NJEGO I CRNOGORSKA DRAMSKA

KNJIEVNOST ROMANTIZMA
Aleksandar Radoman

This essay reflects on the Montenegrin drama work of the

Romantic stylistic formation, from the middle of the 19th century
and the creation of Njegos historical dramas The Mountain
Wreath and The False Emperor epan the Small until the disappearance of the Montenegrin state in 1918. During the period of
Montenegros independence it formed a dominant stylistic-formational modus and approach, and in the years after 1918 it will continue to exist on the margins of the literary-cultural life. Therefore,
the year of 1918 is considered as a dividing line between
Romanticism and new literary tendencies, aware of the simultaneous presence and parallel surviving of Realism as well, in the
Montenegrin literature until 1918.

U crnogorskoj knjievnoj istoriografiji neobino malo prostora

posveeno je problemima istorije drame i teatra. Do danas najcjelovitiji rad o tome problemu jeste studija Sretena Perovia
Pregled crnogorske dramske knjievnosti, objavljena u
asopisu Stvaranje 1974. godine.1 Nedugo nakon te Perovieve
studije znameniti crnogorski teatrolog Ratko urovi publikovao
1 Sreten Perovi, Pregled crnogorskog dramskog stvaralatva, Stvaranje,

br. 11, Titograd, 1974, str. 13351359. V. i na rad Pregled crnogorske

dramske knjievnosti do 1918., Lingua Montenegrina, god. V/1, br. 9,

Podgorica, 2012, str. 173-200.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

107

Aleksandar Radoman

je dragocjenu bibliografiju crnogorske drame Dramsko stvaralatvo do 1941.2 Pored radova tih dvaju autora valja pomenuti
i vrijedne priloge Radoslava Rotkovia, Jagoa Jovanovia,
Predraga Golubovia, Veljka akotia, Darka Antovia, Sinie
Jeluia, Ljubomira urkovia, Milovana Radojevia i u potonje
vrijeme posebno agilnoga prouavaoca povijesti teatra Luke
Milunovia. Ipak, cjelovitije studije o pojedinim etapama razvoja
crnogorske dramske knjievnosti ili dramskoj literaturi odreenih
stilskih formacija, izostale su. U ovome radu nastojaemo dati
preek crnogorskoga dramskoga stvaralatva stilske formacije
romantizma, od sredine XIX vijeka i pojave Njegoevih istorijskih drama Gorski vijenac i Lani car epan Mali do nestanka
crnogorske drave 1918. godine, dogaaja koji je obiljeio nestanak jednoga socio-kulturnog koncepta. Razumije se da s tom
godinom nije sasvim nestala jedna pretrajala literarna tradicija, ali
dok je u periodu crnogorske nezavisnosti ona tvorila dominantni
stilsko-formacijski modus i pristup, u godinama nakon 1918. ona
e nastaviti da traje na marginama knjievno-kulturnoga ivota.
Stoga tu godinu i uzimamo kao razdjelnicu romantizma, kao
dugotrajne mjeovite stilske formacije (D. ivkovi), i novih
literarnih tendencija, svjesni jednovremenoga prisustva i paralelnoga opstajanja i druge stilske formacije, realizma, u
crnogorskoj knjievnosti do 1918. godine.3 Treba, pritom, imati u
2 Ratko urovi, Dramsko stvaralatvo do 1941, Stvaranje, br. 1,

Titograd, 1976, str. 109131.

3 O realizmu u crnogorskoj knjievnosti, kao i o problemu prepletanja stil-

skih formacija realizma i romantizma v. Boidar Pejovi, Tokovi realizma u

Crnoj Gori u doba njene samostalnosti, u: Studije i ogledi o crnogorskoj

knjievnosti XIX vijeka, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 601-622. Vii i

poglavlje Razdoblje romantizma, realizma i moderne u crnogorskoj

knjievnosti, u knjizi Milorada Nikevia Crnogorska knjievnost od 1852.

do 1918., Istorija crnogorske knjievnosti, knjiga III, Institut za crnogorski

jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, str. 13-123.

108

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

vidu napomenu da je naglaena uloga knjievnosti u stvaranju

nacionalne svijesti, njezinu razvijanju, odnosno odbrani, morala
modifikovati knjievne strukture koje su poticale iz drugih, socijalno razvijenijih sredina, a koje su usljed intenzivnih komunikacija u XIX vijeku relativno brzo prihvaeni i kao modeli u
istonoevropskim zemljama,4 ime se moe opravdati okanjelo i
dugotrajno prisustvo romantizma u crnogorskoj knjievnosti.
Moda, u tome smislu, pojam romantizam i nije najpodesniji za
obiljeavanje cijeloga knjievnoistorijskoga razdoblja
istonoevropskih knjievnosti, ali u crnogorskome sluaju, bez
obzira na uporedno prisustvo stilskih kompleksa razliite provenijencije (klasicistike, romantiarske, sentimentalistike),
veina struktura podreene su potrebi konstituisanja nacije, a
upravo romantizam kao stilska formacija stoji u slubi kolektivnoga nacionalnog izraza.
U XIX vijeku Boka Kotorska polako gubi primat koji je
stoljeima imala kao sredite kulturnoga ivota crnogorskih
prostora. Paralelno s dravno-pravnom afirmacijom podlovenske Crne Gore, a naroito u drugoj polovini XIX stoljea, novo
kulturno sredite postaje prijestonica onovremene crnogorske
drave Cetinje. Poseban ton crnogorskim kulturnim tokovima
XVIII i XIX vijeka daje vladarska familija Petrovi Njego.
Bezmalo svi crnogorski vladari potekli iz te porodice koja je
Crnom Gorom gospodarila oko 220 godina, pored dravnih i
crkvenih ingerencija, bavili su se i pisanjem. Zasigurno najznaajnija linost crnogorske knjievnosti XIX vijeka, do danas neprevazieni klasik te literature, ponikao je upravo iz te dinastije.
Rije je o PETRU II PETROVIU NJEGOU (1813-1851).
Za crnogorsku dramsku knjievnost toga perioda, pa i za
samoga Njegoa, od velikoga je znaaja pojava izvanjca Sima
4 Aleksandar Flaker, O periodizaciji istonoevropskih knjievnosti, u:

Period, stil, anr. Knjievnoteorijski pojmovnik, izabrao i priredio Gojko

Tei, Knjievni glasnik, Beograd, 2011, str. 131-132.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

