SEKULARIZACIJA GRIJEHA I KRIVNJE

Danas se uporno i esto govori i u katolikim i u nekatolikim redovima o dubokoj promjeni i pojma i osjeaja grijeha. I ne bez razloga! ivotne promjene nisu ostavile nepoteenima temeljne principe moralne teologije i morala kao to su princip !oga ovjekove konane svrhe princip zakona i slobode. "ad ovjek gubi osjeaj za !oga # sensus Dei$ kompromitiran je i smisao i osjeaj grijeha # sensus peccati$ a ako se konani ovjekov poziv shvaa kao zajednitvo s trojedinim %ivim !ogom i s drugima grijeh se shvaa kao prekid tog zajednitva. &adalje o shvaanju uloge zakona odnosno grijeha objektivno uzeto ovisit e kakav emo pojam o grijehu imati. 'namo pretjerani legalizam urodio je radikalnim subjektivizmom koji ne samo da se ne obazire previe na postojee objektivne norme nego ih potpuno nijee. ( "onano ovjek sve vie istra%uje irok prostor svojih psiholokih aktivnosti a to nije ostalo bez posljedica po shvaanje grijeha. )a istra%ivanja s jedne strane obogauju ovjekov osjeaj za slobodu s druge ga suzuju a mogu ga i posve uguiti.* +pravo su ta tri principa, Bog, zakon, sloboda zahvaena vrtlogom velikih promjena do kojih je dolo poradi zamrenog procesa nazvanog sekularizacija ili posvjetovnjaenje koji je iskreno reeno uzdrmao sve religije a posebno kranstvo. Da bismo mogli bolje shvatiti to se to dogaa s naim shvaanjem i osjeam grijeha #i grenosti$ smatram potrebnim iznijeti neke injenice i podruja na kojima je sekularizacija oitovala sav svoj sjaj i bijedu. Da se odmah na poetku ogradimo, na nekoliko stranica ne mo%emo staviti sve ono to sadr%i pojam sekularizacije. - tome se piu opirne knjige i studije a odr%avaju se i esti simpoziji. . -graniit emo se samo na one elemente i aspekte sekularizacije koji utjeu na ovjekovo shvaanje grijeha i grenosti. 1. POJAM, FORME I PODR !JA "E# $ARI%A&IJE /ojam sekularizacije dosta je kompleksan esto dvoznaan pa ga je teko de0inirati. 1 kako se ipak moramo odluiti za jednu de0iniciju smatram da bi bilo najrazboritije uzeti onu najopenitiju, sekula'izaci(a (e po)i(esni p'oces oslobo*en(a l(udskog 'oda od do+inaci(e +ito)a, +eta,izi-ki. i 'eligiozni. po(+o)a, da bi se )'atio sa+o+ sebi i tako sa+ up'a)l(ao s)o(o+ egzistenci(o+ i sudbino+. 2 pojmom sekularizacije ne smijemo mijeati etimoloki sline ali sadr%ajem razliite pojmove, sekularnost i sekularizam. "ekula'nost je zavretak procesa sekularizacije u kojem ovjek zauzima odreeni stav prema religiji i svjetovnim znanostima #ovaj stav ne mora biti negativan$. 2ekula'iza+ je ve ideologija zatvorena vizija svijeta koja iskljuuje vjeru u !oga. + toj ideologiji za !oga nema mjesta. 3 4o od pape /ija 5I. u dokumentima crkvenog uiteljstva nailazimo na izraze laicizacija desakralizacija sekularizacija i njima sline i to svaki put s negativnim prizvukom i osudom a to je zato to su se ti izrazi poistovjeivali s izrazom sekularizam koji posve razumljivo moramo odbaciti.
*

6+17899- 8719D- $/a+o'e e il peccato. 100ermazione e negazione dell:uomo 8dizioni Dehoniane !ologna !ologna *;<*. str. .*. . -pirnu bibliogra0iju vidi u djelu !. =187I&> Etica c'istiana in un/epoca di secola'izzazione 8dizioni /aoline 7oma *;<.. str. *3. 3 =. !-891172 0uestiones de Religione I #dispense$ 1ccademia 1l0onsiana 7oma *;?<.@?A. str. .*. ( +sp. >. B171CI&I $a testi+onianza c.'istiana nella societ1 secola'izzata Ditta &uova 8ditrice 7oma *;<.. str. 3;.

