1. SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST JUNOSLAVENSKIH NARODA
STARIJA JUNOSLAVENSKA KNJIEVNOST Knjievnost pisana na: bosanskom hrvatskom slovenakom srpskom makendonskom bugarskom jeziku
1.1. Uvjeti nastanka
Vrijeme poetka srednjovjekovne kulture na ovim prostorima, IX st. je znaajna prekretnica za sve slavenske narode na drutveno-historijskom, ekonomskom, a naroito kulturno-prosvjetnom i knjievnim planu. Od VII. st. kad su Slaveni naselili odgovarajue teritorije na Balkanu, protekla su dva stoljea u borbi za opstanak. Veina slavenskih naroda formira samostalne dravice, a Slaveni, koji su doli u dodir sa Bizantom (Vizantijom), imali su potekoa sa monim susjedima koji su imali osvajake aspiracije.
VII-IX v., vrijeme naseljavanja Slavena na dananje prostore
U tom su smislu zanimljivi drutveni preobraaji koji daju sliku IX . st. vezanu za stare Slavene: u nekim je sredinama situacija povoljna za razvoj, a u drugim je nepovoljna. Meutim, za sve je karakteristino da proivljavaju prijelaz sa stadija vojnog naina ivota u stadij feudalnih odnosa i tako preskau robovlasniko ureenje koje je bilo karakteristino za razvoj drugih naroda u svijetu. U posljednjem stadiju tog prelaza meu Slavenima se javljaju tendencije stvaranja vlastitih drava. Sve to 2 pokazuje kako su historijski uvjeti u kojima se razvijala srednjovjekovna knjievnost bili teki i sloeni. U takvim uslovima se javlja junoslavenska grupa jezika na kojoj se temelje junoslavenske knjievnosti, a koju ine bosanski, srpski, hrvatski, slovenaki, makedonski i bugarski jezik. Njima treba dodati jo jedan jezik, makedonski dijalekat kojim se u srednjem vijeku govorilo u junoj Makedoniji, u okolini Soluna. Na ovom jeziku javila se krajem IX st. slavenska pismenost, a kasnije knjievnost i kultura nakon to je irilo sastavio prvo slavensko pismo i preveo sa grkog najpotrebnije crkvene knjige koje su se kasnije prepisivale na itavom podruju junoslavenskih govora, pa ak i meu esima i Rusima. Tako je ovo junoslavensko podruje postalo prvim knjievnim jezikom ne samo junih Slavena, nego je ono najstariji slavenski knjievni jezik uope. Jezik koji su stvorili irilo i Metodije se zvao staroslavenski jezik (staroeki, crkvenoslavenski) koji je izumro krajem XI st. Knjievnost koja se na tom jeziku razvijala od IX do XI st. sadri crkvena djela prevedena sa grkog jezika. Tu su evanelja (sastavi o Hristovu ivotu i djelima), obredne knjige knjige za crkvenu slubu: misal, trebnik (obrednik), asoslov (brevijar), psaltir (zbirka psalama religio- znih pjesama) i drugi spisi. Ova djela su do danas sauvana veinom u odlomcima i ine spomenike staroslavenskog jezika i knjievnosti. Pisana su glagoljicom i irilicom. Od glagoljskih spomenika je znaajno Zografsko jevanelje naeno u bugarskom manastiru Zografu, zatim Asemanovo jevanelje, Sinajski psaltir i dr. a od irilskih Savina knjiga. Iz vremena rada irila i Metodija potiu dva najstarija dokumenta staroslavenske knjievnosti, a to su dvije Panonske legende starija i mlaa. Neki smatraju da je stariju pisao irilov uenik Metodije, a mlau neko od Metodijevih uenika.
Iz tog doba poznata je i rasprava kaluera Crnorisca Hrabra "O pismeneh"(O slovima) koja je pisana polemikim tonom, protiv onih koji su pobijali injenicu da su irilo i Metodije sastavili glagoljsko pismo. U tekstu je navedena i godina kad je nastala slovenska azbuka, a to je poetak moravske misije 863. godine. Sauvana je u vie irilskih rukopisa koji se meu sobom znatno razlikuju. Vrlo je stara, jer u njoj pie da su jo ivi ljudi koji su vidjeli irila i Metodija, po emu se moe zakljuiti da je i Hrabar bio Klimentov, Naumov i Konstantinov savremenik, a svojim djelom jedan od njihovih izravnih nastavljaa. Ime uz naslov (O pismenh rnorizca Hrabra) odnosi se na sastavljaa spisa, kako je pretpostavljeno jo poetkom XIX veka, kada je djelo postalo predmet filolokih prouavanja.
Historiari knjievnosti, istraivai njegovog djela, traili su pod sinonimom Crnorisca Hrabra autoritete irila Filozofa, Klimenta, Nauma Ohridskog, cara Simeona, Jovana Egzarha, a vei broj slavista smatra da se pod tim imenom skriva srednjovekovna linost, nov i nedovoljno rasvijetljen autor, monah u crnoj rizi, visokoobrazovan kao to su bili Kliment, Naum ili Konstantin.
Glagoljica je prvo slavensko pismo. Sastavio je irilo prije odlaska u Moravsku prema grkom pismu, a poslije njihove smrti njihovi uenici su je donijeli natrag meu June Slavene. Na glagoljici su pisane vjerske knjige koje su sluile za bogosluje i iz kojih su slavenski sveenici itali propovijedi. Kako je glagoljica bila teka za upotrebu nju je brzo kod Bugara, Srba i Makedonaca zamijenila jednostavnija irilica koju je prema grkom sveanom pismu 3 napisao jedan od uenika irila i Metodija (pretpostavlja se da je to bio Kliment) i iz potovanja prema svom uitelju nazvao je irilica. Poseban tip irilice predstavlja bosansko-dalmatinska irilica nazvana bosanica.
Prvo slavensko pismo, 863.g.
Uz glagoljicu se kod Hrvata od kraja XII st. javlja irilica, a od polovine XIV st. i latinica koja vremenom potiskuje prva dva pisma tako da glagoljica u svom izvornom obliku ostaje u upotrebi jedino u crkvama i do XIII stoljea. Kod Srba je, meutim, staroslavenski jezik bio ne samo u crkvama, nego i knjievni jezik sve do kraja XVIII st. Jedino su javne isprave (povelje, ugovori, zakoni i propisi) pisani jezikom u kom je bilo vie elemenata narodnog govora.
Historiari junoslavenskih knjievnosti koji istrauju ovo podruje smatraju da je IX st. na drutveno historijskom, ekonomskom, a osobito kulturno prosvjetnom i knjievnom planu znaajna prekretnica za sve slavenske narode. Naime, od VII st. kad su stari Slaveni iz svoje pradomovine iza Karpata naselili Balkanski poluotok i dio Evrope, bila su to podruja koja su sa jedne strane graniila sa vrlo razvijenom Vizantijom ili Bizantom, sa druge latinskom, odnosno rimskom kulturom, koji su sa sobom nosili dva razliita vjerska uticaja, a sa tree njemakim carstvom. Stoga su bila potrebna dva stoljea za odravanje i opstanak, a onda su se posvetili svom ekonomskom i kulturnom uzdizanju. Dolazili su u manjim i veim grupama i u uzastopnim valovima bjeei pred vojniki jaim narodima (Avarima), neki su napredovali kao dijelovi njihove vojske i ostajali u osvojenim krajevima. To je vrijeme (IX st.) kad veina slavenskih naroda pokazuju elju za osnivanjem svojih drava. Stari Slaveni su doli u neposredni dodir sa Vizantijom ili Bizantom i njegovim tematskim ureenjem 1
Period od VII do IX stoljea se smatra prelazom iz vojne demokratije u feudalne odnose preskaui tako robovlasniko ureenje koje je trebalo biti u jednoj fazi razvoja kao i kod drugih naroda.
1 Tema znai provincija, prostor, podruje u Vizantijskom carstvu
4 Poeci pismenosti kod junih Slavena neki povezuju sa njihovim prelazom na kranstvo. Naime, njihovim dolaskom na Balkan u poinje njihovo pokrtavanje od strane naroda u iju su sredinu dolazili: Grci, Talijani, Nijemci. inili su to na vlastitim jezicima ili na latinskom. Nova se religija meu junoslavenskim narodima potpuno uvrstila u IX i X st. kad su meu njima djelovali uenici vjerskih misionara irila i Metodija, na slavenskom jeziku. Tada su nastali i prvi spomenici njihove pismenosti, to ne znai da se Slaveni nisu nastavili boriti protiv utjecaja susjeda. June Slavene odlikuje vjeita borba protiv odnaroavanja to su provodile grka i rimska crkva. Oni su teili za crkvenom samostalnou i duhovnom nezavisnou. Najsnaniji otpor su pruali bogomili. U Bosni je bogomilstvo bilo i neka vrsta dravne vjere, a smisao je bio otpor tuinu, nastojanje ouvanja vlastitog identiteta i vlastitih moralnih vrijednosti. Bogumila je nestalo tek propau samostalne bosanske drave u XV st. kad su bogomili preli na islam.
Drutveno-politika situacija
Stari Slaveni su prvo doli na prostor dananje Makedonije i susreli se sa starosjedioca koji su se, nakon velikih borbi, povukli u nepristupana podruja ili se pomijeali sa Slavenima. Dokumenti o tom vremenu su pisma Teofana Konfesora (760-818), a Vizantijski car Mihail II govori o pismu upuenom Ludviku Pobonom (814-840) o Slavenima koji su naseljavali Makedoniju, Trakiju i Solun. Makedonski Slaveni su u vie navrata pokuavali osvojiti izuzetno dobro utvren Solun, ali nisu uspjeli. Oni su bili neovisni o Vizantiji i Bugarskoj i najvie ih je ivjelo u Moravskoj i Panoniji, pa se smatra da su Panonski Slaveni preci dananjih Slavena. To je vrijeme kad je bugarski car Boris primio hrianstvo od Carigradske patrijarije koja je nastala podjelom Rimskog Carstva na Istono i Zapadno i kad se stvaraju crkvene zajednice. Za vrijeme vladavine bugarskog vladara Simeona (893-927) srednjovjekovna se bugarska drava proirila i na ostale makedonske teritorije, a njegov sin Petar je sve te krajeve uz blagoslov Vizantije pripojio Bugarskoj. Iz Klimentovog itija saznajemo da su Slaveni davali poreze vladarima, da se u X st. u vrijeme bugarskog cara Petra javio heretiki vjerski i socijalni bogumilski pokret. Makedonski Slaveni su dizali ustanke protiv Vizantije i Bugarske. U X st. na elu ustanka su bila etiri brata od kojih je jedan Samuilo (969-1018) osnovao makedonsku srednjovjekovnu dravu koja je 1018. godine, nakon Samuilovog poraza, potpala pod vizantijsku vlast, njeno administrativno i vojno ureenje. Ohridska crkva osnovana u vrijeme cara imala je znaajnu ulogu u slijedeim stoljeima Samuila. I Srbi su imali aspiracije prema Makedoniji, pa je zabiljeeno osvajanje nekih dijelova 1282. godine od strane kralja Milutina, te krunisanje cara Duana u Skoplju 1346. godine. Poslije smrti cara Duana 1355. njegovo se carstvo raspalo. Meu feudalcima u Makedoniji su jo poznati braa Vukain i Ugljea Mrnjavevi. To je vrijeme dolaska osmanskog carstva kad su feudalci 1371. godine poraeni na rijeci Marici, a turska vojska poela osvajati Balkan krajem XIII i u XIV stoljeu.
Znaaj rada irila i Metodija
Taj historjski period oznaava vrijeme glagoljake pismenosti koja je u IX st. znatno doprinijela kulturnom razvitku i ponovnom zbliavanju Slavena. Naime, moravska misija je imala epohalno znaenje zato to je utjecala na snano zbliavanje 5 slavenskog svijeta Taj dio slavenske historije je znatno uticao na stvaranje nove kulturne historije Slavena i u toj historiji nezaobilazno mjesto ima rad brae irila i Metodija. Glagoljaka pismenost je znaajan civilizacijski dogaaj i doprinosi kulturnom razvitku i ponovnom zbliavanju Slavena na ovim prostorima. Moravska misija koja je poduzeta na inicijativu moravskog kneza Rastislava je imala epohalno znaenje zato to je utjecala na slano zbliavanje slavenskog svijeta. Taj period poinje radom brae irila i Metodija. Moravski knez Rastislav (Velika Moravska prostor dananje eke i Slovake) je 1862. godine uloio mnogo truda da uvrsti Moravsko kneevstvo u grevitoj borbi protiv Nijemaca koji su napadali Moravsku zajedno sa Bugarima, jer Franaka drava i ostali susjedi nisu skrivali aspiracije prema tom teritoriju na kom je bio veliki broj njemakih i latinskih kolonija. To je vrijeme borbe Carigradske patrijarije i Rimske Svete Stolice (katolici i pravoslavci), pa je Rastislav 863. godine poslao vizantijskom imperatoru Mihajlu III pismo sa slijedeim tekstom: "Nai su ljudi napustili poganstvo i opredijelili se za kranski zakon, ali nemaju takva uitelja koji bi im objasnio na naem jeziku pravu kransku vjeru u kojoj bi nas slijedile i ostale zemlje ugledajui se u nas. Zbog toga nam poalji gospodaru, takva episkopa i uitelja" Car im alje Konstantina Filozofa-irila, (roen 827.) koji je bio bolestan putujui po slinim misijama, ali vrlo sposoban, iskusan i koji se dokazao ranije u takvim poslovima, pa sa bratom Metodijem ide u moravsku misiju u ime vizantijskog cara. irilo i Metodije su odrasli u poznatoj solunskoj obitelji u kojoj su zajedno sa ostalim lanovima porodice rano doli u doticaj sa knjigom. Poznavali su dostignua srednjovjekovne pedagogije, literature i kulture. O njihovom ivotu opirno govore Panonske legende u kojima se na vrlo zanimljiv nain prati konstantinovo djetinjstvo, rano iskazana sklonost prema nauci i knjievnosti, odrastanje, odlazak u razne misije i dolazak na Balkan.. irilov omiljeni pisac i uitelj bio je pisac i pjesnik Grigorije Bogoslov, pa je prvo irilovo djelo bilo Molitva Grigoriju. Studirao je sa tada maloljetnim vizantijskim carem Mihajlom III u vrijeme kad vizantijska kultura doi- vljava svoj procvat na temelju grke tradicije. Poznavao je grku kulturu, Homera, brojne druge naune discipline. Kao izuzetno nadaren ak zadran je u Carigradu kao bibliotekar Carske patrijarije, zaredio se i dobio ime irilo. Zbog teke situacije u Vizantijskom carstvu irilo se jedno vrijeme povukao u osamu u jedan manastir na Bosporu, a zatim je predavao filozofiju u Carigradu i od tada je poznat pod imenom Konstantin Filozof. U 24. godini ide u prvu misiju meu arapska plemena, pokazao se kao vrstan diplomata i politiar, pa ga alju na druge misije dok se nije povukao u manastir na Olimpu u Maloj Aziji.(nije onaj Olimp na kom su ivjeli grki bogovi iz Homerove Ilijade). Dostupni izvori pokazuju i o zanimljivom ivotu njegovog brata Metodija. U nauci se tvrdi da je desetak godina stariji od irila i da je roen izmeu 810. i 820. godine. Poslije zavrenog kolovanja postavljen je vrlo mlad za upravitelja jedne slavenske oblasti i to negdje oko Strumice ili negdje u Moravskoj. Puno je pisao i poznat je njegov Zakon za laike napisan grkim alfabetom. U nauci postoje oprena miljenja o porijeklu ove brae: jedni smatraju da su grkog, drugi slavenskog, trei grko-slavenskog, a etvrti zastupaju tezu njihovom o idovskom porijeklu.
6
Solunska braa
Veliko Vizantijsko Carstvo je imalo dosta neprijatelja uzdu granice naroito od Rusa, pa je bio potreban prosvjetiteljski rad sa narodom, jer je Vizantija neprijateljske drave pridobilava pokrtavanjem stanovnitva, a irilo i Metodije su bili u takvim misijama, kojima je osnovni cilj, irenje kranstva i odbrana od idovskih i muslimanskih misionara. Nakon brojnih misija i Metodije se povukao u manastir Polihron na Olimpu kao iguman (starjeina i pravoslavnim manastirima). Primajui poslanstvo moravskog kneza Rastislava vizantijski car je znao da e tu misiju najbolje obaviti provjereni misionari, solunska braa irilo i Metodije. Prihvatajui se tog posla irilo je poeo da vri priprema, a meu prvima su bile lingvistike pripreme. Stvorio je slavensku azbuku, u kojoj je za svaki element slavenskog glasovnog sistema pronaao odgovarajui grafijski znak, pa se 863. godina smatra godinom nastanka glagoljske slavenske azbuke. Staroslavenski jezik su digli na razinu knjievnog jezika, a kao osnova im je posluio dijalekt makedonskih Slavena iz okolice Soluna. Tako je u IX st. stvoren staroslavenski jezik koji je bio razumljiv i jasan gotovo svim Slavenima. Na tom jeziku se pojavio prvi slavenski prijevod iz grkog jezika, a to su stihovi iz Ivanova Evanelja: "U poetku bijae Rije i Rije bijae od Boga i Bog bijae Rije. Braa su za kratko vrijeme prevela i ostale knjige za bogosluje, pa sa pedesetak uenika koje im je dodijelio panonski knez Kocelj kreu u misiju. Knjige su imali na tri 7 jezika: latinskom, grkom i hebrejskom u skladu sa poznatom trojezinom dogmom prema kojoj se na Kristovom kriu nalazio natpis na trima od boga izabranim jezicima Optueni od strane njemakog svetenstva da ire krivovjerje, braa polaze u Rim da se pred papom opravdaju. Papa je prihvatio njihovo uenje koje je znailo suzbijanje vizantijskog uticaja u Moravskoj, pa je odobrio njihov rad i postavio Metodija za srijemsko-panonskog nadbiskupa 2
Prvo su se javili u Rim papi Hadrijanu II koji je odobrio njihove slavenske knjige, kao i slubu na slavenskom jeziku, pa kreu nazad. irilo je umro u Rimu 14. februara 869. i sahranjen u crkvi sv. Petra, a Metodije odlazi u Panoniju s popratnim pismom za Rastislava i Kocelja u kom stoji odobrenje da nastave rad. Metodije je imenovan moravsko-panonskim biskupom kako bi mogao imenovati duhovnike. U radu je imao problema od njemakog biskupa i moravskog kneza Svatopulka, proveo jedno vrijeme u zatvoru odakle ga je oslobodio novi papa Ivan VIII. Uz sve probleme, Metodije je intenzivno radio na organizaciji slavenske crkvene slube i neumorno je prevodio. Kruna njegovog rada je prevod Biblije to je pred kraj ivota uinio pomou svetenika brzopisaca, osim Knjige o Makabejcima koju je smatrao heretikom. Tako je ostavio Slavenima prvu verziju biblijskog teksta. Slutei skori kraj odabrao je za svog nasljednika uenika Gorazda i umro 6. 3. ( po starom kalendaru) 885. godine u Moravskoj. Njihov rad je znaajan zbog stvaranja slavenske pismenosti i afirmacije staroslavenskog knjievnog jezika koji se nazvao staroslavenski jezik (jezik starih Slavena) iako je nauka dokazala da je to bio jezik makedonskih Slavena, ostao mu je naziv staroslavenski, a to je sve pokazalo originalnost njegove stvaralake linosti. Za stare Slavene je to bilo vrijeme njihovog uzdizanje meu kulturne i civilizirane narode. O irilovom ivotu i radu govore Panonske legende u kojima su osim irilovih molitvi i brojni drugi spisi, polemike, prevodi, borba za staroslavenski jezik. Poznat je njegov tekst upuen osporavateljima staroslavenskog jezika: Ne pada li kia od Boga jednako po svima? A ne grije li sunce isto tako za sve? Zar ne udiemo svi zrak jednako? Pa onda, kako se ne stidite priznati samo tri jezika, a svima drugim narodima elite da budu slijepi i gluhi U toku X i XI st. staroslavenski tekstovi su se irili prepisivanjem kod slavenskih naroda i tako je staroslavenski jezik jedno vrijeme bio zajedniki govorni i knjievni jezik svih Slavena. Kako su ga vremenom u XI i XII st. potiskivali drugi jezici i pisma, prepisivai su u tekstove unosili osobine svoga kraja, staroslavenske gla- sove mijenjali i prilagoavali glasovima svoga jezika. Ta prilagoavanja se zovu redakcijama ili recenzijama staroslavenskog jezika, pa danas postoji eko - moravska, panonska, srpska, hrvatska, bugarska i ruska redakcija staroslavenskog jezika.
Nastavljai njihovog rada
Meu najznaajnija ostvarenja irila i metodija ubraja se njihov dalekovidni plan okupljanja sljedbenika i uenika. Bez tog okupljanja njihovo bi djelo ostalo bez nastavljaa. Poslije Metodijeve smrti 885. godine godine njemaki svetenici su se potrudili da se ne ispuni njegova elja o Gorazdu kao nasljedniku. Pobrinuli su se da unite i protjeraju njegove uenike, jer su u njima vidjeli veliku opasnost i nastavljae djela
2 Panonija je obuhvatala dananju Maarsku zapadno od Dunava, zemlje izmeu Save i Drave i Bosansku Posavinu. U Gornjoj Panoniji su bili i gradovi Emona (Ljubljana) i Siscia (Sisak),a u Donjoj Marsonia (Slavonski brod), Mursa (Osijek) i Cibale (Vinkovci), Sirmium (Mitrovica)... 8 velikog uitelja. Mukotrpne dane uenika najslikovitije prikazuje najopirniji izvor i tim epizodama Opirno Klimentovo itije koje je u XI st. sastavio ohridski arhiepiskop Teofilakt koji je bio grkog porijekla. Izmeu ostalog, prikazao je muenje, zatvaranje i progon Metodijevih uenika iz Moravske:
Vojnici, ljudi prijeki, bili su Nijemci koji su po prirodi estoki, a sad im se estina uveala i zbog nareenja prema kojem su naveli svece, izveli ih iz grada gdje su ih svukli i gole poeli vui. I jednim su im samo postupkom priinjavali dva zla: beae i stradanje i stradanje od hladne magle koja se uvijek nadvijala nad dunavskim zemljama. Uz to su im stavljali maeve pod grlo, spremni da ih zarinu, i koplja do grudiju, spremna da ih raskrvare, da ne bi umrli samo jednom, nego da oekuju smrtni as onoliko puta koliko su oekivali udaraca.
Poslije Metodijeve smrti 885. godine uenici su protjerani iz iz Moravske zbog neslaganja i sukoba s latinskim svetenstvom i franakom politikom i vojnom dominacijom. Sudbine su im razliite. Jedni su prodavani u evropskim gradovima (najee u Veneciji) kao robovi, drugi su krenuli uzdu Jadranske obale (gdje su se zadrali i stoljeima njegovali u Istri, nekim otocima i priobalnim mjestima glagoljicu), dok je trea skupina krenula prema Beogradu, da bi zavrila na dvoru bugarskog kneza Borisa. Oni imaju veliki broj nastavljaa, jer su intenzivno radili na okupljanju sljedbenika i uenika kako njihovo djelo ne bi ostalo bez nastavljaa. Rastislavov nasljednik Svatopulk je zanemario vjersko pitanje u svojoj dravi elei miran ivot sa Nijemcima, pa je napustio misao o samostalnoj crkvi sa slavenskim jezikom. To poputanje su iskoristili njemaki svetenici i poeli jo jae napadati Metodija i njegov rad, a ni papa tome pitanju nije poklanjao nikakve panje. U takvim prilikama umire Metodije ostavljajui za nasljednika Gorazda kog papa nije potvrdio nadbiskupom, nego je jo i zabranio bogosluenje na slavenskom jeziku. Osim Klimenta Ohridskog znaajni su i Naum Ohridski, zatim Crnorizac Hrabar, episkop Konstantin i dr.
Drutvene prilike u doba feudalizma kod junoslavenskih naroda
Doba feudalizma kod junoslavenskih naroda poinje od IX st. kad su Slaveni ve bili na Balkanu i vodili ogorenu borbu za opstanak protiv domaeg stanovnitvam, Bugara i Vizantijskog carstva. U to vrijeme su kod junoslavenskih naroda bila brojna previranja i na vojnom i crkvenom i kulturnom planu. Kod Srba se vodila borba za ureenje drave koja je bila podijeljena u vie oblasti, meu kojima su se isticale Duklja i Zeta. Konano je Stevan Nemanja (1169-1196) kad se oslobodio vizantijskog uticaja ujedinio obje srpske oblasti u jednu dravu i proglasio s 1180. godine samostalnim kraljem. Istonu pravoslavnu crkvu je uinio dravnom crkvom u emu mu je mnogo pomogao sin Rastko (Sava Nemanji) koji je boravio na Sv. Gori (Atos) gdje je sa ocem osnovao manastir Hilandar koji je bio arite srpske kulture, vjere i prosvjete itav srednji vijek.
9
Manastir Hilandar (Sveta Gora, Atos u Grkoj)
Do najveeg procvata dola je srpska drava u vrijeme cara Stefana Duana (1331.-1355.) koji je prenio svoju prijestolnicu u Skoplje. Poznat je njegov Zakonik iz 1349. godine. U najteim prilikama su bili Slaveni u alpskim zemljama, jer su bili u stalnim borbama sa divljim osvajakim narodima. Ve u VIII st. su osnovali svoju dravu i dali je pod zatitu Bavarcima od kojih su primili i kranstvo. Nijemci su svojatali sve te krajeve, useljavali svoje stanovnitvo na prostore gdje su ivjeli Slaveni, vrili germanizaciju stanovnitva. Naroito su na udaru bili Slovenci koji su se stoljeima odupirali germanizaciji - sve do pada habsburke monarhije. Oni su jedini jo u VII st. imali vlastitu kneevinu, ali su ve u VIII st. pali pod njemaku vlast i pod njom bili sve do 1918. godine. Hrvatska drava se tek u X st. razvila iz kneevine u kraljevinu koja je propala 1102. godine priznavi za vladare maarske kraljeve i zadravajui donekle karakter drave. Bila je dio Habsburke monarhije i kasnije Austrougarske. Osobito je bila jaka srednjovjekovna srpska drava pod dinastijom Nemanjia, ali su u nju kasnije uli Turci, kao i u Crnu Goru i Bosnu. Drutveni sastav junoslavenskih zemalja se u toku vremena mijenjao. Doavi u sadanje svoje zemlje s plemenskim ureenjem, bez vrste sredinje vlasti, junoslovenski narodi su postepeno primali feudalizam prema zapadnoevropskim uzorima. U feudalnom ureenju najvei je njihov dio pripadao potlaenima seljatvu. U slovenskim zemljama feudalci su bili njemakog porijekla, a u hrvatskoj su bili domai ljudi. Kako je slubeni jezik sve do 1848. bio latinski, kao i u cijelog Ugarskoj, jaz izmeu plemstva i seljakih masa bio je dubok. Junoslavenski narodi su u novu domovinu doli sa vlastitom kulturom, ali su pali pod snaan uticaj grko-rimske kulture i religije. Podjela izmeu te dvije religije bila je za junoslavenske narode nepovoljna: uavi u sklop franake drave Slovenci i Hrvati su postali katolici,a Srbi, blii Vizantiji su postali pravoslavci. Dolaskom Turaka neki slavenski narodi primaju islam.
10 Poezija, hagiografija, apokrifi, romani i pripovijetke
U srednjovjekovnoj knjievnosti su njegovani i u svjetovnoj i onoj za crkvenu upotrebu razliiti anrovi: poezija, apokrifi, romani i pripovijetke, historijski i pravni spisi, prijevodi popularnih djela iz stranih knjievnosti, zatim hagiografije i biografije koje su se naroito razvije kod Srba i crkvene drame kojih opet ne pozna srpska knjievnost ve se njeguju hod Hrvata, te natpisi na stecima specifini za prostor Bosne. Kod Hrvata utjee na razvoj knjievnosti uglavnom zapadna crkva (Rim), a kod Srba istona (Vizantija).
Poezija
Njegovana kod junoslavenskih naroda u svim krajevima za crkvene i potrebe obinog puka. Ima vjerski karakter i brzo se uili i irila iz jednog kraja u drugi. U junoslavenske krajeve dola sa istoka i zapada , pa ima dosta prevedenih pjesama iz grke i latinske tradicije. Poznato je Siluanovo slovo o sv. Savi, Legenda o Jerolimu i sl. Poezija je u srednjem vijeku slabo prouena oblast, ali ima nekih podataka koji govore o njenom nastanku i razvojnoj liniji. Ona je pisana u duhu konvencija vremena u kom je nastala, ali je bilo malo pjesama sa snanijim emotivnim nabojem. Historiari knjievnosti su utvrdili da je navei broj pjesama vezan za historijske linosti, i govori o njihovom ivotu, o svecima i dogaajima. Na poeziju su uticali rimski i vizantijski kanonski obrasci i to poezija Jovana Damaskina, Kozme Jerusalemskog i Grka Dimitrija Kantakuzina. Historiari su istraivali tu poeziju i utvrdili da je to poezija smrti i enje za njenim prevazilaenjem, poezija u kojoj se mijenjaju oajanje i nada. Ona govori o uzbuenoj savjesti koja uvijek trai milost i oprost za uinjene grijehe. Nekad se pretvaraju u molitve, tubalice i pohvale.
Apokrifna knjievnost
Kad je crkva (od II do IV v.) od mnogih kranskih spisa koji su se do tada pojavili, odabrala one na kojima e zasnivati uenje nove vjere, priznala je jedne kao prave spise i nazvala ih k a n o n i m a, a svi ostali, koji nisu uli u kanon, nazvani su a p o k r i f i m a, tj. lanim crkvenim knjigama. Apokrifi se po sadraju veu za biblijske linosti, ali su motivi u njima obino fantastini. U njima ima esto ivota i poezije. Kod nas su se takvi spisi odrali dosta dugo, a kasnije su ih najvie irili bogumili (patareni). Nama su doli najvie iz Bugarske, a uli su u crkvenoslavensku knjievnost iz grkih, rjee iz latinskih vrela. Mnogo tragova tim priama nalazimo i u naoj narodnoj knjievnosti: lirskim i legendarnim epskim pjesmama Dijelimo ih na s t a r o z a v j e t n e i n o v o z a v j e t n e. Od starozavjetnih bilo je pria o Adamu, o prorocima, Josipu i sl, a od novozavjetnih najvei dio obrauje fantastine zgode iz ivota Hristova i Marijina, ima i apokrifnih jevanelja (Protojevanelje Jakovljevo, Nikodemovo jevanelje i sl.) i konano vienja (apokalipse) u kojima su sadrana proricanja o kasnijem ivotu, opisa neba i pakla i djela apostolskih
Biografije, hagiografije i pohvale
Uz apokrifne spise razvija se prema kraju sr. vijeka i bogata biografska i hagiografska knjievnost koja je osobito cvjetala kod Srba. Vezana je za domae historijske linosti, a kod Hrvata su spisi te vrste stranoga porijekla i tiu se tuih 11 svetaca. Tako je kod Hrvata prevedena iz latinsko talijanskih vrela legenda o Ivanu Zlatoustom, koja se pojavljuje u glagoljskom rukopisu iz XIV st. zatim legenda o Jeronimu Dalmatinu i dr. Stare srpske biografije ine najvaniju granu irilske srednjovjekovne knjievnosti. To su ivotopisi starih srpskih vladara i poglavara. Mnogim je piscima biografija bilo do toga da prikau pojedine linosti kao pobone i svete ljude, pa pretrpavaju svoja djela opirnim opisima udesa, ali pored svega toga ti spisi ipak imaju i kulturno-historijsku i jezinu, a neki i knjievnu vrijednost. Oni su vaan izvor za poznavanje prolosti i dopunjavanje srednjovjekovne likovne umjetnosti koja je sauvana u starim zadubinama na bogatim freskama. Rad na biografijama traje od XIII. do XVII. st. Prvi biograf i po vremenu i po vanosti je Rastko Nemanji, po kaluerskom imenu S a v a (1169-1235). Iza njega dolaze Stefan Nemanji (brat Savin), zatim kalueri Domentijan, Teodosije, Danilo Stariji, Danilo Mlai, Gligorije Camblak, Konstantin Filozof, a posljednji znaajni biograf je pop Pajsije iz XVII v. ivotopisi su pisani uglavnom u XIII i XIV st. Teko je dokazati njihovu izvornost, jer su uticaji sa svih strana bili snani, ali ima i elemenata svarnosti u kojoj su pisci ivjeli. To znai da su knjievnosti raznih naroda bile u dodiru, da izraavaju karakteristike feudalnog poretka u kom su nastali, elje i potrebe crkve za koju su napisani. To su djela nastala kao prirodan nastavak staroslavenske knjievnosti, pa predstavljaju vii stepen transformacije stranih knjievnosti na domaem tlu. Sve knjievne vrste tog doba su bila najmanje beletristike naravi, a osnovna im je misija bila didaktinost. Pored biografija znaajne su i p o h v a l e pisane u ast nekih znaajnih linosti. Poznata je Jefimijina pohvala caru Lazaru pisana za njegov pokrov. JEFIMIJA (druga pol. 14.vijeka), despotica Jelena, bila je ena Ugljee Mrnjavevia. Kada su joj umrli otac, sin i suprug, ona se zaredila i uzela ime Jefimija. Njena tri zapisa spadaju u prva ostvarenja ena-pisaca na evropskom tlu : Tuga za mladencem Ugljeom, Zapis na Hilandarskoj zavjesi, Pohvala knezu Lazaru.
Pohvala knezu Lazaru izvezena je na pokrivau zlatnim koncem 12
Monahinja Jefimija je izvezla 1402. ovu pohvalu "velikom knezu Lazaru" na tkanini veliine 67 x 49 cm koristei zlatni konac. Ovaj pokrov je bio namjenjen kneevim motima i moe se vidjeti u muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
Pohvala Sv. knezu Lazaru U krasotama ovog sveta vaspitao si se od mladosti svoje, O novi muenie knee Lazare, I krepka ruka Gospodnja meu svom zemaljskom gospodom Krepkog i slavnog pokaza te. Gospodstvovao si zemljom otaastva ti I u svim dobrotama uzveselio si uruene ti hriane I muastvenim srcem i eljom pobonosti Izaao si na zmiju I neprijatelja boanstvenih crkava, Rasudivi da je neistrpljivo za srce tvoje Da gleda hriane otaastva ti Ovladane Izmailanima, Ne bi li kako ovo postigao: Da ostavi propadljivu visotu zemaljskog gospodstva I da obagri krvlju svojom I sjedini sa vojnicima nebeskog cara. I tako dve elje postigao jesi: I muenja venac primio jesi od Boga. Sada ne predaj zaboravu voljena ti eda Koja si sirota ostavio prelaskom tvojim, Jer otkako si ti u nebeskom veselju venom, Mnoge skrbi i bolezni obuzee voljena ti eda I u mnogim skrbima ivot provode, Poto su ovladani Izmailanima. I svima nam je potrebna pomo tvoja, Te se molimo zajednikom Vladiki Za voljena ti eda, I za sve koji im s ljubavlju i verom slue. Tugom su mnogom zdruena voljena ti eda, Jer oni to jedoe hleb podigoe na njih bunu veliku I tvoja dobra u zaborav stavie, O muenie. No ako si i preao iz ivota ovoga, Skrbi i bolezni eda svojih zna I kao muenik slobodu ima pred Gospodom, Prekloni kolena pred Vladikom koji te je venao, Moli da mnogoletni u dobru ivot Voljena ti eda provode bogougodno, Moli da pravoslavna vera hrianska Neoskudno stoji u otaastvu ti, Moli pobeditelja Boga Da pobedu podari voljenim ti edima, Knezu Stefanu i Vuku, Za nevidljive i vidljive neprijatelje, Jer ako pomo primimo s Bogom, Tebi emo pohvalu i blagodarenje dati. Saberi zbor svojih sabesednika, svetih muenika, I sa svima se pomoli proslavitelju Bogu, Izvesti Georgija, Pokreni Dimitrija, Ubedi Teodore, Uzmi Merkurija i Prokopija 13 I etrdeset sevastijskih muenika ne ostavi, U ijem muenitvu vojuju eda tvoja voljena, Knez Stefan i Vuk, Moli se da im se poda od Boga pomo, Doi, dakle, u pomo nau, ma gde da si. Na moja mala prinoenja pogledaj I u mnoga ih uraunaj, Jer tebi ne prinesoh pohvalu kako prilii, Ve koliko je mogue malome mi razumu, Pa zato i male nagrade ekam. No nisi tako ti, o mili moj gospodine i sveti muenie, Bio malodaran u propadljivom i malovenom, Koliko vie u neprolaznom i velikom, to primio jesi od Boga, Jer telesno stranu mene u tuini Ishranjivao jesi izobilno, Te sada te molim oboje: Da me ishrani I da utia buru ljutu due i tela mojega. J efimija usrdno prinosi ovo tebi sveti Pohvala se strukturalno sastoji iz tri cjeline: u prvom dijelu Jefimija velia "novog muenika", kneza Lazara. U sredinjem dijelu Pohvale, moliteljka trai od kneza da se zauzme i od Boga izmoli pomo za svoja eda,a u posljednjem, treem dijelu, Jefimija se mrtvome knezu zahvaljuje na njegovoj dobroti: on je nju, strankinju, primio i ishranjivao "izobilno", sada ga moli da je ponovo ishrani i da utia "buru ljutu due i tela mojega".
Ako se ivotopis tie kojega sveca zove se h a g i o g r a f i j a ili i t i j e. Poznate su hagiografije Panonske legende.
Romani i pripovijetke
Umjetnika proza srednjeg vijeka ima svoje specifinosti po kojima se razlikuje od proznog stvaralatva kasnijeg perioda, osobito od proze naega doba. Opta je karakteristika da se glavni junaci romana i pripovijedaka nisu mnogo oslanjali na ivot u kom su ivjeli, ve su svi teili ljepem zagrobnom ivotu poslije smrti. Kako nisu ivjeli u zatvorenom prostoru, nego u stvarnosti, pisci su morali opisivati i stvarnost tog doba. Stoga imamo veliki broj podataka o vremenu u kom su neki junaci ivjeli, o obiajima, vjeri i sl. Pratei prozu moe se uoiti da su se pisci esto oslanjali na prolost, na neto to su uli, proitali, znali i sl. To znai da proza ima kontinuitet u razvoju. Prozu odlikuju svije osobine: realnost koja se nalazi u vjerskom podtekstu i knjievna dimenzija koje ima negdje manje, negdje vie, ali je opak prisutna. Osim toga puna je pouka, poruka, savjeta, uputa, ima dijelova u kojima uliva itaocima strahopotovanje i sl. Uski dodir s mletakim krajevima gdje su se u XIII i XIV st. rairile zapadnoevropske naroito francuske viteke legende uinio je da se i u naoj knjievnosti pojave romani i pripovijedni spisi. Srbima dolaze iz Grke i Vizantije, tako da neke od njih nalazimo i u glagoljskoj i u irilskoj redakciji, koje se razlikuju poneto u jeziku, naroito u tome, to su irilski rukopisi po jeziku blii staroslovenskom crkvenom jeziku, a u glagoljskim rukopisima prevladava isti narodni jezik. 14 To su uglavnom p r e r a d e t u i h m o t i v a u kojima prevladava fantazija, pa se neki motivi javljaju i u varijantama. Tako nalazimo motive o trojanskom ratu u irilskoj i glagoljskoj redakciji hrvatska iz XIV st., a srpska iz XV st. U nekoliko varijanti javlja se motiv o Aleksandru Velikom, jer je on davao fantaziji slobodna krila, pa se uz linost toga srednjovjekovnog junaka povezuju najasnije zgode. Roman o Aleksandru Velikom vrlo se rano pojavio na slavenskom tlu, odakle je preao u rusku srednjovjekovnu knjievnost, pod imenom Srpska Aleksandrida. Jedan od rukopisa, pisan bosanskom irilicom kojeg je objavio Van den Berk pod nazivom Berlinska Aleksandrida, najvjerovatnije je prerada nastala na bosanskom tlu. Kodeks je najvjerovatnije bio u posjedu neke porodice u Bosni, a na njemako je podruje dospio u XVII vijeku. To je jedini svjetovni bosanski kodeks iz tog vremena. irilska knjievnost toga doba ima i mnogo pripovijedaka koje dijelimo, prema tome, odakle su dole, na pripovijetke grkoga izvora gdje spadaju oba spomenuta motiva i pripovijetke vizantijskog porijekla (Fiziolog, Muka blaenog Grozdija, Teofana krmarica, Pria o djevojci bez ruku i sl. Orijentalnog su porijekla Varlaam i Jasaf (zapravo, ivot Budin), Pria o premudrom Akiru, tefanit i Ihnilat i dr. Meu pripovijetkama uz zapadnoevropske knjievnosti najznaajnija je ljubavna pria o Tristanu i Izoldi.
Starohrvatska crkvena prikazanja
Vrlo omiljena knjievna vrsta bila su u sr. vijeku crkvene drame ili crkvena prikazanja. Kao i kod starih Grka, razvila se drama i kod drugih naroda u Evropi, naroito kod francuza, Nijemaca i Talijana iz crkvenih obreda. Crkveni obredi imaju skoro kod svih religija u sebi elemente drame, a to su dijalog i akcija (radnja) koji su se osobito razvili kod bogosluja kranske crkve, jer su svetenici nastojali da vanjskim sjajem privuku panju publike. Kad su crkveni ljudi opazili da to privlai narod, poeli su prireivati takva prikazanja i izvan crkvenih obreda i to najrpije u crkvi,a zatim i van crkve, na trgovima, u posebno graenim barakama i sl. Najstariji sauvali tekstovi tog anra potiu s kraja XV st. i rairili se po Dalmaciji. Pisali su ih svetenici koji se nisu potpisivali na djelima smatrajui taj posao dijelom svoga duhovnog rada i obaveze. Tehnika im je primitivna, pa je takvo bilo i prikazanje, a prema grai koju obrauju, razlikujemo: - m i s t e r i j e, ako obrauju neto iz ivota Hristova, - m i r a k u l e, ako obrauju momente iz ivota svetaca., i - m o r a l i t e t e, ako obrauju kakav slobodniji motiv, kojemu je cilj samo moralno odgajanje. Tekstovi su pisani u stihovima, i to u osmercima, imaju prolog, koji govori aneo, i tri nejednako duga ina. Prikazivali su ih sveenici, klerici i crkveno osoblje; enskih uloga nije bilo, a ako ih je bilo, glumio ih je mukarac. Time to su se prikazanja prenosila iz crkve , dana je mogunost da se uvode i svjetovni elementi, pa tako vremenom iz prikazanja nastaje dananja drama.
Mirakul - Muke svete Margarite
Latinska legenda o svetoj Margariti nastala je u srednjem vijeku, a potom se u prijevodima irila. Hrvatski je prijevod sauvan u Parikom zborniku iz 1375. godine te u Oxfordskom zborniku s poetka 15. stoljea, u oba na glagoljici. Dramatizacija legende ouvana je u latininim rukopisima u osmerakim dvostisima, a najstariji je 15 rukopis biblioteke Laurenziane iz 15/16. stoljea. Motiv poetka pastoralan je, a temelj je narodna pjesma Ovce pase Zadarkinja Mare. Po vrsti ovo je dramatizirana svetaka legenda ili mirakul.
* * * Ugledavi Margaritu kako napasa ovce, Olimbriju se djevojka svidi i on zapovjedi slugama da je uhvate i njemu dovedu, ali ona ga moli da je pusti: Nisam raba zakupljena, da ja jesam prosta ena, i kransku veru slidim, a tve boge nenavidim Odgovori Olibri svetoj Margariti: Koga Boga, rec' mi, slove, km imenom njega zove? Svaki strasi sad ostavi ter istinu meni pravi! Odgovori sveta Margarita: Slavim, zovem gospodina Isukrsta boja sina, k proklinje boge tvoje i uzdri divstvo moje. Do ovoga, znaj, vrimena ne pogrdim ja imena; ime hou t' povidati i kako se inim zvati: ja sam roda plemenita, ime mi je Margarita, (...)Istinu ste svu sliali a ste mene upitali. U nastavku Olibri nagovara Margaritu da se uda za njega i prihvati njegove bogove, ali ona ne eli da se odrekne Isusa Krista i na kraju zbog toga umire te postaje blaena. 16
Ludovico Carracci, Muke sv. Margarite, 1616.g. Moraliteti : Javljaju se u XV vijeku To je alegorijska rasprava apstraktnih likova (mana i vrlina, anela i avola, dobra i zla, ili personifikacija pojedinih moralnih i teolokih kategorija), s naglaenom didaktikom funkcijom, nekad komino intoniran. Namjera moraliteta je da se prui moralna pouka slino kao u basni. Tako se usamljeni junak( veinom portretira svakog ovjeka) kree svijetom kroz vanvremenske predjele dok mu se obraaju personifikacije poroka, vrlina, zla, mudrosti, ludosti. Sedam smrtnih grijeha se esto pojavljuju kao likovi, ili, bolje reeno, kao predstavnici snaga koje oliavaju. Kao junaci odreenih komada oni dobivaju imena po svojim kvalitetama: Ponos, Zavist, Pouda, Pohlepa... Oni su apstrakcije, isti simboli u alegorijskoj prii, kao to su i njihove suprotnosti i protivnici Najpoznatiji moraliteti su bili Zamak istrajnosti, Osuda krkanluka, Svako Svako tokom XIV i XV st. bili razvijeni, prvo u Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj, gdje je naroito bio rairen motiv Svatkovia (Jedermann, Everyman), koji utjelovljuje sve ljude, suoava se s dolaskom smrti, a na njegovom putu u onaj svijet nailazi na personificirane, alegorijske likove vrlina i poroka koji se bore za njegovu duu, odbijaju ili pristaju pomoi mu, pratiti ga i poi s njime sve do kraja njegova puta. Didaktina uloga - Svatkovi na putu u onaj svijet spoznaje svoje grijehe i propuste, pokaje se za njih, izvri pokoru i iste due doe pred Boga.
Historijski i pravni spisi
Isprave: Vinodolski zakon iz 1288.god. sauvan u prijepisu iz XVI v. najstariji je poznati zakon pisan hrvatskim jezikom.Sauvani prijepis Zakonika pisan je kurzivnom glagoljicom i ima 17 stranica i 75 lanaka. Napisan je kao rezultat dogovora devet vinodolskih opina, u prisutnosti kneza Leonarda Frankopana. Ovo je drugi po starosti zakonik u slavenskom svijetu i time jedan od najvanijih pravnih spisa srednjovjekovnog europskog prava.
17
Sauvani dio Vinodolskog zakona
lanci 27. i 28. Vinodolskoga zakona govore o kanjavanju za nasilno skidanje enskoga pokrivala za glavu i kanjavanju za uvredu (psovku), a u lancima 61. i 62. odreuje se pred kim se moe izvriti prijava te koja je kazna za pale.
Istarski razvod 3 - To je skup isprava iz XIII i XIV st. o utvrivanju granica izmeu posjeda feudalnih gospodara Istre: Akvilejske patrijarije, Pazinske kneije i Venecije. Isprave su bile pisane na latinskom, njemakom i hrvatskom jeziku, a sauvan je hrvatski prijepis to ga je glagoljicom sastavio pop glagolja Mikula Gologoriki.
Ve je spomenuto da je glagoljica prodrla u javni ivot, pa ve i u najstarije vrijeme nalazimo, pored latinskih pisanih histoprijskih i pravnih spisa, i hrvatske i srpske spomenike takve vrste. U drugim krajevima junoslavenskih zemalja ih je bilo manje. Ima ih pisanih glagoljicom, i to u onom kraju gdje je najbolje cvala glagoljica i slavenska sluba u crkvi. To su u prvom redu bile o s t a v i n e, d a r o v n i c e i o p o r u k e, a ima i zakonika, statuta i kroniarskog rada. Prvi su poticaj za takav rad dali nai kroniari koji su pisali jo latinskim jezikom: splitski arhiakon Toma, gorini arhiakon Ivan i hrvatski kroniari imun Koii, imun Klimatovi i dr. Meu prvim spisima je najvaniji D u a n o v z a k o n i k. Duanov zakonik (Zakon Blagovjernaga Cara Duana), najvaniji zakon feudalne Srbije, donijet na saborima crkvenih velikodostojnika i vlastele 1349. i dopunjen 1354. godine. Zakon je usvojen s ciljem da se osigura vladajui poloaj i povlastice vlastele i uvrsti vlast u osvojenim oblastima stvaranjem jedinstvene balkanske drave. Zakonik se sastoji od 135 do 201. lana (u zavisnosti od verzije sauvanog manuskripta).
3 Razvoenje je stari slavenski pravni obiaj kojim se utvruju granice terenskom ophodnjom. 18
Zakonik (Prizrenski prijepis iz 15. vijeka) se danas uva u Narodnom muzeju u Beogradu
Prvi starohrvatski spomenik pisan glagoljicom, otprilike iz 1100. godine i pronaen u crkvi sv. Lucije na Jurandvoru kod Bake na otoku Krku je Baanska ploa, koja svjedoi o suverenitetu hrvatskog kralja Zvonimira, kao donatora zemljinog posjeda. Osim B a a n s k e p l o e , u kojoj se prvi put spominje ime vladara Zvonimira, znaajni dokumenti su Istarski razvod, Zakon vinodolski, Poljiki statut i dr.
Slika 6.: Baanska ploa, 1100.g. Crkva sv. Lucije u Jurandvoru (Baka na otoku Krku)
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, opat Driha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoe mi upan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da tko poree, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje ivi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje 19 devetero brae u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijae u te dane Mi- kula u Otocu sa svetom Lucijom zajedno. 4
Hronike, ljetopisi i rodoslovi
Ljetopis popa Dukljanima je jedan od najznaajnijih spisa sa prostora dananje Bosne i Hercegovine. Ima tri osnovna dijela: prvi je u literaturi nazvan gotsko- slavenska genealogija, sa dijelovima Gotski uvod, Trebinjski rodoslov ili kronika, Trebinjski ljetopis i dr. Drugi dio je legenda o sv. Vladimiru, a samo trei dio je prava dukljanska hronika XI i XII st. I u irilskoj knjievnosti ima, osim ve spomenutih biografija i genealogija (rodoslova), kratkih ljetopisa koji se po vizantijskom uzoru piu od kraja XIV do kr. XVII st Rije je uglavnom o preradama strane literature i to tako to su o domaim linostima i dogaajima pisci pisali po tano utvrenom obrascu kako se pisalo kod drugih naroda koji su uticali na domae pisce. Tako se prati itav redoslijed, samo to se mijenjaju imena i dogaaji. Kad se govori o sv. Savi, prvo se govori o nastanku svijeta, o prvim ljudima, pa o prolosti njegove porodice, pa o njemu i sl. Uz to se govori o dravi u kojoj pisac pie, vladarima, crkvenim ljudima. Problem hronika, ljetopisa i rodoslova je to su do nas doli u dijelovima, pa se ne moe dati sud o njima kao zaokruenim cjelinama. To su dogaaji koji govore o nekom kontinuitetu u ivotu jednog ovjeka, porodice, dinastije i sl. Njegovane su u svim krajevima, pa i u Bosni i Hercegovini gdje je poznat T r e b i n j s k i l j e t o p i s iz XI st. To je najstarije poznato literarno djelo na podruju dananje BiH koji je kao cjelina uao u Ljetopis popa Dukljanina. Predstavlja jednu vrstu kataloga dukljanskih, trebinjskih i zahumskih vladara. Trebi- njski ljetopis ima 4 vee i niz manjih, epizodnih cjelina. Prvi je je gotski ili neslavenski dio u kom su neki zapadnoevropski tekstovi o provalama Gota i govori o doseljavanju Slavena na Balkan. Drugi dio se odnosi na djelovanje sv. irila i Metodija i na rad Dukljanskog sabora, a trei govori o povijesti i odumiranju stare trebinjske drave. Trebinjski ljetopis ima vie epizodnih cjelina od kojih svaki ima zaokruenu radnju, misao i funkciju. Tu su prie, legende, historijski i pouni spisi koji su nastajali neovisno jedan od drugoga, a pop Dukljanin ih je gotove ugraivao u svoje djelo. Kad je rije o r o d o s l o v i m a ista je situacija: prvi dio pisac pie po emi kako su pisali ostali pisci, a onda unosi neto materijala o konkretnim linostima i dogaajima. Rodoslovi govore o porijeklu neke porodice, i pisci se toga najee pridravaju.
Karakteristike i znaaj srednjovjekovne knjievnosti na junoslavenskim prostorima
To je knjievnost koja se zove srednjovjekovna, jer njeno trajanje se podudara s trajanjem srednjega vijeka, tj. traje do kraja 15. st. Ope su karakteristike: 1.Junoslovenski narodi nisu razvili jedinstvenu knjievnost jer je svaki imao svoju dravu, pa se knjievnost individualno razvijala prema uvjetuma u kojima su ti narodi ivjeli. Padali su pod razliite drutvene, vjerske i kulturne uticaje. Tako se hrvatska knjievnost tog doba razvija jedino u Sjevernom primorju, na Kvarnerskim otocima i u
4 Zapis na Baanskoj ploi pisan hrvatskim jezikom i prijelaznim oblikom glagoljice s oble na uglatu sa nekoliko irilinih slova 20 Istri, srpska u manastirima i njom se bave kalueri, Slovenci u to doba nisu imali svoju dravnu samostalnost, a u Bosni su bili bogumili. 2.Pismo, kojim je pisana knjievnost tog doba je kod Hrvata glagoljica koju vremenom potiskuje latinica iz latinskih crkvenih knjiga. Srbi su ve u X st. primili irilicu koja se upotrebljavala i u narodu i u crkvi, pa se dijelila na crkvenu i graansku irilicu. 3.Jezik tih knjiga je kod Hrvata starohrvatski i to akavsko narjeje ikavskog govora, kod Srba srpski, a kod Slovenaca slovenaki. 4.Sadraj tih knjiga je preteno crkveni, ali ima i djela svjetovnog karaktera. 5.Po karakteru je ta knjievnost feudalna, jer slui feudalcima, tj. crkvi i plemstvu. 6.U srednjovjekovnoj knjievnosti su njegovani za crkvenu upotrebu razliiti anrovi: poezija, apokrifi, romani i pripovijetke, historijski i pravni spisi, prijevodi popularnih djela iz stranih knjievnosti, zatim hagiografije i biografije koje su se naroito razvijene kod Srba i crkvene drame kojih opet ne pozna srpska knjievnost ve se njeguju hod Hrvata, te natpisi na stecima - specifini za prostor srednjovjekovne Bosne.
Srpska biografska knjievnost Sava Nemanji, Stevan Prvovjenani
Osobito se knjievnost razvijala u doba dinastije Nemanjia i za vrijeme cara Duana. Za razliku od drugih krajeva Srbijom su upravljali domai ljudi i u crkvenom i svjetovnom ivotu. Poznat je Rastko koji se zakaluerio i dobio ime Sava Nemanji, sin Stevana Nemanje. Otiao je na Sv. Goru, a kad se vratio organizovao crkveni ivot i izborio se za samostalnost srpske pravoslavne crkve. S njim je zapoeo i intenzivniji knjievni rad kod Srba. O ivotu, znaaju i knjievnom djelu sv. Save ima mnogo napisanih tekstova i studija. Kad je rije o njegovom knjievnom djelu historiari knjievnosti smatraju da je kao vrlo mlad prvo napisao Karejski tipik (1199.) u 25. godini ivota. Pisao je o isposnicima koji su u raznim pustinjama ivjeli isposnikim ivotom, pa je i sam imao elju da to isproba. To opisuje Savin ivotopisac Teodosije. Kasnije odlazi na Svetu goru Atos i gradi manastir Hilandar. Kako je za manastir trebalo uraditi statut i druge akte, on se bacio na posao. Napisao je kako je gradio manastir i to je prvi srpski spis. Drugi je Hilandarski tipik, a to je prevod jednog grkog spisa o nainu ivota i ponaanja u manastiru. Posao je bio velik, a vremena malo, pa je u radu imao pomagae. Kasnije je napisao Studeniki tipik, u kom je opisan i ivot sv. Simeona. Osim toga Sava je nadgledao i pomagao u radu na freskama u manastirima, koje su danas snani dokazi o vrijednosti umjetnikog rada tog doba. Historiari knjievnosti smatraju da su Savina djela: Hilandarska povelja, Karejski tipik, Hilandarski i Studeniki tipik, ivot Simeona Nemanjia, Sluba sv. Simeonu, Pismo Spiridonu, Uputstvo onome ko hoe da ita ovaj psaltir i dr.
21
Sv. Sava
Savin Nomokanon - Zakonopravilo ili Nomokanon 5 je zbornik crkvenih i graanskih propisa vizantijske drave, koje je odabrao i preveo Sveti Sava poetkom 13. vijeka.
irei se na zemljitu s mnogobrojnim otocima stare grko-rimske kulture i u neposrednom dodiru s visoko razvijenom Vizantijom, srednjovjekovna je Srbija u vrijeme svoje pune samostalnosti postala centar kulturnog i vjerskog ivota. Bili su razvijeni knjievnost, slikarstvo i arhitektura, a sve je nosilo vizantijske crte i uticaje. Srpski manastiri su bila mjesta knjievne djelatnosti. Kalueri su bili kolovani ljudi i pisali su razliite anrove za potrebe crkve i za svjetovnu upotrebu. U poetku je ta knjievnost imala iskljuivo prevodilaki karakter, a kasnije se javljaju originalna djela. Pisane su obredne knjige, filozofske, moralistike i govornika djela, te historijski anrovi (ljetopisi, hronike, hronografi), te hagiografije, legende i sl. Poznata djela svjetovnog karaktera su romani i novele o Aleksandru Velikom, Trojanski rat, Varlaam i Joasaf,a ima i aljivih pria (Muke blaenoga Grozdija). U razdoblju IX-XV st. u vrijeme postojanja srpske feudalne drave razvija se knjievnost u Srba. Kulturni i knjievni ivot se razvija u crkvama i manastirima (ia, Hilandar, Deani), a nosioci pismenosti su bili kalueri. Pomagali su im srpski vladari. U poetku se upotrebljavala glagoljica, a kasnije, ve od XII st. irilica, a umjesto staroslavenskog se javlja srpska redakcija tog jezika. U toj knjievnosti se razlikuju crkveni i svjetovni tekstovi. Meu crkvenim su najbrojniji misali, brevijari, psaltiri i evanelja, a meu svjetovnim hagiografije i biografije. Prvi poznati biograf je Sava Nemanji i njegova biografija o ocu Stevanu Nemanji, a poznati su i pisci Teodosije, Domentijan, Konstantin Filozof i drugi. U skupini srednjovjekovnih srpskih tekstova posebno mjesto pripada pohvalama. To su tekstovi o srpskim vladarima i visokim srpskim dostojanstvenicima koji su pomagali crkvu i knjievnost. Najvie ih je posveeno Svetom Savi i knezu Lazaru. Srpsko srednjovjekovno pjesnitvo predstavlja despot Stefan Lazarevi i njegova pjesma "Slovo ljubve" gdje iskazuje religiozne osjeaje.
5 gr. nomos graanski zakon, kanon crkveno pravilo 22 Domentijan, Teodosije, Grigorije Camblak, Konstantin Filozof
Mada je to uglavnom vizantijska knjievnost, bilo je i originalnih djela i to o ivotu srpskih svetaca i vladara. Poznata su djela svetog Save, zatim Domentijana, Teodosija, Danila... Sava je na po. XIII v. napisao biografiju oca Stevana Nemanje, o njegovom ivotu, odlasku u manastir Hilendar i njegovu smrt. Domentijan je pisao pol. XIII st. i napisao djela ivot sv. Save i ivot Stevana Nemanje. Te biografije je kasnije dotjerao Teodosije i oslobodio ih patosa. Historiari tvrde da se Domentijan rodio negdje prvih godina XIII st. ali se ne zna ni gdje ni kad. O njemu nema mnogo podataka, ve su ostala brojna djela koja se smatraju znaajnim ostvarenjima srpske srednjovjekovne knjievnosti. Napisao je biografiju o Sv. Savi 1253. godine, 18. godina iza Savine smrti. Neki smatraju da ga nije poznavao, ali je mnogo putovao i istraivao njegov ivot. Pisao je u tradiciji grkih itija i drao se njihovih obrazaca. Proao je Savinim stazama, bio isposnik kao i on kako bi to vjernije napisao itije tog velikog ovjeka. Jedno vrijeme bio je u Hilandaru i kako je bio jako potovan, izabran je za duhovnika cijelog hilandarskog bratstva. Djelo je napisano u stilu vizantijskih retorskih itija i u njemu potpuno osvjetljava Savinu linost. Teodosije je pisac za kog historiari knjievnosti kau da je kaluer - umjetnik. Bio je monah, ivio u Hilandaru krajem XIII st. mnogo je itao teoloka djela i pisao. Opisivao je ivot kao niz komeanja, kretanja, sudara, nesporazuma i kao svakodnevnu borbu za opstanak. Napisao djelo itije sv. Save koje ima sve elemente hagiografije, jer govori o monakom i isposnikom ivotu. Njegov znaaj je to, za razliku od ostalih, sputa sveca u svakodnevni ivot i meu svakodnevne ljude. Smatra se da se sluio Domentijanovom knjigom, ali ju je umjetniki uobliio. Grigorije Camblak je napisao djelo itije Stefana Deanskog. U njemu sam Stefan pria o sebi, svom porijeklu i svijetu u kom ivi. Pisac koristi i druge izvore da bi popunio praznine koje su postojale u toj biografiji. Neki smatraju da je Camblak napisao tu knjigu, jer su svi srpski velikai imali svoje knjige, a Camblak je ivio u manastiru Deani kog je izgradio Stefan Deanski, pa je bio obavezan napisati tu knjigu u kojoj e glorifikovati tog dobrotvora. Po knjievnoj vrijednosti se smatra jednom od najljepih biografija. Camblak je roen oko 1364. negdje u Bugarskoj gdje je proveo i mladost, a zatim dolazi u Srbiju jer je Bugarska 1393. pala pod tursku vlast. U svojoj knjizi govori o porijeklu porodice Stefana Deanskog. Poznato mu je u djelo Skazanije o sv. Petku. U djelima esto poredi Srbiju i Bugarsku, pa je i to dokaz da je porijeklom iz Bugarske, smatraju historiari knjievnosti. Arhiepiskop Danilo je pisao u XIV st. o ivotu srpskih vladara, a po. XV st. je pisao Konstantin Filozof. Napisao je ivot despota Stefana, najznaajnijeg srpskog vladara poslije bitke na Kosovu. Konstantin Filozof ima slinosti sa Camblakom, jer je i on tuinac i knjievnik. Roen je u II pol. XIV st i o njemu postoji malo podataka, tek toliko da je iz Bugarske gdje je proveo mladost ( u Trnovu), doao u Srbiju gdje je bio uitelj, gramatik i filozof. Osnovao je uvenu resavsku kolu, knjievnu i pravopisnu u kojoj su prepisivana stara djela i tako uvana od propadanja i zaborava. Ima i Knjigu o pravopisu u kojoj govori o pravilnom pisanju. ivio je u manastiru Manasiji, a zatim u Beogradu. Mnogo je putovao, sluao ljude i to unosio u svoja djela. Po nastanku srpske biografije su u stvari hagiografije. Govore kako se najvei broj srpskih vladara proslavio diui crkve i druge zadubine, pa ih je crkva hvalila i 23 proglaavala svetima. Pored crkvene i historijske vrijednosti srpske biografije imaju i veliko nacionalno znaenje. Srpski biografi nisu pisali sa knjievnim namjerama; oni su samo vrili svoje crkvene dunosti. Osniva srpske srednjovjekovne knjievnosti i organizator srpske crkve nije bio po znanju pisac, ve vjerski radnik, crkveni i dravni organizator koji je prije svega htio ojaati srpsku dravu i religiju. Sa tim ciljem je i pisao svoje djela. Srpska je srednjovjekovna knjievnost bila na svom vrhuncu kad i srednjovjekovna drava. Poslije smrti cara Duana poela se ta drava raskidati. Odvajali su se pojedini feudalci, postali nezavisni od sredinje vlasti, a u takvom stanju su je okupirali i Turci.
