IbnQajjimel-Dewzi

KNJIGAODUI
naslovizvornika: e::._,)\
autor: 4..,J):-\ fi' cr.lcdl\ lv.,).)l
izdanje: '"Tc._,.fi _r.JI_, Pl).>
N. LD. "NOVIKEYSER"
za Kimeta
urednik: Ibrahim
urednik: AidaMujezin
naslovnastrana: "Bemust':Elvira
tampa: "BEMUST"
zatampariju: Mustafa
IbnQajjim Dewzi
IKBJ,IGAI
lo DUI'
2.dio
Prijevod ipodnone napomene:
Mustafa
Sarajevo, 2006
KNJIGA O DUI
RASPRAVA SEDAMNAESTA:
y
DA LI DUSA POSTOJI ODVAJKADA
ILI JE STVORENA, NASTALA?
Ako je dua stvorena, nastala- a je "Boija srvar" - kako
"Boija stvar" moe biti stvorena? Uzvieni je da je on u Ade-
ma udahnuo "iz Svoga Dttha" - da Hovo Boije vezivanje za Sebe
sugerira da je dua odvajkada, ili ne? Kakva je sutina rog vezivanja?
Uzvieni je- o Ademu- rekao da ga je On srvorio "Svojom
Rukom", da je u nj udal111uo "iz Svoga Duha" i time "ruku" i "duha"
jednako prispodobio Sebi.
Ovo je piranje na kojem su se i poskliznuJi, i u vezi s ko-
jim su mnogi odvedeni u pogrjean smjer. One, koji su u
tome slijedili Boijega Poslanika Allah je odveo do jasne istine, do
raspoznacljive ispravnosti.
Svi su Boiji poslanici - mir i blagoslovi Boiji neka su na njih!
- da je dua nastaJa, da je stvorena, proizvedena, podre-
dena, izvanjskoj sili (mudebbera). To se nuno nadaje iz
vjere svih Boijih poslanika - blagoslovi Boiji i mir neka su na njih!
-onako kako iz njil1ove vjere nuno proisbodi i da je i Ovaj
svijet nastao, da se zbiti ponovno stvaranje tijela i da je Allah jedini
stvoritelj, da je sve to je mimo Njega- Njegovo stvorenje. To je bio
nepodijeljen srav prvih triju muslimanskih generacija- ashaba, rabi' i-
5
na i njihovih neposrednih sljedbenika- koje su i najbolja pokoljenja;
svi su oni vjerovali u dogadanje due, u ro da je ona neto stvoreno,
sve dok iz onoga je razumijevanje Kur'ana i Sunnera bilo
nije p roku ljala tvrdnja da je dua oeco ro postoji odvajkada, da ona
nije neto stvoreno. Njegov argument bio je raj da je dua "Boija
srvar", da "Njegova srvar" nije stvorenje, te da je Allah uzvieni duu
prispodobio Sebi onako kako je Sebi prispodobio i Svoje Znanje,
Svoju Objavu, Svoju Svoj Sluh, Svoj Vid i Svoju Ruku ...
Drugi su ostali suzdrani. "Ne tvrdimo ni da je stvorena, ni da
nije!", rekli su.
O ovome je upitan i hafiz Isfahana Ebu Abdullah ibn Mendeh
i njegov odgovor bio je "Jedan me je pirao o dui koju je
Allah uzvieni elementom (qiwam) ljudskog
i njegovoga tijela, pritom neke koji su raspravljali o dui,
tvrdnju da dua nije nero stvoreno. Neki, dodue, takvo
stajalite zastupaju samo u pogledu duhova sverosri (erwah el-qudus),
tj. da oni proizlaze iz samog Boijega (min latillah).
Ja navesti stajalita njihovih prethodnika i pojasniti
sravke Kur'ana i Hadisa koji oponiraju njihovim iskazima, kao ro
navesti i ta su o come rekli ashabi, rabi'ini i ljudi od znanja. Po-
com navesti u kojim se sve oblicima navodi mh/dua u Kur'anu
i Hadisu, gdje iznijeti navidjelo grjeku onoga koji o dui govori
bez dosrarnoga znanja, rako da njegov govor korespondira sa staja-
licem Dehma i njegovih pristalica. Tako, se na Allaha,
kaem
Ljudi poimaju duu (ruh) i njezino rnjesco u odnosu na
nefs. jedni kau: Sve su due stvorene- co je i srajalire glavne muje
muslimanima, re stajalite tradicionalista. Oni ro porkrjepljuju
Vjerovjesnikovirn, s.a.w.s., hadisom: "Due su mobilizirana vojska,
KNJIGA O DUSI
pa one koje se prepoznaju ce se zblie, a one koje se ne
prepoznaju, one se
Mobilizirana vojska, dakle, moe bid samo stvorena.
Drugi kau: Due spadaju u "Boiju stvar" (emrullah) je
bir i znanje o njoj Allah ljudima zaklonidm. Kao argument
ovak'Vom svom srajaliru oni navode kur'anski ajer: Rtci: "Dua jt
stvar Gospodara moga!'' (El-Isra', 85)
kau: Due su jedno od svjeLala Allaha uzvienoga i jedan
od Njegovih ivora. Za svoje stajalite ovi navode Vjerovjesnikov,
s.a.w.s., iskaz: "Allah je Svoja stvorenja stvorio u rmini, a potom je
na njih bacio neto Svog svjetla!"
Navodi se, potOm, kako postoje srajalita o rome da
li i due umiru, ili ne; da li i one, zajedno s tijelima, kuaju kaznu u
Berzahu, u svom prebivalitu nakon smrri; da li je dua "oefs" ili je
neto od nje?
Muhammed ibn Nasr ei-Merwezi u svojoj knjizi kae
"Jedna skupina otpadnika (zenadiqah), te neke rafidije, o Ademovoj
dui govore isro ono to govore o Isaovoj dui. To je podudar-
no sa srajalirem onih koji tvrde da se dua izdvojila iz Allahova
i nala sc u vjerniku. Sroga je jedna skupina scala oboavati
Isaa i Merjemu, je lsa kod njih "dua od Boga" koja se nala
u Merjemi. On u njihovim nije stvoren.
Jedna skupina otpadnika (zenadiqah)
1
i jedna skupina rafidija
kau: Takva je i Ademova dua, tj. nije stvorena!, na raj
Zindiq (pl.zcnadiqah)- dos!. i -.e: u u
sve one koji fonnalno prip.tdaju islamu koJi JJVnO iznose mjaliiw koja su u koli1ijl
s islama. 0\im imenom posebno su 10roastrejci i mamhcjci koji <U
sc: prc:rvnrali da su prihvatili no koji su u svome duhu ostali vjerni $VOjim smrim
bogovima.
6
7
---------------------------
Ibn QaJJim ei- Diew:1
Boiji iskaz: l u nj udahnem iz Svoga Duha
2
(El-Hidr> 29),
ce: Zatim mtJ snvr1mo udm;e i tl nj udahne iz Svoga D11-hn!
(Sedida, 9)
3
Tako oni rvrde da Ademova dua nije srvoreoa, kako
co onaj koji kae: "Svjedo koje dolazi od Gospodara nije
srvoreno!" Dalje kai u: "Zatim su se nale u duhovnim nasljednicima
(wasijj) koji su doU poslije Adema, zatim u svakom vjerovjesniku l
duhovnom nasljedniku, sve dok se nije nala u Aliji, po rom u Hasanu
i Husejnu, a pocom u svakom duhovnom nasljedniku i imamu, za-
imam poznaje svaku scvar tako da mu nije potrebno
nl od koga
muslimani ma nema nikakve dvojbe o tome da
su sve due- ona koja je bila u Ademu i njegovim sinovima, u Isau i u
drugom stvorene, da ih je Allah srvorio, ustanovio
ih, uredio im gradivni elemenat i izveo u postojanje, a potom ih pri-
spodobio Sebi, onako kako je ro i sostalim svojim stvorenjima.
Uzvieni kaie: Jdaje vam dn se koristite onim fwje na nebesima i onim
to je na Zemiji; sveje od Njega! (EI-Dasije, 13)
Sejbu-1-islam lbn Tejmijje kae: "Dua svakoga je stvorena,
uvedena u postojanje (mubde'a) . To je jedinstven stav prvih generacija
muslimana, njihovih autoriteta i svih sljedbenika Poslanikova Sunneta.
Konsenzus u pogledu srvorenosti due konstatira broj
istaknutih muslimanskih auroriteca, kakav je npr. Muhammed ibn
Nasr el-Merwezi, glasoviti imam, koji je u svom vremenu bio i
poznavalac onih pitanja u vezi s kojima se ima nepodijeljeno miljenje,
U Korkuro,om prijC\'Odu ajet glasi; u nj udahnem duu. . ." Medutim, kako u izvornom
tcksru stoji: "min ruhi, s min koja od. iz. odnosno kojom sc ilr.l.ava
dio *line, to sn1o 5c dr.Wi iz.vomog iu:u.a, pored osrnloga i intenciju autora
knjige.
Ajet u Korkmovom prijevodu glasi: "Zatim mu Sllvreno udove l i iv()t mu
udahne! "
KNJIGA O DUSI
re onih pitanja prema kojima su se zauzimala stajalita. Takav
je i Ebu Muhammed ibn Qutejba koji u svom djelu 'Kicab el-laf.i,
o dui, kae: 'Izra2 "nesem" podrazumijeva due. su
jedlnsrveni u sravu da je Allah uzvieni Taj koji sjemenku i
koji stvara duu, tj. On je stvoritelj due".
Ehu Ishaq ibn aqilla u svom odgovoru na ovo pitanje, pored
osralog, kae: "Pitao si me- Bog ci se smilovao!- da li je dua srvorena
ili nije. Onaj koga je Bog naputio Pravim putem nimalo ne swnnja
u ro da dua spada u red srvorenih srvari".
O ovome piranju svoje stavove iznijeli su veliki znalci i israknuri
auroriteti iz skupina, onima koj i su rvrdili da
dua nije nero srvoreno. Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendell o tome
je jednu obimnu knjigu iza koje su stali: imam Mubammed
ibn Nasr el-Merwezi i dr., zatim ejh Ehu Se'id el-Hanaz, Ebu ]'akub
ei-Neherd.iiri i EI-Qadi Ebu Ja'la. Isrovjerna srajalita zauzeli su i svi
veliki imami; njihova osuda onih koji su da dua Isaa, sina
Merjemina, nije stvorena bila je ta bi se rek moglo kazat:i
za duu nekoga drugoga, kako co navodi imam Ahmed u onome ro
je napisao na jednom svom skupu, d.ehmijama i here-
ticima.
"Potom je", kae on, ''jedan debmija usrvrdio da on u samoj
Boijoj Knjizi nalazi potvrdu da je Kur'an srvoren: dana ro
Boije Mesih, lsii, sin Merjemin, samojeALI.n.hovposlanik, i
Njegovrt koju je M erjemi dostavio, i duh od Njega! (En-N isa', 171),
da je i Isa stvoren!"
Mi njemu na ro kaemo: Tebi uzvieni Allah nije
razumijevanje Kur'ana. lsa se, naime, i nekim izrazima
kojima se Kur'an ne odreduje: njega nazivamo
malim djetetom, djeretom i on jede i pije, izdaju mu se
8
9
nalozi vezani za naredbu i zabranu, njemu se mu se
i prijemja; porom, on je potomak Nuha, od loze Ibrahimove.
Mi,dakle, ne moemo i za Kur'an kazati sve ono to kaemo za lsaa.
Kur'anske "Mesih, Isa. sin Merjemin, samo je Allahov poslanik,
i Njegova koju je Merjemi dostavio, iduh od Njega!" podra-
zumijevaju onu koju je Merjemi dostavio kad je rekao: "Budi!"
Isije rako nastao "Budi!", nije on sam ro"Budi!"; on je samo
time postao. "Budi!" je izrijek Boiji, nije nikakvo stvorenje.
i dehmije na Allaha iznose lai u pogledu lsaa. Dehmije
kau: "Allahov duJ1 i Njegova, s tim daje Njegova stvorena!"
kau: "Isa je Duh Boiiji i Njegova, od Njegova
onako kako se rekne: ova krpa je od ovog haljetka!"
Mi kaemo: Isa jestvoren izrijekom "Budi!", a on sam nije
je ono ro je iuekao Allah uzvieni, tj. "Budi!"
Izrazom "i duh od Njega" se kazati da se Boijim em rom u
njemu nala i dusa (ruh), onako kako Bog uzvieni kae: l dnjt vnm
tin se koristite onim to je no nebesima i onim to je na Zemlji; sveje
od Njega! (EI-Diasije, 13), tj. od Njegovog emra. Izraz "duh Boiji"
se na roje ono to je Bog stvorio Svojom Ri-
Tako se rekne: 'l\bdullah (rob Boiji), Semaullah (nebo Boije),
Erdullah (zemlja Boija).
Tako je On eksplicitno da je dua Mesihova stvorena; o
ostalim duama bespredmerno je i raspravljati. Allah je onoga duha
kojeg je poslao Merjemi- a koji je Njegov rob i poslanik- prispodobio
Sebi, no to ne da taj duh posroji odvajkada, da je nestvoren. Bog
uzvieni kae: Mi smo k njoj Duha Nllfegtf poslali i onjoj seprikaZ/lo u
-
U Korkumvom prijevodu ovaj ajet "Mi smo k njoj meleka [}.Ubrib posl..li..." Mi
smo se, medutim. opredijeli li 1.1 doslovan prijevod izvo mog iun1.
lO
KNJIGA O DUI
li/m savreno stvorena mukarca. se Milostivom od tebe, ako
se Njega bojiJ!"- uzviknu ona. '.ll ja smn upravo izaslanik Gospodara
tvoga"- on- "da tipoklonim 17-19) Ovaj
duh jest duh Boiji, no on je Njegov rob iNjegov poslanik.
Mi ako Bog da, navesci vrste onoga ro se prispodobljava
Allahu. Ta kako ono ro se samo prispodobljava Njemu moe biti
smatrano Njegovim svojstvom s obiljejem Kako bi On
mogao biti srvoren?! Kakvo je roga odnosa?
., *
Mnogo je roga ro naro da je dua stvorena.
Prvo: Uzvienoga: All11bjestvoriteij svega!(Er-Ra'd, 16)Ovaj
iskaz ima smisao i u njemu se ne nazire ba nikakva izdvojenost. Tu,
ne spadaju i Boiji atributi; oni potpadaju pod Njegovo i me.
Primjerice. uzvieni Allah je Bog koji je opisan savrenim svojstvima.
Njegovo znanje, ivot, volja, vid, sluh i svi drugi Njegovi arributi
potpadaju pod Njegovo ime i ne spadaju u stvorene stvari, kao to ru
ne spada ni Njegovo Naime, On, Uzvieni, sa Svojim i
Svojim atributima je Stvoritelj; sveostalo je stvoreno.
Sasvim je izvjesno da dua nije ni Bog niti jedan od Njegovih
atributa, da je jedna od Njegovih stvorevina. Prema come, i ona
je iskusila stvaranja. kako su je iskusili i meleki, dinni i
ljudi.
Drugo: Uzvienoga, Zekerijjau: l tebe sllm ranije
stvorio, fl nisi nita bio! (Merjem, 9) Ovo se svakako odnosi i na nje-
govu duu i tijelo, a ne samo na tijelo; samo tijelo niti razumije. nici
je ono predmet niri ono to razumije. to
i to je predmet jest dua.
ll
IbnQajjimeiDiC\VII
Uzvienoga: Allah stvam i vas i ono to napravite!
(Es-Saffi.r, 96)
Uzvienoga: Mi smo vas stvorili i onda vam oblik
dali,
5
a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (EI-A'raf, ll)
Ovose, svakako,odnosii nanaedueitijela, kako ro rvrdi
pa idasemislisamonadue- jerimaitakvihmiljenja
- uoba jesrvaranjedua.
Peto: Objavljeniiskazikoji judajeOn,Uzvieni,Go-
spodarnaiGospodarnaihnajstarijihpredaka;Gospodarsvega.Ovo
'gospodarsrvo'jesveobuhvatno,proteeseinanaedueitijela.Due
suuNjegovom'gospodarstvu'Njemu bakaoicijela.Sve
to imasvogaGospodara,svoga posjednika,svejeto stvoreno.
I!Sto: Prva kur'anska sura, Fariha, s vie detalja sugeriradasu
duestvorene:
a) Uzvienoga: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!
Kakosuiduesastavnidiosvijeta, ro jeOni njihovGo-
spodar;
b) Uzvienoga: Tebe oboavmuo i od Tebe ITIIimo!
Due,dakle,Njegaoboavaju,onetrebaju Dasame
nisusrvorene,onebibiJeoboavane,odnjihbi bila
iskana;
e) injimajeneophodnauputanjihovaSrvoricelja, njihovaGo-
spodara;oneGamoledaih uputiNjegovim Pravimputem;
d) njima se blagodati dodjeljuju i obasipaju se na
njih se izlijeva srdba, one u zabludu zapadaju i bivaju
tojesvojstvenosamo tojeu
Ajer uKo(kurovom prijevodugtasi: "Mismo Ademasrvorili londa mu oblikdni i .. ."
ll
KNJIGAODUSI
gospodarstvu,u vlasti.Tonijesvojsrvenoonomem
je to nijesrvoreno.
Sedmo: Objavljeni iskazi koji sugeriraju da je u svojoj
cjelini Tanjegova nemanifestirasesamokroz
cijelo, mimodue. Naprotiv, duejeprimarna, dokje
cijela sljedsrvena- istoonako kako tijeloslijediduuu
pogledupropisa, jerjeonaea kojaga ianga7Jra, rako jojje
tijelosljedsrveooiu
Osmo: Uzvienoga:Zarje to davno bilo kad nije bilJ
spomena vrijedan?! (Ed-Dehr,l)Dajenjegovaduaodvajkada,
bi tada uvijekbiospomena vrijedan, da njegakao
injegova dua,a nesamo cijelo.
je:
Oti, koji tijelu svome slttga si,
koliko puste muke vidi
u sltmnju tom njemu!
Pa ipak duom, ne tijelom, si!
Deveto: ObjavljeniiskazikojigovoreotomedajeAllah uzvieni
postojao i da drugogosim Njega nijebilo. U Buharijevom
'Sahihu' vjerodostojnompredajomjezabiljeen hadis 'Imranaibn
Husajna,ukojemscoji "dasuljucU izJemenadoliirekli: 'BoljiPo-
slani dolismoci daseupoznamosavjerom- pitamoreo
svegaovoga?!''Na jebiosamo Allah',kazaoimjePoslanik,'i
drugogosimNjeganijebilo.NjegovPrijestobiojenadvodom
i Onje(najprije)sve upisao uZikr!"
6
Zikr- dost.: spominjanje;imenicanasmlaodkorijenskogglagolaukmljalauu,
ro pamriri,memorirati,imarinaumu,mislirina.Odisregbgol.skeosnoVI:nastala
13
Ibn Qajjim ei-Dze1vzi
SAllahom, dakle, nije bilo nikakvih duhovnih subjekata {erwah),
nikakvih dua bi poscojanje bilo jednako Njegovom po-
stojanju- uzvien neka je Allah od roga golemom! -
je On jedini bio Prvi i u toj Njegovoj prvornosti nita ni na koji
nema svoga
Deseto: Objavljeni iskazi o srvaranju meleka koji su samo duho-
vne supstance, kojima nisu potrebna rijela kojih bi opsrojale.
Oni su stvoreni prije nego je stvoren i njegova dua. Ako je,
dakle, onaj melek, koji svojim puhanjem proizvede duu u tijdu
i sam stvorenje, kako onda dua koja je proizvedena
puhanjem moe imati svojstvo
Oni zabludjdi vjeruju da se melek zametku alje s duom koja
je odvajkada, koja je da je udahne u nj , onako kako se melek
i s da je odjene u nju. To je zabluda, pogrjeno
Naime, uzvieni Allah zametku alje meleka i njemu posred-
stvom melekovog puhanja bude proizvedena dua. Tako ro puhanje
bude uzrok kojim se postigne dua, na koji se ona
dogodi, onako kako spolni i snoaj budu uzrok nastanku d jda, i
kako hrana bude uzrok njegovu rastu. Prema tome, dua proishodi iz
puhanja meleka a tijelo iz ubacivanja sperme u maternicu. Jedno je
nebeskog porijekla, a drugo zemaljskog. Tako kod nekih ljudi prevlada
nebeski demenat, pa njegova dua postane uzviena i srodna
melekima, dok kod nekih prevlada zemaljski elemenat pa njegova
dua postane niska, zemljana, bijedna, srodna niskim duhovnim su-
bjektima. Prema rome, melek je otac due, a zemni prah
je otac njegovog tijela, njegove supstance.
je i memorija (7.akira) pa bi se i gornja primjereno mogla shv:uiri Icao i:uaz
koji sadrii sva m
KNJIGA O DUSI
Jedanaesro: Ebu Hurejreov- Bog njime bio zadovoljan! - hadis
koji se nalazi u Buharijevom 'Sahihu' i u drugim djelima, gdje Vje-
rovjesnik, s.a.w.s., kae: "Due su mobilizirana vojska, pa one koje
se sobom prepoznaju one se zbliie, a one koje se
ne prepoznaju, se!" Mobillzirana vojska moe, dakako, biri
samo stvorena, a ovaj hadis od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenose: Ebu
Hurejre, 'A.ia, majka vjernika, Selman ei-Fa.risi, 'Abdullah ibn 'Abbas,
'Abdullah ibn 'Abdullah ibn 'Ali ibn ebi Talib i 'Amr
ibn Bog svima njima bio zadovoljan!
D vanaesto: Dua se opisuje uzimanjem, zadravanjem,
putanjem ... , to je svojstveno stvorenju, to je postalo i to
je u gospodarsrvu. Uzvieni Allah kae: Allnh uzima
u njihove smrti, 11. i onih koji spavttju, pa Zlldrttva kojima
odredio dn. 1nnru, n ostavlja orle druge do roka To su, Zllisto,
dokazi za koji razmiljaju. (Ez-Zumer, 42)
Ovdje se, bez imalo sumnje, misli upravo na due. U 'Sahihlma'
Buharije i Muslima biljei se hadis 'Abdullaha ibn Ebu Qacade el-
Ensarija, koji od svoga oca prenosi "Mi smo jedne
purovali s Boijim Poslanikom, s.a.w.s., pa kad je bilo pred kraj
rekli smo mu: 'Kad bi nam dao odmor!?' 'Bojim se da pospati',
kazao je on, 'pa ko vas pro bud iri na namaz?' 'Ja rekao je Bilal
i Poslanik je dao odmor. Urom su oni polijegali, a Bilal se naslonio
na svoju devu i san mu je rako savladao Kad se Boiji Poslanik,
s. a. w.s., probudio Sunce se jednim dijelom bilo ukazalo. 'Gdje
je ono to si nam BUale?!', upitao je i Bilal je rekao: 'Tako
mi Onoga koji te s isrinom posla, nikad mi ranije takav san nije
doao!' vam uzima due kad kazao je Poslanik, ' i
ih kad
14 15
Ibn Qajjim cl Diewz
Ta, dakle, uzeta dua ista je ona dua koju AJlah u nje
zinom smrtnome i u snu njezinome; koju u je melek smrti,
odnosno izaslanici Allaha uzvienoga; kod glave njezina vlasnika sjeda
melek i sUom je vadi iz njegova cijela, umotava je u d.ennecske ili
dehennemske s njom se usplnje do neba pa je meleki blago-
sUjaju ili je proklinju; ea dua se zaustavlja pred Gospodarem
pa joj On Svoju presudu; zacim ponovo biva ZemlJU
i memuta umrloga i njegovih pa bude 1spmvana, sta-
vljana na ispit, kanjena ili to je dua u
njedrazelene pcice koja iz Denneta jede i pije; koJa SJUtra 1svecen b1va
izlagana vatri; roje dua koja vjeruje, koja ne vjeruje, koja slua svoga
Gospodara i koja mu iskazuje; to je dua koja je sklona zlu,
koja samu sebe kori, koja smiraj nalazi uz svoga
odredbu i uz misao na Nj; koja kua kaznu i nagradu, koJa se raduJe l
biva koja se spucava i ostavlja slobodnom, koja biva zdrava i
bolesna, koja slast kua i bol, koja se plai i tuguje ...
Sve su co karakteristike stvorenja uvedenog u posrojanje, svojstva
to je oformljena, proizvedeno; kojima je podvrgnuro
neto to je u gospodarstvu, se upravlja i to je podvr-
gnuto htijenju svoga Stvoritelja, Tvorca i Proizvodirelja.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., kad je odlazio na govorio je:
(Allahu m me Eme halaqce nefsi we Ence cuweffaha, leke mematuha
we mahjaha, fein emsekteha ferhamha we in erselreha fahfazha bima
tahfaz 'ibadeke-s-salihin!) "Boe, Ti si stvorio moju duu i Ti je
usmrtiti! Za Tebe se vee njezina smrt i njezin ivot- ako je zadri
kod Sebe smiluj joj se; ako je pusti, je onim Svoje
dobre robove!"
7
Hadis bUjdi Buhari u poglavlju o jednoboh"llll (rc:whrd), Dari ml u Isti':,anu i Ahmw u
svom Musrudu.
KNJIGA O DUSI
On, Uzvieni, stvoritelj je dua onako kao to je stvoritelj i tijela.
On kae: Nmza nevolje koja Z/ldesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego
Itoje damo, zapisana u Knjizi- tojeAllAhu, uistinu, lahko! (El-Hadid,
22) Neki kau: Tj. prije nego to damo cu nevolju; drugi kau: Prije
nego to smo dali Zemlju; kau: Prije nego smo stvorili ljude, co
je i najprihvatljivije je ro zadnje ro se spominje prije odnosne
zamjenice. Bilo bi jo primjerenije kazati: Odnosi se na sve troje rj.
prije nego smo dali nevolju, Zemlju i due ljudske!
Kako due mogu bici neovisne o svom Stvori relju, Proizvodirelju,
Onome ko ih je uveo u postojanje kad njezine porrebitosti,
nedostatnosti i nude potvrduju da su one stvorene, da
se nalaze u gospodarsrvu, da su proizvedene; da je postojanje
njihova bitka, njihovih svojstava i u odnosu na njihova Gospoda-
ra, Onoga koji ih je ustrojio, u potpunoj ovisnosti, da su one u com
pogledu sasvim nitavne! Dua nije u scanju samoj sebi kakvu tetu
nanijeti, niti korist, niti smn, ni ivot, niti se ponovo oiviti. Ona
se, isro rako, moe samo onoga dobra kojeg joj je Gospodar
njezin dao, se samo onoga zla od kojega je On Ne
moe se napucici nikakvoj ovosvjetskoj ili onosvjetskoj koristi, osim s
Njegovom uputom. Ne moe biti ni dobra ako je On ne pomogne u
come, ako je On ne ispravnom. Zna samo ono ju je On
i ne moe granicu onoga koliko ju je On nadahnuo,
jer je On Onaj koji ju je stvorio pa joj put dobra i put zla shvatljivim
(E-Sems, 8)
Kako vidimo, sam Allah uzvieni da je On njezin srvo-
rirelj, da je On njezin izumi relj, da On stvara njezina dobra i loa djela
. upravo suprotno onome to govore zabludjeli i zavedeni: naime, da
dua nije nero stvoreno, odnosno da i pored toga to je stvorena,
Bog nije stvoritelj i njezina djela, da ona sama stvara svoja djela!
16 17
Ibn Qajjim ci-Dewzi
Jasno je, medutim, da bi dua- da nije srvorena, da postoji odvaj-
kada - bila samodovoljna u svom postojanju, u svojim atributima i
savrenosti, to je naj neistinitija la. Njezina ovisnost o Njemu, Uzvi-
eno me, u njezinom postojanju, porpunosti i ispravnosti imanenr.na je
njezinom ro nije prouzrokovano nekim uzrokom. To je njezina
sutinska odlika, upravo onako kako je neovisnost sutinska odlika
njezina Gospodara, Tvorca, Onoga koji ju je uveo u postojanje, koja
nije vezana ni za kakav uzrok. On, Uzvieni, neovisan je samim Svojim
dok je ona svojim ovisna o Njemu. Niko s uzvienim
Bogom nesudjeluje u Njegovoj neovisnosti, kao to niko ne sudjeluje
ni u Njegovoj oduvjekosti, u Njegovoj bo.aosrvenosti , u cjelovitosti
Njegove vlasti, u Njegovoj svetoj savrenosti.
Pokazatelji stvorenosti, nastalosti dua jednaki su onima o srvo-
renosci tijela.
Uzvieni kae: O ijttdi, vi ste ot1isni,
8
vi trebate Allaha, a Allah je
neozli.san i hvale dostojan/ (Fatit, 15) Ova ovisnost o Njemu podrazu-
mijeva i due i tijela, a ne samo tijela, dok porpuna neovisnost pripada
jedino Allahu u nita drugo nema svoga udjela.
Allah uzvieni ijudima panju na dokaz toga; On
kae: A zalto vi kaddua do grde dopre, i kad vi budEte M dagledali, n M i
smo mu blii od vn.s, ali vi ne vidite, za!toje onda kad niste tt vlasti
ne povratite, ako istinu govorite?! (EI-Waqi'a, 83-87) Tj. ako vi niste
ni u vlasti, ako niste ni u gospodarstvu i nikome
polagati za svoja djela, ako ste porpuno slobodni, vratite onda
due u cijela kad na co mjesto dodu. Zar vam to ne govori da je dua
Kod Korkurasroji: ..vi je doslovan prijevod Ovaj i1r.12,
medutim, i uvimiri ro je primjerenije konrcksru pn:dmcrnog iskaza, a izr:I:I\'3 i
intenciju aulorova izlaganja.
KNJIGA O DUSI
zaduena, da se nalazi u vlasti i gospodarstvu, da biti pirana
za svoje postupke, primjereno za djela koja je
Sve ono ro smo prethodno kazali o dui, o njezinim
1darost:ima, o njezinom boraviru nakon smrti, sve m na
da je ona stvorena, da je pod upravom, u
gospodarsrvu, rj. da nije odvajkada.
Ovo je suvie da bi za to trebalo navoditi dokaze da nije
zablude onih koji se izdaju za sufije, inovarora u vjeri i onih je
razumijevanje Kur'ana i Sunera Njegova Poslanika oskudno. Oni,
uslijed svog pogrjenog poimanja- a ne na temelju pravoga smisla
objavljenih iskaza- govore o sebi i svojim duama i taj njihov govor
otkriva da oni nita ne znaju o duama. Ta kako neko ko imalo
razuma ima moe poricati neto je on sam svjedok, njegova
svojstva, njegova djela, njegovi eksrremiceti i organi, ro
nebesa, Zemlja i sve stvoreno?! Allah uzvieni u svemu to je srvorio
ima dokaz. Sve stvoreno u sebi nosi vie dokaza koji na to
da je ono u gospodarsrvu, da je stvoreno, da je A1Jal1 njegov
stvoritelj, Gospodar, Lzvoditelj u postojanje, njegov Vladar. Ako to
u com imati svjedoka protiv sebe!
*
to se argumentacije ove skupine i njezine sklonosti da se drii
nedovoljno jasnih kur'anskih iskaza (murcabih) i istodobno zaobilazi
one nedvosmislene, treba kazati da je to praksa svakog zabludjelog i
onoga koji u vjeru unosi ono to njoj ne pripada.
Naime, posve jasni i nedvosmisleni kur'anski iskazi, od prvog
do zadnjeg, na da je Allah uzvieni stvoritelj dua,
da je On Onaj ko ih je uveo u poscojanje. to se pak kur'anskog
18 19
-----------------------------------
Ibn Qajjim elDfew%i
ajeta: DuJajeemr Gospodara mogaP (El-Isra', 85), jasno je, bez imalo
dvojbe, da se ovdje pod 'emrom' ne podrazumijeva zah*v (taleb) kao
izraajni oblik, kad bi izraz rtih Njegov govor kojim On
izraava Svoju zapovijed; emrovdje neto se
(me1nur), to je u arapskom jeziku upotreba.
U Kur'anu takvih primjera ima mnogo. Tako, primjerice,
uzvien i Allah kae: Ono fto je Allah odredio (emmlltih) - se!
(En-Nahl, l) gdje je izraz emr upotrijebljen u me'mur, tj.
ono je On rekao: Budi!, pa je i bilo. Isti je i s drugim
Boiijim iskazom: J kad bi pala naredba (emr) Gospodara tvoga, nifta
im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali/
{Hud, 101), tj. njihovo unitenje, zapovijed koja je u vezi
s tim. Takav je i Boilji iskaz: A l!"nzr Smaka svijeta je poput treptaja
okaflO (En-Nahi, 77) Isto rako, izraz stvaranje upocrjebljava se u zna-
stvoreno, kakve su Boije Dennetu: "Ti si Moja
ml!ost!"
Prema rome, u Boijim Dua je emr Gospodara moga!
(El-Isra', 85) nema ro bi na bilo koji sugeriralo da dua
postoji odvajkada, da ona nije nero to je stvoreno. U nascojanju
da pojasne fenomen due, neki iz prvih muslimanskih generacija su
govorili: Due do ljudskih tijela dospijevaju po Allahovom emru itu
se pocom zadravaju Njegovom
To je tako pod pretpostavkom da se pod izrazom ruh u navede-
nom ajetu misli na duu, co je bio predmet sporenja kako
ranijih, tako i kasnijih iz
prvih muslimanskih generacija- zapr:wo svi oni- bili su stanovita
Ajet u Korlrnoo'Om prijevodu glasi: "S01 je dua- Cospodar moj zna!"
1
Kod Korkurn sroji: "A Smak svijera u cren oka
KNJ]GAODUSI
da se pod onim rtthom o kojem je postavljeno pitanje, ne misli na
duu, na onu za koju je uzvieni Allah u Kur'anu rekao
da na Kijamerskom danu staja ci s melekima
11
, gdje se misli na
jednog ogromnog meleka.
UBubarijevomSahihu biljei se iskaz, koji se
prenosi posredstvomA'mea, Ibrahima i "Iao sam s Boijim
Poslanikom, s.a.w.s., jednim medinskim kamenjarom- on se bijae po-
rapao ogoljenom palmi nom granom- pa smo naili na jednu skupinu
jevreja. 'Hajde da ga upitamo o dui! ', rekli su jedni. Drugi su kazali:
'Nira ga ne pitajte- moe vam nem to vam biti po volji!'
su kazali: 'Ipak ga upirati!' , i jedan od njih je usrao i rekao:
'Ebu-1-Qasime, ta je to rUh?' Na mje Boiji Poslanik, s.a.w.s., zautio
i ja sam znao da mu u vezi s rim dolazi Objava, re sam usrao, pa kad
mu se razorkrilo, rekao je: Pitaju te odtdi. Reci: Dula emr Gospodara
moga, a vama je dato samo malo zrmnjnl' (El-Isra', 85)
je da su ga oni pitali o o se znanje moe
dobiti samo posredstvom Objave; co je onaj mh (duh, dua) koji je
kod Allaha, koji ljudima nije poznat.
Ljudske pak due nisu nepoznate. O njima su govorile mnoge
skupine ljudi iz sljedbi , pa odgovor na upit o njima ne bi
bio nikakav znak poslanstva.
Ako bi neko kazao: No, ta s onim to prenosi Ebu e-ejh,
se na EI-Husejna ibn Muhammeda ibn Ibrahima, on na
Ibrahima ibn el-Ha kerna, on na svoga oca, on na Sudija, on na Ebu
Malika a on na Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kurcjije su medinskim
jevrejima poslali 'Uqbea ibn ebu Mu'ajta i 'AbduJiaha ibn ebu Umejjea
ll
Aluzija na 38. ajer sure Nc:be': "' Na Dan kada Diibri ll mclekl budu u redove poredani..."
- Korkurov prijevod u kojem je izraz ruh pi'C\"cdcn bo DiibriL
20 21
IbnQaj)lmei-Dewzi
ibnei-MugirudaihupitajuoVjerovjesniku,s.a.w.s.' Medunamase
pojaviojedan',kazalisuimoni,'koji rvrdidajevjerovjesnik,noniti
jeunaoj, nici uvaojvjeri!?''Kosu musljedbenici?',upitalisuoni.
'Nanajniii s[aJe',kazalisu.' Bijedniciirobovi,reoniukojimanema
nikakvadobra;uglednicinjegovanarodaganeslijede!' rekli
suimjevreji.'Zbiljaseprimaklovrijemepojavevjerovjesnikaion
biciupravotakavkakvimgaviopisaste.Stogamu iupitajtegao
trimastvarimakoje vamml - ako vamumjednedati
odgovornanjih,istinskijevjerovjesnik,aakoneumjedne-laacje!
UpitajtegaoonojduikojujeBoguzvieni udahnuouAdema:ako
vamreknedajeodAllaha,vi gaupitajtekako Allah uvatri pr.lili
nerow je odNjega?!'
Onjeocome upitaoDibrila iAllah uzvienijeobjavio:Pitaju
te o dui. &ci: DuJo emr Gospodara moga, o vamaje dato samo malo
znanja! (El-Isra',85), tj. onajejednoodBoijihsrvorenja, nijedio
Boga!",kaeon.ZatimjenaveopreostalidioJ1adisa- odgovorbibio
Argumentiranjeovakvominterpretacijomnijeprilwadjivo,
dajeovdjeposrijediSudijevo temeljenonaiskazu
EbuMalika,ukojemimanekihspornihsrvari.Komeksrovogaupita,
zabiljeen usahih imu.med hadiskimzbirkama, u konfrontacijije s
onimkontekstom kojegnavodi Sudi. Naime, taj prenosi EI-
A'me i El-Mugira ibnMuqsim, sena Ibrahima, on na
'AJqamea,aonna'Abdullaha,kojijerekao: "Vjerovjesnikjeproao
poredjedneskupinejevrejskihuglednika- asnjimsambioija- ioni
sugaupitaliodui. Onje na tozaurio ijasamznaoda mu dolazi
Objava.Tadajeobjavljeno:Pitaju odui... , rj. jevreji.&ci: Dulaje
emr Gospodara moga, a njim tt je dato sttmo malo znanja!
12
Takojepo
Takojeov:1jajet AbdullahibnMesud,premdaje "avamajed:uo
samomaloznanja!"
KNJIGAODUI
'Abdullahovomkiraetu.
13
Onisunarorekli:"Mi, i uTevraru
nalazimoda jeduasrvarBoga uzvienoga!"
Ovaj iskazprenosiDeriribn idr. ,odMugirea.
Jahjaibn Zekerijja ibn Ebu Zaida biljei "Prenosi se
od Dawiida ibnebu Hinde, koji se pozivao na' Ikrimea, a onna
Ibn 'Abbasa - Bognjimebiozadovoljan!: 'Jevreji su doli kodVje-
rovjesnika, s.a.w.s.', kae on,'pa su ga pitaH o dui, iVjerovjesnik
imnitanijeodgovorio. PotomjeuzvieniAllahaobjavio: Pitaju te
o dui. &ci: Duaje nnr Gospodara moga, a vama je dato samo malo
znanja!' (El-Isra',85)
OvootkrivaslabostSudijeva hadisa, re postavku da
jepiranjePoslaniku,a. s., bilo uMekki.Gornjihadis,kaoi
hadis koji prenosiIbnMes'ud,sasvimjasnoizraavaju da
jepiranjebilopostavljeno u Mediniizravnoodstranejevreja. Nai-
me,dasu predmernopitanjeiodgovor biliprethodili uMekki,
utom Vjerovjesnik,s.a.w.s., nebi zautio, biimodmah
odgovorioonimromujeAJlah ranijeobjavioo tome.
O ovoga ajeta od suane Ibn 'Abbasa prenose se
veoma pa ili su tome uzrokprenosioci njegovih
iskaza ili jeposrijedi njegova kolebljivosr u rom pogledu.Mi
navesti tenjegoveiskaze,s tim dasmo spomenuliSudijevu
predajukojaseodIbn prenosiposredsrvomEbuMalika,te
predaju Dawudaibn EbuHinde, koju onodIbn'Abbasa prenosi
posredsrvom' Ik.rimea,akojajeukonfrontacijisaSudijevom.Onoto
,, Kiraet (el-qici'ah) - kur'anskog tcksrn. Naime, dn u
kur'an.skl rcksr nije bio interpunkcijski bilo ga je na pojedinim
mjestima Posrojisedampriznatihki.raetakojimaseidanasusvijcru
kur'anskitekst.Kirnctkojimse Kur' an na n:Uim prosrorimajenAsimovlciraer.
11
22
23
je cu dvojbeno jesu lbn 'Abbasove koje od njega, posredsrvom
Jah je ibn Zekerijjaa, prenose Mesruq, Ibn el-Merzuban i Ibrahim ibn
Ehu lalib, tj. "da su jevreji doli kod Vjerovjesnika, s.a.w.s .... "
Muhammed ibn N asir ei-Merwezi kae: "Kazivao nam je Ishaq,
se na Jahju ibn Zekerijjaa, on na Dawuda ibn Ebu Hin da,
a on na ' lkrimea, da je Ibn 'Abbas rekao: 'Kurejije su rekli jevrejima:
Dajte nam nero to bismo ovome mogli postaviti kao pitanje!
- i oni su im rekli da ga upiraju o ruhu. Na co je objavljeno: Pitaju
o ruhu ... " (El-Isra', 85)
Ovo je u konfrontaciji s drugom predajom koja se prenosi od
njega, kao i s Ibn Mesudovim hadisom.
Od Ibn 'Abbasa se prenosi i predaja. Huejm kae: "Kazivao
nam je Ebu Bir, se na Mudahlda, da je Ibn 'Abbas rekao:
'Reci: Ruh je jedan od em rova Allaha uzvienoga, jedno od Njegovih
srvorenja; ima oblik, onako kako i ima svoj oblik. Nijedan
melek ne spusri se dolje sa neba, a da s njim nema i jedan ruh!"
Ovo sugerira da je ta dua (ruh) neto od one koja se
nalazi u
Od Ibn 'Abbasa prenosi se i predaja. Ibn Mendeh kae: 'J\bd
es-Selam ibn Ha rb, se na Hasifa a on na Mudahida, prenosi
Ibn 'Abbasov iskaz: Pitaju u o duJi &ci: "DuJa t'mr Gospodara
moga!' (El-Isra', 85)- Kur'an duu smjeta u kategoriju ''Buru!", i mi
o njoj kaemo samo ono to je rekao Allah uzvieni: "Pitaju ce o dui.
Reci: 'Dua je emr Gospodara moga!" On, zatim, posredsrvom Hasifa i
lkrimea, navodi da Ibn 'Abbas nije htio reqim
14
, gisli-
..
Rcqim - i11:v kuji tlo<lovno s natpisom, natpi>. pismo, knjiga ... , koji je
upotrijebljen u 9. jem sun: ElKchf: "MisiH li ti da su samo sronovnici su
imena M (n:qim), bill medu N:Uim?l"
KNJIGA O DUSI

n'\ ruh i Boiji iskaz: l dajt vam dn u onim Ito na
i onim !to na Zemiji, od Njtgtt! (EI-Dasije, 13)
Od njega se prenosi i peca predaja; prenosi je Diuwejbir, posred-
srvom Dahhaka. Tu scoji da su jevreji upirali Vjerovjesnika, s.a.w.s . o
dui. "Bog uzvieni je", kae on, "rekao: "Reci: Dua je ernr Gospodara
moga!", tj. jedno od Mojih srvorenja, ..a vama je dato samo malo
znanja!", tj. kada biste vi bili upitani o srvaranju vas samih, o ulasku
u vas hrane i j njihovome izlasku iz vas, vi ni to ne biste umjeli
dostamo opisati; ne biste se naputili na pravu stazu o rome!"
Prenosi se i esta predaja. 'Abd el-Ganijj ibn Se'id, se
na Musaa ibn 'Abdel-Rahmana, on na Ibn Durejda a on na 'Acaa
- ce na Muqacila, a on na Dahhaka- od lbn 'Abbasa, u vezi s Boi-
jim iskazom: Pitaju o duff ... , prenosi "Naime, jednom
su se Kurejije sakupile i stale razgovarati medu sobom. 'Boga mi,
Muham med ruje nikada lagao!', kazali su. 'Odrastao je medu nama
kao iskren i pouzdan Hajdemo, stoga. neke od nas poslati k
jevrejima, da njih upitaju o njemu!'- jevreji njega bijahu najavljivali,
ga prizivali su njegovo poslanstvo u nadi da im
on biti podrka. Bili su uvjereni da on k njima seobu, da
mu oni bici Kad su ih upitali o njemu, jevreji su im rekli:
Upitajte ga o rroje: o ruhu, da se u Tcvraru nita ne kazuje o
njemu, da se o njemu ne nudi navodi se samo
njegovo ime ... !' Na co je Allaha uzvieni objavio: Pitaju o duJi.
Dufa jt nnr Gospodara moga...", rj. iz reda stvorenja Gospodara
moga uzvienoga!"
n
Gi<lin - iLr.l7. upotrijebljen u 3Ct. ajem EI-Hakk.1, koti 1\orkut prcodi kao "pomijc":
"Zato on danas nema prisna prij;uelja ni drugog jelJ O\im pomijal" Doslovno
tog izm1,a je: ispi rina rane ml gnoj, sukrvica i iscurc:vinc iz rijela.
zs 24
Ibn QaJ)IIn eiDiewo:
Ruh se u Kur'anu spominje u vie
Prvo: u Objava, kako ro npr. stoji u kur'anskom ajeru:
Na takav Mi i tebi objavijujemo orto !to ti se objavijuje (rtth}!
(E.Sura, 52), ili u ajem: Koji Jaije Objavu, Svoje- kome
od robova Svojih! (EI-Mu'min, 15) Objava se naziva ruhom
da se njome postie ivot srca i dua.
Drugo: Snaga, postojanost i potpora kojima podupire neke svoje
vjerne robove, kao ro kae: Njimn je On u srca njihova vjerovttnje
usadio i svjetlom Svojim (rid;) ih osnaio... (El-Mudia.dela, 22)
Dibril, kao npr. u ajeru: Donosi ga povjerljivi Dibril
(Er-!?Uh el-emin) na srce tvoje! (EI-Su'ara', 193), je na drugom
mjestu Reci: "Koje neprijateljDibrilu?a ort, AllAhovom voljom,
tebi stavlja na srce Km'an!' {El-Beqare, 97), te je, prema tome, on
'Duh sverosri' (RCLh el-qudus}, jer Uzvieni kae: Od Gospodara tvoga
objavljujega Duh svetosti
16
(Rii.h ei-Qudu.s}! (En-Nahi, l 02)
Onaj Ruh o kojem su pitanje postavili jevreji, kad im
je odgovoreno da je on 'jedna od Boi j ih stvari'. Neki misle da je ro
onaj Ruh koji sespominje u Uzvienoga: Na Dan kada Ruh i
meleki budu u redoveporedani, kada samo onaj komeMilostivi t:lozvoli
govoriti ... (En-Nebe', 38), odnosno onaj koji se spominje u
Uzvienoga: .Meleki i &th s dozvolom Gospodara svoga. sputaju u u
njoj zbog odluke svake! (EI-Qadr, 4)
Peto: Mesih, sin Merjemin. Uzvieni kae: Isa, sin Metjemin,
samo je Allahov poslanik, i Njegova koju je Mtrjemi dostavio, i
Duh (ruh) od Njega! (En-Nisa', 171) Sco se ljudskih dua, one
-
Kod Korkura 5roji: "melek Oi.ibril".
KNJIGA O DUSI
sc u Kur'anu izrazom 'nefs'. Uzvieni kae:
O. duo (n6_fi) smirena... (El-fedir, 27); l kunem se duom (nefi) koja
sebe kori... (EI-Qijameh, 2); Ta, dula (nefs) je sklona zlu! {Jusuf, 53);
Izvadite svoje du!efl7 (EIEn'arn, 93); l duJe i Onoga koji jtJ. je stvorio,
pa joj put dobra i put zla shvatljivim (E-Serns, 8); Svako ivo
(neft) smrt okusiti! (Alu ' Jmran, 185)
U hadisu se pak ljudska dua i jedn im i drugim izrazom,
tj. i ruhom i nefsom.
Ono co se kazati jest to da da je ruh 'od Boi j ih
srvari' ne na roda on postoji odvajkada, da ne spada u red
onoga to je stvoreno.
. ...
Sto se njihova argumentiranja pcispodobljavanja
ruba Njemu, Uzvieno me, u Njegovu iskazu: J u nj udahnem iz Svoga
Duhafl
8
(El-Hidr, 29), tu treba znati da je ono ro se prispodobljava
Allahu uzvienorne dvovrsno. Jedno su atributi koji ne egzistiraju
sami po sebi, kao npr. znanje, govor, sluh, vid i sl. Tu je
o prispodobljavanju nekog arributa onome kome je raj atribur svoj-
stven. Dakle, Njegovo znanje, Njegova volja, i ivor - sve su to
Njegovi atributi, imanencije koje nisu stvorene. Isti je i s "licem
Boijim" i s Njegovom "rukom".
Drugo su subjekti (a'jao) koji Mu se prispodobljuju, a koji su
odvojeni od Njega, kao to je npr. deva, rob, poslanik, ruh. U
ovom je o prispodobljavanju stvorenj l njegovu stvori-
telju, proizvoda njegovu tvorcu. tim prispodobljavanjem
Kod Kork.um: "Spasire sc ako mokre!"
"
"
Kod Korkuta: "l u nj duu!"
26
27
Ibn Qajjlm ei-Oiewzl
samo se eli izdvajanje, pridavanje (cerif)
se ono prema se primjenjuje caj postupak
od drugih njemu subjekata, kao ho je npr. Allahova
premda su sve Njegovo vlasrutvo, ili Allahova deva, iako su sve
deve Njegovo vlasrurvo, Njegova stvorenja.
Ovo prispodobljavanje Njegovoj Boanstvenosti podrazumijeva
Njegovu ljubav prema subjektu, Njegovu panju
i naklonost prema njemu, co je od prispodobljenosci
Njegovom gospodarstvu koja podrazumijeva da je On stvoritelj i
pro izvoditelj svega. prispodobljenosr podrazumijeva stvaranje,
a posebna izbor. Bog stvara ta i iz rog to je stvorio, probira
ta kako to ka.e Uzvieni: Gospodar tvoj stvara !ta i On
odabira! (El-Qasas, 68)
Prispodobljavanje due (nlh) Njemu spada u ovo posebno pri-
spodobljavanje, a ne u niti u prispodobljavanje atributa. Posveti
ovome posebnu panju, jer re to brojnih zabluda u koje
je zapao veliki broj ljudi.
Ako bi neko rekao: A ta kaete na Boije l u nj udahnm1
iz Svoga Duha! (Sad, 72), gdje je udahnjivanje prispodobio Sebi, to
podrazumijeva da je eaj doao neposredno od Njega, Uzvienog,
upravo onako kako stoji u Njegovim J koga sam rukama
Svojim stvorio!'
9
(Sad, 75) Stoga se u vjerodostojnom hadisu nagla-
avaju te dvije vrste stvaranja; Poslanik, s.a.w.s., naime kae: "Pa
Ademu i mu: 'Ti si Adem, praocac ljudskoga roda, kojeg
je Allah Sobom srvorio
20
i u tebe iz Svoga Duha udahnuo, od Svojih
meleka zatraio da ti seddu i koji re imenima svih
l?
Kod Korkuta: "Koga sano Sobom srvoriol"
:o
Dosl. Svojom rukom (bi jc:dihi).
KNjiGA O DUSI
stvari!" Tako se Ademu navode osobenosti kojima se iz.dvaja
od drugih ljudi -prema rome da je dua koja se zbila u njemu dola
posredstvom melekovog udahnjivanja, ona u rom ne bi bila
njegova osobenost i on bi bio jednak Mesihu, odnosno svim drugim
svojim potomcima kod kojih se zbivanje due posredstvom
melekovog udahnjivanja. Allah uzvieni je, medutim, rekao: J kad
mt4 &Uzm lik i lt nj udahntm iz Svoga Duha.. .
21
(El-Hidr, 29) Prema
rome, njega je stvorio neposredno Sobom, "Svojom Rukom"; Adem
je raj u kojeg je On udahnuo iz 'Svoga Duha'.
Odgovor bi bio Ovaj deralj nalagao je ovoj skupini
da srane na Stajalite da je dua da postoji odvajkada, dok
su drugi u pogledu njega ostali suzdrani, ne
kur'ansku intenciju. se, naime, kazati da je Duh- prispodobi jen
Gospodaru - stvoreni duh; On ga je, kako smo to ranije pojasnili,
prispodobio Sebi kako bi ga rime izdvojio i pridao mu poseban
Sto se samog udahnjivanja, pa- Uzvieni je u vezi s Merjemom
rekao: A i ona koja jt u nju udahnusmo iz
NaJeg Duhafll (EI-Enbija', 91), s rim da je na drugom mjestu
da je on njoj uputio meleka, da je eaj melek izvrio udahnjivanje u nju.
Tako je to udahnjivanje prispodobljeno Allahu u smislu zapovijedi i
odobrenja, a Njegovu izaslaniku u pogledu izvrenja.
Preosrale su jo dvije srvari:
Prvo: Neko bi mogao kazari: Ako se udahnjivanje u Merjemu
zbilo posredStvom meleka- dakle onoga koji udahnjuje due i u sve
druge ljude- zato se onda Mesih naziva 'Duhom Boijim'? Ako se i
kod svih drugih ljudi due zbivaju posredstvom ovoga meleka (nlh),
po je tu Mesih poseban?
Kod Korkura stoji: "l u nj udahnem duu.. ."
n
Kod Korkura sroji: "U njoj iivor udahnusmo".
28 29
Dmgo: Neko bi mogao kazati: Da li je instaliranje (te'alluq) due u
Adema realizirano posredsrvom udahnjivanja ovoga meleka (ruh), tj.
da li ju je on udahnuo u njega, s Allahovim dopusrom, onako kako
ju je on udahnuo i u Merjemu, ili je pak Gospodar uzvieni bio Taj
koji ju je Sobom udahnuo, onako kako ga je Sobom i srvorio?!
Odgovor na ovo bio bi Ovo su, Allaha mi, dva vana
piranja. Odgovor na prvo od njih bio bi raj da je onaj duh koji je
izvrio udahnjivanje u Merjemu, duh prispodobljen Allahu, kojeg je
On srvorio za Sebe i Sebi ga prispodobio; roje poseban dub, odabran
svih drugih. To nije onaj melek koji je zaduen za udahnji-
vanje u scomacima Lrudnih iena, kako vjernica tako i nevjernica.
Uzvieni Allah je, naime, za maternice zaduio jednog meleka koji
udahnjuje duu u zametak, re mu upisuje nafaku, smrtni djelo,
re njegovu srernost ili nesreLnost.
Sro se pak ovoga duha koji je poslat Merjemi, on je Allahov
duh, jedan od duhova kojeg je On odabrao za Sebe. On je Merjemi
bio neto poput oca ostaloj ljudskoj vrsti, da je njegovo uda-
hnjivanje, svojim zalaskom u nju, imalo funkciju kako
se ro pri spolnom odnosu mukarca i ene, premda ru nije
bio posrijedi nikakav seksualni (war').
Ono pak se Adem odlikuje jest da on nije srvoren
na na koji je srvoren Mesib - od majke, nici onako kako se
stvara os rala ljudska vrsta- od oca i majke, nici je duh iz kojeg je Allah
udahnuo u njega duu onaj melek koji udahnjuje duu u njegove
potomke - da jeste, u com Adem pri sebi ne bi imao nira
posebno. Mcdurim, u hadisu se navode osobenosri kojima se
on izdvaja od drugih; co su: da je njega Allah Sobom srvorio, da je
On u nj udahnuo 'iz Svoga Duha', da je naloio Svojim melekima
da mu se poklone i da ga je imenima svih srvari.
KNJIGA O DUSI
Udahnjivanje u nj ' iz Njegova Duha' podrazumijeva tri kom-
ponente: onoga koji udahnjuje, samo udahnjivanje i ono iz se
udahnjuj e. Prema come, ono iz se udahnjuje jest odredeni duh
koji se prispodobljava Allahu: iz cog duha poteklo je udahnjivanje
u Ademovo glineno (rinah); iz rog duha je Allah udahnuo
(duu) u Ademovo glineno To je ono to sugerira objavljeni
ceksr (nass).
Sto se pak rvrdnje da je izravno Boije udahnjivanje due
jednako Boijem osobnom (bi jed ih i) srvaranju Adema, odnosno da se
ono dogodilo samo Njegovom onako kako se dogodilo i u
Merjemi -mir neka je na nju! - za rakva ncro morao bi se ponuditi
neki dokaz. Postoji, naime, raz.Uka u Allahovom neposrednom srva-
ranju Adema i u Njegovu udahnjivanju u nj due ' iz Duha Svoga'.
Ona se ogleda u rome da 'ruka Boija' nije ncro srvoreno, dok je, s
druge strane, 'Duh' jedno stvorenje.
Srvaranje je jedan od Boi j ih no da li i udahnjivanje spada
u koji se pojavljuju po Samom Njemu, ili je ro jedan od Njegovih
koji se poStiu drugim, odvojenim od Njega? Jdok nije
potrebno navoditi nikakav argumenr o come da je udahnjivanja
u Merjemu bio jedan od Njegovih kojega je prispodobio
Sebi samo stoga t:o je realiziran s Njegovim dopustom, s Njegovom
za dotle se moe raspravljati o rome da li je i udahnjivanje
due u Adema Njegov (fi'l) ili pak (mef'ul)?
I u jednom i u drugom - bilo da se razumije ovako ili
onako- nesporno je da je onaj 'duh' iz kojeg je udahnuco u Adema,
stvoren, da nema svojstvo da je on (maddeh)
Ademove due, ondaje rim prije Adem ova dua neto to je srvoreno,
to je nastalo. Pokazati ro i jesr bio cilj ove rasprave.
JI 30
--------------------------------------
KNJIGA O DUSI
RASPRAVA OSAMNAESTA:
DALISUDUESTVORENEPRIJE
TijELA,ILIPAKNJIHOVOSTVARANJE
SLIJEDI STVARANJETIJELA?
U pogledu ovoga pitanja ejhu-l-islam
23
- ali i neki drugi au-
roriceti- navodidvapoznatastajalita. onimakoji dreda je
stvaranjeduaprethodilosrvaranjucijelajestiMuhammedibnNasr
el-MerweziiEbuMuhammedibnHazm;ovajpotonji navodida
jeroi jecllnsrvenscav Mi navestiargumemeijednih
idrugih, teistaknutionocojepretenije.
Onikojistojenastajalitudasrvaranjeduaprerhodisrvaranju
tijelaza potporusvomsravunavodekur' anskiajetMi smo vas stvorili i
potom vam dali, a zatim rekli melekima: "Pokloniu se Admzuf"
1
A
(EL-A'raf, ll)Onikau: potom)uporrjebljava
sezavremenskislijed,zavremenskuzadrkupa,premacome,ovajajet
implicirada jesrvaranjedueprethodiloBoijojzapovijedimelekima
dase pokloneAdemu, doknikakve dvojbe nema dasunaa rijela
srvorena nakon roga. Proizlazidasuposrijedibiledue!"
Tj .Ibn1ejmijje.
Ajec u KorkuLovom prijevoduglasi:Mismo AdemascvoriiJ iondamu oblik dalJ,
a poslije melekima rekli:"Poklonite mu sc!"ionisuse poklonili". U izvornil-u se,
medutim,doslovnokae:"Mi smo vassrvorili".
33
Ibn Qnjjlm ciD!ciVZl
"Na co", kau oni, i Uzvienoga: l kad jt Gospo
dtzr tvoj iz Admzovih sinova izvto potomstvo njihovo i zatraio
od njih da protiv stbt: "Nisam lija Gospodar val?" oni m
odgovarali: 'Jtsi, mi 172)
Ovaj zahtjev da se progovori i je naim du-
ama, da djela tada jo nisu postojala. U Muwttta'u
25
stoji:
"Kazivao nam je Malik, se na Zejda ibn Ehu Unejsu, da
mu je 'Abdel-Hamid ibn 'Abd er-Rahman ibn Zejd ibn d-Hanab
se na Muslima ibn }esara ei-Duhenija, da je
Omer ibn ei-Harrab upitan o ajeru: I kad jt Gospodar tvoj iz
Adtmovih sinovii izveo potomstvo njihovo... , pa je rekao: sam
kad je Boiji Poslanik, s.a.w.s., upitan o tome i kad je rekao: "Allah je
stvorio Adema ipotom mu Svojom desnicom
26
potrao i odade
izveo njegovo potomstvo. 'Ove sam stvorio za Vatru', kazao je,' oni
raditi djela stanovnika Vatre, a ove sam stvorio za Dennet i oni
raditi djela stanovnika Denneta!' Na to je jedan upitao: 'Boiji
pa onda (nae) djelo?!', i Boiji Poslanik, s.a.w.s., je
rekao: 'Ako je Allah nekoga stvorio za Dennet, On mu dadne da
radi djela stanovnika Denneta, rako da on umre neko djelo
stanovnika Denneta, pa ga On na temelju toga uvede u Dennet; a
ako je nekoga stvorio za Dehennema, On mu dadne da djela
stanovnika Dehennema tako da on i umre neko djelo stano-
vnika Dehennema, na temelju ga On uvede u Dehennem!"
EIMuwc:u:a' n:u.iv po:tnate hadiskc: zbirke aurora Ibn Malika.
Svojom dC$nicom predodiba, koritena u kur'anskim i hadiskim
islwima. Ovaj i svaki drugi izr.ukoji na bilo koji sugerira Boga
bilo s ili s drugim, n-eba shvatiti nikako doslovno,
je temeljno da "Bog nije
KNJIGAODUSI
HaJci m kae: "Hadis, u pogledu svoje vjerodostojnosti, zadovo-
ljava kriterije koje je postavio Muslim!"
Isro tako Rakim, posredstvom Hiama ibn Sa'da, Zejda ibn Este-
ma, Ebu Saliha i Ehu Hurejrea, biljei Vjerovjesnikov iskaz:
"Poro je Allah srvorio Adema, porrao je njegova leda i iz njegovih
Jeda ispale su sve due poput sim ih koje do Smaka svijeta
bici stvorene. Zatimje svakoga od njih jedan
svjeclucav biljeg (webis) od svjetlosti, a onda ih sve pokazao Ademu.
'Ko su ovi, Gospodaru?!', upirao je on i Allah mu je rekao: 'To su
tvoji poromci!' Kad ga je svjeducavi biljeg jednoga od njih
1.adivio, upitao je: 'Ko je ovaj, Gospodaru?', i On mu je rekao: 'To
je tvoj pocomak Dawtid; bit zadnjim ummetima!' 'Koliki si
mu ivotni vijek odredio?', upitao je i On je rekao: 'Sczdeset godina'.
'Gospodaru', rekao je on na to, mu uzmi mu od mog ivo-
tnog vijeka godina!' 'Ako se zapie i se
promijeniti!', kazao mu je Allah uzvieni. Pa, kada je Ademu isticao
njegovivomi vijek, doao mu je melek smrti. 'Zar mi nije ostalo jo
godina ivota?!', upitao je Adem, n3ta mu je ovaj kazao: 'A
zar to nisi poklonio svome potomku Oawudu?!' On je to porekao,
pa zara injegovi potomci; zaboravio je, pa i oni zaboravljaju;
pogrijeio je, pa grijee i njegovi potomci!"
''Ovaj hadis", kae on, "zadovoljava Muslimove kriterije, a biljei
ga i Tinniz.i; on za nj kae: 'Hadis je hasen sahih"
2
Biljei ga i imam
Ahmed, posredstvom Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kada je objavljen
j1 Dos!.: dobar i vjerodosrojan- jedna odkategorij3 baltine koja sc prenosi odposlanika
Muhammeda, a.s., a koju su raz.vrsmll i pn:ma Slcpc:nu vjerodo-
Stojnosti ro su usraoovili kako sam sadri3) pojedinog hadisa
(mctn), mko i ljude, odnosno nizove ljudi (scncd) koJI hadls prenose jedni
od drugih.
34 35
Ibn QaJJm ciDtcwd
ajet o dugu, Boiiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Prvi koji je porekao bio
je Adem!" Muha m med ibn Sa 'ad jo dodaje: "Zatim je Allah Ademu
upotpunio hiljadu godina, a Dawudu stocinu godina!"
U Hakimovom Snhihu se, nalazi i hadis Ebu Da 'fera
er-Razija: "Kazivao nam je Er-Rebi' ibn Enes, se na Ebu
ei-'AJiju, a on na Ubcjja ibn Ka'ba, u pogJedu Uzvienoga: l kad
GospodJJr tvoj iz kihni Adnnovih sinova potomstvo njihovo...
(El-A'raf. 172) 'Tada mu ih je sve sakupio, svakog ko se
roditi sve do Kijametskog dana; ih je duhovnim supstancama
(erwah), z.arim im je dao i zatraio da progovore, pa su pro-
govorili, i On je od njih uzeo Ugovor i Zavjet: l zatraio od njih dn
protiv sebf!: "Nisam liJa Gospodar va!?"'- oni m odgovarali:
"jesi, mi i to zato da na Sudnjem danu ne "Mt o
ovome nisn-zo niftn znali!" (El-A' raf, 172), pa nemoj re Mi pripisivati
nikakva sudruga, jer Ja vama slati Svoje poslanike koji vas
na ovaj Moj Ugovor i na ovaj Zavjet, i slati vam Svoje
Objave!' Oni su rekli: da si Ti Gospodar na, da mi
nemarno drugoga gospodara osim Tebe!"
Zatim im je podigao oca njihova Adema i on je njima
vidio i siromanoga, lijepoga i onoga koji co nije, pa je
rekao: 'Gospodaru, kada bi Svoje robove jednakima ... !' 'Ja
volim da Mi se zahvalnost izraava', kazao je On. njima je
vidio i vjerovjesnike, izgled aJi su poput svjetiljki. Oni bijahu zadueni
i jednim drugim zavjecom (misaq) - vjerovjesnirvom i Objavom. O
rome govore Boije: Mi smo od vjerovjmzika zavjet u:u/i, i od
tebe, i od Nriha... (El-A'riif, 7), naime: Ti upravi Lice svoje kao
pravi vjernik, vjeri, dje/11 ALlAhovu, prema kojoj je On ijude
- 1-u treba da se mijenja Allahova vjera! (Er-Riim, 30), gdje se misli
36
KNJIGA O DUSI
na Boiji iskaz: A Mi smo znali da se njilJ Znvjtttt drati, i
mzo da vdinom, doista, grjdnici biti! (El-A' raf. l 02)
1 dua Isaova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet uzet i
ta e dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na jedno
J . .l . . ,..

mjesto i ona je u nJU us a na nJe7.1lla usta.

Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodoscojan (sahib).
Ishaq ibn R:ihewejh kae: "Kazivao nam je Beqijja ibn el-Welid,
se na Zubejdija Muharnmeda ibn on
ibn Sa'ada, on na 'Ahd er-Rahmana ibn Ebu Qacadu ei-BasnJa a on
na svoga oca koji je od Hiama ibn Hakima ibn Hizama prenosio
da je jedan rekao: 'Boiji da li se djela s
ili su ona ranije Poslanik Je odgovorio: 'Kada
je Allah iz Ademove izveo poromscvo, same njih je uzeo da
bud u svjedoci protiv sebe, a potom je svu cu njihovu brojnost uzeo
u Svoje Pregrti i rekao: "Ovi su za Dennet, a ovi z.a Dehennem".
Tako je onima za Denneta lahkim djelo stanovnika Den-
ncra, a onima za Dehennema lahkim djelo stanovnika
Dehennema!"
Ishaq kae: "Obavijestio nas je En-Nadr, se na Ebu
Ma'era, koji je od Se'ida ei-Maqberija i Nafi'a, roba Zubejrova,
prenosio Ebu Hurejrin iskaz: 'Kad je Allah hrio srvoriti
Adema- pa je o njegova stvaranja- z.arim mu je rekao:
"Ademe, iz koje ruke vie voli da ci pokaem tvoje potomstvo?' 'Iz
desne, Gospodaru moj!', kazao je on, 'a obje ruke moga Gospodara
su desne!' Tako je On pruiio Svoju desnu ruku, kad - u njoj svo
njegovo potomstvo koje On stvoriti do Smaka svijeta: ispravan u
svom izdanju, neispravan u svom, a vjerovjesnici u svom. 'Zato ih
sve skupa ne potedi?', upitao je Adem, i On mu je rekao: 'Ja, doisra,
volim da Mi se izraava zahvalnost!' Zatim je naveo h adis".
37
IbnQaiJimci-Dtewri
Muhammed ibn Nasrkae: "KazivaonamjeMuhammed ibn
Jahja, sena Se'ida ibn EbuMerjemu,oonaEl-Lejsa ibn
Se'ida,onnaEbu'Adilana,onnaSe'idaibnEbuSe' idad-Maqberija,
kojijeodsvoga oca prenosio iskaz'Abdullaha ibnSelama:
'Allah jestvorio Adema, aondaskupio rukei rekao: "Ademe, iza-
beri!"' Izabirem desnu rukusvogaGospodara', rekaojeon, 'a obje
ruke mogaGospodarasu desne!' Onihjeispruio, kad - u njima
njegovo pocomstvo! ' Ko su ti, Gospodaru?!', upirao je. Tosuoni
tvoji potomci kojesam odredio stvoriti do Kijamerskoga dana da
budustanovnici Denneta!',kazaoje".
Onjokae: "Kazivao namje!shaq, sena Da' fera
ibn 'Awna, onna Hiama ibn Se' ida,onnaZejdaibn Eslema, koji
jeposredstvomEbuHurcjrea- Bognjimebiozadovoljan!- prenosio
Vjerovjesnikov,s.a.w.s, iskaz: "KadajeAllahstvorioAdema,
pocraomuje iiz njegove ispalajesvakaduakoju iz
njegova potomstvastvoritido Kijamerskogadana!"
1kazivalisunam!shaq ibnZur:lra, senalsma'ila,
onnaKul sumaibnDebra,onnaSe'idaibnDubejrakojijeprenosio
Ibn'Abbasove uveziskur'anskimajerom:Jkad Gospodar rvoj iz
Adrmovib sinova potomstvo njihovo... {Fl-A'raf, l72)- 'Go-
spodartvoj je', kae on,'potrao Ademovaiodatlejeizilasvaka
duakoju stvoritidoKijamerskogadanai spojitijesatijelom'- ovu
ver-Liju biljei'Arefa- 'pajeodnjihuzeozavjet:"NisamlijaGospodar
va?" - onisuodgovarali:"Jesi,mi
Ovaj hadis od Ibn 'Abbasa prenose i Ebu Demra ed-Dabi',
Mudahid, Hubej bibnEhuSabit,.EbuSalihidr.
lshaq kae: "Kazivao namjeDerir, se naMensura,
onna Mudiahidaaon na'Abdullahaibn'Amrakojijeuvezisovim
ajerom rekao: 'Uzeo ihjeonakokako uzmekosu!'
38
KNJIGAODUSI
1kazivao namjeHacl.dadi, od lbn Ourejda, on
odEz-Zubejra ibnMusaa,onodSe'idaibn Diubejra, aonodIbn
'Abbasa- Bognjimebiozadovoljan!- kojijerekao: 'Allahjeudario
desnusuanunjegovih pajeodadeizilasvakaduastvorenaza
[)ienner, bijelai iOnje rekao: "Ovosu stanovnici Denne-
ta!" Zatimje udario njegovu lijevustranu, pa je odadeizilasvaka
duastvorenazaDehennema,crna,pajerekao:"Ovosustanovnici
Dehennema!'Potomjeodnjihuzeoobavezuda vjerovati u Nj,
da znacizaNji za Njegovuzapovijed,da istinitimdratiNje-
ga iNjegovuzapovijed; ru obavezu uzeo jeodsvihnjih injihsame
svjedocimaprotivsebe.Tusuonipovjerovali,istinupriznali,
raspoznalii zatrailidasetoima ispotovati!"
Muhammed ibn Nasr navodi i Sudijevo koje on
biljeiod Ibn'Abbasa posredstvomEbu Malika iEbuSaliha, ce od
IbnMes'uda,posredstvomMurreel-Hemdanija,kojiodnekihVjero-
vjesnikovihashabauvezis kur' anskimajerom:l kad Gospodar tvoj
iz Adrmovih sinova potomstvo njihovo... (EI-A'raf, 172),
prenosio "KadjeAllahAdema izveo iz Denneta, Onje,
prijenego gajespustiodoljesaneba, potraodesnuscranu njegovih
iodadeizveojednobijelopotomstvokoji bijahupoputbiserau
sitnihzrnaca. Zatimimjerekao: uDennet
Mojom!' l porraojelijevustranu njegovih iodadeizveojedno
crnopotomstvou sitnihzrnaca, irekao im: uVatru,
lieni Moje panje!' To su oni Njegovi iskazi: A oni tkmi...
28
(EI-
Waqi'a,27) i: A oni lijroi ...
29
(El-Waqi'a, 41 ) Zatimjeodnjih uzeo
zavjet,upitaviih: 'Nisam li ja GospodAr vaJ?'- oni m odgovarali:
UKorkurovom prijevodusroji:"Aoni .....
Kod Korkum: "Aoni .. "
39
IbnQajjimel-Dewzi
mi (El-A'raf, 172)Tajzavjetjednaskupinadalaje drage
volje,adruganevoljko,izrekavizavjet.Onimelekiradasurekli:l to
Ztlto da na Sudnjem danu ne 1eknete: "Mi o ovome nismo nita znali';
ili d.a ne reknete: "Nai preci su prije nas drugeAllahu ravnim smatrali,
a mi smo pokoljenje poslije njih!" (El-A'raf, 172-173)
Prematome, nema nijednogpotomkaAdemova, a danezna
daje Allah njegovGospodar,nitiimaijedanmnogoboacada
kazati:Zatekli smo pretke na! e kako ispovijedaju vjeru.. . (Ez-Zuhruf,
22)Tojeuvezis Uzvienoga:J kadje Gospodar tvoj iz
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo.. . , te A Njemu se,
htjeli ili ne htjeli, pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji! (Alu
'Imran,83) i Allah ima potpun dokaz, i da On svima
bi na PraviputukaZtlo! (El-En'am, 149),tj. Onraj dokazimajood
onogadanakadje odnjihzavjetuzeo".
Ishaqkae:"Obavijestionasje Rewhibn'Ubada, sena
Musaaibn'Ubejdaaer-Razija,kojijerekao: samMuhammeda
ibnKa'bael-Qurezijakakou vezi sajetom:J kadje Gospodar tvoj iz
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... kae: 'Porvrdilisu
Muda vjerovati uNjiznatizaNj; bilesutodue,prijenegosu
imsrvorenatijela!"
"Jo namje", kaeon,"kazivao iEl-FadlibnMusakoji je, po-
sredscvom'Abdel-Melika,navodio'Araove uvezis ovimaj etom:
'KadjeodnjihuzimaozavjetonisubiHizvedeniiz Ademove,
a potomponovo tamo!"
Ishaq kae: "Obavijestio nas je'Ali ibn ei-Edleh,
Dahhakoviskaz: 'Allahjeiz Ademove- ondakadga
jestvorio- izveosveonekoji biti doSudnjegadana;izveo
ihjeu oblikusitnU1 i upitao ih: "Nisam li ja Gospodar va?"
- oni su odgovarali: 'Jesi, mi Meleki su tada rekli: "Da na
KNJIGAODUI
danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo nifta znali!" (El-A'raf,
172) Zatimje Svojomdesnicomzahvatioi rekao:'Ovi uDennet!',
i jojednomzahvatio irekao: 'Ovi uDehennem!"
!shaqkae: ''ObavijestilisunasEbu'Amirei-'AqdliEbu Nu-
'ajmd-Mele'i; kau: 'Kazivao namjeHiam ibnSa'ad,
senaJahjaa - koji nije sin- kojije rekao:"Upiraosam Ibn
d-Musejjeba: 'ta ti kae o od ion mi je rekao:
'Ako kazar tijedanhadis,itojeisti11a!Naime,kadje Allah
uzvienisrvorioAdema,pokazaomujetakvu kakvunije
pokazao nijednom drugom stvorenju: pokazao mujesvaku duu
iz njegova potomsrvakoju stvoriti do Kijametskogdana. Prema
tome, ko ti tabudegovorio o rome, netonaco bude dodavao ili
oduzimao, taj iznijetila. Dai11 ja imamsedamdesetero,
nebihmarioza to!"
U tefsiruIbn'Ujejneanalazise,posredstvomEr-Rebi'azabiljeen
Ebuel-'Alijiniskaz:A Njemu su se, htjeli ili rte htjeli, pokorili
i oni na nebesima i oni na Zemijifl
0
(Alu 'Imran,83), tj. ondakada
jeOnodnjih uzimaozavjet!"
!shaqkae: "Tom prilikom svi oni su odgovorili potvrdno.
Naime,Allah uzvienije dasu,kadihje upitaodali jeOn
Gospodar njihov"odgovarali:'Jesi, mi UzvieniAllah
pakne senekomekonerazumijeono museOn
Isto rakoi neodgovaraneko ko nijerazumio pitanje. Prema tome,
njihovoodgovaranjeNjemuizrijekomdokazje dasuoni razumjeli
Boijiupit,dasushvatilidaOnodnjihtrai priznanje: "Nisam li ja
Gospod-11r va?"Tako suMuodgovorilinakonrosurazumjelitaim
,. Ajec uKorkurovom prijevoduglasi: "Njemuse, hcjeli ili nehtjeli, pokoravaju ioni na
ioni na Zemlji!"
40 41
lli
IbnQaJjlmei-Oiew11
je nakontosutoshvatili Jesi, mi
itimeMupriznali Boanstvenosr!"
*
* ...
Oni, takoder, kao svoj argument navode onoro biljei Ebu
ibnMendeh,gdjescoji:"KazivaonamjeMubammedibn
Sabir ei-Bubari, se na Muharnroeda ibnel-Mum.ira ibn
Sa'adael-Herewija,onnaDa'feraibnMuhammeda ibnHarunaei-
Masisija, onna'Ucbaa ibnes-Sekena,onnaErta' u ibnel-Munzira,
onna'Acaaibn'AcllanaaonnaJunusaibnHai besa,kojiod'Amra
ibn'Absaa prenosi sam Boijega Poslanika, s.a.w.s.,
kad je rekao: "Allah je due ljudi stvorio dvij e hiljadegodina prije
ljudi,paoneod njihkojese prepoznajuzbliese,aone
kojese ne prepoznaju se!"
Ovojedioonoga ovi podupirusvojestajalite.
Drugikau: U polemicisavamami sezadratinadvjema
Prvo: navest dokaz da se due stvarajunakon to
budustvorena tijela; drugo: odgovorit naargumente koje vi
navodite.
Scose prve cl,Uzvienije rekao: O ljudi, mi vas stva-
ramoodmuJka1'caicncP1 (El-Hudurar,13)Ovoje,dakle,
kao takvom, sastavljenom oddue i tijela, to na
da jesva ta vrstastvorenanakontosuimstvoreniotaci
mari.Tojoizraenijeekspliciraju Uzvienoga: O ljudi, bojte sc
Gospodara svoga, koji vas odjednog stvara, a od njegaje i drugu
njegovu stvorio, i odnjih dvoje mnoge muJkarui ene rasijao!(En-Nisa',
Kod Korkurastoji: "Oljudi,Mi vasod)ednog ijedneenestVar:un.o!"
42
KNJIGAODUSI
) Ovo posvejasno dase stvaranje ljudskevrsteodv.ija
1
teknakonstvaranjanj e1.inakorijena.
Akobinekorekao:Ali,rone dajestvaranje
dua prethodilo stvaranju njihovih tijela, makar one
nakonco jestvoren praotacljudskevrste,kakotosugenraJUramJe
navedenidokumenti!- odgovorbibio Mi akoAllah
uzvieni dadne, iznijeti navidjelo da navedeni dokumenti ne upu-
naprethodenjeduatijelimausmislu jednog
Najvieto ti dokumenti otkrivaju- nakonro se ustanovi nJihova
vjerodostojnostineupitnost- jestrodajenjihovStvorit:l} iTvorac
uzvieniduama dao i odredioimvrijemekad bm srvorene,
ivomudobidjelakoja zatimjeta izveo iznjihova
izvorita(minmadderiha)ipocomihponovovrationaz."ld,resvakoj
odnjih odrediovrijemekojeje za njezino
pojavljivanje.
Medutim, navedeni dokumenri ne ukazuju na co dasudue
onomadstvoreneujednoj formi, nakog su nastavile
egzistiratiive isvjesne, s govora, dasve obitavaju na
jednommjestuodakleseumahovima tijelima,kakocotvrdi
Ebu Muhamroed ibn Hazm. Dali se, dakle, ti dokumenti mogu
opteretitivieodonogaroonimogupodnijeti?Dakako,Gospodar
uzvieni due stvara u mahovima, no na temelju kojeje
romeprethodilo, takoda vanjski oblik srvaranja biva podudarans
prethodnim UosraJom,rojeNjegovo - uzvien
nekajeOn!- usvimNjegovimstvorenjima:Onimnajprijeodredi
sudbine,vijektrajanja,karakteristikeifizionomijeipotomihizvede
u postojanje,sukladno com kojeim jeodredio; nimanje
nivieodroga.
43
Ibn QajJim ei Dtcwzi
Navedeni dokumenti, prema tome, sugerjraju porvrdu po-
stojanja prethodnoga Neki od njih na to da je
Allah uzvieni izveo njihove prototipove (emsaJ}, njihova i
one razdvojio od onih co se pak Njegovoga
njima, traenja od njih da progovore, njihova priznavanja
Njegove gospodarsrvenosti i njihove ropsrvenosti
- oni iz prvih muslimanskih generacija koji su iznosili rakve rvrdnje
su to na temelju vlastitog razumijevanja predmetnog ajeta.
Ajet, ne sugerira takvo net:o naprotiv, otkriva upravo
suprotan smisao!
to se Malikovog hadisa, Ebu Omer za nj kae: "Njegov
niz prenosilaca je prekinut. Naime, Muslim ibn )esar nije se susreo
s Omerom ibn ci-Haccabom, a u prenoenju ovoga hadisa
njih dvoj ice nalazi se Nu'ajm ibn Rebi'a. Uz to, on - ukoliko bi se
uvaio i rakav niz prenosilaca- ne moe biti uzet kao argumenr:
ovaj Muslim ibn ]esar je, naime, nepoznat prenosilac, premda postoje
neka miljenja da je on Medinjarunj ro nije onaj Muslim ibn )esar
iz Basre. Ibn Ebu Hejsema kae: 'Pred Jahjom ibn Mu'ajnom sam
ovaj Mali kov hadis, kojeg on prenosi posredsrvom Zejda ibn
Ebu Unejsa, i on je za Muslima ibn Jesara svojom rukom napisao:
Nepoznat!"
Ebu Omer potom hadis navodi posredsrvom Nesaija; ru stoji:
"'Obavijestio nas je Muhammed ibn Wehb, se na Muham-
meda ibn Selemu, koj i je rekao: rru je Ebu 'Abd er-Rahim;
kae: Kazivao mi je Zejd ibn Ebi Unejsa, se na 'Abd el-
Ham ida ibn 'Abd er-Rahmana, on na Muslima ibn Jesara a on na
Nu'ajma ibn Rebi'u ... "
Zatim had is navodj posredstvom Sahbere; ru stoji: "Kazivao nam
je Ahmed ibn 'Abdel-Mei ik ibn Waqid, se na Muhammeda
KNJIGA O DUI
ibn Selemu, on naEbu 'Abd er-Rahima, on na Zejda ibn ebu Unejsa,
on na 'Abd ei-Hamida, on na Muslima, a on na Nu'ajma ... "
Ebu Omer kae: "U ovom hadisu sporan je jedan dodatak
. naime ro to se medu njegovim prenosiocima navodi i Nu'ajm ibn
Rebi'a - i ne moe se uzeti kao argument da ga ne navodj
neko pouzdanjji, da taj dodatak spominje sasvim pouzdani
hafiz hadisa!
Ukratko, za ovaj hadis moe se kazati da niz njegovih prenosilaca
nije pouzdan da n iri Muslim ibn Jesar, niti Nu'ajm ibn Reb i'a
nisu poznati kao nosioci znanja. Ipak, sam smisao hadisa mogao bi
biti vjerodostojan i porjecati od Vjerovjesnika, s.a.w.s., da ga
podupiru brojru drugi provjereni dokumenti, bi se
moglo oduljiti, a koji se temelje na hadisu Omera ibn el-Hactaba i
dr., bi nepotrebno oduzimalo prostor i vrijeme".
Ebu Omer svakako misli na one had ise koji govore o prethode-
Boijem da upravo njih navodi u nastavku.
Tako navodi i hadis 'Abdullaha ibn Omera o (qader)
u kojem se na kraju kae: "l jedan iz plemena Mezjena ili
plemena Duhejna upitao je: ' Boi ji pa onda rad?!'
'Oni koji u Dennet' , kazao je Poslanik, 'njima je, zbilja,
lahkim djela stanovnika Denneta, a onima koji
u Dehennem je lahkjm djela stanovnika
Dehennema!"
On kae: "To (qader) od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., prenose: 'Ali ibn Ebu Talib, Ubejj ibn Ka' b, 'AbduJJ:ih ibn
1\bbas, Ibn Omer, Ebu Hurejra, Ebu Se'id, Ebu Surej ha el-Gitari,
'AbduUah ibn Mes'ud, 'Abdullah ibn 'Amr, ' Imra n ibn Husajn, 'Aia,
Enes ibn Malik, Suraqa ibn Du'sum, Ebu Musa ei-E'ari, 'Ubada
ibn Samk.. njihovih hadisa posjeduje nizove preno-
44
45
fbn Qajjim ei-Dlewzi
silaca ion mnoge od njih porom navodi zajedno s njihovim uizorn
prenosilaca.
Sea se hadisa Ebu Saliha, kojeg on prenosi posredstvom Ebu
Hurejrea, on govori o potomstva i njihovu pojavljivanju u
oblicima sitnih od kojih su tom prilikom jedni bili obasjani
a drugi obavijeni tamom. Hadis ne govori o come da je
Allah uzvieni njihove due stvorio prije tijela i da ih je smjestio na
jedno mjesto odakle svaku duu alje njezinom tijelu onda kad ono
bude stvoreno.
Dakako, Uzvieni svakome tijelu dodjeljuje onu njemu pripa-
duu koju je prethodno odredio da mu bude upravo u tom
vremenu. Onaj ko dobro razvidi sve te hadise ustanovit da niti
jedan od njih ne govori o tome da je Bog duu tijela
onomad stvorio u njezinom obliku i zatim je smjestio u
neki prostor, izvan svakog dosluha s njezinim tijelom, odakle bi je
tijelu cek nakon ro joj ga stvori.
Sto se hadisa Ubejja ibn Ka' ba, on ne od Vjerovjesni-
ka, s.a. w.s., no i da je vjerodostojno prenesen- a nije! - on bi mogao
izraavati samo Ubejjev stav inita vie. nizom prenosilaca
kojim se taj hadis prenosi prenose se i neke apsolutno neprihvadjive
stvari, navodno od samog Poslanika, odnosno od njegovih ashaba.
Jedan od njegovih prenosilaca, naprimjer - Ebu Da' fer er-Razi - j
pouzdan je i slab prenosilac. ibn ei-Medini za nj kae: "Bio je
pouzdan!"; takoder kae: "Brkao je stvari!" Ibn Mu'ajn kae: "On je
pouzdan prenosilac, ali kae i "H adisi koje on prenosi
mogu se biljeiti, medutim, treba napomenuti da on pri
hadisa pravi i greke!" Imam Ahmed kae: "Kad je posrijedi hadis, ne
smatra se jakim prenosi ocem!" Jo kae: "Iskrenje u prenoenju hadisa
(salih el-hadis)". EI-Felliis kae: "Slabog je
KNjlGA O DUSI
Za Ehu Zur'aa kau: "Mnogo uobraava". Ibn Hajjan za nj kae:
"Jedinstven je po come to prenosi neke apsurdnosti od velikih au-
rorirera!"
Naime, ono to je apsurdno u predmemom hadisu jesu njego-
ve "I dua Isiiova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet
uzet i ta je dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na
jedno mjesto i ona je u nju ula na njezina usta!" Poznato
je, medutim, da riih koji je poslat Merjemi nij e Mesihov ruh,
je caj ruh izvrio udahnjivanje u nju (nefeha flha) i ona je od roga
osrala s Mesihom. Uzvieni kae: Mi smo k njoj rnha NaJega3
2
posl.ali i on joj se prikazao u liku savreno stvorm a mukarca. 'Utjelmz
se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!' - uzviknu ona. ..:4ja sam
upravo izaslanik Gospodrzra tvoga'- on - 'da ti poklonim djelaktl
(Merjem, 17)
Mesihov rub, posigurno, s njom ovako govoriti o sebi, a u
nekim verzijama ovog Ebu Da' ferovog hadisa navodi se upravo to,
tj. da je Mesihov rub bio raj koji je razgovarao sa njom, da joj je on
bio poslac!
Ovdje nalazimo postavke:
Prvo: Allah uzvieni izveo je njihova njihove protodpove
(emsal) i razdvojio nesretnike i sretnike, one kojima bici oproteno
od onih koji se sa kaznom.
Drugo: Allah uzvieni tada je protiv njih ustanovio dokaz, zatra-
io od njih da Njegovu Boanscvenost i za to kao svjedoke
uzeo Svoje meleke.
ll Korkut kae: "Meleka Dibrila". Mi smo, medutim, imajuti u vidu ire implikacije,
udrali i1.vorni izraz. ruh, to duh, dua, duhovni subjekt.
46
47
......
IbnQajjimef. De,vz,
Uzvienoga:I kndjt Gospodar tvoj izkibni
Adm1ovih sinova potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172)
Onjesve te due, nakon to ih je izveo, smjestio na
jednomjesto, zavrivi njihovostvaranje,iodadeihsvakoga
trenutkaumahovimaodailjenjihovimcijelima.
Stose prvepostavke,o tomepostojebrojni,nedvosmisleni
dokumenti koji se prenosekako od samogVjerovjesnika, s.a.w.s.,
rako iodnjegovihashaba.
Drugupostavkuuvaavajuneki komentatoriKur'ana,
dajeto pravo ajeta. To jei stajalite (dumhfu)
komentatora Kur' ana.
EbuIshaq kae: jedajeAllahuzvieniuzorcimasimili
koje jeizveo (iz Ademove, op. prev.) podario razum
kojimsumogle uonomsmislukakojerekao:jedan mrav
u ... ' (En-Neml, 18) Onjeibrda, iptice,
dazajednosDawtidomslaveAllaha!"
Ibnel-Enbarikae:"Stajalitebadiskih ivelikanaislam-
skeznanostioovomajerujest daje Allah Adem ovopotomstvoizveo
iznjegove i njegovihpotomaka- oniradabijahuuobliku
sitnih pajeodnjihuzeozavjetdajeOnnjihovStvoritelj,a
dasuonistvoreni,ionisutopriznaliiprihvatilinakontoimjeOn
ugradiorazumekojimasupoimalionotoimjepredstavljeno,onako
kakojeibrdudatrazumondakad mujeuslijedilo ikao
j.e sadevomkadjeseddu is palmom, je
dobilasposobnostda idaseokrenekadsepozove...!"
EI-Durdanj kae: Vjerovjesnikovih, s.a.w.s.,
jepotrao le?aAdemovai odadeizveo potomstvo njegovo' i
ovoga kuranskogajeta- Boguhvala! - nema nikakve pro-
48
KNJIGAODUI
Naime,kad ihjeUzvieniizveo iz Ademove,On
ih jecime izveo iiz njegovih potomaka, su onijedni
od drugih. Sro se Uzvienoga: Da na Sudnjem danu ne
"knete: 'Mi o nismo nita znali!' {El-A'raf. 172), tj. ozavjetu
kojijeodnjihuzet- akorakoreknumeleki dasuoni
preuzelituobavezu.
Ovo, kae on, i koje se nalazi u jednoj
predaji, naime da jeAllah uzvieni rekao melekima: "Budiresvje-
doci!" idasuoni rekli: "Bilismosvjedoci!" Neki stojena
srru1oviru dajezavjetuzetoddua,neiodtijela, suonete
kojerazumijuipoimaju,dasuonere koje biti odnosno
izloenekazni,dok cijelabitimrrva- niti tarazumijevaci, niti
bitisvjesna.OvakvomrazumijevanjunaginjaojeiIshaqibn
Rahewejb iisticaodajecostavEbuHurejrea.Jshaqkae:
sujedinstveniutomedaseradisamooduama, dajeto biloprije
stvaranjarijela, tj. dajeBogodnjihzatraiodaprogovoreidabudu
svjedoci protivsamihsebe!"
Durdinikae:"OnikaoargumentnavodeBoije Nikako
ne smatra} mrtvima one koji su na Allahovu Putu izginuli! oni su
ivi ... ! (AJu ' lmran, 169),doksucijela iscruhnula, uzemlja-
nomclu. Uobiljusenalazel veselesedue;onesuce koje
slastibol,kojese raduju iialosre,kojeprepoznajuineprepoznaju.
Pojanjenjerogamoese kodsnovagdje ujucrousrane,a
nanjemubuduvidljivi tragovi uitka radosti,odnosnobolaalosci,
kaoposljedicaonogas sesusreladua,mjmotijela.
Onotojeuovomodjeljkusutinsko- kaeon- jest
dajeOn,Uzvieni,zavjecom kojegje uzeoodnjihustanoviodokaz
za svakogsubjekta kojem jeudahnutadua, kako za onogkoji je
obavijeten o Zavjetu, rako i za onogkoji nije obavijeten. Povrh
49
Ibn Qajjim e l-Dewzi
tog dokaza, onima od njih koji su obavijeteni, On je taj dokaz jo
osnaio i znamenjima i koje jepostavio u njima samima
i llsvijetu koji ih okruuje, te poslanicima koji su im kao
donosioci radosne vijesti i kao te poukama i primjerima o
kojima su prenoena do njih. On, Uzvieni, od svakoga od
njih trai samo onoliko pokornosti koliko ga naro obavezuje caj dokaz
i koJiko je u njih ugradio sposobnosti, koliko im je dokaza ponudio.
Oonima koji su obavijeteni o Zavjeru kojeg je uzeo od njih i koji
su upoznati s onim to je i zabranjeno On, Uzvieni, jasno
je kazao kako postupiti sa njima, dok nam je znanje o onima koji
nisu obavijeteni o tome zaklonitim. rniznamo da
je On Pravedni, da u pogledu Njega nikakva nepravda nije zamisliva;
da je On Mudri i da u Njegovu stvaranju nema manjkavosti; da je
ida biti pitan za ono to radi; da Njemu pripada stvaranje
i zapovijed, uzvien neka je On, Gospodar svih svjetova!"
*
* *
Drugi se sa njima ne slau u razumijevanju smisla predmetnog
ajeta. Oni kau: "Smisao Boi jega iskaza: J kadje Gospodar tvoj iz
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172) jest
On ih je izveo i stvorio ih nakon to su bili sperma u ki-
izveo ih je na Ovaj svijet postupno, jedne zadrugima,
odredivi same njih da budu svjedoci protiv sebe lltome da je On
Gospodar njihov. je ro na da imje
znamenja Svoja i Svoje dokaze koji ih nuno vode do sazanja da je
On njihov Stvoritelj. Tako nema nikoga, a da u sebi ne nosi
svoga Gospodara koji mu da je On njegov Tvorac i da On
u pogledu njega sprovodi Svoju odredbu.
KNJIGA O DUI
Kad su tako postali svjesni coga i kad ihje sve to Sli vidjeli i
azili pozvalo da povjeruju u Nj, bili su u statusu svjedoka, onih
0
su uzeti da protiv samih sebe da je istina ono ih
to poziva, onako kako na drugom mjestu kae: Sami priznaju da su
nevjernici! (Et-Tewba, 17) kazati da su oni u statusu svjedoka,
makar i ne kazali: Mi smo nevjernici; onako kako tikae: "Moji
su organi svjedoci tvojih tj. ja sam ih pa kad bi i moji
organi bili pozvani da ih p a bili u stanju govoriti- oni bi
co Ove je vrste, i Boije i objanjenje:
Allah da nema drugog boga osim Njega! (Alu 'Imran, 17), rj.
upoznao je s tim i objasnio tako da je to poprimilo oblik
nekoga ko kod vladara ilinegdje drugdje".
Ovako kae Ibn el-Enbari. Durdani co dalje pojanjava, inter-
svoje autoritete: "Kada je Allah stvorio stvorenja i otkrio
imSvoje znanje kako o onome to je bilo, tako i onome to se jo
nije zbilo - na kao da jeste - samo Njegovo znanje o come
da se to dogoditi garant je tog da je to rako,
da Njegovo znanje prethodi onome co se dogoditi, u arapskom
jeziku je da se ono se tek izrazi u
formi Takav izraajni oblik Uzvieni koristi na vie
mjesta u Kur'anu, npr.: J stanovnici l-'lltre dozivljahu ...
33
(El-A'raf,
50); J stanovnici Denneta d.ozivijahu... (El-A' raf, 44); Oni sa vrhova
bedema dozivljahu neke ljude ... (EI-A'raf, 48)
Prema tome, Boije l zatraio od njih da protiv
sebe... (El-A' raf, 172) I zatrait od njih da ra-
Kod Korkuta: "l sranov nici Vatre dozivae ... premda je glagol dozivati u izvorniku
upotrijebljen u prolom vremenu, bo i u primjerima koji slijede upravo ono to se
ovdje kazati.
Sl 50
----------------------------------
------------------------
IbnQauamel Diewza
zumom kojeg je instalirao unjih,kojimsevri poimanjei za koga
seveenagradai kazna.Svaki onajkojiserodiidoivisvoju zrelost,
re budeustanju ta jeterno,atakorisnoipojmiti Boije
iprijetnju, nagradu ikaznu, on postaje poputonoga od
kogajeAllah uzvieni uzeozavjetda priznavatiNjegovujedlnost
razumukojegjeinstaliraounj,teznamenjimaidoka-
zimaonjegovojvlastitojnasralostikojemujeOn
rakoda nemoietvrditidajesamsvojstvorirdj.Prema rome,
ako takvo to nije prihvacljivo, ononda mora imati nekogdrugog
stvoritelja, izvan njega, koji nijekaoon.Takonemanijednogstvora
koji doivi tuivomudob ikoji nema nikakvezaprekeza ispravno
poimanje,ada,kad unjemunetopobudiserah,nepribjegneokrilju
Allaha uzvienoga,nepogleda premanebui ne upreprstomurome
pravcu,spunom ocomeda jeiznadnjega nj egovStvoritelj
uzvieni.
Premarome,akorazum,izkogaproishodipoimanjei razumije-
vanje, dovodidospoznajeonogatosmonaveli,akoon na
sveto,ondasesvakionajkodoivisvojuzrelostsmatraonimodkoga
jeuz.eta obavezaizavjet; za nj se moiekazati: potvrdioje, posluao
ipokoriose, onako kako kaeAllah uzvieni:Allahu u pokorava
Ito 1111 i na Zmzlji, ili M (Er-Ra'd, 15)
Ondalj ekae: "Oni kao argumentnavode iPoslanikove, a.s.,
'S triosobejedignutopero
34
: smalodobnogdjetetadonjegove
polnezrelosti,s ludogasve dokmuse nevrati pamet isa
dokse neprobudi!", te Uzvienoga: Mi smo Zrmlji
i planin.ama ponudili pa m se i pobojali d.a ga ponesu,
ali ga kaie AIJah, preuzeo (EI-Ahzab, 72) Ovaj emaner
Tj.onotooni ne biljeiimsekaogrijeh.
52
KNJIGA O DUSI
stvarijeUgovoriZavjet; nebesa, Zemlja iplaninesu se usregli od
urc:uzimanja rog emaneta su lieni razuma kojim se poima
r dokjetaj emanet preuz.eo
razuma kojegimausebi.
Arapi
0
rome posjeduju brojnesentence ustihovima,
kakva jenpr.iova:
Brdo svojom garanciju dade Fak'asu
Da brdo Fak'asa nikad izdati ndel
Naime,kadgodbisestanovnicimjestaFak'asuplaili porazaili
drugog,onibisesklanjali naoblinjebrdo,pa imjeono,kao
rakvo,bilokaogarancija.Takvi su i Nabiginisdhovi:
Selo gol.amko Hiiris Zttplakrt
za gospodara svoga
A i njihov brdski prtdio Hawrrin-
i on se skrui, povi krila svoja!
Daje ro tako, kaeovaj, i Uzvienoga: Dn na
danu ru "Mi o nismo niJta znali': ili d.a ne
"Nai preci su nas Allahu ravnim smatrali, a mi
smo pokoljenje poslije njih. (El-A' raf. 172-173), jerAllah uzvieni
pojanjavadajeea obavezaodnjihuzerastogada naSudnjemdanu
nebi mogli Mi o tome nita nismoznali.To neznanjeovdje
moiebicisamojednooddvoga:ilidanitanisuznalioIGjamerskom
danu ili pakouzimanjuZavjera.
Sro se Kijamecskoga dana, uzvieni Allah u Svojoj Knjizi
nigdjene navodi da jeod njih uz.eo obavezu i zavjetda znatiza
proivljenjeipolaganje samonavodida znatiza Nj.Sto
se pak preuzimanjaZavjera,ondadjeca i - ukoliko
53
1
IbnQ:tJjnnei Dkwzi
jeraobavezauzeraiodnjih,kakoro tvrdeoponenti- danisu
doivjelidaseovaj Zavjetuzmeiodnjihkadbimoglibiti nemarni
prema njemu, ga izanijekati,pakada bi to neznanje moglo
od njih? Boguzvieni ihkaznitizanetocorujepoteklo
odnjihsamih.Premacome,navoditinetotonijeprihvacljivoi
bici jestapsurdno.
Sro se Uzvienoga: Ili da "NnJi su
prije mu Allahu ravnim smatrali, a mi smo poslije
njih - mnogobocvoza koje odgovaratiili jepotjecaloodsamih
njih ili odnjihovih predaka. Akojepotjecalood njih ondasuoni
mogli bici odgovorni za nj tekpotosudoivjelisvojuzrelost, kad
biva usr::movljen dokazprotiv njih. Oddjetera, nemoe
ni mnogobocvo ni nero drugo. Ako je pak mnogoborvo
oddrugih, neod njih samih, u com svamuslimanska zaje-
dnicasaglasnajell romedrt nijedan nositi.'
(En-Nedm,38), kako co UzvieniAllah kae ll Kur'anu.To nijell
kolizijispredajom koja se prenosiodVjerovjesnika,s.a.w.s., "da je
Allah potraoledaAdemovaiodacleizveopotomstvonjegovo, reod
njih uzeo obavew", jerje onprenosio Allaha uzvienoga pa
jeiObjavadolarako kakoseonbioizrazio, tj. namjesto
upotrijebljeno je prolovrijeme.
Ovoje, kaeon, Boijem iskazu:Allah od svakog vje-
rovjesnika konu Knjigu objavio i dao - uuo: uKad
vam, poslije, poslanik koji potvrditi da istina ono Ito imau,
li mu sigurno (AJu 1mran, 81) Uzvienijerako
Objavuiznanjekojejeobjavljivaovjerovjesnicima zavjetom
narodimakoji suostajali iza njih, na ta Uzvienoga:
Krul vmn, poslije, dodeposlan ik koji potvrditidrt. je istina ono to imrtte,
li mu sigurno povjerovnti? Zatim je rekao tim narodima: Dff li
54
KNJIGA O DUSI
i dn na to Mmi oni 111 odgovarali:
p 'J J_ L k b" o ,. l
..Pristajcno!"- Budite, onaa, - a o r 11 - a l .Ja ,u s vama
sL ({/oliti! (AJu'lmran,81).TakojeUzvienisamu da su
s:ti narodiupoznalisObjavomkojajesputenanjihovimvjerovje-
snicima dokazom protivnjih,kao uzimanjezavjeraodnjih.
NjihovopoznavanjeNjegatretiraojenjihovim
Jakaem:Toje, takoder, Uzvienoga:l u
blagodati kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vasje
kadste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" (El-Maida,7) TojeNjegov
zavjetkojegajeuzeoodnjihnakontoimjeposlaoSvojeposlanike,
ej. da vjerovati u Nj iNjegoveporukedr.Laci istinitim. Sukladni
comeiskazusui iskazi: Oni koji obavezu pmntt Allnhu ispu-
njavajtt i rte krle zavjetP
5
(Er-Ra'd, 20) O sinovi Ademovi, zar vam
ni.snm naredio: "Ne klanjajte se Jejtnrtu, on vam je neprijatelj otvoreni,
vdse klanjajte Meni; to put pmvi!" Oa-sin,60)
TojeNjegovzavjetnjima, jezicimaNjegovihposlanika.
Takvesul Njegove Benu Ispunite Z/Ivjet
koji ste Mi dali- ispunit i ja Svoj koji sam vama dao! (EI-Beqare,
40)Takav jei ajer:A kada Allah tWO obavezu od onih kojima je
Knjrga data da sigurno, ljudima objalnjavati i da iz nje nilta
Jmti... ! (AJu'Imran,187),reajer:Mi m1o od vjerovjanika njihov
uu/i, i od i od Nuha. i od Ibrahima, i od Mrutia, i od lsiia, si11Jl
smo zavja uu/i.. ./ (EI-Ahzab,7)
je,dalde,ozavjerukojegajeodnjihuzeo nakontoihje
poslaokaoposlanike,onakokakojezavjetuzeoiodnjihovihnaroda
nakontoimjeposlaoopomenu.Tojeonajzavjet jeprekrioce
Uzvieni prokleo i sankcionirao u svojim Ali, zato to m
>
1
Kod Korkurnstoji:"l nekre
ss
zavjt't svoj prt'kriili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim
(El-Maida, 13)
On ih je, dakJe, sankcionirao zbog njihova krenja zavjeta kojega
je od njih uzeo jezicima Svojih poslanika, ro je eksplicirno iskazao u
ajeru: l kada smo od vas zavjt't uu/i i brdo iznad vas podigli: "Svojski
prihvatitt' ono Ito smo vam dali i nt'ka vamjt' na temu ono Itojt' tt Knjizi,
da bisuu kaznt' (El-Beqare, 63)
Poto se ovi i njima a jeri nalaze u suri koja je objavljena u
Medini u njima se na ovaj zavjet sljedbenkima
ranijih objava- zavjet uzet od njih da vjerovati u AJla h i u Njegove
poslanike. da se predmetni ajet nalazi u suri EI-
A'raf. objavljenoj u Mekki, u njoj se navodj onaj zavjeri ono
svih obavezanlh srvorenja koja su potvrdila Njegovu
Boansrvenost i jedinosr, ce neosnovanoSt mnogobotva. To je zavjet
i iskazivanje priznanja kojim je ustanovljen dokaz proriv njih, kojim
je orkJonjena svaka isprika i kojim kazna posraje legitimna; se
krenjem zasluuje propast. Stoga je bilo neophodno da oni taj zavjet
imaju u svijesti, da znaju za nj - to je onaj demenat na kojem ih je
On stvorio, tj. ono priznavanje Njegove Boanstvenosti, da
je On njihov Gospodar i Tvorac, re da su oni stvorena,
Potom im je On slao jo i Svoje poslanike da ih podsjete na
ono to oni nose u svojoj naravi i svojim umovima, re da im objasne
kakvo je Njegovo pravo kod njih, da im objasne Njegovu zapovijed
i zabranu, Njegovo i prijetnju.
Na to, mnogim detaljima, i sama struktura ajeta.
Prvo: je: Jkadje Gospodar tvoj iz Adanovih sinova...
(El-A'raf, 172), a ne: iz Ademove; Ademovi sinovi ipak nisu
isro to i Adem.
KNJIGA O DUSI
Drugo: Uzvieru AlJah je rekao: "Iz Ademovi h sinova",
ni"e rekao: iz Tako je upotrijebljena cjelina namjesto jednog
dijela ili- jo bolje- dar je permurativ implikacije.
je: "PotomsttJO njihotJO", a ne: potomstvo njegovo.
Ct'tvrto: Uzvieni Allah je rekao: "l zatraio od njih da
protiv sebe!', tj. ih je svjedocima protiv samih sebe. Svjedok se,
svakako, mora onoga co je i on se svoga
i cek nakon pojavljivanja na Ovome svijem, dok se cikakvog
ranijeg ne
Peto: Uzvieni je da je smisao ovog 'craienja
nja' usrvari ustanovljenje dokaza protiv njih, kako na Sudnjem danu
ne bi mogli "Mi o ovome nismo nita znali!" i raj dokaz protiv
njih ustanovljen je slanjem poslanika i
naravlju, kako co kae Uzvieni: Poslanicima koji su radosne vijesti i
opomene dlmosili, da ljudi poslije poslAnika ne bi nikakva opravdanja
pred Allahom imali! (En-Nisa' , 165)
esto: Oni su na ro kako na Sudnjem danu ne bi
mogli Mi o ovome nismo niltn znali! Zna se, da oni
nita ne znaju o svih njih iz Ademove i craienju od
njih - od svih njih - da rada potvrde svoje toga se niko
od njih ne
Sedmo: Uzvienoga: lli da ne rekneu: 'NnJi preci su prije
nas dnege Allahu ravnim smatrali. a mi smo pokoijmje poslije njih! (EI-
A'raf, 172) naglaavaju dvije mudrosti u com upoznavanju i rraienju
Prva je ea da ne mogu tvrditi da nita nisu znali a druga
je da se ne mogu pravdati jer onaj ko nita nije znao i
oema nikakve svijesti o rome, dok se povodicclj u svom
povodi za nekim drugim.
56
57
Ibn Qajjim eiD!ewz
Osmo: Uzvienoga: Zar 7lllS kazniti Z11 ono fto su
(El-A'raf, l 72), tj. ako bi ih On kaznio zbogporican ja i mno-
go botva njihovih predaka, oni bi mogli rako kazati. On, Uzvieni,
njih, meducim, kanjava zbog njihova oponiranja njihovim poslani-
cima, zbog njihova utjerivanja u la tih poslanika, a da ih kanjava
zbog njihova za precima u njihovu mnogobotvu, bez
ustanovljenja dokaza proriv njih predstavljenog u slanju poslanika,
u rom bi On njih kanjavao za net o ro su laljivci ili
bi ih kaznio zbog nj ihove nebrige da prepoznaju nevaljalosc sranja u
kojem se nalaze. On, Uzvieni, je da On lj udske
zajednice nije kanjavao nepravedno, dok nj ihovi pripadnici nira nisu
znali; On ih je kanjavao rek poto bi ih upozorio i opomenuo.
Deveto: O n, Uzvieni, od svakog je zatraio da sam sebi
bude svjedok da je O n Gospodar njegov, njegov Stvoritelj i ro pri-
znanje On na vie mjesLa u Svojoj Knjizi navodi kao argument protiv
njih. Tako On npr. kae: A ako ih Z11pitafko ihjestvorio, sigurno
/11/ab!' Pn kudn se onda (Ez-Zuhru.f, 87), rj. kako se mogu
okretati od pridriavanja zahtjeva Boije jedinosci (rewhid) nakon
takvog njihovog priznanja da je Allah njihov Gospodar i Stvoritelj.
Ovakvih primjera u Kur'anu ima mnogo iro je raj dokaz, ono
je implikacijama zatraio od njih da proriv sebe, nata su
ih Njegovi poslanici, Njega, Uzvienoga: Zar se
mou mmnjati u Allahtl, stvoritelja nebesa i Zmtlje?" (Ibrahim, JO)
Tako ih Allah uzvieni - jezikom Svojih poslanika - na co
njihovo priznanje, ru spoznajnosr, dok ih nikada nije podsjerio na
neko priznanje koje je prethodilo njihovom pojavljivanju; On
takvim nije protiv njih ustanovio nikakav dokaz.
Deseto: On je to obiljejem (ajer), to je jasna
oznaka, u svom rako da je ono to ona
KNJIGA O DUSI
od nje, to je karakteristika svih znamenja
nat S . . k nkr
Gos odara uzvienoga. va su ona na1menovam vo 1 1 za o etan
ci l" :namjenom da taj cilj jasno. Tako kae: Tako Mi
:anko iz/Jlono tklkau... (EI-En'am, 55), tj. Mi tako razgovijetno i
izlaemo obiljeja ne bi li se oni iz mnogobotva
vratili jednoborvu, iz. nevjerovanja u vjerovanje. Ta obiJjeja koja
On potanko izlae jesu upravo ona obiljeja koja je On pojasnio u
Svojoj Knjizi, gdje je brojne vrste Svojih stvorenja; ro su
znamenja koja se u prostranstvima svi jera koji ih okruuje, i
ona koja u sebi, u svojim znamenja u njihovom okru-
ienju i stranama njihovih obitavalita koja inicira Gospodar uzvieni
- blagoslovljen je O n!
Sva ra znamenja na Njegovo postojanje, na Njegovu
jedinost, na istinicoscsvega onoga to su prenosili Njegovi poslanici,
na povratak Njemu, na da do Smaka svi-
jera. Jedan od tih dokaza jest upravo onaj dokaz. za kojeg
je O n svakog od njih da bude svjedokom protiv
samoga sebe: naime, da je On njegov Gospodar, njegov Stvoritelj i
re da je on, s druge strane, stvoren, proizveden;
da je postao, nakon to ga prethodno nije bilo. je da je
nastao bez nekog ko ga je izveo u postojanje, ili pak da on sam bude
raj da sam bude svoj stvoritelj. On, dakle, mora imati nekoga
ko ga je uveo u postojanje, nekoga kome nita drugo nije
To priznanje i ro jest neto to oni nose u svojoj
naravi na kojoj sustvoreni, co nije nikakva naknadna Prema
tome, ovaj ajet- naime: Jkad Gospodar tvoj iz kibm AdmJOvihsinova
izveopotomstvo njihovo... (EI-A'raf, 172) sukladan je Vjerovjesnikovim
"Svako se rada s ljudskom naravlju ('ala
el-6crah)!", re Uzvienoga: Ti upmvi lice svoje vjeri, kao pravi
58
59
Ibn Qajjim ei-Oiewzi
vjernik, vjeri, djeltt Allahovu (/itrah), prema kojojje On ude
- ne treba da u mijmja Allahova 'l(jera, jer to je prava vjera, ali
qudi to ne zna! (Er-Rlim, 30)
Neki komentatori Kur'ana- poput, npr. Zemaherija- i navode
samo ovak-vo Drugi, oper, navode samo ono prethodno
dok - poput Ibn el-Dewzija, El-Wahidija, El-Mawerdija i dr.
- navode oba ea
El-Hasan ibn Jahja ei-Durdani kae: "Ako bi se u ovom
odjeljku neko suprotstavio hadisom koji se prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., gdje on kae: "Allah je potrao Ademova Jeda i odade izveo
potomstvo njegovo, od njih uzeo obavezu ('ahd) i potom ih ponovo
vratio i rekao da hadis ne dopura rakvo
kakvo st tJ JZnto, u koJem njihovo ponovno u ne
bi dolazilo u obzir- ako bi, dakle, od njih zavjer uzimao tek poro bi
svoju i wnnu zrelost- odgovor bi bio: Vjerovjesnikove
I potom ih ponovo vratio u njegova kako smo
"I u njegova kakav je i s Boijim
tskazorn: 'l kad;e Gospodar tvoj iz Atkmovih sinova izveo po-
tomstvo njihovo... ", ej. kad izvodi.
:.rema bi bilo Porom ih u njegova
Jeda emom nJihova jer oni kada umru bivaju
u nju se ukopavaju, a upravo od nje stvoren je Adem j u nju
vracen. Kad rako budu u nju, time ustvari bivaju u
koji je u zemlji, da ru budu pokopani. U nju je i on,
btvt 1 sam dio te supstance.
Proizlazi da vae bukvalno ovoga hadisa kolidira s
onim smislom kojeg donosi Kur'an, pa je predmetni hadis jedino
primjereno na kako smo to mi Uzvieni, naime,
kae: I kad je Gospodar woj iz sinova izveo potomstvo
KNJIGA O DUSI
n ;}Jovo... , ne tu i samog Adema; Adem je spomen ue samo
njegovih poco maka da su oni njegova djeca. U hadisu
se, kae da je On "pocrao Ademova", pa se, prema
rome, ea dva iskaza mogu dovesti u suglasje samo ako se shvate na
kako smo to mi gore
El-Durdani kae: "Ja drim - a treba kazati da nam je pri-
hvatljivije i i da smo mi skloniji onome to se od Boi jega
Poslanika, s.a.w.s., prenosi u pogledu ovoga ajeta, re su se
priklonili ljudi od znanja iz prvih muslimansldh generacija, a Allah
je vlasnik uspjenosti i On na ono co je bolje i ispravnije
- stajalite nekih naih autoriteta iz glavne struj e islama
(ehi es-surme)
36
koji, u odgovoru na ovak'Vtl tvrdnju navode neto
to je sasvim prikladno i primjereno aktuelnoj upotrebi, re
metaforici arapskog jezika; to je dakle, realna
koje se nadaje sasvim nenametljivo, bez ikakve usiJjenosci ili proi-
zvoljnog Radi se o tome da bi Uzvienoga: J kad
je Gospodar tvoj iz sinova izveo potomstvo njihovo...
mogle predstavljati subjekat predikata, naime izjave Allaha uzvienoga
o come ra je poteklo od Njega u pogledu uzimanja od njih obaveze, a
da 'iz' (kad) zahtijeva odgovor, taj odgovor predsravljaju
"Oni su odgovarali: Jesi, mi
Ovaj predikat se, potom, prekida zavretkom tog prikaza, nakon
Uzvieni drugi predikat, ta mnogoboci
govoriti na Sudnjem danu, naime: "Bili smo svjedoci!", tj.: "Svjedo-
kako co kae EI-Hari'a:
Ehi es-suone- dosl. pripadnici, odnosno sljedbenici obrasca ivom kojeg je, u najirim
implikacijama tc ustanovio poslanik Muhammcd, a.s., i djdom.
60
61
Ibn Qajj im el Dewzi
Hati'a kad susrete Gospodara svog
da na ispriku El- Welid ima pravo
ej. Hari'a ill: Uzvieni, prema ovome
kae: Mi da vi na Sudnjemdanu kazati: "Mi
0

nita nismo znali!", tj. o polaganju pred kojim su se nali,
0
i pozivanju na odgovornost za nevjerstvo koje su ispo-
lJavali. Poco m se rome pridodajejo jedan predikat: "ili da ne kaete"
tj.: i kazati, gdje je (u rastavni) veznik 'ew'
u znacenJU sastavnog veznika 'i', kakav je npr. i u ajeru: 1 ne
slu!aj nigrje!nika ni nevjernika njihova! (Ed-Dehr, 24)
bi, dakle, bilo ovo: l Mi da vi na
Sudnjem danu kazati: Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim
smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih! (El-A'raf, 173), tj. oni su
u pa su i nas, dok smo jo biU djeca, naveli na taj
SVOJ 1 nu smo rako krenuli tim njihovim putevima, poveli se
nJlma.. nismo mi grijeoi zbog roga to smo se povodili za
DJ una; grJJeh za ro pripada njima, koji su govorili: ZatekLi smo pmke
nale kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu! (Ez-Zuhruf, 23)
Ovo sugeriraj u njihove Zar nas kazniti za ono fto su laljivci
EI-A'raf, 173), tj. to su nas naveli na mnogoborvo.
co .sve. postavi, onda bi prvi prikaz predstavljao
sv1h lJud o rome da je od njih uziman zavjet, dok bi
pnkaz Boije o come kako se mnogo-
bose pravdac1 na Sudnjem danu!"
. se da postoji kolizija onoga
sco 12razava Kuran 1 onogasro IZnosi hadis Boijega Poslanika, s.a.w.s.,
s obzirom na izraza u njima, El-Durdani neto co bi
biti s obzirom na sve one usporedbe i razmatranja
koJuna se porpomogao pri izlaganju svog, stajalita. On
KNJIGA O DUI
kae: "Hadis koji se prenosi od Boijega Poslanika, s.a.w.s. - "Allah
e porrao leda Ademova ... "- samo dodarno pojanjava ono
nalazimo u onom prikazu kojeg Allah uzvieni u Svojoj Knjizi
navodi ne u cijelosti.
Da je Poslanik, pored ovog svog iskaza - a koji bi se mogao
odnositi na vrijeme kada je od Adema uzimana obaveza, kad ga Allah
jo nije bio zaduio Svojom Objavom - o tome rekao jo neto, ni u
rome ne bi bilo nikakvog nesuglasja nici koliz.ij e, bi samo na
smlsao bacio vie svjetla. Takav je sa svim onim izra-
zima koji se razlikuju medusobno, a odnosese na jedan isti predmet
-oni nisu nuno konrradikcorni.
Kada Uzvieni, npr. u Svojoj Knjizi govori o stvaranju Adema,
On na jednom mjestu kae da ga je stvorio od "zemnog praha"
(rurab), na drugom mjesru da ga je stvorio od "uarene
(hame' mesniin), na mjesru od blara'' (tin Jazib),
na od "sasuene (saJsal ke-1-febbar). Svi ovi izrazi
su i izraavaju stanja: sasuena nije isto to i
uarena dok je uarena neto drugo u odnosu na zemni
prah. Medutim, u sutini svi oni izraavaju istovijecnu bit: zemni prah
(rurab), od kojeg su se dalje, posrupno, razvij ala sranja.
Prema rome, Uzvienoga: l kad je Gospodar tvoj iz
Ademovih sinova izveopotomstvo njihovo... i Boi jega Poslanika,
s.a.w. s.: "Allah je potrao leda Ademova i odade izveo poromstvo
njegovo!" u govore o istoj stvari, s tim da Poslanikove
"porrao je predstavljaju dodatak, dodamo pojanjenje
iskaza kojeg je dao Allah uzvieni Boije 'potiranje' Ademovih leda
i vadenje iz njih njegova pocomstva podrazumijeva i potiranje leda
njegovih potomaka i izvodenje njihovih potomaka iz njih - kako co
navodi Uzvieni - jer mi bez sumnje znamo da nije svo Ademovo
62
63
Ibn Qaum ei-DeW!t
potOmstvo izvedeno iz njegove Medutim, poto je prva gene-
racija izvedena iz njegove a druga iz one prve, iz
druge itd., prikladno jeda se sve co pripie
je on njihov korijen, a oni njegovi izdanci.
I kako god je dopustivo da se - kako to navodi Uzvieni - izvo-
'iz potomscva Ademova' ima smatrati i ' iz
Ademovih', isto tako je dopustivo da se pod 'iz
Ademovih' misli i na ' iz njegova potomscva',
da su korijen i njegov izdanak jedno.
lsto tako, poto je Allah uzvieni u Svom iskazu potomscvo
vezao za Adema, je razumjeti da se tu govori i o potomstvu i
o Ademu, onako kako Uzvieni kae: Predkojimbinjihovelijeostn/e
pogrJutef3
7
(E-u'ara', 4), gdje se naizgled govori o vratovima, dok
se tom kvalifikacijom podrazumijevaj u konkretni subjekti koji te
vratove nose- ea je kvalifikacija vezana za njih, onako kako je tamo
potomstvo vezano za Adema, premda se- ukoliko bi se iskaz prihvatio
doslovno- njim ne podrazumijeva oboje, i jedno i drugo, kao to i
izraz ' hadi' in'
38
nije razumjeti kao da se odnosi na vratove,
jer bi u tom mnoina bila enskoga roda - hadi'ac.
Takvi su i stihovi:
Zacn1eniosi kojesiod.asltto
onakokakosegornjidio kanalazacrvenikrviju.'
Ajer u Korkurovom priJevodu glasi: '' Pred kojim bi oni ije svoje sagnuli!"
Tj. izl'll2 koji je uporrijcbljen u gornjem ajctu; dosL: oni koji su ponizni, pokorni,
su glave oborene nadolje. je daf3 u pravilnoj mnoini rnulkog roda. ro znaci da
sc njome misU na ljudska dok bi sc, u protivnom, u skladu s pravilima arnpskog
jezika- ukoliko bi sc njome htjelo vratove- morala upotrijebiti njezina mnoina
enskoga roda- hadi'ar.
64
KNJIGA O DUSI
'sadr' (gornji dio) je mukoga roda, je
vezana za 'kanal', glagol 'eriqa' (zakrvavici se, zacrveni ti se), upotri-
jebljen je u enskom rodu".
*
* *
Ovo je dio onoga to su o predrnemom ajeru kazali raniji i ka-
sniji i, ma kakva bila ocjena toga, u come nema to
bi sugeriralo da su due stvorene prije tijela u smislu jednih stabilnih
stvorenja. Najvie to svi ci iskazi mogu sugerirati jest nji-
hovih i procotipova u obliku sitnih njihovo
da progovore i, potom, njihovo ponovno na mjesto izkojeg
su izvedeni -sve to pod pretpostavkom da je upravo ro ono o
govori hadis. Ono, to nije nimalo dvojbeno jest pocvrda
postojanja ce njihove podijeljenosci
na one i one
to se pak a.rgumentacije kur'a nski.m ajetom: Mismo vas
stvorili,potomvamoblikdali,aondamelekimarekli: 'PokloniteseAde-
muf39(El-A'cif, ll) od strane Ebu Muhammeda ibn Hazma- kako
mu samo ta argumentacija pristaje uz nj egov egzoterizam, s obzirom
na zapovijed da se pokloni Ademu u odnosu na 'Mi smo
vas stvorili' i na 'nae davanje oblika'! Ovo podrazumijeva
cjelinu koju tijelo i dua, to je uslijedilo kasnije, poslije stvara-
nja Adema. Stoga Ibn 'Abbas kae: "Mi smo vas scvorili", ej. Adema,
"potom vam oblik dali", rj. njegovu potomscvu". tome iznosi i
Mudahid: "Mj smo vas stvorili", tj. Adema, "Mi srno vam oblik dali",
tj. u Ademovim. je "Mi smo vas stvorili", u mnoini,
Korkurov prijevod ovog ajef3 glasi: "Mi smo Adema stVorili i onda mu oblik dali, a
"
poslije melekima rekli: "Poklonire mu se!"
65
--------------------------------
Ibn OaJJm ei DeWli
cime Adema, onako kako ci kae: "Udarili smo
vas!" dok si, u srvarnosd, udario njihovog
Ebu 'Ubejd u vezi s ovim ajerom opredjeljuje se upravo z.a ovo
Mudihidovo stajalite, s obzirom na da Uzvieni u nastav-
ku kae: "A onda melelcima rekli: ' Poklonite se... " Naime, Uzvieni
je melelcima rekao: "Poklonite se...!" prije nego je stvoreno Adem ovo
potomstvo, prije nj egova oblikovanja u maternicama. 'sum-
me' iziskuje raspon i vremenski slijed. Sroga onaj ko smatra da se
'srvaranje' i 'oblikovanje' u ovom a jeru odnosi na Ademove potomke u
maternicama vodi o roj 'sljedsrvenosci' 'summe', izuzev
ako se ne dr.i El-Ahfeova stava. On, naime, kae: "Na ovom mjesru
'summe' ima sastavnog veznika ' i'!"
&-Zeddiid kae: "To ne stoj i; neto takvo ne doputa El-H alil,
Sibewejh
40
niti bilo ko u se moe imad pouzdanje!"
Ebu 'Ubejd kae: "Mudahid je co pojasnio kad je rekao: 'Uzvi-
eni Allah je Ademovo potomstvo stvorio i oblik mu dao u njegovi m
i nakon roga naredio da mu se poldon. To se, kae
on, sasvim jasno nahodi iz hadisa gdje se kae da ih je On izveo iz
njegovih u obliku sicnih
Ja kaem: Kur'an je takav da jedan njegov dio drugi
dio. Predmemi ajet jest poput ajeta: O ljudi, kako mobu sumnjati u
oi v ljmje, -pa, Mi vttsstvaramo odumye, zatim od kapi rjemerut... (El-
Hadd, 5), gdje im se pripisuje stvaranje od zemlje, premda
od svoga praoca Adema, tj. on je njihov korijen. Uzvieni Allah se
isto rako onima njihove pretke,
kakav je npr. s ajecima: l kada ste uglas rekli: 'O Miisa, mi ti
;o
1:!1-Halil i Sibewejh - poznati arapskoga jaika.
KNJIGA O DUSI
ntfnno
1
jmvati dok Allaha ne vidimo!'- munja vtts je oJinula, vidjeli
stt! (El-Beqare, 55); I kadste rekli: 'O Mri.sn, mi ne moumo viJejedrm
t( ism brnmt jesti!' (El-Beqare, 61 ); l knd ste ubili, pa
S( oko njega prepirati (El-Beqare, 72); I kada smo od vtts
uuli i brdo iznad vas podigli!" (El-Beqare, 63)
Ovakvih primjera u Kur'anu ima mnogo se njima, a
misli se na njihove pretke. Prema rome, takve su i Boij e Mi
smo vtts stvorili, potom vam oblik dali ... (El-A' raf, ll )
Uzvieni jo s jedinke prelazi na vrste, ka-
kav je npr. u ajeru: Mi smo, Zllistn, odbitiumijestvorili,
Zlltifn ga kao kap sjemma nn sigurno mjesto stavili! (EI-Mu'minun,
12-13). Onaj, dakle, koji je stvoren od ekstrakta zemlje jesl Adem,
dok je ono co je kapljicom sjemena na sigurnom mjestu
- njegovo potomstvo.
Sto se pak hadisa u kojem se navodi da su due stvorene na
dvije hiljade godina prije cijela, niz nj egovih prenosilaca nije pouzdan,
da se u njemu nalazi i 'Urba ibn es-Seken- z.a kojeg Direqumi
kae da se ima odbaciti (memik) - re Erra'a ibn el-Munzir, z.a kojeg
Ibn 'Adi kae da neke hadise prenosi pogrjeno.
* ...
Sco se pak dokaza da stvaranje dua dolazi nakon stvaranja
rijela, on se mora ire obrazloiti. Prvo: srvaranje praoca ljudske vrste,
dakle njihova korijena, odvijalo se na Uzvieni Allah
poslao je Dibrila i on je sa zemlje uzeo pregrt zemnoga praha, zatim je
taj prah zamijesio rako da je postao blato, potom ga je i nakon
to mu je dao eljeno u nj udahnuo duu; kad je dua unila u
nj, blato je poscalo meso i krv; postao je iv, stvor.
66 67
----------------------------------
Ibn QaJJm ci-Dfewt1
U komentarima Kur'ana Ebu Mallka i Ebu Saliha, biljei
se predaja - ona se prenosi posredstvom Ibn 'Abbasa, re
posredstvom Murrea i Ibn Mes'uda koji je prenosi od nekih Vjero-
vjesnikovih, s.a.w.s., ashaba-: "Kada je Allah uzvieni ono
to je elio, zaposjeo je Prijesto ('Ar) i postavio Iblisa vladarem nad
ovosvjecskim nebom - a neki od cog neba prije njega bijahu
iz reda meleka koji se zvahu dinni; dinnima su nazvani, da
su oni stanovnika Denneta!
Iblis je tako, pored svoga kraljevstva bio jo i (bazi n), pa
mu je rako nadola misao: 'Allah je meni ovo podario samo zato da
bi mi jo ukazao!' - u drugoj verziji ove predaje stoji:
'zbog moje prednosti nad melekima!'- i kad je tako u njemu ponikla
oholost, Allah ju je zapazio i tada rekao melekima: Ja tu na Zemiji
namjemika postaviti! (El-Beqare, 30), naca su oni rekli: 'Gospodaru,
kako izgledati raj namjesnik (halifa), ta oni na Zemlji?!'
'Imac potomstvo', rekao je Allah, 'koje na Zemlji nered pravici,
koje biti zavidno i koje ubijati jedno drugo!' Na co
su oni kazali: "Zttr Ti namjesnik biti onaj koji na njoj nered
i krv proijevati? A mi ube i hvalimo i, kako ubi dolikuje,
uzdimzo!?" On "Ja znam ono Ito vi ne znate!" (EI-Beqare, 30),
pritom na co kako postupiti Iblis.
Zatim je poslao Dibrila na Zemlju da mu odatle donese njezi-
noga cla. Medutim, Zemlja je rekla: se Allahu od tebe, od
roga da ita uzme od mene!', i on se vratio nazad, nita ne uzevi.
'Gospodaru', rekao je, 'Tebe je uzela za tir i ja sam se suscegao!'
On je zatim poslao Mikaila, pa se Zemlja Bogu stala utjecati i
od njega, re se susregnuo i on. Potom je poslao meleka smrti, pa se
Zemlja Bogu srala utjecati i od njega, no on je rekao: 'Zapravo se ja
Allahu od toga da se vratim nazad, a da nisam izvrio Nje-
KNJIGA O DUSI
govu zapovijed!; Potom je sa zemlje .uzeo zem.noga i sveg
ga izmijeao; nl je uzeo samo sa Jednog mJesta, JC uzeo 1 crvenog,
i bijelog. i crnog- sroga se Ademovi potomci i pojavljuju onako ra-
_ i s rim se stao uspi n jari prema Gospodaru uzvienome, a ta
smesa se pretvorila u ljepljivu tj. jedan se njezin dio lijepio
za Zatimje Allah uzvieni rekao melekima: od
pa kad mu savri m oblik dam i u nj udahnem iz Svoga duhrt
1
,
vi mu se poklonite! (Sad, 71-72)
Potom ga je Allah stvorio Svojom rukom, kako Iblis ne bi prema
njemu oholost pokazao, kako bi mu On mogao 'Zar se obolo
odnosi prema onom to sam Ja Svojom rukom stvorio, a Ja sam
se prema njemu ne odnosim oholo!' Tako ga je stvorio ljudskim