!ilo bi takoer veoma interesantno prouiti koji su imbenici utjecali na razmahani razvoj sekularizacije u nae vrijeme. a2 nut'a3n(a sekula'izaci(a Izraz sekularizacija u ovom naem smislu rijei poeo se upotrebljavati od doba &apoleona i >aribaldija koji su EsekulariziraliF posvjetovnjaili crkvena dobra otuivi ih od Drkve. Beutim sekularizacija sa svojim popratnim pojavama #u prvom redu s desakralizacijom$ postojala je davno prije zapravo je poela s pojavom objavljene religije koja je u 2tarom zavjetu postupno skidala EsakralnostF sa Esvetih kravaF Esvetoga kamenjaF Esvetih nedirljivih tabuaF. -bjava svjedoi u svom izvjetaju o stvaranju svijeta da stvorene stvari nemaju u sebi neku magijsku bo%anstvenost. Govjek ih ne mo%e u punoj slobodi upotrebljavati #/ost * .A$ jer mu ih je 2tvoritelj stvari povjerio. )ek je zloupotreba pro0anacija! + nekom smislu je i "rist sekularizirao i desakralizirao, skinuo je obilje%je svetosti sa Eistih i neistihF jela subote usredotoivi sve na ljubav i iskrenost srca #usp. Bt *H ?. *<$. )o je uinio i sa sveenikom klasom, dokinuo je nasljedno sveenitvo naglasivi poslanje svjedoka i propovjednika 7adosne vijesti. )aj proces nastavlja i sv. /avao uporno skidajui obilje%je sakralnosti s hrane obiaja pre%ivjelih zakona. &ismo ipak toliko naivni da sve to nam donosi sekularizacija modernog vremena jednostavno poistovjetimo sa slinim procesom koji primjeujemo u bo%anskoj objavi. )o nam u svakom sluaju mo%e poslu%iti kao osvjetljenje svega onoga to se dogaa u nae vrijeme. )ijekom povijesti posebno u zadnje vrijeme mnogo toga je EdemitiziranoF kao npr. Esveti imperijF Esveti ratoviF Esvete dinastijeF. &estala su vremena Esvetih savezaF izmeu Eprijestolja i oltaraF i mislim da nitko za njima ne %ali. 2ekularizacija nije ostavila nepoteenim ni podruja religioznoIliturgijskog %ivota na kojem je pokazala sav svoj sjaj i bijedu. Dok s jedne strane nestaje onog silnog oduevljenja svetim mjestima predmetima kamenjem odijelima dok nestaje skrupuloznog obdr%avanja euharistijskog posla 0ormula blagoslova rubrika dok nestaje inzistiranja na svetom jeziku i na mnogoemu iza ega je ovjek prijanjih vremena sretao i do%ivljavao misterij skrivenog !oga dotle s druge strane nestankom tih tradicionalnih 0ormi religioznog izra%aja nestaje svaki oblik religioznosti. Dananji se ovjek ne oduevljava previe klasinom ili jo bolje kozmikom religioznou uvjeren da ona skriva i 0alsi0icira misterij vjere ali dok stare 0orme nestaju nedostaju nove koje bi odgovarale suvremenom ovjeku #usp. >2 <$. b2 Iz)an(ska sekula'izaci(a "onstitucija E>uadium et spesF o Drkvi u suvremenom svijetu pozdravlja neke oblike sekularizacije odnosno autonomije ovozemnih stvarnosti, E1ko pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama drutva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje ovjek mora pomalo otkrivati primjenjivati i sreivati onda je sasvim opravdano zahtijevati takvu autonomiju, to je ne samo zahtjev ljudi naeg vremena nego to odgovara i volji 2tvoriteljaF #>2 3?$. 1utonomija znanosti kao da ide u suprotnom pravcu. +mjetna gnojiva staklenici cjepiva i antibiotici zamijenili su molitvu i egzorcizme kojima je nekad ovjek pribjegavao da se obrani od klasinih zala siromanog ovjeanstva. ( 1tomska .

0izika otkrila nam je narav osnovne materije energije i tumai nam zvjezdani svemir i kozmogoniju i bez pozivanja hipoteze da postoji !og. ( !iologija uz pomo paleontologije tumai postanak %ivota i susljedni nastanak raznih %ivotnih 0ormi kao rezultat naravne evolucije u kojoj nema smisla a0orizam "arla 9innea, E)oat species numeramus Juot a principio creavit ni0initum ensF. ( )ako izgleda da nestankom starog naivnog i sakralnog poimanja o svijetu i %ivotu nestaje religija koja je s takvim poimanjem bila usko povezana. 4o veu potekou susree ovjek vjere u samom sebi. /romatra svoju ulogu u svijetu i povijesti i na mjesto koje je zauzimao !og postavlja svoje ja. Kto je najgore izgleda mu da je sve u redu. Ktovie njegov mu se tradicionalni odnos s !ogom ini alijenacijom i zaprekom u njegovu nastojanju da potpuno izrazi sama sebe. 'ato ne prihvaa uplitanja bo%anstva u povijest po nekim predmijevanim objavama koje su dole odozgo nego smatra ovjeka jedinim graditeljem sama sebe i vlastitog djela.L 4. "JAJ I BIJEDA "E# $ARI%A&IJE 2ekularizacija mo%e pomoi da vjera i religija do%ive ispravnu i autentinu katarzu. )rebaju s vremenom nestati neki oblici svetog i religioznog koji se vuku jo iz primitivnih kozmikih religija a koji prijee da uoimo pravog !oga. -na nam mo%e pomoi da otkrijemo !oga prisutnog u cjelini ovjeka i svijeta !oga koji upravlja povijeu svijeta pomou stvorene povijesti ovjeka i povijesti spasenja. Bo%e nam pomoi da se rijeimo nekih antropomor0izama i prihvatimo rjenik razumljiv dananjem ovjeku. /oma%e nam da svjedoimo !oga objave +tjelovljenoga koji se tijekom povijesti spasenja oitovao kao !ogI sInama i !ogIzaInas. !oga koji je vjeni ovjekov pratilac /risutnik a ne uzvieni -dsutnik.H 1li isto tako te%nja ovjeka za autonomijom ovozemnih stvarnosti oitavana u procesu sekularizacije mo%e uzeti takav zamah da iskljui svako mijeanje transcendentnih stvarnosti kojima se nijee svaka sposobnost rjeavanja problema ovjeka i svijeta. )ako lako upadamo u sekularizam u ideologiju koja je nespojiva s vjerom a od njega je do teoretskog ili praktinog ateizma mali korak. /rotagonisti sekularizacije u svom kritiarskom duhu u cjelini omalova%avaju religiju i religiozne institucije iako mo%da ne nijeu otvoreno vrijednost vjeri. &eprestano naglaavaju razliku izmeu vjere i religije. 7eligijom obino nazivaju onaj svijet svetih znakova po kojima eksterioriziramo i konkretiziramo svoj odnos prema bo%anstvu. 2ekularizacija je odluno protiv ovako de0inirane religije. 1 to je neprihvatljivo jer se u stvari ne radi o odbacivanju nekih oblika religioznosti i odreenih praznovjernih i magijskih obreda ( to bi svaki vjernik iskreno pozdravio ( nego se ide za tim da se %ivotu oduzme njegov odnos prema !ogu da se stvori takvo drutveno ozraje u kojem je !og odsutan i mrtav #teologija mrtvog !oga!$. "oje e mjesto u takvom ozraju zauzimati sakramentalni %ivot i hoe li on uope imati smislaM 1ko doputamo i prihvaamo sekularizirani svijet ne mo%emo prihvatiti sekulariziranog vjernika. - tome papa /avao NI. ka%e, E7ecimo bez dvoznanosti, pred odreenom sekularizacijom svijeta vjernici moraju ispuniti proroko poslanje, moraju osporiti te%nju sekulariziranog ovjeka da se zatvori u sebe da u vlastitim snagama tra%i spasenje i osloboenje od svih svojih zala ak i od grijeha i od smrti.F?