Hrvatska srednjovjekovna knjievnost: vrijeme, jezik i pismo
Povijesno je utvrena injenica da su Hrvati svoju dananju postojbinu naselili u VII st. zatekavi romanizirano ilirsko-keltsko stanovnitvo s latinskom romanskom kulturom. Ipak, nema podataka o njihovom ivotu na ovom prostoru sve do IX. st. Prvi poznati spomenik njihovog postojanja na ovom prostoru je uklesano ime kneza Trpimira (vladao u 9. st.) na latinskom jeziku. Trpimir je ureivao crkve i dovodio b e n e d i k t i n c e - prve nositelje srednjovjekovne kulture, na tom prostoru kao izvorite latinske pismenosti s tradicijom antike kulture. Na obali Jadranskog mora Hrvati su zatekli Ilire i Traane. Od tada do XIV st. napisan je veliki broj tekstova, ali nije u njima bilo umjetnikog, nego su pisani za potrebe crkve, a govore o burnim dogaajima na politikom i ekonomskom planu. To je vrijeme borbe za opstanak. Ve u IX st. Hrvati su imali neka podruja na kojima su vladali njihovi knezovi: Neretljanska oblast, Dubrovnik, Zahumlje i dr. To je vrijeme dolaska u Moravsku brae irila i Metodija koji su sastavili pismo glagoljicu i donijeli jezik koji danas nazivamo staroslavenskim ili crkvenoslavenskim. Nakon njihove smrti i progonstva neki uenici su ostali u Hrvatskoj, uglavnom u Dalmaciji i na otocima i tamo irili pismenost. Poznat dokumenat iz tog perioda koji govori o hrvatskoj knjievnosti je Baanska ploa iz XI st. naena u Bakoj na otoku Krku. Glagoljska knjievnost se razvijala naroito u XIV st. i tada tekstovi crkvenog karaktera ustupaju mjesto tekstovima svjetovnog karaktera. Poetke te knjievnosti obiljeava apokrifna literatura, tj. lani ivotopisi svetaca u kojima su anonimni autori davali volju svojoj mati da se razbukta do nesluenih granica. Crkva te spise nije priznavala. To su prie o Adamu, Evi, Mariji, Isusu i sl. Bila je razvijena i prijevodna literatura sa grkog, latinskog, njemakog i talijanskog jezika. (Lucidar). Od proznih tekstova svjetovnog karaktera pisani su m o r a l i z a t o r s k o d i d a k t i k i spisi, te srednjovjekovni romani (Rumanac Trojski i Aleksandar Veliki). Junaci su vitezovi, carevi i kraljevi.
P o e z i j a se u hrvatskoj knjievnosti takoe javila rano, mada prvi zapisani stihovi potiu iz XIV st. U poetku bila crkvenog, a kasnije svjetovnog karaktera. Mada je bila crkvenog karaktera bilo je i satirinih pjesama. Najstarija pjesma iz tog vremena pisana narodnim govorom, akavtinom i latinicom smatra se IBENSKA MOLITVA landa (pohvalna pjesma) IBENSKA MOLITVA recitativna, rimizirana proza i pripada najstarijim latininim zapisima na naem prostoru; tekst pjesme zapisao je fra Pavle ibenanin, a tvorac je 24 nepoznati glagolja tema pjesme je molitva upuena Blaenoj Djevici Mariji; ponavljanja na poetku stihova (Gospoje ti si) i zazivi kao to su: O blaena, o prosveena, o umiljena, o preista divo Marije daju pjesmi oblik litanije u kojoj se velia Marijina ljepota, uzvienost i dostojanstvo; gospa je majka, kraljica i tjeiteljica; u pjesmi je prisutna rima, kao i element crkvenoslavenskog jezika: vzviena, muenikov, vsih, isplnjen je... to daje ritminost pjesmi U tom periodu nastala je i satirina pjesma SVIT SE KONA, koja kritizira pojavu simonije (trgovanje crkvenim dobrima) i inkvizicije; posebno se u njoj kritizira ivot klera, visokoga i niega, ukljuujui i ake. Pjesma je zabiljeena u Parikom zborniku s kraja 14. st.; nastala je vjerojatno potkrat 13.st. u vrijeme uzastopnih tenji za reformama u Katolikoj crkvi. Autor je zainjavac knjievnici koji stvaraju prijelaz s pobonih pjesama na pjesme sa svjetovnom tematikom. Pjesma podsjea na poeziju verberanata (bievalaca) i talijanske laude iz 13 vijeka. Budui da se u njoj spominju brojni crkveni redovi, smatra se da je nastala posljednjih decenija 13 vijeka, a zbog mijeanja ikavskog i ekavskog govora, mjesna lokacija je sjeverozapadna Hrvatska. Sastoji se od deset katrena i tri tercije koje su pisane dvanaestercima.
Svet se kona i slnce jur zahodi Pravda gine, ljubav stine, tma ishodi. Djaval jure svoju vojsku kupno vodi, Gda se svri Sveto pismo dan prihodi.
(...) V redovnicih ki tu sveto evan'jelje Imela bi prav da biti i svren'je A sada je opaenje i prevraen'je I vsakomu dobru delu razoren'je.
(...) Grdinali, biskupi i opati Misle, Boga ostavive, le o zlati Duhovna re ot njih se ne more imati Ako im se penezi prije ne plati.
U XV st. se javljaju s v e t a k e l e g e n d e pisane dvanaestercima, a autori su anonimni i o njima govori Marko Maruli koji prve pjesnike na narodnom jeziku zove z a i n j a v c i m a. Njegovano je i svjetovno puko pjesnitvo koje spominje Petar Hektorovi u svom Ribanju. Imajui jo u IX st. vlastitu dravu, Hrvati su, naprotiv, mogli objeruke primiti glagoljicu sa staroslavenskim jezikom. Za manje od jednog stoljea to se pismo proirilo na cijelu teritoriju tadanje hrvatske kraljevine. Knjievnost, s predlocima na staroslovenskom jeziku, stala se naroito gajiti u brojnim samostanima, u sjevernim hrvatskim krajevima Istri, Hrvatskom primorju i na otoku Krku. U jezik, primljen od irilovih i Metodijevih uenika, stali su prodirati elementi ivoga narodnog govora. Glagoljsko pismo s narodnim jezikom nije se u Hrvatskoj smjelo slobodno upotrebljavati u crkvi. Dalmatinski su gradovi jo uvijek bili romanski, s crkvenim obredima na latinskom jeziku. Kako su se rimski pape uglavnom protivili upotrebi slavenskog jezika u crkvama, i vlast je zabranjivala upotrebu slavenskog jezika i forsirala latinski. Meutim, nikakve zabrane nisu mogle skriti otpor hrvatskih sve- tenika, tzv. glagoljaa koji su uporno drali propovjedi na narodnom jeziku sve do vremena dolaska ugarske vlasti, pa je i i papa takav vid obreda dozvolio. Ugarski kraljevi u XII st. su u crkve uveli ponovo latinski jezik, pa je glagoljica bila stijenjena izmeu irilice sa istoka i latinice sa zapada. 25 U hrvatskoj glagoljskoj knjievnosti su nastale prvo knjige za crkvene obrede: misali, brevijari, zbirke molitvi, pjesme, propovijedi. Poznata su djela u kojima ima i umjetnike vrijednosti: Misal kneza Novaka iz XIV st., Misal vojvode Hrvoja s poetka XIV st... Bile su i tamparije s glagoljskim slovima u Senju i Rijeci. Prvi glagoljski misal je tampan 1483. godine. Uporedo sa upotrebom u crkvi, glagoljica je postala i opte pismo u narodu, pa je u tekstove prodirao ivi narodni jezik, akavsko narjeje zapadnih hrvatskih krajeva. U hrvatskoj su glagoljskoj knjievnosti stvoreni razliiti zbornici za odgoj, pouku, o ivotu svetaca, crkvene pjesme i sl. Veina djela srednjovjekovne hrvatske knjievnosti su prerade i prevodi stranih djela koja su bila poznata u tadanjim srednjoevropskim literaturama. Prevoena su sa grkog, latinskog i talijanskog jezika. Znaaj tih djela je to se poeo izgraivati hrvatski knjievni jezik. U srednjovjekovnoj hrvatskoj knjievnosti stvoreni su i poeci hrvatskog stiha koji je u poetku bio namijenjen samo crkvenim potrebama, a kasnije imaju svjetovni karakter. Prvi takvi stihovi su u pomenutom Misalu kneza Novaka, a prve umjetniki izgraenije pjesme nastale su u XIV i XV stoljeu. U njima nije izraena samo pobo- nost, nego i ire osjeanje. Od XVI st. glagoljska knjievnost u Hrvata slabi, knjige su rjee tampane, a nosioci su nii svetenici bez dovoljne teoloke i opte naobrazbe. U 19. st. glagoljica je svedena samo u okvire crkve. U povijesti hrvatskog naroda glagoljica je imala trostruko znaenje: knjievno, narodno i drutveno. Knjievno je njezino znaenje u tome to je na njoj, na osnovu staroslovenskih jezikih tekstova, stvoren i dalje izgraivan hrvatski knjievni jezik. Nacionalne su zasluge glagoljaa to su oni u stoljeima tekog politikogh i kulturnog pritiska, koji se pomou crkve sa talijanske strane vrio u Istri. Dalmaciji i Hrvatskom primorju, postali neprobojan zid svakom uticaju. Drutveno je znaenje glagoljske knjievnosti u injenici to je to bila literatura nieg svetenstva i irih narodnih slojeva. Dok su se feudalci i vie svetenstvo kulturno uzdizali na latinskom ili talijanskom jeziku, na glagoljici su pisana djela za obine ljude. Prepisivanje glagoljskih knjiga za crkvene potrebe nastavili su popovi glagoljai koji su tim pismom davali svom vremenu slavensko obiljeje i odvajali ga od latinskog uticaja. Ti tekstovi imaju lijepo izraena slova, jasan stil i narodni jezik, jer su prepisivai unosili u tekstove i neke osobine svoga vremena, podneblja i karaktera. Kad su stari Slaveni doli na Balkan na njih su vreni snani uticaji sa istoka i zapada, od strane Vizantije i Rima, pa je to imalo za posljedicu sasvim razliit knjievni, kulturni i vjerski put junoslavenskih naroda. Nije tano utvreno kad su Hrvati doli u direktan dodir sa slavenskim knjigama i slavenskim bogosluenjem, ali se pretpostavlja da je to bilo u vrijeme irila i Metodija ili neposredno iza njihove smrti. U primorskoj Hrvatskoj je udaren temelj i prvoj dravnoj hrvatskoj organizaciji i samostalnoj crkvenoj upravi sa sjeditem u Ninu. Ve 925. godine je Splitski sabor morao razmatrati pored ostalih, i pitanje bogosluenja u crkvama i uticaju latinskog jezika na hrvatski narod. Hrvati su vodili borbu protiv uticaja latinskog i rimskog sveenstva, a Srbi protiv uticaja grko- vizantijske crkve. Kod Hrvata se redakcija staroslavenskog jezika upotrebljavala u crkvi i u knjievnosti do XIII st. Od toga vremena ona ostaje samo kao crkveni jezik, a sva knjievna djela, zatim javne i privatne isprave (darovnice, ugovori, statuti, zakoni) piu 26 se istim narodnim jezikom i to akavskim dijalektom. Tako je narodni jezik akavskog narjeja ve od krajem XIII i poetkom XIV st. postao kod Hrvata knjievnim jezikom. Uskoro se javila knjievnost na tokavskom, a krajem XVI st. i na kajkavskom dijalektu.
U razvoju te knjievnosti razlikujemo tri glavna razdoblja: I - Prvo doba od druge polovine IX do XIII st. koje karakterizira upotreba glagoljice i slavenskog jezika. II - Drugo doba od 1248. do 1483. godine kad je tampana prva glagoljska knjiga za potrebe popova glagoljaa. To je doba razvoja glagoljske knjievnosti u raznim dijelovima Hrvatske, naroito u Dalmaciji i oko Dubrovnika. III - Tree doba od 1483. do 1630 kad je Rimska crkva konano, pritisnuta reformacijom, dozvolila upotrebu hrvatskih knjiga za crkvene potrebe.
Prvi znaajni pjesniki tekstovi se javljaju po. XIV st. kad je ivi govor ve prevladao staroslavenski jezik. U poetku poezija ima poboni, a kasnije svjetovni karakter. Motivi su vezani za crkvene praznike. Poznata je pjesma ibenska molitva pisana istim narodnim jezikom, akavskim, latinicom. Krajem XV st. javljaju se i prvi dramski tekstovi u izvedbama poznatim pod nazivom prikazanja ili skazanja. To su dramatizacije svetakih legendi i dijaloke pjesme s biblijskim motivima iji je sredinji junak Isus Krist prikazan u tri faze ivota: raanje, muke i uskrsnue. Drame su obino prikazivane prilikom neke crkvene sveanosti u crkvenim predvorjima ili na glavnim trgovima. Osim tih strogo crkvenih knjiga treba napomenuti i one zabiljeke i knjige koje su vodili popovi glagoljai po svojim upama, a u kojima se takoer nalazi bogata graa za izuavanje jezika. Srednji vijek u hrvatskoj knjievnosti se smatra vrijeme od poetka pismenosti, pa do kraja XV st. U politikoj povijesti Hrvata to je doba od stvaranja hrvatskog kraljevstva poetkom X st. do turskog dolaska na Balkan u XV st.
Prevodilaka i preraivaka srednjovjekovna knjievnost
Srednjovjekovna knjievnost je vrijeme kad su se njegovali brojni anrovi uglavnom crkvenog karaktera. Meutim, skoro svi junoslavenski narodi su svojim dolaskom naili na ve razvijenu knjievnost i kulturu koja se irila iz stare Grke i Rima. Tako su oni njegovali vlastito pismo koje su donijeli irilo i Metodije, glagoljicu, ali istovremeno i prevodili djela iz drugih knjievnosti, za crkvene i svjetovne potrebe. Njegovao se roman, odnosno pripovijetka u XV st.,poezija, hagiografije, biografije, itija svetaca i dr. Pisci tog doba su bili vjeti pisci, ali i kompilatori, prevodioci i prepisivai koji su koristili strana dostignua za svoje potrebe. Najee su bili svetenici koji su pripremali djela za potrebe crkve, a podupirani su od vladara u svim sredinama, kako bi se lake narod drao u vlasti. Najdue su glagoljicu njegovali i uvali popovi glagoljai koji su sluili vjerske obrede na staroslavenskom jeziku, jer nisu ni znali latinski. Oni su i pisali djela, a glavni likovi su bili kraljevi, carevi i velikai. Najstarija djela su pisana staroslavenskim jezikom. U jednom periodu katoliki crkveni ljudi u hrvatskoj bili su u vroj vezi sa pravoslavnim popovima na istoku, ali je ta veza vremenom nestajala i vjere su se udaljavale, pa tako i knjievno stvaranje. Svako je imao svoje teme i svoj nain obrade da ih prilagodi vlastitim prilikama.
Izvori o slavenskoj kolonizaciji Makedonije govore da se taj proces odvijao od osamdesetih godina VI st. i to, kao i kod drugih, postupno, uz dugotrajne borbe. Najee su se sputali moravsko-vardarskom dolinom i tako potiskivali starosjedioce dovodei do velikih etnikih i socijalnih promjena u kojima su poeli dominirati slavenski narodi to su doli iza Karpata. Makedonske Slavene koji su naseljavali prostor oko Trakije, Makedonije i Soluna spominju Teodor Konfesor iz VIII st., te Vizantijski car Mihail II u jednom pismu. Dolaze i u Bugarsku i vode borbe sa starosjediocima Bugarima. Vremenom Slaveni formiraju svoje oblasti Solun i Dra. Mirom izmeu Vizantije u Bugarske neki slavenski krajevi padaju pod vlast Bugarske. Bugarski vladar Boris prihvata krianstvo od Carigradske patrijarije koja je nastala nakon podjele Rimskog carstva na Istono i Zapadno, pa im se razlikovala i liturgija. U Makediniji dolazi do buna protiv bugarske dominacije, pa u X. st. Samuil (969-1018) stvara makedonsku srednjovjekovnu dravu koja je 1018. pala pod Bizantsku vlast. Meutim, i sa sjevera su Makedonci stalno napadani od Srba na ijem je elu bio kralj Milutin to je zavrilo srpskim odvajanjem Makedonije i krunisanjem kralja Duana u Skoplju 1346. godine. To je vrijeme irenja osmanske vladavine koja je bila u blizini Balkana. Knjievni rad u Makedoniji zapoinje u IX st. Prvi poznati knjievnik tog doba je bio Kliment Ohridski. Napisao je itije Metodijevo, te veliki broj molitvi i moralistikih pouka neobrazovanom puku. Meu njegovim znaajnijim djelima se smatra osnivanje O h r i d s k e k n j i e v n e k o l e, ali i sastavljanje irilskog pisma. Uenik i sljedbenik ideja irila i Metoda, uitelj i prosvjetitelj Bugara, prevoditelj i autor starobugarskih djela, utemeljitelj Ohridske knjievne kole, prvi bugarski episkop i graditelj bugarskih manastira i crkvi to je Ohridski udotvorac, kako je postao poznat episkop Kliment iz Ohridske legende Kratko itije sveca, koju je napisao Dimitar Homatijan. Kliment Ohridski potjee od bugarskih Slavena. Taj na veliki otac i bugarski luonoa rodom bjee od europskih Mizijaca, koje mnogi zvae Bugari (iz Ohridske legende). Pretpostavlja se da je bio iz jugozapadne Bugarske. Od svoje najranije mladosti prikljuio se Svetoj Brai prvouiteljima i sudjelovao u njihovim misijama. Poslije Metodove smrti 885.g., kad su zapoeli progoni irilo-metodskih uenika, Kliment, Naum i Angelarij uputili su se prema Bugarskoj. Osim crkvene i prosvjetne djelatnosti, Kliment Ohridski naveliko je razvijao i manastirsku i crkvenu gradnju. Uz pomo cara Simeona osnovao je manastir Sv. Pantelejmon, koji je postao sreditem knjievne djelatnosti u Ohridu. Dao je da se izgrade i dvije male crkve, nemjerljive po svojoj umjetnikoj ljepoti. Kliment Ohridski dao je svoj doprinos i razvoju bugarske knjievnosti. Njegov knjievni rad bogat je i raznolik u anrovskom smislu. Pisao je itija, poune i pohvalne napise, ode. Veina njegovih himni su u akrostihu s njegovim imenom. Prema znanstvenicima, Kliment Ohridski napisao je od 15 do 50 raznih djela. Na zavretku svog ivota Ohridski je udotvorac preveo i Cvjetni triod (bogoslune knjige koje se itaju prije i poslije Uskrsa). Kliment Ohridski umire 27. jula 916. godine. Sahranjen je u predvorju manastirske crkve Sv. Pantelejmon. Poslije smrti, zbog svojih je djela kanoniziran. 28 On je jedan od Svetih Sedmoislenika, uz slavenske Prvouitelje irila i Metoda i njihovih uenika Gorazda, Nauma, Angelarija i Save.
irilica je stupila u upotrebu u nekim krajevima krajem 9. i po. 10. st., mada u Ohridskim rukopisima i iz 12. st. ima glagoljice. Tako je Asemanovo jevanelje napisano oblom glagoljicom u kojoj preovladava irilica, a govori o slavenskim svetiteljima Sv. irilu, sv. Metodiju i sv. Klimentu Ohridskom. U Ohridskoj koli su nastali i Zoografsko jevanelje, Makedonski iriliki listi, Jevanelje popa Jovana, Bolonjski psaltir i dr.
Zografsko jevanelje Asemanovo jevanelje (naeno u bugarskom manastiru Zografu)
Kao anrovi su naroito njegovani apokrifi i to i starozavjetni i novozavjetni. Poznata je Knjiga Abrahamova u kojoj su i tekstovi o prvim ljudima Adamu i Evi. Njegovane su i hagiografije o sv. oriju Kapadoksijskom, sv. Alekseju "bojem ovjeku" i sl. Veliki broj tih djela pripadaju Klimentu Ohridskom i predstavljaju ga kao znaajnog utemeljitelja makedonske knjievnosti, prvog pjesnika i prozaistu i vrsnog poznavaoca stare i savremene vizantijske knjievnosti. Smatra se da je njegovo djelo temelj srednjovjekovne makedonske knjievnosti, a on vjerouitelj i vjeiti zatitnik Ohrida i Ohriana. O njemu postoje i slavenski i grki i latinski izvori. Poznata je knjiga Klimentovo itije kao i druga itija nastala u IX i X st. Najznaajnije je Teofilaktovo itije u kom je kronolokim redom opisao Klimentov ivotni put i djelo. Svi izvori poinju njegovim progonstvom iz Moravske, kad je sa Naumom Ohridskim doao na Ohrid u Makedoniju. Tamo je, navodi se u izvrima istovremeno uio oko 300 uenika koji e nastaviti rad irila i Metodija, pa se Ohridska knjievna kola smatra prvim slavenskim sveuilitem na Balkanu.
Naum Ohridski
Spominje se kao prvi uenik irila i Metodija. Njegov ivotni put i rad tee uporedo sa Klimentovom djelatnou, za koga se istie da je njegov brat. Proao je istu golgotu kao Kliment poslije Metodijeve smrti. Radio je u bugarskom centru gdje je dao svoj 29 doprinos u organizaciji bugarske crkve. Kad je bugarski car imenovao Klimenta za prvog slavenskog episkopa, Naum Ohridski je 893. preuzeo njegovo mjesto u Kutmievici i Ohridu. Za ivota je podigao manastir Ohrid uz Ohridsko jezero nasuprot Klimentovom manastiru gdje je umro i pokopan 910. godine. O Naumovom knjievnom radu se i danas raspravlja. Iz Pounog jevanelja episkopa Konstantina saznajemo da je Naum napisao dosta djela, ali je malo sauvano. Dva sauvana itija govore o svestranosti ovog uitelja, prosvjetitelja, lijenika i autora brojnih drugih djela. Pretpostavlja se da je porijeklom iz Makedonije, najvjerovatnije iz okoline Soluna. Roditelji su im bili imuni, ali oni odbacuju njihova dobra i prikljuuju se irilu i Metodiju.
Episkop Konstantin
Jedan od irilovih i Metodijevih uenika koji je doivio moravsku odiseju poslije Metodijeve smrti 885. godine zajedno sa Klimentom i Naumom, je i episkop Konstantin. Malo je djela koja osvjetljavaju njihov rad, a osobito malo o episkopu Konstantinu mada je bio znaajna linost kulturnog i vjerskog ivota tog doba. Zna se da je nakon protjerivanja uenika irila i Metodija jedno vrijeme u Veneciji prodan kao rob, ali ga je na sreu kupio neki vizantijski poslanik i doveo u Carigrad. Odatle je preao u bugarsku dravu kao svetenik, a kasnije je napredovao do episkopa. Ostavio veliki broj knjievnih djela. Meutim, nauka ima razliite pretpostavke o njegovom radu i mjestu boravka. Smatra se da je njegovo djelo Pouno jevanelje oko 894. godine. U njemu je poznata pjesma pod nazivom Azbuna molitva 40 stihova s poetnim slovima slavenske azbuke.
Crnorizac Hrabar
Brzi razvitak slavenske pismenosti, knjievnosti i kulture koji su inicirali irilo i Metodije aktivnou u moravskoj misiji nastavlja poznati pisac i polemiar pod imenom Crnorizac Hrabar. O njegovom ivotnom putu, djelu i djelatnosti, nema skoro nikakvih podataka, a neki misle da je to pseudonim irila ili Metodija, ili Klimenta i sl. Da je bio vrlo obrazovan znamo po njegovom teksto O pismeneh (O slovima) koji je i jedino njegovo sauvano djelo. Taj vaan dokument ima samo tri stranice, ali daje znaajan pogled na slavensku pismenost toga doba. Djelo se kompozicijski sastoji iz dva dijela: prvi se dio odnosi na razvitak i historijat slavenske pismenosti u kom se kae da Slaveni nisu prije pokrtavanja imali knjige , te da su se u poetku sluili crtama i rezama, a zatim su prihvatili grku i latinsku grafiju. Pisanje im je bilo teko, pa Hrabar kae da im se bog smilovao i poslao uenog uitelja Konstantina (irila), mua pravednoga i istinoljubiva, koji im je stvorio 38 slova, jedne po uzoru na grku azbuku, a druge prema slavenskoj rijei
Jer ako upita knjievnike grke, govorei: 'Ko vam je pismena uinio, ili knjige preveo, ili u koje vreme?' - to retki od njih znaju. Ako li upita slovenske pismene ljude, govorei: 'Ko vam je pismena uinio ili knjige preveo?' - to svi znaju i, odgovorivi, rei e: 'Sveti Konstantin Filosof, nazvani iril, taj nam pismena naini i knjige prevede, i Metodije, brat njegov.' Jer ima jo ivih koji su ih videli. A ako upita: 'U koje vreme?' - i to znaju, i rei e: 'U vreme Mihaila, cara grkog, i Borisa, kneza bugarskog, i Rastica, kneza moravskog, i Kocelja, kneza panonskog, godine od stvaranja sveta 6363'."
30 Ne zaboravlja istaknuti da su se i Grci pri sastavljanju vlastite azbuke ugledali na hebrejsku. Zatim sledi, u razliitim sauvanim prepisima ovoga dela, sama azbuka.
Drugi dio Hrabrova teksta je polemiki. Protivnici slovenske pismenosti, zastupnici trojezinosti koji su stali na put irilu i Metodiju, postavljaju pitanje zbog ega Sloveni imaju 38 slova, a ne 24 kao Grci. Crnorizac dokazuje da i Grci imaju 38 slova, zajedno s jedanaest dvoglasa i tri za brojeve 6, 90 i 900. Trojezina hereza postavlja pitanje zbog ega je potrebna slavenska pismenost kad je natpis na Hristovu krstu bio ispisan samo na tri jezika: hebrejskom, grkom i latinskom. I u ovom sluaju autor ima odgovor, jer istie: zar ne znaju da Bog nije stvorio prvo ni hebrejski, ni latinski, ni grki, nego sirijski... kojim je govorio Adam, i od Adama do potopa, i od potopa do vremena kad je Bog razdelio jezike kod podizanja stuba... Dalje se u tekstu naglaava da jo uvek ima ivih ljudi koji su videli irila i Metodija, po emu se moe zakljuiti da je i Hrabar bio Klimentov, Naumov i Konstantinov suvremenik, a svojim djelom jedan od njihovih izravnih nastavljaa. U tekstu je navedena i godina kad je nastala slovenska azbuka, a to je poetak moravske misije 863. godine. Ime uz naslov (O pismenh rnorizca Hrabra) odnosi se na sastavljaa spisa, kako je pretpostavljeno jo poetkom XIX veka, kada je delo postalo predmet filolokih prouavanja. Izvorni, staroslovenski tekst Hrabrova spisa nije sauvan. Danas se, meutim, irom Srbije, Jadranskog primorja, Rumunije i Rusije nalazi osamdeset prepisa (od XIV do XIX veka) u svim slovenskim redakcijama. Tradicija Hrabrove rasprave vrlo rano je prihvaena u srednjovekovnoj Srbiji. Od dva sauvana srpska prepisa, jedan, stariji (Pivski) iz XVXVI veka, u tekstolokom pogledu ide u red dobrih prepisa. Pored osnovnog Hrabrovog teksta, kod Srba je bila poznata i dosta retka prerada O pismeneh (Maranska varijanta), slina sa jednom bugarskom.
Poeci knjievnosti kod Slovenaca
Doselivi se u dananju postojbinu, Slovenci su u VII i VIII. st. osnovali samostalnu dravu, ali ve sredinom VIII. st. padaju pod vlast Bavaraca. Krajem VIII st. ukljueni su u Franaku dravu kao njezin sastavni dio. Ta drava je bila tipino feudalno organizirana i u njoj je rimska crkva imala jak uticaj. Te su okolnosti utjecale na kulturni i nacionalni ivot Slovenaca. Nakon nestanka Karantanije, oko 840.godine, stvorena je nova slovenaka drava Panonska kneevina, iji je osniva Pribina, vladao kao franaki vazal.Poslije njegove smrti 861.god. naslijedio ga je Kocelj koji je uspio da se oslobodi franakog vazalstva i povee sa moravskim knezom Rastislavom. Iz Panonskih legendi (itije sv. Metodija) saznajemo da je Metodije ivio u Panonskoj kneevini, ali nakon njegove smrti, slovencima su za javnu i crkvenu upotrebu ostala dva jezika: latinski i njemaki.I crkveno bogosluenje se obavljalo na latinskom. Prvi zapisi na slovenskom jeziku nastali su oko 800. godine i uglavnom su crkvenog karaktera. Osim crkvene pismenosti razvija se i usmeno narodno stvaralatvo na slovenskom jeziku. Crkvena pismenost obuhvaa tekstove crkvenog karaktera: molitve, ispovijedi, pridike o grijehu i pokori, crkvene pjesme Bile su u stihu organizirane u strofe po uzoru na latinske i njemake crkvene pjesme. 31 Usmena narodna knjievnost obuhvaa balade i romanse, legendarne pjesme, ljubavne, aljive i sl. Najpoznatiji spomenik slovenske srednjovjekovne knjievnosti su Briinjski spomenici s kraja X. i po XI st. , Celoveki rukopis iz 1380. godine i Stiki rukopisi iz XV st. Briinjski spomenici su dobili naziv po bavarskom mjestu Freisingu (Briinj). To je zbornik srednjovjekovnih latinskih tekstova meu kojima su i tri zapisa na s l o v e n s k o m jeziku. Rije je o tri listia teoloke sadrine, koji su oko 1000.god. zabiljeila dvojica svetenika, na liturgijskom rukopisu briinskog biskupa Abrahama. Pronaeni su 1803.god. Kada su preneseni u minhensku biblioteku, a prvi ih je tampao Jernej Kopitar u knjizi Glagolita Clozianus (1836.) To je zbornik liturgijsko- homoletikog sadraja koji ima tri zapisa: prvi i trei su ope ispovjedi za molitvu, dobivanje oprosta od grijeha...a drugi zapis je homilija openje, pouka, propovijed, koja tematizira grijeh, pokajanje i in ispovijedi. Istraivanja su pokazala da su I i III spomenik zanimljivi zbog jezikih razloga a drugi spomenik posjeduje i literarne kvalitete.
Iako su pisani na tadanjem slovenakom jeziku, utvreno je da ih nisu pisali Slovenci, nego svetenici njemakog porijekla. U drugom periodu od X do XV vijeka sauvano je malo spomenika na slovenakom jeziku. Celoveki rukopis takoe sadri tri molitve na slovenskom jeziku, a Stiki rukopis sadri molitve i tekst crkvene pjesme. To je prva zapisana pjesma na slovenskom jeziku. Neke tragove glagoljske pismenosti pronalazimo u tri kodeksa iz Istre, naena u Sloveniji, a potjeu iz XIV i XV vijeka. Suprasalski zbornik oko 1000.g. Makedonskog porijekla Uporedo sa skromnim zapisima na slovenskom jeziku razvija se u slovenskim samostanima knjievnost na latinskom jeziku, ali je dostupna obrazovanim svetenicima i uem krugu bogatijih ljudi. To su djela izrazito filozofskog karaktera, viteki romani i trubadurska poezija. Historijska sudbina Slovenaca nije dugo dozvoljavala knjievni rad na narodnom jeziku, tako da je i pozni srednji vijek ispunjen djelatnou na latinskom i njemakom jeziku.Tek e krupna zbivanja u XVI vijeku, protestantizam, omoguiti stvaralatvo na narodnom jeziku. Peat tom vremenu, dao je i prvi slovenaki knjievnik Primo Trubar (1508-1586). Pored crkvenog, nastajalo je i narodno stvaralatvo, koje se oslanja na stare slavenske legende, ime se potvruje teza o zajednikoj pradomovini svih Slavena. U narodu su njegovane lirske i epske pjesme, bajke i basne, balade i romanse. Prie o lijepoj Vidi, o sirotici Jerici, o vitezu Barodu...
Poeci knjievnosti u naroda Bosne i Hercegovine
Nalazei se u poloaju krajnje zemlje istoka istovremeno izloene zapadu i krajnje zemlje zapada okrenute istoku, Bosna je oduvijek bila raskrsnica raznih interesa i na razmei raznovrsnih uticaja. Takva njena situacija odrazila se i u njenoj staroj pismenosti, knjievnosti i umjetnosti. U koje je vrijeme prije XII st. poeo knjievni rad u Bosni teko je danas znati. Pretpostavlja se da je uporedo sa grkim i latinskim pismom, poslije pokrtavanja domaeg stanovnitva poeo prodor slavenske knjievnosti, polagano rasprostiranje knjievnosti u irilometodskom duhu, te razvijanje vlastite knjievnosti u takvoj tradiciji. Po oskudnim spomenicima koji su 32 sauvani do danas potvreno je prisustvo etiri pisma kojim su se sluili stanovnici bosansko-humskog podruja: grkog, latinskog, glagoljice i irilice. Vjerovatno su prva dva pisma poela osvajati pozicije veoma rano, a ostala kasnije. Grko pismo ostavilo je vie tragova u Humu,a latinsko u Bosni. Latinski tragovi su evidentirani na brojnim crkvenim graevinama, novcima i peatima bosanskih vladara, na nadgrobnim ploama kraljeva itd. Humski kneevi u XII st., a bosanski banovi i kraljevi u XIV i XV st. imali su posebne latinske kancelarije za diplomatske prepiske sa drugim zemljama. Vremenom sa slavenskim slubama u crkvama i meu narodom se iri slavensko pismo, glagoljica i irilica. Veliki broj tekstova napisan je bosanskom glagoljicom. Kasnije se glagoljica gubi i ostaje samo u upotrebi u crkvama. Latinica se takoe koristila u jednom periodu, kao i irilica. irilica je bila rasprostranjena u ovim krajevima. O tome svjedoi natpis na Humakoj ploi u Hercegovini s kraja X i po. XI st. i Miroslavljevo jevanelje, nastalo u XII st. irilinim pismom su pisani apokrifi i molitve. Crkvene knjige su sadravale uglavnom prijevode Novog zavjeta u kojem istaknuto mjesto imaju jevanelja, djela apostolska, poslanice i apokrifni tekstovi. Specifinost bosanskih tekstova je u tome to su bogumili afirmisali heretika uenja o dualistikom pogledu na svijet, to nisu priznavali ostale crkve i uenja i tako su doli u sukob i sa katolikom i pravoslavnom crkvom. Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su slini natpisi koji se pojavljuju najvie na stecima i govore o ovjeku i svijetu tog vremena. Pisani po strogo odreenim formularima, kratki su, snani i misaoni. Lapidarni natpisi poinju obino frazom: A se neka se znaili A se leiOn obavjetava prolaznika o neemu. (Ja sam bio to si sada ti, ti e biti to sam sada ja) To se zovu lapidarna pisma, a najvie ih je u starom Humu i u sadanjoj Bosni. Uklesani su u XI i XII st. Na tlu Bosne i Hercegovine nastali su mnogi pisani spomenici. Najpoznatiji su Trebinjski ljetopis, Povelja Kulina bana, te bogumilski natpisi na stecima. Na stecima (kameni spomenici na bogumilskim grobljima) su urezani tekstovi posveeni mrtvima (epitafi). Ti su tekstovi saeti i pjesniki oblikovani, a pisani su b o s a n i c o m. Bosanica je rezultat vala irilice koji je dolazio sa istoka i zahvatio jedan dio hrvatskog i bosanskog podruja. Bio je to poseban oblik irilice koji se upotrebljavao u Bosni i na kom su pisani neki dokumenti. Pisana djela srednjovjekovne bosanske knjievnosti mogu se svrstati u nekoliko grupa koje ine razni oblici pisane rijei: - povelje, - testamenti, - pisma (epistolarna knjievnost) - darovnice, - zapisi na prepisanim crkvenim knjigama i - epitafi na stecima (lapidarna knjievnost)
Povelje su najvjerodostojniji dokumenti za rekonstrukciju bosanske historije od XII do XV vijeka. Od Povelje Kulina bana one su bile izvor za izuavanje pismenosti i knjievnosti te narodnog jezika. Iako nalikuju jedna na drugu, svaka nosi novu misao ili metaforu koja ima biblijsko izvorite. 33
Povelja bana Kulina, 1189.
U ime Oca i Sina i Sv. Duha. Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, knee Krvau, i svima graanima Dubrovanima da u biti iskreni prijatelj Vama od sada i do vijeka, i pravi mir drati sa Vama i pravu vjernost dok god sam iv. Sve Dubrovane koji kao trgovci putuju po mojoj dravi ma gdje ko hoe odsjesti ili gdje ko prolazi, pravom vjerom i pravim srcem drat u ih bez ikakve tete (po njih), sem ako mi neko po svojoj volji uini poklon; i da im ne bude od mojih asnika nasilja; i dok e biti kod mene, pruit u im savjet i pomo kao to i samome sebi koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere. Tako mi Bog pomogao i ovo sveto evanelje.Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po naredbi banovoj od roenja Kristova 1189. ljeta mjeseca avgusta.
Napisana 29. VIII 1198. bosanskim pismom bosanicom, ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaeni ouvani bosanski dravni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji dravni dokument kod svih junoslovenskih naroda i drava. Znaajne za izuavanje su povelje kralja Tvrtka Kotromania (sauvane one iz 1375. i 1378. godine).
Testamenti mogu se svrstati u grupu svjetovne literature posebno ako nose jake poetske ili misaone poruke. Nose dvije osnovne poruke testatora: duhovni raun pred bogom i podjelu svojih materijalnih dobara nasljednicima. U svim oporukama se osjea stav prema ivotu i pomirenost sa smru. Znaajni su: Jelenin testament iz 1442.g. (ker srpskog kneza Lazara i udovice Sandalja Hrania, gospodara Huma) Testament gosta Radina iz 1466.g. Daje podatke o stanju bosanske crkve u godinama pred njenu konanu propast. Testament Hercega Stjepana Vukia Kosae iz 1466.g.
Jevanelja (evanelja) (izvorno gr. rije to znai radosna vijest), sadri sve to je Isus inio i uinio. Interesantna su zbog specifinih ortografskih i jezikih oznaka. Uglavnom su to prijepisi stranih jevanelja, ali dokazuju bosansku pismenost u najstarije doba. 34 Znaajnija jevanelja: Grikoviev apostol, Mihanoviev odlomak, Splitski odlomak, Mostarsko jevanelje, Divoevo jevanelje, Batalovo jevanelje, Kopitarevo bosansko jevanelje, ajniko jevanelje, Zbornik krstjanina Radosava...
Grkoviev apostol - Jedan je od najstarijih sauvanih spomenika pisanih glagoljicom na staroslavenskom jeziku. Smatra se da je nastao krajem XI ili poetkom XII vijeka na prostoru Bosne ili tadanje Zete. Odlomak ini etiri lista pergamenta na kojima je ispisan dio Djela apostolskih i srodan je, po mjestu i vremenu nastanka Mihanovievom odlomku. Naen je u Vrbniku na otoku Krku gdje su ga odnijeli bjegunci iz Bosne, a pronaao ga je vrbniki kapelan Grkovi. Danas se nalazi u Zagrebakom arhivu. Mihanoviev odlomak Apostola iz XII vijeka pisan je na pergamentu (dva sauvana lista) i sadri itanja iz apostolskih poslanica. Miroslavljevo evanelje - Najstariji cjeloviti kodeks napisan na bosanskohercegovakom tlu iz XII st. Knjiga je pisana na pergamentu, slovima ustavne irilice i ukraena je sa oko 300 stilizovanih minijatura i inicijala u boji i zlatu.
Miroslavljevo evanelje je najljepi irilini rukopisni spomenik junoslovenske pismenosti.
Hrvojev misal - Glagoljski misal Hrvoja Vukia Hrvatinia s poetka XV vijeka. 247 pergamentskih listova na kojima su iscrtane 94 minijature i oko 380 raskonih inicijala. Danas se uva u muzeju u Istanbulu.
Epistolarna knjievnost (Krajinika pisma) nema pravu knjievnu vrijednost ve je bitna zbog historijskog i paleografskog znaaja. U linom dopisivanju na narodnom jeziku Bonjaci, i to veinom begovi i njihove ene, sluili su se bosanicom, kurzivnom bosanskom varijantom irilice, koja nije uena u koli nego je, kao i narodna knjievnost, predajom prelazila s koljena na koljeno, ali na bosanici, izuzev krajinikih pisama kao epistolarne literature, nije ostalo drugih izrazitije knjievnih tragova. Pisma sadre bogatu grau iz koje se moe prouavati jezik kojim su u to vrijeme govorili i pisali Bonjaci. Zapaanjem izraajno-stilskih specifinosti u ovim pismima, te epskih elemenata, atmosfere i literarnih motiva u njima, istraivaka panja se pribliila njihovom knjievnom kvalitetu i historijsko- knjievnom znaenju. 35 Za bonjaku narodnu epiku ova epistolarna oblast predstavlja dokumentarnu proznu podlogu i izvorite motiva. injenica da su ova pisma pisana tokom istog vremena kada su se stvarale bonjake junake pjesme otvara mogunosti za uporedna istraivanja jedne i druge oblasti i za ispitivanje geneze bonjake narodne epike
Zapisi na stecima - primjer su izvanrednog narodnog likovnog i poetskog izraza. Oni obino nose neke univerzalne poruke i vjene misli. Osnovni pojmovi: Lapidarni natpisi natpisi na kamenu, jezgroviti, zgusnuti Epitaf - natpis na nadgrobnom spomeniku Epigrafija nauna disciplina koja se bavi prouavanjem natpisa na spomenicima Najstarija arita lapidarne pismenosti nalazila su se u starom Humu i u sredinjoj, banskoj Bosni. Jedan natpis u Humcu na Trebiatu uklesan je u ktitorsku plou ve krajem X ili poetkom XI vijeka, a uklesao ga je upan Krsmir Eretovi.
Humaka ploa
Najznaajniji spomenik rane srednjovjekovne pismenosti u Bosni i Hercegovini iz X ili XI vijeka, Humaka ploa pisana je ranim oblikom bosanice a sadri i pet glagoljskih slova. Danas se nalazi u franjevakom muzeju Humcu kod Ljubukog.
Sa svojih 60.000 mramorova (biliga, steaka), Bosna i Hercegovina je otvorena galerija, jedinstven lapidarij jedne fascinantne umjetnosti. Umjetnost steaka razvija se i traje kroz XIII, XIV, XV, XVI stoljee na precizno omeenom prostoru: unutar najirih granica srednjovjekovne bosanske drave, tako da ih danas osim u BiH ima i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, neto malo u Srbiji i Crnoj Gori.
Padom Bosne pod turski vlast zamire knjievni rad. Tek se krajem XVI i poetkom XVII st. ponovo javlja knjievni rad u redovima bosanskih franjevaca. Najznaajniji je predstavnik te knjievnosti Matija Divkovi koji je napisao djelo Beside (Besjede). 36 Turskom okupacijom zapoinje i islamizacija stanovnitva Bosne i Hercegovine. Mnogi pojedinci koji prelaze na islam, koluju se u Istambulu. kolovanje u Turskoj omoguilo je upoznavanje orijentalne kulture i knjievnosti, posebno turske, perzijske i arapske. Po uzoru na pjesnitvo perzijskih pjesnika Omara Hajjama i Hafiza nastaje poezija koju piu na arapskom i perzijskom Dervi-paa Bajezidagi. Lamekani Nerkesi Es-Sarai i drugi. Osnovni su motivi te poezije ljubav, ivotna zadovoljstva i uivanje. Muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine posebno je njegovalo usmeno narodno stvaralatvo. U XVII st. javljaju se pjesnici muslimani koji piu naim jezikom i arapskim pismom. Piu poeziju religioznog karaktera koja je poznata pod imenom a l h a m i j a d o k n j i e v n o s t. Alhamijado knjievnost knjievnost stvarana na narodnom (bosanskom) jeziku i arapskom pismu(arap. al-ademijje strani, nearapski) Iako je vrlo teko precizno ustanoviti kada poinje pjesniko stvaralatvo Bonjaka na bosanskom jeziku pisano arebicom, jer se na isto dugo vremena gledalo s puno rezerviranosti i bez njenog istinskog, umjetnikog i estetskog valorizovanja; ipak, se njena pojava moe kontinuirano pratiti od poetka XVII pa sve do prve polovine XX stoljea. Najznaajniji stvaralac ovoga toka knjievnosti kod nas je Muhamed Hevaija Uskufija (1600-1650), autor najljepih ilahija u alhamijadu, pisac prvog rijenika u Bosni i Hercegovini bosansko-turskog, prozni pisac i pjesnik na turskom jeziku. Njegov rijenik Makbuli Arif , sroen u stihovima, najstariji je knjievni tekst u kojem se jezik ovoga podneblja imenuje njegovim prirodnim imenom - bosanskim.
Arebica
Za vrijeme osmanske vladavine, U okviru stvaralatva na orijentalnim jezicima, vie od tri etvrtine ove literature je na turskom jeziku. Turski kao jezik administracije i knjievnosti trajao je na ovim prostorima od XIV do XIX vijeka. Najvei dio te knjievnosti spada u divansku poeziju (poezija metafore). Od proznih ostvarenja, najznaajnije su vakufname i ljetopisi. Najpoznatije prozno ostvarenje je Ljetopis Mula Mustafe Baeskije iz XVIII st. pisan turskim jezikom. U njemu je prikazan ivot u Sarajevu u drugoj polovini XVIII stoljea.
37
HUMANIZAM I RENESANSA - OPTE KARAKTERISTIKE
Kao zavrna faza razmatranja srednjovjekovne knjievnosti junoslavenskih naroda moemo navesti nekoliko karakteristika. Prije svega, ovi narodi, za razliku od razvijenijih naroda nisu proli kroz fazu robovlasnikog drutva, nego su odmah poeli slobodno i neovisno na prostorima Balkanskog poluostrva graditi svoje male dravice koje su u razliitim stoljeima imale razliitu snagu i uticaj jednih na druge. Borei se protiv susjeda, gradili su svoju knjievnost, kulturu i identitet i izgradili specifinosti po kojima se i danas razlikuju. Knjievnost junoslavenskih naroda ima dvije faze u svom razvoju:
I - Prva traje od VII do XIV. stoljea i to je faza poetaka pismenosti, rad irila i Metodija i njihovih uenika i obiljeena je prvim djelima uglavnom namijenjenim za upotrebu u crkvenoj slubi i prevodima iz razvijenijih kultura. Ona se zove prvo doba razvoja junoslavenske knjievnosti.
II - Faza od XVI do XVIII stoljea obiljeena je naglim razvojem knjievnosti, kulture i definisanjem ekonomskih i drutvenih odnosa meu narodima. Ona se zove drugo doba i ima slijedee karakteristike: 1. Teritorij: u tom se razdoblju knjievnost naglo iri i iz uskog prostora srednjovjekovne knjievnosti prelazi najprije u Dalmaciju gdje je naroito bujno procvala u Dubrovniku, zatim se javlja u Sloveniji, pa u Bosni, onda na kajkkavskom podruju, ulazi u tzv. uu hrvatsku i zahvata prostore izmeu Kupe i Velebita, a konano se javlja u Vojvodinu. Poslije odlaska Turaka javlja se i u Slavoniji. 2. Jezik: jezik te knjievnosti nije jedinstven, ve se sva tri narjeja jednakonravno upotrebljavaju: svaki pisac pie narjejem svoga kraja. Nema, dakle jedinstvenog knjievnog jezika za sve narode na ovim prostorima.Srbi stvaraju poslije zastoja od skoro tri stoljea svoju novu knjievnost, Hrvati su meu prvima poeli razvijati individualne jezike odlike, kao i Slovenci i Makedonci, a u Bosni i Hecrcegovini se osjeao uticaj jezika susjednih naroda. 3. Pismo: kad je rije o pismu junoslavenskih naroda historiari su utvrdili da su Hrvati uglavnom koristili latinsko pismo,a u nekim krajevima se dugo zadrala glagoljiva. U nekim primorskim biskupijama u crkvama se sauvao narodni jezik. U Bosni se tampaju neke knjige bosanicom,a Srbi se slue crkvenom irilicom. 4. Sadraj tih knjiga je uglavnom svjetovni, ali e se uz njih pojaviti i knjige crkvenoslovenskog sadraja. 5. Glavni drutveni pokreti koji su uticali na knjievnost junoslavenskih naroda od XVI do XVIII stoljea su humanizam i renesansa, reformacija, protureformacija i racionalizam ili prosvjetteljstvo. Nosilac te knjievnosti je graanstvo.
Krstaki ratovi zbliili su narode istoka i zapada i otvorili im nove poglede na ivot i svijet. Meusobno upoznavanje, tenja za putovanjima, izmjena dobara i misli, elja za znanjem i oslobaanjem od crkvenog mranjatva, bila je temelj za stvaranje nove materijalne i duhovne kulture. Napredni talijanski gradovi u kojima se stvara novo graansko drutvo i jak trgovaki stale bili su pogodna sredita da prime nove ideje i da se koriste onim otkriima kojima je zabljesnuo novi vijek. 38 Srednjovjekovni ovjek iji je pogled na svijet bio mraan, uplaen i nesiguran, podie se iz askeze i odricanja i postavlja sebi kao ideal da ivot to ljepe uredi i svoje umne i stvaralake sposobnosti upravi tako, da doe do potpunog izraaja njegovo ljudsko dostojanstvo i vjera u svoju snagu. To je bio njegov humanistiki (ljudski) ideal. Historiari knjievnosti smatraju da itava novija historija poiva na grandioznoj epohi koju Nijemci zovu reformacija, Francuzi - renesansa, Talijani - inkveento. To je vrijeme kad je pred oima Evrope zabljesnuo prekrasni svijet antike pred kojom su se gubile aveti srednjeg mranog vijeka. Piu se djela koja se smatraju prvim ostvarenjima moderne svjetske knjievnosti. U ekonomiji se prelazi sa manufakture na modernu tehnologiju i krupnu industriju. To je vrijeme kad je skrena duhovna diktatura crkve, Nijemci su zbacili prvi te okove i prihvatili protestantizam koji je hvatao sve vie korijena i kod romanskih naroda, pa je zavladao materijalizam XVIII stoljea. To se smatra najveim progresivnim prevratom u razvoju ovjeanstva, doba, kako kau historiari knjievnosti, koje je zahtijevalo divove i raalo divove po moi, miljenju, karakteru, mnogostranosti i uenosti. Nazivaju ga: an Miel Otkrie svijeta i ovjeka Georg Foht Preporod antike starine Fridrich Niche Zlatno doba ovog hiljadugodita Fridrich Engels Najvei progresivni prevrat to ga je ovjeanstvo dotad doivjelo. itanje i prouavanje klasinih djela grkih i rimskih otkrilo je klasinu ljepotu, pokazalo svjetlo i sunce i odlobodilo ovjeka crkvene stege. Umjesto dogmatizma renesansni ovjek tei da sazna sve tajne prirode, i njegov ideal postaje obrazovanje i oslobaanje od praznovjerja i mistike. Ideologija srednjeg vijeka je zagovarala odricanje od ovozemaljskih ljepota kako bi uivali na onom svijetu. Jedina vjera bila je ona u Isusa Krista, koja je morala biti bezgranina i bezrezervna:
I izaavi iz lae Petar iae po vodi da doe k Isusu No videi vjetar veliki uplai se, i poe se topiti, povika govorei: Gospode, pomagaj! I odmah Isus, pruivi ruku uhvati Petra,i ree mu: malovjerni! zato posumnja? 6
Za razliku od ovakvog shvatanja, renesansni pjesnici slave ivot i ovozemaljska dobra, kako su to nekad inili antiki pjesnici:
Nemoj Odiseju dini, to umrijeh tjeiti mene; jer volio bih biti teak i sluiti drugom, koji svojega nema imutka te od mala ivi, negol mrtvacima vladat, sa zemlje tono ih nesta. 7
Simboliki se taj preokret oituje i u savremenom graditeljstvu. Mjesto visokih iljastih oblika dotadanjeg gotskog stila s uskim mranim prozorima podiu se etverouglaste graevine s isto takvim prozorima i vratima kroz koja obilno prodire sunce i svjetlo.
6 Jevanelje po Mateju 7 Homer, Odiseja (kada Ahilej odlazi na onaj svijet) 39 Humanizam, znai pojava kad poinje rasti interesovanje i izuavanje starih grkih i rimskih klasika, njihov kult i povoenje za idejama koje su ti pisci u svojim djelima ostavili. Kolijevka humanizma je Italija, koja je uvijek uvala tradiciju latinskog jezika, ali ga je sada poela ponovo izuavati po djelima starih pisaca Ciceronova vijeka. Tako postaje latinski jezik i jezikom humanista. Ve na poetku XIV st. imala je Italija tri velika knjievnika koje nazivamo preteama talijanskog humanizma. To su Dante Aligijeri (Dante Alighieri 1265-1321), pisac Boanstvene komedije Franesko Petrarka (Francesco Petrarca 1304-1374), pjesnik ljubavnih soneta i ovani Bokao (Giovanni Boccaccio 1313-1375). Oni su ve onda pisali svoja djela talijanskim jezikom i tako oslobodili i pisce ostalih evropskih naroda koji su prihvatili te tekovine i tendencije toga pokreta da se slue u knjievnosti svojim narodnim jezikom. Smisao za razumijevanje i za ljepotu antike knjievnosti i umjetnosti jo je porastao, kad je poslije pada Carigrada (1453) veliki broj vizantijskih naunika doao u Italiju i tu prenio dublje poznavanje grkog antikog umjetnikog stvaranja. ovjeanstvo, ogrijano dotad nepoznatim dostignuima antikog svijeta poinje osjeati kolika snaga struji ljudskih ilama ako je ovjek slo-bodan i ako moe slobodno razvijati svoje stvaralake sposobnosti. Iz humanizma se razvija renesansa koja oznaava preporod klasine umjetnosti koja je zajedno sa humanizmom stvorila nove inspiracije za rad na knjievnosti, a nauci, politici i drutvenom ivotu uopte dala novi smisao. Taj isprva knjievni i umjetniki preporod postaje vremenom i cjelokupni drutveni preporod koji je izvrio snaan uticaj na knjievni i kulturni ivot evropskih naroda. Nosilac je mlada graanska klasa u probuenim talijanskim gradovima i u njemu se prvi put javljaju otpori feudalnom drutvu i sistemu, borba protiv feudalaca i crkvenih visokih funkcionera koji su zagovarali tradicionalne ivotne tekovine zasnovane na srednjovjekovnim vrijednostima. Italija nije dala samo teoretsku postavku za taj preporod, ona je, osim spomenuta tri velika knjievnika dala nekoliko velikih imena u knjievnosti i umjetnosti, koje su evropski narodi smatrali svojim uzorima jednako, kako su gledali i u grkoj i rimskoj kulturi. Meutim, prve potekoe su bile da se sa mrtvog latinskog jezika, kojim su se humanisti dotle sluili, prei na stvaranje knjievnosti na ivom narodnom jeziku. Tako ta probuena knjievnost jo vie oivljava, a mjesto srednjovjekovne religiozne sadrine ulazi u nju pjesnikova i uope umjetnikova individualnost, klasini smisao za ljepotu zemaljskog ivota i svijest o vlastitoj duevnoj snazi, pa onda i razumljiva tenja za slavom i zemaljskim dobrima. Uz knjievnost se razvijaju i ostale grane umjetnosti, pa u tom periodu u Italiji imamo nekoliko velikih stvaralaca koji su u slikarstvo i kiparstvo unijeli nekoliko velikih imena kao to su Leonardo da Vini (Leonardo da Vinci 1452 -1519), Mikelanelo Bonaroti (Michelangelo Buonarotti), Rafaelo Santi, Ticijan (Tizian) i mnogi drugi od kojih je naroito Leonardo da Vini bio svestran umjetnik i bavio se slikarstvom, kiparstvom, graditeljstvom, pjesnitvom, muzikom, prirodnim naukama i medicinom, pa je ostavio veliki broj pronalazaka, studija, planova, nacrta, tekstova i sl. Inae stvaraoci humanizma i renesanse su uglavnom bili svestrani umjetnici koji su se isprobali u raznim granama umjetnosti. . U renesansnoj lirici razvija se petrarkizam, tj. ljubavno pjesnitvo po uzoru na Petrarcu, a time i forma soneta, kancone, madrigala i sestine. Takoer se piu i prigodne pjesme: posveene prijateljima, mecenama, nadgrobnice... Posebna vrsta 40 lirike su pjesme s motivima idealizirane prirode, proljetnim ugoajima te vilama i pastirima. Pojavljuje se i zabavna poezija namijenjena pokladnom izvoenju.
Vie nego iemu drugom u svojoj sam se djelatnosti posvetio upoznavanju antikog svijeta, jer se meni ovo sadanje doba nigda nije svialo, pa da me nije drugaije usmjerila ljubav spram svojih dragih uvijek bih volio da sam se u nekom drugom vremenu rodio i trudio sam se da ovo doba zaboravim i da u duhu ivim s antikom. (Franesko Petrarka) Epsko pjesnitvo naslanja se na tradiciju Vergilijeve Eneide. Ep je uzvienog tona i kad je religiozan kao Judita Marka Marulia i kad je svjetovni kao Bijesni Orlando Lodovica Ariosta. U odnosu na srednjovjekovnu epiku na narodnim jezicima novi duh renesanse oituje se u panji koja se posveuje stihu, ritmu i metru, dakle formi i stilu. U renesansi se javljaju tri tipa romana: viteki, pikarski i pastirski. Viteki roman obrauje temu plemenitog junaka koji titi slabije, vjeran je svom kralju i svojoj dami. U pikarskom romanu pojavljuje se lik protuhe, simpatinog varalice, ovjeka s dna drutvene ljestvice koji je prava suprotnost vitezu. To je tzv. picaro koji se probija kroz ivot. Pastirski roman utemeljio je Jacopo Sannazzaro svojim djelom Arcadia, 1504. godine. Tu se opisuju ljubavne zgode pastira koji ive u arobnom svijetu prirode, natjeu se u pjevanju ljubavnih pjesama i raspravljaju o smislu ljubavi. Renesansa je na scenu vratila tradicionalnu dramu, dakle dramu proizalu iz antike tradicije nasuprot srednjovjekovne crkvene drame. Zastupljene su tragedija i komedija (Shakespeare), ali i tipino renesansne vrste: pastirske igre tj. pastorale protkane mitolokim antikim motivima. Pastirske igre bile su jednostavnije forme i zbivale se u svijetu pastira, idiline prirode, pjesme i plesa zaljubljenika. Paralelno s njom postoji i commedia dell/arte ili komedija umijea koja se ne zasniva na dramskom tekstu ve na slobodnoj improvizaciji uz glazbu, ples, akrobaciju i mimiku. Suprotno srednjovjekovnoj degradaciji ovjeka, renesansa je ovjeka vratila na pijedestal boga na zemlji, graditelja svega emu se ljudski um divi:
Sve ovo to nas okruuje nae je djelo, djelo ovjeka: kue, dvorci, gradovi, velianstvene graevine po itavoj zemlji. Oni vie lie na anela nego na djelo ovjeka: ipak su djelo ovjeka. Tu su slike, skulpture, sve umjetnosti, nauka, uenost. Tu su izumi i knjievna djela na mnogim jezicima, najposlije i maine. I kada vidimo sva ova uda, bivamo svjesni da moemo da napravimo stvari i vee i ljepe, i krasnije i savrenije od onih koje smo do sada nainili. 8
Jedan drugi humanista Marsilio Ficino istie: I koliko god bio od zemlje, ovjek je na njoj gospodar. On je nesumnjivo Bog na zemlji.