109

Aleksandar Radoman

Milutinovia-Sarajlije, na Cetinju 1828. godine. Budui da

Njego nije imao uslova za sistematsko i redovno kolovanje,
Sarajlija je odreen za njegova uitelja, pa je uticaj koji je na
njega kao pisca ostvario vidljiv u svim fazama Njegoeva stvaralatva. Jedna od prvih knjiga tampanih u tek nabavljenoj tampariji na Cetinju 1835. godine bila je dramsko djelo Dika
crnogorska Sima Milutinovia-Sarajlije. Crnogorska dramska
knjievnost romantizma morala se osloniti na vrst epsku tradiciju, pa stoga nije za uenje to u tome periodu dominira anr
istorijske drame.
Od tri kljuna Njegoeva djela dva su istorijske drame
Gorski vijenac (1846) i Lani car epan Mali (1851),5 a savremena literatologija dramske elemente prepoznala je i u filozofskome spjevu Lua mikrokozma (1845). U Njegoevu djelu
crnogorska knjievnost XIX vijeka prela je ubrzanim putem
tokove triju poetika od elemenata klasicizma u spjevu Lua
mikrokozma, preko romantizma u dramskome spjevu Gorski
vijenac do realizma Lanoga cara epana Malog.
Gorski vijenac, podnaslovom odreen kao istoriesko sobitije pri svretku XVII vijeka, u prvome je redu istorijska
romantiarska drama. I u genolokome pogledu, kao anrovski
hibridan tekst, u literaturi najee definisan kao dramski spjev,
i u izboru teme e se posee za izmiljenim, mitologizovanim
dogaajem iz prolosti koji je predstavljen kao prekretnica
nacionalne povijesti, a tako i kad je rije o karakterizaciji
glavnoga junaka djela, vladike Danila, kolebljivoga, rastrzanog
tekim mislima i odlukama od sutinske vanosti za opstanak
naroda, te ukljuivanjem u dramsko tkivo elemenata folklora, to
djelo sadri bitne karakteristike poetike romantizma.
Uzvienom slikom crnogorske stvarnosti u kojoj je dat irok
spektar vidova narodnoga ivota, Gorski vijenac korespondira s
5 V. Petar II Petrovi Njego, Djela, priredio Drago upi, CID, Podgorica,

1995.
110

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

kljunim postavkama romantiarske teorije drame koju je

August Vilhelm legel izloio u glasovitim Predavanjima iz
dramske poezije i umjetnosti. Po legelovoj definiciji, drama je
prostrana slika ivota u kojoj su predstavljene ne samo
linosti uesnika u radnji, nego i sredina koja okruuje
linosti, i u kojoj se, kao i u ivotu, nasuprot klasinoj istoti
anrova, mijeaju sve vrste poezije.6 To, naravno, ne iskljuuje
veze Gorskoga vijenca s antikom i klasicistikom dramom ili
romantiarskom dramskom poemom. Kao samosvojno dramsko
ostvarenje Gorski vijenac sublimira sva ta literarna iskustva,
obogaujui ih i autentinim peatom crnogorskoga usmenog
nasljea. Gorski vijenac i u kompozicionoj i u anrovskoj ravni
naruava konvencije poetike klasicizma: jedinstvo mjesta i vremena, nemijeanje anrova, a izborom vladike Danila za junaka
spjeva odbaena je i konvencija jedinstvene dosljednosti
karaktera. Hibridizaciji strukture doprinosi kako odsustvo
klasine dramske radnje - svi vaniji dogaaji ne odvijaju se na
sceni ve su posredovani monolozima i dijalozima likova - tako
i uvoenje kola kao sastavnoga dijela strukture. Kola, nesumnjivo pozajmljena iz antikoga teatra, evociraju kljune istorijske trenutke drave i naroda, te u motivacionome sklopu drame
igraju vanu ulogu. Njego kombinuje tragine i komine
momente u drami teei sintezi uzvienoga, kominoga i
traginoga, to ga pribliava onim smjernicama evropske
romantiarske tradicije koje je proklamovao Viktor Igo u znamenitome predgovoru drami Kromvel.7
Premda je i dramski spjev Lani car epan Mali, slino
Gorskome vijencu, u podnaslovu odreen kao istoriesko zbiti6 V. Jovan Dereti, Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica,

1996, str. 83.

7 V. Victor Hugo, Predgovor Cromwellu, u knjizi: Povijest knjievnih

teorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker, SNL, Zagreb, 1979,

str. 315-332.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

111

Aleksandar Radoman

je osamnaestoga vijeka, dva se teksta umnogome razlikuju.

epan Mali je dramaturki kompaktniji tekst. Komponovan, u
skladu sa zahtjevima klasine dramaturgije, od pet inova (djejstvija), s po nekoliko posebnih slika (javlenija), Lani car je,
za razliku od uzvienoga istorijskog konteksta Gorskoga vijenca, usmjeren na konkretnu sudbinu pojedinca i njegova
okruenja, bez mitskoga oreola i subjektivizacije, s naglaenim
elementima crnogorskoga narodnog humora, najblii modelu
politike drame. Kao poema crnogorskih naravi (M. ilas),
odnosno slika crnogorskoga mentaliteta, Lani car epan Mali
oznaava Njegoev iskorak od romantizma ka realizmu. Teite
njegovo kao politike drame usmjereno je na nekoliko aspekata.
Prvi aspekt odnosi se na prikaz herojske istorije koja tvori
specifinu filozofiju ivota Crnogoraca, drugi je usmjeren na
opsesiju vlau kao izvor politike komedije i trei predstavlja
odnos prema stranome svijetu koji ini iri kontekst zbivanja u
drami.8 No, uz jasne romantiarske tragove koji se oituju u
mijeanju komike, tragike, ironije i groteske, epan Mali je i
slika svijeta herojskoga doba na izdisaju.
Sauvana podjela uloga za scensko izvoenje Gorskoga vijenca jo iz Njegoeva vremena upuuje na mogunost da je do
izvedbe, ili bar italake probe, moglo doi i tada. Ima podataka da su za Njegoeva ivota u Budvi igrani Gorski vijenac i
epan Mali te da je Risansko diletantsko drutvo (u ijim
redovima se pominje i poznati pozorini djelatnik i dramski
pisac Nikola urkovi) pripremalo za prikazivanje ilirsku
poemu Gorski vijenac u Risnu poetkom 1851. godine. No
tragove scenskoga ivota u nekoliko narednih decenija
srijeemo tek kao izuzetak. Tako je ostalo zabiljeeno da je
1864. godine pred Biljardom prikazana jednoinka s temom iz
8 Jovan Dereti, epan Mali kao politika drama, Petar II Petrovi

Njego: linost, djelo i vrijeme, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti &

Srpska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1995, str. 102.

112

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

crnogorskoga ivota Kap otrova nepoznatoga autora i

nepoznatih izvoaa. Pretpostavka koju iznosi Ratko urovi
da je rije o kotorskim dobrovoljnim kazalitarcima Martina
Stijepia ini se vjerovatnom. Stijepieva pozorina trupa
prikazivala je djelove Gorskoga vijenca u Kotoru 1863, a u
Risnu i Herceg Novom u oktobru 1865. godine. Kako su
Stijepievi kazalitarci boravili su na Cetinju u maju 1865.
godine, opravdano je pretpostaviti, premda o tome izvori ne
donose nikakvih vijesti, da su tom prilikom igrali i odlomke iz
Gorskoga vijenca. U Kotoru i na Cetinju 1871. godine kotorsko
Srpsko pjevako drutvo Jedinstvo izvelo je operetu
Uskrsnue, nastalu na osnovu dramske scene Nae narodno
uskrsnue, po libretu Rista Milia i s muzikom Antuna ulca.
Ipak, kontinuitet pozorine djelatnosti otpoinje tek oivljavanjem Dobrovoljnoga diletantskog drutva Cetinjske itaonice
krajem 1883. godine, odnosno od proljea 1884, kad je knjaz
Nikola I Petrovi odluio da na Cetinju podigne posebnu zgradu
za pozorite, muzej i itaonicu.
Presudnu ulogu u kreiranju kulturnoga ivota Cetinja i Crne
Gore u poetnome periodu vladavine knjaza/kralja NIKOLE I
PETROVIA (1841-1921) imali su brojni izvanjci i jabanci, odnosno linosti koje su u Crnu Goru pristizale iz bliskoga
okruenja, ali i iz daleka i dominantno usmjeravale njene kulturne tokove, poput Sima Matavulja, ura Jakia, Jovana
Jovanovia Zmaja, Laza Kostia, Jovana Pavlovia, Jovana
Sundeia, Pavla Apolonovia Rovinskog...9 Za razvoj dramske
knjievnosti posebno su vani Jovan Sundei, Laza Kosti i
ura Jaki. Kostiev Maksim Crnojevi (1866) i Jakieva
Jelisaveta, kneginja crnogorska (1868), romantiarske istorijske
drame s tematikom iz crnogorske povijesti, snano su odjeknule
9 V. Milorad Nikevi, Razdoblje romantizma, realizma i moderne u

crnogorskoj knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009, str.