L H

I2)I na). d(., str. ?*I?.. ( +sp. !.=187I&> na). d(., str. *3.I.;. >. B171CI&I na). d(., str. LA.IHO. ? /1/1 /1N1- NI 5ago)o' 6a(ni3t)u za ne)(e'nike *A. o%ujka *;<*.

2ekularizirani ovjek pod dojmom trajnih promjena svega stvorenoga svega emu je on autor teko prihvaa neke zakone koji bi bili izvan domaaja njegova posrednitva. 'ahvaen idejom tolerancije i pluralizma prema svemu i u svemu prenosi to i na podruje vjere i religije. -d religiozne indi0erentnosti do tolerancije na moralnom podruju mali je korak. )ako se pomalo stvara i raa pe'+isi)no d'u3t)o koje na minimum svodi svoje intervente na podruje obiaja ne nadahnjujui se apsolutnim principima olako poputajui zahtjevima potroakog drutva kao to su pobaaj rastava pornogra0ija i slino. 2vakome se preputa da sam uredi stvar sa svojom savjeu a prizivanje na neki vii zakon nije vie ni moderno ni e0ikasno. -datle kritiki duh prema svemu to iznosi +iteljstvo radilo se to o objavljenim istinama ili postavkama naravnog zakona.< 7. 6JE&AJ "E# $ARI%A&IJE 5A "89A:A5JE ;RIJE8A !udui da sekularizacija bar indirektno pospjeuje irenje nevjere i ateizma ona nu%no utjee na poimanje dananjeg ovjeka o grijehu. )o se mo%e oitovati razliito, bilo da se nevjera i ateizam javno ispovijedaju bilo da se zduno %ive bilo da se radi o grenom odbacivanju istine #usp. 7im * *A$ bilo o neuraunljivom naputanju krivog pojma kranstva i !oga. 2igurno da se time umanjuje EkranskiF i EreligiozniF pojam grijeha kao to se umanjuje pojam osobne i religiozne odgovornosti.A a2 Iskust)o zla i g'e3nosti Iako se danas tvrdi posebno u pastoralnim krugovima da je u dananjeg ovjeka oslabio ak i nestao osjeaj za moralno zlo ne mo%emo jednostavno prihvatiti ovu tvrdnju bez nekog objanjenja bar to se tie osjeaja moralnog zla. Ne se djetetu daje do znanja da se neto Ene smije initi dirati govoritiF a svaki je odrastao ovjek svjestan da njegovi zli postupci mogu imati drutvene posljedice i sankcije. &a %alost sud o zloi ovjekovih postupaka ne temelji se svaki puta na ispravnim principima nego i na drutvenim predrasudama koje mogu poprimiti rasne i ideoloke razmjere. &pr. u nekim krajevima imati vie djece negoli ostali ne smatra se samo osobnim grijehom nego i uvredom za okolinuP pomoi ovjeku druge rase pojedini krugovi mogu okarakterizirati zloinom a da i ne govorimo o EprekrajuF protiv ideologije odreenog sloja ljudi koja dominira nekim krajem. 9etimian pogled u literaturu i kinematogra0iju pru%a nam bezbroj primjera o ovjekovu iskustvu zla bar u tom smislu da ovjek tu stvarnost do%ivljava kao neto to nije dobro;. b2 Religiozni aspekt g'i(e.a 2 pravom se pitamo jesmo li s time iscrpili sve to u sebi sadr%i pojam EgrijehF i jesmo li uope zahvatili bit grijehaM &e! +z moralno znaenje grijeh ima i svoje religiozno izvorno znaenje. >rijeh nije neto to je upereno samo protiv ovjeka nego i protiv !oga i to u prvom redu protiv !oga. "ad je David uinio nepravdu protiv svoga prijatelja izlo%ivi ga smrti i otevi mu %enu najprije je pred !ogom priznao, E)ebi samom tebi ja sam zgrijeioF #/s H* ?$. )aj uzvik svom svojom snagom izra%ava starozavjetno religiozno shvaanje grijeha. -d asa kad se !og oituje Izraelu kao bieIosoba grijeh postaje napad protiv njega a u &ovom zavjetu on predstavlja bunu protiv kraljevstva !o%jega u "ristu. /oznata nam je
< A