8 Giacomo Manetti, 1450. 41 POECI HUMANIZMA I RENESANSE NA JUNOSLAVENSKIM PROSTORIMA
Tekovine talijanskog preporoda vrlo rano su preli u nae krajeve. Prvo su se javile u Dalmaciji i Dubrovniku koji su u to doba bili pod snanim uticajem Italije zbog blizine i prirodne povezanosti dviju obala na kojima se odvijala iva trgovina. Onda se iz tih krajeva prenosila i u ostale krajeve na kojima su ivjeli junoslavenski narodi. To je vrijeme kad je egzistirala Dubrovaka republika koja je jedno vrijeme bila pod mletakom vlau (1205-1358), kasnije pod vlau ugarsko-hrvatskih kraljeva(do 1526) i Turske (od 1526), ali je uvijek bio u jednu ruku nezavisna republika pod protektoratom prvo ugarsko-hrvatskih kraljeva i kasnije turskih sultana. Dubrovani trguju sa okolnim zemljama, osobito sa Italijom, Bosnom i Srbijom. Otvaraju se humanistike kole kojima upravljaju gradske optine, osnivaju se biblioteke, u gradske se uprave zapoljavaju strani humanisti, a domai ljudi idu na nauke u Italiju. U 15. st. padaju pod istu vlast i drugi dalmatinski gradovi: Zadar, Novingrad, otok Pag, ibenik, Trogir, Split i ostali.Talijanski inovnici i talijanski uitelji dolaze u te gradove i ire talijsnku knjievnost i kulturu i tako prenose u ove krajeve ideje humanizma i renesanse iz Italije. Tako ve u 15. st. dolaze plaeni humanisti iz Italije u Dubrobnik i ue dubrovaku mlade naukama, koje je prije, u Srednjem vijeku, samo crkva tumaila. Tako se pod utjecajem svega toga javljaju i nai humanisti koji su i svoja imena mijenjali u latinska. Poznati su Ilija Crijevi koji se nazvao Alleius Cerva, Ivan esmiki (Janus Panonius), Juraj igori, Damjan Benei, Jakov Buni, Antun Vrani i drugi. Taj uticaj je iz Italije se naroito snano odrazio na Dalmaciju zbog geografske blizine tih krajeva i povoljnih ekonomskih prilika koje su vladale u to doba. U nekim hrvatskim krajevima javljaju se ideje renesanse kao kulturnohistorijski termin za razdoblje u kojem se u domenu umjetnosti i nauke pojavljuju nove ivotne i svjetovne koncepcije inspirisane antikom estetikom i filozofijom. Taj period se zove renesansa (obnova, preporod) koja doivljava procvat na tlu Italije i prenosi se u druge krajeve. Uticaj renesanse iz Italije je brzo doao u vee dalmatinske gradove i Dubrovnik koji su imali mnogostoljetnu graansku tradiciju. Ostavi poslije doseljenja Slavena u ove krajeve jo dugo pod vlau Vizantije i vremenom su se razvili u slobodne komune na slian nain kao i gradovi u Italiji i ostalom sredozemlju. Gradovi se naroito razvijaju od 12. do 15. st. uprkos ukrtanju razliitih interesa na tim podrujima. Hrvatska je u to doba (ve kao sastavni dio Austrije, zajedno sa Ugarskom) politiki podijeljena: itav sjeverni dio, osim Zagreba i Varadina (koji su se zvali banska Hrvatska) bili su pod turskom vlau jo od 14. st. Dalmacija je od 1420. mletaka provincija, a jedino je Dubrovnik uspio sauvati slobodu kao samostalna republika. I dok u krajevima u kojima su bili Turci nije bilo nekog razvijenijeg kulturnog ivota, u Dubrovniku i Dalmaciji su prihvaene sve ideje iz Italije. Razlog je to su mladi ljudi odlazili na kolovanje i donosili te nove ideje evropske renesansne knjievnosti koje su nale svoj izraz u hrvatskoj dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti, osobito u gradovima Zadru, Splitu, Dubrovniku, ibeniku, Trogiru i Hvaru. To su poeci svjetovne hrvatske knjievnosti nakon srednjovjekovne knjievnosti koja je za glavnu temu imala pobonost i vjerski ivot ovjeka. Meu prvim piscima te knjievnosti je Marko Maruli svojom Juditom koju je napisao na hrvatskom, a 42 kasnije se pojavljuju ostali renesansni pjesnici. Judita je mitski lik iz hebrejske knjievnosti i ujedno predstavlja jedan od najdramatinijih biblijskih opisa i najmlai je dio Biblije. Knjiga velia idovsku religiju i rodoljublje, a zbog svoje zbijenosti izraavanja,i zapaenih detalja i opisa, privukla je mnoge umjetnike kista, pisane rijei i zvuka jedan takav umjetnik bio je i M. Maruli kojeg je biblijska pria inspirirala za pisanje epa Judite. Glavni likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol idovskog naroda koji dolazi u sukob sa svojim neprijateljem Ovaj procvat omoguila su nauna otkria od 13. do 16. st. (Kopernik, Galilej i dr.) U izgradnji svoga ivotnog nazora predrenesansno razdoblje inspirie se novonastalim naunim i tehnikim otkriima i drutveno-ekonomskim napretkom koji mijenja i shvatanje o ivotu i svijet. Zato naglaavaju ljudsko kao polazno naelo u shvatanju svijeta i unose ga u svoju umjetnost. Kad je rije o drugim prostorima junoslavenskih naroda, ideje humanizma i renesanse su dolazile kasnije. Historiari tvrde da je to vrijeme kad su junoslavenski narodi ulazili u najtee razdoblje svoje historije. To je vrijeme kad u svome prodiranju prema zapadu Turci dolaze u nae krajeve i zauzeli najvei dio zemalja na Balkanskom poluotoku. Izvan turske vlasti ostali su slovenski krajevi i vei dio Hrvatske, te Dalmacija koja je bila pod Mletakom Republikom i bila je svedena na uzak pojas uz more i na otoke. Kako je granica izmeu Turske i zapadnih drava ila kroz junoslavenske zemlje, u tim krajevima je vladalo trajno ratno stanje, to nije omoguilo razvoj ni ekonomskih odnosa, ni knjievnosti ni kulture. Osim toga, bogati sloj stanovnitva iskoritavao je seljake, pa su se oni bunili i protiv svojih vlastodraca. Meu narodom je trajalo stalno komeanje, preseljavanje iz jednih krajeva u druge, pa je mali broj tih zemalja sauvao svoje starosjedioce. Neto bolja je bila situacija u dalmatinskim gradovima pod Venecijom. U njima se razvija knjievnost i kultura pod snanim uticajem Italije, pa su ivjeli u sferi zapadnoevropske kulture sa svim njenim obiljejima. Drutvene prilike su bile kao u Veneciji: na vlasti je bilo plemstvo, brojem neznatno, ali vrlo povezano, a ostali slojevi, gra-anstvo i seljatvo, nisu imali nikakva prava. Mletaka vlast je iskoritavala te krajeve, izvozila u Italiju sva bogatstva Dalmacije, ali su donijeli novine u kulturi i arhitekturi. U nekim krajevima su i dalje radili popovi glagoljai, ali su bili potiskivani, a dolaze talijanski uticaji i u knjievnosti i kulturi, osobito talijanske puke pjesme i drame. Znaajni predstavnici su iko Meneti (1457-1527) i Dore Dri (1461- 1501) koji su pisali tribadursko-petrarkistiku liriku. Najpoznatija pjesnika linost Hrvatske 16. st. je Marko Maruli (1450-1524) vrlo uen i vrlo plodan pisac. Poznata su mu djela Judita i Robinja. Pisao na hrvatskom i latinskom jeziku. Nakon njega znaajan pisac tog doba je Petar Hektorovi svojim djelom Ribanje i ribarsko prigovaranje. Kasnije pie Mavro vetranovi (1482-1576) koji je jedno vrijeme ivio kao pustinjak i napisao veliki broj djela. Pisao je drame, lirske i refleksivne pjesme, i pokuavao epske spjevove. Nakon njega pie Marin Dri ( 1508-1567) koji je ostavio najdublji trag u hrvatskoj renesansnoj knjievnosti. Djela: pastirske igre: Tirena, Venera i Ado, Plakirn, komedije Novela od Stanca, Dundo Maroje i dr. Predstavnici hrvatske renesansne knjievnosti su i Nikola Naljekovi, kasnije Dinko Ranjina, Dinko Zlatari, Brno Krnaruti i drugi. Vremenom iz Hrvatske humanizam prelazi u Sloveniju. Kod Slovenaca je u 16. st. prvo vladao protestantski pokret koji je doao iz Njemake,a na elu je bilo njemako plemstvo koje se borilo za vlast. Od svih osobina protestantizma Slovenci su prihvatili osobito onaj da se crkvena sluba vri na narodnom jeziku, pa je taj pokret kod Slovenaca imao i narodni i socijalni karakter. 43 Znaajni predstavnici slovenskog protestantizma je PRIMO TRUBAR (1508- 1586) koji je zbog svojih ideja bio proganjan i imao teak ivot. Pomagao nje svom narodu da vri crkvenu slubu na narodnom jeziku i pisao djela na jeziku svoga naroda. Da bi im to omoguio preveo je sa njemakog neke crkvene knjige na slovenski. U radu je imao pomo i podrko drugog poznatog slovenskog intelektualca Adama Bohoria koji je osnova slovenskog pravopsa i pisac prve slovenske gramatike na latinskom jeziku. Kod drugih junoslavenskih naroda uticaj humanizma i renesanse se manje osjeao, jer su oni ivjeli u drugim uvjetima i imali druge uticaje koji se nisu poklapali sa idejama humanizma i renesanse.
44 PRILIKE U DALMACIJI
Za razliku od drugih hrvatskih krajeva koji su bili ili pod austrougarskom ili turskom vlau (osim Zagreba i Varadina koji su se zvali Banovina Hrvatska) i u kojima nije cvjetao kulturni i knjievni ivot, u Dubrovniku i dalmatinskim gradovima koji su bili u blizini Italije razvijao se renesansni duh, ivot i knjievnosti. Pisci tog doba poinju pisati svjetovnu poeziju i to na narodnom jeziku, a glavni motivi su ljubav i rodoljubiva komponenta. Kratko nakon toga javljaju se hrvatski petrarkisti koji piu trubadursku poeziju, a meu poznatijim su iko Meneti (1457-15279 i Dore Dri( 1461-1501). Polet ekonomskog i duhovnog ivota Italije u razdoblju predrenesanse i renesanse moemo pratiti osobito na hrvatskom tlu. Na istonoj obali Jadrana bio je razvijen patricijsko- graanski sloj koji je osjetio potrebu za viim oblicima duhovnog ivota. Taj sloj graanstva je bio razvijen naroito u dalmatinskim gradovima Dubrovniku, Splitu, zadru, ibeniku, Trogiru i drugima tokom 16. stoljea. Meu tim gradovima posebno se istie Dubrovnik, jedini grad koji je sauvao svoju samostalnost. Zahvaljujui toj samostalnosti Dubrovnik je doivio snaan duhovni i ekonomski procvat koji se ogleda u vanjskom izgledu grada, posebno u arhitekturi gdje se prepliu elementi gotikog i renesansnog stila, kao i u interijarima.
Dubrovaka republika
Podizanje duhovnog ivota u Dubrovniku vidi se u jaanju kolstva i u stvaranju biblioteka u kojima su se mogla nai djela antikih pisaca. U gradovima sve vie prevladava hrvatski duh, a uz hrvatski jezik, kojim su se najvie sluile ene djeca i obini puk, obrazovaniji ljudi govorili su i pisali talijanski i latinski koji su bili jezici uprave i politike. Novi renesansni duh naao je odjeka u prvim intelektualnim kruocima koji se javljaju u Dubrovniku, Splitu, ibeniku i drugim gradovima. Iz tih kruoka potei e mnogi poznati knjievni stvaraoci kao to su Marko Maruli (Splianin), Juraj igori (ibenanin), Ilija Crjevi (Dubrovanin) i drugi. Jezik na kojem se javlja knjievnost renesanse u Dalmaciji i Dubrovniku je bio akavsko-ikavski dijalekat sjeverne Dalmacije koji je u 15. st. ve bio dovoljno izgraen. Na njemu se razvijala hrvatska srednjovjekovna knjievnost i pisala poezija sa duplo rimovanim dvanaestercem. Ovaj ve izgraeni pjesniki jezik i versifikaciju 45 upotrebljavali su mnogi renesansni pjesnici, ak i oni koji su govorili tokavsko- ikavski. U 16. st. meutim, u dubrovakoj poeziji prevladava tokavski dijalekat, ali su se ikavizmi, pomijeani sa ijekavskim oblicima, zadrali sve do polovine 17. stoljea. Hrvatski humanizam u dramatinim i sudbonosnim vremenima hrvatske povijesti je odigrao znaajnu ulogu, jer je poticao izvorno narodno stvaralatvo i pisci su poeli shvatati svoje porijeklo i korijene. Hrvatska je u to doba proivljavala teke godine svoje historije, bila podijeljena i pod razliitim upravama i pisci su pisali o tim temama. Jedan od prvih humanista je Ivan Luci (1604-1679) pisac brojnih djela na kojima je zasnivao hrvatsku historiju. U svom kapitalnom historijskom djelu Regije Dalmacija i Hrvatska krenuo je od Marulieva prijevoda Ljetopisa popa Dukljanina koji govori o porijeklu Slavena, te unosi u djelo brojne rodoslove, biografije, ljetopise, hronike i sl.
Prema miljenju povjesniara Luci je osniva kritike historiografije u Hrvatskoj. Kasnije verzije njegovog djela prate i karte koje sadravaju vrijedne prikaze hrvatskih zemalja.
Prodorom humanizma u ove krajeve nisu se ugasile prethodne tendencije u knjievnosti i kulturi. Tako je jedno vrijeme postojao, kako ga historiari knjievnosti nazivaju, knjievni pluralizam, odnosno nastavljena je tradicija srednjovjekovne latinike i glagoljake knjievnosti, a poeli se vie koristiti latiniko pismo i narodni jezik u ijem temelju je bio tokavski, ikavski i akavski dijalekat. Jedan od najznaajnijih hrvatskih pisaca onoga vremena, Marko Maruli napisao je u predgovoru svoje Judite da je elio to djelo napisati hrvatskim jezikom ...neka ju budu razumiti i oni ki nisu nauni knjige latinske ili dijake. Hrvatska renesansna knjievnost pisana je na hrvatskom jeziku koji u ono vrijeme jo nije bio normiran pa se pisci slue idiomom 9 svoga zaviaja.
9 Idiom - jezini oblik, jezina pojavnost 46 Renesansni centri i najznaajniji knjievni stvaraoci: ZADAR - U Zadru su djelovali pisac prvog hrvatskog romana Planine, Petar Zorani i Brne Karnaruti autor dva epa: Vazetje Sigeta grada i Ljubav i smrt Pirama i Tibe. SPLIT - U Splitu je najznaajniji predstavnik renesanse Marko Maruli. HVAR - U Hvaru su stvarali Hanibal Luci, Petar Hektorovi i Mika Pelegrinovi. DUBROVNIK - Istaknuti dubrovaki renesansni knjievnici su Dore Dri, iko Meneti, Mavro Vetranovi i Marin Dri. Potrebno je spomenuti i Niku Ranjinu koji nije sam pisao, ali je skupljao i zapisivao pjesme svojih suvremenika o emu svjedoi njegov uveni Zbornik.
47 KNJIEVNI RAD U DUBROVNIKU (NAJZNAAJNIJI PREDSTAVNICI)
Dubrovnik su osnovali latinski i polatinjeni stanovnici nekadanjeg rimskog grada Epidaura koji su slavenski doljaci razorili. Taj novi grad nazvali su Raguzium, kasnije Dubrovnik. U poetku je priznavao vizantijsku vlast(do 1205.), kasnije vlast ugarsko- hrvatskih kraljeva, pa mletaku i konano tursku vlast. Ipak, Dubrovani su uspjeli izboriti za sebe neki privilegovani poloaj u odnosu na druge dalmatinske gradove, pa je imao dosta neovisnosti i slobode to mu je omoguavalo bri kulturni i ekonomski razvitak. Postojala je tzv. Dubrovaka republika u ije podruje je ulazio Dubrovnik, otoci Lokrum, Lapad, Mljet i Lastovo, dio Peljeca i jo neka manja mjesta. Tu je ivjelo oko 40.000 stanovnika, a vladajua klasa su bili bogati trgovci. Bilo je takvih oko 40 porodica koji su sebe zvali gosparima, a pored njih su bili graani i seljaci. Prvi su se bavili obrtom i sitnom trgovinom, a drugi radili na poljoprivredi, kao luki radnici, na gradnji bedema, kao ribari i sl. Isprva su imali sabor na koji su dolazili svi stanovnici grada, a krajem srednjeg vijeka preuzimaju gospari vlast u svoje ruke preko Velikog i Malog vijea koja su sainjavali gospari. Na elu drave je bio knez koji je morao imati navrenih 50 godina i bio uvijek iz reda gospara. Trgovinom su zaradili ogroman novac i ivjeli po ugledu na talijanske plemie i bogate trgovce: gradili velike palae za stanovanje, imali mnogo sluga, djecu slali u talijanske kole i sl.
Dubrovaki grb i zastava
Za dubrovako-dalmatinsku knjievnost je znaajno da su na tom prostoru pisali prvi veliki liriari iz hrvatske prolosti. To su liriari iko Meneti i Dore Dri koji njeguju iskljuivo ljubavnu poeziju. Renesansna lirika razvila je kult enske ljepote, pa se u pjesmama pojavljuju motivi koji govore o raskonoj ljepoti ene (oi, usta, ruke, hod, stas i sl.). U poeziji se naglaava senzualnost i elja za uicima to su bitne karakteristike hrvatske renesansne lirike. Ta je lirika izgradila svoj jeziki izraz i ljubavnu frazeologiju. U formiranju pjesnikog govora posluila se i izvorima narodne poezije, to najbolje svjedoi i metaforika te trubadurske lirike. tovie, iko Meneti i Dore Di piu dvanaesterce koji su karakteristini za narodno stvaralatvo, te narodni osmerac. Hrvatska se renesansna poezija pred kraj 16. stoljea obogauje novim amerikim rjeenjima i tematskim novostima. To se najvie odnosi na Dinka Ranjinu, koji se 48 oslobaa dvanaesteraca s dvostrukom rimom, te Dominka Zlataria, koji potiskuje senzualnu notu i zamjenjuje je ozbiljnom notom. Vedar i arolik dubrovaki ivot u 16. st. progovorio je i anrom koji se zove pokladna poezija. Ona je bila namijenjena zabavi obinog puka. Bile su to aljive i raspojasane pjesme koje su pjevale povorke cigana, trgovaca i seljaka. Autori tih pjesama bili su uglavnom iz redova graanskog i obrtnikog stalea (Nikola Naljekovi, Mika Pelegrinovi). Pojavila se u to vrijeme i satirina poezija iji je najznaajniji predstavnik Mavro Vetranovi ije su satirine pjesme vezane za drutvene i politike pojave u Dubrovniku njegova vremena. Osnovni su motivi te satire: nesloga meu ljudima, turska osvajanja i dizanje glasa protiv svih neprijatelja Dubrovake republike. Meu pjesnikim tekstovima u vrijeme renesanse posebno mjesto zauzimaju pjesnike poslanice u kojima pjesnici (Nikola Naljekovi, Dinko Ranjina, Dominko Zlatari, Hanibal Luci, Petar Hektorovi i dr) otkrivaju svoje najintimnije probleme i tako nam potpunije pribliavaju ivot u Dubrovniku tog doba. Cijela renesansna lirika vrsto je vezana uz ivotne oblike toga vremena. Iako se u svojoj inspiraciji i formama podudara s knjievnim pojavama u staroj knjievnosti, ona nosi izrazita nacionalna obiljeja koja se ogledaju u reagiranju pjesnika na aktuelne nacionalne probleme i u prihvaanju narodnog jezika. U razdoblju renesanse razvija se epska poezija. U njoj su se ogledali Marko Maruli, Mavro Vetranovi, Petar Hektorovi i Juraj Barakovi(1548-1628), Zadranin. Epskim spjevom Judita Marko Maruli je udario temelje hrvatskoj umjetnikoj knjievnosti. Taj svoj tekst Maruli pie "po obiaju zainjavaca" (narodnih pjevaa). U Juditi je Marulieva ljudska i stvaralaka linost najcjelovitije izraena. U djelu se prepliu kranski, svjetovni i mitoloki motivi, u njemu se vidi izvrsno pjesnikovo poznavanje historije, pa historiari knjievnosti smatraju da je on prvi pjesnik koji je unio u djela elemente renesansnog duha u hrvatsku knjievnost. Uz Marulievu Juditu najpopularniji je bio Hektoroviev epski spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje u kom prvi put u hrvatsku knjievnost ulaze likovi teaka, siromanih ljudi, i pjesnik pokazuje bogatstvo i ljepotu narodne tradicije. Znaajan stvaralac tog doba je i Zadranin Petar Zorani sa prvim hrvatskim svjetovnim romanom Planine. Osim nabrojanih anrova, u starom Dubrovniku bio je razvijen i pozorini (kazalini) ivot koji se nametnuo kao potreba graansko-patricijskog sloja koji je traio priliku da se razonodi. Vedrom i raskalaenom renesansnom vremenu najbolje je odgovarala komedija. Renesansnoj drami u hrvatskoj knjievnosti su prethodila crkvena prikazanja (15. st.) Prve svjetovne drame datiraju iz I pol. 16. st. , a tvorci su Mavro Vetranovi i Hanibal Luci. Vetranovieva drama Orfeo koja nije u cijelosti sauvana oznaila je prekid sa tradicijom crkvenih prikazanja. U njoj je izraena ljubavna enja u posve zemaljskim okvirima. Jo jai prodor u svjetovnu tematiku je uinio Hanibal Luci u Robinji gdje je u prvom planu ljubavni motiv, a likovi su uzeti iz hrvatske historije. Najomiljenije renesansne dramske vrste su bile pastorale i komedije. Pisac prve pastorale Radmio i Ljubmir je Dore Dri. Pastorala je vedra i poetina i upravo tim svojim odlikama privlaila je renesansnu publiku. Specifinost te pastorale ini komino-realistiki element seljake lakrdije. Tu crtu nalazimo u farsama i pastoralama Nikole Naljekovia. U svijet pastorale poinju prodirati motivi iz stvarnog dubrovakog ivota. Pribliavanje pastorale stvarnom ivotu naroito je naglaeno u pastoralama Marina Dria u kojima progovara obespravljeni mali ovjek. 49 Unoenje satirino-realistikih elemenata u pastorale znailo je utiranje puta bogatoj drutvenoj problematici koja e doi do izraza u komedijama. Renesansna komedija nala je svoj izvor u Plautovim komedijama. Drutveni ivot renesansnog Dubrovnika nudio je komediji sline likove kakve je ve oblikovao Plaut. Po svojoj tematici i dramskoj tehnici naa renesansna drama, u usporedbi s crkvenim prikazanjima, bitno je nov, umjetniki zreo knjievni proizvod. U njoj je najsvestranije osvijetljen drutveni ivot u Dubrovniku u 16. st., a vrhunski domet nae renesansne knjievnosti obiljeile su komedije Marina Dria. U oblikovanju svojih komedija Dri se ponajvie zaustavio na motivu propadanja plemstva i rasplamsale pohlepe za bogatstvom u redovima trgovaca. Graansko-patricijska sredina pruila je Drievoj stvaralakoj mati prototipove za likove krtaca, pohlepnika, senilnih ljubavnika, razuzdanih mladia i kurtizana. Nasuprot tim likovima stoje predstavnici potlaenog svijeta. U stvaranju dramske situacije, u voenju dramske radnje, u izgradnji dramskoga dijaloga, Dri je pokazao izvanredne komediografske sposobnosti. Radnju njegovih komedija pokreu ivi, konkretni likovi puni ivota, koji progovaraju iz odreene povijesne perspektive, ali istodobno prerastaju konkretan prostor i vrijeme, te postaju opim simbolima. Kad se posmatra sva ta knjievnost pada u oi dubok nesrazmjer izmeu poezije i proze. Poezija je pisana mnogo i esto, dok je proza pisana vrlo rijetko, kao i dramska djela. Ta neograniena vladavina stiha, to versanje 10 koje je bilo toliko omiljeno u Dubrovniku, nije sluajna pojava i ima duboke korijene u prilikama tog doba. Naime, u 15. st. se razvija novi ivot sa novim duhom i tenjama, pa se prekida sa srednjovjekovnim asketizmom i misticizmom. Takav ivot je uticaj prekomorske Italije u svim oblastima ivota, pa i u knjievnosti. U djela poinje prodirati narodni jezik, a zatim usmena narodna lirika koja se osjetila jo u doba humanizma i nametnula se sonim izrazom i bogatstvom motiva. Ta dva znaajna elementa, a naroito narodna lirika predstavljali su sigurnu formalnu i sadrajnu osnovu na kojoj su pisci gradili renesansnu liriku i prilagodili je potrebama svoga doba. Kako je sav interes usmjeren na ovjeka i prirodu, na materijalni ivot i zemaljske radosti. Zato lirika igra tako veliku ulogu u to doba i odgovara probuenom i preduzimljivom renesansnom ovjeku koji je elio da ovlada prirodom i naukom, da se ovjena slavom i upozna zemaljski ivot u svim njegovim dimenzijama. Takav ivot dao je ljubavnu liriku i to petrarkistika ljubavna lirika sa trubadurskim kultom dame. Mijenja se drutveni poloaj ene u odnosu na srednji vijek. ena vie nije nie bie vezano za kui i porodicu nego linost dostojna svoga imena i motiv za svaku inspiraciju. U vrijeme renesanse ena poinje izlaziti u drutvo, ide na pozorine predstave, pokazuje svoju ljepotu, ukraava svoju spoljanjost, gradi svoje tijelo i duh, interesuje se za knjievnost i umjetnost. Tu modu su prihvatili dubrovako-dalmatinski pjesnici i prenijeli u svoje krajeve. Treba znati da ljubavne pjesme u doba humanizma i renesanse nisu itane nego pjevane uz pratnju leuta i tako udruene sa melodijom i muzikom su djelovale daleko impresivnije. Liene tog ruha danas nam ne izgledaju onako kako su djelovale na svoje savremenike. Dananji itaoci teko mogu shvatiti tu liriku zbog mnogo nejasnih i nepoznatih rijei, zbog toga to se jezik stoljeima gradio, mijenjao, primao nove forme i oblike. Imao razliit izraz i dikciju, pa danas predstavljaju napor za itanje i zanimljive su tek historiarima knjievnosti i naunicima drugih vrsta. Ipak, na nekima
10 Stihovanje 50 se i danas moe shvatiti njihova ljepota. Jer imaju uspjean poetski izraz, lijepa poreenja i uspjele poetske slike.
MARKO MARULI (1450-1524) J udita
Jedan od pisaca koji je najvie povezan sa prolou je svakako Marko Maruli. Roen u Splitu u bogatoj porodici, neto nakon pada Splita u mletake ruke. Studirao u Padovi gdje je doao u dodir sa naprednim humanistikim i renesansnim idejama tog doba. Maruli je prije svega latinski pisac. Pisao u vrijeme duhovnog raspadanja srednjeg vijeka, pa je u djelima propovijedao strogi kranski moral kao jedini siguran temelj ivota. Tako da su mu djela esto prelazila u moralno-didaktike propovijedi. Prevodio sa stranih jezika didaktika djela i tako ih pribliavao hrvatskom narodu. Isto tako, pisao je i poeziju koja je uglavnom bila religioznog karaktera, pa mu historiari knjievnosti cjelokupno knjievno djelo dijele na CRKVENO i SVJETOVNO. Najznaajnije djelo po kom je ostao poznat u knjievnosti do danas i po kom se Maruli smatra prvim hrvatskim klasikom je epsko djelo Judita ili kako ga je pisac nazvao : Historija svete udovice Judit u versih hrvatski sloena.
( Libar Marka Marula Splianina u kom se uzdari istorija svete udovice Judit u versih hrvacki sloena/Kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili / Prodaju se u bnecih u Markari(j)i u Stancu(n) ki dari libar za Sinjao )
51
Posrijedi je obrada starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja svojim junakim inom - tobonjom izdajom, zavoenjem i umorstvom asirskoga vojskovoe Holoferna - spaava grad Betuliju. Napisao je 1501.godine a samo za njegova ivota objavljena je tri puta (1521, 1522. i 1523). Uestalost tampanja pokazuje da je tekst naao svoju hrvatsku publiku i to ne samo u Splitu, koji je u to doba imao dvjestotinjak pismenih, nego i u ostalim dalmatinskim sreditima. Spjev se sastoji od 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u est libara 11
Pria o Juditi, doivjela je brojne verzije u svjetskoj knjievnosti i pretvorena je u simbol rodoljubive lirike, odnosno borbe svakog naroda za svoju slobodu protiv tuina. Judita je bila inspiracija i inim svjetskim umjetnicima a tako su nastala i neka od najslavnijih likovnih ostvarenja svjetske batine. Najznaajnija su ostvarenja Caravaggia, Michelangelo Buonarrotia, Artemisie Gentileschi...
Artemisie Gentileschi: Judita ubija Holoferna
Judita je starozavjetni lik od kog je Maruli stvorio idealizovanu enu koja svojim enskim arima i svojom hrabrou nadmudruje i pobjeuje zlog Holoferna. injenica da je odabrao temu koja istodobno govori o junatvu i zloinu pokazuje da je Maruli najprije raunao na knjievna obiljeja (zaplet, dramatinost) same grae, a tek potom na njezinu moralistiku nadgradnju. Osobitu modernost, uz humanistiki primjernu izvedbu spjeva, autor pokazuje u petrarkistikome nainu prikazivanja Juditine ljepote. U Marulievoj Juditi nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog uivanja, zanimljiva je ve kao kulturni spomenik, a jo vie zbog naina na koji je nastala. Jer nije sluajno to je Maruli odabrao ba
11 Knjiga ili pjevanja 52 Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade tiva "i onima, koji ake knjige ne razumiju", a tivo je izabrao ba gledajui alosno stanje svoje domovine, koju su tuinci bili pokrili. Tako je Maruli prvi pjesnik koji je pjevao za narod.On je prvi pjesnik u hrvatskoj knjievnosti koji pie djelo , kako sam kae, "po obiaju naih zainjavaca", i "po zakonu starih poeta", odnosno oslanja se na narodnu tradiciju u kojoj je postojala ta legenda i na stare dubrovako-dalmatinske pjesnike. Uticaj ove druge kole vidljiv je na svakom koraku u spjevu. Kako je Maruli istovremeno bio pjesnik pun mate i vlastite poetske imaginacije, i kako je bio veoma obrazovan ovjek, njegovi su opisi snani, misli jasne, jezik ist, a poetske slike plastine. Ako se moe govoriti o osnovnoj tendenciji Judite - ona je u hrabrenju naroda za borbu protiv Turaka, zapravo, priprema za odbranu Splita od Turaka koji su nadirali i osvajali Balkan. Maruli je u prvi plan stavio opasnost od tuina i ne elei da ostane izvan zbivanja. Isto tako u djelu se osjea uticaj nove puanske svijesti, svijesti graanske klase koja se poela formirati. Uz sva optereenja koja je Maruli donio iz prolosti i sputanost malograanskog obrazovanja u djelu se osjea ivot na periferiji gdje se stalno uje zveckanje orujem i gdje se ivi u strahu od sutranjice. To stanje Maruli je pokuao poetski da izrazi i pokazao vrstu povezanost za rodno tlo. Hrabrost njegova je i u tome to je napisao djelo na jeziku koji su omalovaavali bogati koji su govorili stranim jezicima.
Spomenik ocu hrvatske knjievnosti u Zagrebu
Marko Maruli: Judita LIBRO PARVO
Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi, smina nje stvore(n)'ja hou govoriti; zato u moliti, Boe, tvoju svitlost, ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost. Ti s' on ki da kripost svakomu dilu nje 53 5 i nje kipu lipost s poten'jem istinje ti poni sad mene tako jur napravi, jazik da pomene a misal pripravi. Udahni duh pravi u mni ljubav tvoja, da sobo(m) ne travi vee pamet moja, 10 bludei ozoja z drubo(m) starih poet*, boge tova koja, kimi svit bie spet. Da ti s' nadasve svet, istinni Boe moj, ti daje slatko pet, vernim si ti pokoj, a ne skup trikrat troj divika okola, 15 pridavi jo u broj s kitarom Apola. Uzdvigni odzdola glas moj k nebu gori gdi tvoga pristola tuju svetih zbori, da der u tvem dvori bude ti uslian, dokol izgovori od Judite pisan. 20 Grad veli Egbatan sazida i sredi kralj hvale pohvata(n), Arfaksat od Medi; pokol jur pogledi, da vlada narodom, preza svoje zledi kih podbi pod sobom. Mnjae da ni robom, ni moju od ljudi, 25 (...) Zapovid nosei Nabukdonosora, gospotstvo hotei vekega prostora. Ni gradi, ni hora, ne poklonie se, i s tim, kad bi zora, k kralju vratie se. On tomu ude se, pomua nikoko, 65 a paka sarde se, ja pritit estoko. Govorei tako: da e svih zgubiti ki ne htie, kako on ree, uiniti. I pria vapiti: "Poznati e a sam - toj e harlo biti - Karmele i Libam, 70 Cedar, pridavi k vam Damask s Cilici(j)om, i svu riku Jordari sa svom Galilejom. Joe s Samari(j)om jerosolimski stan i s Etiopi(j)om dobro e biti znan. a more doma i van oblast i jakost ma, 75 i koli sam silan s mojom daravom ja." Zatim nimalo sta, prisee pristol'jem ko se sve zlatom sja ter dragim kamen'jem i svakim zlamen'jem kraljevske razblude, da to s ispunjen'jem skoro, skoro bude. 80 O koliko blude ki kau doasna, brez razbora sude kakono iza sna; lovik bo to ne zna ako ne oituje njemu ki svaka zna i svud gospoduje. Kralj tako jiduje - sunce svitla lica(...)
54
Znaajno je na kraju naglasiti za Marulia da je primjer simbioze starih tendencija iz srednjeg vijeka koje su se u tim krajevima jo uvijek zadrale i novog vremena koje je najavljivalo nove knjievne teme i tendencije. Smatra se najveim imenom hrvatskog humanizma, veliki latinski pisac evropske slave i najzad, ocem hrvatske knjievnosti. ivio je u presudnom vremenu hrvatske historije i kulture kad su se zbivali veliki dogaaji, od pomorskih otkria do turskih provala i redale epohe srednjovjekovlja, humanizma i renesanse, a sve je to s obzirom na geopolitiki poloaj Splita uticalo na ivot u tom malom gradu koji je brojio tek oko 6.000 dua. Kad se rodio Split je ve priznavao mletaki suverenitet, pa su sva duhovna kretanja iz Italije zahvatila i ove krajeve. U strahu od Turaka pie molbe za pomo na sve strane, ali i poetske molitve u kojima pjesniki razvija svoje misli i osjeanja, svoje slutnje i nade. On oajava nad ravnodunou nekih ljudi koji gledaju patnje drugih, upozorava i opominje, pokuava animirati i svjetovnu vladu i papu kao vrhovnog duhovnog gospodara. Historiari smatraju da je pjesmama Molitva suprotivu Turkom i Tuenje grada Hjerozolima, te kasnije Juditom, zapoeo veliki koncept hrvatske rodoljubive lirike. Proslavio se djelima o kranskoj vjeri i moralu, filozofskim epovima na latinskom jeziku, dobio mjesto meu velikanima evropskog humanizma. Uvijek nastojao usavriti svoje stihove, tragati za novim temama i obraivati ih na svoj osoben nain. Sve je to doprinijelo da ostane poznat i popularan do danas to najbolje potvruje vrijednost njegovog i trajnost knjievnog djela.
IVAN ESMIKI (1434-1472) -(Janus Pannonius) roen je u plemikoj obitelj 7 godina proveo je u Italiji gdje je temeljito nauio oba klasina jezika, a meu suuenicima stekao je brojne prijatelje budue ugledne humanistike pjesnike. Rano je doao na glas kao izvrstan latinski pjesnik, pa se u Italiji poeo nazivati latiniziranim imenom Janus Pannonius. Nakon 11 godina provedenih u Italiji, Ivan se vratio u Ugarsku i sa nenavrenih 26 godina postao je biskupom PJESNITVO JANA PANONIJA: -razlikuju se 3 vee cjeline: 1. pjesme spjevane u daktilskom heksametru 2. elegije u elegijskom distihu 3. epigrami u raznovrsnim metrima Najpoznatije djelo Ivana esmikog je autobiografska tualjka (elegija)* U smrt majke Barbare u kojoj izraava tugu, patnju, alost zbog majine smrti *TUALJKA (ELEGIJA) humanistika tualjka vjerno oponaa strukturu antikih tualjki koje se sastoje od 5 djelova: uvod; pohvala pokojnika; pjesnikovo tugovanje; opis bolesti, smrti, pogreba i groba; utjeha
JURAJ IGORI (oko 1445-oko 1509) -najslavnije ime ibenskog humanizma Stdirao je u Padovi,bio je sveenik i obavljao je vane dunosti u ibenskom kaptolu. Osim onoga to se moe zakljuiti iz njegovih pjesama, drugih pouzdanih podataka o njegovu ivotu gotovo i nema. Za ivota mu je tampano samo jedno cjelovito djelo Tri knjige elegija i lirskih pjesama.Ta je knjiga prva hrvatska zbirka pjesama uope koja je objavljena tiskom. U rukopisu mu je ostala zbirka od 16 pobonih .igori je bio tijesno vezan uz svoj ui zaviaj, a osobito je bolno doivljavao prodiranje Turaka u ibenik: Elegija o pustoenju ibenskog polja
55 ANTUN VRANI (1504-1573), roen je u ibeniku,nakon kolovanja postaje tajnik Ivana Zapolje gdje je ostao gotovo 20 godina.Godine 1553. postao je biskup, a stekao je i najviu crkvenu ast-poloaj nadbiskupa.Glavni dio Vranieva opusa ini zbirka od oko 1000 pisama.Poznata je pjesma Putovanje iz Budima u Drinopolje u kojoj pokazuje osobitu sklonost prema povijesnim i zemljopisnim istraivanjima.
ILIJA CRIJEVI (1463-1520), roen je u Dubrovniku, a kolovao u Rimu gdje se upoznao sa osnivaem tzv. Rimske akademije.Zarana je pokazao interes za klasine tekstove i dosegnuo je zavidnu vjetinu u pisanju latinskih stihova, pa je sveano ovjenan pjesnikim lovorovim vijencem. Vratio se u Dubrovnik, a nakon enine smrti, zaredio se za sveenika.Za njegova ivota bilo je objavljeno tek nekoliko njegovih kraih pjesnikih tekstova, od kojih se dva najvanija uvaju u Vatikanskoj knjinici. Uz himne, ode i epigrame, osobito se istiu elegije upuene nekoj Rimljanki Flaviji Elegija Flaviji: pjesnik istie Flavijinu ljepotu, usporeuje ju sa nedirnutim bijelim snijegom,Flavija je lijepa i strastvena ena koja dvojbenom vjernou dovodi ljubavnika do zdravlja.
MAVRO VETRANOVI AVI (1482? - 1576) Robinja
Vrlo znaajan lik knjievnog Dubrovnika u I pol. 16. st. iz pokoljenja koje je nastavilo rad prvih pjesnika, benediktinac, kasnije opat, je Mavro Vetranovi avi, jedan od najplodnijih pisaca svoga doba. Pjesnik, roen u Dubrovniku gdje je zavrio humanistiku kolu i uao u red benediktinaca. Zatim se kolovao u Italiji, a najvie vremena proveo radei kao kaluer u okolnim dubrovakim manastirima. Umro u Dubrovniku. Vetranovi je napisao veliki broj refleksivno-religioznih, moralistikih i satirinih pjesama, a u mladosti i tri binske ekloge Orfeo, Dijana i Robinja. Kasnije je pisao pobone drame Posvetiteljstvo Abramovo i Suzana ista. Ima i nekoliko aljivih i prigodnih pjesama meu kojima se izdvaja Remeta. Remeta je monolog pustinjaka koji se nekim planim humorom jada na nevolje samotnog ivota na otoku usred neprijateljske prirode i ljudi, znaajna je zbog svoje ivosti i slikovitosti.. Vetranovi je pokazao da su osim trubadursko-petrarkistikih stihova u 16. stoljeu naim stvaraocima bili bliski i drugi anrovi i sadraji. Tako je Vetranovi sa meditativno-filozofskim nadahnuem isao refleksivne pjesme i satirinu poeziju, te pobonu maskeratu Remeta u dva monoloka spjeva. Pisao i pastoralne drame i smatra se prethodnikom Dria u ovoj vrsti. Vetranovi se smatra sredinjom osobom dubrovakog knjievnog kruga sredinom 16. st.. Bio je puanin, benediktinac i vei dio ivota proveo u samostanima na otocima Dubrovake Republike. Napisao mnoga djela,a njegove Pjesni razlike predstavljaju ga kao nada sve snanu i izvornu pjesniku linost. Pjesnik suprotstavljenih ideja, obuzet i politikim, i religiozno-pounim i moralno-filozofskim temama, Vetranovi je od mladenake svjetovne poezije bezbrinog renesansnog tona prelazio u politiko- satirino pjesnitvo, prepun sumnje u sve, pa i u oiju pravednost, da bi u starijim godinama, marulievski skruen, potraio smirenje u predavanju prirodnom ivotu i mistinom vjerovanju. Tom raznolikou znatno je proirio idejne i tematske prostore hrvatske poezije. Njegov religioznoalegorijski, naalost nedovreni ep Pelegrin i maskerata Remeta svjedoe o iznimnoj pjesnikoj snazi, a pastirskim igrama i mitolokim dramama (Orfeo), te crkvenim prikazanjima Uskrsnue Isukrstovo i Suzana 56 ista i Posvetilite Abramovo je otvorio nove puteve hrvatskoj drami. Pisao i primao poslanice, to govori o njegovoj komunikativnosti i popularnosti. Vetranovi je prije svega liriar, a najvei dio njegove lirike jesu pobone pjesme u kojima donekle podsjea na Marulia svojim didaktikim i moralistikim tonom. Ipak se vie od marulia pribliio tonu pravog osjeajnog lirizma i neki od njegovih stihova kao Pjesanca turku idu u najbolje to je u 16. vijeku napisano u hrvatskoj lirici.
Pjesanca turku
ture, slatki razgovore, Jeda te je koja vila U zelenci posred gore emerikom opojila? Ter nije uti tvoje pjesni, Da me tiho razgovori, Od tuice i boljezni Moje srce koje gori. Za ve zora bijela praska A Danica zove danak, I uberi ptica svaka Ostavivi noni sanak; Samo pjesan nije ut tvoju Mimo ptice sve ostale Ke s Danicom rajsku poju Ter nebesku Djevu hvale. Dragi ture i ljuveni, Ako nijesu tuge koje U travici u zeleni Obujmile srce tvoje, Pokomoli malo glave, Pomoli se iz travice Bez prikora i zabave, Od nebeske zgar Danice Lje se udim toj Danici, Kako tebe s nebes zgara, Gdi se taji u travici, Ne kori te i ne kara? Zato bi se pristajalo Da te kara, da te psuje Meu stvorenje sve ostalo Tvoje pjesni gdi ne uje. Tijem se bolim i tuguju U alosti rad ljubavi, Svake ptice gdi svud uju Biljiui po dubravi I pojui brijeme traju, Ter kraljici svijeh kraljica U pjesance hvalu daju, Ka je svjetlja ner Danica. Tijem pridragi slatki ture, Umoli se eljnu meni, Nemoj takoj stati mue U travici u zeleni. Ti se ovdi u dubravi 57 U pjesance u medene I proglasi i objavi I sadrui trudna mene.
Za Vetranovia smatraju da je jedan od najveih satiriara u hrvatskoj knjievnosti. Uzori su mu bili Talijani od kojih je kroz itav 16. vijek pored ljubavne njegovana i satirina poezija sa temama o moralnim i politikim potresima tih nemirnih vremena. I u Vetranovievoj moralnoj i drutvenoj satiri ima mnogo opih tema uzetih od drugih pjesnika, ima prevoda i preuzimanja itavih stihova i strofa, ali i originalnih tema i lijepih jezikih mjesta. On die glas protiv zla i nepravde, protiv onih koji putuju po svijetu da zarade zlato, koji rue slobodu drugih naroda, uzimaju tue ivote, osvajaju tue krajeve. Njegovao je vrstu politike satire u kojoj je glavna tema bila napredovanje Turaka prema Evropi i animiranje naroda se se odupru toj sili. Ukazuje na neslogu kranskih vladara i to zlo je izrazio znatno snanije nego talijanski pjesnici.
IKO MENETI (1457-1527) i DORE DRI(1461-1501)
iko Meneti je najplodniji predstavnik trubadurske poezije. Ostavio je 224 strambota 12 . Glavni predmet njegovih pjesama je ljubavna bol i ljubavni uici. Pjesma se slui ve gotovom frazeologijom, esto puta i rimama, oblik joj je redovno dvanaesterac. Dubrovako-dalmatinski pjesnik koji je vrio razne slube u Dubrovakoj Republici. Napisao veliki broj ljubavnih pjesama po ugledu na Petrarku i smatra se najznaajnijim petrarkistom svoga doba sa svim manirima te lirike. Isto tako pisao refleksivno-religiozne pjesme koje su sauvane u uvenom rukopisnom zborniku Nike Ranjine iz 1507. god. Meneti je bio dubrovaki vlastelin koji je napisao zamaan ljubavni kanconijer od nekoliko stotina pjesama. Smatra se da je bio ivlji od Dria, okretniji, nekad i lascivniji. Njegova poezija simbolizira vrijeme hrvatskog petrarkizma. Meneti zajedno sa Driem uvodi u svoje stihove petrarkistiku motiviku: konvencionalne situacije koje se svode na odnos izmeu zaljubljenog mladia i njegova ideala "gospoje" s variranjem osjeajnih stanja od bezgranine zaljubljenosti preko doivljaja ljubavne boli, sve do smirivanja ljubavnih strasti. On je vie slavio tjelesnu ljepotu ene i vie naglaao senzualno-erotsku komponentu. Oba pjesnika svoju poeziju piu dvostruko rimovanim dvanaestercima i taj stih je dominantan u hrvatskoj poeziji 16. stoljea. Meutim, to je u vrijeme kad se sve ee, kao operativniji stih, javljaju osmerci koji su ritmiki adekvatniji osjeanju i raspoloenju koje vlada u piscima.
Prvi pogled Zovijee zora dan a slavno prolitje Travicu drobnu van, zelen lis i cvitje, Ja kad bih uhien od ove gospoje, Ke obraz nakien u slavi vas poje.
12 Pjesme od osam rimovanih stihova 58 S jutra, dim, na prozor pogledat opah ja, Ter tada moj pozor u taj as pozri tja: Meni bi viditi jo lipu ner vilu Gospou sjediti u rucu pribilu. Vidiv me ka hrlo vaze trak i kosu Niz bijelo ter grlo kosice sve prosu; Na elu ostavi dva prama od zlata, Ostalo sve zavi okolo, dim, vrata, Da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip Rukami zahitri na glavi venac lip; Ozriv se ja jelin ter onas poe tja, Ter gori ner pelin i emer ostah ja.
O iku Menetiu, lanu ugledne dubrovake vlastelinske porodice zna se samo da je u mladosti bio pustolov i lutalica, nemirnog duha, pa se vie puta nalazio pred sudom, to ga nije sprijeilo da u daljem toku ivota proe obinu karijeru dubrovakog plemia, od ulaska u Malo vijee s dvadeset godina, do jednomjesenog knetva koje je dobio kao poast u starije dane. Umro je za vrijeme poznate kuge koja je harala u Dubrovniku 1526. i 1527. godine. Do pojave ika Menetia i Dora Dria u hrvatskoj knjievnosti srednjeg vijeka nije bilo ljubavne poezije, za razliku od zapadnoenropske knjievnosti gdje je ljubavna poezija svjetala jo u srednjem vijeku. To je vrijeme kad je u Italiji ugled velikog pjesnika Petrarke bio takav da su ga jo preko dva stoljea poslije smrti imitirali evropski pjesnici koje su kritiari nazivali petrarkisti. Oni su koristili vanjske oblike njegove poezije, varirali njegove teme i nain izraavanja. Tako je nastala poezija sa mnogo konvencionalnosti, vie iz glave, nego iz srca. Dante i Petrarka gradili su ideal ene, a to su prihvatili i ostali. Tako i ostali slave vrijeme i mjesto gdje su vidjeli svoju dragu, blagosiljaju patnje od onog trenutka kad su je prvi put vidjeli i sl. Temeljna slabost ove poezije je u tome to je konvencionalna, stvarana po uzorima i ablonima, ne odvaja se i ne razlikuje mnogo od originala, osim malih izuzetaka kod nekih pjesnika. Dore Dri je ugledni dubrovaki puanin, stric slavnog komediografa Marina Dria, rektor crkve Svih Svetih u Dubrovniku, kancelar dubrovakog kapitola, Maruliev suvremenik koji je pisao u 15. st. Poeci njegove poezije su u krilu humanizma, pa se u njima osjea diskretnost, spiritualnost po emu se njegova ljubavna lirika razlikuje od savremenika sa kojim ga uvijek usporeuju ika Menetia. Njegove Pjesni ljuvene su bile veoma popularne u Dubrovniku. Svojom neposrednou i toplinom podsjeaju na narodne pjesme. Dore Dri je, za razliku od ika Menetia, bio iz puanske, ali vrlo ugledne porodice. Pjesnik koji pie petrarkistiku liriku slinu po ugledu na Petrarkinu trubadursku poeziju. Ima dosta slinosti sa Menetiem, a razlika je u tome to su u Drievoj poeziji mnogo snanije prisutni odjeci usmenog narodnog stvaralatva koje pie po ugledu na Marulieve stihove. Tako njegova poezija ima snano naglaenu folklornu komponentu za razliku od poezije njegovih prethodnika. Umjesto ljubavne poude, kakvu susreemo kod njegovih savremenika, u Drievim je stihovima naglaen osjeaj osamljenosti, naputenosti, sjete i nostalgije.
Djevojka je podranila,
Djevojka je podranila, ruicu je brala; S bosilkom ju razbirala, trudna je zaspala. 59 Nad njom poju dva slavica, djevojku su zvala: "Ustan gori, djevojica, sanka ne zaspala. Maglica se brijegom krade, sad je na te pala, Cvitje hoe opaliti koje si nabrala; Jo te hoe privariti, ako nis dobrala Za vjenace drobnu ruu i cvitja ostala." Djevojka se razbudila, slavicom se ozvala: "A vi, slavji luanini, velika vam hvala, Koji me ste razbudili, jurve bih zaspala, Razbiraje drobnu ruu i cvitja ostala. Sino me je moja majka mladu hrabru dala, Prid kojom sam vas veerak svezav ruke stala. imi majka, imi bratac, prije ga nijesam znala, Niti sam mu rosnu travu prid konja metala, Razma sino. Mila majko tebi budi hvala Ka si meni djevojici mlada hrabra dala!"
ANDRIJA UBRANOVI (16. st.)
O linosti koja se krije iza ovoga imena ako je ikada i postojala ve odavno se ne zna apsolutno nita. Jedino to je poznato u vezi sa ovim imenom jeste knjiga s naslovom Jeupka gospodina Andrije ubranovia Dubrovanina. Svijetlomu i plemenitomu gospodinu Tomu Budislavu izvrsnomu nauitelju i mudarcu dubrovakomu, objavljena 1599. godine u Veneciji trudom Mara Batitore, po sopstvenim reima autorovog roaka. To je zbirka od est maskerata, punih humora, naglih obrta i neobinih situacija. Govori ih Ciganka koja se obraa pojedinim gospoama i ima uvodnu pjesmu u kojoj se Ciganka obraa i predstavlja svim gospoama zajedno. Dubrovaki biografi i idua dva stoljea hvalili su ovo djelo i autora. U 19. st. je uoeno kako o Andriji ubranovia ne postoje arhivski podaci i dokumenti, pa ni druga svjedoanstva savremenika. Ne zna se ni mjesto ni godina roenja ni smrti, niti ima nekih drugih podataka. Sve to navodi na to da se posumnja da li je ovaj pisac uopte postojao u dubrovakoj knjievnosti, to znai i u njegovo autorstvo Jeupke. Sumnje su utoliko vee to su neki stihovi u potpunosti identini stihovima hvarskog pjesnike Mike Pelegrinovia. Iako je dugo prevladavalo miljenje da je Pelegrinovi plagirao ubranovia, u novije vrijeme naunici su skloniji miljenju da je u stvari pravi autor Mika Pelegrinovi koji je imao vie verzija tog djela. Drugi brane stav da je to djelo Andrije ubranovia i ta dva razliita miljenja postoje i danas i svako nudi svoje argumente. Ljubav renesansnog drutva za dekorativne sveanosti, osobito za sjajne pokladne povorke, izazvala je u Italiji 15. st. posebnu vrstu poezije tzv. pokladne pjesme (maskerate). U tim povorkama nastupala su esto alegorijska lica ili znamenita lica iz povijesti i mitologije, ali i grupe ljudi istih zanimanja koja su svojom pojavom izazivala panju (ciganke, strani trgovci, robovi, vragovi, ljudi iz dalekih krajeva i sl.). Pokladne su pjesme pjevale povorke i bile su obino monolozi spomenutih lica iz povorke u kojima u aljivom tonu pripovijedaju odakle su i to umiju pozdravljajui grad u koji su stigli. Ta se vrsta pjesama njegovala osobito u Firenci u doba Lorenca Mediija, a brzo su prele i u ubrovnik u prvim decenijama 16. st. Jeupka je ubranoviev spjev o kome ima vrlo malo podataka Glavno lice u spjevu je ciganka koja po obiaju prvo pripovijeda svoju dotadanju sudbinu, a zatim gata nekim gospoama govorei im o ljubavi i stvarima koje su s njom u vezi, prorie djecu, sreu, nesreu, savjetuje kako e sauvati svoju ljepotu i sl. Najdue se zadrava 60 kod este gospoe nagovarajui je da uzvrati ljubav nekome ko za njom tajno uzdie. Historiari knjievnosti smatraju da je ta esta gospoa ona kojoj pjesnik putem Jeupke kazuje svoju ljubav. To nadgovaranje mada u duhu petrarkistike lirike je prirodno i zanimljivo, sono i jednostavno, kazano narodnim jezikom. Jeupka se slui jezikom trubadurskih pjesnika. Govor je blizak govoru obine ciganke po emu se pjesma pribliava narodnoj lirici. Stih je ubranoviev osmerac, podijeljen u strofe od 4 stiha s rimom ABBA. Pjesma je u Dubrovniku dugo bila popularna, pjesnik je imao mnogo tovatelja i imitatora,a neki stihovi su prodrli i u liriku pjesnika poslije njega, a ima ih i u Gundulievom Osmanu.
Juepka
Vinji Gospod, gospodine, i primili, gospo, u putih estitijem vas vencem kruni probijui strane i luge, elinje vae ispuni., mnoge brige, jade i tuge er ste suncu sve priline. cia zviri tuj priljutih Od onih smo gospo strana , i ci guse, od ke riti otkud arko sunce istie; ne dadu mi grozne suze kletva hoe, svit protie, misle tuni to mi uze, da ne imamo nigdir stana. spomena me ini mriti Niti smijemo na jednom mjesti Imah sinke do etiri, Bojom kletvom da stanemo; svaki bie kako rusa: gdi noimo, ne svanemo, danula mi odni gusa, er nas prinu crvi jesti. ka me u san jote tiri. Jur dva dela segaj svita prid kom bigu planin hvojke izvili smo od tej strane bile mi su brane hode, radi nae brine hrane, i poskupo hladne vode, jak ci medna pela cvita, ja trim daju edom dojke. S kima k moru pripadosmo Samo meni moj Danio za pribrodit sinje more; od etiri jes ostao, pri ner gusa dojde s gore, kako vidi, ubah mao, brodaru se svi dadosmo. Ali majci veomi mio. I brodei Alivera Koga sa mnom, gospo, obdari itom ne bi vaj, na broju: i ljubavi tve nadili, iz korablje ljubi moju tako ti Bog ne uhili zani vihar od sjevera od najdrae tvoje hari! A Eleza moju diku im stanje me dostoja, za brodidbu podah tuna, da velikos tvoje slave, lele, lele! Veomi runa, er dostoji vrhu glave da ne osuu lica viku. Krunu nosit svih gospoja. A hou ti bez varice tako mi se majkom zvati, es i sriu kazivati, moja gospo i carice!
Sa dananjeg aspekta Jeupka zanima kritiare kao drutveni i kulturni fenomen i kao knjievno djelo. Oni ukazuju na znaaj pokladnih dana u starom Dubrovniku kad je pjesnik imao mogunost da kae i prikae i vie od onoga to smije rei u drugim, normalnim danima. To je vrijeme razuzdanosti kad se mnogo ta kae, a da se pjesniku ne zamjeri, kad se sve shvata kao ala, pa ma kako bilo ozbiljno. Kompoziciono, djelo je nenametljivo dalo lik Ciganke koja ima razliite tipove susreta, uvijek dobro pazi ta e kome rei. Izborom lica (ene iz bogatijih slojeva) i problema Ciganka otkriva itavu galeriju likova jednog drutva, iroku lepezu jezika i dogaaja, branih i drutvenih, kulturnih, politikih i socijalnih odnosa.
61 HANIBAL LUCI(1485-1553)
Duh novog vremena, duh humanizma i renesanse se iz Dubrovnika brzo ire u druge dalmatinske gradove, pa ih prihvataju i drugi pjesnici kao temelj svoje poetike. Uz Dubrovnik tog doba i Hvar postaje znaajno sredite knjievnosti i kulture humanizma i renesanse zahvakljujui prije svega trojici stvaralaca: Hanibalu Luciu (1485-1553), lirskom pjesniku i tvorcu prve hrvatske drame (Robinja), Miki Pelegrinoviu (1500-1562), takoer pjesniku i Petru Hektoroviu (1487-1572), autoru poznatog spjeva Ribanje i ribarsko prigovaranje. Hanibal Luci unosi u ljubavnu poeziju neke novosti u odnosu prema prvoj, dubrovakoj petrarkistikoj generaciji. Javio se razvijenom formom poslanice i to pjesmom U pohvalu gradu Dubrovniku u kojoj je pokazao iskonsku povezanost dalmatinskih gradova, njihovu historijsku upuenost jedni na druge. Dubrovnik je bio uzor ostalih dalmatinskih kulturnih centara, a na dubrovake pjesnike su se ugledali pjesnici u drugim gradovima. Luci je napisao zbirku Pjesni ljuvene u kojoj je antologijska pjesma Jur ni jedna na svit vila koja je trasirala nove puteve u ljubavnoj poeziji i koju je Vraz nazvao najljepom pjesmom starije hrvatske lirike. Pjesma je opis gospojine ljepote, kakav se obino nalazi i u ostalih petrarkista, ali je Luci tu poznatu temu izrazio na svoj vrlo originalan nain. Pokazao se kao pjesnik koji zna istananim sluhom i osjeajem naslikati ljepotu ene to je u Italiji zapoeo pjesnik Pijetro Bembo (1470-1547), a to e zavladati tek u 17. stoljeu. To je poezija koja ima novi odnos prema eni i u kojoj se ena posmatra kao kompletno bie, sa svojom ljepotom, senzibilnou, ali i kao bie koje ima svoj ivot i emocije. Te su pjesme ostatak veeg zbornika koji je zagubljen, a pokazuju nam da je Luci marljivo itao neke ugledne talijanske pjesnike i pisao po ugledu na njih.
J ur ni jedna na svit vila Jur nijedna na svit vila Lipotom se ve ne slavi, Jer je hvale sve skupila Vila, ka mi srce travi. Ni e biti, ni je bila, Njoj takmena ka se pravi. Lipotom se ve ne slavi Jur nijedna na svit vila. Vrhu njeje vedra ela Vridna ti se kruna vidi Od kosice, ku je splela, Kojom zlatu ne zavidi; Svakomu je radost vela, Kad ju dobro razuvidi. Vridna ti se kruna vidi Vrhu njeje vedra ela. Obrve su tanke i crne Nad crnima nad oima; 62 Crne oi kada svrne, lovik tudu prem da ima, Tuga mu se sva odvrne Za veselje, koje prima. Na crnima nad oima Obrve su tanke i crne. Kako polje premaliti Lica joj se ruom sviti Toli lipa ne iznie. Mladost e se pomamiti, Koja no se za njom stie. Lica joj se ruom die Kako polje premaliti. Pri rumenih njeje usti Ostao bi kuralj zada; Zubii su drobni, gusti, Kako biser, ki se sklada; Slatku ricu kad izusti, Bi rek mana s neba pada. Ostao bi kuralj zada Pri rumenih njeje usti. Blaen, tko joj bude grlit Grlo i vrat bil i gladak; Sria ga e prem zagrlit, iviti e ivot sladak; arko sunce nee hrlit, da mu pojde na zapadak. Grlo i vrat bil i gladak, Blaen, tko joj bude grlit. Lipo ti joj ustrepeu, Prsi bilji sniga i mlika, Tere oi na nje meu, Ki alosti iu lika, Jer ne mogu slatkost veu Umisliti do vik vika. Prsi bilji sniga i mlika, Lipo ti joj ustrepeu. Prsti joj su tanci, bili, Obli, duzi, ravni, prosti, Gdi bi zelen venac vili Ali krunu od vridnosti, Koga ne bi prihinili, Od lefane da su kosti? Prsti joj su ravni, prosti, Obli, duzi, tanci, bili. Od svih gospoj, ke su godi, Gospodina njoj se prosi; Meu njimi jer kad hodi, 63 Toli lipo kip uznosi, Bi rek tanac da izvodi, Time se ona ne ponosi. Gospodina njoj se prosi Od svih gospoj, ke su godi. Grihota bi, da se stara Ova lipost uzorita, Boe, ki si svim od zgara, in, da bude stanovita, Ne daj, vrime da ju shara Do skonanja sega svita. Ova lipost uzorita, Grihota bi, da se stara. Hanibal Luci je uinio najvie da uz Dubrovnik i Split i Hvar postane sredite knjievnog i kulturnog ivota u Dalmaciji. Hvarski vlastelin, sudac i odvjetnik hvarske graanske opine, pjesnik i dramatiar. Prevodio sa latinskog, pisao originalna djela, puno itao i dobro poznavao antiku knjievnost i kulturu Napisao je i dramu Robinja, tampana takoe u Mlecima 1638. koja govori o vjernoj i plemenitoj ljubavi. Ima historijsku podlogu i lirsku dimenziju. Govori o mladom Dereninu, ratniku i vitezu koji poslije poznate Krbavske bitke otkupljuje na dubrovakom trgu iz turskog ropstva unuku bana Vlaska, a ona mu, ne prepoznavi ga, odaje tajnu da voli upravo njega, mada ga je vie puta odbijala. Radnja u dramskom smislu je izrazito siromana: sve je u njoj dramsko, to su psiholoke nijanse koje pjesnik vjeto razvija, pa i ovo djelo, koje ima svoj pandan u usmenoj narodnoj tradicjiji, govori o pjesnikovoj ponesenosti temama iz historije vlastitog naroda.
64 PETAR HEKTOROVI(1487-1572) Ribanje i ribarsko prigovaranje
Hektorovi je Luciev suvremenik i sugraanin, gotovo i vrnjak, pa i njegov pjesniki takmac, ali po mnogo emu i razliit. Renesansni pjesnik koji je pisao razliite forme i erudit odlikovao se i muzikim i graditeljskim znanjem, pa je ostavio vie notnih zapisa bugartica i lirskih pjesama koje su mu pjevali hvarski ribari u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje (Mleci,1568). Svoj uveni ljetnikovac Tvrdalj u Starom Gradu koji je danas jedinstven turistiki spomenik on je sam projektovao trudei se da svaka i najmanja pojedinost ima svoju opravdanu funkcionalnost. U njemu zapisuje brojne narodne pjesme i druge umotvorine iz puka koje je uo od ribara sa kojima je bio na puini, a historiari knjievnosti smatraju da su najzanimljivije dvije bugartice. Tekst je interesantan prije svega zato to je autor, opisujui svoj izlet s dva ribara oko Staroga Grada na Hvaru, iznosi vrlo zanimljiva zapaanja o ribolovu, svakodnevnom ivotu, opisima pejzaa i sl.
Kip Petra Hektorovia ispred Tvrdalja u Starom Gradu
Hektorovi je, uz Dria, jedan od znaajnijih hrvatskih renesansnih stvaralaca sa naglaenim demokratskim stavom i idejama: ne samo po tome to uz plemstvo "gospare i gospoje", opisuje i obine ljude, ribare, teake, nego i zbog velikih simpatija prema ovjeku iz puka. U Ribanju je Hektorovi potpuno istinit; iznosi stvarnost onako kako ju je doivljavao. To znai da se i u onome to istie ili zanemaruje pokazuju njegove duevne osobine. Njegovu panju ne privlai ono to je u zbivanju, u pokretu. Stoga nema kod njega slinih opisivanja, nema mnogo pridjeva, ali zato ima vie glagola. Sve u djelu je dramatika, pa on ne mari za boje i oblike, za are i ljepote dalmatinske prirode. Za nju on nema mnogo rijei. I ako toga ima, Hektorovi postie uinak sa najmanje leksikih sredstava. To je vrsno pjesniko djelo, ribarska ekloga, putopis, dokumentarna reportaa, refleksivno-didaktiki spjev i pjesnika poslanica Jeronimu Brtueviu istovremeno. Dvije bugartice i dvije folklorne pjesme, to ih je Hektorovi unio u djelo potvruju da su ta dva stvaralaka toka uveliko izvorna i jedinstvena.Putovao je sa tri ribara i daje vjeran izvjetaj o putovanju koje je ispunjeni ribarenjem, pjevanjem narodnih pjesama, razgledanjem okolice i drugim malim dogaajima idilinog odmora, a u centru je razgovor ribara i njihov jezik, narodna tradicija i dr.
65 Ribanje i ribarsko prigovaranje (Polazak) Li ne hte u meni skratit mudrih svita Koji su hvaljeni po svit mnoga lita, Premda se slab uju, odluih za tri dni Da kudgod putuju, neka me doma ni. Ter za spunit elju najdoh dva ribara (Istinu ti velju) najbolja od Hvara, Paskoja jednoga, dobra mua i prava, Nikolu drugoga, mlada i gizdava. Jedan se Debelja, drugi Zet naziva, Kim je plav postelja, kad litnji lov biva, I uho i blazina, a kad je ei znoj, Pitje dobra vina sarcu mir i pokoj. inih da plav sprave i arbor i jidro I vesla da stave i timun i sidro, I mrie tankoga tega ke padaju Der do dna morskoga i putom plivaju, I na to ubranu travu gorske pae Liminom vezanu da se ribe strae, Kopitnjak i osti i lua zametaj S kim e ribe bosti veer voze uz kraj. Jo Paskoj dovede sina za potribe Koji njim prisede da buca na ribe. Svi ulizi u plav veselo pri Ploi, Maknuv se kako lav Nikola van skoi. Plesnuv se ree: nut! Ve slova ne ree, Svivi dolami skut ter domom potee, Kako tko ne spravi pinez punu zdilu, Ali ne zna gdi stavi dragu ri i milu. Niktor nas ne mnjae da je jo u kui, Kad se jur vraae veselo tekui Nose skrabijicu i njom pobuk novi I staru mriicu kom jeine lovi, Zatim tanke soli ka se kupi liti Ku trate na stoli ljudi plemenit(...)
Petar Hektorovi njeguje u epu poetski izraz koji je blizak narodu, snaan i jednostavan, pa tako izaziva matu italaca koji dograuju njegovu leksiku. Ono to je on zaista opjevao oznaio je sam u naslovu svoga djela: predmet njegovog interesovanje e biti ribanje i ribarsko prigovaranje. Zato panju usmjerava na ljude iz naroda prema kojima je, kako smo ve rekli, panju, ljubav i potovanje. U doba kad nikakva socijalna misao nije pokuala da premosti jaz izmeu gotovo bespravnog puka i gotovo svemone gospode, u doba kad se traenje pravde najokrutnije kanjavalo, vidimo pripadnika vlasteoske klase kako mimo sve drutvene norme i obiaje onoga doba i protiv ukoene i okamenjene tradicije svog sloja prilazi sirotinji kao brai i najboljim prijateljima. Niko prije njega i niko dugo poslije njega nije tako pisao o malom siromanom ovjeku iz puka, o seljaku ili ribaru. to ih on naziva braom, milim drugovima i prijateljima, nisu bile prazne rijei, nego su to znaajne izjave kojima se Hektorovi svjesno stavlja nasuprot svom vremenu i drutvenom poretku. S tog aspekta je Hektorovi pretea modernog doba. I jo u neem je bio pretea: 66 zanimaju ga ribarski razgovori, a osobito narodne pjesme koje su ribari pjevali i on ih je paljivo biljeio. Bile su to pjesme koje su hrvatski ribari uli u svome narodu, u dalmatinskoj tradiciji. Kao to je poznato, putovanje je od najstarijih vremena bilo predmetom knjievnog oblikovanja. Ta je tema prisutna od Gilgamea, Odiseje i Boanstvene komedije do danas. Kako je putovanje u jezgri svih epskih djela i Hektorovi je iskoristio tu temu da napie svoje djelo. Djelo je pisao sa velikim dokumentaristikim intenzitetom, pa po njemu moemo prepoznati sva mjesta koja je pjesnik proputovao.