189284.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

113

Aleksandar Radoman

u crnogorskoj sredini i presudno uticale na definisanje

stvaralakoga profila knjaza/kralja Nikole I Petrovia, dok su
Sundeievi prijevodi dramskih tekstova bili od velikoga
znaaja za razvoj dramskoga i pozorinoga ivota u Crnoj Gori.
Potonji crnogorski suveren, knjaz i kralj Nikola I Petrovi
Njego, ogledao se kao pisac u svim knjievnim rodovima i brojnim anrovima pisao je lirsku, lirsko-epsku i epsku poeziju,
drame (u stihu i prozi), a njegovao je i razne forme proznoga
izraza (autobiografsku, memoarsku, putopisnu, epistolarnu i
narativnu prozu).10 No Nikola Petrovi ide u red onih pisaca
kod kojih je voluminozni opus obrnuto srazmjeran njegovoj literarnoj vrijednosti. Pored dva dramska fragmenta, Vukain i
Husein-beg Gardaevi, i jednoga izgubljenog pozorinog
komada za ecu,11 Nikola I je autor i dviju istorijskih drame u
stihu Balkanske carice (1884) i Knjaza Arvanita (1886) te
komedije u prozi Kako se ko rodi (1898).12 S temom iz
crnogorske srednjovjekovne istorije, posljednjih godina vladavine dinastije Crnojevia, jasnim referencama na istorijske
paralele i politike okolnosti Nikoline savremenosti, nadahnute
jakim patriotskim nabojem, obje istorijske drame nose snaan
peat romantizma. Dodue, vie kao potvrda okanjele literarne
mode nego kao autentini izraz pjesnikoga dara i imaginacije.
Balkanska carica, istorijska drama u tri ina ostvarena rimovanim desetercem i osmercem, s kompleksnijim elementima drame
10 Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Predgovor u knjizi: Nikola I

Petrovi, Despa, priredili Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Matica

crnogorska & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.

Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7.

11 V. Ratko urovi, Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjizi

Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006, str.

152153.
12 V. Nikola I Petrovi, Djela, priredio Ratko urovi, CID, Podgorica,

2001.
114

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

strasti, doivjela je veliki uspjeh i popularnost i prije nego je u

cjelini objavljena. Naime, prvo scensko prikazivanje toga komada odigralo se 2. januara 1884. godine, dvije godine prije njezina integralnog publikovanja. Predstavu je izvelo Dobrovoljno
diletantsko drutvo Cetinjske itaonice u kui vojvode Maa
Vrbice, a uloge su igrali vodei intelektualci onoga doba,
mahom izvanjci, zatim neki vieniji glavari te Knjaevi roaci i
uenice evojakoga instituta. Balkanska carica je za kratko
vrijeme postala izuzetno popularna, pa se javljaju prijevodi na
desetak svjetskih jezika u dvadeset prevedenih izdanja. Da je
postala sinonim crnogorske dramske knjievnosti, svjedoi i
uestalost njezina prikazivanja. Nakon to je 1884. godine
postavljen kamen temeljac buduega pozorita Zetski dom na
Cetinju, prva predstava koja je u novome zdanju odigrana 1888.
bila je upravo Balkanska carica.13 Povodom svearskih
aktivnosti proglaenja Crne Gore za kraljevinu 1910. godine
formirano je prvo profesionalno pozorite u Crnoj Gori
Knjaevsko crnogorsko narodno pozorite, koje e 15. VIII
1910. godine, na dan proglaenja kraljevine, postati Kraljevsko
crnogorsko narodno pozorite. I u tim svearskim danima kao
prva predstava novoga pozorita odigrana je Balkanska carica,
u izvedbi Drame Hrvatskoga nacionalnog kazalita iz Zagreba.
Nikola I je Balkansku caricu zapoeo jo krajem 1881. ili
poetkom 1882. godine. Djelo je na poetku inio samo jedan
in, dananji drugi, ali je prema primjedbama pjesnikoga savjeta, odnosno vienijih intelektualaca kojima je na nonim
sijelima itao djelo u nastajanju, dopunjeno prvim i treim
inom, ime je dramska osnovica znatno proirena, a komad
dobio potpuniji romantiarski profil prostrane slike narodnoga ivota. Komad je zavren 1894, a publikovan 1896. godine.
13 V. Luka Milunovi, Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888,

Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2001.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

115

Aleksandar Radoman

Za predmet svojega najslavnijeg djela, Nikola I je uzeo istorijsku i legendarnu potku o posljednjim danima crnogorske srednjovjekovne drave Crnojevia. Slika je to dvora Ivana
Crnojevia, njihovih sinova ura i Stanka, Stankova prelaska
u islam i tragine sudbine njegove vjerenice Danice, Balkanske
carice. Nikola I svoju istorijsku dramu ostvario je kao tragediju
dvaju glavnih lica: vojvode Stanka Crnojevia i Zeanke
Danice, a dramska radnja donosi prikaz istorijske sudbine srednjovjekovne Zete. Autor je iskazom da eli da pokae kakvi
smo bili i kakvi treba da budemo formulisao osnovnu misao
toga spjeva. Saglasno stilskoj formaciji romantizma, naglaena
je egzemplarna funkcija teksta dramska zbilja u funkciji je
promocije politike doktrine autora i buenja patriotskih zanosa
kod italaca. Dramaturki najuspjeliji in Nikolina komada
upravo je onaj inicijalni, drugi in. U njemu se, preciznim elementima klasine dramaturgije, kroz linearno voenje radnje,
ostvaruje najprije podvajanje likova u dva tabora, koji se na
nekoliko mjesta sukobljavaju, to dovodi i do zapleta sukoba
Stankova s knezom Deanom nakon to se sazna za Stankovu
odluku da prihvati islam. Peta pojava toga ina, nakon briljivo
pripremljenih zapleta, donosi rasplet ina i drame dijaloki
obraun glavnih lica, Stanka i Danice, pa taj in, van svake
sumnje, ini zasebnu cjelinu i mogao bi samostalno stajati kao
uspjelo dramsko ostvarenje. Neubjedljiva ekspozicija prvoga
ina i deskriptivna razvuenost treega ina, iako dometnuti
zbog potrebe irega pozicioniranja, dodatne motivacije lica i
naglaavanja idejne poruke teksta, zapravo kvare optu sliku
dramske ostvarenosti Nikole I.
Iako u sjenci Balkanske carice, i Knjaz Arvanit ima svoje
mjesto u istoriji crnogorskoga teatra izvedbom toga komada,
naime, otvorena je tek dovrena zgrada (sa 250 edita)
Zetskoga doma 1896. godine. U toj istorijskoj drami centralni
lik, islamizirana Crnogorka Fatima, neuzvraenu ljubav prema
116