On je godina bio samo tijelo, pa kad bi melekl prolazili
pored njega, prepadali bi se kad bi ga ugledali. Najvie ga se bojao
Iblis - on bi ga, pored njega, udarao pa bi cijelo
onako kako zvonko glina, kno /to je (Er-
Rahman, 14) 'Zbog li si stvoren!?', pitao se. Zatim je uao na
njegova usta i iziao na njegov stranji dio, nakon je rekao me-
lekima: 'Ne bojte se ovoga- va Gospodar je stameni (samed),
a ovaj ovdje je upalj! Kad bi mene neko potaknuo protiv njega, ja
bih ga unitio!'
Kad je dolo vrijeme koje je Allah odredio da u njemu
u co tijelo udahne duu, rekao je melekima: 'Kada u nj udahnem i2.
Svoga duha, vi mu se poklonite!' Tako, kada je u nj udahnuo duu
- kad mu je dua ula u glavu, on je kihnuo, i meleki su mu rekli:
' Reci: El-hamdu lillah! (hvala Allahu!)' i on je rekao: 'El-hamdu
41 Kod Korkura stoji: " ... i ivot u nj udahnem".
68
69
Ibn QaJJim ci Dk>wzl
lillah!', nata mu je Allah rekao: 'Jerhamuke rabbukcl (SmiJovao ri
se Gospodar rvoj!)'; kad mu je dua unila u pogledao je u den-
netske plodove, a kad je zala u njegovu nurrinu, osjetio je potrebu
za hranom- prije nego mu je dua stigla do nogu- i on je odmah
pohitio prema diennerskim plodovima. To je ono ro se podrazu-
mijeva stvorm od (EI-Enbija', 37) Zatim je
naveo osrarak hadisa.
}unus ibn 'Abd el-A' la kae: "Kazivao nam je Tbn Wehb, pozi-
se na Ibn Zejda, ' Kad je Allah srvorio Dehennem,
meleki su od njega osjetili sil an strah. Rekli su: Gospodaru, zaro Si
srvorio ovu vatru? Za ta si je srvorio?! 'Srvorio sam je za ona Moja
srvorenja koja Mi budu neposluh iskazivala!', rekao je On.
Allah rada nije imao drugih stvorenja osim meleka, dok nn
Zemlji nije bilo nijednog srvorenja. Adema je On srvorio nakon
toga!' Pocom je Uzvienoga: Zar to davno biw knd
bio pommn vrijt!dan?! (Ed-Dehr, l ) i Omer ibn ei-Hatrab
je rekao: ' Boiiji kamo da je i sada ro vrijeme!'
4
l
Zarim je rekao: ' Meleki su upirali: A zar mi vrijeme
u kojem 1i izraavati neposluh?!', da, osim sebe, nisu
vidjeli nikakvog drugog srvorenja. 'Ne', kazao je On, Ja elim na
Zemlji srvoriri jedno srvorenje i na njoj namjestiti namjesnika ... ", re
je, dalje, naveo hadis.
Ibn lshaq kaie: "Prema jednom kazivanju - a Bog najbolje zna
kako je bilo - Allah je srvorio Adem a i rako ga ostavio, u nj,
godina prije nego je u nj udahnuo duu, rako da je postao
glina, a da ga nije dotaknula vatra. se kaie- a Bog
-ll
TJ. da nema nikakve odgovornosti.
KNJIGA O DUSI
'bol" e zna! -da je Adem, kad mu je dua unila u glavu, kihnuo i
na) ) IIJ=L n h d' .. l .
da je naro rekao: El-hamdu i an! , te Je naveo a ts u CtJe osu.
Bilo kako bilo, Kur' an, hadis i sve druge predaje na
ednu naime, da je Bog uzvieni u Adema udahnuo "iz
duhan nakon ro mu je srvorio cijelo, te da se. u A.demu tek
to udahnjivanja postigla dua. Prema tome, da Je nJegova dusa bila
g .. l . d d .
srvorena prije nego mu je srvoreno nJe o, zaJe no s u ama nJegovog
owrnsrva, u tom se meleki ne bi njegovu stvaranju, i
bi se nad srvaranjem Dehennema, n iri bi pitali: Za ta
si ga srvorio?!, da bi vidjeli duama Ademovi h potomaka
da njima ima vjernika i nevjernika, dobrih i loih.
Poto su due nevjernika, sve one, slijedile Iblisa - tavie, nevjer-
due srvorene su prije nj egova nevjersrva, da je Allah
uzvieni njemu nevjerstvo dosudio cek nakon to je srvorio Ademovo
cijelo i duu; on nije prije toga bio nevjernik - kako su, na
umu ru due prije nj ega mogle bici vjernice i nevjernice,
kad on jo uvijek nije bio nevjernik? Zar se dua ma nevjersrvo de-
ava nekako osim njegovim zavodenjem i obmanjivanjem.
due su, prema rome, takve mogle postati tek nakon
njegova nevjersrva. Jedino bi se moglo kazati: sve su bile vjernice
i tek su se kasnije odmemule, njegovim uzrokovanjem.
ono oni koji stoje na stajaliru da su due srvorene prije tijela
potkrjepljuju svoje stajalite u konfrontaciji je sa ovim.
U badisu Ebu Hurejrea, u kojem se govori o stvaranju svijeta
i u kojem se izvjetava o stvaranju vrsta rog svijeta, navodi se da je
srvaranje Adema uslijedilo kasno, da je bilo do zadnjeg
dana - perka. Prema tome, da su due srvorene prije tijela, one bi se
bile nalazile u sastavu prethodno srvorenog svij eta, onog svijeta
koji je srvaran u prethodnih est dana. da se ne
70
71
Ibn Qnjj1m el-Dfew:i
navodi njihovo stvaranje u toku tih est dana, proizlazi da je njihovo
stvaranje slijedilo srvaranju poromsrva, dok je Adem - jedino on
- stvoren nakon proroka tih est dana, a da se njegovo potomstvo
potom stvara na poznat, nama
Da je dua posrojaJa prije stvaranja rijela, da je, dakle, bila iva,
svjesna, i maJa sposobnost govora, ona bi se roga i na Ovome
svijetu i, makar na neki posjedovala bi svijest o rome. Neza-
mislivo je da je bila iva, svjesna, da je imala sposobnost govora i da
je poznavala svoga Gospodara, da se nalazila mnotvom drugih
dua i da porom, kad u tijelo, ni na koji u sebi ne nosi
svijest o rom svom tadanjem stanju.
Ako ona nakon to se odvoji od tijela nosi punu svijest o sebi
za ono vrijeme dok se nalazila u tijelu, ako dakle zna kako je ovdje
provela vrijeme i pored da je upravo u zajednici sa tijelom
neke postupke koji su joj brojnih
elemenata svoje savdenosti, ona bi tim prije morala imati svijest
o svom prvotnom stanju tamo, kad nije bila hendikepirana.
Jedino ro bi se moglo kazati jest to da ju je njezina vezanost za rijdo i
njezina zaokupljenost njegovim upravljanjem da zadrii
svijest o svom prvotnom stanju.
Na ro bi se imalo kazati prerpostavi da ju je ra
nica da zadru potpunu, cjdoviru svijest o rome, no da
li ro moe biti ba tolika prepreka da joj ne ostavi ni najmanji
svijesti o njezinome stanju koje je prethodilo njezinom spajanju s
tijelom? Poznaro je da duu njezinog spajanja s tijelom ne
da zadrii svijest o svojim prvim sranjima za
boravka u cijelu - prema rome, kako bi je onda ta mogla
da se bilo to je bilo prije roga?!
KNJIGA O DUSI
da je dua egziscirala prije tijela, ona bi u tom
bila svjesna, iva, razumna i imala bi sposobnost govora, to bi joj,
pri spajanju s cijelom, sve ro bilo oduzeto; potom bi svijest,
z.nanje i razum postupno, maJo po malo. Kad b1 co bilo tako,
bila bi to stvar- naime, da dub najprije bude savrena
i razumna, potom da postane nepotpuna, slaba i neznana, te da se,
nakon coga. ponovo vrati svome razumu i snazi!? n. ima li u umu,
u tradicionalnoj znanosti ili pak u nepatvorenoj ljudskoj naravi ita
to bi moglo sugerirati nero takvo? Uzvieni kae: Allah vas iz trbuha
majki vaih izvodi, vi nita ne znau, i daje vam sluh i vid i razum da
biste bili zahvalni! (En-Nahl, 78)
Prema tome, to stanje u kakvom bivamo izvedeni, ro je nae
izvorno srwje, a znanje, razum, spoznaja i snaga nam se
zbivaju se u nama, nakon to ih ru nije bilo. Mi prije roga apsolumo
nita nismo znali, rj. nismo imali nikakav oblik postojanja kojim
bismo mogli neto znati i poimati.
Isto rako, da su due stvorene prije tijela, onakve kakve su sada:
dobre, loe, u nevjemvu, u vjeri, u dobru, u zlu ... , to bi da
je takvo neto njihova konstanta, da je to bila njihova odlika i prije
djela koja su One su ta svojstva i takve izglede,
poprimile od svojih djela koja su nastojale postignuti, pritom se po-
tijelima. One ta svojstva i takve izglede nisu i maJe prije nego
su spojene s rijdima kojih su djela.
Ako imje ro i bilo prije njihova stvaranja i one potom
izvedene na Ovaj svijet na temelju onoga ro im je mi ne
da je sve to bilo zapisano, da su one kod Allaha imale svoje
da postoji ijedan dokaz o come da
su due stvorene u jednom mahu i potom stacionirane u jedno mjesto
-ive, svjesne, s govora- tc da se potom odatle svakoga
72
73
Ibn QajJim elDtcwzl
crena posrupno pojavljuju u svojim tijelima, mi bismo bili prvi koji
bi zauzeli co scajalite, jer je Allah uzvieni sve
Mi o come, moemo kazati- u ravni stvaranja i u ravni
zapovijedi - samo ono o je On od Sebe dao, jezikom
Svoga Poslanika, s.a.w.s. Zna se da Poslanik, s.a.w.s., od Njega nije
prenio nero rakvo, je prenio ono ro nalazimo u vjerodosroj-
nom (sahih) hadisu, naime "da se srvaranje odvija rako
da u urrobi svoje majke najprije bude dana kao sperma,
potom isco roliko, potom grumen mesa isro coliko, nakon
mu se alje melek, pa on u nj udahne duu!"
Tako mu bude poslat samo melek koji puhne u nj, i kada on u
nj puhne co bude uzrokom nascanka due u njemu. Nije da
mu s melekom bude poslata i dua koju on unese u njegovo rijelo.
Prema tome, njemu Allah poalje meleka i on u njemu duu proizvede
svojim puhanjem u njega. Uzvieni Allah, dakle, s melekom
ne alje i duu koja je ranije egzisrirala, dugo vremena. Poscoji razlika
roga da se poalje melek koji u udahne duu, i roga
da se s meJekom alje dua ranije srvorena, koja je prethodno
imala svoju samostalnu egzistenciju. Ti dobro razmotri ta od cog
dvoga sugeriraju objavljeni iskazi, a- dolazi od Boga!
KNJIGA O DUSI

RASPRAVA DEVETNAESTA:
TA JE USTVARI DUA?
(Da li je ona samo dio tijela, ili je jedna od
njegovih akcidmtalija, ili je i ona neko tijelo
koje ivi zajedno s OlJim tijelim, ttmetnJtto tt
nj, ili je pak mka aprtrakma bit. Da li je dufa
otJO to se izrazom rub ili je ncfto
drugo? Da li je ona koja je sklona ona
koja sa111-11 sebe kori i "ona smirwa jedna
duJa koja ima takva svojstva, ili posrijedi
tri due?)
... .
Odgovor na to bio bi sve su co pitanja o kojima
raspravljali ljudi iz sljedbi, i u vezi s su
veoma scajalica, s obiljem pogrjeaka. Allah Je, medu nm, u
vezi s onim oko su se oni dvojili ka istini naputio Poslanikove
sljedbenike, one koji se dre njegova puca; On
na Pur Ispravni, j mi navesci kakva su sve msiJenp sznesena o
tome, re ta je u njima ispravno a ta neispravno i na kraju terno, uz
Boiju i uz zahvalu Njemu, iznijeti ispravno stajalite.
74
75
IbnQaJjlmelDiewz
Ebu-1- Hasan ei-E'ari
43
u svojim "Mekalacima" (EI-Meqalac)
kae:"Ljudisuzauzeli eascajalitaupogleduruha,nefsaiiivora.
susepodijelili io comedali jedua (riih) ustvari ivoc, ili
je netodrugo?Dali jedua tijeloili nije?TakoEn-Nazzam
4
kae:
' Ruh,cojecijelo,ionjenefs!'",ustvrdivida duasamaposebi7ivi,
ivomisnazi ikakavdrugismisaodolitaj dasenjimaneko
dajeiv idajesnaan.
Drugikau:"Duajesamojednaakcidemalija!"
jedni, kojimajeiDa'feribnHarb,kau:"Nijenampo-
znatodali jeduaesencija(diewher)ili akcidenta1ija"- se
naajet:"Pitaju u oduJi. .&ci: 'Dttla mzr Gopodara moga." (El- Isra',
85)- "gdjenije nidaje esencija,nitidajeakcidenta1ija."
Neki odovih kau: "Mislim da Je Da'fer tvrdio da jeivot nero
oddue,dajeonjednaakcidemalija!"
EI-Dibaijebiostanovitadajeduatijelo, redaonanije isro
coiivotkojijesamoakcidencalija,jednoprolaznosranje,argumen-
co izrijekomjezikoslovaca:"Izilaje dua!" Onje,
tvrdiodaduinisuimanenmenikakveakcidentalije.
jednikau: "Dua nijenitavieodrezultanreproporcionalnog
spoja (i'tidal) prirode", naroj proporcionalnosti,
da, ponjima, naOvomesvijetui nepostojinitadrugodo
re prirode- toplota, vlanosti
Drugikau:"Duajeperakomponenta,povrhone prirode;
naOvomesvijerui postojesamote prirodei dua!"
sobomse razilazeupoimanju(djela)due- jednismatrajuda
lsraknuri pnxlsravnikmuslimanske struje.
Jednaodnajisrnknudjihfigura strujeunurarmuslimanskogmUijenja.
KNJIGA O DUI
. 1,e vodenaSVOJom prirodom (riba'), adrugi da to po
onadJe u
vlasdcom izboru(ihtijar). .
Nekikau:"Duaje krv,slobodnaodbilokakvenatruhe1
svakogvida pokvarenosti."Istoco kau izasnagu.
Drugikau: "ivot,co je toplota."
Onotoje srajalitimasvihonihkojise
na prirode,jesrnjiliovatvrdnjadajeivotzapravodua.
EI-Esam ivotu i dui nije nita drugo sem tijela.
Govorio je: "Nijemi razumu primjereno nitaosim togdubokog,
irokogivisokogtijelakojegvidim ikojegasamsvjedok!"I govorio
je: "Duh- co jeevo ovo tijelo, nita drugo; je tako
samodabisepojasnilaipotvrdilabit amkakodabtsenme
nekidrugismlsao,mimodj ela!"
OdAristotelase navodi "dajedua jedan smisaokoji je iznad
togada se moepodvestipodplaniranje, formiranjeipropadanje, i
kojine Onajejednarasprostrtaesencija,prosuta
svijetu, po svim ivim tako da im dJelovanJe 1
upravljanje.Njojnijeprimjerenosmanjivanjei Sobzi-
romnanjezinurasprosrrtost naOvomesvijetu,njenakompaktnost
nijerazbijenaniusutinini u formi. Premacome,onasvaiiva

v f"
nasvi jecu proimanajednak, nim aloraz11tnactn.
Drugi kau: "Naprotiv, dua je jedanegzistent koji ima svoj_e
granice,svojeposrulate,duinu,irinuidubinu,ionanaOvomeSVI-
jerunijeodvojivaodonogtopotpadapodzakonitostduine,irinei
dubine;svakomeodnjilidvoga jesvojstvo i
(Ovojestajalitejedneskupinedualisca, tZV. musanija).
Jednaskupinak.ae: "Duaje,doista,onakvakakvomsujeopisali
onikojesmoupravospomenuli,tj.onairnasvojegranicei
s timdanemoe tone moeimatisvojstvoivoga
44
76
77
1
111
Ibn Qa)llm
b.,,.. (0 .
tea. vo Je srav rzv. disanija). El-Hariri prenosi stav Da'fera ib
M b "d d n
u e stra a Je usa esencija koja nije ovo cijelo, koJa
1 k . . . ntJe
tiJe o, OJa Je Jedan smisao esencije i tijela".
. "Nefs je smisao od ruha, dok ruh nije isro
sto t ztvot , kOJI Je kod njih- tj. kod Ebu Huzejla- akcidemaliJa. 0
. n,
natme, tvrdi da je da u stanju sna bude lien i nefsa i
ruha, ali ne i ivota, co Uzvienoga: Allah uzi-
ma duJe tt tnm njihove smrti, a i onih koji spavaju! (Ez-Zumer, 42)
ibn Harb kae: "Dua je jedna od akcidenralija koja
se nalazt u ovome cijelu i koja je jedna od pretpostavki kojima se
potpomae u svom djelovanju, kakvo je npr. zdravlje, puna
fimkcJOnalnosc organa i sl. i, prema come, ne karakterizira se
to je svojstveno esencijama i tijelima!"
Ovo stajalite prenosi EI-E'ari.
. J_edna kae: "Nefs- co je onaj dah koji ulazi i izlazi pri

.. Ruh ka_u akcidenralija, rj. ona je samo ivot, nije

ne:.s. To Je StaJalite El-Qadija ebu Belcra ibn el-BaqiJianija
Jes atJ}a koJI su ga u tome slijedili.
. Druga skupina kae: "Nefs nije ni tijelo ni akcidenralija, ne za-
prostor, nema duinu, irinu, dubinu, boju, ni partikulu; nije
na Ovome svijetu, niti je izvan njega, ruti je u dodiru sa njim, niti
Je ?vo je stajalite peripatetika, koje, takoder, prenosi
E!-E an od Anstotela. Ovi tvrde da dua s tijelom nije povezana
OJ zalaenjem u nj, ni ni scanitem, ni
priljubljenjem, ni da je ona samo njegov regulator
(cedbirun leha).
Za ovo stajalite opredijelio se i El-Besendi i Muhammed ibn
en-Nu'man, riLUiiran kao Mufid, te Ma'mer ibn 'Ubad el-Gazzali
ro je i stav Ibn Sinaa i njegovih pristalica, no to je najloija
78
KNJIGA O DUSI
.. naJmanJe utemeljena u istini i najudaljenija od onoga ro je
taCIJ3
ispravno. d .b H k "S . J , .
Ebu Muhamme t n azm aze: vt m us tmam, t opceruto svt
narodi koji priznaju Onaj svijet, dre da je dua neko cijelo koje ima
svoju duinu, irinu i dubinu, oja osobnost zauzima mjesto i prostor,
i koje upravlja tijelom. l mi smo - kae on - roga stajalita.
Nefs i ruh su dva sinonimna izraza koja smisao;
njihovo je istovjetno."
Ebu ibn el-Hatib navodi ljudska stajalita
u pogledu due i pomm kae: "Ono to svaki podrazumijeva
kad kae "ja" jesr ili neko tijelo ili neka akcidenralija koja ro tijelo
proima, ili pak nije ni jedno ni drugo. U prvom tj. ako
bismo pretpostavUi da je co cijelo, ro bi cijelo moralo biti ili ovo
cijelo, ill neko njemu pridrueno tijelo, ili neko cijelo koje je
odvojeno od njega.
U drugom proizlazila bi da se pod duom
podrazumijeva neko cijelo odvojeno od rijela, ro ne tvrdi
niko. Prvi tj. stajalite da ovo tijelo i ka-
tjelesna struktura ljudi. To je i refe-
rentno stajalite kod autoriteta muslimanske apologetike
(el-murekellimtin)."
Ja kaiem: roje stajalite inovatora i svih onih koji odvode
u zabludu, s miljevinama je Er-Razi upoznat. Me-
ducim, kad je posrijedi stav ljudi iz prve i druge muslimanske gene-
racije, re hadiskih on o njemu nema ba nikakva znanja,
niri misli da su oni ita o come kazali, kakav mu je kod
interpretiranja neutemeljenih pravaca u vezi s odredenim pitanjem.
Ispravno stajalite, ono koje sugeriraju Kur'an, Sun nec i iskazi prvih
muslimana (sahabe), njemu nije poznato, pa ga i ne navodi. Stoga
79
--------------------------
,,
IbnQajj1mei-Oiewz
jeovocoonpripisuje ljudi- [j.stavda samoovo
cijeloidaizanjeganema drugog- netotoje
upredmernom piranju najmanje utemeljeno uistini;tavie, loije
jeiodstajalitaIbnSinaainjegovihpristalica!
Ono, naime, na je ljudi obdarenih zdravim raz/
umom ('uqala')jestda tijeloi duazajedno,premdase
samnaziv pokatkaddajeisamojednomeodrogdvoga,mimo
onogadrugog,sobzirom na jasnu indikaciju.
Ljudiupogleduonogatosepodrazumijevapod izrazom
imaju srajalira: da je rosamodua,dajesamo tijelo,
da jespoj rog dvoga, reda je svako pojedinood rog dvoga.
lsra ta stajalitazauzeta su iu pogledu govora: da
li on podrazumijevasamoformalni izrijek,ili jetosamosmisao, ili
nji hdvojezajedno, ilisvaki od nj ih Razilazese, dakle,
iupogledugovornikai upogledu njegovagovora.
Er-Razi kae: "Sto se onihiz drugeskupine, tj. onih koji
dre da se pod izrazom podrazumijevajednoosobito tijelo
kojesenalaziunutarovog cijela,onise razilaze
udefiniranjucog rijela:
jednikaudajero smjesa izkojenastaje
ovo cijelo;
drugi kaudajeto krv;
kaudajecojedannevidljjviduh(ruh!atif)koji bude
proizvedenulijevojsrranisrcaodaklesprovodikrvneileu
ostaleorgane;
kau da je co jedan duh kojise iz srca uzdie do
mozgagdjeseadaptiraujednosranjepogodnoza prihvat
snage, misli i
peri kau dajetojedannedjeljividio usrcu,
80
KNJIGA O DUSI
esti kau daje co jednocijelo sutinski od ovog
cijela; pokretno, ivo, fluidno, nadzemaljsko,
svjetlosnacijelokojeprodireubirsvihorganaiunjimase
rasprostirepoputruinogsokaurui,poputuljaumaslini
ipoputvatre u Tako,svedokci organibudupo-
godniprimati utjecaje koji imdolazeod mg

cijela, to cijelo ostaje biti splereno s njima i darivati im
sposobnoSt kretnjeihtijenja.Medutim,kad
seciorganipokvare,tj. kad njimazagospodaregustesmjese
ionavienebudusposobnaprimati ce utjecaje,duarada
naputacijelo, odvajase iodlazi uduhovnisvijet!
Ovajstavjestonajispravnistav uvezi spredmetnimpitanjem.
Osim njega nema ni jednogdrugog ispravnogstajalita- naime, ni
jednood njih nijeutemeljenouistini.TosugeriraiKur'an,iSunnet, i
konsenzusprvemuslimanskegeneracije(sahabe),aliiargumentiuma
i prirodenenaravi,imi argumentekoji costajalite
podupirunavescijednoobrazno.
Prvi argumentjesu Uzvienoga: Allah uzima u
njibovr smrti, n i dok spavaju
46
, pa zadrava kojima jr odrrdio da
umru, a ostavlja do roka odm:lmog! (Ez-Zumer,42)
Ajetsadri rriargumenta:
a)
b)
e)
kazujeouzimanjudue,
onjezinomzadravanju i
onjezinomputanju.
<l
..
Dosl. Ilnog(latif)- '!arif' nd1oi1ojeil.vanrednoIlno posvojnvutbog
jeineshvatljivoi
Kod Korkuastoji: "Allahuzimaduku njihovesmrti,aionihkojispavJju...!", i
u1.imadueu smrtionihkojiumiru,kao!roljudimauzimaduJei prilikomnjihova
uronjanja usan.
81
-------------------------
IbnQaJJtmei-Oiew:t
Sedmo: Uzvienoga:"Adatijevidjetinevjernikeusmrtnim
mukama,kadamelekibuduispruilirukesvojepremanjima:'Vadite
svojedue!
47
Odsada neizdrljivomkaznombi ti kanjeni.. .',pa
do "A Nam onakvikakvesmovasprvi
pmscvorili... " (EI-En'am,93-94)
U ajeru imaju argumenta:
l. meleki pruajusvojerukekako biuzeli duu
2. duajepredstavljenakaoonakojasevadi,kojaizlazi
3. govoriseo njezinojpamji uromdanui
4. govoriseo njezinomdolaskukodsvogaGospodara.
Toje,dakle,sedam argumenata.
48
Osmo: Uzvienoga: OnVflS uspavljuje, - tJ znaiItaste
preko danagrijem;, - Zlltim vru bttdi, svedok nedode sm1tni. Na
km ju,Njemu sevrtititi ...!,do AkadnekomodviiJsmrtdode,
izaslaniciNalimu, bezoklijevnnja, duJu uzmu!(El- En':im,60-61)
Ovajajetsadritri argumenta:
l. govoriseo dua
2. o dua njihovimtijellmadanjui
3. ouzimanjuduaodstraneNjegovihmelekakadimnjihov
smrtni
Tojedesetargumenata.
Deveto: Uzvienoga:Ati,oduJosmirena, vrati seGospodaru
svomezatklvoijna,aiOntobomzadovoljan,paudi roboveMoje,
iudirt DmnetMoj!(El-Fedr, 27-30)
<1
Kod stoji: "Spasiteseako mokre!"Mismose. mrourim, driall bukvalnog
prijevoda. u inrcncijomautora.
Tj. uz onarri uprethodnomsrovku.Naisci se1.brnjaju largumentiu
KNJIGAODUSI
Ovajajersadritriargumenta:
1. dua sepredstavljakaoonakojase
2. predstavljase kaoonakojaiuazi i
3. kaoonakoj ajezadovoljna.
Prve muslimanske generacije(selef) nisusaglasneu tomedali
sedui rako rekne prilikomsmrti,ili joj serako kazati prilikom
proivljenja, Ui pakiu jednom i udrugom Onisuo rome
imali eri stajalita. U jednom hadisu koji se prenosi od Boijega
Poslanika,s.a.w.s., (merfii') stoji "dajeVjerovjesnik. s.a.w.s., rekao
Ebu Bekru:"Tako tebi melekkad budeumirao!"
Zejd ibn Eslem kae: "Dua biti obradovana Oennetom
prilikom smrti, zatim kad bude ponovo spajana sa rij elom i kod
protivlj enja!"
Ebu Salih kae: "Vratise GospodtJru svomeZtldovoljntJ, tJ i On
tobomZtldovoljan!(EI-Fedr, 27)- rakosedui rekneprilikomsmrti.
Pa udi medu robove Moje, i udiu DmnetMoj!(EI-Fedr, 29-30)
- rako joj se naSudnjemdanu!"
Tojeukupno argumenara.
Deseto: BoijegaPoslanika,s.a.w.s.: "Kadasedua uzima,
nju prati pogled
Ovaj iskazsadridvaargumenta:
l . sedasedua uzimai
2. daje vida vidi.
jedanaesto:hadiskojibiljeiEn-Nesai;tusekae:"Kazivaonam
jeEbuDawiid, sena'Affi.na,onnaHammada,onnaEbu
Oia'fera, on na'Ammaru ibn Huzejmea koji je rekaoda je njegov
ocackazivao:'Sanjaosamkaoda seddunaVjerovjesnikovom,
s.a. w.s., pa kadsam muto onmijerekao: "Dua se,
82
83
IbnQajjirnei-Oiewz1
zbilja, s duom!" ipognuoglavu." kae "T .
. . . J pogeoJe
glavu prema dolJe, paJe on SVOJe stavio naVjerovjesnikovo"
Onoto
,
jeovdjevanojesttodamujerekaodasedue
no
.
susrecuusnu!
Mismo ranijenaveliIbn izjavu: "Dueivih idue
umrlih se u snuijednedruge kojeta pitaju; potomAllah
zadravadueumrlih!"
Dvanamo: Poslanikovhadiskoji prenosiBilal, naime: "AHabe
uzeovaeduei,kadjehtio,opervamihjevratio!",gdjese
dvij e uzimanjei
Poslanikova izjava: "Duavjernikova jepticakojase
hrants clennerskograstinjal", koji, sadridvaargumenta:
l. daje duaprica
2. njezinaprehranas dennetskograstinja,jedenjesa njega,
bezobzira na dvaju roga.
. . Poslanikovaizjava:"DueehidanaJazeseunjedrima
Jednth seslobodno poDenneru isklanjajuse
o :Ar-.Takoihnjihov Gospodarmahsuspogleda
1
ih: elitelt neto?...'Ovajhadisucijelostismonaveli ranije;
u nJemuse naJaziestargumenata:
l. dasuce duepohranjeneunjedraprica,
2. dase po Denneru,
3. dajedudennetskeplodoveipijusdennecsklh rijeka,
4. da sklanjajuuonekandilje,rj. dasesmiruju unjima,
5. daunse Gospodar Uzvieni, dazarraii odnjihda
progovore,paMuoneodgovoreiobrateMuse,
6. daonezatrae da se ponovo vratena Ovaj svijet, iz
proizlazidajedua neto jeprimjeren
KNJIGA O DUI
Ukoliko bineko rekao: Pa, sve je ro osobi na one price, ne i
samedue!, - odgovorbibio: Naprociv,objekat jestdua
obranjena u prici i, ako bismo prihvatiliverziju ovoghadisakoju
:referiraEbuOmer,tj. onuverziju ukojojsekae: "Dueehidasu
poputprica",timebi primjedbabilasasvimeliminirana.
Dvadeut Poslanikove u hadisu Talhe ibn
'Ubejdull:ihakojiglasi: "Kaniosamuzetijednusvoj u imovinu koja
sebijaenalazilauumi, pa mejetakozatekla ija samsesklo-
niou(sazidani) mezar'Abdullahaibn'AmraibnHizama.Tusam,iz
unutranjostimezaca, rakolijepo Kur'anadanikadlj epeg
nisam Boiji Poslanik, s.a.w.s., o come mi jerekao: "Bio jero
'Abdullah.Zar neznadajeAllahuzeonjihoveduepaihsmjestiou
kandiljeodkcizolltaisafira, ionda rc kandiJje posredDen-
neta?! Tako, kadbude njihove im se due povrare nazad, i ru
osrajudosvitanjakadseponovo nasvojemjesto!"
Ovdje imamo argumenta, mimoonihranije navedenih;
tO su:
l. smjetanjeduaukandilje,
2. premjetanjeduasajednogna drugomjesto,
3. govori dueukaburu,
4. isticanje dajedua nanekom mjesru.
Trideset i HadisEl-Bernaibn'Az.iba,kojegsmonaveli ranije;
onsadridvadesetargumenata:
l. Melekasrnrridui O, duJo smirma, vrati
u GospodAn1 svanu zadovoljno, a i 01z tobom zadotJOijan!
(El-Fedr,27)- ovoje nekomekorazumijeiko

2. Melekove " fzidi u oprosT Boiiji izadovoljsrvo Nje-
govo!"
84
85

IbnQ;IJjimel-Dem,
3.
Poslanikove "Iona izlaziti,onakokakoka l"
.. PJica
cunIZ otvoranamjeinizavodu!"
4.
Njego.ve "Usvojojrucinezadriijenikolikojejedan
treptaJ oka- odnjegajeodmahpreuzmudrugimeleki."
5.
Njegove "l memujeu one i balzam",gdjesc
dasedua umotavaibalzamuje.
6.
Njegove "Zatimse snjomeuspinjati."
7.
"[odnjesestaneiritimirispoputnajljepeg
m1skanaZemlji."
8.
Nj egove "Pajojseotvorevraca nebesa."
9.
Njegove "Oni na svakom nebu, koji se nadu ru u
blizini, sprovedu jedo neba, sve dok ne stignu
donebagdjejeGospodarUzvieni."
JO. Njegove "Pa Uzvieni rekne: 'Vracire Mog roba na
Zemlju!"
l J Njegove "Njegovaduaporom bude u nje-
govo cijelo.''
12. o nevjernikovojdui: "Onaseradaraspe
poct tavomnJegovom rijeluaonje snano,rakoda
seodnjeprekinuileinervi."
13. N!:gove. ' ' Od nje zaudarati kao od najgore
lesme koJa postoji na Zemlji."
14. Njegove "Pa se njegova dua pusti sa neba, bude
snano rakodasestrmoglavinadolje."
15. Njegove "Ne ni poredjedneskupinemeleka,
adaoni nereknu: ' Kakavjeovorunismrad?!"
16. "Pa njihdvojicasjednu iupirajuga: 'Sra si
tlgovono o ovom (tj. Poslaniku)?"
86 ---------------------------------------
KNJIGAODUI
Akoseovo pitanjepostavljadui,siruacija jejasna,a ako
se postavlja tijelu, ondajeto nakon ro muse dua vrati
sa neba.
17. Njegove "Pakadaseuspnus njegovomduom,bude
' Gospodaru,ovojetaj irajTvoj rob!?"
18. Njegove "Vratite ga i pokaite mu kakvu sam mu
pripremio!' - ionugledasvojemjesto u Denneru
ili uVarci!"
19. Poslanikove uhadisu:"Kada vjernikovadua,nju
blagosiljasvakimelekBoiji kojise nalazi izmedunebesai
Zemlje.Takomuduublagosiljaju meleki ,a tijeloljudi!"
20. Njegove "Paongledasvojemjesto u Oenneru ili u
Vatrisvedo Kijamerskogadana!"
dasetijelo raspadne i izgubi se, razumijese daje ono
cogledatadvamjesra- dua!
Pedeut i Hadis koji prenosi Ebu Musa: "Dua vjerni-
kova izlazi poput najljepeg mirisa miska i meleki kojisu usmrtili
umrloga odlazesa njom. Kad na one meleke koji se nalaze
ispodnebesa,reknuim: 'Ovojeraj iraj...Onjeradiorakoirako...'
sveonoHjepoto je Oninaroreknu:'Dobrodoli,
ivi ion!'- i preuzmujeodnjih. Pocomses njimeuspnedoorvora
krozkojijeuzdizanonjegovodjelo,injegovaduaponebesimapro-
spesvjerlosc, budepoputSunca,svedokne prisrane kodPrijestolja
Boijega('Ar).
Kad paknevjernikumreinjegovaseduaponese,oni upiraju:
' Kojeto?' 'Taj iraj', reknuovi. ' Radio jerako irako!'-
87
IbnOanrmciD:e\v:&
sve onorunotojeradio- ioni reknu: 'Nijedobrodoao'v
d
''T:
1
raure
ga naza . a<o bude u najdonjusferu (erd) uzemlji!"
Hadis sadridesetargumenata:
l. izlazakdue,
2. lijep miris due,
3. odlazakmelekasa njom,
4. meleksko pozdravlja1je due,
5. melcksko uzimanjedue,
6. njihovouspinjanjesa njom,
7. obasjavanjenebesanjezinom
8. duinoprispijevanjedoAda,
9. upitmeleka: "Ko jeto?" Naime, pira se za subjekat,
koje nezavisnoegzistira.
l O. meleka:''Vrarireganazad,unajdonjepredjeledonjih
sfera!"
. . ez:!em i Ebu Hurcjreov hadis: "Kad vjernikova dua
IZJde, IlJU preuzmu dva meleka i uznesu jena nebo. Oni nanebu
rad ' Prij.amadua izpravcaZemJje! Allahovblagoslov
Je na.tebe1na cijelokojesinastanjivaJa!'-pritomjespomenuo
rrusk. njomeuspnedo njezinaGospodara Uzvienoga, i
Onrekne: Vratiteganazad,dokrajadrugogsvretka!"
Ovdje imamoestargumenata:
l. Poslanikove "Nju preuzmudva meleka!'';
2. njegove "(I njihdvojica) uznesuje na nebo";
3. meleka:"Prijamadua iz pravcaZemJje";
4. njihovo blagosiljanjedue;
88
KNJIGAODUSI
5. lj epotanjezi nogmirisa;
6. uspinjanjesduomdoAllaha Uzvienog.
Sedmndesniprvo: EbuHurejreovhadisukojemstoji"davjerniku
dolazemelekipa,akojebiodobar reknu:' lzidi,prijamaduo,
rikoja biuprijatnu tijelu! hvalevrijedna i raduj se lagodnosti
isvomeispunjenju, iGospodarukojisrdirnije!'Takojoj segovori
sve dok ne kad se sa njomsrane uspinjari sve dok ne bude
dovedenadoneba.Tubude1.arraenodajoj seorvori,ionisdruge
straneupiraju: 'Koje?''Tajitaj',bude paonireknu:' Dobro
dola, prijamaduatobijaeu prijamu tijelu! Udi, hvalevrijedna i
radujsc lagodnosti isvom ispunjenju,i Gospodaru kojisrdit nije!'
Tako joj se neprestano govorisvedok nestigne do onog neba na
kojemjeAl lahUzvieni.
Ako pak bude lo njemu (melek) rekne: opa-
ka duo, ti koja bi u opakome tijelul uaren obj
(hamim) tc iledenohladna tama (gassaq)!', injima ri-
Takojojsegovorisvedokne Sa njomserakostignedo
neba,gdjeonitamoupiraju:' Kojero?''Tajiraj',bude nara
odgovorbude:'Nijedobrodolaopakadua koja bijaeuopakome
cijelu!Vratise tebivratanebesa bitiotvorena!'Tako
sepoalje na zemljuionazavriukaburu!"
Ovojevjerodostojan hadisionsadri desetargumenata:
1. njegove "koja bi uprijamucijelu!", "kojabi uopa-
kometijelu!",gdjenalazimoisranje iboravinamjesto;
2. njegove "izidi hvalevrijedna";
89
---------------------
IbnQajjlmci-D!ewzi
3. njegove "radujselagodnostii svomeispunjenju",to
je najavaonogautaduaulazinakonsvogizlaska
iz rijela;
4. njegove "rakojojsegovorisvedokne ...dokne
budedovedenado neba";
S. njegove "tu budezatraenodajojseotvori";
6. njegove "Udi, hvalevrijedna!"
7. nj egove "sve doknestignedoonog neba na kojem
jeAllah Uzvieni!"
8. njegove dui nevjernikovoj: "Vratisepokudena!"
9. njegove "tebivratanebesa bitiotvorena!"
l O. njegove "Takosepoaljenazemljuionazavriuka-
buru!"
*
*
Osamdeset i prvo: Vjerovjesnikove, s.a.w.s., "Due su
mobilizirana vojska, paoneodnjihkojese prepoznaju
zbliese, aonekojese ne prepoznaj u, se!", gdje
jeduaopisanakao"mobiliziranavojska"- vojsku subjekrikoji
egzistiraju nezavisno; Vjerovjesnikjedueopisao ikao onekojese
prepoznaju",reonekojese neprepoznaju"
-apsurdnoje,premarome,dasviti 'vojnici'budupukeakcidenralije,
odnosnodabudu"ni unutra,niizvan Ovogasvijeta",danemajuni
svogadijela, nicicjeline.
i drugo: Poslanikova iz.java uhadisukoji prenosi Ibn
Mes'Ctd- Bognjimebiozadovoljan!- kojaseodnosinadue:
seinjuejednadrugu,onakokakosc njuekonji!", koji jenaveden
uprethodnimrazmatranjima.
90
KNJIGA O DUSI
Osamdeset i Poslanikova izjava u hadisu koji prenosi
'Abdullahibn'Amr- Bognjimebiozadovoljan!- naime"dasedue
. ka na razdaljini oddva dana hoda, a da
vJern "
jednadruguprethodnonisuvidjele!
Osamdrset i Sveonepredajekojesmonaveliostvaranju
Adema u kojima stoji da jeAdem, kad muje u glavu unila dua,
kihnuoipotomrekao:"El-hamdulillahi!",kadmujeduadolado
udajepogledaoudennetskeplodove,akadmujeduasriglado
dajeosjetiosilnupotrebuzahranom,rakodaje prije
mujestiglado nogu; daonaul azi nevoljko, iizlazi nevoljko.
Osamrkset pao: Sve onepredaje kojegovoreo Gospodarevom
svihduaio nesretnihodsretnih,onjihovim
rada pozicijamaupogleduobasjanosri,odnosnoosrajanja
utami, kadsuduevjerovjesnika- kako je israknuro- medunjima
bile poputsvjetiljki.
esto: HadiskojiprenosiTemi med-Dariukojemscoji
"davjernikovadua,kadbudeuznesenadoAllaha,predNjimpadne
na seddu,dameleki duu s daAJlah uzvieni
meleku smrti rekne: "Idi sduom Mogroba iposravi je na to i to
mjesto... ",kakoje ranijenavedeno.
Osamdna sedmo: Sveonepredaje kojesmo naveli u pogledu
boravkadua nakon smrri, re stajalita o come. U sklopu
tognesuglasjajesaglasnostprvih muslimanskihgeneracija(selef)o
tomedadua,nakonsmrri, imasvojeprebivalite, makartoocom
prebivalituimaju miljenja.
Osamdeset osmo: Onotoseznaprimarno, naimePoslanikove
upoznavanjeUmmetada njihovatijelaisklijaci ukaburovima,pa
91
kad se puhne u Rog svaka dua se vratici svome cijelu i u .
re se zemlja ponad njega rasrupici i on se i1. svoga ka buZ'
. U had isu koji govori o Rogu stoji da lsraiil, a. s., pozvati due
1da mu one sve due vjernika kao svjetlo, a one druge kao
rama. ih on sve sakupiti i vezati ih za Rog, a potom u nj
puhnuu 1tad.a Gospodar uzvieni "Tako Mi Moje,
svaka se dua ma vratiti svome cijelu (u kojem je boravila)!" Na to
iz Roga popuc i ispuniti (sav) prosror i?.medu nebesa
ZemlJe- svaka dua svome tijelu i u nj. Allah rada
narediti zemlji i ona se rasrupiti nad njima i oni pohrliti ka
Gospodaru se tamo, s pogledima punim srrepnjcJ,
prema onome ko ih je pozvao, jer i?.bliza onog ko ih
bude dozivao, kad odjednom stajati i gledati.
O.vo je .ono to se zna kao aksiom, da je tako
nam.e da uzvieni njima stvoriti nikakve druge
duse pored 0111h koJe su imali na Ovome svijetu. Bir ro iste one
due koje su dobro i zlo, i Allah novim stvaranja samo
stvoriti njihova tijela i ponovo ih vratiti u njih.
Osamtkm dt'mo: Na Sudnjem danu dua i tijelo se stati sporiti
pred Gospodarom uzvienim. J\li ibn 1\bd el-1\.ziz kae: "Kazivao
nam je Ahmed ibn )iinus, se na Ehu Bekra ibn 'Ajjan,
na Ebu Sa'ada el-Baqq:ila, a on na 'Ikrimea, koji je prenosio sli-
Ibn 'Abbasovu izjavu: 'Na Sudnjem danu jednako trajati
sporenje medu ljudima, sve dok se ne sporiti i tijelo i dua.
Tako dua - Gospodaru, ja sam bila duh od Tebe kojega si Ti
,,
lua7 "muhti'rn" koji one su pogledi puni srrijepnje, Mlazi se u 8. ajetu
sure: EIQamer. koj lu KorkutOvom prijevodu glasi: "l, nerremicc u gl.lSnlka 1
nevjernici govoriti: "Ovo Je re-lak dan!"
KNJIGA O DUSI
. u ovo ciJ' do- prema tome, ja nemam grijeha!- Tijelo
S(aCIOnU"30 .. . . .
_Gospodaru. ja bijah samo nJelO ova dua
e
ne poput varre, i ja sam se nJe dizalo, 1 nJe
ua l u m . .
cdaJo; nje sam odlazilo i nJe se mkakvog
SJ All b ' ") d. . d
.. ha dakle, ja nemam!- a cer 1: a u presu Itl me u vama.
1
gnJe ' 1 d 1 d kr
Recite mi, vas dvoje, ta rrus ue o Je nom s Jepcu 1JC nom nepo e-
nome koji su uli u jednu pa je nepokretni rekao slijepome:
t b'h 'h b .,. N
'Ja vidim uele plodove i, da imam noge, mogao 1 1 u rao. a
co je slijepac rekao: 'Ja re ponijeti na. svoji":'. pa ga je
odnio i on je ubrao one plodove, re su 1h oboJica JCh - CIJl Je, dakle,
grijeh?!" 'Grijeh je na obojici!', oni i Allah im kazati: "Eto,
sami ste sebi presudili!"
Devedeseto:Hadisi i predaje koje ju kabursku nagradu
i kaznu do Dana proivljenja. je znano da tijelo propada i
nestaje. a da kazna i nagrada traju sve do Sudnjega dana, proizlazi
da se oni odnose na duu.
Devetkset prvo: Izjava onoga koji zbori istinom i kome se vje-
ruje (Poslanik, s.a.w.s.) prenesena vjerodostojnom predajom u vezi
s onima koji su ivot i?.gubili na Boijem Puru (uheda'), u kojoj
stoji da su oni, kad su upitani ta ele, kazali: "elimo da nae due
budu u naa tijela kako bismo i po drugi put bili ubijeni u
T voje ime!" Na postavljeno pitanje, prema come, odgovor su dali
ivi, razumni i subjekti koji su izrazili svoju spremnost da
se ponovo vrate na Ovaj svijet i u tijela koja su napustili. Posri-
jedi su, due koje se slobodno po Oennetu, dok
je cijela rastrgala rruble.
Devedeset drugo: O no to je pouzdano preneseno od Selmina
el-Farisija i drugih ashaba- Al lah njima bio zadovoljan! -naime da
92
93
IbnOaJ) lm ei-Dewzi
duevjernikauBenahuidukud adaseduenevjernikanala
u tjeskobnommjesru (sidd.in),rojeranijenavedeno. ze
Devetkset Vjerovjesnikovo,s.a.w.s., ljudskihduau
njegova uznesenja na nebo(isra')sadesne,odnosnosa
lijeveAdemovestrane- vidio ih je, dakle, kakozauzimaju
prostor.
Devedeset letvrtq: Poslanikovo dua na
nebesima, njihovonazivanjeselamanjemuiiuaavanje mudobro-
kako je o rome- doksu im rada (isrodopce)
riJela btlauzemlji.
Devedesetpeto: Njegovo d j ihduaokoIbrahima,a.s.,
"prijateljaBoijeg".
Devedeset festo: Vjerovjesnikovo onih koji trpekaznu u
Berzahu,kojisekanjavaju vidovimakazne,toje nazna-
. u hadisu posredsrvom Semurei kojeg Buhari
bt!Jezt u svom Sahibu .Tijela su propala i pa
su onotojeonvidiodase radi sa njima,bileusrvari njihovedue
njihoveduhovne komponeme(nesem). '
. Devedesetsedmo: Izjava Uzvienogaoonimakojisu poginuli na
NjegovomPurudasuivi iopskrbljenikodsvogaGospodara,dase
vesele i raduju sesvojoj To sc, neswnnjivo, odnosi na due,
dasu tijelauzemlji ida Danproivljenja, kad im
njihoveduebitiponovo
Devedeset osmo: TojehadisIbn'Abbasa-Bognjimebiozadovo-
ljan!-.kojijeprethodio, nokoji miponovonavestikakobi,na
kojeonsadrii, navidjeloizala neuremeljenost
SraJaltta koJaupogleduduezauzimajubezvjerci iinovatoriuvjeri.
KNJIGA O DUSI
NizprenosiJacahadisanaveli smopri njegovom prethodnomnavo-
pa ovdjenavestisamonjegovtekst,koji glasi:
"JedanputjeBoiji Poslanik, s.a.w.s., sjedio i ajet: A da
ti e vidjeti nevjernike u smrtnim mukama kad meleki isprue ruke
prema njima .. .!' (EI-En'am, 93), a onda je rekao: ' Tako mi
Onogau jeruciMuhammedovadua,nijednaduanenapusti
Ovajsvijet,adaprethodnoneugledasvojemjesto- u Denneruili
uDehennemu!
Kad buderaj trenutak seukaudva nizameleka,sve
odistokadozapada,alicaim kaodasuSunce,ionsezagledaunjih
inikogdrugognevidi iakosevama daongledauvas. Svaki od
tih melekauzaseima ibalzam,paakoje denneclija
onigaobradujuDennerom; reknu mu: dobraduo uzado-
voljsrvo BoijeiDennetNjegov! Bogjetebipripremio koja
jeboljaodsvegDunjaluka!'
Tako mu neprestano radosti iokruuju ga i prema
njemu seophode blae i njenije od majke premasvome djetetu.
Zarim mustanu duuispodsvakoganokraisvakogzglobai
onijednozadrugim umirati. l, premdaga vi viditeu muci,
njemuco nebudeteko,svedokduane dogrla- odatlejoj je
gorenapustititijelonotojebebi izmaternice!Potomsemeleki
sjate- koji jeodnjih uzeti?!- no, uzmejeMeleksmrti!'
BoijiPoslanikjetada Reci: "Melek smrti, koji vam je Zli
to odredm, vam tiZdi, a poslije se Gospodaru svome vratiti!'
(El-Sedda, ll)
Uzmejeubijele iprivijejeuzase,ibrinijijepremanjoj
notojeena premasvom Natoseodnjeoslobodi
miris ljepiod rniska ioniseanu udisati njezin miris i radovati joj
se.
94
95
Ibn Qajjtm el-Dfewzi
nam dola .dobra duo i mirisu lijepi!', govore. 'Gospo-
daru nas, blagoslov SvoJ spusti na nju, i na tijelo iz kojega je izila!'
Potom se s njom uspinjati.
Allah uzvieni u zraku ima srvorenja broj zna samo On, a
njih od due zapahne miris ljepi od miska i oni je sranu i
veseliti joj se; i otvore i m se vraca nebeska i svaki melek pored kojeg
na svakom nebu, blagosilja je, sve dok s njom ne stignu pred
Vladara Silnog. On rekne: ' Dobro dola, dobra duo! Dobrodolica
neka je i cijelu iz kojeg si izila!'
Tako, kad Gospodar uzvieni poeli dobrodolicu, tome
sve poeli dobrodolicu i od njega ode svaka tjeskobnost. Zatim za
ru dobru duu bude
'Uvedite je u Dennet i pokaite joj njezino mjesto tamo! I neka
vidi sve i ljepote koje su joj pripremljene, a potom je ponovo
odvedite na Zemlju, jer Ja sam odredio: odnje sam ih srvorio i u nju
ih oper vratiti, a zatim ih po drugi put iz nje izvesti!'
I, tako mi Onoga u je ruci Muhammedova dua, dui tada
bude tee odade no to joj je bilo teko napustiti tijelo!
'Zato me opet vodite tijelu u kojem sam jednom bila?!',
upita ona i oni joj reknu: 'Tako nam je Mora ti tako bici!'
I s njom se ponovo spuste- za vrijeme dok se umrli kupa (gusl) j
oprema - i metnu je rijela i njegovih
Pogledaj koliko samo u ovom had isu ima elemenata koj i
neuremeljenost stajalita onih koji o dui iznose neistine.
Droedmt deveto: Izjava 'AbduiJaha ibn Omera- Bog njime bio
zadovoljan! - koju navodi er-Rezzaq posredstvom Ma'mera,
Zejda ibn Eslema i er-Rahmana ibn el-Bejleminija; tu stoji:
"Kad vjernik umre, njemu se poalju dva meleka s dva miomirisa
KNJIGA O DUI
iz Denneta i s jednim plamom u koje se uzme njegova dua - ona
poput najugodnijeg mirisa, kakvog niko svojim nosom nije
po mirisao. Tako bude doveden do Milostivoga- uzviena je
Njegova! - i ru najprije meleki seddu, a potom i on. Zatim se
pozove Mlkail - mir neka je na nj! - i njemu bude 'Vodi ovu
duu i smjesti je s ostalim duama vjernika dok re Ja na Sudnjem
danu ne upitam za nju!"
Brojne su, jasne i nedvosmislene predaje od ljudi iz prve mu-
slimanske generacije (es-sal1abe) u kojima se govori o come da dua
vjernikova seddu pred Prijestoljem Boijim ('Ar) pri smrti
koja je samo sranje sna, kao i pri smrtnoj smrti. Kad je posrijedi
njezin dolazak kod Allaha, najbolje je da Ga pozdravi "Al-
lahumme Enre-s-selamu we minke-s-selam, rebarekte ja Ze-1-delali
we-1-ikram!"
Meni je El-Qadi Niiruddin ibn es-Saig "Ja
sam s majkine strane imao jednu tetku koja je bila veoma pobona,
jedna od dobrih robinja Boijih, i kad sam je doao pos j etiri u njezi-
noj smnnoj bolesti, ona me je upi raJa: 'Kad dua kod Allaha i
zaustavi se pred Njim, kako Ga pozdraviti, ta treba Ja sam
tim njezinim pitanjem bio pa kad sam razmislio, rekao san1
joj: ' Pozdravi t Ga Allahumme Ente-s-selam u we minke-s-
selam, rebarekre ja Ze-1-delali we-1-ikram!' Kad je tetka umda, izila
mi je na san i rekla mi: 'Neka ce Allah nagradi dobrim, bila sam se
zbunila, nisam znala ta da reknem, pa sam se sjetila onoga ta si mi
ti rekao, i ro sam rekla!"
* t
96
97
Ibn ciDtcw:i
Sto/o: Onoo znanje imaju svesljedbe na zemlji, naime
osusretanju sduama umrlih, rim duama isaznavanju
od njih to im je bilo skriveno, uta su se kasnije osobno
uvjeravali.To jerako brojnodajeizlinonavoditiprimjere.
Jo jijestoprviargumem:Dases duom dogodi
neto usnu ida on, kadase probudi, rragove rog to se dogodilo
ugleda nasvometijelu,tojeposljedicautjecajajednedue na
drugu, kako ro navodi EI-Qajrewani u svom (Kirab
el-busran), se nanekeprethodnike.Takoonkae:
"Jasamimao jednogkomijukojijejavno Ebu Bekra
i Omera- Bogbiozadovoljannjimadvojicom! - ijednogdanaih je
napasnorakodasmosenasdvojicazbogrogasukobili.
samotiaow:i.an,obuzettimetosedogodilo,pasamlegaone
ni Utom mi jenasan iziaoBoiji Poslanik- neka su na nj
miriblagoslovi Boiji! - ijasam murekao: 'Boiji raj iraj
psuje cvoje ashabe!' 'Koje mojeashabe?', upirao jeon ijasam mu
rekao: 'EbuBekra iOmera!' 'Uzmiovu noinuizakoljiga njime!',
kazao jeon ija samuzeo no,onogapovalio nazemlju izaklaoga!
Uromsamugledaosvojuruku:uprskalajenjegovakrv,rejaonaj noi
bacih irukom posegnuhza zemljom, dajeobriem.Takosamse i
probudiokad- izpravca mogakomijedopiraenekavreva, pa
kadsamupiraoo seradi,rekli sumi:Tajirajiznenadaumrije!'
Kad jesvanulojurro, otiao sam ramo i pogledaoga: na njegovom
vratubijaejednaranka nir, ba kaodaje biopreklan!"
IbnebuDunja usvojojKnjiziosnovima (Kicabel-menamar)
biljei izjavujednogkurejiskogejha:"Uamusamvidio
jednoga polovicalicabijaecrnaionjujesvepokrivao.
Kadsamga upicao orome, rekaorni je: 'Obavezaosam seAllahu da
meniko upiratioovome,ada muostatiduanodgovora.Eco,
98
KNJIGA O DUI
samsrranokleveraoAliju ibnebuTaliba- Bognjimebiozadovo-
3
:.an!_,idoksamjedne spavao,usnu mi jedoao neko iupirao
'jesi li ti onaj koji me reme udario po jednoj strani
lica! Kad samseprobudio, mojelice bijaecrno, kakoga vidi!"
Mes'ada,posredstvomHiimaibnHassana,zatimWasila,'Ujej-
ncovog roba, reMusaa ibn 'Ubejdea, biljei
izjavu Safijje bineejbe: "Bilasam kod 'Aie - Bog bio zadovoljan
njome!",kaeona,"kadjojjedolajednaienapodvezane ruke, pa
susveenepremanjojsralepokazivatiznatielju.'Dolasam tisamo
1
bogovesvojeruke',kazala je ' Moj omeje, naime, bio
vjekirokerukeijasamsanjalanekeizvorena kojima bijahuljudisa
izkojihnapajahusvekoim Utomsamugledala isvoga
oca, pasamga upiralagdje mi jemajka. 'Pogledaj!', rekao jeon ija
sam pogledala kad- moja majka,na njoj samojedno tkanine!
'Nikada nijedavala sadaku', rekao jeotac,'osim LLI tkaninu i loj od
krave koju bijahujednomzaklali. Ero, mj loj se sada topi ionase
tim vlai,isvegovori: O,kakosamiedna!'Jasam tada uzelajednu
posuduidalajojdapijl!i natomejeneko iznad mojeglavezovnuo:
'NekaAllahonomekojujenapojioosui ruku!' Odrada mi jeruka
postalaovakvakakvujevidj!"
El-HarisibnEsedel-Muh:isibi,zaci mAsbeg,Halefibnel-Q:isimi
jednaskupinaljudi,navode izjavuSe'idaibnMesleme:
"Jednaenajebilakod'Aie;reklaje: 'Jasam BolijemPoslaniku- mir
iblagoslov Boiijinekasu na nj! - prisegnulanatodaAllahu
nitapridruivao,da krasti, blud ubijatisvojudjecu,da
muu djecu ida ni u tojedobro
neposlunost iskazivati,
50
pa sam ostala vjernasvome Gospodaru,
V. 12.ajer sun:EI-Munuehanc:.
99
Ibn ciDtewtl
a i On je prema meni Svoje ispunio; sroga me Allah
kazniti!' njoj je na san iziao jedan melek i rekao joj: 'Na-
proriv, ti se razgoliriri, i otkrit ukrase svoje, i dobro koje ima
i komiju uvrijediti, i muu svome neposluna biti!'
Potom je stavio per svojih prstiju na njezino lice i rekao: 'Per u per,
i da si prisegnula na vie srvari, i mi bismo ci dali vie (prstiju)!' Kad
se probudila, na licu su joj se vidjeli tragovi per prstiju!"
'Abd er-Rahman ibn ei-Qasim, Malikov kae:
sam MaJika kad je rekao: 'Ja'qub ibn ]lliduJiah ibn ei-Eedi bio
je jedan od najboljih ljudi ovoga Ummera- on je zaspao u danu u
kojem poginuti kao ehid, pa je svojim prijateljima rekao: "Neto
sam sanjao, i ba vam co i Sanjao sam kao da sam uao
u Dennet, pa mi Je daro da se napijem mlijeka!" Zatim ga je jedan
zamolio da povrati i on je stao sve samo mlijeko! Ubrzo
potom poginuo je kao ehid."
Ebu ei-Qasirn kae: "On se naJazio u jednoj vojnoj ekspediciji na
moru, na mjestu gdje nije bilo mlijeka i ja sam sluao i druge,
mimo Malika, da ga spominju. Jedan ga spominje kao Ma'n1faS
1
;
prema njegovom kazivanju on je rekao: 'Sanjao sam kao da sam
uao u Dennet i da mi je u njemu dato da pijem mlijeko!', nata
mu je neko od prisutnih rekao: 'Preklinjem re, hajde povrati!' i on
je povratio srvrdnuro mlijeko, rj. zgruano, premda na nije bilo
ni mlijeka ni ovce!"
Ibn Qurejbe kae: "Rekao je: "srvrdnuro, rj. zgruano mlijeko".
Tako stoji i u predaji o O meru, naime da mu je dao da pije
mlijeka, pa mu je na mjestu na kojem je bio uboden istjecati
bijelo, zgruano mlijeko!"
!l
TJ. po Imenu Mn'rOf. a ne Jn'qob, kako su ga spominjaH drugi.
100
KNJIGA O DUI
Kada bi Nali' ei-Qiri' govorio, iz njegovi h usta se miris
. - "Zar se ba uviJ'ek namirie kad god sjedne da govori?!",
IlliS"-"
u irali su ga, nata je on rekao: "Ne, ja ne uzimam nikakav miris i
mu nisam sklon, na san mi je jedan pur iziao Vje-
rovjesnik- mir i blagoslovi Boiji neka su na nj!- i neto mi
u usra - ero, od rada mi je ovaj miris u ustima!"
Mes'ada u svojoj knjizi o snovima biljei izjavu Rebi'a
ibn er-Reqqaija: "Kod mene su dola dvojica ljudi, pa su sjeli uz mene
iscali ogovarati jednog i ja sam ih prekinuo u rome. Jedan od
njih dvojice mi je kasnije doao i mi 'Sanjao sam kao
da mi neki crnac donese tanjir na kojem bijae svinjska tako
debela kakvu nikada prije nisam vidio. - Jedi! - rekao mi je. -Kako
da jedem svinjsko meso?! - upirao sam, no on mi je priprijecio i ja
sam jeo. Kad sam ustao, moja su usra bila i iz njih je puna
dva mjeseca dopirao neugodan zadah!"
El-'Ala ibn Zijad je imao posebno vrijeme kad se dizao na
namaz, i jedne rekao je svojim klonulost,
pa kada bude ea dob, probudite me!" Ali, oni ga nisu probudili,
kae on, "neko mi je doao u san i rekao mi: 'Djj se,
'Ala ibn Zi jade, i spominji Allaha, pa i On rebe spominjati!' Zarim
je uzeo za vlati moje kose sa prednje strane glave i ce vlati su mi se
uspravite!"Te su mu vlati rako seajale uspravno sve do smrti mu. Jahja
ibn Bistim kae: "U danu njegove smrri mi smo ga gasuJill a re su
mu vlati i rada, doisra, srajaJe uspravno!"
Ibn ebu Dunja, posredstvom Ebu Harima er-Razija, biljei
izjavu Muhammeda ibn 'Alija: "Sjedili smo u Mekki, po-
red Ka'be, kad je ustao jedan polovica lica mu bijae crna,
a polovica bijela! 'O ljudi!', stao je govoriti. 'Uzmite pouku iz moga
Ja sam kleverao i psovao dvojicu ej hova, i kad sam jedne
101
Ibn Qa)Jtm ei-Dfcwzt
bio u sranju sna doao mi je jedan, digao ruku i udario me po licu.
- Neprijatelju Boiiji! - rekao mi je - Zar rusi psovao
Ebu Bekra i Omera - Allah bio zadovoljan njima dvojicom!? - Kad
sam se probudio, moje lice bijae evo ovakvo!"
Muhammed ibn 1\hdullah ei-Mehlebi kae: "Sanjao sam kao
da se nalazim u iicruci rog i rog roda, kad -Vjerovjesnik, s.a.w.s.,
sjedi na brnjicama, pred njim stoje Ebu Bekr i Omer, i Omer mu
' Boiiji ovaj psuje mene i Ebu Bekra!' 'Dovedi ga,
Ebu Hafse!'
52
, kazao mu je Poslaruki utom je doveden jedan
kadro bijae El-'Ummani, koji je bio poznat po tome co je psovao
njih dvojicu. 'PovaJi ga!', rekao mu je Vjerovjesnik, i on ga je povalio
na cle. 'Zakolji ga!', rekao je potom, i Omer ga je prekJao, i mene
nita drugo nije probudilo iz sna do njegov krik. 'Sco mu ovo ne bih
pomislio sam. 'Moida ga to navede da se pokaje!'
tim, kad sam se primakao njegovoj sam silan 'ta se
dogodilo?!', upitao sam; kazali su mi: 'El-'Urnmani je zaklan
na svome kreveru!' Kad sam mu se pribliio, vidio sam: na njegovu
vraru crven trag, poput sasuene krvi!"
El-Qajrewani kae: "Jedan na ejh, cijenjeni gospodin,
mi je ' Ebu el-Hasan eJ-MarJebi, imam Poslanikove damije,
mi je ovaj U Medini sam vidio neto jedan
je psovao Ebu Bekra i Omera -Allah bio zadovoljan njima
dvojicom! - i dok smo jedanpuc stajali nakon sabah-namaza, on je
priao, a oba njegova oka mu bijahu visila mu na obrazima.
Mi smo ga upirali ta mu se ro dogodilo, i on nam je kazao:
sam sanjao Boiijega Poslanika- mir i blagoslovi Boiji neka su na nj!
Ebu dusi. Ome Ha/in, nadimak ismknmog Vjerovjl:$n1kovog savrc:mc:nika,
drugog muslimanskog halifc:
lOZ
KNJIGA O DUSI
n'im Ebu Beke i Omer, a pred njim Alija. Ona dvojica rekoe:
53
ovo je onaj koji nas vrijeda i psuje!' 'Ko je od rebe
zatraio da ro Ehu Qajse?', upitao je Poslanik mene, i ja sam
rekao: 'Alija!' i pokazao na njega. Na rose Alija okrenuo prema meni,
sku io aku. ispruivi samo kaiiprsr i srednjak, i rako ta dva prsta
meni u 'Ako lae', rekao je, 'neka ti Allah izbije oba oka!'
Zati m je ona svoja dva prsta gurnuo u moje i ja sam se crgnuo
iz. sna kad -ja u ovah'VOm stanju!" Tako je kazivao ljudima i
javno izraavao svoje kajanje!"
EI-Qajrewani kae: "Jedan na ejh, cijenjeni gospodin,
mi je i ovo: 'Jedan pravnik mi je kazivao kako je kod njih doao jedan
koj i je veoma mnogo postigao i dane posra nizao jedan za dru-
gim, no iftar je Potom je sanjao kao da mu dvojica
crnih ljudi i uzee ga za miice i i odvedoe ga do jedne raarene
da ga bace u nju. 'Zbog upitao sam, kae on, i njih dvo-
jica su mi rekli: 'Zaro ro posrupa supromo Sunneru Boijega Poslanika
- neka su na nj mir i blagoslovi Boiiji!- jer je on naredio da se pouri
sa iftarom, a ti ga Njegovo Lice je cako, uslijed vatrenog iara,
pocrnilo i on se ljudima kretao prekrivenog lica!"
Ono to je jo od ovoga jest da koji je silno
edan, ili gladan, ili trpi veliku bol, usnije da mu neko dadne da
pije, da mu dadne da jede ili mu prui neki lijek i da roga, kada se
probudi, doista vie ne bude pri njemu. Ljudi su u vez.i s rim iskusili
mnoge fascinanme stvari.
Malik, posredstvom Ehu Ridiala i 'Arnre, navodi 'Aiin
naime da je nju jedna njezina sluavka bila omadijala, pa kad je kod
nje doao jedan iz.