OSTALI DUBROBAKI KNJIEVNICI XVI VIJEKA
Osim dubrovakih petrarkista bilo je u Dubrovniku u 16. st. pjesnika i knjievnika koji su njegovali i druge vrste knjievnih rodova. Kroz cijelo to stoljee prevladava lirsko pjesnitvo: trubadurska lirika, maskerate, religiozno-refleksivna lirika i konano, iskrena, subjektivna lirika koja znai vrhunac lirskog pjesnitva tog doba u kom se ve biljei propadanje svih drutvenih i ekonomskih vrijednosti to su njegovane u prolosti. Glavni su predstavnici dubrovake lirike u 16. st. osim ve spomenutih petrarkista bili Mavro Vetranovi, Dinko Ranjina i Dinko Zlatari. Pored lirike javlja se i e p i k a koja je religiozno-crkvenog karaktera, i d r a m a, koja se prema talijanskim uzorima bavi pastirskim i seljakim likovima. Kroz to vrijeme sve se vie stiava iva i poletna resesansna radost i dolazi do smirivanja strasti i do razoarenja u materijalnom i svjetovnom ivotu. To je ve vrijeme u kom biljeilo postepen prijelaz prema b a r o k n o j l i r i c i katolike reakcije to e zavladati u 17. stoljeu. U jeziku dubrovakih pisaca potkraj 15. i kroz 16. vijek pretee ikavski govor akavskog narjeja, ali se ve krajem 16. st. mijenja akavtina u tokavtinu, a ikavski se govor zamjenjuje ijekavskim, pa je ve na po. 17. st. prevladao ijekavski govor tokavskog narjeja s dosta ostatak ikavtine. I u jeziku 16. st. ima nekih ostataka starine i nekih osobina dubrovakog govora koji e se kod itanja djela lako zapaziti,a koji je, u nekim dijelovima, prisutan do danas.
67 PETAR ZORANI (1508-1569) Planine
Ve 1396. osnovano je u Zadru dominikansko ope uilite sa studijama filozofije i teologije i to je bilo prvo uilite na hrvatskom tlu. Mogue je da je meu tim acima bio i Driev suvremenik, Ninjanin porijeklom, a Zadranin roenjem, Petar Zorani o ijem ivotu se ne zna nita, ali kad se pojavio kao knjievnik Zadar, dotad grad znanosti, postaje i knjievni i kulturni centar Dalmacije,kompletirajui sa Splitom, Hvarom i Dubrovnikom vrstu kimu dopreporodne hrvatske knjievnosti. Zorani je napisao prvi hrvatski roman Planine koji je i jedino njegovo sauvano djelo. U njemu se vidi da je svestran ovjek, poznavalac prolosti i sadanjosti, vremena i prostora, ljudi i dogaaja, latinske i grke knjievnosti i kulture. I on je u sebi nosio svijest o turskoj opasnosti koja se problai kroz itavo njegovo rodoljubivo djelo. Da bi se oistio od ljubavnog jada Zoran (a to je pjesnik Zorani) se zaputio meu pastire u planinu gdje doivljava spas: vilenica Dinara ga izbavlja najzad iz mree nesretne ljubavi. Ustvari, Planine su snana alegorija: one su san, prenesen u tobonji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a otuda uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, Likom prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do ibenika i otuda morem natrag do Nina. Praeno stihovima petrarkistikog i bukolikog (pastirskog) glasa, Zoranievo prozno djelo oivljavajui arkadijsku idilu prirode, odjekuje tunim strunama punim sjete i nostalgije, strepnje i straha za budunost domovine. On kori Hrvate to su se prepostli snu i ne pripremaju se za otpor, ukazuje na ljepotu zaviaja i potrebu da se on brani. Kori ih to se stide hrvatskog jezika i radije piu tuim jezicima. Tako je Zorani, tri stoljea prije toosa, stao u odbranu hrvatskog jezika, u emu takoer valja vidjeti jo jednu bitnu ideju njegovog djela. Svojim pastoralnim romanom "Planine"(1536) smatra se piscem prve znaajnije renesansne hrvatske proze.U njemu, izmjenjujui prozu i stihove, Zorani u tom djelu naglaava rodoljubnu notu svjestan, kao i Maruli, da narod treba animirati u odbrani od opasnosti koja prijeti, kako kae, rasutoj baini". Znaajno je za stariju hrvatsku knjievnost da je gotovo sva pisana u stihu, pa stoga roman Planine Petra Zorania ima veu vrijednost. Malo je bilo proze, nisu se pisale novele mada je novela bila jako razvijena u Italiji koja je uticala na dubrovako- dalmatinske pisce. Zorani je bio sudac, vrio vojnu slubu i bavio se drugim poslovima. Poticaj za pisanje romana je njegovo rodoljublje i ljepota krajeva koje je htio opisati. Znao je da u Grkoj nema planine, izvora, rijeke za koju nisu vezane legende, pa je on to isto htio da uini i sa svojim zaviajem. Opisuje planinu Dinaru, putuje kroz planinu i doivljava razne zgode i nezgode, susree pastire i vile, ostaje nekoliko dana meu njima i slua njihove prie o nesretnim ljubavnicima pretvorenim u stabla, cvijee, izvore i potoke. Iz djela se vidi da je poznavao latinske pisce, Dantea, Bokaa, Ovidija, da je iz Ovidijevih Metamorfoza uzeo teme o pretvaranju nesretnih ljubavnika u neka bia i predmete, poznavao je i Marulia, jer koristi i neke njegove stihove. Umjetnika snaga Zoranieva djela je malena, pogotovo ako u njemu traimo pjesnikovu originalnost. Ali ono to odvaja to djelo od tadanje knjievnosti je naroito istaknuta rodoljubiva tendencija djela kojom se on probio kroz svoje talijanske i latinske uzore..
68 DINKO RANJINA (1536-1607)
U II pol. 16. st. javila su se u Dubrovniku jo dva pjesnika Dinko Ranjina i Dominko Zlatari. Dinko Ranjina se rodio u Dubrovniku u uglednoj vlastelinskoj porodici. Imao je priliku da upozna talijansku knjievnost jer je boravio kao mlad u Italiji (Mesina i Sicilija) a zatim u Firenci. Dinko Ranjina je dubrovaki pjesnik koji se na svojim ne ba uspjenim trgovakim putovanjima uspjenije bavi talijanskim stihovima. Zbirka Pjesni razlike tampana u Firenci 1563. ostavila dubok trag u dubrovakoj knjievnosti. Napisana u duhu petrarkistike lirike, a svoj petrarkizam usmjerava prema grkim i latinskim uzorima. Imao obnoviteljske ambicije da oivi prolost i na njenim temeljima gradi savremenu liriku. Poznavao propercija, Tibula, Anakreonta, Teokrita, kasnije Ariosta, Bemba i Tassa.
Dinko Ranjina
Bio zastupljen u svim talijanskim antologijama i izborima, a neke pjesme su mu svjee i aktuelne do danas. U njima se Ranjina se, kao i Zlatari u svojim stihovima, esto koristi folklornim elementima ime daje poeziji specifinu boju i emocije. Kritiari uvijek polaze od njegove poznate zbirke Pjesni ljuvene u kojoj pored ljubavnih, ima i duhovnih, satirinih i pastirskih pjesama, ekloga i poslanica, ali je najvei broj ljubnavnih i one daju glavnu boju zbirci. Po svojoj raznolikosti njegova se zbirka najvie razilikuje od dotadanjih Ranjina je nastojao da u izvanjskom obliku unese raznolikost u svoju zbirku razbijajui jednolinost naeg dvanaesterca i izmjenjujui dvanaesterce s kraim stihovima, obino estercima (polu- dvanaestercima). Tako u pjesmi Jednomu, ki nita ne uini, a tue sve huli pjesnik govori o razlikama u nainu izraavanja izmeu svoga vremena i vremena ika Menetia i Dora Dria koje u uvodu zbirke slavi kao "prve nae spjevaoce" i "prvu svitlost naeg jezika".
J ednomu ki nito ne uini a tue sve huli Jadovni zlee moj, zavidos s kim bjesni, Za zle prem tolikoj ne scijeni me pjesni. Aku njih ni sada onijeh sve rii, Kim staro njekada brijeme se ta dii "Svitluto sunace, rozice, diklice, Ljuveno srdace, grimizna svilice, Zato me ta verna ostavi, moj vene, Krunice biserna, moj zlaen prstene?" U ova vremena, moj hudi tamnie, 69 Druga sad imena nae pjesni die, Jer jak lis u cvitju ta nijedna na svit saj U jednomu bitju ne trpi obiaj. Takoer i rii kime se jur njekad Stara svijes dii u scijeni nijesu sad. I ove sad ke vee jesu, znaj, scijenjene S vremenom bit nee od druzih primljene. Razliki svit ovi ki trpi svoju es, Sve vei i novi to godi na njem jes. Tim ne kte rug biti svijem spijevcom na svit saj Kad to ho huliti, pri dobro razmiljaj.
Opus Dinka Ranjine nije velik. Osim firentinskog izdanja Pjesni razlike sauvano je jo nekoliko pjesama u rukopisu i 27 talijanskih soneta objavljenih u jednoj talijanskoj antologiji. Neki njegovi soneti u njegovo vrijeme su prevedeni ak i na francuski.
DOMINKO ZLATARI(1556 - 1613)
Zlatari je roen takoe u Dubrovniku u imunoj puanskoj porodici. I za njegov knjievni rad je bio vaan viegodinji boravak u Italiji na sveuilitu u Padovi. Dinko Zlatari je dostojan drug Ranjini. Svrivi nauke u Padovi, u 23. godini postao je rektor padovanskoga sveuilita. Umirivi bunu izmeu francuskih i talijanskih aka mletaka vlada ga je proglasila vitezom zlatnoga runa (stola d' ora), a 1580.godine su mu podigli plou u sveuilitu za spomen na ro djelo djelo. Kao i ostali, napisao je zbirku Pjesni razlike u duhu tadanjeg patrarkizma samo su njegove pjesme bile istije i skladnije od njegovih prethodnika. U poeziji nema linog tona, a naglaen je manirizam, uglaenosti, izbruenost stiha i ljepota izraza, pa historiari knjievnosti smatraju da je itkiji i jasniji od Ranjine. Jo za vrijeme boravka u Italiji preveo je poznatu poetsku igru Torkvata Tassa Aminta na hrvatski i tako izvrio snaan uticaj na razvoj rog anra u Dubrovniku i Dalmaciji. Djelo je prevedeno iz rukopisa i pokazuje na najbolji nain kako su tadanji hrvatski pisci brzo reagovali na velika djela i nastojali da ih predstave itaocima u svojim krajevima. Svom prijevodu je dao naziv Ljubmir i preveo ga "u vers odrijeen" (slobodan stih) kako bi se to vie pribliio raskonom lirskom tonu originala i to je najuspjeniji prepjev tadanje knjievnosti. Preveo je i Sofoklovu Elektru i posvetio je knezu Jurju Zrinskom kome je kao asnik sluio njegov brat Miho, zatim Tasovu Amintu (pod naslovom Ljubmir), jednu od Ovidijevih Metamorfoza (Ljubav i smrt Pirama i Tizbe koju je posvetio dubrovakoj ljepotici Cvijeti Zozori)... Njoj je pisao i pjesme u petrarkistikom duhu koje su ostale u rukopisu.Preveo i druga, manje znaajna djela.
70 Ljubovnik uinjen prah od asa U prozranom cklu prah koji Toei se vrijeme mjeri I put isti esto tjeri Ter pokoja tim ne svoji. Ljubmirov je pepeo, koga Mladca uresna dobrim svima Sprai lijepa vil oima Punim plama ljuvenoga. Nepokojni, vaj! pepele, Ti nam kae da ki ljube Prije reda ivot gube I po smrti mira ele.
Nenavidos noi Sjen danu protivna svud je mrak pustila I djela sva divna od svita sakrila, I crni oblaci k tomu se zdruie, Da nam se jo zraci od zvijezda sakrie, Ter mi se nijemo sad i slijepo sve ini, Kada ve neg nikad pod zemljom sunce ckni. I tko sad poiva mene je dalek taj; Mene trud snebiva i boles i gork vaj. Misli me zle more zdaju mi estok boj, Ni u ja do zore sadruit mo pokoj, Ni zdruit slatka sna. Bjei ve o noi, Nakazi pritamna, lupeka pomoi! Ti tunim nesree u zabit ne stavlja, Neg tuge najvee i nemir ponavlja. Otii, ljenice, jer krti sve zaman: Poinju ve ptice pojui budit dan. Zora se pripravlja da starca ostavi, I ures postavlja na svoj kip gizdavi. Svjetlosti, pospjei, ovu tmu odeni, Neka se utjei grozni pla u meni, Jer mi e nain dat vidjeti drugu vil Koja e izvidat pozorom vas moj cvil.
71 BRNE KARNARUTI (1515 1573)
Pjesnik Brne Karnaruti rodio se u Zadru oko 1515.god. godine kao potomak stare plemike obitelji. Nakon kolovanja u Zadru studirao je pravo, vjerojatno u Padovi. Neko je vrijeme bio kapetan u mletakoj vojsci, a zatim se u Zadru bavio odvjetnikim poslom. Umro je u Zadru vjerojatno 1573. godine. Obradio je poznatu Ovidijevu metamorfozu o Piramu i Tizbi pod naslovom Izvrsita ljubav i napokon nemila i nesrina smrt Pirama i Tizbe. Poznatije je drugo Karnarutievo djelo Vazetje Sigeta grada, prvi hrvatski povijesni ep u hrvatskoj knjievnost koji opjeva sigetsku bitku i traginu pogibiju Nikole ubia Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta (1566.) Pjesnik koji se, za razliku od svojih savremenika, pokuao ogledati u epskom stvaralatvu. Smatra se jednim od istaknutijih pjesnika zadarskog knjievnog kruga koji se u epskom spjevu Zauzee Sigeta grada (1566) prvi posluio temom o pogibiji Nikole ubia Zrinskog kraj Sigeta nastojei joj dati literarni oblik. Djelo je posvetio "Prisvitlomu i uzvienomu gospodinu Jurju Zrinskom, momu gospodinu" i u obraanju Zrinskom pjesnik slavi njegovo ime, ast, plemiko porijeklo i hrabrost. Iako nema veliku pjesniku snagu djelo je zanimljivo po snano naglaenoj rodoljubivoj dimenziji, po naglaenoj tezi pjesnikovoj da se narod vrati u okrilje crkve, jer ih inae eka kazna od Turaka. On okuplja narod, opominje, hrabri i priprema za odbranu. Djelo posvetio Nikolinu sinu Jurju Zrinskom. Ukazuje na duhovno jedinstvo june i sjeverne Hrvatske,a neki smatraju da je ovo djelo inspirisalo i kasnijeg bana Nikolu Zrinskog koji je takoer na maarskom jeziku napisao svoj ep o sigetskoj bici.
Prvo izdanje Vazetja Sigeta grada, Mleci, 1584. godine 72 MARIN DRI (1508 1567)
Najplodonosniji je i najorginalniji pisac komedija u Hrvatskoj. Sveenik Rimokatolike Crkve i neak pjesnika Dore Dria. Potekao iz poznate puanske trgovake obitelji, koja je za Drieva ivota proivjela financijski slom. Bio je sveenik i orgulja u rodnome gradu, 1538. otiao je na studij u talijansku Sienu, a vratio se u Dubrovnik nakon 7 godina. S austrijskim grofom Rogendorfom putovao je u Be i Carigrad, a izmeu 1548. i 1558. napisao je i s razliitim druinama izveo sve svoje dramske tekstove - meu kojima su najvanije komedije Dundo Maroje, Skup (prema Plautovu predloku) i Novela od Stanca, pastorale Tirena i Griula te tragedija Hekuba nastala prema Euripidovu djelu.
Kopija Hekube iz 1559.godine
Poznavajui nacionalne literarne prethodnike, strica Doru, Vetranovia i Naljekovia, iznimno upuen u sve zakonitosti talijanske eruditne komedije i kazalite nastalo na njezinim temeljima, Dri je stvorio djelo kome u to doba nema premca u Europi. Drieve komedije i pastorale dovode na pozornicu lako prepoznatljiv, a ipak tako osebujan svijet naijenaca, vila i satira u kome se esto, kao u izokrenutom zrcalu, prepoznaju sve znaajke njegova vremena. U poetoloki iznimno zanimljivim predgovorima svojim djelima Dri se pokazuje misliocem o vremenu koje ivi i o prilikama koje ga okruuju, a na pozornici su njegovi likovi predstavnici svih slojeva dubrovakoga drutva iji humor stvara nezamjenjivi prostor propitivanja gotovo svih aspekata tadanjega i buduega ivota. Organizator kazalinog ivota u Dubrovniku i tvorac zlatnoga desetljea hrvatskoga renesansnoga glumita, Dri je ubrzo nakon premijere Hekube 1559. napustio rodni grad, ivei u Firenci i Mlecima. Od tamo je 1566. pisao toskanskom vojvodi Cosimu I. Medicejcu pet pisama, molei ga da mu pomogne sruiti vladajuu dubrovaku oligarhiju, in koji jo do danas nije dobio jednoznano tumaenje. Bijae to posljednje to je taj pjesnik oajnik ili urotnik napisao, gdje je pod jo uvijek nerazjanjenim okolnostima umro i pokopan u zajednikoj grobnici crkve Sv. Ivana i Pavla.
73 Drievo stvaralatvo nailazilo je na priznanje suvremenika, ali je i pobuivalo kontroverze. Nakon praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat ijom je rtvom trebao biti Mavro Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao te je napisao pjesmu podrke u kojoj brani Dria nazvanu "Pjesanca Marinu Driu u pomo".
Korice III izdanja Tirene, Venecija, 1630.
Drieva lirska poezija nastavlja se na raniji hrvatski petrarkizam. Glavno podruje njegova stvaralatva bijae drama. Driev dramski opus tvore dva temeljna odvjetka: idilini i komediografski. Osnovu Drievih drama predstavlja antiteza: suprotstavljanje pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima, viih stilova niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu. Drievo komediografsko stvaralatvo veim dijelom predstavlja, za renesansu karakteristina, regularna komedija, tzv. commedia erudita. Dri je pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom (posebice s Plautom, odomaenim u Dubrovniku), kao i sa savremenom talijanskom komedijom i talijanskom novelistikom koja je toj komediji bila vanim izvorom inspiracije. U oblikovanju svojih komedija Dri se ponajvie zaustavio na motivu propadanja plemstva i rasplamsale pohlepe za bogatstvom u redovima trgovaca. Graansko- patricijska sredina pruila je Drievoj stvaralakoj mati prototipove za likove krtaca, pohlepnika, senilnih ljubavnika, razuzdanih mladia i kurtizana. Nasuprot tim likovima stoje predstavnici potlaenog svijeta.
74 XVII VIJEK KNJIEVNOST REFORMACIJE i KATOLIKE REAKCIJE U EVROPSKIM ZEMLJAMA I KOD JUNOSLAVENSKIH NARODA
U vrijeme kuliminacije renesanse u Dubrovniku i drugim dalmatinskim krajevima koji su bili blie Italiji i primali njen direktni uticaj, situacija u drugim krajevima je sasvim drugaija. Na prostoru sjeverno od Kupe Austrija vri snanu germanizaciju slovenskog naroda, a neki krajevi Balkana su bili pod snanom turskom dominacijom. Habsburka monarhija vri uticaj preko svojih pisaca i namee nekim sjevernijim krajevima njemaki jezik koji se u njima dugo zadrao. U to vrijeme jedini pismeni sloj je bilo svetenstvo koje se sluilo iskljuivo latinskim jezikom. Vjerski pokret reformacija koji se javio u i pol. 16. vijeka bio je uperen protiv papinske vlasti i srednjovjekovne organizacije svemone crkvene vlasti, a ije poetke osjeamo jo u renesansi. Pokreta reformacije je njemaki svetenik Martin Luther (1483-1546). On je zapoeo pokret r e f o r m a c i j e u Njemakoj pokuavajui se osloboditi sredinje vlasti rimskog pape i demokratizirati odnose u crkvi, forsirajui narodni jezik u crkvenim obredima umjesto dotadanjeg univerzalnog latinskog koji narod nije razumio, moglo se oekivati da e protestantizam naii na jak odjek u naim krajevima, osobito gdje je tek stvarana knjievnost na narodnom jeziku. On je predlagao reformu crkve i koritenje u crkvenoj slubi njemakog narodnog govora, i kritikovao crkvu da se odvojila od jevanelja i njegovog uenja, ali je papa svojom naredbom osudio njegov rad i nazvao ih protestantima,a pravac koji su zagovarali protestantizam. Luterovo uenje se irilo brzo u druge zemlje,a cilj je insistiranje na tome da izmeu ovjeka i Boga nema posrednika, to je oslabilo uticaj svetenstva. Pokuaj razbijanja ideja reformacije trajao je kroz itav 16. i 17. vijek i taj pokret se zvao protureformacija ili katolina obnova. Pape osnivaju jezuitski ili isusovaki red sa ciljem da se ugue ideje reformacije. Sve je to izazvalo uveni tridesetogodinji vjerski rat u Evropi (od 1618-1648) koji je bio tako nemilosrdan da su mnoge zemlje potpuno spaljene i unitene. Bez obzira to je uguena, reformacija je ostavila duboke tragove u Evropi jer je Luterovim prevoenjem Svetog Pisma na njemaki udaren temelj njemakoj knjievnosti, vjeri i kulturi. On je zaetnik njemake puke pjesme, duhovne poezije i muzike. Reformacija je dala i prijevod Biblije i njen uticaj se osjetio sve do Slovenije u vrijeme Primoa Trubara. Protureformacija je takoe dala svoje rezultate koji se ogledaju prije svega u novim pravcima u svjetovnim i duhovnom ivotu. To je vrijeme kad nastaje barok, a sve je poelo jezuitskim glumitem i jezuitskom dramom. Kratki odbljesci protestantizma su se tek malo osjetili u Istri gdje je, kao to znamo, postojala glagoljska crkva koja je jo od 10. st. koristila u crkvenoj slubi narodni jezik. Predstavnici protestantskog pokreta u tim krajevima su Pavao Petar Vergerije (1498- 1565), te Stipan Konzul Istranin, pa kasnije Antun Dalmatin, vjerovatno rodom iz Senja. U 17. vijeku na prostorima naih naroda bilo je teko stanje i to se tie kulturnog i ekonomskog ivota. To je vrijeme kad Turci jo uvijek napadaju neka rubna podruja koja nisu bili osvojili na Balkanu, pa su 1683. godine stigli do Bea, ali je vremenom Turska vladavina slabila. Uz to, na ove prostore su djelovali rimska propaganda, a kasnije austrijska vlada. Kako je slabila turska vlast neki krajevi su oslobaani (Slavonija), ali nisu pripojeni Hrvatskoj, ve Austriji. U Srbiji je situacija bila toliko povoljnija to je u vrijeme velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia koji je 75 bio porijeklom iz Bosne obnovljena Peka patrijarija (1557-1766) i omoguen kakav- takav crkveni ivot. Ve u 16. st. meu svim narodima se raa ideja o slavenstvu i junoslavenstvu kao potrebi da se ovi krajevi ujedine i tako odupru napadima tuina. Glavni hrvatski predstavnici katolike reforme i rimske propagande za uvrivanje katolicizma na Balkanu su bili rodom iz mletake Dalmacije, zbog njene blizine Italiji i stanng uticaja Italije na te krajeve. Najizrazitiji je bio Bartol Kai nastavnik i misionar s otoka Paga (1575-1650) koji je shvatio znaenje hrvatskog jezika za crkvenu propagandu u krajevima koji su bili pod turskom vlau. Boravio u Dubrovniku i Beogradu, a umro u Rimu. Napisao je prvu gramatiku hrvatskog jezika 1604. godine i niz pobonih knjiga razliitih sadraja. Situacija u Bosni koja je bila pod turskom vlau je takoe bila teka kad je rije o pismenosti, kulturi i vjeri naroda. Naime, za vrijeme turske vladavine mnogi stanovnici Bosne su primili islam kao svoju vjeru i prihvatili orijentalnu knjievnost i kulturu na turskom jeziku koji je bio slubeni jezik u Bosni, perzijskom i arapskom jeziku. Tako se na ovim prostorima razvijala orijentalna knjievnost, a mladi iz Bosne i Hercegovine su se kolovali u istonim zemljama i tamo stvarali svoja djela ili prevodili djela iz orijentalne kulture na bosanski jezik. Teka situacija je bila to se tie Srba i Hrvata koji nisu prihvatili islam, osobito kad je rije o njihovom duhovnom obrazovanju i crkvenom uenju. Oni su imali tu mogunost, jer im je to turska vlast dozvoljavala, ali nisu imali svoje knjige i svetenike. Najvie su na tom uinili bosanski franjevci koji su ostali itavo vrijeme uz svoj narod i nastavili propovijedati vjeru na jeziku svoga naroda, te pisati djela razliitih vrsta i anrova. Jedan od znaajnih franjevaca je Gunduliev savremenik Matija Divkovi (1563-1631) koji je napisao uvenu knjigu Besjede (1616) za koju sam kae da ju je napisao na bosanskom jeziku. Divkovi i njegovi sljedbenici nisu bili potpuno originalni pisci. Grau za svoja djela su preuzimali od hrvatskih glagoljaa i drugih zapadnoevropskih spisa, ali je njihov jezik bio nov: bosanski sa tokavskim narjejem. Pisali su ih bosanicom (modificirana irilica) prilagoenom glasovnim svojstvima ivog jezika. ivio je u samostanima Olovo i Kreevo. Franjevci su u Bosni mnogo pisali za razliku od drugih naroda, doli su u Bosnu krajem 13. st. i odrali se u njoj do danas. Turska uprava nije ometala njihov ivot, vjeru i rad, a Mehmed II im je dao slobodu u obavljanju vjerskih obreda. Jedan izvjetaj govori da je 1594. godine u Bosni bilo 13 samostana sa kolama za odgoj redovnika. Na tim mjestima u Bosni javlja se i knjievna rije za to znaajno mjesto pripada Matiji Divkoviu. Objavio je knjige Nauk krstjanski, zatim Sto udesa blaene Bogorodice i svoje uvene Besjede. U njima je Divkovi, propovjednik na glasu, znao lijepo i zanimljivo ispriati stare legende svjeim jezikom i zanimljivom retorikom i u njih je ugraivao stare hrvatske vjerske pjesme koje je uo u narodu. U Besjedama se vidi da je imao kontakte sa dubrovako- dalmatinskim piscima i poznavao knjievnost i kulturu evropskih naroda jer koristi njihove teme i neke dijelove u svojim djelima (Vetranovia). Reformacija je iz evropskih zemalja dola i u hrvatske krajeve. Prenijeli su je istaknuti intelektualci koji su uili kole u stranim zemljama. Meu njima se naroito istiu trojica Istrana: Matija Grbi, Matija Flaci i Petar Pavao Vergerije. U Sloveniji je naistaknutiji bio Primo Trubar. 76 REFORMACIJA KOD SLOVENACA
Slovenski kulturni ivot u 16. st. je bio izraz zamrenih historijskih zbivanja. Najsnaniji inilac tog ivota su bili Turci koji su u ekspanziji prema zapadu zauzeli veliki dio junoslovenskog prostora, pa su slovenakih i hrvatski prostori bili u opasnosti. U to vrijeme u Sloveniji je snano odjeknuo protestantizam (reformacija) dok se u hrvatskoj, koja je bila u blizini Italije, ve razvijaju humanizam i renesansa. Slovenska je reformacija ivjela u sklopu evropskih duhovnih kretanja. U strahu pred Turcima pokazivali su veliku sklonost prema zapadu to se odrazilo i u kulturi. Slovenci su osnovni oslonac pronali u reformama Martina Lutera koje su bez rezerve prihvatili koje je ukljuivalo samostalno privredno, drutveno i kulturno djelovanje. Mladi Slovenci se koluju na zapadu i donose u svoje krajeve te ideje. Reformacija znai snaan kulturni uspon slovenakog naroda. Ona je uinila prve korake u borbi protiv kulturne zaostalosti tog naroda koja je koila bri proces njegovog nacionalnog buenja. Pisci Reformacije s primoom Trubarom na elu su imali, pristupajui izdavanju svojih knjiga, pred oima ovaj cilj. O tome je naroito Trubar izriito govorio. Ova, katkad svjesna, a katkad i nesvjesna tenja, pokrenula je ivu kulturnu aktivnost i u svim drugim pravcima. Reformacija ima, dakle, vanredno znaenje za samostalnu kulturnu afirmaciju slovenakog naroda bez koje bi inae ovaj narod u epohi koja je tada ve nastupila, konano podlegao stranih prisitcima: germanizaciji, maarizaciji, talijanizaciji i sl. Oigledno da je ovakva borba morala da istakne u ovoj ili onoj formi na dnevni red pitanje samostalnog razvoja slovenakog naroda i njegove kulture uope. Borbeni tabori formirali su se tako da su bili na jednoj strani reakcio-narni njemaki vrhovi, koji su historijski bili osueni na propast, a na drugoj revolucionarne i napredne snage slovenakog naroda kojima je pripadala budunost. Sasvim je jasno da je takav odnos snaga morao bitno ubrzati proces unutranjeg povezivanja slovenakog naroda i buenja slovenake nacionalne svijesti. U knjievnom i prosvjetnom radu pokreta za reformaciju ova tenja ve tako snano dolazi do izraaja da moemo utvrditi da reformacija, zajedno sa seljako- plebejskim ustancima, otvara i novo poglavlje formiranja slovenake nacije u modernom smislu rijei, poglavlje borbe za ujedinjenje i osloboenje. Slovenci su u 15. i 16. st., u vrijeme reformacije, bili pod snanim uticajem Habsburke monarhije koja nije prihvatila reformacije Martina Lutera, nego je i dalje nastojala da nametne bogosluenje na latinskom jeziku, a u zvaninoj upotrebi je bio njemaki jezik. To je vrijeme kad se javlja najvei reformator u Sloveniji Primo Trubar. Kulturni rad slovenskih protestantskih i protureformacijskih pisaca ima naoko protivrjene crte: s jedne strane je rairio pismenost u krajevima gdje je dotad nije bilo, i podigao lokalna narjeja na stepen knjievnog jezika, a sa druge doveo do spoznaje o bliskosti jezika, pisma, porijekla, kulture slavenskih naroda na ovim prostorima. U tome je njegovo ogromno kulturno-historijsko znaenje.
77 PREVODILAKI I KNJIEVNI RAD PRIMOA TRUBARA (1508-1586)
Primo Trubar se rodio u Raici, malom slovenskom selu u seoskoj porodici. kolovao se u Austriji a kasnije u Trstu, gdje je bio zareen kao svetenik. 1535. je doao u Ljubljanu kao propovjednik, a kasnije postao kanonik. Oduevio se Luterovim uenjem i poeo u tom smislu propovijedati. Zbog toga je naprije bio premjeten iz Ljubljane, a kasnije je morao bjeati i iz Slovenije. Jedno vrijeme bio u Njemakoj gdje je u mjestu Urahu osnovao tampariju i radio sa naim popovima glagoljaima uz pomo Ivana Ungnada, koji se brinuo za financijsku stranu preduzea. Kad se Luterova nauka u Sloveniji rairila, vratio se Trubar neko vrijeme u Ljubljanu, odakle se ponovo vratio u Njemaku gdje je i umro.
Primo Trubar (1508-1586)
tamparija u Urahu je radila 4 godine i za to vrijeme tampala 25.600 primjeraka knjiga od kojih su neke tampane irilicom, neke latinicom, a neke glagoljicom. To su veinom bili prijevodi Trubarovih slovenskih knjiga koje je on prevodio sa latinskog i njemakog, a na hrvatski jezik su ih prevodili Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin. Primo Trubar je prema tome prvi slovenski pisac. Pisao je na jeziku svoga rodnog kraja s njemakim pravopisom koji je uredio Adam Bohori u svojoj latinskim jezikom pisanoj Gramatici slovenskog jezika. U hrvatskim prijevodima tih knjiga prevladava narjeje prevodilaca, tj. akavsko, ali se u tom jeziku opaa tenja da se to narjeje prilagodi i ostalim naim krajevima, i tako je stvorena neka jezika mjeavina, koja se kao knjievni jezik ne bi mogla odrati, iako treba pohvaliti nastojanje tih naih pisaca oko istoe i dotjerivanja jezika. 78 Preveo je Katekizam za crkvenu upotrebu, zatim Jevanelje svetog Matije i druga djela. U vrijeme rada Primoa Trubara sadrajni obzori narodnog jezika su bili vrlo skueni. Kad je poeo djelovati slovenski jezik jo nije bio neutralan, ve pod snanim uticajem latinskog i njemakog jezika. Nakon prvih tekstova i prodora u knjige poeo je bre da se razvija i osamostaljuje od drugih jezika, a historiari tvrde da je u tom osamostaljivanju udio Trubara bio neprocjenjiv. On je inagurirao narodni jezik kao knjievni 1550. godine pozivajui se na rijei nekih crkvenih ljudi da se narodu crkvena sluba vri na njemu poznatom jeziku to oznaava temelj stvaranja nacionalnih jezika kod junoslavenskih naroda. Mada je slovenski jezik u 16.st. bio podijeljen na mnotvo dijalekata, pa problem knjievnog jezika nije bio jednostavan, jer su neki koristili ljubljanski govor u kom su se stapale gorenjske i dolenjske osobine, neki kranjski govor. U temelj jezika Trubar je uzeo ljubljanski govor koji je i Bohori uveo u svoju gramatiku. Znaajan datum u afirmaciji narodnog jezika je prevoenje Biblije na narodni jezik to je uinio Juraj Dalmatin i time slovenskoj knjievnosti ponudio model koji je kasnije stoljeima bio temelj jezike i kulturne tradicije. U vrijeme reformacije dolazi i do kulturnog i knjievnog procesa i buenja nacionalne svijesti. Tom je doprinijela srednjovjekovna crkva koja je uvaavala razliitosti meu narodima to je automatski znailo obaranje institucionalnog autoriteta Crkve. Vjera je izgubila znaenje koje je povezivalo i zarobljavalo. Javlja se domovinska i narodna svijest. Na tom polju je najdalje otiao Trubar koji je zahtijevao ostvarenje ideje o srkvi slovenskog jezika i poeo od Slovenije stvarati kulturno-etniku jedinicu koja je bila stalno i vjerski i literarno i politiki. Reformacija je u svojim crkvenim, kolskim, praktino-pounim i naunim repertoarom ispunila veinu knjievnih i kulturnih zadaa ondanjeg vremena to se ne moe rei za protureformaciju koja je do 1600 godine jedna smogla snage da izda samo jednu knjigu (Katoliki katekizam), a ima i zapisa u kojima prepoznajemo temelje slovenskog narodnog jezika. Osim Primoa Trubara(1508-1586), historiari knjievnosti meu glavne predstavnike slovenske reformacije ubrajaju i Juraja Dalmatina (1547-1589) i Adam Bohoria (1529-1598).
79 BAROKNA KNJIEVNOST
Protestantski pokret u 16. st. nije u naim krajevima uhvatio dublji korijen. Naime, gdje god je bio jak uticaj renesansne kulture ili jaa knjievna tradicija- reformacija i nije mogla uspjeti, ali je imala jednu znaajnu komponentu privlanu za narod bez razvijene vlastite pismenosti i tradicije. Martin Luter (1473-1546) u crkvene obrede uvodi, umjesto univerzalnog latinskog jezika, narodni jezik. Bit e nam zato razumljivo zato je protestantizam u nas naiao na odjek u onim krajevima gdje je postojala glagoljaka crkva koja jo od 10. st. upotrebljava narodni govor, ali je zbog sve jaeg pritiska latinskog svetenstva, sauvana uglavnom na podruju Istre, ostajala pomalo bez knjiga za crkvenu upotrebu. Jedan od najznaajnijih pristaa protestantskog pokreta na ovim prostorima je Petar Pavao Vergilije, koji prihvata ideje Primoa Trubara. Ta kratkotrajna protestantska (reformatorska) epizoda svedena je na usko podruje Istre i nema za knjievnost stvarne vrijednosti, jer se biblijskim motivima vraa na nivo knjievnosti srednjeg vijeka. Pokree se pitanje naih prvih kulturnih radnika koji rade na pitanju hrvatskog jezika nastojei izai iz uskih jezikih okvira. Pokret protureformacije iri se s osnivanjem isusovakih kola i raznih naunih ustanova. U Dubrovniku se u 17. st. knjievnost naslanja na bogatu tradiciju koju su 16. st. ostvarili pjesnici ljubavne petrarkistike poezije (Meneti, Dore Dri) i dramski pisci, prije svih komediograf Marin Dri. Novu boju i ton knjievnosti tog doba daju i Ivan Gunduli i njo neki pisci. Specifino obiljeje stvaralatva tih pisaca dao je opi duh vremena gdje glavnu ulogu imaju ideje i koncepcije katolike crkve prenesene u Dubrovnik. S jedne strane, renesansni svjetonazor sukobit e se s filozofijom protureformatira, s osnovom motiva antike kulture i vraanjem na neke srednjovjekovne poglede: na pitanje odnosa ivota i smrti, na spoznaju ljudske prolaznosti i sl. Te dvije koncepcije su u temama svih pisaca kod kojih umjesto senzualno-emocionalnog prevladava refleksivni momenat, a etiko vrednovanje e nadvladati sve ostalo, dok je rjenik obogaen ,a sadraj dobio novi, barokni izraz. Sve te knjievne vrste razvijene u doba renesanse i lirika i epika i drama doivljavaju preobraaj u 17. st. u simbiozi tradicionalno renesansnoga s pomalo nametnutim religijskim duhom. Poznat predstavnik je Ivan Buni Vuievi, te ostali dubrovako- dalmatinski pisci. Nakon reformacije i protureformacije koji su imali svoje predstavnike i teoretiare u 16. i 17. st., javlja se prvo u Dubrovniku, a onda i u drugim hrvatskim gradovima knjievnost koja sa sobom nosi brojne novost, stilske i metaforike specifinosti po kojima je cijelo 17. stoljee nazvano periodom b a r o k a ija je tipina karakteristika u stilskom smislu patetinost kao i bogatstvo pjesnikih ukrasa. Barok je osobito donio brojne inovacije u anrovskom smislu. Iz renesansne tradicije je preuzeo liriku, ali je ona podignuta na vii umjetniki nivo, jer za razliku od renesansne tenje za totalnom skladnou ovozemaljskog ivota, u baroknoj je poeziji naglaeno prisutna antiteza dvaju pogleda na ivot: s jedne strane izrazito svjetovni doivljaj stvarnosti kao prolazne faze ivota, a sa druge, pomisao na pokajanje i smrt. Te dvije koncepcije nai e se u baroku negdje na pola puta zajedno i ostvariti jedinstven sadraj i formu u specifinom obliku. Umjesto naglaene senzualno- emocionalnog, prevladae refleksivni, misaoni momenat, etiko vrednovanje nadvladat e sve ostalo, a rjenik e se neobino obogatiti, sadraj e dobiti retoriko znaenje, a izraz primiti barokno-maniristike oblike. Period baroka obiljeila je grupa pjesnika 80 meu kojima se izdvajaju Junije Palmoti (1606-1657), Ivan Buni Vui (1594-1658), kasnije Stijepo urevi (1579-1632) i na kraju, najvei pjesnik baroka Ivan Gunduli (1589-1638). Vrijeme baroka je imalo ep, odnosno poemu kao najtipiniju knjievnu vrstu, a osnovni cilj je bio afirmacija nacije i uvrivanje kranske koncepcije ivota. Sa naglaenim didaktiko-moralnim poukama. Prevode se epovi sa drugih jezika koji su uzor piscima na ovim prostorima (Taso: Osloboeni Jerusalem). Osim epa njeguje se i anr komine poeme (Ignjat urevi Dervi) kao svojevrsnu parodiju na petrarkistiku ljubavnu liriku. Zatim se njeguje ljubavna poezija sa vitekim elementima o potovanju gospoje i odbrani njene asti, pa melodrame (Junije Palmoti) za koje pisci uzimaju teme iz antike knjievnosti (Ovidije - Metamorfoze). Tako je barokna knjievnost 17. st., zahvaljujui najprije pojavi Gundulia, a zatim i drugim baroknim piscima, dala mnoge vane teme i djela. Oni su dali znaajan doprinos razvoju hrvatske knjievnosti, otvarajui istodobno mogunosti za pojavu novih filozofskih i estetskih koncepcija to e se u obliku prosvjetiteljstva i racionalizma javiti tokom 18. stoljea. Saetu je karakteristiku baroka dao knjievni kritiar Slobodan Prosperov Novak: "U barokno je doba, oslanjajui se na crkvenu organizaciju, u prilikama katastrofalno nepovoljnim, s narodom razdijeljenim pod tri vlasti: tursku, habsburku i mletaku, s krvavom granicom na meama gradskih polja to su ostala pod kranima, poeo pokret narodne obnove upravo putem pismenosti i njezina jezika".
Barok (tal. barocco-nepravilno, pretjerano, neobraeno, iskrivljeno) je epoha koja je dola iza renesanse i predstavlja knjievnu ili uopte umjetniku pojavu suprotnu renesansi. Javlja se u II pol. 16. st. i traje do pred kraj 17. st. kad ga zamjenjuje epoha klasicizma. Nastao u vrijeme pune vladavine protureformacije, a njegove karakteristike su obiljeene izrazitim prodorom kranske mistike prema vedrom, skoro paganskom stilu renesanse. Osim toga, barokni stil obiluje sasvim oitim izraajnim bizarnostima prema smirenoj i harmoninoj jednostavnosti renesansnog umjetnikog izraza. Gomilanje, kumulacija izraajnih sredstava i pretjeranost u izrazu za jedne je osnovna stilska karakteristika baroka. Po drugima je barok karakteristian po veoj produbljenosti izraza i mnogostrukosti simbolikih znaenja u odnosu na, po njima jednosmjernu i providnu jednostavnost renesanse. Centar barokne umjetnosti, kao i renesanse, je bila Italija odakle se proirio u druge evropske zemlje. Barokni oblici javili su se u slikarstvu, arhitekturi i knjievnosti. Forme ovog pravca u umjetnosti ogledaju se u razbijanju jasne i jednostavne harmonije koja je karakterizirala renesansu, zatim u prodoru subjektivnog, a manje tipinog, te prodoru bizarnog i tajanstvenog, prefinjenog duha i istananog ukusa, to je sve vodilo veoj spiritualnosti i mistinosti u umjetnosti, ali i artistikoj rafiniranosti stila. Sve ovo posebno dolazi do izraaja u manirizmu, kao posebno naglaenom vidu barokne umjetnosti. U slikarstvu barok razvija renesansnu kompoziciju, perspektive i razmjere, harmoninost i loginost i uvodi kombinaciju tzv. poremeenih odnosa da je umjetnost "podravanje" prirode" i proklamira koncept da umjetnika stvara kao i priroda. U doba baroka stvara se koncept umjetnika kao genija, to e kasnije u romantizmu biti jo naglaeniji koncept. Tako je barok bio prethodnica i romantizmu, i ekspresionizmu, i nadrealizmu. Barokna knjievnost odlikuje se virtuoznou i iznenaenjima, bizarnim slikama i literarnim izraajnim sredstvima meu kojima 81 prevladavaju antiteze, paradoksi, metafore igre rijei, hiperbole s geslom Marinovim "itaoca treba zauditi". Uz obimne epove, javlja se vietomni viteki i tzv. pikarski roman, a tzv. jezuitska drama, praena muzikom, dovodi do raanja melodrame, opere i oratorija. Iako izazvana reformacijom i odgovara na nju, protureformacija je ipak samo predigra baroku, u koji se prirodno ulijeva. Kao to barok, iako prihvaa duh protureformacije, nije odgovor na reformaciju, nego izravno dijalogizira s renesansom i oponira joj, zagovarajui ivotnu skruenost i pokajnitvo nasuprot renesansnoj razigranosti.
Pojam barok nije ni u XVIII vijeku bio poblie protumaen, a ipak je znaio neto neukusno, nepravilno, dostojno prezira, ak i udnovato, pogotovo sa stanovita klasicistike estetike, koja je sve vie preovladavala i koja je u bujnim i slikovitim oblicima barokne arhitekture, knjievnosti, muzike i dr. vidjela izroivanje, opadanje i degeneraciju. Tek u drugoj polovini XIX vijeka poelo je nauno objektivnije vrijednovanje umjetnosti baroka, isprva u tumaenju arhitekture, zatim i slikarstva i kiparstva, dok nije konano zaslugom H.A. Wolfflina, A.M Schmarsowa i A. Riegla, stilska razvojna uloga barokne umjetnosti kritiki revidirana i postavljena na osnove irega kulturno- umjetnikog zbivanja. To se zbilo naroito u poetku XX vijeka kada je savremeno metodiko, umjetniko-historijsko prouavanje pokazalo specifino uslovljenu razvojnu zakonitost kao i specifian znaaj baroknog ideala i ljepote; kod toga je ujedno uzeta u obzir mnogostranost i bogatstvo intezivnog stvaralakog poleta. Prestalo je preziranje, to su ga pokazivali prema gotici, i prema baroku uenjaci klasicisti, koji su bili puni predrasuda i omalovaavanja ovih izvanredno znaajnih epoha evropske umjetnike prolosti. Barok je razdoblje u knjievnosti i umjetnosti koje je zapoelo nastupom reformacije sredinom XVI vijeka i zavrio smru Luja XIV poslije 1700. godine. To je pokret katolike obnove (protureformacija). U irem smislu ide u barok i njegova kasna ili konana faza rokoko. U XVI vijeku termin su prihvatili Francuzi i njima je znaio ''neobino''. U knjievnosti, taj stil obiljeen je gustom upotrebom figura, naglaenom sklonou stilskih efekata. Koriste stilska sredstva poput bujne metafore, kontrasta, paradoksa i hiperbole, a popularna stilska figura je i koneto (concetto) spajanje naizgled nespojivih pojmova da bi se postigla duhovitost. Najei oblici koneta su antiteza, paradoks i hiperbola.
82 BAROKNA KNJIEVNOST U SLOVENIJI
Za razliku od prethodnih razdoblja, 17.st. je vrijeme mnogo mirnijih drutveno- politikih uslova. Slovenski je teritorij bio dugo pod Habsburkom monarhijom, primorski krajevi pod Mletakom Republikom, a Pomurje u sastavu Ugarske. Drutvena struktura je imala feudalni karakter,a bez privilegija su bili seljaci i graani. Javlja se novi stale radnici. Posebnu ulogu je imalo graanstvo, pa od 17. st. postoje dokumenti u kojima oni trae vea prava privredi i trgovini. Dolazi i do manjih ustanaka i buna u kojima narod trai vea prava, ali su oni ugueni u krvi. Naroito se 20-tih godina 18. st. afirmira graanstvo kao stale koji ima svoj prohtjeve, ekonomske kriteriji , politike zahtjeve i kulturne potrebe. Graanstvo prelazi u fazi kapitalistikih odnosa. Kultura se razvija u situaciji kad je crkva u 17. st. tvrdila da znanje razjeda ljudski duh i donosi nesreu, pa je prekriva religioznim oblicima. Tek u 18.st. kolstvo je preuzela drava, pa se otvara veliki broj svjetovnih kola i poinje se bri razvijati knjievni i kulturni ivot u Sloveniji. Pripremaju se knjige na kojima e se mladi obrazovati u svjetovnim kolama. kole se otvaraju u veim slovenskim gradovima, a i crkva je imala svoje kole sa tri stupnja (nii, srednji i vii). U 17. st. piu se djela medidativno-pobone usmjerenosti, a najznaajnija su djela Adama Skalara (kola razmiljanj) i Andreja Jankovia (De imitatione Cristi), te Matija Kasteleca (Nebeki cilj) Pisana su i djela retorska i epska proza. Rije je o homoletikim tekstovima koji obuhvaaju i dijelove svjetovnog ivota. Pisci su Janez Ludvug enleben, Janez Svetokriki , Mihahael Kramer, Jernej Basar i drugi. U temelju djela je narodno stvaralatvo i narodni jezik. 17. vijek je i vijek pojave prvih slovenskih drama. Pisali su ih Janez enleben, Antun Koutnik i Lovrenc Marui. Teme su uglavnom crkvenog karaktera i izvode se prvo na trgovima,a zatim u pozoritu. U vrijeme baroka se njeguje i duhovna lirika koja je uglavnom pisana za crkvenu upotrebu i govori o ivotu svetaca. Barok je doba u kojem se uveliko razvijala i znanstvena misao. O tome svjedoe djela Janeza Gaigera koji zagovara vraanje protestantskoj osnovi u jezikom smislu to je mnogo znailo u vrijeme kad se na nju skoro zaboravilo.
83 KNJIEVNI RAD U HRVATSKOJ U XVII STOLJEU
Val to ga je pokrenuo Martin Luter 1517. u Vitenbergu (Wittenbergu) i objelodanio svoje 93 teze o reformi crkve dodirnuo je i dijelove Hrvatske. Pojaavaju se zahtjevi za uvoenjem narodnog jezika. Hrvatski reformatori rade pod uticajem slovenskog reformatora Primoa Trubara i poinju aktivnost na standardizaciji hrvatskog jezika i u Njemakoj tampaju prve knjige na narodnom jeziku. Reformacija u Hrvatskoj je imala samo pojedinane pristalice o to uglavnom u Istri i Hrvatskom primorju. Prognani iz svoje zemlje, emigranti iz svih krajeva okupili su se u Njemakoj oko tamparije koju je osnovao Ivan Ugnad, bivi varadinski upan. tampali su protestantske knjige glagoljicom, irilicom i latinicom, a bile su namijenjene svim narodima na junoslavenskim prostorima. Glavni pisci i prevodioci ovih knjiga su bili popovi glagoljai , a jezik kojim su pisali bio je akavski dijalekt, ali su nastojali da ga unoenjem rijei iz drugih narjeja uine jasnim i razumljivim irem junoslavenskom podruju. To su prvi pokuaji stvaranja jedinstvenog knjievnog jezika na balkanskim prostorima. 17. stoljee u Hrvatskoj je period protureformacije koja se javila kao reakcija na protestantizam. Rimska crkva je pokuavala u naim krajevima ouvati svoju dominaciju, pa iri ideje slavenstva, ilirskog pokreta i niz drugih kojima pokuava okupiti narod oko istog jezika i pisma. Taj pokret je nastao u zapadnoevropskim zemljama, prenio se u Hrvatsku, pa i u neke dijelove Bosne i Hercegovine koje je prihvatio i realizovao Matija Divkovi( (1563-1631). Kao i u Sloveniji, kulturni knjievni rad hrvatskih protestantskih i protureformacijskih pisaca ima dvije, na prvi pogled protivurjene dimenzije koje bi trebale jedna drugu da iskljuuju: s jedne strane je rairio pismenost u krajevima gdje je dotad nije bilo, i podigao lokalna narjeja na stepen knjievnog jezika, a sa druge doveo do spoznaje o bliskosti jezika, pisma, porijekla, kulture slavenskih naroda na ovim prostorima. U tome je njegovo ogromno kulturno-historijsko znaenje. To znai da je sedamnaesto stoljee u hrvatskoj knjievnosti prolo u znaku stilskog pluralizma. Javljaju se zakanjeli stilovi, ima mnogo uticaja sa strane, mnogo prevoda i prepisivanja evropskih, osobito talijanskih pisaca i njihovih djela. Oslobodivi se 1691. osmanske vlasti, poslije 150 godina ropstva, Slavonija je posljednja od hrvatskih pokrajina progovorila knjievno: pisci su pokuavali nadoknaditi proputeno, pa je ona postala centar hrvatske knjievnosti. Tu je tekao i proces prosvjetiteljstva i preporoda, a pisci se u radu oslanjaju na stariju bosansku knjievnu batinu. Iako jo uvijek teritorijalno razjedinjena nakon odlaska Turaka iz Slavonije, hrvatska vie nije bila svedena na dijelove, ve je njen duhovni prostor postajao sve jedinstveniji. U Slavoniji radi Pavao Riter Vitezovi (1652-1713) koji je izvrio najvei uticaj na hrvatsku knjievnost sve do njenog preporoda. Jedan od znaajnijih pjesnika tog perioda je Junije Palmoti (1607-1657) koji je napisao mnogo komedija i tragikomedija sa graom iz klasine mitologije, talijanskih epova i narodne tradicije Najbolje mu je djelo drama Pavlimir u kojoj je htio proslaviti svoj rodni grad i njegove osnivae. Inae, u njegovim djelima ima retorike, fantastike i razvuenosti. Drugi je Ivan Buni Vui (1591-1658) koji je, kao i stariji dubrovaki pjesnici, bio u prvom redu pjesnik ljubavi. To je trubadurska lirika u kojoj ima ljubavnih razoarenja, uzleta, vjere, pobonosti i svih drugih elemenata njegovog doba. Ima i tema o veselju, mladosti, razuzranom ivotu i prolaznosti zemaljskih stvari. U svom se 84 izrazu nastojao osloboditi stilskih klieja, ali sa manje uspjeha. Djela su mu Plandovanja, a za ivota je izdao samo pjesmu Mandaljena pokornica (1630). To je vrijeme kad su svoja djela u Dubrovniku pisali i Stjepo Durevi (1579- 1632) i Vladislav Meneti (1600-1666) Prvi je napisao kratak spjev Dervi u kom se na zanimljiv i svje nain izrugiva petrarkistikoj lirici pokazavi zaljubljenog starca dervia i njegove ljubavne izlive, a drugi nje napisao uveno djelo Trublja slavinska u kom budi narod slavei hrabrost hrvatskog bana Petra Zrinskog zbog njergovog junatva u borbi s Turcima. Tu ukazuje na tragini znaaj poloaja Hrvata u odbrani zapada od Turaka. U II pol. 17.st. poinje naglo propadanje dubrovake knjievnosti. Uzroci tome propadanju su bili ekonomske prirode. Otkriem Amerike poela je slabiti dubrovaka trgovina,pa i kultura koja se na to bogatstvo oslanjala, a crkvena reakcija je unitila renesansni ivot,a nije dala nove poticaje. Konano je godine 1667. potres unitio itav grad koji je kasnije obnovljen, ali je nestalo onog stvaralakog poleta. To je vrijeme epigona koji oponaaju svoje prethodnike,a knjievnost se iri u druge dalmatinske gradove i druge dijelove hrvatske. U to vrijeme u Dalmaciji u 17. st. su pisali Juraj Barakovi (epska pjesma Vila Slovinka), Petar Kanavelovi(1637-1719), knjievnik sa Korule i splitski vlastelin Jerolim Kavanjin (1641-1714). . I pisci iz ostalih dijelova Hrvatske u tom periodu stvara razvijaju ideje jedinstva jezika koji se u jednom periodu zvao hrvatski, kasnije slo-vinski, pa ilirski. Svoja djela piu Juraj Habdeli, Ana Katarina Frankopan, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. To je vrijeme kad nastaju prvi hrvatski rjenici i gramatike, kad se sve ee koristi u upotrebi i bosanski jezik, jezik koji se njeguje na tlu Bosne i Hercegovine. Kad se duh protureformacije u baroknom ruhu javio i na sjeverozapadnom, kajkavskom podruju Hrvatske, naao je odmah i svoj literarni stil. Piu svoja djela neki pisci meu kojima se izdvajaju Juraj Habdeli (1609-1678) i Ivan Belostenec (1594-1675).
IVAN GUNDULI (1588-1638) Dubravka, Osman
Gunduli je porijeklom dubrovaki patricij i u rodnom je gradu vrio sve funkcije to ih je po svome poloaju mogao vriti, ali je po talentu bio u prvom redu knjievnik. Svrio je kole prvo u Dubrovniku gdje su mu predavali obrazovani profesori to su ga upoznali sa talijanskom, latinskom i grkom knjievnou. U knjievnost je uao mlad: napisao veliki broj lirskih pjesama, drama od kojih su neke sauvane samo u odlomcima, a u djelima je iznosio epizode iz Tasovih epova ili uzimao motive iz staroklasine knjievnosti. Meutim, tih djela se kasnije odrekao, a pravu slavu stekao je sa tri djela: spjevom Suze sina razmetnoga, dramom Dubravka i epom Osman koji nije dovren. Kao to je Marin Dri u 16. stoljeu uspio objediniti svojim opusom sva obiljeja renesansne knjievnosti, tako je i Ivan Gunduli u svom literarnom djelu saeo najbitnije karakteristike stvaralatva u Dubrovniku svoga doba. Iako njegovi prvi poetski tekstovi nisu sauvani, on ih i sam u predgovoru kasnijega svoga djela spominje kao "porod od tmine", odnosno pjesni tate i isprazne, to nesumnjivo svjedoi da je rije o poeziji koja je, prije pjesnikova obraenja, imala sve osobine lascivne renesansne lirike petrarkistikog tipa. I ostali njegovi poetni radovi nose obiljeja ve otprije poznatih mitoloko- pastirskih igara kakve su njegovali dubrovaki pisci 16. st. Tu u tematskom smislu, 85 ima mnogo hedonostikoga, raspojasanog, mnogo ljubavnih golicavih scena kao glavnih pokretaa radnje. Novost je, moda, u odnosu prema takvoj knjievnosti 16. st. samo u tome to se Gunduli vie koristi novim motivima iz stare grke i rimske knjievnosti, prilagoavajui ih, naravno, svom vremenu. Osim ve poznatih pastoralnih elemenata Gunduli je znaajan i po tome to uvodi osmeraki stih i muzike efekte u svoja djela ime se nadovezuje na pastoralu 16. st. Scene u njegovim djelima su praene muzikom i pjevanjem, stvarajui na taj nain melodrame, odnosno muzike drame koje su prethodnice opere. Cjelokupno djelo mu se moe podijeliti na lirske pjesme, drame i epske pjesme. Mladalaki rad nosi renesansna obiljeja, a kasnija djela su obiljeena uticajem isusovaca koji su radili u to doba u Dubrovniku. Zato je svoja ranija djela sva unitio, a ostavio ona koja govore pokorno o ivotu na ovom svijetu.
Ivan Gunduli (1588-1638)
Kritiari su njegova djela podijelili na vie perioda: u prvom je pisao ljubavne pjesme, u drugom drame i to romantine i klasine tragikomedije prema talijanskim uzorima gdje spadaju: Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman. Meutim, kad se pojavljuju Pjesni pokorne kralja Davida, one su naznaile novu orijentaciju u Gundulievom ivotu i knjievnom radu koji se oznaava kao oivljavanje duha katolike obnove. To je faza Gundulievog rada u kojoj se biljei kranski obojena tematika sa naglaenim refleksivnim razmiljanjem o ivotu i smrti. Gunduli te misli razvija naroito u epskoj pjesmi Suze sina razmetnoga (1622 godine), koja je komponovana od 3"plaa": sagrijeenje, spoznaja i skruenje. Bio je proet uvjerenjem o prolaznosti zemaljskih stvari, o kratkotrajnosti uitaka, pa to uvjerenje najvie izbija iz epa Suze sina razmetnoga, a njime je ispunjeno i njegovo najopsenije djelo - ep Osman. Suze sina razmetnoga je djelo zasnovano na poznatom biblijskom motivu o izgubljenom sinu. Tu so u stvari samo refleksije o varljivosti uitaka i potrebi povratka Bogu. Po zamisli djelo je slino nekim talijanskim djelima, ali nosi originalnost u rafiniranom izrazu, zvonikim rimama i zvunim ritmovima. To je lirsko-epsko djelo puno pokajnikih uzdisaja gdje Gunduli u liku biblijskog zalutalog sina opisuje svoj mladalaki ivot i svoje preobraenje. Djelo ima tri pjevanja i napisano je u talijanskim osmercima i kienim stilom. Evo nekih odlomaka:
"Grozno suzim gork pla sada, gorko plaem grozne suze ke razmetni sin njekada kajan z grijeha lijevat uze; jeda i moje grijehe oplau 86 suze u suzah, pla u plau."
"Ah, nije ivot ljudski drugo neg smueno jedno more, neg plav jedan ku udugo biju vali kako gore; i sred ovijeh netom tmina o'ek se rodi, mrijet poina."
"Smrt ne gleda niije lice: jednako se od nje tlae siromake kuarice i kraljevske tej polae; ona upored mee i valja stara i malda, roba i kralja."
"to je bilo prolo je vee, to ima biti, jo nije toga, a to je sada za as nee od proastja ostat svoga; na hipu se brijeme vrti, jedan hip je sve do smrti..."
Istovremeno, Gunduli je bio ovjek koji je shvatao poloaj svoga grada i itavog slovenstva pred opasnou koja im je prijetila od Turaka. To ga je pretvorilo u pjesnika slobode , slavenstva, a sve je to pokazao u drami Dubravka i Osmanu. Dubravka(1628) je na prvi pogled pastirska igra, ali istovremeno i duboko, impresivno, misaono i alegorino djelo koje nema pravu dramsku radnju, nego je sve usmjereno na raskonu igru rijei, boja, svjetla i veselja. U tom djelu Gunduli stvara fabulu u kojoj se u sreditu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi . Smjetajui dogaaje u Dubravu (zapravo Dubrovnik), pjesnik uvodi ve standardna pastoralna lica: pastire i pastirice, mitoloke likove satira, ali i junake iz realnog ivota svoga doba: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovakog graanskog drutva Grdana. Ta svojevrsna puka pastorala ima sve elemente alegorijske igre sa sretnim zavretkom. Gunduli cijelu radnju osnova na starom dubrovakom obiaju da se na Dan sv. Vlaha, zatitnika Dubrovnika, vjenaju najljepi momak i djevojka. To su Dubravka i Miljenko. No, Grdan, bogati i opaki graanin eli tu svadbu sprijeiti i sam se oeniti Dubravkom u emu ga spreava bog Lero koji na samom vjenanju udom u svom hramu omoguava sretno vjenanje Miljenka i Dubravke.
87
U temelju drame je pria da najljepa djevojka treba da, po tradiciji starog Dubrovnika, pripadne najljepem momku, ali potkupljeni suci Dubravku dodjeljuju runom Grdanu.
Najljepa se vila daje najgremu u prilici! Ke ufanje vee ostaje nami, o verni ljubavnici? Ljubav, vjera, sluba, lipost i obiaji i zakoni, - sve bi zaman: jau kripost grda u zlatu neman doni.
No, uz pomo bogova nepravda se ispravlja, Dubravka pripada Miljenku i svi su sretni. Dubravka je najljepi primjer rodoljubne alegorije, osjea se osjeaj prirode i pjesnikova srea to ivi u slobodi. To je zapravo punim znaenjem himna slobodi, jer pjesnik velia slobodu Dubrovnika kao najvee dobro
O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam bog je do, uzroe istini od nae sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki ivoti ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti!