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

knjazu Arvanitu Crnojeviu i rodoljublje pretpostavlja vlastitom

blagostanju i goloj egzistenciji, pa je njena smrt zaloga
crnogorskome osvojenju Skadra. Osim na Cetinju, komad je
igran i u Nikiu, Sarajevu, Detroitu i Devisonu. Zanimljivo je
da je drama doivjela ak tri prijevoda na njemaki. Komedija
Kako se ko rodi, aljiva igra u tri ina, prvi put prikazana
1900. godine, na Cetinju i u Nikiu, objavljena je tek nakon
autorove smrti, 1937. godine. Rije je o djelu s tezom, e su
ambijent crnogorske ruralne sredine i meugeneracijski odnosi
u funkciji konzervativne platforme definisane naslovom djela.14
I Nikolin dramski dijalog Pjesnik i vila izveden je vie puta za
autorova ivota (prvi put 1894. godine).
Komentariui crnogorsku dramsku knjievnost druge
polovine XIX i poetka XX vijeka istoriar knjievnosti Trifun
uki primjeuje kako za ovaj knjievni rad Crnogorci nikad
nijesu imali smisla.15 Ta naizgled preerano otra opaska ipak
dosta uspjelo opisuje stanje crnogorske dramske knjievnosti
naznaenoga perioda. S druge strane, od smrti Petra II Petrovia
Njegoa do nestanka crnogorske drave 1918. godine u kvantitativnome smislu dramska knjievnost doivljava izvjestan
procvat. Teatrolog Ljubomir urkovi lucidno primjeuje: U
toku etrdeset godina, od Veljeg rata pa do kraja Prvog svjetskog, napisano je, objavljeno i igrano vie dramskih tekstova
crnogorskih autora nego u cjelokupnoj nacionalnoj istoriji
drame i pozorita do tada. To je ipak svega dvadesetak imena
autora i neto vie od dva i po puta toliko naslova dramskih
djela. No sve do druge polovine ezdesetih godina XX stoljea
to je i (prvi) period u istoriji crnogorske knjievnosti u kome,
makar po broju naslova, dramski tekst postaje knjievni rod koji
14 Milorad Nikevi, Poezija druge polovine XIX i poetka XX vijeka,

Lingua Montenegrina, br. 5, Cetinje, 2010, str. 219.

15 Trifun uki, Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia

do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951, str. 337.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

117

Aleksandar Radoman

je posebno uvaavan, zahvaljujui prije svega tome to je knjaz

volio pozorite i pisao istorijske drame u stihovima.16
U sjenci stvaralatva Nikole I Petrovia, svega nekoliko
domaih dramskih pisaca bivaju igrani i na crnogorskim pozornicama Risto Mili, Bekica obaji, Radoje Roganovi
Crnogorac, Tomo Krstov Popovi i uro T. Perovi. No sam uvid
u naslove drama koje tih godina nastaju u Crnoj Gori bjelodano
svjedoi o pretrajaloj literarnoj modi i vie podea na kakav katalog povijesnih bitaka, znamenitih linosti i patriotskih proklamacija nego na razuen i koherentan dramski repertoar.
Spomenimo samo neka od tih djela: Ubojstvo Danila Petrovia
Njegua knjaza ernogorskoga (1860) Vienca Jelia, Nae narodno uskrsnue (1870) Rista Milia, enja za otadbinom
(1882) Toma Krstova Popovia, Zidanje Skadra na Bojani (1887)
i Hajduk Nikac Strahinja (1890) ura T. Perovia, Hercegepan (1889) Jovana Popovia-Lipovca, Bajo Pivljanin (1890)
Vidaka Otovia, Smrt knjaza Danila (1897) Mitra urovia, Boj
na Grahovu (igran u Podgorici 1900) Marka Cara, Amanet (1904)
Petra Luburia, Opsada Nikia (1912) Bekice obajia...
Polazei s jedne strane od onovremene popularnosti, a s druge
od literarnih dometa pojedinih tekstova, ove emo se ukratko
osvrnuti na dramska ostvarenja Radoja Roganovia Crnogorca,
Bekice obajia, Jovana Popovia-Lipovca i ura T. Perovia.
Ako to u oskudnoj repertoarskoj ponudi u Crnoj Gori krajem
XIX i poetkom XX vijeka i ima nekoga posebnog znaaja,
RADOJE ROGANOVI CRNOGORAC (18511899) izborio
se za status najigranijega crnogorskog dramskog pisca te epohe.
Izuzme li se, naravno, Nikola I Petrovi. Oba Roganovieva
komada, Carev laz (1892) i Boj na Trnjine (1895), uprizorena su
nedugo po objavljivanju. Tako je Carev laz prvi put igran na
sceni Zetskoga doma 8. juna 1893. godine u izvedbi Pozorine
druine Mihaila Lazia, a ista pozorina trupa igrala ga je i u
16 Ljubomir urkovi, isto, str. 14.

118

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

Nikiu i Podgorici. Kako prenosi Glas Crnogorca, predstava u

Zetskome domu naila je na oduevljenje gledalaca, to s
obzirom na horizont oekivanja ondanje prijestonike publike i
ne treba da udi. Ipak, u ocjeni samoga komada nalo se i neto
kritikih opservacija, pa autor biljeke u Glasu Crnogorca, potpisan inicijalima J. K., primjeuje da Roganoviev komad nije
sastavljen po najstroijim pravilima dramatske poezije, ali je
ipak pridobio naa srca jer nam u najljepim slikama pria zlatnu prolost nau, u svijema ivotnim joj granama.17 Ve u
martu 1894. godine Carev laz se ponovo naao na repertoaru
Zetskoga doma, u izvoenju pozorine trupe Nikole Simia.18
Boj na Trnjine igran je u reiji M. Petrovia i izvedbi domaih
diletanata u Velikoj Kikindi 1895. godine.19 Zabiljeena je i
postavka toga komada koju je upriliilo podgoriko Pjevako
drutvo Branko 5. decembra 1906. godine.20
No pozorini uspjeh Roganovievih komada nije dosljedno
pratila i ocjena knjievne kritike. Dok je Carev laz hvaljen prije
svega s aspekta jezika, stroi kritiari su mu zamjerali odsustvo
dramskih elemenata. Urednik novosadskoga asopisa
Strailovo, autoritativni Jovan Gri Milenko, ne pronalazi u
Roganovievoj drami radnije, ako epizode, i to labavo u svezu
dovedene s glavnim dogaajem nije rad raunati amo, jer mu je
17 J. K., Srpsko narodno pozorite na Cetinju, Glas Crnogorca, br. 28,

Cetinje, 1893, str. 3.

18 Luka I. Milunovi, Pozorite Zetski dom 18841896, Zetski dom,

Cetinje, 2006, str. 191.

19 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, IV, Centralna narodna biblioteka

ure Crnojevi, Cetinje, 1991, str. 104.