>. B171CI&I na). d(., str. L*. 4. C+D=2 6.eologia +o'allis gene'alis. /ars altera #ad usum privatum auditorum$. /onti0icia +niversitas >regoriana Cacultas teologica 7omae *;?<.@?A. str. *.< ; /. 9I//87) &olpa e 'iconciliazione nella situazione odie'na. Donsiderazioni pastorali u, "tudia Mo'alia, 5 #*;<..$ .H?.I.H<.

de0inicija grijeha kao prekraja !o%jeg zakona. + 2vetom pismu zakon se uvijek shvaa u kontekstu saveza !oga s Izabranim narodom i tako grijeh postaje protivljenje i prekid saveza koji se oituju u prekraju zakona. + tom se smislu ka%e da grijeh vrijea !oga da ga ljuti provocira i da je idololatrija prototip grijeha tj. prekid vjernosti 4ahvi i prianjanje uz tuinska bo%anstva. Nie nego to je grijeh djelo vlastitih ruku on je otvrdnue srca. !og odgovara na ovakav postupak ljubomorom nekoga tko je ljubio i nastavlja ljubiti. !iblija redovito sintetizira dvostruku dimenziju grijeha. &aime !og se u njoj objavljuje religioznom ovjeku u svojoj punoj i jedinstvenoj osobnosti i grijeh se ne oituje kao neto to izaziva ljubomoru kapricioznih bogova nego kao povreda ugovora koji je ponudio !og ljubavi. 'atim se pokret prema !ogu integrirao s pokretom !oga prema ovjeku. 'a proroke Isusa i apostole proslava !oga #bogotovlje$ nikad ne mo%e biti alibi. /roroci tvrde da su !ogu odvratne %rtve onih koji ine drutvene nepravde. Isus nauava da je zapovijed ljubavi prema bli%njemu identina zapovijedi ljubavi prema !ogu*O. c2 5edo'e-enost de,inici(a &edoreenost de0inicija grijeha i njihovo neadekvatno shvaanje mogu utjecati na smanjenje pa i nestanak osjeaja za grijeh. Beu ostalima imamo i onu poznatu de0iniciju grijeha, Eaverzio a Deo et conversio ad creaturasF. Ima ih koji postavljaju pitanje zato bi Econversio ad creaturasF bilo grijehM Istina nedostaje ono Eut 0ine ultimoF ali upravo zbog te prenaglaene alternative Econversio ( aversioF Eaut ( autF u konkretnom se sluaju ovjek odluuje za stvorenje. -lako zaboravljamo na to da je ljubav prema bli%njemu pretpostavka ljubavi prema !ogu. /otekoa dolazi od dualizma koji se raa u naoj savjesti. -dnos s !ogom ( mislimo s pravom ili ne ( pretjerano nam je predoen bez odnosa prema bratu ovjekuP a onda nam dolazi %elja da taj drugi odnos apsolutiziramo, izabiremo ovjeka. Bo%da bi u de0iniciju grijeha da bi je shvatio suvremeni ovjek morao ui kranski antropocentrizam koji ne nijee !o%ji prioritet u naem %ivotu. Bogli bismo to ovako izraziti, g'i(e. (e napad -o)(eka p'oti) sa+oga sebe i p'oti) d'ugoga -o)(eka <p'o+at'ano indi)idualno i d'u3t)eno2 i kao taka) zap'eka odnosa p'e+a Bogu, 3to)i3e =u)'eda Boga>. + ovjeku postoji samo jedan temeljni stav, ili je u ljubavi orijentiran prema EtiF drugoga #tj. prema drugim ljudima prema !ogu$ ili temeljno nijee tu otvorenost ljubavi, ostaje zatvoren u sebe u temeljnom egoizmu u grijehu. +pravo zato to u ovjeku postoji samo jedan stav koji odreuje drutveni ljudski odnos i s !ogom vrijedi ono to je kranska tradicija uvijek tvrdila, svaki grijeh protiv ovjeka postaje grijeh protiv !oga a to postaje zato to blokira slabi ili posve unitava temeljnu ljubav**. d2 Odgo( s.)a?an(a g'i(e.a &eemo pretjerati ako ustvrdimo da je i odgoj shvaanja grijeha utjecao na njegovo smanjenje ili ak nestanak. -dgojno su promaene i nedopustive izjave roditelja djeci, E!og te ne voli ako to radi. "ako te nije stid! 2akrij se!F &ije pedagoki uvijek povezati grijeh s kaznom, EIi e u pakao! Dragi !og te ka%njava!F Isto tako je dvoznana izjava, E2 grijehom se prestaje sviati !oguF jer se psiholoki insinuira da !og ne %eli vie vidjeti dijete a istina je u suprotnome, grijeei mi zanemarujemo !o%je postupke prema nama. "ako esto znaju roditelji rei svome djetetu a i mi u ispovjedaonici, E&emoj grijeiti jer !og sve vidi!F )ime degradiramo !oga na superpolicajca ili lovca koji vreba iza svakog grma *.. Dananji se ovjek ne oduevljava ba slikom !oga kako ga opisuje 0ilm EDeset zapovijediF !oga koji
*O **