Meutim, Dubravku valja shvatiti prvenstveno kao rodoljubivu temu u kojoj je naglaena ljubav prema slobodi, ivotu, a istovremeno podvuena potreba pridravanja normi katolike crkve. Kroz veo pastirske igre se da naslutiti tadanji ivot u Dubrovniku, prilike u mletakoj Dalmaciji, odnos plemia i seljaka i jo mnogo toga to je zanimljivo za dananjeg itaoca. On je prvi ukazao kako vlast gui narod, ali ipak djelo uvijek na kraju zavrava optimistiki: spletke pokvarenih bogataa bivaju onemoguene, trijumfiraju sloboda, pravda i igra i to je smisao djela. Dubravka je alegorijska pastirska drama u tri ina, napisana u stihovima. U njoj preovladava lirski ton i razgovor (dijalog) mjesto radnje. Prikazana je 1628. u Dubrovniku i smatra se najboljom pastirskom dramom na tim prostorima i najljepom 88 himnom dubrovakoj slobodi. U njoj je pjesnik zaao jo u pagansko doba, ali ipak slika prilike u savremenom Dubrovniku i to s jedne strane dubrovaku slobodu, a sa druge korumpiranost i druge poroke u tom gradu
Osman je najsloenije Gundulievo djelo. To je epski spjev u 20 pjevanja pisano od 1622. godine, pa do pieve smrti. To je neka vrsta sinteze itavog njegovog knjievnog rada i izraza. U temelju je fabula kako su Turci 1621. godine kod Hoima u sukobu s poljskim kraljeviem Vladislavom doivjeli poraz koji je znaio poetak pada turske moi u Evropi. Gunduli se odluio napisati ep o tom dogaaju doivljavajui Poljake kao dio vlastitog naroda ( u smislu slavenske ideje), pa se moe rei da mu je temeljna intencija bila stvoriti rodoljubivu epopeju u smislu vergilijanskog tipa epa. U njemu Gunduli izraava ideje svoga doba o potrebi angaovanja svih snaga da se odupru neprijatelju. Kao i u Dubravci, njemu se i u Osmanu namee jedan od osnovnih motiva slavljenje slobode. Ep Osman je Gundulievo najopirnije djelo i jo je snaniji izraz osnovne misli Dubravke o znaaju slobode. Umjesto izmiljenog svijeta kakav je u Dubravci, u Osmanu su prikazani sasvim svjei dogaaji o turskim osvajanjima Evrope i hoimskoj bici. Tema se proiruje na poloaj slavenstva i odnos krana prema islamu.
Osman II, minijatura u Istanbulu
Inspiraciju za djelo Gunduli je imao u prii o nasilnoj smrti mladog turskog sultana Osmana koji je 1621. godine kod Hoima poraen od Poljaka. On je htio ojaatisvoju vojsku i vlast, pa nastaviti osvajanja, ali su nezadovoljnici saznali i ubili ga. Tema djela je propadanje turske moi pod udarcima slavenskih drava i nada u oslobaanje svih Slavena ispod turske vlasti. Po kompoziciji je slian Tasovom i Ariostovom epu (Osloboeni Jerusalim i Ludi Orlando). Djelo ima mnogo marinistikih crta: bujnost izraza, arenilo, stilistika i poredbe. ivot Turaka i Poljaka je opisan faktuiki vjerno,a ima i psiho-lokih slika koje su snane i dojmljive. 89 Kritiari u djelu ukazuju na veliinu ideje, te brojne suprotnosti tog vremena: individualne, dravne, nacionalne, vjerske. U prvom planu su ideje: slavenstvo, sloboda, narod i ovjeanstvo. Govorei o veliini slavenstva on velia poljskog kraljevia Vladislava, pobjednika kod Hoima kao glavno lice u oslobaanju itavog slavenstva. Sa posebno ljubavi opisuje srednjovjekovnu Srbiju u kojoj su, kako historiari kau, potomci nekadanjih vladara morali ivjeti kao pastiri. Narodnu pjesmu jugoslavenskih naroda uzdigao je kao najviu vrijednost dovodei je u vezu sa Orfejem. Svoj narod je znao slovinskim shvatajui Slavene kao cjelinu. Zanimljivo je da je piui svoj ep Gunduli esto odstupao od historijske istine to ugroava istraivanja o autentinosti djela. Tako uvodi epizode koje nisu poznate u stvarnosti tog doba ( pria o Sokolici i Krunoslavi), detalje koji nisu istiniti, scene koje preuveliava naglaavajui svim silama tursku silu kao zlo, a svoj narod kao zatitnika istine, pravde i slobode. Tu su i poznate Gundulieve kranske meditacije o prolaznosti ivota, filozofska razmatranja o ljudima, srei, nesrei, ljubavi i mrnji i sl. Osman je napisan u osmercima koji su definitivno Gundulievom zaslugom prevladali u pisanoj knjevnosti ime Gunduli formalno direktno nastavlja stih narodne lirske pjesme i drugih anrova narodne poezije. U djelu treba ukazati i na znaaj Gundulievih likova koji su naglaeno romantiki opisani kakve ih je kreirala viteka epske poezija u Evropi. Meutim, Gunduli nije uvijek uspijevao ui u psihologiju svojih likova, u razmatranje njihovih osobnih drama, ve je ostao na povrini, na dekorativnom i deklarativnom zahvatu. I Osman, glavna linost epa, nalazi se u situacijama koje su kao stvorene za dublji psiholoki prodor u njegovo bie - a ipak se ostalo vie na etiketiranju ideje, nego na konkretnoj individualizaciji linosti. Njegovi dugi monolozi nisu nita drugo nego autorovo razmiljanje o dobru i zlu, pravdi i nepravdi, ljubavi i mrnji. Osman je lik koji vie recituje stihove, gubi se u retorici, u patetici rijei, nego to psiholoki doivljava svoju sudbinu. Ipak, kad je rije, na primjer, o liku Mustafine majke ili Ali- pae, moe se rei da je Gunduli umio ui i dublje u psihlogiju tih junaka. Osman je neosporno najbolji hrvatski barokni ep, a temom se uklapa u ve prije naznaenu tzv. tursku problematiku, to ju je zapoeo Marko Maruli, a zavrio Ivan Maurani tvorac epa Smrt Smail-age engia. Cjelokupno njegovo djelo knjievni kritiari su podijelili na dva dijela: kransko-moralistiki i nacionalni. Gunduliev jezik je snaan i bljetav, razigran, rjeit i misaon. Ritmovi i rime su mu ive i snane,a u svakom djelu je uspio podogoti osnovni ton i raspoloenje: u Suzama je ono tmurno i teko, u Dubravci svjee i lepravo. Gundilieva djela prela su zbog svoje umjetnike vrijednosti granice i prostora i vremena, i imaju i danas svoju umjetniku i kulturno-historijsku vrijednost.
90
91 OD GUNDULIA DO ORIA
Teak poloaj Hrvata stvoren je mletakim i turskim osvajanjem u 15. i 16. st. nije se promijenio ni u 17. st. Razlika je samo to su se neki krajevi oslobodili, ali je zemlja i dalje bila raskomadana i pod razliitim uticajima. Krajevi su se zvali dalmatinski, ilirski, slovinski i sl. Uprkos svim problemima na elu kulturnih zbivanja je i dalje bio Dubrovnik. Za duhovni ivot Hrvata u 17. st. su bile vane te crkvene reforme u borbi protiv protestantizma i prevladavanja renesansnih raspoloenja. Taj veliki pokret katolike obnove zove se katolika protureformacija. Najjaa potpora ovom nastojanju crkve bio je isusovaki red osnovan u 16. st. koji su se pojavili prvo u Dubrovniku, kasnije u drugim hrvatskim krajevima. Isusovci su djelovali i kao misionari i kao crkveni ljudi i kao pisci i kao uitelji. Otvaraju isusovake kole, pa tako u Zagrebu 1607. otvaraju gimnaziju, zatim u Varadinu i Rijeci. Kasnije otvaraju akademije i fakultete. Oni afirmiu dramske predstave, prvo na latinskom, kasnije na hrvatskom jeziku. Podravaju knjievnost i to uglavnom ona djela crkvenog karaktera,a poinje se raditi i na pitanju stvaranja hrvatskog jezika. Narodni govor koji je prevladavao ranije u hrvatskoj knjievnosti mjesto nekada-njeg crkvenoslavenskog, bila je akavtina, narjeje tada mnogo rairenije nego danas. Ona se nametnula i dubrovakim pjesnicima u 15. st. mada su oni bili tokavci. Meutim, ve u 16. st. prevladava tokavtina,a na akavske prostore se doseljavaju tokavski doseljenici. Otac prve hrvatske gramatike se smatra Paanin Bartul Kai koji je 1604. napisao i objavio u Rimu. On je bio akavac i tokavtinu je okarakterisao kao bosanski govor. To je vrijeme oduevljenja za slavenski jezik i taj panslavizam su prihvatili mnogi hrvatski pisci kao ideju zajednitva junih Slavena. Najvie su na tome radili Dubrovanin Mavro Orbini i kasnije Juraj Kriani. 92 IGNJAT ORI (1575-1737)
Smatra se posljednjim znaajnijim dubrovakim pjesnikom. Poeo je pisati stihove vrlo mlad, sa 22 godine ivota stupio u isusovaki red i spalio dio svojih pjesama. Vrio razliite crkvene slube u Italiji i Dubrovniku, pisao poeziju i bavio se naunim radom. Pisao latinskim, talijanskim i hrvatskim jezikom. Pokuao je prvi da prikae knjievnu prolost Dubrovnika, ali djelo ima dosta manjkavosti, praznina i nedostataka. Mada se danas smatra prvim znanstvenim djelom o hrvatskoj knjievnosti. Od svojih radova tampao je spjev Mandaljena pokornica (1728) i prijevode nekih psalama Davidovih. urevieve lirske pjesme kao i ep nose neke crteo znaajne za baroknu knjievnost. Njihov pisac nije iao za tim, da iznese neposredne emocije, nego je pokuavao da sve zaogrne u mateforiku. Pisao i o ljubavi i o smrti, o dobru i zlu. Trudio se da nae teme koje niko do tada nije obraivao, pa je dolazio do bizarnih i neobinih rjeenja: djevojka dala cvijet da pomirie njen dragi, a cvijet bio otrovan i sl. Poznata mu je pjesma Razliite zgode nesretne ljubavi, ali je znaajno u njegovom djelu to to ima raskoan izbar, bogat i bujan stil, vjetina i takt.
Ignjat ori
Mandaljena pokornica je ep o eni koja se kaje zbog grijene prolosti i provodi dane u spilji daleko od domivine. Djelo odlijuje vie ljepota izraza nego psihologija linosti. Premda je po nekim obiljejima bio sljedbenik zapadnoevropske knjievnosti, urevi je istovremeno pokazao i mnogo smisla za tradiciju i jezik vlastitog naroda i svoj jezik, kao Gunduli, zvao je slovinskim. U nekim pjesmama upotrebljava ritam narodne pjesme i spominje njene linosti. 93
Naslovna strana monografije I.orevia iz 1730.
Osim ljubavne lirike pisao i popijevke u koje unosi kao i Frankopani, narodnu poeziju i to deseterac i druge narodne ritmove. Pisao izmeu Bunia i Frankopana i obiljeio svoje vrijeme u kom je bio razvijeniji i izgraeniji jezik. Pisao i ekloge u kojima su naglaene emocije,a glavne teme su ljubav u bogatoj i bujnoj prirodi. Uz sve to, pisao i aljivu poeziju u kojoj je u prvom planu lik smijeno zaljubljenog seljaka. Tako je nastao njegov Marunko, nesretni seoski mladi sa Mljeta koji pati za svojom Pavicom On misli da su ga opinili razni duhovi i arobnjaci i pokuava da im se otme.
94 Suze Marunkove iliti tuba ljuvena Marunka Mljeanina za Pavicom babopoljskom, sloeno po D. Injaciju Giorgi, opatu melitenskomu
Gdi u dublju, ke bez ploda obrasla je zemlja i kami i Vrbova lei voda meu trstjem i abami, ter okolo krijete i bjee uci i none kukovjee, - pus Marunko i samoan na trilju se tu nasloni, vas ueen i nemoan u ljuvenoj srceboni cije Pavice, za km gine, babopoljske djeviine. A Pavica za nj ne haje, neg u sukni do sred nog dalek bjei, kako da je on sotona petonoga, i krsti se od amanta kako od tenca legromanta. (...)
Dokle on bijedan i bez hari, gdje ga u srcu probod prijea, o hrek glavom tri udari, tri zahuka, tri zajea, a zatijem se plau jako maraviljat uze ovako: "Orsusimo rec' mi, Pave, emu ti sam mrze tako? Ti me bjei - ja gizdave slijedim dike tve svakako! Ne bje', Pave, bud' mi blaga, repimo se, Pave draga! Rec' mi u em sam ja stravijo, u em li te mogo uvrijedit? zna da sve sam rezistio tebe dvorit, sluit, slijedit? Plat' mi, slubu i hod' amo da sve konte smiuramo. Pr s kozami, konj s kobilom, ovan s ovcom ide i pase, a ti mene goni silom i nikako ne me uza se! To je ubit me, duo, oito, to je ivjet stravestito. Kad ti rekoh jue sjutra: "Sestro Pave, celiva' me!", ti u kuu skoi unutra, pak istra s tapom na me ljua negli paparata al' kukurijek esna iz Blata. (...) 95 Prije bih muzo kravu i enu, prije bih glavu izgubio negli tvoju obljubjenu dragu ljepos ostavio; zasve i zloes, pri tvom licu ubio bih etvericu. (...) Najbolje je asom asom da se bacim more u sinje il' se objesim ovijem pasom ondi stare vrh gloginje il' se noem proparan ti, - pojte od mene, legromanti! Ostaeve pou od spile ukopat se u dubinu, ke tu stoju neka vile bijedni ivot moj prikinu; a sad skupa tutti quanti nosite me, legromanti!"
PETAR ZRINJSKI (1621-1671)
Hrvatski velika i ban Petar Zrinjski potie iz poznate porodice Zrinjski, bavio se pisanjem i prevoenjem, pa je preveo s maarskog jezika na hrvatski epsko djelo svoga brata Nikole Adrianskog mora sirena (1660) i to na kajkavsko narjeje. Sredinji dio epa zauzima tema o opsadi Sigeta ime se Zrinski pridruio piscima koji su poput Brne Krnarutia i Pavla Ritera Vitezovia u sigetskoj tragediji pronalazili zanimljiv knjievni motiv. Dvadesetak godina poslije Zrinjskog, Vitezovi e napisati Oslobaanje Sigeta (1684), svoje prvo djelo na hrvatskom jeziku. Bio je praunuk sigetskog junaka i unuk poznatog pristae protestantizma i zatitnik pisaca reformacije, gospodar velikih posjeda irom Hrvatske. Obrazovani intelektualac i proslavljeni vojnik koji se odlikovao u borbi s Turcima postao je hrvatski ban 1665. godine. Nakon to je njegov brat, ban Nikola Zrinjski, poginuo. Nastavio je politiku svoga brata i zajedno sa urjakom Franom Krstom Frankopanom vodio tajne pregovore sa sultanom, pa su ih Habsburgovci pogubili u Bekom Novom Mjestu 1671. godine.
96
Kao pripadnik jedne od najimunijih i najslavnijih hrvatskih porodica Zrinjski bio je hrvatski ban, poglavar zemlje i vrio mnoge druge dunosti u najteim godinama hrvatske historije. Vodio brojne borbe s Turcima na pograninim podrujima i stekao visok ugled irom Evrope kao stub odbrane od turskih naleta prema Evropi. Meutim, imao je i protivnike, meu kojima je bila austrijska vlast koja nije eljela da feudalci u slavenskim zemljama previe ojaaju. Osjetivi poslije smrti svoga brata ulogu Austrije, stao je na elo pobunjenika i pripremao urotu protiv Habsburgovaca spreman na komporomis sa Francuskom, pa ak i sa Turskom. Kad je urota otkrivena bio je pozvan u Be i smaknut u Bekom Novom Mjestu 1671. godine zajedno sa svojim urjakom Krstom Frankopanom. Petar Zrinjski kao i Krsto Frankopan pisali su i poeziju, uglavnom poune pjesme i religiozne stihove. Poznavali su evropsku knjievnost i Zrinjski je podravao veze sa dubrovakim piscima. Osjetili su snagu i ljepotu narodne pjesme i koristili je u svojim djelima. Zrinjski nije bio originalan pjesnik. Jedina knjiga to ju je tampao je Adrijanskog mora sirena i to je parafraza maarske verzije njegovog starijeg brata Nikole. U temelju teme je bitka za Siget, ali je u djelo naglaena tendencija o looj saradnji ljudi meu sobom, o tragedijama junaka, jer im drugi nisu htjeli poslati pomo. Glavna misao je da Nijemcu ne treba vjerovati kao ni zimskom suncu. Knjiga ima i demokratska osjeanja, stih je dvanaesterac poznat od dubrovakih pjesnika, a napisana je, prema priznanju autora, za njegove ratnike. Petar Zrinjski, Fran Krsto Frankopan i Pavao Vitezovi su u 17. stoljeu digli hrvatski knjievnist na vii umjetniki nivo. 97 Historiari su naglaavali kako je sudbina porodice ubi-Zrinjski uvijek bila povezana sa sudbinom hrvatskog naroda. Ona je dala veliki broj znamenitih ljudi, a uz sve to, u svoje doba Nikola je bio i ugledni maarski knjievnik u tadanjoj slaboj maarskoj knjievnosti mada se uvijek deklarisao kao Hrvat. Braa se nisu mnogo razlikovala po godinama roenja, pa ni po ivotnim sudbinama: Nikola je roen 1620., a Petar 1621. u Vrbovcu. Ostali su rano bez oa, kolovala su se u Gracu, zatim u Trnavi gdje su usisali katoliki duh tog vremena. Po zavretku humanistikih nauka krenuli su na putovanje u Italiju. Oba su stekla visoka dravnika zvanja: Nikola je bio hrvatski ban do svoje nasilne smrti, a Petar je ubijen zajedno sa Krstom Frankopanom 1671. godine.
Viktor Madarsz (Csetnek, 1830. - Budimpeta, 1917.): Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan u tamnici u Bekome Novom Mjestu, 1864., Maarska nacionalna galerija u Budimpeti
FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643-1671)
Smatra se najznaajnijim i najizrazitijim kajkavskim pjesnikom 17. stoljea, mada za ivota nije objavio niti jedan stih. Taj tragini junak hrvatskog plemstva, pogubljen s Petrom Zrinskim u Bekom Novom Mjestu kao urotnik protiv Habsburke Monarhije, ostavio je u rukopisu zbirku pjesama neobino smjelu po svom sadraju, ponekad i sa lascivnim stihovima koji su se smatrali izuzetnim poetskim napretkom i hrabrou za svoje doba. Pisao ljubavne i ratnike pjesme i u njima pokazao izuzetan talent. Valja naglasiti da je on u hrvatsku knjievnost uveo deseteraki stih i da je prvi prevodilac Molijera na ovim prostorima. Frankopan je upao u urotu, a da u stvari ni sam nije znao kako. Imao je tek 28 godina kad je smaknut sa Petrom Zrinjskim, pa za ivota nije izdao nikakvu knjigu. Nije se znalo ni da pie. Tek kasnije pronaeni su neki rukopisi koji se smatraju da pripadaju ovom pjesniku i to u istranim spisima sudija u Beu i objavljeni su 200 godina poslije njegove smrti. 98
To je poezija koja pokazuje njegov irok pjesniki interes: bio je prevodilac Molijera, , pisao lirske pjesme od kojih je poznata zbirka Gartlic za as kratiti u kojoj ima ablonskih ljubavnih stihova, ali i nadahnutih motiva u kojima su u prvom planu njegovi lini doivljaji ljubavi. Pisao je i tarne pjesme popularne u njegovo doba jer su ih mnogi pisali, ali kritiari smatraju da su najznaajniji njegovi stihovi koje je napisao u tamnici i u kom u ispovijednom tonu govori o svojim patnjama u ivotu, osamljenosti, o tome kako je rano izgubio roditelje, kako su ga otrgnuli od ene i prijatelja i kako mlad umire. U poeziji je koristio stih narodne pjesme i na taj nain je postigao jednostavnost i neposrednost izraza kao rijetko koji hrvatski pisac njegovog doba. Fran Krsto Frankopan je bio velika izrazite umjetnike nadarenosti. Za ivota objavio samo jedno djelo, ep Elegija(1656), a napisao je mnogo drugih djela. Neke napisao kao zatoenik u bekom Novom Mjestu prije pogubljenja. Prevodio Molijera. I Frankopan se ugledao na tadanju talijansku poeziju, pa je napisao zbirku u kojoj ima i akavtine i kajkavtine i tokavtine. Zamiljena u poetku kao razbibriga, ova zbirka pisana u tamnici postala je sumorna ispovijest pjesnika o njegovom ivotu i svijetu. Glavne teme su ljubavi, idiline slike lovakog i pastirskog ivota i razmiljanje o nestaloj srei. Ima i aljivih pjesama u kojima ala ponekad ide do nepristojnosti.
99 Muea ljubav U muanju trvdnom je zaljubljen ivil, Milost, najam, dragost prositi elii, Od vile predrage, vim se ni podstupil, Neg z vustmi je mual, srcem govorei, Z gustim zdihavanjem plamen svoj skazival, ude, razmilaju u njem izgoriti, Prem ne prosil milost, milost je ufival, Z mueim jezikom htil to izprositi. timal je nevojlnik z muanjem bit srian, Al gorui plamen nastal objaati, Da ni mogal dalje prebolit nesrian, Neg kot verna Fenix moral izagati. Tako slue, mue oh prez smilovanja, U ljubavi stalan volil pretrpiti; Zamiru je timal pomo, zazivanja, Ne hte re: vrmiram, moral je umriti.
Zanimljivo je da je osjetio ljepotu narodnog jezika i prvi u nau poeziju uveo narodni deseterac koji je koristio naroito u veselim ljubavnim romansama.
JURAJ KRIANI( 1618-1683)
Teolog, knjievnik, politiar i pisac. Porijeklom plemi iz blizine Karlovca kolovao se u Zagrebu i Gracu, a doktorirao teologiju u Rimu. Bio ideolog ujedinjenja svih Slovena pod okriljem Rusije i pristalica ujedinjenja istone i zapadne crkve. U vezi s tim otiao je u Rusiju, jedno vrijeme bio u carskoj slubi,a zatim prognan u Sibir gdje je proveo 15 godina. Zatim dolazi u Poljsku gdje se zakaluerio i poginuo u vojsci jana Sobjetskog za vrijeme opsade Bea. Kriani je bio isusovac, uio u Rimu, mnogo putovao i ostavio knjigu Politika koja nema neki vei umjetniki domet. U svojim je djelima razvijao ideju o jedinstvu slavenskih naroda, da bi Rusi trebali biti na elu tog ujedinjenja. Kritikovao je mane svoga doba, kulturnu zaputenost i zaostalost pojedinih naroda. I ukazivao da se mnogo toga moe nauiti od zapadnoevropskih naroda. Takve ideje su bile sumnjive ruskim vlastima koje su ga protjerale u Sibir odakle su ga tek pred smrt pustili. Le mu je pronaen meu poginulim poljskim vojnicima u vrijeme turske opsade Bea. Pisao je mjeavinom staroslavenskog, ruskog i hrvatskog jezika i napisao brojna djela o jeziku i neka djela politikog sadraja. Zalagao se za razvoj trgovine, zanatstva, rudarstva i smatrao da su to temelji razvoja knjievnosti i kulture uopte. Poznato mu je djelo Politika ili Razgovori o vladalatvu.
PAVAO RITER VITEZOVI (1650-1713)
Za razliku od Kriania, Vitezovi (rodom iz Senja) se razvio u jednog od najznaajnijih hrvatskih pisaca svoga doba. Po zvanju svetenik, po klasnoj pripadnosti feudalac, bio je vrlo obrazovan i djelovao je kao historiar, pjesnik, tampar, 100 leksikograf, urednik kalendara i sve drugo to je bilo potrebno kako bi uticao na razvoj svijesti svoga naroda o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti. Pisao na latinskom i hrvatskom jeziku, a najvanije mu je djelo na hrvatskom Odiljenje sigetsko koje govori o borbi za Siget. Napisao je i prvu naunu knjigu o Srbiji i njenom poloaju u to doba, i moe se s pravom rei da je bio prvi profesionalni hrvatski pisac. Bavio se i pitanjem knjievnog jezika i pravopisa sa istim ciljem: da ponudi latinicu prilikom ujedinjenja svih naroda kao jedinstveno pismo i tako stvori jedinstven knjievno jezik. Najvei dio njegovih tekstova u to doba nije mogao biti tampan, a njegova sudbina je bila slina sudbini Juraja Kriania u carskoj Rusiji. Siromaan intelektualac koji je ivio od svoga rada, htio se ekonomski osamostaliti na taj nain to je od cara, kome je bio slubeni historiar, dobio na dar imanje u blizini Zagreba, ali je protiv njega ustalo zagrebako plemstvo koje ga je otjeralo sa imanja i pobjegao je u Be da trai zatitu od dvora, gdje je umro u bijedi. Dok su nai pisci 16. i 17. st. bili veinom gradski patriciji i plemii ili velikai, Vitezovi je jedan od prvih poznatijih pisaca od zanata koji se iskljuivo tim bavio. Pavao Ritter koji se u knjievnosti sam nazvao Vitezovi je pisac iz Senja porijeklom Nijemac i otac mu je za ratne zasluge dobio plemiku titulu. Mnogo putovao, kolovao se u evropskim gradovima, a po povratku vrio razliite slube u Senju: bio poslanik grada senja na saboru u oprunu i na carskom dvoru u Beu. Poslije osloboenja Like i Krbave imenovan je likim podupanom (1691),ali su ti krajevi uskoro pripali Vojnikoj krajini. 1694. u Zagrebu je otvorena Hrvatska tirkara i on je bio njen upravitelj. Bio je u komisijama za razgranienje Austrije i Turske, branio i dokazivao hrvatske granice, ali je u tome imao malo uspjeha. Problema sa ostalom vlastelom imao je i pred smrt kad mu je uzeta uprava nad Zagrebakom tiskarom, te jedan dvorac koji mu je bio dodijeljen. Kako je imao u Hrvatskoj veliki broj protivnika poblai se u Be gdje je umro razoaran i ojaen 1713. godine. Jo u mladosti je pisao stihove, na latinskom i hrvatskom, uglavnom poslanice i pridognice upuene znancima i prijateljima. Pisao o prilikama svoga doba, pa se u tim djelima i danas moe nai mnogo zanimljivih dokumentarnih podataka. Glavno mu je pjesniko djelo Opsada sigetska(1684) koje se sastoji od velikog broja zasebnih pjesama o sigetskoj bici sa Turcima u obliku poslanica, nadgrobnica, monologa i dijaloga. Najvie govori o hrabrosti i plemstvu Zrinjskih.Historiari tvrde da je u prvom redu bio historiar koji se zanimao za historijsku i kulturnu prolost svoga naroda i koji je razvio znaajan puko.-prosvjetiteljski rad u svoje doba. Osobito se ukazuje na njegov znaaj u radu na jeziku i pravopisu. Izradio je jeziku osnovu drei se naela da se svaki glas oznai sa jednim slobom kad god je to mogue. Tako je udario temelje hrvatskom knjievnom jeziku. Bio je akavac, ivio u zagrebakom kajkavskom kraju,a poznavao i tokavtinu, pa je znao za sve jezike probleme nai najbolje rjeenja. Plod njegova rada oko jezika je bio latinsko-hrvatski rjenik Lexicon latino-illyricum, u kojem se pronalaze rijei svih hrvatskih narjeja. Takoer se zalagao da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska tj. da svaki glas ima svoje, uvijek jednako, slovo. Predlagao je i uporabu dijakritikih znakova u hrvatskom pravopisu i tako bio ispred svog vremena. Pokazalo se da je svojim radom bio pretea Ilirskog preporoda. U svojim je djelima Ritter Vitezovi oslikava socijalne, politike, gospodarske i kulturne prilike svoga vremena. Njegova djela nisu naunog karaktera, ali bila su sredstvo kojim se budila hrvatska nacionalna svijest i borilo za ujedinjenje hrvatskih zemalja. Po tom pitanju moda je najznaajnije njegovo djelo Croatia rediviva (Oivljena Hrvatska) u kojem se zalae za ujedinjenje svih Slavena pod hrvatskim 101 imenom. To djelo e imati znaajan utjecaj na druga dva hrvatska velikana - Ljudevita Gaja i Antu Starevia. Najpoznatija djela: Croatia rediviva (Oivjela Hrvatska, 1700.) Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio (1701.) Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta (1703.) Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti (1704) Bosna captiva (1712) 102 SRPSKA KNJIEVNOST U 17. STOLJEU
Kako je Srbija u to vrijeme bila pod turskom vlau srpska knjievnost tog doba nije imala neka znaajnija djela i pisce koja bi se mogla razmatrati kao predstavnici svoga doba, jer se uglavnom razvijala u crkvenom duhu i crkvenim krugovima. Znaajan pisac tog doba je pop Pajsije (1550-1647) koji je stvarao u 17. st. On je obilazio manastire, prikupljao stare rukopise, sokolio preostale kaluere na prepisivaki rad. Sam je napisao biografiju posljednjeg srpskog cara Uroa,koji je bio vie legenda nego ivotopis. Provale Turaka i postepeno osvajanje srpskih dravica zaustavilo je srpsku knjievnost jo pred kraj Srednjeg vijeka u njezinom razvoju. Bitkom na Kosovu (1389) i padom Smedereva(1459), posljednje srpske odbrambene linije, Srbija je postala turski paaluk i u njoj nestaje svih uvjeta da se nastavi srpska tradicija. Nastaje iseljavanje Srba na sigurnija podruja,a najvea je seoba sa patrijarhom Arsenijem III Crnojeviem u(1690) u Ugarsku. Meu narodom je bio veliki broj kaluera koji su pokuali obnoviti knjievni rad i to ona djela koja su im potrebna za crkvenu slubu,ali je taj rad bio slabog kvaliteta. Meu njima je bilo dosta kaluera iz Rae na savi koji su bili poznati po prepisivanju brojnih knjiga i u Sentandreji kod Pete su nastavili svoj prepisivaki rad, a neki su se bavili i originalnim knjievnim radom. Srbi su poslije velike seobe (1690) doli u Ugarsku u naprednu, ali negostoljubivu sredinu. Austrija im nije dala nikakva graanska ni narodna prava smatrajui ih samo vjerskom sektom. Da bi se zatitili od pokuaja katolike Austrije da ih prevedu na svoju vjeru Srbi se obraaju Rusiji sa molbom da im poalju crkvene knjige, uitelje i pravoslavne svetenike. Rusi su se odazvali i slali svoje knjige to nije bilo po volji Austrije i ona je zabranila uvoz ruskih knjiga u krajeve naseljene Srbima, pa su ih Srbi opet sami pisali i prepisivali na nekoj mjeavini srpskog jezika i jezika rusko-crkvenih knjiga. Koji su nazvali slavenosrpski kojim su pisali bneki srpski pisci kroz itavo 18. stoljee. Knjievnost pisana tim jezikom je bila crkvena i bogoslovska i potpuno tua narodu, jer narod nije razumio jezik tih knjiga. To sve traje do pojave Dositeja Obradovia koji je prvi poeo pisati narodnim jezikom, odnosno do Vuka Karadia koji se u II deceniji 19. st. poeo boriti da na mjesto crkvenog jezika uvede u knjievnost narodni jezik. I meu kaluerima Raanima je bilo pisaca koji su vidjeli opasnost to prijeti narodu zbog takvog stanja u prosvjeti i kulturi, pa je Gavrilo Stefanovi Venclovi Raanin prvi predloio da se knjige za crkvu piu i dalje crkvenim jezikom, ali ako se knjige piu za narod, onda ih treba pisati narodnim jezikom. Meutim, nije imao mnogo pristalica. I tako se i u srpskoj knjievnosti deava ono to se deavalo u hrvatskoj i slovenakoj knjievnosti: dok se u evropskoj knjievnosti ire prosvjetiteljske ideje, a u prvom redu knjigama , kod naih naroda se jo uvijek vre napori na ouvanju vjerske samostalnosti. Srbi prepisuju stare crkvene knjige pisane staroslavenskim i crkvenoslavenskim jezikom, Hrvati sluaju crkvena prikazanja i piu u baroknom stilu ljubavne pjesme, Slovenci produavaju borbu za prosvjetnu, kulturnu i vjersku samostalnost od uticaja sa svih strana i nalaze se izmeu Luterovih pristalica i jezuitskih svetenika od kojih ih i jedni i drugi uvjeravaju da su ostali bliski biblijskoj kranskoj nauci. U Bosni koja je bila pod turskom vlau mladi ljudi se koluju na Orijentu i piu perzijskim, turskim i arapskim jezikom, a neki piu i bosanskim jezikom uglavnom teme rodoljubivog karaktera. 103 OPTE PRILIKE U PRVOJ POLOVINI XVIII VIJEKA KOD JUNOSLAVENSKIH NARODA
Situacija u Evropi u 18. st. je bila takva da je u njoj vladala rasko vladajuih klasa, a narod je ivio u bijedi i siromatvu. Tako je bilo i kod junoslavenskih naroda, samo to kod njih nije bilo izrazito bogatog i imunog graanstva kao to je bila buroazija na Zapadu, a neki krajevi su se tek oslobodili od Turaka i narod je ivio u zaostalosti i bijedi. U 18. st. u Austriji je jo uvijek vladao feudalizam koji je vrio snaan pritisak na narod, uzimao svoje dadbine, provodio svoju silu. Naroito se to sve odrazilo u Hrvatskoj koja je bila u najbliim kontaktima sa zapadnoevropskim zemljama. Vlastela je putovala po evropskim gradovima i na putovanjima stekla iroko obrazovanje o knjievnim i kulturnim, pa i politikim kretanjima tog doba. Najvei potresi su bili u Slavoniji koja se oslobodila od Turaka, ali je bogata slavonska zemlja podijeljena stranim feudalcima, a ne narodu, pa su domai seljaci postali njihovi kmetovi. Bilo je i teih situacija, pa historiari (Barac) tvrde da su neki seljaci iz Slavonije bjeali u Bosnu ponovo pod Turke. U II pol. 18. st. u Zagrebu se razvija knjievni i kulturni ivot. Dolaze njemaka pozorita, piu se djela raznih tema i anrova. U Srbiji je jedan dio stanovnitva bio pod Austrijom, jer su im te vlasti obeale nacionalnu i vjersku slobodu, u zamjenu za vojnike usluge koje bi im Srbi dali. Najvei dio naroda se bavio poljoprivredom, neki trgovinom i zanatima. Veliki broj je pohaao austrijske kole i tako stekao obrazovanje. Srbi su bjeei pred Turcima formirali svoja naselja i oko Pete i Bea. Poela se stvarati srpska buroazija. Meutim, pravoslavlje srpsko ih je dijelilo od ostalih susjednih naroda, pa i onih koji su ta tim prostorima vladali (Austrija), a srpska pravoslavna crkva dugo je bila ne samo crkvena, nego i svjetovna vlast. Bogatai su brojne manastire zasipali bogatstvom gledajui u njima simbole srpskog identiteta i opstojnosti. ivot pod Turcima u ostalim krajevima (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija) bio je teak i pun bijede i siromatva, pa se u tim krajevima nije razvijao knjievni i kulturni ivot kao u zemaljama Evrope. Jedino oni koji su prihvatili islam u turskim pokrajinama, obrazovali su se na turskom, arapskom ili perzijskom jeziku, kolovali se na istoku i sticali osnovna znanja iz orijentalne knjievnosti i kulture. Austrijska vlast je jaala svoju mo tako to je suzbijala mo domaeg plemstva u zemljama gdje su vladali,a naroito su se svojim liberalnim promjenama istakli Josip II i Marija Terezija. Za razliku od ostalih naroda Slovenci su bili u najboljem poloaju: njima je dozvoljeno da svoju knjievnost i kulturu njeguju na slovenskom jeziku, dok je i tu, kao i u drugim krajevima, prednost dana njemakom jeziku. Zato vrijeme vladavine Josipa II historiari nazivaju vrijeme germanizacije junoslavenskih naroda, pa je krajem 18. vijeka sve manja vlast bila domaih ljudi, a sve vea vlast stranaca. Prva polovina 18. stoljea donosi brojne promjene i u politici i kulturi i ekonomiji, pa time i u samoj knjievnosti. Nakon baroka dolazi do gaenja mnogih oblika ivota i rada u Evropi i nakon dva stoljea blistave knjievnosti nastaje praznina koju nisu mogli popuniti ni jedan pjesnik tog doba. Kako je proao period hedonistikog odnosa prema ivotu i svijetu, pisci ponovo poinju da obrauju teme koje su sebi nose ozbiljnost, filozofiju i crkvenu tematiku, pa nastaju uglavnom u manjem broju lirska, a vie filozofsko-epska djela. 104 HRVATSKA KNJIEVNOST U 18. STOLJEU
Hrvatska je u 18. st. doivjela mnogo promjena u politikoj i drutvenoj strukturi. Najvei dio je bio slobodan od turaka, ali su njenu slobodu ometali drugi: irenje Mletake republike, jaanje habsburke monarhije, stvaranje Vojne krajine, svojatanja Maara nekih krajeva i najzad, nadiranje Napoleonovo krajem 18. st. Kulturne i politike prilike su bile odraz tih dogaaja. Kulturni rad nije imao planski ni sistemski karakter, ve se odvijao stihijno,a osobit je bio problem nedostatak jedinstvenog knjievnog jezika i pravopisa. To je pitanje nakon pokuaja Pavla Vitezovia ponovo 100 godina skinuto sa dnevnog reda. Dubrovnik je u to doba prekinuo svoju knjievnu tradiciju i to je poetak naunog rada u knjievnosti kad rade razni naunici i vrijeme prevoenja kad se prevodi sa mnogih jezika, osobito sa latinskog, grkog i francuskog. Meu dubrovakim pjesnicima tog doba se izdvajaju Ignjat urevi i Ivan Gunduli, to je vrijeme kad se radi na jeziku i pravopisu, kad se sakupljaju razna djela iz narodne tradicije, kad nastaju razni zbornici narodnih pjesama. Vrijeme kad radi Ruer Bokovi (1711-1787), zatim od poznatijih Marko Bruerovi, Rajmund Kuni i drugi.. Zbog politike rastrganosti hrvatskih zemalja razvijala se hrvatska knjievnost i u 18. st. u etiri dijela, sa etiri razliita narjeja, etiri pravopisa i brojnim drugim problemima koje donosi razjedinjenost.
Zbog sve manje vanosti Jadranskog mora u svjetskom prometu gubi znaaj i Dubrovnik, pa i kulturni primat koji je nekad imao. I u 18. st. u njemu jaa graanstvo. Istina, knjievni ivot je bio i dalje intenzivan, izvode se drame, prevode Molijerove komedije, pie poezija i proza, prevodi se sa latinskog i talijanskog jezika. To je vrijeme kad veliki broj hrvatskih pisaca pie u stilu evropskog baroka. Djela su pisana za obrazovane sojeve, a narod je njegovao usmeno stvaralatvo. Ignjat urevi, pjesnik koji je pisao lirsku poeziju i tematikom se naslanja na svog prethodnika Divu Bunia-Vuia religiozno-retorikim epom Uzdasi Magdalene pokornice (1728) govori o ljubavi biblijske grijenice, a Suze Marunkove je tip parodije to je zapoeo njegov prethodnik Stijepo urevi(ori) kominim epom Dervi. Djela pie za barok karakteristinim estercima s povremenim koritenjem desteraca, te pukom intonacijom i s mnogo folklornih elemenata. Tako on u stvari parodira barkonu poeziju. urevi je tipini predstavnik narataja pisaca koji je doivljavao prijelaz iz baroka u razdoblje racionalizma to potvruje i njegovo djelo: uz spomenute tekstove sa svim obiljejima baroknog izraza, pisao je i stihove na latinskom, kao i biografije poznatih Dubrovana. I urevi je provodio burnu renesansnu mladost koja je dolazila do izraaja u njegovoj ljubavnoj lirici, kojom se bavio u mladosti, a koja se skoro sva izgubila. Popularnost je stekao pjesmom Dervi koja je prva parodija u knjievnosti na ovim prostorima. Zaljubljeni dervi Dedo iskazuje na smijean nain - zapravo na nain trubadurskih pjesnika, prenio je i u hrvatsku knjievnost. U pjesmi ima vedrog humora koji je pojaan upotrebom turskih rijei kojima se slui zaljubljeni Dedo. urevi se bavio, kao i njegovi savremenici i religioznom poezijom, kao i Gunduli i Buni i preraivao psalme davidove u poeziju. Nakon baroka Dubrovaka knjievnost, ekonomija, pa i sama Dubrovaka Republika doivljavaju nagli knjievni, umjetniki, ekonomski i politiki pad, a na sve 105 strane Turci osvajaju veliki dio Evrope. To se odrazilo u svim segmentima ivota, pa i na knjievnosti. U knjievnosti kieni barok zamjenjuje racionalizam ili prosvjetiteljstvo, pravac koji u prvi plan stavlja razum kao pokreta svega to postoji na svijetu. Poznat liriar u Dubrovniku tog doba je Ignjat urevi, a nakon njega piu i drugi pjesnici uglavnom misaonu poeziju. To je vrijeme kad poetkom 19. stoljea, 1806. Francuzi dolaze u Dalmaciju. Piu se djela manje umjetnike vrijednosti na latinskom jeziku te naunim radom pojedinaca meu kojima je nesumnjivo najzapaenije ime Ruera Bokovia (1711-1787), pjesnika, matematiara i prije svega filozofa. Bilo je to razdoblje sve manje beletristike produ-kcije, a sve veeg interesovanja za nauku - u II pol. 18. st. u Dubrovniku se osnivaju tzv. akademije u kojima su se okupljali naunici iznosei rezultate svojih naunih istraivanja. Dalmacija je bila pod mletakom vlau do 1797,a kasnije,do 1805.pod francuskom upravom, a od 1806. do i sv. Rata pod vlau Austrije, pa je knjievno stvaralatvo bilo oskudno. Pisali su Filip Grabovac (1697-1749) i Andrija Kai Mioi (1704-1769). Kako su hrvatski krajevi jedno vrijeme bilo pod vlau razliitih zemalja i knjievnost i kultura su bili razliiti. Knjievnost se njegovala na tokavskom, kajkavskom i akavskom dijalektu. Odjeci Francuske revolucije i Napoleonovo uspostavljanje ilirskih provincija 1809. godine od Dalmacije do Istre, zapadnog dijela Koruke, Kranjske, Hrvatske, pa do desne obale Save i ua Une u neku ruku imalo je rezultat da su se narodi na ovim prostorima poeli upoznavati i zbliavati. Poela se javljati i knjievnost u kojoj se javljaju ideje ilirskog pokreta i ujedinjavanja svih naroda koji imaju zajedniki jezik, porijeklo i kulturu. Meu tim narodima se pojaava interesovanje za narodno stvaralatvo, kao i sve naglaenije nastojanje na tokavtini, kao temelju govora i pisanja na ovim prostorima i zajednikom knjievnom jeziku. Sve su to bili poeci buenja mlade graanske klase i isticanje onih ideja o narataju pisaca okupljenih tridesetih godina 19. st. oko hrvatskog narodnog i knjievnog preporoda. U vremenima velikih dogaaja i preloma u svim oblastima ivota, neki hrvatski krajevi, kao to je Dubrovnik, su naoko, sauvali svoj unutranji mir i stabilnost, jer im nije prijetila tako direktna opasnost od tuina kao drugim prostorima. Historiari smatraju ak da je vrijeme od 16. do 17. stoljea oznaeno kao procvat u svim oblicima ivota i rada u Dubrovniku. To je doba ekonomskog blagostanja, lagodnog uivanja i nepomuene vedrine. Naravno, bogatstvo je imalo i svoje posljedice. Luksuz, megalomaniju, raspusan ivot, odvajanje od vjere i crkve, kienje, laki moral i dr. Takvo stanje je trajalo do velikog potresa 1667. godine koji je poruio veliki broj zgrada i uzrokovao smrt velikog broja stanovnitva. To je vrijeme u kom je Dubrovnik dao svoje najvee pisce, meu kojima je i Ivan Gunduli,Junije Palmoti,Ivan Divo Buni,Stjepo Durevi, Ignjat ori, Antun Kanili(1699-1777), pjesnik iz Poege, nastavio tamo gdje je stao Ignjat ori i napisao veliki spjev Sveta Roalija, te filozofsko djelo Kamen pravi smutnje velike, Marko Bruerovi, Filip Grabovac, Andrija Kai Mioi i drugi. Na irim prostorima Hrvatske su u to doba su ivjeli i radili i drugi velikani hrvatske knjievnosti i kulture: Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Juraj Kriani, Pavao Riter Vitezovi i drugi.
106
FILIP GRABOVAC (1697?-1747)
Dalmacija i Dubrovnik. Kao i Slavonija i Hrvatska, u 18. st. dali su veliki broj pisaca koji su nastavili tradiciju svojih prethodnika. Pisali su lirske i epske pjesme, prevodili sa stranih jezika, uzimali teme iz antike knjievnosti i kulture. Kako je Dubrovnik gubio mo, tako je u njemu slabila i knjievnost. Osjeajui propadanje rodnog grada pisci su o tome pisali. Njihovo djelo zavisi od njihovog porijekla, a tako i idejna tendencija. Jedan dio pisaca koji potiu iz puka pisalo su o tekom ivotu puka i uglavnom su htjeli na narod djelovati prosvjetiteljski. Meu takvim piscima su se naroito istakli Filil Grabovac, Andrija Kai Mioi i Antun Matija Reljkovi.
Filip Grabovac pripada piscima 18. vijeka ija su rodoljubna raspoloenja, nova i smjela, bila znak buduih vremena. Grabovev ivotopis bio je tema istraivanja, no mnoge su pojedinosti ostale nepoznate. Tako i datum roenja. Pretpostavlja se da je roen potkraj 1697. ili poetkom 1698. u Podosoju kraj Vrlike. Prvu je pouku dobio od upnika u Vrlici, pa u franjevakim uilitima, najvjerojatnije na Visovcu. Nakon to je ovladao hrvatskim pismom, to jest bosanicom, lat inskim i talijanskim jezikom, te poloio ispit zrelosti, u Zaostrogu je stupio u franjevaki red. Studirao je teologiju i filozofiju, najvjerojatnije u Italiji. Godine 1726. je zareen te uskoro postaje vojni kapelan za hrvatske ete na mletakom podruju, sa sjeditem u Veroni. Otuda je esto putovao tamo gdje su bile hrvatske posade i pomagao vojnicima sunarodnjacima te samostanima u domovini. Pisao je o zaostalosti seljaka, tranju hrvatskih obrazovanih ljudi za stranim uzorima, naputanju domaih obiaja i sl. zato je napisao knjigu koja predstavlja zbirku razliitih pounih i zabavnih tekstova, u stihu i prozi. U njima govori o vjeri,obrazovanju,kulturi, moralu, ljubavi i sl. Stil mu iv. Opisuje ljude u tekim ivotnim situacijama koje spaava vjera. Pisao je u narodnim osmercima mnoga djela meu kojima se izdvaja rodoljubivo djelo Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga oliti rvackoga(1747). Grau za svoje ivotno djelo Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti arvackoga, kojim je otvorio put Kaiu, prikupljao je tijekom cijeloga kapelanskog ivota. Prvi dio Cvita sadri preteito duhovne motive, a drugi svjetovne razgovore, izkazanja vikova, vladanja kralja i kraljevstva, poetke epskih pjesama i nekoliko cjelovitih, te prosvjetiteljske upute. Cvit je pisan u prozi, ali i osmerakim i deseterakim stihom po uzoru na usmeno hrvatsko pjesnitvo. Grabovac je literarizirao svjetovne motive, nastavio tokavizaciju, a narodni leksik obogatio je svojim tvorenicama.
Cvit razgovora... je u stvari razgovor starca i mladia. Sastavljen je od dva dijela: prvi dio su moralno-pouni tekstovi u kojima se kroz pitanja i odgovore, propovijedi, 107 molitve i tubalice nude upute i savjeti o kranskom ivotu. U prvom dijelu se nalaze i dvije versificirane pripovijesti: Od Pile (govori o djeaku Pili koji je bio odvojen od roditelja, ali se nakon brojnih nevolja vratio kui roditeljima) i Od jednoga stranoga dogaaja u kojoj se govori o motivima incesta, ubojstvu roditelja i djece i dr. U drugom dijelu su tekstovi i stihovi svjetovne i vjerske tematike u kojima se pripovijeda o svjetskoj i hrvatskoj crkvenoj povijesti; tu su i pjesme u kojima se slavi i velia prolost Dalmacije, pjeva o bitkama s Turcima, gdje posebno do izraaja dolazi Grabovevo rodoljublje. Posebno se izdvaja pjesma Slava Dalmacije u kojoj govori o slavnoj prolosti, ali i kritiki progovara o sadanjem tunom poloaju (i sudbini Rvata) njegove Dalmacije pod mletakom vlau. Kada je Cvit tampan 1747. u Mlecima, Filip Grabovac je lien slube, uhapen u Veroni i zatoen u tamnicu Sottoi piombi. Knjige su mu spaljivane u Zadru, Splitu i Sinju. Sauvano je samo pet primjeraka.
Bruno Buli: Fra Filip Grabovac, zatoenik Mletake republike
Slava Dalmacije (odlomak) Dalmacijo, kruno svita, Eto spava puno lita: Mnogi vrsni bie ljudi, Da te nitko ne probudi, Ve Grabovac kasno doe, Buditi te on sam poe. Nut ustani malo gori Ter ti sa mnom progovori. Od koga si majka bila, I kriposna tvoja dila, to ji sada nije vie, Nut mi reci, kud se die? to si tako doli pala, U zemlju se ukopala? Kamo tvoja stara sila, kakva jesi prije bila? Nevirnici sad te gaze to si bila sad ne paze.
108
U emu je Grabovev grijeh? Ponajprije u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi, u kojima Dalmaciju izjednauje s Hrvatskom, ali to se hrvatski asnici odnarouju, neuvijeno izraava hrvatsko domoljublje. Iznesena stajalita Filipa Grabovca i suenje zbog njih, zapravo je jedna od prvih hrvatskih javnih pobuna protiv Mletake Republike. U zatvoru se uzaludno nadao milosti. Umro je 13. februara 1749., a pokopan je u sveenikoj grobnici na otoiu Svetoga Duha kraj Venecije.
ANDRIJA KAI MIOI (1704-1760)
Pjesnik koji je sam po sebi zanimljiva linost, jer je fratar kao i Grabovac, i to porijeklom "morlak", tj. dalmatinski seljak. Tipian pjesnik, kako historiari kau, na narodnu, jer su mu sva djela pisana narodnim jezikom. Pisao o historiji svoga naroda i pun sluha za narodnu poeziju napisao Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756) u kome se kazuje o kraljevima slovinskim, kako ih pjesnik zove. Ova knjiga je kronika u stilu opih kronika napisana u epskom desetercu.
Pisac je tako progovorio glasom koji je bio blizak i razumljiv upravo seljakim masama, pa je uspjeh knjige bio izvanredno velik. Knjiga se brzo nala u hrvatskim, bosanskim i srpskim krajevima, narod je itao i prenosio neke teme iz stoljea u stoljee. Pisana po ugledu na zapadnoevropske uzore sluila je i za obrazovanje mladih. U njoj je naglaena ideja o jednakosti ljudi, bez obzira na drutvene klase, ideja o potrebi jedinstva jugoslavenskih naroda, o potrebi nacionalne i vjerske tolerancije. Svoju popularnost je sauvala sve do dananjih dana. Kai je bio i ostao najpopularniji puki pisac. Biljei narodne pjesme, pie i sam u stihu junakog deseterca sa sredinjim likom albanskog kneza Skender-bega. U duhu prosvjetiteljske misli i sa romantiarskim zanosom Kai uspjeno rekonstruie prolost junih Slavena i tako je uspio oteti zaboravu znaajne linosti i dogaaje iz slavenske historije, stvarne i legendarne linosti i dogaaje svoje prolosti i svoga doba. Djelo je izraz iskrenih pjesnikovih rodoljubivih osjeanja koji su se razvijali na osnovu feudalnog shvaanja drutvenih odnosa, kakve je upoznao u tradiciji narodne poezije. Znaajno je da se ovim djelom Kai pridruio svima onima koji su tokavtinu nastojali prihvatiti kao jedinstveni knjievni jezik jo prije Gajeve pojave. Koliko je djelo bilo popularno vidi se i po tome to ga je Talijan Alberto Fortis, poznati prevodilac nae Hasanaginice, preveo na talijanski i tako ga predstavio van Hrvatske.
Historiari Kaia i kasnije Reljkovia sa djelom Satir iliti divji ovik smatraju najznaajnijim zaetnicima hrvatskog prosvjetiteljstva sa specifinim obiljejem - prosvjetiteljskim idejama proizalim iz pukog, a ne aristokratskog svjetonazora. Kai je kao franjevac vrio razliite dunosti u Hrvatkoj i Bosni. Upoznao zaostalost seljakih masa, njihov teak ivot, njihovu tradiciju, osobito epsku pjesmu. Pripadao pukim pjesnicima-prosvjetiteljima i 109 nastavio na mjestu gdje je stao Ignjat urevi. Bio franjevac vezan ivotom za samostan u Zaostrogu, pisao na latinskom i hrvatskom jeziku. Djelo Korabljica ((1760) gdje ve u naslovu aludira na Noemovu arku, a zatim poznato djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756). To je najpopularnija hrvatska puka knjiga u kojoj ima i epskih i lirskih narodnih pjesama i u kojoj pjeva od najstarijih dana starih Slavena do danas. U njoj defiluju slavni pojedinci iz slavnih porodica, opisane su borbe s Turcima i drugi dogaaji iz historije Hrvatske.
Razgovor ugodni naroda slovinskoga Bratu tiocu [Iz predgovora prvom izdanju Razgovora.] Po naravi je ovika svakoga svoj narod faliti, uzdizati i uzveliavati, i zato vide se mnoge knjige na svitlost iznesene, u kojim se tiju kralji, duke, markei, knezovi, gospoda, vitezovi, junaci i njiova junatva. Ma narod slovinski vazda je bio, kako se vidi, u tomu malo pomljiv, jer se malo stvari tije i nahodi od stari kralja, bana, gospode i dogaaja, koji su se dogaali u naim stranam. I da se posve ne izgube od stari vitezova uspomene, Gosp. Bog dao je naemu narodu tako pamet naravnu, da ono, to drugi narodi uzdre u knjigam, oni uzdre u pameti pivajui na sobetim, dernecim i po svim mistim, kuda putuju, pisme svoji kralja, bana, vitezova i vrsni junaka, koje premda nisu posve istinite, nita ne manje ima svaka dobar temelj od istine. elei dakle ja, da siromasi teaci i obani naroda slovinskoga, koji se naslauju u takizim pismam, mogu doi u poznanje, da njiove pisme i davorije nisu brez temelja istinita, na slubu istih siromaha dajem na svitlost ove knjiice skupljene, sloene i prinesene iz razliiti knjiga talijanski u jezik slovinski, u kojim e se viditi kralji, bani, gospoda i vitezovi slovinski, njiovi rati, junatva i sva dilovanja dobra i zla. Ma viruj mi, moj tioe potovani, da kada razgleda ovi moji trudak, vidie nesrino i nemirno stanje, u komu se nahoahu vai praukundidi u vrime slovinski vladaoca, i poznae estito, mirno i rajsko stanje, u komu se nahodimo sada pod krilom naega Privedroga Principa, za koga imamo u potribi nau krv proliti. Ako li ti pak ne budu ove knjiice ugodne, a ti ini bolje. Na peru ti sria, i da si mi zdrav i veseo!
110 ANTUN KANILI( 1699-1777)
Kako se poetkom 17. stoljea u nekim krajevima na Balkanu poinje iriti ideja slavenstva, i jaati uticaj tokavtine, sve vie pisaca je stvaralo svoja djela u tom duhu. To je vrijeme prosvjetiteljstva i racionalizma, istraivanja narodne tradicije, sakupljanja djela iz vlastitog naroda i pisanja po ugledu na anrove u narodnoj knjievnosti. Prevladavali su osmerac i deseterac, a pisao veliki broj pisaca, mada nisu uspjeli stii sjaj renesansne i barokne knjievnosti prethodnih stoljea. Jedan od znaajnih pisaca tog doba je i Antun Kanili koji se tematski i versifikacijom pridruuje onim dubrovakim pjesnicima (Buniu, ureviu) koji su ve ranije koristili biblijski motiv ene pokajnice- Kanili je pokazao umjetniku snagu u slikanju prirode. Poznato mu je djelo Kamen pravi smutnje velike, objavljeno poslije njegove smrti, a znaajno je po tome jer je napisano tokavskim knjievnim jezikom. Pjesnik iz Poege, autor mnogih pjesama, uglavnom lirskih i epskih, meu kojima se izdvaja Sveza Roalija (1780). U njoj obrauje istu temu kao i urevi u Mandaljeno pokornici o djevojci koja bjei od raskoi i kienja u osamu da okaje svoje grijehe predajui se pobonosti i savladavajui sve kunje. Kanili je neto dublje uao u psihologiju svoje junakinje, ima dosta uspjelih umjetnikih mjesta i lijepih opisa prirode. Stih poezije je dubrovaki dvanaesterac s dvostrukom rimom, djelo je nastalo u isusovakoj sredini gdje je pjesnik ivio, to se moe potvrditi po mnogim detaljima.
111 SVETA ROXALIA - ostvarenje koje je pisano u obliku pisma to ga svetica Roalija pie iz pustinje svojim roditeljima. U njemu, starim dvanaestercima, pripovijeda svetica svoj grijeni svjetovni ivot, nagli preokret u dui i napokon pokajniki ivot u pustinji. Spjev pati od digresije i preopirnosti, ali Kanili pokazuje zavidan smisao za uoavanje pojedinosti i za lako pjesniko izraavanje.
112 POSVJETITELJSTVO, PSEUDOKLASICIZAM I RACIONALIZAM. POLITIKE I KULTURNE PRILIKE NA JUNOSLAVENSKIM PROSTORIMA U XVIII V.
Epoha preporoda zavrila je velikim dogaajem koji je ostavio ogroman uticaj na kasniji duhovni razvitak Evrope reformacijom. 17. vijek je obiljeen borbom koja se vodila gotovo u svim evropskim dravama borbom katolike crkve sa reformatorskim pokretom, sa tenjom evropskih drava da se oslobode vlasti Rima. Ovoj tenji pridruio se i drugi proces: razvitak apsolutizma i istovremeno, tenja niih klasa da uestvuju u dravnoj upravi. Otuda i borba izmeu vladara i viih klasa koje ih podravaju s jedne strane, protiv niih stalea koji trae svoja ljudska i ekonomska prava i slobode. To je uinilo da knjievnost ovoga vremena dobije dijelom teoloki karakter, u kom se ogledaju sporovi izmeu katolicizma i reformacije i dijelom umjetniki karakter u kom se ogledaju ukusi dvorskog plemstva,a ima i djela koja kritikuju raspusan ivot tog plemstva. Krajem 17. st. u Francuskoj vlada Luj XIV koji je predstavljao sjaj i trijumf apsolutizma, u Njemakoj vlada Fridrih Viljem koji je stvorio monu Prusku, a Engleska se jo ranije izborila za svoje slobode, pa u njoj nastaju prva djela svjetovnog karaktera. Najznaajniji predstavnik je Don Milton (1608-1674) koji opisuje borbu engleskog naroda za slobodu ( poema Izgubljeni raj, Samson, Povraeni raj i dr.) To je vrijeme kad se javljaju i filozofi Hobs (ovjek je ovjeku vuk) i Don Lok (1632-1704) (Teorija saznanja) U 17. st. u Francuskoj jo prije pojave racionalizma nastala je i brzo se rairila knjievna struja koju je karakterisalo ugledanje na poznata klasina djela antike kulture i umjetnosti. Zbog formalistikog ugledanja na klasinu umjetnost ta knjievna struja nazvana je pseudolkasicizam. Francuska je u doba apsolutistike vladavine Luja XIV (1643-1715) doivljavala krupne potrese i pregrupisavanja u klasinoj strukturi svoga drutva. Luj XIV je unitio feudalizam i svu vlast uzeo u svoje ruke a umanjio je i uticaj crkve. Mo feudalaca je slabila, a sa njom i vlast njihovog ideolokog branioca crkve. Ograniivi uticaj tih svojih najjaih suparnika, kralj je i buroaziju potinio pod svoju vlast i tako je nastala vrijeme u kojoj je jedan ovjek itavu dravu poistovijetio sa svojom linou (Drava to sam ja!). Ekonomski teret njegovih ratova snosila je prvenstveno boroazija , dok se plemstvo traili neke privilegije od njega. Na kraljevom dvoru se uvodi nevieno raskoan ivot i ceremonijal u kom su uestvovale sve vie klase, a u centru je bila kraljeva linost. Stvara se naroiti tip odnosa i ponaanja, ljudska linost se tipizira. Uticaj takvog ivota se brzo prenio u knjievnost i kulturu, pa se javljaju dvorski teoretiari i pisci koji prije svega slave kraljevu linost i mo, dok su posebne ustanove propisivale sadraje i nain stvaranja knjievnog djela. Knjievnost tog vremena je nosila puno obiljeje takvog duha i zahtjeva. Odreena ukusom dvora, ona se razvijala bez linog izraza i bez subjektivnih i doivljenih osjeanja. Zato se i zove dvorska knjievnost iji teoretiar Boalo (1630- 1711) u djelu Pjesnika umjetnost postavlja zahtjeve kojih se pisci moraju pridravati. Klasini umjetnici i pisci uzimani su za stalni i nedostian uzor. Boalo trai da se svaka knjievna vrsta stvara po unaprijed odreenim shvatanjima traginog, lijepog i uzvienog ideala herojskog. On pie da postoje jednom zauvijek dati zakoni lijepoga i da tim zakonima svaki pisac mora da se potinjava. To je, razumije se, bilo nenauno i nehistorijsko tumaenje ideolokih i estetskih principa koji su proglaavani za vjene i nepromjenljive kategorije. Herojski podvizi postaju est motiv knjievnog djela i kome je bilo mnogo vie verbalnog i racionalnog, nego linog i emotivnog. 113 Posebna panja se poklanja jeziku, stilu. Koji je prvenstveno morao biti jasan, uzvien i neobino naglaen u izrazu. Tako se stvara pseudoklasicistika knjievnost koja je u svemu bila potinjena ukusu dvorskih krugova i u kojoj je dominirala uzviena i herojska rije. Gotovo centralna pjesnikavrsta toga doba je bila ODA kojom su se jednoobrazno uzvienim rjenikom, ali bez stvarnog osjeanja slavile pojedine visoke linosti sa dvora ili krupni dogaaji. U tom stvaranju pseudoklasiara naroito se njegovala drama. Linosti drama ematski i jednostrano, najee samo s jednom naglaenom karakternom odlikom. Likovi su redovno bili nosioci pojedinih ljudskih strasti koje su u njima stalno naglaavane i isticane. Tako su, umjesto likova sa sloenim individualnim osobinama, stvarane tipizirane linosti koje su u simetrinom sklopu drama uvijek predstavljale ematsko olienje neke ljudske strasti, mane ili vrline. Nakon vladavine Luja XIV vii stalei ive i dalje raskalaeno , religija je ismijavana, porodica nije postojala, brana vjernost i ljubav smatrane su niim vrlinama. Glavno mjerilo vrijednosti ovjeka bilo je njegovo porijeklo. U to vrijeme se izdvaja inteligencija koja se trudila da svojim djelima osvijetli dogaaje, trae veze, vrijednosti i dokaze, pa se javlja u 18. st. filozofija koja predstavlja opti duh i naunu misao tog doba. U centru panje naunika je da se afirmie razum kao osnovno mjerilo ljudske vrijednosti, pa se ta tenja koja je nastala u Francuskoj i prihvaena ubrzo u susjednim zemljama zove r a c i o n a l i z a m . Filozofi su buroaskog porijekla i te ideje provode u svojim djelima. Poznati su Volter i Monteskije ( Duh zakona) i Didro koje nazivaju teoretiarima prosveenog apsolutizma. U kojoj prevladava misao da je vladar glavna upravna sila, da narod treba da upravlja vlau i sl. Ruso afirmie misao da se ovjek raa slobodan,a itav ivot je u okovima. Naroito govori o potrebi vaspitanja iji je cilj da se prije svega stvori ovjek, a tek onda strunjak za neku oblast. To je vrijeme kad se javlja i novi knjievni pravac koji historiari knjievnosti nazivaju s e n t i m e n t a l i z a m . To je sloen i raznovrstan pokret u 17. st. koji se razvija uporedo sa racionalizmom; postao je dijelom kao protest protiv suhoparnog rasuivanja vijeka prosveenosti, a i dijelom kao reakcija na pseudoklasinu pravilnost. U Engleskoj i Francuskoj sentimentalizmu prethodi pseudoklasicizam. Sentimentalna knjievnost uvodi male i beznaajne ljude u knjievnost, a psihologija je centralni predmet pieve panje. Kod pseudoklasinih junaka prevladava razum ili volja, a kod junaka buroaske knjievnosti osjeanje graeno na spokojnom, tihom i mirnom ivotu. Uz osjeanje slikaju i dirljive izlive njenosti koji kasnije kod pisaca prelaze u smijenu krajnost kao jedno od obiljehja buroaske knjievnosti. Sa promjenom junaka mijenja se i oblik djela: omiljeni oblik sentimentalistikih pisaca je dnevnik, pismo i sl. , jer takav oblik prua veu mogunost junacima za izlivanje linih osjeanja i iskazivanje raspoloenja. Grad i palaa su prestali da budu glavno mjesto radnje, pisci radnju prenose najee u selo. Pjesnici novog pravca idealizuju patrijarhalni ivot i prirodu, djela su im puna oduevljenih opisa prirode i izliva osjeanja koje ona budi u ovjeku. Oni brane prava srca i osjeanja to je naroito naglaeno kod Rusoa , pa sa Rusoom poinje i razoarenje u ideje vijeka prosveenosti i on je pravi praotac bolne disharmonije izmeu uzvienih tenji ovjeka i njegove ogranienosti. Zato se smatra da je on prethodnik svjetske tuge (Weltschmertz).