20 Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija,

priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003,

str. 330. Pozorini ivot u Podgorici oivljava u drugoj polovini 1884. godine,

kad je formirano Dobrovoljno pozorino drutvo Narodne itaonice, koje je

1912. godine preraslo u Prvo diletantsko pozorino drutvo.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

119

Aleksandar Radoman

razvezen divan, i to tako plitak i dosadan...21 Grieva ocjena

Roganovieve drame i danas je prihvatljiva. Oslanjajui se na
usmenu predaju o legendarnoj bici s poetka XVIII vijeka,
epigonski slijedei matrice Petra II Petrovia Njegoa i Nikole
I, Roganovi nije uspio uobliiti autentiniji dramski izraz. U
knjievnoj je istoriografiji ve vie puta istican balast ugledanja
na pomenute autoritete kojemu robuje Roganovi. Ne samo da
se u Carevu lazu javljaju isti likovi koje srijeemo u Gorskome
vijencu, ve se posee za identinom karakterizacijom lica,
poput vladike Danila i Vuka Miunovia. Ba kao Gorski
vijenac, Roganovieva drama poinje monologom vladike
Danila, koji ga prikazuje kao mudra i odmjerena vladara, odgovornoga za sudbinu svojega naroda. Slinost sa prosedeom
Nikole I vie je formalnoga karaktera i oituje se ne samo u rasporedu dramske radnje, nego i u korienju rimovanoga deseterca, mjestimino proaranoga osmercem. Kako primjeuje Trifun
uki, Carev laz je i pored svih napora za postignue scenskog
efekta, ostao mlaka, vodnjikava i pozorino slaba stvar.22 I radnja druge Roganovieve drame Boja na Trnjine smjetena je u
poetak XVIII vijeka, pa se i u njoj javljaju lica iz Gorskoga
vijenca. Ta drama u tri ina i znatno manjega opsega u odnosu
na prethodnu zasnovana je na usmenome predanju o enidbi
kneza Rogana Ksenijom, erkom serdara Vukote, koju Huseinpaa pokuava preoteti. Povoljne ocjene koje je drama zavrijedila u ruskoj i srpskoj kritici, djelimino su usaglaene i s
ocjenom potonjih knjievnih istoriara. Trifun uki, naime,
konstatuje kako je autor po svoj prilici kanio stvoriti libreto za
operu te da drama ima prilian raspored s tehnike strane, ali
i pjesnike nedostatke ostalih Roganovievih stvari.23 No,
21 G., Radoje Roganovi, Carev laz, Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893, str.

14.
22 Trifun uki, isto, str. 267.
23 Isto, str. 267.

120

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

zavrnim motivom odmazde nad zarobljenim Osmanlijama,

Roganoviev komad bitno odudara od koncepta herojske etike
kakav zatiemo u djelima Nikole I, potcrtavajui tako oit jaz
izmeu receptivnih oekivanja publike i proklamovanoga
ivotnog naela crnogorstva ojstva.24
BOKO BEKICA OBAJI (18521930), roeni Bjelopavli
ija se porodica nakon dugo stranstvovanja nastanila u novoosloboenome Nikiu 1877. godine, bio je jedan od najagilnijih
kulturnih pregalaca posljednje dvije decenije XIX i prve decenije XX vijeka. obajii su se u novoj sredini brzo afirmisali kao
ugledni trgovci i zanatlije, no vie od toga ostae upameni po
izuzetnome kulturnom i knjievnom angamanu. U hronici zainjavaca nikikoga kulturno-prosvjetnoga ivota posebno
mjesto rezervisano je za brau Maksima i Bekicu, Bekiina sina
Branka i sinovca Sima. Bekica obaji jedan je od inicijatora
osnivanja Drutva nikike itaonice (1881), dugo i njegov
predednik, a jedan je od pokretaa Dobrovoljnoga pozorinog
drutva, osnovanoga pri Drutvu Nikike itaonice 1884. godine. obaji je u ime Uprave Pozorinoga drutva odrao i
kratku pozdravnu beedu povodom izvoenja prve predstave u
Nikiu 16. februara 1884. godine, Slobodarke Manojla orevia-Prizrenca.25 Budui da u Nikiu nije postojao adekvatan
24 Istoriar knjievnosti Boidar Pejovi tim povodom primjeuje kako je

Glas Crnogorca 1884. istakao stav - Crnoj Gori je ivotno naelo crnogorstvo

i poblie odredio sutinu tog naela naglaavajui da crnogorstvo nije samo

junatvo nego i ojstvo i da u pojmu ojstva lei pojam napretka, uljudnosti,

kulture i civilizacije. Pejovi zakljuuje: Sutinom tog naela i na njemu zasnovane kulture i civilizacije i dri se crta posebnosti crnogorskog naroda i nje-

gove knjievnosti. (V. Boidar Pejovi, Studije i ogledi o crnogorskoj

knjievnosti XIX vijeka, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 136)
25 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, V, Centralna narodna biblioteka

ure Crnojevi, Cetinje, 1995, str. 100.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

121

Aleksandar Radoman

scenski prostor (prva predstava je, primjera radi, odigrana u

kafani, da bi se kasnije izvedbe organizovale po privatnim
kuama i na otvorenome, ispod Trebjese), obaji se zalagao za
podizanje pozorine zgrade u Nikiu pod nazivom
Hercegovaki dom. Njegov politiki sukob s vojvodom
akom Petroviem osujetie tu kulturnu inicijativu. Osnivanjem
Pjevakoga drutva Zahumlje 1898. godine, Dobrovoljno
pozorino drutvo postaje njegov dio, kao Pozorina sekcija.
Pored brojnih organizacionih aktivnosti na planu razvoja kulturnoga ivota u Nikiu, za to je od strane knjaza Nikole
odlikovan Krstom IV reda Danilova ordena, Bekica obaji
se ogledao i kao neposredni akter pozorinoga ivota. Ostalo je
zabiljeeno da su 1892. godine u velianstvenoj areni trebjeke
glavice nikiki diletanti prikazali Gogoljeva Revizora u
obajievoj reiji. obaji je autor i tri pozorina komada, od
kojih je sauvan samo jedan. Dok su rukopisi drama Kralj
Vukain po narodnim pjesmama i Nikac od Rovina zagubljeni,
istorijska drama Opsada Nikia, objavljena u Dubrovniku
1912. godine, a igrana jo 1900. u Nikiu, doivjela je po
svjedoenju hroniara nezapamen uspjeh. Svoj trijumf
komad nesumnjivo duguje aktuelnosti teme. To tim prije to su
se u publici pored crnogorskoga knjaza nali i neposredni akteri
osloboenja Nikia 1877. godine. Kako s pravom konstatuje
Sreten Perovi, Opsada Nikia, drama u pet inova s predigrom i pjevanjem, u nerimovanom desetercu sa uvenim harambaom Stojanom Kovaeviem kao glavnim junakom, potpuno
se uklapa u emocionalne okvire jo uvijek nedovoljno izdiferenciranog crnogorskog drutva.26 Trifun uki veli da
obajieva drama ima u pojedinim scenama izvjesnog dramskog ivota, da su dijalozi ivlji, ali da ipak oskudijeva zaplet
i radnja te zakljuuje: Kao to je sluaj kod Crnogoraca
26 Sreten Perovi, isto, str. 105.