/. 2D=--&8&!87> Dal peccato alla 'edenzione =erderIBorcelliana !rescia *;<O. str. *3I*L. /. 9I//87) na). -l., str. .?3.I.?<.

ovjeka stavlja pred alternativu, ili e sluati ili e te zadesiti sua *3. )akvu sliku i ideju o !ogu naputa i dijete. 1 ako nova ideja ne mo%e logiki slijediti iz njegova djetinjeg shvaanja lako dolazi do traginog loma. e2 %akon i g'i(e. )ijekom stoljea se kao posljedica razvoja pravnih znanosti u crkvenim redovima osjeao odreeni (u'idiza+ koji je negativno utjecao na shvaanje grijeha i krivnje. &aime u grijehu se gledao prvenstveno prekraj pojedine norme ili zakona. 2 takvim su nam shvaanjem dolazili i vjernici na ispovijed, E/rotiv prve zapovijedi sagrijeio sam ovo protiv druge ovo...F + svemu se zaboravljalo ono bitno tj. sudjelovanje i usmjerenje cijele osobe, u grijehu se ovjek raspola%ui sa sobom negativno odnosi prema !ogu koji ga poziva na %ivotni odgovor. + doba sekularizacije zakon i na ljudskom i na religioznom planu dobiva nov smisao. Nelike i este promjene u ljudskom zakonodavstvu uvjeravaju neke da su i crkveni tovie i !o%ji zakoni u sebi relativni primjenjivi samo u odreeno vrijeme ljudske povijesti ili na jednu geogra0sku sredinu a dosljedno tome ni postavljene norme o grijesima nemaju apsolutne vrijednosti. Dodajmo jo k tome kon0uziju u shvaanju grijeha do koje je dolo zbog krize autoriteta. &ekad je uglavnom svim moralistima i ispovjednicima bilo jasno to jest a to nije grijeh to je teki a to laki. 2jetimo se samo onih minucioznih popisa grijeha od doba E/enitencijalnih knjigaF srednjega vijeka do naih kolskih prirunika moralne teologije. &e mo%emo ba tvrditi da je sud o te%ini i odgovornosti bio svaki puta plod razboritosti i nadahnua na idejama evanelja. /obo%ni je svijet ipak te ideje prihvaao ne shvativi i ne dokuivi svaki put njihovu opravdanost i smisao. Danas je sve dovedeno u pitanje! &e zna se vie to je grijeh a to nije. -va nesigurnost u moralnoj materiji ne treba nas obeshrabriti. &aprotiv ona pru%a Drkvi ansu tovie potrebu da prihvati odlunu ulogu mo%da i nenadomjestivu u zajednikom tra%enju prikladnih i odgovornih stavova. +z sve nedostatke na tom podruju jo uvijek mnogi imaju povjerenje u Drkvu kad se radi o odgoju savjesti ili odgoju u zakonu*L. ,2 "oci(alizaci(a i .o'izontalizaci(a g'i(e.a + posljednjih sto godina razvija se intenzivnije nego ranije osjeaj odgovornosti za druge. &apredak tehnike omoguava da u nekoliko trenutaka vijest o nekom dogaaju preleti na drugi kraj svijeta. 2ve se vie stvara uvjerenje da nesrea jednoga naroda ili nepravda prema njemu nije samo njegova stvar nego i stvar drugih. "ao da nestaje privatnih problema! /apa Ivan 55III. ovaj proces u svojim dokumentima naziva soci(alizaci(o+ #podrutvovljenje$*H drugi ga nazivaju kolekti)izaci(o+. /od socijalizacijom ili kolektivizacijom grijeha i krivnje podrazumijevamo onu tendenciju usko povezanu sa sekularizacijom religije kao takve koja se iri u suvremenom drutvu i nastoji svaliti svu odgovornost na sistem drutvo institucije
*.

9. 1>+2)-&I Fa+iglia e iniziazione dei ,anciulli alla penitenza Indicazioni catechistiche per genitori ed educatori u, 9ia )e'it1 e )ita, L? #*;<L.$ LA.IHO. *3 4. C. =8>>8& &eleb'azione penitenziale co+unita'ia e con,essione p'i)ata #!oeteIviering en private biecht$ 6ueriniana !rescia str. ;H.I;A.
*L *H

/. 9I//87) na). -l., .?O. /1/1 IN1& 55III Mate' et Magist'a 8nciklika o suvremenom razvoju drutvenog pitanja koji valja uskladiti s kranskim naelima *H. svibnja *;?* izdanje !iskupski ordinarijat /azin *;?3. str. *.*.I*... #ciklostil$.