i vidio da je bolesna, rekao joj je da
-
Sl Sind - oblast u dananjem Paki$r.mu.
103
Ibn QaJJm c:IO<..tw:t
je omadijana. "Ko me je omadijao?!", upitala je 'Aia i on joj je rekao:
"Jedna djevojka u sobi je malo dijete koje ju je upikilo!" Naro
je ona pozvala svoju sluavku, i ona joj je rekla: "Dolazim odmah,
samo da sperem s "Reci mi", upitala ju je 'A.ia,
"jesi li mi ti spravila sihr (magi ju)?" i ona joj je rekla da jeste. Kad ju
je upitala zato je to kazala je: "eljela sam co prije dobiti
slobodu!" 'Aia je potom od svoga brata zacraila da je proda nekom
beduinu koji joj biti dobar gospodar, i on ju je tako prodao.
'Aii je iza roga neko u snu rekao: "Okupaj se vodom iz rri bunara,
od kojih se jedan uljeva u drugi!" Tako joj je doneseno vode s rakva
tri bunara i ona se cime okupala i ozdravila!"
Semmak ibn Harb je bio osrao bez vida pa je usnio
poslanika Ibrahima kako mu rukom prede preko i mu:
"Otidi do Eufrata i triput zagnjuri glavu u nj!" On je rako postupio
i - progledao!
Bio je oslijepio i lsma'il ibn Hilal el-Hadremi, pa mu je neko
iziao na san i rekao mu: "Reci: Ua Qaribu, ja Mudibu, ja Semi'u-
d-dua'i, ja LatifU bi men jeau rudde 'alejje besari) O Ti koji si blizu, o
Ti koji se odaziva! molbama, koji dovu, Ti koji samilost svoju
iskazuje Ti - povrati mi moj vid!"
EI-Lejs ibn Sa'ad kae: "Ja sam ga vidio: bio je oslijepio, a onda
mu se ponovo vratio vid!"
'Ubejdullah ibn ebu Da'fer kae: "Ja sam imao velike bolove
koji me bijahu potpuno iscrpili, re sam scao Ajecu-I-Kursijju.S
4
Tako sam u come zaspao i u snu sam ugledao dvojicu ljudi: stoje
Tj. 255. ajet sure El-Bcqare, ko1e muslimani irom svijeta u prilikama,
ma: Allahu la ilahe illa Hu. EI-Hajju-1-Qajjinn. L.1 te'huzuhu sinerun
ve la newm ...
104
KNJIGA O DUSI
reda mnom i jedan od njih onome drugom da jedan
u kojem ima tri stotine i ezdeset milosti. li makar jedna
milost zapasti i ovoga siromaha!', dodade. Kad sam se nakon toga
probudio, osjetio sam veliko
Ibn ebu Dunjakae: "Jedna dobra, ena zadobila je velike
bolove, pa je u snu nekoga kako joj govori: 'La ilahe
illalHih. voda i ruin sok!' Tako je ona co i piti i
Allah ju je liio bola koji je
On dalje kae: "Ta ena je jo rekla: ' I sanjala sam kao da govo-
rim: Senass, med i sok od crnih leblebija lijek su za bol u kukovima!
Kad sam sc probudila dola mi je jedna ena - alj se na bol u kuku!
Kazala sam joj onako kako sam sanjala i to joj je bilo od koristi!"
Galcnus kae: "Ono to me je navelo na putanje krvi iz vena i
ila kucavica (dawarib) j esc to mi je co dva puta naloeno u snu, dok
sam jo bio Znam kojeg je Bog liio boli koju je osje-
u svom boku putanjem krvi, to mu je bio naputak iz sna!"
Ibn ei-Harraz kae: sam jednoga koji je imao
bolest i on mi se jedno vrijeme bio izgubio iz vida. Kad sam ga pocom
opet susreo upitao sam ga kako je i on mi je rekao: 'Na san mi je
iziao neki u dervikoj naslonjen na tap -stoji preda
mnom i pita me jesam li ja onaj kojega scomak. Kad sam mu
rekao da jesam, kazao mi je: "Uzmi kibaa i dielendi.ebina!" Kad sam
se probudio, raspitao sam se o com dvome- ta je to? - i mi
je: 'J<jba' je indijski aloj, a delendebin je slatko s

Ja sam onda to koristiti i tako sam ozdravto. To tt JC hto

G alen us!', rekao sam mu ja!"
)\ Sen: vrsm (bot. Cnss1a ansusrifoli).
105
Ibn Qajjim ci-Dewzi
su rako brojni da ihnije ni sve nav
i iz Bez sumnje,
SVOJe konJene vuku iz neka iz prakse,
neka Iz analogiJe a neka iz pa onaj ko se ire eli obavi _
. . Je
son o tome neka se obrati na Qajrewanijeva djela: "Povijest ljekara"
te druge knjige.
1
*
Sto drugo: To su Uzvienoga: Onima koji dokaze Nnk budu
poricali i prema njimtl se budu oholo odnosili - kapije nebeske se
otvoriti! (EI-A'raf, 40) One sugeriraju da se vrata nebeska otvoriti
:ro otv:ranje jest otvaranje njihovim duama prilikom
smra, kako Je ro receno u ranije navedenim opirnim hadisima u ko-
jima je jasno da se nebesa zaredom orvaraju vjernikovoj
dui sve dok ne bude dovedena pred Gospodara uzvienoga.
Nevjernikovoj dui se pak vrara nebesa ne otvaraju, kao to se
nJ njegovome tijelu otvoriti vrata Denneta.
*
* *
Sto To su Vjerovjesnikove "Bilale, nikada nisam uao
u Dennet, a da tamo ispred sebe nisam tvoj um - si to
. .. ''Nikad . .
a rusam 12gubio abdest, ni ni danju, a da se
msa m ponovo abdesrio i klanjao dva rekata!", kazao je Bilal.
rekao je Vjerovjesnik, "s ra dva rekara si to postigao!"
Jasno je da je um koji je Vjerovjesnik ramo dolazilo od
Bilalove due; tijelo njegovo, naime, jo se nije bilo premjesrilo u
Dennet!
KNJIGA O DUI
Sto To su svi oni hadisi ipredaje o pos jetama kaburovima,
0
nazivanju selama i onima u njima, o rome da
su oni svjesni svojih posjerilaca, o njihovom na selame
koji imse nazovu, o je ranije bilo govora.
Sto peto: da se due mnogih umrlih poale svojim
srodnicima na neto ro im neprijamost, nakon oni
kojima su se poalili doista otkriju to na ta su se oni alili i to or-
klone od njih.
Sto festo: Ukoliko bi dua bila samo naziv za neku akcidentaliju
rij ela, ili bi se pod rim podrazumijevala neka apstraktna esencija,
koja ne bi bila ni neko tijelo niti bi posjedovala kakvo sranje, u rom
bi izrazi: iziao sam, otiao sam, usrao sam, doao sam, sjeo
sam, pokrenuo sam se, uao sam, vratio sam se i sl., bili neosnovani,
da sera svojstva ne mogu prispodobi tibilo kojoj akcidemaliji
iH apstraktnoj esenciji. Svaki razuman stvor zna da je rakva njegova
izjava, kao iizjava nekoga drugoga, istinita pa dovoditi to u pitanje
dovoditi u piranje Bila bi sofi-
stika kazati da je ru posrijedi samo po inerciji narodnih
izraza i naziva koji mogu imati stvarno ali mogu biti i
metafore, pa bi, prema tome, gornji izrazi mogli i: izalo je
moje tijelo, ulo je rijela ... !
Mi smo, naime, svoje argumente crpili iz potvrde
smislova dh izraza od strane razuma i nepatvorene ljudske naravi.
Tako um j da je on taj koji je
uao, koji je iziao i premjestio se s jednoga mjesta na drugo, a ne
samo njegovo tijelo. To stvarnih smislova cih izraza ce
njihovo prispodobljavanje dui, a tek potom icijelu, i jest jedno od
naj istini tijih i uma, pa oslonac i jest na tome,
a ne samo na formalnom izrazu.
106
107
------------------
Ibn QaJjim
Sto Tijelo je prijevozno sredstvo, zona raspolaganja due,
pa je u laienje, izlaenje i premjetanje rijela poput ulaenja njegovog
prijevoznog sredstva, konja ili deve, pa rako, kada dua ne bi bila
za ulazak, izlazak, premjetanje, kretanje i mirovanje, ro
bi bilo kao kada bi prijevozna sredstvo ulo u i izilo
iz nje, ali ne i sam on, to je, samo se po sebi razumije, neosnovano.
Svakome je znano da je njegova osobnost, njegova dua ta koja je ula,
iziJia, premjesdla se s jednoga mjesta na drugo, da je ona upravljala
tijelom, ga svojim sljedbenikom u rom ulasku i izlasku. Ti
postupci u osnovi jesu njezini, tijelu pripadaju samo
Oni pripadaju rijelu, no razum i svijest kazuju da iza roga
stoji dua.
Sto osmo: Da je dua doista ono to tvrde oni koji je smatraju
samo akcidemalijom, bi u samo jednom rrenurku promijenio
hiljadu ili vie dua. naime, njegova dua i
njegova osobnost, ne njegovo tijelo, pa bi u rom jedan re isti
bio od onog koji je bio rrenurak ranije, kao i
od onoga koji bi bio trenutak kasnije, ro nije nita drugo do jedan
vid bezumnosti. Ukoliko bi pak dua bila neka apstrakcija koja bi
s tijelom imala vezu samo u smislu upravljanja, a ne i njegova na-
stanjivanja i zalaienja u nj, u rom bi postojala
da do prekida takve njezine veze s tim tijelom i uspostavljanja
veze s nekim drugim rijelom, onako kako postoji da onaj
koji upravlja ili gradom prekine s tim svojim upravljanjem i
na upravljanje druge ili grada.
Prema ovako postavljenom rasporedu mi bismo morali biti u
sumnji da li je ova dua koja pripada Zejdu doista ona prvobima
dua ili je neka druga, i da li je Zejd ba raj konkretni ili je on
neko drugi! Razumnom neto takvo nije prihvatljivo, i kada
108
KNJIGA O DUSI
bi dua bila samo akcidenralija, odnos.no neki apscraktan elemenat,
svakako bi se pojaviJa navedena sumnJa.
Sto Svako tvrdi da mu je imanentno znanje,
. 1 bav mrnJa zadovoljstvo, bijes i druge duhovne karakte-
misao, JU , . . .. . . ak .d
. ke on zna da ono to se rime odl1kuJe ruJe m Jedna od c1 en-
nsu k .. d d
ralija njegovoga tijela, a nici neka apstra ma esenciJa, o o
. la udalj. ena od nJega on bezrezervno konstatirati da
nJegovog tiJe , .. , .
sve to pripada ro je unutar njegovog '.sto
rako bezrezervno konstatirati da, kada neto cuje, v1d1,
dodirne, kada se pokrene ili umiri, da se sve to
rom unutarnjem, to mu je pridodaro; da je esencija due ono na
je sve ro zasnovano, i da se nita od roga nije dogodilo
apstrakcijom, niti nekom akcidenralijom, to
prostor unutar Ovoga svijeta (mutehajjlz), tO se
na drugo mjesto, to se i umiruje, izlazi i ulaz1. To llljC. llita
drugo do ovo tijelo i jedno drugo tijelo rasprosmo u
spleceno sa njim, kojeg da nema cijelo bi bilo u statusu nez1ve
materije.
Sto dneto: Kada bi dua bila neka apstrakcija, vezana za tijelo
samo kao njegov upravitelj, poput s ladom ili deve s
njegovom devom, u rom bi njoj bila
da napusti reguliranje roga tijela, re da se posveti upravlJanJU
drugog rijela, onako kako to moe i !adar,
deva. To bi, dalje, podrazumijevalo dopustivost premJestan)a dusa
iz jednih u druga tijela.
Isto tako, ne moese kazati da se dua sjedinila sa svojim tijelom
i da joj to premjetaj, odnosno da ona ima prirodnu
udnju, osobnu tenju da upravlja rim tijelom, pa da se ne
moe odvratiti od njega ka nekom drugom cijelu, jer mi tvrdimo
109
----------------------
da sjedinjenje to nema vlasciru formu s to je ima
jest apsurdno, i ako bi se ona, kao takva, s njim sjedinila s njegovim
krajem bi svoj kraj doivjela i ona; ukoliko bi pak njih dvoje ostali i
nakon cog njihova sjedinjenja, rada bi co bila dva, ne jedan subjekt, a
ako bi oboje i dogodilo se neto to ne bi imalo nika-
kve veze sa sjedinjenjem. Isto tako, ukoliko bi jedno ostalo, a drugo
i tada se ne bi moglo govoriti o sjedinjenju.
Sto se pak toga da dua posjeduje prirodnu udnju za tijelom,
pa- dua ga voli stoga ro posredstvom njega postie slasri, ce ako su
rijela u pogledu postizanju tih ui raka jednaka, onda je njezin odnos
prema njima istovjetan. Proizlazi da vae stajalite, po kojem
dua ima udnju za odredenim tijelom, nije utemeljeno. To bi bilo
poput edna koji bi naao jednake on svakom od tih
moe zadovolji d svoju potrebu, pa stoga ne bi bilo razumno da
on osjeti udnju za jednom od njih, mimo ostalih.
Sto Kada bi dua bila samo neka apsrrakrna
esencija, koja nije ni u nucar ni izvan Ovoga svijeta, ni vezana za ovaj
svi jer ni odvojena od njega, ni od njega ni dodirna sa njim,
bi nuno morao znati da je on egzistem sa takvim karakteristi-
kama, jer njegovo znanje o vlastitoj osobnosti j njezinim svojstvima
izraenije je od svega drugoga to se zna; jer njegovo znanje o svemu
to je izvan njega sljedsrveno je njegovu znanju o sebi. Prema rome,
nesporno je da je to neosnovano da je svim ljudima na svijetu
znano da je jednog ral-vog egzistenca, bio on vidljiv
ili nevidljiv, razumu neprihvatljivo. Ko rako n:Usu o sebi i o svome
Gospodaru raj ne poznaje ni sebe ni svoga Gospodara.
Sto dvanaesto: To je da je ovo vidljivo cijelo nosiljka
svih svojstava due i njezinih spoznaja, i posebnih, i da je ono
mjesto manifesciranja voljnih kretnji. Prema tome, Lih spoznaja
liO
KNJIGA O DUSI
.h srava nuno mora biti cijelo i ono to je smireno u njemu,
i tl SVOJ .
re bi rvrdnja da je mjesto te sposobnosti neka apsrrakUla esenCIJa.
.. e ni unutar ni izvan Ovoga svijeta, morala biti kao
k
0)3 OI)
neosnovana.
Sto Kada bi dua bila bcr tjelesnosti i bez prosrornosri
u rom uvjetovanje njezinoga djelovanja neposre-
dnim doticajem mjesta na kojem se to djelovanje manifesrira ne bi
bilo da ono to nema tijela ne moe doticati neto
to ima tijelo. Kad bi co bilo tako. tada bi djelovanje due imalo
karakter, bez potrebe za osrvari vanjem kontakta i uzaja-
mne veze i mjesta realizacije djelovanja.
Tako bi svaki od nas mogao pokrernti rijela bez njihova
doticanja, odnosno doticanja to ta tijela. Prema come,
na temelju vaeg shvatanja due, onako kako je dua kadra pokretati
tijelo bez ikak-va doticaja izmedu nje i njega, isto rako nju nita ne
da i neko drugo cijelo, a da ga pritom,
ne odnosno da ne ono to je s tim tijelom u doticaju,
to je apsurdno.
Proizlazi da dua nema snage pokretanja osi m pod uvjetom
da bude u doticaju s mjestom pokreta, odnosno da ono ro
to mjesto.
Sve ono pak to neko tijelo, odnosno to neto
drugo to co tijelo je tijelo. Ukoliko bi neko rekao:
dopustivo je da djejsrvo due u pokretanju njezinog tijela ne mora biti
uvjetovano dodirom, re da njezin urjecaj u pokretanju nekog drugog
tijela bude uvjetovan dodirom rog njezinog tijela s rim drugim
\< Tj. kad ne bi imala ru odliku odredeno mjesto, odnosno prostor.
111
-----------------------------
----------------- -------
IbnQaJJtmei D'..ew:
lom,odgovorbibio s obziromnaro da rijela
daprimipostupkeduenijeovisnaododirudokojegbi moralo
izmedunjihdvogarakoisrobimoralobiciisdrugimdjelima,
dasusvatijelajednakaupogledusvoje zapokret,pabi
iodnosduepremasvima njimamoraobitiistovjetan.
Naime,akodua nebi imalasvogaobimaisvegaonogato ta
obimnostpodrazumijeva,odnosnjezina bipremasvemubioisto-
vjeran,akadajeodnosjednogaktivnog premasvimajednak,
kaoiodnossvihobjekataprematom radautjecajtoga oca
upogledusvihnjihmorabitiistovjeran.Tako,akobisubjektmogao
vritisvojedjelovanjeujednimobjektima,bezdoticanjatihobjekata,
on bi to morao vriti i kod svih drugih. S drugestrane, ako
kodnekihobjekatanebimogaovritisvojedjelovanj ebezdoticaja,
moralobibitidatonemoe ni kodsvihdrugih!
Ukolikobinekorekao:ali,duaposjedujevelikuudnjuzatim
tijelom, ne iza drugim,pajeinjezinutjecaj cu snaniji negotobi
biounekomdrugomcijelu!,odgovorbi bio upravorasilna
udnjabi nalagaladanjezina vezanostza tijelo bude
a njezino raspolaganjenjimesnanije.Apsurdnoje, medutim, pre-
tpostavitidabimoglo dopromjenenjezina premaostalim
tijelima,tojeveomasnaanargument.
Sto Sviljudiobdarenirazumom(el-'uqala')saglasnisu
u romedase podljudskim misli naivogstvora kojigovori,
koji se hrani, razvija, koji je i koji se voljom. Sve te
karakteristikejesu dvojake: jednepripadajunjegovu tijelu, a druge
dui.Takojeduaonakojagovori ikadbionabilajednaapsrrab.'ta
esencija koja nije ru unurar ni izvan Ovoga svijeta, koja nije ruti
vezanazanj, nici od njegaodvojena, u tom ni nebi
bio ni unutar ni izvan Ovogasvijeta, nebi bio ni povezan sa njim
l12
KNJIGAODUSI
ni odvojenodnjega.lli bi pakjedannjegov dio bio unutar
.. dokdrugidionebi bionici unutarnitiizvanOvogaSVI)Cta.
SViJCffi, .
S
vako razuman neminovnoznadaJe nesto takvo neodr-
N
arovno,
iivo;znadaje usvojojcjelini unutarovogasvijeta,sasvojim
tijelomisvojomduom.
Gornjebiusvojojneuremcljenostiprevazllaziloistajaliteonih
koji tvrdedajedua da nespadauredstvorenoga,jer
bi, ponjima, bio nekoko jepolastvoren, polanestvoren.
Ukoliko bi bilo Mi priznajemo da je upravo
onakav kakvim ga vi predsravljate, medutim, eru konstatiramo je-
dnu apstraktnu esenciju koja ravna opisanimsvim tim
svojstvima - mi bismo kazali: da li je ra esencija koju konstatirate
odvojen nod lli jepaknj egovasutinskastvarnost(haqiqah)?
Morate kazati dajeonajednood rogdvoga.Tako,akokaetedaje
ea esencija izvan vi time konstatirateda ima nekog
upraviteljamimosebekojegastenazvaliduom(nefs).Medutim,mi
ovdjeraspravljamoo unutranjojsrvarnosri,aneonjegovu
upravirclju.Upravitelj i svijeta,gornjegidonjeg,jest
Allal1, jedinii
Sto Svakirazumomobdareni napiranjetaje
pokazati na ovu pojavnost i na onoto tu pojavnost nosi; ni
pomisliti na neto izvan nje, neto apsrrakmoto ruje ni u Ovome
svijetu, niti izvan njega. Znanje o tomeje elememarno, nije mu
primjerena nisumnjani
Sto Umovi svijeta da se govor
ovoj pojavnosti ionometo tu pojavnost nosi, tojena-
stanjeno u njoj. Isti je i s pohvalom, pokudom, nagradom,
kaznom,poticajemnadobro, nazluposljedicu...Kada
113
l l
IbnQaJJimeiD!<'WI
bi neko rekao:onaj kome je kome jezabranjeno, ko je
pohvaljen,koje komeje govor,onajrazumni- to
je jednaapstraktna esencija, koja nije ni uovomesvijetu ni izvan
njega,koja nijevezana zaOvajsvijet, nitiodvojenaod njega, onbi
kodrazumnihljudiizazvaosmijeh,podsmijehnulibisenj egovuumu
inedvojbenoseizjasniliolanosdnjegoveizjave.Dokazivatinetoza
ta inajjednostavniji umovi dajeapsurdno, iznositi
argumenreda postoji neto poswjanje ruje zamislivo (muha!).
A, dolazi od Boga!
*
* *
Ako bi bilo Vi ste naveli argumentekojim dokazuj ete
duinu tjelesnost i prostornost (tehajjuz), no kakav je va odgovor
naargumenteonihkojivam ucomeoponiraju- ioni,naime,svoje
stavove potkrjepljujubrojnimargumentima.
l. Svirazumomobdareni ljudisaglasni suu izra-
za: dua itijelo, duuodreduju kaonetonctjelesno;
prema tome, kada bi dua bila neko tijelo, rakva njihova
upotreba bila bi besmislena.
2. To jei argumentkojimoni podupirusvojestajali-
te.Naime,poznatojeda stvarimaimai
onogatonijedjeljivo, popur ijedinstveneesencije,
ili,tavie, Onoga nuno pa,prematome,
iznanjeo tomemora bid nedjeljivo. Dalje, iono tosc
atriburiratimznanjem,tj. njegovostjecite,mjestonj egova
obiravalita, ne moe biti djeljivo - ro je, dakle,
dua ikad bi onabila neko tijelo,urom bi mogla
biti djeljiva. Ovaj argumenr se moe iznijeti i na drugi
114
KNJIGA O DUSI
naime, kadabi obitavalite znanjabilo neko
tijelo,odnosnobilotjelesno,itaznanjabilabi djelj iva,jer
je ionorojezalounetotojed jeljivo, djeljivo.
Djeljivosrtih znanjaje,medutim,apsurdna.
Sve racionalneslikesu apstrakme, bezsumnje, i ta
3.
njihova apstraktna narav dolazi ili od izvora iz kojeg se
uzimaju, ili od konzumenta. Ono prvo je svakako neu-
temeljeno, dase sve te slike, svi ci oblici (suwer},
preuzimajuodkonkretnihosobakojese
vrijednosnimodrednicamaikonkretnimsituacijama.Tako
proizlazi da su oni apstraktni zbog njihova konzumenta,
zbogoneracionalnesilekoja se nazivaduom.
4.
Um, ili sila razuma (quwwah 'aqilah) kadra je neka
djela,onaje usranjuapsorbiratineka
znanja,doktjelesna silanemasposobnosti djelak?ja
nisu tjelesnasilajedjeljiva,onajesraz.mjernamjestu
izkojeg onotojeustanju jedannjezindio
svakakomorabitimanjeodonogtojeuscanju
tijelo.Takoonotojeustanju tijeloviestrukou
prevazilazionoJeojeustanju samojedan
njegovdio. nadodacak nanetotoje tj.
nekadruga istorakoje
Um, ili sila razuma, kad bi obitavala u nekom tjelesnom
s.
mediju(el-alah),ucom bimoralapermanenmobiti
svjesnacog medija, ili ga nikako ne bitisvjesna. Me-
dutim,ijednoidrugoje neosnovano, dabi svijest
razumaocom medijumorala biti ili samaegzistencija rog
medija, tojeapsurdno, ili bi moralabiti slika
nj egovoj egzistenciji, to bi da je unila u tu silu
115
IbnQaJJtmeiDe\\'11
razuma koja se nalazi u rom mediju- u rom bi
moralo do sjedinjenja dviju slika, !roje
apsurdno. Prema come, akonero rakvo nijeprihvatljivo,
ondasemorakonstatiratidabi, ukolikobisilarazumabila
svjesnasvogamedija,ta njezinasvjesnostpredstavljalado-
rogmedijakodsilerazuma,pabitakobilonuno
isralnodogadanjerespoznaje,ukolikobiraj inrenziretbio
dostatandasedogodispoznaja,aakone,ujednomtrenutku
spoznajebilobi rj. kadabiseona
u jednom,a ne iu drugom rrenurku, co bi bilo
uslijed neke dodame komponente koja bi bila pridodara
pukoj prisutnosti forme rogmedija.
6. Svako je svjestan sebe, a svijesto podraz.umijcva
prisutnost bitionoga sesvjesno kodonogkojijeroga
svjestan.Tako,kadasmosvjesnisebemito imamozahvaliti
iliprisutnostinaih naim ili pakprisustvunekog
oblikakojijejednaknaim unutarnassamih. Ovo
drugoje neodriivo da biropodrazumijevalosjedinje-
njedvaju isrovjemosri, pa proizlazida naa svijestosebi ne
niradrugodoliprisusrvonaih kodnaih To
takomoebitisamoakojeposrijedibitkojaopstoji
nefsaikojajeneovisnaomjestu,jerdajeposrijedisamoneko
sranjeunekommjestu,onobibiloprisumokodcogmjesra.
Proizlazidaseovajsmisaodobivasamoukolikoduaopstoji
posebi,bezpotrebeza mjestomkojebizauzimala.
7. To jeargument koj i je iznio Ebuei-Berekar ei-Bagdadi
i kojim je razotkrio neutemeljenosr u istini svih drugih
argumenata.On,naime,kae:"Mi nedvojimodasvakiod
nasmoezamislitijednomoreive, brdoodsafira, mno-
116
KNJIGA O DUSI
rvosunacaimjeseca.Svi ci zamiljenioblici,dakako,nisu
bezikakverealnosti(madum) da na njih
samasilaonogakoji ihzamilja, kojasvaki pojedini oblik
jasno oddrugoga.Taj zamiljeni oblik ponekad
moepoprimici takav izraaj da moe bici ravan onome
vidljivom, opipljivom obliku, dokse - kako je poznato -
nitavilu,apsolucnoj negaciji,nero takvo nemoe
konstatirati.
Minunoznamodasvata nemajusvogapostojanja
u pojavnomesvijetu, pa se mora ustvrditi da onapostoje
samouumovima.Takokaemodamjestotihoblikamora
bitiili nekotijelo,odnosno nekosranjeu tijelu,ili danije
ni tijelo nici sranje u tijelu. Prvo dvoje nijeutemeljeno u
istini dajeprizormoraiplanineogroman,doksu
mozakisrceposvojim formama mali,pa kakoutiskivanje
ogromnogumalonije morase da mjesto
re imaginarneslikenijeni tijelo, nitijerjelesno."
8. Kadabi razumskasila bilatjelesnenaravionabiustarosti
uvijekmoralabitislaba,tousrvamosci nije
9. Umili razumskasila jeusvojim neovisnao cijelu,
aonotojeupogledusvogadjejsrva neovisnoo tijelu nu-
inomorabici iu pogledu samogasebe neovisno o tijelu.
U prvom razumskasila poimasamusebe- ibilobi
apsurdnoprerposravicidaiizmedurogdvogapostojineki
subjekt(alah)- ipoimasamoro poimanje.To
poimanje, nijenikakavsubjekt. Sdrugestrane,
onapoimaicijelo,kojeje njezinmediji kojegainje
neposroji neki drugi medij. Ovodrugo dadeseobjasniti
sa dvaaspekta:
l17
IbnQantmei-Dewzt
l. sve one tjelesne sile, popurone koja vidi, one koja
kojazamilja iuobraava, dasu tjelesne
naravi, ona je u stanju pojmiti njihove biti, ali i ro
svojepoimanjesobziromdajeustanjupojmiriisamu
sebe,tepojmiti ionatijelakojaih nose. Daje,dakle,
razumskasiJa tjelesne naravi niti jednood rog troga
joj ne bi bilo
2. onoodakleproishodj jestedua(nefs)- premarome,
dajeonausvojojopstojnosti,usvomepostojanju,ovi-
snao tijelu ci mogli bi biti realizirani
usadejsrvu sa tijelom. Kako srvar nije rakva, mora se
konstatiratidajerazumskasila neovisnao tijelu.
1O. Svakarjetesna posusrajeuslijedvelikeaktivnosti i nakon
rooslabiviejojnije ponovobitijaka.Uzrokrogaje
jasan:elementitjelesne se, usJjjed njihovepermanenrc
aktivnosti, izlau i toza posljedicu
ima dokrazurnskasilanesJabiuslijedbrojnostiakti-
viteta, rejeustanju ponovosevratitisnazi, nakon
pasemora da onanijetjelesne naravi.
)J.
Kada mi izreknemosud da jecrnosuprornoodbijelogu
rom se u nnojsvijesti nuno mora uprisurniti bir
crnog i bijelog. l najprosrijn logikakazat da je isrovre-
menostcrne ibijeleboje,ili toplotei u pogledu
tijelaapsurdna.Prematome, daseraistovremenost
u razumskoj sili ostvaruje, morase da posrijedi
nije nikal-vatjelesnasiJa.
12. Kadabimjesro poimanjabilonekotijelo- asvakodjeloje
podlonodjeljivosri- tadabibilo dajedandiorog
rijelao posjedujeznanje,ada,istovremeno,drugi
KNJIGAODUSI
njegovdioo tomeneznanita.U rom bi u
jednom mogao netoi poznavatiinepoznavatiga!
13. Kadasenatjelesnutvarutisnuodredenegravuretadasamo
postojanjetihgravura utiskivanjenekihdru-
gih urezaka.Stose urazum,rujesrvarupravo
suproma odtoga,jer kada su dueprazneodsvihznanja
i spoznaja, njima rada biva veoma teko, a kada
neto u rom joj rogznanja bude
potporau stjecanj u drugogaznanja. Uzro, rjelesni uresci
su razdvojeni i doksuoni razumski
jednidrugepodupiru.
14. Kada bi dua bUa neko tijelo rada bi, izmedu
eljedanogom napravi pokreriizmedupokretanjare noge
postojalaodredenavremenskadistanca, uzavisnostiod po-
kretljivostirijelainjegovetei ne. Ustvarijeduatakojapo-
tijelo,kojapripremanjegovukrem ju.Kadbi
nogebiloneko tijeloono bise, ili moralonalazitiusamim
timorganima, ili bi moralostizaridonjih.Akobidolazilo
donjihondabi to,svakako,zahtijevalo vremenski
raspon,aakobisenalazilounjimaonda,ukolikobismomi
odsjekli onaj kojegseosrvarujekretnja,tadau
pokretnomorganuvie nita nebi osralood rog tijela. Kad
bise,dakle,taj doista, nalaziouromorganu,rada
binetoodnjega moraloostati u tomorganu.
15. Kada bidua bila neko tijelo onabibila djeljiva i moglo
bibi tidajedannjezindioposjedujeznanje,adadrugidio
rogznanjanema,takodabi u tom mogao
jedni msvojimdijelombitiznan,adrugimdijelomneznan,
tojeapsurdno.
118
119
IbnQ.IJIImcl[);.ew;l
16. Kada bi duhbila neko cijelourom bi tijelo
moralo dobiti na teini njezinim :z.alaenjem u njega, jer
jepraviloda se, kada se najedno tijelododadrugo tijelo,
teinarogtijela poput,npr.,praznemjeine1.avodu.
Srvarje, rim, upravosuprotna- cijelojelakekadase
unjemu nalazi dua,are-"L.e kadaseonaodvojiodnjega!
17. Dajeduanekotijeloonabimoralaimariisveonekarakteri-
stikekojeposjedujuisvadrugarijela,ej. moralabibitilahka
ilireka,toplailihladna,mehkailirvrda,crnailibijelaiimari
druga svojstva i imanentne cijelu. Poznato
je, da suduhovne vrlineimahane, ane
tjelesnenaravi. Premarome,dua nijeneko cijelo.
18. Dajedua cijeloonabi, neminovno,moralabitiudohvatu
svih ilibarem brojanjih,dvaju ili jednoga,bu-
damisvatijelanalazimotakvima- nekasunadohvan.
svih neka njih, dok neka
samo jedno ili dva Duaje, izvan svega
roga. Njome je argumenrirao i Diehm
se jednoj skupini nevjernika, koja je negirala posrojanjc
Tvorcauzvienoga. GovoriJisu;"DaOnpostoji,morao bi
biti dosrupan makar jednome ion im je uzvratio
primjerom due. Suprotstavljanje, dakle, ne bi bilo cjeli-
shodnoda jeidua, isco rako, neko tijelo,jerdajesteinju
bi bilo nekimod
19. Da jedua neko tijeloonabi moralaimati duinu,irinu,
dubinu, povrinu i formu, ne moe biti bez rvari
(madde) i boravita (mehall). Ukoliko bi, pak, ro dvoje.
bilo neka dua, rada bi posrijedi bio spoj dviju
dua; ako pak ne bi bili duhovnj, tada bi sedua sastojala
KNJIGAODUSI
odsvogvlasrirogrijela(beden) ioblikadokbise nalazilau
djelu(desed) koje, imasvojetijeloi
svojoblik.Takobi jedan ustvari,biodva
20. Jedna odkarakteristika rijela jestedajeonodjeljivo, rako
da mali dionjeganije kao iveliki. Kada bi rako idua bila
djeljiva rada bi, ukolikobi isvaki njezindiobio,
dua, usrvari posjedovao mnoge,ane jednu duu.
Ako pakridijelovi nebi bilidua, rada ni njihovzbir, isto
rako,nebimogaobitidua,onakokako,ukolikojedandio
vodenebiisambiovoda, radanizbirrihdijelova,takoder,
ne bimogao bitivoda!
21. Tijelo usvomeopsrojanju, odrhvanju itrajanju potrebuje
duu takodapropadaigubisekadaseonaodvojiod njega.
Premarome,dajeisamaduanekotijeloradabi ionatrebala
druguduuitakodalje,dounedogled,tojeapsurdno,no
to bibiloneminovnokadabi iduabila tijelo.
22. Ukoliko bi bila neko tijelo njezino vezivanje za cijelo, u
dase ono na stapanja
(redahul),podrazumijevalobi ulaenjejednogrijelaudru-
go,dokbi,u dase na pri-
ljubljivanjaisusjednosti,jedan usrvari,predstavljao
dva rijelaodkojih jejednovidljivo,adrugo nevidljivo.
Eto,tojesveono ovazalurala frakcija- zadavljena,tupim
udarena i srrmoglavljenaS" - obmanjuje i mi joj, uz Boiju
nasverodatiodgovor,stavak postavak.
" Alu
1
jjJna 3.ajersureEl-MaJda:"Z:tbranjuje se...!10jeudaviJeno lubijeno,i
jt'urmoglnvljeno...".
120 121
IbnQaJirmel-[};...ewzi
Srose vaeizjavedasusvi umniljudieuqala')nepodijeljeni
u pogledu sinragme "dua ltijelo", rojasnosugerira
njenicu cogdvoga,odgovorbibio Izraz"tijelo"
uterminolokojupotrebifilozofa iapologerisraimaire od
onogkojura imaujezikuArapa,reu govoru.Filozofi,
naime, tijelomnazivajusveroposjedujeonerridimenzije5
8
pabilo
onolahkoili teko,vidljivoilinevidljivo.Takoonitijelomnazivaju j
zrak, ivarru, ivodu,kao idim, paru,planetu ... UjezikuArapapak
nazivanje rahogatijelomjeapsolutnonepoznato.Naro
nigdjeunjihovomjeziku,poezijiili EI-Oie-
wheri kae:' Ebu Zejd kae: Obaizraza, idism idesed, izraavaju
isti smisao
59
, istokao iizrazi: diusmanidiutbsman60!"'
El-Asme'ikae: "lzrazi:di.ism,diusmanidiesedizraavaju isti
smisao
61
, dokseizrazomduthsman osoba!'Reknese:Toi
cosezaodjenulotijelom(desume),ej. narasloje,okrupnjalo,postalo
veliko,krupno, ogromno!"
Prema rome, kada mi duu nazovemo tijelom, mi se u rom
samo koristimo njihovom terminologijom, njihovim
nom sa stanovita, dua nije tijelo. Kada
jemi rako definiramo, rimeelimosamo konstatirati onasvojstva,
onepostupkeiuzuse kojesugeriraSeri 'ar, razumiopaaj,kaJ.:vi su,
u Tj.duiinu,irinuidebljinu.
r;g Tj.oba tijdo,kao i dvai1.r.u""1 koji navode u
60
S dasuobje vrlo poformilpoizgovoru, bilismoprinutlcni posc-
7..:1 mehkog "s" u cli.uthm:in,doku
rtjCCIdiusmanslo.-o s odgovaranaemslovu"s".
itl Tj. tijelo.
122
KNJIGAODUSI
n r.: kretanje, premjetanje, uspinjanje, sputanje, kuanje uitka
i:amje, slasti i bola, te dajeona neto ro sezadrava,
ura,uzima,ulazi,izlazi...Mije,dakle,tijelomnazivamosamozato
bismo izrazili sve ce smislove, premdajeleksikolozi nenazivaju
cijelom.Premacome, nanesporazumstomzabludjelom frakcijom
jesteu neu formi.
U istom smislu jei kovanica "dua i cijelo", koja se koristi u
konverzacijiljudi.
*
* *
Sro se druge primjedbe, koja imjei argumentna
kojemjezde iukogase pouzdaju,onase temelji na premise:
l. medu imaionoga djeljivosrnijeimanen-
maninakoji
2. dajetonetorosemoe znanjem;
3. daznanjeo njemunijedjeljivoi
4. daistotakvo morabitiimjestoukojemusenalaziznanjeo
njemu,tj. kadabiposrijedibilonekotijeloonobi,nuino,
moralobiti djeljivo.
razboritihljudi{'uqala')izraavasvojeneslaganjesanji-
ma;kau: "Vinistepodastrijelinijedanargumentkojimbistedokazali
dau imaineco djeljivosrnijeprimjerena,kako
rakonizamisliva, samoiznosice neosnovanetvrdnje,koje
nemajurealnog Vi takvonetokonsrarirareNunoPostoje-
notemeljemvaeg koje,premasvimrazboritimljudima
izsvih vjerskih skupinaidr. , nemasvojega utemeljenja u istini, tj.
poticanjembiti(m:ihija)GospodarauzvienogaiNjegoviharribma,
t:vrdnjomda jeOnsamojednaapstrakcija,kojanemanisvojsrva, ni
123
---------------------------------
Ibn Qajjim cl-Diew:1
Tim svojim stavom stall ste nasuprot razuma i svih nebeskih
objava, re onoga u su jedinstveni svi poslanici. Time ste Allahu
odcekJi znanje, i i htijenje, i sluh, i vid, i go m jost nad svime ro
je stvorio; time ste zanegirali da su nebesa i Zemlja srvoreni u esr
vremenski h ecapa (ejjim), i sve see to jo nazvali tewhidom61, dok je,
u stvarnosti, o u svakoga ta tlla
6
3.
Oni kau: koju vi navodite kao svoj argument jesr,
zapravo, ono najizraenjje to va dokaz liava svake valjanosti. Eto,
sama ona nije djel jiva, a nalazi se u djeljivome cijelu! Neto nedjeljivo,
dakle, zalo je u nero djeljivo. Potom se oni koji potvrc1uju jedin-
stvenu esenciju- a co je islamskih (murekellimun)
-ne slau sa vama u pogledu cog Oni kau: "Esencija zalazi u
rij elo, tavie ona je sa njim u kombinaciji. Tako neto ro je djeljivo
zalazi u neto ro nije djeljivo", a va argument moe bici potpun
samo ukoliko se zanegira ta jedinstvena esencija, pa ako bisre vi kazali:
predstavlja kraj linije, njezino i nestanak, rj. ona je
stvar (emr 'ademi), rime va argument ostaje bez ikakve
valjanosti. S druge st rane, pod pretpostavkom da je ona stvar koja
posjeduje svoju egzistenciju (emr wududi), u rom bi se ona
nalazila u to je djeljivo. Time bi argument, i u jednom i u
drugom bio obesnaen."
]o kau: "Zbog dakle, i znanje ne bi bilo jedna usranire-
nosr u svom ne na konkreme vrsre ilj kolanja,
da zalaenje svake stvari u svoje stanite ovisi o naravi re stvari. Tako
je zalaenje ivori nje u svoju logu jedna vrsta, dok je zalaenje akci-
dentalije u tijelo druga vrsta; zalaenje rukopisa u knjigu je jedna, a
61
1j. m monorcltmom; izral.1vanjcm jedino5ti Boije.
1 1
' T.1ril dn Je Bog lien svih ntriburn: ,1reizam.
KNJIGA O DUSl
zalaenje masti u sezam druga vrsta; zalaenje rijela u oblak je jedna,
a zalaenje due (riih) u djelo druga vrsta; zalaenje znanja i spoznaja
..
u duu je, opet, pose bna vrsta.
Jo kau: "Isto rako, sjedinjenost (wahdah) se dogodila, pa ako
je posrijedi jedna esencij a, time se potvrc1uje postojanje jedinstvene
esencije, se obara va argument, jer on i nije odriv ukoliko
ne podrazumijeva njezinu negaciju. Pod pretpostavkom, pak, da se
radi o akcidenraliji, u rom bi ta akcidentalija morala imati
svoje sranire. Tako bi njezino stanite, ako bi bilo d jelj ivo, doputalo
opstojanja to nije djeljivo to je
djeljivo, to bi bUa esencija, bi vaa argumentacija bila pobije-
na. Ako biste vi kazali: sjedinj enost (wahdah) je srvar,
ona vani nema svoje egzistencije - ro isto bi sc onda moglo kazati i
za sve ono dokazujete postojanje ro nije djeljivo. Sve
su co nemanifestne stvari (umur 'ademijja), koje vani nemaju svoje
egzistencije. Tako je i Nuno koga vi priznajete, isro rako
neto nemanifesrno. Stavie, pojavni oblik Njegove egzistencije nije
zamisliv."
Kau: "Takoc1er, svi oni nadodaci kao to su: gornjost, donjose,
podcec1enost ... , jesu nestalni, nisu posebni odjeljci
(aqsam). Kada bi se, dakle, i ono to je nastanjeno (hallun) dijelilo
prema dijeljenju svoga stanita, u tom bi se i ti nadodaci,
takoder, morali dijeliti. Tako bi se gornj osti ili donjosti
mogla sastojati samo u jednoj ili osmini, !to razum ne
moe prihvatiti."
jo kau: .. Sila misaonosti i instinktivnosti (quwwa fikrijja we
wehmijja) je, kako ro tvrdi va Ibn Sina, tjelesna to podra-
zumijeva da mora imati svoje dij elove i parti kule to je apsurdno jer,
ukoliko bi ona bila dj el jiva tada bi, ako bi svaka njezina parrikula bila
l25 124
Ibn QaJjtm ei D'..ewzi
is.roga sasrava nje, dio bio jednak cjelini, a ako ne bi bila po pur
nJe onda rakvt, ISto rako, ne bi bili ni svi dijelovi zajedno.
Uz to, instinktivnost i nema drugoga smisla osim roga da neko
prepoznaje kao prijatelja, a nekog kao neprijatelja, co je neto e!
ne moe bici djeljivo."
Kau: "Egzistencija (wudud) je, kod vas, neto to je pridodaro
bi rima pa bi se, prema rome, ukoliko bi se i ono to je zalo u nero
nuno moralo dijeliti uslijed podjele svoga boravita rada bi se j ta
egzistencija morala dijeliti samom podjelom svoga boravita. Tako
se egzistencija ne bi morala smatrati od
njegove biti."
Kau: "Isto je i s naravima brojeva- sve su one bici. Tako
je deset jedan smisao i jedna bit, i ta bir ill ulazi u svaku pojedinu
jedinicu rog broja, to razumu nije prihvacljivo, i)j se mora dijeliti
prema podjeli tih jedinica, to razumu, nije prihvacljivo
s obzirom na to da onaj smisao koji izraava deset nije djeljiv.
Deset, naime, jeste djel j ivo ali nije djeljiva njegova desecnost."
Kau: "Tako se ono to nije djeljivo pretpostavlja onome to je
djeljivo."
Jo kau: "Isto je i s koje se odnose na kvantirume,
poput okrugli ne, i sl. Kod fi lowfa one akcidencalije (a' rad)
koje se nalaze u poluokruglini - ako je ona jedno prolazno sranje
- nalaze se ili u njezinoj cjelini, ili u svakom njezinom pojedinom
dijelu- to je apsurdno- ili se, pak, i ra trenu dijeli s podjelom
dijelova. U potonjem to bi da se u svakom pojedinom
dijelu jedne crce nalazi i samo jedan dio te akcidenralije, ro razum
ne moe prihvatiti. To bi, naime - pod pretpostavkom da je svaki
crte okrugao - da i svaki dio kruga, mora biti
okrugao. Ako pak ne bi bio okrugao, u tom ukollko se kod
126
KNJIGA O DUSI
spajanja svih dijelova ne bi desilo nero dodamo - ne bi se postigla
ni okru glina. Ako bi se, pak, desila neka dodatna srvar- ukoliko bi
ona bHo djeljiva rada bi moralo do jojednog dijeljenja, a ako
ne bi bila djel jiva u tom bi ono to je nastanjeno (ballun) bilo
nedjeljivo, dok bi njegovo stanite bilo djeljivo."
Oni ovo i ne moraju prihvatiti - kaem ja - da bi mogli
kazati: dijeli se s dijeljenjem svoga stanita poput svih drugih akci-
dentalija koje opstoje svojih stanita, poput bjeline i crnine.
Sto se onoga to nije djel j ivo, kakva je, npr., duina, uvjet nje-
gova postojanja jeste zbirno spajanje svih pojedinih dijelova. Tako bi
ono to je uvjetovano prestajala posmjaci samim prestankom
postojanja svoga uvj eta.
Kau: "Ova cijela su, po svojim ro je njihovo
prolazno svojstvo, odvojeno od njihove biti, pa ukoliko se ne bi dijelila
zajedno sa svojim stanitima, argument bi time bio oboren, a ukoliko
bi se dijelila tada bismo se ponovo s naprijed navedenom opa-
tj. da se dio sa cjelinom, i rako niwrn dalje."
Oni se ni sa ovim, isto rako, ne moraju saglasiti, da
ta ne ukazuje na prihvacljivost onoga je postojanje
i postojanja ili nepostojanja, da je rakva njegova
za ro njegova imanencija, a ne akcidemalno svojstvo.
Um, tu odvaja od subjekta pa
se njegova prividna akcidemalnost pojavljuje samo uslijed toga. to
se dijela sa cjelinom, ru nema spornog, isto
je kao i sa svim drugim prostim biti ma- jedan njihov dio jednak je
cjelini u njezinoj sutini i definiciji, poput vode, zemlje i zraka. Ono
to je sporno, to nije zamislivo, jeste da dio moe biti ravan cjelini
u pogledu ne i u samoj biti.
127
---------------------------------
Ibn QaJJsm
U obesnaivanju ovog prigovora moe se posegnuti za rim da
znanje nije neka slika koja je unila u duu, da je ono veza, odnos
znanja i onoga to se poznaje, onako kako u pogledu
kaemo da ono nije utiskivanje slike onoga to se vidi u
silu koja vidi (quwwa basira), da je to veza, suodnos te
sile i onoga ona vidi. Svi prigovori koje navode u ovom odjeljku
zasnivaju se upravo na utiskivanju forme onoga co se saznaje u siJu
koja saznaje na potom, temelje svoj stav da je dijeljenje
to nije djeljivo u to je djeljivo apsurdno.
Sco se njihove izjave: "Kada bi stanite integralnoga znanja
('ulum kullijja) bilo tijelo, ili pak tjelesno, u rom bi i to
znanje bilo djeljivo, da je ono to se ustanitilo u
to je djeljivo, djcljivo!", gdje ne navode i njegovo tijelo, ea
premisa nije ni argument, ni prigovor, oni u svojim rukama nemaju
nita drugo do Aoskule, koja i nije ba rako aksiomna da joj
ne bi trebao nikakav dokaz. Ona se temelji na posravci da znanje o
slike sa biti onoga to se saznaje
kod onoga koji saznaje w je neto to ima najmanje
osnova, iz razloga koje tamo navodimo.
Isto tako, ako bismo se mi i saglasili sa vama u come, w bi bio i
dokaz neutemeljenosti vae izjave, jer bi ta slika. ukoliko bi
predstavljala uscanitenje u esenciji razumne due, bila parcijalna slika,
ustanitena u parcijaJiniziranoj dui, u kojoj sa njom participiraju i
sve druge akcidemalije koje se ru nalaze. Tako, ako bismo tu sliku
promatrali sa svim rim priljepcima, ona rada ne bi biJa izdvojena,
bi bila spletena s nekim priljepcima i to bi
njezinu integralnosr (kullijjeteha).
Pa, ako biste vi kazaH: mi pod njenom mislimo
na nju kao rakvu, bez bilo od tih priljepaka- mi bismo
128
KNJIGA O DUSI
co rekli: ako je co prihvatljivo, zato onda ne bi bilo prihvatljivo
03
i ovo: ta slika se usranitila u jednoj tjelesnoj tvari koja ima
odredenu mjeru i cjelinu, medutim, kada od nje ro izu-
zmemo i njoj kao takvoj ona rada biva u ravnj one slike s
kojom smo onako posrupili. Tako se jedna stavlja nasuprot
druge dok se uzeta kao takva, sa
5
vojim isto tako stanitem. To je ono to je razumno,
to zdravi umovi i zdrav rezon, pa tako proizlazi da je
ovaj prigovor jedan od najloijih, s najmanjim uporitem u istini.
Oni su, naime, posegnu li za i upravo je ona razorila
njihova zdanja, pomutila im i izglede, s obzirom na to da
su stvari, koje vani nemaju svoje egzistencije, apstrahirali,
a potom Jh stali tretirati na kako se tretiraju stvari koje vani
imaju svoju egzistenciju, ih, mjerilom i tih
egzistencija.
Tako, ako oni slike onoga to se saznaje apsrrahiraju, ih
imcgrativnima, mi isto co s njihovim scanitem,
ga Ako oni posegnu za odredenom onda
i njihovo stanite biti isto takvo. Naime, integralno stoji
s integralnim. parcijalno s parcijalnim.
elimo jo kazati: u razumu nema nita naravi; u umu postoji
slika, jasno utisnuta kao obiljeje za sve njezine
jedinke, pa ako se ona u rom smislu naziva rada u terminima
nema spornog, ona je i u jednom i u drugom i
i parcijalna.

Sto se vae izjave u naime da su ra-
cionalne slike apstraktne, da se njihovo apsrrahiranje ima zahvaliti
129
Ibn QaJiam ei-D:cwza
konzumentu, rj. razumskoj sili, odgovor na to bio bi ira
vi zapravo elite dokazaci com racionalnom slikom? Clire li
kazati da se sam predmer koji se saznaje (ma' liim) u
subjekta koji ga saznaje {'alim) ili da se u subjekta koji saznaje
samo znanje o predmetu koji se saznaje? Ono prvo je, kako je
co apsurdno. Ovo potonje je, pak, istinito, s rim da vama
ro nije ni od kakve koristi da srvar koja je
svim ljudskim osobama jest a ne znanje o njoj, jer u vanj-
skome svijeru i ne postoji kao zaseban pojavni egzisrenr
- realnu egzistenciju imaju samo jedinke. S obzirom na to da znanje
cek slijedi ono o se ono posr:iie, onda je, je to odredeno,
samim tim i znanje o njemu odredeno, samo co je ono jedan oblik
koji podrazumijeva mnoge jedi nke. Tako u umu, kao i u vanjskome
svijetu, apsolutno ne postoj i ni ti jedan oblik koji je nedjeljiv.
Sam Bog zna koliko je skupina napravilo grjeku na ovom
mjesru!
slika, koju oni priznaju daona zalazi u duu, zapravo
je oblik odreden Hajde sad, zamisli da
se ta racionalna slika nastanila u jednoj esenciji koja nije ni cijelo,
niri je tjelesna- ona ne bi mogla bici odvojena od tih akcidenralnosci.
Ako biste vi kazali: mi pod njezinom mislimo na nju
kao rakvu, sve one akcidenralnosti, one
elemente - bilo bi vam zaro onda ta slika, nastanjena u tje-
lesnom stanitu, ne bi mogla, takoder, bici djdjiva, dok bi apstraktna
(muderred) bila samo kad bismo na nju gledali kao na rakvu, ne
se na njezine akcidentalne elememe ('avarid)?
Sro se vae izjave u naime "da je sila
umnosti sposobna za to nije niri sa jednom
tjelesnom silom", odgovor na ro bio bi raj da mi ne moemo be-
KNJIGA O DUSI
prihvatiti da je co rako, rj. da je ona, doista, sposobna za

Va stav da je umna sila kadra poimati beskrajno, a da su sama
ra poimanja jesu dvije lane premise, da su njezina po-
imanja, ma kojeg obima ona bila, ipak i kada bi na
svaki pojedini udisaj poprimala hiljadu hiljada pojmovnih jedinica, i u
rom bi one imale svoju Prema come, apsolutno je
da je umna sila u pogledu svojih spoznajnih i saznajnih
re da moe dosegnuti onaj nivo na koji se ne moie vie
dodati nita. Uzvieni kae: Iznad svakog znalca znalac imaf>4
(Jusuf, 76), tj. sve rako dok se ne do Onoga koji ima sve znanje
0
do Allaha osim kojeg drugog boga nema, to je i jedna od
Nj egovih svojsrvenosri u kojoj niko drugi ne participira.
Ako biste vi kazali: ako bi pojrnovnosr umnog subjekta dola do
granice kad vie nita ne bi moglo biti nadodam na nj, u rom
ju bi se srvar neminovno izokrenuta iz njegove vlastite sposobnosti
- mi bismo na ro rekli: eto, upravo bi co, pod pretpostavkom da je
na co da je tjelesna sila kadra poduzimati koji
su to bi za sobom obaranje i obesnaivanje
prigovora.
Isto rako, sila imaginacije, razmiljanja i kadra je
beskraj zamiljenih, odnosno u pohranjenih jedinica, premda
je ona kod vas tjelesna.
Ako bisre vi rekli: mi ne moemo bezrezervno prihvatiti da je
ona kadra za neto to nema svoje bilo bi vam
isto ro kae i va oponem za silu.