114 KNJIEVNO-PROSVJETITELJSKI RAD U 18. STOLJEU KOD JUNOSLAVENSKIH NARODA
Nakon renesanse i baroka u vrijeme kada su stvarali Marin Dri i Ivan Gunduli, knjievnost 18.vijeka predstavlja znaajan zaokret u promjeni knjievnih oblika. Period velikih stvaralaca u umjetnosti i knjievnosti, smijenio je period velikih naunih umova u oblasti prirodnih nauka, filozofije, historije i filologije. Nekadanje poetske zanose i umjetnike pobune, smijenio je je trezveni i racionalni prostup ivotu. Osnovni zahtjev knjievnog djela nije vie poetika i njegova umjetnika fikcija ve njegova prosvjetiteljska, obrazovna funkcija. Imaj odvanosti da se slui svojim razumom (Kant) postalo je geslo svih uenih ljudi ovog vijeka. Naroito se propagira kolovanje omladine bez razlike na stalee i spol i tampanje knjiga za narod na njemu razumljivom jeziku i pismu. Da bi se to uinilo, bilo je potrebno sprovesti neke reforme, kao to je na poetku 18. vijeka to uinio Petar Veliki, prvi prosvijeeni vladar i kao to e to sredinom vijeka uiniti Marija Terezija i Josif II. Ovaj novi koncept se prvo javio u vidu filozofskog razmiljanja u Engleskoj, a zatim Francuskoj, gdje su ga zagovarali najvei umovi tog doba iji se utjecaj potom osjetio i u Njemakoj i Rusiji. Prosvjetiteljske ideje prodrle su u ove krajeve s istoka i zapada, gdje su u ondanjim slubama bili domai ljudi. Najjai izraz tih ideja bio je u Slavoniji i Vojvodini, koje su bile pod Austrijom, tako da se tamo osjetile ideje i reforme prosvjeenih vladara Marije Terezije i Josifa II. One su obuhvatale reformu monakog ivota i kalendara, tj. ukidanje nekih manastira i velikog broja postova i vjerskih praznika, izuzimanje srpskih osnovnih kola iz ruku crkve u Vojvodini, obavezno kolovanje muke i enske djece, obezbjeenje uitelja, literature... S toga je i razumljivo da Slavonac Matija Antun Reljkovi (1732-1798) kao austrijski oficir, u svom djelu Satir iliti divji ovik, na vie mjesta slavi Mariju Tereziju koja svakoj slavonskoj upi odreuje uitelja i pomae Slavoniji da izae iz zaostalosti.
alji dite neka knjigu ui, I nedaj mu da se tokud mui ........ Jer sin mudar, on e znati stei ...... Neumitan raspe svekoliko Da bi bilo jo dvaput toliko
S obzirom na specifine uslove unutar monarhije i sprovoenje reformi, meu Srbima u Ugarskoj je prosvjetiteljski rad bio naroito izraen polovinom 18.vijeka. Prvi i jasniji izraz prosvjetiteljskih ideja nalazimo kod Zaharija Orfelina (1726-1785) pisca monografije o Petru Velikom, ije su kulturne reforme pozdravljali dubrovaki pjesnici. Izmeu Orfelina kao prvog i Dositeja Obradovia kao najpotpunijeg izraza prosvjetiteljskih ideja, itav je niz pisaca i kulturnih radnika. Dositej Obradovi (1740-1811) je jedan svoj programski tekst Pismo Haralampiju zapoeo odom prosvijeenom vladaru Josifu II, nazivajui njegovu epohu zlatnim vijekom. itav njegov rad, imao je za cilj optu korist njegovom narodu. Knjievnost prosvjetiteljstva historiari knjievnosti nazivaju onaj period kad umjesto neograniene ekspanzije osjeanja, razum sve naglaenije postaje glavnim pokretaem ovjekovih ivotnih manifestacija. U svim segmentima ljudskog ivota, od umjetnosti do politike je prisutna potreba za irenjem egzaktnog znanja (taan, potpun, suglasan 115 sa istinom, vjeran) i taj pokret pod razliitim imenima: racionalizam, prosvjetiteljstvo (u Austriji Jozefinizam)... Prosvjetiteljske ideje povezane s didaktiko-odgojnim tendencijama su ubrzo naile na plodno tlo i u nekim zemljana na Balkanu. 18. stoljee donosi ujedno sumrak bogate tradicije dubrovake umjetnosti, osobito knjievnosti, jer se gase duhovna i materijalna bogatstva Dubrovake Republike, a sa njim i stvaralatvo dugo dva stoljea. Ostali krajevi su bili pod Turcima koji su razvijali drugi oblik knjievnosti i kulture. Nakon njih za knjievno-prosvjetiteljski rad u 18. stoljeu su djela iz kulturnih i prosvjetnih ciljeva pisali Antun Ivoevi, Vid Doen, Adam Tadija Blagojevi i najobrazovaniji slavonski knjievnik Matija Petar Katani (1750-1825). On je izdao niz naunih spisa na latinskom jeziku i autor je prve hrvatske metrike.
MATIJA ANTUN RELJKOVI(1732-1798) Satir iliti divji ovik
Reljkovi je pjesnik racionalizma i prosvjetiteljstva i odlike tih knjievnih epoha vide se u svim njegovim djelima. Naavi se u jeku sedmogodinjeg rata u pruskom zarobljenitvu u Frankfurtu na Odri, doao je u dodir sa idejama prosvjetiteljstva koje je literarno osmislio. Djelu je namijenio izrazito praktino znaenje, jer je elio itatelje upozoriti na negativnost ekonomsko-drutvenog ivota Slavonije i probuditi narod da vie voli i bori se za svoj zaviaj i svoju slobodu. Djelo pie u duhu narodne pjesme uglavnom deseterakim stihom, ime ubrzo postaje popularan u pukim slojevima, pa i u Slavoniji. Pie o tome kako su u njegov kraj poslije Turaka doli feudalci iz tuine i crkveni ljudi razliitih crkvenih redova koji su propagirali svoje ideje i interese ne znajui se pribliiti narodu. Narod je trebalo podii iz zaostalosti, a niko nije bio zainteresiran za to. Reljkovi po zvanju oficir uestvovao je u sedmogodinjem ratu 1757 i bio zarobljen u Frankfurtu, pa je upoznao ivot u Evropi. Jo u ropstvu izdao je Satira i tampao u Drezdenu, a djelo je nailo na otpor kod konzervativaca. Satir je vaan i sa kulturno-historijskog aspekta i daje snanu sliku jednog prelaznog razdoblja i postaje narodni u najirem smislu rijei.
Satir iliti divji ovik
(Izbor iz djela) Uprvom dilu piva u vere Slavoncem a u drugom dilu Slavonac otpiva u vere Satiru SATIR PIVA U VERE SLAVONCEM KAZUJE LIPOTU LEAJA SLAVONIJE Slavonija, zemljo plemenita, vele ti si lipo uzorita, nakiena zelenim gorama, obaljana etirim vodama. Na priliku zemaljskoga raja rike teku sa etiri kraja: Od istoka Dunaj voda pliva, Od zapada studena Ilova, Od ponoi Drava voda mie, Kod Almaa u Dunav utie, A od podne Sava voda tee 116 I u Dunaj o Biograd ee. Po tebi se bijele gradovi Kao na vodi sivi labudovi: Brod, Gradiko, Osik i Varadin, - to je pram njih jal Ni jali Vidin! Jo varoe broji plemenite, koji tebe sa svih strana kite: Poega je i Virovitica, Cernik, Pakrac i jo Pleternica; i Valpovo, Kaptol, Kutijeva, od starine abacija ova; i Naice i joter Velika. Brod i Koba i Novogradika;1 pak je Ilok, Osik i Vukovar, i Vinkovci, arengrad, Djakovar, Ruma, Irig, Zemun, Mitrovica, i Slankamen dol nije Karlovca. Manastire takojer imade, evo sluaj, ako e da znade: jednog ima i Virovitica, lip manastir, to znaju i dica;
Pjesnik koji je u svako svoje djelo ugraivao prosvjetiteljske ideje i bio najpotpuniji i najpopularniji pisac svoga doba. Roen u slavonskoj Posavini, sin asnika i kao asnik se i sam borio u ratu protiv Turaka, jedno vrijeme bio zarobljen i proveo u zatvoru u frankfurtu na Odri. Poznavao evropsku knjievnost i njihove uticaje unosio u svoja djela u kojima se osjea uticaj brojnih mislilaca njegovog doba. Prevodio sa francuskog, njemakog i latinskog, napisao molitvenik namijenjen vojnicima, Novu slavonsku i nimaku gramatiku(1867.) s ortografijom, etimologijom, sintaksom i malim rjenikom za najnuniju konverzaciju i druga djela.
KAJKAVSKA KNJIEVNOST XVIII VIJEKA
Kako je 18. vijek vijek racionalizma i prosvjetiteljstva, gase se svijetle tradicije knjievnosti humanizma, renesanse i baroka koja je trajala dva stoljea i piu se uglavnom djela filozofsko-didaktikom smjera. To je vrijeme kad neki dijelovi Hrvatske, osobito sjeverna Hrvatska, prolazi kroz brojne promjene, jer na tim prostorima vladaju prvo Mletaka Republika, kasnije Francuska, pa Austrija do I sv. rata, pa je i knjievnost imala razliite tokove. Uz sve promjene, od otvorene talijanizacije i germanizacije, te kasnije maarizacije, u nekim hrvatskim krajevima narod je uspio sauvati autohtono kajkavsko narjeje koje se njeguje i danas. Uprkos svim pritiscima razvija se knjievnost na kajkavskom jeziku koja se nastavlja na tradicije iz 16. stoljea. Ova knjievnost je imala nekoliko znaajnih predstavnika, a kao prava knjievnost ravnopravna sa knjievnostima u ostalim krajevima, pred- stavila se tek djelom Tita Brezovakog i jo nekih pjesnika. Osim Tita Brezovakog u 18. i po. 19. stoljea jo djeluju kajkavski pisci: Adam Baltazar Kreli, Juraj Maljevac i Katarina Patai. To je vrijeme kad se zagovara teza da su Hrvati autohtoni na svome tlu jer su i stari iliri bili Hrvati. U to vrijeme kao profesor teologije ivi Tito Brezovaki (1757-1805), svetenik, poslije starjeina u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Smatra se najznaajnijim 117 dopreporodnim pjesnikom na kajkavskom jeziku, poslije Marina Dria i najistaknutijim hrvatskim komediografom. Prvo njegovo scensko djelo o svetom Aleksiju (1786) plod je isusovakog kazalita u Zagrebu, a najpoznatija je njegova komedija Matija grabancija dijak(1804) koja mu je obezbijedila trajno mjesto u hrvatskoj knjievnosti.. Druga njegova komedija Diogene(1823) govori o dvojici izgubljene brae koji trae jedan drugoga i iznosi na scenu sliku tadanjeg Zagreba. Djela nastala iz karnevalske dubrovake tradicije i po ugledu na razvijene evropske knjievnosti.
TIT BREZOVAKI(1757-1805)
Tit Brezovaki je kajkavsku knjievnost podigao na visok umjetniki nivo i omoguio joj da stane rame uz rame sa tokavskom knjievnou koja je u to doba njegovana u Hrvatskoj. Bio je talentiran komediograf i najkompetentniji kajkavski pisac starije hrvatske knjievnosti. Njegovo kazalino djelo prvo je koje je prikazano u Zagrebu i to Matija grabancija dijak. Kazalinim radom je nastavio tradiciju kajkavske dramske knjievnosti i njegovi tekstovi su jedini izvorni tekstovi u kajkavskoj dramskoj knjievnosti i kulturi do kraja 19. stoljea. Poznate su mu drame Sveti Aleksej, Matija Grabancija dijak, Diogene. Pisao uglavnom komedije koje su drutveno angairane i kritikuje sve drutvene slojeve i obraunava se sa feudalnim nainom ivota.U prvoj drami obrauje poznatu legendu o svecu koji mnogo godina ivi kao prosjak kod svojih, a oni ga ne prepoznaju. Druge su dvije pisane u stilu tadanjih prosvjetiteljskih ideja i sastavljene su od niza nepovezanih slika ija je zajednika ideja ideja slavenstva. Te slike spaja samo glavno lice koje se ne pojavljuje u svim slikama i koje je dato samo u naslovu. Grabancija je po narodnoj tradiciji ak koji je svrio i trinaestu kolu, pa zna i arolije. Diogene je sluga koji u isto vrijeme slui dva gospodara, u ovom sluaju dva brata koji se ne poznaju. . Djela su napisana s tendencijom da djeluju prosvjetno, da se njima suzbije praznovjerje, sebinost, pijanstvo i drugi ljudski poroci. Brezovaki je pokazao sposobnost da stvara zanimljiva i iva lica kao predstavnike pojedinih klasa: tu su plemii, inovnici, obrtnici, aci i sl. On je bio jedan od prvih hrvatskih pisaca koji je na svoj nain upozorio na dotrajalost feudalizma, na novo vrijeme koje dolazi i apsurdnost stalekih povlastica. Zbog svojih ideja njegove su se drame odrale na pozornici do dananjih dana. Matija grabancija dijak je komedija u kojoj je Brezovaki prikazao stvarnost svoga doba. Najvei broj likova su nepoteni ljudi i negativni likovi i to Matija, dva epizodna seljaka i priglupi konobar Hanzla. Oni su na granici moralne pokvarenosti koji pokazuju potrebu za bogaenjem bez skrupula, pa ih je pisac klasificirao kao varalice. Vuksan je krznar koji je u mladosti imao duge prste, pa je zbog krae esto bio iban. Tu su likovi Smolko, Jugovi, Pisarovi, Lazo i Gajo, te niz drugih od kojih svaki na svoj nain pokuavju da se izbore za vlastitu egzistenciju.
118 SRPSKA KNJIEVNOST U DOBA PROSVJETITELJSTVA
Srpska knjievnost poto su Turci prekinuli njen razvitak poela se ponovo razvijati u 18. stoljeu i to razliito i u drugim prilikama, nego to se razvijala u srednjem vijeku. Kao to nam je poznato, srednjovjekovna srpska knjievnost se razvijala u manastirima, a noviju srpsku knjievnost stvarale su izbjeglice pred Turcima koji su ivjeli u Maarskoj. Veze izmeu stare i nove srpske knjievnosti predstavljaju kalueri iz manastira Rae na Drini koji potie iz 13. st. U njemu su se prepisivali stari rukopisi, a bjeanjem pred Turcima pod vodstvom Arsenija ARNOJEVIA, pobjegli su u nove krajeve i ti kalueri i nastavili rad u Sent-Andreji kod Pete. Sebi su davali imena po manastirima, pa su iz tog doba poznata dva pisac: Jerotej RAANIN i Kiprijan RAANIN. Kako je Austrija na sve naine pokuavala da Srbe prevede u katolicizam, pa su oni traili zatitu od jae crkvene zajednice i obratili su se ruskoj crkvi koja ih je uzela u zatitu. Mladi srpski bogoslovi su se kolovali u Rusiji, pa su tako jaali veze sa Rusima koje traju do danas. Koristili su jezik koji nije bio ni staroslovenski ni srpski, ni stari ni novi, ve mjeavine svega toga i zvao se ruskoslavenski koji je postao jezik srpske crkve i obrazovanih ljudi. Tako se crkva i inteligancija udaljavala od naroda, a crkva je podsticala praznovjerje da bi ostvarila to vei uticaj na narod. Svaki pokuaj da se u srpski narod unese neto svjetovno proglaavan je od crkve heretikim inom i napadom na vjeru i crkvu. Najvaniji predstavnik slavenosrpske knjievnosti u 18. st. je Jovan Raji (1726-1801). Prema tadanjim shvaanjima bio je veoma uen ovjek, ruski ak i u prvom redu bogoslovski pisac. Pored crkvenih i bogoslovskih knjiga pisao je pobone i prigodne pjesme, preradio jednu dramu i napisao veliku Veliku istoriju slavenskih naroda, Bugara, Hrvata i Srba koja je bila dobar temelj kasnijim historijskim istraivanjima prolosti ovih naroda. To je prva historija naroda na ovim prostorima. Mada njegov rad nije napisan kritiki, Raji je skupio u svojoj knjizi vrlo mnogo historijske grae koju su kasniji pisci historije mogli korisno upotrijebiti. Sva ta knjievna djelatnost se odvijala izvan Srbije. Knjievni i kulturni centri srpskog naroda su bili prvo Be, kasnije Novi Sad, a tek u II pol. 19. st. prenosi se knjievni i kulturni rad iz Novog Sada u Beograd. Matica srpska je osnovana 1826. u Budimu i prenosi 1864. u Novi Sad gdje se nalazi i danas. U srpskoj se knjievnosti javilo u 18. st. vie pisaca meu kojima se izdvajaju ore Brankovi, Vasilije Petrovi, Jovan Raji, Aleksije Vezili, i dr. Najpoznatiji pisac svjetovnjak koji je pisao oko polovine 18. st. je Zaharije Ofelin (1726-1785), a neto kasnije i Dositej Obradovi.
119 PROSVJETITELJSKI RAD DOSITEJA OBRADOVIA (1742-1811) ivot i prikljuenija
Dositej Obradovi, po roenju Dimitrije je bio dijete iz zanatlijske porodice iz akova, srpsko-rumunskog sela u Banatu. Rano ostao bez oca i trebao postati zanatlija, pa je uio zanat u Temivaru. Puno itao, naroito hagiografije o ivotima svetaca i pod uticajem te literature bjei u manastir Hopovo u Srijemu u elji da se zakalueri i postane svetac. Meutim, shvatio je da kalueri ive sasvim drugaije nego to pie u knjigama, pa je krenuo na duga i beskonana putovanja ivei najvie kao privatni uitelj. Bio je u Hrvatskoj, Dalmaciji, Austriji, Maloj Aziji, Albaniji, Grkoj i drugim mjestima. Upoznao ivot tih naroda, njihovu knjievnost i kulturu, a poznavao je i evropsku knjievnost svoga doba. Zahvaljujui irokom poznavanju ivota i svijeta napisao je veliki broj djela meu kojima se izdvajaju ivot i prikljuenija (1783), Sovjeti zdravog razuma (1784), Zbirka raznih pouka, Basne i dr korisne i poune knjige za svoj narod. U djelima esto nije bio originalan pisac, nego se ugledao na svoje prethodnike. Sebi je stavio osnovni zadatak da podigne kulturu svoga naroda, da ga obrazuje i pripremi za ivot. Kritikovao je manastire i neuke kaluere koji negativno utiu na narod, hvalio je austrijskog cara Josipa II koji je ukinuo veliki broj manastira. Dositejev rad naiao je na otpor srpske pravoslavne crkve, ali ga je podravalo graanstvo eljno nauke i znanja. Njegov uspjeh za kulturu srpskog naroda je ogroman. Posljednje godine u vrijeme i srpskog ustanka proivio u Beogradu na visokim poloajima gdje je i umro. Po pogledima je bio kozmopolit i snano je djelovao na razvitak srpskog naroda. Radio na povezivanju Srba iz svih krajeva, na njihovom knjievnom i kulturnom obrazovanju. Znaajno mu je djelo Basne u kom govori o problemima svoga doba na alegorian nain. ivot i prikljuenija je autobiografsko djelo u kom je pisac opisao svoj ivot i doivljaje. Djela mu odlikuje snaan optimizam, vjerovao je da su ljudi svuda dobri samo im treba pruiti priliku da to pokau. Dositej je stvorio svoj stil. Kao to je i sam bio mek, blag i srdaan, takav je i njegov izraz. U djelu vlada mirnoa duha, snaga izraza i bogatstvo narodnog govora. Dositej je mnogo putovao, upoznao razne zemlje i narode, njihovu kulturu i historiju. Proao dug put od srednjovjekovnog kaluera do modernog uitelja, od pjesnika i udotvorca do racionalistikog filozofa. Nekadanji monah oslobaa se kaluerskih zabluda i postaje strastveni putnik uvijek neumorno i neprekidno radei na svom obrazovanju. Patio je to je njegov narod ivio u patnjama i neznanju koje je podravala srpska crkva i elio mu je pomoi. To je vrijeme kad je procvijeena Evropa vodila otru borbu protiv crkvenog feudalizma i spremala odluan rat protiv modernih robovlasnika svih vrsta.. Dositej je bio spreman da ue u ovu borbu za prosvjetu, civilizaciju i slobodu, ali na svom rodnom tlu. Objavljuje Pismo Haralampiju i poziva itaoce na pretplatu Sovjeta zdravog razuma. Meutim, prije njih objavljuje ivot i prikljuenije i to je bila prva srpska knjiga namijenjena narodu, kojom zapoinje srpska knjievnost i srpsko prosvjetiteljstvo. Svojim djelima sam kae da je htio pokazati beskorisnost manastirskog ivota, znaaj i potrebu obrazovanja, a sve je to pokazao na vlastitom primjeru. Govori o potrebi pisanja narodnim jezikom i njegova djela oznaavaju prekid sa srpsko-rusko- crkvenoslavenskim jezikom. To nije onaj kasniji vukovski jezik, ali je putokaz kuda treba ii to je pomoglo i onima koji su doli poslije njega. 120
Dositej je iznad svega volio ovjeka i elio da doprinese njegovoj srei. Ali, nikad ne govori o odreenom ovjeku, ve uvijek o ovjeku uopte kom se obraa. Isto tako, kad govori o patnji naroda, nikad ne misli konkretno na Srbe, ve na sve narode. Tako Dositej pokazuje svoj pravi humanizam i rodoljublje, a kad govori o razumu, on ga uzima u njegovom praktinom, a ne metafizikom smislu. On kao moralista izjednaava dobro s korisnim i uopte istie korisnost kao opte i najpovezanije mjerilo. Korisno je za njega samo ono to je narodu korisno. Smatra da ovjek mora postati umniji i slobodniji i tako stvarati uslov za evoj ekonomski razvoj i razvoj svoje kulture. Svoj humanizam Dositej konkretizuje borbom za slobodu i kulturu svoga naroda, a svoje rodoljublje ukorjenjuje u ovjekoljublju i to onom prosvjetiteljskom ovjekoljublju. Uz sve to, njegovo djelo ne gubi narodni karaktet i obiljeja.
MAGARAC I EZOP
Magarac opazi Ezopa gde hoda po polju, posmatra ta ivotinje ine i otuda sastavlja svoje basne i daje ih ljudma za pouku. Pristupi i ree mu:"ujes li, Ezope! Ti esto mene u tvojim basnama spominje. Barem napii da sam i ja kadgod to pametno rekao i uinio!" Na to mu Ezop, smejui se, odgovori: "Onda bih ja bio magarac, a ne ti!"
121 Pouka - jedan francuski kralj, prolazei pokraj kujne, vidi tu mome gdje okree raanj i pjeva. Zapita ga zato je tako veseo. "Zar ne bih bio veseo kad mi je dobro kao i kralju?" odgovori mladi, ne znajui s kim govori. "Kako to?" zapita opet kralj. "Eto kako, pridoda mali. Na kralj ima to njemu potrebuje, a ja imam to meni"...
122 NOVIJA MAKEDONSKA KNJIEVNOST ( Makedonija u I polovini 19. st.) DOBA PROSVJETITELJSTVA
Nova makedonska knjievnost poela se u svom konanom obliku kakva postoji i danas formirati u 19. st. To je vrijeme prodora kapitalistikih odnosa u specifian feudalni osmanlijski sistem kojem je pripadala. Zbog nepovoljnih uslova za kulturu makedonska knjievnost se moe pratiti tek od 19. st. kad se javljaju prve tampane knjige na makedonskom jeziku. Nekoliko znaajnih historijskih dogaaja u i pol. 19.st. karakterie ivot u Makedoniji koja je u to vrijeme pod turskom vlau: ustanci srpskog i grkog naroda protiv Turaka, osamostaljivanje seljaka, jaanje graanstva, raspadanje makedonskog sela i bijeg u grad. Jaa zanatstvo i mlada makedonska buroazija, bogate se trgovci i grade luksuzne kue i proda-vnice, a postavlja se pitanje makedonskog jezika, knjievnosti i kulture. U II pol. 19.st. Turci daju narodu vjerska i nacionalna prava, povlae se iz drugih krajeva i ostaju u Makedoniji, a u Makedoniju dolazi veliki dio muslimana koji se povlae pred dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu. To je vrijeme kad traje pravi politiki, vjerski i kolski rat izmeu Bugarske i Grke oko Makedonije jer su je i jedni i drugi svojatali ne obazirui se na identitet i osjeanja makedonskog naroda. Makedonski intelektualci se proganjaju i zatvaraju i to traje sve do stvaranja politike organizacije VMRO koja je u svom revolucionarnom programu imala oslobaanje svoga naroda ispod tuinske vlasti. Sve je to uticalo na makedonsku knjievnost u 19. st. o emu su pisali Blae Koneski, Georgi Stalev i Gane Todorovski. Poetak nastanka makedonske knjievnosti vezan je za jezik i pismo i makedonsko pitanje koje su intelektualci pokuavali da rijee prije pisanja knjiga. U temelju tog pisma i jezika je narodni jezik o kom je pisao Krste Misirkov u knjizi O makedonskim pitanjima. Neki smatraju da poetak makedonske knjievnosti oznaava pojava drame Vojdana Pop Georgijeva ernodrinskog Makedonska krvava svadba koja je izvedena 1900. godine. Makedonska knjievnost s poetka 19. st. ima specifinu periodizaciju koja se razlikuje od poetaka knjievnosti kod drugih junoslavenskih naroda. U toj periodizaciji se izdvajaju dva razdoblja:
1. prosvjetiteljstvo (I pol. 19.st.) i 2. romantizam i poetak realizma (II pol. 19.st.)
U razdoblju prosvjetiteljstva, izmeu 1794. i 1845. djeluju najveim dijelom vjerski pisci sa crkvenim temama. Otvaraju se tamparije i tampaju prve knjige. Meu prvim prosvjetiteljima je pop Stefan iz Ohrida autor makedonskog prevoda nekih djela, te vjerski pisci Joakim Krovski i Kiril Pejinovi. Oni piu prve knjige na makedonskom narodnom jeziku i takav knjievni i kulturni rad traje do dananjih dana. Vanu ulogu u doba makedonskom prosvjetiteljstva imaju makedonski tampari Teodosije Sinaitski, Kirijak Drilovi i ostali. U II pol. 19.st. javlja se interes za makedonski folklor, zatim se obraa vie panje na kolstvo, a posebno na udbenike i jezik tih udbenika koji je bio narodni. U tom razdoblju se njeguje poezije i drama, a piu i hroniari. To je vrijeme nacionalnog osvjeivanja Makedonaca u kom su djelovali makedonski pisci i sakupljai, a i sakupljai iz drugih krajeva su se interesovali za makedonsku batinu (Vraz i Karadi). 123 Elementi preporoda i predromantizma pokazali su se kao prethodnica knjievnom razdoblju koje bismo mogli nazvati od romantizma do realizma. II pol. XIX st. u znaku je tih stilskih tendencija koje e nastojati izraziti nacionalni knjievni identitet unato svim zabludama i lutanjima. Posebno mjesto i znaenje zauzima pojava graanskih umjesto crkvenih kola, te djela svjetovnog karaktera. Najpoznatiji pisci javili su se u II pol. 19. st. koji se, zajedno sa piscima udbenika, smatraju utemeljiteljima mekedonske pisane rijei. Oni koriste jezik svoga naroda kao to to rade i drugi balkanski narodi. Meu njima se izdvajaju Jovan Hadi Knstantinov Dinot, Rajko inzifov, Grigor Prliev, Marko Cepenkov, Krste Misirkov i dr. Posljednju skupinu makedonskih knjievnika prolog stoljea predstavljaju pisci koje historiari knjievnosti nazivaju reformatorima-revolucionarima i kritiarima. Znaajan dio knjievne produkcije tog doba su krinike, autobiografije, ljetopisi, sjeanja i sl. Prvi pisci na makedonskom jeziku koristili su narodni govor iz okoline Ohrida, neku vrstu ohridskog dijalekta. Iz tog perioda je poznata knjiga Daniilija Mihaila Adami Hadija Rjenik etiri jezika u kojoj autor na narodnom jeziku pie o ivotu naroda Balkana pod turskom vlau. Sa dananjeg aspekta to je djelo znaajno jer govori o jednom vremenu i dogaajima u tom vremenu. Kasnije se javljaju kronike i ljetopisi, a prvi kroniar je Nikola Pop Stefanov (1770- 1843) autor Ohridskog ljetopisa. Pisan grkim jezikom koji je koristio veliki broj makedonskih intelektualaca,a kasnije preveden na ohridski govor. Drugi koji se povezuje s makedonskom kronikom je urin Kokale (1775-1824) sa djelom Kazna koju sam propatio otkad sam se rodio, te ori Jankovi, Daniel Smirenij i drugi. Prve dvije decenije 19.st. su u znaku dvojice knjievnika za koje se smatra da su prvi makedonski prosvjetiteljski pisci, odnosno prvi narodni uitelji.
JOAKIM KROVSKI (1750-1820)
Napisao vie djela nego to postoji podataka iz njegovog ivota. Zavrio je kolovanje u manastirima i pisao djela na narodnom jeziku. Bio crkveni propovjednik i uitelj po makedonskim gradovima. Mada je sljedbenik crkvene tradicije poinje vie panje obraati narodnoj tradiciji i jeziku nego njegovi prethodnici . Mijea narodni i crkvenoslovenski jezik koji je bio u Makedoniji u upotrebi skoro do 20. st. Djela je tampao u maarskom gradu Budimu uz pomo makedonskih trgovaca koji su shvatili znaaj obrazovanja i kulture vlastitog naroda. DjelaPropovijed o svetoj ispovijedi svih krana, Pria o stranom i drugom dolasku Kristovu i dr.
124
125 KIRIL PEJINOVI TETOEC (1771-1845)
Sredinja knjievna linost u Makedoniji svoga doba. On je ivio i radio u nekoliko samostana kao to je poznati manastir Hilendar, Markov i samostan u blizini Skoplja. Cijeli je ivot proveo u pisanju o ivotu i stvarima koje su se dogodile u to vrijeme. Nekoliko godina prije svoje smrti, napisao je epitaf na svoj nadgrobni spomenik, i ne slutei da e ovaj epitaf biti prva pjesma napisana na makedonskom jeziku. Umro je 1845, a grob mu se nalazi u dvoritu samostana Lesok . U istom samostanu u jednoj od prostorija nalazi se i muzej Kiril Pejinovi. Bio je dobar poznavalac crkvene organizacije i crkvene knjievnosti. Ureivao je manastirske biblioteke, sakupljao i inicirao prepisivanje starih djela, a i sam pisao knjige. Poto je doao u sokob sa grkom crkvom, povlai se u svoje mjesto gdje se bavi knjievnim i vjerskim radom. U djelima obrauje dogaaje iz svijeta u kom ivi i na kraju daje pouke na temelju bogatog ivotnog iskustva. Poznata su mu djela Ogledalo, objavljena u Budimu Knjiga nazvana utjeha grijenima, Pouka o braku, itije kneza Lazara i dr.
EPI TAF
Tearce je mjesto gdje je roen Preista i Hilandar, gdje je postao sveenik Lesok je mjesto gdje je on obrazovan Prema ovom steku gdje lei Od njegove odsutnosti do Kristovog drugog dolaska On je molio za vas, njegova ljubljena brao Ako elite proitati sve ovo Recite: Bog spasi njegovu duu, Ve u grobu mu je pojeo po grije Ovdje lei Kirilovo tijelo U ovom samostanu u selu Lesok Neka Bog blagoslovi posao.
Joakim Krovski, svoja je djela pisao na dijalektu sjeveroistone Makedonije (Kratovo-Kriva Palanka), dok je Pejinovi pisao na tetovskom dijalektu, no obojica su svoj jezik nazivali bugarski. Ipak, poto su pisali na narodnom makedonskom dijalektu, smatraju se prvim nacionalnim piscima.
Teodozije Sinaja ( - 1843) je bio bugarski sveenik, pisac i tampar. On je osnovao prvu makedonsku tampariju u Tesaloniki (Solun). Teodosije je roen zadnjim decenijama 18.v. , u gradu Dojran (jugoistok Makedonije) Njegovo rodno ime je Teohar. kolovao se u Istanbulu te se nakon toga vraa u Dojran, gdje je kasnije zareen za sveenika i gdje je dobio monako ime Teodosiues. 1838 godine osnovao je prvu makedonsku tampariju. Prva knjiga, koja je tampana je bila "Primarna studija kroz slavenske-bugarski i grki Ortodox jutarnjim molitvama" i idovski obred i sve tete, oni 'ispunjavanja "- satira. Godine 1839 Teodosijeva tamparija je izgorjela, ali je ubrzo obnovljena uz finansijsku pomo Kirila Pejinovia, ija je knjiga "Utjehe od grenika tampana 1840 .Idue godine, Teodosije tampa knjigu pod nazivom "Knjiga za studiranje na tri jezika bugarskom, grkom i turskom. Godine 1843 poar je unitio tampariju po drugi put .Teodosije se vratio u rodni grad, gdje je uskoro poginuo u nesretnom sluaju (sruio se krov). 126 PROSVJETITELJSKA KNJIEVNOST U HRVATSKOJ
Prosvjetiteljstvo je filozofski i knjievni pokret u Evropi nastao u Francuskoj. Njegov objektivni smisao i znaaj sastojao se u pripremi uslova da se narod obrazuje. Pisci se pribliavaju narodu, koriste narodnu tradiciju i njene motive u svojim djelima. ovjek ima pravo na kritino miljenje o religiji, politici i sl. Razum je proglaen za vrhovnog sudiju Najvee djelo francuskih prosvjetitelja je uvena Enciklopedija, a glavni akteri su bili Don Lok u Engleskoj, Volter, Ruso, Didro u Francuskoj, Kant i Lesing u Njemakoj i ernievski u Rusiji. Snaan val novih ideja to su u II pol. 18. st. pokrenule razvijenu Evropu i dovele graanstvo kao novu silu na intelektualnu scenu zahvatio je i Hrvatsku isprva tek postupno i posredno. Svoja djela piu franjevci koji su jo bili pod turskom vlau. Prvo na njih utie francusko prosvjetiteljstvo, kasnije austrougarska knjievnost i kultura gdje je bilo slubena kulturna politika. Pisci piu djela u kojima se osjea predromantizam sa sentimenta-lizmom i klasicizmom i cilj je prosvjeivanje graanstva. Sedamnaesti vijek je svrio sa karlovakim mirom (1699) kojim je veliki dio stare hrvatske zemlje izmeu Save i Drave osloboen od Turaka, pa je podruje banske hrvatske znatno poveano, a to e se uskoro osjetiti i u knjievnosti. Ipak, Hrvatska je i dalje bila rascjepkana mada je veliki dio naroda ivio u istoj dravi. Dubrovnik je izgubio svoje nekadanje znaenje, a sjeverna hrvatska postaje nova matica hrvatskih zemalja To je vrijeme koje se u Evropi zove apsolutizam, kad su Habsburgovci htjeli to vie zemalja zauzeti kao svoje posjede. Stanje je oteavalo plemstvo koje je koristilo strane jezike i obiaje. Apsolutizam je imao dva lica: gradili su puteve i pruge i jaali srednji stale, a sa druge strane, bio je opasnost od centralizacije koja se provodila. Iz duha prosvjetiteljstva nastale su graanske revolucije, pojavljuju se leci, knjige i novine,a ugarsko i hrvatsko plemstvo branei svoja prava branilo je i svoju zemlju. Hrvatska je uprkos napretku u Evropi ostala i dalje uglavnom agrarna zemlja. Dok je 17. st. bilo u knjievnosti nastavak estaestog, do promjena dolazi polovinom 18. st. to je u vezi sa optim duhovnim ivotom u Evropi. Razvijaju se zapadnoevropske zemlje, stiu kolonijalne posjede i podiu graanski stale, a uporedo sa tim razvija se knjievnost i filozofija na temeljima renesanse. To je vrijeme vjerovanja u racionalnu objanjivost svijeta i svemo prosvijeenosti, doba kritike tradicionalnih ustanova. Nosioci ideja su prosvijeeni vladari meu kojima se izdvajaju Fridrih II, Marija Terezija, Josip II i Katarina II. Razvija se dravno kolstvo,a u Zagrebu se osniva nova kraljevska akademija koja propagira slobodu znanosti. Imala je u poetku tri fakulteta, filozofski, pravni i bogoslovski. 127 PROSVJETITELJSTVO U SLOVENIJI
Prosvjetiteljski pokret u Sloveniji se javio u vrijeme kad je ova zemlja bila etniki teritorij podijeljen na tri drave: Rimskom carstvu, Ugarskoj i Mletakoj Republici. Brojne reforme i dogaaji u svijetu nali su odjeka i u ovoj zemlji,a najznaajniji su oslobaanje seljaka, ravnopravnost pred zakonom i ukidanje stalekih privilegija. U 19. st. u duhu Napoleonovog koncepta Evrope formira se u tim krajevima Ilirska provincija kojij pripada i dio Slovenije. Dolazi i do promjena unutar crkve, pa i u knjievnosti i kulturi toga doba. Duhovni prevrat koji je krajem 18. st. zahvatio podruje o kome je rije, oznaio je kraj stoljea obiljeenog vezanou i organskom cjelovitou i najavio poetak individualnog razdoblja. Ideja totalnog se proirila i na ideju iracionalnog, a sve je to odredilo dinamiku knjievnih i kulturnih zbivanja. Karakteristika je tih zbivanja oscijacija izmeu klasi-cizma i predromantizma, oivljavanje nekih segmenata baroka i katolika restauracija. U vrijeme francuske uprave jaaju svjetovne kole i javljaju se prva svjetovna djela. U prvom planu je tenja da se govori maternjim jezikom (Valentin Vodnik). Ideju narodnog jezika nije mogla eliminisati ni austrijska vlast koja je kasnije dola, a ve 1811. godine je formirana katedra slovenskog jezika. Nastavnici su bili istaknuti slovenaki inlektualci i pisci. Orijentacija tih ljudi je bila je pristupana samo uem krugu ljudi, jer su djela pisali na njemakom ili latinskom jeziku, ali se stvari brzo mijenjaju osobito radom poznatog prosvjetitelja Marka Pohlina. Marko Pohlin je naglaavao ideju o potrebu koritenja i afirmacije materinskog jezika. Da bi pomogao u standardizaciji slovenakog jezika tampao je 1768 Kranjsku gramatiku. Posebnu panju je posveivao obrazovanju seljaka i tampao nekoliko udbenika koji e im pomoi da se lake i bre obrazuju. Sve su to bili uslovi da se pone javljati svjetovna knjievnost u Sloveniji i poinju obraivati teme koje vie nisu crkvenog karaktera. Prosvjetiteljstvo je znaajno po tome to je pomagalo nacionalnu individualizaciju i pomoglo u jaanju drutvenog i kulturnog ivota u sredinama u kojima se razvijalo. Tako je u Sloveniji nastala svjetovna knjievnost kojom je osvijeteni dio naroda uestvovao u duhovnom ivotu svoje sredine. Knjievna produkcija je u skladu s tim kontekstom to znai da je omeena klasicistikim i predromantiarskim stilskim dominantama, a oba toka su nastala kao odjek evropskih dogaaja. Osim crkvenog repertoara u knjievnosti se njeguje i svjetovni repertoar u kom ima vie umjetniko-naunih djela. Veina djela su ona koja su posveena koli (sbecednik, katekizam, itanke, kratke prie, srkvene pjesme, odlomci iz vetog pisma i dr.). Pisci su Marko Pohlin ( 1735-1801), Feliks Dev (1732-1786),Anton Toma Linhart(1756-1795), prvi slovenski pjesnik Valentin Vodnik (1758 -1819), Jernej Kopitar(1780-1844) i dr. Kako je u 16. st. slomljen protestantski pokret, katolika crkva je time slomila i poetke slovenake knjievnosti. Pisvci prestaju pisati svoja djela, a vremenom se zaboravljaju jezike i pravopisne tekovine Trubarovog doba, a pravopis koji je teio jedinstvu izgubio je tu idejnu dimenziju. U tako sunom periodu za slovenaku knjievnost znaajan pisac tog doba u Sloveniji je Ivan Valvosola (1641-1693) koji se bavio geografijom, etnografijom i knjievnim radom. Po nacionalnosti je bio Nijemac, pa nije mogao uticati na nacionalno podizanje Slovenaca. Knjievni rad u Sloveniji su podravali i katoliki svetenici koji su na taj nain htjeli uticati na vjerska opredjeljenja svoga naroda. Tako se u crkvenim sredinama razvijao slovenski duh. 128 Sve je to uticalo da je u 18. st. poloaj Slovenaca bio tei od poloaja svih drugih junoslavenskih naroda koji su bili pod vlau Austrije. Smatralo se da je slovenski narod zaostao i da je teko vriti obrazovanje u tim sredinama,a da slovenski jezik ne moe uticati na nacionalno uzdizanje tog naroda. I sami Slovenci koji su zavrili neke kole pisali su svoja djela na njemakom jeziku i deklarisali se kao Nijemci. Novi pokuaji oko kulturnog uzdizanja Slovenaca zabiljeen je u II pol. 18. st. u vrijeme kulturnih zbivanja u Evropi za vladavine marije terezije i Josipa II. Dok su se drugi narodi borili protiv uticaja crkve, u Sloveniji su na elu svih tih kulturnih pokreta i dalje bili crkveni ljuddi. II pol. 18. st. dala je u Sloveniji nekoliko znaajnih knjiga u kojima su pisci poeli da se suprotstavljaju germanizaciji i ukazivali na svoje slovensko porijeklo i korijene. Meu znaajnimjim piscima tog doba je Marko Pohlin (1735- 1801), pisac jedine gramatike slovenskog jezika. (1768) sa jasnom tenjom da se slovenski jezik upotrebljava i izvan crkve. Uz njega se istiu Jurij Japelj (1744-1807), te Bla KUMERDELJ (1738-1805) koji je poeo da radi na organizaciji pukog kolstva u Sloveniji. Doba prosvjetiteljstva i racionalizma u Sloveniji dalo niz razliitih knjiga za obrazovanje neobrazovanog naroda Meu njima su znaajne Historija Slovenije iji je cilj da se ukae na prolost vlastitog naroda; zatim se istrauje narodno stvaralatvo prema njemakim uzorima. Meutim, knjievna djela nisu imala umjetniku vrijednost nego didaktiko-etiku namjenu. Promjene u slovenakoj knjievnosti i kulturi je uveo barun iga ZOIS (1747- 1819) ovjek evropski obrazovan sa smislom za umjetnost i sklonou za slovenski identitet i slovenstvo. U Ljubljani je organizirao kazaline predstave na slovenskom jeziku i stimulisao pisanje djela. Osim njega znaajan je Anton LINHART (1756-1795) roen u Radovljici. Zavrio u Beu neke teajeve i bio inovnik. Pisao razliita djela i slovenskim intelektualcima ukazivao na obaveze prema vlastitom narodu. Djela su mu Historija kranjske, komedija Matiek se eni i druga djela koja su uglavnom kopija njemakih drama. Osim reformatirske knjievnosti koja se razvila u 16.v. oko primoa Trubara i njegovih protivnika, bila je u Sloveniji narodna poezija jedini nain, na koji je slovenski narod mogao na svom narodnom jeziku izrazito svoje patnje i stradanja, tenje i elje, borbu i vjeru u pravdu i bolja vremena. I doista se u njima-u lirskoj i epskoj poeziji- uvaju momenti iz drutvenog, politikog i kulturnog ivota, kao i sjeanja na paganska vremena u njihovoj pradomovini, pa sve do najnovijih dana. Slovenska junaka narodna predaja imala je i svoga junaka, zatitnika naroda od feudalne gospode i Turaka. To je kralj matija o kome ima mnogo pjesama i pripovijedaka. Da je ta narodna poezija bila u 16. st. I kasnije vrlo iva, dokazuju injenice da se u djelima osnivaa slovenske knjievnosti Primoa trubara nalaze tragovi lirske narodne pjesme. Prosvjetiteljstvo unosi i u slovensku narodnu poeziju neke promjene: uticaj tog pokreta je potisnuo u pozadinu vjerske motive, a pod uticajem nacionalnih i demokratskih borbi koje su se poele voditi u Evropi, javljaju se i kod Slovenaca tenje da se narodnom jeziku osigura pravo i u umjetnikoj knjievnosti. Prvi pokuaj takva rada javlja se ve u posljednje tri deceije 18. stoljea. Bile su to tri knjige Pisanica koje je prema slinim njemakim knjigama uredio, a najvie i sam napisao Janez Damascen Dev. Prvi ozbiljan pokuaj za stvaranje slovenske umjetnike knjievnosti na narodnom jeziku dao je Valentin Vodnik (1758-1819), a osim njega i iga Zojs (1747- 129 1819) i Antun Linhard. U isto vrijeme javljaju se i poeci knjievnog prosvjetiteljskog rada i u tajerskoj i Korukoj, koji se ve povezuje s elementima romantizma, a taj se naroito osjea u uskoj povezanosti prve umjetnike lirske poezije s narodnom pjesmom.
VALENTIN VODNIK I NJEGOVO STVARALATVO
Zanimljiviji je bio Valentin VODNIK (1758-1819). Svetenik, kao i mnogi njegovi prethodnici, Vodnik je u uvenom zborniku Pisanice ve objavio nekoliko svojih djela. Naputa franjevaki red i ivi kao svjetovni svetenik po razliitim upama. Ureivao kalendar za seosko stanovnitvo i mnogo i sam pisao o knjievnosti, kulturi, historiji i geografiji svoje zemlje. U temelju njegovog rada je narodni jezik koji su pisci sve vie upotrebljavali kako bi obrazovali narod. Valentin Vodnik je istinski glasnik svog prosvijeenog vremena. Knji-gama i prvim slovenakim novinama, kao i svojim jednostavnim pjesmama, pouavao je i odgajao slovenaki narod. Uio je, da se treba marljivo koristiti prirodnim darovima kojima obiluje slovenaka zemlja. To je bilo u saglasnosti sa tadanjim naglaavanjem vanosti privrede. Isto tako, njegova poezija je bila u harmoniji sa vremenom i njegova vedrina i optimizam koji gotovo ne zna za sjenke. Tako je on bio vedar, veseo, nekad vragolast pjesnik, jednostavan u formi, pa je najee upotrebljavao takozvanu narodnu poskoicu i takav tip poetske strofe. Zato su njegove Pjesme za pokunjo iz 1806. godine izvrile snaan uticaj na sve pjesnike poslije njega. Na buenje nacionalne svijesti je snano uticala i njegova ilirija oivljena, oda, kojom je pozdravio Napoleona, osnivaa Ilirske provincije, kad je nastao kratak predah od teke germanizacije to je vrila austrijska vlast. U cijelom svom radu Vodnik je vie prosvjetitelj nego pjesnik, praktiki radnik i organizator koji je shvatio vanost narodnog jezika, u buenju narodne svijesti, u doba, kad je slovenski narod pokuavao da se ukljui u red evropskih naroda i kad se borio za demokratska naela. Zato je i stekao naziv otac slovenske poezije. 130 ROMANTIZAM OPE KARAKTERISTIKE
Vjekovna borba buroazije za politiku prevlast zavrava se pobjedama engleske i francuske buroazije u 17. i 18. st. , pa je 19. vijek u stvari doba kad je buroazija ve bila vladajua klasa koja se nezadrivo pribliavala pobjedi u ostalim evropskim zemljama. Humanizam i renesansa, reformacija i racionalizam bili su samo istorijske etape na tom putu ruenja feudalnih odnosa i stvaranja novog drutvenog i politikog poretka. Put do pobjede bio je dug i teak, ali se napredne snage na tome putu nisu mogle zaustaviti. Meutim, dok se borila za vlast buroatzila se oslanjala na iroke narodne mase, a kad je dobila vlast, ona ih je iznevjerila i nije ima dala obeana prava. Sredstva za proizvodnju bila su i dalje u rukama vladajuih slojeva buroazije to je ljude tjeralo da rade za njih i nastaje period eksploatacije. Biljee se pokreti masa koje trae slobode i socijalnu jednakost, ali ih buroazija uspijeva uguiti. Prosvjetiteljska vjera u razum koji moe promijeniti svijet postaje iluzija, pa umjetnici tog doba biljee ta kretanja i prate na svoj nain. Oni tragaju za novim sadrajima, pa se zanose vjerom u neku istu i krajnje subjektivnu umjetnost u kojoj bi mogli da izraze svoje intimno vienje svijeta. Historiari knjievnosti tvrde da je romantizam jedan od najznaaj-nijih pokreta u knjievnosti i umjetnosti. Najire definisan, to je epoha koja oznaava tenju za oslobaanjem umjetnikih i literarnih mogunosti u smislu sve dublje subjektivnosti, nadmonosti nad svijetom objekata, poniranje u svijet emocija. Nastao poetkom 19. st. u vrijeme razvoja graanskih drutava u Evropi to je nosilo sve vee protivrjenosti u ivotu tog doba. Uveliko izdi-ferencirano, graansko drutvo se nije moglo previznom uglaenom teorijom klasicizma kao to ni neposredne pretee romantiara prosvjetitelji i sentimentalisti vie nisu mogli da budu estetski izraz jednog doba koje je bilo u naponu traenja novih idejnih i umjetnikih normi izraavanja. Na estetskom planu romantizam predstavlja duboko i sutinsko kretanje ka novim, dotle nepoznatim ili nedefinisanim prostorima umjetnikog izraza. Poslije racionalizma i klasicizma koji vie nisu odgovarali estetskim, moralnim i idejnim potrebama svijeta koji je kao moto istakao slobodu i individualnost, romantizam je predstavljao itavu revoluciju, bez obzira na njegovu unutranju heterogenost i protivrjenost, istiui matu nasuprot razuma, osjeajnost nasuprot racionalnosti, individualnost nasuprot bezlinosti. Romantiari su razbili okvire klasicizma i stvarali umjetnost koja sve vie postaje psiholoka, zatvorena u subjekat, obuzeta ovjekom i njegovim psihikim reakcijama na spoljanje okolnosti. U prvom planu su emocionalnost i snovi. Mada u knjievnosti romantizam nema jasnu fizionomiju, ve se mijenja od umjetnika do umjetnika, u djelima nadvladavaju emocije nad razumom. Zaetnik je njemaki pjesnik Novalis, braa legel, Fridrih iler (1759-1805), u Engleskoj lord Dord Gordon Bajron(1788-1824) i eli, u Rusiji Aleksandar Sergejevi Pukin (1799-1837), u Francuskoj Viktor Igo(1802-1885) i dr. Kao to smo vidjeli, romantizam je opekulturni i umjetniki pokret koji se javlja potkraj 18. st., a punu afirmaciju doivljava u prvim dece-nijama 19. st. raanje romantizma je uvjetovano drutveno-historijskim momentima, jer se u to vrijeme deavaju veliki drutveni potresi i nacio-nalni preporeti, razdoblje kad dotrajavaju i raspadaju se feudalne drave i jaa graanstvo. Dolazi do buna i sukoba, buroaske revolucije u francuskoj 1789., Napoleonovog uspona i osvajanja, do pobjede reakcije, ustanka dekabrista u Rusiji 1825. I dr. dogaaja koji su promijenili dotadanju sliku svijeta. 131 Ti drutveni potresi su utjecali na ivotni nazor. Oblikovanje novog ivotnog nazora odvijalo se u nekoliko faza: sentimantalizam i melanholija su odgovarali raspoloenju buroazije u predrevolucionarno vrijeme, pesimizam i klonue zahvaa aristokratiju poslije zavretka buroaske revolucije, a s padom Napoleona osjeanje klonulosti i razoarenje poprima opte razmjere. Uzroke razoarenju i klonulosti valja traiti u neskladu graanske ideologije i graanske stvarnosti, jer revolucija nije ostvarila proklamovane ideale: bratstvo, jednakost i slobodu. Generacija romantiara ne vjeruje u sklad ivota to ga je prikazivalo racionalistiko 18. stoljee, pa se odriu vrhunskih ideala o razumu i trae uporita u optim emocijama i jakom individualizmu. Nosilac romantiarskog pokreta je bila graanska klasa, premda je u redovima romantiarskih stvaralaca znatan broj plemia Ajhendorf (Eichendorf), Bajron (Byron), Pukin, eli(Shelly), Vinji(Vigni) i dr. Romantizam se u umjetnosti javio kao reakcija na razdoblje i ideologiju klasicizma, odnosno racionalizma. Suprotno klasicistikoj poetici, esto abloniziranoj u uska racionalistika pravila i propise stvaranjaa, romantizam istie potpunu slobodu mate, invencije i tematike, suprotsta---vljajui se svim oblicima normiranog stvaralatva. Zaetke romantiarskog ivotnog mazora nalazimo ve u djelima francuskog prosvjetitelja Rusoa (Rousseaua)(1712.1778) koji je djelima Julija i Nova Elozia utirao put romantiarskom subjektivizmu i osjeajnosti. Njegov roman Nova Eloiza je primjer sentimentalno-ljubavnog romana koji je do punog intenziteta uzdigao ljudsku emociju. Nakon njega, javljaju se znaajni romantiari atobrijan (Chateaubriand) i Bajron (Byron)(1788-1824). Bajron je jedan od najznaajnijih romantiara iji junaci osjeaju potpun nesklad izmeu sebe i svojih moralnih naela i drutvenih konvencija sa kojima su suoeni. To osjeanje raskola raa osjeaj osamljenosti, promaenosti i neshvaenosti. Kasnije se javlja iler (Schiller)/1759- 1805) koji je u Razbojnicima oblikovao lik razbojnika pobunjenika koji se bori protiv drutvene nepravde. ilerov junak izraava raspoloenje probuenog graanstva koje se buni protiv feudalnog aspolutizma. Ruski romantizam je obiljeio Ljermontov(1814-1841) (Junak naeg doba) i Pukin(1799-18379 poemama Kavkaski zarobljenik i Cigani. Ljermontovljev Peorin i Pukinov su likovi suvinih ljudi koji su ivjeli u eri surovog nikolajevskog reima. Knjievnu tematiku romantizma mogli bismo svrstati u nekoliko osnovnih tematskih cjelina: - tematika osnovnih preokupacija; - nacionalno-povijesna tematika; - pejza, daleki i nepoznati krajevi egzotika; - okultna i mistina tematika Historijsko-nacionalna tematika javlja se kao izraz romantiarske osjetljivosti za historiju i nacionalnu tradiciju. Romantiare privlai srednji vijek i gotika, svi oblici narodnog duha i stvaralatva. Trae inspiracije u dalekim historijskim razdobljima i te osobine moemo pratiti kod najznaajnijih romantiarskih pisaca. To su Viktor Igo(Victor Hugo)(1802-1885) u romanu Zbonar crkve Notr-Dame u Parizu; Valter Skot(Walter Scott (1771-18329 romanima Ajvanho(Ivanhoe) i dr. Romantika je nala odjeka i u narodnom stvaralatvu u kom pisci trae inspiracije. To je osobito karakteristino za Johana Gotfrida Herdera (1744-18039 koji je tampao dvije knjige narodnih pjesama. U Engleskoj pie Dejms Mekferson (James Macpherson)(1736-1796) zbirku pjesama sa motivima iz kotske narodne tradicije. Narodna poezija je dola do izraaja kod mnogih pjesnika, osobito kod Pukina. 132 U djelima romantiara predoeni su krajoloci egzotinih i dalekih predjela(vicarski pejzai, pejzai Bliskog i dalekog istoka, kavkaski, ameriki i dr. Opisi pejzaa se odlikuju lirskim akcentima., a osobito su naglaeni vizuelni dojmovi (boje i pokreti). Koloristika podloga reenice ini znaajnu stilsku karakteristiku u oblikovanju pejzane tematike. Te elemente nalazimo i u pripovijetkama Edgara Alana Poa (1809-1849) koji obrauje mrane i mistine teme,a tu jezovitu mistinu liniju je razvio njemaki romantizam u djelima Hofmana (1776-1822) koji je nastanio svoj novelistiki svijet privienjima, sablastima, vilama i arobnjacima. Znaajne su i bajke Ludviga Tika (Ludwig Tieck) (1773-1853) u kojima ima maginih i nadnaravnih sila. Romantizam je razvio i svoju estetsku koncepciju koja je suprotsta-vljena estetici 18. st. Pouno-prosvjetiteljska funkcija umjetnosti zamije-njena je emocionalno-estetskom funkcijom. Stvaralaki in, po shvatanju romantiara, motiviran je emocionalnim momentom. Stvaralac se podreuje snazi imaginacije, mate i jezika. U shvaanju umjetnikih sredstava roman-tizam je znaio pravu revoluciju: izraz postaje slobodniji, jezik bogatiji i elastiniji, a uz sve to, romantizam je je razvio osjetljivost za muziku i vizuelnu komponentu. Romantika je obogatila lirski pjesniki izraz, metaforu je uinila produktivnom, a poetsku sliku usavrila i obogatila. Na temelju romantike izrasle su kasnije pjesnike strzuje. Pjesnika je romantika proglasila prorokom i vizionarom,a umjetnost pretpostavila svim drugim oblicima ivota istiui njen utopijski karakter. U romantizmu se osjea prevlast estetizma,a izgradio je i poseban stil i bez obzira na individualnost u nekim zemljama se javlja kao jedinstvena stilska forma. U dramskoj oblasti poznati romantiari su u Njemakoj Fridrih iler (Razbojnici), te franc Grilparcer. U Francuskoj je romantizam najavio Viktor Igo (Victor Hugo) poznatim predgovorom dramo Kromvel i romanima, te Aleksandar Dima Otac (Alexandar Dumas) i Alfred de Mise(Alfred de Musset). Kao to smo vidjeli, romantizam se javio kao neposredna reakcija i suprotnost prosvjetiteljskoj i pseudoklasinoj literaturi. I sadrajem i oblicima i idejama oznaava novinu koja e zavladati u svjetskoj knjievnosti. Romantizam je knjievnost koja se javlja u vrijeme buroaskog formiranja nacija, kada je buroazija uspjela da suvereno nadvlada umjetnost crkve i feudalaca i da otvori puteve svojoj svjetovnoj kulturi U to vrijeme se privode kraju borbe za uvoenje narodnih jezika u knjievnosti i na prilagoavanju pravopisa prirodi tih jezika. Te borbe su kod svih naroda bile redovan propratni elemenat romantiarske knjievnosti. Kao direktna suprotnost racionalistikom velianju razuma, kod romantiara se javlja kult mate i osjeanja. Umjesto nekadanje objektivnosti, u prvom planu je pjesnikova subjektivnost prema ivotu i stvarnosti. Oni u svojim djelima nisu slikali ivotne pojave u njihovoj objektivnoj istinitosti, ve su snagom osjeanja i mate mijenjali stvarnost onako kako je to odgovaralo njihovom linom raspoloenju. 133 ROMANTIZAM KOD JUNOSLAVENSKIH NARODA
U I pol. 19.st. umnogome se izmijenio drutveni i kulturni ivot veine junoslavenskih naroda. Vievjekovna vladavina Turaka bliila se kraju, a sa njom su padale i sve prepreke na putu nacionalnog osamostaljivanja i ujedinjavanja. Tokom nekoliko prethodnih vjekova bio je potpuno zaustavljen svaki napredak u krajevima koji su bili pod turskom dominacijom i razvijala se knjievnost i kultura u duhu orijenta, daleko od zapadnoevropskih pravaca, kretanje i kriterija. Naroito je snaan turski uticaj bio u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. U tim zemljama se narod pokuavao osloboditi turske vlasti, dizali su bune i ustanke, a pisci su bili izolovano od evropskih zbivanja. Hrvatska je u to vrijeme bila pod austrougarskom carevinom kao i Slovenija, pa su imali poseban nacionalni, drutveni i kulturni razvitak. Meutim, i oni su bili bez domae svjetovne inteligencije, pa su potpuno bili potinjeni Beu. Meutim, ve u prvim decenijama 19. st. opada turska mo i veina junoslavenskih naroda doivljava svoj nacionalni preporod i rade na nekim idejama kojima bi realizovali svoje ujedinjenje. Srbi uspijevaju da se kroz sva ustanka oslobode turske vlasti i 11815. stvaraju pod Miloem Obrenoviem relativno samostalnu dravu u kojoj seljaci dobivaju zemlju, a graanska klasa jaa i razvija se postepeno u srpsku buroaziju. Gotovo u isto vrijeme Hrvati su kroz knjievni i kulturni rad iliraca doivjeli sveopti politiko-nacionalni preporod,a oivio je i romantiarski kult i nacionalna prolost koji su hrvati istraivali i na koju su bili ponosni. Istrauju se i afirmiu djela iz usmene narodne knjievnosti, radi se na politikom i kulturnom ujedinjavanju svih hrvatskih krajeva, na zajednikom jeziku i pravopisu. Demokratske ideje velike francuske revolucije doprle su i do hrvatske i izazvale nacionalne pokrete koji su traili oslobaanja od austrougarske dominacije. Hrvati su u 19. st. imali snanu generaciju na elu sa Ljudevotom Gajom koji su uspjeli da stvore jedinstven knjievni jezik i pravopis i tako udare temelje jake nacionalne knjievnosti i kulture. Borei se protiv maarizacije, protiv politikog i ekonomskog uticaja Ugarske, ilirci su pokuavali da se poveu sa naprednim snagama u drugim krajevima i tako stvore zajedniki jezik i pravopis, ali su u tom nastojanju imali mnogo problema i prepreka. Slina situacija je bila i u Sloveniji. U I pol. 19. se. u toj zemlji koja je bila jedno vrijeme pod Napoleonovom vladavinom poinju da prodiru knjievni i kulturni uticaji sa zapada, pa se poinje raditi na jedinstvenom jeziku i pravopisu. Poto je svetenstvo do tada bilo gotovo jedina snaga koja je uzimala u zatitu narod, nudila im svoju knjievnost i kulturu, Slovenci se dugo nisu mogli osloboditi crkvenog uticaja i njenih shvatanja. Ali u 19. st. u Sloveniji se javlja i svjetovna inteligencija koju su prvenstveno sainjavali sinovi seljaka, zanatlija i nacionalno svjesnih graana. Oni poinju stvarati djela neovisno od crkvenog uticaja i sa svjetovnim temama, a za temelj svoga jezika uzimaju jezik slovenskog naroda. Ostali krajevi su jo uvijek bili pod turskom vlau i u njima se razvijala knjievnost i kultura pod specifinim uvjetima. U sreditu kulturnog ivota junoslavenskih naroda u to vrijeme je bila borba za uvoenje narodnog jezika u knjievnost. Uz ekonomsko jaanje i politike pobjede graanske klase, jaale su i tenje masa da se dotadanja knjievnost demokratizuje. Uticaj crkve slabi, a sa njom i crkveni jezik, a u upotrebi je sve vie ivi narodni jezik koj i afirmiu svjetovni pisci. Jedna od najznaajnijih linosti je Vuk Karadi koji je rijeio pitanje jezika na taj nain to je za temelj knjievnog jezika uzeo jezik svoga naroda koji je kasnije postao jezik moderne srpske knjievnosti. Hrvatski ilirci su to 134 uinili i sa jezikom u Hrvatskoj, kao i Slovenci,a u Bosni i Hercegovini se koristio narodni jezik i turski u zvaninoj upotrebi,a i drugi orijentalni jezici (arapski i perzijski). 135
ROMANTIZAM U SRBIJI
U 19. vijek je uao srpski narod razjedinjen i potlaen, kao to je bio i u 18. stoljeu. Ipak, Srbija, koja je do tada bila turski paaluh poinje da se razvija,a sa njom i Crna Gora koja se vremenom osamostaljuje. U dva ustanka pod Karaorem i Miloem Obrenoviem u sred Evrope mali srpski narod se oslobodilo turske vlasti i postaje kneevina, ali pod turskim suverenitetom. U slobodnoj Srbiji se stvaraju novi oblici vladavine, zemlja je podijeljena seljacima, razvijala se poljoprivreda, trgovina i izvoz. Srpski narod je ivio u zadrugama, a prvi knez je bio Milo Obrenovi koji se trgovinom naglo obogatio , pa dolazi do sukoba izmeu naroda i kneza. ,pa je Milo 1848. napustio Srbiju,a doao Aleksandar karaprevi., potomak Karaora. To je vrijeme kad se razvijala i kulturua i knjievnost,a uticaji su dolazili iz Austrije. Razvija se pol. 19. vijeka graanstvo, osniva Matica srpska i druge institucije, pokreu listovi i asopisi. Na elu kulturnih zbivanja i dalje je bila crkva, a vremenom se afirmiu intelektualci koji su se kolovali u Austriji i Maarskoj. Piu se historijska i knjievna djela slavenosrpskim jezikom koji je bio nejasan obinom narodu,a u doba njemake romantike sve se vie koristi narodni jezik i istrauje narodna tradicija. Izmeu mnogih imena koja su se u to doba u Srbiji pojavila treba izdvojiti nekoliko znaajnih pisaca romantizma koji su u svoje vrijeme imali znaajan ugled i uticaj. Mladi su njegovali sve knjievne vrste, ali je najznaajnija bila lirika. Kraj velikog broja osrednjih i malih pisaca pojavili su se i najvei srpski pisci tog doba koji su u knjievnosti ostavili tragove do danas. Drutveno-politika kretanja u to doba u Srbiji dala su peat i knjievnom ivotu. Nagovjetaje romantizma nalazimo u I pol. 19. st. u djelima Milovana Vidakovia (1780-1841) i Sime Milutinovia Sarajlije (1791-1847). Romantiarski elementi su u tematici njihovih djela (srpska prolost), u naglaenoj sentimentalnosti i interesu za narodnu poeziju. U tom predromantiarskom razdoblju poezija izraava nacionalna osjeanja. Koja su naglaena osobito u djelima Jovana Subotia (1817- 1886) pjesme Srpkinja, Srbin... ali je taj nacionalni idealizam najbolje znao izraziti Branko Radievi, pa ga kritiari nazivaju osnivaem srpske nacionalne umjetnike poezije. Vuk Karadi (1787-1864), Branko Radievi (1824.1853) i ura Danii (1825-1882) su djelovali svaki na svom podruju i predstavljaju prvu generaciju srpskih romantiara. U II generaciju kritiari ubrajaju uru Jakia (1832-1878), Jovana Jovanovia Zmaja (1833-1904) i Lazu Kostia (1841-1910). Ti su pjesnici proirili tematske prostore srpske poezije, razvili najraznovrsnije pjesnike oblike i usavrili pjesniki izraz. Osobito je u tome zasluan Laza Kosti, pjesnik, teoretiar i inovator ija poezija ima sve odlike narodne poezije, ali usporedo pjesnik trai i nova metrika rjeenja (pokuava reorganizovari lirski narodni deseterac, te uvesti slobodan stih) i tako srpsku poeziju poveo potevima modernog izraza. Srpska romantiarska lirika ima neke zajednike osobine: naglaeno nacionalno osjeanje, evokacija i hiperbolizacija prolosti, veza sa narodnom poezijom i naglaen subjektivizam to je povezuje sa evropskim romantizmom. Kasnije se javlja buntovna i satirina poezija koja ima kritiki odnos prema stvarnosti, naglaena socijalna tematika i sumornu tonovi koje je uzrokovao svjetski Weltschmertz i konkretne situacije (Brankova bolest, Zmajeva porodina tragedija, 136 neuredan Jakiev ivot i dr.).Od pjesnika svjetskog romantizma srpski pjesnici su bili oduevljeni knjievnim djelom Petefija, Hajnea i Bajrona. U jednom periodu meu srpske romantiare se znaajem svojih djela uvrstio Jovan Sterija Popovi (1806-1856) posac komedija, tragedija, eseja, poezije i humoristike proze (Tvrdica, Laa i paralaa, Kir Janja, Rodoljupci). Pozorini je ivot u Srbiji u I pol. 19. st. poeo da se formira i prima svoje dimenzije. Osnivaju se pozorita u Kragujevcu i Novom Sadu i izvode domaa djela, a izvode se drame Sterije, Laze Lazarevia, Koste Trifkovia... Poetak 19. st. u Srbiji je u znaku kulturnog i nacionalnog procvata. Kulturni procvat je uvjetovan promjenom historijske situacije nakon I srp. ustanka kad je Srbija u vremenu od 1804. doivjela svoje nacionalno osloboenje, a od 1815. do 1830. teritorijalno se proiruje i nacionalno-politiki osamostaljuje. Srpski ustanci su oblikovali nacionalni ideal i probudili vjeru u vlastite snage srpskog naroda. Tako su bili poloeni temelji nacionalnog osjeanja koje e kulminaciju doivjeti u II pol.19. st. u fazi djelovanja generacije romantiarskih pjesnika. Ve u etrdesetim godinama 19. st. nacionalna svijest se pojavljuje u svom definitivnom obliku. Duh nacionalnog buenja proeo je politika i kulturna nastojanja svih slavenskih i ostalih naroda. Idejne smjernice nacionalnog buenja pruili su poznati ideolozi slavenstva Dobrovski, Kopitar, afarik, Kolar i tur. Kulturno-politiku djelatnost razvija mlada srpska inteligencija koja stvara svoje organizacije (1861. ako drutvo Preodnica u Peti , 1863. Zora u Beu, 1866. Ujedinjena omladina srpska u Novom Sadu, ponesena nacionalnim i kulturnim zanosom. Usporedo sa nacionalno-politikim prosperitetom tee i kulturni razvitak srpskog naroda. Otvaraju se osnovne, srednje i visoke kole, a na kulturno-prosvjetnom planu se vodi bitka za knjievni jezik i pravopis. Na elu te borbe je Vuk Stefanovi Karadi sa pristalicama urom Daniiem i Brankom Radieviem ija je poezija oznaila pobjedu narodnog jezika u srpskoj knjievnosti i u II pol. Jezik i pravopis su potpuno usvojeni. Godine 1865. novi srpski pravopis postaje slubeni pravopis u Velikoj koli, a 1868. u javnom ivotu uopte. Uvoenje novog pravopisa i istog narodnog jezika u upotrebu je najvea pobjeda srpskog romantizma. U srpskoj knjievnosti godina 1848. je oznaavala veliki preokret. To je vrijeme rada Vuka Karadia koji je zaetnik mnogih ideja,a prihvatili su ih mladi intelektualci, meu kojima i ura Danii i proveli u svojim djelima. Sredite kulturnog ivota bili Novi Sad i Sremski Karlovci. Branitelji starog slavenosrpskog jezika se povlae,a javljaju se pisci koji piu nanarodnom jeziku, odnosno Karadievom jeziku i pravopisu. Ostali dijelovi srbije su bili jo uvijek zaostali i nisu imali nekih veih knjievnih uticaja. Naputa se objektivno pisanje i stvara poezija srca iji je zaetnik Branko Radievi. Preokret u knjievnosti vrio se u dva smjera: u sadraju i izrazu. Po sadraju, srpska knjievnost je prihvatila uticaje evropske romantike: prevlast osjeanja, zanos, mata, mistika, oduevljenje i sl. Pie se o slavnoj prolosti naroda, dogaajima i junacima iz historija, srednjovjekovnim carevima, borbi za slobodu i sl. U izrazu su odbaena sva pravila kojih su se pridravali staroslavenski pisci i prevladava stih narodne pjesme sa osnovnim zakonima narodne metrike kako je to bilo u narodnoj poeziji. Pokree se 60-tih godina Ljetopis matice srpske, zatim Danica, matica, Mlada Srbija i dr. 137 VUK STEFANOVI KARADI(1787-1864)
Vuk Stefanovi Karadi(1787-1864) se smatra jednim od najznaajnijih kulturnih radnika u historiji srpskog naroda. Roen u siromanoj porodici, kolovao se u nekoliko gradova i kola, krae vrijeme radio kao uitelj u koli,a zatim odlazi u Be gdje se upoznaje sa evropskom literaturom i kulturom. Rano je shvatio da se jezik intelektualaca i knjievnika mora vezati za jezik naroda, pa je poeo da radi na jeziku i sakupljanju narodnih umotvorina.