openito skidajui s pojedinca svaku odgovornost za njegovo djelo du%nost i pravo da je osobno odgovoran za vlastitu izgradnju i izgradnju samog drutva. &itko od nas nema nita protiv toga da zajedniki dijelimo i dobro i zlo ali dok ovaj proces pozdravljamo na drutvenom planu u pojedincu se dogaa neto ne%eljeno. &aime slijedei tu tendenciju dolo se do toga da se grijeh smatra praznovjerjem koje prijei put progresu tovie materijalistiki determinizam kako ga iznosi BarQ svodi grijeh na bolest i tumai ga drutvenim neredom materijalistike pak psihologije svode grijeh na komplekse krivnje koje dolaze od mentalnih trauma *?. )o su nova obnovljena i ispravljena izdanja ako ba hoemo starog shvaanja 4. 4. 7ousseaua koji je zastupajui naravnu dobrotu ovjeka sve zlo i krivnju pripisao drutvu. 'lo je plod izvanjskih pritisaka autoritativnih drutava, npr. obitelji dr%ave Drkve. Dakle drutvene strukture tj. loa organizacija drutva sile ovjeka na zlo.*< 2 tog gledita i zloini bi bili produkt od utjecaja drutva tako da bi prave %rtve bili zapravo oni koji ih poinjaju. + odreenom smislu radi se o buenju ilu+inisti-kog mita o naravno dobrom ovjeku idealisti-kog mita o povijesti kao trajnom napretku prema boljem poziti)isti-kog mita o znanosti nositeljici istine i blagostanja*A. 'ahvaeni socijalizacijom lake slijedimo javno mnijenje koje nas zatiuje i ispriava i u sluaju oito uinjenog grijeha. 1ko je sve zajedniko ako je i moj grijeh zajedniko pitanje zapravo sudjelovanje na povijesnom zlu svijeta onda izgleda sve ide prema tome da se prizna samo jedan EgrijehF, ne prilagoditi se nainu %ivota drutva. /osve je razumljivo da automatski sva odgovornost prelazi s individuuma na drutvo s posljedicom da vie nema smisla govoriti o promjeni ili unutranjem obraenju, treba prije svega poraditi na drutvenom preobra%aju. &ae je stoljee obilje%eno intenzivnim studijem ovjekove nutrine. 2 pravom smo ponosni na uspjehe s podruja psihologije u prvom redu dubinske. 1li ne primjeujemo li da je dananji ovjek sklon nekom psi.ologiz+u koji kao crv nagriza religiozni pristup grijehu i krivnjiM Kto sve nismo pronali u ovjeku, traume komplekse svih vrsta 0rustracije kompenzacije mentalne alijenacije ekstroverzije introverzije i sl. a sve u svrhu da pojedinca oslobodimo od osobne odgovornosti i svu krivnju svalimo na njegovo djetinjstvo mladost obitelj sredinu u kojoj je %ivio. -sjeaj krivnje i grijeha smatra se boleu zato grijeh nije pitanje mog odnosa prema !ogu i stvar ispovijedi i ispovjednika nego psihijatra ili psihoterapeuta. 2 promjenom osjeaja grijeha nu%no se mijenja i iskrivljuje pa i nestaje os(e?a( k'i)n(e #grenosti$ koji se sastoji u e+oti)no+ iskust)u k'i)n(e. Iskustvo nam svjedoi da je svijest krivnje #koja se oituje u gri%nji savjesti$ *; sunaravna svijesti grijeha. >renikova osoba reagira protiv EprekidaF do kojeg je dolo poradi ina koji je protivan njezinom bitku i ispravnom odnosu prema !ogu. Govjek svojim grijehom nagruje i unitava sliku !o%ju u sebi na to njegova savjest reagira budi se. )a reakcija nije kod svih jednaka, to vie ovaj osjeaj izlazi iz slobodno priznate i prihvaene odgovornosti to se vie oslanja na ljubav a manje na strah. 'drav osjeaj grenosti i krivnje mo%e biti veoma koristan bilo u sluaju prihvaanja odgovornosti bilo u sluaju pokore i obraenja. 1li ako sve nutarnje ovjekove do%ivljaje tumaimo samo EpsiholokiF ne vodei rauna o religioznom i moralnom aspektu ( to je jako moderno u nae vrijeme ( mo%emo kod pojedinca ne samo sprijeiti pokuaj obraenja nego u njemu stvoriti bolesni osjeaj krivnje .O. /od .o'izontalizaci(o+ krivnje i
*? *<

11. NN. Il senso del peccato /resbRterium &apoli *;HL. str. <. 4. 78>&I87 $e sens du pec.@ 9ethielleuQ /aris *;HL. str. L. *A 8. 7-21&&1 "ecola'izzazione e colpa u, >. /I1&1''I i B. )7I1DD1 #tur.$ 9alo'e e attualit1 del sac'a+ento della penitenza /asINerlag 'Srich *;<L. str. 3H<. *; 1. N+"12-NIT Mo'alni odgo( 9iber 'agreb *;<L. str. .L. .O 4. C+D=2 na). d(., str. *.A.I*3O.

