremena provedemo zajedno. Peter je nestrpljiv zbog roenja curice, iako joj jo uvijek nismo uspjeli pronai ime jer nas je strah da postoji neko jo ljepe. Dok zamotavam palainku s orasima, ugledam jednu mamu kako tri za djevojicom koja nastoji dostii loptu. "Clarissa! Clarissa, doi ovdje!"

~200~

Peter i ja se gledamo. Blistamo. "to misli?" "Lijepo je, kraljevski, razumljivo na svim jezicima, draesno i mono." "To je to!" "Daaa!" Dajemo si "pet" poput dva luaka i grlimo se. "Duo", apue mi. "Reci mi." "Odluio sam da u te kad pronaemo ime neto pitati..." Evo, sad e me zamoliti za period razmiljanja, dapae studijsku godinu u Santo Domingu. "Hoe li se udati za mene?" "to?" Nalikujem na Pilar. "Za sada si ne mogu priutiti da ti poklonim Tiffany prsten, ali kunem ti se im budem mogao, poklonit u ti ga, za sada imam samo... ovaj." Prua mi plastinu prozirnu kuglicu s plastinim djejim prstenom unutra. Stavljam ga na prstenjak. "To je najljepi prsten koji sam ikada vidjela!" "Dakle... to je da?" "Naravno da je da!" ljubim ga. "Ljubavi... jesi li se ti to upikila od uzbuenja?" "Ne... Pukao mi je vodenjak!"

Nana

ZAHVALE
Godina 2008. bila je vrlo vana za mene (togod da se kae o prijestupnim godinama). To je bila godina individualnih promjena i novih izbora zahvaljujui kojima sam konano pronala novu ravnoteu, nakon beskonanih godina tegobne potrage za emotivnom stabilnou. Naroito su prirodniji stil ivota i joga uinili razliku izmeu nemira koji je bio prisutan u meni osamdeset pet posto vremena i brojanja do deset prije negoli ubacim u etvrtu! Srezati mnogobrojne "suhe grane" i prestati pretresati po prolosti bila su dva bitna koraka koja su poboljala moj ivot, kao i susret s novim i pozitivnim osobama. Upravo su to osobe kojima se elim zahvaliti u ovoj knjizi, zajedno s onima koje su ve postojale i koje su nastavile vjerovati u mene, ak i u trenucima kada sam ja sama manje vjerovala. Vjernim prijateljima koji me vole takvu kakva jesam (i kada kuham veganska jela!), svom bratu Danielu kojeg oboavam i koji me nasmijava kao nitko, svojoj mami koja je posvojila moje make Gurba i Blanche te im vratila slobodu da obavljaju nudu na svjeem zraku, Attiliju kojeg volim i koji me podrava, mazi i ohrabruje sve dane moga ivota, svojoj agentici Mariji Paoli Romeo (cijelu vjenost sam tako neto htjela rei!!!), izvanrednoj osobi kojoj se neizmjerno divim, drutvu s bloga koje je postalo nerazdvojna ekipa (posebno Caterini Graziano koja je dala naslov knjizi) i nakraju dr. Simoni Calugi, ona ve zna zbog ega. Na kraju bih voljela iskoristiti ovu priliku kako bih odgovorila jednom za svagda na vjeno pitanje: "Je li istina da te smatraju talijanskom Bridget Jones?" injenica da sam stvorila lik poput Monice, naivne i nesigurne tridesetogodinjakinje u oajnikoj potrazi za ljubavlju, do sri iskrenoj i koja se slui ironijom kao pojasom za spaavanje, nema nita s likom Helen Fielding. Monica ne broji kalorije, niti cigarete, a njezin najvei problem nije odabir izmeu Hugha Granta i Colina Firtha, ve nauiti vjerovati samoj sebi, pokazati svoju vrijednost i pokazati da ima muda. Ukratko... odgovor je NE!!!

~202~