Kod Korkura sroji: "A nad sv:1kim 7.nalcem jolznanijil"

130 131
Ibn QaJJam ei-D'.ewn
-
Sro se lanosti one druge premise, u vezi s njom treba kazati
da poimanje nije pa, prema tome, ono imaju svoju granicu
ne mora obavezno biti i u poimanju. Pa, sami sre vi jasno
kazali da mentalna esencija usvaja obUke srvari koje poima, a ne da
ih sama proizvodi. Kod vas jedna srvar ne moe biti i proizvodirelj
i prihvatilac, jer ste se jasno o tome da rijela nisu kadra za
one koje nemaju svoje dok im, s druge mane, podlo-
nost utjecajima i rrpnost mogu biti Ibn Sina je, na ovu
primjedbu, postavio pitanje: "Zar nebeska dua, koja je neposredni
svemira, nije tjelesna sila i pored da su nebeske
kretnje te na to sam dao odgovor kazavi da, iako je
posrijedi tjelesna sila ona, ipak, svoga djelovanja crpi iz Iz-
dvojenog Uma, uslijed je kadra proizvoditi
Mi kaemo ako je co rako kod tebe, zato se onda ne
bi moglo kazati: dua i snagu crpi od svoga Tvorca i
kojem i pripada sva snaga, pa stoga ne bi trebalo bici
da je ona, i pored svoje tjelesnosti, kadra za new to je
Ako bi se d s tim saglasio, u rom bi bio u suglasju s poslanicima
i sa razumom, bi uniao u red muslimanske zajednice i iziao iz
skupine onih stajalita nisu utemeljena na istini.
.. *
Sro se vae izjave u petom naime: "Kada bi sila ra-
zuma obitavala u nekom tjelesnom mediju, onda bi ona morala bici
permanentno svjesna rog medija, ili ga ne biti svjesna!",
ona se temelji na vaem pogrjenom da poimanje predstavlja
slike koja je u sili predmeru poima-
nja. i kada bismo se saglasi H s rim vaim to vam opet
KNJIGA O DUSI
ne bi bilo ni od kakve koristi, s obzirom da bi te slike bilo
samo uvjet za poimanja. Kad bi rekao, odnosno kada bi
bilo da poimanje zapravo i jeste re slike, neto ta-
kvo niko razuman ne bi mogao kazati. Zato se ne bi moglo sila
razuma obitava u posebnom tijelu, a da se sili govora deava i jedno
dodamo sranje koje se naziva i shvatanjem i da, rek rada, sila
razuma postaje svjesna cog medija. Kad rog dodatnog stanja nema
rada ea sila nije svjesna medija. Ako bi nero takvo bilo rime
bi prigovor u cijelosti bio obesnaen.
Potom kaemo: tvrdite li vi da je, kad mi neto pojmimo, trenu-
tna predstava o tom u umu onome to se poima sa
svih aspekata i obzira, ili kaete da ra u svim aspektima
nije obavezna? Ono prvo niko razuman tvrdili je isuvie
da bi njegovu neodrl.ivosr trebalo dokazi vari. Prema rome,
ako se zna da u svim aspektima nije obavezna, Lada nije
i nastanak neke druge predstave u srcu, odnosno mozgu, u
smislu sjedinjavanja dviju
lsro rako, sila razuma obitava u esenciji srca ili mozga dok slika
koj a se pojavljuje obitava u sili razuma, tako da je jedno od njih
dvoga obitavalite sile razuma. kada pred sobom ugledamo
veliku razdaljinu, daleku udaljenost, dali ro ovisi o ocrtavanju
te slike u oku onoga koji to gleda, ili ne ovisi? Ako ovisi, onda ro
za sobom spoj dviju srodnih srvari, s obzirom da je sila koja
vidi kod vas tjelesna, to da se nalazi u nekom sjediru koje ima
svoju i mjeru. Tako, kada se u njemu ostvari i mjera
onoga ro se vidi nuno dolazi do sjedinjenja dviju Ako bi
to bilo dopustivo tamo, zato ro ne bi bilo dopustivo i u ovom naem
piranju?! Ako poimanje stvari ne ovisi o pojavljivanju pred-
stave tog to se gleda u onom koji to gleda, onda va srav po kojem
132 133

Ibn QaJJim ci-Diewzi
"shvatanje srca imozga temelji se na pojavi predstave srca i m
il
. " ozga u
s 1 razuma posraje neodriv.
Isro rako, vaa primjedba da bi, ukoliko bi sila razuma obi raval
u ona bi moraJa bici permanentno svjesna tog tijela:
dok nasa SVIJ eSt o srcu i mozgu nije takva, podrazumijevala bi samo
kaeda ta sila obitava u srcu ili mozgu, dok se ne bi moglo
J na koji tvrdi da obitava u jednom posebnom tijelu,
CJ u nefsu, ko;e ;e Isprepleteno sa ci;.dom (beden) budu,.
da. l ' Cl
on mi da je dua (nefs) jedno posebno tijelo ida
UVIJek zna da Je ona posebno tijelo, da nikada to ne s uma, osim
u nepanje. Tune se eliminira primjedba koju sre, u svakom
nastojali odrati akruelnom.
*
Sro se vae u estom tj. da je svako svjestan
te SVIJest znact biti onog to se poima kod onog
ko;1 to je prihvatljivo samo ako se uzme da dui nije po-
mJesto gd;e obitavari ird., odgovor bi bio da se co temelji
na n!emu, naime na rome da znanje predstavlja
predstave koja je onom to se poima u onom
ko;1 ro ro nema svoga utemeljenja u istini iz razloga koje
smo navel1 kada srno razmatrali pitanje znanja. ako bismo to
i je navedena predstava samo uvjer da se postigne
znan;e, a ne 1 samo znanje.
. lsto primjedba, sa svojim nejasnim izrazima i loim pre-
nusama, bila bJ oborena- ako bismo, npr., uzeli kamen ilidrvo i rekli:
je koja opstoji sama po sebi, a njezino je kod njezina
to b1 da i te neive rvari moraju biti svjesne svog
KNJIGA O DUSI
1sve su ivo enije, takoder, svjesne svog pa ako je nero svjesno
sebe. to daje njegovo jedna apstraktna esencija, to bi
da su due svihivotinja apstraktne esencije, to vi ne mislite.
*
* *
Sto se vae izjave u sedmom ej. da neko od nas
moe zamisliti more ive i brdo od safira ird., ro je primjedba koju
je iznio Ehu ei-Berelcir ei-Bagdiidi, a koja je vrlo klimava s obzi-
rom da se temelji na rome da su te zamisli srvari koje imaju svoje
realno postojanje, da su urezane u razumnu duu na kako je
ea dua umetnuta u svoje obiravalice. zna se pouzdano
da re zamisli nemaju svoje realne osnove, da ih um kao
pretpostavke, i da nisu urezane u duu, da se ni forme
vanjskoga znanja ne urezuju u duu, pa kako da se u nju utiskuju
nerealne imaginacije!? Ova primjedba je, prema rome, pobijena ro
ne da se ne moe praviti razlika drugih nerealnosti, jer
um pravi razliku nevidenja, nemirisa i
dr. , to ne da ro sugerira i realno egzistiranje tih
nerealnosti. Naprotiv, radi se o vrsta nemogu-
realno postojanje nije
Porom kaemo: ako je zamislivo zalaenje oblika i razmjera u
new to na bilo koji ne posjeduje i razmjeru, zato
ne bi bilo zamislivo i za1a7..enje znanja velikog oblika i velike razmjere
u malo tijelo?! Isto rako, ako nepodudarnost u svakom smislu ne
stoji kao prepreka zala.enju slike i oblika u apstraktnu esenciju, rim
prije nepodudarnost velikog sa malim ne moe biti smetnja davelika
slika ude u malo mjesto. Uz co, vae najranije ustanovile su
dokaz da urezivanje slike koja bi obitavala u apstraktnoj esenciji nije
za ta su naveJj niz razloga.
134
135
- ------- --------------
--------------------------
IbnQnjjimei-Diewzi
Sto vae izjave u osmom naime "kada bi sila
razuma b1la qelesna, onabi uvrijemestarostioslabila",onanesro"i.
Odgovorna tosastojaobise iz viederalja: J
l zatobi bilodopustivokazati dajeneophodansamoodre-
denstepenzdravljacijelada bisemoglaodratioptimalna
dokoptimalnosmnjerijelaupogledu
zdraviJa ruJe od za optimalnosrsranja ra.zumske
sposobnosti.Akoje daco takobude,ondanijene-
kazatidasetajminimalnistepentjelesnogzdravlja
zadravasve do kraja dobi, rako da razum ostaje
(u punoj funkciji) svedokraja;
2. starom moebici, kontinuiranozdravo razumsko
poimanjeosiguravacotosenjegov razum odrl<tva nekim
organima koje kasno kvarenje ideformacija, pa
todvojezahvati ire organe rada dolazi dokvarenja
nJegova razuma injegova poimanja;
3. nije. ni todanelcirjelesnisasraviboljepogoduju
nekimsposobnostima, paje da tjelesni sastavsta-
boljepogodujerazumskojsposobnosti,uslijed
cega unJemu dolazi do snaenja ra.zumske
4. kadajetijelounaponusvojesnagei silinetada su svesile
snane, takodasustrastveneignjevnesiJeveomasnane,
resnagatihsila nedoputajurazumuda funkcionirasavr-
eno, i tekkada nastupistarostislabost, usljed reslabosti
idoslabljenjatihsila kojesustajalenapuru razumu
da djeJuje usvom punom kapacitetu. isro rako,
i sam razum,ali nakonto njegazahvati ra

KNJIGA O DUSI
se pojavljujei unjegovimantipodimatakodamanj-
kavost ujednomod njih biva nadomjetena
udrugome, sepostieporavnanje;
5. srar je mnogoroga istekao veliko iskustvo,
obavljaojebrojneposlove idobro ih uvjeibao, rako da je
stekaobrojnaiskustva.Svetodoprinosiirininjegovemisli
isnazi kompenziramanjkavostkojasepojavi
saslabljenjem tijela isila pohranjenihunjemu;
6. obilnoscposrupakaproishodiiz dubokoukorijenjenihda-
rovitosti u rako da onajviak kojisena taj
postignenadomjeta onu manjkavostkojasejavljauslijed
uruavanja rijela;
7. uvjerodostojnoj predaji biljeese Vjerovjesnikovc,
s.a.w.s., stari,dokdvijesrvari unjemu ostaju
hiri mlade: pohlepa i nadanje!"
65
Srvarnost po-
ovajhadis.Medutim,iporedrogatopohlepainada
spadajuuejdesnesilei uprolaznasvojstvaipakslabljenjecijela
ne zasobomiobaveznoslabljenjetihdvajusvojstava
iz proizlazi da uruavanje rijela, njegovo slabljenje ne
obaveznoi slabljenjesvih tjelesnih svojstava;
8. svjedoci smo da mnogi srari ljudi zapadaju u senilnosr
i umnu slabost, ih rigidnost misaonog procesa.
Stavie,tojerako u kako to i
Uzvienoga:lvfnogi odvm podstilrost doi/e u
kad da zna bilo !ta od onoga to tako
" Hadisbiljee:11rmizii Ibn Madldi.cuodjeljkuowhdu.?.atimMuslimu"Poglavljuo
zelum",rcAhmedusvom"Musnc:d"u. u obliku:...advijescvariomju:
pohlepai nada".
137
---------------------------------------
IbnQaJjimeiDew:t
dobro (En-Nahl,70}Scar dakle,usvomnaj-
bjednijemivotnomdobu postajepoputdjetetailizapada
ujogorescan jeodroga, dokseonaj komese netotakvo
nedesinesmatradaje u"najbjednijestanje";
9. ne postoji tijesna i neraskidiva interaktivna veza
tjelesnei duevnesnage, kao ni slabostijednogai
slabostidrugoga - neko moe biti tijelomsnaan, aJi slab
duhom,kukavicaistraljivac,dokdrugi moebitislabti-
jelom,alisnaanduhomi, kaotakav,bitihrabari
i poredsvojetjelesneslabosti;
l O. ikadabismosesaglasilisonimtonavodite,tooperne
bibioargumentdajeduajednaapsrrakmaesencija, koja
nijenitiunutarniti izvanOvogasvijeta,da nije ni ucijelu
ni izvan njega,jer da jeduaneko svijetlo, nebesko
tijelo,namijenjenozemaljskimtijelima,onanebimoglabiti
izloenarasrapanju,slabljenjuipromjeni,cojesvojstveno
zemaljskim tijelima. Prema come,
rastapanjai slabljenja u tijelu, ne daseisto co mora
nunodeavati iuduevnojbiti.
Sco se vae izjave u devetom ej. "um ili razumska
silajeusvojim neovisnaotijelu,aonotojeupogledusvoga
djejsrva neovisnoo tijelu nunomora biti iu pogledusamogasebe
neovisnoo tijelu",odgovorje pouzdansudojednoj
..
Ajet uKorknrovom prijevoduglll.li:"Ima v:u koji dubokustarondolivitc,pabn.ola-
boravileonoto=ard"Mismoseuovom posluiiliprijevodomMuhammcda
Asadn kojije, mislimo,i precizniji,11i holjeraaiavaonoto nutor1,cllkn7.1tl.
KNjiGAODUSI
tjelesnojsiline dasetoisto moekazati i zasvedruge
1 y
1
dakle u ruci nemate nitadrugodoneosnovanu tvrdnJU 1
sl e.
pogrjenuanalogiju.
formaiakcidenta!ijemorajuimatisvojeobitavalite,a
ta njihovapotrebaza tim obiravalicima dolazisamozbog njihovih
To suonekao takve neovisne ne d<1 susameposebi i
neovisneodtihobitavalita.Akoje,dakle,netoneovisno,temeljem
bilo kakve odredbe, ne da kao takvo, samimsvojim
moebez tihobitavalita.Opet- Bognajbolje
Sco se vae izjave u desetom tj. dase tjelesna
iscrpljujemnotvomaktivnosti,cedasc,nakontojednomoslabi,vie
ne moevratitisnazi itd.,odgovorna to jestdaje imaginacije
tjelesna, re dajeusranjuzamisliti stvari velikihdimenzijajednako
kakojeustanjuzamisliti stvari.TakoonamoezamislitimaJu
glavnju na isci kakozamiljaSunceiMjesec.
Isto rako, snanim, dominantnim pogledima
stvari.Takokaemo:visokorazvijeni,velikiumovinebave
sepromiljanjemsitnihsmislova,jeronajkoseudubiuspoznavanje
GospodaranebesaiZemlje,Njegovihimenaiatributa,onse
urakvomstanjunebavi jedinstveneesencijeinjezine
stvarnosti.
Stose vae izjaveujedanaestom naimedase,kada
reknemodacrnostojinasuprotbijelogaunaemumumoradogoditi
uprisumjenjesutinecrniJaibjelilaistovremeno,dok inajprosrija
138
139
Ibn QaJJim ei-D!ew:i
logika kazacida je sjedinjenje cog dvoga u cijelu
-odgovor bi bio ro to kaete temelji se na postavci da se u
onoga koji neto poima formira slika predmeru koji
se poima, co, medutim, nema osnova. Vae argumenriranje utisnu-
slike u ogledalo ne stoji, da se u ogledalo ba nita ne
utiskuje, kako to dri umnih ljudi .izreda filozofa, apologeta
i dr. Uostalom, stajalite o utiskivanju je neodrivo iz vie razloga.
U kaemo: Ako ste miljenja daje ono ro se uriskuje u
dui kod poimanja crnila i bjeliJa samo njihov obris {rusu m), njihova
vizuelna reprodukcija, a ne i njihova stvarnost, zato onda ne bi bilo
da se obris tih stvari pojavi i u tjelesnoj rvari?
*
* *
Sro se vae izjave u dvanaescom naime "kada bi mje-
sto poimanja bilo neko tijelo - a svako tijelo je podlono djeljivosri
- rada bi bilo da jedan dio tog tijela o posjeduje
znanje, a da, istovremeno, drugi njegov dio o tome ne zna nita. U
rom bi u jednom mogao neto i poznavati i ne
poznavati ga!", odgovor bi bio ta primjedba je neodriva
prema vaim vlastitim jer su kod vas istrast i srdba i ima-
ginacija tjelesna sranja je obitavalite djeljivo pa bi, shodno
rome, bilo da se u jednom dijelu pojavi strast i srdba, a u
drugom dijelu nero upravo suprotno njima. Tako bi mogao
udjeti za i odbojnost prema rome u isro vrijeme, biti
srdit na nekoga i ne biti srdit itd.
KNJIGAODUSI
Sto se vae izjave u trinaestom tj. "kada se na tjele-
utisnu odredene gravure tada samo postojanje tih gravura
snu, ....
utiskivanje nekih drugih urezaka. Sro se
0
ruje stvar upravo suprotna od roga '' itd. -odgovor bi bio
krajnji domer re vae izjave jeste da se radi o ana-
logiji, no ne i sveobuhvatnoj. To medutim, nema vrijednosti ni za
pretpostavku, a nekarnoli za sigurno znanje, da su razumske
utiskovine znanja i spoznaje, dok su one tjelesne forme i slike. Tako
nema nikakve sumnje da su znanja u svojim b icima od slika
i oblika, to da se sud o nekoj apsrrakmoj stvari ne moe pri-
mijeniti i na neto to ne pripada roj vrsti.
Sro se vae izjave u naime "kada bi dua
bila neko tijelo tada bi, elje da nogom napravi
pokret i izmedu pokretanja re noge postojala odredena vremenska
distanca" itd.-odgovor je dub, u zajednici sa tijelom, moe
biri samo u jednom od tri stanja:
a) da ga obavija s vanjske strane, poput
b) da je stacionirana na jednom mjestu, poput srca ili mozga i
e) da proima sve dijelove rijela.
U svakom od ta tri njezino pokretanje onog ro eli
pokrenuti se, njezinom voljom, bez vremenskog proroka,
kakvo je npr. onoga ro se nade pred jen je
mirisanje, kuanje ...
U amputiranja tjelesnog organa ne dolazi i
do amputacije cijela due koje je bilo zdrueno s rim organom, bilo
da ga je obujmljivaJo iznutra ili izvana: dua taj organ, se
140
141
Ibn Qn)Jim eiDtcw:a
urrne, isrog rrenurka naputa, se iz njega bez ikakve vremen-
ske z.a.drke. naputanje rog organa jest popur
zraka 1z posude u koJu se nalije voda. Kada bi dua bila sracionirana
na jednom mjcsru u tijelu, ni rada se ne bi morala odvajati s ampu-
ciranim organom, a ako bi cijelo obujmljivala sa vanjske strane ni u
rom ne bi bio porreban nikakav vremenski imerval izmedu
njezine volje da pokrene cijelo i samog pokreranja tog cijela, bi u
rom njezino djelovanje, predstavljeno u pokretanju organa,
bilo poput djelovanja magneta na mera!, svejedno ro nije u nepo-
srednom dodiru sa njim.
Pocom vel imo: ova bezumnost sa vremena upravo
vama ne ide u prilog, s obzirom da kod vas dua nije niri spojena
sa cijelom, niti je razdvojena od nj ega, nije ni unutar rijela, ni izvan
njega, pa vas ro i obavezuje.
*
Sro sc vae izjave u petnaestom naime "kada bi dua
bila neko rijelo ona bi bila djeljiva i moglo bi bici da jedan njezin dio
posjeduje znanje, a da drugi dio cog znanja nema, rako da bi u
rom slubju, mogao jednim svojim dijelom bici znan, a drugim dijelom
neznan" - odgovor bi bio ova primjedba sastoji se od dviju
premisa: jedne koja podrazumijeva uzajamnu povezanost i druge, koja
podrazumijeva izuzernosr, medutim u obje njih, ili najmanje u jednoj
od njih, ima nero to ih neodrl.ivima. Naime, mi ne moemo
bezrezervno prihvatiti rvrdnju da bi ona, ukoliko bi bila neko tijelo,
jednim svojim dijelom mogla bici znana, a drugim neznana s obzirom
na da je dua prosta, da nije sloena od svih ovih elemenara,
ni sastavlj ena od dijelova, rako da kada zna za sebe zna i za
svoje neznanje. Ovo prvu premisu neodrivom.
KNJIGA O DUSI
Sro se one druge premise, mi ne moemo potpuno
da dua ne bi mogla jednim svojim dijelom biti svjesna
010
do:bi istovremeno drugim svojim dijelom mogla bici nesvjesna, o
vi ne samo da niste iznijeli nikakav dokaz kojim bis re
tu za to niste iznijeli ni bilo kakvu primjedbu. Po-
znato je, medutim, da je ponekad svjestan sebe samo u nekim
aspektima, nei u svim, i da se ljudi razlikuju u rome. Kod
nekih je svijest o sebi mnogo izraenija nego kod drugi h. Uzvieni
kae: fnnnojte biti kao oni koji mZltbomvili Allaha, ptz}fOn da
znborave i sami sebe! (El-Har, 19) Radi sc, dakle, o rome da ovi sebe
nisu u cijelosti zaboravili, samo u onom dijelu u kojem se nalazi
njihov interes, njihova pocpunosc i srernosc, dok sc nisu zaboravili u
onom dijelu gdje se nalaze scrasti, strastveni uici i strastvena volja,
uslijed je Allah da zaborave ono gdje se nalazi interes
njihovih dua, rj. da postupaju kako co nala7.e taj inreres i da idu za
realizacijom tihimeresa, da nastoje otklon iri manjkavosti i nedostatke
svojih dua i da ih prevladaju, te da otkrivaju i idu za rim da dosegnu
sve ono to doprinijeti njihovoj porpunosri, zbog su i srvorene.
Prema rome, oni u rim aspekrima ne poznaju srvarnost svojih dua,
dok ih istovremeno poznaju u drugim aspektima.
Sto se vae izjave u esnaestom naime "kada bi dua
bila neko cijelo u rom bi cijelo moralo dobi d na teini
njezinim zalaenjem u njega, jer je pravilo da se, kada se na jedno
tijelo doda drugo tijelo, rei na rog rijela ova primjedba je
veoma teka, a jo je rei onaj koji je kao argument,
da ba svako cijelo i ne mora dobiti na teini kada mu se pridoda
neko drugo cijelo. Ako se, npr., na jedan teki balvan nadoda tijelo
142
143
Ibn Qajjim el-Dewzi
vatre on. mnogo izgubiti na svojoj teinj; ako se u omot, koji
ima svoju teinu, umetne tijelo zraka on postati laki. To je mko
sa onim tekim tijelima koja po svojoj prirodi zahtijevaju sjedite i
sredite, i koja se po svojoj naravi upravljaju prema rome. to se pak
onih tijela koja se po svojoj prirodi prema gore, ona nisu
podlona rome, je stvar sa njima upravo supro ma od onog kako
je sa tekim tijelima. Ona, naime, kada se pridodaju nekom tekom
tijelu doprinesu tome da to tijelo postane lake. Jedan je, upravo
ru rekao:
Tefke bijahujla.Je koje nam stigofe prazne,
ali kad vinom napunie se one
post.ae lahke i samo !to nepoktjee uvis!
Tako to s tijelima biva -lakaju kad u njih zalaze due!
*
* ,..
Sro se vae izjave u sedamnaestom rj. "da je dua
neko tijelo ona bi morala imati i sve one karakteristike koje posjeduju
i sva druga tijela, tj. morala bi bici lahka iliteka, topla ili hladna,
mehka ili tvrda ... " itd.- ona je neodriva, arg umem je koji je pobijen.
N rume, ne moraju sva cijela imati iste osobine i isra svojstva. Allah je
njil1 u pogledu svojstava, osobina i prirode. Neka
od njih se mogu vidjeti okom i dotaknuti rukom, dok se druga nici
mogu vidjeri, nici dotaknuti; neka imaju boju, a neka su bezbojna;
neka nisu pod utjecajem toplote i a neka jesu.
Treba kazati dadua ima sebi svojstvenih osobina koja ne dijeli ci
s jednim tijelom. Ona ima sebi primjerenu teinu,
toplinu i i njenost. Tako moe vidjeti veoma teka
premda mu je tijelo lahko j suho, i moe vidjeti suprotno:
KNJIGAO DUI
veoma lahak, a tijelo mu teko i krupno; moe vidjeti kako
je dua njena i blaga, a gruba i tvrda; kako neko ima
zdravo pa moe osjetiti zapah nekih dua, koji je poput usmrdjele
crkotine, odnosno miris drugih dua, koji je ljepi od mirisa miska.
Kada bi Boiiji Poslanik, s.a.w.s., proao nekim putem iza njega
bi na putu ostao mirisan ttag rako da b j ljudi znali da je on
ruda proao. To je, svakako, bio miris njegove due i njegovoga srca,
dok je i njegov znoj bio mirisniji od svega drugog, to je bilo rezultat
rn.irisnosti njegove due i tijela. On, je najistinitija u svem
ljudskom rodu, rekao je da "kada dua naputa tijelo, od nje se iri
miris popur najljepeg mirisa miska koji postoji na zemlji, odnosno
zapah pop ur najodvracnijeg zapaha crkotine koji postoji na zemlji",
re da bi to i svi prisutni mogli osjetiti da im je mirisa dovoljno
razvijeno. Mnogi to doista i osjete. Ne mali broj njih je i o
tome. No, dovoljno je ono to je rekao onaj koji najistinitije zbori.
On je kazao jo i to da su "due vjernika bljetave, a due nevjernika
crne!"
Jednom osobine dua su isuvie i moe ih negi ra ci
samo onaj ko o njima nema ba nikakvoga znanja.
*
* *
Sco se vae izjave u osamnaestom u, nrume "da je dua
tijelo, ona bi morala biti dostupna svim odnosno barem
jednome od njih ... " itd.- odgovor na to bio bi to ne
mora biti tako, iako vi ne samo da niste iznijeli nikakav dokaz za tu
svoju tvrdnju niste ostavili nimalo prostora za razgovor o tome,
za da je raj va stav upitan. Dua se, ipak, moe
rako da se moe dotaknuti, moe se vidjeti i moe se osjetiti
144 145
Ibn Qajjim ei-Dicwzi
njezin miris, ili zapah, kako smo to vidjeli kada smo govorili o izla-
scima dua iz cijela, samo to mi to ne vidimo.
Za ovim argumenrom ne moe posegnuti niko ko prihvata posla-
da je i melek jedno cijelo koje ne moe
nijedno nae Ista je stvar i s diinnima i ejtanima - i oni su
nevidljiva cijela koja ne potpadaju ni pod jedno nae Tijela se
u rom smislu veoma razlikuju sobom: neka se od njih mogu
dosegnuti s brojem dok se neka brojem njih ne
mogu dosegnuti; neka se mogu dosegnuti samo jednim dok
druga ne moemo desegnuci- premda u nekim situacijama
mogu bid dosezi jiva -s obzirom da nam za njih nije stvoreno sredstvo
kojim bismo ih dosezali, ili co ne moemo zbog neke zapreke,
ili jednostavno zato to nisu naim Tako cijela koja
nemaju boju nije dosegnuti okom, poput zraka i vatre u nje-
nom cijela koja nemaju aromu ne mogu se dosegnuti m
mirisa, poput vatre, kamenice i stakla; cijela koja nisu opipljiva ne
mogu se dosegnuti dodirom, kakav je npr. zrak ...
Isto tako i dua (n1h) poima spoznajama ovih
posredstvom njihovih Tako je i nefs spoznajno iako
nije osjetan: tijela i akcidencalije su osjetni i nefs ih i prihvata
njihove promjenljive - vrline i - onako
kako nebeska cijela prihvaraju sva prolazna sranja koja se smjenjuju
na njima, istovremeno se po svome izboru, silom
cijelo. Tako u tijelu vri svoj utjecaj i potpada pod njegov utjecaj:
bol i nasladu, radost i rugu, zadovoljstvo i bijes, ugodnost i
ljubav i mrnju, se i zaboravlja, penje se i sputa,
prepoznaje i ne prepoznaje. Njezine manifestacije su i potvrda
njezina postojanja, ba kao to stvorene stvari postojanje
KNJIGA O DUI
Stvoritelja Uzvienoga i ukazuju na Njegovu savrenost, da
posljedica neminovno ukazuje na uzrok koji ju je izazvao.
utjecaj dua jednih na druge ne niko ko ima
zdrav i razum, kada se one u nekom
smislu oslobode tjelesnih smemji i zaprjeka, uslijed se njihove
sile mnogostruko Do toga dolazi onda kada se
dua suprotstavi svojim porivima i kada re porive upregne u pravac
visokog morala: prema hrabrosti, pravednosti i dareljivo-
sti, ce ih odvrati od niskog morala i svega onoga to karakterizira taj
moral. Tada njezin utjecaj u svijetu postaje mnogo snaniji i daleko
prevazilazi tijela i njegove trenutne prilike: rada moe
pogledati u veliki kamen i raspo loviti ga, u veljku ivotinju i ubici je, u
dobro i da rog dobra nestane. U rosu se uvjerili mnogi
narodi, uz svu svojih rasa i vjera. To je ono to se naziva
urokom - "pogotkom oka" - ro djejstvo oku, premda u
stvarnosti to nije njegovo djejstvo djejstvo nefsa zakamu8iranog u
drugom imenu i Njegovo djejstvo moe biti realizirano rako
kroz izravan pogled oka, ali i ne mora- moe mu se nero opisati i
na udaljenosti pa da on u sebi sprovede proces i da co nero
tamo upropasti. Ti sam moe vidjeti djelovanje koje dua izazove
u tijelu: moe vidjeti kako cijelo bljedilo, crvenilo, kako ga
obuzima pozitivno raspoloenje samim njezinim sa njim,
samom njezinom snagom. To djejstvo umnogome prevaziJazi djejstvo
tijela i njegovih prolaznih sranja. Tijelo zapravo i moe djelovati samo
na drugo tijelo s kojim se susretne i s kojim u dodir, moe na
njega izvriti utjecaj.
narodi, svakodnevno su svjedoci djelovanja
unutarnjih podsticaja (himem), koji su u stvarnosti vrlo djelotvorni,
i stoga se nastoje njima, te upozoriti na njihove posljedice.
146 147
Ibn Qajjim cl-11tcw:
Tako je Boiji Poslanik, s.a.w.s., naredio da urokljiva pogleda
opere svoja pazuha i druga mjesta na kojima ima i da potom
ru vodu salije na onoga koga je urekao svojim pogledom,
neutralizirati svoj utjecaj u njemu. To je tako uslijed naravne stvari
koju je ustanovila Boija mudrost: dua sklona zlu (nefs emmarah) je,
naime, u dosluhu sa takvim mjestima, sviknuta je na njih, i vanjslci zli
dusi joj pomau i rado na ta mjesta, s obzirom da su bliska
njihovoj naravi. Kada se tal-va mjesta operu vodom ta varrenost se u
njima ugasi, onako kako se i uarenosr eljeza gasi vodom, pa kad se
ta voda salije na onoga koga je zadesio urok ona sa njega slcida onu
vacrenosr koja se bila prenijela na njega od onog je oko urokljivo.
Stoga su upravo onu vodu u kojoj se hladilo uareno eljezo
propisivali kao lijek za poznare bolove i tegobe.
Ljudi su iskusili utjecaje dua jednih na druge u svo-
jim snovima, kada se due oslobode tjelesne scege. Sve ce nije
ni izbrojati, a mi smo ranije skrenuli panju na neke od njih.
Svijet je, naime, jedan drugi svijet, od svijeta fizi ooh cijela, i
pravila i manifestacije koji tamo vladaju ji su od manifestacija
tijela. Stavie, svi oblici ljudskog djelovanja u pojavnom svije-
tu izrazi su djejstvovanja dua, koje taj utjecaj sprovode posredstvom
rijela. Prema rome, due i rijela proizvode
efekat, oboje sudjeluju u djelu. 1dok dua ima neke manifestacije u
kojima tijelo ne sudjeluje, dotle tijelo nita ne moe
samo, bez sudjelovanja due.
*
". *
Sro se vae izjave u devetnaestom naime "da je dua
neko cijelo ona bi morala imati duinu, irinu, dubinu, povrinu i
formu, ne rno7.e biti bez tvari iboravita" itd. , odgovor je slije-
KNJIGAODUI
na vau primjedbu da se sve ove mjere vezuju za tvar kaemo:
pa ra, i dua ima svoju tvar od koje je stvorena i od koje je dara u
odreaeoom obliku i u odreaenoj formi.
Na vau primjedbu: "'Ako je njezina tvar dua, onda se mora
raditi o spoju dviju dua, a ako nije dua onda ima tijelo i formu" ,
kaemo: njezina tvar nije dua ba kao to ni tvar nije sam
tvar dlnna nije dinn, tvar ivotinje nije ivotinja.
Vaa konstatacija: "Dua mora imati tijelo i formu" ustvari je
lana premisa. Dua je, naime, stvorena od tvari koja ima
formu. Tako rvrdimo isro i vi za obaranje ove tvrdnje ne navodite
nikakvu primjedbu, a nekamoli da iznosite kakav ili
barem argument.
"' *
Sro se vae izjave u dvadesetom rj. da "jedna od ka-
rakteristika tijela jeste da je ono djel j ivo, rako da mali dio njega nije
kao i veliki. Kada bi tako i dua bila djel jiva, ukoliko bi i svalci njezin
dio bio, takoder, dua, rada bi ustvari posjedovao mnoge, a ne
jednu duu. Ako pak ti dijelovi ne bi bili dua, rada ni njihov zbir,
isco rako, ne bi mogao biti dua", odgovor bi bio ako
kazati da je svako tijelo izvana djeljivo, rada la,
da to nije rako u Sunca, Mjeseca i zvijezda. lsro tako,
nije da je svakom tijelu imanentna djel j ivost i diobnosr izvana,
to je neupi rno kod onih koji postojanje jedinstvene esencije
(dewher ferid), dok kod onih koji priznaju cu esenciju ona zauzima
prostor, no nije joj svojstvena djeljivosr. ako bismo i prihvatili
da joj je svojsrveoa d jeljivost, na ta bi nas co imalo oba vezivati?
148
149

IbnQaulmci Dicwd
Navae "Kadabitakoiduabiladjeljivatadabi,ukolikobi
i bio, dua, usrvariposjedovaomnoge,a
nejednudusu odgovaramo:Tobimoralotakobiciukolikobisejedna
dua,doista, podijelila naviedua,toje,medutim,apsurdno.
Stose vaeprimjedbeda"akotidijelovi nebibilidua,rada
ni njihovzbir, isto rako, ne bi mogao bitidua", rreba kazati da je
to premisa,bezikakvihuporita, dapostoji veliki broj
subjekata koji svoj subjektivitet imaju cek u zbirnosti svih svojih
dijelova.Takvaje desedcaisl.
*
Srosc vaeizjaveudvadesetiprvom naime"dajei
samadua neko djelo rada bi iona trebala drugu duu irako dalje,
dounedogled",odgovorbibio datijelopotrebuje
duukoja gaodravatine daiduapotrebujedruguduukoja
odrl.avaJa."Tojejednalanatvrdnjakojaseoslanjanaanalogiju
CIJ ajeneutemeljenosrjasna,s obziromdasvakocijeloinemoraimari
nekuduu kojabigamoralaodravati,kakvasutijelaminerala,tijelo
zraka, vode, vatre, zemljeirijelaosralih neivib rvari.
Ako bistevirekli:ali to nisuiveirazumnestvari,za razlikuod
due, koja jeiva irazumna?!, mi bismokazali: utom proi-
zlazilabidasvakoivo,razumnotijelousvomodranjuiopstojnosti
porrebuje duu koje egzistirati, to je slobodna i uz co
neutemeljena tvrdnja, dasu idinniimelekiivi irazumni,
adausvojoj opstojnosrinepotrebujudrugeduhovnesubjekte,koji
bi ihodr7..avali.
Akobisterekli:miscsla7emosavamaupogledudiinnaimeleka,
nooninisucijelakojazauzimajunekiprostor!- mibismonarokazali:

KNJIGAODUSI
mi razgovaramo s ljudima koji vjeruju uAllaha, Njegove meleke,
knjigei poslanike,dokjerazgovoroduis onimakojinevjerujuuto
utal udnastvars obziromnatodaoninevjerujuuTvorcai
dueimelekaikoji nepriznajuonotosudonosili poslanici,ce koji
zanemaruju ono na ta pojavnost uz vjerovanja,
da manifestacijedjelovanja meleka idinna- uz
dopustnjihova Gospodara- nije nijekati. Ne moe
se kazati da te manifestacije nastaju same posebi, nitida ih mogu
ljudskesile.
Sco se vae izjave udvadeset idrugom ej. "ukoliko
bi bHa neko tijelo njezino vezivanje za tij elo, u dn se ono
dogada na stapanja (redahu!), podrazumijevalo
bi ulaenjejednogdjeJa udrugo,dokbi, u da se na
priljubljivanjaisusjednosti,jedan ustvari
predstavljaodvarijelaodkojihje jednovidljivo,adrugonevidljivo",
odgovorbi sesastojaood nekoliko
l. srapanje tijela - dvaju gustih tijela jednogu
drugo, usmislu dazauzimaju isci prostor- nije
dokje danekorijetkocijelo ugustoirasprostre
seponjemu;
2. ovojeneodrivo,demantiragavieoblika:voda,npr.zalazi
udrvo i oblak, vatra ueljezo, hranazalazi usve dijelove
tijela, dinni ulaze u onog koga opsjednu... Prema tome
dui, njezinoj Auidnosri, nije dase
spletesa tijelom i usvenjegovedijelove;
151
---------------------------
IbnQa)ltmci-Du:w:t
-
3. prostorkoji duazauzmejesttijelo,itaj prostorjenjegovo
mjesto koje je odvojeno od njega. Ovakvavrsca stapanja
svakako nije Kad se duarascavi od cijela ona
radazauzmenekidrugiprosror,neonajkojionozauzima.
Tadanjihdvojenisustopljeni, svakoodnjihdvogaima
svojvlastidprostor.Jednom zalaenjedueu tijelo
supcilnijejeodzalai.enja vodeuzemnocle i u ti-
jelo. Prematome, ova primjedbanemanikak-vog uporita
injomese ne moeoponirationometosugerira Objava
i co podupiru racionalni dokazi. Pa - neka je AJiah na

KNjiGA O DUSI
RASPRAVA DVADESETA:
DALIIZRAZINEPSI RUH
ISTUESENCIJU
ILISUTODVIJE STVARI?
Ljudjsuo romezauzeli srajalica.
Jedni kau - a onisu - da ra dva izraza isru
esenciju.
Drugikauda jetodvoje co imi uzBoiju i
podrku,razjasnitibitovogpredmeta.Takokaemo lzrazom
"nefs" seviestvari.Jednaodnjihjei"ruh".EI-Dewherikae:
"Nefs,tojeruh. Kaese:Iziaojenjegovnefs."EbuHarrakae:
Spasi u zdrat' i iv, dula (n4i) mu na vrh bi
Nita drugo izbavi u do pla!t i sablja ti
Tj.platisabljakojatiti odzla.
Nefs ikrv. Kae sc: Potekao mujenjegovnefs. U hadisu
sekae:..Ono krv (nefs) nije ne vodu ako
ugineu njoj!"
Nefs itijelo.Pjesnikkae:
sam dil Ebu umim uprska svojl
(tiimur) tijlla (1t4i) Mtmzirotltl!
J53
152
--------------------------
Ibn Qa]J tm ei-Dewz1
lamur krv, a i urok. Kae se: Toga i roga je zapahnulo
tj. urokljivo oko. '
Ipak, ne stoji to kako on kae, jer nefs ovdje duu,
odnosno duh (rilh), a vezivanje za oko je samo
da se urok osrvaruje posredstvom pogleda. Prema rome,
ono to ga je pogodilo jest dua/duh urokljivca, kako je co ranije na-

Izrazom nefs u Kur'anu se u njegovoj cjelini, kao
npr. u ajetima: A kad u vi (nefs, mn. enfus)
(En-Nur, 6 1) Na Dan kada svaki (nefs)
da branif'
7
(En-Nahl, Ill) Sunki (nefs) zn/og onoga
Ito radiof'S {EI-Muddessir, 38)
Isro tako, izrazom ncfs se samo dua {ruh): A ti, o
smirmn dulo .. .! (El-Fedir, 27) vae (El-En'am, 93)
l duu odprohtjevn uzdrilo. (En-Nazi'at, 40) Ta, dtJ!a sklona
{Jusuf. 53)
S druge strane, izraz ruh se nikada ne upotrjebljava za tijelo- ni
za njega samoga, nici da njegovu zajednicu sa nefsom. Ruhom
se naziva i Kur'an kojega je Allah uzvieni objavio Svome Poslaniku.
Uzvieni kae: Na takav Mi objavljujmlO duha iz Nn.Je
Z11povijedi!'
0
(E-Sura, 52) Koji Objavu, Svoje- kome
od robova svojih! (El-Mu'min, 15) On ln/je s Objavom, po volji
Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoM {En-Nahl, 2)
Objava je rako nazvana duhom/duom (rilh) da se njome
posriie koristan i ivot, jer bez nje ivot je sasvim beskori-
..
Kod Korkurn sroji: Na Dan u kom svakt samo o sebi brinuli."
Kod Korkurn sroji: "Svalti je odgo,orlln u ono ro je r.ldio."

Kod Korkura stoji: "Spouitc sc mocce!"
Kod Korkurn stoji: "Na takav naein Mi tebi objavljujemo ono Jto ti sc objavl
1
uje!"
KNJIGA O DUSI
sran. Sravie, ivot ivotinja i stoke je bolji od njega, u je
ispravniji.
Ruh (dua) nazvan je rako jer sa njim za.ivljava tijelo. Sroga
jt: i vjetar nazvan "rih", jer se njime postie ivot - ta nasrala je
od korijena r-w-h, re je sroga i jedna od nj ezinih mnoina
envah. Pjesnik kae:
Kad (mvtih) znpu!u iz pravca zemije
ja stntju im po bubrezima osjetim ko svjdinu mi dragu!
Iz istog korijena izvedene su i imenice: rewh
okrjepa, osvjeenje), rej han (mirisno strujanje zraka) i isririiha {odmor,
oputanje).
I nefs se naziva ruhom, da ivi njemu. Nef-
som je nazvana ili zbog veoma vrijednog, cijenjenog i skupoci-
jenog, ili zbog izdisavanja rj. zbog njegovog izdisavanja
i udisavanja.
71
Kae se jo i nefes, s pokretnim vokalima, da,
kad zaspi, ona izlazi iz njega, a kad se probudi, ponovo mu
se vrati; kad umre, u cijelosti iz njega, a kad se ukopa, opet se
vrati do njega; nakon kaburskog ispira ode, a kad bude ponovo
proivljen, opet mu se vratiti!
Prema tome, razlika izmedu nefsa i ruha jesr u svojstvima, ne u
samom bitku. Tako se i za krv kae nefs, jer nj egovo istjecanje iz tijela,
koje prouzrokuje smrt, nuno za sobom i izlazak due (nefs);
bez krvi se ne moe odrati ivot, ba kao to se ne moe odrati ni
bez due (nefs). Stoga pjesnik kae:
Na otricama sablji nae,
ne ni fltt drugom!
Glagol dimi (tcneffcse) n;urno JC il btog korijena (n-f-s-) kao i imenica nefs.
154
155
----------------------
IbnQaiJimei-Dtew:t
Kae se: Prolila se njegova dua (nefs), Izila je njegova dua
(nefs), Odvojila se njegova dua (nefs}, kao to se kae i: Iziao je
njegovruh,Odvojiosenjegovruh. Proljev(fejd)je, pak,
istek. Odaclejeslijev obilan ibrzizljev. Medutim, se: Onje
izlio (elada)!- kad ndcoprolijesvojomvoljom, posvom izboru,a:
Izliose (fada)! - kad se prolije pod pritiskom, prisilno.Tako Allah
uzvieni duu 'pritisne'prilikomsmrti, ionaiscuri, izlijese.
Drugaskupina hadisa, fikha i resavufa dri da je ruh
neto odnefsa.MuqiicilibnSulejmankae: imaivot,
ruh inefs pa kada zaspi njegov nefs, kojim poimastvari, ali se
neodvajaod tijela, poputjedne niti kojaimasvoj
trak; tim nefsom koji iz njegavidisnove, dokiivociruh
za co vrijemeostaju utijelu koje rakodieiprevrtese. Kadse
prodrmanefssenjemupovratibrieodtreptajaoka,akadAllah
hrjedneusmrtitiusnu,Ontaj nefskojijeiziaozadri."
Onjo kae: "Kad zaspi njegovnefs iscaneseuspi-
njati ka gore pa kad ugleda vrati se iobavijesti o rome
ruh.Tako ruh budeobavijeten i kadseprobudina raj
zna da jesanjaoco ito!"
Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kae: "Onise potom
razilaze u poimanju ruha i nefsa. Jedni kau: ' Nefs je od
elemenata zemlje ivacre, dokje ruh duhovan isvjecloscan.Drugi
kau: ' Ruh jeudosluhusa Bogom (lahurijja), anefs udosluhu sa
(nasiicijja)!'Ljudisutimestavljeni nakunju."
Jednaskupinahadislcih kae: ''Ruhjeneco
od nefsa. Nefsje od ruha,onopsroji njega. Nefsje
KNJIGA O DUSI
pojavnost(sUrah),unjegajeumijeananevo! zlo.i masr.
Tako nema neprijateljaodsvoganefsa.SvazudnJanefsa
krenutajeOvomesvijetu,sva njegova ljubav je njemu.
pak,scremi onomesvijecu, njega preferira.Takostrastiiduza
nefsom,ejtan ideza nefsom i strastima, dokjes umom i ruhom
melek iAllahco dvoje podupireSvojim iSvojom po-
tporom."
Jednikau:"RuhovispadajuuAllahovemr.Njihovubiriwanje
onjimaOnjeskrioodljudi."
Drugi kau: "Rubovi su jedno od Boiijih svjetala, jedan od
Boijihoblikaivora!"
72
Pocomsuse raziliocomedali iruhumirezajedno
satijelominefsom, ili ne umire.
Jedni kau: "Ruhneumire, ne cruhneinepropada."
Neki odnjihkau:"Ruhovi imaju ljudska imaju ruke,
noge, vide,imajujezik!"
Jednaskupina kae: "Vjernik ima tri ruha, doklicemjerine-
vjernikimajusamojedan!"
Neki odnjih kau: "Vjerovjesnici ioni koji su postigli punu
iskrenost(siddiqiin) imajupetruhova."
Drugikau:"Duhovisuduhovnaesencija(ruhanijjet)stvorena
odmelekskihelemenata(melekiit),pakadseoslobodev racesesvojim
elementima."
Mi kaemo Srose onoga ruha koji biva
komeseoduzmeivoe, cojejedanruh,co jenekOnajpakruhkojim
7l Ovo bi da jeBogdjeljiv,dJMujeM>jstvcnafragmcnmcija,lrojeu
konfrontacijis islamskim poimanjemNjegovu Bib.
156
157
lhnQiiJJirn
Allah osnaujeSvojemiljenikejestjedandrugi ruh, ne ovaj preda-
nji,kakojeto isam Uzvieni: Njima On usrcnnjihova
usadioimhorn
73
Svojimihomnio!(EI-MudiadeJa,22)Isto
jeisonimruhomkojimjeOnosnaioSvogaRuhaEI-Mesiha,sina
Merjeminog,kakojerekao: /(adAllahrekne: 'OIsa,siMMerjemin,
sjetise bl11.godatiMojeprema imajcitvojoj: kadsam tepomogao
ruhom

(EI-Maida, ll O)
Isti je i sonim ruhom kojegaOnsputakome od
robovaSvojih- ionje odonogruhakojisenalazi u tijel u.
Sto se onihsila koje se nalaze u tijelu, onese isco rako
nazivaj u ruhovima (erwah). Takosekae: ruh, ruh,
ruh...Oviruhovijesusile pohranjeneurijelu, ioneumiru
sa tijela; onisu od onogruhakoji ne umiresa
tijela,koji nerruhnei nepropada,kakoseto satijelom.
Ruhomsenazivainerotoje odsvegaroga, naime
spoznajaBogai Njemu,ljubavpremaNjemu,
nje motivacijeu traenju Njega, Njegovevolje.Ovaj ruh uodnosu
naonajucijelujestpoputovogporonjeguodnosunacijelo,pa kad
ga izgubi budepoputtijelakadostanebezsvogaruha.Tojeonajruh
kojim Onosnauje onekoji su postigJj visoke duhovne stupnj eve
(ewlijii'),kojisuMupokorni.Stogaljudi ireknu:Taj iraj imaruha,
Taj iraj nema ruha.
Ruhom se naziva i koa mladog napunjena slamom
i sl.
Kod Korl..-ucasroji:"lSvjeLiomS\-ojimihO>nnio!"Mismo, utim, J amcndju
aurora,l:adraliizvorniizr.urilh,
r Kod Korlrumsmji: "KadsamlC Dibrilompomogno..." Mismose Ipakopredijeliliza
doslovan prijevod izraza ruhcl-qudras.
KNJIGA O DUSI
Tako: znanje ima svoj ruh, ihsiin svoj, iskrenost svoj, ljubav
i u na Allaha svoj, pouzdanje u Allaha i istinoljubi vost
LJ'udi su u pogledu ovih ruhova veoma Kod nekih
SVOJ...
odnjih prevladajusvi tiruhovi, paoni postanuvieduhovni;drugi
ih nemaju, ili nemaju njih, pa postanu prizemni , budu na
ivotinjskoj razini.
A- dolazisamoodAllaha!
n Iluin.najviisrupanjupoboinoni.rn:nujednomhadisu,kojibiljdr. Muslim,
Ehu Davud,TmniD i Ibn Mad..t. k.ld JC melek Diibrilupirao roslanib, u ..ita JC
ihsin,onmujeodgovorio:"lhslinjc oboi.avasvogaGospodarakao G3 vidi!.Jer
nko tl Njega nevidi, vidiOntchc!"
71
158
159
KN]lGA O DUI
RASPRAVA DVADESET l PRVA:
DALI SU POSRIJEDI TRI ILI SAMO
JEDNA DUA?
Kod mnogih moe se na stajalite da
posjeduje tri due: smirenu duu (nefs muoneinnah)1
6
,
duu (nefs lewwamah)
77
i duu sklonu zlu (nefs emmarah)
78
, te da
kod nekih ljudi prevagne jedna, a kod nekih druga dua. Kao potporu
toj svojoj tvrdnji oni navode kur'aoske ajete: A ti, o duJo smirma ... !
27) Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem
se duom koja sebe kori...! (El-Qijameh, 2) Ta, dua je sklona zlu!
Giisuf, 53)
je, da je posrijedi jedna dua, no koja ima
vie svojstava pa se, u vidu svako pojedino svojstvo, i naziva
imenom tog svojstva. Tako se naziva smirenom s obzirom na nje-
zino smirivanje uz svoga Gospodara, na njezino oboavanje Njega,
lli, prema islamskih filozofu: um koji je u savrenom skladu sa Boanskom
Voljom.
Tl
lli, prema islamskih filozof.!: savjest ili moralni um, koji se bori dobra i
:r.la i kaje se :t.bog zla. Muhammed Asad, u svom sure EI-Qijameh,
sinmgmu "sebeko du.ola/nefs lewwamah" obja!njaV:t kao podsvjesno manje
o svojim nedostacima i propusrima".
10
lli, prema islamskih fi loroFa: impulsivni um, koji je i ivoti-
njama.
161
fbn Qajjim cl-Dtcwzi
na ljubav prema Njemu, strah od Njega, okrenmost Njemu... , jer
ljubav prema Njemu, strah od Njega i udnja za Njim s njezine
strane podrazumijevaju skretanje pogleda od ljubavi prema nekome
drugom, od straha od nekog drugog, od udnje za njim, tako da joj
ljubav prema Njemu biva sasvim dosramorn, je potrebe za
ljubavlju prema nekom drugom, milju na Njega se potrebe
za milju o nekom drugom, za Njim i za susrerom sa Njim
se potrebe za nekim drugim.
Smirivanje uz Allaha je stvarno, ono od Njega, Uzvienoga,
dolazi do srca Njegova roba i ga obuzima, njegovo uznemi-
reno srce se Njemu rako da biva kao da je tu pred Njim, da
Njime slua, Njime gleda, Njime se Njime Po rom ta
smirenost prome i njegovu duu, i srce, i svaki dio rijela (mefasiJ), i
sve njegove vidljive i nevidljive sile. Ona njegov rub Allahu,
omekava njegovu njegovo srce i sve dijelove njegova tijela
da slue Njemu, da tee ka Njegovoj blizini. Istinsku smirenost i
nije doli sa Bogom i milju na Njega, tj. s Njegovim
govorom kojega je On odozgo sputao Svojim poslanicima, kako ro
On kae: koji vjentju i sesrca, kadseAllah smiruju...
(Er-Ra'd, 28), jer smirenost srca, njegov mir i postojanost postiu se
poriskivanjem tjeskobnosti, uznemirenosti i uzrujanosti. To se pak
ne moe drugim osim Allahom uzvienim i milju na
Njega.
Smirivanje uz bilo ta drugo samo je obmana, pouzdanje u ro
je slabost. Allahovo je nepovramo: svakome onom ko
smiraj svoj potrai kod nekog drugog, mimo Njega, nemir,
uznemirenost i uzrujanost od roga, ma ko taj bio. Stavie, ako
svoj smiraj porrai i u svom znanju, stanju ili u svojim djelima,
Allah mu to oduzeti, liiti ga toga.
KNJIGA O DUI

Due onih koji svoj smiraj uae mimo Njega Allah uzvieni
jemerama za strijele kako bi Svojim iskrenim
robovima, i Svojim miljenicima, pokazao da je onaj ko se za
drugoga ustvari da je takav ustvari i da zbog toga
ne moe do svojih istinskih interesa i ciljeva.
Srvamost smirenosti kojom dua postaje smirena jest da se ona
u spoznaji Njegovih imena i atributa, u Njegova savren-
stva, smiri uz vijest od Njega, uz ono ro je On kazao o Sebi i to su o
Njemu rekli Njegovi poslanici; da to prihvari, preda se i pokori tome
otvorenoga srca i s jer je ro jedan od Gospo-
dara uzvienoga Svome robu, posredstvom Svoga poslanika. Srce
u tome biti u krajnjem nemiru i uzrujanosti sve dok se vjerovanje ne
pomijea s imenima Gospodara uzvienog, s Nj egovim svojsrvima,
Njegovom i nad Njegovim Prijestoljem (1\.r),
s Njegovim Objavom vedrini njegova srca, kad se sve
to spusd na njega poput bistre vode kad se spusti na srce iznureno
pa se ono smiri uz nju, umiri se i obraduje, i njegovo srce, i svi
njegovi organi time se omekaju, ba kao da su vidjeli ono o
sukazivali poslanici. Stavie, to njegovom srcu bude jednako
podnevskog Sunca, pa ako bi mu ro neko- bilo ko na Ovome svijetu
-osporavao, on rom njegovom osporavanju ne bi pridavao nikakav
Kad bi vidio i da je ba sasvim sam u rome, rekao bi: l veliki
Siddiq (tj. Ebu Bekr) bio jesmi ren samo vjerovanjem doksu svi drugi
ljudi bili na drugoj strani, suprotstavljali mu se. Njegovu smirenost
to nije naruilo ni za jednu joru.
To suprvi srupnjevi smirenosti. Ona porom postaje sve kad
god ajer koji u sebi sadri neko svojsrvo njegova Gospodara.
To je neto to nemasvoga kraja. Ova smirenost je ono temeljno
vjerovanja na kome njegova ukupna konstrukcija.
162 163
Ibn QnJjim eiD!ewzl
Srce se potom smiruje uz vjere o onome ro nastupa
poslije smrti, o stvarima vezanim za Berzah, i dalje, o stvarnosti
onoga to dolazi poslije Berzaha, ba kao da sve ro vidi
pred sobom. To je unutranja stvarnost onog pouzdanog vjerovanja
(jeqin) kojim Uzvieni opisuje stvarne vjernike: l koji u Onaj
vjeruju ...! (EI-Beqare, 4)
Vjerovanje u Onaj svijet postie se tek onda kad se srce, u pogle-
du svega onoga o je Allah uzvieni neto kazao, smiri jednako
onako kako se smiri u pogledu onih stvari u koje nimalo ne sumnja,
o kojima nema nikakve dileme. Samo takav istinski vjeruje u
Sudnji dan, kako je to u hadisu koji prenosi Harisa. "Osvanuo
sam kao vjernik!", rekao sam ja, kae on, "i Boiji Poslanik, s.a.w.s.,
mi je naro kazao: 'Svaka istina ima svoju potvrdu, pa ta je potvrda
tog l'voga vjerovanja?!' 'Moja se dua (nefs)', odgovorio sam, 'okrenula
od Ovog svijeta i od onih koji su se njemu predali, j ja ba kao da
gledam izravno u Prijestolje Gospodara svoga, kao da vidim Dennet:
kako se njegovi stanovnici u njemu, ikao da
vidim Dehennem: kako su u pamji oni u njemu!' 'Ovo je
je srce Allah prosvijetlio!', rekao je on na to."
..
*
Smirenosti uz imena i svojstva Allaha uzvienoga imaju dvije
vrste: smirenost uz vjerovanje u njih, uz njihovo priznavanje i
prihvatanje (i'tiqad), i smirenost uz izraavanje Njemu
('ubudijjet) koje ea imena i svojstva nalau ipodrazumijevaju. Primjer
toga jest mirno prihvatanje sudbinskog (qader), njegovo
priznavanje. Vjerovanje u sudbinsko nalae smirenost u
svakom onom sudbinskorn ispoljavanju za odagnavanje
ku nije izdat nalog, to on ne moe ocldonici. Stoga se on tome
KNJIGA O DUI
mirno prepustiti ibici s tim zadovoljan; se srditi, se aliti i
njegovo vjerovanje biti cime uzdrmano. Tako al
nl za to mu je promaklo, niti se plal1o radovati onome to
mu je dato. Jer, ra vrsra sudbinski je predodredena jo prije
nego to zadesi i prije njegova stvaranja, kako to kae
Uzvieni: Nema nevoije koja zadesi Zemiju i vlls, ll kojll nije,
nego to damo, zapisana u Knjizi - to je Al/nim, uisti.nu, lahko - da
biste tugovali za onim to vam promaklo, a i dil se ne bisteprevie
radovali or1ome to vam On datk! (El-Hadid, 22) Nikakva nevoija se
Allahove voije ne dogodi, a On srce onoga koji u Allaha vjeruje
uputi#! (Er-Tegabun, ll)
Mnogi iz ranijih generacija o ovome ka.u "To je onaj
koga zadesi nevolja pa on bude potpuno svjestan da je
ona od Allalla, te se pomiri s onim to ga je pogodilo i u srcu s tiro
bude zadovoljan!"
Posrijedi je pristajanje, smirivanje uz djejstvo Allal1ovih svojstava,
njihovih inicijacija i manifestacija u pojavnome svijetu. To je nado-
darak na onu smirenost koja je rezulrac samoga znanja o Allahovim
svojStVima i vjerovanja u njih. Isti je isa svim drugim svojstvima
i njihovim manifestacijama, i svega onoga co ide uz njih, kao to je
sluh, vid, znanje, zadovoljsrvo, srdba, ljubav ... Sve je to smirenost
koja dolazi kao rezultat vjerovanja.
Sto se one smirenosti koja je rezultat ihs11na, ona je smiri-
vanje uz Njegovu zapovijed (emr) u smislu doslovne sprovedbe ce
zapovijedi, njezinog iskrenog prihvaranja i zagovaranja. Onaj ko je
na ovom stupnju mimo Allahove zapovijedi pokazivati nikakvu
drugu volju, nikakav poriv nici za drugim, i
prihvatiti nikakvu su mnju koja bi oponirala onom to jeAllah rekao,
i nikakav poriv koji bi stajao nasuprot Njegovoj zapovijedi. Stavie,
164 165
Ibn Qajjlm ei-Dicwzi
ako bi se i s rakvim on bi ro spustio u ravan ejranovog
doaptavanja u pogledu kojega bi on vie volio biti sa neba na
zemlju nego se njemu odazva ci. To je- kako je co rekao Vjerovjesnik,
s.a. w.s. - pravo vjerovanje.
Znak ove smirenosti jest raj da se iztjeskobnosti grijeha i
uznemirenosti koju on nosi u sebi smiri uz pokajanje (tewba), uz slast
i radost koje ona donosi. Takvo nero njemu postaje lahko
da je svjestan da su i slast, i i radosr, rezulrar
revbe. To zna samo onaj ko je iskusio i jedno i drugo, je srce
kualo plodove i jednog i drugog. Tevba donosi smirenost koja je
ekvivalenma tjeskobnosti i nemiru koje grijeh nosi u sebi. I, ako bi
grjenik pretraivao svoje srce, naao bi da je ono puno srrahova,
nemira, tjeskobnosti i uzrujanosti i da co nije samo sroga
ro sve ro prekriva omama (sekr) strasti i nehara. Naime, svaka srrast
ima svoju omamu koja je snanija od one koju ima vino. Srdba ima
oman1u od omame Stoga vidjeti kako oni omamljeni
ili bijesom neto to ne onaj koji se napio vina.
lsro rako, se iz tjeskobnosti nehara i okrenutosti od Al-
laha smiruje uz mir koji donosi okrenurosr k Allahu, uz slasr misli
na Njega (zikr), uz vezivanje due za ljubav prema Njemu ispoznaju
Njega. Ta, bez roga dua nikada ne moe svoj mir!I.ako
pravedan biti prema sebi, vid jer da se- ako je osrao bez roga
- nalazi u krajnjem nemiru, tjeskobi i nesigurnosti, samo to sve co
prekriva omama. I cek ako bi strgnuo taj pokrov, tek rada
bi mu postala jasna stvarnost onoga u se nalazi.
*
* *
KNJIGA O DUSI
Ovdje ima jecL1a suptilna rajna na koju r:reba ukazati, obratiti
panju na nju l je, rukom Onoga koji vodi do
Naime, uzvieni Allah je svakom organu odredio nje-
govo savrenstvo, njegov optimum, i ako mu taj njegov opdmum ne
bude osiguran, on zapadne u tjeskobu, nelagodu, bude uznemiren,
s obzirom na gubitak tog optimuma koji je bio za njega.
Primjer za to jest oko sa vidom, uho sa sluhom, jezik sa
govora ... Tako kada tiorgani ostanu bez onih snaga koje njihov
optimum, u njima se, uslijed roga pojavi bol i redukcija svrhe. Tako
je optimum srca, njegova ljepota, radost, slast iozarenosr u
spoznaji Njega, uzvienoga, u elji za Njim, ljubavi, ljubavi prema
Njemu, na Njega, okrenutosti Njemu, udnji i prisno-
sri sa Njim, pa kada srce ostane bez roga ono vie pati i vie bude
uznemireno od oka koje izgubi svjetlost i vid, i od jezika koji izgubi
sposobnost govora i okusa. Ono ni na koji ne moe
smirenost- makar zadobilo svijer i sva sredstva njegova, imakar
ovladalo svim njegovim znanjima -osim time da jedino Allah bude
njegov Voljeni, njegov Bog i krajnji cilj njegovih nastojanja; da On
bude jedini od koga ono trai u postizanju roga. Sutina ovoga
jest ta dasrce smirenost prije nego realizira "Samo
Tebe oboavamo i samo odTebe traimo!"
Sva srajalira komentatora Kur'ana u pogledu smirenosti svode
se na to. Ibn 'Abbas- Allah bio zadovoljan sa njim! - kae: "Smirena
dua- to je ona dua koja je iskreno predana Allahu."
Qacade kae: "To je onaj vjernik koji se smirio uz ono to je
Allah
El-Hasan kae: "To je ona dua koja je iskreno prihvatila sve to
je rekao Allah uzvieni."
166
167
----------------------------------------- ------------------------
Ibn Qajjim el D!ewza
Mud.ahid kae: "To je svaka ona dua koja nema nikakve dvojbe
da je AJlah nje1in Gospodar, koja Mu je porpuno predana u svemu
kako On postupi prema njoj." Mensur od njega prenosi i
"To je svaka ona dua koja bezrezervno prihvata da je Allah njezin
Gospodar i koja se iznutra saglasi s Njegovom i pokor-
Njemu!"
Ibn Ebu Nedih kae: "Smirena dua jest ona dua koja se smiruje
uz Allaha!" On jo kae: "To je ona koja nema nikakve dvojbe da
se susresti sa Allahom!"
Kako se vidi, sve ro su oni iz ranih muslimanskih generacija
(selef) kazali o ''smirenoj dui" ne izlazi iz okvira ova dva
smirenosti znanja i vjerovanja, i smirenosti volje i djela.
*
Kada se dua iz sranja sumnje smiri uz sigurnost (jeqin), iz ne-
znanja uz znanje, it nehara uz na Njega (zikr), iz iznevjere
uz pokajanje, iz uz iskrenost, iz neistine uz istinu, iz
smuenosti uz razboritost, iz osione umiljenosti uz krocku skruenost,
iz hvalisavlja uz skromnost, iz lijenosti uz rad - ona rada osjeti duh
smirenosti. Sve co proishodi, nastaje iz budnosti koja predstavlja prvi
od svih ldj u dobra, jer je onaj koji ne vodi o spremnosti za
susret sa svojim Gospodarom, o svojoj popudbini za povratak Njemu,
po pue Seavie, i u gorem je stanju od njega, jer budan
('aqil) zna za i prijetnju Boiju, zna ra sve nabiu zapovijedi
Gospodara uzvienoga, a ta Njegove zabrane, ta propisi o pravima,
i ono to ga zaklanja od stvarnog poimanja mga, zna to mu brani
da se crgne iz roga, zna da je to drijeme njegovog srca. To je nemar u
koji je utonuo, koji ga je snano obuzeo i kojem se prepustio
KNJIGA O DUSI
se svim porivima strasti do krajnje mjere: se u bujicama srrasri,
kad njime upravljaju navade i drutvo kad drage volje
pristaje biti poput najgorih vremena. U com svom drijeme-lu
on je sa u roj svojoj omami je s opijenima.
Ali, kada s njegovoga srca neki povik istine strgne drijeme rog
nebata i razlegne se po njegovom srcu, on se odazove com Boijem
zovu koji se pojavi u srcu Njegova roba vjernika, ili taj povik na
prijemnom mjesru probudi misao i on zamahne njome i izgovori
cekbir koji mu obasja dvorce dennetske, i rekne:
Hej ti duJo, tdko ti pomozi mi.
pokrmi se u tamnma ovih
Moda s' i ti snmtt spn.sif ntt Sraja11ju,
sretna budel po drhtanju!
Ta mu misao upaliti svjedo i on pri toj svjetlosti vidjeti za
ta je stvoren, re ta sve pred sobom od trenutka svoje smrti
do ulaska u boravka; i vidjet kako kratko traje Ovaj
svijet, kako je on nevjeran sinovima svojim, kako ubija svoje zalju-
bljenike, na koje ih niti. l na com svjetlu on se na
noge svoje i O, kakva s11mo mojtt tuga zbog onog
Ito propustih za Allaha!
9
(Ez-Zu m er, 56)
Pocom s ostatkom svog iivornog vijeka- u kojem i vidjeti
neke druge vrijednosti- nastojati ono to je propustio, njime
oivjeti ono to je bio usmrrio, okrenut se prema svojim ranijim
bez koje bi, da mu je
promakla, ostao bez svakog dobra.
u Korkuto\om prijevodu "Teko meni, koliko 'am samo duino$ri pn:rna
Allnhu propustio!"
168
169
Ibn Qajjim cl-Diewzi
Potom u svjetlu re budnosti, zapaziti svo obilje blagodati
koje je njegov Gospodar prosuo na njega, sve od vremena njegova
smjetanja u maternici pa do rog njegovog u kojima je boravio
u vanjtini i nutrini, i danju, na javi i u snu, javno i tajno, pa
ako bi ih pokuao sve izbrojati, ne bi bio u stanju. Dosta je ro to je
najmanja od njih blagodat ud.isanja: svakoga dana Allah mu samo
u tome dadne dvadeset hiljade darova! ta tek kazati za druge
blagodati?!
Zatim u sjaju toga svjetla vidjeti da ne moe ni zaokruiti, ni
izbrojiti sve re blagodati, da je primjerno se ponijeti prema
njima. l , kad bi Onaj koji je sve te blagodati dao zatraio od njega
da za samo jednu od njih poloi samo za nju bi mu otila sva
njegova djela! Tada do sigurne spoznaje da se spasiti moe
samo Boijim oprostom, i Njegovom.
Zatim u svjetlu te budnosti, vidjeti da, kada bi roli ko
dobrih djela koliko ih mogu ljudi i dinni zajedno, da bi
ona bila sasvim neznatna u odnosu na Gospodara uzvienog
i na ono to zasluuje Njegovo i Njegova To
je rako pod pretpostavkom da su ta njegova djela od njega samoga.
ra tek kazati kada su ona samo posljedica AJJahove blagodarnosti,
dobrostivosti i milostivosti, da mu je On otvorio put ka
tim djelima, pomogao mu da ih spremio ga za nji11, hrio da
ih i ih stvorio?! Da On to nije tako uradio, on ne bi
imao nikakva puta do njih.
Kad to spozna, on tada vie ne misli da ta djela pripadaju
njemu - a Allah uzvieni primiti nijedno djelo za koje onaj koji
ga je bude smatrao da je ono njegovo, sve dok u
rome ne bude vidio i izravnu Boiju Njegovu blagodarnost i
milost:ivosr prema njemu- da pripadaju Allahu, a da je od njega
KNJIGA O DUI
samo zlo i ono to ramo vodi; da svako dobro koje nalazi kod sebe
samo od AJiaha, da je to Njegova sadaka koju mu je udijelio,
ljubaznost kojom ga je bez ikakve njegove zasluge, bez
za ra bi mogao vezivati svoja nadanja u rom pogledu. Tako svog
Gospodara, svog Zatitnika, svog Oboavanog, vidi prikladnim za
svako dobro, dok sebe vidi prikladno g za svako zlo, to je i osnovna
potka svih dobrih djela, vidljivih i nevidljivih, koje ta djela
uzdie gore i unosi ih u registar onih na desnoj strani.
80
Potom mu, u svjetlu te budnosti, bljesne i jedan drugi bljesak
i on u njegovoj svjetlosti ugleda nedostatke samoga sebe i krnjavosr
svog djela; ugleda sva ona zla djela i rune postupke koje je
sve svetinje koje je povrijedlo i sve obaveze i prava koja je zanemario
i kad biro pridodao svim onim blagodatima kojim ga je
Allah darovao i svim Allahovim uplecenosrima kod njega, vidio bi
da mu nije ostalo nijedno kojim bi mogao svoju
glavu s obzirom na pravo Onoga koji mu je dao sve re blagodati i na
Njegove naloge. Tako bi njegovo srce postalo smireno, dua svladana i
organi skrueni, i on bi Allahu iao pognuteglave, pred
Njegove blagodati, svoje zle postupke, svoje nedostatke i manjkavosti
svojili djela, "DolazimTi sa svim Tvojim blagodatima koje
si mi dao, ali i sa svojim grijesima, pa oprosti mi, jer grijehe niko
drugi, sem Tebe, ne moe oprostiti!"
Tako ne vidi nijedno svoje niti sebe vidi prikla-
dnim za kakvo dobro, to rezultira dvjema velikim stvarima:
a) opsenijim Boijih blagodati
b) nedostatnosti vlastitih izraza pokornosti, ma
koliki bili.
Tj. u sastavu dobrih djela.
170 171
Ibn QnJJim cl D!cwzl
Pocom bu bljesne drugi bljesak i on u roj njegovoj svjedosti
raspozna svoga vremena, njegovu vanost i shvati da
je to osnovni kapital njegove pa povede o rome da raj
kapital ne potroi u neto to ga pribliliti njegovom Gospoda-
ru, jer u tog kapitala je propast, i kajanje, dok je u
njegovu i ispunjavanju profit i Stoga stane nastojati da
mu i samo disanje ne ode u ono to mu biti od koristi u danu
kad bude svome Gospodaru.
* *
Potom, u svjetlu tog bljeska, opazi da mu ea njegova budnost
prema neharnom drijemeu nalae pokajanje, i kon-
rrolu, da ne daje prednost pred svojim Gospodarom, da svoj
udio u Njegovom zndovoljscvu njime, u Njegovoj blizini l ne
proda za neku dobit u brzog nestanka, da njegova
dua zadrli svoju njenost za Onog koga voli, odnosno svoju misao o
Njegovoj vanrednoj ljepoti; da svoju sagleda duhovnim
okom, koje ljubavlju prema Njemu zadobiva kvaJitet.
Sve su ovo rezultati budnosti, njezini nuni efekti, i prve su po-
staje smirene due, s kojih ona svoje putovanje ka Allahu
uzvienom, i ka ahirecskoj
Sro se due (nefs lewwamah), one kojom se za-
klinje Uzvieni: l u duJom koja samu sebe kori! (EI-Qijameh,
2), o njoj postoje stajalita. Jedna skupina kae: "To je ona
koja se ne zadrava u jednom stanju!", svoj stav na izrazu
koji kolebljivost, iz proizlazi da je
KNJIGA O DUSI
to ona dua koja je veoma varijabilna, koja poprima
boje, zbog i jest jedno od Allahovih znamenja,
s obzirom na ro da se, kao jedno od Njegovih stvorenja, mijenja i
varira u samo jednom trenutku, a nekamoli u danu, mjesecu, godini
j iivomom vijeku, da permanenrno mijenja svoje boje:
je budna, nehajna; Boiji nalog, se se
skriva, otkriva; se pokazuje krotkom, osionom; voll,
mrzi; se raduje, ruguje; je zadovoljna, kivna;
je pokorna, bogobojazna, razvrarna ... Stanja i boje koje po-
prima veoma su Seavie, u svakom trenutku ona posjeduje
mnoge boje!"
To je jedno stajalite.
Druga skupina kae: "Njezina acribuuulvna odrednica:
uzeta Je od imenice lewm (korenje, predba-
civanje, prigovor)", i potom se sobom razilaze. Jedni od njih
kau da je posrijedi vjernikova dua, da je to jedno od njoj imaneo-
rnih svojstava. Hasan el-Basri kae: vidjeti vjernika da sebe
stalno ne kori: Ovim nisam co elio, zaco sam ovo, ono je
bilo i sl.!"
Drugi kau: "To je dua vjernikova koja ga je najprije odvela
u grijeh, a potom ga stala koriti zbog roga. Prema tome, to korenje
je rezultat vjerovanja, za razliku od nesretnika, koji sebe ne kori ni
zbog kakvog grijeha naprotiv, on nju - i ona njega! - kori zbog
nekog proputenog grijehal"
Drugi kau: "Naprotiv, korenje je prisutno i u jednom i u dru-
gom jer obojica njih - i onaj dobri, i onaj loi - kori sebe:
sretnik kori svoju duu zbog nekog neposluha prema
Bogu, zbog neke nepokornosti Njemu, a nesretnik je kori zbog neke
proputene prilike da se udovolji njenom porivu!"
172 173
IbnQaJJim d-llicw:l
skupina kae: "To se desiti naSudnjem danu, kad
svako sebe koriti: onaj koji je poStupao runo korit sebe zbog
takvog postupanja, dok sebe koriti zbog toga to
nijejo vie dobra!"
Sva ova stajalitajesu ispravna, nisu jer
sedua,doista,svim timodlikuje.Sobziromnasvew ijestnazvana
"onomkojasamusebe kori".
Njih, imadvijevrsre:
l. ona koja je prezrena (melamah); w je ona
nasil nadua kojojosudu Allah iNjegovi meleki i
2. ona koja nije predmet osude (gajr melamah); ro je ona
dua koja neprekidno kori svoga vlasnika zbog njegovog
nedostatnogizraf.avanja pokornosti Bogu, ipored napora
kojion utomsmislu.Takvaduanijepredmetkorenja.
duejesuupravoonekojesebekoreuvezisizra-
avanjem pokornosti Bogu,kojepodnoseosudeikorenja
onih koji im to upravo zbog njihova nastojanja
da postignu Njegovozadovoljsrvo, premdapredbacivanje
nikogaodnjihnanjoj neostavljatraga...Takvedueizbjegle
suAl lahovuosudu,Njegovukor,dok onedruge,onekoje
subil esasvimzadovoljnesvojimposrupcima,kojesebenisu
korile ikoje nisu bilekoreneradiAllaha,biti predmetom
osudeiukoraAllaha uzvienoga.
Stosepak oneduekojajesklonazlu(nefsemmarah),ona
jepokudena, danalae svakogazlatoproishodi iz
samenjezine naravi, osim ako joj Allah ne prui svoju potporu, ne
KNJIGA O DUSt
jei nepomogne. Na koncu, niko se nije ni od zla
sebesamoga. ukoliko muAllahnijepruioSvoju potporu, kako ro
i SamUzvieni, ene velikodoscojnikove:
fil tu pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar
moj smiluje! Giisuf. 53),ili kakokae: A da nijeAUahove dobrote pre-
ma vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikada od grijeha
olistio! (En-Niir,21 }, odnosnokako kaeza Svogstvora,
zaonognajdraegaMuodnjih:A da te nismo gotovo
d4 bi im se malo priklonio! (El-Isra',74)
lVjerovjesnik,s.a.w.s., ihje da, pri Allahu
zarad kakveporrebe, reknu: "Svazahvala pripadaAllahu; Njemuse
zahvaljujemo iod Njega traimo, i molimo Ga za oprost;
seAllahuod zla dua naih,iod runih postupakanaih.
OnogakogaAllabuputinikouzabluduodvestinemoe,aonaj koga
On uzabludu odvede imari nikoga ko bi ga mogao uputiti!"
(EI-hamdu lillahinahmeduhu we nesre'inuhu we nestagfiruh. We
ne'iizu bilJaru min unlri enfusina we min sejji'ari e'amalina. Men
jehdihillahufe la mudil1elehu,we men judlilhufela hadijeleh).
Prema rome, zlo je prirajeno u dui iono nalae ru-
nih djela,paako biAllah prepustiosamomesebi,njegovoj
dui, on bi, snjezinimzlom i runim postupcima kojeono
nalae, neminovnobioodvedenupropast.Odtogasemoeizbaviti
samos Allahovompodrkomipodupiranjem.Stoga.molimoAllaha
uzvienogadanaszatitiodzla nassamih, naih vlastitihdua, i od
runih posrupa.kanaih!
Allah uzvieni je sovim dvjema duama: onom koja je
sklonazlu(ernmara)ionomkojasamusebekori(lcwwamah)staviona
kunjudokgaje onomsmirenom(murmcinnah) Ustvari,co
jejednadua- budesklonazlu,potomsamusebekori i,najzad,bude
174 175
----------------------------------
Ibn Qajjim cl-()l..cw: i
smirena, ro je njezin krajnji razvojni srupanj i najispravnije njezino
stanje. Smirena dua biva podrana brojnom vojskom, njoj se dodjeljuje
melek, on biva njezin pratilac i drug koji je sralno prari, pravilno je
usmjerava, u nju unosi istinu, joj elju i ljubav prema isrini
i otkriva joj ljeporu iscine; odbija od nje neiscine, je od nje i
otkriva joj njezino runo Lice, je raznim oblicima zikra
i kojima ju je iz Kur'ana, to rezultira time da
joj sa svih strana obilje dobra, sokovi potpore. l kada god ona
ro primi s i j kad god iza svega
roga bude vidjela Allaha, ci njezini sokovi bit obilniji i ona biti
sve snanija u borbi proriv one koja je sklona zlu (emm:irah), i raj sok
bir sasravni dio njezine vojske, tavie bir njezin stup, dok joj
vladar biti vjerovanje (iman) i puno (jeqin).
Sve islamske vojske pod zastavom su rog vladara, uprtih u
njega, pa ako je on postojan j one su postojane, ako on doivi poraz
i one se i bjee. Parom, zapovjednici te vojske i oni koji ih
predvode- oni su ogranci vjerovanja, vezani za organe u svoj njiho-
voj poput namaza, zekara, posra, hadda, nastojanja na
Boijem putu (dihad), zagovaranja dobra, suzbijanja zla,
ljudi, lijepog postupanja prema njima sa svim oblicima prijaznosri
i sa svim unutarnjim komponentama vezanim za srce, kakva je npr.
iskrenost, puno pouzdanje u Boga, Njemu, pokajanje,
samonadzor, strpljivost, blagost, skromnost, oskudnost, ispunjenost
srca ljubavlju prema Allahu i Njegovom Poslaniku, dostatna panja
Allahovim zapovijedima i Njegovim pravima, budno motrenje na
granice koje je Allah definirao, djelovanje u Njegovo ime, hrabrost,
istinoljubivost, samilost i milost.
Osovinu svega roga predstavljaju iskrenost (ihlas) i istinoljubivost
(sidq) - iskren, istinoljubiv stoga se zarnaraci, je
KNJIGA O DUSI
postavljen na Pravi put, kojim se vodi i dok miruje. se zamarati
ni onaj koji je bez iskrenosti i iscinoljubivosti- rakvome je
pur. njega obuzmu ejrani i u njega unesu zbunjenost, pomuce mu
jasno pa on, ako moe vriti Boije naloge, a ako
moe ih i zanemariti: njegovo djelo samo ga jo vie udaljava od Al-
laha. Ukratko, sve ono to je Allahu, i za ta se smatra da
se ostvaruje Njegovom potporom, u sastavu je vojske smirene due
(nefs murmeinnah).
Onoj pak dui koja je sklona zlu, njoj je za pratioca i druga
ejtan. On stoji iza nje, daje joj nada-
nja. On u nju neiscinu, nalae joj runoga i co runo
joj prikazuje lijepim; on joj da vremena irna jo
mnogo, la joj pokazuje u obliku koji joj je prihvatljiv, koji joj godi,
i opskrbljuje je raznim vidovima nevaljale potpore, kal-.-ve su unita-
strasti i lana nadanja, se pritom njezinim porivima
i voljom. Kroz to u nju uvodi sve nevaljalo.
Protiv ljudske due on se i nije mogao posluiti boljim
od njezina poriva i vlastite joj elje. Od njega su ro i njegova
ejrani iz ljudske vrste - i oni se za nedosrupne oblike ne
mogu snanijim od vlastitog poriva i elje, pa kad
ih jedan od cih oblika izda, oni nasroje drugo za ude
njihove due, ro im je milo.
Porom tragaju za kako co ga ulovici, pa
kad im dua otvori vrata strasti oni ulaze na njih i zalaze posvuda
- i pustoe, i rue, i i zarobljavaju, i rade sve ono to
neprijatelj uradi po zemlji svoga neprijatelja kada zavlada njome.
Tako unite obiljeja vjerovanja, zikra i namaza, i porue damije, a
oive sinagoge, i crkve, i i bordele i uprave se prema meleku,
pa ga zarobe i oduzmu mu njegovo camvo - od oboavanja Milo-
176 177
Ibn Qajjim el-Dcwzi
stivoga, u kojem stanju se ono nalazilo, preobraze ga u oboavanje
razvratnica i idola, iz pokornosti u bijedu neposluha, iz sluanja
onog u se nalazi milost u sluanje onog ejcanskoga, iz pripra-
vnosti za susret s Gospodarom svih svjetova u pripravnost za susret s
ejtanovom l, dok je ranije Allahova prava i Njegove
zapovijedi, odjednom je postao svinja; dok je bio na poloaju
da slui Silnoga, Milostivoga, doveden je u poloaj da slui svakog
ejtana prokletoga!
se kazati da je melek pratilac smirene due, a ejtan pratilac
one koja je sklona zlu.
Ebu el-Ahwas, posredstvom 'Ataa ibn es-Saiba i Murre, prenosi
Abdullahovu izjavu: ''Boiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'I
ejtan i melek, doista, do pa ga ejtan strai zlom
i navodi ga na poricanje istine, dok mu melek svojim
nagovjetava dobro i navodi ga na priznavanje istine, pa ko takvo to
osjeti neka zna da je co odAllaha, i neka Allahu bude zahvalan. A ko
osjeti ono drugo, neka se Allahu od prokletog ejtana!' Zatim
je ejtan vas plai neimatinom i vas na razvrat!l
1
(El-Beqare, 268)
Ovaj hadis prenosi i 'Amr, posredstvom 'Araa ibn es-
Saiba, i jo dodaje: "Mi smo u vezi sovim hadisom sluali i komentar:
Ako neko od vas osjeti neto od mdekovog neka Allahu
izrekne zahvalu, neka Ga zamoli da mu dadne neto od te dobrote,
a ako neto osjeti od ejtanova neka se Allahu obrati za
oprost, i neka zatrai zatitu od ejtana!"
81
U Korkurovom prijevodu stoji: "... i vas da budete krti". Medutim, izra:L d-
faha', koji je uporrijebljc:n u ovom s veto je razvratno, amoralno, kako u
uem, tako isto i u irem kontekstu, i mi smo ga ovdje preveli u skladu s tim njegovim