<

grijeha podrazumijevamo onaj proces koji je striktno povezan sa sekularizacijom institucionalnih religija prema kojem se od vertikalne dimenzije krivnje i jo bolje grijeha shvaenog kao prekraj protiv !oga protiv transcendentnog i heteronomnog zakona postavlja posve horizontalna dimenzija koja svodi krivnju na prekraj protiv drugih protiv drutva koje treba izgraditi u budunosti.*. A. PO%I6I95I P$ODO9I "E# $ARI%A&IJE ;$EDE "89A:A5JA ;RIJE8A &ije ispravno shvaanje onih koji u sekularizaciji gledaju proces koji samo negativno utjee na ovjekovu religioznu svijest ili na njegovo shvaanje grijeha i krivnje. Ima tu neto i pozitivnoga. I ovdje se mo%e primijeniti koncilska tvrdnja, E)ako ovjeanstvo sa statikog shvaanja poretka stvarnosti prelazi u dinamino i evolutivno a odatle nastaje nova neizreciva kompleksnost problema koji zahtijeva nove analize i nove sintezeF #>2 H$. + ovoj tvrdnji ne primjeujemo negativan prizvuk. &ije li pozitivno to sa statike vizije %ivota prelazimo na moral u dinamikoj perspektiviM I u "ristovim oima najopasniji i najpogibeljniji grijeh bio je grijeh 0arizeja, samodostatnost i statinost legalistike kazuistike. 'bog zatvorenosti u sebe 0arizeji nisu mogli shvatiti i prihvatiti novost evanelja. Boramo iskreno rei da je tijekom povijesti uvijek postojala napast da zbog stvorenih i ukorijenjenih tradicija okrnjimo i u krivom svjetlu tumaimo !o%je zapovijedi #Bk < ;$. Istina obnovu i aggio'na+ento u Drkvi pokrenuo je prvenstveno Duh 2veti ali ne mo%emo zanijekati ni silni pozitivni utjecaj EsekulariziranihF stvarnosti. )radicionalna je moralka posvetila gotovo iskljuivu paBn(u l(udski+ +o'alni+ -ini+a a danas u svjetlu svetopisamske nauke iz prispodobe o smokvi koja donosi dobre ili zle plodove ve prema tome kakvo joj je stablo #Bt *. 33$ temeljnu pa%nju posveujemo samom du3e)no+ stan(u bijedi grijeha i sljepoi koja ovjeka zahvaa odnosno ovjekovu pozitivnom usmjerenju prema !ogu. &ije li nam u tome pomogla psihologija sa svim svojim granama dubinskom evolutivnom di0erencijalno drutvenomM + tom svjetlu u nekim sluajevima ne smijemo biti previe zahtjevni kad se radi o osobi koja nije dosegla religioznoI moralnu zrelost da bi mogla donositi dobre plodove. /od utjecajem prirunika moralne teologije koji su bili namijenjeni ispovjednikuIsucu postavljen je jednostran zakonIogranienje u ime kojeg se zahtijevao %ivotni minimum. 1utori su htjeli u perspektivi sakramenta pokore tono odrediti onu zadnju granicu koju ovjek ne smije prijei ako ne %eli teko zgrijeiti. -nome tko se ni toga nije dr%ao zadali smo Ezaslu%enuF pokoru a olako smo kroz reeto svojih ispovjednikih sudova propustili onoga koji je od pet primljenih talenata etiri proigrao ili se zadovoljio s postignutim. + nae vrijeme sve veu pa%nju posveujemo ba tim propustima koji mogu nanijeti vie zla pojedincu ili zajednici nego pojedini EtekiF padovi. 1 nije li se na pristup tom pitanju promijenio pod utjecajem sve kritinijeg shvaanja ovjekova %ivota u njegovoj cjelini pri emu zasluga svakako pripada i pozitivnim znanostimaM.. &ije sve crno ni u kolektivizaciji ili horizontalizaciji grijeha i krivnje. )o imamo pravo zakljuiti na temelju nauke iznesene u koncilskoj konstituciji E>audium et spesF o Drkvi u suvremenom svijetu. 1ko se ovjek doista osjea solidarnim s cijelim drutvom prema kojem osjea obvezu odgovornosti i zalaganja iako mo%da do%ivljava krizu na podruju osobne
.* ..

8. 7-21&&1 na). -l., str. 3H;. +sp. !.=187I&> Il peccato in un/epoca di secola'izzazione .. izd. 8dizioni /aoline !ari *;<L. strI *H.I LH. + ovom djelu autor opirno iznosi to se sve dogaa sa shvaanjem grijeha i krivnje u ovo doba sekularizacije.

odgovornosti ne treba odmah zdvajati nego mu pomoi da tra%ei druge ne zaboravi sebe. -sjetljivost prema drutvenoj nepravdi i volja izgraditi humaniji svijet animirale su sve vei broj krana. -ni su u svjetlu crkvenog nauka otkrili da nisu krnje samo izvanjske drutvene ekonomske ili politike strukture nego i sami ljudi koji su ih ustanovili ili se njima slu%e. -sjetljivost za drutvenu nepravdu tako je pripravila novu osjetljivost za grijeh..3 Drugim rijeima dananji su krani otkrili da ne postoje samo individualni grijesi nego i socijalni kolektivni koji se ne sastoje od zbroja osobnih grijeha ve od neurednih i nepravednih situacija kao ploda egoizma i oholosti. -tkrili su da su grijesi protiv istine pravednosti i ljubavi objektivno najte%i od svih i da se !og vrijea i sramoti svaki puta kad se vrijea i sramoti ovjek kad mu se nijeu njegova bitna prava. Iz svega toga izlazi da je potrebno ne samo izbjegavati osobne grijehe nego i boriti se protiv situacija grijeha i nepravde za koje je ovjek odgovoran.

