SVEUILITE U ZADRU

ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU

ARHEOLOGIJA OKOLIA
(SEMINARSKI RAD)

Student: Danijel Zeli

Mentor: Doc. Dr. Sc. Dario Vujevi
Kolegij: Metodologija arheolokih iskopavanja I

Zadar, 13.11.2014

Sadraj
1.
2.
3.
4.
5.

Uvod........................................................................................................................Str.1.
Koncept vremenske promjene..................................................................................Str.3.
Promjene okolia, ljudski i prirodni imbenici.........................................................Str.7.
Metode istraivanja..................................................................................................Str.9.
Zakljuak................................................................................................................Str.11.

Uvod
Arheologija okolia se pojavila kao uvrijeena disciplina glede Arheologije tek u zadnjih 30
godina, ali kroz to relativno kratko vrijeme je dobijala sve vei znaaj kao integralna
komponenta u arheolokim iskopavanjima. Danas je ona zastupljena kao standardni smjer na
veini odsjeka arheolokih univerziteta, te se kao takva razvija i djeluje u svom vlastitom
krugu discipline Arheologije koju predstavlja.
Arheologija okolia se primarno oslanja i bazira na istraivanjima drugih znanosti poput
Biologije i Geologije, jer znanstvenici iz tih grana znanosti su bili prvi koji su se bavili
segmentom okolia na samim arheolokim lokalitetima.1
Arheologija okolia se bavi istraivanjima glede ljudske interakcije sa prirodom koja okruuje
odreenu ljudsku zajednicu iz prolosti u datom vremenskom periodu, to znai da se tei
rekonstrukciji odreene ljudske zajednice iz prolosti u njenoj korelaciji sa prirodnim i
biljnim aspektima koji su ih okruivali, te samim time cijelog krajolika koji je utjecao na tu
odreenu ljudsku zajednicu, kulturu ili populaciju. Pokuava se interpretirati utjecaj ljudi na
okoli oko njih, te okolia na njih same, tj. na koji nain je taj okoli utjecao na tu ljudsku
zajednicu.2
Arheologija okolia se tradicionalno djeli na tri polja: Zooarheologiju, Arheobotaniku i
Geoarheologiju.
Zooarheologija se bavi istraivanjem ivotinjskih ostataka u arheolokom kontekstu, ove
studije istraivanja nam daju bolji uvid u razumjevanje ljudskih ivotnih navika u pogledu
prehrane odreene zajednice kao i utjecaj ljudi na ivotinjski svijet koji ih okruuje, pa se
tako dobiva i uvid koje su ivotinjske vrste bile uestale u prehrani, domesticiranju, te samim
time se dobiva i slika toga odreenog prostora u interakciji ovjeka i ivotinjskog svijeta
(Sl.1.).

Sl.1
1
2

Environmental Archaeology: Theoretical and Practical Approaches., str. 1.

http://www.flmnh.ufl.edu/envarch/what/

Arheobotanika se bavi prouavanjem biljnih ostataka koji su ostali sauvani na pojedinom

arheolokom lokalitetu, primjerice to su ostaci drveta koji je mogao biti rabljen u razne
namjene ili je naprosto bio dio samoga lokaliteta kao biljka, zatim tu su ostaci raznih biljnih
sjemenki i ostalih biljnih ostataka, ovo spada u makroostatke biljaka. Arheobotaniari se
ujedno bave i sakupljanjem i prouavanjem mikroostataka biljaka poput peludi.
Geoarheologija se bavi irokim spektrom istraivanja utjecaja okolia na ljudsku zajednicu,
poput promjene klima ili same klime u datom vremenskom periodu jedne ljudske zajednice i
na koji nain je ta klima utjecala na tu ljudsku zajednicu, isto tako bavi se prouavanjem
regionalne distribucije odreenog sredstva poput primjerice kamena u svrhu izrade oruja ili
orua, tu je i prouavanje u pogledu geomorfologije i topografije, prouavanje same zemlje
(Sl.2.) i naina na koji je rabljena od odreene ljudske zajednice. Svi Arheolozi koji se bave sa
Arheologijom okolia bez obzira na njihovu specijalizaciju se esto oslanjaju na
Biomolekularnu znanost i njeno istraivanje, istraivanje DNA, stabilnih izotopa i primjerice
metala koji mogu jo vie otkriti sliku u detalje o jednoj staroj ljudskoj zajednici na datom
podruju ili lokalitetu.