178
KNJIGA O DUI
* *
Prema tome, kod smirene due melek i njegova vojska rezulta ma
su vjerovanja (iman) - oni od smirene due trae tewhld, ihsan, do-
prisutnost svijesti o Bogu u svalcom postupku, strpljivost,
pouzdanje u Boga, pokajanje, sklanjanje pod Boije okrilje, okrenu-
cost ka Allahu, hitrost u primjeni Njegovih naloga, pripravnost za
smrt i za ono to slijedi iza nje.
S druge strane, ejtan i njegova vojska rezultanta su nevjerstva
(kufr) i oniod due koja jesklona zlu (emmarah) trae upravo suprotno.
Allah uzvieni svemu onom to nije Njemu se nije
nahodilo Njegovo zadovoljsrvo, to nije pokornost
Njemu, ejtana, mu da to bude njegovo podru-
njegov feud, i on u tim djelima i u tom feudu onu duu koja je
sklona zlu da od smirene due preuzme njezina djela i da ih
p retpostavkama svoje snage. Stoga njezina glavna preokupacija
i jest da onu Ui svih djela, da sva ona pripadnu njoj. Smirenoj dui
je tako najtee djela od ejtana i od zlu sklone due i zadrati
ih Allahu. Pa, ako bi od njih makar jedno djelo stiglo kako
treba njime bi se mogao izbaviti, dua koja je sklona
zlu i ejtan ne ele joj ostaviti ni jedno jedino djelo da stigne do Allal1a.
Tako neki od onih koji poznaju Allaha ('arifiin), i koji poznaju sebe,
kau: ''Allaha mi, da znam da mi je jedno jedino djelo stiglo do Allaha,
doista bih se vie radovao smrti nego to se raduje onaj koji se nalmn
dugog izbivanja vratio svojim
Abdullah ibn Omer kae: "Da znam da mi je Allah primio
jednu jedinu moju seddu, nita od onog to mJ nije dosrupno ne
bl mi bilo drae od smrti! Allah prima samo od onih koji su dobri!
(E1-Ma'ida, 27)
179
Ibn Qajjim ei-Diewzl
*
* *
Dua koja je sklona zlu na suprotnom je poloaju od smirene
due, i na svako dobro koje potekne od one prve ova druga joj uz-
vrati njemu primjerenim zlom kako bi joj to dobro pokvarila. Tako,
kad ona prva pokae vjerovanje i tewhid, ova pokae sumnju ili
Licemjerstvo koje to vjerovanje ugroava, ili pokae neki oblik mno-
go botva (irk) koji ga odbija, ililjubav mimo ljubavi prema Bogu,
nade i seraha od Njega. Ona u tome biva zadovoljna tek onda kada
uspije ljubav prema nekome drugom staviti ispred ljubavi prema
Njemu, uzvienom, ispred straha i nade vezanih za Njega; kad, dakle,
ono to je Njemu bude pozadi, a ono to je namijenjeno
ljudima bude naprijed, to je prisutno kod ljudi. I kad ona
pokae Poslanika, a.s., ova stane navoditi prosudbe
ljudi i njihove izjave o Objavi, l takve dileme koje odvode
u zabludu ikoje onu ometaju od cjelovitog i od uzimanja
Sunneta za suca, te od coga da se ne obazire na ono to stt kazali lju-
di. Tako dolazi do sukoba rib dviju dua, i pobjednik tu bude onaj
kome pomogne Allah!
Kad ona pokae iskrenost, istinoljubivost, pouzdanje u Boga,
priljenost Njemu i samokontrolu, ova pokae ono to je upravo
suprotno od toga to kroz brojne oblike - se
Allahom da na hatru nije imala nita drugo do dobro (ibsan) iprikla-
dnost (tewfiq), a Allah zna da ne govori istinu, da je na harru imala
samo udovoljiti svom unutranjem porivu u mjeri u kojoj je tO bilo
i umjesto tamnice (Poslanika) i sunnetske
presudbe u srvarima za zadovoljavanjem svoje vlastite elje, strasti i
ja. ona se time, Allaha tni, samo liava lagodnosti
koja se nalazi upravo u ipreputanju Sun netu isebe uvodi u
L80
KNJIGA O DUI
taJllnlcusrrasti ielje, u njezinu tjeskobu, njezin mrak i Tako
jo na Ovome svijetu postane u Berzahu bude u jo
tjeskobnosti a u danu svog drugog povratka bit u jo
Ono ro je u vezi sa njom jest roda je ona u stanju
razum i srce- tome to je najbolje i najvrjednije
ona prilazi i izvodi ga u prezrenom obliku. Kako ljudi ima
pamet i snove, tj. kako nisu dostigli ni stupanj prvog
odbijanja od sise u pogledu neovisnosti od sviknutosti, a nekamoli
dosegli onu zrelost kojom zreo, razuman moe razlikovati
ta je od dva dobra bolje pa tom dobru dati prednost i koje je od
dva zla gore pa ga izbjegavati paljivije, to ona tewhid,
koji je svjerliji od Sunca i od Mjeseca, njima prikazuje u krnjavom,
prezrenom obliku.
Velikani su ostavljali svoje visoke drutvene poloaje i s njih se
sputali do stupnja pravoga ropstva, siromatva, poniznosti i pw1e
ovisnosti, kad u svom posjedu vie ne bi imali nita, ni vlastite volje
ni zauzimanja, osim ako bi imto Allah dopustio, pa bi im dua
raj njihov stupanj uspijevala prikazati kao njihove
nedostatke, njihovu unienosc, gubitak ugleda, uvjeriti ih da se ni
po ne razlikuju od siromaha i bijednika, i rako bi u
njima izazivala otpor i prijezir monoteizma (tewhid), i oni bi
govorili: Zar on dA bogove svede na Boga jednog? To je, :ztlista, neto
veoma (Sad, 5)
I Poslanika u svemu onome s je doao i
preferiranje roga nad svim ljudskim miljevinama, prikazivala bi im
tako to bi u njihovim umanji vala vrijednost vjerskih
('ulema') i navodila ih na odbacivanje njihovih stajalita i poimanja
Boijeg i Poslanikovog govora - to je odnos prema nji-
ma, ispred njih- iro bi dovodilo do roga da oni o njima
181
Ibn Qajjim el-lliewzi
misliti runo, da vjerovati kako su to ljudi kojima je
ispravnost promaknula, i da im oni mogu primjereno uzvratiti, biti
uspjeniji i ispravnost imati u svojim rukama, mimo njih; to bi pre-
ma njima izazivalo luajnju odbojnost, dok bi se ovih potonjih
tretirale jasnim i nedvojbenim (muhkem), koje se imaju obavezno
slijediti, a Poslanikove dvojbenim, manje jasnim (muteabih),
koje se imaju ravnati prema onome to su oni kazali, pa ono to bude
u suglasju sa njima to se i prihvatiti, a to bude u nesuglasju to
biti dat mu se ili pak biti
ostavljeno posrrani. I nakonsvega roga, dua sejednako
kleti: "elimo samo dobro i prikladnosc!", a Allah najbolje znade ra
je u srcima njihovim.
*
* *
Ona bi im iskrenost jo pokazivala iu takvom obliku od kojega
se bjei, koji izlazi iz razumskih okvira u pogledu ivota, ivome
prijaznosti idraesnosti, i koji duhovno sranje i drutvenu
komunikaciju postupno odvodi nado! je. Tako oni u svojim djelima
mogu biti potpuno iskreni, ali, da nikome ne urade kakva
dobra, klone se ljudi ioni se klone njih, i ihmrziti i oni
mrziti njih, se neprijateljski odnosiLi prema njima, i oni prema
njima, pa kada shvate da je to besmisleno sranu iztog stanja bjeati
na svaki Njihova bude da samo u malom dijelu
svojih djela- onih koja se ne ljudi- ostanu iskreni, a da sva druga
njihova djela budu nekome drugom, ne Allahu.
*
* *
KNJIGAODUI
ispravan odnos prema Allahu (sidq) i borbu protiv
onih koji napuste Njegovu vjeru i Njegovu zapovijed dua sklona
zlu mu predstavlja kao neprijateljsko atakovanje na ljudska
na njihovo uznemiravanje i orobljavanje, sugerira da se cime izlae
neizdrivim da se time dovesti do toga da bici meta
srrijdama zlobnika i druge dileme koje nanosi dua
misli. Stvarnost borbe na Boijem putu (dihad)
0
predstavlja mu kao neto gdje se ubija ljudsko nero to mo-
da rezultirati cime da se neko drugi oeni njegovom enom, neto
uslijed djeca ostaju a imovina se dijeli nasljednicima;
scvarnost zekata i sadake predstavlja mu kao rastajanje sa imerkom,
njegovo umanjivanje, isputanje iz ruku, s primisllma da bi ga ro
moglo ovisnim o ljudima, ga sa svakim siromahom i
vrariti ga nazad s njegova drutvenog poloaja; stvarnost
savrenosti Allahov ihsvojstava predstavlja mu u obliku anrropomor-
fuma (tebih) i usporedivosti (temsil), ro ga od priznavanja
Boijihsvojstava, od stane i drugoga, istovremeno mu
nevjerovanje u Boija svojstva (ra'til) kao
Boga, Njegovo uzdizanje ponad svakoga nesavrenstva (tenzih).
Ono to je jo od roga jest ro ona sve one postupke,
i svojstva koja vole Allah i Njegov Poslanik sravnjuje sa
onima koja ne voU, i u jasnom raspoznavanju jednog
od drugog, to mogu prevladati jedino oni koji su obdareni snanom
(erbab el-besair)- da postupci proishode iz vo-
lje, da se na organima pokazuju iz dviju dua: one sklone
zlu, i one smirene- pa djela u svojoj vanjskoj manifestaciji mogu bici
dok su u svojoj unurranjoj stvarnosti sasvim
Za w se moe navesti mnogo primjera, kao to je npr. ljubaznost
(mudarar) i laska vost (mudahena) - prva proishodi od smirene due,
182
183
--------------------------------
--
Ibn Qajjim d -Oiewz1
a druga od one sklone zlu; zatim skruenost koja proishodi iz vjerova-
nja i ona skruenost koja pro ishodi iz prijetvornosti; dosrojanstvenosr i
uobraenost, nadutost i oso most; skromnost i ponienosr; u fun-
kciji Allahove zapovijedi i ona koja je u funkciji oboljenja na zemlji;
zagrijanost za Allaha i srdba zbog onoga to Njega srdi i zagrijanost
i srdba radi vlastitih poriva; dareljivost i rasipnitvo;
i oholost; briga o j umiljenost; hrabrost i drskost; opreznost i
umjerenost j krrost; obazrivost i runa primisao; proni-
cavost i korisna poduka i ogovaranje; poklon kao znak panje i
miro; samokontrola u emotivno nabijeni m siruacijama i neosjecljivosr;
prelaenje preko ruinog posrupka i ispravnost
srca i blesavosr j nehaj; povjerljivosr i neopreznost; izgledno nadanje
i pusto snivanje; pokazivanje AJJahovih blagodati i uznoenje njima;
radost srca i radostsrrasri; njenost srca i njegova bojaljivoSt; gnjevnosr
i mrnja; zdravo nadmetanje i zavist; udnja za (hubb er-
nase) j udnja za pozicijom u bogobojaznosti (hu bb el-imame) j
pozivanju na Boiji pur; ljubav za Allaha i ljubav uz Allaha; oslanjanje
na Boga i nedosramosr vlasrirog angamana ('adz); predosrronosr
j runo koje je od meleka i ono koje je od
ejtana; temelji cost u radu i prolongiranje rada; umjerenost i zakidanje;
naprezanje i prekomjernost; lijep savjet i predbacivanje; inicijativnost i
ishirrenost; otkrivanje drugima, pri porrebi, svog sranja i kuknjava.
Tako jedna stvar moe imati jednaku vanjsku manifestaciju, no
ipak se dijeliti na pohvaljeno i pokudeno, poput, naprimjer, snane
radosti i snane alosti, ljutnje zbog nekog postupka i
bijesa, ljubomore i uznosirosti, pri tajene udnje i srrpljivosri (tedem-
mul), skruenosti i zavisti, radovaf!ja i odvanosti, ala 7.a izgubljenim
i ala zbog gubitka njegove macedjalne vrijednosti (h irs). nadmetanja
i pukog isticanja Boije blagodati, zaklinjanja i pokazivanja i
KNJIGA O DUSI
adnosri, i suzdran os ci u govoru, pobonosti i osamljivanja,
od ljudi i uobraenosti, impulsivnosri i ogovaranja ...
Tako se u hadisu kaie "da ljubomore ima takve koju Allah voli,
ali i takve koju mrzil" Ljubomora koju Allah voli jesr ona opravdana,
kad postoji neka sumnja, a ona koju ne voli jest ona gdje ne posroji
nikakva sumnja. U hadisu se, isto rako, kae da "ima ponosirosti
koju Allah voli, ali i one koju ne voli. Ponositost koju voli jest ona
koja se pokae u ratu!"
U vjerodoscojnom (sahih) hadisu se, takoder, kae: "Zavisti
nema mjesta, osim u dvome: kad Allah nekome dadne imetak pa
ga on upregne u troenje na pravdu i istinu, i kada Allah nekome
dadne mudrost, pa on po njoj i njoj drugoga!"
se u vjerodostojno m hadisu kae "da je Allah paljiv i da voli
paljivost, da za paljivost podaruje ono to ne podaruje za prijekost!"
Tu jo sroji: "Onoliko koliko je dato paljivosti, toliko mu
je dato i dobra!"
Treba kazati da je paljivosc (rifq) jedno, a inermost (er-tewani)
i lijenost neto drugo. lnercnome je, naime, reko pokrenuti se i za
onim to je samome njemu od koristi, svejedno to mu je co do-
stupno, zbog to proputa, dok onaj paljivi ru korist nastoji
na najprijazniji u granicama s krajnjom

Isti je i s i - prva je pohvalno
svojstvo, druga Razlika njih je u rome to
ljubazan sa svojim sagovornikom bici prijazan i rako iz njega
istinu, ili ga pak odvratiti od pogrjenog, dok laskavac
s njim isto rako biti prijazan, ali s namjerom da ga podri u njegovoj
pogrjenosri, da ga zadri u njegovoj ponesenosti. Ljubaznost je,
dakle, primjerena vjernicima, a laskavosr licemjerima.
184
185
Ibn Qajjim el-Diewzi
Za neto takvo kao primjer se navodi koji na sebi ima
koji mu uzrokuje veliku bol, pa mu blag upozna se sa
stanjem rane i potom je stane omekavati. Kad rana sazrije, rada je
njeno i paljivo, i rako izvadi ono to je u njoj. Potom na
nju metne lijek i mehlem koji budu brana inficiran ju, kojemu na taj
prekida opskrbu. Iza roga na to mjesto stavlja druge mehleme
kojima se a onda, po fo rmiranju nove koe,
po njoj prosipa praak koji joj osigurava potrebnu vlanosr. Nakon
roga vee je u zavoj i dalje je prati, sve dok to mjesto ne postane
sasvim zdravo.
Laskavac pak takvome rekne: "Ne boj se, d nita biti od nje.
Nije to nita. Prekrij je kakvom krpom i ne obaziri se na nju!"
Tako rana vremenom sve vie i sve dok se posve ne
zauuje.
Ovo se doslovno moe primijeniti i na duu koja je sklona zlu
(emmarah) i na onu smirenu duu (murmeinnah), pa razmisli o tome!
Ako je stanje takvo kod zbog samo jedne fontanele
82
, kako je
tek s onom koja u svojoj opakosti nahrupi iz due sklone
zlu, koja je rudnik svih strasti, boravite svakog poroka, koju u stopu
prati ejtan s krajnjom i joj lana
joj puste elje, je svakom vrstom
opsjene, tako da se ono to je korisno pokazuje tetnim, a ono to je
tetno korisnim, lijepo runim, runo lijepim ...
To je, ral<O mi Boga, najopasniji vid opsjene (silu:). Stoga Uzvie-
ni kae: Pa zato onda4oputate d.a budete opsjenjent'8
3
f? (El-Mu'minun,
Fonea nela u mjerni za odvod gnoja i sl.
Kod Korkura stoj i: " ... da budete mvedeni'?"
KNJ IGA O DUI
89) - upravo, dakle, ono za ta su oni optuivali poslanike - mir i
blagosloviAllahovi neka su na njih!- isto onako kako su im pripisivali
i zabludjelost, izazivanj e nereda, ludost i blesavost.
Vjerovjesnici, poslanici i velikodostojnici svih naroda utjecali
su se Bogu od zla one due koja je sklona zlu i od nj ezinog pratioca
i druga- ejtana upravo zato to su njih dvoje ishodite svakoga zla,
njegov stub i njegovo izvorite; to jedno drugo podupire u zlu, ro
se potpomau.
Dvojica koji mlijeko sisae sa grudi jedne majke,
zaklee se bradavicama tim: rttstat se niktld!
Uzvieni Allah kae: Kada da Kur'an> zatrai odAl.laba
zatitu odprokletog ejtana! (En-Nalll, 98) A ako ejtan pokuJa da te
na zlo navede, ti potrai u Allaha, On uistinu sve i zna!
(El-A' raf, 200) I reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, za zaJtitu
od ejtanskih, i tebi se, Gospodaru moj, da me od
njihova prisustva zatiti!" (El-Mu'mlnii.n, 97-98) Reci: se
Gospodaru svitanja od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle kada
razastre tr;tine, i od zla smutljivca kada smutnjesije, i od zla zavidljivca
kad zavistne krije!" (Sura El-Feleq) &ci: se Gospodant ljudi,
vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla ejtana-napasnika, koji zle misli unosi
u srca ljudi- od diinna i od ljudi!" (Sura En-Nas).
Ovo je utjecanje od njezinog prijatelja i pratioca - a kako je
on samo ruan drug i pratilac! - pa je Allah uzvieni naredio Svome
Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima da se Njegovoj punoj,
savdenoj Boanstvenosti od ra dva stvorenja koja SLL vrlo utjecajna u
proizvodnji zla i nereda.
Srce se tako nalazi ta dva neprijatelja ga zlo stalno
i na nj, i prvo oboljenje koje ga zahvati od due sklone
82
186
187
Ibn Qajjim el-Dewzi
zlu jest strast i ljubav, i ar, i tranja, i bijes koji proisteknn iz nje, iz
se potom izrodi oholost, zavist, nasilje i elja za dominacijom
nad drugim (tesellut). Srce s tom svojom upozna ljekara
varalicu, prevaranra, i on mu u posjetu i pro pie mu razne vr-
ste otrova i temih sastojaka i to mu, svojom opsjenom, prikae kao
ono u je njegov Lijek. Tako se slabost oboljeloga srca i snaga
due sklone zlu, i ejtan, saglase na tome da ovo dvoje prue svoju
jer je to gotovina i slast, za se vapi sa svih
strana. I rako elja raste, pobudama strasti se ne prilazi ozbiljno, te
stane se ugledati na njih oponaati, na to da i on
zadobije ono to imaju oni.
Pa, kako da se, uz sve re brojne zapreke, odazove zovu imana,
u Dennet?! To biti u stanju samo onaj kome A1lal1
osigura Svoju potporu, koga osnai Svojom i za koga On
preuzme i zatitu, srcu orvori vid pa on mogne vidjeti
brzinu prolaznosti ovoga svijeta, njegov brzi zalazak; vidjeti kako se
on na koncu protiv onih koji su mu se predali, ta od
njih; vidjeti da je on, u odnosu na ivot, popuc zagnjurka
koji utone u more.
* ,..
Razlika skruenosti irnana i skruenosti licemjerstva sa-
stoji se u rome to je imana ustvari skruenost srca pred
Allahom, proerog pijetetom, potovanjem, strahopo-
tovanjem i stidom, kad se ono sasvim pribi je uz Allaha, ispunjeno
strahom, sramom, ljubavlju i stidom, i kad mu budu Alla-
hove blagodati i njegovi vlastiti propusti. Pred rom ono
se, neminovno, skrui ti, a za njim se u tome povesti i svi drugi
organi- i oni postati skrueni.
KNJIGA O DUI
Ona pak skruenost koja porekne od licemjerstva manifestirat
se samo na organima, i usiJjeno, dok istovremeno samo
srce biti skrueno. Jedan ashab je govorio: me, Boe,
skruenosti Licemjerstva!", pa kad je upitan kakva je to skruenost
licemjerstva, rekao je: "Da se tijelo vidi skruenim, a da srce ne bude
skrueno!"
Naime, onaj ko je skruen Allahu jest kod kojeg je ugasla
vatra njegove strasti, je dima nestalo u njegovim prsima pa su ona
ostala i sjajna, ce ih je obasjalo svjedo uslijed
su strasti njegove due zamrle zbog straha i ozbiljnosti kojima
se ono ispuni. Organi se tako umire, srce postane staloeno i smiri
se uz Allaha i uz misao na Njega, upravo onoj
koja se spusti na nj od njegova Gospod..'lfa. Tako Mu postane ponizno
-a ponizni je onaj smireni, jer je imenica ponizan (muhbit) izvedena
iz glagola habute, to u nizinu, spustiti se u iroku ravan,
koja je, dakle, mima pa se voda sakuplja u njoj.
Isti je i s poniznim srcem - ono se skrui i umiri, popur
ravne povrine zemlje u koju seslijeva voda, i gdje se zadrava. Takvo
srce se pred svojim Gospodarom sputa na seddu, Ga,
tako ponizno i skrueno pred Njim, i ne podie glavu s ce
sedde sve do susreta sa Njim.
Oholo pak srce titra od svoje oholosti i nadima se, pa bude po-
put istroene zemlje na kojoj se ne moe zadrati voda. A skruenost
imana je onakva.
to se one umrtvljen osti i skruenosti koje od licemjer-
S.tva, to je jedno sranje proizvedeno i prijetvornimi vjeta-
umirenjern organa, dokje dua iznutra osrala mlada i puna
strasti i pohotnih tenji. Takav se u vanjskoj pojavnosti nadaje
skruenim, dok iznutra njega preaju lav i tigar, rtvu.
188
189
lbn Qajjim el-Oiewzi
*
* *
Sto se due, ona je njezina zatita od niskosti, pro-
stota i svih onih aspiracija kojim se rui sve pred sobom, kojim se
ljudima skidaju glave, jer upravo toj se
suvie ponosnimda bi svoju duu upleo u takvo neco, to nije
i s (tih)koja nastaje od dviju stvari: od zadivljenosti
sobom i od nipodatavanja drugog; iz tog dvoga se hvalisavost,
dok se ono prvo iz dviju plemenitih karakternih crea: ponosi-
tosci due i njezine plemenitosti i potivanja njezinoga Posjednika i
Gospodara, tj. iz nepristajanja na to da Njegov rob bude nizak, prost
l podal, iz se due, se njezina ispravnost.
Osnova svega toga jest spremnost due, njezina pripravnost i podrka
koja joj od njezinoga Gospodara i zatitnika. Ako ostane bez
te spremnosti i tog dotoka, ostaje bez svakog dobra.
*
* *
Isto je i s razlikom gorljivog prijezira (bamijjah) i siro-
vosti (defa') - gorljivost prijezira je odbijanje due od prijekornog
dojenja, od sise koja je lijevak odvratnosti, prostore iniskosti za
bi mlijeko - ako bi bilo puteno da obilno -ljudi kidisavali jedni
na druge, pa se moraju odbiti od tog dojenja, za kojim se digerice
ugaj u od silne elje za njim, no koje se mora prekinuti. Pa, ako po-
uri s tim odbijanjem bit tise zahvalno j ri biti hvalevrijedan,
a ako oregne sa njim imati nagrade.
Stvar je sasvim sa Ona je osionost u dui,
grubost u srcu, ost u naravi, iz se jedna karakterna
osobina koja se zove sirovost.
KNJIGA O DUI
*
* *
Razlika skromnosti (tewadu') i snishodljivosti (mehanah)
nalazi se u come co se skromnost iz znanja o Allahu - uzvien
neka je On!- , poznavanja Njegovih imena i atributa, te obrisa Nje-
gove zatim Njegova potivanja, voljenja i
i iz poznavanja samoga sebe, manjkavosti i nedostataka svoga djela.
Iz svega roga se jedna karakterna crta- skromnost. To je svijanje
srca uz Allaha, sputanje krila poniznosti prema Njegovim robovima,
kad ne vidi da jeimalo bolji od bilo koga od njih, da kod bilo
kog odnjih ima neko pmvo; naprotiv, kad vidi da su drugi ljudi bolji
od njega ida, prije, oni imaju svoja prava kod njega. Tu karakternu
crtu Allah, d..., podaruje onomekoga voli, kome ukazati
i koga pribliava Sebi.
Snishodljivost je pak niskost, bi jednost, podarnosr ivulgarnost
due, sve sa ciljem da se udovolji njezinim strastima i ugodnostima,
kakva je, npr., poniznost prostaka radi udovoljavanja svojim strasti-
ma, poniznost objekta prema svome subjektu, i kal<.Va je poniznost
onoga ko tei postignuti svako zadovoljstvo prema onomeza koga se
nada da bi od njega mogao dobiti ta zadovoljstva. Sve je to niskost, a
ne skromnost, dok Allah uzvieni voli skromnost, a ne voli niskost i
snishodljivost. U jednom vjerodosrojnom hadisu Poslanik, s.a.w.s.,
kae: ''Objavljeno mi je: 'Budite skromni tako da se niko ne smarra
boljim od drugoga, da ne bude nepravedan prema drugome!"
Postoje dvije vrste pohvalne skromnosti:
l. Prva je skromnost koja se manifestira kroz vrenje
Boijih naredbi i kroz nekrenje Njegovih zabrana jer dua,
za onim to joj je lake, sklona je nemaru prema Nje-
govoj zapovijedi, izraava neku vrstu prkosa ibunta,
190 191
--
bjeanja od pokornosti, dok, s druge srrane, rado pristaje
uz Njegove zabrane za tim da do to joj se
zabranjuje. Tako, kad sebe svede na Allahovu zapo-
vijed i Njegovu zabranu on time ruaava svoju skromnost,
posraje ponizan za pokomosr.
2. Druga vrsta je skromnost pred
Gospodara, pred Njegovom njegova skruenost
pred Njegovom i pa kad god mu se dua
stane uzdizati, prisjeti se Gospodara uzvi-
enoga, Njegove jedinstvenosti u rome i Njegove velike
srdbe prema svakom onom ko pokae sklonost da sc s
Njim u come ponizno se postavi prema Njemu
i se srce privije uz Boiju, smiri
se uz Njegovu Boansku aurorirarivnosr i pokorno se preda
Njegovoj vlasti, ro je i krajnja skromnost. Ona obavezno
sadri i onu prvu vrstu, premda nije i obratno.
Stvarno je pak skroman samo onaj ko pri sebi ima i jedno i drugo,
a - samo je Allah Taj od koga treba rralri
Isti je i sa snagom koja se primjenjuje u realizaciji Boije
zapovijedi - i to predstavlja Njegovo potivanje, potivanje Njegovih
naloga i prava predstavljeno u njihovu ozbiljenju, dok uznositost na
zemlji predstavlja svojega nefsa, nastojanje da on bude prvi,
da se sprovodi njegova bilo da se pri rom potiva Boija zapovijed
ili da se omalovaava. Scavik ukoliko se njegovom samouznoenju
neka Allahova zapovijed, neko Njegovo pravo ili neto to mu
je drago, on se na co obazirati, ponaa e se kao da i ne postoji i
umrcvic ga kako bi mogao ostvariti svoju uznositost.
KNJIGA O DUSI
Tako je i s zaAllaha i s za nefs. Onu prvu
pijetet prema zapovijedi i onome ko ju je izdao, dok drugu
nefsa i bijes zbog nekog njegovog
uirka. Tako gorljivost za Allaha do izraaja dolazi kad
srce Njegovih prava, ro je stanje onog
srce obasja svjedo Allahove {sultan), pa se ono svo
ispuni rim svjedom, te kad se rasrdi rasrdi se upravo zbog svjeda ce
koje se spustilo na njegovo srce.
Kad bi se Boiji Poslanik, s.a.w.s., jako rasrdio njegove
jagodice bi se zacrvenjele, dok bi mu se izmedu ukazao znoj
kojega bi bijes potiskivao u obilju, pa ipak ne bi udovoljavao rom
bijesu, bi traio da se zadovolji ono to Allah zahtijeva.
Zejd ibn Eslem prenosi od svoga oca da bi Musau ibn Imranu,
s.a.w.s., kad bi se rasrdio kapa buknula varrom.
Sasvim je pak ona gorljivost koja po rekne od nefsa- cu
je posrijedi vrelina koju nefs raspiri zaro ro joj je promakao neki
ili izmaknulo neto to je nasrojao ostvariti. Tako se poriv za
zlom (fimah) nalazi u nefsu, on je pogonsko gorivo dok nefs plamci
vatrom strasti i bijesa. Prema rome, posrijedi su dvije vreli ne koje se
manifestiraju na tjelesnim organima- jedna od smirene due
i posljedica je Allahova prava, dok druga dolazi od due
sklone zlu i rezulrat je kivnje zbog neke propucene prilike.
Razlika izmedu dareljivosti (di.ud} i rasipnicva (seref) sastoji
se u come to je dareljivi ustvari mudrac koji dar stavlja na
njemu mjesto, dokje rasipnik njegov dar
pokatkad padne i na pravo mjesro, ali promai. To pojanjava
192
193
Ibn Qaum ei-Dicw:t
da je Allah uzvieni, Svojom u pogledu imetka
odredio neke obaveze, kojih je dvije vrste: prvosrepene i drugostepene.
Prvosrepene su, npr., zekar, obavezno izdvajanje za one koje se du-
no izdravati i sl., dok su drugostepene, npr. , pravo gosta, uzvramo
darivanje, neto se obraz i sl.
Dareljiv svojim imetkom nastoji sve re obave1.e izvriti na
najpotpuniji s draga srca, sa zadovoljstvom i s nadom da na
Ovome svij etu to dari lijepe plodove onima koji ostati iza njega, a
na Onome svijetu rezultirati nagradom. On to izdvaja s dragovolj-
srca, s i s za razliku od rasipnika
koji ruku sa svojim imetkom prua nasumice svojim porivom
i ne i pred svrhu i korisnost, makar
ih pritom i potrefio.
Onaj prvi je poput onoga koji sjemenku posije u zemlju kako
bi iznikla iz nje, da je posije na plodno de, pogodno
za klijanje i rast. Oo se nikako ne moe smatrati rasipnikom, ni
blesavim. Onaj pak drugi jest poput onoga koji sjemenku posije
u neobradivo i tvrdo de, pa ako neko njegovo sjemenje i padne na
mjesto s kojega moe on ga razbaca nasumce, i ono
se nagomila jedno preko drugoga. Na takvom mjestu sjemenje je,
dakako, izgubljeno, dari izglednog ploda. Iz takvog mjesta,
na kojem je sjemenje nagomilano jedno preko drugoga, jedan dio
mora bid odstranjen kako bi preostali dio mogao rasti, te kako bi ga
zemljite moglo razvij ati.
Allah uzvieni - On je apsoluroi Oareiljivac. tavie, sve dare-
ljivosti, one u viem, i one u niem svijetu, u odnosu na Njegovu
dareljivost manje su od jedne kapljice u odnosu na sva zemaljska
mora, koj a su, dio Njegove dareljivosti. Pa, i pored roga,
On s mjerom sputa ono to Njegova dareljivost ne oponira
KNJIGA O DUSI
Njegovoj mudrosti; On Svoj dar sputa na njemu primjereno mjesto,
premda ljudi ne zapaa da je upravo to mjesto primjereno
Boijem davanju. Allah, zna gdje spustiti Svoje dobro,
koja su mjesta najpogodnija za nj.
Razlika harizme {mehabah) i oholosti (kibur) sastoji se
u tome to je harizma jedna od manifestacija ispunjenosti srca veli-
Boijom, ljubavlju i Njega - naime, kada se srce
time ispuni u njemu se pojavi svjedo, na njega se spusti smirenost
i bude ogrnut platom (hejbec), nj egovo lice
prekrije i harizma i ono u ljudskim srcima stane
naklonosl i snano potovanje i ona naginjati nj emu, a
radoSt u gledanju u nj, srca prijarnost u druenju sa njim. Tada
njegov govor postaje samo svjedo, ulazak svjedo, izlazak svjedo, svaki
postupak svjedo. Ako uti, urnja mu bude dodarak dostojanstvu, a
ako progovori, govor mu i srca i ui ljudi.
Oholost je pak jedan od obrisa samodopadljivosri i nepokornosti i
ona proishodi iz srca koje je ispunjeno neznanjem i nasiljem, iz kojeg
se odselila Bogu (el-'ubudijjeh) i na koje se spustila mr-
nja. Stoga rakav na ljude gleda s prezrenjem, ljudima se
gordo i s njima tako to u svemu prednost daje sebi, nikada
njima, i nikad ravnopravno. Sam hodi bez cilja i prvi ne pozdravlja
na koga ako i uzvrati na njegov pozdrav, drci da je
ume prema iskazao pretjerano potovanje. Onima koje
susretne ne pokazuje radosno lice, ni velikodunost, niri misli da
kod njega ima neko svoje pravo, da samo on kod drugih
t ma prava; ne misli da su drugi bolji od njega, da je on bolji od
194
195
--
Ibn OaJJm el:: rr.e :: ' =wz:..------------------
drugih. Takav se sve vie i vie udaljava od Allaha, a u ljudi
postaje sve manji, i sve prezreniji.
*
Razlika pedanrnosti (sijanah) i nadmenosti (tekebbur)
sascoji se u come to je onaj koji drii do sebe poput nekog ko
novo odijelo, bijelo i skupocjeno, u kojem ulazi pred vladare
i druge uglednike i koje, stoga. de se ne uprlja, da na njega ne
padne praina, da se ne uAeka i da na njemu ne ostanu bilo kakvi
tragovi, sve u nastojanju da ono zadrii svoju bjelinu i Takvoga
bi mogao vidjeti kako izbjegava i zaobilazi sva ona mjesta za koja se
plai da bi se u njima mogao zaprljati, ne cako da na
njegovome odijelu ostane bilo kakav trag, Reka ili a ako bi se
neto od roga ipak na neki nalo na njegovom odijelu, pohitio
b1 da ga skine, da ga odstrani i izbrie njegov trag.
Isti je i s onim koji dri do svoga srca i svoje vjere- moe
ga vidjeti kako izbjegava Aeke grijeha i sve one tragove koje oni osta-
vljaju. Grijesi, naime, na srcima ostavljaju Aeke i tragove mnogo
od onih groznih Aeka koje ostaju na i bijeloj no kako
je na koprena one ih ne mogu vidjeti; moe ga vidjeti
kako zaobilaz.i sve ono to bi moglo zaprljati srce, pa se tako ljudi
i dri se podalje od onih koji se pretjerano drue sa njima,
da se i njegovom srcu ne dogodi ono to se dogodi odijelu koje se
suvie priblii koiarima, mesarima, kuharima i njima
Scvar je sasvim u pogledu nadrnenog Naime,
premda on nalikuje ovome u pogledu njegove panje
i opreza, on u sutini tei za tim da sebe uzdigne nad drugima, da njih
spusti pod svoje noge. To je jedno, a ono je neto sasvim drugo.
KNJIGA O DUSI
Razlika hrabrosti (ud.a'al1) i smjelosti (d.ur'ah) jeste u
tome co hrabrost iz srca- ona je njegova postojanost, njegova
stabil nost kod sa iskuenjima straha. Hrabrost je posebna
karakterna crta (huluq) koja se iz strpljivosti i pozitivnog milje-
nja. Naime, ako bude uvjeren u pozitivan ishod i u tome mu
saveznik bude srrpljivosc, on u com biti poscojan, upravo
onako kako se srraljivosc i iz negativnog miljenja
i odsustva strpljivosti, kad ne misli da ishod bili pozitivan
i kad mu saveznik ne bude strpljivost.
Straljivost u osnovi od negativnog miljenja i sugestije
da se stvar zavriti nepovoljno, i razvija se iz kad prevlada
negativno miljenje i zlokobna sugestija, se nadimaju i
srce u njegovom sr:aniru, ga i desrabiliziraju, uslijed se ono
tresd, drmati sc, sve zbog pritiska i uznemiravanja od manc
Tako u hadisu koji Ahmed i drugi aurori biljee posredstvom
'Amra ibn el-'Asa Vjerovjesnik, s. a. w.s., kae: "Najgore to se nalazi u
jest razuzdana straljivost i lahko most!" Straljivost
je, kako se vidi, nazvana razuzdanom, tj. onom koja razuzda va (hali'),
da ona raz.uzdava srce, pomjera ga s njegovog leita uslijed
nadimanja kako je Ehu Dehl prilikom Bitke na Bedru rekao
'Utbi ibn Rebi'u, naime: "Eto su ti se nadula!"
Tako, kada se srce pomjeri sa svoga leita djejstvo uma se redu-
cira i ekstremitete deformacija, stVari se izbacuju iz njihovog
prirodnog smnja. Prema rome, hrabrost je vrelina srca, njegov bijes,
njegovo dizanje, uspravlja nje i stabilnost, pa kad ga drugi organi zapaze
kao takvog prireknu mu jer su oni njegove sluge, njegovi
196
197
Ibn Qajjim el-ffiewzl
vojnici. Isto rako, ako se ono dadne u bijeg, u bijeg se dadnu i svi
njegovi "vojnici".
U pogledu smjelosti, pak, postoji isrup prema iskue-
nju straha (iqdam), no on se ru deava kao posljedica nedovoljne
promiljenosti, kao posljedica nerazmiljanja o posljedicama jednog
takvog kad sc isrup pravi moda u pogrjeno vrijeme, supro mo
zahtjevu trenutka, pa- bilo na svoj u tetu, ilikorisr!
*
* *
Sro se razlike (hazm) i maljivosti
(dubn), ona sc sastoji u tome to su kod (hazim)
aspiracija, volja i razum sjedinj eni, to on srvari mjeri jedne o druge i
za svaku od njih ima spreman odgovor. Sam izraz suge-
rira sposobnost i sabranosti uvezanost. Tako sc za snop suharaka kae
"sveanj" (huzmah)
84
Prema tome, kod onoga je stav i
nepokolebljiv svi elementi njegova srava su sabrani i uvezani tako da
on zna koje je od dva dobra bolje, a koje od dva zla gore. Stoga on i
pokazuje snanu kako u izraavanju stava tako iu umnom
bez straljivosti i slabosti:
Onnj misli priliku svoju gubi.
i stvar kad proma/me huli kleto} sudbi.
* *
Razlika tedljivosti (iqtisad) i (uhh) nalazi
sc u rome to je tedljivost pohvalna karakterna crta, koja se rada iz
Tj. "huzmah" (svci.1nj) ima isti korijenski glagolski osnov (h-z-m) kao i "h01Zm"

KNJIGAODUI
druge dvije karakterne crte- iz uravnoteenosti i mudrosti. Uravno-
se iznalazi mjera u pogledu nedavanja i davanja, dok se
svako od rog dvoga sravija na njemu mjesto,
koje mu je Tako se iz roga tedljivost, ona je sredina u
odnosu na dvije eksrremnosti, kako co kai.e Uzvieni: Ne
dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvormu- da ne bi prijekor zasluio i
bez ostao! (El-Isra', 29). I oni koji, kad udjeljuju, ne ra.sipaju i ne
!krtare, se u tome dre sredine! (El-Furqan, 67)I jedite i pijte, samo
pmjerujte; On ne voli one koji pretjeruju! (El-A' raf. 31).
je, pak, karakterna crta. Ona proishodi iz
negativnog miljenja islabosti due (nefs), a dodatno ga pothranjuje
ejransko straenje sve dok ne postane uznemiren u smislu da
nad stane drhtati, da prema rom bude hala pl j iv, iz
se izrodi brana prema troenju roga, strah da se ne ostane bez njega,
kako to kae Uzvieni: je, uistinu, stvoren s nemirnom naravi:
kadga nevolja made- ispunjenje samosadijenjmz, n kad mu se
-on to zadrdva (od drugih)!') (El-Me'aridi, 19)
Razlika opreznosti (ihciraz) i runog miljenja (su' ez-
zann) sastoji se u rome ro je oprezni poput koji je poao na
put sa svojim prijevoznim sredstvom isvojim novcima i koji se, koliko
moe, na puru, ali i svakog onog mjesta iz kojeg bi ga
moglo neko zlo. Tako je on uvijek pripravan i spreman i dri
se svih onih pretpostavki kojim bi se mogao izbaviti iz neugodnosti.
t<
Ajer u Kotkurovom prijevodu glasi: je, uisclnu, stvoren malodunim: kad ga
nevolja snade- brian je, a kad mu je dobro- je!"
198
199
Ibn Qnjjim el-Diewzi
Opre-an je, prema rome, popur naoruanoga, ri mm
noga, koji se spremio za susret sa svojim neprijateljem, protiv kojega
se primjereno pripremio- je sva panja bila usmjerena na osigu-
ravanje sredstava za spas, za sa svojim neprijateljem, to mu
nije davalo vremena za razvijanje negativnih misli o njemu. Potom,
sve to se re negativne misli o neprijatelju budu vie razvijale, to
on osiguravati sve je vrste pripreme i spreme protiv njega.
Sto se pak runog miljenja, toje sranje kad se
srce ispuni runim mislima o ljudima i potom se to prelije i odrazi
i na njegovom jeziku i ekstremitedma i ljudi se prema njemu per-
manenmo stanu odnositi s podsmijehom, s porugom, s provocira-
njem, s uvrjedarna i mrnjom, pa on stane mrziti njih, a oni njega,
on njih stane proklinjati, a oni njega, on se njih stane pribojavati,
a oni njega.
Onaj prvi, dakle, zalazi ljude, oprez,
dok ih ovaj drugi izbjegava i stalno se s neprijarnostima s
njihove strane. Onaj prvi medu ljude zalazi im dobro
i uz stepen opreznosti, dok ovaj drugi ivi
izvan njih, nepovjerljiv prema njima, s pricajenom mrnjom i pri-
jezirom.
*
* *
Razlika pronicljivosti (firasah) i (zann)
sastoji se u tome to se katkada pokae neopravdanom,
a katkad opravdanom, zavisno od roga da li je prati crnilo srca ili
njegova svjetlost, njegova iH prljavtina. Upravo iz tog razlo-
ga Uzvieni je naredio da se ima kloniti
da su neka od njih i grijeh.
KNJIGAODUI
S druge strane, onim pronicljivim je izrekao pohvalu, pohvalio
ih, kazavi: To su, zaista, potike za one koji posmatraju! (El-Hidr, 75)
Ibn Abbas- Allah bio zadovoljan sa njim! - kae: "Tj., pouke su za
one pronicljive (mureferrisin)!" Uzvieni jo kae: Pa onaj koji uije tt
to

misli d4 su, zbog skromnosti, poznat ihpo izgLedu
njihotm!(El-Beqare, 273)A da Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali
i ti bi ih. sigr.mLD, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ih poznati
po govora njihova! (Muhammed, 30)
lsrinska pronicljivosr moe srce, moe ga i od
njega odstraniti sva.k"U moe dovesti u blizinu Boi-
ju, kad srane gledati Allahovim svjetlom koje On pohrani u
njegovo srce. Tirmlzi i neki drugi aurori biljee, posredstvom Ebu
Se' ida, hadis: "Boi ji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: se
vjerni kove pronlcljivosti, jer on gleda Allahovim svjetlom!"
Ova pronicljivost se vjerniku razvije uslijed njegove priblieno-
sri Allahu, jer kad se srce priblii Allahu od njega se otrgnu sve one
negarivne koje mu raspoznavanje istine,
njezino poimanje. Ono rada crpi iz jedne nie izneposredne Allahove
blizine onoliko snano koliko je njegovo Allahu. To
svjetlo na njega prosipa svjetlost u onoj mjeri u kojoj je primaknut
Bogu, i on u rom svjetlu vidi ono to ne vidi onaj koji je daleko,
odnosno koji je zaklonjen od njega, kako je to u autenti-
hadisu koji se prenosi posredstvom Ebu Hurejrea, a u kojem
Vjerovjesnik, s.a.w.s., prenosi Allaha uzvienoga, naime: "Moj
rob rni se ne moe rako pribliiti kao onim to sam mu Ja
propisao kao strogu obavezu. Potom se on dalje permanentno Meni
pribliava dobrovoljnim oblicima i badera (newafil) sve dok ga Ja ne
zavolim, pa kad ga zavolim Ja tada postanem njegovo uho kojim
slua, njegovo oko kojim gleda, njegova ruka kojom hvata, njegova
200 201
Ibn Qajjim e l-Dew2o
noga kojom hodi- ra on rada Mnome slua, Mnome gleda, Mnome
hvata, Mnome hodi!"
Uzvieni nas, dakle, obavjetava da njegovo pribliavanje
Allahu prisk.rbljuje Njegovu ljubav, pa kad ga On zavoli primakne
se njegovu uhu, njegovu oku, njegovoj ruci i nozi tako da
Njime sluati, Njime gledati, Njime hvatati i Njime hoditi. Tako srce
postane poput ogledala na kojem se slike realnosti ogledaju
u svom pravom svjetlu, tako da njegova pronicavost skoro nikad
ne promai. Naime, kad Allahom gleda, on tada svaku srvar
vidi u njezinoj pravoj naravi, kada Allahom slua ono to
u njegovoj srvarnosti.
Tu se ne radi o poznavanju onostrane stvarnosti ('ilmel-gajb).
Naprotiv, Onaj koji poznaje sve zakrivenosti i sve tajne ('Allam el-
gujiib) u srce koje Mu je blizu, koje je osjetilo radost Njegovoga
svjetla i koje nije zauzeto urezima neistina, opsjena i obmana, koje
mu da se u njemu oslikaju slike stvarnosti, ubacuje
istinu i, kada na srcu svjedo postane ono se rasprostre
i po svim drugim organima. Tako iz srca prodre i do oka, pa
se srvarnost otkrije i u njegovom vlasti rom pogledu, prema
tog svjetla.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., svoje je ashabe vidio i u namazu, kad
su se nalazili iza njega jednako kako ih je vidio i kad su bili ispred
njega; i vidio je Hram u Jerusalem u (Bejt el-maqdis) neposredno, a
nalazio se u Mekki
86
; i vidio je dvorce u amu, vrata Sane i Kisrine
Tj. dok je prisurnima kazivao o svom putovanju (isra') do Jerusale
ma, a odatle iu nebeske visine (mi'rad), koje se dogodilo godinu dana prije preseljenja u
Medi nu, dakle nakon dvanaesrgodina poslan misije u Mekki. Naime, na insistiranje
Ebu Dehla, jednog od Poslan ikovih oponenata u Mekki, da im opie H mm
KNJIGAODUI
Medaine dok je u Medini kopao rov8
7
; vidio je zapovjednike svoje
vojske u MuW
8
kako zadobivaju rane, dok je sam bio u Medini;
vidio je Neddaija
89
u Etiopiji kad je preminuo - a sam se nalazio
u Medini - pa je iziao na meraju (musalla) i klanjao mtLdenazu;
Omer je vidio Sari ju u Nehawendu, u perzijskom i njega i
muslimansku vojsku dok su se sukobljavali sa svojim neprijateljima,
pa mu je viknuo: "Sari ja, dri se brda!"
90
; kad je kod njega dola jedna
u da su znali da nikada nije purovao rnmo, on ga je srao opisivati.
ga tako", prenose se Poslanikove "najednom mi neki deralji nisu bili
najfasniji. pa sam vidio kakoHram dolazi i smjera se ispred Ukajlove re sam ga
opisivao u njega!" (Nav. prema: Abdulhal im Mahmud, "Jsra' i mi' radr, EI-
Kalem 2003., srr. 49).
U nekim hisrorijskim izvorima navodi se ka.ko su muslimani, dok su kopali rov
oko Medlne, kako bi se zatitili od velike mekkanske vojske koja je, sa svojim saveznici-
ma, krenula da ih uniti, naili na jednu stijenu koju nisu mogli razbiri, re kako je mda
Poslanik, a.s., alad..-u uzeo u svoje ruke i uzviknuvi: AUahu ekber! (Allah je
udario u stijenu. Sdman d -Farisi, svjedok rog kasni je govorio: "Vidio san1
veliku svjetlost, koja je obasjala Medinu! Pos.lanik je id rugi pur udario u stijenu
i ona se raspuknula jo vie. 'Allahu ekber!', rekao i rada. ' Dari su mi Pertije,
osvijetljene su mi grada Hire (u Perziji) i Kisrin grad Medain, i moj Ummer
ovladati njome!" (Nav. prema: Halid M uhammed Halid, "Ridal havle erResill"llj udi
oko Poslanika, u dijelu koji govori o Sdmanu cl-Ririsiju).
Mu'ra- selo u ravnice Beqa' u Siriji. gdje se, 8. godine po Poslanikovom
preseljenju u Medinu, odigrala birka malobrojne muslimanske vojske i
Bizantinaca, u kojoj je zaredom poginulo nekoliko muslimanskih zapovjednika, medu
kojima i Da' fer ibn ebu Talih, Poslanikov Prema pouulanim hisrorijskim
izvorima, dok se to s njima tamo Poslanik, a.s., je onima oko sebe u MedinJ
govorio pojedinosti rih to se, po njihovom povratku u Medinu, pokazalo
kao potpuno vjerodosroj no.
Neddai - negus, etiopski vladar koji je pruio prvim muslimanima koji su,
na nagovor Poslanika, a.s., otili kod njega kako bi izbjegli progone l torrure kojima su,
zbog svoje nove vjere, bili izloeni u svom To je bila rzv. prva hidra, u kojoj
su uzele 83 osobe. Nj i b je predvodio Poslani kov Dater ibn ebu l:"llib.
broj historijskih izvora biljei raj Tako, npr., EI-Hatib, u svom djelu
"Ruwar el-Malik" navodi izjavu, koju Nafi' prenosi od Ibn Omera: "Omer je
202 203
fbn Qajjhnel-Dfewzi
skupina ljudi iz plemena Mez.hidi, kojima je bio i El-Erer
en-Nehai, on je prema njemu podigao pogled i zagledao se u nj, re
upitao: "Ko im je ovaj?!" "To je Malik ibn d-Haris", kazali su mu,
nara je on rekao: "Sra mu je, ubio ga Allah! Vidim, doista, da
muslimani jednoga dana od njega imari sektaki istup!"
91
'Amr ibn 'Ubejd je doao kod El-Hasana i rekao: "Ovo bici
prvak medu muevima, ukoliko ne bude ... !"
Pripovijeda se da su jednom kod Ka'be sjedili imam Safi'i i
Muhammed ibn el-Hasan kad je u Harem uao jedan pa je
Muhammed rekao: "Zar ne vidi da je stolar?" "Zar ti ne vidi da je
kazao je Sali'i. Kad su upitali ta je po zanimanju,
rekao je: "Bio sam a sada se bavim stolarsrvom!"
Ebu el-Hasan el-Boandi i El-Hasan d-Haddad su poli
Ebu el-Qasima ei-Menawija iusput su mu uzeli jabuka u vrijednosti
pola dirhema, na Kada su uli kod njega, on ih je
upirao: ''Kakva je to tama?!", natasu oni izili. "Ne znamo!", rekli su.
"Moe biti da je zbog onih jabuka!?" Kad su platili cijenu
jabuka, ponovo su se vratili k njemu i njegov se pogled zadrao na
njima. uZar moe rako brzo iztame?!", rekao je. "Recite
mira ste co pa kad su mu kazao je: "Da, obojica
otprtmio jednu vojsku i na njeno postllvio po imenu 5arija.Tako je Omer
jedanput driao govor i imenada smo vikati: "Sanja. brdu!To je viknuo cri puta ikasnije.
kad je stigao glasonoa te vojske, Omer ga je upitao kako su proili."Vodo pm'OVjemib".
kazao je on, "billsmo vet porakni kad smo neki glas koji je aiputa viknuo: "Sirija.
brdu!" Ml smo, utim, svoja leda okrenuli brdu iAllah je njima nanio poraz!" (Nav. prema:
[}kliluddin d, "Povijest hnlifu", Nl D "Novi K=r", 2003., slr. 211)
On je, naime. bio jedan od glavnih genernrora medu muslimanskog sukoba, po:z.narog
kao Bilka oko deve, koji se dogodio u Basri 36. h. godine, u kojoj je aktivno uzela
i J>oslanlkova Ala, smvivi se na strnnu oponenata halife Alija ibn Ehu Taliba.
KNJIGAODUI
ste se bili oslonili na onog drugog u pogledu isplate vrijednosri jabuka,
a proda vac se stidio da vam zatrai isplatu!"
Izmedu Ebu Zekerijj:ia en-Nahlja i jedne ene je, prije nego se
pokajati, posrojaJa veza pa je tako jedanput, ponad glave Ebu
Osmana el-Hirija, stao misliti o njoj. Urom je Ebu Osman podigao
glavu prema njemu, i rekao mu: "Zar te nije stid!?"
Sah d-Kerm:ini. bio je izvanredno pronicljiv; nepogrjeiv u rome.
Govorio je: "Ko svoj pogled spusti pred onim m je zabranjeno, ko
se suzdri od scrasti, ko svoju unutranjost podvrgne permanentnom
nadzoru, a svoju vanjtinu uskladi sa Sunnetom, te ji jesti samo
halal hranu, toga pronidjivost biti nepogrjeiva!"
*
* *
Jedan koji je pratio Dunejda, otkrivao je ono to je ljudi-
ma strujalo u mislima, pa kad je to Dunejdu, on ga jeupitao:
"Je li to to mi je o tebi?" "Zamisli neto!", kazao mu je on,
i Dunejd mu je rekao da je zamislio. "Zamislio si co i to!", rekao mu
je i on mu je odgovorio "Zamisli neto drugo!", kazao
mu je i on mu je rekao da je zamislio. "Zamislio si to i co!", rekao mu
je i on je opet odgovorio "Zamisli neto rekao
mu je i on je rekao dajezamislio. "Zamislio si to ito!", kazao mu je, a
on mu je i ovoga puta odgovorio "Ovo je rekao
je "a rizboriistinu!Ali,ja znam svoje srce!!" "U sva
tri rekao si istinu", kazao mu je Dunejd, "i ja sam samo htio
iskuati rvoje srce, vidjeti li se promijeniti!"
Ebu Se'id d-Harraz kae: "Uao sam u harem Ka'be, i ucom je
uao i jedan siromaak - sa dva dronjka na sebi - da mu se
togod udijeli. Ja sam u sebi pomislio: Ovakvi su ljudima samo teret!,
204 205
Ibn Qajjim eiDewxl
no on se okrenu prema meni i Imajte na umu daAilllh zna Jt
11
u du! ama va!im, pa Ga vajte! (El-Beqare, 23 5) "Ja sam se",
kae on, "u sebi odmah pokajao, a onaj mi se opet obrati, doviknuvi
mi: On prima pokajanje od robova Svojih! (E-fua, 25)
Ibcibjm el-Hawas kae: "Bio sam u damiji kad nam je priao
jedan mirisao je lijepo, imao prijamo lice idostojanstveno dr-
anje. Ja sam svojim prijateljima rekao: 'Neto migovori da je jevrejin!' i
oni su, svi, staJi negodovati zbog roga. Porom sam iziao, a iziao je ion.
No, ubrw zatim on se vratio i, priavi njima, upitao ih:'ta je onaj ejh
rekao o meni?', i oni su se postidjeli, osjetili nelagodu, ali nakon njegova
insistiranja kazalisu mu: 'Rekao je da si jevrejin!' Porom je doao kod
mene, nadnio se nad moju ruku i izjavio svoje prihvatanje islama. Kad
sam ga upitao ta ga je navelo na ro, rekao je: 'Miu naoj vjerskoj knjizi
nalazimo da onaj koji je iskreno predan pravoj vjeri (siddlq) ne grijei u
svom viden ju stvarnosti, pa sam iskuati muslimane. Promislio
sam i rekao: 'Ako njima ima rak-vih, on mora da se nalazi
ovom ovdje skupinom!' Tako sam, zakamufliran, zaao vas, pa
kad me ovaj ej h prepoznao, kad je otkrio moju stvarnost, shvatio sam
da je on raj koji je predan pravoj vjeri!"
Kod Osmana ibn A.ffana je doao jedan ashab, koji je,
prema njemu, us pur ugledao neku enu i dobro se zagledao u njezi-
ne drai, pa mu je Osman rekao: "Kako neko od vas moe kod
mene kad mu sc u jo raspoznaje trag zinaluka
92
?!"
Zlnaluk (ar. :dnii) - blud. U jednom Poslanikovom, a.s., hadisu kojeg, u
varij3cij3mll biljc:-k: Buhari, Ehu Diivud. Ahmed i Bcjheqi, smjj da je svakom
dosudcn njegov udio u zinaluku. Je", kae se u hadisu, propisao njegc.w
udio u z.lnaluku l teko da moe raj svoj udio. Tako je zinaluk gle-
danje, 1.innluk je-zika - govorenje, adua (ncfs} prieljkuje i iudi. No sve co potvrduje,
ili ne pOlvrduje, pol ni organ!"
KNJIGAODUI
"Zar ima objave inakon Boijega Poslanika, s.a.w.s.?!", upirao sam
ja, kae ashab, nata je on rekao: "Nema, ali ima razbor irost,
imaju znaci i stvarna pronidjivost!"
Ero, takva je pronicljivosr. To je svjetlo koje Allah ubaci u srce,
pa se u njemu pojavi neki smisao, re i bude rako kako se pojavilo
u njemu - to se potom proslijedi do oka, pa ono rada vidi ono to
drugo oko ne vidi.
*
* *
Razlika savjetovanja (nasihar) i ogovaranja (gibee) sastoji
se u rome to se kod savjetovanja musliman namjerava upozoriti na,
npr., inovarora u vjeri, smudj ivca, varalicu ili pokvarenjaka, kad se
osobi ne nekoga takvog njemu otkriju ukoliko se on obrati u vezi
s tim, rj .da lida se drui sa njim, da s njim i bude u vezi,
kako je to rekao Vjerovjesnik, s.a.w.s., Facimi binr Qajs, koja ga je
konsultirala o tome da Uda se uda za Muaviju, ili za Ebu Dehma;
rekao joj je: "to se Muavije on je puki prolerer, a Ebu Dehm
svoj tap ne skida s ramena!"
93
Jedan od onih koji su putovali s Ebu Dehmom kae: "Kad
iz u kojem ivi njegov narod, ga se!"
Tako, ako se i desi ogovaranje na da ono bude savjet u
imeresuNlaha, Njegova Poslanika i m usli mana, rada se ono svrstava
u red svih drugih dobrih djela, koja pribliavaju Allahu, ali
ako se ono desi na da pokudi svoga beara, da mu ukalja obraz,
da mu se podsmijebne iliga obezvrijedi kako bi mu u srcima ljudi
Tj. grub je, agresivan.
206 207
-------------------------------- ----
---
Ibn QaiJm dD'..tw::
umanjio onda je ono opaka bolest, vatra za koja
ih sagorij eva onako kako prava vatra sagorijeva suharke.
"' *
Razlika poklona (hedija) i mita (ruwah), uz njihovu
formalnu sastoji se u rome to onaj koji daje
miro namjerava rime obesnaiti istinu ili ?.aSrupiti neistinu. Takav
podmicljivac je proklet jezikom Boiijega Poslanika, s. a. w.s. Medurim,
ukoliko dadne miro kako bi se oslobodio nepravde koja se nad
njim vri, prokletstvo rada samo onoga koji miro uzima.
Onaj pak koji daje poklon time namjerava zadobiti naklonost,
poznanstvo i dobrobit- ako svojim darom bude namjeravao nekome
neto kompenzirati, onda je nadoknad.nik, a ako bude namjeravao
cime profit, smatrat se profiterom, koji neto nastoji
preko mjere.