UUU )rideset godina poslije izjave pape /ija 5II., E&ajvei grijeh dananjice jest taj to su ljudi poeli gubiti smisao za grijehF.L uoavamo svu njezinu ozbiljnost. 2tvarno dananji je ovjek upao u napast da potpuno prebaci na druge ili da smanji svoj osobni grijeh tj. da ga kolektivizira i horizontalizira ne osvrui se na sve osobne i drutvene posljedice tog nepravednog prijenosa. )o ipak ne prijei da upravo dananji ovjek istra%uje i iskusi autentini smisao grenosti i odgovornosti prema !ogu sebi i drutvu. Boglo bi se rei da ba otkrie postojanja drutvenih stalnih i dubokih iako esto skrivenih uvjetovanosti mo%e sugerirati dananjem ovjeku posebno kraninu tonu i pozitivnu du%nost, da u granicama svoje mogunosti osobno pridonosi uspostavi klime pravednosti i ljubavi koja e poduprijeti moralni i duhovni napredak. 1 sve to po sebi nipoto ne unitava podruje krivnji iako privremeno mo%e prouzroiti gotovo potpun nestanak osjeaja za grijeh i osjeaj krivnje nego ih nadilazi da se otkrije jo ire i hitnije podruje kolektivne odgovornosti..H /rimjeujemo da se nalazimo na doista skliskom terenu i da kao krani i sveenici ne smijemo nezainteresirano pustiti da stvari idu svojim tokom ekajui rezultate pa tek da onda razluimo dobro od zla. -vakvim stavom ne bismo vjerno odgovorili svom %ivotnom pozivu isto tako kao kad bismo se prema svemu postavili negativno ili nekritiki prihvatili sve to nam nove prilike donose. 'apravo tra%i se odgo)o'an p'istup stvarima. -dgovoran kranin i sveenik osjetljiv je prema konkretnoj situaciji u kojoj %ivi i preko koje !og konkretno oituje svoj plan. )o bi se suvremenim rjenikom reklo da zna i hoe itati Eznakove vremenaF tj. pa%ljivo oslukivati razlikovati i tumaiti razne naine govora suvremenog ovjeka i suditi ih u svjetlu !o%je rijei #>2 L LL$. I sekularizacija je jedan znak naeg vremena istina zamren a to znai da mu treba pristupiti s jo veom pa%njom. + suvremenom previranju va%no je uoiti razliku izmeu vjenih vrednota i onih koje se mijenjaju. 1li i te vjene ne mijenjajui im sadr%aj treba tako iznositi pojedinim
.3 .L

4. 78>&I87 na). d(., str. *O?.I*OA. /. /I4- 5II Radipo'uka 5acionalno+ kate.etsko+ kong'esu "AD u Bostonu .?.*O.*;L?. u Disco'si e 'adio+essaggi di ". ". Pio CII vol. NIII #*;L?.I*;L<.$ .A?. .H +sp. =. D177I87 $a nozione di peccato colleti)oD signi,icato sociologico u D177I87 =. i 8. /I& "aggi di sociologia 'eligiosa 1ve 7oma *;?<. str. *3H.I*3<.

generacijama da ih one mogu shvatiti. !ez tog razlikovanja lako mo%emo upasti u 'igo'iza+ i samodostatnost koja vjernika zatvara prema svemu to je novo a to je smrt svjedoenja i navijetanja !o%je rijei ili 'elati)iza+ tu veliku napast mladih generacija koja prijei da uoimo one ope prvotne norme koje vrijede uvijek i svagdje kao to su sensus Dei ljubav prema bli%njemu i osjeaj za drutvenu pravednost..? Govjekov napredak koji moramo iskreno pozdraviti mo%e biti velika napast Eda se poremeti hijerarhija vrednota time to je zlo ispremijeano s dobrimF #>2 3<$. 4asno nam je da danas nije dovoljno samo u bitnim crtama de0inirati sveenikovu slu%bu u Drkvi na temelju objave nego je i te kako va%no uoiti da je sveenik obavlja u pos)e no)i+ u)(eti+a i da je poz)an s njima se suoiti. Dokument 6e+el(ne od'edbe o s)e?eni-ko+ odgo(u i ob'azo)an(u <Ratio ,unda+entalis2 o tom ka%e sljedee, EI dok se na svijetu uspostavlja punija vlast ovjeka povezana s brojnim socijalnim promjenama daje se manji prostor tradicionalnim oblicima kranskog %ivota. Dok naime u ovoj opoj trans0ormaciji neki kranski krugovi pokazuju veu personalizaciju vjerskog %ivota koja se pokazuje u veem tovanju !o%je rijei i svete liturgije i u jaem osjeaju odgovornosti s druge strane sve vie raste i broj onih koji djelomino ili posve gube du%nu povezanost s Drkvom i naginju nekoj naravnoj religiji i etici #...$ -ve razliite aspekte dananje civilizacije treba imati stalno pred oima jer se na njih mora obazirati sveenikov %ivot i djelovanje a takoer i priprava za sveeniku slu%bu.F.<

.? .<

1. =-7)891&- Mo'ale 'esponsabile Dittadella 8ditrice 1ssisi *;?A. str. .L?. 2N. "-&>78>1DI41 '1 "1)-9IG"I -D>-4 6e+el(ne od'edbe o s)e?eni-ko+ odgo(u i ob'azo)an(u "2 Dokumenti .A 'agreb *;<O. str. .<.

*O