Sl.2
Mnoge druge znanstvene discipline su ukljuene kao dodatno pomagalo u istraivanju i
rasvjetljavanju prolosti Arheologije okolia, to su discipline znanosti poput Klimatologije,
Geofizike, Arheologije krajolika (Landscape Archaeology), Biologije ovjeka itd.
2

KONCEPT VREMENSKE PROMJENE

Gledano kroz prizmu vremenske promjene i naina na koji utjee glede samog prouavanja
Arheologije okolia moemo promjene razvrstati na promjene u materijalnoj kulturi, geoloke
i druge promjene u samome okoliu koje se onda odraavaju i na samu ljudsku zajednicu.
Materijalna kultura zajednica iz prolosti je reprezentirana sa njihovom uporabom prirodnih
resursa dostupnih im iz okolia vremena u kome egzistiraju, primjerice upotreba drveta i
kamena u razno razne ljudske potrebe jedne odreene zajednice, u nekim sluajevima bi
ljudska populacija napravila alternaciju, tj. promjenu cijelog jednog krajolika u svrhu aspekta
svoje kulture, kao to je to primjerice ravnica Nazca u Peruu (Sl.3.).3

Sl.3.
Ipak, moramo napraviti distinkciju izmeu namjerne i nenamjerne ljudske aktivnosti da
promjeni okoli oko sebe. Poljoprivreda i stoarstvo kao grane ljudskih djelatnosti iz prolosti
moemo promatrati kao dio materijalne kulture, ali primjerice kod domesticiranih ivotinja se
opet moemo zapitati da li te ivotinje uvijek moemo promatrati kao dio prirode tj. okolia i
okruenja ili namjerne intervencije ovjeka kojim on ustvari mjenja samu strukturu
ivotinjskog svijeta u datome okoliu u kome egzistira. Materijalna nam kultura u generalnom
pogledu daje kljunu komponentu u razumjevanju ljudske stretegije adaptacije datome
okruenju. Iz dananje perspektive gledano, ovjek tei usavravanju svih grana znanosti i
kulture kao neto to dolazi samo po sebi, ali ovjek u daljoj i dalekoj prolosti nije nuno na
taj nain sagledavao vlastitu kulturu ve bi ona ponekad ostala nepromjenjena tisuama
3

Environmental Archaeology: Theoretical and Practical Approaches., str .9.

godina, gdje uz nekoliko manjih odstupanja od uobiajenog ustvari se pronalazi nepromjenjen