Razlika izmedu strpljivosti (sabur) i okorjelosti (qaswah) sastoji se u
rome to je strpljivost karakterna crta koja se koju usvaja.
Ona podrazumijeva suzdranost kod uzrujanosti, bojazni i bolesti,
u smislu obuzdavanja huje, spuravanja jezika od izricanja jadikovke i
kontroliranja ekstremiteta kako ne bi neto to nije uz
smirenost srca pred sudbinskim i eri'arsk:im
Okorjelost je pak jedna u srcu koja mu
primjerenu emotivnu reakciju. To je jedna ogrubjelost koja udarcima
sudbine da ga dotaknu. Ono rada ne reagira ne uslijed svoje
strpljivosti i uplj ivosti, usljed svoje okorjelosti i grubosti.
KNJIGA O DUSI
Da bi ovo bilo jasnije, treba kazati da imaju tri vrste srca:
Jedno je okorjelo - ono je grubo, poput osuene ruke; drugo je
itko i rasregljivo, dok je veoma Prvo ne reagira, popur
kamena, dok je drugo poput vode. Oba su manjkava. Najbolje je ono
srce koje je njeno, i Ono svojom jasno raspoznaje
istinu od neistine, istinu i, svojoj stavlja je
na prvo mjesto i je, dok se svojom suprotstavlja svome
neprijatelju. U jednom predanju stoji: "Srca su Allahove posude na
Zemlji, pa su Mu od tih posuda najdrae one koje su najfinije,
i Takvo je 'stakleno srce', jer upravo sraklo se odJikuje s te rri
stvari, dok je Allahu najmre grubo srce. Uzvieni kae: Triko onima
su sreti neosjetijiva kadsespommeA/lab! (Ez-Zumer, 22); Potom srca
va.(a otvrdnu/e, kao kamen ilijoJ tvJYin postndolc! (EI-Bcqare, 74); Dn bi
ono !to je !ejtan ubttcivno kuJnjom Ztl one u srcima je bolest
i Zli one su srca okorjela! (El-Haddi, 53)
Tako navodi dva deformirona, neuravnoteena srca - jedno od
nji h je takvo usljed svoje bolesti, a drugo uslijed okorjelosti. Sejcano-
vo ubacivanje je kunjom za sve one koji imaj u rakva srca,
ali za posjednike srca, tj. srca koje - coj
svojoj jasno razlikuje ono mu nanosi ejtan od onog to
mu nanosi melek pa svojom i istinu, a
svojom i snagom opire se onim duhovima koji promoviraju
neistinu, je Stoga Uzvieni odmah potom kae:
I da bi oni koji su znanjem obdarmi spoznali da je Kur'an istina od
Gospodara tvoga, pa u nj povjrrovali i da nm srca njibova budu skkuw. A
Allnh vjernike, doista, na Pravi put izt
1
esti! (El-Hadldi, 54)
108 209
Ibn Qajjim el-Dewzi
Razlika opratanja iz velikodunosti ('afw) i opratanja
iz malodunosti (zull) sastoji se u tome to se u prvom
svoga prava iz svoje dareljivosti, i dobrostivosti i po-
red toga to je u stanju primjereno uzvratiti; ne poduzima nihl-vu
protumjeru za dobrom, se plemenitom
Stvar je sasvim kad je posrijedi opratanje iz malodu-
nosti - ru onaj maloduni odustaje od poduzimanja protumjere
samo zbog svoje slabosti, stralj ivosti ili niskosti due. Ovakav je
nije hvalevrijedan. Moda je onaj koji uzvrati, ne prelaze-
preko runog postupka prema njemu,
se, dakle, za svoje pravo i boljega sranja od
njega. Uzvieni kae: I za one koji se odupiru kad se s kakvom


(E-iira, 39)
On, dakle, hvalu njima zbog toga to su uzvratiti i
izbaviti se iz toga stanja, i kad budu od onih koji su prema
njima kakvu nepodoptinu, kad budu u stanju ostvariti ono
to im objektivno pripada, On ih na plemenito postupanje,
na opratanje i pornirljivost: Nepravda se moe uzvratiti istom mjerom,
a onoga koji oprosti i izmiri se Allah nagraditi; On, uistinu, ne voli
one koji nepravdu (E-iira, 40)
Allah, tako, navodi tri situacije:
a) poravnanje, koje doputa;
b) velikoduno opratanje, koje i
e) nasilje, koje zabranjuje.
Kod Korkuta stoji: "i Ul one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju (el-bagju)", to
je samo jedno od upotrijebljene u navedenom ajeru. Mi smo
se, autorovu imendju, opredijelili za gornji prijevod s obzirom na komekst
govora. "bagjun" jo i: prijestup, nasilje i sL
KNJIGA O DUI
Ako bi neko kazao: Kako im moe izricati pohvalu i 7-<1 odupi-
ranje i za velikoduno opratanje, kad se re dvije stvari
odgovor bi bio Njima se ne pohvala zbog
roga to oni ni za dlaku ne odustaju od svoga prava, to
na svaku nj egovu povrjedu, zato to su oduprijeti se, ro
imaju snage i sposobnosti da zatite svoje pravo, pa kad su u takvoj
situaciji sugerira im se opratanje. Jedan iz ranijih generacija kae:
"Iz ovog ajera da se razumjeti da su prvi muslimani nastojali ne biti
u poloaju, iz pozicije snage biti velikoduni - pa
im je Kur'an izrekao pohvalu za tu njihovu velikodunost koju su
pokazivali nakog to su posdgli ro da budu snani- ne iz pozicije
ponienosti, i
To je, prema tome, ona potpunost kojom Uzvieni Sebe hvali
Allahpra!ta i opraJta! (En-Nisa' , 99) ALlah opra!ta i san#klstan
218)
U poznatom hadisu se dasu nosioci Prijestolja Boije-
ga (%-) dvojica od njih govore: Slavljen neka si, Gospodaru
na, Tebi pripada svaka hvala: hvala na blagosti koja Ti slijedi znanje!,
a druga dvojica: Slavljen neka si, Gospodaru na, Tebi pripada svaka
hvala: hvala za oprost, koji Ti slijedi
Tako i Isa, a.s., kae: Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprostiJ,
silan i mudar si Ti!(EI-Maide, 118), tj. ako im oprosti, oprostit lm
iz snage, koja predstavljasavrenost i iz mudrosti, koja predstavlja
savrenost znanja. Tako im oprata nakon co Ti je poznato sve tasu
radili, i nakon to si ih u cijelosti obuhvatio Svojom
pokatkad oprata samo zato to nije u stanju uzvratiti i
zato to ne poznaje sutinu onog postupka koji je porekao od
koji se prema njemu ponio neprimjereno. Velikoduno opratanje
210 211
Ibn Qajjim d-Drewt1
od strane u svojoj vanjskoj manifestaciji izgleda kao tmi.enje
(dim), kao malodunost, dok je u svojoj sutini ustvari
S druge strane, njskost i osvetnirvo u svojoj vanjskoj manifesta-
ciji nadaju se kao dok su u sutini izrazi niskosti i malodu-
nosti. Stoga Allah njegovim izraavanjem velikodunosti,
samo jo vie dok se, s druge scrane, niko nij e osvetio
za neku nepodoptinu koja mu je a da se nije unizio, makar
samo rime co je propustio snagu oprosca. Iz rog razloga se Boiji
Poslanik, s.a.w.s., nikada nije svecio za neto ro je prema
njemu.
Obrati panju na Uzvienoga: I za one koji se odupiru...
(E-ura, 39) - da li se iz njih ikako moe razumjeti da oni u sebi
imaju dovoljno snage da se odupru i samima sebi, porivima koji
oive u njima, da im u come nije pouebna nekoga drugog!?
Naime, da ljudi, prilikom ne ostaju u
granicama pravednosti je Uzvieni je u vezi s tim
propisao isrost i isromjernost, a vie od roga proglasio zabranjenim,
te velikoduan oprost.
se kazati da velikoduanoprost (el-'afw) spada u karakterne
crre smirene due, a onaj maloduni (zull) u crre due sklone 2.lu.
Kuriozitet ovoga pitanja jeste u rometo je osveca jedno, a odupiranje
neto drugo. Odupiranje aktivno podupiranje nekog
Allahovog prava, zatasnage ima samo onaj ko se izbavio iz bijednosti
svog sranja i rapske stege svoje strasti - tada on postie udio snage
i doscojanstva koje je Allah dodijelio istinskim vjernicima. Kada se
prema njemu nasilje on se onome koji to nasilje odupire
pred upravo ono dostojanstvo kojim ga je Allah
stio, brino da ono ne bude oskrnavljena i svladano, gorljivo
se za co da koji se vezuje za Hvalevrijednog i
KNJIGA O DUI
Allaha ne sn:tije biti woen ponienju. On rime kao da onome koji
mu nasilje govori: "Ja sam rob Onoga se robovi ne smiju
poniavati. On ne voli da mu iko poniava Njegovog roba!"
Ako je pak dua takvoga ona koja je sklona zlu (emmiirah),
utemeljena na svojim izvornim on onoga koji mu
kakvu nepodoptinu rraici da mu se osveti, da mu uzvrati, samo da bi
zadovoljio njezinu tatinu, da bi ona bila pobjednica nad njim, zlurada
prema njemu, eljna da ga ponizi. Ona pak dua, koja je, napuscivi
bijednost svoga sranja i ropsku stegu svoje strasti, ula u sferu
svog jednoborva (tewhid), privivi se uz svoga Gospodara, ona se, kad
se s kakvom nepodoprinorn, i gorljivo kako bi
zatitila onu kojom ju jeAllah koju je dobila od Njega.
To je, u sutini, gorljivost za njezina Gospodara i Zatitnika.
Za primjer takvog navode se dvojica prinosnih robova:
naime dvojica zemljoradnika, od kojih jedan udari onog drugog pa
drugi to porekne cime, s jedne strane, blagonaklonost
prema svome gospodaru a, s druge strane, bojazan za onog koji ga
je udario da ga gospodar kazniti. Tako svoga gospodara potedi
neprijatnosti kanjavanja onoga, ce njegova uproparavanja udarcima,
zbog on bude zahvalan na toj njegovoj velikodunosti
i taj njegov primi k znanju.
Drugog roba stavi preda se, dotjera ga i u lijepo odijelo
da takav bude pred njim, pa neki konjuari ili neki njima
i uprljaju mu to odijelo balegom ili ga pocijepaju - ako bi,
dakle, velikoduno oproscio onome koji mu je co ea njegova
velikodunost ne bi bila suglasna s miljenjem njegova gospodara,
ne bi bila podudarna s njegovom i njemu bi je
na to bilo i drae i blie njegovu zadovoljstvu, kao da kae: "Ovaj je
co tebi drskost prema meni, moju
212 213
Ibn Qajjim ci-Dlew-zi
vladarsku pa kad bi ga mogao kazniti, poniziti ga i svladati, ne
bi odmah bi ga i on bi ostao ponien, slomljenoga srca.
Njegov gospodar bi pak vie volio da ga on ne kanjava ni jednog
uenurka, da je onaj od nj ega naplatio njegovo pravo. Prema rome,
u tom on bi uzvratio samo zbog prava svoga gospodara, ne
i za samoga sebe.
Tako se prenosi od Alije- Allah bio zadovoljan sa njim! - da ga
je, dok je prolazio pored nekog raj pozvao
"Ovaj mi moje pravo", rekao je, da mi ga da-
dne!"
"Podaj mu nj egovo pravo!", rekao je Alija onome, pa kad ih je
proao onaj nasilnjk je planuo i onoga koji je imao pravo oamario,
re je on pozvao Aliju Alija se vratio i rekao mu: "Stigla ci
je Uzmi sad svoje pravo!"
"Opratam mu, vodo pravovjernih!", no Alija mu je udario devet
udaraca "Oprostio ti je onaj koga si oamario, no ovo je pravo
vladarevo!'', rekao mu je.
Tako ga je Alija kaznio poto se drznuo da povrijeru Allahovu
vlast. Nije mu htio preko roga.
je bilo i s onim koji je doao kod Ebu Bekra
-Allah bio zadovoljan sa njim! - i rekao mu: uUkrcaj i mene, jer sam
ja, Allaha mi, i od tebe i od tvog sina!" Tu je, kod njega,
bio iEI-Mugira ibn Su' ba, pa jezavrnuo svoj rukavi laktom
udario po nosu rako da ga je oblila krv. 1za toga su kod Ebu Bekra
- Allah sa njim bio zadovoljan! - doli rog i rekli mu:
"Pusti nas da se osvetimo Mugiri!" "Zar da vas pustim da se svetice
onima koji brane da se Allahove svetinje?! vas pustiti
da mu se svetice!"
KNJIGAODUI
Ebu Bili je, naime, smatrao da je Mugira onome uzvratio iz
gorljivosti prema Allahu i prema onoj kojom je On darovao
halifu Boijega Poslanika, s.a.w.s., kako bi, roj
mogao ono to je naslijeruo od Poslanika sprovoditi na najljepi
i u cijelosti uspostaviti njegovu vjeru. Iz rog razloga je zanemario
onoga kojeg je on udario, da je povrijeruo Allahovu vlast
i dirnuo u onu kojom je on darovao Svoga Poslaillka, njegovu
vjeru i njegovoga halifu. To je jedno, dok bi udarac iz gorljivosti za
duu koja je sklona zlu bilo neto sasvim drugo.
*
* *
Razlika izmedu zdravosti srca (selii.mec el-qalb) i cupoumnosri
(beleh) i nehajnosti (tegafful) sastoji se u rome to zdravost srca po-
drazumijeva njegovu nesklonost ka zlu, nakon to se upozna sa zlom,
kad srce postane zdravo u smislu odsustva tenje prema
njemu, usmjerenja prema njemu, a ne u smislu odsustva njegova
poznavanja i prepoznavanja.
Stvar jesasvim s i - tu je, na-
ime, posrijeru neznanje ilinedovoljna to svakako nije za
pohvaliti, jeposrijeru manjkavost. Ljudi se o nekome takvom
izraavaju pohvalno samo smga da bi bili sigurni od njegova zla, dok
je potpunost u rome dasrce poznaje i pojedinosti zla, ali da bude
lieno tenje ka njemu.
Omer ibn el-Harnih -Allah bio zadovolj an sa njiln! - kae: "Ja
nisam lukavi varalica, ali me lukavi varalica ne moe ni prevariti!"
Omer je, naime, bio inteligentniji od toga da bi ga neko mogao
prevariti, ali i bogobojazniji od toga da bi sam nekog drugog varao.
214
215
-----------------------------
Ibn OaJJm el [):c:w:t
Uzvieni kae: l snmo onnj koji Al/abu srcn zdrmm
95
dodt spaien
biti! (E-Su'arii', 89) je o srcu koje je lieno svih onih bolesti
koje bolesna srca, kakve su npr., koja nalae
za fikcijom (zann), i strasnosr, koja nalae za
svim onim za due ude. Zdravo srce je, prema rome, ono koje
je sigurno i od jednog i od drugog.
Razlika pouzdanosti (siqah) i nepouzdanosti (garrah)
sastoji se u tome ro je pouzdanost jedna smirenost oslonjena na
argumente i jasno znakovlje uz koja se srce smiruje, pa to god ro
znakovlj e bude izraenije rime l pouzdanje biva izraenije i
osobiro ako mu Jo prethodi veliki broj iskusrvenlh potvrda i pocvr-
pronicavosri.
Sama pouzdanost (siqah) izgleda da je - a Bog najbolje zna!
-nastala od '\vesiq", to lanac, okov, konop. vezica. Prema
rome, srce se vezuje za onoga u koga se pouzdaje, se na nj, u
pogledu koga ima lijepo uvjerenje ulazi u okove njegove ljubavi i
korespondencije, se na nj, se u nj. se
u okovima coga i svojim srcem, i svojom duom, i svojim rij elom.
Prema rome, kada srce pristane uz Allaha i okrene se samo Njemu,
ono se svee ljubavlju prema Njemu, se u okovima ubudijjera "', i
osim Njega mu ne preostane nikakvo drugo pribjeillre u
nikakav drugi zaklon; On mu postane sva njegova sprema, sva njegova
Korkuto;-;mji : dode".lto je samo jtdno od sdfm", koja
u doslovnom prijevodu 7,d111v, \to JC: u ovom koorekstu i primjerenije.
,. 'UbudijJct do; L: mp5ki odnos: wc 11no i7rni.JvJ
svoju pokurnmt Bogu.
KNjiGA O DUI

sila, sva rezerva u njegovim On mu bude pribjeire kod
udaraca sudbine, Onaj kome se za svoje potrebe, za ono ro
mu je nuno.
Sdruge strane, nepouzdanost je stanje obmanu rog, onog koga
je zaveo njegov nefs, njegov ejtan, njegova strast i njegova lana,
varljiva nada u svog Gospodara u smislu da se njegova dua okrenula,
svojim vlastitim porivima, istovremeno od Allaha
ispunjenje svojih neosnovanih nadanja. Obmanucosc jest pouzda vanje
u nekog nepouzdanog, smirivanje uz nekog uz koga se ne moe biti
miran, pogledanje koristi odakle nikada ne dolazi neko dobro, kakav
je npr. s onim koga zavede furamorgana. Uzvieni kae: A dJt"t
nevjmtika su kao varka u ravnici u kojoj udan vidi vodu, n/i kaddo tog
mjesta dor/e, nita ne nade - a dt1 ga !ekn kraj njega Allahova
kazna i On mu potpuno isplatiti tljegov jer Allah veoma brzo
(En-Niir, 39)
one zavedene Uzvieni kae: Reci: li tU1 vas
izr1ijtffimo o onima koji biti 111ljvdigubitnici u pogkdu svojih dJe"z.
!Tud na Ovome svijetu izgubijm biti, @k oni da
dobro?!' (EI-Kehf, 103-104) Naime, kada takvima s bude ski-
nut pokrov i scvari im se ukau u njihovoj pravoj naravi, oni tada
shvatiti da zapravo nisu biJi ni na OdAllli/Ja im st uktzzati
ndto nmttt nisu (Ez-Zumer, 47)
U hadisu se kae: "Kad da ti Allah uzvieni
svoju blagodat u vrijeme dok si ti ustrajan u neposluhu
Njemu - Ga se, jer re O
d
vo
d' t
1
n ttme posrupno o 1 u propas .
"
Pocvrda ovoga u Kur'anu se nalazi u Uzvienoga: Pa kad
bi ono time m bili opomilljtmi, Mi bismo ml kapije svega
;;--- K0,( Korkut., "A Alldh tc ih k111niti kamom kakvu nt su mogli ni slutiLi!H
216 217
Ibn Qtjjim ciDic:m
otvorili, i k1zd bist oni onomtIto imje dttto obradovali, iznmada bismo
ih kaznili i oni bi odjednom rvnku nadu izgubili! (El-En'am, 44)
Ovo je jedna od zavodljivosti, naime kada vidi kako ti
On dodjeljuje Svoje blagodati, sve jednu za drugom, dok ti postupa
onako kako On ne voli.
Sejran je zaduen za a, s druge strane, je
i u samoj naravi due sklone z.lu (nefs ernmara.h), pa kad se sjedine
ponikla elja i razuzdanost - a po nikla elja je u poaebi za jo ne-
dok je ejtan veoma zavodljiv- i dua obmanuta, rada ne bude
nikakva nesuglasja. Ta, upravo su ejrani ri koji su obmanuli one
zavedene u pogledu Allaha- oni su im, uz sve one njihove postupke
koji izazivaju srdbu i bijes Allahov, raspirivali nade u Njegov oprost,
Njegovu colerantnosc, oni su im najavljivali pokajanje, kako bi im se
srca smirila, a potom ih podsticali na odgodu tog pokajanja sve dok ih
smrtni ne bi iznenadio, kad bi bili uzeri u svom najgorem scanju.
Uzvieni kae: l p usu elje su vas zavaravale, dok nije dola Allahova
odredba, a Jejtnn vas je o Al/aim obmanuo! (El-Hadid, 14); O ljudi,
Allahova prijetnjnje istinita, pa neka vas nikako ivot fill Ovomesvijetu
ne zavara i nek11 vas u Allaha ejtan ne pokoleba! (Luqmin, 33)
Onaj koji je najvie obmanuc u pogledu svoga Gospodara jest
onaj kojeg je Allah dotaknuo Svojom i dobrotom, pa on
rekne: "O,o i pripada meni!", tj. ja i jesam za roga, dostojan sam
toga, zasluujem co, i potom jo doda: J ne mislim da ihuut Smttk
svije/ll (EI-Kehf. 36), i tako pomisli da je on doista vrijedan svih
onih blagodati kojima ga je On obasuo i pored svog nevjerovanja u
Allaha, a zatim jo! vie ode u zabludu i rekne: A ako budnn i
GospodJm1 s11ome, nmu kod Njega lijepo boraviJte! (Fussilet,
50), tj. Dennet i dostojanstvena pozicija.
KNJIGA O DUI
Tako izgleda obmanu tost u pogledu Allaha. Tako je onaj kojeg je
ejtan obmanuo ustVari zaveden njegovim i
ma lanih nadanja, u mu je pri pomagala i njegova obmanu tost
sobom i svojim ovosvjecskim dobrima. On ostaje u takvom stanju
sve dok se ne srrovali u jame propasti.
O'
Razlika izmedu izglednog nadanja (redti') i sanjarenja (temenna)
jeste u rome to izgledno nadanje ide uz ulaganje napora i mobilizaciju
sveg potencijala u pravcu osiguranja pretpostavki uspjeha i efikasnosti,
dok je sanjarenje elja da se do istog cog, no uz prenebregavanje
svih onih pretpostavki koje do roga dovode. Uzvieni kae: Oni koji
i koji se isele i bore na Alltthovoru orzi se mogu nadati
(redfl'ljmli:une) Allahovoj milosti! (El-Beqarc, 218)
Tako Uzvieni zasunjuje izgledno nadanje pred svima drugima
osim pred Oni pak zavedeni kau: Oni koji su zapostavili
Njegove naredbe, koji su prekrili Njegove zabrane i slijedili ono ro
izaziva Njegovu srdbu i zaobilazili ono s je On udovoljan- eto,
ro su oni koji se nadaju Njegovoj milosri.
To nije nita novo u zavodljivosti nefsa i ejtana. Prema rome,
nadanje pripada onome je srce ispunjeno vjero\'anjem
u Allaha i u Sudnji dan, uslijed pred svojim ima jasnu
predstavu sve one Boanske i Njegova Denneta koje mu je
Uzvieni Allah prema kojima se naklonilo srce sa udnjom i
Takav je onome koji isreie svoj vr.u prema
to trai, a ro se nalo u njegovu vidokrugu. pravog nadanja
jest raj da se onaj koji se nada boji da mu ne izmakne Dennet, da mu
ne promakne njegov udio u njemu na da se kloni svega onoga
za ta se boji da bi mu moglo biti preprekom za ulazak u nj.
218
219
Ibn Qajjim el-Dewzi
Onje poput koji je jednu uglednu enu od i polo-
aja kod njezine porodice, pa kad je dolo vrijeme sklapanja
ugovora j sastanka uglednika i velikaa i njegova pojavljivanja
na tome skupu on se, roga dana stane pripremati za taj
dolazak, da ga vidi ena i uglednici, zbog se briljivo
spremi, dotjera i uljepa, odstrani suvine dlake, se i namirie,
najljepe svoje odijelo i zaputi se prema roj briljivo se
u p uru svake prljavcine i Beke, i praine i dima,
i jo bezazlen ijih stvari, pa kada stigne pred vrara njezin doma-
ga i napravi mu mjesro odmah u predvorju, na
minderu i jasrucima, i sve budu uprte u njega, i sa svih strana
bude obasut izrazima gostoprimstva.
Ako bi on, dakle, nakon to je sav raj ures stavio na sebe, otiao i
sjeo u smerljarnik i promekoljio se i provaljao u njemu i tako onom
prljavtinom i uprljao i sebe i svoje odijelo, i ono mu zalo u kosu,
u kou i u pa on takav otiao do one i htio u nju, na
temelju ranijeg dogovora, vratari bi svakako prema njemu,
nasrnuli na nj i otjerali ga s vikom i galamom kako s njezinih vrata tako
i sa puta koji vodi ka njoj, i on bi se vratio i skrhan.
Onaj prvi oslikava sranje onoga je nadanje utemeljeno,
a ovaj drugi sranje onoga koji samo prieljkuje, koji samo sanjari
o velikom
Za ovo se mogu uzeti za primjer i dvojica ljudi u odnosu na
vladara koji je veoma tat u pogledu nepodoptina, koji je od naj-
povjerenja i najljepe komunikacije, kod koga pravo
nije zanemareno i koji sa ljudima korespondira iza zastOra rako da
ga niko ne vidi, dok su njegove hale, njegov kapital, roba, robovi i
robinje istaknuti u njegoovj rako da ih oni s kojima
on korespondira mogu vidjeti.
KNJIGA O DUSI
Tako kod njega dvojica ljudi i jedan od njih se prema njemu
postavi iskreno, s povjerenjem i ne pri-
mijeniti prema njemu kakvu varku, prevaru ill spletku, i proda mu
svu svoju robu, a prema njegovim slugama i slukinjama se postavi
dostojn0, kako i dolikuje, pa kad mu god s nekom svojom
robom izabere za nj onu najljepu, koja mu je najdraa; ako je pak
bude pravio svojim rukama, uloit krajnji napor da je to vie
uljepa i dotjera, tako da unutranjost toga bude ljepa od
njegove vanjtine, primivi isplatu od onogod koga mu je on naredio
da u7.me, se za napucima posrednika njih dvojice u
onoj mjeri u kojoj on co zatrai od njega: na u obliku, u formi,
uwemenu i u svemu drugome to se odnosi na to.
Drugi kod njega s najmizernijom robom koju je mogao
koju nije od karra i u pogledu koje nije bio iskren,
nije se drao u vezi s njom onoga to mu je rekao vladarev i
izaslanik njega i trgovaca i zana ilija, se s njom odnosio
onako kako su ga nosili njegovi porivi; uz to, i varao je vladara u nje-
govoj je bio izvan njegovog vidokruga, pa mu se nita
ne dopadne, a da ga ne prevari u rome, i ne bude niti jedne vladareve
svetinje, a da on svoj pogled ne prui prema njoj i ne potrudi se da
je povrijedi, i ne bude to izaziva vladarevu srdbu a da on to
ne ako je imao za co. Tako njih dvojica postupaju
jedno vrijeme, a zatim bude Vladar danas pred one s
kojima je korespondirao da s njima svede i da im da ono to
im pripada. Tako ta dvojica stanu pred njega i on se prema svakom
od njih ponese na zasluen
Eto, razmisli o ova dva primjera, jer oni vjerno izraavaju stvar-
nost. Tako je onaj koji gaji osnovanu nadu ustvari onaj se i srce
usmjerilo prema Denneru, nakon to se on naao pred njegovim
220 221
Ibn Qajj1m ei-O:ewz1
njegovim nadanjima i izgledanjima, pa se sav posveti napo-
rima da do nj.
Izgledno nadanje je, prema come, pruenosc srca, njegovo na-
Njega moe realizirati samo puna sprema, scaJan strah od
da mu cilj izmakne i respektiran je znakova upozorenja.
nadanje (rcdia') svoje i crpi iz ' cenehhi', to
nagetost, zakrivljenost. Strana bunara (reda' el-bi'r) - co je ona nje-
gova kosina. Scrane neba jesu njegove kosine. Prema come, pruenost
srca do voljenoga, zakrivljena od svega onoga to bi joj moglo stajati
na putu, podrazumijeva njegovu zakrivljenost, okrenucosc od due
sklone zlu, od njezinih sredstava i svega onoga ona poziva.
Ta pruenosr, ea zakrivljenost i ea bojazan - co je ono co je
svojstveno smirenoj dui, jer srce, kad mu se orvori njegov pogled
pa ugleda Ahi ret i sve ono u njemu co je Allah onima koji
Mu budu u pokornosti i ono to je onima koji Mu budu
u nepokornosti, osjeti zebnju i se dadne na pur prema Allahu i
ahirecskom prebivaHru, dok je prethodno bjJo mirno uz nefs, a nefs
mirno preputen strastima i Svijetu ovom. No, kad mu se skloni onaj
zastor nefsa, ono postane i udalji se iz blizine nefsa, blizinu
Milostivog u perivojima blagodati. Tusvaki bojaljivac biva
ispunjen nadom, a svalci ispunjeni nadom postaje bojaljivcem, pa
ime jednoga podrazumijeva i onog drugog, da je srce onoga
ispunjenog nadom vrlo srcu onog ispunjenog strahom. Srce
onoga s takvim nadanjem skrenulo je od blizine nefsa i ejtana i za-
puillo se prema Allahu. Njemu se podigla dennecska zascava i on se
sav upravio prema njoj, svo srce usmjerivi prema tamo.
Onaj bojaiJjivac pobjegao je, iz njihove blhine
uz Allaha pred onima koji su ga zatvorili u tamnicu njih
dvoga na Ovome svijetu, da s njima bude i proivljen poslije smrti i
KNJIGA O DUSI
na Sudnjem u danu, jer je sa svojim drugom i na Ovome i na
Onome svij etu, pa kada prijetnju, napusri svog loeg susjeda i
kloni ga se na oba svijeta. Stoga mu se i daje ime bojaljivac. I, kada
ono co mu se kao nagrada, okrene se i poleti iz udnje
za tim, se toga. Stoga mu se i daje ime ' radi',
onaj koji je ispunjen nadanjem.
Stanja njih dvojice su povezana, neodvojiva jedno
od drugog. Svaki onaj koji je ispunjen tal-vim nadanjima boji se da
mu ne izmakne ono se nada, ba kao to se i svaki bojaljivac
nada da biti siguran od onog od se plai. laco se naziva s
oba ta imena. Uzvieni kae: St.a vam je, zafto svojtt mrdtt ne veett za
Alkhovu dostojanstvenost?P
8
(Neill, 13)
kau da se ajecom kazati: Zato se ne bojite Al-
lahove
smo ranije kazali da je uzvieni Allah zasu nio nadanje pred
svima osim pred onima koji budu vjerovali, napustili mjesto svoga
boravka zarad vjere i borili se za zastupljenost vjerskih Vje-
rovjesnik, s.a.w.s., o vjerovanju (eJ-iman) je kazao da ima mnoge
komponente, te vidljive i nevidljive obrise; za naputanje mjesta
boravka zarad vjere (el-hidra) kazao je da to naputanje svega
onoga to je Allah zabranio, dok je o borbi za zastupljenost vjerskih
kazao da je to borba protiv niskih poriva u ime Allaha. Nai-
me, Vjerovjesnik je rekao: "Iseljenik je onaj ko je napustio ono to
je Allaha zabranio, a borac na Boijem putu (el-mudahi.d) je onaj
ko sebe upregne u rad za Allaha!"
"
Kod Korkura stoji: "Srn vnm je, uto se Allahove sile ne boji re/!"
222 223
----
------------------------------------------
se kazati da je Allah uzvieni izgledno nadanja rezervirao
samo za one koji budu vjerovali, selili se i borili na pmu Istine, dok
je sve druge iz tc kategorije.
Sto se sanjarija (el-ernani) one su kapital koji
su upakovali u kalup izglednog nadanja, no co su samo puste elje
njihove. Takve elje iz srca obuzecog doapravanjima nef-
sa, dim ga je zatamnio, uslijed takav srce Stavlja u slubu
njegovih hirova, pa kada god on cako posrupi nefs mu doapne da
u imati lijep ishod, da bici spaen, mu to za
vel ikodunost, oprost i dobrostivost, mu da Plemeniti
cra.ici Svoje pravo, da Njemu njegovi grijesi ne kode, te da mu,
scoga, nimalo nauditi zadobijanju oprosca. Iz. mg razloga on ro i
naziva izglednim nadanjem (reda'); to su, medlili m, samo obmane i
neutemeljene sanjarij e, koje nefs ubacuje u neuko srce pa se ono uz
njih smiruje. Uzvieni kae: To biti ni po vaiim sanjtmul ni po
sanjama

onaj ko rndi zlo bit kanjm Zli Jo i
osim Allaha, ni Zllititnika. ni (En-Nisa', 123)
Kad dakle, napusti zatitu i Boiju Allah prestane
da ga titi i pomae, re on, mimo Allaha, ne moe sebi ni zati-
tnika ni A kada napusti Njegovu za!titu i rada
ga preuzme njegov nefs i !ejtan, pa mu njih dvoje postanu zatimici i
on bude preputen svome nefsu i on u njegovo ime
umjesto u ime Allaha i Njegovoga Poslanika, Allahovu zatitu
zamijeni za zatitu svog nefsa i svog ejtana, a Allahov haror za hator
svog nefsa i njegovog hira. Tako izglednom nadan ju ne ostavi nimalo
mjesta. Prema rome, kad ri tvoj nefs rekne: "Ja imam izgledno na-
;9 Kod Korkua sroji: "ni po uljama ni po ieljamasljcdbenib Knjige .
KNJIGA O DUSI
danje!", ci mu za co zatrai dokaz, i reci: "To je pusta sanja, pa dajte
vae dokaze, ako govorite istinu!"
Prema come, inteligentan raditi dobra djela s nadom i
udnjom, dok onaj drugi, inertni, dobra djela zanemariti i osloniti
se na sanje, koje nazvati izglednim nadanjem.
Neka je Allah na

.. ..
Razlika kazivanja o Allahovim blagodatima {rehaddus
bi ni'arnillah) i hvalisavosd (fahr) njima jeste u rome to je
0 blagodati ustvari izvjestitelj o svojstvima svoga Zacimika, o
Njegovoj dareljivosti i dobrosrivosd. On, naime, hvali Njega po-
te blagodati i o njima, cime Mu zahvalu
i svakoga s onim to mu je On dao. Njegova je namjera
da na taj istakne Allahova svojstva, da Mu hvalu i zahvalu
izrekne, da podstakne da trai samo od Njega, mimo bilo
koga drugoga, da svoje i svoje nade usmjeri ka Njemu. Tako
on, Allahove blagodati, ih i o njima
zapravo pokazuje svoju ljubav prema Njemu.
S druge strane, hvalisavost blagodatima da se njima
uzdie nad drugima, da im time sugerira da je on vrjedniji i vii od
njih pa, stoga, jae preko njihovih vratova, porobljava im srca i nastoji
ih okrenuti prema sebi da ga i da mu slue. Nu'man ibn Beir
kae: ..Sejtan ima svoje mree i svoje z.amke. Medu njima su i osio-
nosc u Allahovim blagodatima, uzdiz.'lnje nad Allahovim robovima
(ljudima), hvalisavost .Allahovim davanjem i spokoj u izvan
Allahova zadovoljsrva!"
224 225
Ibn Qajjim clDicw:i
* *
Razlika izmedu radosti srca (fereh el-qalb) i radosti nefsa (fereh
en-nefs) je Naime, radovanje A!Jahu, Njegovu upozna-
vanju, Njegovoj ljubavi i govoru dolazi iz srca. Uzvieni kae: Ntki
odonih kojima smo dali Knjigu rndujtt st svmm to objavljujano ttbi!
(El-Ra'd, 36).
Prema rome, ako se sljedbenici ranijih objava raduju Objavi, tim
prije joj se raduju AJiahovi {evlija'), sljedbenici Njegovoga
Poslanika. Uzvieni kae: A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji
govore: "Komt je od vas ova vjerovanje, i oni se raduju!" (Ec-
Tewba, 124) Jo kae: Rtci: "Ntka se zato Allahovoj blagodati i miksti
raduju, to je boljt od orJOga !to gomilaju!" Uunus, 58)
Ebu Se'id ei-Hudri kae: "AJ1ahova blagodat - to je Kur'an;
Njegova milost - co je da vas je njegovim sljedbe-
nicima!"
El-Hilal ibn Jesafkae: "Allahova blagodat i milost- to je islam
kojem vas je naputio; Kur'an kojem vas je bolji je od zlata
i srebra koje gomila re".
Ibn El-Hasan, Qacada i komentacoraKur'anascoje
na stanovitu da se pod izrazom 'Allahova blagodat' misli na islam, a
pod izrazom 'Njegova milost' na Kur'an. Prema come, je ora-
dosti srca, to je znak vjerovanja, neto za ta biti
- da se on come raduje sugerira da je on time zadovoljan.
Stavie, to je i vie od samog zadovoljstva: radovanje come sukladno
je ljubavi prema njemu.
Radost je usrvari posljedica dosezanja onoga to se voli i upravo
u onoj mjeri u kojoj se to 'neto' voli, u roj mjeri se i raduje njegovu
Proizlazi da je radovanje AUahu, Njegovim in1enima,
KNJ IOA O DUSI
svojsrvima, Njegovom Poslaniku, Poslanikovom Sunneru i govoru
_ iman, njegova sr, najodabraniji dio (safwah). Takav iman
ima toliki u srcu i tako pokornoSt da se to ne moe
iskazati. razdraganost i radost srca AUahom, Njegovim
imenima, svojstvima i govorom, Njegovim Poslanikom i susrecom sa
Njim jest neto najbolje ro mu se podaruje. Stavie, to je i glavnina
njegovih darova. Radovanje Allahu i susretu sa Njim na Onome
svijetu bir proporcionalno ovosvjerskoj radosti i ljubavi prema
Njemu. Radost zbog dosezanja voljenoga ekvivalentna je snazi,
odnosno krhkosti ljubavi, to je karakteristika radosti srca.
Srce ima i jednu drugu radost, veoma dojmljivu,
-radost koja ga proima uslijed pokajanja. Ona je rako da
se s njom ne moe ni usporediti radost koja dolazi od nekog grijeha.
Kada bi grjenik znao da slast pokajanja i radost koju ono donosi
sobom viestruko prevaziJazi slast i radost grijeha, on bi bre hitao k
njoj nego to se povodi za grijeha. Tajnu ove radosti poznaje
samo onaj ko poznaje raj nu radovanja Gospodara Uzvienoga poka-
janju Svojega roba. On joj se raduje zamislivom
Boiji Poslanik, s.a.w.s., za nju je naveo primjer koji nadvisuje sve
druge ovosvjerske radosti. "To je radost koji pode na pur sa
svojom ivotinjom na kojoj mu je hrana i pa tu ivoti-
nju u jednom beznadenom izgubi ce uloi sve svoje napore
da je no to mu ne za rukom i on izgubi svaku nadu
da je nakon sjedne i stane smrt. No kad
se pojavi Mjesec, on na ugleda svoju ivotinj u - povodac
joj se za neko stablo - i on od svoje silne radosti uzvikne:
"Boe, Ti si moj rob, a ja sam tvoj Gospodar!" Tako se smete od silne
radosti. Ero, Allah se vie obraduje pokajanju Svog roba, nego ovaj
svojoj ivotinji!"
226 227
---------------------------------------
Ibn Qajjlm el-Dicw:l
Nesporno je da i sam pokajnik osjetiti obilnu radost od svog
pokajanja. Ovdje se, medutim, mora ukazati na jednu
naime, on do toga tek nakon mnogih zebnji, bolova i
pred kojima ni brda ne bi mogla osrati poscojana. Ako ih bude str-
pljivo podnosio, dosegnut slasc radosti, a ako poklekne pod tim
teretom i ne nade potrebne srrpljivosti za nj- nita! Na
kraju nestati i one radosti i slasti od grijeha kojima se bio priklo-
nio, te ostati bez oboga - nero upravo suprotno slasti:
kombiniranu bol koju mu zadavati pogibelj u koju je zaao, re
gubitak onoga to je volio!
A- odredba pripada Allahu, Velikom, Uzvienom!
*
* *
Postoj i i jedna radost od svega ovoga - radost kod napu-
tanja Ovoga svij eta i odlaska Allahu, kad On poalje Svoje
izaslanike pa ga oni obraduju susrerom sa Njim; kad mu melek smrti
rekne: dobra duo iz rog dobrog rijela! Raduj se mirisu i lje-
poti, i Gospodaru koji tisrdit nije! zadovoljna, jer i robom se
zadovoljno: A ti, oduJo tmirma, vratiu Gospodaru zatbJvoljmt,
a i On tobom zadovoljan, pa udi i udi u
Moj( (El-Fedr, 27-30)
Kad pred pokajnikom ne bi bilo nikakve druge radosti osim
ove. razum bi nalagao njezino preferiranje, a nekamoli kad poslije
nje slijede jo radosti: nose je meleki, oni nebesa i
Zemlje, otvaraju joj se vraca nebesa, blagosiljaju je nebeski meleki,
oni tu bliski prate je do drugog neba, to drugo nebo joj se otvara
i njegovi stanovnici je blagosiljaju, onj opet tubliski je, i
tako sve do sedmoga neba... Kako se, dakle, moe procijeniti njezina
KNJIGAODUI
radost kad se, upravo njoj, traidozvola njezina Gospodara, njezina
zarimika i voljenoga, kad ona zastaje pred Njim i O n joj doputa
da Mu seddu, i ona mu seddu zatim Njega, uzvie-
noga, kako govori: "Registar djela njegovih zavedire med' one u
lllijjunu!" Potom bude odveden pa viru Dennet, vidi svoje mjesto u
njemu i sve ono to mu je Allah pripremio, susrerne svoje prijatelje
i rodbinu koji mu se obvesele i obraduju, i kojima se on obraduje
onako kako se obraduje onaj koji dode svojoj nakon dugoga
izbivanja i zatekne ih u ljjepom stanju; im na najljepi
na koji moe putnik!
Sve ro bude prije one radosti u Danu oivljavanja tijela, kad
sjediti u hJadu Prijestolja Boijega ('Ar) i piti iz dcnnerskoga vrela
(Havd), kad knjigu svojih djela uzeti svojom desnom rukom, kad
mu njegova djela na Boijoj Vagi budu teka, a Ike njegovo bijelo, kad
njemu bude daco potpuno svjetlo dok drugi ljudi budu bili u rami, kad
mosc dehennemski bezprepreke i srigne do vraca dennerskih,
kad mu se za vrijeme stajanja Dennet primakne, a diennerski
ga s dobrodolicom, selamom i radosnim nagovjccajem, kad
do svojih odaja, svojih dvoraca, supruga i prilje-lnica.
l nakon roga- jo jedna radost koj u nije vrjednovao,
koja se ne moe iskazati, pred kojom se gube sve ove radosti - radosr
koju osjetiti oni iskreni sljedbenici Poslanikova Sunneca - ona
se pojaviti onda kad iznad sebe ugledaju Lice Gospodara svoga,
Uzvienog, Plemenimg, koji ih pozdraviti, obratiti im se i razgo-
varati sa njima:
l sve te mdosti samo 2:11 onog koji u nesrda tuan

Stog'prui korak koliko moe!, i utpni diJbro- li srit
do Onog koji obilne dare dttje!
228
229
Ibn Qnjjim ei-Dte1vz1 ____________ ____ ___
l budiodsvnkeslastiodkoje usebistrtth,
iiditakoslastimaonim kojeti ah!
Ostavi uljuza kojom patit'ako ne bude dato da
dohvati]jeti;
Z/J kojtt vidjet, akoje!lepa!, da trenutntzje, smrtna,
daspi!
]uemisliPoslanikovo - kojisistinom dodeod
Gospodarastvorenjasvih
- datu&koje!
Ne, bliejeodrad()stikoja bijnle akorazboritsiti!
t ..
Razlika srca (riqqah) i ala za propute-
nim (deze' ) jeste u tome to je rakav al jedna slabost u dui i strah
u srcu, koji pothranjuje velika pohlepnost i pouda i koji se
iz slabog vjerovanja u sudbinsko (qader). U protivnom,
kad sasvim izvjesno zna da se ono to je sudbinski
neminovno i rada je al za onim ro ga je mimoilo samo
nepotrebna muka i dodatna Uzvieni kae: Nemaudesnkoji
zadesiZemlju, nitizadesivas, adanijeuKnjiziiprijenegogadam().
ZbiljajetoAllahu Lahko, da nebiste zbogonogato vamje
izmaki<J i doseprekomjernonebisteradiJvalionomto vamjeOndao.'
(El-Hadid, 22)
Prema come, kad vjerovati u sudbinsko
i kad mu postane sasvim jasno da je kao rakva unaprijed bila
- kako u pogledu onog ro ga je zadesilo, tako iu pogledu
onog to mu je promaklo - on tada u sebi presrane al za
proputenim, kao i prerjeranu radost zbog onog dobivenog.
KNJIGA O DUSI
Ovonimalo nije u konfrontaciji s srca, da
ona proishod.i .iz svojstva milosti, koje predstavlja porpw1ost. Uzvieni
Allah. naime, pokazuje Svoju milost prema onim svojim robovima
koji su milostivi, dokje Boi ji Poslanik, s.a.w.s., bio najnjeni-
jega srca i od svih njih najmanje aljo za onim to ga je mimoilo.
srca je. prema rome, samilosr i milostivosr, dok
je al za proputenim bolest i slabost. Taj al predstavlja stanje
srca bolesnog za Ovim svijetom, srca kojeg je obavio dim due sklone
zlu,pa muzaustavio dah i suzio mu ahiretske pute i ono se tako nalo
u tamnici strasti i nefsa - tijesnoj tamnici staza. Tako ra
skoljenosr srca, njegova da ono bojazan, da
se uznemiri od svega ro ga zadesi, da to ne moe podnositi.
Kada, medutim, u nj emu bljesne svjetlo vjere i pouzdanja u dato
mu kada se ispuni ljubavlju prema AJlahui pijetetom pre-
ma Njemu, rada postane i u njemu ponikne samilost
i milosrivost. Takvog vidi milostivog, blagoga srca prema
svakom iz njegova roda, i prema svakom muslimanu; vidi ga kako
je mjfostiv i prema mravu u njegovoj Jogi, i prema ptici u njezinom
gnijezdu, da se i ne govori o drugima iz nj egove vrste. Takvo srce je
najblie Allahu. Enes kae: "Boiji Poslanik, s.a.w.s., bio je najmilo-
stiviji prema
Kada Allah uzvieni da se smiluje nekom On u
njegovo srce nastani samilost i miloscivosc, a kada da ga kazni
dvoje istrgne iz njegovoga srca i, umjesto njih, u srce nastani
grubost i surovost.
U vjerodostojnom hadisu stoji: "Milostivost se istrgne samo iz
nesretnika!"
U had.isu se, takoder, kae da se "prema onome ko ne bude
imao milosti prema drugome, milosti imati ni prema njemu".
230
231
Josekae: "Vibudire milostivipremaonimanaZemljipa prema
vamabitimilostivioninaNebu!"lkaese: "Trojica bicistanovni-
ci Denneta: pravedni vladar, koji budedijelio milostinju, milostiv
koji budenjeanpremasvakomsvom imuslimanui
krjepostan suzdrljiv,koji imamnogo okojimamora
brinuti".
Es-Siddiq{tj.EhuBekr)- Allahsanjimbiozadovoljan!- nadma-
iojesavpreostaliummet onoj miloscivostikoja
senalazilau njegovomsrcu,poredonepuneiskrenosti.Takoseona
manifestiralausvimnjegovimposrupcirna,paiupogleduzarobljenih
neprij:ueljskihboracauBici naBedru
100
, kadje upravonjegovotakvo
miljenjeiprevagnulaudonoenju odlukeu vezi snjima.
Vjerovjesnik,s.a.w.s.,gajeusporediosaIsaomi Ibrahimom.
Uzvieni GospodarjeMilostivi,Samilosni, pasuNjemuinaj-
bliionikoji usebi imaju najviesamilostiimilostivosci, kaotosu
najudaljeniji od Njegaoni koji se karakteriziraju njimasuprotnim
svojstvima,toje u kojesmiju samo pojedinci u
vomesvijetu.
Razlika gnjeva {mewdida) i zlobe (hiqd) sastoji se u
romerojegnjevrrenurni premaonomekoji ti je
bol, njegova akcepcija, re pokretanje due u pravcu prevladavanja
'" kJd.t ocome kJko dasepostupisa neprijJtcljsiOm
vojnicima u toj bici, koja se odigrala 17. ramazanadrugegodinrpo Hid1ri,
nakon dugog vijecanja, kada su neki trailismrtnu k:v.nu 1.a njih, uvnien je
\lavFbu d.1 sc od 7.arobljenika uzmeotkupnina, te dase oni pismeni
oslobodenakontorodesctcricu i pisati.
KNJIGA O DUSI
rogsranja,tospadau komplernosr. Zlobajepakpohra-
njivanjezla,stalna njegove pojavepremaonomeprema
komesi osjetionegativan rakoda njezin urjecajsrcenikako
neosravljaposrrani.
Posroji jo jednarazlika: gnjev jetvoja reakcija na onoto re
zadesiloodstranenekoga,dokje zlobepove-.tanosa onim
nekogacekrrebada odrebe. Premarome,gnjevjeakruelna
neprijamosrkojurijedrugiprouzrokovao,dokjezlobaizgledanjeda
scinjemudogodisrazmjernaneprijatnost.Gnjevjebrzoprolazan,a
zlobasporoprolazna. Zlobakorespondiras srca,sasu-
premacijomduevnogmrakaidimanasrcu,dokgnjevkorespondira
sa snagom, snagom nj egovasvjetla i
*
Razlikaizmedunadmetanja(munafesa) izavisti (hased)sastojise .
ucomerojenadmetanjeinicijativapremaporpunosri kojuzapazi
koddrugogapase s njim nadmetati u rome kako bi dosti-
gao caj njegovsrupanjili ga jo iprevaziao u rome.Takvo netoje
karakteristika due, izrazjevisoke motivacijeiznakvelike
vrijednosti.Uzvienikae: Pa, u natjdu om koji da
natjdu! (EI-Mura.flifii.n, 26)
nadmetanjeizvedenajeiz rojeveomavrijedno,to
je konkurenmo,zarasevezujuljudskeduesaudnjomitenjom
za njim, pasezanj svaka duas onomdrugomimodajo
iradostroionadrugauromesudjelujesanjom,onakokako
suseashabiBoi jegaPoslanika,s.a.w.s., natjecaliudobrui
jednidrugimaseradovalitoionisanjimasudjelujuucome.Stavie,
jednidrugesupodsticalinaco iporedtogatosuimucomebili neka
232 233
Ibn QaJ)im el-D!c:wzl
vrsta konkurencije. To je jedan vid utrke. Uzvieni kae: Pa, natjdi
u t/Qbra! (El-Beqare, 148) Jo kae: Natjdiu se za oprostom
od Gospodara i Dkmzetom irokim kao rubo! (El-Hadid, 21)
Omer ibn ei-Harcib se natjecao sa Ebu Bekrom- Allah bio za-
dovoljan sa njim!- pa ga nikada ruje uspio Kad mu je postaJa
sasvim jasno da Ebu Bekru definirivno pripada pozicija, rekao
je: "Nikada te, Allaha mi, preduhitriti ni u kakvu dobru!" Jo je
rekao: "Allaha mi, nikada nisam poao preduhirriti ga u kakvu dobru,
a da ga nisam naao da je u tome bio bri od mene!"
Dvojica takmaca su poput dvojice robova koji se pred svojim
gospodarom i koji od njih zadobiti njegovu
naklonost, zbog ure to vie onoga to on voU. U nji-
hovom gospodaru to, svakako, izaziva ushir i on ih bodri na co, dok
istovremeno svaki od njih dvojice voli onoga drugog i ga na
ono moe zadovoljscvo svoga gospodara.
Zavist je, medutim, karakterna ena ruske, proste i bijedne due
u kojoj nije razvijen za dobrom, pa uslijed ce svoje i
slabosti zavidi svakome ko postie neko dobro, neto to je hvalevri-
jedno, pred njom odnosi pobjedu. Tal-va dua bi rado vidjela
da svakom takvom izmakne co njegovo kako bi bio ravan
sa njom u odsustvU toga, kako co kae Uzvieni; Oni ek dn u vi
vratiu 11 nevjernike kao iro .ru i oni nevjernici, pa d4 onda budeu isti!
(En-Nisa', 89) Jo kae: Mnogi sljedbmici Knjige kk dn vas, nakon
to stepostali v;emici, vrnu u nevjernike, sve iz zavisti svoje, i to nakon
ito im je istina postala jasnom! (EI-Beqare, l 09}
Prema rome, zavidljivac je neprijatelj svake bJagodaci i on iskreno
eli da bez nje osranc onaj kome on zavidi, onako kako je bez nje ostao
on, dok takmac nastoji svaku blagodat, iskreno je u
cijelosti, kao m eli da je ima i onaj s kim se u come On se,
KNJIGA O DU.I
dakle, s drugim zato da bi dostigao njegovu visinu, kako bi
bio ravan njemu u rome ili kako bi ga i nadmaio u rom dobru.
S druge scrane, zavidljivac bi onoga drugog volio spusciri dolje kako
bi bio jednak njemu u manjkavosti.
dobrih, dua ima velike korisri od natjecanja.
Onaj koji pred sobom ima nekog prvaka u dobru,
pa se s njim stane natjecati u come, imat velike koristi od njega,
jer nastojati bici kao on, izravnati se sa njim, ili ispred
njega. Neko takav ne treba biti predmet kudenja.
se ponekad naziva i pohvalna konkurencija, kako ro
nalnimo u badisu koji se vjerodostojno prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., naime: "Zavidjeti se smije samo dvojici: kome je
Allah dao da se uputi u Kur'an pa on postUpa po njemu i da-
nju, i kome je AJ!ah dao imetka pa ga upregao da ga troi
u prave svrhe!"
Posrijedi je, dakJe, zavist koja motivira na co da se bude kon-
kurentan cak-vim ljudima, ne na co da i njima ta blagodat bude
Ovakva zavist ockriva visoku motivaciju svoga batinika,
njegove due i njezino nastojanje da i ona bude naJik istin-
skim
RazJika izmedu ljubavi prema vlasti (hubb er-ri'asah) i ljubavi
prema predvodnirvu u vjeri (hubb el-im:imah) kao sredstvu za
promicanje istina koje je Allah objavio jest, ustvari, razlika
Allahove zapovijedi i naklonosti ka njoj i ne&a isvih
onih postupaka kojim se tei njegova zadovoljrina. Naime,
onaj ko je odan Allahu, ko Njega i emotivno sc vee za Njega
234 235
IbnQnjjunei-Diewzi
oneli da budeupokornosti njegovomGospodaru,dase prema
Njemuneiskazujeneposluh, da Njegova budegornja, dasav
i.ivotbude na kojejeOnobjavio,daljudipostupaju
poNjegovimnalozima idase klonu onogaco jeOnzabranio. Na
raj onsvoju naklonostAllahu pokazujesvojom
Njemu,anaklonostljudimanjihovimpozivanjemdaslijedeodBoga
objavljeniprogrami.ivoca.Takav,daJde,voli bitipredvodnikuvjeri.
Sravie,on svogaGospodarajomolitidaga predvodnikom
bogobojaznihljudi,onimzakojim sebogobojaznipovoditionako
kakoseionsampoveoza bogobojaznima.
Kadabi kojipozivaAllahuzavoliodau ljudibude
velik, u njihovim srcima mnogo cijenjen i mio, da muoni budu
posluni kako bi se povodili u njim i posredscvom njega slijedili
Poslanikovtrag, tonebiimalonikakvihtetnihposljedicaponjega,
bi muu to trebalobitiiskazanopriznanje, daonpoziva
AllahuivolidaMusebudepokorno,daseoboavai Njegova
jedinost,pastogaelibiti spojnicau romepravcu.
Iz rog razloga, kadaUzvieni spominjeoneSvoje robove koje
je posebno odabraozaSebe i izrekao im pohvalu u svojoj Objavi,
najavivi imlijepunagradunaDansusretasa Njim,spominjeih po
njihovim najboljimdjelimainajljepimosobinama,a potomkae:
J oni koji govore: "Gospodaru na, podari nam u drugovima
naim
101
i djeci naoj radost i da se bogobojazni na nas u.gledaju!"
(El-Furqan,74)
OniGa,dakle, moledaim radosttimeco vidjetida
su i njihovi drugovi, i njihovadjeca, Njemuu pokornosti,
101
Kod Korkum sroji: ''uenama naim". Medutim, da iuazlc:wdi(pl.
svakogoddva brntnc7.ajednicc, tj. kako mukarca, istorako iicnu,
driimoda taj izraz prevestiIcaogore.
KNJIGA O DUSI
da im srcaobradujetimero bogobojaznj slijediti upravonjih u
pokornostiNjemu, uoboavanju Njega, dasu predvodnik
i sljedbenikjedandrugome u uzajamnoj upokornosti. To
daodNjega ono pripomo6onimbogobojaznim
dabuduuNjegovuzadovoljsrvu,Njemuupokornosti,tojeuscvari
njihovopozivanjeAHahusamom predvodnicvauvjeri,
suosnovnielemenristrpljivostisigurnostuvjerenja(jeqin),kako
tokaeUzvieni: JMi smo njih predvodnicima, koji su
po Nnloj zapovijedi, sobzirom da su strpijivi bili i vjerovali u ajete
NaJef'
02
(Es-Sedda,24)
Dakle, njihova molba da ih Allah predvodnicimaonim
bogobojaznimzapravojemolbadaih povedePravimputem,daih
naputi ispravnom stazom i ocvori im kapije svih korisnih znanja
idobrih djela, kako u onomro pokazuju, rako i u onomco ne
pokazuju, se cakvo predvodnitvojedinoimoe
Vidi kako Uzvieni takve vezujeza imeEr-Rahman (Svemilo-
snik)- uzvienanekaje Njegova!- kakobi Njegovascvorcnja
znaladasuoni ro postiglisamo milosti Njegovoj,
Njegovoj dareljivostiiblagodarnosti. Obratipanjuna co dasuza
takve, u ovoj suri,kao nagrada odaje, tj. visoka mjesta
u Denneru. Naime, da pozicija u vjeri, kao rakva,
spadauvisokestupnjeve- tavie, tosunajviisrupnjevi kojejedan
moe uvjeri- tojeinagradakojagauDiennetu
sljedujeza to: visokomjesro!
Scvarjesasvim kodtenjeza pozicijom,jer
onikojireekcomerimsvojimnastojanjimapokuavaju svoje
101
Ajet u Korkurovom prijevodu glasi: "17.medu njih smo Mi odn:divali ioni su.
sc7.apovijedi Naoj. n3 Prnvi puruputivali, jersustrpljivibili i udokau
N:!c:
Z37 236
Ibn Qajjuu ci-Dic-w:1
ciljeve koji podrazumijevaju supremaciju na Zemlji,
ljudskih srca, njihovo usmjeravanje premasebi, potpomaganje njima
u osrvarivanju svih tih ciljeva i pored toga to su iznad njih, to ih
dre u svojoj vlasti. Ovo za posljedicu ima brojne deformacije, koje
samo Allah zna, popur tiranije, zavidnosci, dn.nitva, mrnje, nasi-
lja. smutnji, gorljivosti u udovoljavanju saascima - mimo Allahova
prava - onoga koga je Allah prezreo i preziranja onog koga
je . ..
Predvodnit:vo koje pred ima samo Ovaj svijet jedino se
cime i moe samo se na taj i moe zadobiti, uz viestruke
oblike deformacija. Ovosvjetski vladari ro ne vide, pa kad im koprena
bude skinuta, tek tada im se pokazati sva pokvarenost onoga na
su bili. To do izraaja onda kada budu proi-
vljeni u obliku sitnih prakica koje oni na Stajanju gaziti svojim
nogama, rako ih ih i
onako kako su oni omalovaavati Boiju zapovijed i nipodatavali
Njegove robove.
*
Razlika "voljenja zarad Boga" (hubb fil-lahi) i "voljenja
uz Boga" (hubb me'al-lahi) jedna je od najvanijih razlika koje rreba
diferencirati, to treba imati na umu svaki Stavie, svako treba,
odnosno je ustanoviti razliku jednog i drugog.
Naime, "voljenje zarad Boga" predstavlja potpunost u vjerovanju,
dok je "voljenje uz Boga" mnogobotvo. Razlika njima
se u rome to onaj koji voli u rom svom voljenju slijedi lju-
bav prema Allahu. Tako, kad se ta ljubav u srcu
ona sama da njegovo srce stane voljeti ono to Allah voli, pa
KNJIGA O DUSI
kad zavoli ono to voli i njegov Gospodar i Zatimik time ta ljubav
pripadne Njemu, bude za Njega, onako kako voli Njegove
poslanike, vjerovjesnike, meleke i miljenike - voli ih, dakle, stoga
to ih i Uzvieni voli - dok one koji njih ne vole ne voli, da
ih ne voil ni Uzvieni.
Znak ovakvog voljenja i mrinje "zarad Boga" jeste raj da se
prijezir onoga koga i Allah prezire nikada preobraziti
u ljubav prema njemu usHjed nekog nj egovog prema
njemu, uslijed kak-ve usluge koju mu iH ususret
nekoj njegovoj potrebi, niti se ikada njegovo ljubavi
prema nekom Allahovom miljeniku preobraziti u mr.nju ukoliko ga s
njegove mane nero neprijamo i, svjesno ili nesvjesno, bol mu
U takvim situacijama on uvijek Allahu biti pokoran, te
posrupke primjereno i vezivati ih za Allaha, nastojat
ostari postojan u come ili kao neko ko je nepravedno postupio,
ustuknuti i pokajati se.
Sva vjera u osnovi se temelji na na ljubavi i mrnji l,
na i Vjerovanje onoga je ljubav
i mrnja, i Allahu upotpunjeno je rako
da kada neto voli to voli zarad Allaha, kad nero mrzi to mrzi zarad
Allaha; kad neto uradi uradi to u ime Allaha, kad neto ostavi to
ostavi zarad Njega. Onoliko koliko od rog bude manjkalo
kod upravo roliko mu manjka i vjerovanja i vjere.
Srvar je u pogledu "voljenja uz Boga", kojega imaju dvije
vrste: jedna zadire u samo izraavanja Boije jedinosci (tewrud)
i ona sc smatra mnogoborvom, dokdruga zadire u iskrenost i ljubav
prema Allahu i ne izlazi iz okvira islama.
Prva vrsta: to je, naprimjer, ljubav kojumnogoboci gaje prema
svojim kumirima i svojim idolima. Uzvieni kae: Ima ljudi koji su
238
239
IbnQajjlmeiD.!cw:1
umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao ito se Allilh voli! (El-Be-
qare, 165)
1i mnogoboci, naime,volesvojekumire,svojekipove isvoja
boanstva,u1Allaha,jednakokakovoleiAllaha.Posrijedijegajenje
ljubaviprema zacasedridaimanekeboanskeprerogative
i zatite, to rezulti ra strahomodnjega,nadom, oboavanjem
i njemu.
Takvaljubavje,premacome, mnogobotvo,kojeAllah
oprostiti,inemoeseimadistinskovjerovanje(iman)bezosudetih
lanih boanstava (endad}, bez njihova preziranjaipreziranjaonih
njimaodanih, bez neprijateljstvaprema njimaiborbepro-
tiv njih. UpravojezatoAllah islaosveSvojeposlanike,objaviosve
svoje objave, stvorio Dehennemza onekoji usebi budunjegovali
ta a Dennetza one koji se budu borili
protiv njih, koji su u Njegovo ime i za Njegovo zadovolj stvo bili
nepomirljivi prema njima.
Ko,dakJc,budeoboavaobilota,sveodAllahovaPrijestolj apa
dosamogadna NjegoveZemlje,smatrat sedaje,umjestoAllaha,
sebiuzeodrugogbogaizatitnikaida je,poredNjega,scaooboavati
jonekoga - ma ko onbio- tegaseurgenrnomora
Drugavrsca: voljenjeonoga tojeAllahljudima milim,
kak"Vesuene, sinovi,zlato,srebro,rasnikonji,stoka,etva isl. ,to
voli masno,kaogladan hranuiedanvodu.
Takvogvoljenjaimaj utri vrste:
a) ako se takvom svojom ljubavlju, bude vezivao za
Njega, seonimtovoli upostizanjuNjegova
zadovoljstvaipokornostipremaNjemu,zatosvojevoljenje
imat nagraduiono sesmatratidijelom'' ljubaviprema
Bogu", to dovodi do Njega, te za onaj
KNJIGA O DUSI
uitakuromeimatijoidodatnuslast. Upravo cakvo bilo
jestanjenajsavrenijeg {tj. poslanikaMuhammeda,
a.s.) komesu,odblagodatiovoga svijeta,dragim
enei mirisicakoda mujenjegovovoljenjecogdvoga bilo
podrka uljubavipremaBogu, udoscavi Njegoveobjavei
urealizacijiNjegovezapovijedi;
b) da je to dvoje pak volio samo odazvavi se po1ivu svoje
prirode,svojestrastiielje, no ne im prednostnad
hiJo toAllah voJi is jeOn1.adovoljan - da je,
dakle,iaozanjihovim samona temeljusvog
prirodnognagona, tada bi ta njegova ljubav prema njima
spadalauonotojedoputeno,zata nebi imaonikakvih
posljedica, niti bi to imalo krnjilo njegovu ljubav prema
AllahuivoljenjeuNjegovo imc;
e) da je co bila sva njegova namjera, sva nj egova
nakanaisvo njegovonastojanj e, tj. daih imadneusvome
posjedu,tedaimjedavaoprednostnad w Allahvolii
tojeuNjegovuzadovoljstvu,urom bisamomesebi
nasilje bioonaj kojisepovodizastrastimasvojim.
Prvi odraavavoljenjeonihkojiseprviodazivajuBoijem
zovu{sabiqiin).
Drugi odraavavoljenjeonihosrednjih.
odraavavoljenjeonihkoji nasilje.
Eto, pa obrati panju na ovaj stavak, na ono ro je u njemu
komparibilno,i naonotojesasvim jer je rozapravo ra-
duesklonezJu odsmirenedue.
A- pravomsrazom samoonaj kojega njomebude vodio
Allah!
241
240
Ibn QaJjim el-Dew:i
.
*
..
Razlika pouzdavanja u Allaha (teweklml) i inertnosti
('adz) sastoji se u rome co je pouzdavanje jedna akrivnosc,
ibadec kojim ono izraava svoje pouzdanje u Boga, povjerenje u
Nj, pribjegava11je Njemu, preputanje daljnjega toka stvari Njemu,
uz pristajanje uz ono to On odredi u vezi s cim, da zna da je
On, Uzvieni, dostatan za co i da On odabire ono to je za
najbolje kad god se izbor prepusti Njemu. To, svakako, podrazumijeva
da je prije roga poduzeo sve one mjere koje su mu stavljene
u dunost, da je uloio sav svoj napor da zastupi sve komponente
tih mjera. Tako je Boiji Poslanik, s.a.w.s., imao pouzdanje
u Allaha, pa je i pored roga svoje ratno odijelo i uzimao tir.
tavie, u Bici na Uhudu pojavio se sa dva oklopa na sebi, tri dana
se skrivao u itd. Prema rome, on se pouzdavao u Boga kroz
svih onih sredstava koja su mu stajala na raspolaganju, ali
se njegovo pouzdavanje nije samo na ra sredstva.
Tnermost je, s druge strane, zanemarivanje i jednog i drugog, Hi
pak jednoga od njih. Kod inermosti izsvoje vlastite slabosti,
ili zanemariti sva ona sredstva koja su mu dostupna da cime
izraava svoje pouzdanje u Boga - dok je o njegovoj inerrnosri
i nemarnosti - ili upotrijebiti sva raspoloiva sredsrva i svu svoju
panju na njih, svoje pouzdanje vezati samo za njih, zane-
Onoga koji iza njih stoji, potpuno okrenut od
Njega. ako Ga se i sjeci, ea misao dugo ostati u njegovoj
svijesti, on svoje srce u cijelosti vezati za Nj u smislu da mu srce
bude s Allahom, a cijelo s mjerama koje je poduzeo. Pouzdanje u Boga
kod ovakvoga je inertnost, a inertnost je njegovo pouzdanje.
KNJIGA O DUI