122

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

uopte, u djelu preovlauju dijalozi i epski elementi.27

Zanimljivo je, ipak, da se obaji nije opredijelio za apoteoznu
fresku crnogorskoga herojstva, ve za prikaz atmosfere unutar
zidina grada, pred opsadu i tokom nje. Tako su, osim Stojana
Kovaevia, sva lica oko kojih se gradi dramski zaplet zapravo
nikiki muslimani.
Novski uitelj TOMO KRSTOV POPOVI (18531931)
ostavio je traga kako svojim prosvjetno-pedagokim djelovanjem,
tako i knjievnim djelom. Pisac biografskih portreta znamenitih
Bokelja, monografije o Herceg Novom, prevodilac s talijanskoga
i pripovjeda, Tomo Krstov Popovi oprobao se i kao dramski
pisac. Prvo je u dubrovakome Slovincu 1882. godine publikovao
dramu enja za otadbinom (samostalno izdanje pojavilo se u
Dubrovniku naredne, 1883. godine), da bi u novosadskome
Javoru 1891. godine objavio komediju u tri ina Prija, koja je
zapravo prijevod komedije La dote Etorea Dominiija. Dramu
enja za otadbinom igralo je Simievo pozorino drutvo maja
1894. godine na sceni Zetskoga doma, i to ak dva puta u svega
neelju dana. Predstava je, po svjedoenju Glasa Crnogorca,
doivjela uspjeh, pa dok su na premijeri lou ispunili turisti
ingleski, drugom prikazivanju prisustvovali su i lanovi dinastije
Petrovi Njego.28 Po svjedoenju Maksima Zlokovia, to nije
bilo i jedino prikazivanje toga Popovieva komada.29 Pored
pomenutih komada, Zlokovi biljei da se u Popovievoj
zaostavtini nalazi jo nekoliko prijevoda s talijanskoga meu
kojima i interesantna igra za djecu Prva alost.
27 Trifun uki, isto, str. 337.

28 Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija,

priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003,

str. 185186.
29 Maksim Zlokovi, Tomo Krstov Popovi knjievnik i istoriar,

Boka, br. 8, Herceg Novi, 1986, str. 280.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

123

Aleksandar Radoman

Drama u tri razdjela enja za otadbinom, tampana s

napomenom da je preinjena s talijanskoga, po mnogo je
emu izuzetna pojava crnogorske dramatike kraja XIX vijeka, i
u formalnome smislu, budui da je pisana u prozi, i u izboru
teme i dramaturkim rjeenjima. Ako se Popovi i ugledao na
neko nama nepoznato djelo talijanske knjievnosti, teko da se
moe govoriti o pukom prevoenju. Osim to je radnju komada
smjestio na Njegue (prvi i trei in) i u Petrograd (drugi in),
Popovi vjeto slika ambijent crnogorske sredine, nain i filozofiju ivota Crnogoraca, a ta je slika zapravo podloga line
drame glavne junakinje Vukosave. U komadu su otro kontrastirana dva para socio-prostornih odnosa. S jedne strane autor u
romantiarskome maniru donosi idealizovanu sliku crnogorskoga sela i vitalnosti ivota u njemu i kontrastira ga sa slikom
grada, a s druge strane gradi paralelu na liniji zaviaj tuina.
Zaplet drame baziran je na romantiarskome motivu tajne identiteta junakinje drame. Razrjeenje te tajne uzrokuje dramski
konflikt, iji protagonisti svaki na svoj nain reprezentuju tipove
romantiarskoga zanosa i rtvovanja ljubavi, no rasplet toga
konflikta dat je u duhu patrijarhalnoga etikog kodeksa. Bez
visokoparnih eksklamacija, istorijskih reminiscencija i ratnih
poklia karakteristinih za crnogorsku dramu toga perioda, u
stianom tonu idealizacije crnogorskoga ivota i patrijarhalnih
normi skopanih s motivima ljubavi i rodoljublja, a uz to s
naglaenim motivima stalekih trvenja, ime se naslanja na
elemente graanske drame, drami enja za otadbinom nesumnjivo pripada osobeno mjesto u crnogorskoj dramskoj
knjievnosti.
JOVAN POPOVI-LIPOVAC (18561919) jedna je od najobrazovanijih linosti svoje epohe. Ogledao se u vie knjievnih
anrova i oblasti prevodilatvu (Ljermontov, Mickjevi), poeziji, putopisnoj prozi i dramskome stvaralatvu. Bez obzira na
tako irok spektar knjievnih interesovanja, Lipovac za sobom
124

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

nije ostavio nijednu objavljenu knjigu (izuzmu li se nekolike

studije na ruskome istoriografskoga karaktera), a njegov ukupni
literarni opus odaje utisak nedovrenosti. Takav je sluaj i s njegovim dramskim pokuajem. Naime, njegova u rimovanome
desetercu ispjevana tragedija u tri ina Herceg-epan, gospodar hercegovaki i uvar groba Sv. Save, nastala 1889. godine,
prvi put je publikovana tek u nae vrijeme.30 Razlog to rukopis
nije publikovan odmah po nastanku, ponajprije moemo traiti u
negativnoj recenziji koju je dobio na sastanku Knjievnoga odbora Matice srpske 19. avgusta 1889. godine. U ocjeni rukopisa
objavljenoj u Letopisu Matice srpske, Milan Savi je pored ostaloga naveo kako u toj tragediji ima dosta vrlo lepih mesta,
pesnikih izraaja i dirljivih momenata. Na alost, ta mesta ne
ine jo tragediju!31 Takvom ocjenom Savi je po svemu sudei
primirio Lipoveve knjievne ambicije, ali i pronicljivo ukazao
na osnovne slabosti njegova dramaturkoga prosedea. Povodei
se za literarnom modom epohe, Lipovac je radnju svoga komada, s naglaenim elementima drame strasti, smjestio u davnu
prolost, poetak XVI vijeka, a za protagoniste izabrao
hercegovakoga velikaa Hercega epana i njegovo porodino
i dvorsko okruenje. Dajui u romantiarskome duhu prikaz
istorijske epohe, s jasnim referencama na aktuelna politika zbivanja, i koristei prepoznatljive postupke stilske formacije
romantizma u opisu lica i gradnji dramskoga zapleta, Lipovac
ipak nije dosegao ni dramaturku kompaktnost ni poetsku
uvjerljivost teksta na koji se nesumnjivo ugledao Balkanske
carice Nikole I Petrovia. Sagledan u odnosu prema dramskoj
produkciji savremenika, Lipovcu se ipak ne moe odrei poetski
30 V. Jovan Popovi Lipovac, Herceg epan: gospodar hercegovaki i

uvar groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredio Slobodan

Kalezi, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi, Podgorica, 1997.