Najeu borbu za narodni jezik i pravopis poveo je Vuk Stefanovi Karadi koji je zastupao interese srpskog seljatva u borbi protiv crkve i graanstva. Njegova je borba trajala oko pola vijeka i u njoj se esto borio sam protiv mnogo jaih i uenijih protivnika. Meutim, vremenom su uz njega stali mlai intelektualci i to je oznailo povjedu njegovih ideja. Najvie mu je pomogao NJEGO svojim djelom Gorski vijenac koje je oznailo knanu pobjedu Vukovih ideja. Vuk KARADI je najznaajniji i najplodniji pisac svoga doba i jedan od najznaajnijih Srba 19. vijeka. Otac suvremenog srpskog knjievnog jezika, reformator srpskog pravopisa, sakuplja narodnog stvaralatvam, etnograf, historiar i knjievnik. kolovao se u Beogradu i Sremskim Karlovcima, u i srpskom ustanku bio pisar. Kad su Turci ponovo 1813. doli u Srbiju bjei u Be i poinje da se intenzivnije bavi pitanjima jezika i knjievnosti. Prva knjiga je Mala prostonasrodna slavenosrpska pjesmarica (1814.) gdje je izdao narodne pjesme koje je znao po pamenju. Iako hrom i bolestan, mnogo je putovao i sakupljao narodno stvaralatvo, pa je vreme-nom izdao etiri velike knjige Srpskih narodnih pjesama. Pored pjesama izdavao i narodne pripovijetke, poslovice i zagonetke, klasificirao ih, obraivao, sistemazovao i objanjavao i tako ih pripremao za itanje. Da bi mogao realizovati svojeideje pokree zbornike Danica i Kovei , prevodi na srpski jezik Novi zavjet, a kasnije izdaje opiran Srpski rjenik. Bez prethodnika i uitelja pisao je jezikom koji je ponio od kue i kojim je govorio tadanji seljaki svijet. Za taj jezik je pojednostavio pravopis, izbacio iz 138 irilice sve znakove koji nisu bili potrebni,a u prvom planu je imao jednostavnost kao temeljni princip. Svojim jezikom i pravopisom izazvao je protiv sebe veliki broj obrazovanih srba, optereen brojnom obitelji i sam bolestan teko je ivio, ali je nakon nekoliko decenija teke borbe ipak pobijedio. Sakupljajui pjesme pokazao je da nije obian sakuplja, nego ih je klasifikovao sa mnogo smisla i ukusa. To je vrijeme kad je bilo razvijeno usmeno stvaralatvo, pa mu nije bilo teko sakupiti veliki broj djela koja su jo postojala u narodu o historijskim likovima i dogaajima. Ukazivao je na ljepotu i jednostavnost srpske narodne pjesme kao izraza narodnog duha i ta jednostavnost postala je primjer svim narednim piscima. U njima je obradio I i II srpski ustanak, borbu protiv Turaka i mnoge druge dogaaje o kosovskom boju, o uskocima i hajducima, i dr. Govorio je da treba pisati kako govori. Njegov rad je bio znaajan u zbliavanju junoslavenskih naroda koji su nalazili mnogo toga zajednikog u jeziku i stilu, historiji i drugim oblastima ivota i rada. Uestvovao u Beu 1850. na sastanku srpskih, hrvatskih i slovenakih pisaca i filologa koji su zakljuili da jedan narod treba da ima jednu knjievnost. Dogovor nije uspio, jer su samo Hrvati pri-hvatili tokavsko narjeje i ijekavski govor, Srbi ekavski, ali su Karadievi spisi postali znaajni na daljem istraivanju zajednikih elemenata jezika kod ovih naroda to je naroito temeljito izvrio filolog Toma MATERI. Dugo je Karadi radio na gramatici i rjeniku sa ciljem da uvede narodni jezik i knjievnost . Objavljivanje narodnih umotvorina trebalo je da se starim piscima prue izvorni primjeri narodnog jezika. Ali, da bi se taj historijski poduhvat ostvario, bilo je potrebno napisati i gramatiku narodnog jezika, utvrditi zakone po kojima taj jezik ivi i razvija se . Podstaknut Kopitarovim savjetom, Vuk se prihvata toga posla za koji nije imao inae mnogo strune spreme, pa se ugledao na gramatiku svojih prethodnika (Avram Mrazovi). Njegova gramatika koju je nazvao Pismenica srpskog jezika izala je 1914. u Beu i vrlo je znaajna kao gramatika govora prostog naroda. Osnovna vrijednost Vukove Pismenice je u njenom smjelom uproavanju azbuke i pravopisa u kom je temeljni princip: Pii kao to govori, a itaj kao to je napisano. Za neke glasove stvara nove znakove i tako je uprostio pismo i prilagodio potrebama naroda. U radu je naiao na otpor i crkve i obrazovanih ljudi ,ali su mladi prihvatili njegove ideje, poeli pisati na Vukovom jeziku i tako pokazali kako se na narodnom jeziku mogu stvarati vrijedna knjievna djela.
139 140 OSTALI PREDSTAVNICI SRPSKOG ROMANTIZMA
Osim Karadia ima jo veliki broj romantiarskih pisaca iji doprinos romantizmu nije malen, pa i danas imaju znaajno mjesto u srpskoj knjievnosti. Meu njima se izdvajaju LJUBOMIR NENADOVI (1826-1895) iz ugledne srpske porodice. Bio obrazovan intelektualac koji je u vrijeme romantizma dao svoj doprinos razvoju srpske knjievnosti. Pisao stihove i prozu, bio racionalist i didaktiar. Pisao svoje utiske i zapaanja o ljudima, njihovom ivotu i obiajima (Pisma iz Njemake, Pisma iz vajcarske, Pisma iz Italije i dr.).
BOGOBOJ ATANACKOVI ( 1826-1858) - pisao stihove i prozu. Poznata mu zbirka novela Bunjevka i roman Dva idola. Pokazao smisao da realistiki naslika svijet oko sebe. Bitan je sa dananjeg aspekta kao prvi srpski romanopisac koji je pisao na jeziku za koji se borio Vuik Karadi.
JOVAN ILI (1824-1901) aktivan uesnik svih kulturnih zbivanja u Srbiji svoga doba. Kasnije se povukao i ivio okruen svojim sinovima pjesnicima. U prvoj fazi stvaranja bio pod uticajem pseudoklasisictike literature,a teme je uzimao iz narodne poezije. Unosio u poeziju istonjake motive to se osobito vidi u zbirci Dahire..
LAZA KOSTI(1841-1910) - aktivan pjesnik i lan Ujedinjene omladine srpske koja se borila za slobode i prava srpskog naroda. Po nekim osobinama svoga djela on je pravi romantiar i to prvenstveno po pjesnikoj razbaruenosti, neobinosti i beobuzdanosti, mislima i osjeanjima. Imao je iroko obrazovanje i to se vidi u njegovim djelima.
141 Za ivota je objavio dvije zbirke pjesama i tri drame: Maksim Crnojevi, Pero segedinac i Gordana. Laza Kosti je pisao patriotske, refleksivne i ljubavne pjesme. Sluio se neobinim slikama, mutnim alegorijama, nerazumljivim metaforamai neobinom igrom rijei. Znaajan je i po tome to je prvi poeo da upotrebljava slobodni stih. Posljednji veliki pjesnik meu romantiarima Kosti je bio kontroverzna linost, pisac od koga je kritika stvorila sluaj. U mladosti vie slavljen nego shvaen, on je u starosti doivio sveopte osporavanje, a prava slava dolazila je tek poslije smrti, i to vrlo sporo. Danas je opteprihvaeno da je on zaetnik moderne srpske poezije, pretea avangardizma i stvaralakih eksperimenata kakvi su zavladali u pesnitvu mnogo, mnogo kasnije. I u ivotu i u poeziji on je stalno odstupao od svakodnevnog i uobiajenog. Vaio je kao primjer bizarnog, ekscentrinog romantiara kojeg malo ko uzima ozbiljno. Ali taj pjesniki fantasta bio je najobrazovaniji pisac tog doba, znalac klasinih i modernih jezika, prevodilac ekspira, pisac estetikih i filosofskih rasprava, najznaajniji mislilac srpskog romantizma. Kosti je pjesnik duhovne, filosofske inspiracije. Njegova poezija nije poezija srca i osjeanja nego poezija duha i mate, sasvim razliita od neposredne lirike kakvu su pisali Branko i Zmaj, pjesnici protiv ijeg se kulta borio. On je novator i eksperimentator. Unutranju formu njegovih pjesama odlikuje sloena slikovitost, sklonost ka alegorizaciji, fantastika, humor, igre rijeima, kovanice, manirizam. Umetniki neujednaen, Kosti je napisao izvestan broj pjesama izuzetne vrijednosti, meu kojima moemo izdvojiti tri velike: Spomen na Ruvarca, Jadranski Prometej i Santa Maria della Salute, od kojih je prva kosmiko- filozofska, druga rodoljubivo-filozofska a trea erotsko-filozofska i, ujedno, njegova posljednja i najslavnija pesma.
Santa Maria della Salute
Oprosti, majko sveta, oprosti, to naih gora poalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blaenoj tebi podie dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, to ti zemaljski sagrei stvor: Kajan ti ljubim preiste skute, Santa Maria della Salute.
Zar nije lepe nosit' lepotu, svodova tvojih postati stub, nego grejui svetsku grehotu u pep'o spalit' srce i lub; tonut' o brodu, trunut' u plotu, djavolu jelu a vragu dub? Zar nije lepe vekovat' u te, Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o, mnoge sam grehe pokaj'o ja; sve to je srce snivalo mlado, sve je to jave slomio ma', za im sam ezn'o, emu se nad'o, sve je to davno pep'o i pra', na ugod ivu pakosti ute, Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo, 142 al' ipak necu nikoga klet'; sta god je muke na meni bilo, da nikog za to ne krivi svet: Jer, sto je dui lomilo krilo, te joj u jeku duilo let, sve je to s ove glave sa lude, Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu, lepse je ovaj ne vide vid; iz crnog mraka divna mi svanu, k'o pesma slavlja u zorin svit, svaku mi mahom zalei ranu, al' tezoj rani nastade brid: Sta cu od milja, od muke ljute, Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U duu svesnu nikad jos takav ne sinu gled; tim bi, to iz tog pogleda kresnu, svih vasiona stopila led, sve mi to nudi za im god eznu', jade pa slade, emer pa med, svu svoju dusu, sve svoje ude, -svu venost za te, divni trenute!- Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota? Zar meni blago toliko sve? Zar meni starom, na dnu zivota, ta zlatna voka sto sad tek zre? Oh, slatka voko, tantalskog roda, sto nisi meni sazrela pre? Oprosti moje gresne zalute, Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobie sile, mozak i srce, pamet i slast. Dugo su bojak strahovit bile, k'o besni oluj i stari hrast: Napokon sile sustae mile, vijugav mozak odrza vlast, razlog i zapon pameti hude, Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu', utekoh mudro od sree, lud, utekoh od nje - a ona svisnu. Pomrca sunce, vecita stud, gasnuse zvezde, raj u plac briznu, smak sveta nasta i strani sud. - O, svetski slome, o strani sude, Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi, spomen je njezim sveti mi hram. Tad mi se ona od onud javi, k'o da se Bog mi pojavi sam: U dui bola led mi se kravi, kroz nju sad vidim, od nje sve znam, 143 zasto se mudraki mozgovi mute, Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove silnih mi elja navreli roj, ona mi dodje kad njojzi gove, tajne su sile slukinje njoj. Navek su sa njom pojave nove, zemnih milina nebeski kroj. Tako mi do nje prostire pute, Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u mua i ene, samo sto nije briga i rad, sve su miline, al' neeene, strast nam se blai u rajski hlad; starija ona sad je od mene, tamo cu biti dosta joj mlad, gde svih vremena razlike cute, Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje, tih sastanaka veciti trag; to se ne pie, to se ne poje, samo sto duom probije zrak. To razumemo samo nas dvoje, to je i raju prinovak drag, to tek u zanosu proroci slute, Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava o mog ivota hridovit kraj, najlepi san mi postace java, moj ropac njeno: "Evo me, naj!" Iz nitavila u slavu slava, iz beznjenice u raj, u raj! u raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se elje tu da probude, duine ice sve da progude, zadiviemo svetske kolute, zvezdama cemo pomerit' pute, suncima zasut' seljanske stude, da u sve kute zore zarude, da od miline dusi polude, Santa Maria della Salute.
144 BRANKO RADIEVI (1824-1853)
Jo u 18. st. se javlja u Srbiji lirika izvan crkvenih okvira i uticaja. Nemajui mogunost da ih objave, intelektualci su primali jedni od drugih pjesme i dalje ih prenosili,a teme su bila iz narodne tradicije. To je poezija srpskog graanstva iz koje se kasnije razvija srpska romantiarska poezija. Branko Radievi je jedan od najznaajnijih pjesnika srpskog romantizma. Ponikao iz inovnike porodice u Slavonskom Brodu u kojoj se znalo sa evropski, osobito njemaki romantizam. kolovao se u Karlovcima, i Temivaru, u Beu poeo studirati medicinu,ali je rano obolio i vratio se u zaviaj. Pisao pjesme na narodnom jeziku i Vukovim pismom i pokazao da se na tom jeziku mogu pisati izuzetno snana umjetnika djela. Ljubav prema narodnom jeziku i nacionalnoj prolosti oplemenila je njegovu duu i poeziju, saraivao sa urom Daniiem i Jovanom Iliem. To je prva knjievno-romantiarska generacija koja se okupljala oko Vuka. Radievi je napisao za kratko vrijeme dosta pjesama uglavnom ljubavnog i rodoljubivog karaktera. Poeo u akim klupama pisati djela u kojima govori o radosti, ljepoti, ljubavi. Takva poezija linog tona izazvala je uzbunu kod starih pjesnika koji su obraivali ozbiljne i traidicionalne teme, pa su ga napadali sa svih strana. Pisao pjesme sa izrazito lirskim motivima i raspoloenjima. U njima je progovorila srpska nacionalna mladost i njene tenje, one su bile napad na srpske nacionalne svetinje i tradiciju. Poznate su mu aki rastanak, Tuga i opomena, Kad mlidijah umreti i dr. Po ugledu na Bajrona pisao i epske pjesme,ali nije mogao izbjei izrazito lirski temperament, pa one nisu imale toliko znaaja.
145 Kad je rije o lirskoj poeziji, mora se naglasiti da je to pjesnik izrazito linih osjeanja koja karakteriu mladost i njene tenje. Najei motiv tih pjesama je ljubav i mladost. Pjesnik razdragano iznosi svoje emocije, govori o jednom stanju ovjekove due, govori o ljubavi prema eni, domovini i prirodi. Na tu poeziju snaan uticaj je izvrila narodna lirska pjesma iji se uticaj naroito vidi u pjesmama Djevojka na studencu, Putnik na uranku, Cic, jadna draga, Ukor, Vragolije, No, pa no i dr. aki rastanak je najsnanije njegovo djelo u kom je iskazao svoju ljubav prema ivotu, ljepotu akog doba i vedra raspoloenja mladosti. To je lirska biografija njegovog kolovanja, opis gimnazijskih dana u Karlovcima. Mirni talasi Dunava, rascvjetala priroda Strailova i mirisavi vinogradi opijali su razdraganu pjesnikovu duu. etnje po okolini, ake igre i nestaluci preliveni su nacionalnim idealima, a pogled na karlovako groblje budi u pjesniku sjetne misli o prolaznosti ljudskog ivota. Oni su nekad znali za radost, a sad ih nema. Govori o ljudskoj tragediji slutei i svoju (Mlogo hteo, mlogo zapoeo/ as umrli njega je pomeno). Snani su njegovi opisi prirode, vinograda, zalaska sunca, raskalaene mladosti u vrijeme berbe na karlovakim vinogradima. On ritam svojih stihova usklauje sa raspoloenjima, pa i sa kolom kojim prekida svoje prianje, a koje je brzo, ivo i razigrano. Pjesma je ujedno i oprotaj sa Strailovom, sa mladou, sa ivotom i ljudima, sa svima koje je volio.
Zbogom gore, mesta moja slatka, Puna lipa i debela hlatka, Puna 'tica, puna jagodica, Jagodica, prelepa urica! Zbogom, dole, zbogom mirisave Pune one ljubice ubave! Zbogom, i vi, po nnjima izvori... Zbogom ostaj, ubavo Belilo!
Pjesniko djelo Branka Radievia je doivjelo ogromnu slavu i popularnost zbog toga to je blisko narodu, lako i jednostavno, puno emocionalnog naboja. Sa dananjeg aspekta njegove pjesme imaju snaan knjievni i historijski znaaj. Napisane ivim i snanim narodnim jezikom ime je pjesnik novu ivotnu sadrinu uveo u tadanju literaturu. Pjesme su i knjievno i jezikom i optim tonom sasvim pod uticajem narodne poezije, jer su u to vrijeme narodne pjesme biloe uzor pjesnicima evropske ronatiarske knjievnosti. Meutim, stihovi su, i pored mjestimine raznovrsnosti, veinom jednolini i ritmom i metrom. Njihovi motivi takoe nisu mogli uroniti u dublji i sloeniji ivot, pa su zatodobrim dijelom ostali u uskom granicama. U njima ima naivnosti, sirovosti, pa i emotivne neuznesenosti to je plaanje duga nedovoljnom ivotnom iskustvu. Elegija Kad mlidijah umrijeti, objavljena poslije Radievieve smrti, jedna je od najljepih elegija u srpskoj knjievnosti, u kojoj pjesnik predosjea blisku smrt. Napisao je ovu pjesmu kad je osjetio prve znakove bolesti i u njoj se ita ogromna tuga, alost zbog prolaznosti ljepote i ivotne radosti:
Lisje uti vee po drveu Lisje uto dole vee pada Zelenoga vie ja nikada videt neu! Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje, oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmodeno A kleca mi slabako koleno. Doe doba da idem u groba... 146 JOVAN STERIJA POPOVI(1806-1866)
Vrijeme kad se Srbija oslobodila od tuina trailo je ljude koji e dati doprinos njenom knjievnom i kulturnom razvoju. To je vrijeme dalo jednog od najznaajnijih srpskih dramskih pisaca, vrakog advokata Jovana Steriju Popovia. Popovi se kolovao u Kragujevcu i Beogradu, organizuje kolstvo u Srbiji, pie dodaktika i druga djela, poeziju, prozu i drame, a osnovao je i pozorite u Beogradu. Poeo rano pisati kao pobornik Vukove jezike reforme. Oduevljavao se sentimentalnim romanima Milovana Vidakovia, pa i sam pie romane beze vee umjetnike vrijednosti (Boj na Kosovu). Meutim, najvie ga je zanimalo pozorite, pa pie prvi historijske drame (Milo Obili i Nahod Simeun), a kasnije drame iz svakodnevnog ivota, i to komedije koje su mu donijele knjievnu slavu: Laa i paralaa, Tvrdica,(Kir Janja), Zla ena, Pokondirena tikva, enidba i udadba, Beograd nekad i sad. Pred kraj ivota, odvojen od savremenih kretanja, vraa se poeziji i pie misaone pjesme Davorije. Za Steriju kau da je kritiar suvremenog graanskog drutva u prvoj polovini 19. st. Graanski i malograanski ivot, drutveni, porodini i lini odnosi su glavne teme njegovih komedija. To je sredina sa malom kulturnom tradicijom i ojaanim ekonomskim mogunostima, pa pisac slika taj nesklad. Naslikao je posebnu psihologiju ovjeka svoga doba koji je ekonomski jak, ali duhovno i kulturno ostao na istim nivou kao i ranije, pa se povodi za tuinskom aristokratijom i njenim obiajima to dovodi do nesklada i izaziva smijeh.
Pokondirena tikva Ovo njegovo djelo se ubraja u najbolje srpske komedije. Ima u njemu slinosti sa Laom i paralaom, ali i originalnih mjesta. Naslikao je malograansku sredinu i njenu primitivnost, pomodarske tenje i nedolino kalemljenje tuih obiaja i navika. Opisao opanarevu enu Femu koja eli da se uzdigne iznad sredine, jer se obogatila, pa u tom svom nastojanju ispada smijena. Pokuava imitirati aristokratiju u Peti i Beu, ima slugu, ali ne zna ni jezike ni obiaje ni kulturu ni ponaanje prema svijetu u kom ivi. Fema je centralna linost komedije. Hoe na brzinu i na silu da zaboravi raniji ivot, ali se njegovi tragovi osjeaju na svakom potezu, rijei i koraku. Pisac se narugao i slaveno-srpskom jeziku i mentalitetu ljudi i navikama i obiajima. Uitelj joj je Svetozar Ruii koji govori prazne fraze i tako predstavlja pomodni svijet jednog doba. Njen brat Mitar je piev glas u komediji, realan i istiniti predstavnik zdrave sredine koji se suprotstavlja takvim kao to je Fema. Kritiari smatraju da je ovo najsnanija drutvena komedija koja je dala snanu individualizaciju likova to se predstavljaju svojim govorom i ponaanjem. Fema je do danas ostala simbol jedne izopaenosti i danas je iva, zanimljiva i aktuelna na pozorinoj sceni. Fema ima kerku Evicu od koje takoer eli napraviti nobles, da govori po modi, da nosi steznjak, da pria francuski i pravi komplamente, meutim Evica eli i dalje da radi, ne eli da nosi steznjak i ne zna i nee da govori francuski kao njena mama. Fema je na rubu ivaca i eli da naui Evicu gospodskom ponaanju:
Evo, novaca je ostavio dosta; ali ta to pomae kad je ostavio posle sebe kravu. Bog zna ta bi od mene bilo, da nisam od nature na gospodstvo stvorena. No jo nije dockan, moja lepa Evicken, samo se ti na mene ugledaj, pa se moe jo koliko toliko popraviti.
147 Rodoljupci Djelo koje predstavlja snanu moralno-politiku satiru jednog doba. Pisac sam kae da je materijal pokupuio iz ivota i da se radi o istinitim dogaajima i ljudima. U komediji je opisao revolucionarnu 1848. godinu u kojoj se sav srpski narod stavio u slubu reakcionarnog bekog apsolutizma, pa Sterija otkriva nalija srpskih rodoljubaca, njihove uske i egoistike interese, poljuljani moral i posrnulu nacionalnu svijest. Ratne godine su donosile promjenljivu sreu i Srbima i Maarima i ukazuje na moralnu posrnulost mnogih pojedinaca koji sakriveni frazama i retorskim izjavama o spremnosti na rtve za narodno dobro ispadaju u svojim nastojanjima smijeni i predstavljaju karikature jednog vremena i naroda. Oni nose trobojnicu, ali ispod revera imaju i maarsku kokardu. A kad se nau izvan domovine za male pare potpisuju izjave da se odriu i domovine i naroda. Sterija je nasuprot njima naslikao potenu i razumljivu linost graanina Gavrilovia koji je u osnovi astan ovjek i bolno doivljava tu nacionalnu agoniju. On se gnua nad moralnom rugobom svojih sugraana koji su dvolini i pokazuju prema prilikama svoje lice. Otud u ovom djelu nema vedrine i smijeha, ona je natopljena pesimizmom. Steriji je smijeh bio neka vrsta pedagokog sredstva, kojim je on uio ljude i na taj nain htio ih podstaknuti da isprave svoje greke. Moda je ismijavanje grub nain da se nekom ukae na manu, ali to je bio Sterijin nain da popravlja ljudska nesavrenstva, da popravlja ljude govorei im istinu kroz alu. On potvruje onu konstataciju Georgea Santayane koji kae da je komedija zaobilazni put do iskrenosti. Ono oko ega nema dvojbe je da je Sterija bio izuzetno dobar komediograf ija se djela i danas itaju i izazivaju smijeh. 148 URA JAKI(1832-1878)
Za njega kau da je borac i pisac u ijem djelu su oliene njegove slobodarske i umjetnike tenje. Rodom iz Banata, nosi u djelima mentalitet tog kraja i naroda. kolovao se u Temivaru i Peti, a itav mu ivot protekao u borbi za golu egzistenciju i slobodu. Bavio se poezijom i slikarstvom, mnogo putovao iz jednog u drugo mjesto, radio kao uitelj, a vlasti su ga stalno pratile i proganjale. Uestvuje u borbama sa Turskom, pie poeziju i novele. Prvo je pisao pjesme po ugledu na maarske pjesnike I pol. 19.st. Odlika tih pjesama je snaan i emocionalan izraz. Kasnije pie i epske pjesme i drame (Seoba srbalja, Jelisaveta, kneginja crnogorska, Stanoje Glava).
ura Jaki, Autoportret
Jakieva poezija se dijeli na deskriptivnu, ljubavnu, socijalnu i satirinu. To su pjesme Vee, Put u Gornjak, Ljubav i dr. Poznata mu je elegija Na liparu u kojoj su snano naglaena tuna raspoloenja. Nesklad izmeu linih ideala i prozaine stvarnosti dali su pjesmu punu dubokih emocija koja govori o ivotnim nedaama i sukobima. To je gorka pria o ljudskom stradanju . Pjesma Vee je ispjevana iskljuivo u eleginom raspoloenju, a Pono u raspoloenju punom gorine. Ima misaonih stihova u kojima se govori o ivotu i ljudima. Pjesma se nastavlja mislima o ljudskoj pakosti i podlosti, zlobi i ogorenju.
149 Satirina i socijalna lirika Poznata je u knjievnosti ja Jakieva satirina i socijalna lirika koja govori o tekom ivotu obespravljenih masa i o borbi za slobodu misli i govora. Lini ivot pjesnikov je sav u politikim progonima, u sukobu sa vlau i o tome govore ove pjesme. Poznate su su pjesma Ratar, valja, Kalueri , Otac i sin i dr. Najizrazitiji romantik meu srpskim umjetnicima Jaki je bio stvaralac mnogostran po svojoj obdarenosti, slikar, pjesnik, pripovjeda, dramski pisac.
ura Jaki, Karaula 150 JOVAN JOVANOVI ZMAJ(1833-1904)
Meu piscima svoga narataja jedan od najplodnijih i najreprezentativnijih je bio Jovan JOVANOVI ZMAJ(1833-1904). Roen u graanskoj porodici u Novom Sadu, zavrio medicinske nauke, radio kao lijenik u Novom Sadu, Panevu, Zagrebu, Karlovcu i Beu. Mnogo je pisao, pokretao listove i saraivao u njima ( Zmaj, Starmali, ia) i potpisivao se pseudonimom Zmaj. Zmaj je poeo pisati pedesetih godina i poslije Branka Radievia prvi je preuzeo srpski narodni jezik i pravopis pokazujui da se na njemu mogu pisati znaajna knjievna djela. U poetku je pisao ljubavnu poeziju. To su pjesme o patnjama i stradanju, izgubljenoj porodici i osami. Kasnije pie rodoljubive pjesme u kojima naglaava ideal slobode, ljubav prema narodu i sl. elio je da njegov narod bude obrazovan, da shvati i prihvati tekovine kulturne i civilizirane Evrope, udarao na srpske vlastodrce i korumpiranost u redovima srpske buroazije. Blizu etiri decenije bio je nosilac svih naoprednih knjievnih kretanja u Srbiji. Stihove pisao ozbiljne i aljive, iz srpskoh politikog i drutvenih ivota. Kad su mu umrla djeca poeo je pisati za djecu i napisao nekoliko znaajnih zbirki pjesama za djecu. U njima je Zmaj pokuao da utie na odgoj i obrazovanje mladih, da im ukae na neke situacije iz ivota, da ih pripremi na sve ono to ih u ivotu oekuje. Pritom je pokazao izvanredan smisao za mali djetinji svijet , za sve to dijete zanima. Pie neposredno, jezikom djeteta, jasno i nedvodmisleno, utvrenim ritmom i rimom i brzo je osvojio srca mladih italaca. Poznata je njegova programska Pjesma o pjesmi u kojoj govori o misiji poezije i pjesnitva.: da diu klonule, da igou probleme, da se bore za pravdu i istinu, da tjee rastuene. Tim djelima on je uspjeno vrio misiju voe srpskog romantizma i uticao na svoje savremenike. Zmaj je bio prvi srpski pjesnik koji je sintaksu i naglasak svakodnevnevnog govora uveo u poeziju. Napisao je veliki broj djela meu kojima su najznaajnija: ulii(1864), Pevanija, ulii uveoci, ika Jova srpskoj deci, Devesilje, ika Jova srpskoj omladini, pripovijetka Vidosav Brankovi i aljiva igra aran. Pisao je rodoljubive, ljubavne, elegine, misaone i politiko-satirine pjesme, te poeziju za djecu. U djelima je naslikao svoje doba sa raznih aspekta, od djetinjstva do zrelog doba i u svim njegovim segmentima. Umro u Sremskoj Kamenici 1904.
ulii i ulii uveoci
Najpoznatije njegovo djelo iz oblasti intimne lirike su dvije zbirke pjesama ulii i ulii uveoci. U njima je neposredno i iskreno opjevao najznaajnije trenutke iz dana kad je kao kao sretni otac gledao svoju porodicu u tihoj graanskoj idili, a zatim je naslikao vrijeme kad je smrt pokosila itavu njegovu porodicu. Osnovni motiv ulia je ljubav prema eni, izraena osjeanjima sretnog ovjeka iji je ivot uljepan porodinom idilom i prvim cvrkutavim glasovima djece. Skala osjeanja je veoma iroka i ide od prvih ljubavnih izjava do zrele ljubavi pune potovanja prema branom drugu. Zmajeva ljubav u toj zbirci nije nesretna, nije bajronovski kobna. Ona je tih i mirna graanska ljubav puna diskretnih boja i tonova.
Kai mi, kai, kako da te zovem Kai mi kakvo ime da ti dam 151
Hou li rei: diko ili snago Ili u: lane, ili: moje blago
Hou li: duo, ili: moje drago Kai mi kakvo ime da ti dam!
Meutim, srea nije dugo trajala, umiru njegovi najblii i on pie zbirku ulii uveoci koja je proeta tragikom smrti, nesree, patnje i stradanja. U ovoj zbirci pjesnik je opjevao Ruinu bolest i svoju varljivu nadu da e ozdraviti, on je "oajnik kleti" koji proivljava najtee trenutke ivota, ali nastoji da ouva ljudsko dostojanstvo. On eli da zaustavi etalicu na satu i sve vrati na poetak, u dui mu je sve mrtvo i sivo, zatim posjeuje Ruin grob i pie stihove snane emotivne vrijednosti.
Zar ja ljubit vie ne smem? Zar se meni samo krati Svoju dragu, dragom zvati Uzdahnuti, oseati?! Ko mi moe ljubav ubit, Mada j' srce raskidano! - Ja te ljubim edo moje, edo moje, zakopano!
(...) Ti si mrtva, moj ivote, Otila si s ovog sveta, To daljini nema mere Pa zar i to da nam smeta! Neka pada nad i vera, To mi ljubav ne savlada Ja te ljubim prazna senko, I bez vere i bez nada!
Iako je tragian udes bio tako potresan, Zmaj nije pao u oajanje i pesimizam, pomirio se sa smru kao neminovnou i nastavlja ivot bez svojih najmilijih. Njegovo pomirenje sa neminovnostima u ivotu nije nikad prelo u mrnju i rezignaciju, on je u potpunosti sauvao vitalnost u vjeru i ljepote ivota.
Zmaj djeiji pjesnik Od cjelokupnog Zmajevog djela najtrajnija je njegova djeija poezija po kojoj je do danas ostao nenadmaan i izvrio snaan uticaj na sve generacije djeije knjievnosti u 19. i 20. stoljeu. Cilj mu je bio da kroz djeiju poeziju naglasi svoje odgojne komponente, osobito patriotski odnos prema domovini i ljubav prema ovjeku uopte. Zmajeva velika ljubav djeca su iznikla iz line roditeljske tragedije, pa se posvetio djeci da im ponudi svoju beskrajnu ljubav. Ali, ta ljubav nije bila zbog porodine nesree, nego zbog karaktera samog pjesnika i opte ljubavi koja se vidi u svakom njegovom stihu. Djeijom poezijom poeo je da se bavi vrlo rano, napisao desetine pjesama i opjevao sve detalje iz ivota djeteta: u koli i porodici, u prirodi i drutvu. Kao pjesnik iskrenih osjeanja on nije htio da zatvori oi pred socijalnom nejednakou u drutvu, 152 pa nudi djeci i te slike u kojima ima patnje i stradanja, borbe za svakodnevnu egzistenciju, pohvala radu i kritika lijenosti.
Istina je junak, Dr'i se ko stena. I kad na nju zine hala, I kad misli da je pala, Pobeda je njena.
Ovo je samo jedna od njegovih pjesama upuenih djeci koja ima didaktiku poruku: on jednostavnim jezikom govori djeci o istini koja uvijek izae na vidjelo, pa ak i kada se misli da je nema. 153 CRNOGORSKA KNJIEVNOST ROMANTIZMA VUKOVE IDEJE U CRNOJ GORI PETAR PETROVI NJEGO(1813-1851)
Vukove ideje naile su na odjek osobito kod mladih njegovog doba koji su pokazali da se na narodnom jeziku mogu pisati umjetnika djela. Najbolje je to potvrdio svojim djelom Petar Pertrovi NJEGO koji je jedan od prvih pisaca Crne Gore, a po znaaju jedan od najveih pjesnika svoga doba. To je jedan od umjetnika koji su znali biti istinski, aktuelni i istovremeno ljudski. Bio je istovremeno i vladar Crne Gore koji je nakon turske vladavine htio stvoriti modernu i naprednu dravu. Njego je vladao zemljom koja je stoljeima bila u zaostalosti, ivjela patrijarhalnim ivotom, razdijeljena na plemena i bratstva. Najvie potovanje uivao je crkveni poglavar na Cetinju, vladika, koji je bio najvii duhovni autoritet. Prema obiaju Njego je preuzeo i duhovnu i svjetovnu vlast i preduzeo je niz mjera da ujedini narod. Pomagali su mu u tome Rusi, pa je uspjeno odbijao napade Turaka na granicama Crne Gore. Sreujui dravu shvatio je da je njegova zemlja tek dio velike slavenske porodice, pa je u tom smjeru i radio i pisao. Istovremeno je radio na vlastitom obrazovanju, uio strane jezike, putovao i pisao. Rano je obolio i mlad umro na Cetinju, a sahranjen je na vrhu najvie planine Loven. Njego se razvijao pod uticajem narodne tradicije u djelima Sime Milutinovia Sarajlije. U poetku je pisao u desetercima po ugledu na narodne pjevae, a kasnije produhovljenu liriku i epiku koja ima visoku umjetniku vrijednost. Njegova znaajna djela su Svobodijada (1835),Gorski vijenac (1847), epan Mali (1851) i Lua Mikrokozma. Lua mikrokozma znai po naslovu svjetla malog kozmosa, ovjeka tj. due. To je vrsta filozofskog epa u kom je Njego razmiljao o ovjekovoj sudbini na zemlji. Razmilja o ovjeku kao biu koje se ujedini sa avolom protiv boga, a kad su poraeni baen je na Zemlju da se pati, a ne u pakao. Gorski vijenac je vijenac slave crnogorskim junacima spjevan u dramskom obliku. U njemu je iznesen dogaaj iz 18. st. kad su, prema tradiciji, crnogorski poglavari pod vostvom vladike Danila krenuli u borbu protiv domaih Turaka kako bi u zemlji zavladalo jedinstvo. itavo epsko djelo je tendenciozno i nabijeno nacionalnim nabojem s jedne strane i nacionalnom mrnjom sa druge. Slikajui te dogaaje, Njego je naslikao niz detalja iz crnogorskog ivota: svadbe, otmice, pogrebe, vraanja, obiaje i kulturne prilike u Crnoj gori, pa ep ima ire znaenje od teme koju je pisac uzeo da obradi. Ovo i ostala Njegoeva djela govore o svijetu u kom ne pobjeuju uvijek najbolji, u kom pravda i istina nisu uvijek na prvom mjestu. ire posmatrano, Gorski vijenac je borba crnogorskog naroda za slobodu, za oslobaanje srpsatva, pa je djelo i posveeno Karaoru, voi Prvog srpskog ustanka. Pjesnik uzdie crnogorske borce i baca kletve na izdajice i odmetnike. U djelu se u pozadini osjea historija srpskohg naroda, njegova tragedija i borba za slobodu, patnje, sli i ponos i vjera u konanu pobjedu. Gorski vijenac je obimom kratak, ali je u njemu dato mnogo pjesnikih slika, likova i dogaaja: Crnogoraca i Turaka, starih i mladih, grupa i pojedinaca. Na nekim mjestima je fotografski vjerno prikazao ivot crnogorskog naroda, odnos jedinke prema ivotu i svijetu, opisao sirove ljude, ali hrabre i odlune da sauvaju svoj ponos, dostojanstvo i slobodu. 154 Za svoje slike i misli Njego je naao snaan poetski izraz u kom slutimo dubinu ljudskih odnosa. Reenice se niu jedna za drugim i u njima je dana sva filozofija ivota: "Zemlja stenje, a nebesa ute Mnoge misli i reenice je uzeo iz naroda, i u djelu se osjea dubina i ljepota narodne tradicije i narodnog jezika.
STJEPAN MITROV LJUBIA(1824-1878) se aktivno se bavio politikom, bio poslanik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Bekom parlamentu. Pisao pripovijetke,a kao samouk obrazovao se na narodnoj knjievnosti. Poznata knjiga Pripovijesti crnogorske i primorske(1875) opisuje sudbinu svojih zemljaka u vremenu od 16. do 18. st. Sluei se romantiarsko-realistikim postupcima u svoje djelo je unosio humor. 155 MAKEDONSKA KNJIEVNOST ROMANTIZMA
Makedonska knjievnost u II pol. 19. st. proivljava svoje plodonosno razdoblje. Ona se oslobaa oblika religiozno-poune knjievne tradicije i inspirie se svjetovnim sadrajima. Knjievna djela tog doba nose graansko obiljeje. Izraavaju tendencije koje su se oitovale i u knjievnostima ostalih junoslavenskih naroda u vremenu afirmacija graanskog stalea. Generaciji makedonskih knjievnika iz ovog razdoblja nametnulo se nekoliko problema: glavni je bio jezik, jer u shvaanju jezika nije postojao jedinstven stav: Konstantin Miladinov polazi od ivog narodnog jezika i jezika narodne pjesme, Rajko inzifov se zalae za mjeavinu bugarsko-makedonskog knjievnog jezika, a Grigor Prliev smatra da jezik treba izgraivatina staroslavenskoj osnovi. Ta neujednaenost u shvaanju jezika potvruje se i u knjievnoj praksi: Konstantin Miladinov u svojim lirskim pjesmama prvi put otkriva snagu i izraajne mogunosti narodnog jezika, jezik inzifova obiluje rusizmima i bugarizmima, a na Prlieva utie grko jeziko podruje. Problem jezika se uklapa u Makedoniji u iri koncept nacionalnog buenja. Knjievnici zauzimaju aktivan odnos prema problematici: skupljaju narodno blago, u djelima obrauju tematiku iz nacionalne prolosti, izraavaju slobodarsko i junako raspoloenje. Svaki je stvaralac iz tog razdoblja na sebi svojstven nain izraavao i knjievno oblikovao osnovne misli epohe i vlastite preokupacije. Dimitar Miladinov (1810-1862) je najistaknutiji makedonski prosvjetni radnik tog vremena. Sakupio je veliki zbornik narodne poezije uz pomo brata pjesnika Konstantina Miladinova i objavili su ga u Zagrebu 1861. godine uz potporu J.J trosmajera. Konstantin Miladinov(1830-1862) nije ostavio velik opus, samo petnaestak pjesama u kojima progovara profinjena lirska osjeajnost i refleksivnost sazdana na motivima narodne pjesme, a izraena njezinom metrikom i metaforikom. Meu najuspjelije pjesme Miladinova je njegova antologijska Tuga za jugom. Rajko inzifov (1830-1887) je razvio svestranu knjievnu djelatnost, pisao pjesme i poeme, bavio se prevodilakim i publicistikim radom. U djelima glorificira nacionalnu prolost i iznosi tragine motive iz ivota makedonskog naroda. Najsugestivnije je njegovo djelo Krvava koulja u kom iznosi stradanja svoga naroda. inzifov je dao realistiki oblikovane slike. Njegova inspiracija, u biti romantiarska, izraena je realistikim nainom to obezbjeuje inzifovu posebno mjesto u makedonskoj knjievnosti. Gligor Prliev (1830-1893) je izrazio u poemi Serdar herojsko-slobodarski duh epohe. Grau za poemu uzima iz narodne poezije, tj. opisuje rat pritiv albanskih zulumara. To se djelo po svojoj idejnoj usmjerenosti pridruuje najveim ostvarenjima junoslavenskih knjievnosti 19. stoljea Mauranievom epu Smrt Smail-age engia. Drugo njegovo djelo Autobiografija prua osobito zanimljivu grau za istraivae. To je knjievni narataj koji je utro put novijoj makedonskoj knjievnosti. 156 ILIRSKI POKRET U HRVATSKOJ
Hrvatski narod je uao u 19. st. teritorijalno i drutveno rascjepkan, nacionalno i kulturno slab. Hrvatska je bila svedena na prostor izmeu Drave i Save, jer je Napoleon zauzeo june krajeve i pripojio ih Iliriji. ,a Dalmacijom se upravljalo iz bea sve do 1918. godine. Vlast je imalo plemstvo i visoko svetenstvo. Slubeni jezik je bio latinski kojim je plemstvo i svetenstvo pisalo da pokau svoju distancu od naroda. Hrvatski jezik u vlastitoj zemlji je bio zapostavljen. Ve poetkom 19. st. poeli su Maari traiti da se u nekim krajevima Austrougarske, pa i hrvatskoj, kao slubeni jezik koristi maarski. Meutim, otpor onih koji su pisali latinski bio je snaan. U tom periodu je znaajan Antun MIHANOVI koji je meu prvima ukazao na ljepotu narodnog jezika koji e kasnije afirmisati pristalice ilirskog pokreta. Predstavnici ilirizma su bili mladi ljudi roeno oko 1810. godine uglavnom sa sela koji su se kolovali u inostranstvu, upoznali napredne ideje drugih naroda i pokuali ih prenijeti u svoje krajeve. Mihanovi pie budnice koje su bile popularne u to doba, pa su postale abloni osim Preradovieve pjesme Zora puca i Mihanovieve Hrvatska domovina koja je uglazbljena i postala hrvatska himna. Te pjesme se izdvajaju od ostalih i rezultat su istinskog doivljaja. Posebno valja istaknuti ovu posljednju pjesmu koju je Mihanovi napisao u vrijeme ilirskog pokreta, pa je naglaen nacionalni zanos i rodoljubiva tematika sa ciljem da se probude rodoljibivi osjeaji italaca. Pejza u pjesni postaje sinonim pojma geografske domovine i optem nacionalnom znaenju. U svojim planovima ilirci su pokuavali zbaciti stariju generaciju intelektualaca, ukazivali na veliinu i snagu slavenstva i prihvatili ideju ekog pisca o snazi knjievnosti i kulture slavenskih naroda. Za sve narode se govorilo da potiu od starih Ilira, trailo se od jugoslavenskih naroda da se ujedine i da svi koriste tokavski jezik koji se kao izvanredan jezik pokazao jo u dubrovakoj knjievnosti i koji bi trebao biti u temelju jezika svih naroda. Te ideje su predstavljale protivteu maarizaciji nekih pokrajina i naroda na ovom prostoru. Glavne voe su bili Ljudevit Gaj i grof Janko Drakovi. Knjievnici ilirizma u Hrvatskoj su bili veinom iz ue Hrvatske, pa su poeli pisati kajkavskim narjejem. Vidjevi da se hrvatska knjievnost ne moe razvijati u uskim okvirima pojedinih narjeja, htjeli su ilirci prvo rijeiti pitanje jezika i dogovorili su se da koriste tokavsko, kao najrairenije narjeje hrvatskog i srpskog jezika. Ujedno su prihvatili i pravopis kako ga je uredio Ljudevit gaj koji je za svaki glas imao zasebno slovo i pisan latiniciom. Ilirci su se vratili istraivanju stare dubrovake i dalmatinske knjievnosti, a u skladu sa romantiarskim zahtjevima, ukazivali su na ljepotu i snagu narodne tradicije, posebno epske narodne pjesme. Ilirci su htjeli da predstavljaju knjievnost vlastitog naroda, bili su odluni i borbeni, ali su poticali iz sitnog graanstva i seljatva, pa nisu imali ni vlast ni imanja, stoga nisu mogli realizovati mnoge svoje ideje. Pisali su djela na narodnom jeziku, prije svega lirsku poeziju, rodoljubive pjesme, drame i novele. U petnaestak godina svoga rada ilirci su pokrenuli prvi hrvatski knjievni asopis, te brojne knjievne edicije: Kolo (1842), almahan Iskra (1845), organiozirali knjievna drutva (Matica ilirska, 1842.), hrvatsko kazalite, zapoeli rad na kritici, drami i romanu. Izdavali su stare dubrovake pisce (Gunduli). ILIRSKI POKRET(1830-1843)kao drutveno-politiki i kulturni pokret 157 Poetkom 19. st. u Hrvatskoj se poinju osjeati nova duhovna kretanja i ideje kao prethodnica narodnog preporoda. U politikom smislu to je vrijeme pada Napoleona i vraanje velikog dijela hrvatskih zemalja (Dalmacije, Istre) pod Austro-Ugarsku, jaanje germanizacije i sl. maarski se uvodi kao slubeni jezik to je vodilo u opasnost gubljenja nacionalne svijesti u hrvatskom narodu. Ipak, i u tako sloenim i nesreenim politikim i literarnim uvjetima dolazi do pomjeranja u pravcu narodnog jezika i pravopisa. Cilj je stvoriti na itavom prostoru jedan knjievni jezik kojim bi se sluili svi Hrvati, pa se vie radi na jeziku i pravopisu, nego na knjievnosti. Pisci sakupljaju i obrauju narodno blago po ugledu na sakupljae u zapadnoevropskim zemljama, preporodne misli se trae u vlastitoj tradiciji. Rade u to doba Bartol Kai i Pavao Riter Vitezovi, pisac i historiar, a zatim dolazi vrijeme Ljudevita gaja koji je obiljeio itavu jednu epohu. Ideje ilirskog pokreta spontano su se poele javljati u junoslavenskih naroda skoro u isto vrijeme, mada su ivjeli u razliitim ivotnim situa-cijama. Neki krajevi si bili pod Napoleonovom vlau, drugi pod vlau Austrougarske, trei Turske, a neki su bili slobodni. Napoleon u i pol. 19. st. stvara Ilirske provincije sa centrom u Ljubljani, a od tada pa itavo jedno stoljee javljaju se ideje ilirskog pokreta sa eljom da se ujedine juno-slavenski narodi i da koriste isti jezik i pismo na prostorima na kojima ive. Poetak ilirskog pokreta smatra se pojava male Gajeve broure u trenutku kad je hrvatska bila u najteem poloaju i to se tie politike i jezika i knjievnosti i kulture. To je djelo Kratka osnova horvatsko-slavnonskog pravopisanija tampana u Budimu 1830. u kojoj Gaj poziva Hrvate da budu vitezovi duha i uvaju tragove svoga postojanja, svoje jezik i tradiciju. Ilirski pokret je imao snaan odjek kod svih naroda, osobito mladih intelektualaca u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni,Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji koji afirmiu narodni jezik i poinju raditi na zajednikom pismu i pravopisi. Kako se u tim krajevima govorilo razliitim jezicima, od francuskog, njemakog, latinskog, talijanskog, maarskog, a u Bosni turskog, cilj je bio ujediniti narode na istom jeziku i pismu. Ve polovinom 19. st. ilirizam je poeo dopirati do svih junoslavenskih naroda: u Srbiju, Kranjsku, tajersku. Maarske vlasti su osjetile opasnost, pa su ga na sve naine htjeli skriti, pa nastaje vrijeme progona, zatvora i cezure. Zbog estoke cenzure u Zagrebu, pokrenuli su ilirci novi list Branislav u Beogradu. Meutim, taj pokret nije bilo lako sruiti, ve se sam od sebe poeo ruiti feudalizam i u Evropi i junoslavenskim krajevima. Meutim, kako su bili iz seljake ili malograanske sredine, pa nisu imali ni politiku ni ekonomsku mo, oni nisu mogli uspjeti u svojim borbenim namjerama,. Dogovorili su se da koriste Gajev pravopis i najrasprostranjenije tokavsko narjeje, ali su opet pisci u nekim krajevima pisali na jeziku lokalnog naroda i narjeja. Pisali su uglavnom lirske pjesme, rodoljubivu liriku, novele i drame i istraivali prolost svoga naroda, te ukazivali na ljepotu i bogatstvo narodne tradicije. Ovaj pokret je imao znaajan uspjeh, proirio se u sve krajeve, ali mada su poznavali evropsku literaturu, nisu prihvatili neke evropske ideje, pa su se razvijali prema vlastitim potrebama i u vlastitim okvirima. Zato u knjievnosti junoslavenskih naroda nema bolesnog individualizma, sentimentalnosti i misticizma, ve borba za egzistenciju vlastitog naroda i vjera u taj narod. Pisci ilirizma su se zato lomili izmeu domaih i stranih uzora, ali su ipak ostavili znaajna djela. 158 Knjievnici Ilirizma nisu uspjeli pod jednim imenom, jezikom i pravopisom ujediniti sve junoslavenske narode, jer su Srbi imali povoljan poloaj za vlastiti razvoj, Slovenci su ve imali svoga Preerna i nisu htjeli naputati svoj jezik u knjievnost, pa ilirizam nastavlja samo Stanko Vraz. Meutim, ono to je znaajno, ilirci su ujedini9li sve hrvatske krajeve i tako udarili temelje modernoj hrvatskoj knjievnosti. Prihvatili su za knjievni jezik najrairenije hrvatsko-srpsko tokavsko narjeje. Slovenci su u pravo-pisu prihvatili Gajevu reformu, a svoj pravopis nazvali njegovim imenom - gajica. Drutveni je sastav ue hrvatske koja je jedini nosilac svih kulturnih i politikih tradicija iz 18. st. sveden je na dvije drutvene kategorije. To su feudalci, posve odnaroeni, ak i bez osnovnog znanja hrvatskog jezika, jer se slue uglavnom njemakim, maarskim, ili francuskim te neuki i nepismeni seljaci koji su jo u kmetsko-feudalnim odnosima. Trea kategorija je mlada graanska klasa tek je na pomolu i javit e se organizovanije i ozbiljnije 30-tih godina. Iako je Pavao tos 1831. pjevao o odnaroenoj usnuloj Hrvatskoj, ona se vremenom ipak poinje buditi. Tako je zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovec uputio narodu pismo da sakuplja narodno blago, to je bio znaajan podstrek u istraivanju narodne prolosti. To je vrijeme kad pie Antun Mihanovi(1796-1861) brouru sa zanimljivim naslovom Rije domovini u kojoj govori o potrebi koritenja narodnim jezikom. Preporodni pokret u Hrvatskoj koji su 30-tih godina prolog stoljea zapoeli mladi intelektualci uglavnom graanskog i seljakog porijekla, nastao je kao odjek na razvijanje slinih nacionalnih pokreta u Evropi. ta je u stvari Ilirski pokret? To je vrijeme kad pisci pokuavaju njegovati ilirsku tradiciju, tj. ilirstvo i hrvatstvo pokuavaju nai zajedniki jezik i take za kojima su jo tragali Juraj igori u 15. stoljeu, a kasnije Pavao Ritter Vitezovi i Petar Katani. To je vjera u krvno srodstvo i genetsku povezanost izmeu stanovnitva nekadanje velike Ilirije i Hrvata, koji su njihov bioloki nastavak, vjera da taj davni narod u nama nastavlja svoj ivot, pa su Hrvati u stvari batinici njihove nekadanje veliine i slave. Hvaranin Vinko pribojevi je tampao jo u 16. st. knjigu o porijeklu lavena sa tezom da su oni potomci Ilira, Traana i Makedonaca, a tu je hipotezu obnovo Gaj studijom Tko su bili Iliri? koju je objavio u Danici gdje tvrdi da su jo stari historiari pisali da su Iliri stari stanovnici Jadrana (Adrije). Imenom ovim nazivahu stari grki i romski historiari narod izmeu Dunava i mora. Kreui se tim tezama, Gaj gradi svoju koncepciju ilirstva: kao vraanje iskonu hrvatskog etnikog bia to je kasnije shvaeno kao iskonstruisana hrvatska nadnacionalna ideja. U njihovom provoenju Gaj je bio odluan i okretan, poletan i rjeit, pa je uspio da ilirski zanos prenese na mnoge intelektualce i hrvatski narod. I dok je Vitezovi razvijao ideju o hrvatskoj svijesti odjevene u ilirsko ruho, Gaj je govorio o ilirskoj misli proetoj hrvatskim duhom. U stvari, bila je to velikohrvatska koncepcija koju je kasnije prihvatio i Ante Starevi. Ilirski zanos u Hrvatskoj je trajao 7 godina i dao ton narodnom ivotu u Gajevo doba. Ime naroda, jezika, teritorija i knjievnosti je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnogo pjesama je ispjevano u slavu velike Ilirije i ilirskog jedinstva, ali u njima nije bilo poezije ni umjetnosti, nego samo ideoloke teze i dogme. Maari su se protivili tim idejama i zabranili su 1843. upotrebu ilirskog imena, te zabranjuju Ilirske narodne novine, pa je tako sedmogodinji zanos ilirstvom poeo da jenjava. Uz sve to, Gaj je imao mnogo protivnika meu hrvatskim plemiima, a kasnije i 159 intelektualcima, a ak ni on se nije protivio zabrani, jer je uspio u osnovnom, a to je da afirmie hrvatstvo na temelju ilirstva koje mu vie nije bilo ni potrebno.
160 LJUDEVIT GAJ (1809-1872)
Najznaajniji zagovornici ilirskog pokreta u Hrvatskoj su bili Ljudevit GAJ i grof Janko DRAKOVI. Ljudevit Gaj sin apotekara iz Krapine. Zavrio kao doktor filozofije u Lajpcigu i dao se na knjievne i politike akcije. Pojednostavio je hrvatski pravopis (Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja), osnovao u Zagrebu novine (Narodne novine) i knjievni im prilog (Danica), utemeljio tampariju, putovaoNeumornim radom i snagom svoje linosti znao povezati sve hrvatske mlade ljude svoga vremena i bio neosporni voa cijelog ilirskog pokreta do 1848. godine kad se, u promijenjenim prilikama, morao povui iz javnosti.