Na ovoj ljudi su se podijeliH na dva ekstremna dijela, dok
su jedni zauzeli sredinji stav. Jedni od onih koji su zauzeli ekstremno
srajalire jesu oni koji rasploivim sredstvima ne pridaju nikakav
to kako bi zadrali puno pouzdanje u Boga.
Drugi pouzdavanje u Boga kako bi materijalnim
sredsrvima zadrali digniter.
O ni srednjega stava znaju da se sutina pouzda vanja u Boga ne
moe osim uzimanjem u obzir svih raspoloivih
sredsrava. Prema come, pouzdanje u Boga izraava se kroz samu zastu-
pljenost svih onih poretposr:avki koje stoje na raspolaganju.
Onaj koji ne uzima u obzir raspoloiva sredstva, da ima puno
pouzdanje u Allaha, zaveden je, obmanut i preputen pustim sanjama.
O n je poput koji ne uzima u obzir zasnivanje braka, seksualni
odnos sa enom, a pouzdaje se da imati dijere; koji prenebregava
i sijanje, a pouzdava se u prinose; koji prenebregava jedenje
i pijenje, a pouzdaje se da biti sit i napojen.
Pouzdanje je, dakle, saobrazno s izglednim nadanjem (reda'), a
inertnost s pustim sanjama (remenni). Sutina pouzda vanja jesr ta da
svoga Gospodara uzme sebi za povjerenika kojemu preputa
svoje stvari, onako kako povjerilac preputa svoje stvari svome po-
vjereniku za sposobnost zna, su mu poduzernosr, naklonost,
povjerljivosr, iskustvo i ljepora izbora poznati.
Gospodar uzvieni je naredio da uloi svu svoju umje-
nost i da se pouzda u Njega da mu On iz roga izvesti ono to
biti u njegovome imeresu. Tako mu je naredio da zasadi zemlju,
da u nju baci sjeme, da je i da kroz to rei osigurati sebi
prehranu, kako je to odredio i regulirao On, Uzvieni, i kako je to
naloila Njegova mudrost, i naredio mu je da svoje srce ne vee ni
za koga drugoga, osim za Njega- ravie, je da svoja izgledna
242 243
Ibn Qajjim ei-DicW11
nadanja vee samo za Njega, da strahuje samo od Njega, da ima
puno povjerenje u Njega i da se oslanja samo na Njega. Kazao mu
je da je On, Uzvieni, dobar za poslova, da je pouzdan za
skrbnitvo.
Inerran sve co zabacuje za i iz lijenosti svoje sjeda,
bezbrinosti, uz pasivu. "Nafaka sustie
govori on, "onako kako ga sustie i smrt! Ono to mi je propisano
mi i pored rnoje slabosti; ono co mi nije propisano ne mogu
i pored sve svoje snage. I kad bih ja bjeao od svoje nafake,
kao i kada bih bjeao od smrti, ona bi me opet sustigla!"
Takvome rreba Da, sve jeto istina. Ti dobro znade
da je nafaka no kako znade kako je reb i da li
uz tvoje nastojanje, ili bez njega? Ako je uz tvoje nastojanje,
na koji je, dakle, mora i odakle? Ako ro ne zna, kako
onda zna da ti onako, bez tvog vlastitog nasrojanja i muke? Pa,
koliko si se za rrudio, a ono bilo drugome, a koliko
se za rrudio drugi, a ono bilo tebi kao na:faka?
Ako ti je to kako onda znade da ri je sva tvoja
nafaka [rudo m nekoga drugog? To rebi, nanosi oefs
a ti njega mora odsnanid u svemu onome to d stoji na raspolaganju i
to rezultira efektima, i u pogledu onih sredstava koja
re uvode u Dennet i koja su ci spas iz Dehennema. li i ra
sredstva zanemariti, se prirom na svoje pouzdanje u Boga,
ili ih ipak zasrupici, istovremeno se u Nj?
tavie, na Zemlji uvijek bici onih koji se pouzdavao u
Allaha, koji pribjegavati trpnji zarad Njega, srca biti ispu-
njena povjerenjem u Nj, izglednim nadanjem kod Njega i lijepim
miljenjem o Njemu, a koja, i pored roga, snage
poduzeti neke mjere, uslijed se smirivati uz Allaha, uz. Njega
KNJIGA O DUSI
sc privijati, imati povjerenja u Njega. Nero takvo moe biti upravo
najsnanije njihovo sredstvo za dobijanje nafake.
Sredstvo, dakle, ni u tom nije zanemareno, se
samo odustalo od jednog i pribjeglo drugom, mnogo sna.nijem
sredsrvu.
Oslanjanje na Boga takvoga rako biva njegovo najpou-
zdanije sredstvo kojim raspolae. Zauzetost njegovoga srca Allahom,
njegovo smirivanje uz Njega i skruenost prema Njemu bivaju mu
drai od zauzetosti nekim (drugim) sredstvom koje bi ga ili sasvim
odvratilo od takvog, ili bi ga znamo umanjilo. da mu
srce nije dovoljno i za jedno i za drugo, od jednog od njih dvoga se
okrenuo i priklonio se onom drugom.
Ovakav je, bez sumnje, boljega stanja od onog koji svoje
srce sasvim ispuni sredstvima koja su mu na raspolaganju, uslijed
kojih zaboravi nasvoga Gospodara, a od njih obojice je bolji onaj koji
zasrupi i jedno i drugo. Takvi su bili vjerovjesnici i ashabi. Zekerijja,
a.s., bio je stolar, Nuhu je Allah naredio da napravi a nema
niti jednog ashaba koji je zanemarivao sredstva pri oslanjanju na
Allaha. Naprotiv, oni su bili ljudi koji su najbriiljivije vodili
i o jednom i o drugom. Zar ue vidi da su ulagali svoje krajnje na-
pore - verbalne i - u borbi protiv neprijatelja vjere, i rime
princip oslanjanja na Boga realizirali u njegovoj stvarnosti. Na taj
stjecali su svoja imanja na i ispravan
svojoj dovoljno sredstava za ivot, u rome prvaka
onim koji se pouzdaju u Allaha -mir i blagoslovi B<Yliji neka
su na nj i na njegovu porodicu!
*
244 245
Ibn QaJ)tm ciDicwzl
Razlika izmedu opreznosti (ih tijat) iejcanskog (we-
swesah) jeste u come ro opreznost podrazumijeva krajnju panju
i nastojanje da se slijedi Sunnet i sve ono na su bili Boiji
Poslanik, s.a.w.s., i njegovi ashabi, bez. pretjerivanja u rome, tj. bez
vanja tih granica, kako u smislu njihova proirivanja, rako i
u smislu njihova suavanja. To je ona opreznost kojom su zadovoljni
i Allah i Njegov Poslanik.
Sejtansko pak podrazumijeva u ivor
to nije proklamirano Sunnemm, to nije niBoiji Poslanik,
s.a.w.s., nici iko od njegovi h ashaba, sa rvrd.njom da se time postie i
osigurava neki vjerski propis, kao npr., kad neko, iz svog navodnog
opreza, prilikom uzimanja abdesta svoje organe pere po vie od tri
puta, rako vodu pri uzimanju abdesta ilipri kupanju poslije
polucije; ili kad glasno vie puta, ili makar samo jedanput, izgovori
nijjer za namaz; ili kad svoj u stane prati i pored roga to na
njoj nije nesumnjivo ustanovlj ena neka rj. iz opre-
znosti; ili odustane od obavljanja namaza u izopreza, i
mnogih drugih srvari koje oni koji su potpali podejcansko
smatraju dijelom vjere.
Oni sve co nazivaju bi im, medutim, bila ona
opreznost koja podrazumijeva upure Boijega Poslanika,
s.a.w.s., jer ko iz okvira ce opreznosti, taj je sasvim ostao bez
opreznosri i odscupio je od Pravoga puca.
Sva opreznost jeste u rome da se izsvega onoga ro je u
konfrontaciji sa Sunnerom, makar se pritom dolo u konfrontaciju s
sra novnika Zemlje, ili i sa svima njima.
*
... *
KNJIGAODUSI
Razlika melekovog nadahnjivanja (ilhiim el-melek) i
ejranovog ubacivanja (ilqa' e-ejcin) manifesrira se u vie vidova:
jedan od njih je da je ono co je Al lahu i korespondenrno
s Njegovim zadovoljstvom, te ono s je doao Njegov Poslanik,
jeste ono to je stiglo od strane meleka, a da je ono co je
nekome drugom, ne Allahu, i to nije korespondencno s Njegovim
zadovoljstvom ejranovo ubacivanje; drugi vid je da je ono to rezuJ-
rira Allahu, pribjegavanjem Njemu, zikra
Njemu i raspirivanjem ambicije koja strijemi Njemu - melekovo
ubacivanje, a da je ono suprotno od LOga- cjranovo ubacivanje;
vid jeste taj da je ono to u srcu ostavlja prisnost isvjedo, re irinu u
grudima, dolo od meleka, a ono to u srcu oslavlja neto suprotno
od roga - dolo od ejtana; ono ro sobom donosi smirenost
i dolazi od meleka, a ono to u srcu osravlja tjeskobnost,
uznemirenost i nemir - dolazi od ejtana.
Prema tome, melekovo nadahnjivanje je u neu kalja-
nom srcu, koje se obasjalo Allahovim svjetlom. Melek je u komakru
sa rakvim srcem, izmedu njih postoji veza, jer melek je dobar i
i pribliava se samo onom srcu koje mu je srodno. Tako je diricaj
meleka sa takvim srcem mnogo od doticaja ejtana. S
pak srcem, koje je pocrnjelo od dima strasti i doticaj
i ubacivanje ejranovo je od melekovog.
Razlika umjerenosti (iqtisiid) i nedosratnosr:i (taqsir)
sastoji se u tome to je umjerenost posrednitvo izmedu dvaju ek-
strema: prekomjernosci i nedomjernosti. Na svojim stranama ima
svoje dvije suprotnosti: nedostatnost i Prema come,
246
247
-----------------------------------------
Ibn Qaum ei-D!ew:
umjeren je onaj ko se prihvatio njihove srednje vrijednosti,
odstupivi i od jednog i od drugog kraka. Uzvieni kae: J oni, koji
udjeijuju, ne rasipaju i nekrtare, se u tome drasredine! (El-Furqan,
67) Ne dri roku Sl'Ojtt stimuru. a ni pome otvormu- da ne bi prijekor
zasluio i itega ostao! (El-Isra', 29) l jedite i pijte, ali ne pretjerujte!
(El-A'raf, 31)
Sva se vjera, zapravo, nalazi izmedu ove dvije krajnosti. Stavie,
islam je ona sredinja vrijednost medu vjerama, Sunner je sredinja
vrijednost izmedu novotarija, a Allahova vjera je onih koji
pretjeruju u njoj i onih koji su prema njoj indoJenmi. Isti je
i sa dihadom koji predstavlja ulaganje napora u neto to je AJJah
propisao - ekstremni postupak u vezi s njim je te
granice, prelazak nj egovih okvira. Allah nita nije propisao, a da
ejtan u rome nema svoja dva podsticaja - ili prema prcrjerivanju i
ili prema nedomjernosti i nedosramosri.
To su dvije boljke koje u vjerovanju, u nakani i u postupanju ne
moe niko osim onaj koji bude za Boiijim Poslanikom,
s.a.w.s., ostavivi miljenja ljudi i njihova gledita o onome s je
doao, a ne ostavivi ono s je on doao zarad njihovih miljenja
i gledita. Te dvije opasne bolesti zahvatile su ljudskoga roda
i ranije generacije su najozbiljnije upozoravale na njih,
otvorenu bojazan da je propao svaki onaj ko bude iskuan jednom
od njih. Obje se mogu u jednoj osobi, kakav je s
ljudi: dok su u jednom dijelu svoje vjere vrlo indolentni i oputeni,
dotle su u drugom dijelu prekomjerno priljeini.
A - pravom stazom samo onaj koga bude vodio AJJah!

KNJIGA O DUSI
Razlika savjeta (en-nasihat) i grdnje (er-te' nib) sastoji se
u rome to je savjet izraz dobrosrivosri (ihsan) prema onome kome
se izraen u vidu milosti prema njemu, brinosti za njim,
panje prema njemu i za nj. To je dobro, proistekla iz milosti i
Tun savjetnik eli samo Allahovu ljubav
i Njegovo zadovoljstvo, biti dobrostiv prema Njegovim stvorenjima,
zarad pokazivati krajnju ljubaznost i biti spre-
man podnijeti uvrjedu onoga kome savjet, otrpjeti njegovu
negativnu reakciju. On se prema njemu odnositi poput ljekara
specijaliste, koji je brian prema tekome bolesniku i koji je, stoga,
strpljiv prema njegovoj njegovoj zlobnosri i odurnosri,
re se odnosi s i panjom kako bi, na svaki dostavio
mu lijek. Eto, takav je iskreni savjetnik.
Grdicelj, svojim ima namjeru izraziti, omalo-
vaiti i ukoriti onoga koga grdi i vrijeda, no u vidu savjeta. Tako mu
govori: O ri, koji co i to! O ti, koji zasluuje svaku pokudu i
prijezir!, u formi brinoga savjetnika. Takav se odlikuje time da se ne
bi tako ponio i prema nekome koga voli i prema kome je dobrostiv
ako bi on neto poput ovoga, ili i gore od toga; njemu
ne bi rekao nita i iznalazio bi mu izgovore. Ako bi pak bio
pritisnut argumentima, rekao bi: Zar ima neko kome je osigurana
bezgrjenost?! Ta, svaki je podloan grjeci, no njegova su
lijepa svojStva brojnija od onih drugih, a AJJah je milostiv i grijehe
oprata!", i sl. Kako kako ovaj kojega voli moe biti
tretiran od onog kojeg ne voli?! Kako jedan moe biti koren- u vidu
savjeta - a za drugog se iznalaziti opravdanja i traiti oprotenje i
razumijevanje .
Pored osraJih, jo jedna razlika izmedu dobronamjernog savjemi-
ka i grditelja nalazi se i u tome dn onaj prvi prema cebi pokazati
248
249
Ibn Qajjim el-De,vzi
neprijateljstvo ako ne prihvati njegov savjet; "Moja je nagrada
u Allaha, svejedno dali moj savjet pribvata iline!", i za te semolir.i
u odsustvu, o rvojim mahanama, niti ih objelodanj ivati
svijetom. Onaj drugi postupat upravo suprotno.
*
* *
Razlika pohimosti (mubaderah) i ishitrenosti ('adelah)
sastoji se u rome to je poh.itnosr pravovremeno iskoritavanje uka-
zane prilike koju bi ako bi mu promaknula, poslije morao
traiti. Prema rome, u rom ne tei za srvarima tek onda
kada one niti pak prije njihova vremena, pravovremeno
pohici prema njima i na njih se baci onako kako se lav baci na svoju
rrvu. Takav je popur onoga koji pohiti ubrati plodove kad uzru,
kad sasvim dozriju.
Ishirrenosr je, uzimanje prije vremena. Naime,
uslijed svoje pretjerane udnje za rom srvari on je tada poput
koji plodove bere prije njihova dozrijenja. Tako je pohitnosr sredina
dviju krajnosti, od kojih jedna predstavlja zaka-
njelo reakciju, gubitak povoljne prilike, a druga preuranjen u reakciju.
Scoga je ova poronja od ejtana, da predstavlja olahkosr, br-
zoplerost i silovitost u ro mu ne doputa da bude postojan,
dostojansrven i odmjeren, i ro mu nalae da srvari stavlja na mjesta
koja im ne pripadaju, mu na taj raznovrsna zla,
mu raznovrsna dobra. To je vjerni pratilac kajanja, jer
se malo ko od onih koji su tako postupali nije pokajao. Isto tako je i
inertnost vjerni pratilac proputene i izgubljene prilike.
*
* *
KNJIGAODUI
Razlika konsmtiranja sranja (ihbar bi-1-hal) i kuknjave
(ekwa), i pored u vanjskoj manifestaciji, sastoji
se u tome to onaj koji otkriva sranje cime eli onoga drugog upoznati
sa razlogom zbog kojega je izloen osudi, ili se pak svome bratu izvi-
niti zbog neke stvari koju je ovaj traio od njega, ili ga upozoriti da
i on ne zapadne u situaciju u koju je on zapao. Na taj on biva
njegov dobronamjerni savjetnik, odnosno ponukava ga na strpljivost
ga svojim stanjem. Tako se prenosi da je jedan doao
kodAhnefa i stao mu se neto jadi ci. moj", rekao mu je on,
"ja sam, prije toliko i toliko godina, ostao bez svjetla svoga oka, pa
nikome o tome nisam
Ova konstatacija je, dakla, imala za cilj da onogjadikovca navede
na strpljenje, da se on utjei stanjem u kojem se nalazi onaj kome se
obratio i njegovom rrpnjom, za koju imati nagradu. U vanjskoj
for mi sasvim nalikuju jedno drugom, ali ono ro ih
jeste nakana. Moda upravo u ovu kategoriju spadaju Vjerovjesnikove,
s.a.w.s., Aii, koja mu se poalila na svoju glavobolju, naime:
"Oh, a moja glava!", ej. moja glavoboljaje moje je stanje u rom
pogledu tee, pa tjei se mnome, ne jadi se!
Ovdje mise nadaje i jedan drugi smisao. Ona je, naime, bila
miljenica Boijem Poslaniku, s.a.w.s.J ili, tavie, apsolutno najdraa
ena, pa kad mu se poalila na svoju glavobolj u, kazao joj je da ion
bol, jednaku njezinoj boli, to je ikrajnja podudarnost
voli telja i onoga kojeg on voli, tj. da ion bol uslijed boli onog
drugog, i da radost zbog radosti rog drugog, do mjere da ako
onoga kojeg on voli zahvati bol u samo jednom organu, iovaj
bol u istom tom svom organu! Takvo neto rezultat je iskrene
lj ubavi i emotivne vezanosti (meweddah).
250
251
lbn Qauim d
U prvom smisao bi bio Ne jadi se, budi str-
pljiva, jer i ja istu bol kao i ci, pa se ugledaj u mene u trpnji
i nejadanju! U drugom bi bilo njegovo kazivanje do koje
mjere je njegova ljubav prema njoj iskrena, tj.: Pogledaj kako je moja
ljubav prema tebi jaka, kako ravnomjerno sudjelujem u tvome bolu.
u tvojoj glavobolji. Tt ne moie bol, a da je ne i ja.
- sve to boli tebe. boli i mene, kao ro me i raduje sve ono to
raduje i tebe!, kako se kaie:
Najprjdi dJr sa njim podijtliJ rtu.UJSt
011ttj j t koji je s toborn dijtlio alost!
Sto se jadikovanja, ono je konstaciranje lieno ispravnog
nijjera. Stavie, njegovo ishodite je bijes, jadanje drugome onoga koji
je doveden u neko isi<Ucnje. Ako bi se takav poalio Uzvienome,
rada to ne bi bila jadikovka, traenje naklonosti, dodvoravanje
j iskanje milosti, poput Ejjubovih: Mene je nevolJa maJ/a, a Ti
si od milostivih najmilostiviji! (EI-Enbija', 83), i ]akubovih: }tr
tugu svoju i jad svoj pred A/laba iznosim! Qiisuf, 86), i Musa-
ovih: "Boe moj, Tebi pripada svaka hvala i samo se Tebi ja jadam.
Ti si onaj od koga se rrai, je samo sa Tobom, samo
je na Tebe oslonac. Nema ni snage ni osim s Tobom!", i
najodabranijeg iz. ljudske vrste: "Boe moj, Tebi se alim z.a slabost
svoje snage, z.a oskudnost svoje z.a svoju miz.ernost kod
ljudi. TI si Gospodar TI si moj Gospodar, pa kome me
to preputaJ: dalekom, koji me mrko gleda, ili neprijatelj u, kojem
si dao da vlada mojim stanjem!? Pa ipak, ako TI nisi srdit na mene,
nije me briga, s tim da bi mi Tvoja raz.gala bolje prijala. se
svjetlu Lica Tvojega, pred kojim se obasjavaju sve tame
na temelju kojega ispravnost z.adobija i Ovaj i svijet, da m1
raspleLe Tvoju srdbu, ili sa mene skine Tvoj bijes. Tvoje je da uzme
KNjiGA O DUSI
Svoje zadovoljenje, sve dok s tim ne bude rad. Nema ni snage. ni
osim sa Tobom!"
Jadanje AJ]ahu uzvienome ni na koji ne podriva trpnju.
Naime, Allah, uzvieni, z.a Ejjuba kae Mi smo ga naJ/i str-
pljivim; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 44) i pored onog
njegovog jadanja Njemu, navedenog u "Mene je nevolja
snala!''
O Svom vjerovjesnjku Jakuhu je izvijestio da je on od sebe
lijepu srrpljjvosr- a, kada neki vjerovjesnik neto on
i ispuni svoje i pored svojih fa tugu svojtt i jad st'oj
predAl!ttha iznosim! (Jusuf, 86), ne to pomanjkanjem njegove
strpljivosti.
U ovom pogledu ne treba panju ni na kakve neute-
meljene izjave, kao to, npr., neki kau da je uzvieni Allah, kada
je Ejjub rekao: "Mene je nevolja snala", kazao: "Mi smo ga nali
srrpljivim (sabiren)", a ne: "veoma strpljivim (saburen)", da
se pojadao: "Mene je nevolj a snala". Neki kaiu: "Nije rekao: Smiluj
mi se!, 'Ti si najmilosriviji!', tako da je samo izvijesrio o svome
stanju i atriburirao svoga Gospodara!" Drugi kau: "Poalio se da ga
je nevolja snala tek kad mu jezik vie nije bio u stanju zikr.
Zapravo se pojadao na nevolju predstavljen u u
zikra, a ne na bol ili bolest!" Drugi kau: "Izvukao je iz. njega re
kako bi bio uzor slabima iz reda ovog umrneta!"
O naj koji je izrekao ovo stajalite kao da je smatrao da je jadanje
Allahu srrpljivosti, je napravio groznu pogrjeku. Ono
to je srrpljivosti jeste jadanje na Njega, ne jadanje Njemu.
Naime, Al lah Svog roba stavlja na kunju kako bi nj egovu skrue-
nost, njegovu dovu i pojadanje Njemu. On ne voli kruLu oblopornost
prema Sebi. Ono to On najvie voli jest skrhanosr Njegovoga roba
252 253
pred Njim, njegova poniznost prema Njemu, pokazivanje vlastite
porrebitosti, i nedostatnosti strpljivosti. Stoga
strogo vodi o tome da prema Njemu ne pokae oblopornosr,
se dr"Li skruenosti i i pokazuj svoju
porrebitost, poniznost i slabost- Njegova milost je takvom srcu blia
od ruke ustima!
*
* *
Ovaj odjeljak o je opsean i mi ako nam
sudbina bude naklonjena, o tome jednu veliku knjigu. Ugore
iznesenim naruknicama htjeli smo samo ukazati na u rome, a
ioreligenmom biti dovoljan i samo jedan dio roga.
Sva vjera je I Allahova Knjiga je (El-
Furqan), i Muhammed, s.a.w.s., je ljudi, i onaj ko se
Allaha boji On njemu podaruje ono stvari
jedne od drugih: O vje-rnici, ako se budete Allaha bojali, On vam
sposobnost tklrovati pa istinu od neistine (El-En fal,
29) Tako je i dan Bitke na Bedru nazvao Danom (jewm
el-furqan), jer je na raj dan napravio jasnu razdjelnicu svojih
miljenika i svojih neprijatelja.
1upuca Boija je sva dok je zabluda u osnovi sjedi
Tako su mnogoboci sjedh1ili oboavanje Allaha i oboavanje kipo-
va, sjedinili su ljubav prema Njemu i ljubav prema kipovima, ono
ro On voli i s je zadovoljan i Njegovu odredbu i propis ... Od
roga su jedno. Ono ro je On odredio i propisao uzeli su kao
dokaz N jegove ljubavi i Njegova zadovoljstva; u istu ravan stavili su
kamaru i trgovinu; rekli su: Kamata je isto !to i trgovina! (El-Beqare,
275) Potom su u istu ravan stavili i zaklan u i uginulu ivotinj u; rekli
KNJIGAODUSI
su: "Kako bismo mogli jesti ono to smo ml usmrtili, a ne jesti ono
ro je usmrtio AIJah!?"
Oni koji su izili iz okvira Boi j ih zakona su ono to
je dozvoljeno s onim to je zabranj eno; rekli su: "I ovu je enu Bog
srvorio, kao iovu! rovu ivotinju je On stvorio, kao i ovu, pa kako
jedno moe biti dozvoljeno, a drugo zabranjeno?!" 1sjediniti su Al-
lahove miljenike, i ejranove miljenike, a onda su doli panteisd i sve
poravnili, sve jednim; rekli su: "To je sve Allah, osim kojeg
drugog boga nema!" Au cor njihovih bilj ura, i njihovih svetih ceksrova,
stao je da je Objava ne
l sveje samo jedan jedinca t niz.
ni pohva/nog ni pokudnog tu nema.
se samo iz navike pravi,
iz doivljaja i Z/Irad propisa vjere.
se kazad da su pronicljivi ljudi ustvari Prema
rome, stvarima uj edno
su i najpronicljiviji ljudi. nadaje se u iskazima,
u posrupcima, u stanjima, u kapiralima i u ljudima, i
ljudi je u svemu rome prilazi la onome to je
veoma nalikovalo jedno drugome.
ispravnog od neispravnog pak moe se
samo svjetla koje Allah ubaci u srce onoga kome i u
svjetlosti vidi istinsku narav stvari, tako da moe jasno
istiniro od lanog, ispravno od neispravnog: A onaj kome
Allah ne tk1 svjetlo svjet/4 ni imati! (En-Nur, 40)
Ovaj odjelj ak oduljivad, premda je on, moda, i nero
najvrjednije u ovoj knjizi, i porreba za njim je velika. No, ako tiAl-
lah, u pogledu njegova sadraja, podari pronidjivosr iz njega
254
255
Ibn Qajjim el-Dewzi
u jedan jo koji tretira razliku monoteizma
vjerovjesnika i onog monoteizma kojeg zastupaju oni koji dre da Bog
ne posjeduje nikakvo svojstvo (mu'arriliin), re razliku izmedu tenziha
jednihi renziha drugih; razliku izmedu Boijihsvojsrava,
gornjosti, govora i govorenja kao stvarnih, i kao i mera-
razll.ku izmedu mnogobotva i
njegovih stupnjeva koje su usvojili njegovi batinici, onih stupnjeva
na koje ih je postavio Allah; razliku izmedu dosljednog povodenja
za Bezgrijenim i izmedu nipodatavanja stajalita njihova
anuliranja i neo baziranja na njih; razliku izmedu slijepog oponaanja
nekog i izmedu koritenja svjetlom njegovog znanja i potpo-
maganja njegovim shvatanjem; razliku izmedu miljenika Milostivoga
i miljenika ejranovil1; razliku izmedu stanja duha i onoga
razliku objavljenog propisa kojega je
obavezan slijediti svaki pojedinac i izvedenog propisa je krajnji
domet daga je, po potrebi, doputeno slijediti, s rim da onaj ko
postupi protivno njemu imati oihl-vih posljedica.
*
* *
Ovu knjigu zavrit samo tanahnim ukazivanjem na razli-
tome, da svaka pojedina razdioba zahtijeva da
se o njoj napie jedna obimna knjiga.
Dakle, razlika izmedu monoteizma kojeg zagovaraju poslanici
i onog kojeg zastupaju oni koji dre da Bog ne posjeduje nikakvo
svojstvo (mu'attiliin) sastoji se u tome to monoteizam poslanika
podrazumijeva Allahu svojstava savrenstva na jedan po-
droban oboavanje jedino Njega, koji nema sudruga, na
da Mu se ne nalazi nikakav takmac u namjeri, u ljubavi, u strahu, u
uzdanju, u verbalnom u zakletvi i u zavjeru, da ima
KNJIGA O DUI
eliminirati iz svoga srca, iz svoje nakane, jezika iizraza oboavanja sve
to bi moglo izgledati kao takmac Njemu. Naime, kako tih takmaca
zaparavo i nema, kako oni u stvarnosti i ne postoje, rako ih ne
rreba stvarati niu svom srcu, niu svom verbalnom
ro se monoteizma onih koji dre da Bog ne posjeduje
nikakvo svojstvo (mu'attiliin), on podrazumijeva stav o re-
alnostima Njegovih imena i svojstava, njihovo anuliranje, i onaj od
njih kojemu za rukom da ih eliminira iz svoga jezika on ih i
eliminira, ih ne spominje, ni ajet koji ih sadri, ni hadis
koji neto od toga nedvosmisleno. Onaj pak koji ne moe
njihovo spominjanje, daje im pogrjeno negira
njihovu stvarnost, tretira ih praznim nomenima, bez ili
tvrdi da im je ifrirano izagonetno.
Treba kazati da onaj od njih koji sve Boije atribute zna
da je ono koje je sam dao svojim Objave u
istoj ravni sa od kojega je pobjegao, jer ako u srvarnosti
priznaje parabolu, usporedbu i nastajanje, onda ro mora priznavati i
u koje je dao svojim Objave. Ako se toga ne
dri u tome, onda se tim prije toga ne bi trebao drati u srvarnosri,
pa kad mu tO bude jasno, ne ostaje munita drugo do da se
postavi prema svemu tome, co je opet negiranje samog ca'ri-
la.
103
mu je jo blia, no on je kontradiktoran,
neispravno: Bogu dio onoga to On sebi dok
Mudrugi dio Medutim, to moraimati ravnoprava,o rretman,
ne moe se jedan dio tretirati ovako, a drugi onako.
Ukratko, oni odricanje Bogu Njegovih svojstava nazivaju mono-
teizmom (tewhid), medutim, to je nevjerovanje u imena Gospodara
103
Ta'rll- prema kojemu Bog ne posjeduje nikakvo svojstvo.
256 257
Ibn QaJJm c:I-Diew:1
uzvienoga, u Njegove arribure, odnosno nepriznavanje njihove
stvarnosti.
*
.. *
Razlika renziha to.l kojeg zagovaraju poslanici i onog
kojeg oni koji Boija svojstva i atribute (mu'ar-
cillah) sastoji se u rome ro poslanici Njega, uzvienoga, drL.e
od svakog onog nedostatka i manjkavosti koje je On sam definirao
kao Sebi koje su u koliziji s Njegovom sa
Njegove boanstvenosti i Njegove uzvienosti, kakvi su
npr. drijeme, san, nemar, smre, susralosr, nepravednost i voljnosr
za njom, etiketiranje njome, sudrug, druica, takmac, dijete, zago-
vornik mimo Njegova doputenja, preputanje Njegovih robova bez
interesiranja za njih, njihovo stvaranje bez ikakve svrhe, ne-
svrsishodnost stvaranja nebesa i Zemlje, i onoga to se naJazi izmedu
njih - dakle, nida bi se postigla nagrada, ni da bi se zasluila kazna,
ni da bi se izvravaJa naredba ni izbjegavala zabrana; da u Njegovim
jednaki budu Njegovi prijateJji i Njegovi neprijatelji, dobri i
loi, nevjernici i vjernici; da u Njegovome kraJjevsrvu bude i neto
mimo Njegove volje; da osjeti bilo kakvu porrebu za nekim drugim,
na bilo koji odnosno da u Njegovoj boanstvenosd ima udjela
jo bilo ko; da Ga obuzme nemar, ilizaborav; da ne ispuni
Svoje ili Svoju ili da Mu se pripie
zlo - nominalno, atributativno iJi Naprotiv, sva Njegova
imena su lijepa, sva Njegova svojstva su sama savrenost, a svi Njegovi
su samo dobro, mudrost i korist.
104
Tenzih- izr.JZ koJim se \lajallile da je: Bog .slobodan od svega onoga bi na
bilo koji moglo predsravlj.ui neku manjk.wost.
258
KNJIGA O OUSI

Em, ro je cenzih koji zagovaraju poslanici u pogledu svoga
Gospodara.
Oni, koji Bogu Njegova svojstva i atribute
(mu'artilllin) Mu, isto rako, i sva ona svojstva savrenosti
kojima je On sam Sebe opisao. Tako Mu govora,
odnosno govorno bilo kome; Mu uspravljanje na
Prijestolju (cl-istiwa' 'aJa ei-'Ar); da se ruke podiu prema Njemu,
da se prema Njemu die lijep govor; da se bilo ta sputa od Njega,
ili da se prema Njemu uzdiu meleki i Rlih; da se On naJazi iznad
Svojih robova, iznad svih Svojih stvorenja, u smislu da ih nadvisuje;
Mu to da se u jednoj Njegovoj ruci naJaze nebesa, a u drugoj
Zemlja; da na Svojim prstima pridrava nebesa, na prstima ZemJju,
na prstima planine, na prstima Mu postojanje Lica;
da Ga vjernici u Denneru vidjeti svojim da
im se On govorom, da ih pozdravljati i ukazivati im se
nasmijan; da se svake sputa na nama najblie nebo i govori:
"Ko Me moli za oprost, pa da mu oprostim? Ko neto trai od Mene,
pa da mu dadnem?!"
Kod njih nema nikakvog sputanja, ni govora. Oni Mu da
bilo neto uradi. Po njima, Njegovi nisu tu ni zbog kakve
mudrosti ili namjerene svrhe. Oni Mu posjedovanje savrenog
htijenja i sprovodive volje, stoje na stanovitu da On moe hrjeti
jedno, a ljudi neto sasvim drugo. To oni nazivaju ba
kao to i svoj takav renzih nazivaju monoteizmom (rewhid). Isto
rako, oni Bogu da voli, ilida bude voljen, kao
to Mu i samilost, i milost, i srdbu, i zadovoljstvo. Drugi
mu i sluh, ivid, Mu ne priznaju znanje. Jedni Ga opet
liavaju egzistencije; kau: Ono su pribjegli oni liavaoci, tj.
Njegovu i uporedivanju (er-rebih we et-temsil), nalae
259
------------------------------
Ibn Qauim ei-Dte\\':1
nam priznavanje egzistencije (wudud), re Mu moramo i to
svojstvo!
Eto, to je tenzih nevjernika. Onaj prvi tenzih jest renzih po-
slanika.
* *
Razlika izmedu priznavanja realnosti Boijih imena i svojstava,
s jedne, i (tebih) i uporedivanja (temsil) s druge strane,
razaznaje se iz izjave imama Ahmeda i drugih predvodnika Upute
koji su bili na rragu coga, naime: i uporedivanje jesu to
da kae: Ruka, popur moje ruke; sluh, popur mog sluha; vid, poput
mog vida i sl. ako bi ti rekao: Sluh, vid, ruka, Lice i uspra-
vljanje, koji nisu nalik od svojstava stvorenih je razlika
izmedu jednog i drugog onolika kolika je i razlika izmedu jednog i
drugog subjekra koji se time odlikuje- u tom ne bi moglo biti
ni govora o nekom rebihu i cemsilu. Zar bi neko mogao i pomisliti o
jednog i drugog da nije onih bezbonika?! Istina
u vezi s rim nalazi se u okviru onog oko su saglasni svi Boiiji
poslanici, tj. da se Allah arributira onim atributima kojima je Sam
Sebe ac:ributirao, re onim kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, bez
ikakvog usiljenog (cahrif) ili nepriznavanja rih svojstava, i
bez bilo kak-vog ili usporedivosti. Sva ta svojstva imaju se
konstatirati i istovremeno odbaciti svaku njihove
s onim svojstvima kojima se karakteriziraju stvorenja. Tako onaj koji
AUaha usporedi s nekim Njegovim stvorenjem zalazi u nevjerstvo. Isto
tako, u nevjerstvo zalazi i onaj ko zanegira bilo koje svojstvo kojim
je Allaha Sebe predstavio. Na pravoj srazi biti samo onaj ko Bogu
prizna realnosti Njegovih imena i svojstava, i zanegira svaku Njegovu
sa stvorenjima."
KNJIGA O DUSI
Razlika pune vjernosti islamskom monoreizmu (rewhid) i
nepriznavanja neprikosnovenosti (had m) onima koji su dostigli visoke
poloi.aje sastoji se u rome to vjernost rewhJdu podrazumijeva da se
nekom stvorenju - bilo kojem stvorenju - ne pridodaje nita to je
pravo Stvoritelja, to spada u Njegove osobenosti, u smislu
da ono ne bude oboavano, da mu se ne klanja, ne sedda, da se ne
zaklinje njegovim imenom, da mu se ne zavjeruje, da se pouzdavanje
ne vezuje za njega, da se ne tretira boanstvom, da se ne zaklinje njime,
pored AUaha, da se ne oboava kako bi pribliilo Allahu, da
ne stavlja u istu ravan s Gospodarom svih svjetova, tj. da se ne govon:
"Kako ste ro htjeli Allah i ri!", "Ovo je od tebe i Allaha!", "Ja sam s
Allahom i s robom!", "Oslanjam se na Allaha i na rebc!", "Allaha imam
na nebu, a tebe na zemlji!", "Ovo je od tvojih i Allahovih sadaka!",
"Kajem se Allahu, i cebi!", "Dovoljni ste mi Allah i ti!"
Isro je i da seddu nekom stvorenju, onako kako
mnogoboci seddu svojim ejhovima, kako neki od njih zarad
njega obrije svoju glavu, zaklinje se njegovim imenom, njemu se
zavjeruje, seddu njegovome grobu nakon njegove smrti i njega
priziva za zadovoljenje svojih potreba i ostvarivanje svojih nadanja,
njega nasroji udobrovoljiti izazivanjem srdbe Allahove, da
nikad ne postupi - naime da u njemu ne izazove srdbu
za neko AUahovo zadovoljstvo, njemu se nastoji pribliiti vie nego
AJiahu, njega voli, boji ga se i eli ga vie nego ro voli Allaha, ro se
boji Allaha i eli Allaha, ili makar jednako mliko.
Medutim, kada se stvorenju odbije priznati osobenosti boum-
srvenosti i svede ga se na razinu roba, sasvim koji ni
samome sebi - a nekamoli nekom drugom - ne moe ni neku tetu
260
261
Ibn Qajjlm ei Ofewzt
nanijeti, ni korist pribaviti, ni ivot ni smrt dari, ni povratiti u ivot,
to nipoto ne njegovo skrnavljenje, niti umanjivanje njegove
pozicije, makar mnogoboci i mislili
Od najodabranijeg Ademova poromka (tj. od Vjerovjesnika)
vjerodostojno se, naime, prenosi "Nemojte i vi sa mnom
ono to su sa sinom Merjeminim, jer ja sam
samo rob; stoga govorite: Allahov rob i Njegov poslanik!" Jo je rekao:
"O ljudi , ne bih volio da me uzdiere iznad moje srvame pozicije!",
"Nemojte od moga mezara praviti sveriJire!", "Boe moj, nemoj moj
mezar idolom koji se oboavati!", "Nemojte govoriti: Kako
Allah i kako Muhammed!"
Jednom mu je jedan rekao: "Kako Allah i ci!", i
on mu je na to rekao: "Zar me Allahu ravnim?!" Jedan drugi
je, nakon to je neki grijeh, rekao: "Boe moj, Tebi
se kajem, a ne kajem se Muhammedu!", i on je to prokomentirao
"Eno onaj svoju upozna sa Istinirim!"
Allah mu je rekao: Ti nnnaJ niJtas timf'
05
(Alu 'Imran, 128), &ci:
"O svmtt4 samo Allah!"(Alu ' lm.rin, l 54), &ci: "Sam odsebr
nr mogu mkakw lutu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva
onako kako Allah Ounus, 49), Reci: ja nisam u stanju da odvas
kakvu tettl otk/onim niti da nekom odvas kakvu koristpribavim. n &ci:
"Mme niko od Allahot'r kazne 11r mok u zaltitu uzeti; samo u ja
mogtt nali."' (EI-Diinn, 21-22), tj. mimo Njega ja ne mogu
nikoga drugog ko bi mi mogao pruiti na koga bih se
mogao osloniri. Svojoj Farimi, svome amidii Abbasu i redd
Safijji rekao je: "Ja vas od Al laha ne mogu zaticiti!"
106
..,
u KorkutOY011l prijevodu ajel slnsi: "Od tebe ne zavisi (da li Q On pokajanje njihovo
primili ill (:e Ih nn muke staviti)!"
106
Hndis biljcrlc:: Au hari, Muslim. En Ncsai i Ahmed u svom "Musnedu".
KNJIGA O DUSI
U Buharijevoj verziji hadis glasi: "Ja vas ne mogu
od Allaha!"
To mnogobocima izgleda u pogledu njihovih ejhova
i boanstava, pa sroga sve to odbijaju i za svoje ejhove, predmere
svoga oboavanja, vezuju upravo supro mo od svega roga, da ih
onaj ko ih Uava toga skrnavi i nipodatava njihove pozicije. Ustvari,
oni su ri koji snaino skrnave aspekt boanstvenosti i nipodaravaju
je, zbog imaju udjela u Uzvienoga: Knd u
Allah samo spommr, u srca onih koji koji u Onaj Sllijet ne vjeruju,
fl kad u spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjflju, odjrd11om ih
radost obuzm.e! (Ez-Zumer, 45)
Razlika vjernog onog koj i je od grijeha
(rj. Vjerovjesnika, s.a.w.s.) i stavova i,
odbacivanja tih sravova sastoji se u romero ono prvo podrazumijeva
da stav, niti miljenje- ma ko on bio - ne smije staviri ispred
onoga s je doao od grijeha. Naprotiv, najprije
razmotriti hadisa pa. ako se on pokae vjerodostojnim,
razvidjer njegov smisao. Kad ti njegov smisao postane bjelodano
jasan tada odstupiti od njega makar svi ljudi, od Istoka do Za-
pada, srali na su promu scranu. A- Boe - Ummet se nikada
saglasiti sa to je u koliziji sa onim s je doao njegov
Vjerovjesnik
U Ummeru svakako mora postojati neko ko se ispravno izrazio o
rome i , ukoUko ro tebi ne bude poznaro, nemoj da d nije
poznat raj koji se o rome izrazio ispravno uzirnari kao dokaz proriv
Allaha i Njegova Poslanika, se dri doslovnog rcksta had isa (nass)
262 263
Ibn QaJjlm cl-Diewzl
i nemoj posusrajati. Budi siguran da je, bez imalo sumnje, neko to
elaborirao samo to to jo nije stiglo do tebe.
Tako postupiti uz puno digniteta
i njihov respekt, s uvjerenjem u njihovu sverost, njihovu vjernost
i njihovo iskreno nastojanje da se vjera i zadrli ispravnom.
Oni se, naime, nalaze u izmedu zadobijanja jedne nagrade,
zadobijanja dvije nagrade i oprosta. Pa ipak, to ne da treba
prenebregnuti izvorne vjerske tekscove (nusiis) i sravu bilo koga od
njih dari prednost nad njima pod sumnjom da su oni u
njih od tebe. Ako ro, doista, jeste tako svetom reksru je pristupao i
drugi koj i je, rakoder, znaniji od rebe pa zaro se, dakle, sa njim ne
bi saglasio, ako si iskren?
Prema come, onaj koji scavove podvrgne
vjerskim tekstovima i odmjeri ih prema njima, re odbaci one koji su
u nesuglasju s rim tekstovima, on cime pokazati nepotivanje
njihovih stavova, nici povrijediti njihov dignitet. Naprotiv, time
pokazati da slijedi upravo njihov pur, da je i svima njima
da imaju rako postupiti. Njihov istinski sljedbenik je, dakle,
samo onaj ko se drii onoga to je njima stavljeno u obavezu,
a ne onaj koji se sa njima u stavu.
Prema rome, 7.auz.eti stav koji je od njihova stava, koji je
u nesuglasju s izvornim vjerskim tekstom, jeste maliciozni ji od
razilaenja sa njima u osnovnom koje im jenaloeno i kojem
se pozivaju- naime, da izvorni vjerski rekst uvijek imaju staviti ispred
svojih vlastitih stavova.
Ero, iz ovoga se jasno raspoznaje razlika izmedu slijepog
nekog u svim njegovim stavovima i izmedu potpomaganja
njegovim shvau\njem i obasjavanjem njegovoga znanja.
U prvom radi se o prihvaranj u njegovoga stava bez njegova
KNJIGA O DUI
propirivanja i bez po trage za argumentom na kojem se za-
sniva u Kur'anu ili Sunneru, to biva poput ueta koje onaj stegne oko
njegovoga vraca i tako ga za sobom. Stoga sc takav i naziva
tnqlidbm
107
(dosl. imitiranje, povodenje, slijepo oponaanje).
Stvar je sasvim kad se radi o potpomaganju njegovim
shvamnjem i osvjecljavanjem svjetlom njegovoga znanja kako bi se sti-
glo do Poslanika, s.a. w.s., jer je on jake stavio u ravan koji
rrebaju dovesti do prvog Tako kad dovede do njega,
rada je njegovo vodenje sasvim dovoljno i nema potrebe za bilo
drugim daljnjim Naime, kada onaj koji, se
prema zvijezdama, ugleda Ka'bu njegovo daljnje orijentiranje prema
zvijezdama rada gubi svaki smisao. Jmarn Safi'i kae: su
jednoglasni u rome da nakon to mu postane bjelodano jasan
Sunnet Boijega Poslanika, s.a.w.s., ne smije mj Sunnel zanemariti
ni zbog scava!"
Razlika izmedu Milostivoga i ejtanovih sa-
stoji se u tome to se Milosrivoga nitrga nrtr bojmi i ni za
tugovati.' Giinus, 62). Oni su oni koji su vjerovali i Al"1ha sr
bojali Uiinus, 63}; oni su oni koji se navode na samom
sure El-Beqare: Oni ono ito uk ostvariti! (El-Beqare, 5), zatim u
sredini re sure: su oni koji 11 Al/oba i u Onaj Stlijel, i u
mrlrke, i u knjigr, i u vjtrovjesnike, t koji od imetka, iako imjr drag,
dnju rodacima, i i sirommima, i pumicimtl, i prosjacima, i za

Taqlid - glagolska imenica, nasmla od glngoln lf'J/fiMjntflldu. Je jedno
od o5novnih oko vrata objesili; oniOI\111, obavili oko vnun, sve7. 1!1.
264 265
Ibn Qajjim elDtcwzi
otkup iz ropstva, i koji molitvu obavijaju i zekat daju, i koji obnvntt
svoju, kad prmzmu, isptmjavaju, oni koji su izdrljivi "
ndmaJtini, i u bo/mi, i u boju ljutom. Oni su iskreni i oni
Allaha i mnih postupaka kloM! (El-Beqare, 177); oni su, isro
rako, spomenuti i na sure El-Enf.il: Pravi su samo
oni smt sm1hom kad Allah a kad im rijdi
kazuju, im i samo na Gospodara svoga
oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio odonoga fto im Mi dajmto
Oni m, zbilja. pravi - njih i oprost, i obiljr
plmunito kod Gospod11ra njihova {El-Enfal, 2-4), zatim na
sure El-Mu'minun: Oni u boraviti! (EI-
Mu'minun, JI), kao i na kraju sure El-Furqan; potom u 35. ajecu
sure El-Ahab: Muslimanima i muslimankama ... , sve do kraja ajeta;
zatim u ajew: i koji u Allahu i Poslani ku Njegovu budu pokomvali,
koji se Allaha budu bojali i koji od budu strahovali- oni
ono !to budu eljeli! (En-Nur, 52), zatim: Osim vjernika, koji moli
budu na vrijmu obavljali, i oni u imecima odreden
dio zn onoga koji prosi i zn onoga koji prosi, i oni koji u Onaj
budu i oni koji odkllztu Gospodara svoga budu strahovali- a
od kllztu It'()ga Gospodara niko siguran - i oni koji stidna mjmn
IL'()ja budu tuva/i i sa mama svojim ili sa onima
su rt vlamiitvu njihot
1
U - oni, doista, zasluuju - a oni kojt
trak izvan roga, oni u grijeh upadaju, i oni koji im
budu vali i St'() isptmjaMii, i oni koji dug svoga
budu izvr!ali, i oni koji budu revno mo obavljali- oni u
biti (EI-Me':irid, 22-35)!, te u rije-
Oni sr kriju, i Njmm klml)nju, i Njega hvale, i poste, i molitvu
obavijttju, i trne da se line dobra djela, a od nevaljalih i
Alln.hovih propistl se pridra vttju! (Ec-Tewba, 112)
KNJIGA O DUSI
Prema tome, Milostivoga jesu oni koji su iskreni prema
svome Gospodaru, koji se povinjavaju Njegovom Poslaniku u pogledu
onoga to je zabranjeno i onog to je doputeno, koji se s drugima
razilaze zarad njegovoga Sunneca, a ne razilaze se s njegovim Sunne-
com zarad nekoga drugog, pa tako ne uvode novotarije u vjeru j ne
pozivaju novotariji, i ne priklanjaju se nikakvoj drugoj skupini osim
Allahu, Njegovu Poslaniku i njegovim ashabima, koji svoju vjeru ne
uzimaju za igru i zabavu i ne sluaju radije ejranski zvuk od zvuka
Kur'ana, ne preferiraju drutvo zavodlji vosti nad zadovoljstvom Mi-
lostivoga, ni harfu i lumju nad "sedam


Mi pribjegosmo okrilju
od onih u kojima bolest, izvor liJmosti dobra, nade.
Ta, govorismo im
- Vi na ivici ste provalije, ljudi, slu!nuja svirke!
Ali, kad se upozormjimn nalim,
mi klonismo se i onog !to on.
Hajd: kako bi pozit1u upuu i mogao odazvat onaj
kom svirka
Tako mi ivjesmo 1111 vjffi Odabranika
a oni k'o otpad nam naJ. pritom.'
Milostivoga nije u sranju razlikovati od ejr:a-
novih samo onaj ko nema duhovnoga oka, i ko nema vjere. Kako bi,
daJde, oni koji su se okrenuli od Njegove Knjige i od upute Njegova
Poslanika i njegova Sunner:a, koji su se razili s njim i priklonili se
drugome mogli biti Njegovi kad su sc priklonili ne-
,.,
kur'ansbsinmgm<l. flrc:rm1 pod tirn sc na
1eclnm prvih ajem u Kur'anu, koji uvodnu lihu.
266 267
lbnQajjimci-Dicw:l
suglasjusaNjim,ikadsuodstupilioduputeNjegovaVjerovjesnikai
njegovaivotnogaputa:Oni nisu Njegovi Njegovi su
samo oni koji se All.nha boje, ali njih ne zna!'
09
(EJ-Enfal,34)
S Milostivogasu,premarome,odjenurionimtojedrago
njihovuZatitniku;onipozivajukNjemuiuneprijateljstvusus oni-
makojisuseodmetnuliodNjega.Sdrugemane, ejtan ovi
odjenutisuonimtojedragonjihovuzatitniku, idjelom,oni
pozivaju k njemui neprijateljski su raspoloenipremaonima koji
im to Tako kad vidi nekog da voli ejtanovzvuk,
ejtanova i ejranovu, ikoji pozivaonometoejtan
voli,npr.mnogobotvu,novotarijamauvjeriirazvratnostiznajdaje
onjedanod njegovih.Akopakbudeu nedoumici,moe
gaotkritiu trome:unjegovoj molitviiodanostiSunnecui njegovim
sljedbenicima, odnosno u njegovu izbjegavanju svega roga, zatim
u njegovu nepozivanju Allahu i Njegovu Poslaniku, re u odsustvu
tewhidaidosljednog ipodvrgavanjaSunne-
ru.Timega izmjeri,nemojgavrjednovati drugim- nikakvim
drugimstanjem,nikakvimotkrovenjemni makarhodaopo
vodi iletiopozraku!
Ttmeseraspoznajerazlika imanskogi ejranskogstanja.
Premarome,imanskosranjejestplod Poslanika,iskrenostiu
djelimai tewhida.Rezultatrogajesrkoristzamuslimane,kako
,., UKorkurovom prijevoduajci glasi: "A oninjsu C:uvari trebaju
bitisamooni kojiscAlbhabojc,nli njihnezna!"Naime, Korkurjeiao7..1 tim
daseprisvojna7.amjcnicaza t lice lm (njega, njegov) u odnosi na
hmm,anenaAllahn. bko to autor.
KNJIGAODUI
upogledunjihovevjeretakoi upogledunjihovaovosvjecskogseam-
sa, koji uvijekbiti doklegodsebudeustrajnona
Sunnerui imalose ispravanodnosprema Boijoj naredbi izabrani.
S drugestrane, ejransko sranje vezuje se ili za mnogobotvo
ili za pokvarenost, to proishodi iz bUskog dodira sa ejtanima, iz
povezanostisanjima i s njima.Tal-vostanjeimanentnoje
oboavateljimakipova,krieva,vatreiejtana.Onomekojizapadne
u takvosranjeejtan- da ovaj njega oboava- podarijedno
sranje kojegalovi oneslabihrazuma. Boedragi, kolikosu
samotakounitililjudi,da bi ih upropa.stili i da bl. ih u vjeri njihovoj
zbunili. A da je Allah htio, orzi to ne bi (El-En'am, 137)
Premarome,svakostanjekojimnjegovposjednik izokvira
Kur'ana ionogas jedoao Poslanik, a.s., jesecejcansko, bilo
o komedase radi.
Ja samsluao o nekim stanjimasihirbaza, oboavatelja vatre i
oboavateljakria, te mnogihkojiseformalno vezujuzaislam- as
kojim u sutini nemaju nita- da posjeduju neka rakva stanja,
prema stepenusvoje odanosti ejtanu i iskazanom neprijateljstvu
premaMilostivome. ponekad moebici i iskren, ali muse,
uslijed njegova neznanja, stvari pobrkaju, pa mustanje bude ej-
cansko i pored njegovogzuhda,ibadetai iskrenosti,jermu, uslijed
pomanjkanja znanja o onometa jeejtansko, a ta meleksko, te
uslijednepoznavanjastvarnostivjerovanja, dozbrkeu
Ijedniidrugikazujunetotonijeodnjihpaizgledajukaonekoko
imavizijei narprirodnosti.
Ljudisu,usUjed jednihoddrugih,zapaliu
cal<a dasusvakocrnilostalismatratidatulom,asvakubjelinulojem.
Onoto to dvoje jestononajvrjednije naOvomesvijetu
- svjedo kojeAllah ubaci u srce, kojega sejasno
268 269
Ibn Qa)Jim ei-D!cw:i
istina od laj, kojim se odmjeravaju sutine srvari: da li su dobre ili
loe, ispravne ili neispravne. Onaj ko u sebi ne bude imao rog razlu-
raj neminovno, upasri ejranove ortake.
Pa, neka AJiah bude na svo pouzdanje je u Njega!
Razlika objavljenog propisa, je primjena obavezu-
i onog precposravljenog propisa (hukm muevvd}, je krajnji
domet da ga je dopustivo slijediti, sasroji se u rome ro je objavljeni
propis objavio snm AJlah Svome Poslaniku i ovaj ga primjenjivao
medu ljudima. To je, dakle, Njegova odredba za koju nema nikakve
druge alternative.
Precpostavljcni propis pak obuhvata svu onu u seavo-
vima muditehida, koji se ne moraju obavezno slijediti i u pogledu
kojih onaj ko bi poscu pao su promo njima ne bi mogao biti proglaen
nevjernikom ili liccmjerom. Izricatelji tih stavova nikada nisu kazali
da je to AJIahov propis ili propis Njegova Poslanika; uvijek su govorili:
uTo je ono ro smo svojim vlastitim umnim
pa ko neka to prihvati, a ko ne mora!"' Oni, dakle, tim
svojim stavovima nisu obavezivali muslimane. tavie, Ebu Hanifa
je rekao: "Ovo je moje miljenje, pa ako neko iznese bolje miljenje,
ja ga prihvatiti!"
Da je. dakle, Ebu Hanifin stav predstavljao sam Boiiji propis,
radajl1sufi Muhammed
110
, kao ni drugi znalci, ne bi smjeli zauzimati
nikoji srav.
uo Tj. njegovi
KNJIGA O DUSI
Tsd je i s Malikom: Halif'a Reid ga je pitao ra misli
0 rome da on natjera ljude da slijede ono to se nalazi u njegovom
"Muwerra"'-u, no on muro nije dopustio. Rekao je: "Ashabi Boijega
Poslanika, s.a.w.s., razili su se na sve srrnne rako da jedni od njih
posjeduju znanje koje drugi ne posjeduju!"
I imam afi'i, nije doputao svojim da se
slijepo povode za njim. Traio je od njih da imaju zanemariti njegovo
miljenje ukoliko do nekog vjerodostojnog hadisa koji kazuje

Isro rako, ni imam Ahmed nije dao za pravo onima koji su za-
pisivali njegove ferve i dr.; govorio je: "Nemojte sc slijepo povoditi
za mnom, niri bilo za kim drugim od nas, i vi crpicc odande
odakle su crpili i oni!"
Prema tome, da su musliman_i vjerovali da se stavovi imama
imaju slijediti bespogovorno, oni bi njihovim zabranili
da se sa njima u miljenju i oni ne bi mogli izdari nijednu
svoju fervu koja bi bila od njihove, kao to ni neki od njih
ne bi mogao jedanput jedan srav, a potom drugi, od
njega, rako da se u vezi s iscim pitanjem od njega prenose dva, rri ili
vie stavova.
Kada je. dakle, posrijedi miJjenje i vlastito rasudivanje njega je, u
najboljem dopustivo slijediti. Kad je pak posrijedi objavljeni
propis, muslimanu nije dopustivo postupiti od cog propisa
nici iz okvira njegove protenosri.
Sro se izmijenjenog propisa, tj. onog propisa koji nije su-
kladan onome ro je Allah objavio, njega nije dopustivo sprovoditi,
nici ga primjenjivati, kao ni povoditi se ?.a njim. Onaj ko zagovara
neki takav propis nalazi se izmedu nevjerstva, licemjersrva i mno-
goborva (zulm).
270
271
IbnQajJ1mel-Oiewz1
OviJnsmonamjeravaliukazatinanekastanjasmirene,sebeko-
j zlu sklonedue, re na ono svomtrome, odnosno
naono po seraz.likujejednooddrugog, zatim na svake
pojedineodnjih,nanjihovu rosti nji hovihintencija
i U romejesadrano iukazanjenaonotose nalnzi iza
roga.
Dua je, dakle, jedna- jednom budesklona zlu (emmarah),
drugipurje (lewwamah)a putajesmirena(murme-
innah).Kod ljudipreovladavaduasklonaz.Lu (emmara),dok
jesmirenadua (murmeinnah) u ljudskojvrsti oajmalobrojnija,ali
inajvrjednijakodAllaha.To jeonaduakojojserekne:A ti, o duio
smirmtt, vmti se Gopodaru. svomeZlldolloijmt, a i On tobom zackJvoijrm,
pa udi merltt robove Moje, i udi u Dennet Moj! (El-Fedr,27-30)
Allahauzvienogamolim- se Njegovu uslienju - da
naedue smirenimauzNjega,daNjemubuduokrenuresvojim
stremljenjima,daseNjegaplaeida udezaonimto jekodNjega,
danaszatitiodnaihvlastitihzaJairunihpostUpaka naih;danas
ne odonih je srca nehajnimza naNjega
ikoj istrastsvojuslijedei suposrupcidalekoodraz.boritosrP
11
, i
od onih trud tt i11otu rzn Ovom svijetu UZilludan biti, a koji
misliti da je dobro ono Jto mde! (El-Kehf, l04)
Onje Onaj koji dovu ionekoj isvoja nadanja vezuju za
Nj.Onnamjedovoljan,OnjedivanZarirnik!
lli
V. 28.ajersureEl-Kehl'.
zn
KNJIGAODUSI
Sadraj
Rasprava sedamnaesta:
DALIDUAPOSTOJIODVAJKADA
ILIJES'IVORENA,NASTALA?.................... .......................5
Rasprava osamnaesto:
DALISUDUESTVORENEPRIJETIJELA,
ILI PAKNJIHOVOSTVARANJESLIJEDI
SJVA.RANJETIJELA?........................................................33
Rasprava devetnaesta:
TAJE USTVARIDUA!............. ............... .. .....................75
Ra spravadvadeseto:
DAU IZRAZI NEFS l RUH
ISTUESENCTTU
ILISUTODVIJE S'IVARI?........................153
Raspravadvadesetiprvo:
DALlSUPOSRIJEDITRI
ILISAMOJEDNADUA?................... .. ...... ....................161
273