kontinuitet. Ovakve nam injenice govore da razlog promjene neega u kulturnom aspektu
jedne ljudske zajednice nije nuno kao danas da se namjerno tei promjeni i usavravanju, ve
u prolosti neki napredak ljudske zajednice moe biti povezan nekim vanjskim faktorom,
okolini faktor je definitivno jedan od glavnih imbenika gdje neka promjena moe biti
stimulirana, ako se okolina struktura mjenja, samim time se deava i odgovor odreene
ljudske populacije na te promjene, te ona onda vri potrebne adaptacije u svojoj zajednici da
bi se adaptirala na novonastale prilike u okoliu. Primjerice promjena u ekoloko-okolinom
okruenju jedne odreene ljudske zajednice u prolosti moe rezultirati i njenom promjenom
u samome drutvenom karakteru te zajednice koja e se onda reflektirati i na njene
materijalne ostatke, tj. artefakte, koje emo onda protumaiti kao promjene u toj odreenoj
kulturi ili odreenoj ljudskoj zajednici.
Drugi stimulans promjene ili napretka u jednom ljudskom drutvu moe biti naravno i
komunikacija sa ostalim kulturama, ali razumjeti vezu izmeu okolia i socijalne dinamike
odreenog ljudskog drutva iz prolosti i kako se ono mijenja tijekom vremena i zato se
mijenja, je jedan od najvanijih ciljeva Arheologije.
Promjene u okoliu gledano kroz Geologiju i Geomorfologiju mogu varirati drastino u brzini
same promjene, neke se mogu desiti u jako kratkom periodu, dok druge promjene traju
nevjerovatan raspon vremena glede njihovog konanog efekta, poput pomicanja samih
kontinenata. Primarni initelj odreene promjene okolia na Geolokoj skali su unutar
planetarne promjene cirkulacije koje uzrokuju primjerice vulkanske i seizmike aktivnosti,
koje su u najveem broju sluajeva katastrofalne po cijele ljudske zajednice i kulture.
Primjer toga je erupcija Vezuva u Antici, koja je unitila Pompeje, samoj eurpciji vulkana su
prethodili katastrofalni potresi od kojih je najjai bio 67. g., 7 godina prije katastrofalne
erupcije. Do 24. Kolovoza 79. g. se za Vezuv vjerovalo da je to samo obina planina, tada, po
izvorima, oko 12 sati toga dana je uslijedila erupcija koja je izbacila stup vulkanskog
materijala visokog oko 20 km. Ovo je samo jedan od brojnih primjera prirodnih katastrofa
koje su uvjetovale nestanak cijelih zajednica, grada ili populacije u blioj ili daljoj prolosti.
Promjene klime u generalnom pogledu, su jedan od vitalnih imbenika promjene samoga
okolia po ljudske zajednice i kulture, to su promjene koje su posljedica promjene zemljinog

odstupanja od sunca ili promjene osi nagiba same Zemlje u rotaciji oko Sunca koje uzrokuju
drastine promjene po zemljih okoli a samim time i ljudske zajednice.4
Arheologija treba znanosti koje se bave promjenama u okoliu cijele planete, a u to onda ulazi
mnogo znanosti, koje onda pridonose Arheologiji bolje razumjevanje i kontekst ljudske
evolucije i ljudskog ponaanja, i to su vie ti konteksti raznih promjena u okoliu dostupniji
nama Arheolozima i to ih bolje interpretiramo u suradnji sa znanostima koje se bave
promjenama u okoliu, tada i bolje moemo donositi zakljuke o ulogama ljudskih drutava i
kultura iz povijesti i prapovijesti.5
Najvanija stavka Arheologije okolia je ta da postoji neraskidiva veza izmeu ovjeka i
okolia, gledano kroz oi arheolokog istraivanja gdje pokuavamo rekonstruirati cijeli
kontekst prolosti jedne ljudske zajednice, a ne samo tipologiju predmeta, tj. artefakata i
njihovog popisa, kako bijae nekad uvrijeeno u ranijim razdobljima Arheologije.
Arheologija okolia nije jedina koja baca konano svjetlo na kontekst jedne ljudske zajednice
iz prolosti, ve su tu i druge znanosti i metode kojima se Arheologija danas slui, poput
primjerice genetike koja postaje sve popularnija i zastupljenija kao jo jedan instrument
praenja i rekonstrukcije ljudske prolosti, ali ono to je pravilo pristupa kod Arheologije
okolia je to da je promjena u jednoj sferi (primjerice sferi ovjeka) popraena sa drugom
(primjerice klimom, ivotinjskim svijetom ili naprosto prirodom okolia), te da promjene u
ovjekovom ponaanju u prolosti mijenjaju i okoli oko njega, kao to i prirodne promjene u
okoliu mjenjaju i navike ovjeka, kako danas, tako i u prolosti koju istraujemo.
Klima je jedna od kljunih imbenika na promjenu okolia, a samim time to je i promjena za
ovjeka kroz ljudsku prolost. Zavretkom posljednjeg velikog ledenog doba prije otprilike 12
000 godina dolo je do otapanja leda a samim time i dizanja razine mora nad onim podrujima
koja su nekad bila obitavalita ljudskih zajednica. Jedan od najboljih primjera za to je
pronalazak Cosquerove pilje 1985 godine od ronioca Henri Cosquera, pilja se nalazi duboko
pod morem a njen nekadanji ulaz je danas oko 35 metara pod vodom, a sama pilja ide do
oko 110 metara metara ispod razine mora, a upravo toliko se razina mora i podignula prije
otprilike 12 000 godina.