31 Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889, str. 165.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

125

Aleksandar Radoman

dar i dramaturki oeaj, koji ponajprije duguje vlastitome

knjievnom obrazovanju. Istoriar knjievnosti i prvi prireiva
Lipoveve drame Slobodan Kalezi donosi najcjelovitiju ocjenu
o tome djelu: Herceg epan Jovana Popovia Lipovca je
poznoromantiarska drama, raena sa ambicijom da pomiri
nesvodljive krajnosti: da itavim svojim biem izranja iz istorije i tradicije, a da jednim bitnim svojim slojem bude savremenog
semantikog horizonta; da podjednako izrazi tragediju pojedinca
i kolektiva; da istovremeno zatreperi romantiarskim zanosom,
koji bi trebalo da tei evropskom literarnom obzorju, i
prosvetiteljskim idejama, usklaenih sa duhom dvorskih sjedeljki i politikom pragmom knjaza Nikole Petrovia.32
Rano preminuli pjesnik i pripovjeda URO T. PEROVI
(18601894) autor je i dvaju dramskih ostvarenja. Stihovanu
pozorinu igru u etiri ina Zidanje Skadra na Bojani Perovi
je publikovao u Novome Sadu 1887. godine. Hroniari su zabiljeili da je ta romantiarska drama zasnovana na usmenoj poeziji vie puta igrana na pozornicama u Bosni, Novome Sadu i na
Cetinju. Komad, elegikog duha, kako stoji u novinskome
osvrtu u Glasu Crnogorca, igran je i na sceni Zetskoga doma u
izvedbi pozorine druine Dragutina Krsmanovia, oktobra
1899. godine. Drugaije je sudbine bio njegov drugi komad,
Hajduk Nikac Strahinja, drama u pet inova s pjevanjem koji
Knjievno odeljenje Matice srpske nije prihvatilo da objavi
zbog negativne ocjene Stevana Milovanova i Milana A.
Jovanovia, pa je ostao u rukopisu.33
Ostvaren u rimovanome osmercu i desetercu, komad Zidanje
Skadra na Bojani zapravo je dramatizacija poznate deseterake
32 Slobodan Kalezi, Strukture i znaenja, Crnogorska akademija nauka i

umjetnosti, Podgorica, 1998, str. 138139.

33 Novak R. Miljani, uro T. Perovi (18601894), Bibliografski vjes-

nik, br. 2, Cetinje, 1980, str. 8485.

126

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

usmene pjesme Zidanje Skadra. Za potrebe dramskoga

uoblienja narodne pjesme Perovi je unekoliko izmijenio izvornu motivaciju, prepoznatljive likove dodatno karakteroloki
modelovao, unio i neke socijalne motive, ali na planu dramaturgije nije uspio izai iz matrice epskoga predloka, pa se i za
tu dramu moe rei ono to je za cijeli korpus poznoromantiarskih dramskih ostvarenja iz toga perioda rekao Radoslav
Rotkovi da je epsko u njima razvodnjilo dramske vorove.34
Ove valja skrenuti panju i na zaetke komediografije, ne
toliko zbog njezina knjievnog znaaja, koliko zbog injenice
da pojava toga anra predstavlja svojevrstan kuriozitet u
naznaenoj epohi. Marko Car u beogradskome Kolu publikuje
alu u tri ina Na muci se poznaju junaci (1889), Marko S.
Popovi Rodoljub u Dubrovniku tampa istinitu alu u tri ina
s pjevanjem Narodni prijatelj (1898), uro padijer publikuje
komediju Nevjerna ena (1899), a Milutin T. Tomi (alias Nikac
od Rovina) satirinu komediju etii u parlamentu (1911),
politiku paskvilu uperenu protiv reima Nikole I Petrovia,
Niko . Vueti u novosadskome asopisu ena 1913. i 1914.
objavljuje nekoliko komedija (Svilena haljina, Glavni zgoditak,
Komina prosidba, Skromnost ili crna rua), dok u rukopisnoj
zaostavtini Andrije Jovievia nalazimo komediju u tri ina
Prevareni kadija, koja je zapravo dramatizacija njegove
istoimene prie objavljene u cetinjskoj Lui (1896).
Uitelj URO PADIJER (18711953) u povijesti crnogorske
kulture ostao je neuporedivo poznatiji po svojemu prosvjetno-pedagokome, nego po knjievnome angamanu. Pored brojnih radova iz nastavne teorije i prakse, udbenika geometrije i gramatike za osnovnu kolu, padijer je pisao i poeziju, prikupljao narodne umotvorine, prevodio, a autor je i jedne drame. Komedija karaktera u tri ina Nevjerna ena objavljena je u Srpskoj tampariji
34 Dr Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature: od najstarijih vre-

mena do 1918, Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979, str. 643.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

127

Aleksandar Radoman

u Zagrebu 1899. godine i odmah je naila na negativan sud kritike.

padijeru je zamjerano da je smjelo i bez zazora napisao djelo
u kojemu nema niti zapleta, ni raspleta, ni radnje, niti iega, to
se od jednog pozorinog komada trai.35 No nesumljive dramaturke falinke teksta, odsustvo zanatske vjetine, linearna
karakterizacija, jezika i stilska neuvjerljivost, ipak ne mogu tome
tekstu oduzeti izvornost crnogorskoga narodnog humora i elju da
se smijehom poui.36 Aktuelnost komedije, i pored stogodinjega
zaborava, potvrdila je i nedavna adaptacija koju je uradio reditelj
Blagota Erakovi.37 Tako je padijerova komedija cijeli vijek od
nastanka, u preraenome obliku i pod imenom Udadba, premijeru
doivjela na sceni Crnogorskoga narodnog pozorita 14. oktobra
2003. godine.
Drugaijega je karaktera komediografski postupak
MILUTINA T. TOMIA (18821945), koji je svoje tekstove
potpisivao pseudonimom Nikac od Rovina. Za razliku od padijera i Nikole I u ijim komedijama dominira crnogorski narodni
humor s jasnom pounom tendencijom usmjerenom na promociju konzervativnih ivotnih i politikih svjetonazora, Tomi se
u tekstu s naglaenim elementima komedije konverzacije etii
u parlamentu (Beograd, 1911) okree parodiji i satiri. Kao
estoki protivnik Nikole I Petrovia i autor brojnih politikih
napisa i pamfleta o njemu i njegovu okruenju, objavljenih u
beogradskim listovima, Tomi se pamfletizma nije odrekao ni u
svojemu komediografskome pokuaju. etii su tendenciozna
politika paskvila uperena protiv knjaza Nikole I i zaetaka
crnogorskoga parlamentarnog ivota. S obzirom na vrijeme i
35 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, II, Centralna narodna biblioteka

ure Crnojevi, Cetinje, 1987, str. 120.

36 Boidar Pejovi, Studije i ogledi o crnogorskoj knjievnosti XIX vijeka,

priredio Aleksandar Radoman, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 628.

37 V. uro padijer & Blagota Erakovi, Udadba, Crnogorsko narodno

pozorite, Podgorica, 2004.

128

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

mjesto nastanka, jasno se namee zakljuak kome je u pregrijanoj atmosferi politikih intriga i dinastikih surevnjivosti
Tomi namijenio tekst. No, izvan konkretne dnevnopolitike
upotrebljivosti etii su postali obrazac otrcane vic-karakterologije zasnovane na banalnom ismijavanju jednoga naroda.
Crnogorskome dramskome nasljeu pripadaju i dramske scene
dvojice bokeljskih pisaca VUKA VREVIA (18111882) i
NIKOLE . BERBEROVIA (18201877). Vrevi je mahom u
zadarskim listovima Pravdonoa i Pravo u periodu od 1881. do
1882. godine objavio veliki broj pripovjedaka u obliku dramskih
scena o narodnome suenju u Boki, Crnoj Gori i Hercegovini, a u
rukopisnoj zaostavtini nalazi se njegova vesela igra u tri ina
Dva bogoslovca, koja je igrana u Dubrovniku 1877. godine.38
Morinjanin Nikola . Berberovi publikovao je nekoliko dijalokih poema vezanih za narodni ivot, obiaje i suenje u Ublima, e
je boravio kao paroh. Te kratke scene izale su u Magazinu srbskodalmatinskome od 1859. do 1869. godine.39
Mozaik crnogorske dramske knjievnosti druge polovine XIX i
poetka XX vijeka upotpunjuju i imena autora koji su stvarali na
stranim jezicima. NIKO A. VUETI BOKELJSKI
(18841918) pisao je drame na crnogorskome, ali i na francuskome jeziku, za ecu i za odrasle, a IDA VERONA
(18651925) autorica je niza psiholoko-istorijskih drama nastalih na francuskome jeziku. Naalost, djela tih dvaju autora poznata su samo po turim bibliografskim anotacijama, pa se kao jedan
od zadataka pred budue istraivae crnogorskoga dramskog
nasljea postavlja i imperativ pronalaenja i publikovanja tih i
brojnih drugih tekstova koji su nam poznati samo iz posrednih
navoda priljenih prouavalaca, u prvome redu Ratka urovia.
38 V. Ratko urovi, Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite,

Podgorica, 2006, str. 182 i 184.