Ljudevit Gaj
Gaj je umro u prostorijama svoje tamparije u irilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885 ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoj. 161 Pokret kojeg je inicirao Gaj afirmisao je i potrebu pisanja na hrvatskom jeziku to je bio odgovor na maarizaciju tih krajeva koju su svim sredstvima vrili Maari. Gaj je dobro shvatio da je prvo to treba uiniti pojednostavljivanje pravopisne grafije jer je shvatio da je jezik osnovna oznaka nacionalnosti. Krenuo je od poetka, djelovao brzo na iroke drutvene slojeve i dao im Kratku osnovu hrvatsko-slavenskog pravopisa. Ve u samom naslovu Gaj je odredio da je temelj hrvatskog jezika kajkavsko narjeje i da je to samo jedan od velikog broja slavenskoh jezika. U tekstu ide za tim da svaki glas ima po jedno slovo i uvodi nove znakove:. ,, i lj. Ukazuje na ljepotu i snagu materinskog jezika i time otvara puteve jedinstvenom jeziku i pravopisu hrvatskom. Nakon mnogo borbe Gaj 1834. dobiva dozvolu za izdavanje novina i izdaje Oglas s pozivom na saradnju svim ljudima na ovim prostorima, svim Slavenima. Tu se vidi njegova misao da okupi sve June Slavene u isto kolo. Ali, kako se javljaju uglavnom Hrvati sa uih prostora i piu kajkavski, novine naziva kasnije Novine Hrvatske, zatim Ganica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. Gaj je vidio da nee pridobiti saradnike drugih naroda, pa u stilu svoje koncepcije pie o ilirima kao preteama svih naroda Evrope i zajednikom porijeklu, te potrebi zajednikog pisma. Sve krajeve naziva Velika Ilirija. To je bio revolucionarni zahvat, jer Gaj ne samo to je preuzeo ime ilirsko, jer se mislilo da svi juni Slaveni potiu od Ilira, nego je i kajkavski dijalekt zamijenio tokavskim. Tako je uveo naziv ilirizam koji su prihvatili i njegovi sljedbenici u drugim krajevima. Ilirski pokret je zatalasao mase i imao veliki broj entuzijasta. Prihvata te ideje Stanko Vraz, ali kako sve vie prima politike dimenzije ilirski pokret se 1843. godine zabranjuje kao i ilirsko ime, a njegove dojueranje pristalice se okreu protiv njega. Nakon zabrane ilirskog imena Gaj vraa listu naziv Narodne novine, a Danica se ponovo zove Danica hrvatska, Slavonska i Dalmatinska. I itav pokret se vraa u hrvatske granice. Uz sve to, ilirski pokret je ostvario tri istaknuta tematska podruja: drutveno-nacionalno, intimno i opeljudsko. Jaanje hrvatskog jezika i knjievnosti poinje tek djelima Stanka Vraza, Ivana Maurania i Petra Preradovia. Pisci ilirizma su uspjeli obraditi skoro sve knjievne anrove: liriku, epiku, dramu, epiku i dr. Poznati su pisci Ivan Kukuljevi, Dimitrije demeter, Antun Nemi, Matija Maurani i dr. Gaj je, istina, sa svojim idejama propao, ali ono to je ostalo od njegovih ideja imalo je neprocjenjiv znaaj za razvoj hrvatske knjievnosti i knjievnosti na ovim prostorima. Ostvaren je jedinstven pravopis na cijeloj Hrvatskoj teritoriji u ijem temelju je bio tokavski dijalekat kao preduvjet razvoja savremene hrvatske knjievnosti. Rad Ljudevita Gaja se zove vrijeme narodnog preporoda kad su se oko jedne linosti okupili istomiljenici. Studirao u Gracu gdje se sprijateljio sa Dimitrijem Demetrom i vrativi se u rodnu Krapinu poeo prikupljati narodno blago. Preuredio je pismo i tako stvorio uslove za narodni preporod. Nakon zabrane ilirskog pokreta 1843. i zabrane izlaska Danice ilirske entuzijazam je poeo da jenjava, ali je Gaj ostvario temeljni nacionalni cilj, a to je afirmacija hrvatstva kao ideje koju je prihvatio i narod i koja se kasnije razvijala bez koritenja ilirske terminologije. Politiki ideolog ilirskog pokreta, organizator i voa preporoda Ljudevit Gaj je bio i pisac. Njegov pjesniki talent pokazao se u nekim djelima, osobito budnicama (Jo Horvatska ni propala), od kojih su mnoge bile popurarne u to doba, a popularne su i danas. Pjesme su mu bile umjetniki proivljene, poetski zaokruene, vjeto povezane rimom i 162 ritmom. Takvi su i njegovi lanci i oglasi to govori o ovjeku koji je bio vrlo obrazovan i sposoban da realizuje svoje ideje.
POJAVA LISTOVA I ASOPISA U HRVATSKOJ
U vrijeme nacionalnog preporoda nekoliko intelektualaca je pokuavalo pokrenuti listove i asopise u Hrvatskoj u kojima se razvijali ideje slavenstva i zajednitva na prostorima Balkana. Nekoliko pokuaja je propalo, jer urednici nisu sakupili dovoljan broj pretplatnika, pa nisu ni tampali listove. Meutim, u vrijeme ilirskog pokreta javili su se novi listovi koji su obiljeili jedno vrijeme i dali znaajan doprinos knjievnosti i kulturi hrvatskog naroda. Tako su se 6. januara 1835. pojavile Novine Hrvatske, a 10. januara i njihov knjievni dodatak Danica hrvatska, slavonska i dalmatinska. Bio je to golem napredak u realizaciji planiranog cilja; znak da se hrvatska knjievnost konstituira kao jedinstvena cjelina kao mjesto za okupljanje svih naprednih Hrvata i usmjerava ih na komunikaciju sa batinom. Ta glasila su vodila preporodni pokret u Hrvatskoj pod hrvatskim imenom; samo to su novine do kraja te godine izlazile na kajkavskom, Danica e uporedo s kajkavskim tampati i tokavski pisane priloge. Promjena njihova imena u Ilirske narodne novine i Danicu ilirsku poetkom 1836. znaila je korak dalje u provoenju Gajevih ideja. 1842. izlazi novi knjievni asopis Kolo koje ureuju Gajevi saradnici Stanko Vraz (1810-1851), kasnije Dimitrije Demeter (1811-1872) i Dragutin Rakovac.
DIMITRIJE DEMETER (1811-1872) se iz ove grupe izdvaja po svom znaajnom djelu Grobniko polje (1842) koje je pretea romantiarske poeme.
Napisao ga je u povodu 600 godina bitke na Grobnikom polju gdje su, prema legendi, Hrvati porazili Tatare i to djelo pokazuje rasko njegovog talenta mada mu je to literarni prvijenac. Upotrebljavajui naizmjenino deseterce i dvanaesterce, pisac se uspio oduprijeti monotoniji deseterake narodne pjesme, a u prvi plan stavlja slikanje snanih likova i njihovih karaktera. I naglaava da dobro uvijek na kraju pobjeuje. U temelju poeme je borba izmeu dobra i zla. U njemu se isprepleu dva osnovna motiva: motiv krajolika i motiv domoljublja. Isto tako po uzoru na Byrona u Grobnikom polju pojavljuje se pojam svjetske boli. Tako u svojoj najpoznatijoj drami Teuta (1844.), zagovara ideju o ilirskom porijeklu junih Slavena. Pisao je i pripovijetke, feljtone, knjievne i kazaline kritike, 163 libreta za opere Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba i Porin te drame Dramatika pokuenja I. (1834.) i Dramatika pokuenja II. (1844.), a iznimno je vana njegova uloga u organiziranju kulturnog ivota u Zagrebu i Hrvatskoj.
Grof JANKO DRAKOVI(1770-1856) pripadnik jedne od najistaknutijih hrvatskih porodica. Shvatio je duh vremena i stao uz svoje savremenike, napisao neto pjesama i knjiicu Disertacija u kojoj iznosi svoj politiki i ekonomski program. Kako Gaj kao nefeudalac nije imao politikih prava zastupao je njegove ideje u javnosti i bio na elu znaajnih kulturnih akcija svoga doba.
164 HRVATSKA KNJIEVNOST OD ILIRIZMA PREMA REALIZMU (protorealizam)
Poraz graanske revolucije u Maarskoj 1848. i uvrivanje Austrije u politikom smislu na itavom podruju dovodi i do promjena u naim krajevima. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi i jaa graanstvo, te stasa generacija intelektualaca koji unose u djela nove teme i ideje. U takvoj situaciji Hrvati nisu znali kome da se priklone kako bi ouvali svoje nacionalne vrijednosti. Neki prihvataju maarski uticaj i postaju maaroni, a neki austrijski. Posve je razumljivo to je knjievni i kulturni ivot zapoet u vrijeme ilirizma doivio svoj pad. Prestaju izlaziti Danica i Zora dalmatinska i tek 1852. Mirko Bogovi pokree list neven koji e biti jedini izvor i sredite knjievnog ivota. Meutim, za teko stanje nisu krive iskljuivo politike prilike, ve dolazi i do smjene generacija , jer umiru neki istaknuti pisci ilirizma (Vraz),a neki su prestali pisati i bavili se politikom (Maurani), a mlai narataj tek dolazi. U Nevenu se javlja mnogo mladih imena meu kojima se izdvajaju Mirko Bogovi (1816-1893) koji je pisao pripovijetke i tri drame (Frankopan, Matija Gubec), Novo ime je Janko Jurkovi(1827-1889) zaetnik seoske novele, Luka Boti pie prvi ep, Adolf Veber Tkalevi pie novele i putopise i sl. Karakteristino za to razdoblje je da nije osobito bogato knjievnim djelima kao to je to bilo vrijeme ilirizma, nego se nastavlja na rodoljubivu poeziju 40. tih godina. Najvie su pisane novele (Boti, Jurkovi, Tkalevi) i drame (Bogovi, Kukuljevi, Demeter). To je vrijeme kad se javlja August enoa (1838-1881) ovjek iz tipine graanske sredine koji e svojim knjievnim opusom obiljeiti itavu epohu i nametnuti se svom vremenu kao najobuhvatniji pisac koji je otvorio nove puteve hrvatskoj literaturi.
STANKO VRAZ (Jakob Frass; Cerovec, 1810 - 1851.), hrvatski i slovenski knjievnik.
Bio je jedini pisac nehrvatskog porijekla koji je misao ilirizma prihvatio u njenom pravim znaenju. Stanko Vraz (pravo mu je ime bilo Jakob Frass) je bio rodom Slovenac, kolovao se u Mariboru i gracu, svrio pravne nauke. Bavio se izuavanjem jezika, saraivao sa Kranjskom belicom i Danicom, pisao na tokavskom narjeju. Preao u Zagreb i bio tajnik Matice ilirske. Osim poezije, pisao romane i balade, prema motivima iz narodne tradicije, kasnije satirine pjesme i epigrame udarajui na svoje protivnike snanom otricom i ibajui negativne strane svoga drutva. Nastojei da hrvatsku knjievnost to jae povee s evropskom literaturom, prevodio je Pukina, Bajrona, Dantea i druge. Za razliku od mnogih iliraca koji nisu imali izgraen pogled na umjetnost, Vraz je kao temeljni cilj ilirske knjievnosti stavio pisanje djela po ugledu na narodnu knjievnost. Nije cijenio stare dubrovake pisce, jer smatra da su sve pisali po ugledu na Talijane, niti antiku knjievnosti koja je imala svoja mjerila, tematiku i metriku to je ograniavali pisce. Uvijek je uzimao narodni jezik i knjievnost kao uzor. Kako je po roenju Slovenac, to se osjea u njegovoj poeziji i prozi, ali je znaajan po tome to je prvi oznaio put kojim treba ii hrvatska knjievnost. S izgraenim pogledima na knjievnost, Vraz nije samo pisao literaturu, nego je posmatrao njen uticaj u sredini za koju se pie. Ispitivao je ekonomsku pozadinu 165 hrvatske preporodne knjievnosti i tvrdio da tu knjievnost dre djeca siromaha,a ne bogataa. Vraz je prije svega bio knjievnik. Za ivota izdao tri zbirke originalnih i prevedenih pjesama ulabije (1840), Glas iz dubrave eravinske i Gusle u tambura.
Stanko Vraz
U tenji da nae to adekvatniji izraz za svoje pjesnike vizije Vraz je pronalazio razliite forme: od klasinih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nain obogatio knjievnost onoga vremena. Bilo je u tom traenju i lutanja, i slabih stihova, bilo je naroito mnogo borbe s jezikom, to nije nikakvo udo kad je Vraz Slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera. Jednostavnost i neposrednost izraza je osnovna kvaliteta njegove poetske rijei. U vrijeme pisanja iskljuivo rodoljubivih pjesama pie i kanconijer ljubavne poezije ulabije (1840) koja je bila pravo otkrie i osvjeenje u hrvatskoj literaturi. Piui stihom poljske narodne pjesme, tzv. krakovjakom (osam stihova u dvije strofe) Vraz je u ulabijama uspio idealno povezati motiv ljubavi prema voljenoj djevojci s motivom ljubavi prema domovini. Tako je napisao poeziju u kojoj se neprestano izmjenjuju njegovi osjeaji radosti i trenuci klonua sa slavenskim i hrvatskim pejzaima kao i s iskrenim doivljajem domovine i slavenstva uopte. Ta zbirka je 166 tipian primjer i izraz romantiarskog miljenja i nazora,a naroito se oituje u povezivanju tih dvaju elemenata (pejzaa i ljubavi), a to u konanoj varijanti dovodi do osjeanja sveslavenskog, pa ak i kozmopolitskog doivljaja ivota i svijeta. ulabije(1840) pokazuju sav njegov talent. Iznad svega je bio pjesnik ljubavi. Vraz je osim ljubavnih, pisao i poeziju sa drugim temama i motivima. U knjievnost uveo sonet i gazelu, pokazao kako se emocije mogu izraziti u tim vrstama. Ciklus pjesama Sanak i istina je njegova najsavrenija zbirka u kojoj je dostigao umjetniki vrhunac. Stanko Vraz je svestrani knjievni stvaralac u doba ilirizma. Zaetnik je hrvatske knjievne kritike, pisao modernu poeziju, osobito ljubavnu, a djela su mu znaajna i zbog umjetnike vrijednosti i zbog niza novosti koje je unio u mladu literaturu. U vrijeme budilica i davorija pie novi tip poezije koji je izvrio snaan uticaj na svoje savremenike. Te se novine naroito vide u pjesmama Glasovi iz dubrave eravinske i Gusle i tambura. Po znaaju svoje poezije svrstavaju ga odmah iza Maurania i Preradovia. Pisao je i o znaaju stare dubrovake knjievnosti za hrvatsku knjievnost i kulturu, ali nije pisao budnice niti davorije u duhu ilirizma svoga doba, nego je poeziji davao umjetniki nivo. Kad je Gajeva Danica poela da gubi svoj znaaj, pokrenuo je knjievni asopis Kolo u kom je vrlo ivo pratio knjievne pojave u junoslavenskim knjievnostima i uticao na njih. Vraz nije bio pisac koji je svoju poeziju potinio politikom utilitarizmu. Jedini je Slovenac koji je prihvatio Gajeve ilirske ideje i odrekao se zbog "viih ciljeva" i svoje narodnosti i jezika to mu je Preern otro zamjerao. Njegovo je znaenje za hrvatsku knjievnost golemoje i neprolazno, ali dijelom svoga opusa on je uvijek ostao vezan i za slovensku pjesniku tradiciju.
PETAR PRERADOVI(1818-1872)
Petar Preradovi se javio u knjievnosti s mlaom grupom iliraca koji su u godinama uspona ilirizma jo bili u kolama. Roen kod Bjelovara, zavrio kole u Bekom Novom Mjestu, gdje je dugo ivio, pa skoro zaboravio maternji jezik. Bio u vojnikoj slubi, mnogo itao, upoznao strane knjievnosti i prihvatio ideje ilirskog pokreta. Preradovi je ivio u Austriji i umro u blizini Bea. Po osjeanjima snaan rodoljub, on je to pokazao u svojoj poeziji. U poetku pisao u duhu romantike stihove na njemakom jeziku, kasnije na hrvatskom. U Zadru je 1844. pokrenuo list Zora dalmatinska i bio suradnik, a kasnije urednik. 1846. izdao prvi zbirku pjesama Prvenci, a zatim i zbirku Nove pjesme. Preradovi je u prvom redu izuzetan lirski pjesnik, a pisao je i druge anrove meu kojima se izdvaja epska pjesma Prvi ljudi u kojoj govori o prvom ovjeku i prvoj eni. U poeziji je iznosio ideologiju ilirizma i borio se da se te ideje ugrade u stvarnost. Bio oduevljen preporodnim idejama i pokuao ih iskazati u svojoj poeziji. Saraivao u zadarskom listu Zora dalmatinska (1844) gdje je objavio uvenu pjesmu Zora puca, bit e dana, prvu svoju pjesmu na hrvatskom jeziku. Za ivota objavio dvije zbirke pjesama Prvenci (1846) i Nove pjesme (1851). Rodoljubive pjesme su mu uglavnom alegorijske ispunjene kajanjem izgubljenog sina (Putnik) ili razigranim pohvalama jeziku (Rodu o jeziku) . Najvei broj je rodoljubivih pjesama u kojima izraava svoju radost to se junoslavenski narodi obrazuju, kulturno uzdiu i ujedinjavaju. Ta misao slavenstva je trajala kod njega u svim djelima do smrti. Za njega su Slaveni ljudi velike snage koji imaju zadatak da utiu na ovjeanstvo i ostvare razdoblje ljubavi i sree u svijetu. 167 Osobito je toplo i nadahnuti pisao o ljepoti i snazi hrvatskog jezika. Ismijavao one koji bet kritinosti prihvataju sve strano i jasno je vidio buduu sliku svoje domovine. Meutim, nije samo pisao rodoljubive pjesme, nego i ljubavne, snane, tople i doivljene. Pisao i refleksivne pjesme u kojima razmilja o ivotu i smrti, poloaju ovjeka u svijetu, varljivosti sree i sl. Po svojim djelima bio je evropski idealist 19. stoljea i uz sve nedae uvijek je vjerovao da postoji bolji i ljepi ivot i svijet i da se za njega treba izboriti. Svojom pojavom je brzo zasjenio sve pjesnike ilirizma, a njegova plodnost i raznovrsnost motiva uticali su na njegove savremenike i pjesnike poslije njega. Kritiari kau da je znao nai najbolju rije za ono to je osjeala veina Hrvata njegovog doba. Po prirodi je bio sreen , povuen, uredan i discipliniran. Uvijek oprezan, pa je i neke ideje govorio prigueno, samo u osnovnim naznakama. Zato mu je jezik saet i snaan, sa kratkim i rjeitim reenikim konstrukcijama. Sam je prema sebi i svom radu bio vrlo kritian, dugo gradio stih i misao, bio nesiguran u jezike izraze, ali uz sve to on je jedan od najveih predstavnika ilirskog pokreta svoga doba. Preradovi je pisao u vrijeme kad je hrvatska poezija bila prosjene ili ispodprosjene knjievne vrijednosti, pa joj je dao znaajnu umjetniku dimenziju. Sa svojim savremenicima se ukljuio kasnije u tokove preporodne hrvatske knjievnosti. Pisao uglavnom budnice i davorije koje su u svoje vrijeme bile aktuelne, ali manje umjetnike vrijednosti, ali je njegova pojava dala lirici iskrenih i intimnih doivljaja. Za Preradovia kau da je unio mnogo novina u hrvatsku poeziju: u tematskom smislu kritiari tu poeziju dijele u tri kruga: rodoljubivu, ljubavnu i refleksivnu. Njegova rodoljubiva poezija nastavlja najbolju tradiciju ilirske rodoljubive poezije, ali je liena prazne patetike sa novim i svjeim akcentima i snanim refleksivnom odnosom prema toj temi. Doivljaji domovine kao majke i najvee utjehe potenciran je i vlastitom biografijom bio je austrijski vojnik, dospio do ina generala, gotovo zaboravio materinski jezik, a u 22 godini doivio svoje prvo nacio-nalno buenje. Zahvaljujui susretu i prijateljstvu sa Ivanom Kukuljaviem Sakcinskim prihvatio je hrvatski jezik i ideje ilirskog pokreta. Njegova ljubavna poezija izraz je proivljenosti iskrena i snana. Nju je teko odvojiti od refleksivne, jer govori o nerijeenom problemiu ljubavi i ljubavi kao vjeitoj tajni, to zadire u refleksivne motive. Refleksivna lirika se javila jo u vrijeme pisanja rodoljubive poezije. To je poezija koja govori o intimnim motivima vezanim za lina razoarenja, smrt ene i djece, ivotni problemi i sl. Za njegovu poeziju kau da je puna bola, greva i suza, linih proivljavanja dogaaja o kojima govori, linih kriza i trauma. Zato je tako snana i doivljena. Antun Nemi (1813-1849) je pisac putopisa i rodoljubivih pjesama. Bio sudac u Krievcima, Koprivnici i Novom Marofu, podalje od intelektualnih krugova, on je bio prvenstveno zaokupljen umjetnikim smislom pisanja,a ne politikim dogaajima. Zato su mu djela proivljana i umjetniki nadahnuta. Pisano u vrijeme preporoda ipak je njegovo djelo imalo crte angaovane literature. Poznata su mu djela Putositnice (1845) i nedovreni roman Udes ljudski. Saraivao u Nevenu, Gajevim Novinama i Danici. 168 IVAN MAURANI(1814-1890): Smrt Smail-age engia
Potomak ugledne i imune graansko-seljake porodice iz Novog Vinodolskog (Hrvatsko primorje). Gimnaziju zavrio u Rijeci, pravne nauke u Zagrebu, zatim bio odvjetnk u Karlovcu. 1848. kad je feudalizam propao postaje narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, kao mlad i napredan predstavnik hrvatskog graanstva brzo napredovao u karijeri i postao hrvatski ban, kao prvi ban puanin (1873-1880). Maurani je bio vrlo obrazovan ovjek, poznavao sve nauke i sve oblasti ivota, historiju svoga naroda, jezik i pravopis. Prve stihove napisao u Rijeci kao ak, a kasnije sarauje u Danici. Dovrio dva pjevanja Gundulievog epa Osman, ali je najznaajnije njegovo epsko djelo Smrt Smail-age engia. (1846), jedno od najboljih djela u hrvatskoj knjievnosti. U Danici je od samog poetka bio jedan od najzapaenijih pjesnika, kao ovjek uman, temeljite i ireke naobrazbe to se osjeti i u njegovom djelu. Od prvih stihova, Vinodolski dole, da si zdravo", do epa Smrt Smail- age engia , pa do hrvatskog bana, proao je dug i teak put. Ve u prvim poetnikim stihovima Maurani je pokazao svoju specifinost i originalnost. Kao da je najprije htio provjeriti snagu i mogunost hrvatskog izraza, on na poeziju pokuava primijeniti razliite poetske oblike i stilove: elemente klasinog metra (Safina strofa, elegijski distih i dr.). Osim toga, pie stihove koji su isto povoenje - formalno i sadrajno za narodnom pjesmom, da bi se na kraju okupao i u strofama koje se izrazom i tematski potpuno uklapaju u trubadursku petrarkistiku poeziju dubrovakih pjesnika 16. st. Prvo djelo koje ga je predstavilo kao pjesnika velike erudicije je dopuna Gundulievog epa Osman(1844), gdje se uspio saivjeti sa pjesnikovim tekstom usvojivi i njegov jezik, stil i izraz u cjelini. U dopuni je pokazao i svoju konciznost,. Metaforiku i refleksiju kao izraz vlastite pjesnike osobenosti koja e se osobito oitovati u njegovom najboljem djelu epu Smrt Smail-age engia. Smrt Smail-age engia To je djelo saetak cjelokupnog dotadanjeg pjesnikovog rada. Koncipirano na temelju jednog historijskog dogaaja o smrti Smail-age, crnogorskog vlastodrca. Pjesnik postavlja problem na osnovi kontrasta: s jedne strane je lik Smail-age, silnika koji vlada porobljenom rajom, a na drugoj eta, narod kao cjelina, kao kolektiv sa svim obiljejima zajednitva , a oslikuju ih sve ljudske osobine: skromnost, jednostavnost, hrabrost, elja za slobodom, religioznost, osjeaj za blinjega i sl. Smail-aga novi vie romantiarskih crta nego Crnogorci, on je olienje junaka Bajronovskog tipa, ovjek u kojem Maurani prije svega prati njegova duevna stanja i unutranje promjene, pa se moe rei da je to izrazito romantiarski lik. U sukobu Smail-age sa Crnogorcima kod Drobnjaka Maurani naglaava ideje nacionalnog oslobaanja od tuinske vlasti to se uklapa u koncepciju ilirizma, ali tema prelazi nacionalne granice i prima etiku problematiku: sukob svjetlosti i tame, te opeljudski odnosi tiranstva sa jedne i slobode sa druge strane. U djelu je konana vizija slobode i humana poruka o saradnji meu narodima i zajednikoj borbi protiv zla. Kritiari smatraju da je djelo gradio na temelju knjievnog stvaralatva Kaia i Gundulia, a li je pokazao i vlastiti izraz i erudiciju. Jedan od najveih umjetnika pisane rijei je opisao stvarni dogaaj i drao se historijskih injenica koje je uzdigao do univerzalne ideje o borbi dobra i zla, pa je djelo zanimljivo i aktuelno i danas. Mada danas zahtijeva neto drukija tumaenja, ovo djelo ima svoju estetsku vrijednost koja do danas nije osporena. Nastalo u zamahu romantizma, djelo slijedi nau i evropsku tradiciju. Neki smatraju da je napisano u stilu Bajronovske romantike, a drugi da je u njemu u prvom planu klasicistika ujednaenost i disciplina. Meutim, u pravu su oni koji kau da je djelo sublimacija klasinog i romantinog stila. Ono se ita s lahkoom, stihovi 169 teku ujednaeno i poletno, misli su duboke, reenice pune mate,a istovremeno teku u mlazu i spontano.. Ivan Maurani je primjer vrhunskih dometa hrvatske knjievnosti koja je proizala iz Kaieve pjesmarice, koja se oslanja na narodni jezik i tradiciju,a ujedno je vezana sa najboljim djelima hrvatske prolosti., te sa djelima klasine knjievnosti (Vergilije), a ima i uticaja bajrona. Tako je on izvrio sintezu svih prethodnih pravaca i stilova, anrova i uticaja i sintezom svega toga kreirao individualan stil , svoj osobni poetski jezik izgraen na sjedinjenju stilskih suprotnosti (klasicizam-romantizam) oznaavajui kraj jedne jeziko-stilske tradicije i dolazak novog jeziko-stilskog kompleksa to e ga tek enoa realizirati u svojim djelima. U djelima iznosi misli ilirizma. Isticao vanost snage junoslavenskih naroda, ukazivao na snagu slavenstva. Uz umjetniku snagu djela u izrazu je vrlo raznovrstan: prvo koristi staroklasinu metriku, kasnije metriku dubrovakih pjesnika, a ima uticaja Lamartina i Bajrona, te evropskih romantiara. Vlastiti stil je naao tek u navedenom epu. Smrt Smail-ageengia je djelo koje govori o istinitom dogaaju iz 1840. godine, kad su se Crnogorci pobunili i ubili jednog turskog agu zbog poreza i nameta. O tome su pisale tadanje srpske i hrvatske novine, a Maurani je to digao na nivo borbe za slobodu svih slavenskih naroda od tuina. Djelo ima 5 pjevanja: Agovanje, Nonik, eta, Hara i Kob u kojima je Maurani opisao ivot u cvrnoj Gori i pobunu naroda. Ljepota njegovih djela su u jezikoj snazi, saetosti i jednostavnosti,a hrvatski jezik je progovorio svojim najprirodnijim ritmom. Ujedno je ukazano na socijalni poloaj naroda u okupiranim slavenskim pokrajinama. Zanimljiv mu je i tekst Hrvati Maarom u kom iskazuje misao i volju hrvatskog naroda u predveerje znamenitih historijskih dogaaja i gobanja, koja su se desila revolucionarne 1848. godine koji su uzdrmali temelje habsburke monarhije. Dakle, Maurani je pjesnik preporodno-romantiarskog doba.
170 HRVATSKI ROMANTIZAM OD ROMANTIZMA KA REALIZMU
Gotovo u isto vrijeme Hrvati su kroz nacionalni i kulturni rad iliraca doivjeli sveopte politiko-nacionalni preporod. Romantiarski kult nacionalne pripadnosti i usmene, narodne knjievnosti oivio je nacionalnu svijest kod Hrvata i usmjerio njihovu aktivnost protiv kulturnog i politikog uticaja tuina. . U hrvatskoj su se knjievnosti poslije 1848. godine desile mnoge promjene i u politici, kulturi, pa i knjievnosti. Knjievnost nije imala znaajne predstavnike u jednom periodu, jer je sa scene otilo nekoliko znaajnih pisaca (Vraz, Nemi), pa se u vrijeme Apsolutizma najvei broj intelektualaca povukao iz javnosti zbog straha od progona. 1849. prestaje izlaziti Danica ali je 1852. pokrenut Neven koji je zbog nedostatka sredstava i saradnika poslije godinu dana prestao izlaziti. Takva situacija u Hrvatskoj knjievnosti u vrijeme apsolutizma nije dala neka znaajnija knjievna djela. Pisci piu u duhu ilirizma sa tenjom da afirmiu hrvatski narodni jezik i pravopis. To je vrijeme kad u Evropi snano djelute romantizam iji su se odjeci osjeali u Hrvatskoj, pa su pisci pisali u stilu narodne poezije, jezika, metrike i izraza. Od anrova prevladavaju novela, drama i lirika. To je vrijeme kad je hrvatska knjievnost bila blia romantici nego ilirizmu. Odvaja se vremenom od ilirskih ideja, pisci obrauju teme iz prolosti vlastitog naroda, iz srednjeg vijeka o vitezovima, hajducima, osvetnicima, borbama protiv Turaka. Znaajni pisci tog doba su bili Mirko Bogovi(1816-1893) koji je pisao drame (Matija Gubec); Luka Boti iz Splita (novele Pobratimstvo, Bijedna Mara), Janko Jurkovi (1827-1889) (drama Kumovanje), Paskoje Kazali i kasnije August ENOA,Franjo MARKOVI, Josip Eugen TOMI i dr. Kao to smo vidjeli, romantizam se nije u svim evropskim zemljama javio istovremeno, ali se kao knjievni pokret i stilsko razdoblje javio u vrijeme velikih drutvenih promjena i nacionalnih gibanja do kojih dolazi krajem 18. i u i pol. 19. st. Gdje god se javio, uvijek je bio tijesno vezan za pojmove slobode: drutvene, politike, nacionalne, umjetnike i line. U Hrvatskoj je vladalo ugarsko plemstvo i habsburka monarhija, a narod je bio obespravljen. Nakon Austrije dolaze Maari koji agresivno vre maarizaciju Hrvatske. Plemstvo je bilo ja strani Maara, pa je koristilo maarski jezik, a narod je koristio narodni jezik. To je bilo tridesetak godina prije pojave Gaja kad neki intelektualci pokuavaju objediniti hrvatska narjeja u jedan zajedniki jezik kako su to radili Nijemci, Francuzi i ostali. Pokuava se nai jedan zajedniki dijalekat koji bi uticao na jaanje kulturne i nacionalne svijesti. Kako je najrasprostranjeniji bio kajkavski, pisane su predstave za narod na tom narjeju. Meu brojnim pokuajima objedinjavanja narjeja u jedno moe se zabiljeiti aktivnost Karlovanina Juraja porera koji je pokuavao tampati Oglasnik ilirski, ali nije imao dovoljno pretplatnika, pa je odustao od namjere. Najvee aktivnosti su bile u Zagrebu gdje se u okviru Narodnog muzeja i Narodne knjinice pokree akcija za sakupljanje hrvatskog narod-nog blaga koji vodi zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac (1752-1827) koji nije bio knjievnik, ve vjerski i politiki radnik. Bio pristalica reformi Josipa II i protivnik maarizacije bori se za ujedinjenje Dalmacije matici Hrvatskoj. Bio napadan sa svih strana, ali je podravao sve napredne ideje, pisce i intelektualce koji su bili sline orijentacije, a naroito je pomagao sakupljanje narodnog blaga. Najveu podrku mu je pruao Pavao tos, hrvatski upnik i pjesnik govori o potrebi jedinstva hrvatskog naroda. Hrvatski narodni preporod imao je pred sobom i politike i kulturne ciljeve oni su se proimali i dopunjavali., pa su oni koji su ih ostvarivali bili i pisci i politiari i organizatori preporodnih drutava i ustanova,a prvo mjesto meu takvima ima Janko Drakovi (1770-1856). Pripadnik jedne od najuglednijih plemikih (grofovskih) 171 porodica bio je meu najobrazovanijim ljudima onoga doba. U vrijeme Napoleonove vlasti u Hrvatskoj (1809-1813) ivio u Parizu,obrazovao se i izgradio u domoljuba irokih horizonata i radio na jedinstvu svoga naroda. Znaajan mu je spis koji o tome govori je Disertacija, iliti razgovor darovan gospodi poklisarom (1832). To je znaajan program njegovog djelovanja. Ono to pada u oi je njegova elja za aktivnou i stalno naglaavanje da se ne smije ekati skrtenih ruku negoda svoj boljitak moramo svi skupa izboriti. Osobito se obraa hrvatskim enama koje govore uglavnom samo njemaki i govori o znaaju narodnog jezika koji bi one trebale prihvatiti. Osnovao je Ilirsku narodnu itaonicu i pokrenuo niz drugih akcija. Sve to nam objanjava zato se romantizam u hrvatskoj knjievnosti nije oblikovao u stilski istu pojavu. Proplamsaji romantinih elemenata vremenski se podudaraju s pokretom nacionalnog i politikog buenja i proimaju njegovim idejama, stapajui se u jedinstvu hrvatskog preporoda, ali se ubrzo javljaju i drukiji, isti romantiki tonovi. Za razliku od ostalih naroda u Evropi, hrvatska knjievnost je u to doba bila vrsto vezana za sudbinu vlastitog naroda i njegovu ogorenu borbu za opstanak i afirmaciju. Zato knjievnost hrvatskog romantizma predstavlja predstavlja spoj onoga to odreuje knjievnost romantizma u Evropi i onoga to mu je nametnula tadanja stvarnost. Zato i ne govorimo o romantizmu u hrvatskoj knjievnosti nego i u hrvatskom knjievnom romantizmu; ta sintagma bolje istie i zajednike i posebne osobine ovog razdoblja nae knjievnosti. Nacionalna romantika preporodnog pokreta dala je glavni sadraj i bitna obiljeja hrvatskom knjievnom romantizmu uopte, a naroito njegovom pjesnitvu koje je u slubi domovine. A istodobno se uju i pjesnici obuzeti osjeajima osamljenosti, nesretne ljubavi i duboke iskonske tuge. Pjesnici hrvatskog knjievnog romantizma prilazili su pjesnitvu s dvostrukih stajalita: za jedne je to bila domovinska, domoljubna zadaa, upravo dunost; za druge, izraavanje vlastite intime. U europskim knjievnostima romantizam je pobuna protiv klasicizma, ruenje hladnih i beivotnih literarnih formi, preivjelih kanona stvorenih prema uzoru na klasiku, otpor formalnim konvencijama literarnog pisanja i izraavanja. U hrvatskoj knjievnosti i pored osamljenih primjera klasici-stikog pisanja (Katani) nije bilo klasicizma kao stilskog razdoblja; ali kola je bila uveliko klasicistika i u tom duhu odgajala svoje ake, pa su hrvatski romantiari oponirali tom kolskom idealu knjievnosti, borei se za vlastitu stvaralaku slobodu. Evropski romantiari njeguju kult individu-alizma koji ih odvodi u melanholiju, zasienost i pesimizam, a u jednom dijelu nae romantine knjievnosti prevladava osjeaj zajednitva koji jaa samopouzdanje i snagu, budi vjeru u budunost. U njemu nema svjetske boli, jer se s probuenim nacionalnim osjeajem probudila i tenja za afirmacijom, a nema ni ironije, jer je ona nadilazila perceptivne mogunosti najire itateljske publike, kojoj se obi pjesnici obraaju. U toj optimistikoj, domoljubnoj liniji hrvatskom romantizma sasvim su osamljeni elementi mistike, jer su konkretne situacije udaljavale pisce od takvih krajnje romantiarsko-teoretskih sredstava. Bit e ih tek poneto u pjesmama Petra Preradovia i priama Dimitrija Demetra. Na drugoj strani su slinosti izmeu hrvatskog knjievnog romantizma i romantizma u evropskim knjievnostima. Ponajprije, shvaanje da nacija ne odreuje dravotvorne odlike kao to odreuje jezik, obiaji, knjievnost i povijest. Oni su jedini autentini izvor svijesti o vlastitoj samobitnosti. Otuda hrvatski knjievni romantizam pokazuje istu brigu za jezik, za njegovo ouvanje, afirmaciju i razvoj. To sve govori o specifinostima hrvatskog romantizma koji se oslanja na narodnu tradiciju. Kako je poznato, jo su dubrovaki pjesnici pokazivali potrebu za sakupljanjem narodnog blaga koje su uklapali u svoje poetske strukture. 172 Prvi se o toj temi u preporodno predromantiarsko doba javio Antun Mihanovi (1796-1861), pjesnik glasovite Hrvatske domovine koja e s vremenom e s vremenom postati koja je s vremenom postala hrvatska narodna himna. inovnik iz ijeke, zastupnik u pounskom saboru, prvi austrijski konzul u Beogradu, sakuplja narodnog blaga i podataka o hrvatskoj prolosti. Kao beki student zanimao se za jezik i spoznao znaaj materinskog jezika, pa je pisao o potrebi njegove standardizacije. Nakon njega je znaajan knjievnik bio Ivan Derkos (1808-1834), knjievni i javni radnik kog je prerana smrt sprijeila da ostvari svoje jezike i literarne zamisli. U Zagrebu zavrio pravo i filozofiju, pisao o hrvatskom knjievnom jeziku govorei o znaajnu jezika za narodnu opstojnost. Dimitrije Demeter(1811-1872) je trei u redu znaajnih hrvatskih preporodnih pisaca koji nisu bili hrvatskog porijekla., ali za razliku od Slovaka uleka i Slovenca Stanka vraza, Demeter nije bio ni slavenskog roda. Bio je Grk, sin bogatog grkog trgovca, roen u Zagrebu. Poznavao staru grku kulturu i to se vidi u njegovim djelima. Bio znaajan stvaralac na gotovo svim poljima knjievnosti: daramatiar( Ljubav i dunost, Zorislava, Teuta), pisao epske pjesme (Grobniko polje), u povodu 600 godina bitke kod Grobnika, pisao novele (Ivo i Neda, Vijavica i dr.), te mnoge lanke i rasprave (Misli o ilirskom knjievnom jeziku). Uestvovao u osnivanju Hrvatskog narodnog kazalita i pisao djela za njegove prve predstave. 173 SLOVENSKI PISCI OD ROMANTIZMA KA REALIZMU
Na poetku realizma koncept je slovenske politike bio iskljuivo u rukama Janeza Bleiweisa. U njegovom temelju je bio zahtjev za ravnopravnou naroda, uvoenje slovenskog jezika u urede i kole i jaanje junoslavenske saradnje. To je vrijeme vladavine Austrougarske Monarhije kad se u Sloveniji piu djela, pokreu asopisi (Vjebe, Slovenski glasnik, Zvon i najznaajniji i najtrajniji Ljubljanski zvon) i osnivaju itaonice koje su bile nacionalno-budnike ustanove. Poinje proces nacionalne i kulturne diferencijacije koji je bio vie puta zaustavljan vanjskim dogaajima,ali nije mogao biti uniten. Doba je realizma obiljeeno eljom da se vie sazna o narodu sa kojim umjetnici ive, o susjedima i svijetu uopte. Njegovo osnovno obiljeje je prevladavanje pripovijedne proze i zapostavljanje poezije to dok urednik Ljubljanskog zvona Fran Levec usmjerava pisce prema epici. Pisci tragaju za linim odnosom prema svijetu to je oduvijek bila osobina lirike, a sistem je izbjegavao liriku, jer je ona najdirektnije govorila o vremenu i ideologiji, te kazivala svoj odnos prema svijetu, politici i ivotu uopte, afirmisala temeljna etika i estetska naela. Tako da je to vrijeme zatija lirike koja je bila nacionalno-integrativna snaga koja djeluje u sklopu eshatoloke vizije povijesti(religiozno uenje o posljednjim dogaajima). Pjesnici preuzimaju Preernove stavove i mataju o danu kad e se ostvariti sva politika, kulturna i nacionalna prava i slobode. Prozno stvaralatvo je bilo razvijenije i pisana je proza koja se napajala na nacionalno-afirmativnom planu. Djela Levstikov Martin Krpan(1858) i Jenkov Jeprki uitelj. Promoviraju ovjeka kao idelani totalitet zbivanja ,ali i njegove spoznaje o svakom pokuaju da se izmijeni svijet koji ostaje bez rezultata. O realizmu je pisao i Fran Celestin koji je objanjavao njegove zahtjeve i teoriju i stvori tip kritikog realizma u kritikom lanku Nae obzorje. Realizam je dao i nekoliko drama koje govore o vremenu u kom pisac ivi. To su Levstikov Juntez i Jurieva Veronika Desenika(1892). Realizam je razvio snanu svijest o potrebi literarne kritike i eksplikacije idejno-estetskih premisa koje su obuzimale knjievnu produkciju. U tom je pogledu preokret uinio Levstik svojim tekstovima Greke slovenskog pisanja i putopisu Od Litije do atea. U njima razvija tezu o kritici kao nekoj vrsti higijenske terapije,a u Putu je opisao slovensko selo. Poeziju je zapostavljao jer je smatrao nekom praliterarnom vrstom koja u njegovom vremenu nema neku funkcionalnu slubu i znaaj. O svo-jim teoretskim stavovima pisao je u predgovoru Preernove knjige Poezija. Slovenska knjievnost u vrijeme realizma imala je manju teorijsku teinu od praktinog znaenja. Teilo se ka autonomiji umjetnosti,ali su problemi bili to je knjievnost bila podreena aktuelnim dogaajima i uticajima. U djelima su prevladavale tri osnovne teme: subjektivnost, prevladavanje subjektivnih pogleda objektivnim naelima i ljudska jednakost. Subjektivnost je izraavana u priama o ljubavi i sa naglaenim emocionalnim nabojem. U nekih pisaca je zaviaj bio u sreditu panje Osobito su svi teili ljudskoj jednakosti, kao treoj kategoriji slovenskog realizma i to se vidi u njihovim djelima Autor je redovno na strani niih drutvenih slojeva koji su ugnjetavani i obespravljeni,a u centru su ljudi sa sela i radnici. Djela se piu na fonu polarizacije dobro-zlo, crno-bijelo, ljubav-mrnja i sl. Osnovni je tip realistike naracije je objektivno pripo-vijedanje o dogaajima, pripovijedanje u III licu,iako ima odstupanja od te teze. Ta odstupanja zapaamo ve kod Levstikova Martina Kaura u kom se vidi osnovna namjera realizma pripovijedati o stvarnosti 174 koja je socijalno-ekonomski determinirana,a kree se prema ekonomskim zakonima i politikim dogaajima. Pojedinac koji se eli ostvariti mora izai iz sebe i stupiti u svijet vanjske zbilje (povijesti), jer je zbiljsko i istinito samo ono to je okrenuto prema vani, prema drutvo i povijesti. U prvom planu je etika tog doba, a subjekat djeluje u skladu sa vremenom i gleda na svijet kao neto ime se moe ovladati fizikim iili intelektualnim sredstvima. 175 FRANCE PREERN(1800-1849)
Preern je najvei slovenaki pjesnik romantizma. Roen u Vrbi kraj Bleda, kolovao se u Ljubljani, druio se sa opom. To prijateljstvo je trajalo do nesretne opove smrti. Studirao u Beu pravne nauke i ve 1924. imao je prvu zbirku pjesama koju je dao Kopitaru koji se nije ba oduevio, nego je savjetovao da svoju poeziju jo malo dograuje. Pisao ljubavnu poeziju, romanse i balade u kojima daje svoju intimnu ispovijest. Takva je pjesma Orotaj s mladou. U poeziji slika stvarnost svoga vremena, obraunava se sa negativnim pojavama, markira probleme, slika svijet uzvienim emocijama iskusnog pjesnika ija osjeanja itaoci njegovog vremena uglavnom nisu razumjeli. Iz takvih raspoloenja su nastali Soneti nesree puni gorkog fatalizma i pesimistikih raspoloenja. Pjesnik ali to je napustio miran seoski ivot i seosku idilu i uao u svijet koji je pun bola, patnje, podmetanja i stradanja. Poznata su mu i djela Kuda. U spomen matiji opu, Zdravica i dr. najei motiv pjesama je ljubav koja se kod njega javlja u svim vidovima: od lake i skrivene erotike, preko potresnih osjeanja vlastite nesree i oajanja zbog neostvarene ljubavi, do ljubavi prema domovini, ovhjeku i ovjeanstvu. Snano doivljavajui svoju i nacionalnu nesreu, Preern je sagledao mnoge istine, duboko proniknuo u njihove korijene i saznanja o njima izricao smjelo i otvoreno. Kao pjesnik se javio kad se slovenaki jezik tek poeo da stvara, ipak je snagom svoga talenta uspio da u pjesmama ostvari takvo jedinstvo forme i sadraja da se njegovo djelo ukljuuje danas u najvea dostignua svjetske knjievnosti. Sonetni vijenac Jednoga dana Preern je sreo Juliju Primicovu koja je bila obrazovana djevojka iz bogate trgovake porodice koja e za kratko vrijeme iz pjesnikove due odagnati rezignaciju i vratiti vjeru u ivot. Tada su nastali najljepi i najdublji njegovi stihovi meu kojima je na prvom mjestu Sonetni vijenac. Meutim, iz te ljubavi je nastala i njegova najvea ivotna nesrea, jer je Primicova odbila pjesnika. Pjevajui o svojoj nesretnoj ljubavi prema oholoj djevojci tuinski vaspitanoj, pjesnik je jasno ukazao na jo jednu istinu: odnaroavanje pojedinaca i pomodno zanoenje duhom tuinske kulture. I to je jedan od motiva u djelu. Sonetni vijenac je objavljen 1843. godine i predstavlja vrhunac Preernove poezije, jedinstveno djelo na jonoslavenskim prostorima i u itavoj svjetskoj knjievnosti. Preern je u njemu u najsloenijoj pjesnikoj formi opjevao sa jedne strane svoju tugu zbog neuzvraene ljubavi, a sa druge bol zbog odnaroavanja svojih sunarodnika u kojima se gase nacionalna osjeanja i koji su se u svemu poveli za interesima tuina. U prvom sonetu, kao u uvodu, pjesnik sam govori o prirodi svog spjeva: jedna velika ljuba je rodila njegov vijenac od 15 soneta meu kojima je posljednji, magostralni sonet, nastao od poetnih i zavrnih stihova itavog djela. Ve u prvom sonetu on o svojoj ljubavi pjeva kao o bolu iz koga su, kao iz ive rane, potekli ovi njegovi stihovi koji e, moda, sauvati svoju ljepotu, ali tek za neke druge, sretnije dane. Pjesnik uoptava svoju linu nesrei i sa vlastite boli prelazi na nacionalnu sudbinu i budunost slovenakog naroda. Motivi su bol kao izraz line nesree i vjera u budunost sviga naroda. Iz soneta u sonet motivi se, kao i stihovi prepliu tako to je svaki zadnji stih ujedno i poetni narednog soneta. Pjesnik govori o svojim gorkim saznanjima o ljunavi i ivotu, ovjeku i domovini. Razvija svoje misli o narodnoj nesrei, oivljava slavnu historijsku prolost svoga naroda, govori kako su bure ibale njegovu domovinu, kako su je tuini svojatali, kako u njoj mau domaim ljudima vlada nesloga i nepovjerenje, kako se gasi nacionalna kultura i gube 176 nacionalne vrijednosti. On eli da se sav rod spoji i da ostvari svoje ciljeve: nacionalnu slobodu i ujedinjenje. U djelu pjesnik preplie ljubav i rodoljublje, pjeva o svojoj tuzi i nadama, u romantiarskom duhu razvija teze o slavi svoga naroda i potrebi zajednikog jezika i pravopisa. Sama forma Sonetnog vijenca je virtuozna pored toga to svaki sonet poinje zavrnim stihom prethodnog, a svi poetni redom se javljaju u petnaestom, Preern je u svoje djelo unio i najljepe oblike slovenakog narodnog jezika na koji su se ugledali kasniji pisci i pisali svoja djela. Pokazao je kako narodni jezik ima nesvakidanju ljepotu i ritam, bogatstvo pjesnikih slika i simbola. Sve to daje neprolaznu vrijednost ovom djelu.
PJESNICI NA TRAGU FRANCA PREERNA: FRAN LEVSTIK ( 1831-1887)
Osim Josipa Stritara popularizaciji Preerna i nastavlja njegovih djela je bio Fran Levstik, pisac koji je nosio u sebi zdrav i nepokvaren realizam slovenskog seljaka, a svoje knjievno djelo ostvarivao na uzorima kao to su bili Preern, narodna poezija i Gete. U svojoj poeziji, uz ljubavne motive, esto je obraivao i motive u kojima je slavio snagu, , radost, veselje i ostale vrste raspoloenja. Levstik je roen na selu, a jo kao srednjokolac upoznao knjievnost, kulturu i jezike zapadnoevropskih naroda. 1854. izdao zbirku pjesama kojom su se oduevili mladi, ali je izazvala otpor starijih konzervativnih Slovenaca. Imao problema sa svojim knjigama, pa se u ivotu borio sa siromatvom. Bio je privatni uitelj, novinar, urednik, izdava i leksikograf, ivio u Ljubljani, Trstu i Beu. Umro u Ljubljani. Levstik je dugo pisao pod pseudonimom,a poznate su mi pjesme Tonine pjesme i Franjine pjesme ispjevane kao izraz ljubavi prema svojim djevojkama, po ugledu na Preerna. U poeziji je pokazao izraajnu snagu, duhovitost i iskrenost. Pisao i djeiju poeziju. Levstik ima znaajne zasluge i za svoj knjievno-kritiki rad, jer je usmjeravao knjievnost , ukazivao na potrebu koritenja narodnog jezika, istio ga od njemakih tuica i sl. Ukazivao je kako loe piu i najobrazovaniji Slovenci i kako imitiraju njemaku knjievnost, pa je teio originalnosti. Pisao pripovijetke sa motivima iz narodnog ivota. Za njega smatraju da je znaajan predstavnik slovenske proze. Naroito znaajno mjesto zauzimaju njegovi spisi Putovanje od Litije do atea i Martin Krpan s vrha. Prvi je znaajan putopis u kom najvie razmatra stanje u knjievnosti u Sloveniji i afirmie svoje literarne stavove. U jednoj od najpoznatijih pripovijedaka Martin krpan s vrha daje simbolinu sliku o ivotu slovenskog naroda u doba Austrije, te pokazuje snalaljivost i moralnu snagu tog naroda u borbi pritiv ugnjetaa. Uz tu dvojicu najistaknutijih predstavnika slovenske knjievnosti na prijelazu iz romantizma u realizam, bilo je jo nekoliko pisaca meu kojima se izdvajaju Josip Juri, Janez Trdina, Simon Jenko i Simon Gregori. Prvo djelo je putopis gdje je opisao pjeaenje izmeu dva slovenska mjesta gdje je realistiki prikazao ivot kroz mjesta kroz koja je prolazio. Drugo djelo kazuje, po narodnom prianju, o ovjeku nadljudske snage. Jedini je on mogao spasiti cara u Beu od njegovog neprijatelja, diva Brdavsa. Kao nagradu predloi mu ministar da preuzme upranjeno mjesto dvorskog budale, to on odbija, ali je dobio doputenje da moe legalno preko granice prenositi sol koju je do tada krijumario. To je djelo slino djelu Stjepana Mitrova Ljubue Kanjo Macedo-novi koje govori o nadljudskoj snazi ovjeka iz naroda. 177 Levstik je bio stvaralac u punom smislu rijei ostavio je mnoga djela koja se smatrajui znaajnim tekovinama slovenake knjievnosti. U njegovo vrijeme izlazili su i poznati slovenski listovi Slovenski glasnik u Celovcu, i Zvon u Beu. Za Levstika se kae da je prije svega literarni i kulturno-politiki ideolog. Brani socijalna i politika prava slovenskog naroda i bori se u duhu evropskog romantizma, za istotu slovenske etnike grupe. Za knjievnost je ve 1858 naopisao tri temeljna teksta. U Grekama slovenskog pisanja je naglaavao potrebu ienja slovenske sintakse od stranih uticaja, osobito germanizama, a kriterij za standardni jezik, po ugledu na Vuka, uzeo je jezik slovenskog naroda. U putopisnom eseju Putovanje od Litije do atea je ukazao na znaaj folklorne inspiracije u kojoj je vidio mogunosti nastanka izvorne narodne umjetnosti i rijei. Od knjievnih anrova visoko je cijenio pripovjednu prozu (pripovijetku i odgojni roman), zapostavio poeziju, a od dramskih vrsta preporuivao samo laku komediju. Isticanje proze je najavljivalo realistilku stilsku formaciju koja je vrlo jasno izraena i u njegovoj tehnikoj uputi da fabula treba sluiti razotkrivanju karaktera. Martin Krpan je bio koncipiran kao model knjievno- programskih nastojanja. Izvorom u folklornoj tradiciji zadrao je dubinsku strukturu romantiarskog teksta, u kompoziciji je, primjenom tektonskog naela, posegnuo ak u klasicizam, dok je realistike konotacije sadravala samo dublja idejna poruka o fizikoj snazi koja nesvjesno pomae tue interese. Budui da je ta poruka mogla djelovati samo u kulturno-povijesnom vremenu i prostoru koji se u knjievnosti zaklinjao za narodno-konstruktivno naelo, promjenom doivljajne situacije ona se izgubila kao povijesno relevantni estetski inilac: Martin Krpan je tako kliznuo u jedan drukiji obzor oekicvanja. U historiji knjievnosti on i dalje ostaje na izvoritu novije slovenske proze, ali je kod italake publike postao tekst za omladinu. On je ne samo prozni pisac, nego i teoretiar slovenskog realizma (Greke slovenskog pisanja, Martin Krpan). Bio literarni i kulturno-politiki ideolog svoga doba branei socijalna i kulturno-politika prava slovenskog naroda afirmiui istotu etnike skupine u skladu sa romantiarskim teori-jama.Kriterije za standardni jezik traio u jeziku seljaka, po ugledu na Vuka. JANEZ TRDINA(1830-1905) -pisao memoarska djela u kojima razmilja o vremenu u kom ivi i prozu (Sjeanja, bahovi husari i ilirci, Hrvatska sjeanja, Bajke i prie o Gorjancima gdje afirmie folklorno naslijee. SIMON JENKO(1835-1869) Pjesnik i prozni pisac. Prie Uspomene, , Tilka, Jeprki uitelj sve iz seoskog ambijenta. JANEZ MENCINGER(1838-1912), novelista(Vjetrogonja, jadna mladost, Napast i iskustva, Moj uspon na triglav i sl.). JOSIP STRITAR (1836-1923) uao u slovensku knjievnost esejom o pjesnitvu F. Preerna i unio u nju korjenite izmjene. Ukazao na veliinu tog romantiarskog pjesnika, a njegovi tekstovi su najavila ovjeka vrstih stavova i iroke knjievne kulture. Pokrenuo asopis Zvon, pisao kritike i studije, promijenio Levstikovu koncepciju knjievnosti i ukazivao na mladu generaciju kao nosioca regenerativnih tvorevina. Napisao niz pjesama i 4 knjige proze:Pod lipom, Jagode, Zims eveeri, Ljenici i dr. SIMON GREGORI(1944-1906) je podravao Stzritareve stavove. Pjesnik u ijom poeziji imaju dva motiva: domovina i psihika rastrganost ovjeka u vremenu. Objavio 4 knjige poezije. JOSIP JURII(1844-1881) za razliku od drugih nije bio dubok filozof i mislilac, nego vedar pjesnik sa poezijom u kojoj je naglaena figurastivnost i talent. Pisao poeziju i prozu: Sjeanje na djeda, Deseti brat, Cvijet i plod. Susjedov sin, Lijepa Vida, Ki gradskog suca, hajduci i dr. 178 IVAN TAVAR(1851-1923) eruptuivni prozni stvaralav. Slika historijske ambijente i ljude u jednom vremenu. Djela mu se dijele na savremena i povijesna. Najznaajnija su Meu gorama, Mrtva srca, Cvijee u jesen, Visoka hronika i dr. JANKO KERSNIK(1952-1897)-znaajan predstavnik slovenskog realizma, pristalica znanstvenog pozitivizma i evolucionizma. Pisao poeziju i feljtone: Seoske slike,Jara gospoda, Oev grijeh i d. ANTON AKERC (1856-1912) pie poeziju u kojoj tazmilja o svrsi i cilju ivota, te buntovniku poeziju u kojoj eli reformirati ivot i svijet (Balade i romanse, Mea, Anka i dr.). 179 MAKEDONSKA KNJIEVNOST OD ROMANTIZMA KA REALIZMU
Devetnaesti vijek zatekao je makedonski narod u mraku feudalne zaostalosti i pod turskom vlau. Narod je bio nacionalno i socijalno potlaen i politiki obespravljen, pa se ni kultura nije razvijala kao u ostalim krajevima. Tako je jedan poletni knjievno-kulturni rad na ovom prostoru koji je nastao u vrijeme Klimenta i Nauma bio prekinut nekoliko vijekova, a ak i crkva, koja je kod drugih junoslavenskih naroda bila uz narod, u Makedoniji bila protiv narodnih tenji za slobodom. Makedonska crkva je bila pod upravom carigradske patrijarija, a povlaenjem Turaka u Makedoniji sve vie uticaja ima grka aristokratija koja nije dozvoljavala razvijanje kulture na narodnom, nego na grkom jeziku. U takvim okolnostima Makedonci nisu imali ni ekonomskih ni politikih snaga da povedu borbu za nacionalno i politiko osloboenje naroda. narod se ipak nije mirio sa tuinskom vlau, pa je dolazilo do manjih pobuna koje su brzo uguene. Mada je makedonija imala bogatu narodnu tradiciju, niko na nju dugo nije obraao panju. Jo od 17. I 18. st. makedonska narodna knjievnost je uvijek bila budno prisutna i stajala na braniku ouvanja makedonske nacionalne individualnosti. Ponikla iz ivotnih potreba naroda, ona je podsticala na otpor tuinu i ukazivala na herojske dane makedonske prolosti, a to sve je bilo solidan temelj na kom se mogla razvijati makedonska kultura i jezik. Poeci organizocanije oslobodilake borbe makedonskog naroda i stvaranja njegove nacionalne kulture padaju sredinom 19. st. U sreditu toga rada su bila braa Miladinovi i nekoliko njihovih davremenika. Ekonomsku i politiku snagu ove akcije predstavljalo je mlado makedonsko graanstvo trgovci i zanatlije. Tada poinje i neto ivlje buenje narodnih masa, koje se sve aktivnije prikljuuje otporu grkim tenjama u turskom gospodstvu. Pored Dimitra i Konstantina Miladinova ima jo nekoliko znaajnih pisaca koji su dali svoj doprinos afirmaciji makedonke tradicije, jezika, knjievnosti i kulture u vrijeme romantizma. . JORDAN HADI KONSTANTINOV DINOT(1920-1882) Jedan od prvih knjievnika u novoj makedonskoj knjievnosti koji se oslobodio srednjovjekovnih tema i tendencija. Bio uitelj, pjesnik, novinar, filolog, filozof, prevodilac. kolovao se u Solunu, bio uitelj u Velesu, razvio snanu pozorinu aktivnost. Cijeli ivot je bio u domovini i nije odlazio u tuinu,a i djela su mu rodoljubivog karaktera. Poeo pisati putopise, a njegovo prvo djelo Tablica prva, tekst o savladavanju osnova pismenosti. Pjesme Pla za skopskom kolom, Aurora, Rad mi je ime, drame Minerva i devet muza i dr. BRAA PETKOVI Konstantin(1826-1897) i Andreja Petkovi(1837-1897) su ruski aci ije djelo jo nije dovoljno istraeno. Studirali u Rusiji i vratili se na slubu u Makedoniju gdje rade na obrazovanju naroda. Pisali makedonsko-ruskim jezikom. Bili doplomate u Makedoniji,. Dubrovniku i Rijeci. Konstantin je napisao veliki broj putopisa o Pragu, Beu, ZAGREBU, Ljubljani, Pragu i dr. mjestima. Zalae se za kulturno zbliavanje slavenskih naroda na temelju sveslavenske saradnje. Djela Zapisi o Atonskim starinama, elja Jovana Brankovia-srpskog despota i dr. Andreja Pektovi mlai Konstantinov brat proao je isti obrazovni put. Pisao poeziju jezikom koji je mjeavina ruskog i velekog govora. Njegov stih je izgraeniji od bratovog. Poznate pjesme Humka u gori, Glas iz daleke zemlje i dr. RAJKO INZIFOV(1839-1877) 180 Pripada velekoj skupini pisaca,a odlika njegovog opusa je tematska raznolikost u djelima. ivio u Makedoniji i Rusiji, a to se osjeti i u djelima. Mada je bio grki uenik borio se u makedoniji protiv nametanja helenizma makedonskom narodu. Bio uitelj zajedno sa Dimitrijem Miladinovom i uveo u kole makedonski jezik umjesto grkoga. Djela mu govore o slavenstvu i jedinstvu svih slavenskih naroda na Balkanu. Pjesme U tuini, Tuga, Bratu, Na Uskrs, novela etnja i dr. BRAA MILADINOV Pripadaju struko-ohridskoj grupi knjievnika. Braa Dimitrije (1810-1862) i Konstantin(1830-1862) Miladinov koji su zajedno objavili veliki broj djela na narodnom jeziku. Ohrid i Struga bili ekonomsko i kulturno sredite Makedonije. Dimitrije Miladinov stariji brat koji je vodio borbu i za prosvjetno i kulturno i vjersko osloboenje makedonskog naroda od stranih uticaja. Bio afirmisan panslavist koji je tampao djela sa tom tematikom. Pisao poeziju, prozu i drame. Zbog naprednih ideja Turci ga sa bratom Konstantinom zatvaraju u carigradski zatvor gdje su umrli 1862. godine. Najznaajnija je njihova folkloristiko-sakupljaka djelatnost koju je objavio u nekoliko zbornika. Sakupljao imena i nazive ljudi i krajeva, obiaje i obrede, poeziju i prozu. U zagrebu su tampali svoj uveni Zbornik narodnog stvaralatva Makedonije koji je uticao na ostale makedonske intelektualce da sakupljaju makedonsko narodno blago. Ima i nekoliko svojih pjesama. Konstantin Miladinov je mlai brat strukog preporoditelja Dimitrija. Bio obrazovan, radio na sakupljanju stvaralatva,ali i pisao. Kritiari ga smatraju prvim iskrenim makedonskim liriarem,a poznate su mu pjesme: Svirala, udnja, Golopi, Tuga za jugom, Siroe i dr. GRIGOR PRLIEV (1830-1893) Kritiari kau da je najbolji primjer makedonskog talenta, ali i najtraginija linost u makedonskoj knjievnosti i kulturi. U poetku pisao na grkom, kasnije na narodnom jeziku. Koji sadri elemente ohrodskog govora, ruskog i staroslavenskog jezika. Autor poeme Serdar i djela Autobiografija, preveo Ilijadu. Sedrar je historija makedonskog naroda i njegova borba za slobodu, pa su ga poredili sa grkim pjesnikom Homerom i zbog te pjesme proglaen najboljim makedonskim pjesnikom 1860. godine. MARKO CEPENKOV(1829-1920) Jedan od najpoznatijih folklorista. Objavio je u Sofiji veliki broj pripovijedaka,a najvie sakupljao narodu prozu koju je kasnije preraivao i davao joj svoja umjetnika obiljeja. Poznate su mu pjesme Naricanje djeda marka cepenkova, Majka Makedonija savjetuje svoju djecu, Poziv majke Makedonije i dr. Narodno stvaralatvo u njegovim zbornicima je tematski ujednaeno i nosi umjetnikova obiljeja. KRSTE MISIRKOV(1874-1926). Stvarni poveziva 19. stoljea sa dvadesetim. Bio je profesor, historiar, folklorista i prevodilac Preveo pjesmu Putnik Petra Preradovia i borio se za ilirske ideje i ideje slavenstva. Pripadao VMRO-u i borio se za autonomiju svoje drave. Djelo: O makedonskim pitanjima