4
5

Environmental Archaeology: Theoretical and Practical Approaches., str. 15.

Dena F. Dincauze - Environmental Archaeology; Principles and Practise., str. 498.

Sama pilja ima ogromni dio sa prapovijesnim slikama na zidovima od kojih je je samo jedan
dio te prostorije ostao iznad razine vode te su ti crtei ostali sauvani do danas, inae crtei u
pilji nisu izali na vidjelo javnosti sve do 1991 godine i pogibije tri ronioca u ovoj pilji.6
Zbog ostataka crtea koji su nam ostali i danas, moemo pretpostaviti da je ovo bila jedna od
najoslikanijih pilja u Europi, te je moemo podijeliti na dvije faze, prvu fazu se datira u
razdoblje od prije 27 000 godina to je utvreno radiokarbonskim analizama, i iz toga doba
potjeu crtei u obliku otisnutih ljudskih aka, takvih prizora je pronaeno 45, druga faza je iz
perioda od prije 18 500 godina, to je isto potvreno radiokarbonskim analizama od ostataka
drvenog ugljena na nekim od crtea.7 Dokumentirano je oko stotinu prikaza ivotinja, meu
kojima dominiraju prikazi konja (Sl.4.). Ovo je jedina oslikana pilja na svijetu kojoj se ulaz
nalazi ispod dananje razine mora.

Sl.4.

6
7

http://www.bradshawfoundation.com/cosquer/index.php
http://www.sfponline.org/departments/socialstudies/worksheets/ch1wkps.pdf

PROMJENE OKOLIA, LJUDSKI I PRIRODNI IMBENICI

Istraivanje ljudskog utjecaja na okoli u prolosti zahtjeva istraivanje koje e dati
observaciju na dinamiku razvoja populacije i zajednice gdje emo napraviti paralelu
ekoloko-prirodnog elementa sa arheolokim materijalom i odreenom kulturnom
zajednicom, jer arheoloki kontekst je po definiciji primarno onaj kulturalni. Iako prirodna
sfera promjena ima i svoju vlastitu unutarnju karakteristiku bez utjecaja ljudi, ljudska
zajednica dodatno pridonosi okolinoj promjeni. Takve ljudske interakcije na okoli nisu
uvijek moda najefikasnije i najloginije sa ekoloke perspektive gledano, ali su bez obzira na
to prevagnule u kulturolokom smislu u odreenoj ljudskoj zajednici, odreenog vremenskog
perioda, ak i kad bi to vodilo ka okolinoj degradaciji i nestanku same kulture.
Najdinaminije ljudske interakcije po okoli su one koje ukljuuju preradu sirovina, organski i
neorganski materijali obezbjeuju dobra poput hrane, izradu nastambe, izradu nekih
drutvenih simbola, orua i oruja, nakita, zatim tu je i upotreba biljnih i ivotinjskih
ekstrakta u medicinsku namjenu od najstarijih ljudskih vremena do danas, zatim u namjenu
stimulansa, opijata ili ak otrova. Za zakljuiti je da je naa vrsta iskoritavala i manipulirala
okoliom u najveem dijelu ljudske prolosti, u takvom kontekstu znamo kao injenicu da je
ljudska vrsta jedan period vremena provela absorbirajui divlji okoli oko njih, te u drugom
vremenu da je domesticirala taj isti okoli, ukljuujui ivotinjski i biljni svijet. Tranzicija
ovih perioda je mijenjala ljudski ivot, okoli i ekosistem, prouavanje uzroka i posljedica te
tranzicije je ustvari krajnji cilj Arheologije okolia. Zato su se ove promjene i tranzicije
dogodile? Zato su odreeni organizmi domesticirani te koje su bile posljedice te
domestikacije po te organizme, sve su to pitanja na koja Arheologija okolia pokuava dati i
daje odgovore.8
Kako dobivamo sve vie dokaza o ljudskoj ulozi glede promjena u okoliu i ekosistemu u
prolosti, stvara se slika o uvjetima na arheolokim lokalitetima i kolika je ljudska
odgovornost za takve uvjete, a kolika je naprosto prirodna odgovornost, a naini ljudske
prilagodbe novim okolinim uvjetima su od praktinog znaaja za Arheologiju. Ovo nikako
nije jedini razlog za interes prema Arheologiji okolia, ali je primaran glede ove grane
Arheologije i problematike koju eli rijeiti.9