39 V. Vaso J. Ivoevi, Nikola Berberovi, Bibliografski vjesnik, br. 1,

Cetinje, 1986, str. 189195.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

129

Aleksandar Radoman

Vojni poraz koji je u ratu s Austrougarskom doivjela Crna

Gora poetkom 1916. naerao je kralja Nikolu da utoite potrai
u emigraciji. Ulazak srpskih trupa u Crnu Goru u novembru i
proglaenje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra
1918. godine te diplomatske aktivnosti novoutemeljene drave
usmjerene na delegitimizaciju crnogorske drave i dinastije,
uinie uzaludnim Nikoline nade da bi se mogao vratiti u domovinu. Tim prelomnim istorijskim dogaajima zavrava se epoha
klasine Crne Gore i oni su svojevrsna prekretnica, miljokaz
jedne nove epohe i u razvoju crnogorske kulture i knjievnosti.
Bibliografija

- Dereti, Jovan: epan Mali kao politika drama, Petar II

Petrovi Njego: linost, djelo i vrijeme, Crnogorska akademija nauka
i umjetnosti & Srpska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1995.
- Dereti, Jovan: Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica,
1996.
- uki, Trifun: Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija
Petrovia do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951.
- urkovi, Ljubomir: Prelaenje granice ili e se voda spaja s drugom vodom, predgovor u knjizi Poslije Hamleta: izbor iz novije
crnogorske drame, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik & JP
Kulturni centar Nikola urkovi Gradska biblioteka i itaonica
Kotor & Dubrovake knjinice Dubrovnik & NVO Prostory
Podgorica, Dubrovnik Kotor Podgorica, 2011.
- urovi, Ratko: Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjizi
Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006.
- urovi, Ratko: Dramsko stvaralatvo do 1941, Stvaranje, br. 1,
Titograd, 1976.
- urovi, Ratko: Pozorite graa za enciklopedijske lanke o
Crnoj Gori i Crnogorcima, Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980.
- urovi, Ratko: Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 2006.
130

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

- Flaker, Aleksandar: Period, stil, anr. Knjievnoteorijski pojmovnik,

izabrao i priredio Gojko Tei, Knjievni glasnik, Beograd, 2011.
- G.: Radoje Roganovi, Carev laz, Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893.
- Hugo, Victor: Predgovor Cromwellu, u knjizi: Povijest
knjievnih teorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker,
SNL, Zagreb, 1979.
- Ivoevi, Vaso J.: Nikola Berberovi, Bibliografski vjesnik, br. 1,
Cetinje, 1986.
- J. K.: Srpsko narodno pozorite na Cetinju, Glas Crnogorca, br.
28, Cetinje, 1893.
- Jovanovi, Jago: Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori,
Stvaranje, br. 78, Cetinje, 1954.
- Kalezi, Slobodan: Strukture i znaenja, Crnogorska akademija
nauka i umjetnosti, Podgorica, 1998.
- Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889.
- Popovi Lipovac, Jovan: Herceg epan: gospodar hercegovaki i
uvar groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredio
Slobodan Kalezi, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi,
Podgorica, 1997.
- Martinovi, Duan J.: Portreti, II, Centralna narodna biblioteka
ure Crnojevi, Cetinje, 1987.
- Martinovi, Duan J.: Portreti, IV, Centralna narodna biblioteka
ure Crnojevi, Cetinje, 1991.
- Martinovi, Duan J.: Portreti, V, Centralna narodna biblioteka
ure Crnojevi, Cetinje, 1995.
- Mili, Risto: Nae narodno Uskrsnue, Orli. Crnogorski
godinjak, god. VI, Cetinje, 1870.
- Milunovi, Luka I.: Pozorite Zetski dom 18841896, Zetski dom,
Cetinje, 2006.
- Milunovi, Luka: Narodni dramski izrazi i poklade u knjaevini
Crnoj Gori, Bibliografski vjesnik, br. 123, Cetinje, 2006.
- Milunovi, Luka: Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888,
Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2001.
- Miljani, Novak R.: uro T. Perovi (18601894), Bibliografski
vjesnik, br. 2, Cetinje, 1980.
- Nikac od Rovina: etii u parlamentu, Beograd, 1911.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

131

- Nikevi, Milorad: Poezija druge polovine XIX i poetka XX

vijeka, Lingua Montenegrina, br. 5, Cetinje, 2010.
- Nikevi, Milorad: Razdoblje romantizma, realizma i moderne u
crnogorskoj knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009.
- Nikevi, Milorad: Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918,
Istorija crnogorske knjievnosti, knjiga III, Institut za crnogorski jezik
i knjievnost, Podgorica, 2012.
- Pejovi, Boidar: Studije i ogledi o crnogorskoj knjievnosti XIX vijeka, priredio Aleksandar Radoman, Matica crnogorska, Cetinje, 2010.
- Perovi, uro T.: Zidanje Skadra na Bojani, Izdanje srpske
knjiare i tamparije brae M. Popovia, Novi Sad, 1897.
- Perovi, Sreten: Pregled crnogorskog dramskog stvaralatva,
Stvaranje, br. 11, Titograd, 1974.
- Petrovi Njego, Petar II: Djela, priredio Drago upi, CID,
Podgorica, 1995.
- Popovi, Tomo Krstov: enja za otadbinom, Naklada knjiare D.
Pretnera, Dubrovnik, 1883.
- Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija, priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom,
Cetinje, 2003.
- Radoman, Aleksandar & irgi, Adnan: Predgovor u knjizi:
Nikola I Petrovi, Despa, Matica crnogorska & Institut za crnogorski
jezik i knjievnost Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
- Roganovi Crnogorac, Radoje: Boj na Trnjine, Tisak srpske tamparije u Zagrebu, Zagreb, 1895.
- Roganovi Crnogorac, Radoje: Carev laz, Knjaevska crnogorska
dravna tamparija, Cetinje, 1892.
- Rotkovi, Radoslav: Pregled crnogorske literature: od najstarijih
vremena do 1918, Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979.
- obaji, Bekica: Opsada Nikia, Srpska dubrovaka tamparija,
Dubrovnik, 1912.
- padijer, uro & Erakovi, Blagota: Udadba, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2004.
- Zlokovi, Maksim: Tomo Krstov Popovi knjievnik i
istoriar, Boka, br. 8, Herceg Novi, 1976.
132

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me