8
9

Elizabeth J. Reitz, Myra Shackley - Environmental Archaeology., str. 27.

Elizabeth J. Reitz, Myra Shackley - Environmental Archaeology., str. 33.

Za primjer iz antikog razdoblja glede ljudskog utjecaja na promjenu okolia moemo uzeti
antike Grke i Rimljane, poevi od 8. st. pr. Kr. do kasne Antike. Grki utjecaj na okoli je
vidljiv kroz krenja uma (to dugorono dovodi do erozije tla) i eksploatiranja rudnika preko
ratova i unitavanja neprijateljske zemlje. Kod Rimljana je utjecaj na okoli bitno vei, a time
i susretanje s onim to se danas ukorijenilo pod nazivom okolini problemi.
Platon jo spominje zabrinutost zbog krenja uma i erozije tla u Grkoj, pa se do dananjeg
dana nekako stvorio mit o ovjekovom unitavanju uma u antikoj Grkoj, kaem mit, jer su
miljenja znanstvenika glede toga polja istraivanja ipak skloni za ustvrditi da je razlog
degradacije okolia primjerice u Grkoj od antikih vremena do danas, posljedica ne samo
ovjekovog djelovanja ve naprosto i samih prirodnih pojava i promjena. Dokazanojekakosu
RimljaninjegovalikulturuuzgajanjavrtovatoseposebnouoavausamojItalijigdjejeiterenska
istraenosttopokazala,apridonijelasuiistraivanjaPompeja.

Mnogo vrsta ivotinja na koje nailazimo u rimsko vrijeme, posebno na podruju same Italije
je razlog veliine teritorija na kojemu su se rimska republika i carstvo prostirali. Znaaj i
uloga tih ivotinja se isticala zbog igara i zabave u to vrijeme a sam odnos prema ivotinjama
se ipak mijenja rastom i irenjem kranstva, jer dolazi do zabrana ivotinjskog rtvovanja,
to je dotad bilo prisutno u religijske svrhe. Sama hrana u rimskom svijetu je bila vana i u
obredima te se zna dosta o tipovima jela u to vrijeme. Za razliku od Grka, dijeta je kod
Rimljana bila veoma rijetko prisutna a iroka rasprostranjenost drave omoguavala je
onodobnim elitama pristup najboljim namirnicama za jelo i pie.10

10

Economic and Ecohistory; Journal for Economic History and Environmental History,
Volumen VIII. / Broj 8
Zagreb - Samobor 2012.

METODE ISTRAIVANJA
Metode znanstvenih istraivanja proimaju cijeli aspekt Arheologije okolia, sukladno tome
Arheolozima na polju istraivanja Arheologije okolia se relativno stavlja vei znaaj na same
metode nego na teorije, mada mnoge od tih metoda su upravo i imputirane zbog kompleksnih
teorija o biokemijskim, hidrolokim i socijalnim fenomenima. Znanstvene metode se
oslanjaju na teorije koje se mogu objektivno testirati.11
Sa druge strane, znanstvene hipoteze jednog Arheologa se mogu diskreditirati sa
eksperimentima i njihovim rezultatima, znanstvenik mora u takvim sluajevima prihvatiti
injenino stanje glede rezultata raznih znanstvenih metoda, ovakva tvdnja nije cilj da se
diskreditira miljenje znanstvenika i njegove ili njezine hipoteze, ve naprosto moramo biti
svjesni da nam dananja tehnologija i razne pomone znanosti omoguuju bolje upoznavanje
konteksta kojeg istraujemo nego je to bilo mogue prije, metode istraivanja e samo
napredovati i ono to znamo i moemo koristiti danas, e biti zastarijelo u budunosti glede
arheolokog istraivanja, u ovom sluaju sfere Arheologije okolia.
Kada se radi istraivaki plan Arheologije okolia, ili istraivaki dizajn Arheologije okolia,
moraju se postaviti ciljevi i kako do njih doi. Istraivaki dizajn treba ukljuivati ove stavke:
da se ima jasan cilj istraivanja, znanstvena pozadina pitanja koje je postavljeno mora biti
poznato te se postavljene hipoteze moraju nalaziti u mogunosti da ih se testira, kontekst
prikupljenog nalaza se mora jasno odgovoriti zato ba taj kontekst, prikupiti to je vie
mogue nalaza u kontekstu tematike i problematike koja se obrauje, osigurati
kompatabilnost prikljupenih podataka tijekom analize i njene interpretacije sa samim ciljem
istraivanja.
Sa jasnim ciljevima i istraivakim planom, istraiva ima dobru pozadinu i razloge glede
izbora za mjesto istraivanja, tj. lokaliteta, zato ba na tome lokalitetu, gdje na tome
lokalitetu, koje terenske metode upotrijebiti i koje laboratorijske metode upotrijebiti.
Napravivi podjelu lokaliteta na segmente (grid-lines) u mreu podjele samog mjesta
istraivanja, kontroliramo horizontalni i vertikalni aspekt istraivanja lokaliteta tako da se
pozicija svega to se pronae prilikom istraivanja i iskopavanja (bilo da je rije o
materijalnoj kulturi, stratigrafiji, arhitekturi, biolokom uzorku) moe jasno odrediti na kojem

11

Elizabeth J. Reitz, Myra Shackley - Environmental Archaeology., str. 71.

poloaju podjele lokaliteta na mreu segmenata samog mjesta istraivanja, se nalazio

odreeni pronalazak (Sl.5., Sl.6.).12

Sl.5.

Sl.6.

ZAKLJUAK
12

Elizabeth J. Reitz, Myra Shackley - Environmental Archaeology., str. 75.

10

Arheologija okolia je grana pristupa arheolokom istraivanju koje ukljuuje mnoge druge
znanosti kao ispomo u determiniranju konteksta ljudskog djelovanja i egzistencije u prolosti
u korelaciji sa samim okoliom koji ga ukljuuje, bilo da je rije o biljnim ili ivotinjskim
aspektima, kao i klimatolokim uvjetima u kojima odreena ljudska zajednica egzistira, kao
spoznaje o tome kako su pojedine klimatske promjene utjecale na potpuni nestanak odreenih
ljudskih zajednica na pojedinim mjestima.
Kada generalno sagledamo sliku ljudskog djelovanja u prolosti na okoli i okolia na
ovjeka, kako onda tako i danas, moemo rei da je ovjek umnogome utjecao na okoli oko
sebe kao i okoli na njega samog te mu uvjetovao nain funkcioniranja njegove zajednice,
kulture pa i civilizacije, te moemo isto tako zakljuiti da je u mnogo sluajeva ovjek bio
nemoan kada se prirodne promjene a samim time i okoline okrenu protiv njega, rezultirajui
u mnogo sluajeva totalnom katastrofom po odreenu ljudsku zajednicu, kako onda tako i
danas.

11

Literatura
-

Branch, M., Canti, M., Clark, P., Turney, C., Environmental Archaeology: Theoretical

and Practical Approaches, 2005., str. 9-15.

Dincauze, D., Environmental Archaeology; Principles and Practise, 2000., str. 498.
Reitz, E., Shackley, M., Environmental Archaeology, 2012., str. 27-71.
urevi., Economic & Ecohistory; Journal for Economic History and Environmental
History, Volumen VIII. / Broj 8, Zagreb - Samobor 2012., str. 163-165.

12